https://kolekcije.nub.ba/files/original/edfe0fdd74786cf3f90f07411d8d5ad5.pdf 1cb2f7c5e5245e9cbeda2a421c58d658 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/64b744b2618b5057f2663b7d1c088dc7.pdf c0f38c58acfc2d66e68270101a5e97ce PDF Text Text V U V is o k o m , i n je s e * * * 5 1904. God. x v n i „Serafinski P erivoj" ialaei svakoga mjeseca ’*a arka. Ciena mu ju na godinu 5 kruna. Za stoomaS*- : članove trećega r « l i t svih škola i uboge radnike samo 3 krune na g M , m, N o vce za list treba sidfl и з м - i nerieherSoga voja« Visokom, članke uredničtvu na Ulicama Џ. p ICL.*,. T k o ne dobije kojega fi-oja, izrflvs 6. jdpravnićtvu »Serafinskoga Perivoja* (tiskara Т ћ 1г, 3 -л) i S. , ne uredničtvu, Za tu reklamaciju ne treba plaćati po*, biljege. L. . зко se takovo pismo otvoreno pošalje i izvana na mnob nđoTgor napij> ujklamacija nevina. Oglase za om ot lista prima tiskara T hiera 1 ^ajevu. ć is t prihod od ,,Serafinskct;a Perivoja" namienjen je u čast sv. Antunu Paduanskomu -"Ш к Preporučujemo ove knjige, kojih imamo još u zalihi: „P riručni tumač" od f fra Stjepana UraJića. Ciena tri krune. „T rid eset i jedan dan ped presv. Sakramentom 1 po T orreu izdao fra Jeronim V ladić. Ciena 70 h. „PovjestničkB crtice Kreševa i franj. sam ostana1', od fta Ignacija Struldca sa 15 slika Ciena 1 kruna. „Seraflnska Palestina ‘ od fra Ignacija Strukića, sa 43 slike. Ciena 2 krune. Sva se je hrvatska štam pa vrlo povoljno izrazila ob ovim knjigama : toplo ih preporučila. N aročito ovu zadnju naziva pravim »biserom, u našoj književnosti Članovima trećega reda osobito preporučujemo : Put k savršenosti kršćanskoj1 ed fra Ig n a đ ja . Strukića. Ciena elegant nomu uvezu r kruna 20 Ii. D o biva se kod g. A . Scholza u Zagrebu. „Priručna Knjižica" od fra A . i_. Ciena 70 hei. poštom 80 hei <• 2 �K '- j Knjižara J. S t u d n i e k a i drug S a ia je v o . I (■ vf- <5 ftita pnplicator i I najsaurveniji najbolji hekh afički aparat * 1з г , ^ д \ с к b 4 E ж ' U Bosni i Hercegovini jedino m gf E K n jižare :l 1 J. S t u d n i e k e i d ru ga S a r a je v o . ¥ �U Visokom, п.Јиаом - ".nje 1904. Gcd. XVIII. Utjecaj sv. Franje na prosv etu i umjetnost. k iip r jn А г к . i! Serafski je otac uzpri ол , težkoćama vremena morao nepresti imati svojih vriednih nasljednika. Z tto se je i njegovo djelo, pobjedjujuć svezap^ neprekidno kroz sve vjekove divno raz­ vijalo. Glasoviti franjevački učenjaci Aleksander Haleški, sv. Bonaventura'), Duns Škot, bi. Ivan Parmski, R oger Bacon, bi. Rajmund Lnlski, sv. Petar Alkatarinski mnogo doprinesoše visokoj naobrazbi, obogatiSe ljudski um krasnom uzvišenom znanošću; mnogobrojni se­ rafski apoštoli okrenuše na bolje družtveno stanje, izmiriše mnoge zavadjene narode i suzbišc razne zablude. St . Bonuveoturi nmdvbuu Rnfirla veličinmvenu sliku: Rizprtvi o ртв«». Hikramentu, » Znrbarnm četiri najicraziiije ilike: Svelme n molilti, Svenc pokazuje raipelo, Svetac prednjed* iknptiini i Svelčev pokop. kov: ajpuiu sv. An to I’ aduanski, od­ lični I:og< riv i glasoviti pučki govornik, ustaje .uti svakom tiranstvu, kori Ecceli'ie takovom odvažnoš’u, koje ništa no smeta, opominje opake svećenike i uzdržaje medju svojom braćom počitan;e prama sv. poslušnosti. Po primjeru siro­ mašnoga Asižanina putuju Italijom, pro povjedajuć milosrdje, blagost, pozivajuć zabasale na pravi put spasa, a da osvoji nevjernike,, ide "čak u Afriku. S druge strane A lp a sv. Ljudevit, sin K arla II., g r o f anžuvinski i provensalski, koji je volio grubo franjevačko odielo, nego priestol svojih praotaca, svojim krjepostima daje najljepši izgled tulužkoj bi­ skupiji i zaĆaruje ju svojom prijaznom i dražestnom mladenačkom dobom. Kad se je u X IV . vieku sv. Ber nardin Sienski dao na posao, grdne su �Str. i. Utjecaj sv, Franje na prosvjetu i umjetnost. razmirice ponovno krvlju natapale tali­ jansku zemlju, ali ih on sretno utiša, duše su bile omlačile, a on ih oživi. Svima se je činilo, da je sam sv. Franjo oživio u tom neumornom propovjedniku. Bernardin je često puta po četiri i po više sati govorio na propoviedaonici, pa g a je ipak sviet pozorno slušao. Kad je prvi put u Milanu držao korizmene propoviedi, svjedoči jedan od njegovih suvremenika, Maphaeus Vegius, da je tako ganuo svoje slušatelje, da su po­ kornici kao mravi grnuli u crkvu ла sv. izpovjed, a druge korizme mnogo ih se je više skupljalo okolo svetca. „Narod kao da je bio napustio ognjišta", veli Bernaboeus Senensia. Bernardin naskoro steče toliki upliv, da je brzo učinio konac neslf .ama u Bergami, Brešiji, Vicenci, Mletcima i čak u Koruškoj. Izvrstan uspjeh т -tignu takodjer u Kremi, Perugji, Rim Sieni, gdje umiri žitelje, koji su se htjeli di­ gnuti na vječni grad, u Treviglv, i Сагаvagjiju, građo vina, za koju su se Titjer medjusobnom boriti i koji » m iron o s n i m p o l j e m « prozvaše ono mjesto, gdje je svetac propoviedao. U Bolonji uništi strast za igrom, a u Florenciji tako popravi ćudorednost, da se je posve preporodio taj grad. N a hiljadu je mjesta stranačke zavjere zamienio karitativnim udrugama, diraj uć vjernike do srdaca, »tvrdih kao kamen«1), »jer je bezsmrtna rieka božanske rječitosti tekla iz njegovih neizmjerno sladkih usta8).« Zato su i vlasti bile moralno prisiljene, da re­ formama podupru društveno propovje­ dnikove djelo. Svagdje je napokon tvorio •) •) Mincellinea fi«ncitcini, t. V., p. 3 3— 34. Amhrosii TriTemuii Epistolae et Oration«, FIot., 1769.. iib. II., 41 čudesa šireć pobožnost prama sv. Imenu Isusovu. »Ne mogu se dosta nadiviti čovjeku, koji je sam sobom bio spas tolikih narod a., kliče Maphaeus V egius, govoreć o našem svetcu. K a o što je Bernardin prosliedio djelovanje sv. Franje, tako su Ivan Kapistran i Jakov Markijski nastavili Bernardinovo. I Kapistran je vatren i neumorni propovjednik raznio rieč života po Nje­ mačkoj, Češkoj, Poljskoj, Transilvaniji i Čak po Rusiji. A kad su se T urci pod Mahomedom II. bili skupili pod Bio gradom, Ivan se uzprkos svojoj visokoj iznemoglosti pridruži vojsci Ivana Hun., ohrabri svojom vatrenom riečju katoUčl vojnike te s križem u ruci krenu proii leprijatelju, koji prestrašen uzmakne . J; ide se u bieg. iv Markijski obrati na hi- Ijad razk 'nika u Češkoj te krivo vjer­ nika u I’ i uskoj, Austriji i Ugarskoj. U Skad ivskim krajevim a, gdje je razvio svoju gorljivost za spas duša, po­ krsti svojom rukom više od dvie stotine hiljada neznabožaca. U X V . vieku jedan strastveni pro­ micatelj dobrih djela i glasovi vi ti ргеustrojitelj, bi. Bernardin Feltrejaki, na­ puni Italiju nabožnim udrugama, samo­ stanima, školama i bolnicama. On po­ dignu mnogo crkava, u množa sjerotiŠta i razprostrani zalagaonice, što ih bijaše zasnovao o. Harnaba Turinski. T a k o je oslobodio od lihvarstva množtvo rad­ nika, koje su ništile židovske banke. D ok su sn tj svetci brinuli tim raznim poslovima, njihova su braća nečuvenom revnošću umanjivala kobne posljedice velikoga iztočnoga razkola; da se oni niesu toliko žrtvovali, vjerojatno je , da �Bf. I Utjecaj sv. Franje na prosvjetu : Grci, Maroniti, Arm enci i Jalcobinci ne bi bili došli na florentinski sabor, a sljedba se Fratricela ne bi bila uništila. Španjolska je u drugoj polovici X V . i početkom X V I, vieka odsievala slavom jednoga F raajevca, koji je pod kardi­ nalskim grimizom znao ostati pravi monak. Franjo Ksimenes iz Cisnerosa dade se svim svojim silama da obrati Maure, a svojom diplomacijom kao i svojim propoviedanjem postignu zna­ menitih uspjeha u grenadskom kraljev­ stvu. Ohrabren dobrim posljedicama svoga rada, naumi otići u Afriku, da tu uništi Islam. U redi v s privolom Ferdinanda V . veliku ratnu vojsku, sam jo j se stavi na čelo, p r e m je c n .' imao sedam deset godina, i podje mu za rukom da zauzme Oran, gdje naatai i Španjolce. A li on je morao ostvariti jedno ljepše djelo, kad je nakon sedam god i' ime novan upraviteljem Kapule. ost . vivŠi mnogobrojne refora vi iznim javnim službama i financijama /osnova u Alkali sveučilište da podupre visoke navike, sakvipi mnoge arapske 1 1110 zarapske rukopise, te odredi neke uče­ njake, da sastave ogromnu višejezičnu bibliju, koja je morala stajati više od dvanaest godina posla. N apokon je nje­ g o v a mudra i Ijubezna politika dovela španjolske velikaše, da se medjusobno izmire i prekinu sve razm irice; a za­ hvaliti je njegovu veleumu i vrlinama, što se je kruna oslobodila dugova bez ikakovih nameta na narod. Ksimenes se smatrao velikim i odlučnim državnikom A li je bio jo š veći, saćuvav u krilu po poniznost vrlo pogibeljnih časti duh sv. F ranje A s iš k o g a 1). ') Već 9U kod sr. Stolice poduzeti koraci, da bi ве Kaiiiienes proglasio blaženim. njetnost. Str. 3. N a koncu X V I. vieka glasoviti jezikoslovac, sv. Lo vro Erindski privede u Rimu mnogo Zidova u krilo katoličke crkve, a tako isto i u Njemačkoj svo­ jim dubokim poznavanjem sv. pisma postignu, da se je velika sila protestanata obratila na jedinospasonosnu vjeru. Kad je Mahomet III. zadavao Ugarskoj velik strah i prietio joj propašću, kralj se obrati na to ga apoštola, da probudi u kršćanstvu odvažnost i sveto oduševljenje, D o malo se dignu velika vojska, kod koje naš propovjednik kao vojnički du­ hovnik brzo steče veliko povjerenje i ljubav. Neki dio svoje gorljivosti i po-’unja. tako saobei ljudima, da je po­ st« kom vršću vrhovnoga vodje na bojnoi polju. JaŠeći smielo na konju i i držec ici razvijenu zastavu križa, neustrašiv je v jd io vojnike prama neprij riju, s ojim se u jednoj sedmici viši sukobi, a nijedna stranka ne odnese pobjede. Nu L o v io ne prestaje uzvisivak vjere borioca i podržavati njihove srčanosti. On govori Niemcima, Talijanima, Francezima, i opominje ih u njihovu materinskom jeziku, a staviv im se kao novi Kapistran osmi dan na čelo, zasvjedoči im pobjedu. Neustrašivi vjerovjestnik nije već bio iz medju onih, koji znaju za odmor, Nakon deset go dina išao je s Petrom Toledskim u boj proti španjolskim Maurima, pa mu i tu kršćanska vojska duguje pobjedu. Samo ga je smrt morala ustaviti na tom bojnom putu. U to je vrieme sv. Fidelis Sigmarinžki pripoviedao evangjclje a Grison skom kantonu, kamo ga je spremio sv. sbor za Širenje vjere, U izvršivanju svoje zadaće očitavao je toliku ljubav, dobrotu i sam opriegor, da su ga �Str. 4. Utjecaj sv. Frazje 11a prosvjetu i umjetnost. Svicari prozvali o t c e m d o m o v i n e , kad su g a Kalvini, koji su bjesnili radi njegovih uspjeha, umorili u Sevisu. Poslie šestdeset godina po prilici, drugi Lo vro , o. Marko Avijanski, papin namjestnik kod Ivana Sobieskoga, učestvova u broju proti Kara-Mustafi i pomožc da se oslobodi Beč. D o k su talijanski Franjevci branili Njemačku od razkolnika, njihova su braća iz španjolske veselo ođilazila u novi sviet, d a privedu na pravu vjeru onomjestne narode, a sveti je Franje Solanski u Paraguayu, Tukumani i Peru-u oslobadjao na hiljade duša iz crnoga neznabožtva. Prv Franjevac Ivan Perez Млгсћспа prikaza božansku žrtvu na amerii kom tlu, a njegov brat iz Francezk , o. Bernard Consin, prvi tu proli s/oju krv za Isusa. K am ogod su dopirali kršćanski odo vi, tam o su hrabri vjerovjestnic znosili evangjeosko svjetlo i žrtvov 1 se da oplode bez vjerske zemlje. G d X V I. stoljeća franjevačka obitelj, k o ja j bila zastupana na azorskom i kanarin skom otočju, kao i na Maderi, Zelenom rtu i Mozamaiku, razpr ost rani svoje grane po iz točnoj Indiji, Kinežkoj, Filipinima i Japanu. I baš tu god. 1630. Apolin ar sa svojih četrdeset dru­ g ov a zavriedi mučenički vienac. U Francezkoj su od X V . vieka Franjevci morali uprieti sve svoje sile proti razkolu, a vjera nije imala čvršćih branioca. Izmcdju četiri stotine petdeset i pet braće, što su ih umorili protestanti, bilo je dvie stotine Franceza. Glasoviti govorn ik o . O livier Maillard apoštolskim se je žarom i vatrenom rieČju osobito odlikovao u toj tvrdoglavnoj borbi. U X V I. je vieku o. Vr r Andjeo de Joyeuse, koji je od vojnika postao kapucin, držao protestante u tolikom strahu, da se je i Henrik IV . odrekao njihove krive sljedbe. Početkom X V II. vieka 0. Jozip razvi dva sredstva riedkoga veleuma, da odkloni protestansku pogibelj. Njemu se duguje zauzeće Rochelle, osvojenje Cevenne i Bear na, a tako je isto pripisati njegovoj van red noj jakosti poslanstva u Levantu. On j e bio zasnovao neku modernu križarsku vojnu, da se dokine Islam. A li koji bi se to kršćanski vladar usudio poduzeti? Otac Jozip zadovolji se tim, da uredi apoštolske po ie u Siriji, na Libanu, u Perziji, Geoi Etiopiji Traciji, Grčkoj, Macedoniji Epiru. N a tom mu bez sumnje svaki kj in mora biti zahvalan, jer će vjerov stničtva uviek više učiniti ne: vojska. Jozip se je odlikovao u frai vai dm kriepostima, te u političkoj ulozi nije ,kada zanemarivao duhovnoga djelo’ uja. U X V III. vieku u Italiji su se bili povratili dani sv. Bernadina Sienskoga, jer se pojavi odlični apoštol sv. L e o nard Portomauricijski, kojega je Bossuet zvao * u z v i š e n i m n e z n a l i c o m > Malo je govornika tako dirnulo svoje slušateljstvo kao taj svetac, koji je širenjem k r i ž n o g a p u t a preveo k duhovnomu životu neizmjerno velik broj duša. K a d Franjevci niesu više imali priiike da žrtvuju svoj život za obranu vjere, žrtvovali su g a u vrieme kužnih bolesti. K ad je strašna kuga harala osobito u Milanu i Marselji, oni su se izmjenjivali kod umirućih bolestnika kao vojnici na kakovu častnom mjestu. Ljudevit X IV . u svom javnom pismu �Br. i Utjecaj sv. Franje na puosvjetu i umjetnost. na Kapucine god. 1662. priznaje, da je njih dvie stotine i sedamdeset našlo smrt njegujuć okuženike u raznim kra­ jevima. Skoro u isto vrieme i radi istoga nzroka umrie u Franche-Comte osam­ deset Kapucina, a drugi mnogi pomrieše u drugim državama, koje jo š niesu bile pripojene Francezkoj, Gog. 1720. podleže ih na jugu sto i Sestnaest. U 18707 l . umrie ih mnogo od boginja, što ih primiše od vojnika, koji su bolovali od te bolesti. Svagdje i uviek u vrieme kušnje i Žalosti naći ćeš sinova asižkoga Siromaka kako tješe biednike i pomažu im u njihovim nevoljama, Red u b o g i h g o s p o j a , d r ustanova sv. Franje, nije manje dopri­ nio posvećivanju duša i Čišćenju ćudoredja, nego li su to učinili malobraćani U Florenciji, Sieni i im ogi drugim gradovima toliki je bio astao izkoš i nepristojnost u ženskoj nošn a se je trebalo uteći na zakon p raz košju, ali se do njih nije dižalo. A 1 kćerke asižkoga Sirom aka učim što se zakonima nije moglo polučiti. N ovi red imade dapače pravu društvenu akciju, a na tom je zahvaliti sv. Klari jer se njezin sretni upliv protegnu i na mnoge kneginje, izmedju, ostalih ла Napuljsku kraljicu Sanciju. Njezino je duhovno djelovanje bilo jo š v e č e ; u sjeni njezinih samostana klijale su naj­ ljepše kriepo sti;» sv. Janja, sestra slavne majke sv. K lare ; blažena Izabela Francezka, bi. Salomea kraljica, Galicije, blažena Kunegunda i sestra jo j Jalanda, kćerke ugarskoga kralja; bi. Janja, kćerka kralja češko ga; blažene Filipa Mareri, IMatija Nazzarei, Margarita Kolonna, Jelena Padovanska, K lara Riminska i mnoge druge proslaviše Str. 5. čudesima svoju svetost, a crkva ih uvrsti u broj nebeskih stanovnika. U svietu je svak štovao redovnice, kojih su molitve zaštitile A siz proti Četama V italisa Averžkoga, i divio se svetoj smielosti one, ko ga je spasila svoj samostan. Pozdravljali su u njoj vriednu duhovnu kćerku serafskoga otca. Klaru je doista vodilo ljubavi puno pouzdanje u Isusa kad je pogra bila pokaznicu, suprotstavila ju razjare­ nim vojnicima, koji su se spremali, da provale porciunkulska vrata. R edu sv. K lare jo š je samo manj­ kalo to, da se posveti mučeničtvom, zavriedi već u XIII. jto lje ć u . Tartari ne god. 1259. umoriše kod K rako ‘ estdeset redovnica, dočim one u £ maiskom samostanu pođlegoše poc t irskim mačem god. 1292. 'lakon dva vieka kruna obitelji sv.'i K are pače tamnjeti, ali joj velika svetost K< lete Pikardske i Katarine Bolonjsl brzo povrati njezin prvobitni sjaj. Osnutkom trećega reda pokorničke braće, koji je imao ujediniti ljude i žene svake dobe i stališa, duh bratske ljubavi, koji je tako divno napunjavao sv. Franju, konačno prodrie u sve slojeve družtva. Misao na to djelo uda­ hnu Franji Pobraćenje trgovca Lukezija i njegove žene Bonadonne, koji su tražili, da promiene svoje življenje, a mnogo mu za taj plemeniti korak doprinese i vjersko oduševljenje savurnianskoga žiteljstva. Trebalo je dati pravilo života tim dušama predobivenim za K rista ; p a im Franjo i to učini. T reći je red bio kvasac kršćan­ skoga družtva u Italiji i začetak duhov­ noga preporoda, koji se brzo razgrana �Str. б. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i znanost. daleko preko A lpa. T a divna ustanova dobi naskoro bezbroj pristaša, medju kojima su se neki izticali riedkom moralnom ljepotom i odličnim rodom. Sv. Ruža V iterbska, angjeosko diete, koja svojim proročkim propoviedanjem i tribunskim govorim a tako dosadjivala Fridriku II., da ju je prognao iz domo­ vine, prem je imala istom trinaest g o ­ dina; sv. Petar Sienski, uzor dobroga gradjanina; sv. Margarita, kortonska pokornica ; sv. A n g ja Mericijska, koja je zasnovala Urzulinke; sv. K o leta К о г. bijska, preustrojiteljica Klarinka, koja je svojim djelom mnogo doprl putevima, Ivane od A rka. a svojim savjetima osobito olakotiia arraski ugovor god. 1435- N apokon Ivana od A rka, koja je u ал ajim ratnim osnovama dobivala od Franjev do­ brih savjeta. O vi [su se zadnji ivo zau­ zimali za neovisnost, a jedan od njih, Richard, bijaše v eć svojom vatrenom rječitošću podigao Champagnu, ' r1 je Orleanskadjevica krenula prama Reimsu. Ona srete toga propovjednika pod zi­ dinama T rovesa te se ovaj odmah pri­ druži njezinoj okolini. Nije sumnje, da se je Ivana na svom putu u Nonlins upo­ znala sa sv. Roletom. T reći je red po cielom svietu moćno uplivao na preporod krjepostnoga života, a tomu je mnogo doprinielo to, što su g a prigrljavali kralj i i kraljice, glasoviti govornici, pisci, slikari, pjesnici i odličnjaci svake liepe umjettnosti i znanosti, a od tih odličnjaka mnogi se tako posvetiše u trećem redu, da ih danas štujemo na žrtveni­ cima. I u naše doba trećoredci niesu Вг. i. ništa izgubili od svoje gorljivosti, oni su vazda spremni u dobar boj, čim je vjera u pogibelji. A k o se je u Njemačkoj morao dokončati kulturni boj, ako djavolstvo nije moglo osvojiti Italije, ako slobodno zidarstvo i socijalizam jo š niesu sasvim moralno izkvarili Francezke, mnogo se duguje tim sinovima asižkoga siromaka. Oni su pokazali, da je nji­ hova obitelj, po riečima sv. župnika od A rsa, u istinu pozvana, da oživi duh kršćanstva u vriem e borba i progonstva. T a obitelj broji danas dva milijuna čla­ nova, pa svi katolici moraju željeti, da m a jo š više širi. zni ogranci Franjevačke obitelji niesu ii imanje zapriečili njezina ši­ renja, nc п su ga jo š podupirali i po­ magali, a etost, taj božanski cviet, u ujo je sve više i više razvijala, što svjedo ■ dvii srodne petdeset i dva ugodnika Hož'.i, koje ona dala nebu a Crkva ih p ir laila svetcim a. Poviest svjedoči, da m svi ti redovi što nikoše na asižkom ognjištu, najvećom samozatajom i nečuvanom uztrajnošću radili ne samo za spas duša, nego i za naobrazbu du­ hova, za družtveni napredak u svim njegovim oblicima. K o ji jviek nije vidio njihove djelotvorne po žrtvovnosti! K o ja je pokrajina ostala bez njihove usluge! Franjevci su na svim mjestima bili i ostaju, usprkos najgorim dušmanima i najgadnijim zlostavljanjima, otci puka u pravom smislu rieči, je r su oni ujedno njihovi uzgojitelji i dobrotvori. Oni su svojim bezbrojnim dobrim dje­ lima igrali veliku političku ulogu te po­ davali neumornih radnika za postignuće javnoga mira. Sinovi sv. Franje niesu nikada bili nehajni za sudbinom zapu­ �Иг. i. Bogoštovlje, vjera i Crkva. štenih koli u pogledu duhovnom toli vremenitom. Branivši najprije osobnu i obcmsku slobodu proti lenskom su­ stavu i vlastelinskom despotizmu, na­ stojali su, da što više razšire zajedničko društveno djelovanje i medjusobno podpomaganje. Vjerni svojoj predaji, niesu prestajali da poboljšaju, u koliko su to mogli, položaj siromaka i zaštite kr­ šćanski rad. Činjenice jasno potvrdjuju njihovu ulogu u Širenju ćudorednosti, pa nije po­ trebe da za dokaz to ga zalazimo daleko u prošlost. Početnikom najvažnije i najuzpješnije borbe proti alkoolu bio je Str. 7. jedan irski kapucin, o. Matlic\v. Po­ četkom X IX . vieka njegovo prvo društvo umjerenosti prikupi u Corku za tri mje­ seca osam stotina hiljada pristaša, a nekoliko godina kašnje brojila ih je na milijune. Odmah se ista družtva zasnovaše u ostalim irskim, škotskim i englezkim gradovima. Onda Lathew bi pozvan u sjedinjene države, gdje pastor Channing javno izjavi, da je tu taj apo­ stol umjerenosti zavriedio posebno mjesto »nad političarima i junacima«. I mnogi se drugi Franjevci odlikovaše svojim radom za svjetski napredak, ali nam ih '(* moguće svih ovdje navoditi. Iz peuvoja crkve katoličke. Bogo Чоје, vjera 1 Crkva. Udesio г Bбn j XI P otreba vjere. Mi im amo sve razloge, da se ve­ selimo i B ogu zahvaljujemo, što je pro­ šla noć duševne tmine i sljepoće a sinuo svietli dan kršćanske istine i spo­ ji na nj a. A li, što ti koristi sunce na nebu i njegova svjetlost na zemlji, ako dnevne satove prospavaš, ili ako se sakriješ u tamne rupe u zemlji, Ш ako si sliep ? Ono svietli u podpunom sjaju, razsvjetIjuje i oživljava sve, na što njegova zraka dopire, ali ti toga ništa ne osje­ ćaš i ne ćutiš. T ako je i sa duhovnim suncem na nebu vjere. Makar božanska objava s tisućostrukim zrakama svietla i topline prodirala u ljudsko srce, ako B r k i ć. te njezina zraka ne razsvjetljuje, ako ti njezina svjetlost ne napunjuje srce, ako joj se nevjernim otudjivanjem od Boga i opačinom oglušiš, onda si sličan put­ niku, koji po tamnoj noći putuje. A ko hoćeš doći do svjetla, prije svega moraš vjerovati. Jcrbo spoznajući pojedine vjer­ ske istine, dovodiš zrake vječne Istine u svoju dušu, koja ju razsvjetljuje, a njezinu ljekovitu silu u svoje srce, koja g a zagrijava. Vjera je dakle tajinstveni bridnjak, od ko ga se vječno sunce milosti u srce odrazuje s tisućostrukim zrakam a; ona je čudnovato žarište, u kojemu se oku­ pljaju zrake i upaljuju srce žarkom Iju- �Str. 8. Br. i. Bogoštovje, vjera i Crkva. bavlju prama Hogu. V jerom se duša razsvjetljuje i razbistruje. T o nas uvje­ rava sam božanski Spasitelj, kada veli: • Koji u Me vjeruje, ne hoda po tmini, nego će imati Život vječni«. (Iv. 8. 12). D a vjera u duši proizvede taj ve­ ličanstveni učinak, treba da obuhvaća sve objavljene istine, da obuzima i na­ pu nj uje cielu dušu, da uredjuje i upravlja cieli nutarnji i vanjski život. N arav bo­ žanske objave i vjere zahtieva, da se one priznaju bezuvjetno i bez okltevanja. Iz to ga se dakle lako može vidjeti, koli je lažno i niŠtetno ono načelo, koje hoće, da ograniči vjerske dužnosti samo na one točke nauka, koje može ljudski um dokučiti, a očito nieče vjeri jv e ono, što se ne može shvatiti i Što je tajno. »Vjerujem samo ono, što shvaćam«, čuje se, gdje neki govore. T ak a v g ovor pokazuje upravo budalast :g 1 'iolog čovjeka, a ujedno je i veoma San i nekršćanski. Jerbo on dobr. no >znaje bezuvjetnu potrebu vjere od strane stv o ­ renja prama Stvoritelju, stavlja dern volji čovječjoj na razpolaganje, te tim čini valjanost božanske istine zavisnom o Čovječjem priznanju i poljepšava grieh bzzvjerstva. Isto tako uništava svu za­ slugu vjere, buduć izključuje iz vjere upravo ono, što daje vjeri njezinu vrtednost, naime dragovoljnu i veselu oda­ nost duše rieči i obećanju Božjem, ili drugim rieČima: bez oklievanja slobodno podvrgnuće našeg uma i naše volje neizmjernoj Božjoj mudrosti i sv. volji. U tome upravo leži vrhunaravna zasluga vjere. T ajna, koja je vlastita kršćanskoj objavi i vjeri ne smije biti uzrokom, da se oglušimo njezinomu božanskomu svi­ jetlu ; pače treba, da nas to potakne, da ju prihvatimo svom ljubavlju i svom moćju duše naše, i da uztrajemo u živoj vjeri ; buduć upravo svojim tajnama svjedoči nam ona, da je prava i božan­ ska vjera. V jera je temelj bogoštovlja i cielog vjerskog duha i života, i jest uvjet vječnog spasenja. Ona je sredstvo, po kojemu primamo božansku istinu i m ilo st; ona je sredstvo, da po njemu dovršimo djelo našega posvećenja i spa­ senja. »Pravda Božja«, kaže sv. Pavao apoštol, »po vjeri u Isusa K rista dolazi u sve i na sve, koji u N jega vjeruju«. (Rim. 3. 22.). Zato treba, da često puta molimo B og a za vjeru i njezino razši•' jorho je ona milost Božja. Jesmo li p. losligli to blago milosti, onda treba, kao najskupocjeniji dragulj, kao najv dar Božji vjerno branimo i čuvam Zato sto zaviri u svoje srce i izpi ae, k ko je stalo s tvojom vje­ rom јш sve ovisi o vjeri. >Bez vjere n" moguće dopasti se Bogu« (£id i i . б.). Sretan si, ako im aš živu vjeru u svojem srcu. Nosiš onda B o g a u svojem srcu. A li ako u sebi nemaš vjerskoga duha, dragovoljno i veselo pokoravanje i odanost nauku nepogrje­ šive crkve, djetinju i u djelima ljubavi djelotvornu vjeru, onda je vrlo zlo stalo s tobom i s tvojim spasom. A duša ti je bezćutna za sve milosti B ožje, te i za tebe vriedi ono, što je rekao G o ­ spodin : »Koji ne vjeruje, osudit će se«. (Luk. 3. 4.). Izbjegavaj dakle oholo niekanje, nadrimudro cjepidlačenje i ocjenivanje u vjerskim stvarima, a sliedi pravi i ravni put proste, prave i istinite vjere. Vrhunce visokih alpinskih g o ra razsvjet­ ljuje sunce od ranog jutra do kasne ve- �Br. i. Bogoštovje, vjera i Crkva. čeri mnogo dulje, nego doline, a ipak ih pokriva vječiti snieg. U oholo i nadrimudro srce ne prodire svjetlo božan­ ske istine niti toplina prave lju ba vi; ono je kamen, na kojem sjeme božanske rieči ne može da uhvati korjena niti da donese ploda. Nemoj dakle g o v o riti: »To je možda tako, a možda i nije ; ništa ne znamo sigurno*. Radje se sabiri u svojem srcu i g o v o r i: »Tako j e ; B o g je to o b ja vio ; crkva to u č i; ne može drugčije da bude*. T reba da go­ voriš sa sv. A u gu stino m : »Prije bih dvojio, dali sam živ, nego o tome, dali je istina ono, [što sam primio kao rieč Božju. Vjerujem i ono, što n<* žurnijem, je ib o moja vjera, ako se ogra ničuje samo na ono, što razumijem, nije vrhunaravna i zaslužnu . Kloni se napokon bezkoristnog mudrovanja, a svakomu preziranju i izsm javan sva komu očitomu nickanju pt »anju nauka kršćanske vjere suproi tavi si­ gurni i izvjestni crkveni očito i hrabro priznanje, odvažnu i moćnu riefl objavljene istine. A k o su ti um i srce takovi, onda imaš živu vjeru. A K rist Gospodin veli : »Koji vjeruje u Me, ima život vječni X . Izv o ri (vrela) vjere. V e ć je proteklo 19 stoljeća, odkdko je K rist na zemlji živio i naučavao. Gdje nalazimo dandanas njegov nauk ? N a to odgovara jedan dio kršćana (protestanti): »Nauk K ristov nalazi se samo u evangjeliu i apoštolskini poslanicama«. No premda mi katolici veoma poštujemo sv, Pismo, jerbo po njemu poznajemo rieč Božju, ne možemo ipak dopustiti, da je sv. Pismo jedini izvor božanske objave, jedina pravilo naše vjere, jedini Str. 9. zavod, dino sredstvo, po kojemu bi se sačuvala svietu istina K ristova nauka sve dotle, dok obstoji sviet i ljudi na zemlji. A k o nemamo drugoga autoriteta (ugleda) za našu vjeru osim sv. Pisma, tko će nam g a onda tumačiti? T ko će nas štititi proti samovolji u tumačenju 3 Luter, Kalvin, ZwingH, svaki od njih sebi prisvaja pravo tumačenje sv. Pisma. Isto tako i mahniti anabaptiste (dvokrštenici) crpili su si dokaze iz sv. Pisma, kao što i druge mnogobrojne današnje vjerske sljedbe. P a gdje je onda pravo tumačenje? — A k o rekneš: »Mi imamo • Svećenike, oni su učeni ljudi, a mi plaćamo, da nam tumače čistu i depo sivu rieč Božju«, na to ti od­ govaran >Ali tko je njima najprije IztumaČk Valjda profesori (učitelji) bogos -Нја, izmedju kojih veliki dio dandai ni ne vjeruje, nego nieče b o ­ žanstvo Kristovo, a njegova čudesa ubraja -dju bajke«. A ko pako rekneš : »M( ne treba tumačenje nijednog čo­ vjek a; Duh sv. tumači mi sv. Pismo, On mi pokazuje pravi smisao *, na to ti velim : »Odkuda tebi za to jamstvo, da je to Duh sv., koji ti tumači sv. Pismo, a ne tvoj vlastiti duh, koji te upućuje, kako ćeš naći u sv. Pismu sve ono, što bi rado vjerovao i što ti se dopada vjerovati? — Medjutim gdje ima mjesto u sv. Pismu, koje kaže, da je Krist za­ povjedio svojim apoštolima da njegov nauk pišu? On im je naložio ustm e n o p r o p o v i e d a n j e jasnim ri ečim a: »Data mi je sva vlast na nebu i 11a zemlji. K a o što je mene postao O tac, tako Šaljem i ja vas. Idite po ci elom sviet 1 i n a u č a v a j t e sve narode, i krstite ih u im e Otca i Sina i Duha �Str. io. Bogoštovjc, vjera i Crkva. sv.. i učite ih obdržavati sve, što sam vam zapovjedio. I evo, Ja sain s vama u sve dane do svršetka svieta*. — K ao što je Isus zapovjedio svojim apoštolima, tako su oni i činili. Idjalui i propoviedahu evangjelje, radostnu Kristovu viest. Sv. Pavao sam sebe zove posla­ nikom Kristovim i duhovnim otccm vjernika, koje je rodio po evangjelju. D akako da se i pisanje nalazi u nakani Božje Providnosti; ali ono istom dolazi na drugom mjestu u toliko, u koliko služi za razjašnjenje i dopunjenje ustmenog propoviedanja. S tog a je i sv. Ivan apostol m ogao reći u svojoj prvoj poslanici: »Niesam vam pisao, fcn n e z n a t e istine«. S tog a je pisao sv. Ur. 1. Tomu učiteljskomu sboru postavio jc Krist za g l a v a r a sv. Petra Sigurno je sliep onaj, koji ne će da prizna prven­ stvo, kojim je K rist odlikovao toga apoštola. T o se prvenstvo očito vidi iz rieči K ristovih : T i si Petar (stienaj, i na toj stieni sazidat ću crkvu svoju«. — »Tebi Cu dati ključeve kraljevstva nebeskoga«. T o se prvenstvo vidi iz toga, što se Petar, kada se nabrajaju apoštoli, uviek imenuje na prvom mjestu, a evangjelista Matej izričito ga zove p rv im ; vidi se i iz toga, što je on na Duhove prvi uzeo rieč i propoviedao K rista razp eto g a; što je prvi naviestio jcljt poganima i što je bio pred sjeo. 'abora apoštolskog u Jeruzalemu ; Pavao svome učeniku Timofceju. »Sto što je 'azio kršćanske obćine, koje si č u o pred mnogim svjedocima, sa su drug litoli utemeljili, a to svje­ obd vjernim ljudima, koji Su sprsobm doči po d .02 iost njih sviju Petra kao nm iavaru sviju vjernika; na­ i druge n a u č a v a t i « A u ae«> >j po­ j e . po к Š e potvrdio poslanice sv. slanici na kršćansku obćinii u R piše, da vjera dolazi po s l u š a n j u »Kako Pav ap ala. Prigovor od strane naše ćete vjerovati ono, što aiesLe čuli? odidje jraće, da je to prvenstvo priK a ko ćete čuti bez propovie ' 5 rvv' no sv. Petru samo dok je on živio, K a ko ćete propoviedati, ako nieste po­ a da mje prešlo na njegove nasljednike, već je sv. L e o papa (f. 461.1 zgodno slani ? Iz ovih rieči jasno se vidi, da jc pobio riečima : »Kao što obstoji, da je Krist one, kojim je povjerio tajne svoga Petar vjerovao u Krista, tako isto ob­ kraljevstva, imenovao u č it e ljim a stoji i što je Krist na Petru utemeljio«, svoje vjere. A li da to imenovanje nije Apoštolsko-učiteljski sbor mora ograničeno samo na apoštole, nego da dakle po volji Kristovoj obstojati sve je prešlo i na njihove nasljednike, sliedi do svršetka sv ieta; mora po nalogu iz rie č i: »Ja sam s vama đo svršetka Kristovu učiti ljude sve ono, što je u svieta«. Apoštolsko-učiteljski zbor jest vrieme Kristovo, isto tako mora i kroz dakle onaj, koji mora da nauk Kristov sva sliedeća vremena sastojati iz vid ­ s pomoću njegovom, dakle istinito i nepogrješivo, svietu predaje sve do su­ ljive glav e i iz vidljivih uda, ili dru­ gima riečima: iz apoštolskih nasljed­ dnjeg dana. nika, koji se micnjaju u nepiekidnom Apoštolsko-učiteljski sbor, ko ga je nizu, i koji su ujedno sdruženi s nas K rist ustanovio, sastoji iz jedanaest jednikom sv. Petra. T a j učiteljski sbor, apostola, kojim je kašnje pribrojen kao nalazimo jedino u rimokatoličkoj crkvi. dvanaesti Matija, a kao trinaesti Pavao �fir T. Sv. Anto. koja traje od apostolskih vremena, a njezini biskupi sdruženi su s rimskim biskupom, nasljednikom sv. Petra apoštola. Istina je, da i iztočno-šizmatička (razkolnička) crkva broji svoje biskupe sve do apoštola, ali se je ona odciepila od glave, njezini biskupi niesu sjedinjeni s nasljednikom sv. Petra rimskim papom ; zato samo biskupima katoličke crkve pripada, da su oni od Krista postavljeni učitelji i čuvari božanskih spasonosnih istina koli onih, koji se nalaze u sv. Pismu, toli onih, koje su od apostolskih vremena išle od usta do usta, t. j. koje se čuvaju po predaji. D a se pako ne nalazi u sv. P ic sve, što je K rist učio i narteuo, izri­ čito svjedoči sv. Ivan evffngjeiasta na svrhi svoga evangjelja *i ćim a: • Ali ima jo š mnogo koješta, šte je Isus činio, tako da. kada bi se sve pepisr' rieli cieli sviet ne bi m agaa vatiti knjige, koje bi se mogle в. pis Sv. P avao u svojoj drugoj pos’ is k l na So lunjane zahtieva od njih da ’ ie k a drže do ustmene kao i do pisane sltci »Čvrsto stoj te i obdržavajte piedaje, koje ste naučili od nas bilo riečju bilo pismom«. — Zaista ima kršćanskih vjer­ skih istina, o kojim nema ni rieči u sv. Pismu, a ipak su nepobitne istine ; tako n. рг. istina, — koju svaki kr­ šćanin mora čvrsto vjerovati — da su nadahnućem Duba sv. napisane ne samo Str. 11. knj’ige sv. Pisma staroga zavjeta, o čijem nadahnuću svjedoči nam Krist i apoštoli, nego i knjige novoga zavjeta. Isto tako ne spominje sv. Pismo ni s jednom riečju svetkovanje nedelje mjesto židovske subote i t. d. T o i drugo tomu slično znademo iz predaje. Zato nama katolicima vriedi predaja kao dokaz, da je istinit nauk naše sv. vjere. T a se predaja nalazi u spisima crkvenih Sabora, sv. O taca i t. d. Ona se na­ lazi i u liturgiji, t. j. u riječima i obre­ dima sv. mise, u podjeljivanju sv. sa­ kramenata, kao i na spomenicima, t. j. na gradjevinama, slikama, nadpisima i rrtaflj« kršćanske starodrevnosti. b i što nad sv. Pismom, tako i nad s rujim, što spada na predaju, vrši crt 'oju nepogrješivu čuvalačku službu, i atia prednju isto tako obćen ч v. kim blagom kršćanstva, kao et. koje se nalaze u sv. Pismu. Zato kat - па pitanje: »Gdje se na laži, Sto Krist naučavao 5« odgovara : »Nnl.i'i se kod Kristova utemeljenog učiteljskog sbora njegove crkve. On čuva nauk Kristov i brani ga pomoćju Duha sv., koju mu je Krist obećao sve do svršetka svieta. Katolički bi­ skupi, sjedinjeni s vidljivom glavom crkve, sačinjavaju n a u č a v a j u ć i dio velike vidljive obćine vjernika na zemlji«. Sveti Anto. K ru h sv. A ntuna i naše doba. Svaka stranica u poviesli svete C rkve svečano nam potvrdjuje, da ju njezin božanski utemeljitelj nikada ne ostavlja, nego dapače On upravlja s ljudima i stvarima za spas biednog čovječanstva tako, te se uza zlo uvick nadje i liek. Često upotrebljuje najpo- �Sveti Anto. Str. 12. Rr. i. nizniju čeljad, da izvrše N jegove naume, I ovo će djelo toli jednostavno i Ustanove, koje sviet omalo važuje, Njemu toli uzvišeno živjeti i napredovati, je r služe za izvedenje najvećih preokreta. svi imademo potrebu od sv. Antuna, Izabrao je na priliku skromnu i sirotu te svi možemo zaslužiti njegovu zaštitu, djevojčicu, da iz Lourdesa proširi što poklonivši njekoliko kilogram a vanje prama Neoskvrnjenoj Djevici, po čem su čudesne milosti sišle ла zemlju. N a ovaj se način otvara novo vrelo Ponizna molitva — kruha. obilne milostinje siromasima. Gladni će sv. krunica — sa­ svi pohrliti u kruŠnicu sv. A ntuna i stavi se sa ustanovama trećeg reda franjevačkoga i dominikanskoga, da utažiti glad. D a se nekako rieši druž- preobrati krivovjerni sviet u X III. vieku, te da ga postavi na kršćanski temelj. članci, drže se gromorni govori, u kojima 1 dandanašnje je družtvo natrunito svakojakim zlom, ništa manje v eć u XIII. v ie k u : i dandanas sviet teži, da je daleko od B oga, te se tako pre sati i odredjenje nadnice. Nu š ta se je time postiglo f K oliko je patnja utaženo tveno pitanje pišu se nebrojeni novinski se odlučno zahtjeva smanjenje radnih i kolikim je biedama oblakšano ? Jesmo “ili komad kruha više gladnima? jesmo trli samo jednu suzu ili u obće ikomu l rjamogli ? svakoj neurednosti. Ćudorednu biedu, ko što je naravski, prati materijalna; a siromah, komu svejednako rastu i potrebe i želje, svedjer je nezadovoljan Tzuze umljena zla cielo se socijaistič’ ro i an irhističko pitanje svadja i često puta dade se navesti o lističkih i drugih pogubnih nać socija­ na inje „kruha"; i ne bude Ii biedin pu' mao kruha, socijalizam i Spas je jedino u odredbama krš­ ćanske pravde i kršćanske ljubavi. Sveti Otac v e ć vodi katoličke učenjake 5 riešenju ovog mučnog pitanja ; i .povje­ rili se družtvo sv. Otcu, spasit će se, kao kad no je slušalo Inocenta III. i nje­ gove nasliednike. anarkizjiri samo će dalje kročiti. T o je pitanje ruha i to samo kruha! Djelo * ;laa sv. Antuna dolazi dakle u dobar čas P o v ie s t kruha sv . Antuna K ao što već rekosmo, začetak je ove ustanove u Italiji. Drevni ljetopisi Padovanski pripoviedaju nam veoma potresan dogadjaj, koji nam to dokazuje. Malo godina iza svečeve smrti, dječak Tomica u dobi od kojih 20 mjeseci, čiji su roditelji stanovali blizu crkve blaženoga Antuna, ostavljen je neo­ prezno kod punog viedra vode. K ad se ie majka kući povratila, opazi na svo, užas, kako iz vode vire dječje noge, dočiin je glava u vodu utonula. Nesretna majka izvukla ga je mrtva i hladna, udarivši u grozan jauk, na što se tamo sletio cieli komšiluk. a medju ovima neki redovnici i crkveni radnici. Svi ovi gle- Medjutim uza ustanove, koje je stvorila nauka, niče jedna sasvim provi dencijalna, pa će moći blagotvorno djelovati u današnjim družtvenim pita­ njima, ustanova, koja odavna imade svoj zametak u Italiji i koju je oživila ponovno jedna žena u Francezkoj: . K r u h n a im e » i r u m a k i «v. t o n * o d l 'a d o v c * . An­ Misao vjere jedne siromašne i skromne žene postala je dakle u kratko vrieme ustanovom javne pripomoći Zaista da tu vidimo prst B ožji! �Нг. i. Sveti Anto. dajuć, kako je diete nemilo poginulo, žalili su samo ožalošćenu i razplakanu majku, nu ona obrativši se k blaženomu Antunu, puna vjere u njegove zasluge, zavapila je njegovu pomoć, te sretno nadahnuta zavjetova se, da će siroma­ sima podieliti toliko žita, koliko je težko njezino diete, ako g a samo blaženi Antun uzkrisi. Molba ožalošćene majke bje odmah usliŠena. Tom ica došav k životu, razklopi oči i pruži ručice prama majci, koja je bila izvan sebe od radosti, kao i na veliko čudo svih okolo stojećih. Z a ovaj se je dogadjaj na daleko pročulo, te su mnogi sliedili prirr ove pobožne žene, te su iskali milosti od Svetog dobročinca, dieleći kruh za njegovu ljubav njegovim s'romasima. Ovaj je običaj prešat iz Italije u Francezku i u druge krajeve, 1 ka te je čak u liturgiju uvedena mo pod rubrikom' „ В е n e d i c t i o ,id p o n d u s p u e r i " , kojom su naime n ditelji zazi­ vali blagoslov s neba na svoju djecu, poklanjajuć za ljubav Svečevu toliko žita, koliko je diete težilo. Promisao Božji htio je medjutim, da se pobožnost prama sv. Antunu pro­ širi dalje, imenito u Francezkoj, gdje je postigla najveći uspjeh. Nu najprije da pogledamo u čem se sastoji ova pobožna i čovjekoljubiva ustanova. S to je kruh av. Antuna? „ S l a v n i S v . A n t u n e, a k o m i iz p r o s i š o v u m i l o s t ( d u š e v n u i l i v r e m e n i t u ) , o b e ć a j e m ti t o ­ l i k o k r u h a z a s ir o m a h e " . Napiše se ovaka molba na komadić papira i turi u škrabicu do oltara ili kipa sv. Antuna, koja je za to postav­ Str. 13. ljena. Zatim treba upraviti Svetcu toplu molitvu. K ad si postigao zatraženu milost, tada valja metnuti u drugu škrabicu primjerenu svotu novaca, koja je od prilike jednaka kruhu, što si za poklon obećao. E vo , ovo se zove • „ D j e l o k r u h a sv. A n t u n a od P a d o v e " . T k o je ustanovio kruh za siro m ah e ? Pobožna gospodja Luisa Bouffier u Tulonu došla je na misao, te obeća sv. Antunu kruha za siromahe u zahvalnost, što je postigla posebnu milost. Ovako evo ona pripovieda o tome u pismu ćastnom otcu Kapucinu (Marija — An’tfl, ju je za obaviest molio. T u l o n , 18. studenog 1892. Mi ngB ćastni O tče! V i /elita znati, kako je postala pol žnost nama sv. Antunu kod nas u T11I ma. Poput svih djela Gospodnjih, ona seflHe čedno i bez ikakove buke razvila !uš pred četiri godine nisam ni zna! za pobožnost prama sv. Antonu, osim što sam onako obćcnito čula, da se molitvom upravljenom ovome Svetcu nadju izgubljene stvari. Jednoga jutra dogodi se, te nisam mogla otvoriti vrata svoje radnje, je r su neki proval nici noćju pokvarili bravu. Dozovem bravara, nu ovaj se cieli sat uzalud mučio, te mi napokon izjavi, da mu dozvolim, da pozovne jo š jednog druga, kako bi srušili vrata. Dozvolim m u ; mi u isti čas po Božjem nadahnuću sune mi misao, da se molitvom obratim sv. Antunu, obećavši kruha za siromahe, ne b i li on pomogao, da se vrata otvore, a da ju ljudi ne u zrno raj u porušiti. Kad su se dva radnika povratila, kažem im : slušajte, molim vas, obećala sam sv. �St/ 14. iti Sveti Anto. Antunu kruha za siromahe, kad bi se vrata mogla otvoriti bez drugog posla'; pokušajte još jedanput ključevim a, možda će Svetac pomoći. Ljudi pristauu i gle prvim ključem otvori se brava takom lakoćom, kao da nije ništa ni bilo. Suvišno bi bilo opisivati, kako su se začudili prisutnici. O d onoga dana mnoge moje prijateljice i znanice povjerite su Svetcu svoje jade, a obećajući kruha za siromahe, te smo sve iznenadjene postignutim milostima. Medju inim jedna se je obvezala, da ćc davati r kig kruha svaki dan preko cieloga svoga života, ako Svetac skine sa mile joj jedne osobe manu, koja ju je ž*il preko 23 godine. T u je milos'- izprosila i mane je sasvime ponesta a. U znak zahvalnosti moja prijateljica kupila mi je i poklonila mali kip s\ Antu a. ie pošto nisam imala drugog mjes' iostavila sam g a u jednu polul im r , 'iliicu za dućanom. I bi li vjerovali, н, pošt. otčc, ova je sobica danomi .«■ puna svieta, koji se tu toplo moli. N e no da se moli, već m ogla bi kazati, te iz­ gleda kao da je sviet zato plaćen, da preporuča i proširuje ovu pobožnost. T u možete vidjeti vojnika, častnika, mornaru, koji prvo nego će na put mole se i obećaju Svetcu kruha, da ih na putu š titi; vidjet ćc te majku, kako se moli za ozdravljenje djeteta, ili za dobar uspjeh sinovljevih izpita; nać ćete cielu obitelj, kako se moli za obra ćenje drage im osobe, koja na sin rt odbija svećenika; vidjet ćete službenika bez mjesta, radnicu bez p o sla; i sve ove prošnje prati obećanje kruha budu li uslišene. O h, Častni otčc. da vam priobćim malu viest milosti, koje se da­ nomice primaju (poklem sc prije prim­ i ljene milosti ne daju)«. Znajte, da je z a ­ dnji mjesec metnuto u škrabicu 539 fra nka, s čime je kupljeno 1300 klg bieloga kruha za siromahe. Svaki dan stižu poštanske pošiljke uz žive zahvale Svetcu: iz L io na, Nizze, Valenzc, Grcnobla, Montpelliera, Marseille te mnogobrojnih drugih mjesta. Č ak je jedan zapovjednik u ekspediciji D abom cya poslao sa sam oga ratišta 40 franaka. Trebalo bi izpisati ciele svezke, da se popišu sve postignute duševne i vremenite milosti.« U drugome pismu, upravljenom •vkejim prijateljicama, ista je osoba i — ' •' I Tulon, 2. veljače 1893. ihie moje prijateljice! Nak< to je častni otac MarijaAn ol danio u tuložkom »N ali O п и п ’ T j e d n i k u « moje pismo, stiže шЈ ■ nn množtvo pisama i poštan­ skih pnuiljaka sa svih strana svieta. 'h nevjerni svietu, gledaj čudesa Pro­ vidnosti! K ako se je Ona uviek služila i služi sićušnim stvarima za izvršenje svojih d jela! Sveti Čudotvorac za po­ stignute milosti u god. 1892. pribavio nam je 5943, što je jednako I 3783 klg bieloga kruha, što smo razdielili iztncdju staraca siromaha i druge sirotinje u gradu i okolici; a rekli bi, da ćc na­ stala godina 1893. biti sretnija, je r je u samom mjesecu siečnju sabrano 1072 f r , što je jednako 2680 k lg kruha. N ajviše nas pak tješi posebni značaj poniznosti, što resi djelo sv. Antuna, čim se napokon odlikuju o va djela G o ­ spodnja.« Slicdećim pismom javlja gospodja Bonfficr otcu Marija-Antunu, kako po. �Вг. i. Sveti Anto. božno djelo napreduje koli moralno toli materijalno. U T u l o n u , 28— 5 - 93 »Mnogo ćastni otče! Oh, kad bi mogli doći sprovesti u TuIonu nekoliko s a ti! Koliko bi vam divota pripoviedala o našem S v e tc u ! Obećanjem kruha za siromahe, dobije se što se hoće. K a d bi se ova pobažnost razširila po svim našim mjestima, scjenim, da bi to spasilo Francezku. Hoćete li vjerovati? Mjesec travanj donio nam je za primljene milosti 2085 frOvaj će mjesec, ako ne više, a ono bar jednaku svotu donieti. O divno gledati u dušama niobužljenu ljubav prama siromasima!« Blagotvorno ovo ijjeis danomice je napredovalo, tako te e spomen ma gospodja opet pisala : «u a^jesr lipnju i srpnju g. 1894. pokloni z; v.dnosti dostigoŠe svotu od 900a tr. 1 svaki mjesec, a u kolovozu nadmaši e ro,ooofr. Nemojmo medjutim zaboratlti da je djelo ovako uznapredovalo, jer su utjecale i molitve naših dragih siro­ maha. Gdje se god ustanovi djelo kruha, a bez podpore molitve siromaha, ono Str. 15. je dakle, da se sv. Antun dostoji sve više uslišati ponizne i tužne, što se više k njemu uzdižu česte i vruće molitve. U ostalom treba iz taknuti, da velika obećanja, samo zato što su velika, ne diraju u Svetčevo srce. U škrabici pro­ šnja našli smo molba još neuslišanih, u kojima se obećavalo 10,000, 20,000, pa čak i 50,000 fr. Pravo je, da dar bude primjeran imetku molitelja, nu kolikoća Božjih milosti ne mjeri se težinom zlata. A k o žar vjere podupre malenkost obe­ ćanja, sveti Antun uviek naknadi kako valja. Kruh s v . A n tun a u Francezkoj •■ r. je rečeno o Tulonu, može se dan 13 kazati o svim francezkim gra­ d cem ^ u Parizu postoji ova čudo­ tvorna iva. U najsiromašnijim рге djelima gra Ja podignu oltare u čast sv. \ntun čamo neprestano hrle po b o ž n n чЈЈ prose milosti. U utorak, danu posv :enu Svetcu, čitaju se tamo sv. mh' Nema sumnje, da ovaj pokret ne malaksati, nego da će svejednako napredovati odgovarajuc potrebama to­ likih duša, koje traže od Boga pomoć. Vjernici hrleći mnogobrojni k Svetčevom oltaru, poklanjajući u zahvalnost primljenih milosti kruha za siromahe, osim što vrše djela vjere i štovanja prama Bogu, izvršuju ujedno dužnost ljubavi prama Bogu, izvršuju ujedno dužnost ljubavi prama bližnjemu, sa2ivajuć tako na svoju rodbinu i prijatelje najizvrstniji blagoslov s neba. će donositi slab plod. D a pobožnici dobiju traženu mi­ lost, pozovu se siromasi, kojima sc kruh dieli, da tri puta na dan izmole je d a n O tć e n a š , Z d r a v o M a r i j u i s l a v a O t e u sa zapjevom : ' S v e t i A n t u n c, I s u s o v p r i j a t e l j u , moli z a n a s « Nema sumnje, da ove molbe K ruh sv . Antuna u Italiji. siromaha doprinose, te Svetac tolike A k o ova pobožnost cvate u Francezkoj, milosti izprosi. Iivo kako ovo naše ma­ Belgiji, Španiji i kod svih drugih kato­ leno djelo napreduje. Godine 1892, ličkih naroda, pa čak i tamo u dalekoj Kanadi, proširuje se ona i po Italiji: unišlo je 6000 franaka; god. I893. u Milanu, Turinu, Genovi, Napulju, 39,000 ; god. 1894- cielih loo.ooo. Jasno �Str. 16. Kako se iože poboljšati aadanje stanje ljudskoga družtva. Вг. j. Kimu, V eroni, Mletcima, Padovi. Ne na srcu sirotinja, pokazuje samo da je uzela maha u ovim većim gradovim a, nego ju možemo naći tako djer u mnogim manjim mjestima. Eno veledušje i prama onima, koji nisu doistojni veće milosti, samo da utiša bol i otare suzu gladnom čeljadetu. Antiu štovatelju! E v o ti krasne maleni L o b i sabrao je u 7 mjeseci 516 9 lira; Urbin u 10 mjeseci 1 3 7 7 ; i tako bi mogli redom nabrajati sve ta Ujanske gradove. K o lik e milosti dieli sv. Antun po raznim krajevim a, dosta je čitati mjesečnik, što izlazi u Padovi (II santo dei miracoli), da se upravo jo š veće sgode, da obećanjem kruha za siromahe, zadobiješ milost, što ju želiš, a kad јц dobiješ, da dadeš. T o je pobožnost, koju je dragi B og napram svomu Ugodniku u ne­ vjerno naše doba u svietu pobudio. snebivaš od čuda. Sveti Antun, komu je K ako se može poboljšali -тДапје stanje ljud­ skoga druži Presvietli gospodin imo-ka*olički nadbiskup i metropolita lavo- . i, dr. Josip Bilczewski, izdao prošle izme jednu znamenitu pastirsku pos icu, u kojoj g ovori o današnjem težkont i ne­ voljnom položaju ljudskoga druživ na drnži\ m polju dužni u najbližoj huc oati niti. T o je »nacrt za кг šćai 11-g. cdni pokret«. Sestnaest sred stav d .ta vjerske i ćudoredne, a dielom <ic svjetske naravi, navode sc 1 osobito potrebna i shodna, da sv poboljša družtveno stanje. sredstvima, kojim a bi se ovaj položaj m ogao poboljšati. U toj se poslanici i T e m e l j i t o u čen je kate najprije iztražuju uzroci sadašnjega družk i z m a , Žalostiti znak vremena jest tvenog vrenja i biće-socijalizm a; zatim pomanjkanje jasnih vjerskih načela, a se obširno navade i razjašnjuju kršćan stoga i pomanjkanje čvrsta značaja i sko-socijalna načela. Nauka o družtvu, o sdušnosti. Poznavanje katoličkih načela državnoj vlasti, o vlastničtvu, o slobodi ne stoji samo na istoj visini sa svje­ predstavljena je ovdje u svjetlu kršćan­ tovnim obrazovanjem. Iz toga proizlazi skoga shvaćanja. Poslanica govori takao najveća dužnost sadašnjosti, da se kodjer o vriednosti i zaštiti zanata, o katekizam, ovaj najsigurniji vodja na pomaganju samom sebi, o stališkim udru­ polju socijalne pravednosti, proučaje. gam a i o sudjelovanju radnika pri rieT akodjer i sveta poslanstva za različite Šenju socialnoga pitanja. đružtvene slojeve jesu osobito prikladna, Od osobite je važnosti četvrti od­ da katolički duh ožive, sjek o ve poslanice, koja obsižc 91 stra­ 2. Primanje svetih sa nicu. U ovom e dielu navodi visoki cr­ m e n a t a . Z a ojačanjc značaja i savjesti, kveni dostojanstvenik sve ono, što smo za svladanje strasti a razvitak krieposti �Вг. Kako se može poboljšati sadanje stanje ljudskoga družtva. Str 17. potrebita su još i vrhunaravna sredstva, takova su u prvom redu sakramenat po­ kore i sv. pričesti. 3. Z a š t i t a ć u d o r e d n o s t i . T reba sasvim odstraniti prljave kazalištne predstave, bezsramne karte-dopisnice i pogubne novine. Samo na taj način moči će se mladež,' ćudoredno i fizično zdrava, za velike socialne ideale oduševiti i za pristojni rad osposobiti. 4. G r a d j e n j e c r k a v a , o t v o ­ renje novih župa i podizanje č u v a l i š t a z a d j e c u. T reba vjerskim potrebama koliko je moguće više udo­ voljiti, da se tim načinom izvršivanje vjerskih dužnosti što više ola1 Blagotvorna i uspješna djelatnost d je­ čjih čuvališta može se iz izkustva i od­ više jasno dokazati. 5. Z a d r u g e s v . J / i n k a . O ve zadruge podižu poirtvovn st i ć su nebrojene biede i nevolje tjads eblažile. 6. M a r i j i n a k o n g r e g a c i j a . U prijašnje vrieme bile su Mariji) -■ kon­ gregacije vrlo obljubljene i razširene, pa bi i sada trebalo, da se iste za raz­ ličite stališe osnuju. L jubav napram BI. Dj. Mariji i zazivanje iste odgojiti će iste čvrstoga značaja; ljude, koji će im ati jasna na iskrenom i dubokom uvjerenju oslanjajuća se načela i koji će im ati odvažnost, da ovo nutarnje osvje­ dočenje javno i djelotvorno pokažu; ljude, koji ne će biti samo na oči i imenom katolici, nego kojima će ka tolička vjera i izvršivanje vjerskih dužnosti biti izvor muževnih djela i požrtvovnosti. 7. T r e ć i r e d s v . F r a n j e . Ovaj red znači upravo boj protiva glavnim manama našega vremena : protiva samo­ ljublju, protiva prekomjernoj težnji za zemaljskim dobrima i nasladama i piotiva preziranju svake vlasti. 8. B r a t o v š t i n a k l a n j a n j a presv. o lt a r sk o m sakramentu. Socijalno značenje svete eukaristije do voljno je poznato, a od Leon a ХШ . osobito iztaknuto. 9. „ D r u Ž t v o s v e t e o b i t e l j i " . Cilj ove vjerske udruge jest uzpostavlje­ nje obiteljskoga života po uzoru svete obitelji u Nazaretu. Svaka kršćanska obitelj trebala bi da pristupi ovome pobožnome družtvu. 10. N e d j e l j n i p o č i n a k . Putem 'dl . viđvstva mora se nastojati da se u svi. ranama rada i obrta svečani dani mi loČinkom posvetiti, i da se rad na anc samo na najnuždnije sluč leve og: miči. . S l a l i Š k e u d r u g e . O ve se nioi u b iti za pravednost zakono­ davstva - podupirati i štititi obrazo vanje jbožnost i socialno usposobljenje raJećih stališa. 12. R a d n i č k i s t a n o v i . Bri­ nuti se za dobre i jeftine radničke sta­ nove, jest jedna socialna dužnost, koja se ne smije zanemariti. 13. P u č k e č i t a o n i c e . T reba dobre pučke knjižnice osnovati i pod stalni nadzor staviti. V e ć postojeći pučki časopisi i novine moraju se tako po­ boljšati i voditi, da se u njima zaista puk za dobre gradjane odgaja, puk, koji pozna svoja prava a i svoje dužnosti. 14. P r e d u j m o v n e b l a g a j n e . Ogromnu prednost imadu predujmovne štedione, blagajne (sustav Raiffeisen). O vakove bi trebale u svakom većem selu zajedno s jednim gospodarskim �Itr I. Pijo X. i III. red. Str. i a. družtvom i s jednom kršćanskom trg o ­ trgove i pri tom vinom osnovati. 15. Prištednja vrieme novac. i [6 P o d u k a u p r a v u. U svakom novaca v r e m e n a . Svadbe neka se slave sa svom ćednošću i to uviek u roditeljskoj kući, a samo onda, kada to nije moguće mogu se proslaviti u prostorijama kr­ šćanskih kuća ili u kojoj kršćanskoj gostioni, ali nikada u krčmama. Nije pristojno bez velike potrebe pohađjati vrieme gubiti, je r je selu treba za puk, a u gradovim a za radnike podignuti jedan bezplatni bureau za pođuku u pravu. Plemenite rieči nadbiskupove završuju s motivom: „ 0 premilostivo Srce Isusovo u presv. oltarskom sakramentu, smiluj nam se, usliši nas!". Pijo X. i III. red. Piše f r л I ' VHjev. Još dok bijaše u Trevisu, piše jedan mletački Franjevac, sveti sc O tac uvrsti u serafinsku vojsku kao trt čoredac, ši­ mlekc patrijarka objelodanio još god. 1 9 0 1 ,1 mskome listu * L a D i fe s a « . Okružnit protkana lijepim mislima reći treći red koliko izin jgj0 prostih vjernika, toliko izmegju svećanstv ltađa poslije postade biskupom u Me tu vi, u više navrataja živo priporuci t red, tako da veći dio m lagjega svećenstva jo š iz sjemenišnih klupa, slijede«.: sto parna svoga pastira, pripasa se pašom asiškoga siromaha. U Mlecima se svi mi jo š dobro sjećamo njegove gorlji­ vosti i poduzetnosti, kojom, kao mle­ tački patrijarka, živo nastojaše uzmnoŽiti broj naših trećoredaca. U mnogo prigoda patrijarka-trećak očito pokaza, koliko mu na srcu stoji napredak i pro­ cvat našega trećega reda. a n:’ to I« p preporuka za naš treći red. a m m zato, da ću ugoditi či­ tate 1 ii r i Perivoja«, ako je donesem Iz svega onoga dade se sigurno zaključiti, da ćemo u papi Piju X . imati brižna oca i pokrovitelja u svim potre­ bama našega poslanstva na dobrobit naroda, kao Što smo g a imali u blago­ pokojnomu papi L avu XIII. Sjajan dokaz za to imademo u nje­ govoj pastirskoj okružnici, što ju je kao ovdje na 1 vatskome prijevodu, Sv 'Jtac L a v X I I I , pisao je sa­ ti 1' uji papa, svojim pismom od 17 rujna god. 1882., kada se je slavila sedma stogodišnjica pOrogjenja sv. Franje asiš­ koga, toplim je riečima uznosio veliko vjersko i društveno poslanstvo, što ga je obavio treći franjevački red i tom prilikom toplo priporučio njegovo ra širenje Duh sv. Franje bijaše donio spasonosan preokret u općoj vjerskoj mlohavosti i posvemašnjoj pokvarenosti dvanaestoga v ije k a; duh njegova pra­ vila bit će spasonosni i sigurni lijek i današnjemu zlu. Jer, govori sv. otac u spomenutome pismu, kako duh bistveno kršćanski sv. Franje prilagogjuje se čudnovato po­ trebama svih vremena i svih krajeva, ne može ac niti iz daleka posumnjati �Ur I. P'jo X. i III red. Str. iy da njegova pravila nijesu u veliko ko­ po evangjeoskome trapljenju, što mnogi risna i za naše doba. Još više pak, ako smatraju najtežim i nepod nosivim te­ promislimo, da su ta vremena megju- retom. Vezani vezom bratske sloge ljudi sobno veoma slična. Ljubav, kako i onda, će se uzajamno ljubiti i u siromahu i u mnogim dušama sveosve ohladnila, bjedniku gledat će sliku Isusa. — Osim vršenje kršćanskih dužnosti silno opalo, toga kršćanski duh donosi sobom sa­ jer se ili ne poznadu ili zanemaruju. O bi­ vjesnu poslušnoj zakonitoj vlasti, pošti­ čaji i težnje današnjega vijeka skoro vanje svačijega prava, a takovo razpopotpuno odgovaraju onima Franjinih loženje duhova jest opet najizvrsnije vremena: mnogi troše svoj vijek tra­ re d s tv o , da se iskorijeni svaki nered, žeći zemaljskih udobnosti, putenih na­ nasilje, nepravde, pobune, mržnja izslada, izmoždeni u sjaju prosiplju svoje, medju društvenih staleža, što su sve hlcpc za tugjim. proglas uju u vas g las glavni pokretači i ujedno oružje S o c i ­ sveopće bratinstvo, ali samo u riječi, j a l i z m a . N a zadnje divno će se rije rijetko kada i u djelu, je r sebičonst je šiti ono teško pitanje, što silno muči na prvom e mjestu a prava ljubav ■ IV- tia vladi, kako pravedno urediti prama slabim i potrebnim svaki, danom Ou :e izmepju bogatih i siromašnih, opada. ako adi uvjere, da siromaštvo u Za onih vremena rar iovrsno albi- sebi ni podlost ni sramota, da bo­ da bude Ijubezan i darežljiv geško krivovjerstvo, bunttii proti Crkvi, gataš гл a omsli iStrpljiv i radiš a a da ni u isto vrijeme dok je rušilo d iltvcni p o red ak , utiraše put neke vr j«t! n: . gi nijesu stvoreni za minSoci a l i z m u . Isto tako dai. л javljaju ljl\ * e> ska dobra, da prvi ustrpljizagovaratelji i širitelji N a c :ir a l i z :na, vošcu ^ragi darežljivošću mora utirali koji okorjelo zabacuju svaki prv'lnh cr­ sebi put u nebo. S ovih razloga mi odavna u velike kvenoj vlasti, pa malo po maio dosljednu napredujući ne štede ni gragjansku želimo, da svak po svojim silama na vlast, zagovarajući nasilje i prevrat, nje­ stoji slijediti sv. Franju od Asisa. U tu svrhu, kako smo u prošlosti uvijek imali guju misao o porušenju vlasirštva, po vlagjuju strastima proletarijata, drmaju na srcu treći red sv. Franje, tako sada temeljima svakoga dobro uregjena ži­ se poslužujemo ovom prilikom, da ponukujeino vjernike, neka im nc bude vota, bilo obiteljskoga ili gragjanskoga. teško upisati se u ovu svetu Kristovu Usred tolikih i tako velikih zala, vi vidite, Časna braćo, kako se ne m a­ vojsku. I ako je treći red, hvala Bogu, u lena nada spasenja može polagati sasvim našemu gradu silno raširen, ipak da opravdano u Franjevačko pravilo, samo osokolimo dobre mletćane da poprime da mu se pribavi prvašnja gorljivost. — K ad ono procvati, procvast će lako sveto pravilo, držat će razni govornici vjera, bogoljubnost i svaka kršćanska u nekim crkvama govore, da vas bolje krjepost, umanjit će se ncumjerna po­ s njim upoznadu. Zato molim gospodu Župnike, da živo potaknu svoje vjernike, hlepa za zemaljskim uživanjima i ne će da b: prisustvovali ovim vjerskim razsc više mrzjeti obuzdava nje nižih strasti �Str. 20. govorim a, da se odazovem o pozivu lir. i. San djeteta. tako mnogobrojn vrhovno ga pastira. A ovo vam jo š dragovoljnije pre­ poručujem , jer zgodno odgovara onome, š t o sam vam u prijašnjim svojim pis­ mima naglašivao . učimo i nastojmo upo­ znati Isusa K rista, da g a budemo sli­ jedili, d a š e uvrstimo u vojsku, koja seje digla na psovku, nepristojno g ovorenje i obešćašćivanje blagdana. Izmedju sveiaca, koji se nastojahu upriličiti Isusu Spasitelju, odskače čudnovato sveti Franjo od Asisa, ko prava slika i pri­ lika Isusa K rista u svakom e pogledu : kod poroda u Betlehemu, pri radnji u Nazaretu, pri propovijedanju u P a1 pri smrti na G olgoti. A k o Ijupoia ove slike zapaljuje ljude a razveseljuje angjele, Franjevački trećo n d ac, obeća­ vajući svečano, da će vazda posvuda vojevati pod Isusovim bariikem dušno vršiti njegove zapoviedi, bit jak i hrabar apoštol, koji će rušiti ne samu ono zlo, na koje se danas tužimo, nego sve ono, što bi m oglo uvrijediti d rag og a spasitelja. U vrstite se dakle, priljubljeni, u treći red, pa dok vas materijalizam poput divljega napadača poplavljuje, nasljedovanje će nas Kristovo oslobo­ diti od njegova g osp od stv a; dok se psovke dižu, da nad našim glavama гаsrgjeno nebo naoblače, molitve poniznih pokornika razvedrit će g a milostiva za nas; dok se u nečistoći guši obitelj a kuži društvo, čistoća će milostiva spasiti i jednu i drugo. A k o se demagogija, gazeći svako sveto načelo, digne da otme posluh vla­ dama, vršenje božjih i crkvenih zapo - ijedi, kako to od nas zahtijeva treći nodignut će društveni poredak, ргсzdravu politiku, obuzdati vlade i u ki nost, m kome duhu oživjeti bogoljubi blagostanje privatno i javno u i’Sjskoi ie mirluhu čistoće i svetinje! Iz г aćkoga Patrijarkata 15. svibnja 1901. T Josip kard. Sarto, jiatrijarka. San djeteta. Spjevao l i u d i m i г Ш CRUCK SAl.Urt. U mrzlom krilu vedre noći, K o ljudski život sahne cvieće, Sa loga čedo diglo oči, I diljem neba motri svieće. Što angjeli ih pale ko za šalu Po ugladjenom. plavetnom kristalu. O , ne zna diete suza šta je , I tajna bolja srca sjetna; U njeg’vom oku milo sjaje T e k svježast majska, proijet cvjetna, P a mirna srca žuri u nebesa, U zlatne niti zvjezdanoga kriesa . 2 a zvjezdom zvjezda naglo niče, I sferska diše harmonija, Pa kao šapat drevne priče U sladki sanak čedo njija, I mekim velom zastire mu lice, 1 nježnom rukom sklapa trepavice, �Вг. !. Okružnica. Stf. 21. — — Sve mukom muči: čedo snije: Ko^teŽka ploča žežen-zlata Sred gladkih sfera nebesnijeh O tvorite se rajska vrata, A zrakom zamnie himna bogodana, K o pjesma nimfe Širom oceana. Pa ko što snena magla tanka N a toploj sunca gine tr&ci. I dječinjega tako sanka, K o zvjezde nesta za o b laci, Kad težko drvo pritisnu mu pleći, I Kerubove zagrmiše rieči. U njeg’vom tieln žila svaka Sa svetog zvuka zadrhtala, K o mjesečeva rosna traka N a površini od opala, A doslie toli tiho srce malo, Sad s tajne želje življe zakucalo. — U mrzlom krilu vedre noći, K o ljudski život sahne cvieće ; Sa loga Čedo diglo oči 1 diljem neba motri sviećc I čini mu se, da i one priete : B ez križa ne ćeš u nebesa, diete. - U nakrst drvo-znak sramote! N a pragu rajskoj bijesnu slavi, O, htjedne Г čedo tiekom žića i Irižara čvrsto koracati, ч borbe i dobića Na u čut'će poklik v r a ti': • Ko Вб т pravednost j e tvoja, Unidji, si ii carstvo pokoja*. A Kerub-čudo od ljepote N a pleća čedu isto s'avi, I grmnu cikom, ncbulLimv triesa: Rez križa ne ćeš, tilnlu, .1 nebesa« Ч OKRUŽNICA. Po naredbi preĆ generalove kurije mora ovo vcdodržavničtvo svake g poslati točno izviešće na istu o djelo vanju našega reda u duhovnoj pastvi ; zato se oviem naredjuje svima župni­ cima Franjevačkoga R eda u vrhb. nad­ biskupiji i banjalučkoj biskupiji, da do 15. siečnja 1904. ovamo pošalju izv i­ ešće koliko je u njihovoj župi kroz g- >9° 31. kršteni, 2. vjenčani, 3. izpovidjeni, 4. pričešćeni, 5. providjeni sa sakramentima umi­ rućih, 6. pokopani, 7. koliko je propovjedi i katekeza ajčeno u crkvi ? Koliko ima kat. djece u ško­ dila gdje su katehizirali i koliko sati kroz g. 1903. ? 9. K oliko tičnoj župi ? 10. Koliko liko ih je god. lje no ? koliko držano ? 11. Ima li ima duša kat. u do­ ima trećoredaca i ko­ 1903. u III. red prim skupština trećoredskih u župi jo š koja pobožna zadruga 1 12. Je li bio koji slučaj obraćenja na katoiiČtvo s druge vjeroiz po vješti ? S a r a j e v o , 23. prosinca 1903. F ra D a n i c i Ba n, �Str. 22. Br. i Vicutnik. V i e s t n i k. ( Odlazak Njeg. Preuzvilenosti g. bar ona Appcla.i N jeg. Prcu zvišen ost mnogogodišnji poglavar naših pokrajina g . general barun J. A p pel dne 7. pr. mj. oprostio se sa svim korporacijam glavnog grada Sarajeva. U ime kato­ ličke deputacije i sveukupnog svećen­ stva svjetovnog i redovničkog zaželio ie o praštaj ućem se poglavaru Presv. g. nadbiskup, da se dugo nanosi najvišeg odlikovanja i spokojno provede dane zaslužnog m ira! Njeg. Preuzvišenost ostavi!л je S a ­ rajevo 8. рг. mj. da se trojno nastani u Peču. (D olazak Njeg. P rtv* oiženosti P o ­ glavara zem lje) N jeg. Prca2viSr :fit g. Preuzviš. poglavara. U ime m nogo­ brojne katol. deputacije pozdravio g a j c Presv. g. nadbiskup dobrodošlicom. [Previlnje odlikovanje.) Kolike sim­ patije goji Nj. Veličanstvo Franjo Josip I., naš premilo'stivi car, prama franjevcima, dokazom je i najnovije od­ likovanje bivšega našega provincijala, a sadanjega bihaćkoga župnika, m. p, o. f r a A u g u s t i n a Ć c n g i ć a , kojemu za njegovu brigu, pažnju i nastojanje n i^ fjd ka provincije te za njegovo uspj djelovanje na kulturno vjer­ skom j podieli nedavno red željezne U ime katoličke deputacije d oče­ kali su na kolodvoru N jeg. Preuzviše­ nost Presvietl. g. nadbiskup i mnogoštovani o. Provincijal. N ovi naš poglavar krune Ili. vpena. T o je priznanje od strane K j \ dićanstva obradovalo cielu pro “Iju cieli red. Odlikovanomu naš b i.1I11 i od naše strane najsrda­ čnije naž< estitke. jj' ine družio сл gradnju nove ori-, jiv. Ante u Sarajevu.) K a ko smo objavili družtvo ovo živo je počela raditi. O dbor je već razaslao na na sve župske urede po Bosni pozive i nuždne upute za sabiranje darova i milodara. Dne 20. рг. mj održana je odborska sjednica pod predsjedanjem mnogopošt. o. pro­ vincijala Dr. F ra Daniela Bana, te se odbor svojski brine, da se družtvo na sve strane Što više razgrani i moli sve štovatelje velikog čudotvorca, da mu na ruku idju u preplemenitom ovom poduzeću. кгјерка je zdravlja. B o g g a pokriepio, te sretno i dično upravljao našom d o ­ movinom. D obro nam došao! brži pomoćnik u ljudskim nevoljam, neće ih se zaboravit. Dne 22. u I2 */j s. bilo je primanje korporacija u residenciji — konaku — (B ožičn i blagdani.) Uzvišene, uviek mile, nježne i vesele božične blagdane barun A lb ori novi poglavar jomi zapovjednik naših pokrajin, , s .10 je, kako je objavljeno 2 1. p». mj sretno i slavno u glavni grad Sarajevo. Od Broda do Sarajeva po svim stanicam željezničkim svečano je dočeki­ van i pozdravljan od naroda i svećenstva Po sebi se razumije d a je пај sjajniji doček bio u glavnom gradu, koj je svog davnog začasnog gradjanina, u svečanom ruhu najsrdačnije prirnio. V eliki svetac Božji i čudesno naj­ �Br. I. Viestnik. sprovelo je i katoličko Sarajevo sretno i zadovoljno. U svim crkvam služene su polnoćnice, i orilo s e: slava Bogu na visini, a mir ljudem dobre v o lje !“ U stolnoj je crkvi prvi dan svečanu misu služio i propovied rekao Presvietl. g. nad­ biskup. Pravovjernici su u sve dane na punjali crkve. U zavodim čč. sestara priredilo se uobičajenih lijepih dječinjih zabava, koje su godile i odraslim, a nježnoj ml a­ dosti uz veselo razdraganjc doniele i liepe božične darove. Sretna nam u Isusu bila i nova god in a! (Izbor ttovog trećoredskog odbor' Sarajevo.) O d kolike je važnoalJ III. Red sv. Franje serafmskng za obnovu i preporod ljudstva u đul u evangjeoskom o tom bi bilo suvisu raspravljati • dosta je spomenuti, da s i III. ed sv. 0 . 1‘apc od njegova po anV ve do sada svima katolicima naj, jpl nebro­ jeno puta preporučili. Do.-ta je spo­ menuti, da je jedan izmedju ne »većih Papa i najvećih umova bi. usp. L a v ХШ . koji je svojim dubokim umom najdublje pronikao, najbolje proučio i poznavao težkc i ljute rane modernoga družtva, kao otac i učitelj crkve K ristove, sv o ­ jim mnogobrojnim okružnicama na sv. biskupe katoličke crkve preporučio III. Red Franjevački kao najbolje i naj­ uspješnije sredstvo za potpuno izcieljenje sadašnje pokvarenosti i posvemašnje p o ­ boljšanje i ozdravljenje težkih socijalnih prilika. Z a to su bosanski franjevci, da svoj dobri narod, ko ga su kroz vje­ kove, vodeći neprestano težkc i naj teže borbe, sačuvali u živoj i djelatnoj vjeri K tistovo j, — sačuvaju od zabluda Str. 23, koje su već počele strnjiti našom do­ movinom. — počeli medju istim širiti i zavoditi tu spasonosnu zadrugu — III. Red. T aj cilj imali su franjevci pred očima, kada su pred više godina u srcu Bosne, u njenom glavnom gradu barajevn zaveli III Red. K ad a se III. Red u nekom mjestu razgrani, onda on, kao i svako ino društvo, bira sebi ravnajući odbor, koji se po propisima R eda ima svake treće godine novim izborima obnoviti. Sara­ jevski trećoredci birali su prvi put takov odbor dne 1. srpnja 1893., a predzadnji " • t i . stud. g . 1900. Za to se m a­ nu god. 1903. odbor obnoviti, što je činjeno dne 27. prosinca 1903, i Tovincijalnoj u Sarajevu pod u residi. predsjed.: je n 0. direktora trećoredaca. Izbor javljen je sljedećim redom : Г). ekt [■ poslie raznih predvieć inja sa * - UK na izbornicima, razloživ u kratko -nost III. Reda i dužnost po­ jedi č anova, preporuči prisutnim izbornicima, da biraju sam o one trećoredce, koji će marljivo i požrtvovno raditi za razširenje III. Reda u Sara jevu. N a to izbornici, zazvavši pobož­ nom molitvom pomoć Duha Svetoga, pris'.upiŠe k izboru i za buduće trogodište bi jednoglasno izabran sliedeći o d b o r: za pred s jed n ic u : gdja. Frieda Lchrm ann; za n j e z i n e z a m j e n i c e : gdja. Ana Raguz i gdja- Иопа Cse f. falvany ; z a s a v j etni ce : gdja Jelena R agu z, gdja, Mara Perković, gdja. Ivana Gašic : za z a s v j e t n i k e : veleć. g. Marko T vrtković tajnik �Str. 24. Viestnik. nadbiskupov, veleć. g. Mato Momčinović, gradski kapelan i kateheta, g. Venceslav Suchomehl; za b o l n ič a r e : gdjica. A n a Domazetović, gdja. Ivka T rbara, gdja. Ivka Cerevisz, g. Petar V u k o v ić ; 2a u č i t e l j e no v a k a : g . L u ka Javor, gdjica A n a Dom a­ zetović. gdjica Franjka R u ckert; za s a k r is t a n a : g. Josip Gagula j z a nakit oltara kodm jesečnih skupština: gdjica. Franjka Ruckert. Izbornu skupštinu počastio je sv posjetom preč. o provincijal Tlj- Đaniel Ran, te je tom prilikom prisutne trećo redce obdario raznim devodjonalijama, što ih je bi. usp. L e o n X iI l. blagoslovu*, a on ih je sobom prošlog ljeta ' Rim a donio. T o je trećoredce izvan; Ino o b ­ radovalo ; ta im ati u žase m a i najmanji spomen, blagoslovljen svetom desnicom velikana Pape, veselilo bi srce vakog dobrog katolika, a kako ne trećoredca, koji zna, da je veliki L a v XIII. bio ne samo najveći trećoredac, nego najveći širitelj, zagovornik i dobročinitelj III. Reda svjetovnjega. Skupština je završena sa , T e Deiim«, i molitvom zahvalnicom. Bilo sve na veću slavu B ožju ! (Lična viest) MnogopoŠt. o. F ra Augustin Zubac, provincijal hercego­ vački bio je 28. рг. mj. u Sarajevu, da pozdravi novog poglavara naših pokrajina. {Pedesetgodiinjica proglašenja bezg rid n o g začeća 1) 1. djevice M a rije) O v e godine 8. prosinca navršuje se pe­ deset godina odkako je člankom vjere proglašeno, da je bi. djevica Marija bez istočnog grieha začeta. Svuda, po svekolikom katoličkom svictu taj će se dogadjaj svečano pro­ slaviti. U Ri mu je već davno ustanov ljen glavni odbor, koji u ime sv. oca Pape ima brigu, da se svečanost što dostojnije obavi, koli u vječnom gradu, toli po cielom katoličtvu. Eezgriešno začeće BI. D jevice M a­ rije najveća je dika i ponos ser a finskog R eda je r su baš franjevački velikani kroz vjekove najviše branili i zagovarali ovu istinu katoličke vjere. Uprav se sada radi, da se proglasi svecem dubokoumni saŽki bogoslov Ivan Duns Škot, koj najslavnije dokazivao ovu istinu. Redu oga, da baš franjevački R e d gleda 1 čnije se pometi ovom zgo ­ dom, ka« slavi uspomena proglašenja po v l a s t e M a r i j i jedinoj od sveg roda jaiLk ig ndieljene. U to ime vr­ bovi 1 MaijeSina R eda franjevačkoga preč. o. general u Rimu izdao je dne R sinca рг. god. i razposlao na sve •Franjevce p o svietu okružnicu, tako da Se što dostojnije proslavi pedesetgodišnjica velikog Marijina slavlja. Medju ostalim pozivlje i preporu­ čuje da se : a) izvjesti što je 111. djevica Marija svojim zagovorom iz prosila blagodatih u mjestim gd je franjevci dje­ luju ; U) da se zabilježe predaje o što­ vanju Marijinu i njezinim svetištim a; c) bratovštine u Njezinu čast zaved en e; d) Čudesna obraćenja Njezinim zago vo ­ rom proizvedena. Preporučuje nadalje, da se sastave pjesme narodnim jezikom u čast bezgriešno začete i u R im p o ­ šalju, tako isto i slike štampaju okru­ žene sa svecim iz R eda serafinskog koji su osobito slavili Mariju, kao sv. �Vieatnik. Franjo, sv. A n to, sv. Bonaventura, sv. Ludvig, sv. Bernardin i dr., uz kratki opis iz njihova života. D a sc drže devetnice pred svetkovinu bczgriešnog začeda o ve godine. N apokon da učeća se mladež franjevačka proslavi godinu jubilarnu svečanim akademijam u ovu svrhu. Mi se nadamo, da de oduševljeno poslušati ovaj poziv vrhovnog franje­ vačko g starješine svi sinovi i kćeri sv. Franje i po našim Hrvatskim krajevima, te uzmognu i naše starješine podičif se svojim izvještajim u R im N a srce oso bito stavljam o Trećoredcima, da se odu ševe za ovo slavlje Marijino i g a pod vodstvom svojih upravitelja ргоnesu po našim krajevima Slava bezgricšno začetoj Mariji! (Sveti otac protektor fr a n i ’alkoq Reda.) Svaki Red im a u Ri svoga protektora (zaštitnika) I. obično jedan od kardinala. I franjevački Red po svojoj upravi treba da ima jednog tak ovog od kardinala. T ako je to i valo do p. sv. oca L a v a XIII. da je obično bio jedan od kardinala. Nu L a v XIII. primi sam na se protektorat. Sad eto sliedeći primjer svoga velikoga predšastnika i Pio X . htijući odlikovati franjevački R ed , preuzeo je na se p ro te ­ ktorat. U pismu tim povodom upra vljenom na preć. v ačko g v e li: Pokle od Nas Protektora je sliedeći u tomu o. Generala franje­ ste ponizno zamolili Reda, ugodno Nam uzvišenog nam pred- šastnika, da Sami preuzmemo službu Protektora vašega Reda, želeći kako bi svi sinovi sv. Franje AsiŠkog tačnim obsluŽiva njem uprave sebi C rkvi iz pro­ sili sve nebeske blagodati Tom zgodom ujedno sv. otac u znak osobite svoje blagonaklonosti na­ pi am franjevačkom Redu daje o. gene­ ralu svim franjevcima te sinovim i kćerim trećeg R eda kao i njihovim rođjncima apostolski blagoslov, ovlašćujuć provincijale, mjestne starješine i upravitelje II. i III. Reda, da im ga mogu podicliti. Uzimajuć ovu očinsku milost Sv. O tca na preugodno znanje, u znak naše djetinje zahvalnosti molimo se Žarko za život i zdravlje Njegovo. B og g a uzdržao kriepka i blaženim učinio na zemlji i n-predao g a u ruke neprijatelja Nje•vjh i ■ ^ncijđliita franjevac.) Mladi mi­ lanska čnik dr. Eđuaid Gcmelli, koji je do i 1 pripadao socijalističkoj stranci i bio jeo id njezinih uplivnih vodja, OS' do je ^oju obitelj i povukao se u fra’ ačl, amostan u Rezzatu. On je ovih dar iovršio svoju vojničku službu, Le je^T'Kldeljima rekao, da putuje u P a vi: j posjete nekim drugovima. A li i.ad su roditelji doznali istinu, pošli su u samo.-tan, da traže svoga sina. On je došao k njima odjeven kao fratar. Otac je Gemelli.i nagovarao, da ostavi samo­ stan, ali kad su sve njegove molbe os­ tale bezuspješne, sgrabio je sina i po­ kušao, da g a silom odvede. Izmedju njih razvila se ljuta borba, kojoj su nadošli franjevci učinili kraj. D r. Gcmclli je u listu »Osservatore Cattolico« opisao potanko, kako je došao do namisli, da ostavi sviet i da se povuče u samostan. N jega je, po njegovu kazivanju, uvje­ rilo čitanje bogoslovnih djela, da je ovaj sviet varav i da Čovjek nalazi najbolju utjehu u mirnom samostanskom životu. Govori se, da će Gemelliev otac pod- �Str 3f‘ Viestnik. n ieti sudu molbu, da se njegov sin silom izvede iz samostana. A li to će ići vrlo težko, jer je Gemelli punoljetan, a i to se mora uzeti u obzir, da kad koja nekriva punoljetna osoba stupi u samostan, svjetska vlast više nema prava, da ju povlači natrag bez uzroka. T ako je bilo i sa sv. Franjom, koga je otac htio da sudbeno dovede svojoj kući, nu sudci mu odvratiše, da više nemaju nad njim vlasti, kad se je posvetio redovničkom životu. T a k o će biti i s Gemelliem, uztraje li samo u svom zvanju. (Redovnici raznih redova.) Skorih dana izdao je jedan Isusovac statistiku redovnika pojedinih katoličkih x t& \ iz koje vadimo sliedeće: Franjevaca (manje braće) 'м » 16.745 Isusovaca 15.000 Kapucina q .oc* j Benedlktinaca 5.000 Dom inikanaca 4.OOO Trapista 4.000 Lazarista 3.3OO Augustinaca •>.000 Karmelitanaca i .pao Konventualaca 1.500. Franjevaca dakle najviše. Ako ovim a pridružite kapucine i konventualce, to će biti preko 27.000 redovnika, koji pripadaju prvom u redu sv . Franje. Osim to ga ako se svemu tomu priloži broj redovnika, §to pripadaju kongre­ gacijam a manje poznatim, im at ćemo oko 100.000 redovnika, a d a pri tome ne ubrajamo ženske redove i kongre­ gacije. {Društvo vanjskih m isija i] Prošle je godine ovo družtvo po najnovijem računu postiglo veom a krasnih uspjeha. Krstilo je 34-577 odraslih, a 133-934 nejačadi; u školama je podučavalo Hr. i. 187.760 učenika; u sirotištima je hra­ nilo 20.1 14 siromašadi; podielilo razne službe vjeroviestnicima, kojih je 1.263 pod upravom 35 biskupa, kako se dakle krasno širi Isusova vjera medju poga­ nima, dok je izmoždeni evropejac mrzi i odbacuje! Italija. {Kanonizacije u X IX . vieku.) Zanimivo je sbilja pogledati ovu statis­ tiku. U prošlom stoljeću 8 1 redovnik bi proglašen svetim ; od ovih pripada franjevačkomu redu 2 1 svetac. Ostali su drugih redova : 3 augustijanca, i do­ minikanac, I kapucin i t. d. Osim toga proglašen je svetim 21 svjetovnik. Od n т’ т8 pripada trečemu redu sv. Franje. čajem istoga vieka bi od sv. Stasite« tvrđjeno 290 kongregacija. — demija н spomen bi. Ivana Ouns ~£', a Duboko umni bogoslov are <eg ka iz franjevačkog Reda, Ivan Dur Škot koj je najslavnije vojev za ivlasticu bezgrješnog začeća BI. Dj Marije, predmetom je svake godi ijice njegove smrti, koja pada na ti. ш ј. studenog, slavlja u franjevačkim bogoslovnim učilištima. T ako su i prošle godine priredjIvane m noge akademije u njegovu slavu. U medjunarodnom franjevačkom učilištu u Rimu navlastito se to od nekoliko godina čini. Dne 8, studenog pr. g , u prisutnosti mnogih odličnjaka, iz medju kojih desio se i prcsvietli o. Šimun Milinović nadbiskup Barski, držana je u spomenutom uči­ lištu sjajna akademija sa obilnim i razno­ likim rasporedom u kojem bijahu zastu­ pani jezici raznih narodnosti kao : tali­ janski, francuzki, španjolski, engleski, njemački pa i naš hrvatski. Govorilo se, pjevalo i sviralo u slavu franjevačkog velikana, ugodno zadovoljstvo odličnog �Br i Vicstnik. slušateljstva. Povodom petdesetgodiš njice bezgrješnog začeća BI. Dj. Marije zgoda je, da veliki učenjak franjevački zasja i u većem sjaju. N ade je, da baš ovaj put dobije krunu slavlja proglasiv ga za ugoduika B ožjeg u cijeloj kato ličkoj Crkvi. Danas je naime držan b l a ž e n i m , a misli se proglasiti ga s v e t i m . Usporio B o g taj č as! B elg ija , f Glavna skupština fra nj. Irećoredaca.) U nedelju 26. srpnja ob državala se je glavna skupština Lelgijanskih trcćorcdaca. I ako nije bilo baš najpovoljnije vrieme, broj se zato nije ni inalo umanjio: u jutro bo to ga dana oko 1200 trećoiedaca punih vjere i samozataje našlo se sakupljeno - s.oicdvoru. Lokerenu, odakle se li epa po­ vorka s muzikom uputi pr ma franje­ vačkoj crkvi, koja je biL krasno za ovu prigodu urešena. Svetćanu misu Isluži ni. p . o. provincijal belgijski, e oči­ tovao bogoljubnomu mnoz u, 1 рге svietli biskup Stillemans, koji se je bio zaustavio u svom biskupskom gradu radi zadušnica za velikoga papu L.1..1 ХШ., nije zaboravio svoga obećanja, te da će prisustvovati popoldnevnoj sjed­ nici i očitovati svoju veliku ljubav, što je goji prema trećemu redu. Prigodno je slovo rekao opat T e inermanski, vikar u Lokerenu. Naglasiv sućutnim riečima smrt L a v a Х Ш ., stade opisivati dužnosti trećoredaca. Iza mise svi trećoredci svetČano obnoviše svoje zavjete, Što je bilo veom a ganutljivo gledati. Iza tri sata po podne dodje po zadatoj rieči i presvictli biskup iz Gen ta: okružuju g a gradjanske i crkvene vlasti iz Lokerena i mnogi govornici. On ot­ vori sjednicu. Gosp. Thuzsbaert, na­ čelnik lokerenski i gorljivi trećoredac, Str. J7 uze prvi rieČ, kojom izkazuje svoju oda­ nost prania presv. biskupu i pozdravlja pridošle trećoredce. Sretnim se cieni, da ih vidi u onako licpom broju u gradu, komu načelni kuje, jer da tako daju sva­ komu dobar primjer. Napokon i on kao trećoredac pozivlje skupštinare u boj proti zlu. Pa kad oduševljeno uzkliknu: »Sve na veću čast i slavu Božju ! svi povladjivahu načelniku kao pravomu kršćaninu i Čestitomu trećoredcu. Gosp. Nobels iz Saint-Nicolas opisa stanje trećega reda н Belgiji, iz čega sc vidi njegov polagan, ali siguran na­ predak. Na koncu pozva trećoredce, da Ф иус pod zaštitu Gospe »dobroga sa*a htijiić tako oživotvoriti zadnju želju I XIII. Gosp 'innaert, urednik lista »Gazett van liiielt- hvali biskupa Stillc mai »A' je L a v XIII., — kaže go­ vor — л, zvan papom trećega reda, pre' ■ ti! Jllemans je u svakoj prigodi dokaza ■ da zaslužuje naslov biskupa tr- -ga reda*. On nazrieva u trećem redu moguće sredstvo, mogući liek proti socijalizmu, te pozivlje ljude da se upišu u taj red. Pozivajući u treći red mladež, navadja im mnoga slavna imena trećo­ redaca. N a svršetku se presv. biskup zahvali na dočeku, te je — veli — za­ dovoljan, što sc je odazvao tako licp broj 1 što je došlo toliko mladeži, i podicli svima sv. blagoslov. I tako je i ovaj put Belgija po svjedočila, i ako ima u njoj dosti onih, što su ustali proti Gospodinu i Kristu njegovu, goji vrstnih katolika trećoredaca, koji se ne srame ni pred kim javno i očito izpoviedati svoju ljubav i odanost prama Isusovoj vjeri. �Str. 28. Hr. I. Viestnik. Fraticezka. Dok sam vjerovala u B o g a . . . Francezki list L a C r o i x d u I’ a s d e - C a l a i s donosi ovaj isti­ niti d ogad jaj: Jedan radnik, odan pijanstvu i svakoj nepodobStini, razvijao na večer u jednoj krčmi drugovima svoje socijalističke na­ zore : D ali s Gospodom I D ali s oružnicima I Dali sa svećenicima! E j, svećenici I mrsio radnik. Л ne znaš ti. da moja žena prvih dana našega braka bijaše zabila u glavu postiti sva­ k o g a petka i svaki dan prisustvovati m isi! Ma je Ii m oguće? Ž iva istina, i to jo j dugo potraja. Jedva jo j izhih iz glavu . . . K a d se nakon pijanke vraćar iataa, opazi pred kućom neobičnu vi . Jzmedju svjetine svjetlucale j oružničke bajonete. U dje u ki?6i A u kući žena i troje djece mrtvo. Žena mu ostavila ovo pismo , »Dok sam vjerovala u B oga, smogoh toliko snage, da podnosim svoju nesreću i bied u ; ali sada, kada sam po naputku svoga muža postala sdvojnom , beztiožnom, ne ću da moja djeca budu nesretna zajedno sa mnom. Umirem s njima«. v i e k u « . K n jiga je vriedna svake pa­ žnje, a osobito su zanitnive viesti o englezkim katolicima. Učena će Čovjeka veom a zanimati Danginovo psiholožko proučavanje o glasovitim oksfordskim učenjacima W er­ gu, Spenceru, Faberu i tolikim pro te­ stantima, koji mučeni težkom morom sumnje, posvetiše se dugotrajnomu i bezpristranomu proučavanju istine. A pri tome moradoše pogaziti toliko ljud­ skih obzira, zabaciti toliko predsuda, što im bijaše ulio odgoj, prilike, ambienat. Pa kad podleguše sjaju istine, prig r ’riše je bez ikakova straha, priznadoše 1tu katoHđma, ne obaziruć se pri lecsi: težke gubitke, što ih sobom donoil 'h ovo obraćenje I postavši privrženi itoličkih istina, siupiše o t­ voreno n.i ji iprište, junački se boreći za stva K a je II. Bože, razlika izmedju englezk k lika pri koncu X V III. i sada na osvit X X . v ie k a ! Osamljeni i skoro iV u! ja n i u protestantskom moru, imali 400 svećenika, 4 vikarijata, a njih oko 1 50001 A sada »papista« je E nglez kako svaki drugi, istih domovinskih os­ jećaja, istih prava ! Nema uglednije obi­ telji, a da nije u njoj jedan ili više obra­ ćenika. 41 katolik sjedi u parlamentu kao zastupnik, a izmedju ministara vazda postati je jedan od njihovih N a milijune ih je. Kardinal je V au gan tvrdio, da se svake godine dogodi preko боо obraćenja i to iz najuglednijih obitelji! E n g le zk a . (Katolici u E ngleskoj) Francezki pisac Thurean-Dangin, član francezke akademije, izdao j e tu skoro drugi svezak evoga velikoga djela »O svetoj s tv a r i! In d ija. (T r eć i red.) I u dalekoj Indiji cvate treći Franjevački R ed. Od dne 10— 12 studenoga pr. g. obdržavana preporodu je Eto dokle može dovesti zao muž svoju ženu. N ije li dakle istinita ona Duha s v eto g a: zao ?« »Sa zlim ćeš D aj, Bože, svoj blagoslov i nadalje katoličkom u X IX . sveobća skupština trećoredac^ ц �Br. i. Allahabadu na kojoj su biskupa, jedan biskup i iz Indije, u svemu 34 osobe i 102 od svjetovnjaka., Viestnik. bili d va nad­ više vjernika od svećenstva medju oviini posljednjim! iztaknuo se je skoro o b ra­ đeni Rancis Shiam Sinlia iz Тегроге. K ina. (Franjevci u K in i) U ovo zadnje vrieme katoličanstvo u dalekoj Kini veoma liepo napreduje. Zadnji ne­ miri, što bijahu ozbiljno zaprietili obstanku katoličkoga vjeroviestničtva, bi­ jahu dokinuti mirom, što se je utvrdio medju evropejskim velevlastima i Kinom, Iz medju ostalih katoličkih vjerovjestničtva, najljepše napreduju one, što au pod vodstvom franjevaca. U ovo vrieme od spomenutoga rmrs isepo ko raknušc napried. Mnoge njihove crkve, što ih Bokseri bijahu 91 iSili, opet se podigoše ; škole, što ih o to doba za tvorilo, opet se otvoriše, a >гојг I ongregacije, razpršene prigod *m tank.i, opet se sastadoše. Mnogi od ka* tekumena, jo š dobro neutviJienih u vjeri, koji za buna bijahu prevjerii;, vratiše se katoličkoj crkvi. A li daleko ih više novih pridolazi. Sada je devet vikarijata pod fra­ njevačkom upravom. Franjevaca je cvropejskili 93, a kincžkih 67. Po zadnjoj statistici u tim vikarijatima ima 82.979 kršćana, a 14.984 katekumena. Kršteno bi 2650 odraslih, a i [.826 djece. Od ovih kupilo se 734, a 1363 odgojiše vjeroviestnici. U katoličkim školama ima sada 4676 djece. Liep doduše i utjcšljiv napredak, koji bjelodano svjedoči za požrtvovan rad i zauzetnost naše braće. Str. 29. K N JIŽ E V N O S T . Slaveni i Pape. Napisao Dr. Ivan Marković. Preveo s talijanskoga o. Petar P erkofić, franjevac. Dio I. Zagreb. T isak Dioničke tiskare, 1903. Ciena broširanomu djelu K . 4.30. O vo krasno, velikim marom sa­ stavljeno djelo prevriednoga brata na­ šega, razdieljeno je na XIII. poglavlja. I. pogl. sadržaje »Pogled na iskonsku povjest S la ve n a; II. i III. pogl. govori o obraćenju Slavena; IV . i V . gl. o Cirilu i M etodu; V I. gl, o crkvenoj jerarhiji u R u sk o j; VII. gl. o vlasti sv. P etra u Isukrstovoj crkvi i liturgijskim ‘■ sJcimknjigama ; VIII. gl. o razkolu u R l. IX. gl. o razsulu razkola; X . i X I. gi. agoslovnom pitanju; XII. gl. n uspj« grčkoga »pravoslavlja« ineiflu S la vn im a, osobito u Rusiji, a na, *n 1. ХШ . razlaže; Kako po;m. određenje Rusije njeni spisatelji. Sami ov; naslovi pokazuju, od kolike je v r 1os ti ova knjiga, koja je i u ianom svietu pobudila toliki interes. Zahvalni smo učenomu i dragomu našemu bratu i za ovu krasnu radnju, a dao Bog, da ih mnogo jo š takovih u najboljem zdravlju izdadc! I. Prof. G. G elcich: F r a T o m m a s o I l l i r i c o d e t t o d a Osi i no. Appunti biografico-critici. Spalato 1903. Tipografi a sociale spalatina. K o je i što je bio taj fra Tom a »Illirucus« ? Ovo će se pitanje za cijelo samo po sebi nametnuti više no jednome od naših čitatelja, jer ime je tekar po­ znato. I na to pitanje dobit će odgovor u ovoj velikim marom i trudom napi­ �Str. 30. Viestnik. sanoj knjižici marljivoga poslanika, g. prof. Gjelčića, koji g a je nastojao upopuniti koliko mu to samo bijaše moguće. Izmedju junačkih borilaca, koji se perom i riječju od važno op riješe Luterovoj laži-reformaciji, ili bolje revoluciji, ubraja se punim pravom i naš fra Tom a. Početkom petnaestoga vijeka ime se o vo g a junačkoga i sv eto g a propovjed­ nika pronosilo svom južnom Evropom . K o uski prijatelj i pouzdanik L a va X ., Adnjana Ш . i Klem enta V I. obavljao je teške zadaće, povjerene mu od K r i­ stovih namjesnika. Gdje i kada se je rodio? Što je sve uradio, kada je umro ? N a ov 1 tanja nastojao je odgovoriti g . profesor u ovoj knjižici, koliko su mu to historički na žalost škrti p o d atd dopuštali: Rodjen u našoj Dalmaciji a. odgojen u Italiji, propoviedao je p< sv n : užnoj Evropi i u narodu, a osobito > Fran­ cuskoj, ostavio najljepših uspon cna, jer je bio sa svake strane sp rtm a i.: učen, gorljiv, svet, a ne manjkalo mu ni 1 desa. N a putu za sv. zemlju zaustavi se u Zadru, a odavle doplovi u Du brovnik. Senat g a liepo primi, bogato g a opremi za daljnji put a narod sa­ hrani blagu uspomenu na njegov sveti život, apoštolsku rieč i nekoja čudesa. Iz Dubrovnika zaplovi put sv. zemlje, odakle piša dubrovčanima nekoliko p i­ sama. Iz Palestine vrati se u Italiju, cla nastavi svoje apoštolsko djelovanje. Umre u velikoj starosti u Me 11ton u, gdje g a i danas ko blažena časte. Knjižica je napisana lijepo, ugodno se Čita a ne fali jo j dokaza ni kritike. Ja ću valjda, na temelju ove knjižice, drugi put opširnije upoznati čitatelje Perivoja« s našim zemljakom, a za sade jč toplo pmporučam onima, te su vješti ta lija n s k o m e je z ik u . F ra I v Š a M ij o v. 2. Prof. Calisto T adin: D ott. A Tresich Pavicicb, studio critico sul drama »Fi ni š Re ip u bl ic a e* . U našoj mladoj književnosti dobro je poznato ime van red no darovitoga i izobraženoga književnika Antuna TresićPavičića. M a kako mislili i sudili o ra­ znim njegovim književnim djelima, jedno je ipak istina, pa će mu je i najljući pr itivnlk, ako mu je do istine, morati ti: T resić je stvorio tako uspjelih i liuj -teari, da mu je ime već za uviek osignr 11 po vješti hrvatske književ­ nosti, i ' megju prvih naših pobor­ nika. 'Jego megju svih njegovih radnja пиа ili toliko — svakako prvo mjestu г imlje njegova krasno zami­ šljena : divno izvedena drama »Finiš Reipublicae«. O toj se radnji u nas m nogo pisalo рго i contra, a da ni ne spominjem njezinu po vješt prije tiska, što nam je sasvim razumljivo, ako po­ mislimo na naš rastro vani književni svijet. Izmegju onih, koji su potpuno shvatili Tresi će vu radnju i ujedno osje­ tili svu ljepotu njegove uspjele drame, mogu punim pravom ubrojiti i svoga vrijednoga kolegu, fra K a lista Tadin a. On je o Tresićevoj drami napisao tali­ janskim jezikom ovu brošuricu, i to bi­ ranom, lijepom talijaiištinom, što je svakako hvale vrijedno, neka se i tugjin upozna s boljim proizvodim a naše knji­ ževnosti. U brošuri se doduše ne iznosi B o g zna kakovih novih vidika, bolje osvijetljenih strana, je r smo o tome već �Br. i. Viestnik. čitali, i to iscrpivih prikaza po našim domaćim listovima, poimence od Stje­ pana Miletića i Jakova Čuke, ali se sva­ kako mora ipak pohvaliti mar i trud našega mladoga pisca. Zato njegovu stvarcu toplo priporučam svim ljubite­ ljima lijepoga štiva. F ra 1 v š a M ij o v. Str. 31. U svakoj se vašoj potrebi utecite sv. Anti, bi. dj. Mariji i presv. Srcu Isusovu, pak ćete se uvjeriti, da ćete uviek biti uslišani!“ Z a d a r , 1903. P. S. Zah valne priznanice sv . Antuna Pad. S veti Anto pom aže ! Nazad nekoliko dana spopade me iznenada veoma opasna bolest. U po četku držah, da je sitnica i časovita nu kad uvidjeh, da je bolest jako po­ gibeljna i da sveudilj traje, obuze me strah te stanem ozbiljnije misliti. Buđuć da se bolesti u onaj čas nije doskočiti, upotrebih moje običajno i svakdanje sredstvo. U tekao se naime sv. Anti, b i dj. Mariji i presv. Srcu Isusovu. Uzđajuć se ćvssito, da 1 me pomoći, kako su me dosele p ga!i. nicsam se ni u ovoj prigi di jm vario. Bolest, i ako opasna, do malo prcstadc. Štovani čitatelji »Scraf. Perivoja!« Kreševo, koncem studenoga 1903. »Moj sin bolovao od padavice. Nu kad sam se utekla sv. Anti i za po­ moć g a zaprosila, na veliko inoje v e ­ selje pod puno ozdravi. L . G. , Sarajevo, 1903. mjeseca studenoga Moj muž J. S., nije se htio kroz 20 '?<•dina izooviedati. Medjutim ja sa svo\ ’3rkama neprestano sam molila sv. A o da mi na pravi put obrati muža. Z ч т sretna, što vam ovaj put mogr i t i : moj muž se, Bogu hval pob izpovjedio i pričestio, i počt posv jrugčije sada o sv. vjer misliti Oi-o čudesno duševno ozdrav­ ljenje želi 1 da oglasite 11 »Serafiuskom РепрЛи.« N. N. S A D R Ž A J . Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — Bogoštovlje, vjera i Crkva. — Sveti Anto. — K ako se može poboljšati sadanje stanje ljudskoga druitva. — Pijo X . 1 III. Red. — San djeteta. — Okružnica. — Viestnik. — Poziv na predplatu za godinu 1904 �Poziv na pr e dp la iu za god. 1904. P rom otrim o li ozbiljno razvitak vjerskih pitanja u pojedinim današnjim državama, morat ćemo priznati, da katolička vjera u mnogo čem trpi gubitak. R e k ' bi, d a j e Gospodin B o g u svojoj nedokučivoj mudrosti pripustio svojim protivntcim, neka izkale sav svoj gnjev proti njegovoj zaručnici, da sc svim svojim nedopuSćaenim sredstvima obore na sve njezine svetinje, a to On čini u toj na­ mjeri, da na koncu konca pokaže njihovu nemoć i da crkva iz to ga boja izadje slavodobitna te nad svojim protivnicima razvije svoj božanski barjak, kojega sva otonska sila ne može nikada razdrieti, je r ga čvrsto u svojoj desnici drži pobjeđitelj svieta i pakla — sam Isus Krist. V e ć iz izkustva znademo, d a je nebrojeno puta katolička crkva iza takovih bojeva jo š više učvrstila svoj korien u svietu, a svoje grane još. dalje proširila, je r se bori za B oga, a uz koga je Bog, tko može odnieti pobjedu nad njim? N eka odmetnici navješćuju boj proti Bogu, neka gaze njegove svetinje, neka progone svećenike i redovnike, neka i u poganskim zem­ ljama prieče katolička vjerovjestničtva, opet će na odlučnoj bitci ostati zastidjeni, opet će se jednom, pa bilo to m a kada, motati kucnuti u svoja grješna prsa, te otvoreno priznati, da nema sile, koja hi odoljela jakoj Božjoj desnici. T u svoju nenadkriljivu rrr ’ lhijć svietu na razne načine preko svoj’ih sluga. Nekima je dao d**, da se svo vatrenom rjećitošću, živim go­ vorom opiru napadajima na rve ono, što je sv 1 spasonosnog* drugima je p o ­ v jerio. da jo š i perom usta u na obranu svete 1 'spasonosne katoličke vjere koju je K rist ustanovio -vpjom krvlin zalio i р* o. Ovi odgovaraju svojo, dužnosti, kad se ujedinjoji oko katoličkih glasila, kuji su uztrajni borioc i prot protuvjerskim nasiljima, k .d od ’ oga im tla; dar obaraju sva kriva načela a u puku, željnu istine, šu e 1 ne kršćansml* tumače im vjerske istine T ih glasila ima već i kod as rvata prilično doet.. je r B og ne dopušća svojim protivnicima, da bez odpora vojuju proti njemu, govim slugama i svemu, što se odnosi na slavu njegovu i spas vjernika. U toj vojujućoj falangi zai.* ’ тг j mjesto i naš »SE R AFIN SK I P E ­ RIVOJ,« glasilo svih hrvatskih F ranjevaca, koji se uspješno bori za prava reda i katoličke vjere. V eć smo s mnogih strana dobili pohvalna priznanja, da smo ostali vjerni svomu programu i da sviestno odgovaram o svojoj dužnosti. T o je mnogim novim suradnicima podalo odlučne volje, da nam se pridruže u našem radu, da P e r iv o j što bujnije cvate i uspieva te donosi blagoslovljena ploda. T o i nas jo š bolje bodri u našoj težkoj zadaći, koju ćemo i dalje nastojati vjerno vršiti uz pripomoć naših prijatelja, kojima se na dasadašnjem radu od srca zahva ljujemo, a za daljnu im se pomoć toplo preporučamo. Ciena Perivoju ostaje i dalje posve umjerena samo 5 k ru n a , a sam o za siromašne trećoredce 3 krune. U kolo dakle, braćo! složno se dajmo na rad, da održimo sjajnu pobjedu, iza koje ćemo pobirati obilat plod. u l ic e , dne 20./XI. 1903. Fra flrkangj?o Brkouie, urednik i župnik. Uređjuje fra Arkangjeo Erković. Tiska Thier i Vojlt Sarajevu. �O Knjigotiskara Thiena i Voglera utemeljena, до јјд е 1883. Najstarija knjigotiskara i stereotipija u Bosni i Hercegovini, uredjena s najmodernijim pismenima, m ate­ ri] alem ' Prepora&'l«1 se za "чђс nabavljanje tiskanica za prečasne župne \ nadalje za tiskanje na, nakladr-h djela, tvenika, po­ sjetnica, zaj ifiaih vjenčam! kat ,ao i svih u tiskarsku ž-i^iki iiecajudil šh sa ukusnom izradbom. Na skla d u imademo er ieče tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list] matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša; Protokol crkvenog računa i exihibita. Službenih kuverata sa natpisom1 Rimo-katolički župni ured u . . . ili Dekanski ure.d u .............................. uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. ooooo o �igrg irntuf.* N ajv eć a odlikovan ja: zem . juh. izložb a u P ragu 1891. Pnčai dip lo m a; h r t. š k o ls k a izložb a u Zagrebu 1801. I’aćostna plam a: zem . hug. izložba u l'lovdivu 1801. Zlatna državna kolajn a za Izložene orgulje na narodopianoi čeako-alovjenskoj zložhl u P ra g u 189П. p o ć a stn a diplom a I Spom on-kolajna. C. i kr. p o v la š te n a tv o rn ica za gradnju orgulja i harmonija Ivana Tueeka ■u. K u t n o j K o r i (Čteslia.) (O jB O V an a 1 8 6 0 .j | в и proizvadja i dobavlja orgulje ovih sustava uz je flin o ciene k a o i harm onija evropejskog i am erikan skog sustava. O b a v lja p o p ra v k e i p re g ra đ u je . C le n lk e o r g u l j a 1 h a rm o n i ja š a lje b a d a v a i fra n k o . U Hrvatskoj post«” u Sam oboru sa 25 tvornica o rg u lje : otlmi p Hreljinu . Л , K ukuljanovu „ J a k šiću ., j „ . „ < „ j St I : obavila viSe 'n ć ih рв^и ^tuflesser graditelj olia.« . ..»par za crkvena umjetnosl u St. Ulricli Grbden u Tirolskoj, Austrija posjednik papinskog castnog krsta рго Ecclesia et PonUfice. P r e p o r u č u j e e v o j e k l p o v o a v e t a o a i z d r v a i ftno b o j & d ia a iie : Visina n elm. sa zlatnim okrajkom sa zlatom tlamasirano 10П 12П ]#) Kili 170 70 HM) 186 1G8 200 kruna 06 JUG 174 281 262 Katalog i cienik za oltare i križne putove tezplatan. P r e p o r u k a . <KdjrSnjl n a d b isk u p sk i U rdinarijat V rhbo­ san sk i rudo poavied očavn , d a »tu V i za crk v e u Hoeni i Her­ c e g o v in i n a p ra v ili v ij e aJtura, k o ji o d g o v a ra ju i um jetnost i i c rk ven im propisom a u g led a teljih m o g u uzbu diti sv o o n i mi­ lin om p ob ožn o m isli i nježn e o se ća je. I’o tom *»e d n ieln z evriedlli. da hu dole preporučen i uvelim našem u »većenstvu. D ok Vam želim od b o g u u V ašem radu sv a k u p om oć usp jeli, o sta je m s odličn im pošto v a n jem Sot^ jiivo, 19. rujna 1901. t J o a ip S t a d l e r , nadluakap. Od stran o p rovin cjjalata b o sa n sk ih frain eT ara g o ro apo< � https://kolekcije.nub.ba/files/original/84310d32ca672e6460a2d10a8e0a9a66.pdf d3d2d94f7f4bf3c2390bc8eb6901c024 PDF Text Text вг 2 Г Visokom, mjer са -'jače 1904. God- xvm Franjevački ;unak — sv. F an Kapistra. K'iap v viek i u liv . Piše : f r a krka : g jc o IV . Istražitelj krivo vjerst .'a. Ivan je znao dobro, do kolii e ma­ terijalne propasti dovodi kršćanski sviet ta »židovska veresija«, zato je žestoko ustajao proti tim lieniin i pohlepnim »bankirima«, koji su se razmećali gad­ nim dohodcima, stečenim bez muke i rada; s koli je neumornom djelatošću radio, da obori njihov upliv i da odkrije njihove v a r k e ; koliko je puta tražio od vladara, da i2vrŠuju svoje stroge naredbe i zakone, što su ih iz­ dali proti židovskom guljenju; s kolikom je odvažnošću neprestano zahtievao, da se opozovu povlastice, što su im ih slaboća ili strah velik aši kojiput dopu­ sti!! I Izmedju hiljade dokaza imademo jedan u izvornoj spomenici, što se čuva rk v ic . u napn'jsku pismohrani1) Massaui ju je izdao na ictio.*) a E c o d i S. F r a n ­ c e ж- , skoro je donio točan njezin sauržaj, T o je naredba napuljske kraljice. Ivane II , izda ta n A versi 3- svibnja 1427., koja dopušća sv. Ivanu Kapistranu najveće vlasti, da može postupati proti Židovima i suzbijati njihovo lih­ varstvo. »Ivana II., kraljica napuljska . . . redovnomu i častnomu bratu Ivanu Kapistranu, članu reda manje braće obsiužitelja . . ., pozdrav i blagonaklonost. Skoro smo doznali, da se Židovi, koj'i borave u našoj kraljevini . . „ uztrajuć u svojoj tvrdoći srca i svojoj zloći, neprestano bave lihvarenjcm i da *; F. 246. Rep. Reg. Јоћ.лае II., n. 9 , 1686. ’) Vita di S. Giov. Cap., p. 60. 9) Broj lj., lip, 1886. �Str. 34. Franievački junak — sv. Ivan kapistran. 2. poČinjaju druga razna zločinstva, koja svakom izgovoru . . . Nalažemo napo­ im medjutim zabranjuju kanonički i cr­ kveni, carski, kraljevski i gradjanski kon glavnom sudiji naše napuljske kra­ ljevine ili njegovu namjestniku, podsu- zakoni i naredbe.« dijama, kapetanim a i drugim višim i nižim častnicima, ma koji bili njihovi »Takodjer smo dočuli, da se sada ustručavaju nositi znak T a u i druge znakove, po kojima se razpoznaju te koje moraju nositi na sebi . . . . Zato buduć hoćemo da uspješno bdijemo nad vršenjem pravice, te pouzdavajući se posve u vašu odanost i ljubav . . . кгјеpošću ovo ga pisma i našega sigurnoga znanja dajemo vam podpunu vlast i cielu moć, da možete u ime naše ustmeno ili pismeno ili po vašim zastn nicima izdavati naloge i propise svira Židovima bez razlike, Koji su u našoj kraljevini, kao i onima, što će se u bu­ duće tu naseliti, a to pori najstrožijlm kaznama i prietnjama, koje sr svide vašoj razboritosti. A k o se rotive vašim naredbama, odredjujemo da će ih odmah stići kazne, što su proti njima izdane te koje im imaju nametnuti bez milosrdja i oprosta svi naši sadašnji i budući činovnici i namjestnici. »Dalje, krjepošću ovoga pisma naredjujemo rečenim Židovima pod kaznom zaplienjenja svih njihovih pokretnih i nepokretnih dobara, a to bez ikakova pomilovanja, da odmah nama ili vašim povjerenicima predadu, čim to zatražite, sva njima u prilog izdata pisma, sve izvorne povlastice, što su im bile podicljene ili kažu, da su im ih podielili naši dične uspomene predšastnici ili naše Veličanstvo. > »T a pisma i te povlastice morat ćete poderati ili spaliti, uzprkos svakom običaju, svakoj izlici, svakoj iznimci i naslovi, službe ili njihova pravomoć, knezovima, vojvodama, markezima, gro­ fovima, barunima i sveučilištima naših država . . ., da vjerno i nepovrjedljivo obsluže ovu našu naredbu, te da uzrade, neka i druge točno i doslovno izponjuju naloge, što ih vi izdate, naredbe što ih vi riečju ili po svojim povjerenicima učinite . . . gr »Dano u A verzi dne 3. svibnja Gospodnje 1427 . . . .« Bt će se te naredbe mnogim našim Icima učiniti vrlo stroge i nasilne. N e treba medjutim zaborav­ ljati Ha -je Evropa u ono doba pro­ lazila kr krizu sličnu onoj, kroz koju mi lolazimo u ovo vrieme, 11 kojem ovska banka, slobodno zidarst\ 1 1 sveobći prevrat raznim sred­ stvim a dovode do obćega i jedinoga cilja: uništenja kršćanstva. Najprije su se katoličke narodnosti odlučno, Odvažno, zakonito branile proti naprednoj navali plemena, koje je bilo protivno njihovim probitcima njihovim težnjama, predajama i njihovoj vjeri. Židov za Ivana Kapistrana i njegova savremenika nije bio samo lihvar, to je bio prokleti potomak bogoubojica, koji je svojim svetogrdnim oskvrnjivanjem obnavljao i ovjekovječavao golgotsku dramu : on je bio sukrivac bez vjernik a, tajni neprijatelj svih otačbina, gdje je on bio samo stranac; bio je fanatički baštinik groznih praznonjerja, koji se je uviek mienjao kršćanskom krvlju, �Вг. 2. Franjevaki junak — sv. Ivan Kapistran. nasladjujuć se, kad bi ju proljevao u mračnim žrtvam a.1) Poviest, izdata na svjetlo strpljivmi i uČevnim iztraživanjima, svjedoči, uzprkos današnjim lažima, da je Kapistran imao pravo. BiČevati propelo na veliki petak, po blatu povlačiti svete ostanke (moći), oskrnjivati svete slike, kaljati sveto posudje, zlorabiti hoŠtije, izsmjehavati naše obrede i naša otajstva u soton­ skim orgijama : to je bila velika želja Židova u srednjem vieku. Nema nijednoga onovrem enoga kroničara, koji o tom ne navodi po koji primjer, pa ih nije potrebe ovdje nabrajati. T a k o su isto sigurna Izdajstva Židova u X IV . i X V . vieku kao i njihovi adnošaji sa stranci, ia. Nije takodjer sumnjt, da чј oui složno radili s kraljem 'ren' im i sultanom tuniskim da organizi urotu okuženih, da zatruju Izvore Le tim načinom posiju posvuda strah i prouz­ roče ono nemirno stanje, koje kašnje, god. 1793. urodilo prevratom. Tim e obiluju Činjenice,*) te sbilja ne vidimo, na koje se je razloge moglo osloniti, da se pobije vjerodostojnost pisama, što su ih muslimanski vladari upravljati na israelićane. Najvažnije od tih pisama, to jest izvorni prevod u francezkom jeziku, koji su potvrdili i pod pisali kraljevski pisari, čuva se u kartuzijanskoj riznici.*) A potvdjuju ga i drugi spomenici. •) Izp. djelo: Refutation Jf ta rtligien dts Jttifs et des Uun ritcs, koje je prevedeno i пл talijanski jesik. (Prelo, t pogr. Giachttli.). Ц) Rohrbicber: Hht. de t Eglist, liv. L. to kovi.1)« U v 1 ie našega svetca tužilo ih je rđjer da kradu kršćenu djecu, kojlu b i- 1 mržnje prama Isusu Kristu na najgr niji način mučili. Može se Šaliboiako dokazati, da to niesu Bile samo lažne glasine i nezaslužene o sv ad e ; mnoge su činjenice te vrste nepobitno dokazane. Židovi god. 1071. u Bloisu razpeše na križ jednoga dječaka, zatim g a baciše u rieku; god. 1114 . u Norwichu, u Englezkoj diete od dvanaest godina pretrpje od njih strašne muke; god. i i 79- jedno diete, koje crkva štuje pod imenom sv. Rikarda bje usmrćeno licem na Uzkrs ; god. 1 :8 1 . Židovi ubiše jo š jednoga dječaka, Radberta, nekoliko dana pred istu svetkovinu. I tako bi sve do u naše doba mogli nabrojiti bezbroj žrtava, što ih čfE . Drnroont: U Franct Juive, Ит. II, XXVIII. *) Archvts natioua1l/s. <11 Str. 35. • Pred nama je«, veli gosp. Rupert u svom djelu »Г E g l i s e e t l a S i n a g c g u e t , spomenica, koju su Marquar 1 Freher izvadili iz djela F a s t e s de B o h e r a e , Izkazu tih činjenica prilo­ ženo je pismo D e l e p r o s i s pape Ivana X X II. U tom listu, koje je pisano 1321., papa navodi izvješćaj, što mu g a je poslao Filip, vojvoda od Anjau-a, te u kom govori o raznim sredstvima, kojima se služe Židovi da naškode kršćanima i potruju ih. Tu se nalazi izvadak pisma, Što su gu francezki Židovi upravili na Saracene, gospodare iztoka i Palestine, tražeć od ualv, da medjusobno sklope prijateljski ugovc izvješćujuć ih o napisima uči­ njenim, se zatruju vodeni izvori i J, 427, n. 18. hc. I. �Str. 36. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Rr. 2. Židovi počiniše najgroznijim načinom fcjličke vjere grčke tatarske izaslanike. God, na nevinoj kršćanskoj djeci, Ljetopisi j 1369. car Ivan Paloslog, vodjen Franjevfranjevaćkoga reda i život sv. Ivana J ciin a , dodje u R im da se podloži sv. Kapistrana zadržaju takodjer mnoge^ff Stolici. UpHvanjem Vilelm a K asalskoga Franjevci bijahu po trećiput pripravili primjere židovskoga zločinstva i krvosjedinjenje, koje se dovrši u Florenciji. ločtva; ali bi se to nabrajanje preveć BI. A lb ert Sarcijanski i njegova braća oduljilo, zato se zadovoljismo samo pratiše tamo cara i g rč k o g trijarku, nekim primjerima. koje su bili obratili. O ko god. 1439. Groza nas upravo, hvata kad sv. Ivan Kapistran bijaše išao na zavirimo u crkvene ljetopise te vidimo, koliko su puta ti od B og a odbačeni iztok i obratio zastupnike Arm enaca.1) ljudi na najbezbožniji način oskvrnili sv. oštije u svako doba i po svim pokrajinama, pa da se ne sgražaju nad tim zločinom naši čestiti Čitaoci, ne ćemo ni da navadjamo tih čin: Premda su se Židovi svagdje sliepo opirali opomenema našega svetca, ipak je njemu pošlo za ukom da ih mnogo obrati na katoličko vjeru. Taku je prije svoga polazka п N iačku javno o vjeri razpravljao s Gai ;lom, poglavicom rim ske sinagoge, kojega jasnoćom svojih dokaza 1 svojom velikom ljubavlju dovede, da j^rizna božanstvo Isusa Krista. Po primjeru svoga poglavara pokrsti se u isto vrieme četrdeset Židova.1) Kapistran nije bio samo strah krivovjerstva i bič judaizma, nego je i razkol morao pred njim nakloniti glavu. G od. 1438. sastade se crkveni sabor u Ferari, a nastavi u Florenciji. T u se je razpravljalo o pitanju, kako da se Grci povrate u jedinstvo kato­ ličke crkve. V e ć je dva puta iatoČni razkol nastojanjem Franjevaca ugušen. Gog. 1274. Ivana Parmski, Jeronim A skolski i Dalmatinac Bongrac na bon­ skom saboru prevedoše u krilo kato‘ Ј Krist. VareŠIci, gl. III. A ko su medjutim narodi, dugo odciepljeni od apoštolske stolice, opet prama njoj obraćali svoj poled, ako je sabor u Konstanciji stavio konac ma iztočnomu razkolu, kvasac neslug nije još bio utrnut u samom krilu ki skoga d ru štv a : dne 30. list. 1439 na tajnom sastanku u Balu izab aše novoga antipapu, F eliksa V. U t te? na okolnostima Franjevci m jjas lijin kazima posvjedočiše svoju odanost ] ima zakonitomu papi. Oni 9Vojim izgovorima uzdržaše narode u poslušnosti. Ivana Kapistrana napisa mnogo razprava, da pobije lažni sabor i obrani Eugena IV ., pravoga crkvenoga poglavara.1) Poslan kao papin povje­ renik u milanske krajeve oko god. 1440., predobi za Rim vojvodu Filipa Viscontia, koji je radi osobnih nesu­ glasica bio ustao proti Eugenu IV . Iz Milana otidje u Rurgundiju, gd je je vladao Filip Dobri. T u bi primljen ne više kao poslanik zem aljskoga vladara, već kao angjeo s neba. N a glas njegovih krjeposti i čudesa narod je hrpimice letio da g a vidi i čuje ; vojvod*) W»ddiag, Annal., ав. 1439. *) В. Jo»n. de CipiitriDo, D e eltctiont Papa*, De dignUatt eccIeiiae,-De aeutaritaU Pmpae et Caneitii, etfc. �Вг. 2 Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. svoga sina, još malo*'diete, i zamoli, kinja je držala za čast da mu prikaže neka g a blagoslovi. On u toj pokrajini potpuno obori ugled Feliksa V . G o g. 1446. povrati se u Francesku i razpravlja o koristi vjerskoga mira s Karlom VII., koji je pristajao na tajni sastanak u B alu ; uspjeh okruni taj do­ govor. T a k o je B og, koji označuje’tvalo­ vima morskimJpješčano]zrno,lpred kojim će se morat^ustaviti njihova bjesnoća, bi­ jaše preodredio sinove asižkoga prosjaka, da u X V . vieku drže u škripcu i strahu sve^složene sile krivovjerstva, razkolničtva i izkvarenosti, On će, istir slie osamdeset*godina pripustili zabludi polovicu Europe, da jedan d:<n iz bludnje izvede pobjede, kojih mi počimamo iz daleka gledati tajne, AH će onda red sv. Franje hrabro n a sta v ti bit’ koju je tako slavno počeo Ivan K stran. G las njegovih naučitelja i vjere atnika odjekivat ćc proti Luteru, Jlemiku VIII. i Kalvinu ; on će s Družbom I sl nm bez klonuća duha podnieti najbjesnije napadaje, opriet će se najžešćim nava­ lama ; postojanost njegovih mučenika izm orit će bies krvnika. I Jansenizam će u njem naći svoga prvoga i neizmirivoga protivnika.1) Viknuti ratu svojim stogo dišnjim borbama, Franjevci će odlično proći kroz smeće i blato X V iII. vieka, a da ne izhlapi njihova krjepost. da ne uvehne njihovo siromaštvo, Prevrat će ih zateći uprav na njihovu častnom m jestu ; sjeći će ih na sto tin e : ali ne će moći uništiti to ga plodnoga plemena bezsmrtnih sirom aka. *j Leoo P»trem, Tabl. гун. dt i ' kist. dt I Ordre Siraph., p. l 2g. — Cmtinnat, de Г H aotire ессШ dt Fleury, liv. CL V, п. 54. Str. 37. V. B ogoslov i naufiitelj papina pogla­ varstva. Prvih vremena svoga redovničkoga života sv. Ivan Kapistran imade jedan dan čudesno vidje nje. Ukaza mu se naime Majka Božja u velikom svjetlu te približiv se njemu, prinese mu k ustima zlatnu čašu punu tajinstvena pića: to je bilo blago svete znanosti, što g a kroz Marijine ruke primio od B o g a .1) T a dražestna pripoviest naših starih ljetopisaca nije drugo, nego simbolični izražaj povjesničke istine. T aj bo samo­ stan ш:, koji je obnovio strogosti stare hnide, taj preustrojitelj, koji je učili. da procvate v samostanu evan g je o A . maćtvo i junačtvo, taj apoštol koji je n. 1 .mio Europu tom tječju, taj iztraiiuelj, kuji je skršio krivovjerstvo, taj mak, k ga ćemo naskoro vidjeti kak se luta mača i zameće boj, taj napokon nuŽ, koji je upleten u tolike đogadk j i borbe, bio je doista veliki bogoslov. O n je učio neko vrieme sa svetim Jakovom Markijskim pod ravnateljtvom sv. Bernardina, koji je običavao reći: „Ivan nauči spavajuć, što drugi nauče radeć dan i noć.s Papa Pijo II. nazi­ vaše ga ,0 d l i č n i m n a u č i t e l j e m “ . »Kapistran je “ , dodaje kardinal Bellarmin, .svojom naukom doista razsvietlio. katoličku crkvu“ . — »Nije nitko*, potvrdjuje M arko Lisabonski, „bioučeniji od njega u gradjanskom i crkvenom p ra vu ; osobito nije nitko znao onako vješto pobijati krivovjerce." T e pohvale niesu pretjerane. K a pistran je kao bogoslov vriedan, da se zabilježi na častnoj stranici zlatne knjige »TKimof Vaiešlci, X., gl. VI. �Str. 38. FranjevaČkj junak — sv. Ivan Kapistran. franjevačke obitelji. A k o njegova djela, koja su dosada slabo poznata i malo se proučavaju, nemaju onakova glasa, što g a uživaju neki spisi srednjega vieka, nepravedno bi bilo odatle zaključiti, da ona ne zadržaju u sebi ništa sjajna i samostalna. Daleko od toga! Ivan kao bogoslov bistro se razlikuje od drugih naučitelja franjevačke škole. Istina, on nema one odvažnosti u iztraživanju nepoznatih stvari, one moći i one bistro vidne misli, kojima se odlikuje Dun Skot u najnepristupnijim predjelima metafizike, te pomoću kojih riva nove pojave ondje, gd ie drugi nazrtevaju samo tmine i neprebro Jiv j a z ; on nema gorljivosti i vatreno.-1.i sv. Bone, koji dok razbis truje um, ijedna azpaIjuje i preobrazuje srce; on ne li, da poput Aleksandra HaleŠh v*a digne ogromni spomenik nauke, koje se svi dielovi i sve teze skladno redaj□ i vežu u skladnu jedinstvenost; on je pružat jedmo potrebama svojega vieka; njega u svem vode suvremeni dogad jaji; on je prije svega branio katoličku istinu on onim tačkama, u kojima je za njegova vremena napadana i bila u pogibelji. Kapistran je djelotvoran bogoslov i od važan borioc; on je u obsegu svete oznanosti, kao i apostolovanju i politici neumoran borilac, neustrašiv i žestok vojnik. U svim se njegovim spisima zrcale borbe njegova života, borbe proti oslabljenju samostanskoga života’) borba proti sablaznima i manama nje') Kipislran ' Dl faupirtate Christi\ — Dt prnmovtndo studio inter Mineris\ _ Dcfensonum Tertii Ordinis. В г. 2. g o v a doba1), borbe proti razkolnicima i neprijateljima papinstva2), borbe proti podlosti i mlitavosti naroda i kraljeva2). Osobito je u djelima, što ih je Ivan pisao u obranu rim ske crkve i papinske vlasti, lako razabrati taj d v o ­ struki značaj ratoborne djelatnosti i od­ važnosti: tu je takodjer u pogledu, kojim se bavimo, njegova providnostna uloga, B og u kršćanskom družtvu bunama i niekanjima paken ske oholosti nepre­ stano sup rastavlja osvetne tvrdje i na­ predni razvitak istine; zabluda izazivai naučitelj e, kao što progonstvo radja r1 pobjedonosnom Arijanizmu ustade nazij, naučitelj utjelovljene R ie č i; p?ama Pelagijanaca odgovori gromoviti gl, s sv. Augustina, naučitelja m il ■ ,k je sviet bio ohladnjeo", ика f. -vetl F ranjo1) i sveti Bono, naučite ji ubavi; kašnje će se pred fa ­ natični učenicima K alvina pojaviti sv. Fr цјо Saleški, naučitelj sladke i jake pobožnosti, i sv. A lfonz Liguori, naučitelj milosrdne ljubavi, koji je pobijao licumjernu strogost Jansenista. U X V . pako vieku proti razkolnim naucima, proti napredku Galikanizma diže se u ime vjere, razuma i znanosti sv. Ivan Kapistran, n a u či te l j v rh o v n oga p a p i n a p o g l a v a i ■ s t v a. Proučimo g a u tom pogledu,■ pa ćemo se osvjedočiti, da njegovi bogo\1 Dt ornatu mulien.mt; — Di matrimonio : — Dt avaritia - Dt u,lUrts; — Centra сирг. d,latim i — Dt blasphemh — Dt perjurio, efc. >) Centra Judaios t.<Haercticoi, - £tantra Hussila 'I — Dt аиеtoritati' Papat, ete. Ktpislrarovo pien10 na pape i »1..dare. 0 sv. »ranj, ka 0 bogoslovu iap. ¥»Vprivu 1(»rdinala ])« Treio. ("• epistota ad IVadingj �Br. 2. F ranjevaiki junak — sv. Ivan Kapistran. slovni nauci niesu bili koristni samo za njegovo doba, nego su veom a važni i za naš X X . vjek. Zablude, koje je on pobijao, još se jasno opažaju i u naše doba j pitanja, što ih je on razpravljao još su i danas na dnevnom redu, a neke stranice njegovih djela tako dobro odgovaraju zanimanjima današnjih naših političara, kao da su za naše doba pisane. Malo ne kroz hiljadu i tri stotine godina neprestano se je utzrdjivalo vr­ hovno poglavarstvo i povlastice rim­ skoga biskupa. Mučenici i naučitelji, sveti otci i sabori vazda su u papi pri­ znavali vrhovnu i nepogrješivi’ da podučuje i upravlja vjernicima i pa­ stirima, da poput neodvisna vladara zapovieda po razumu stra om razasutoj ili ujedinjenoj crkvi, da kao neodvisan kralj vrši svoje vrhovne duž' i, ne imajuć o vdje na zemlji drugo sudca do B oga. Sv i su takodjer priz .ivali da, je svjetska vlast podvržena papinoj vlasti a i sami su vladari poštivali u nasl л niku Petrovu nepripisivo i božamko pravo da popravlja zakonodavce i kralje. Bijaše došao jedan dan, kad su se svi naobraženi narodi, sačinjavajući samo jednu ogromnu obitelj, ujedinjenu istom vjerom, pod duhovnom upravom jednoga glavara, namjestnika Kristova, smatrali „ kršćanskom republikom". Nje­ govom su se priestolu podnosila najveća pitanja gradjanskoga i narodnoga, mironosnoga ili ratnoga, nasljedničkoga ili izbornoga prava. On je kao vrhovni obranitelj stavio sviet ne više pod vlast sile, nego pod štitničtvo savjesti i istine1) Leibnitz: Idtae, 1. II. Str. 39. N o od X IV . vieka nastade proti papinstvu dvostruko neprijateljstvo: političko i vjersko; dapače se u F'rancezkoj zasnova škola, kojoj je bila samo ta svrha, da se suŽi i uništi vlast nepogrješivoga pape. Još nije bilo izteklo ni trideset godina kako je franjevac sv. Ljudevit uzašao na nebo, a v eć je njegov unuk Pilip Liepizasijao u kršćansko kraljevstvo sjeme p o l i t i č k o g a g a l i k a n izm a. Bijaše to za njegove svetogrdne borbe proti Bonifaciju V III.1), kojemu je preko svojih pravnika poručivao, da on kao krali nepriznaje nikoga starijega na . On je, govoraše, neodvisan od svak 'erske vlasti u upravi svoga kraljem te da ne mora nikomu po­ lagati rai m i « Zap.iJm razkol porodi od svoje v j c ;k i g a l i k a n i z a m . Asignonsld i rimski pape stajahu, jedni piam a drugima, privlačeć sebi narode stavljajuć jedni druge u pro­ kletstvo. Pizanska sinoda god. 1409. ne mogav uzpostaviti mira, samo poveća nesuglasicu i neslogu. Sabor što se je atr god. 1414. sastao u Kostancu prikaziva neobičan prizor sabora, koji se je sači­ njavao ne više od biskupa, oego od bučeć množine prostih svećenika, izasla­ nika i svjetovnjaka, T u te razpravljahu čudna pitanja, miešale se pretjerane misli i stavljahu najsmjeliji predloži. Uslied tih nečuvenih dogadjaja, za to vrieme bezvladja i tmina profesori parižkog sveučilišta učinile od Crkve demokraciju, a njezina poglavara pro­ glasile ustavnim kraljem, koji je podvržen sudu množtva. Oni pripisaše skup­ štini biskupa i vjernika, pače odieljenih ’) Robrhacber: ffisl. dt Г hgtuef лт. LXX VI] �Str. 40. U gled Franjevačkom trećoredniku. od pape, vlast da veže i razvezuje; samo saboru priznaše vlast, da odlučuje u pitanjima vjere i ćudoredja; saboru pripisivahu vlast da sudi i skida s priestola rim skoga biskupa. Gerson je više nego ijedan drugi svojski radio da proširi ta načela, koja se protive zdravu razumu i Evangjelju V atreno ih je branio u Pizi i Kostancu, te ih razlagao u mnogobrojnim svojim spisima, u kojim većinom logika daje mjesto njegovim strastima. . M n o g i s u p i s c i" , veli on, .d o s e le d a ti g r d n a i it r a ln u s a b la z a n nauČajuć, da papa nije podvrgnut obćem saboru, da ов može biti sudac po seb', da sc bez pape ne može sazvati ni g»lvrd l$ sabor Br. 2 i da rimskomu papi, buduć je nad kraIjima, nitko nema prava r e ć i: „zašto tako radiš ?“ ’) T a načela nekoliko godina kašnje porodiše na tajnome sastanku u Balu naj grd nije napadaje. Šaka nauČitelja, od kojih jedno dvadesetorica bijahu biskupi, uzprkos papi. držaše tobožnji sabor, na kom iz tvrdoglavosti osudiše p ra vo g a crkvenoga poglavara, a na njegovo mjesto izabraše antipapu, F eliksa V.*). • I W Srr*. UMm, Л. „ /•‘vrnJti Л"» l-Ug* trg,, мм лЈ fttmm A Амм 41} '“i*" • 0 knciliebulu d Balu izp. Rohrbather : * /' Eglise, liv. LXXXII. Ugled franjr mačkom trećoredniku. Zonferenca.3) Napisao i govorio f r n T D obar ugled valja više od najbolje ri ječi.T o vriedi osobito za našu nutarnju, za našu duševnu stranu, koja se gradi i raste više ugledima, nego li riječima. Isukrst, najbolji poznavalac ljudske na­ ravi. u poslu njezina otkupljenja, prvo se lati ugleda, p a onda tekar riječi. O njemu nam Evangjelista piše: .P o če Isus tvoriti i učiti".*) A pri kraju svoga poslanstva opom ene on apostole ovako : »Dadoh vam ugled, da i vi činite, kao ‘). Izrečena u Dubrovniku na dan ev. Eli­ zabete. dne 19. studenoga pr. god. *J Act 1, I. ua M i j o v . što ja učinili,1) A Isukrst je ugled svake svetosti i savršenosti. I u taj ugled ugledaše se apostoli, a za njima svi sveci do jednoga. Postadoše veliki, je r im taj ugled bijaše uvijek pred očima, posvetiše se, jer živo nastojahu da po­ stanu prava slika i prilika božanskoga ugleda, Isusa K rista. Izmegju svih tih svetaca i ugodnika Božjih osobito od­ skače veliki svetitelj F ranjo od Asiza, za kojega se može punim pravom k a ­ zati, da je najvjernije stupao Kristovim stopam a od kolijevke sve do pokrova, Pa eto i taj veliki ugodnik B ožji po !) U, 15. �Br. 2, U gled franjevačkom trećoredniku. navija vama, svojim trećacima one K r i­ stove riječi. „Dadoh vam ugled, da i v i činite, kao što ja učinih! « N ego, dragi moji, riječi nijesu skupe; lako ih je izgovoriti i ла dru­ g o g a upraviti. R iječ treba da se utje­ lovi, da se djelom provede, a tuj te ja hoću, jer za to treba vrle, muške snage. K a o da vas ču jem : D a se mi ugledamo u velikoga Franju, da mi obični ljudi udarimo stopama toga ne­ običnoga čovjeka a neobičnijega sveca ? Т& treba poznavati svijet, u kojemu živimo, treba poznavati okolnosti, što nas okružuju! Živimo u svietu, lažnome, pokvarenome svietu, gdje se je sve urotilo, da nas skrene a puta u nebo ; živim o u našim i za aše obitel.i, uz koje smo vezani raznolikim sponama, koje se raskinuti ne dac’n a ko:e пг. u mnogo čemu sprečavaj<1. К а ' onda da udarimo ravno putem Str m ga prokrčio sveti utemeljitelj re Ej, teško, veoma teško to ide ! E pa dobro, dopušlam da , to ta k o : da vam je sviet opak, da su vam okolnosti na ometu, pa da će te se zato veoma često spotaknuti na putu svetosti, kojim vas zove sv. Franjo, pružajući vam sama sebe iz vrstni m ugledom. I baš zato, je r kažete, da vani je taj jedva na dohvatu, jer vam ga ne ću niti iznositi. N a stran s njim, ali ću vam zato izniiti drugi ugled, a za toga mi lje ne ćete moći kazati, da vam ga je nemoguće doseći. Izniet ću g a u prvome redu vama, trećoredkinje sv. Franja, vam a kršćanske djevojke, žene i majke. Iznijet ću vam uzorit ugled kršćanske djevojke, koja se po­ sveti, i ako življaše posred varava svijeta; ugled kršćanske žene i majke, Str. 41. koja se posveti, i ako su joj razne obveze i obiteljski od nošnji stotinu ne­ prilika pravili. A taj savršeni ugled dobra i krjeposti jest krasni [cvjetak iz ubavoga perivoja trećega reda sv. Franja jest sv. Elizabeta, koju 2ato punim pra­ vom odabralo pokroviteljicom svih trećoredaca. Nad sve niskoćc i slabosti, nad sav sjaj, bogatstvo i pokvarenost dvor­ sku digne se ona poput sjajne nebeske prikaze, kao nešto što od svieta nije, Svladavši junački — slabašna žena — sve moguće spletke i zapreke, što joj na putu stajahu, popne se visoko k kršćanske savršenosti i odatle g o ­ vori ~пв, franjevački trećaci, ali ne riječin. ego svojim sjajnim djelima, uzoritim ojiin krjepostima eDadoh vam u g k a i vi tako činite, kao što ja lih 1" T o je poklič, kojim vas za sobom » ive naša sveta obraniteljica, a a kojem, vam se je red odazvati, že­ lite li 1 vjerni svome zavjetu, svome svet urne zvanju. Da vas na to što Jače osokolim, nastojat ću vam u kratko dokazati, kako je sv. Elizabeta cijelim svojim životom pravi uzor, ugled franjevaćkome trećoredniku, pa dosljedno kako je u njezinim ustima sasvim opravdana rieč, što je vama upravlja. .D ad oh vam ugled, da i vi činite, kao što ja učinih*. 2. Da vam budem mogao predočiti uzor franjevačkoga trećaka, treba mi prije svega znati, a što je to taj treći red. Poslužit ću se zato riječima veli koga L a va XIII. što ih i današnji papa Pijo X . usvaja. Treći je red Kristova vojska, a namjena joj je širenje njegova kialjestva na zemlji. Oružje, što ga pri �Str. 42. fir. 2. U gled franjevačkom trečoredniku. tome rabi, jesu u prvome redu molitva i pokora. Vojnici iz kojih se sastoji, jesu nebrojena mnoštva vjernika svake ruke, je r tuj češ naći muških i ženskih, mladih i starih, bogatih i siromašnih, učenih i neukih. Namjera je , rekoh, trećemu redu, da Širi K ristovo Kraljevstvo na zemlji, a to prije svega kršćanskom pokorom, po kojoj da izmegju zabludjelih i p o ­ kvarenih kršćana uskrisi nanovo lijepe evangjeoske krjcposti. Prema tome uzor Franjevačkoga trećorednika treba da je takov, da se o njemu može opravdano kazati: Život njegov neka je ugledom svima ! A tak će biti, ako savršenost njegova, poput ruže izmeđju drača, bude nikla i evala izmegju bodljika i trnja К г ianske po­ kore i samozataje. Čini V am se možda začudno ? Ne hi smjelo da bodn' Pod­ sjetit ću vas samo na život sv. anje, sv. Bonaventure, sv. Ludov ka, , etog Vjekoslava. Nije li sve to milo lijercvieće, što prokiijalo, raslo i evalo jedino izmegju drača pokore ? Spomenite se dobro, ako je pokornička suza na novo krštenje grješniku, da je po kora i sam ozataja čvrst temelj, siguran vodič i najljepša kruna kršćanskome životu. Pa eto za život sv. obraniteljice pokornika trećega reda tvrdim, da je baš takov, p a dosljedno, da je ona sa­ vršeni ugled pripadnicim a toga reda. A dokazi za to ? V a s njezin život od koljevke do motike. T o vam je tajan­ stvena ružica, puna nebeskoga miloduha, ugodna oku zb o g rajskih boja, ali — za to moramo imati na umu — koja je nikla 1 procvala u draču. T o vam je tajinstveni cvjetić iz rajskoga Edena, ali kojega zalijevahu suze a škropjaše krv sa obronaka Golgote. Ma kojega vi staleža bili, ma koje mjesto u društvu zauzimali, u tome životu naći ćete sebi savršen ugled. D osta je otvoriti zlatnu knjigu Elizabetina Života N e treba tuj ljud­ skoga u krasa: on sam od sebe govori kršćanskome srcu, 3Pod tmurnim nebom divlje Ungarije proklija taj rajski cvijetak, i to u kraljevskome dvoru. Elizabeta naime bijaše kći ugarskoga kralja A ndrije II. ne inu Gertrude. U sjeni dakle пај veoc inaljske časti ugleda Božje svjetlo taj neb angjeo ali mu već uz samu kraljevsk iku poče klijati trnje i drač, očit znak, da ju je B og već onda bio za f- ie oda ao, jer bol je kruna za odat Ike ’ 'ožje. Bijedna djevojčica ! Još nc ргс dla šestu, a mila jo j majka pade od uža okrutne ruke, I crna koprer lalosti, kojom taj strašni đogadjaj zaatre mladenačko joj lice, a što mu odsele podavalo odraz melankolične, ali uvijek nove ljepote, ne skine jo j se više za cijeloga vijeka, pače to bude odlučni čas u njezinu životu. Još u nejačko doba lišena užasnim načinom materinje lju­ bavi, materinja topla zagrljaja, potraži ljubavi i oslona u izvoru svega, u B oga, i od onoga dana ona mu se sve više i bolje priljubljivala, da se kasnije sveosve s njim združi. I u toj svojoj golemoj nesreći, u toj za Ijubeee dijete najvećoj žalosti, nagje Elizabeta u Bogu izdašne pomoći i obilne utjehe. Odsele njezin mladenački život bijaše neprestana molitva, ali ne uobičajeno mekaniČko brbljanje, nego zdušno vršenje svih du- �Br. 2 . U gled franjevačkomu treća red nik u. žnosti. Drugaricama bijaše uzor rada, skromnosti, plemenitosti, a ukućani se ne mogahu dosta načuditi angjeoskoj ljubaznosti, kojom je svakoga susretala. Mlade trećoredkinje ! E vo dade vam ugled, da i vi činite, kao što o a učini! E to sjajna uzora vašemu mladome životu I Povedite se za njom u vršenju svih du­ žnosti napram Bogu iskrnjemu i sebi, p a mješte tražiti mrtvih, izmišljenih uzora u tendencioznim knjigama, mješte se povagjati za propalim junakinjama prljavih pripovijesti, što danas istisnute kršćanske junake i junakinje, jer preveć zaudarahu sakristijom, da same zaudare otrovom, krvlju i prahom; na? . „ sebi oličiti uzvišene k re p o sti velike svetice, e biste se tako iostojno pri­ pravile za onu uzvišenr daću, za koju ste opredijeljene a koju od v" traži B og i rod. Oh, koliko je gorka m orau čaša, što je zlobnik puni plemenitoj duši, a koju je Elizabeti reda bilo do dna iskapiti 1 U tugjini dalekoj (jer se Eli­ zabeta kao zaručnica mladoga turinškoga vojvode Ludo vika bijaše preselila u daleke njegove dvore) pade na jadno siroče sva težina usamljenosti a posred podlfh i zlobnih ljudi, koji ne mogahu podnositi plemenitosti skromne djevice. Т екаг nastupila dvanaestu godinu, bez ikoga svoga, nagje se izložena poru­ ga ma, otrovnim jezicim a niskih duša, koje ip rle , da joj slome mlado srce, da još u pupku otrgnu nježno cvjeće odane ljubavi, kojom se bijaše ona v e­ zala uz svoga zaručnika, jo š samo to i oborit će jo j jedini oslon, što g a je iza Str. 43. B oga na zemlji bila našla A li nebo ne dopusti toga, je r krjepost bijaše dovoljno kušana, bijaše dosta trnja napasti po gibelji, iz kojih izagje čista kao sunce sjajna kao kristal. Nastajao je časak mira, nepomućeni časak tihe obiteljske sreće, da se kasnije toliko teže pre­ lomi nad Elizabetinom glavom strašna nevjera, koja će joj odnijeti najmilije, koja će jć jo š žalosnije osamiti. Plemeniti Ludovik dobro poznavaše svoju krjeposnu vjerenicu i bude joj jakim štitom proti svakoj navali. Od samih 13 godina Elizabeta postade ner izdruživom družicom svoga odabranika, 1 iic 'O obilnim blagoslovom blagoslovi njihu s , kao što nekad bijaše blago­ slovio iu 1 njegovu Saru. A mladi par biji.lostojan nebeskoga blagoslc a. L v, čista i sveta ljubav, spa­ jala u div harmoniju njihove osjećaje, ■ TBsIi, želje, djela. Elizabeta bijaše g o ­ spodarica Ljudovikova srca, ali ipak po apošt '.ovoj riječi u svemu podložna, ijieuaše u njemu svoju glavu, svoga gospodara. Lacordaire je napisao: »Svjet sva­ koga kvari, pa i ženu. A li ona ga bježi kroz dvoja vrata, što joj ih sam B og o tvo rio : kroz vrata materinstva i djevičanstva. T o je prijesto, što ga B og za ženu podigao I< 1 to bijaše prijesto vaše svete obraniteljice. Nakon lijepih godina angjeoskoga djevstva, poduze ona onu uzvišenu, ali ujedno i strašno tešku zadaću, što ju je B og ženi dopitao: zadaću majke. Elizabeta bude majkom jednoga sina i triju kćeri T o je odsele njezino polje, tuj je njezin prijesto: ponizna, ustrpljiva, ljubazna i radišna ravna kućom i odgaja porod Bogu i rodu. �Str. 44, U gled Franjevačkom trećoredniku. Вг. 2. Zaručnice i majke trećoredkinje I beta nosila hrane svojim siromasima. N a stubama dvora sretne je Ludovik i E vo dade vam ugled, da i vi činite, zapita, što nosi. Mjesto odgovora Eli­ kao Što učini ona I Hoćete li, da vam zabeta otkri plašt a u plaštu pregršt je kuća čisto svetište čiste ljubavi, da krasnih ruža. Rumene ruže u srcu zime, vam je domaće ognjište sigurna luka u što ih stvorila ljubav napram siroma­ uzburkanome moru života, hoćete li, da sima ! vam odgoj udari dobrim putem, da na vašemu obiteljskome obzorju bude uvijek N ego, kako već spomenuh, to ne sjati sjajna zvijezda sloge i mira, a vi potraja dugo. U ono doba Evropom pogjite stopama kršćanske poniznosti, se razlijegao poklič : B og to hoće ! a pod ustrpljivosti, r id a i samozataje, Elizakrstaš-barjak kupio se cvijet kršćanskih betine! A treba vam toga osobito junaka. Dizali se, da idu oslobagjati od danas, kad moderni čovjek gleda u nekrsta Spasiteljevu zemlju. I u Lu d o ­ vam a samo predmet nasladi ili način vik u zaigralo junačko srce, i on će da privrede, a ne sebi ravnu, Bogom danu krnae u sveti boj. „S B ogom !* reče na družicu života, kada moderni čovjek . . i Elizabeti, koja plačući grlila vidi u vama pravo i dostojanst'. 1, žene, svoga ina. , S B ogom , driigo, idem nego samo osjetila i živce slabijega da svet k bijem. T i se tome pro­ stvora, pa. dosljedno ne upredijeljuje tiviti ne i ! E vo ti moje uspomene : vam mjesto, koje vas po pravu u dru­ evo ti našeg,« vjenčanog prstena ; neka štvu ide, drmajući tako nujdubl te­ te na nene ,eća i on će ti kazati što meljima obitelji, a dosljedno i ištva. će sa mom biti!* Po zadnji puta z a ­ grli svoju lizabetu i ode, da joj se 5više ni' - a ne povrati. N e prošlo mnogo Malo vrijemena postaja i nad nena a prsten zlo kazao : Ludovik mirnim K'izabetimm ognjištem prohuji pade pod strašnim srpom kužne bolesti. — užasan vihor, koji jo j odnese sve, što Umro je, kliknu E lizabeta na crnu jo j svijet m ogao dati, raskine sve vijest, umro on, umrlo s njim sve što slatke vezove, što je spajahu sa imadoh na svijetu I Slatki brate, jedini zemljom, napunjajući tako do vrha prijatelju srca m oga, tebe krije crna gorku čašu patnja, koja joj se od malih zemlja. I ti me dakle ostavi tužnu i nogu počela natakati. A divno bijaše ucviljenu i kidalo se iz srca bijedne to njezino obiteljsko gnjezdo. Posvetivši udovice, koja i opet ostajala uz svoju se sva domu, mužu i djeci, stvarajući sirotčad u pustoj osami, u tugjini. Eli­ tako u kući mali zemaljski raj, ne zazabeta se ipak ne tužila na crnu sud­ puštaše pri tomu bijedne siročadi, koje binu, nego je junački podnosila, oslo­ bijaše mnogo u njezinoj okolici. Milo­ njena jedino na ufanju u božju pomoć. stinja se na pregršti dijelila, pa se iz svakoga kuta dizale Bogu molitve za Još ipak ne bilo dosta. T rebalo je milosrdnu samarštanku. Kom u od vas da se jo š jedna bura podigne na ucvi­ nije poznat onaj dogadjaj sa ružama ljenu sirotu, trebalo je, da Elizabeta usred ciče zim e? Jednoga ju tra Eliza­ jo š jednom okusi svu gorkost patnje, �Br. 2. Ugled Franjevačkom trećoredniku. pa da onda poput bijeloga Božjega krilaca prhne u zasluženi lijepi raj. A strašan će biti taj udarac, pod kojim bi slegto i junačko muško srce. Iz dvora, koji joj po pravu pripadahu, kojima ona za toliko vremena bijaše najljepši ures, u kojima bijaše proživjela najslagje časove obiteljske sreće, iz tih dvora nemilosno je istisne pohlepa za čašću i vladanjem. Henrik, brat pokoj­ noga Ludovika, uŽeii se vladanja, pa jer mišljaše, da mu je Elizabeta na putu istjera je ko pošljednju sluškinju Bilo to pod samu večer a usred crne zime, Elizabeta s najmlagjim djetetom u na­ ručaju a opkoljena drugom svojom jačadl, bude prisiljena u noći ostavit svoje dvore, i u gradu potražiti mjesta sebi i dječici. I taj grad, koji za toiiko vremena bijaše pozorištem njezine dare žljivosti, njezina milosrgja zatv' vrata u lice svojoj dobročinitelji«. ko tu rinška vojvodkinja, odvjetak ugarskoga kralja, sveta Elizabeta, u svome gradu na svome zemljištu bude prisiljena za­ kloniti se kroz noć u prostu štalu. Pa ipak sa usta nevine mučenice ne ču se gorka riječ, nevini angjeo ne potuž1 se na okrutnoga progonitelja i lop ov­ skoga otimača. V ese la srca podvrgne se krutoj sudbini, a ako ju je što mučilo, to je bio pogled majke na nevinu dječicu, koja se morala s njom dijeliti muke i patnje. U gled V am dadoh, da i vi činite, kao što ja učinih I g ov o ri sveta juna kinja svim vama, progonjeni i ucviljeni koji ne možete ili ne ćete da podnosite mirno udarce sudbine, koja vas goni. Dade vam ugled kršćanske strpljivosti i udanosti, jedine kadere, da ublaže tuge i nevolje, Što ih izbjeći ne možete a Str, ) с koje povećavale trgajući se i zdvajajući poput psa, koji da se oslobodi, trga s lanci i tako jo š gore krvari. Dade vam ugled, Franjini trećaci, da podno­ seći ustrpljivo nepogode života, tu neizbježivu prćiju na zemlji, tražite utjehe i pomoći jedino u Bogu, izvan kojega ne ćete je naći. б. I tako se je regbi Elizabeti na čaša muka i patnja vrhom napunila. Krasni taj cvijet svetinje potpuno se razvio, dozorio za nebo, jer g a obilno natapale snze patnje, jer g a pomljivo gajile po ■ л i samozataja; fali samo, da g a s e pre; iz zemlje, vrta drača i korova, u lijej vrt slave i blaženstva. Što bi više na zemlji, koja joj nemilosno nastojala slomiti srce, što bi megju ljudii koj )j htjeli ugušiti najsvetija Čuvstva? D a produlji valjda patnički život : O ona rado na to pristaje, pa nakon to je zahvalila na svemu, što јвј tvijet opet hotio d ati: na pozivu oca kralja, koji je zvale natrag u domovinu, na bogatim zarukama, što joj ib veli­ kaši nugjali, na svim Častima, što joj pokajani Henrik vraćaše, žrtvova Bogu i ono, što joj najvećma na srcu stajaše. T aknuli joj u ono, što ženi mora biti najsvetije — zlobni jezici nepoštedili njezine časti, a ona, taj čisti angjeo, odana sva božjoj volji, prinese rado i tu žrtvu. A što će sad drugo nego zagrliti Isusovi Križ, tu divnu utjehu i melem Ijubećoj duši, usvajajući punim pravom one riječi; Prezreh svijet i njegovu slavu za ljubav Gospodina moga, Isusa Krista, ko ga vigjeh, ko ga uzljubih, u koga se uzdah, koga sebi odabrah ?“ �Str. 46. BogoŠtovje, vjera i Crkva. I gospodin tvoj, Isus tvoj, o ple­ menita dušo, najveća kćeri Franje od Asiza, primi tvoju ponudu, prstenova tvoju desnu ruku, odabra sebi tvoje srce i pripravi ti u vječnome raju od­ lično mjesto svoje zaručnice] I Elizabeta, ta divna mučenica, plemenita jnnakinja, ponajljepši cvijet iz serafinskoga perivoja, slomljena lju­ bavlju svoga miljenika, poleti u nebesa, da se tamo u vječnoj ljubavi za uvijek s njime združi. Bijaše to dne 19, stu­ denoga ljeta Gospodnjega 1232; u naj­ ljepšem cvijetu mladosti, u 24. godini svojega vijeka. E to vam, dragi moji, u kratki 1 В г. 2. crtama dovoljno dokaza za moju tvr­ dnju. N e izbija li zar iz njih slika života, kako g a to zahtijeva treći red i za koji se može kazati : E vo vam ga svima uzorom ? Nije li u ustima ove izvanredne junakinje potpuno o prav­ dana riječ Dadoh vam ugled, da i v i Činite, kao što ja učinih ? N ego mješte pitati i odgovarati, dr. m.p njezinim stopama, pogjim o za njom, slijedimo njezine krjeposti, ne iz­ gubimo nikada s pogleda taj divni ugled. T o će biti najljepša počast, kojom je možemo počastiti, to će bititi najdivnije cvijeće, što g a možemo položiti na I* oltar. Amen. Iz perivoja crkve katoličke. t ~ Bogoštoje, vjera i Crkva. Udesio i l E X I. P o g lav ar crkve. D a je Krist namjeravao utemeljiti vidljivu zadrugu, sliedi već iz njegovih izjava o kraljevstvu Božjem na zemlji, u kojem medju pšenicom raste i kukolj, niedju dobrim ribama nalaze se i zle. T akodjer to sliedi i iz rieči Kristovih, koje je rekao P etru : i T i si Petar (stiena), i na toj stieni sazidat ću crkvu svoju t — S v . P avao u drugoj svojoj poslanici na Tim oteja zove crkvu ve­ likom kućom, u kojoj se ne nalaze samo srebrene i zlatne posude, nego i drvene i zemljene, jedne na čast, druge na sra­ motu ; a to očito smjera na v i d l j i ­ v o s t crkve. I kad spomenuti apoštol u B г k i ć. u svojoj prvoj poslanici na Korinćane piše, da je Bog u crkvi postavio neke za apoštole, neke za proroke, neke za učitelje, jasno se iz to ga vidi, da su to vidljive službe vidljivih učitelja. Najja sniji dokaz, da apoštol drži crkvu vid­ ljivom obćinom, sliedi iz već prije navedenog mjesta u poslanici na R im ­ ljane : »K ako ćete Čuti, ako vam se ne propovieda, kako ćete propoviedati, ako nieste poslani ?« K a o što se je Krist na vidljivi način pojavio na zemlji, kao Bog-Čovjek na ljudski način ljudima govorio i svoj im nauk navješćivao, tako je trebalo da se nauk Kristov na spomenuti način �Br. 2. Bogoštovje, vjera i Crkva. Str. 47 . navješta po ljudima, t. j. po apoštolima u Rimu (1869.), jesu izvanredni sudovi i njihovim nasljednicima i crkvenim uči­ u vjerskim stvarima ili radje u vjerskim teljima, koje je Krist opunomoćio. Krist razpravama. Zato stalni, redoviti sud je nevidljivi vrhovni glavar svoje crkve, je st u pape, nikad neumirućeg Petra koju je utemeljio. F a buduć je ona za­ na apoštolskoj stolici u Rimu, komu, druga ljudi, a svakoj ljudsko] zadrugi prema njegovoj zvaničnoj dužnosti, koju treba vidljivi poglavar, odatle sliedi, da mu je Krist predao u osobi pogla­ i ta velika, po cielom svietu razprostravice apoštolskog, jedinomu izmedju svih njena crkvena zadruga mora im ati jed biskupa pripada : »hraniti čitavo stado nog vrhovnog poglavara. T ako vo g riečju vjere, pojiti spasonosnim naukam, vrhovnog poglavara Krist dao svojoj čuvati g a daleko od otrovnih pašnjaka«, crkvi u osobi sv. Petra apoštola, ta­ dakle odkrivati i zabacivati sve krive ko vo g vrhovnog poglavara mi katolici nauke i bludnje, koje se protive kršćan­ štujemo u našljedniku sv. P etra rimskom skoj vjeri, crkvenom nauku, čistoći ćubiskupu. »Gdje je Petar, tuđe je i doredja i vječnom spasu ljudi, crkve i crkva«. Gdje je papa i s njim sjedtn J r ž jv ić ir biskupi, tuđe je i to samo tuđe prava F#^-v_Da je to od vajkada smatrato za­ crkva K ristova, stup i temelji istine. daćom skoga biskupa, nasljednika Gdje je papa i s njim 1 ao vrhovnim sv. Peti mamo nepobitni dokaz iz poglavarom sdroženi biskupi, tnde je prastarih vremena u poslanici Klementa stolica istine, koju je K rist a v io ; Rin koga pape i mučenika, koju je 11a kršćansku obćinu n Korintu. tuđe prvi i najviši učitelj nav vjer­ pis. nicima nauk vjere n e p o gre šiv n sigur­ Tam o je kršio do žestokih nemira vod­ stvom Idh ljudi, koji su se dapače nošću čira se porode prepirka u vjerskim stvarima, čim se pojave krivi žitelji, bili usudili, da crkvene starješine iztisnu iz njihove službe, radi čega se je poro­ i Čim se poĆmu širiti krivi nauci, to dila smutnja ne samo u kršćanskoj občini s pomoću Duha sv. i po Kristovu nalogu datom sv. Petru : »Pasi janjce ćini nego je i kod nevjernika kršćansko moje, pasi ovce moje ;« zatim prama im postalo zloglasno. Stoga je sv. Kleobećanju Kristovu : »Ja sam za te molio, ment smatrao svojom dužnošću, koja se može protumačiti samo osvjedočenjem da ti vjera ne oslabi.« Svečani način proglašenja nepo­ □ svojoj nadpastirskoj službi, da opet grješive od Krista naučavane istine uzpostavi crkveni red u Korintu. V rhovno nepogrješivo učiteljstvo jest onaj, kada biskupi ciele crkve, po­ zvani od svog vrhovnog poglavara i crkve u vjerskim stvarima ne smatra, pod njegovim predsjedničtvom, u Saboru da i papa ne bude grješan čovjek kao ili obćenitom crkvenom sabra nj u raz- i sva djeca Adam ova izuzevši bi. d j. Mariju. I papa si je posve sviestan pravljaju o kakovoj bludnji, i proglašuju vjernicima na zemlji katolički nauk. mnogih ljudskih nesavršenosti i pomanj­ T ako va obćenita crkvena sabra nj a ili kanja ; i on ima svoga izpovjednika, i pred njim kleči u sv. izpoviedi. Zato Sabori, kojih po vješt broji 19 poČamši se katolik ne čudi, premda mu je veoma od prvog u Niceji (325.) do posljednjeg �Str. 48. Hogoštovje, vjera i Crkva. žao. što se medju više od 260 nasljed­ nika sv. P etra, od kojih su najviše ih veom a odlični muževi znanošću i krjepošću, nalaze neki koji su svoju visoku i veom a odgovornu službu obezčastili svojim ponašanjem. N o nijedan od njih nije naučavao kakav n a u k . ili izdao kakovu naredbu, što bi u opasnost do­ velo vjeru ili ćudoredje. A li premda je Isus zahtievao poslušnost ugledu nauka farizejskog, ipak je branio sliediti njihov primjer. I medju apoštolima bijaše juda izdajica, pa prem da je Isus znao da će g a on izdati, ipak g a je podnosio i udostojao se s njim obćiti. — Medjutim koliko je bilo papa, koji su svoje stojanstvo obezčastili ? U ciclom nizu od P etra do sadašnjeg pap samo šest ili sed am ! P a i ti su samo za to nevriedni, što su sjedili na onome priestoiju, gdje i najmanja ljaga od nah ida u o č i; dočim te njihove Ijaie i rjeSke ne bi se goto vo ni opazili1 da su oni bili svjetski vladari. P a kakove su to pogrješke, koje se kore na nekoj i рчpam a ? Nekim pripisuju griehe, koje niesu počinili u vriem e papovanja, nego prijašnjih godina ; drugim uračunavaju u grieh to, što im sigurno služi za naj­ veću pohvalu, naime njihovu stalnost i uzt raju ost prava. U ostalom ako se je jedan ib drugi nevriedni Čovjek popeo na apoštolsku stolicu — k a d a se je to dogodilo ? Sigurno ne, u vrieme, kada bi si crkva m ogla mirnim načinom iza­ brati vrhovnog poglavara, nego onda kada se umiešaju stranke, kada vladari i države proturavaju svoje ljubimce, onda se izaberu oni, koji se moraju p o ­ dnositi, samo da se ukloni veće zlo, kao razkol ili rat. A k o se s jedne strane veli, da su liv ». nekoji pape bili nevriedni apoštolske stolice, to se s druge strane mora pri­ znati, da se je najviše papa odlikovalo kijepošću i svetošću Života. Preko šest deset ih je umrlo mučeničkom smrću za vjeru, mnoge radi njihove svetosti Štujemo na oltarima. T a k o se je već uobičajilo svetost kod papa uzimati kao nešto običnoga. Neka naši neprijatelji koliko hoće kleveću, ocjenjuju, ocrnjuju i opadaju, ima povjestnih činjenica, koje se ne daju uništiti i pokriti porugama i lažima. XIII. C rkva. K a o što je j e d a n Krist, tako je d n a crkva K ristova. Nju je j ediп rn utemeljio, njoj je j e d i n o j povjet oju istinu i blago svojih mi­ losti. T a Una, prava, od K rista ute­ meljena a može biti samo ona, koja je *bu iteljsku, svećeničku i pas­ tiri k f u je K rist predao sv. Petru 1 ap< str a očuvala u neprekidnom nizu r ' ivih nasljednika. A li to se je drma Ulio, kao što smo vidjeli, samo kod rim okatoličke crkve. Dakle se samo u toj crkvi nalazi nepogrješiva spaso­ nosna istina, njoj su samo data sred­ stva spasenja. Kada mi katolici zovemo nasu crkvu j e d i n o s p a s o n o s n o m , tim drugo ništa ne kažemo, nego ju samo zovemo pravom crkvom Kristovom . No, ne treba misliti, da je to, što neko pripada pravoj crkvi Kristovoj, v eć kao neka povlastica za buduće blaženstvo; jerbo ono s jedne strane ovisi o zaslu­ gam a Kristovim , a s druge strane o našoj živoj v jeri i revnom sudjelovanju s milošću Božjom. Istina i bludnja uviek se izmedju sebe kose, dakle se nikada ne mogu spojiti. No premda smo ini osvjedočeni, da je �Br. i. Bogoštovlje, vjera i Crkva. samo katolička crkva prava crkva K ri­ stova, ipak to osvjedočenje ne smeta nam da pokažemo prama svima ovima, koji su od nas vjerom odieljeni, ne samo strpljivost, nego i pravednost i ljubav. A proti psovkama od strane fanatičnih sektaraca tješimo se rieČima apoštola : »Hule na ono, što ne razumiju*. Dali bi klevetnici, barem mnogi od njih, mogli to shvatiti, kada bi htjeli, t. j. kad bi ozbiljno iztraživali istinu, osta­ vimo to Bogu da on o tome sudi. K ako se dakle poznaje prava jedinospasonosna crkva Kristova ? Poznaje se po četiri sliedeća znaka ona j e je d n a , s v e t a , k a t o l i č k a i б t o 1 s k a. P rava je crkva j e d n i , t. j. ona ima na svakom mjestu i kroz sva vre­ mena samo jedan te isti nauk, ista sredstva milosti i jednog vrho' g po­ glavara. Svi katolički katriđzi po cielom svietu podpuno se slažu nauku. Po cielom se svietu prikazuje sv. misa na isti način; svagdje se na isL podieljuju sv. sakramenti; po cielom svietu nalazimo iste glavne svetkovine i iste u bitnosti obrede. Svi kršćani katolici štuju rim skoga papu kao svoga vrhovnog poglavara. Premda je prije ustao kadkada koji protupapa, ipak je bio samo onaj papa, koji je redovitim načinom izabran. Uzprkos krivim naučiteljima ostaje crkva jedna; jerbo krivi naučitelji, koji ne priznaju koga crkve­ nog Članka vjere, ne pripadaju više crkvi. Nitko ne kaže, da je nazadak čvrsto se držati već odavna obstojećih nauka i naredaba. Bi li to bio napredak, kada bi se ostavila istina, pa se mjesto nje uvela kakova novotarija ili bludnja ? Prava je crkva s v e t a , t. j. ona Str. 49. im a sredstva svetosti, i nastoje da sve ljude dovede do prave svetosti. Pače K rist je stoga utemeljio crkvu, da ljude učini svetima ; zato joj je i predao tolika sredstva milosti. Katolička je crkva sveta. Sv i njezini nauci jesu uzvišeni istiniti i ozbiljni. Glavni sadržaj njezinih zapoviedi je st ljubav piam a Bogu i bli­ žnjemu. D v a sakram enta: pokora i presv. oltarski sakramenat mnogo do­ prinose posvećenju čovjeka; pravi p o ­ sluh evangjeoskim savjetima može ga dovesti do najviše ćudoredne savršenosti. Katolička crkva ima takodjer bezbrojnu vojsku svetaca, čiju je svetost B og po’’ očevidnim čudesima. Zločini nekih član ili neke smutnje i zloporabe, ne mo e pripisati crkvi, nego ljud­ skoj str a Prav a crkva k a t o l i č k a ili obi :ta, t ona je sposobna i odredjen.t, da k sebi prima ljude u svako doba 1 11 акош mjestu. Katolička je crkva r c e n i t a ; sav nauk crkve tako •5« udešen, da je svakom čovjeku prilagodjen. Osim toga u nju su stupili najrazličitiji n arod i: naobraženi Grci, vlastohlepni Rimljani i njihovi podanici, akomi za novcem divlji Germani, svemu tudjemu neprijazni Slaveni i t. d. K a ­ tolička je crkva u naše doba razširena po cielom svietu. Ona broji od prilike 260 milijuna Članova: dakle je mnogo više razširena od drugih crkava. Ona neprestano šalje vjerovjestnike (misi­ onare) medju pogane. Prava je crkva a p o š t o l s k a , t .j . ona obstoji jo š od apoštolskih vremena, njezina je uredba takova, da je uviek ista kao i u vrieme apoŠtolsko, a nje­ zini poglavari jesu pravi nasljednici apoštola. »Prava je crkva samo ona, �Str. 50. Duh sveti, papa i biskupi. koja od apoštola utemeljena, sve do dana današnjega traje«, kako piše sv.Jeron im. — Katolička je crkva apoštolska; ona obstoji već preko 1900 godina, od apo­ stolskih vremena. N aša današnja služba Božja samo se u nuzgrednim stvarim a razlikuje od službe Božje prvih kršćana. Naši Biskupi svojom posvetbom tako su spojeni s apoštolima, kao što su spo­ jena dva skrajna diela lanca. Promatranje tih biljega prave cr­ kve tekom je stoljeća dovela u krilo katoličke crkve najplemenitije muževe. Л oni ljudi, koji su od nje odpalt po­ B r 2. kazali su svojim životom koliko vriede. — Radujemo se dakle, što smo Članovi prave crkve, i veselimo se, što kato­ lička crkva ima prednost nad svakom drugom crkvom : ona naime daje više utjehe u nesreći i na smrti, nego svaka druga crkva. K atolička vjera tješi siromake, razveseljuje bogate ; okrjepljuje bolestne i umiruće, Ona je dakle takova, da jedina može čovjeka podpuno usre­ ćiti, buduć mu pokazuje i pribavlja onu sreću, za koju je stvoren, naime B oga i nebesko blaženstvo. (?•*> Duh sveti, papa i biskupi. Pišr Spopadaju me teške amnnj 1 i v ša M kojih se nikako osloboditi. Čitao sam pomIjivo, malo sam dublje zavirio u crk ran povjest, i skoro na svakoj stranici su­ sretani grdno lice sumnje, koja me muči, tišti, neda mi naprijed. O ko mi nekako tvrdo zapelo a duh mi se zau­ stavio na ono neprestano naglasivanje 0 Duhu svetomu, koji tobože vlada u Crkvi, nadahnjiva crkvene sabore, ravna 1 vodi izbore u konklavu, postavlja b i­ skupe i t. d. I to sve da radi nepogrje­ šivi Bog, treća osoba presv Trojstva, glavom Duh sveti. T ako se bar čita i uči. Pregjem s knjige u zbiljski život, pa Što vidim ? Pogledam na crkvene pri­ like, kakve su bile i kakve su danas, pa može li moj duh da uz makne pred sumnjom u istinu, što je katolička Crkva uči o uplivu Duha svetoga 11a crkvu, v, pape, bifik ie ? Zar je Duh sveti vladao Crkvom u mračnome srednjem vijeku, kndn jti svećenici živjeli svakojako kada su pape grabili države, skidali krune ? Zar je nadahnuće Duha svetoga vladalo u onim crkvenim saborima, u kojima su se odigravali divlji prizori meteža i sporova, u vatikanskome saboru kada je čitava povorka biskupa ustala proti tero­ rizmu većine ? Duh je sveti valjda vladao u izborima za papu, kada su se u te iz­ bore uplitati rimski grofovi i rimske grofice, kada su kardinali najgadnijim spletkama rovarili jedan proti drugomu, kada su kandidati novcem, službama i častima kupovali glasove, kada j e n. рг, jedan poznati Aleksander V I. po simoniji zasio na papinski prijesto ? Zar Duh sveti postavlja i one biskupe, za koje sami klerikalci govore, da su nevrijedni, �Br 2. Duh sveti, papa i biskupi. tla su janseniste, jožefinci, vladine krea­ ture ? Str. 51. Moguće, da će biti gdje i takav bezznačajnik, ali ipak toga ne ćete ozbiljno ustvrditi. Ili nam valjda ne bi bio otvoren put drugovdje? T a većinom imamo i mi maturu, u školama ne bijasmo svi zadnji, u Beču bismo se i mi proturali, košto se proturio mnogi drugi. Pa nema li u sebi nešto privlačiva, da bi i sada još bacio kolar na stran, kada bi se tvrdo osvjedočio, da je sve, što Crkva uči, privara i laž? Nekoliko smjelosti, nešto darovitosti, i ja bar mislim, da bi išlo u svijetu. Combes tekar bijaše započeo učiti bogoslovne nauke, a sada ministar predsjednik! Pa ne treba O vo piše mlad čovjek, koji tekar stupa na prag života. Čitao je, učio, promatrao prilike i pri tome ga spopale svakojake sumnje Sto je taj mladi čovjek pisao, to su isto sad u jednoj sad u drugoj formi, sad ovom, sad onom prilikom neke naše »rodo­ ljubne« hrvatske novine već po stoti put pisale i turale u javnost, a u ovo zadnje vrijeme nekako učestala u nas ovakova površna pisanja. Po vršna doduše, ali koja je ipak kadra, da mnogo zla počini naviastito kod nevještih i «1 uj -igzna što, da se čovjek protisne u spremljenih ljudi. Mladome fiovjruu rado praštam o: posumnao, pa ier sam ne svijetu \lto Crkva ne uči istinu, onda ijetu privara i laž. A pa mogao naći zgodna odgovora, svoje je sve u petdeset, šestdeset g o ­ sumnje iskreno vještijemu otkrio. Mo­ na što t dio J Bi rijedi truditi se za to? žemo li isto kazati o našim nov^ rima, Ili vrijedno truditi se za to oso­ koji se visoko digli, pa des l^evo bito nau.a potlačenim Hrvatima i kao е х tripode dijele lekcije 'etru 1 3 Dan danas čovjek se lako Pavlu ? I takovi danas u nas stvaraju Slovendi trsi ota ! Moderna je znanost proizi vode „javno mnijenje“ . Mladome ošia toliko brzih pripomoći, što pomažu onom čovjeku zgodno odgovorio dr. čovjeku, da u čas sprti sa sebe teško Aleš Ušeničnik, urednik vrsno uregjivane breme života. Nudi nam brze samokrese, smotre »KatoliškiObzornik*') u Ljubljani. T aj bi odgovor valjda dobro došao i štropotajuće vlakove, hitre otrove . . . U ostalom i stari Rimljani poznavahu mnogim našim »mladim« ljudima, koje razna takova sredstva. Poznato vam je spopadaju jednake sumnje, a odgovora iz škole, kako je slatka smit, kada ne mogu ili neće da nagju, čovjek u toploj kupelji prereže žile . . . Valjani urednik, navedavši prvo od Nego, prijatelju, na stran budalaštine! riječi do riječi sve mladićeve prigovore N e vjerujem, da vi to ozbiljno mislite nastavlja : »Vidite, prijatelju, od riječi do o svećenicima. T a to bi bio psihološki nerieči ponovih Vaše prigovore. A vi mo­ smisao. A li Iako vjerujem, da Vas kad i žda mišljaste, da toga ne ću učiniti. A za­ kad spopanu kojekakve sumnje. A ko što ne bih? Ili zar mislite, da se mi kleripak nije nikad posumnjao; Osobito pak kalci bojimo istine ? Ili, prijatelju, zbilja na gimnaziji, kad gjak ne može sve tako držite, da mi svećenici nijesmo sami proučiti kako bi trebalo, lako mu se u uvjereni ob onome, što drugoga učimo ? duši pobude razne s mnje. Često su ’j Vid. »K. Obiornik. iv . .tr. 417. krivi razni prigovori, razne knjige i �Str. 52. Duh sveti, papa i biskupi. brošure, da čovjeka počnu mučiti sumnje u vjeru. U opče mlad čovjek stupa tekar u svijet, velika svjetska pitanja upiru u nj svoje skeptične poglede, izvana pljuska o nj uzburkani život, pun pogrješaka. pun privara, pun egojizm a, pa koje onda čudo, da se mladiću u duši oglasi — skepsa 1 I vidite, prijatelju, iskreno vam ispovjedam, da su se nekada i u mojoj duši podizala pitanja, što ih vi meni sada nametnuste! Doduše, nametnuste mi ih nekoliko drskije, ali na koncu to ne znači ništa. K o iskreno kaže, što misli, tome mnogo šta opraštamo, ako vidimo, da ima dobre volje. I meni dakle, kako i mnogomu drugomu, dok je slušao i d ta o o djelo­ vanju Duha svetoga u Crkvi, padoše na pamet razni kooliiavi, nevrijedni pape, nevrjedni biskupi . . . I m ’ mogu se spomenuti, da dobih na to oljna odgovora. Pom agah se sam , lt. o bolje znadijah i umjeh. Krist bijaše Hog, go vorio sam u sebi, pak ipak dopuštaše, da megju apostolim bude Iskarijot, mora dakle B o g imati posebnih razloga, da i u Crkvi često trpi i podnosi mnogo zla. Odgovor u sebi bijaše dobar, i ako ne osobito jasan. O tada je prošlo mnogo godina, i meni se dala prigoda, da sam mogao o Duhu svetome i Crkvi raz­ mišljati nešto više, nego to može koji drugi u svjetovnom e zvanju. Jedno od najljepših poglavja u knjizi o C rkvi jest, dragi prijatelju, poglavje o Duhu svetomu. D akako, to je poglavje jedno od najdubljih, najtajinstvenijih. A k o ste voljni proučavati djelo­ vanje Duha svetoga u Crkvi, red vam je prije svega proučavati psihologiju Br. 2 . Crkve. A Što je dublje, što tajinstvenije od psihe, duše ? Proučavati morate dušu kršćanskih naroda, dušu vjernika, dušu apostola, mučenika, djevica, proučavati morate srce neoskvrnjene Djevice, srce božanskoga Spasitelja. T am o u Tajnim dubinama duše, u tajnim svetištima srdaca snuje se djelovanje Duha svetoga, Katekizam kratko veli, da je za svako dobro djelovanje potrebna milost Božja. T a j je kratki stavak veličanstvena himna Duhu svetomu. G gjegod nagjete Sto dobra u povjesti Crkve, u duši naroda, u srcu vjernika, znajte, da se je tih duša, tih srdaca dotaknula moć Duha ctnga! Pratite život vjernika od poć eC pratite život C rkve od onda, kada i’ začela u srcu božanskoga Otkupit pa sve do današnjega dana. K ad nagi nešto za pravo dobra, nešto za 1 ravo pa, znajte, to je djelo Duh svetoj a! Varate se, ako tražite sam s' ovnoga junaštva mučenika, djevica velikih svetitelja. V arate se, ako ,i.ete samo velikih svjetovnih djela Bazilija, Benedikta, Dominika, Franja, Ignacija! V ara te se, ako tražite samo bogodane gorljivosti Atanazija, plamenite ljubavi Augustina, nedokučive po­ niznosti Franja. V ara te se, ako ištete samo ono, što se vidi, ono što svijet znade i vidi — n e ! morate posegnuti do u tajne srdaca! Proučiti morate svaku dušu, svako srce, dušu i srce, pa i naj­ prostijih, pa i najvećm a zaboravljenih, najvećma skromnih. I tuj djeluje Duh sveti, otajno, ali jako. Sve što je o p ­ ćinstvo Svetih, posvuda tamo Duh sveti djeluje. Pače i u grješnim dušama, i u grješnim srcim a! N e zaboravite toga, ako ste voljni proučavati djelovanje Duha s v e to g a ! I tuj se baš najočitije �Str. i. Duh čveti, papa i biskupi. kaže, kako čudnovato Duh sveti djeluje. Proučavati morate sve duševne krize počam tamo od biblijske Marije do skrušene curice, koja će danas ili sutra kleknuti pred sliku Majke Božje u za­ bitnome gorskom seocu, moleći jć za pomoć i utjehu — pomoć i utjehu Duha svetoga! Ne. prijatelju, toga niko do dna ne prouči. Moć Duha svetoga preljeva se ko životna krv od srca katoličke C rkve sve do zadnjega joj uda. Nijedno udo nije bez upliva Duha svetoga. Br. 53. kad kada zapravo nesretan čovjek, nevrjedan Božjega zvanja. I vanjsko vladanje Crkve vode ljudske sile, pa zato i tu je lako opaziti ljudski elemenat. Izbori su za papu s vanjske strane nešto ljudskoga. K rist pripusti Crkvi, da ona odredi način izbora. Zato vidimo, da se taj način u po vješti mnijenja. Za prvih vremena biraše papu rimsko sve­ ćenstvo sa susjednim biskupima. Nekada su se mnogo miješali u taj posao carevi njemački. Nikola II. mudro odredi na laVidite, prijatelju, v i ste svu svoju teranskoiue saboru (1059,), da papu biraju pozornost svratili samo na vanjski soci­ samo kardinali-biskupi u dogovoru s u . ni kardinalima, sa svećenstvom jalni organizam Crkve. Prezrestp i narodom. N a trećemu lateCrkve astadoste proučavati samo njeno rim sranska: horu (1179.) рара Julije II. tijelo. K o je onda čudo, da ne mogoste pravo rastumačiti djelovati u Duha sve­ ustanovi to same kardinale, a bez to ga ? P a i pri učenju crkvenoga orga avečenstv.i larođa. U z to odredi, da nizma ostadoše samo kod koga je vki Izbor, obavljen po simoniji, nev n a> zato, je r Aleksander V I. elementa. U Crkvi je uz božji bez mnje i hijaš ta! izabran). I tako se taj način biranja Lako mijenja, ali ipak samo čovječji elemenat. K rist ustanovi Crkvu h “ rurhijl pripada pravo odregjivati taj kao vidljiv socijalni organizam, d. vidljivu organizaciju, postavi joj na Čelo način. Pa i „v eto * o kojemu se u zadnje ljude, grješne ljude, da vladaju i vode vrijeme toliko govorilo i pisalo, je st pri je k cilju. Odatle u Crkvi ljudski ele­ izboru za papu ljudski elemenat. *V e to t u ostalom nije nikakva pravnička povla­ menat. Ljudi, grješni ljudi zaostaju kad i kad za idejalom, ne podaju se uvijek stica Austrije, Španjolske i Franceske ; uplivu Duha svetoga, pače Često su pod to je samo neka praksa, što je sveta uplivom ljudskih strasti. Svakako u djelo­ Stolica nekako podnosi. Bečka »N. F . Presse« pisala je onom prigodom ; ,D a s vanju ljudskom uvijek je nešto ljudskoga, što je ne uvijek grješno, ali vazda ne­ V e t o ist uiehr ein Geivohnheitsrecht, als ein R echt“ . T o bismo mi rekli savršeno Papa je čovjek, biskupi su ljudi. ovako. »Veto« nije nikakovo pravo K o je čudo, da u njima, u njihovu djelo­ „katoličkih vladara“ , nego ti su se samo vanju vidimo i ljudski elemenat? B i­ naučili ulagati svoj „veto ", i pojedinim skupsko posvećenje daje nove moći, ali kardinalima, označivati ,exkluzivu “ . Nego ne mnijenja ljudske naravi. Čovjek ostaje bilo „veto" pravo ili ne, gotovo je to, da često puta upliva na izbor, i tako 1 čovjek, pa ako svojih sila ne сгра iz moći Duha svetoga, ostaje slab, grješan tuj na izborima nalazimo ljudski ele- �Str. 5 4 - Br. Duh sveti, papa i biskupi menat. V e ć time, Što su ljudi odlučeni da biraju papu, pružen je ljudski elemenat. Izbori su lako kratki ili dugi, mirni iti burni. L a ko da i u njima igraju svoju čitava mnoštva. Ljudski elemenat u Crkvi. R e k o h : na sabore dolaze biskupi dobri, sveti, ali i grješni. I onda biva, kad Crkva postavlja biskupe, i onda ulogu Ljudske slabosti, ljudske nesavr* Senosti, ljudske strasti. D akako da je pretjerano i izmišljeno, što obično pišu židovski novinari, što je n. pr. pisao Zala u »Rimu« o crnoj zavisti, o tam­ nim intrigama rimskih kardinala, o spletkama kamarile, tajnim ubijstvima, a samo u sebi to nije moguće i u prošlim stoljećim a dogadjalo se gdjekad i Što takova. T o je ljudski elemenat u ljudski elemenat ima svoj dio. Razni su ljudski uplivi, što gdjekad u plivaju na izbor biskupa. D osta će biti ako spo­ menem, da su pape podijelili neku p o ­ vlasticu katoličkim vladarima, da smiju u svojim državama imenovati neke bi­ C r k v i! I'a i je jo š gore, povlasticu vladarevu p risvi vlade, a kakove su neke vlade, i valjda već dobrano poznato. Isto se tako taj elemenat javlja i i na crkvenim saborima. Sudeći po vanjštini tuj se sve radi samo pn ljudsku. Sabrani su biskupi ljudi, sveti, manje sveti, g rješn i; murifi, u? pro­ svjeti jeni a ima ih pripros* h i n, ukih, gorljivih i nemarnih, poniznih i visokih, moćnih i skromnih. I uvi se biskupi megjusobno savjetuju, što bi bilo u ji u ćiti na obranu istine, na dobro C rkve i naroda. Razmišljaju, mozgaju, dogo­ varaju se, zovu na pomoć savjetnike, proučavaju knjige. I tuj sada lako na­ stanu razdori, dignu se protesti, uzvitla se bura, kad ljudska čuvstva, ljudske strasti prekorače udarene megje i prekipe u riječi pune gnieva, u sumnjičenja, u klevete . . . A što sve ne može ljudsko srce ? K ako sve • ne zastrani i dobar, gorjiv čovjek, kad u njemu strast uskipi ? N a koncu sabor osudi jedan nauk ko pogrješan a drugi proglasi istinom, dogmom. Ljudske se strasti ni tada jo š neumire, nego iz sabornice izlaze vani na cestu, u sela, gradove, brda i doline i za sobom u divljem vrtlogu vuku skupe. Vrijem ena se promjeniše. A u ­ strija je п. pr. porušila konkordat s Rimom, a ipak jo š svejednako pridr žava ovu povlasticu, a Rim to podnosi. T ako se upliv odlii i godi, da i Framasonski ’bor katoličkoga biskupa. 0p< "udsi elemenat! K ako u đite, prijatelju, ja vam iskrenu ol rih ljudski elemenat u kato­ ličkoj C ik v i! M ogao bih lako jo š ла. dati o vo ili ono, mislim ipak, da Vam označih izvor, odakle potječe taj ele­ menat! A što onda? G gje je dakle — Duh sveti ? Ah, mladi prijatelju, ili zar neopaziste, dok hodasmo po Crkvi, da u njoj diše duh D u h a ? Mene bar, prija­ telju, obagje laki trepet dok promatrah u C rkvi ljudski elemenat, a nju, Crkvu, uza sve to uvijek ipak — j e d n u , sv e tu , k a t o lič k u i a p o š t o ls k u ! V idjeh ljudski elemenat u konklavima, vidjeh pape, koji iz konklava izagjoše, svece, apoštole, mučenike, ju ­ nake, a vigjeh i papa nevrijednih, papa okaljanih — prvih je sva sila, drugih malo, ali ih ipak bijaše — da, vigjeh �Вг. 2. Duh sveti, papa i biskupi, sve to, ali pape, koji bi širio bludnju, koji bi Čovječanstvo učio grijeh, toga nikada ne vigjeh ? Zavirite, prijatelju, u povjest filo­ zofije I Najveći filozofi učahu svakojake bludnje, ali niti zadnji papa toga ne učini! Ne čini Н Vam se, prijatelju, da tuj djeluje neka viša moć, moć Duha 1 Vidjeh ljudski elemenat na crkve­ nim saborima, promatrah metež i buru ljudskih strasti, pratijah na sjednicama ljudsko umovanje, ljudske trude, ljudsko djelo — ali moleći, izgovarajući njihove simbole, ja gledali božanskoj istini u lice ! Pogledajte, prijatelju, ljudske si­ steme ! Gdje je taj sistem, da ' održao pred kritikom? Sistem se za sistemom mnijenja, ali nijedan ne održa kritike. Najsjajniji je dokaz to, da netom zamisle jednoga, e tc već traže i po­ zdravljaju drugoga. A ] ogled j do­ gmatiku Crkve I Skoro d vi ie h le go dina, a sistem vazda isti, uvie star a uviek mlad, nepromjenljiv a pun života, jedan a čudnovito plod ovi 11 Što ' rrn vaše C rkva pri slabom svjetlu tamnih katakomba, Što vjerovaše C rkva u su­ mraku gotskih hramova, što vjerovaše C rkva pod nehotičnim kupolama, — to isto vjeruje i danas okovana a slobodna, gažena a slavodobitna! N e naslućujete li tuj, prijatelju, Božju moć i silu i silu D uha? Vidjeh ljudski elemenat pri imeno­ vanju biskupa, gledah intrige dvorskih kamarila, napipah tamnu ruku Framasonsku — ali t-rkvu, kojom vladaju bi­ skupi, vidjeh uviek je d n u ! K a ­ t o lič k u a je d n u . Isti »Credo* odmnijeva po vascijeloj zemlji gdjegod biju katolička srca, a ta srca biju po­ svuda. Svi se obraćaju k jednome Ocu Str. 55. na nebesima, svi slušaju jednoga Oca na zemlji! Sto jače, prijatelju, naglasujete ljudski elemenat u Crkvi, to je jasnija, očevidnija u njoj moć Duha I Trude se Combesi, napinju se kamarile, upiru lože — i nevriedne biskupe ime­ nuju, ali ipak ne mogu, da zaustave moć D u h a ! Duh istine, Duh ljubavi, Duh jedinstva diše u Crkvi, i ako na oko prevlagjuje u njoj ljudski elemenat. Toliko je ljudske primjese u Crkvi, pa ipak ona je jedna, sveta, katolička i apoštolska. Jedna nauka, isti sakra­ menti, jedan prvi pastir po cijeloj zemlji a’d vremena apoštplskih. I sveta je ona: ua ne ćeš podleći njenu uplivu, a da ne deš bolji, i što je nazbilj dobra, morah a u čovjeku, to je od nje! U njezin1 tu rastu ruže mućeništva, ljiljnn-evij i djevičanstva, iz njezina tla srče raoć ;ajidejalniji herojizam ! . . . K o motri sve to a ljubi istinu, valja da prizna tuj djeluje Duh sveti! A ada, prijatelju, da sve to zna'nst eno posakupim o! Sve u Crkvi teži za tim, da ljudi postanu sinovima Božjim. T o se posinovljenje temelji na tome, d a je čovjek Bogu podoban ; to nam daje posvećujuća milost Božja a tu nam milost udijeljuju sakramenti. T uj Crkva posreduje na dva načina. Ona nam djeli sakra­ mente i pripravlja nas, da primimo nji­ hove učinke. T a se priprava osniva na vjeri, a je r vjera valja da bude nadna­ ravna, to se ne da bez Božjega upliva. I tako djelovanje Duba svetoga prožima sve djelovanje katoličke Crkve. Ponaj­ prije posvećujuća milost djelo je duha svetoga, sakramenti su mu organi a C rkva je opet njihova podijeliteljica. Zatim od Duha je svetoga ona milost, �Str. 56. Duh sveti, papa i biskupi. koja pripravlja srca za posvećenje. N a koncu Duh sveti ravna i vodi Crkvu i onda, kada nas ona pripravlja na sinovstvo Božje U Crkvi je trostruko djelovanje, što služi u tu svrhu : C rkva naa mora u č i t i , što nam je vjerovati i kako živjeti, mora nas v l a d a t i , je r ko socilalna bića sačinjavamo potpuno i pravo vjersko društvo, mora nam dijeliti sa­ kramente, po kojima nas posvećuje, čini nas B ogu podobnim i sinovima njego­ vim. I u svemu trojnom djelovanju dje­ luje Duh sveti. C rkva m ora dj eliti sakram Sveti jo j Duh jamči, da je u ^dkramentima zbilja božanska moć ; veti jč Duh vodi, pa vazda dobro razlm' sakramente i njihove bistvene sasta\«ne od svih drugih vjerskih obreda, sto lako promijene ; Duh je sveti čuva, a može bez ikakova zastranjenja sačuvati svete sakramente. K o pozna povjust d.jgmata, znade, da su s te strane C rkvi p u s tile m noge pogibelji. C rkva m ora učiti narode svih vre­ mena i svih zemalja ; učiti ih mora is­ tini i pravu, bez zablude i grijeha. C rkv a ih uči, i pri tome rabi sve Ijud ske pripomoći. A li sve te pripomoći nijesu dovoljno sigurno jam stvo za is­ tinu i pravicu. I zato Duh sveti bdije nad Crkvom karizmom nepogrježivosti, da je očuva od svake zablude. Duh sveti tako ravna ljudskim djelom, ljud­ skim umovanjem, pače i istim ljudskim X B r i. sumnjama i prijeporima, da C rkva ko­ načno udari istinu a osudi zabludu. C rkva mora vladati čovjekom i zato treba da je u njoj hijerarhija: papa i biskupi. Crkvena je hijerarhija ustanova Božja, Djelo Duha svetoga. Duh joj sveti daje otajstvenu vlast. Izbor pape ljudsko je djelo, ali Duh sveti bdije nad Crkvom, da se usprkos ljudskih strasti ne popne na Petrov prijesto papa, koji bi učio ne istinu i pravicu, nego zabludu i krivo. Duh sveti daje novoizabranome papi vrhovnu vlast K ristova namjesnika, * Duh sveti bdije na u njim darom nepogrješivosti. Imevsnje biskupa ljudsko je djelo, ali Dui - ali bdije nad Crkvom, da se-ne pretrg ^zovi jedinstva, da je narod združen okupima a biskupi s rim­ skim pa; u jedinstvu iste vjere i ljut -i. — >uh eti ne uskraćuje ljudima šio tlu odatle u Crkvi ljudski ele* reenat ali providnost Božja tako ravr . vodi ljudsko djelovanje, da Crkva uza sve ljudske nesavršenosti, uza sve ljudske strasti i zablude, uvijek jedna, sveta, katolička i apoštolska vodi na­ rode, vodi sve, koji su dobre volje, k višemu cilju, čini ih Bogu podobnim, sinovima njegovim , udionicima vječnoga blaženstva, Nije li zar, prijatelju, prečudna ova moć D u h a ? Mislim, da mi ne ćete protivno ustvrditi, ako Vam rečem, da je katolička C rkva mogući i jaki slavospjev Duhu istine i pravice! D a V a s B og pozivi 1 �Вг. 2. Na kolodvoru pod Sionnm Str. S7 Na kolodvoru pod Sionom. Spjevao B u d i m i r P o d g r a b e ž k i . I dodje vrieme — s prvog grieha I m ine stoga stiže p la ta: K 6 čvrstim ključem crne brige Zatvoriše mi raju vrata, A proŠanost ko strogi Kerub N a zlatnom pragu niemo stala, Pa hman mi mnoga vrela suza Iz žudnje za njim na tle pala, Sve to više mi izmicaše oku, K o zvjezdan trag u ponoru duboku I varalica kad me nada Sveosve ljuto iznevjer, U svakom živcu strah oćulih K o baštinu mi po m a t e r i , I srnuh stazom ugaienon:, K ud mlado srce samo išle, I dodjoh tako iznenada Na halabučno igralište, Od prvih gdje no jošte od vjekova U z svirku plešu djeca Adam ova. T u dadoše mi braća kupu D o vrha punu bajne slasti, I prihvatih je rukom slabom I htjedoh piti, htjedoh pasti. Kad gorka kaplja u čašu mi Odozgor, odklenl'. . . naglo pade, I mjesto slasti u toj kupi Ja spazih samo puste jade, Pa biesan trenuh o kamenje njome N atngavši se bratstvu takovome. N višem nebu Z v i e z d a bijesnu I pok mi pute k sreći, Sa zlai truna na Sionu Što srca vii a, grudi lieči, I 'inom. rt. im plaću dieli Za Inu šu hladne vode. I đhenika svoje meće U bajno arstvo od slobode.... I p o ' oh mahom k bielu kolodvoru N a putu što je na Sionsku goru — T u nadjoh množtvo čekaj uće K ad noć će minut', planut' zora, Sa bielim svežnjom dobrih djela D a krenu k sreći s kolodvora, I kad mi reče, tu da čekam U žarkoj molbi i u znoju, D o k crne ove iza noći N e zaištu mi dušu moju, Sa silnog čuvstva tek sam reći mogo ! „О , čudan li si u svetima, Bogo !“ �Str. 58, A kad se surva. — Ljudska je pravica često velika nepravda. Br. 2, A kad se surva . . .?! p je v a o B u d im K roz gusto trnje vijuga mu se staza Do prave mete i množtvo krije jaza, A on u želji, da bližnjem pomoć pruži, Svedj diže glavu i budnim okom kruži, I srlja napried u krvi i u znoju Da otme padu i spasi dušu koju, I uzhićen je kad trudan reći može : r P o d g r a b c ž k i. „Što moro sluga, učinio je, Bože, I odsele će u krvi i u znoju N a veću hvalu i vječnu slavu T vo ju !" Za sama sebe tek ne će da se brine, D o k grdne pred njim vjek zjaju uvaline, A kad se surva, Šta vriedit će mu tada S v a tudja sreća kod vlastitoga pada. . . ?! & Ljudska je pravica često velika nepravda. 1. Š t o većma mogu zažel'eti kršćan ski roditelji, kada v eć puim u stariti nego li im ati Ijubezna, pobožna i dobra sinčića? O va sreća zapade Ivan Uargaritu Novelli-a, dvije Časne ačke glav e od jedno petdeset i pet godina, a živjeli su u obćini M . . . megju Вгеsčijem i Peschierom u gornjoj Ii*, Istina, da su se oni dosta namoiili prije, nego im se rodi TonČić — tako im se zvalo dijete — ali im napokon Go epodin usliša ove vapaje i uzdahe, te ona radost, štono je očute pri sinov­ ljevu rogjenju, rasla je uvijek s dana na dan, kako se je razvijao i mališ, koji je već prevalio dvadest i drugu godinu. Nu kao što je dobar sin najljepša utjeha po oca i majku, tako opet i naj­ veća nesreća, što ih može zadesiti, jest, ako im g a nemio udes ugrabi, osobito pako neočekivano. N a 31. siječnja 184 . . pošto je Tončić, koji tada bijaše v eć općinski tajnik, veselo dorućao sa svojim starim roditeljima, morade otići u obližnju varoš L amo g a silili zvanični poslovi njegov- Чпв. Na istoga dana nalazio mu se starac tac i mila majčica u sobi za prin ie. V eć ;Ле odbilo sedam sati, Ivan, koji sjegjaše kod prozora i čekaše nješto neustr ivo ovaj sat, okrenuv se k ženi, a: „N e hi morao mnogo zakasniti: zimi se nije jo š nikada slučilo, u koliko se mogu sjećati, da nam je T ončić ostao vanka poslie sedme ure,“ Margarita, koja se bila udubila u molitvenik, ne odgovori mu tada ništa, nego tek iza po sata okrene se mužu, te će mu : „B aš mi se nimalo ne dopada, Što nam se sin jo š nije povratio. V e ć su dvije ure n o ć i; on zna, da g a Čekamo večerom. B ože daj, da mu se nije koja nepredvidjena dogodila! T a put kroz šumicu nije baš bez p o g ib li. . . " „E to , kakve ste vi ženca, odgovori joj muž, „malo prije pričinjala si se mirnom, a sada te spopada strah", �Br. 2. Ljudska je pravica često velika nepravda. „Nijesam bila mirna, ne, Ivane, nego sam se molila Bogu za nj . . .“ Netom izreče ove riječi, začuju tuči na vratim a, i gle, u sobu unigje g o ­ spodin župnik. „Hvaljen Isus i M arija!“ reče im on ozbiljno i istodobno ljubezno. „N a v ijek e l" otpovrne Ivan i Mar garita. „D ragi moji", nastavio župnik, koji im se prioliŽi, „dolazim vam javiti tužnu vijest, nu znam, da ste dobri kršćani, pa se nadam, da ćete je kr­ šćanskom odanošću primiti". O vgje g a otac i majka b^edntr prekinuti, nu on im dade rakom znak, da g a puste govoriti, pa 'e za tim nastaviti: „V elika se nesreća p ipeti našemu dobromu Tončiću . . „ Š to mu se dogodi? K e d t oltmo vas, recite! Oh, tužnih li n a s! dragi naš sinko!" zavape jedan za drugim tužni roditelji, i počmu plakati ka< rrne kukavice. „Gospodine župniče", reče potom otac, „ah , ja već znam što se je dogo­ dilo dragomu našemu sinu; on se je strovalio u ponor, što je u šumici, pa su ga našli mrtva!" „M rtvaI?" zavapi majka. „О mila moja Gospo, pomozi nas!" Župnik nastavi: „N e klonite duhom, sinci moji I a T i Gospodine uzmi u vječno prebivalište Antuna, svoga vjer­ noga slugu!" Sada zavlada svuda grobna tišina. Ivan okameniv se od tuge dogje tetu rajući sc do zida, gdje prekrstiv na prsa ruke gledaše žalosnu ženu, koja se bijaše spustila na sjedalicu, te je Str. 5 9 ' plakala i uzdisala prikriv rukama lice. Pobožan se svećenik moljaše tihano. Iza nekoliko vremena reče Iv a n : „Barem nam recite, gdje je tijelo našega sina, da g a uzmognemo jo š jednom v ig je ti! Nemojte se ničesa bojati, biti ćemo odvažni, zar ne Margarito? . . I tako govoreći kukavan otac pružaše ponizno ruke. „Tončić je ", odgovori župnik, „kod vašega rodjaka, Manni-ja; bolje je ipak, da njegovo tijelo ostane noćas mirno ongje; što vam se čini?" „N e, ne, mi hoćemo kod sebe tti nrtfega nezaboravnoga sina", odgc itac. h ’Hm začuju i drugi put kucati navratii Župnik otidje vidjeti, k o je . Posk ak časaka eto ga opet u a М, gd nagovaraše tužne starce, da kan irenašati pokojnika u svoju kuću. „А smo li g a mogli vigjeti bar, večeras?" zapita majka. „D obra M argarito", odvrati joj župnik, „poČekajte do sjutra u jutro ; žrtvujte Bogu za ljubav i ovu želju, i namjenite to za polakšanje svoga miloga pokoj nika“ . Tužna se vijest brzo raznase po selu, te dodje najbliža rodbina N ovellja sažaliti se onoj pretužnoj obitelji. Dobri župnik ostavi s njom Ivana i Margaritu, te otide, obećav im prije, da će ih sjutra za rana, netom što reče sv. misu za njihova pokojnika, doći opet pohoditi. gdje A ko je smrt općinskoga tajnika bila sama po sebi već takav čin, da je prouzročila najveću sućut u cijelom onom mjestu, neka promisli čitatelj, kakvu je grozu pobudila sumnja, da je ona bila posljedica jednoga zločina. I �Str. бо. Ljudska јс pravica često velika nepravda. zbilja, uslied svih iztraživanja sa strane ljeČnika i gradskog sudca, koji su ga obašli prije na licu mjesta, a zatim kod općinara Manni-a. činilo se, da je Novelli bio ranjen nožem ili bodežem kod srca, i debelim štapom na zatiljku Zato su brzoj a vili višoj kažnjenoj oblasti u pokrajini, da dodje u mjesto M . . . sa jednim Iječnikom, da sve potrebno izvide odmah one noći, prije nego li prenesu mrtvo tijelo u roditeljsku kuću, T a k o i učine. Poslije svega to ga m rtvo tielo bude oprano, postavljeno na postelju i okićeno cvijećem. Sutra dan zarana župnik odslu/i dušu pokojnikovu svetu misu, kojoj pri­ sustvovali tužni roditelji a s njima skoro čitavo pučanstvo. Svršiv užbu božju župnik podje odmah kod Novelli-ja. Megjutim kogod od rodbine га_ vara­ jući se sa Ivanom i Ma rg ari tom ne m ogaše se ustegnuti, da im ne priopće kako kola glas, da im je sin pao žrtvom, okrutna ubojstva. D o k se je služila sv. misa, ostanci pokojnikovi budu prenešeni u njegovu sobu, a da o tom nijesu ništa znali stari roditelji, koje je pobožni župnik htio pripraviti na tužni prizor njihova m rtva sina. Ivan i M argarita mu obe­ ćaše, da će gledati ublažiti svoju bol. Nu kada su bili u m rtvačkoj sobi, m ajka zarida ja ko i klekne uz postelju svoga T onČ ića; otac ne m ogaše pro­ govoriti ni riječi, v eć gledaše sina i tresaše se kao list na stablu. Župnik reče obojici pod [glas nekoliko utješnih riječi, poškropi m rtvaca blagoslovenom vodom i otide ostaviv one jadnike, da se mogu do sita naplakati i tako ubla­ žiti svoju bol. Вг. 2. Nakon trećega dana zakopaše mrtve ostanke pokojnikove; od mnogo se već godina nije vidjelo sličnog sprovoda, pošto svi stanovnici mjesta M . . . htje­ doše izkazati zadnju počast milom po­ kojniku i zasvjedočiti tako svoju ljubav tužnoj obitelji. K a d a se ova ili ona povorka skupi u grobištu, župnik — dočim su svi plakali — zapocrne svoj g ov o r riječim a sv. p ism a: »Bdijte i molite, je r neznate ni dana ni ure svoje smrti. K a ko je on umro?« reče zatim : »tako običavam upitati sam sebe svaki put kroz ovo četrdeset i pet godina erf kako sam misni k, kada sprovedem svoju ovčicu u ovo posvećeno mjesL i često sam si morao o d g o va ra ti: B o g sam n a ! Nu često bih, hvala B ogu, m< odgovoriti: onaj, č ig o ve m rtve ostanke blagoslivljam , umro je u n ati B ožjoj: on je spašen, i spašen je 'zauvijeke A kako je umro T ončić N ovelli? Prošle je nedjele pristupio tako sabrano i tako pobožno za sv. ainente, da bi se bilo reklo, da je predvigjao, da ono mora biti njegova najzadnja pričest. T o g a radi netom doznah za njegovu užasnu smrt pred očima ljudskim, uapuni mi srce i sveta nada, da je njegova plemenita duša odmah odletjela u vječno prebivalište. D a, naš je T ončić umro lijepo ; a umro je lijepo, jer je uvijek tako živio, da, kad bi g a god Gospodin pozvao k sebi bio bi mu odgovorio, kao što mu je bez dvojbe odgovorio i u Šumici: »Eto me spremna. Gospodine, želim doći čim prije k T eb i 1* II. Sudbena je vlast u mjestu L . . . iz petnih žila radila, da dozna štogod o ubojici Novelli-jevoj, nu uzalud. I pu- �В г. 2. Ljudska je pravica često velika nepravda. čanstvo je doduše razsrdjeno pomagalo pri iztraživanju zločinca, nu ipak nijesu mogli nikoga na vidjelo iznijeti. Pošto mjesto zloći nadbijaše udaljeno od varoši, a k tomu bijaše i kasna ura noći za ono zimsko doba, nije se moglo naći niti svjedoka, a ni drugih okolnosti, koje bi mogle pronaći zločinca, toga radi mnogi, dapače većina izgubi svaku nadu, da bi se mogao pronaći razbojnik. Roditelji Tončićevi postavile svomu sinu mramorni križ na mjestu, gdjeno ga ubile, sa ovim jednostavnim nadpisom: »Uvedi Gospodine dušu našega pokoj­ nika u vječno veselje.« Šest nedjelja iza umorstva sin Ijeva umrije i M argarita; кго~ sve to vrijeme ne mogaše jadnica nigdje naći mira. Poslije nekoliko vremena puče glas, da će pravica moguće iznad sivca. Koncem naime ožujka idući nje t idnik kroz šumicu, vidi nedaleke ki gdje ispod snijega, koji one gntfiue bijaše silno zapao, viri nješto crn og a , približi se i opazi šešir. „ Т о j e z a stalno” , teče u sebi: „K lobu k siromašnoga TonČićau. Uzm e g a i ponese na magistrat, je r ga ne htješe ponjeti Novell i-ju, da ne bi obnovio bol tužnomu ocu, ko ga pozovu na sud i upitavši ga, dali je ono klobuk njegova sina, odgovori, da g a ne pozna. Klobuk je dakle morao biti po svoj prilici razbojnikov, komu je valjda pao iz glave, kada je napao svoju žrtvu. N a podstavi iznutra bijaše otisnuto i ime tvornice, koja g a bila načinila. A na jednom kraju bilo je takodjer napisano crnilom: »Fi. A .« A to su mogla biti početna slova imena gospodarova, koji ga je izgubio. Klobuk pokazivahu raznim osobam, što g a poznavahu ponješto, pa Str. 6 l. je njekim palo na um, da su g a vidjeli nekom na glavi. Izvan mjesta M . . . oko četvrt sata hoda nalazi se na protivnoj strani šumice velik mlin, koji od starine pripadaše obitelji Ansolti. N a 13. travnja u večer dogje tu sudbeni povjerenik sa dva oružnika i zatraži govoriti sa sinom gospodarovim, Franom Ansolti. O vaj mladić, od jedno 25 godina, nastojale onaj čas stroj, nu ipak ne zakasni doći. Povjerenik naredi, d a g a se pretraži, i zbilja odmah poćmu razgledavati spavaću sobu, učilište pa cijelu kuću, te nagju razne predmete, kojima bijaše jedan nož i bič. Oba sve ovo, Franjo mora sa oružniciin. ivjerenikom u gradsku tamSlije ;g jutra svuda se raznese po mj u M . i po okolici glas, da je Tonći н N o elli-a ubio Franjo Ansolti iz »veliki mlima«. Istoga onoga jutra obtužer nude prvi put saslušan. Donesu mu idjeni klobuk, i F ranjo izjavi, da je njegov. Ispitivani g a sudac nagovarao potom, da će bolje učiniti, prizna li se ubojicom Novelli-jevom, nu Franjo mirno i odlučno odbije sa sebe ovu ljagu. U za sve to odvedoše g a istoga dana popodne u glavni grad pokrajine, gdje je bilo sudište za zločince. Ansolti su bili u svem mjestu po­ znati kao dobra i poštena čeljad, ali bijahu nešto ponositi, naprašiti i rekao bih divlji. O tac Franjin bijaše čovjek visok, uspravan i ja k kao pravi delija, pošten i iskren sa svakim, ali malko čangrizav, ne trpeć ni najmanje, da mu se ko protivi, majka mu naprotiv bila dobra ženska duša i nježnih osjećaja. Franjo, njihov jedinac, bijaše dobar i �Str. 62. Ljudska je pravica Šesto velika nepravda. plemenita srca, ali glede ćudi više naličan ocu, nego li majci. Bijaše zato kod njega ljubavi za trudom i radom, pa kako je otac s njim oštro postupao, tako je Činio i on s onim i, štono mu bili podregjeni. Nu ipak nikada ne počini protiv njih ni najmanje nepravde T o g a radi netom se doću, da je mladi Ansolti bio utamničen radi zločina p o ­ činjena na 31. siječnja, mnogi su lako umno držali, da je sud stalno pogodio, uvjereni, da, ako F ranjo i nije tako opak, da bi bio hladnokrvno počinio onako grozni zločin, m ogao g a ipak počiniti u kavgi i naglosti. Drugi pak ne htjedoše nikako to vjerovati. vcmJa su znali, da je E cco odveć nesmotren i pripravan na prepiranje. N ,ekoji se na­ pokon sjećahu, da T ončlć 1 Franjo ne bijahu nikad pravi prijateU jo š J djetinje d o b e ; i da je potonji go proti prvomu uvijek mržnju, je i ' u školi bio prvi. Na »velikom mlinu« prouzroči Franjin zatvor, kako se to moglo očekivati nemalo nezadovoljstvo. Nu ipak rodi­ telji se Ansolti-jevi brzo umiriše, uvje­ reni ◦ nevinosti svoga djeteta, koja bi morala kroz malo dana izaći na vidjelo. Otac se osobito srđijaše, te nije prestao govoriti o lakoumnosti, kojom je sud u onom slučaju postupao nadodavajući, da će prije ili poslije tražiti zadovolj­ štinu kod onih, koji će mu je morati dati. 111. Franjo bijaše s početka veoma raz­ jaren, te reče jednom sucu iztražitelju, da nepošteno radi držeći njega poštenjakovića u tam nici; nu vidiv, da posao odveć zateže i da njeki znakovi potvrgjuju sumnju, Što ju je proti njemu o p ­ Br. 2. ćinstvo imalo, klonu duhom, poČme jadikovati i obuze g a njeka turobnost. Sumnjičao g a prije svega klobuk nagjen na obronku puta, što je vodio u šumu, a Franjo nije nikako m ogao zanijekati, da nije njegov. M ora se osim toga znati, da je svjedocima bilo ne­ pobitno dokazano, da je baš one večeri, kada je T ončić bio ubiven, Franjo vra­ ćajući se kući prošao onim putem ko­ lima krcatim pšenicom ; da je prolazeći kroz mjesto bio g o lo g la v ; da se je svratio u neku gostionu, gdje su mu vidjeli ruke i lice o grebe no. Njeki svje' >ci dapače tvrdjahu, da se sjećaju, k a S i u ogrebi bili takovi, da ih nije mogao 'gdje zadobiti, već u krvavoj svadji. .ujo je jednostavno gledao sve to ra liti, zato reče, kako je sje­ dio na kol na, te došav do mjesta, gdj e Ijen Novelli mrtav, malo radi tuđi malo radi truda da je za­ spao j je spao s kola u trnje, i tako da i .gubio klobuk i nagrdio si ruke 1 lice, nu sve mu to ne kor isto vaše. D rugi znak, što g a još više od prvašnjega odavao krivcem, bijaše veliki nož Što mu g a zaplieniše na »velikom mlinu«. Franjo doduše pripozna, da je njegov, i da g a je one večeri imao sobom, ali istodobno izjavi, da se nije nikada jo š njim ogriešio o svomu bližnjemu. R a s­ pravljalo se o dugoj naoštrenoj škloci, orudju veoma pogibeljnu, što je zakonom zabranjeno bilo na putovanju nositi. Pošto su je dobro proučili, sudac ргоnadje shodnim, da se otkopa lješina Tončićeva da bi se osvjedočili, dali je rana, od koje umrije Novelli, mogla biti zadata onim oružem. I ako se nijesu mogli osvjedočiti d aje Anselli je v nož onu ranu prouzročio, ipak niesu mogli ni �Viestnik. Str. 63. protivno zaključiti, stvar je potom Nadodje i dan pretresivanja. Javni su opet ostala neizvjesnom. Drugi nepo­ službenici držali, da je Franjo počinio hiijen dokaz proti Ansalti-ju bio je bič umorstvo, navadjajući za to već napo­ sa jakom i velikom ručkom od olova menute dokaze, doČim ih njegovi odgo­ obvitom strunom. Budući se pako našlo vori nijesu mogli protivno uvjeriti; nana Tončićevu zatiljku znak teškog vađjali su takodjer za svoje mnijenje udarca zadata sličnim orudjem, zaklju- Iječnićko znanje, kojim i ako se stalno Čiše, da to nije mogao biti drugi, nego ne mogaše reći, da je Ansalti ubojica, naš Franjo. T a saslušanju svjedoka ipak nije bila stvar nemoguća tim nikad k r a ja ; može se reći da je više većma, što su Ansolti bili poznati kao od polovice stanovnika mjesta M . . . naprašila čeljad. Optuženika je branio bilo saslušano. I ako su mnogi bili mlad odvjetnik, koji je stanovao u gla­ uvjereni o F ranjin oj nevinosti, niko se vnom gradu pokrajine. Ovaj izreče ipak ne zauzme, da ga proglasi pra­ divan obrabneni govor, štono je trajao vednim, koliko njegov bratučed Alfred preko 3 sata, i učinio je liep utisak na Anselta. O vaj uvjeren, da će istadc’ ■ ' t^j&ts.’O I nu ovo nije imalo osuditi. mnogo učiniti za {prijatelja i za istinu, O sol izrekao sudac, a njom se je neumorno se je bavio da Iznese na vi­ Franje A piti proglasio ubojicom Tondjelo sve dokaze njemu ti prilo g; nu čićevom, te kao takav bio je osudjen nijedna mogućnost, nikakvo gvjedoČan na smrt. (Nislavit će se.) stvo nije moglo uništiti protivne kaže. V i e s fPobožno tdrušivo za gradnju nove crkve S v . Ante u Sarajevu.} Pod ovim naslovom donosit će Seraf. Perivoj od sele upisane članove, unišlu svotu i sve što se tiče društva. (Na ubaviest gg. povjerenicima.) D a stvar bude jasnija i predusretne se možebitnom priupitivanju gledi nekih možda nejasnih tačaka u listu upravlje­ nom povjerenicim, ukratko ponavljamo kako se najjednostavnije ima postupati pri sakupljanju članova. I. K a d se tko prijavi za člana, odmah g a upisati u š t a m p a n i »Izkaz« naznačiv kakvi hoće da bude član (utemeljitelj, dobročinitelj 1, 2, 3 reda, t n i k . j ^ - prinosnik) i koliko mjesečno, odnosno četvrtgodišnje, godišnje, uplaćuje. Prepis o vog izkaza ostaviti kod sebe, a izkaz sa novcem na svrhi mjeseca, sbrojiv svotu i odbiv poštarinu, poslati na fr. provincijalat u Sarajevo. Po poslanom izkazu zavest će se članovi u gl. knjigu pod tekućim bro­ jevima, i onda će se poslati knjižice za svakoga da se razdiele. Poslie će sam povjerenik, kad član što uplati, potvrdit 11 knjižici u odnosnom mjesecu. 2. N e treba misliti, da se članovi moraju odmah na jednoč sabrati, nego svakog mjeseca o tom progovoriti u Crkvi i pruženim prilikam zagovarati �Štr. ($4. Br. 2 Viestnik. stvar. Članovi se mogu primati tokom ciele godine. Istina nije sv. A n to samo u Sarajevu, al crkva svećeva ovdje treba da bude kao središte za svu Bosnu. ( U kruh sv. Ante poslale j Janko Antunović iz Jajca P 2 0 ; N . N . 20 0 N . N . iz G lavatičeva 3430; Iz Ivanjske Župnik г 8 о ; Franjo Terzić, Manda Franjic, Marko Šimić, iz V areša svaki po l'OOj M ato Zekić 4.00; Janja Andrić rod. Zekić р о о ; Jelka Ilović г. Poljake vic '40; M are Gavran г. Brdjanović 2 00; A n a Bjclčić г. V ijačkić 2 00; K a ta Brdjenović 4 0 ; Ilija Crvenković 2ГОО; Mara Poljaković 2 Preko o. Valentića tri š to v a n ju sv. A n ­ tuna 3 'I0 ; Ivan Mutić 5 '00; F ranjo T erzić I'0 0 ; Kraim 2-oo P ero B o ­ žić 5-00; Niko G rgić ГОи . Mara Se munović iz Čuklića ( 00; Sk. Geor ао , N. N . vidoške župe 2^40 ; j . Gale 5-DO; Krstanović iz V idoša г о о ; N . N . 4-Q0; N. N. г о о . (Za gradnju nove crkve 5 ». . tuna u Sarajevu darovale • K arlo Emanović iz V . Gradiške г — K ; D r Col brie kanonik, rektor Paztnanemur 11 Beču 10 '— K ; Ivan Karlić 3-— K ; Pero Ikic Lužina 5-80— K ; fra Stjepo IO '— K . (Pobolnost kriln og puta.) U franje­ vačkoj Crkvi sv. Ante u Sarajevu obdržavat će se ova pobožnost u korizmi sva­ ko g Petka u 3. sata po podne sa propovjeđu o muki Isukrstovoj. [Slavlje Ш . reda na Vrbniku.) Piše nam prijatelj: Trećoredci sv. F r a ­ nje slavili su koncem minule godine riedku svetčanost ла Vrbniku. Poznato je, da košljunski franjevci mnogo na­ stoje oko Širenja trećega reda. Nama je oripravio veliku radost upravitelj ♦ r^ćoređaca, vlč. o. Am broz Sirca. „ 1«ки smo nastojanjem sakupili liepu svoti* ica te si dali nabaviti krasnu zastavu, je rečeni otac uz prigodno slovo i b slovio. T a j će dan kod nas ■ 'atati 11 ječiioj uspomeni. Zahva­ ljuje te k m u o tcu , želimo da i dru­ gdje trećori: .cl javnim znakovima časte red копто ripadaju«. G \ .' dopis tim radje uvršćujemo, ‘ ‘ sa nadamo, da će m noge upravi telje III. reda potaknuti na ozbiljniji red i vršenje svoje svete dužnosti oko promicanja i širenja po vjeru i mora veleznamenitoga Ш. franjevačkoga reda. Za ko rizm u preporučujemo u našemu puku vrlo traženu 1 omiljenu kn jižicu u srokovim : H u ka Gospodina N ašega Isukreta 1 Plač majke Njegove* Clena 40 . h. n korist Crkve av. AntB. Naručuje ве kod franj. provincijalata u Sarajevu. S A D R Ž A J : Franjevački junak sv. Ivan Kapistran. — Ugled franjevačkom trećoređniku. — B ogoštovlje vjera i Crkva. — Duh sveti, papa i biskupi. — Pjesme : N a kolodvoru pod Sionom. — A kad se surva. — Ljudska je pravica često velika nepravda. — Viestnik. Urtdjoj« fra Arkangjeo Brkovic. Thitr i Voglc“ n S»r»jeTU � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e2908adecae95d8b76b2c67ec3842230.pdf 22a4efbadfb35ecb88102ec40532480f PDF Text Text Br. 3. II Visokom, mjvsccii ožujka 11)04. God. xvm. F r a n je v a č k i ju n ak — sv. Ivan K a p istra n . Hl <ov v ls k i 'jtjII v . P-4t : f r A r k a 1i g j e T o su bile težnje i i aul proti kojima su se Ivan Kapistran i F rarjevci morali boriti s toli u2traju om iv a ­ nčicu. A u tim strastvenim borbama medjii Galikancima i prekoalpincima, medju protivnicima 11 ima i redom sv. Franje, na koju su se stranu nala­ zili branioci slobode, neprijatelji tiranstva, zagovornici svećeničke neodvisnosti, vojnici prava i p ra v ic e ? Dosti je otvorili povjest, pa je stvar jasna. I sbilja, Galikanci, tako oholi i tako drzoviti prama papi, pokazale se poni­ znim laskavcim a neograničeno kraljevske vlasti; oni poučile kršćanske vladare, da u sv ojo j oholosti po miloj svojoj vol,! razpolažu dobrima, osobom, pače i samim životom svojih podanika. Nji­ hovom se sukrivnjom na m jesto umje гепе monarkije K a rla V elikoga i svetog D r k o v ić . Ljudevit uzpcstavi despotizam bez ikako’ adzora i uzde, koji dovede do H a iu reakcije francezkoga prevrata. Ljudi, koji su bili vazda pripravni izjaviti se, da je papa podvržen sabo­ rima, niesu znali učiniti, da se poštivaju ni prava crkve ni pravila predaje, Oni predadoše svjetskoj vlasti crkvena dobra i punomoć; pripustile kraljevim zastup­ nicima, da izdaju svetogrdne naredbe o člancima vjere, ćudoredja pače i o samom bogoslužju. Pa kad su već po biedila njihova načela, papinske naredbe više niesu zalazile u kraljevstvo fran cezko, dok ih ne b i prije točno pro­ motrili svjetovnjaci u parlamentu, gdje se odredbe sabora tridentskoga tičuće se crkvene stege tvrdoglavo zabacile, gd je ae izdade onaj drzoviti zakon, da se francezki biskupi nemogu nigdje sastati, �Str. 66. Franjevački junak — sv. Ivan kapistran. bez naredbe kraljeve. Čudna i neobična zloraba riečt! U tom je sastajala Galikanska sloboda.1) ostati zamazano krvlju djevice-mučenice K ad se je Ivana od A r k a prozvala na papu, galikanac Chaurhon, neprijatelj Zašto napokon ne bi rekli, kad je istina: ti su protivnici „rimske svemo- franjevaca, izsmjehava taj priziv. Pap a je, govoraše on, daleko, pa se ne mogu gućnosti* višeputa u im e svojih načela svetogrdno i pogrdno nogama gazili največa pravila pravice, ogrješivali se o počitavati prava nevinosti i činili najveća bezakonja. V ie k K apistranov podaje nam o tom znamenit primjer, koji zanima povjest Ivana, kojoj su sinovi F ranje A sižk o g a bili pripravili put, Ivana, ko je život odsijeva predajama i duhom franje­ serafskoga reda. Vriedno g a j e navesti. Anglikanci, ti englezima prodati sudci, osudiše Ivanu od A rk a ; A n gli­ kanci, ti naučitelji parižkoga sveučilišta vačko ga reda, Ivana je imala u dnu srca neizbrisivu i neugasivu ljubav prama uztrajno zahtjevaše god. 1430 <J.i s e . d jev ica orleanska preda sudu, a god 1432. podraživaše biskupe o kup ljen e u Balu, da se opru papi; Galikand, ti bogoslovci, učestvovaše k e đ gadn par­ nice u Rouenu, gdje su se rfvila svedočanstva, što su bila u pri >g obtu ženici8), a god. 1431. prvi stigoše na Zalit, vala je, da se sva njezina parnica podne.-- Rimu, neka je rieši onaj, koji zastupa ednoga B oga na zem lji; sabor u Balu, gdje se njihovim nago­ vorom i nastojanjem skrojišc ргоИкаtoličke odluke8). Anglikanac Jean Beaupere, koji je sve sile uložio, da se osloboditeljica francezke spali na lomači, bje god. 1431. od prelata izabran kao službeni njihov poslanik. Galikanac Vilelm Erard dne 24. svibnja 1440, javno najstrašnije osudi djevicu Orleansku. Malo kašnje mu je skupština u Balu pljeskala kao jednomu od naj od važnijih svojih naučitelja. Galikanac je bio takodjer i de Piere Cauchon, čije če ime zauvijeke Fleurj: Nouv. opuse., p. 156 — De' Maietre: De f Šg l. G ali., liv. II. г) Quicheiat: Proces de. J . d Are, — Rohrbacher: H ist. de I E gl., liv. LXXXII. *) Rohrhacher loc. cit. sudca. A li njegova prava vrhovnoga Ivana, prijateljica franjevaca, namjestniku Kristovu. Ona se u svem s v ile čas poziva na vrhovni papin sud. ali ju gal and ne uslišaše, nego sobom na nrt od si diše. a, da poznamo anglikanizam i nj ive idove, otvorim o djela Ivana K apisuai ). M ireć svojim moćnim pogledom tapnstveni sklad u djelima Božjim, K a ­ pistran nam predstavlja Čovječanstvo kao jednu uzvišenu hierarkiju, kojoj je papa vrhovni zapovjednik, kao mistično tielo, kojemu je on g lava, kao jedno kraljevstvo, kojemu je on vladar, kao jednu ogromnu obitelj, kojoj je on otac, kao jedno stado, kojemu je on pastir. „U sred nebeskoga Jerusalema“, veli Kapistran, „nad priznavaocima i djevicama, nad apostolima i mučenicima nadangjelim a, arkangjelima i serafinima, s desne strane O tca, u svoj punini svoje moći i slave sjedi Krist, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Ono je ’) Napose njegove krasne гиргвте: De auctoritatc Papae et C oncilii, — D e eleetione Papae, De dignitete Papae. �Hr. 3 . Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. ognjište, s k o g a odsieva, on je izvor iz ko ga se izljeva na odabrani puk sva vrhovna vlast, sve svjetlo i blaženstvo. B og jc pako u svojoj milosrdnoj mu­ drosti, htio da zemlja prikazuje kao jedan odraz vječnoga svjetla, da .uprava vojujućc Crkve ima za uzor upravu po­ bjedonosne Crkve". Zato ovdje na zemlji nad tim čo­ vječanstvom, koje sc bori i trpi, nad vjernicima i pastirima, nad obiteljima i družtvima, nad narodima i kraljima m ora takodjer vladati i gospodo vati jedan najveći poglavar, rimski papa, vidljivi zastupnik nevidljiva B og a i p o ­ sebni namjestnik Isusa K rista. Od л’ potječu moć, poslanstvo i vla^t . . On jc glava Crkve, mistično 'Jelo Isusa K rista živućega i rastuće1 a u čovje­ čanstvu, po njem se svi dielovi togu tiela sbližuju oko istoga iredlS' drže sc u jakosti i skladu. Po njer se на sve članove prenosi nauka, mi . spas, on sohom i preko svoiib zastupnika sudi svima. On prima sve od T«:isa K rista, on prima sve i daje sve. Na tu Častnu glavu Isus izljeva sve svoje darove, a od g lave se ti darovi priobćuju svakomu udu tiela. Punomoć i vlast ključeva jesu kao dragocjena pomast, koja od glave, t. j. od Isusa Krista teče na bradu Aronovu t. j. na papu, zatim salazi do окгајка njegove haljine, t. j. do biskupi, a od ovih na druge svećenike. T o je shvatila i sama poganska filozofija: „M nogo vlasti radja nered i r a t1). D a se uzdrži poredak u družtvenom i vjerskom, a i u fizičnom svietu, treba jedan vrhovni upravitelj, treba jedna najviša i neovisna vlast. Jedan ') Arist, XI. MethapkfS. Str. 67. samo B og uzdržaje i upravlja sviet, samo jedan zastupnik božanstva, rimski papa, mora upravljati svim vlastima i kraljevstvima zemaljskim1). P apa je dakle primio narode u baštinu. Pa ima pravo njih vaditi i po­ vraćati ili na put njihove sudbine. On ima pravo da zapovjeda pucima i kra­ ljima, on svima, prostacim a i mogućnicima, podanicima i vladarima, repu­ blikama i kraljevinama i družtvima donosi svojom riečju zapovied B olju , svojim blagoslovom, da ju izpune. A nijedan stvor, ma kakova bila njegova vlast i čast, ne može pod kaznom osudjenja ; iTTpdSti izbjeći tomu redu i tomu bla^ u. Pi! 'e kralj, kralj Crkve i svieta kralj Su ni, doista kralj kao Isus, čtfijeon m in stnik. N jegova je vrhovna vlasi neogri' učena, punomoć bez kraja i kr. vsk . vlast neosnovana*). Potječe od istoga izvora, odkupljeni k r u istoga Krista, pozvani istoj b e r rtnoj sudbini, svi ljudi, svi narodi kroz sve vjekove moraju sačinjavati jednu istu obitelj. Zato je B og, koji je učinio da od jednoga samo čovjeka postane cieii rod ljudski, skupio pod vlast jednoga samo otca veliko množtvo naroda. Rim skoga je papu postavio otcem preporodjenoga čovječanstva; a to izvan B og a najsvece i najnežnije otčinstvo postalo je vidljivim vezom vjerske i moralne jedinstvenosti, sveobćim sre­ dištem ljudskoga bratimstva, bratimstva umova ujedinjenih u istoj vjeri, bratinstva volja složenih u jednoj te istoj posluš­ nosti, bratimstva duša sjedinjenih u jednom te istom klanjanju, bratimstva Dr amt. Pafat pira II. ») Ibidem. �Str. 68. Franje vaČkj junak — sv. Ivan Kapistran. Пг. 3- srdaca spojenih u jednoj te istoj lju­ bavi jj. kad podućaje kao papa, a ne kad g o ­ vori kao prosti privatni čovjek. K a Papa je pastir cieloga stada K ri­ stova : njemu je u osobi sv. Petra data podpuna vlast da pase, t. j. da podučaje cielu Crkvu. O n je naučitelj nepo grješive istine, usta Isusa Krista, žlieb, kroz koji teče uviek Čista katolička vjera. V je ra papina nc može pogrjeŠiti, pistran bistro razlikuje papu od čovjeka namjestnika B ožjega od prostoga smrt­ nika1). ona je ista vjera K ristove C rkve; ona je njezino .ravnajuće svjetlo". O na je kamen kušac svih nauka, iiek svim zabludama. S v e se može mienjati i ko­ lebati, ali ona sama ostaje nepromjen­ ljiva i nepobitna u sjeni molitve K r i­ stove. Krist je molio, da ne smalaksa vjera Petrova; na Petra dalde, na nje­ g o v e nasljednike spada du izjave, Sto treba vjerovati, priznavati, držati i upovj odati. C rkva rim ska ne m c ’ e p ježiti, to B og ne bi pripustio. Nikad ona ne će biti podvržena napadajima krivovjerskim ; ona ć e uviek ostati £vra nepomična u vjeri. Petar, prvi pastir, potvrdjuje i učvršćuje svoju braću, on ih pomaže u njihovim borbama, kad panu, on ih pridiŽe. E t t u c o n f i r m a f r a t r e s t u o s. Po obećanju Gospodnjem Petrove apostolske C rkve ne može ništa zavesti ona ostaje čista od svakoga krivovjerstva u osobi svojih p a p a . . . Kad se druge crkve okaljaju raznim krivim naucima, ona sama odbija sve paklenske napadaje, ona kraljuje, ona zatvara usta svim krivovjercim a2). Papa je - zaključuje naš svetac — više nego čovjek, to je osjetljiv i n e­ prekidan znak vlasti B ožje u krilu čovječanstva, to je odraz i slika bo­ žanstva, papa jc kao B o g na zem lji2).“ T ako ustav C rkve nije ni d em o­ kracija, ni aristokracija, kako su to sanjali G alikanci: ona je bitno monar hija. Papa je stup, koji podržaje sviet, . ilčna stiena, na kojoj stoji ciela sgra^ kršćanstva2). N kada vru na biskupe, li medjuttm slučajeva, vlast u crkvi može prieći izkljuČiv papu? Drugim rieč bi pi skupljeni na obći sabor, jesu квј nt nad papom ili je papa uviek nad ukorom ? Gr imaoci su na sve strane trubili, , ■- sabor nad papom, ali neznajuć, ne htijuć, ne smijuć kazati, šta je to obći sabor. K apistran sam o jednom riečju uništuje njihovo cjepid lačenje: »Bez pape i izvan pape«, veli on, »neima i ne može biti obćega sabora1). Istina, obći je sabor zastupnik crkve оп je krjepošću Božjega obćenja nepogrješiv, ali se sabor može samo onda nazvati obćim, ako ga sazove papa ili bude s njegovom p ivolom, samo onda, ako mu predsjeda papa ili njegov za­ stupnik, samo onda, ako papa odobri njegove odredbe. Pa kako bi se u istinu Papa je nepogrješiv, ali samo onda,*) *) Ibidem, *) Da auctoritaU Papa/, para Ш . ') J] *) *) De uucur Papae, pars I. Ibidem. Ibidem, pars Ш. Ibidem. �Br. 3- Franjevci i znanstvena odkrića. biskupi mogli sastati u ime Crkve, ako se on, koji je kralj u Crkvi, i koji sam posjeduje punomoć nad cijelim svjetom, protivi njihovu sastanku ? K a ko bi si­ noda mogla predstayljati cielu Crkvu, ako se njezin poglavar tvrdoglavo izkljuČi? Tielo lišeno svoje glave, nije Str. 69. podpuno tijelo. K a ko bi odredba jed­ noga sabora mogla biti odredba ciele naučavajuće Crkve, ako im se protivi i ako ih zabacuje vrhovni naučitelj Crkve? (Nastavit de se.) D e auctor. Fapae para 111. Franjevci i znanstvena odkrića. Priobćuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć . L a v XIII. kroz 25 godina svoga vladanja na Petrovoj stolici više рje pozdravljao sv. Franju A s i š f c i k a o najsavršeniju sliku razpetoga Isusa, kao preporoditelja evangjeoskog siromaštva i podpor katoličke crkve u vrieme naj­ većih pogibelji, te se nij ustr avao nazvati g a velikim izvorom pje koga po leta, veleuma i slobode-. Sr dnji je viek prije tih pohvala narnji ifciika K ri­ stova uvidjao u Fatrijarki ubogih čovjeka Bogom odabrana, da ljudskomu uinu otvori novih vidokruga, sjajnu »zviezdu«, koja je odredjena, da razsvietli umove i razgrije srca*). Dante o njem pjeva u svojoj D i v i n a c o m e d i a : »Medju Topinom i riekom, što teče s brda, na kom je boravio bi. U bald, diglo se je sunce slično onomu u suncomiru, kad izlazi iz vode rieke Ganga . . . Nc zo ­ vite više to mjesto Asizom , je r se tim vrlo malo kaže, nego g a treba zvati iztokom*)«. Lav XIII., okmžo. Auspieata, od. 17. rnjna 1882.; Ннтапшп genus, od 20. Irevnja 1884. ’ ) Ubertin Kdsileki, Arbor vitac crucit. — Alvsr Palnjjij, D e planetu HecUs., etc. •) Faradiso X I. Okružnice L a v a XIII., oduševljen ost '" v x , u kojima je vjera evala, pjesnithvale samo u izraz i odziv istinito Poslanstvo sv. Franje i nje­ govih s; nije se ograničilo samo na to, rfa preporode narode, brane vjei 1 istim: da se bez prestanka bore za ki lasku slobodu, jednakost i bratin stvo : iiov se je upliv protegao po neki očin na sve ono, što čovječanst- 1 pudaje ja kost i veličinu. [»Oni su imali tu čast, ili da pronadju, ili da poprime sve nove ideje, ko je su bile i s vjerom i razumom . . . O ni su imali onu od važnu razboritost, koja se dotiče svih klisura znanstvenih odkrića, a o nijednoj se ne razbije1)«. Franjevci su prigrlili i oplodili rječitost, umjetnosti, pjesnićtvo i sve druge znanosti. Učeni su pisci*) dobro iztaknuli ulogu sv, Franje i njegovih redova u pogledu liepe književnosti i drugih raznih umje tnosti. Oni su pokazali našega seraf ') Ozinain, Les po/tes / 'rantiscains en Itahe *) Chavin de Malen, Satrti Fratuois еР Assise. Frsnc. Prndenzeno, S . Frane. e U sue �Str. 70. Franjevci i znaastvena odkrića. skoga otca, kako pjesničku školu, kojoj su temelj njegove pjesme o ljubavi, a u malobraćaninu Ja kop onu i trećoredcu Danteu našao je najuzvišenije tumače. Oni su liepo pokazali, kako Franjo na­ dahnjuje tu Školu slikarstvom, koje se je porodilo na njegovu grobu s Cimabnc-om i Giottom, nasitilo se njegovom poviešču, proželo se njegovom dušom, a napokon se razvilo u drugoj dvojici njegovih sinova, najsavršenijim najdivnijim umjetnicima, Mihael-Angjclu i Rafaelu') Mi bi ovdje htjeli pokazati, kako su Franjevci učinili velik preokret u z n a n o s t i m a i mnogo doprinieli. J se ove razviju i napreduju. A li aa sc u cielosti razpravlja o sličnom pred­ metu, trebalo bi napisati ć itjv e svezke ; nego mi čem o posm airad ovdje to pitanje samo s jedn oga gledišf ko ’a možda najmanje proučavamc Ostn vivši na stranu teologiju, fil . nju i poviest, o kojim bi se dalo toliko reci, promatrat čemo osobito f i z i v:n e i p r ir o d n e z n a n o s t i. T o je s više razloga jedna zanim iva točka franjevačke poviesti, te osobito zasieca u sadašnja pitanja. R e k ’ bi, da danas đružtvo zaboravlja sve ostalo, a samo se bavi prirodnim znanostima, o njihovu usavršenju i uporabi; ono se njima u potrebi služi, da napanc crkvu, da zabaci Članke vjere i evangjeoske zapoviedi, koje proglasujc odsele bezkoristnim i zastar­ jelim. Današnje društvo, ponoseć se svojim obrlom i trgovinom, zabacuje i progoni monake »kao bezkoristnc ') Mkluel-Angjeo i Rifad, kao lakodjer, Cimaboe Г .а ^ . i Giotto, pripadahu trećemu redu ■ > bezposlenjake*. O va će kratka nauka hiti kao odgovor na te napadaje i ta progonstva; ona če bezspristanomu čitatelju jasno dokazati, da k a t o l i ­ c i z a m n i j e n e p o m i r l j i v i n e p r ij a t e l j 2:n a n 0 s t i, n e g o d a i m j e n a p r 0 1 i v p r a v im o g n j i š t e m ; ona će dokazati da v j e r s k i r e d o v i p ra vo , s m ic lo im a ju tr a ž iti u d a n a š 11 j i m n a ši ш m je s to g r a d o v im a , k o ji n jih o v u r a d u i n j i h o v ’ im o d k r ić iin a d u g u ju č u d o v i š t a c i v i l i z a c i j e i n ap red ka, nnstena poviest Čovječanstva predst jednu na oko osobitu Činjenicu кзк su se pod uplivom kršćan'tv 1 lozjfičke i moralne znanoa osio' J iv se zabluda i . jarma pog se nudrosti-« brzo dizale do naj\ »a ерепа, prirodne naprotiv znanosti n.esu do XIII. stoljeća nikako napi )va!e, nego su živjele jedino od odlomaka staroga znanja. Tomu nejednakomu znanstvenomu razvitku pažljiv motrioc može lako pronaći uzrok. Ljudi, koji su se tim prirodnim znanostima bavili, u svom iztraživanju niesu imali pravoga načina, nego su se naprosto zadovoljavali naukama grčkih i rimskih filozofa. Mjesto da motre prirodne pojave, mjesto da se dadnu na strpljive i opetovne pokuse,, da odtale izvedu načela i zakone, sliepo su se držali unapricd načetih i vrlo često Šupljih ideja, Prvim je pako Franjevcima baš to hoćemo da osobito iztaknemo — zapala Čast, da oslobode sviet od kobnih zabluda, te da robsko peči- �Franjevci i znanstvena odkrića. Br. 3. tanje prama poganskoj starini zamiene razboritim proučavanjem prirode, i da izvedu fizičke znanosti iz labirinta, u kom su bludile, T a uloga serafskoga reda uosobila se je osobito u jednom njegovu glasovitom članu, R o g cr Baconu, k o g a su njegovi savremenici punim pravom nazvali d i v n i m n a u č i te ljem ') On odvažno pokrenu rat proti ono­ vremenim predsudam a; on ne će, da se više mudraci prošlih vjekova uzdižu kao najviši naučitelji; da su oni dovršili svu nauku, i da ne treba dalje širiti znanstvenih misli i proučavao: O n svagdje u svojim djelim? razvija te misli o mudroj neovisnost1 te točno opisuje znanstveni razvitak koji treba sliediti: »Mjesto da se iz u č a v a pri­ roda,« kliče on neprestano, » ' .bi se po dvadeset godina, i.itaju samo dokaze kojega staroga u jnj ■ T aj način poradja samo zabludu i širi nez­ nanje . . Samo se i z k u s n i m nač i n o m dolazi do podpunoga spozna nju prirode, obrta i umjetnosti.*)« T im izkusnim znanjem Franjevci Х Ш . vieka razumješe podpuno sve uvjete znanosti; oni vješto protumačile način, kako se ona razvija; iz daleka pred vidješe njezine posljedice i slaviše njezinu moć, koja pokusom izbija na vidjelo.. »Ima«, vele oni, »nesavršenih pokusa, kojima se slabo šta postizaje; njima se služe zanatlije, a ne učenjaci. Nad tim pokusima im a mnogo savršenijih i koristnijib pokusa za koja treba pri- zvati u pomoć matematiku, bez koje se ne može nikada doći do sigurnosti.«1) D a su Franjevci mogli tako govo ­ riti i pozivati učenja, neka promatraju prirodu, na to su ih oduševile predaje njihova serafskoga otca. T k o ne poz­ naje ljubav togu velikoga patrijarke k sveobćoj prirodi? tko nije čitao one pjesme, u kojoj on daje svakomu biću slatko im e brata i sestre? tko mu se nije divio, kako on jednakom ljubavlju grli sva djela Božja, počam od zviezda nebeskih i stabala gorskih do zvieri šumskih i čovjeka Kristom odkupljena ? . . A k o se sv. Franjo, opaža jedan moderni ir odieH od svojih nasljednika, od A ie dra H aleškoga ,sv. Bonaventure, R oger ona, Duns Skota, koji su znanosti podali prayi način opažanja i osjećaj veobće jedinstvenosti, iz svil bi L tiii potankosti provirivala samo neka dražestna naivnost. A li neka чв svak sjeti, da je taj prijatelj pčela, I trijadi, ševa, poljskih bilina i sveg.- što obstoji, oživio svojim duhom hiljade umova, i da su te hiljade umova kroz tri stoljeća predstavljale napredak i pokret znanstvenim mislima, pa će se u tom prijateljevanju franjevačkoga patrijarke s prirodom v id jeti nešto osobita i ozbiljna. Franjevački je red sbilja otac izkusnoga znanstvenoga načina, kojemu prirodne znanosti duguju sav svoj napredak. Njihovim su se marom postigla mnoga žnanstvena odkrića. U tom ćemo pogledu navesti nekoliko primjera, oslanjajuć se na sigurne dokaze i navodeć doslovce rieči poje­ dinih franjevačkih pisaca. (N»st»»it će ве.) >) Umro gođ. 1284. ’) BogerBicon, Opus maj us p. 447-448. Str. 71. i) lati, ondje. �Str. 72. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. Hr. j. U tje ca j sv. F r a n je na p ro svjetu i um jetnost. Razpravlja f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć . III. P jesničtvo i književnost. Medju prvim drugovima asižkoga Siromaka bilo je odličnih pjesnika. Prvi je od njih nekadašnji trubadur, Pacifik, koji kad se zaodjenu franjevačkom ha­ ljinom, neprestano je gojio umjetnost, kojom se je proslavio u svietu. T o g a • kralja stihova«, ko ga je Fridrik II. ovjenčao lovorovim vienccm, nasliedi sv. Bono. Odlični je taj naučitelj imao osbiljan pjesnički dar, pa je i* njegov pera izašlo mnogo sladnih i d .-јулш pjesama, k a o : P h i l o m c n a , razma­ tranja o životu Isusa Krist: , L a u d i ss i m u s d e S. C r u c e , uzvlšenje Sp? ' teljeva križa, » C h r i s t l s a n lin č s a c r a t a * , L a u d e s b.. dj Marije, dražestni anagram A v e M a r izvrnuvši prvu rieč, dobijemo 15 v а-Л 1аг iaj, P s a lte r iu m B e a ta e V i r g i n i s M a r i a e, niz ugodnih psalama, što ii 1 je sastavio u prozi prema Davidovu p s a l t i r u . Tom u svomu psaltiru sas­ tavi serafski naučitelj velebnu i zanosnu predpjevku S u b t u u m p r a e s i d i u m , koju jc crkva uvrstila u liturgiju. Divna su takodjer njegova prava pjesnička djela: S e x a l a e S e r a p h i m , S e p te m v ia e a e t e r n i t a t i s , I t i n e r a r i u m a n i m a e a d D e u m , gdje je svaka misao puna pjesničke ljepote, 'i Spomenimo, da aa cv. Đonii, t'ovatelju bi. dj. Marije, dnguje liepi i pobožni običaj стоniti n» pozdrav »ngjeoski D jutro, ria pol dana i u večer. Hyperdulia (oseibiti način Slovanj a bi dj. Marije] j edau j e od ’ivojnva fninjevaćkoga pjeiniitve. kao i Legenda S a nc ti F ran ­ c i s c i, u kojoj se na svakoj stranici razlieva evangjeoska ljepota1). Malo ne u isto vricme, kad je sv. Бопо slagao stihove u čast bi. dj. M a­ riji, jedan je franjevac iz Verone, Jacomino, pripravljao put D a n te u svojim pjesmama I n f e r n o i P a r a d i s o, tim alegoriČkim sastavcim a u mjestnom na.-ječju. AH naivne pjesme Jacom inove ne it. • onoga žara, kojim se odlikuju pjesni djela Patrijarke asiškoga. B la ­ ženi Ja vačkom« ’ da T odi povrati franje­ isničtvu onaj zanos, kojim ga е zadat ao njegov začetnik. On В' odio u 13. vieku. Z vašc se Jakov Iz 1 milije Benedetti, koja bijaše u gradi 1 Todi. P ravo je učio u Bolopni ja bijaše u srednjem vieku g la­ sovita sa pravnih nauka. Svršivši izvrstno sve pravne nauke, vrati se kući i poče se baviti odvjetničtvom . Bijaše vanre dno sretan i postade bo g at i ugledani Oženi jednu prelijepu djevojku, s kojom življaše sretno. Povijest ju osobito hvali s nj 1 zine pobožnosti. A li sada će zateći velika žalost našega Jakova. G od. 1260 za jedne pučke svetčanosti u Todiju dogodi se velika n esreća: estrada (po­ višeno mjesto), na kojoj bijaše i njegova žena, sruši se, tu pogibe više života, medju njima umrije i njegova žena. 'Гај strašni dogadjaj uzrokova silnu prom Ako je vjerovali goap. K. Gourmurtu, »veli Bono je HElavio i Hanclut de Christo u čudnovatim вНкаша. 1л1. myst., p. 263 . �Br. 3. U tjecaj sv. Frauj< jenu na duševnosti njegovoj. On zabo­ ravi sviet i njegove radosti, napusti odvjetničtvo, razdieli sve svoje siromasima i postade članom trećega reda sv. Franje. Živeć u sam ozstaji i pokori, željaše da bude ruglo svima. Iza deset godina ovakova života zaželi stupiti u I. red sv. Branje. Poglavari reda odlučiše primiti ga, ali uz poseban uvjet. Svijet g a je držao ludjakom i kao takov ne mogaše stupiti u red franjevački. Zaiskaie od nje g a, da sastavi dvie pjesme i tako dokaže tim svoje normalno stanje. On sbilja složi dvie pjesme: C u r m u ri­ đ u * m ilit a t tu b v a n « g lo r ia . C u j u i p r o > p c r ita a e * t tr t o r i a ? T a pjesma ne bijaše baš loša, ali ne bijaše u njoj ništa orobila. T a ­ lijanska izazva odobrenje i učini, da su g a poglavari primili u I. r,jd. T a setaiijanska pjesma iznosi u svakoj jfovo sbirci pjesama talijanskih. Ро' st;hovim a: U đ i t e n o v a P a z z , Che m i v i e n e in f a n t a s i a . F v o prievoda nekih s tro fa: Slušajte novu ludost, K o ja mi dodje na pamet Šćah da budem mrtav, Jer sam živio zlo, Ostavljam radosti svieta, D a podjem putem pravde . . . Ostavljam vam silogizme, Tam ne rieči i sofizme, T ežk a pitanja i aforizme I duboko umovanje . . . Ostavljam umjetnost čudnu, K o je A ristotel napisa tajnu, K lomu i nauku platonsku, K o ja je često krivo vjerska . - - prosvjetu i umjetnost. Str- 73- Jednostavno i čisto razumievanje Od sebe visoko se diže, I dolazi u blizinu Boga, B ez njihove filozofije1). Samoća i velika bol učini iz od­ vjetnika pjesnika: on spada medju naj veće pjesnike reda franjevačkoga. U njega bijaše veliki zanos pjesnički, ko­ jemu imamo da zahvalimo mnoge nje­ gove preliepe pjesme. U 13. su se vieku s nasladom čitale latinske sliednice (sequentiae), složene u slovčanim stiho­ vima, kako je to onda bilo najviše u običaju. Јасороп ih sastavi mnogo, a osobito blistaju neprispodobivim sjbjji. to su : S t a b a t m a t e r d olo r a s R a ic v ilje n a m a jk a sta se ), i svaki katolik poznaje, te koje ne tnožriS da čuješ i čitaš, a da te 1 * potr u duši tv o jo j; zatim St a t m a t e r s p e c i o s a (Р ге l i e p a u j k a s t a ž e ) , koju bi tre­ balo, da ik va poprimi u svoju litur­ giju ie ž k o bi bilo navesti ljepših primjera izrazite jednostavnosti. Jacopon se s početka nije služio pučkim latin­ skim jezikom ; ali želeć da duboko u srce gane ponizne osobe, da svrati nji­ hovu pozornost, brzo stade upotreblja­ vati narječje, kojim je govorio narod po umbrijskim brdima. P a kao što m noge njegove pjesme sačinjavaju je ­ zgru mistične bogoslovije, tako je i naj zadnji težak imao u privlačivu obliku kratak, ali izvrstan izvadak duhovne nauke. T a k o je isto u stihovim a složio za puk jednu sbirku poslovica i ugodno sr okovao tu utješljivu pjesmu, koja u svojoj jednostavnosti skriva više mudro*] Pre»od dra ,F. Ž'doveca, Liitu“ , god. 1902., br. S i.1 str. 637. u „Kat. �Str. 74. В г. Utjecaj sv. Eranje na prosvjetu 5 umjetnost. sti nego stotine razprava. Ona počinje: D o lc e am or di p o v e rta d e , Q u a n to ti d ig ia m o araare ( s la d k a lj u b a v i s ir o m a š t v a , — K a k o t e m o r a m o l j u b i t i ! . . . Či­ tava ta pjesma ide za tim, da proslavi ono siromaštvo, koje je sv. Franjo odredio temeljem svojega reda. Pisana je , kako spomenusmo, u narječju umbrijskom, koji se nešto teže razumieva i zahtieva posebni rječnik. K a o močan, zanosan i uzvišen v e ­ leum poput Mihael-Angela, kao čudesan stvaralac i pažljiv motrilac osjetljivih istina, Jacopon spjeva nekoliko pjesama, koje dimu čovjeka kao kakov** tragedije, koje g a u duši ohiabre kao bogoduhe molitve. T ako ve su: K r i s t t r a ž i z a b l u d j e l u o v n, B o r b a A n tik r is to v a , O d k ip č o v jo č a n s k e n a r a v i , koje sbčf ami i epopeji. T o su prosti stihovi, kako kad su divni 1 K o li se uzhitno izra. uzvisuje Franju, koji prima svete rane, kad daje savjet Celestinu V ., kau ’ suje moć suza, ili s crkvom plače nad zavladalom m litavošću: »Bože moj, vidim da ti je zamro spomen u svim srcima !« A kako su opet pune dražesti i nabožnosti njegove L a u d e s u čast Majke B ožje! i š t a si osjećala, Ma­ rijo, gospojo pristojnosti, kad je B og tvoj sin sisao tvoje mlieko? O h! kako niesi umrla od radosti, kad si ga privijala na svoje grudi? S tim učiteljem, nečuvenim umjetnikom franjevačko je pjesničtvo bilo pravo remek-djelo, pro­ žeto bogoslovijom i čovjekoljubljem, a talijansko pjesničtvo, riešiv se povoja, posta sbilja izvorno i samostalno. Kad je Jacopon dovršio svoja djela, Dante je m ogao početi svoju B o ž a n s k u k o m e d iju , put mu je bio utrt, gra divo g a je čekalo, pa de m nogo naći u stihovim a svoga genijalnoga predteČe, kojega je poznavao i ljepše nego itko ocienio. Pjesnički duh sv. Franje zadahnu u 13. stoljeću jo š i Tom u Celanskoga u njegovoj pjesmi D i e s i r a e , koju kad čitaš, sav drhćeš od straha i napunjuješ se »abožnom gorljivošću; Leona, An gjela i Rufina u L e g e n d i tr iju d r u g o v a , nosnom skupu pjesničkih slika, i bi. brata njihovoj tom za sv. Antu Padovanskoga u njegovim propoviedim a, u kojim ti se blista priroda u skladnim 1 bojama, koje te uznose do nebt^ visina, da upo znaš svemožnost, mudro. epotu Božju. Isto ira revačk to se je bilo razcvjetalo uesniČtvo, već su g a odmah s c “svli im primili juži ta Jedan od toga pjt učlva bijaše naprer' jn je i razvitak od sjeverne do prvih učinaka taj, da ustavi onoga pučkoga siućfva Dvaju Sicilija, koje se je bilo strašno opoganilo skepticizmom1) i sensualizmom*) Hohenstaufovaca. D jelaJacoponova učiniše velik upliv ; pjevala su se u poljima kao i u crkvama, na hodočašćim a i svagdje. N jegve su duhovite pjesme sačuvale m nogoga pro­ staka da ne pane u bezbožtvo onoga vremena. A li pod franjevačkim pjesnič tvom ne treba razumievati samo ono, što se duguje Manjoj Braći, nego pod taj naslov treba uvrstiti pjesme i poli­ tičke 9pise raznoga izvora, na kojima 'J Filoeof-iki neuka onib, koji snnnjaju o svem, držeći da je ljudski razum nesposoban da Slo pouzdano upozna. *) Filozofskautuka, po kojoj sve ide|e ljudske l- jrfu .. . 4 .1,. Ч. �lir. 3. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. se opažaju tragovi upliva asižkoga Siromaka, a tih im a bezbroj. Rek' bi, da se je pod tim uplivom pojavila i pjesma, što ju Iuocencij III. spjeva u čast Uznešenju bi. dj. Marije, hvalospjev P r o l e s d c c o e l o p r o d i i t , koji se pripisuje Grguru IX ., pa vienac poučnih pripoviesti, što g a skiti pobožni Jakob V aragis, zatim prekras na L e g e n d a a u r e a i R a z m a tr a n je o ž iv o t u S p a s i­ t e l j e v u , koja su tako divna i poučna, da su se nekada pripisivala sv. Boni. Franjevačko se je pjesničtvo brzo širilo preko talijanskih granica, pa kao što u svojoj kolievki, tako je i drugdje u dušama oživljivalo kršćanski život Francezkoj, kad je Thibant IV ., zadnji trubadur, bio u svoj svojoj slavi, jedan franjevac opjeva u narn mom jeziku Ž i v o t s v . F r a n j e po 1 ’gendi Tomr Cclanskoga. U Portugalii коп i 13. stoljeća ugleda svjetlu divi djelo V id je n je žen e u T o rr N o­ v a su , romanca nakrcana evangjeoskom ljepotom, zatim Č u d o o t i l i 't r n , ugodna starinska pjesma 'jednoga uče­ nika sv. Ante. U Španjolskoj takodjer izdaje velik dio djela bi. Rajmunda Sulskoga, koji jc kao i serafski prijatelj Isusov osobito ljubio prirodu i životinje. U alcgoričnoj bašći P r i j a t e l j a i L j u b l j e n i k a , gdje mu sve govori 0 klanjanju vriednomu Učitelju: nPjevajte,« govori on pticama, »ako se ne razumi­ jemo govorom, razumima se ljubavlju, jer mi vaš piev doziva u pamet m oga Miljenika.« Umjetnička su djela bi. Rajmunda Sulskoga, veli gosp. Marius Andrć, »najkrasnijt cviet kata lan o provensaiske književnosti.« Franjevačka umjetnost u 14. vieku, kad se je bita potpuno razevjetala, urodi Str. 75. na talijanskom tlu čednim, ali izvrstnim remek-djelom ; to su F i o г e 11 i, kita cvieća. Pisac jc ostao dugo vremena nepoznat, ali g a je gosp. Sabatier mar­ nim iztraživanjem pronašao u osobi brata Ugolina, koji je uredio A c t u s B e a t i F r a n c i s c i e t S o c io r u m e ju s . Duh se asižkoga pjesnika blista u X I. pievu bezsmrtnoga D anteova P a r a d is o , koji sav prosieva serafizmom, kao i u pievu X X IV ., koji razsvjetljuje živo svjetlo ljubavi. T aj se pjesnički duh Franjin jasno opaža u asketičnim d je lima bi. U golina della Panciera, u kras­ no1. кпјш fra Bartola Pizanskoga O p u s f o г ;n i t a t u m, u R egole d e l l a v ita l r i t a l e i d e l l a v i t a matr im o Te, tim draguljima liepih misli, što ih je u pjesmi čistim jezikom iznio bi. iv< rubin Sienski. Upliv to ga duh lako _ vidjeti jo š u C o n t e s ffl o 1 a i i s e s franjevca Nikole Bosona, kao i u Г r t u i u s c o n c l u s u s , sim­ bolično1 pjesmi, što ju je u čast bi. dj. M: (j složio Konrad HaimburŽki. S v . Bernard Sienski bio je u 15. vieku veliki franjevački umjetnik. Pro poviedi toga apostola, kao i one sv. A n te Padovanskog, prave su pjesme u prozi, vatrene poučne i ganutljive. K a o što pješice Jacoponove i sv. Franie, tako i Bernardinovi govori obogaćuju jezik i književnost, koju je D ante ovjeko­ vječio, »U Italiji su,« veli gosp. ThureauDangin, »dobri sudije izjavili, da su te p r e d i c h e v o l g a r i bile »blagd liep o ga i čistoga dom aćega sienskoga jezika, uzor izvrstne pripovjedalačke, opisne, deduktivne i besjedničke proze.« R adi ljepote i gladkoće stila Bernardiu se može ubrojiti u prvi red izvrstnih prozaičara. �Str. 76. U tjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost U Portugaliji k itic e : 0 s v e t a v a t r o ž i v o t u i s v j e t l o s t i ! done Filipc, unuke kraljeve, koja postade re­ dovnicom u samostanu odivelaskom, posvjedočuju upliv Fatriarka asižkoga. U Njemačkoj se taj upliv mieša možda s uplivom sv. Bcrnardina u nekim pro­ zama T om e Kem piskoga, osobito u H o r t u l u s r o s a r u m (cap. XIII.) i s onim sv. T om e A kvinskoga u R o s a ­ ri u m - u samostanca U rlicha Stoklinsa de R ottach, gdje pod pritiskom križa dragociena krv Spasitelja teče kao tajinstv e n o vino . Jedna knjiga, koju treba staviti na čelo djela prožetih f r a n c i s k m o m zasja kao sunce u 1 uru istom vieku. T a knjiga, koja je Lajinstvcna izvora, ali svakako Bonom nadahnuta, jest evangjeoska, neizreciva i nedrstiživa I m ita c ija (Nasljedov,irye rieta). Istina, ona se u strogor sn rieči ne može smatrati franjevačkim djelom; nu smije se stalno uztvraiti, J a pisac ne bi napisao mnogih stranica, 51 ’ su poglavlja V . i L . treće knjige, da serafski otac nije obstojao. A tko bi smio zaniekati, da nije IV . poglavlje druge knjige, posve srodno s 35. pjes­ mom franjevca Jacopona P1) Duh asižkoga pjesnika nalazi se u X V I. vieku vazda svjež, živahan i čaro­ ban u nekim ugodnim i nabožnim Tassovim c a n z o n a m a , kod apostolskoga sv. Franje Saležkoga,*) čija se muževna odvažnost uviek prikazivala puna ljubavi i gorljivosti ; a u Portugaliji u A s o r s k o m z e m l j o t r e s u , nabožnoj ro') U utie doba mnogi odlični pisci dric, da ja IV, Anto spijao Nasljedovanje K rilu. •) Oflo'.ilo n njegova djelu O ljubavi proma Bogv, gl. XV. H r. 3 . manci franjevca Alfonza, i P a s t i r s k i m d j e l i m a Gjila Vicenta, izvrstnoga preustrojitelja B o ž i č n i h p j e s a m a . T a j pjesnički duh bistro provijava takogjer u mnogim spisima sv. Ivana od Križa i sv. Terezije, koji su bili veliki prija­ telji ptica. Franjevačko je pjesničtvo brzo razširilo po Portugalskoj, koju je duboko ganuo njezin sin sv. A n to ; ono se u 17. vieku očituje E l e g i j a m a jednoga franjevačkoga apostola, A n te das Chagas, te zanosnim pjesmama ( R e d o n d i 1 1a s.) o sv. A n ti i maročkim muče­ nicima Franje Lopesa. U Španiji se to :cvo razširi osobito onda, kad su Jacop va djela prevedena na Špa­ n jo lc i po prilici god. 1576. Plodni dramatić.i i ipe de V e g a posveti S e r ais k m u o t e u mnoge sonete i jednu ron u, k ja odiše žarkom pobožnošću. 1.0 u i ijolskoj literaturi ima častni našlo nia de los ingenios, monstruo (Čudo - naturalczza. K ad bi se u kom :iu spomenulo « e s de L o p e < (Lope je napisao), vrijedilo je kao nešto izvan­ redno i osobito. Ovaj je pjesnik osobito ljubio sv. Franju i iz velikoga počitanja prama njemu nosio uviek odielo i pojas franjevačkoga reda. — Franjevac Gabriel skiti u čast sv. Franji veliku epsku pjesm ul E l c a v a l l e r o A s s i s o , koja je puna vitežke d uh ovitosti; Cayrasco de Figueroa, slavi njegove krjeposti u svom T e m p i o m i l i t an t c , a Franjo В оуа njegove rane u soneti L a s o b r a s e n v e г s o. U Italiji se u to doba gotovo samo kod Ijetopisaca opaža veliko udivljenje prama sv. Franji, osobito u pjesmi Angjela Bardia: A r b o r S . F r a n c i s c i . U Francezkoj Tristan L ' Hermite, taj �Br. 3. Str. 77. O crux, avc, spes unica. slabo poznati predteča CorneiHov i Racinov, koji je znao uživati i procieniti prirodu, osjeti dobro pri koncu svoga života učenike f r a n c i s k a n i z m a. U to vrieme, kad je franjevačko pjesničtvo cvalo po zapadnoj Evropi, franjevački se duh pojavi u Dalmaciji u jednoj narodnoj pjesmi po svom obliku i predmetu. Franjevac Andrija Kačić-Miošić u liskim kiticama opieva borbe južnih Slavena s Turcima. A li te pjesme tako liepo prikazuju hrvatsku dužu, da su i danas najmilije štivo na­ šega naroda.1) I naša Bosna i Hercegovina ne za ostaše za drugim pokrajinama, i u njimsu braća asižkogoga Patriarke л,i3lu>jdla jo š od svoga dolaska u ove krajeve, da u svojim djelima razviju franjevački duh, koji je duboko ukorjenjen u srcu našega puka. T ih pisaca i njihova književnoga rada, koji je sav protkan franjevačkim duhom, ne ću ovdje da navodim, jer se nadam, da će se naći vještije pero, koje će njihovim osobnim vrlinama i književnom im radu dužnu čast izkazati. A k o se dakle i veliki pjesnici svjet­ skih književnosti dive našemu svetcu, čarobna pojava njegova ne svršava jo š tim : i veliki umjetnici, koji igraju znamenitu ulogu, genij svoj upotreblja­ vaju, da za sva vremena ovjekovječe spomen sv. Franje. T reb a dakle, da se •Is^nSai crtama obazremo na pitanje, pojava svetčeva privriedila u liepoj tnosti ? (SvrSit de sc.j l) Kttić-MioSić umrie god. 17 Ja. Iz peršvc 1 crkve katoličke. O сгах, ave, spes unica! (Zdravo križu, ti jedini spasu). Piše f r a V j e k. C v i t a n o v i ć. što ih na njega posla Bog, do praha Mnogima, kad panu na pamet burni dogagjaji prošloga života, sve nezgode i nesreće, sve boli i žalosti, sve patnje i nevolje podnešene, sve kušnje i ne­ pravde, sve gorke suze prolivene, vinut će se iz grudi bolni uzdisaj, a suza će opet plaznuti niz lice i kanu ti na tlo koliko puta orošeno suzama bijednoga čovječanstva. Mnogim će pasti na pamet knjiga Jobova, u kojoj je na najvcličanstveniji, a ujedno na najpotresniji način opisana bieda ljudska. Job, prije silno bogat, poslie u velikim kušnjama, — tako rekuć — poništen upoznaje nevolje čovjeka. On od sotone ošinut gubom — po pripušćanju Božjem , le­ žeći u prahu i pepelu, bolno jadikovaše i proklinjaše dan, kad se je rodio i smatraše sretnim one, koji se nisu rodili ili su za rana umrli, te se oslobodili svih bieda, što ih čekahu. A kolikt su pretrpjeli patnje slične Jobovim i vidiše, što će reći život na ovom svietu?! K o ­ liko ih jepoželilo što bržu smrt, da se raz stanu od muka i patnja ovoga svietar! �Str. 78. O krux( ave spes unica. Naši praroditelji, prekršivši zapo­ vijed Božju, rinuše sebe i sve svoje potomstvo u najviše nevolje. Navukoše strašne posljedice poradi svoga grieha, koje se opet množe po osobnim griesitna, što ili ljudi počinjaju od slabosti povodanj, treći na nevrie.ne, a četvrti na druge razne nezgode i nesreće Jedni cvile za svojom majkom ili otcem, drugi za bratom ili sestrom, treći za zaručni­ kom ili zaručnicom, a četvrti za vjernim prijateljem. A koliko ih je , koje рго i strasti baštinjenih od praroditelja. Osjetiše dobro naši praroditelji, a kas­ nije svi njihovi potomci prokletstvo Božje; zemlja im radjaše trnje i korov, a oni moradoše u znoju lica svojega pribavljati si kruh, dok se ne povratiše u prah, iz ko jega su načinjeni. — T ako će biti do konca svieta. Obazrimo se malko oko sebe i pro­ motrimo nevolje, što tište čovječanstv — Gledaj tamo ubogoga težaka, gdje se vas Božji dan truni i muči, s lica mu kaplje gusti znoj, rad neumorno na komadiću zemljišta, te pun nađe očekuje plod, nu gle, kad je b ’ ma I ne dočekao, evo crnih oblaka, iti se silna tuča, i u njekoliko časova avni sa zemljom svu željno očekivanu nadu. T ko tužniji od njega? jer enn н siromašnoj mu kućici jadikuju djeca s majkom, očekujući komad hljeba. — Gledaj onu drugu kuću, u njoj je blieda, iztrošena majka s mnogobrojnom djecom kojim je dala sve, a izvadila bi srdce iz svojih njedara, da ^svoju siromašnu dječicu prehrani, zaodije i poodgoji, otac bo im se je preselio u vječnost. — Pogledaj onoga siromašnoga radnika gdje se sve dneve sa žuljevitim rukama trudi, da nje što zasluži i obitelj si obskrbi, a i za crne dane nješto prištedi. — Gle onoga gologa i bosoga siromaka, gdje se potuca od vrata do vrata, mo­ leći makar i koricu kruha, da tek ži­ vjeti može. — A pogledaj trista drugih bieda. Jedni se tuže na požar, drugi na gone druge kušnje i napasti, koliko, kojim unutarnja tjeskoba ne da mira ni pokoja? I ovo sve nije ograničeno na njeke samo. B ie d a čovječja prodire svakud, u najsjajnije palače, u kraljske dvore; ne ima na svietu nikoga, veli Tom a Kem p , da ne ima kakove nevolje, pa bio kralj ili papa. N it se može njoj izbjeći, ona je nerazdruživi pratioc Čoođ bešike (kolievke) do motike. Jesi oslobodio jedne, oružaj se za druge i !a veće. Ona će te naći, pa makar se sakrio u najzabitnije mjesto. Okreni se e, okreni se dole, okreni se v okruni se unutra, i svuda ćeš naći križ rieči su ponovno Tom e Kem p i (Naslj. Isuk. II. gl. X II.) Da, svuda, svuda ima nevolja i patnja, svuda nesreća i napasti, bolesti i žalosti, svuda kušnja i tužbe, tjeskoba i uzdisaja, plača i suza, je r se svuda nalazi isto čov je ­ čanstvo, te njeko više, njeko manje, nu bez iznimke svi ih imaju. Promatrajući sve ovo, kako d a se ne uzdahne, kako da se ne nazove ovaj sviet suznom dolinom? Da, punim pra­ vom je suzna dolina i kad bi se sve suze do sada prolivene sjedinile, zar ne bi potekla jedna velerieka, zar ne bi moglo nastati veliko jezero? Zato i veli Job, d a j e ž i v o t č o v j e č j i v o j e ­ v a n j e , i nadalje: č o v j e k r o d j e n o d m a jk e , k r o z k r a t k o v r ie m e ž iv e ć i , n a p u n i s e b ie d a m a ргеm n o g im . Biede su te koji put toli velike, da bi čovjek pao u očajnost i �Br. 3. O krux, ave spcs unica. život si sam dokončao (Što na žalost dosta puta čujemo), kad ne bi imao dosta takodjer utješnih Časova, u kojim se njegovo skupljeno i potišteno srdce razširi i veselo pokuca. I kad mnoge biede, patnje i boli pritisnu Čovjeka, ne smije se uztrpljivost gubiti. — Job u najskrajnoj biedi ne izgubi uztrpljivosti, veli sv. Pismo: u s v e m o v o m n e s a g r i e š i J o b . On se je znao uzdi­ gnuti svojim duhom i promatrati pravdu i milosrdje Božje, N jegovu svemožnost i nedokučivost sudova. — On se je uzdao i B o g g a je pomogao. — T ako i mi svi moramo s uztrpljivošću pod­ nositi sve nevolje nadajuć se u bolm budućnost. Da, nada je, koja “ ivjeka bodri, da pretrpi rađostno i najveće potežkoće, da uztraje do konca borbe, je r je u z t r a j n i m s a m o p o b j e d a obećana. Nada je kao zora ruje >, što navješćuje krasni dan svim hol« icima, koji jedva očekuju svjetl li dana. Ona je iskra svjetla u tmini 1uzećima. Ona je sidro brodarima 'na uzburkanom moru, a zato se nada i predočuju slici sa sidrom. I kao što čovjeka svuda i svedjer prati bieda, tako ima uza se i nadu, da mu bude kao ravnoteža, da ne podlegne u kušnji i biedi. U onaj čas, kad je pravedni B og kaznio naše praroditelje radi neposluha i naviestio ljudskom rodu silne bo ib e i patnje, u onaj je čas, velim , pokazao prstom na budućega Odkupiteija, u ko jeg se je imao rod ljudski uzdati. Pa tako i vidimo. N arod se je izraelski u svim nevoljama tješio nadom u budućega mesiju. Pro­ ročanstva su ih patrijarka i proroka bodrila, da ne smalakšu, pa koji su se često nadali, a k tomu živo vjerovali u Mesiju, ti su klicali pri dolazku Nje­ Str. 79. govu, rađostno ga primili i našli u Njem svoje spasenje. A trpećemu kršćaninu koja da bude utjeha i nada f On ima izobila sredstava, Što mu ih pruža sv. vjera, da slavo­ dobitan prodje kroz borbu. On ima, da i ne spominjemo nade u budući blaženi život, koji je obećan svima, koji uztraju do konca u patnjama i borbama, puno milosti nebeskih, sakramenata, razma­ tranje visokih istina kršćanske vjere, u kojim čovjek nahodi i crpi jakost, da sve sretno i veselo pretrpi na ovom svietu. Nu crkva kat. osobito križ pred­ stavlja kao predmet utjehe i nade. Ona ovo doba muke Isusove pjeva uzvišne iiv 'eve presv. otajstvu Križa, da vjerni i potakne na razmatranje onih tajna, i ле nuhode u Križu i tim se uzbude na dragovoljno podnašanje nezgoc da do nose sv. K riž. Kliče Crkva i naziva sv. K riž krasnim i bli­ stajući n etom, okićenim grimizom kraljevim Irvetom, koje je bilo dostojno dirati veta uda Isusova; dostojno, da noai žrtvu svieta i pripravi luku brodoiotnnom svietu ; drvetom , o kojem je visila ciena svieta. . . . Zatim se рго stire ničice i k lič e : z d r a v o , k r i ž u , t i j e d i n i s p a s u . . . .! Jest, križ je utjeha, nada i spasenje svega čovje­ čanstva. K riž će ublažiti sve patnje i nevolje i učiniti ih sladkim i ugodnim. K riž će sa srdea snimiti tjeskobe, što su se navalile poput ogromne sile, veoma ga potištujući. K riž će otrti suze svim patnicima. A odakle tolika moć križa? O , nije se čuditi, jer kad je ono drvo, što g a je Mojsije zasadio u pustinji i stavio na njega mjedenu zmiju, imalo toliku moć, da su pogledavši u njega odmah ozdravili, koje je zmija njd.i. �Str. 80. O кгих, ave spes unica. Rr 3- kako ne bi imao Križ, koji je nosio sam oga Odkupitelja svieta, sam oga Koga?! . . . Zato C rkva kat. i cieni to ]iko sv. Križ. Za'.o mu i pjeva veli­ da otare mnoge ljage grieha, svaki uzdah kao laki tamnjan vijajući se iz našega srdea i prodirući kroz oblake do priestola Božjega. Da, sve je onda čanstvene hvalospjeve. Po njem bo je odkupljen rod Čovječanski. K riž, koji je prije bio ruglo i sramota, koji je bio, Iako, sladko, ugodno, sve se dragovoljno i veselo podnaša. Čovjek, je istina, po sebi veoma slab, on bi brzo klonuo pod težkim bremenom mnogih biedn, -što g a snadju, nu od križa Iusova sva­ kom dolazi snaga i utjeha; treba g a samo im ati pred očima i sve će se radostno podnieti. K riž (bo) je (Isusov) izvor svih blagoslova — veli sv. Leon Papa V el. uzrok svih milosti; po kojem (krilu) se daje vjernicima krjepost od kako veli sv. Pavao, Ž i d o v i m a s a b ­ l a z a n , a p o g a n i m a l u d o s t , postao je predmet, k o j i m t r e b a , d a se s la v im o , u n je m b o j e s p a s , ž iv o t i u z k rs n u će n a še . Prihvatit je dakle križ i sliedit Isusa, jer je u križu jedinom spasenje. Čujmo opet divnih rieči T om e Kem pisa : »U križu je spas, u križu život, л 1 zaštita proti neprijatelja, i i križu ulic vanje nadnaravne ugodnosti, u križu jakost pameti, u križu veselje duha . , .« Prihvati dakle križ i nosi g a uztrrljivo, govori ti Crkva, govori ti Isu? P r i­ h v a t i k r i ž s v o j i s i ed m e« i » T k o ne p r ih v a t i s v e g k r iž a i ne b u d e m e s l i e d i o , n i j e m e d o s t o j a n . « On svakoga hrabri, biednike i nevoljnike, sve bolestnike i u kušnji i tjeskobi stojeće, sve bez iznimke poziva govoreći: » D o j d i t e k m e n i s v i, k o j i s e t r u d i t e i k o ji s t e o b te r e ć e n i, i ja ću v a s o k r ije ­ p iti. J a ra m b o je m o j u g o d a n i m o je b r e m e t a k o . T k o da ne posluhne toga miloga glasa, kad znamo, kamo dovodi križ — do života, do spa­ senja ? Zar klonuti duhom ? O n e ; gle­ dajući bo, gdje sam B og nakon premnogo pretrpljenih patnja prihvaća križ, te hrli na Golgotu, da propet dadne svoj život za biedne sinove Evine, gle­ dajući to i promatrajući, o svaka je bieda i nevolja sladka, svaka bolest i žalost božji blagoslov, svaka suza moćna slava od sramote, život od smrt.. Serin. 8. de Pass. D.) Oh da se prodre u tajnu sv. križa, kolika Li se snaga, kolika utjeha i slast, odatle crpda 1 N eka nam o tom posvje­ doči itin of. jgodnici Božji, koji uto­ pije u рг .matranje sv, tajna Križa, osjetile л eske slasti i, duhom uzvišeni, bijahu ipravni svaku bol i muku pri­ miti, da se više upriliče razpetomu Spa si te Iju. L a ko nam je raztumačiti onda one poklike, proizašle iz razžarenih pram Propetom, srdaca poklike, koji će ostati mnogim nešto nepojmljiva: ili živjeti ii umrijeti, ili trpjeti ii umrieti, ne umrieti. nego trpjeti. Ovdje da navedemo samo sv. Franju Serafskoga, tu živu priliku Kazpetoga. N jegova ljubav prama sv. Križu bijaše neopisiva. On je zaista m ogao reći sa sv. Pavlom: »J a s a m r a z a p e t u z I s u k r s t a « i onu: >Ne ću d a s e č im d r u g i m h v a lim , do k r i ž e m G o s p . N . I s u k r s t a . « Da, u razmatranju K r ila i muke piovco bi dane u noći. On je mogao opetovati r e č i sv. Bernarda pred svojom braćom i zboriti: »Od prvoga časa, kad se obra- �Br. 3. O krux, ave spcs unica. tih, savio sam cvieće od mirhe u kiticu, da me uvjek sjeća gorkosti i stradanja m oga Spasitelja. Hoću da tim nado punim zasluge, što mi manjkaju. Kiticu tu privinuo sam k srdcu i ne ima sile da mi ju otme. U nju polažem svuko iku moju krjcpost, ona mi je najveće blago i iz nje crpim najizdašniju utjehu. Ona me bodri, da vjem ije služim Go­ spodinu, te mi ulieva nadu, da će mi poslie biti blag i milostiv. . . . Sve moje znanje stoji u tom, d a z n a d e m Is u s a r a s p e t o g a . « (Ivanćić: Život sv. Fr.) A videći mlakost mnogih, u svojoj serafskoj gorljivosti pošao bi u gore i plačući vikao je glasno : »V plačite brežuljci i jadikujte brezovi, vi pećine praskajte i uzdišite glasno. T i izabrai i narode Sionski, katolička Crkvo razderi haljine i srdee svoj :. pospi glavu pepelom, ter gledaj, k a k ' s e ' u b a v n e l j u b i . « O ve bi mu posijricči l j u b a v s e n e l ju b i « gla odje kivale, a on bi se jo š više žalostio . . . E to nam divnoga primjera u sv. Franji, koji je rad svoje predike ljubavi prama Razpetom bio dostojan primiti rane Isusove, što do onda nije dobio. Za križ dakle i sliedimo Isusa. T k o ga nosi s Isusom i umre s Njim, taj će ga radostno nositi, bit će mu L k i ugodan, a smrt će mu donieti uživanje i blaženi život, je r je križ sigurna nada i spasenje. D o sada rekosmo više o tjelesnim biedain, što znalaze čovječanstvo i za iste smo stavili K riž Isusov kao liek, utjehu, nadu i spas. Nu Križ je Isusov takogjer zastava, jakost, znak sigurne pobjede u borbi proti moralnom (ćudo­ rednom) zlu u ljudskom rodu. Strašna je borba, koju moraju voditi sinovi Adam ovi sa svojim neprijateljem soto Str. 81. nom. O koliko ih je podlegla u to borbi i navjeke se izgubilo! A li je došao Spasitelj, kojega je B og obećao, te prdi krv, dade svoj život umrvši na drvetu križa. Životom svojim smrt podnese, a smrću život donese — kako pjeva sv. mati Crkva. Fobiedi smrt, prekide okove, u koje je bio sapet rod ljudski od djavla, a N jegova muka i smrt, Njegovi sv, sakramenti ustanovljeni, Njegove bo­ žanske nauke, što sve predade u po­ hranu sv. Crkve, postadoše neizerpiva vrela nebeskih milosti. Od tada postade križ znamenjem, na koje je paklenom mi/nj om navaljivao djavao sa svojim •t'šaina. V odio se žestok boj medju pri. ma Babilona i Golgote, medju prista. iicifera i Križa. T a je borba i danas rito biesna. Siloviti su na­ srtaji, koj ne neprijatelji K riža na nje­ gov pristaši K riž se prezire, pogrdjuje, pljuje, gazi. Prieti se, da će bit stro valjeni svi njegovi pristaši kao trošni brod na silno uzburkanom moru u du­ binu morsku. — Nu nada njihova i prietnju je uzaludna. Brod Crkve je jak, borioci su čili i uztrajni, nit će im na­ škoditi najžešći valovi, jer ih snaži moć K riža, pod kojim plove, jesu li u tmini, križ je sjajna luč, Što svietli u luci. Jesu li u pogibelji, K riž je sidro, koje će ih spasiti da ne utonu, i tako će biti sve uzaludno. — K a d se je imao car Konstantin boriti saprotucarem Maksencijem, vidio je križ na nebu sa slovima: »U o vo m ć e š z n a k u p o b ie d iti! I zaista je pobiedio. Neprijateljima Križa i kršćanstva radost je tada smrtni uda­ rac i oni su napokon u samoj svojoj krvi ugušeni. I danas pokazuje nebo na ovaj znak, a Crkva ga prihvaća kao najdragocjeniji zalog pobjede, s njim �S tr 82. ave spes unica. hrli sa svojim vjernim u borbu u čistoj nadi, da će pobjediti. O vaj sv. znak, koji mnogi nose na čelu, treba da g a zasade u pamet i u srdce, da g a svedjer nose i javno izpovjedaju, nek se duŠmani njegovi postide. Zaista je nješto vrlo tajinstveno i veličanstveno, da upravo onda najviše pobjedjuje Križ, kad dušmani njegovi misle, da su g a satrli. Upravo onda, kad misle, da su uništili njegove pristaše, pokaže se moć sv. Križa, onda hrle narodi Križu i sama g a narav ciela izpovieda. Nije ii to nješto božanskoga pred čim svaka protivni moć izčezne kao dim pred silom vjetra. T ako je K riž pobjedjivao upravo onda. kad sužidovim učilil susa, kad su se ves t lili Nj egov oj smrti. Onda je Isus pobledio, onda, dok su g a prezirali, sv a g a ji narav izpoviedala. Izpunile su se onda one ricči N jegove. »I j a k a d b u d e u z­ d i g n u t , s v e ć u k s e b i p i v u ć i.« K liče na to sv. Leon papa: -O prečudne moći K riža I o neizrecive s'.ave muke, u kojoj je i sudište Gospodnje, i sud svit ta i vlast Razpetoga. I rivukao si (bo) Gospodine, k sebi sve i onda, kad si razkrilio ruke prama puku nevjernom i protivećem se Tebi, cijeli je sviet prihvatio, da izpovjedi T vo je veličan­ stvo. Privukao si, Gospodine, k sebi sve, kad su proklinjuć židovski zločin sva počela izrekla jedno mnienje, kad su potamnila svjetila nebeska, dan se u noć okrenuo, a i zemlja se neobično tresla i svako se stvorenje od bezbož­ nika odmetnula. Privukao si, Gospodine, Br- J. k sebi sve, je r se je razdrlo platno hrama, a sveto mjesto odstupilo od ne­ dostojnih svećenika, da se preobrati prilika u istinu, proročanstvo u odkriće, i zakon u Evangjelje . . .« — T a k o je i kasnije kroz sve vjekove K riž p o ­ bjedjivao. T ako je Julijan odmetnik mislio, da će u nekoliko njegovih m igova svih pristaša Križa nestati, nu on je za malo imao izdahnuti sa riečima na ustima: » P o b i e d i o si, G a l i l e j Ć e ! « Čudesna se moć Križa i danas pokazuje, a tako će i do konca svieta, dok sve narode na drvetu K riža uzdignut Spasitelj ne privuče. Nu onda se na sudnjem danu najviše po.. 1 moć Križa. * O v a j ć e z n a k b iti nebu, kad G o s p o d in d o d je l i t i . Onda će neprijatelji križa str [pili od straha i želiti će da pro| mu odn'.ih od stida pred tim znamei ni odk lljenja, koje će se pokazati u neopisivom sjaju i ljepoti, dočim će njegovi ijatelji i branitelji klicali od radr ... , poklonit će se sa strahopočitanjem pred Jaganjcem, koji je postao žrtva svieta. — A da se zaista nadjemo sa prijateljima K riža ла tom strašnom sudnjem danu, ljubimo, Štujmo, prigrlimo Križ sada. On nek nam je u srdeu i u pameti kao što je i na čelu. Hrlimo s njim za Isusom na Golgotu, i um rimo tudc s Njim, i onda dok će nam u životu bit u svim nevoljama i biedama utjeha, slast i nada, iza smrti će bit nagrada, život, uživanje vječnog bla­ ženstva. �Вг. 3. Vidio sam često puta. — Gje je nebo.' stan Višnjega. Str. 83. Vidio sam često puta . . . Spjevao Rudolf b a r u n M a l d i n i W i l d e n h a n s k i ŽepČe. 4- V id io sam često puta Svoje čedo malo, Gdje se u snu baš od srdea Sladko nasmijalo. D a se u snu blaženome T ako slalko smije, D a mu srce u grudima T ako burno bije. F a se pitah odakle taj Posmjeh čedu mome, A li to ne bjehu pjesme Slavuj ptice male, N it' to su g a rajskim ružam' Vile ovjenčale. I Odkle licem titraji ti U snu tihanome. 6. i* Možda sluša biglisanje Slavuj ptice male, II možd' su ga rajskim Vile ovjenčale. t« su se u snu slatkom 5 nn»)i dom malim, Aupeu ebesnici <’ A»ak j> U ulatn & Gdje jc nebo — star. višn jega. Spjevao Rudolf b a r u n i i ' d i n i V V a ld e n h a n s k i Žepče. 3- K ad smo jednog krasnog jutra N a vrh br'jcga nas dva stali. Da Г gdje ptice gn’jezda viju II' gdje šarno cvate cvjeće, II' bezbrojno kuda ljudstvo Danomice 'holo šeće? D a l’ gdje svod se onaj plavi, II’ gdje sunce, oče, sije, Oblaci da Г gdje se gone, 11' gdje potok tiho plije? D a Г u hramu. B og gdje s moli II' u školi, gdje se uči, R eci mili, dragi oče, Gdje je nebo — B og m ogući! Gdje je nebo — stan Višnjega ? Pitao me sinak mali, 4- 5- Svagdje, svagdje, sinko dragi! U sred doli — na vrh br’jega, I u tvome srcu malom Nebo ti je — stan Višnjega. �Str. 84. Libanski cedar. Br. 3 Libanski cedar. Priobćio fra A K o n z M. K u d r i ć . Putnik, koji prolazi gorskim lancem libanskim, ne može se uzdržati od nu­ tarnjega ganuća, kad ugleda, stigav na visočje, nad glavom tamni, gotovo crnozeleni krov od ighca, koji počiva na snažnim sjevkastim deblima staroslavnili ccdara, Ozbiljni i tihi svjedoci prevrata koji promjeni lice zemlje, ovi „kraljevi crnogoriceu motrili su užas ljudi u ono strašno doba, kadno valovi poplaviše ove krajeve; snažni ljudi drevnih vre­ mena počivali su u njihovoj sjeni, di narodi i plemena razpinjaii su tud svoje šatore, ovdje su se patrijarhalne obitelji privremeno nastanjivale bivši jo š nomadi. O va stabla Gospodnja, libanski redri, koje je O n posadio, bili su s doci moći i gospodstva Salamu rtova, te su već tada služila u slavu onoga, koji u svojoj moći brjegove postavlja, jer mudri sin D avidov sklopi ugovor Hi ramom, kraljem tirskim, da mu pribavi i nasjeće cedrovine s Libanona za gradnju kuće božje, a Hiram bijaše pripravan da mu volju izpuni. Čovjek, kad se ovim stablima približuje, čini mu se, kao da je nevrjeđan da ih se dotakne. T a k o su veličajne uspomene, koje su s njima u savezu. O v a su stabla najslavniji prirodni spomenici za cieli sviet, reče Lamartine, koji ih posjeti god. 1832. V jera, pjesam i povjest sve ih je jednako veličalo, A rapi ovih sljedba izkazivali su staro­ drevno štovanje ovomu drveću. Oni mu pripisuju ne samo vegetativnu silu, koja omogućuje da vječno žive, nego i neki razbor, koji da se očituje u znacima mudrosti njihove i opreznosti sličnim ljudskom naslućivanju i razumu K aže se naime, da cedri znaju za godišnja doba, pružaju svoje ogromne grane, kao da su uda, razširuju i skupljaju ogranke, te ih ili dižu k nebu, ili spušćaju k zemlji, kako se već snieg sprema da pada, ili se topi. U ostalom čini se, da je o vo odu­ ševljeno opisivanje Lamartineovo samo pjesnički izvod jednostranog poznavanja kako je to opazio la Roque u svoji „V o y a g e de S y r ie e t d u m o n t 1 l a n o n , 1722. »Maroniti kaže isti, tvrd* da cedri, kojih su grane sad tako razmjerno izpružene, kao da su odr me, u . ek promjene svoj lik, Čim prvi aiieg padne. Grane, koje su se prvo daleko razširivale da se ncopazice podigrri j vis, skupe se, vrhove okrenu k nebu i tako zajedno da sačinjavaju piramidu. Narav, kažu Matoniti, udah­ njuje im to gibanje i mienja im oblik, bez čega nebi m oglo ovo drveće nipošto podnositi silne težine sniega koji dugo na njem ostaje. K a d se snieg od top i, ne samo da nakvasi žilje ccdara, v eć takodjer v e­ likom vodom natopi i oplodi zemljište libansko. Opazilo se je, da se svakoga sto­ ljeća smanjuje broj cedara. One silne šume, koje su nekoć davale gradju za feničke brodove i hram Salamunov, spale su danas na neznatni mali gajić. Godine nabrojio je P. Belon njekih 30 ccdara. God. 1600. bilo ih ne više od 24; 1650. jo š 23; 1700. 16; �Вг. 3 L i banski cedar. a god. 1800. samo jo š 7. T e je pro­ matrao Lamartine i divio im se 1832. 0 ovim može se izvjtstno suditi, veli francczki pjesnik, uzevši u obzir njihovu veličinu i izgled, da su več u biblijsko vrieme obstajali. U okolo ovih drevnih svjedoka prošlosti nalazi se mali lug žutih cedara, a čini se, da taj skup može im ati 4 500 dcbala. Svake go­ dine u mjesecu lipnju ulaze stanovnici Bšcrraha, Edena, Kanobina i ostalih susjednih krajeva i seta, k ovim ccdritna 1 prazi iikuj u na njihovu podnožju. Nestalni broj cedara, kod ostarijih podataka iztiče odatle, što je njekih stabala i to najvećih i najstarijih u poz nijoj dobi nestalo, ili što su prije * braj ali ијека stabla medju već?., uočim su kašnje stavili ista u red manjih. Medjutim pjesnička je mašta ' .genda, koju je zabilježio francezki putnik po Libanu T hćvenot 1655. a koju kao isviin vjerojatnu, potvrdjuje holandez Kurnclij Игиуег 1702., da se nalnit ced navlaš uklanjaju brojenjem, tako da im je ne­ moguće odrediti broj, ne možda - toga, što se pomete onaj, koji ih broji, nego je r g a njeka viša moć prieči, da ne od krije svete tajne. Gotovo smo osvjodočenl o ovoj priči, kad čitamo kod Lamartinea, koji je 1832. proputovao Libanon, da >još samo sedam« starih cedara postoji — dočim je francezki častnik kod mor­ narice M. Laure, koji je u pratnji voj­ vode joinvilskoga proputovao Libanon 1837., dakle pet godina kašnje, nabrojio 15 16 starih cedara, ali koji su svi manje više počeli ginuti. Megju tim starim ced rima stajaše jo š po prilici 40 drugih, koji bi se mogli nazvati mladima, obzirom na stare, premda i Str. 85. najmanji od najmanji od njih imadjaše 10 — 12 stopa u okrugu. A li ovu razliku izmedju Lamartinea i Lauera razjašnjuje na s kroz prirodan način jedno izvješće Robinsonovo, koji uvjerava, da se Čini, da je broj stabala prirastao, te da iznosi, ako se i mladja debla uračunaju, više stotina. Drugo izvješće daju TUier i D andini: oni do kazuju, da mnogi cedri imaju po dva, a i više panjeva, te su ih tako razni putnici broj ili različito, njeki kao jedno stablo, drugi kao dva, ili više. Gora Liban djeli svetu zemlju od Sirije, te nadvisuje njezine najviše pla­ nine. Ona po svojoj duljini sliči polu’ pod kove. Ukupni obseg iznosi ne niai _ d stotinu milja. Na jugoistoku leži P t ‘ ina, na sjeveru Arm enija, na istaku A 1 а, na zapadu Sirsko more. Obronci L ib a n t sa strane Tripolisa i Dai чка nisu mnogo odmakli odm ora, dap ga se na njekim točkama tiču. Iztočni dio gorja nazivaju Grci imenom A n ti Libanon. Г irski lanac diže se jedan nad drugim i prikazuje Četiri jasna pojasa. Putnici vele, da tlo prvoga pojasa obi­ luje žitom i voćem. Drugi je pun golih i neplodnih pećina. T reći uzprkos svoje visine, začarava pogled zelenećim se vazda drvećem ; blagost temperature u ovom pojasu, njegovi vrtlovi, nasadi, s najljepšim plodovima Sirije, potoci, koji sve to natapaju, kao da od toga prave neku vrst raja zemaljskoga. Četvrti pojas izvija se do o blaka; snijeg koji g a pokriva, dao je ime ovom g o r ju : Libanon — bijela gora — pa se po tom prozva tako cijeli gorski lanac. U ovom četvrtom pojasu stoje cedri. * Glasoviti gaj cedara iibanskili, * �Str. 86. Libanski cedar. pripovijeda V . Osterovald, »udaljen je najmanje d va dana hoda od Beiruta — stari Bervtus — blizu sjevernoga, a možda i najvišega vrhunca to g a gorja. Tud stoje cedri u zaledju ogrom noga amfiteatera, koji je obrnut prama za­ padu, te obkoljen najvišim Sljemenom libanskim, ali se to Sljeme penje 2— 3000 stopa, te je djelomično sniegom pokri­ veno. O d ovoga am fiteatra ide velik klanac počam od Bšerreha i to najvelebniji i najpustiji u cielom Libanu. U sredini to ga prirodnoga hrama nalaze se cedri kao osamljeni njegovi stanovnici, dok se naokolo ne može vidjeti nikakvo stablo, dapače jedva štogod zelenila. Putnik koji ne polazi od Tripolisa Mersenisa i karm elitskoga samostana, nego se penje po liepoj, sjenatoj dolini Kadišaha — svete rjek-, — na ElH orcć, toga začarava konti ast t8»r ur»isitosti ovoga osamljenoga luga |itam ijubkoj krasoti doline, u kojoj -mjenjuje jela i čempres, javor i hrast, kao takogjer šareni ukras kapelica, samo stana i sela, koja su se u obilnom bi< naselila na umjetnom zaravanku »biele gore« ; čovjek nehotice ćuti, da je za­ dah nut od svetih motritelja božanske blizine i t a mu je srdee odredjeno onoj blaženoj poboŽnosti, kojoj se rado podaje nalazeći se u prirodnoj velebnosti. O vo na pogled veličanstvene pri­ rode pobudjeno čuvstvo, ma kako bilo duboko i čvrsto, jo š će porasti u libanskoga, kad se sjeti njekih mjesta u sv. pismu, — koja najuzvišenijim riečima govore o cedrima. Nadahnuti pisac »knjige kraljeva«, kazuje nam, da je mudri Salomon na pisao jednu knjigu o bilinama, ■ od cedra na Libanu do isopa (vušak), koji raste Br. 3- u pukotinama zida.« U ovim je riečima cedar označen kao prvi, najplemenitiji od svih bilina. svih stabala, AH je moć Gospodinova jo š uzvišenija, ona je najuzvišenija na nebu i na zemiji, što kraljprorok David ovako izriče: »Glas G os­ podnji lomi cedre. V o x Domini confiringentis cedros.« »Ja sam«, veli isti pjesnik, »gledao gdje se bezbožnik diže, kao cedar . . . Prošao sam mimo . . . I ne bijaše g a više.« A k o je na ovom mjestu liepo stablo oholosti, to je na drugom simbol veličine i nebeske slave. »Božanska mudrost«, g ovori pisac eklcaiasta-crkovnjak, »uzdiže se nad ljudsku kao cedar, koji kruni Liban«, a psal1o d a je : »Pravednik će proklijati kao p ma, porastit će kao cedar na Lihanu. Sveti otci pri ovom mjestu napomin; i, da c dri imaju tri odlična svoj­ stva elič iisfcvenu visinu, koja gosp odujc id gorjem ; ugodan miruh, čim viek zeleno, smolasto drvo odiše; na­ pokon ,'ojstvo, da nije toliko gnjiloći podvrženo. Pravednik, koji nadom taknut neprestano teži za vječnim dobrom, sliči cedru, koji se ponosno na gorju uzdiže. K a o cedar tako i on odiše mirisom — mirisom dobrih djela i krjeposti. K ao što cedar, tako i on izmakne truhiosli, jer ustaliv se u ljubavi Boga, ne podaje se nikakvom zemaljskom nagnuću. Prorok Ezcldel, govoreći u ime Gospodnje, stavi Zidovima ovu priliku: »Orao poleti razširenim krilima prama Libanu. Kad je svojim pandžama pri­ hvatio moždine od cedra i njekoliko grana toga stabla otrgnuo, odnese ih u zemlju Kanaan Zrno, odronivši se s grana, pade na zemlju i od njega naraste plodonosna lo z a ; ali se loza �Br 3 Libanski cedar. diže prama vrhu, te ju B og kazni radi nezahvalnosti. Ja ću, veli Bog, uzeti srčike od velikog cedra. Ja ću odrezati kalem svrha njegovih grana, i zasadit ću g a na visokom brdu. Zasadit ću g a na brdu Izraelovu. Potjerat će mladica, te će plod nositi i veliko drvo narasti. Sve će ptice stanovati pod ovim cedrom, i sve, Sto lieta, savijat će gnijezdo u sjeni njegovih grana.« Sveti Jerko, koji tumači ovu pri­ liku, upozoruje, da sv. pismo često izporedjuje s Libanom hram jeruzolimski radi njegove ljepote. Libanski cedri to su glavari u Jeruzolimu. Orao koji leti prama Libanonu i trga srčiku cedra je Nabnkodonozor. koji se priKi«i Jernzolimu, uhvati kralja Jehom ju, te g a zajedno s narodom odvede suianjstvo. Ipak pobjednik ne će sas\ira prekinuti ugled Judin. M jesto Jehonijc iStovi on kraljem Sedeciju. O vaj D< agući snositi jarma, obrati se k F nu u E giptu ; ali njegovo nastojanje osta bez uspješno, On predstavlja lozu, Voju je B og radi nezahvalnosti kaznio. Sad uze Gospodin moždinu velikoga cedra. Odabra od roda Davidova onoga, koga će za uviek kraljem postaviti na brdu Sionu, i kad bude oduzeto Žezlo Judi, tad ima doći onaj, za kim žude svi narodi na zemlji. S početka će rasti neznatan i skrovit, kao nježna cedrova mladica, plodove će nositi do na kra­ jeve s v e ta ; svoju će sjenu razmaknuti, i tud će dolaziti ptice nebeske da sta­ Str. 87 koje naraste veliko drvo, na kom ptice svoja gniezda savijaju. Isus Krist je sam u prvom redu cedar, a i pobožna ga duša u svetim pjesmama tako označuje: »Ljepota je njegova kao Libanova i on se odlikuje medju svim ljudima kao cedar medju stablima S p e c i e s e j u s u t L i b a n i, e l e e t u s u t c e d r i.« Bog zapovjedi Mojsiji, da načini škrinju zavjetnu od drveta, koje ne truhne. Salomon je poglavito odabrao cedar za građju hrama, koji podiže Bogu jedinomu, I kad u svetim pjes­ mama poziva prijateljica prijatelja, da se nastani pod njegovim krovom, ije mu, da je njezina kuća podu*. cedrovim gredama. » T i g n a dom e im n o s t a r u m c e d r i n a Sve je 1 okaz, kako se je mnogo cienilo ki .ii vsko stablo u biblijsko vrii vak vu i slične uspomene abletc putnika, 1 >ji stoji pred cedrima libanskim, promatra njihove poput orlova "huče se grane, onda uvići da je tlo, na kojem stoji, u istinu »sveta zemlja.« Koliko se prošaptalo molitava pod tim granam a! povikuje Lamartine. Gdje bi se podigao ljepši hram ili oltar, koji bi bio nebu bliži! Gdje je prijestolna nebnica veličanstvenija i prijatnija, nego nuju. visoćje Libana, nego deblo cedara i stolni hram ovih svetih grana, koje su pružale sjenu, a i pružat će nad tolikim naraštajima ljudskim, koji ime Božje razno izgovaraju, ali ga svagdje u nje­ govim djelima poznaju i klanjaju mu se Kad je Spasitelj došao, skrio je ovu proročku istinu u svojoj nauci medju sličnim prispodobama, isporedjujuć kra­ ljevstvo nebeskomu zrnu gorušičnomu, kroz stoljeća spoćitanjem. V eć P. Belon, koji je god. 1550. proputovao Liban, u objavama prirode! S cedrima libanskim postupalo se �Str. 83. Liban ski cedar. pripovieda, da mu je nadbiskup damascenski dokazivao, da j e Salomon vlasto­ ručno nasadio cedre na nekim mjestima, kao što se i sada vidi. V e ć su tada kršćani smatrali posjet ccdara za hodo­ čašće ; buduć je pako svaki hodočastnik uzimao po komad drveta od svetih sta­ bala, od čega su pravili križeve, ili što slična, po boj a se patrijarka maronitski, da se ne bi tako malo po malo uništili cedri, pa stoga odredi crkvene kazne za svako oštećenje istih, dapače i pro­ kletstvom se zaprijeti, medjutim je isto­ dobno najsrdačnije preporučivao kršća­ nima da čavaju stabla, koje sveto pismo tako veliča. Pripovijeda se, da su ПИ»Н njckoji, 'koji su u blizini sto Ja čuvali, uasjekli njekoliko stabala i odmah su bili kažnjeni gubitkom stao a. Sam o je bilo dozvoljeno maror.itim?. da podejeku grane cedrima jedanput u god i to u oči preobraženja Kristova. N a ovu svetčanost, koja u kolovozu Jok. dakle u najprijatnije vriem e — Lam artine se prevario, kad je kazao da u lipnp laži — polaze maroniti i hodočastnici na goru Liban, te sprovedu noć u lugu, gosteći se vinom i groždjem, koje je na L i banu raslo, pa nalože vatru od grana, koje su usječene od svetih cedara. T a k o im prodje noć u zabavi, pjevanju i gostbi. Slijedećega dana svet­ kuju preoh raže nje K ristovo na gori, a patrijarka sam drži sv. misu na oltaru od neklesana kamena, koji smjeste pod najveći i najstariji cedar. O v o stablo i ostali običaji i sad traju, te z.natno uplivaj u na narod. Samo je ncklesani oltar odstranjen, je r je sagradjena maronitska kapelica, a mnogo osoba, koje su u svezi s kapelicom, stanuje tuđe u ljeti. Вг. 3. Cedri se dižu бо do io o stopa visoko. Najdeblji danas ima 13 stopa u promjeru, a opseg mu je 120 stopa. Grane su sa šušnjavim iglicama ravne, uvek su zelene, dapače kad su sniegom pokrivene, a to bude jedan dio godine. N a večer običaje vjetar grane u duljinu izpružiti, a tad se Čini da gledaš tamne oblake. Cedar nalikuje najviše sjeveronjemačkom boru, kad već u starosti izgubi nje što od svoga piraminalnoga oblika, te sačinjava nepravilno slikovit vršak ili kupulu. U botaničkom pogledu dodjeljivali su cedar arišu ; danas se smatra kao posebna vrsta. Češeri su mu čvrsti, kao т i, samo su okrugliji i gušći. D rvo je c<vo — pinus cedrus bijelo, te Ima dan, ali ne oštar miruh S ovim se om ne može izporcditi ni k rao to in ni mirisom američki cedar jun rus dniana. ug' .e vremena držalo, da je sam< gaj H -H erze ostatak starih cedara libansl 1. A li Seetzen odkri god. 1803. druga g aja većega obsega, a amerikanski su vjerovjestnici i drugdje, putujuć kroz Liban, naišli na cedre. Robinson, koji ovo saobćuje navodi svje­ dočanstvo Ehrenberga, koji odkri cedre u velikom množtvu na jednom dielu gorja sjeverno od puta medju Heal bekom i Tripolisom . Stabla su vrlo velika, mladja i starija, ali nc tako stara i častna, kao oni cedri, kojima 9e hodo­ časti. Osim velikoga gorja Sirije nalazi sc cedar jo š na Atlazu, afričkom gorju. U svom izvješću na putovanju kroz istočnu baharu divi se M. Ch. Martin cedrim a A tlaza istu tako kao njegov zem ljak Lamartine cedrim a libanskim. �N a Adriji. Иг. 3- • Najkrasnijc cedarske šume,* veli Martins, »rese vrhunce Celala, blizu Batne i spuštaju sc u doline; nalazi ili se još u Djurjuri i okolo Tcniet-ei-hada, na jugu od Miliane. Kolika razlika medju ovim liepim šumama i pustim visočjem, koje do njih vod i! Cedri A tlaza imadu u niadjoj dobi piramidalni oblik; ali (im se izviju nad svoje susjede ili okolišne pećine preprieči im daljnje rastenje vihar, ili munja, ili zareznici, koji im svojim žalcem izbodu moždinu; stablo izgubi svoj vienac; tad se grane razpružc, tc sačinjavaju zelene slojeve i zaravanke; koje jedne nad drugim lebde, — odu­ zim ajte putniku pogled na nebo, koji u polutami pad tim od sunca nerv bitnim svodom korača. Još jc vel'I-.uJtvenijc promatrati ovaj prizor s vrha kojega velikoga visokoga brda. T *i a sliče ovi vodoravni slojevi tratinama najtamijega zelenila, ili izgleda modro ?eleno kao boja vode pomiešana sjajnliko bičastim kuglama — šišaricari. t o -агоnjuje u bezdan zelenila, u ka, “ga u dub­ Str. 8g. ljim žubori nevidljivi potočić. Često pri­ vlači pogled osamljena okupina; ako joj se približi, nadje se mjesto više stabala jedno jedino deblo, koje je njegda od Rimljana ili prvih arapskih osvojitclja posječeno; panj je ozdol opet potjerao, snažne su grane iz staroga kore na izbile, a svaka je grana za se odraslo stablo, i tako to zelenilo osjenuje tlo nadaleko. Gdjekoji su od tih cedara »stojeći mrtvaci;« kora im je od pala, te kao okostnice pružaju svoje biele grane na sve strane. Cedri u Africi jo š očekuju svoga slikara. Marilhalt nam je prikazao samo one u Libanonu, ali su se njegovi naslicdnlci prihvatili samo kore dvaju V a s to v a iz Tontainebleau, te u svas ložbi slika vide se ova stabla kao st poznanici. Vrstni umjetnici utroše v!iel talenata o ponavljanju stih libov- , locim tisućljetni cedri u gud> ima ' aza nepoznavani živu u svoj ijepntl i uginu, a samo se riedki putnik od /i u to gorje da im se divi.« Na Adr.ji. Spjeva« -j- T r o g r a K ad mi uho za tc Čulo Prvi puta u životu, A mašta mi predstavila T vo ju bajnost i ljepotu : Od tad dugo moje srce Z a tobom je uzdisalo, O ti more Divno drago, Grozni lave, 6 i ć f г a J o a c h i m. Janje b la g o : Jer sin gore Ja sam plave, Ja sam tvrdog kopna d jetc N e poznam ti svjetskog duha • • A kad hoću da pozdravi Moja duša i proslavi ni ljepote! �Str. 90. B r. 3. N a Adriji. V elikoga tebe diva, A oko mi nek cjeliva Tvoju dražest, čudno gineć Z a divnom ti ljepotom Prvi put u zidu svom! Oh kako je tvoje lice K o u Гјере nevjestice Krasno, Čarno, umiljato, Kao kristal kao zlato. Gladie mekše od baršuna, A zeleno kao šuma! • Nikad ne znaš pokojiti, Tihe, mirne sanke sn iti: U v ’j e k bučiš ili bjesniš, I mrmoljiš, il' se sm'leŠiŠ K ano meni evo sad! Oh ja sam ti za to rftd. Pa se i sam smješim mlad Tom e zbiljskom, nenara- nom I grohotu i veselju. Jer ti samo hladnim licem Podrhtaje laki val, Udarajuć čvrsti žal. * * O t* more l’iepo, strašno, Izašo sam na pučinu T vo ju burnu, čistu, vlažnu. O či moje zalud traže Na obalam da počinu, Štono tebi lavu snažnu B 'jes sustežu, budno straže, D a ne ričež preko kopna, Jer nemaju djeca kopna Z a plivanje dobrih opna. Oh i ja sam djete k o p n a! * * * S v e od R'jeke do Jakina, Samo stravna vodurina ! Samo vidim nebo bistro, A li suhu niti tvrdu N i ravnici niti brdu N igdje nema niti slike, T e k što ladja sječe hitro. * * * O ti m ore ned ogled no, U v ’je k borbe, b'jesa žedno, N ajveće si ogledalo, Gdje se vid: vjeruo, sjajno, o ljudsko žice vajno Pozu m, to ga sv'jeta U zdvojcrjn, borbi šeta, K o i ona, veslar jadni, S to u znoju eče vale — A I tu1 vidi lu k e žale I * # U tuđjinu ne putujem, D a ostanem na v ’je k tuđe. O h st og m ilog zavičaja, L j e p o g raja, Ja ne m ogu nikad, nikad Zaboravit, B rzo ću se n atrag vratit. Čuj jo š jednom, silno more, Nem oj da mi tvoja zloba M okrog groba U dubini spravlja tmastoj, J e r h r v a t s k i s u h i k ra j, M o j je s la d k i z a v ič a j!!! �Dopis. и .. 1 D O P A l e k s a n d r ij Kvo me od 30. siečnja u gradu Aleksandra Velikoga, pravijc u gradu sv. M arka evangjelistc, koji je prvi vjeru Isusovu ovdje pripovjedao. Kvo me pod drugim suncem, drugim ljudim a; evo me u našem sarajevskom ljetu ! Pri mom polazku u zemlju bivših egipatskih farauna izpratiše me tolike tople želje iskrenih mojih prijatelja i pobožne njihove molitve, pa evo me, poštovani otče uredniče, da se ovim putem svima na jedanput javim bratskoj ljubavi svima najtopiij« zahvalim. Dne 23. siečnja ostavu: Sarajevo u snicžnoj, bieloj odori; п . kad isti dan stigoh u Dubrovnik, tu г , traga naš ej zimi, jer se bašće u svem zel u po­ kazivale, ciprese, limuni i nara Žutile, a blago južno sunce topkaoi sav kraj oživljavalo. vojom More, veličanstveno more 25. "•ftr’-'t u 4 sata po podne ljubezno me u svoj zagrljaj primilo i tiho dom svojom naj­ ljepše nade u meni budilo. S to ga i toj okolnosti treba pripisati, da je moj rastanak sa vjernim mi od mladosti drugom (га Nikolom i fra Hiacintom Domićem, Dominikancem, uza sve nu­ tarnje uzbudjenje pri ovako tihom moru utješljivije bilo. T a nije šala 1015 mor­ skih milja ili 109 sati prevaliti i dubinom preko tri do četiri hiljade metara ploviti! Uz to mi godilo, što našu » K a r n i o l i u * (Kranjsku), tako se zvala naša LIoydova ladja, tudc potrefih, je r su Kranjci u obćc pobožni ljudi i što ju prate toliki pobožni njihovi uzdisaji. I S Str. 91. . u E g i p t u , početkom veljače 1904. T ko da opiše sva ova Čuvstva, koja su se počimala u duši buditi, kad je .iaša »C a r n i o l i a«, krcata bosanskim trenicama za Aleksandriju, svojom od 1850 konjskih sila jakošću stala sjeći more i napred jezditi! Koliko raznih slika u moru u tren oka oko sebe ne vidiš, osobito onda, kada se divno more stane kretati i kada ponosnomu čovjeku silu svoju pokazivati u po mamu im svojim valovima, veličanstvenim talasima I Sada 1 svojim očima gledaš nešto neizmje. iepoga, a u isto vriemc nešto neizmj ’trašnoga. Ljepota i strahota nekako . kaju i brate. T o se s naše » C arn l e« počelo opažati, pio veći кга лшап« ki! sniegom pokrivenih p l : nin a n:. v. .a od K re te do Aleksandrije same. T) ,io Lilo, dok se sa palube uživaš- ^vih morskih čari kod K o r f u a, fe -g o g i širokog korintskog zaljeva, u kom nam drugi dan jutrom (27. I.) pred ' P a t r a s o m stala ladja, s koje toliko puta pogledah onamo k sjeveru na I.epantu, gdje moleći krunicu krš­ ćanska vojska nad nekrstom održa sjajnu pobjedu. O ko, koje prvi put bliže stalo pod romantičnim grčkim nebom, nepre­ stano se trudilo ne bi li što razlićitijili slika sa divne okolice uhvatilo, naročito sama P a t r a s a , koje se sa svojih 50.000 stanovnika pod razčlančcuini brdima uz more podiglo i obalom razširilu. Tu jasno sa morske pučine posmatrah gradsku tvrdju, grčku crkvu sa dva tornja, mnoge gizdave palače i zavode, mnoge parkove i vrtove. Uzalud tražih �Str. 92. Dopis. našu katoličku crkvu, koja se ispod grčke u nizini spustila, kamo dolazi ono 2000 katolika, da zadovolji duhovnim svojim potrebama. Iza Patrasa otraga sve se po malo dižu brda, dok se ovamo daleko ne pokažu sniegom pokrivene gore, nad kojim se usidrili oblaci kao mliečni briegovi i to u najrazličitijim oblicim a kao i gore pod njima. S druge sjeverne strane, vidiš dva ogrom na razčlančena gorska plasta, onamo k sjeveru jednog poput kruške, koji se uz više nižih i viših drugih briegova ponosno uzdigao, Na lievoj strani Patrasa čuje se zviždjuk lokom otive i vide mnogi goni, koji obalom korititskogn. maljeva idu sve do Pireja blizu Atena, do koje je iz Patrasa 9 sati. A što da kažem o diranju manjih i viših valova, koji se, kako se ii, na ogromnom žito-rodnom polju, lsaju, u tren o ka naprave na hiljade najrazličitijih vodenih brieŽčića, koji došav u visinu, nježno se cjeluju i nam.' b ražidju, da odpočnu novu, sve jednu od druge ljepšu igru. Zaista bijah sav razdragan, gleda­ jući morsku tu panoramu. K oliko sam puta na palubi uzkliknuo : »M i г a b i 1 e s e la t i o n e s m a riš « — m i r a b i l i s in a l t i s D o m i n u s ! « (Ah, divnih morskih talasa; čudan je Gospodin u visinama.) T ako bilo d ok se malko ljuljalo naše more. Nu kad ostaviv Kretu, koja nam bila na lievo, stupismo na morsku pučinu, razljutio se nešto P o s e i d o n , b o g morskih dubina, valovi se podizali i siromašnu našu >C a r n i o l i j u« poput lake peruške preko sebe prebacivali. K a d bi koji talas ladju udario, potresla Dr. 3. bi se sv a »C a r n i o 1 i j a«, moja Čaša ležeća u kabini na sto komada se raz­ bila, cipele se s kraja na kraj kabine kao po ledu sklizale. O va igra mora potraja preko 30 sati, pa se ne dovrši, d ok peti dan i petu noć morskoga pu­ tovanja ne stadosmo pred žarkom Afrikom u Aleksandriji. K ro z to vrieme svi se putnici po vukli u svoje kabine i na postelji po či­ vali, je r je to najbolje, kada nastupi takova igra mora. Neki su strašne muke trpjeli od tako zvane morske bo­ lesti, u kojoj se čovjeku čini, da će mu sva utroba van poletjeti. Naročito jedna 'm ica kraj moje kabine puno šire­ mu patila i užasno kričala. I moj auputri Uesandro Gouveros, Grk, č o ­ vjek in. aka tjelesna ustroja, puno trpio. \ ja a, B ogu dragom i »Zviezdi mc n;i hvala, niesam ništa trpio. Jedina št аш preko 30 sati neprestano u postel ne jedući niti pijuć ležao; nu to ■ n tako pregorio, kada sam se inače dobro osjećao. M ožete pomisliti, kolikim zahvalnim čuvstvim a ostavih a г n i o 1 i u«, sa morske obale pohitih k braći svojoj u sv. Katarini, da isto jutro na čast »Zviezde mora* prikaže in nekrvnu žrtvu. O vaj put dosti; drugi put nešto obširnije o divnoj zemlji, koju je borav­ kom svojim Sin Božji posvetio, a nebo samo tolikim milinjem obdarilo. K olika blagodat po E g ip a t žarko sunce, koje kao da je pozlatilo sav ovaj kraj, koje Beduinu samu pustaru u oazu preobraća, a nas Evropijane svojim sjajem u druga reć bi bića pretvara i oživljava. TS. dosti je , da vam ovi put rečem, da je u mojoj sobi obična temperatura od �Вг. 3. 14— 16 R . danas, dok na 21, a na Suvišno Str. 93. Viestnik. stupanja topline, koja je ovo pišem, u hladu izrasla suncu 33 stupnja R . mi je i spomenuti, kolikom V i e su me ljubavlju naša braća 11 A lek sa nd rij i primila, 11 čijem društvu činim skoro svaki dan izlete po romantičnoj aleksandrijskoj okolici. 1, S. s t n i k . Proslava po-godilnjice biskupa Strossmajera.) Dne 4. рг. mj. maleno Djakovo slavilo je devedeseti rodjendan velikog svog i našeg biskupa. Spontano, bez bubnjanja priredio narod i prijatelji svomu velikomu ocu srdačnu, djetinju radost, a bezbrojne žarke molit zahvaljujuć na preriedkoj mflo.sLi kod smrtnika, zaprosile nebesa, da nam prcdragocjeni život biskupov uzdrži do krajnih granica! T oj Ž<Jji na inje bosanskih Franjevaca c o b n o .raVa dao i naš preč. o. provtnel Bog poživio i pokriepio velikog sta Frida D o b o j; Sa vic Antonija, primalja Sarajevo; Tuljo Stjepan, seljak Višnjevice (ž. Podhum.); Jukić Pejo, težak (ž.tžcp če.) II. D o b r o č i n i t e l j i : Zahradnik Rudolf, novinar-knjiЛЛ S flta je v o ; Karleuša Karolina, D o Uj Cseffaivay pl. Ilona, Sarajevo ; Glossl I dsj S a raje v o ; Sonnkitncr Ferdinar . đj, pred. zem, vi. Sarajevo; Suchomei \Venoeslav, tvornica duh. Vul dd Г iar, cipelar Sarajevo; Pre. šf Mi ko, blag. kontrolor Sara­ jevo Henko Isidor, baron, osj. predst. (Mlada misa) Dne nr. mj. redio je presv. g . nadbiskup za zem. vi Sarajevo; Milaković Josip, prof. Sarajevo; Krčm ar Ivan, prof. Sarajevo; Šikić Antun, sudac K reševo; Čekada Andrija, rav. učitelj K reševo ; Ribićic Franjo, trgovac K re šev o , T vrtković Ivan, kovač Kreševo; MaČinković fra Anto, žup. V o la r ; Tom ašković Josefa Sarajevo ; Komšić Anto, podvornik duh. tvor. Sarajevo; Marjanić Anton, kane. želj. Sarajevo; Gjebić Nikola, vjerouč. Sarajevo : Igre Tom a, žup. Sarajevo ; Božić Petar lugar, T rebević; HolT Franjo, kavanar, Sarajevo; Palandžić Anto cipelar, Sarajevo; Peršić A n to krojač Sarajevo; Lozić Pero, krčmar, Kiseljak; Schwab Franjo, kovač Kiseljak; Lukić Jozo, mesar Kiseljak; Spelić Matilda supr. nadces. K iseljak; Ćurak Mato, krčmar misnika F ra Leonarda Ćutirića, koji j e 14. p. mj. svečano rekao prvu sv. misu u samostansko-župskoj crkvi u Fojnici, Čestitamo vrlom našem mladomisniku! Isti je mladomisnik postavljen za duhovnog pomoćnika na Bugojno, Pobožno dm U vo za gradnju nove crkve sv. Ante u Sarajevu. Na ubaviest! Ponovno iipozorujemo g g. povjerenike, da se upisne knjižice ne mogu slati dok se izkazi popunjeni ne vrate. T o je radi numeriziranja istih, koje se čini ovdje po gl. imeniku. Upisaše se u družtvo k a o : I. U te m e ljite lji: Kutschcra Hugo, baron, civilni dogi. pogl. zera. S a rajev o ; Lehrmann �Str. 94. Viestnik. Sarajevo; M atijević A n to, težak ž Radunice; Odić A n to , trgovac O džak (ž. D u b ica;) C ović fra Martin žup. G. D u b ic a ; Blažević Gabriel, učitelj G. Dubica; Beljan Šimo, težak ž. G. D u b ica; Culap B ono, težak ž. G. Dubica; BariŠič Ilija, težak ž. G. Dubica; Dominović Marko, ž. G. Dubica; Mašić Tadija, trgovac, D. D u b ica; M ašić Etelka, trg ovk. D . Dubica: Ilak Jakan, težak D . D ubica; K a rlo v ić Ivo, težak G, D ubica; Jazvić Mato, težak D . Dubica; Iličević Jozo, težak Dubica; Lujić Ilija, težak D . Dubica; Barižić Pavao, težak G . Dubica; Г.1. P r i n o s n i c i : S a r a j e v o ' Mutić Ivan, cipelar VareS; Zali radnik gospodja.. B urlakovska Viktorija, k h a rica; Mei ,ak Josipa, kuharica; Cseflfalvay pl. D enes; Glasaj F_rry ; Sic G eorg, želj. shižnik . arija R uckert, radn. tvor. duh ; NikoliiŽica, rad. tvor. duh; U dovičić R o z s , s tvor. duh; K n ežević A n ka, rad. tvnr. duh; T om ić Ivan, k o la r ; Martinčevir Petar, rad. tvor. duh: Steindl Josip, blag. p rist; W alzl A lo is, blag. o ficijal; Vym latil A u gu st, blag. o f; Grgić Perka, po d vo rkin ja; Prkić K ata, pod v orkinj a ; Jozić Marica, djevo jka; Hvala Olimpija, udova; L e o ta Adela, djevoj.; Majdandžić M arica ; P etrović Lucija; Murvar A n tic a ; F ranjković Manda, s lu za v ; Ostojić Franjo, radnik A džići I z ž u p a h : i . P o d h u m : Čondrić Antun, T om ić Juro, K o ž u l Ivan, Kožul Petar, K re š o Franjo, L ivajić Josip, Jurić Mato, Sekerija Ivan, Ilić Petar, Pinušić Jozo, Jurić N iko, A n drić Ivan, N ikolić A n to, K ožul A n to, Cerlukić Mato, Vid o vić R uža, L a co Anto, P etk ović Periša, Jurić Josip. Hr t 2. Ž. Ž e p Č e . Ćolić A n to, L o vrić Mato trgovac, Colić A n a. Colić Marko, gr. b iljež; Buhić Ruža, Jurić T adija, Pa vio vic Ivo, P avković Ilija, Petrić Jozo, Bela Juro, Mihoč Mato, Godžac Ivan, Vid o vić Ivan, Jukić Pejo, Knežević Franjo, P avković Mato, Pavković Niko, Pavković Joka, P avković Juro, Poljić Ivan, M arković N iko, T om ić Jozo, Radoš Jozo, Jurić Franjo, 3. Ž. D u b r a v e : M ijatović Filip, M ijatović Ivan, M ijatović K ata, L a v ić Mato, L avić ’ fa. Martinović Mato, Jurić Lovro, Jur.i :kbla, Jurić K ata, -j- Lekić Ana, Vidov, Bošnjak Marija, Škiljič Petra Jokić 1\ Jokić Petar, Jukić Matija, Babić Mu Babić Ruža, B abić Ana, Bar Mat BariŠić Nikola, Basic F ra I' ivić Matija, Ivano vic Ana, Iv an o . ig Petar, M argić Marko, Pejanović ^i .njan, Skiljić A n a, Pejanović K ata. Šldljić Marko, Augustinović A n to , Augustinović Matija, Ninić Nikola, Zdralac Nikola, Jokić Jela, V idović K a ta, A n gjelov ić Luka, A n gjelović Matija, Lam ešić Ilija, Antunović A n a G jeljić Andrija, Lu kić Рс!аг, MaroŠe vić A n a, M ištrifović Nikola, Pejanović Serafina, Braković Marija, V o zctić Matija, Augustinović Josip, Gjeljić Jelena, Petrić A n a, M atijev'ć Matija, Mandeš Matija, Stojanović A n a, Jurković An Jja, Ivanović Mato, Pavlić K ata, Pavlić Marta, G jeljić Josip, Gjeljić Ana, Matijanović T om a, Matijanović A n a, Džigunović Mato, V id ović Ruža, Basic Petar, Gjeljić Delfa, L a cić Luvija, Jurić Tom a, V o zetić L uvija, Božić K a ta, Peranović Antun. �Viestnik. П г. з. 4. Ž. T r a m o š n i c a : Miško vic Ivo, Sokčević Anto, Juriž Niko, Juri _ K ata, Božić Marko, Zovkić Marko, Ć ović Ruža, Šokčević Ivo, M atić Mara, Jurić Pero, Juru Juro, Šokčević Pero, Ćačić Matan, Jelić Matija, Jelić K ata, Jelecevic Pero, L o vrić Pero, Božić Ivo, Ivanković I-uca, K o zić Lena, Ivičević Mara, Parić Pero, Sokurić Pero, Božić Pero, Božić Mara, Gagulić Juro, Bošnjak Pero, Mijić Ana, Gagulić Marijan, Božić Mara, Sokčević Marijan, Bošnjak Marijan. 5. Ž. K r e š e v o : Mišanović Ma to, Milošević V ir Senjo Mijo, Senjo Josip, Gaši ivo, Gašić Mande, Gašić K a t", Greljić (K u le ) Marija, Skender A n a, Pelina K a te , Pcla Ivan, T uk ić L’avo, Tuki: A n g je, T uk ić K ate, Ćaluga M irko, Buljan A n to, Buljan Luče Mai iević Josip, Šunjić P etar, Šunjić Mare, unjić Ilija, Šunjić M are Ilina, B.iljau Ivan, Buljan Jelka, Buljan Marko, Milinušić Jozo, Milinušić A n g je, Milinušić Lu če, Milinušić M alka, Pušić A n a, Pordušić Marko, Pordušić Mare, Lu kić Marko, Lu kić R uže, Dropuljiž Jelka, Sičanica K a te, Obrdalj Andrija, Pušić Jakov, Cekada A n g ja , Sabljić A n gje, Gašić Mijo, Gašić R u že, R am ljak Luče, Poljko A n a, Poljkina Joka, Carić M ato, Carić C arić M are, C arić L u če, Carić Katarina, Ć ov ić Marijanka, Ćović L o v ro , Ćović A n k a, V u nar Stjepan, V u nar Anica, Ćondric Mare, V id o vić Mande, V idović K a te, Vid o vić Ivo, Misilo Petar, Misilo Luče, Misilo Lu če Ivana, O stpjić Ivan, Šarac Ivan, Šarac Ana. б. F ra A n to Ž V o la r : Mačinković, župnik, Str. 95. Didović Kaj a, Jošić Ruža, Šolaja K lara, Dobrić Mara, Šolaja Stjepo, Šolaja Ivo, Tukić Mare, Matić Luča, Panić Ivo, Blaže vic Petar, Milić M ito, Buko vina Pavo, Dolić Ivo, Matanović Manda, Brišcvac Ruža, Begič Jele, Jošić Jagoda, Šolaja Jozo, Komljenović Anto, Komljenović Ivo, Matanović K ate, Kom ljeRuža, Jozić Jozo Jurin, Jozić Jele, Jozić A n to Lukin, Jakić Antun, Jakić Ana, Rivić Mara, Jošić, A n gja, Buzuković Ana, Jozić Matanović Pavo, Jozić Janja, H rvat Ivo, Hrvat Janja, H rvat Marko, H rvat Mande, Hrvat Malo, H rvat Janja, Matijević Ana, Jozo, Matijević Ivo, Rivić Marki Tolić, Ilišinović Ana, Tubić Mare, ji Jele, Jošić Marko, Matanović Ilija, M. vić Ana, Drinčić Manda, Drinčlć K rt Favlović Ana, Briševac Anr Zijan are, Pandža Ivo, Briševac Mat Pm.J.'a Angja, Panić Stepo, Rivić Jele Komljenović Anto, KomIjenović Pcjo, Jurić Jozo, Matanović Ana, 1 jkm adžić Ivo, Tokmadžić Juro, Komljenović Mato, Komljenović K a ta, Briševac Stana, Rendić Mare, Dimać Ane, Rendić Stijepo, Tokm adžić Mare, Matanović Luka, Marjanović Pija, Gavranović Ana, Pejaković Jele, Bri­ ševac Mare, Šolaja Ivka, Šolaja Kata, T olić K ata, Tom ić Janja, MatanovL Stiepo, Matanović K ata, Jošić Ana, Blaževa, Komljenović Mato, Pranjić R uže, Komljenović Niko, Dobrić Pejo, Deanović Mato, Deanović Manda, Gavranović K ate, Komljenović Ana, Kom ljenović Tade, Begić Jelo, Tuzarić Luče, Briševac Marko, Briševac K ate, Briševac Mato, Jurić Juro, Delić Mijo, Pavić Mande, Niko, Didović Pavić Mare, A n a, Drnčić DrnČić Ivo �Ivanović Kata, Buzuković Ivka, Ivanović Anto, Ivano vić Luka, R ivić K a te, Komljenović Ivo, Kom ljenović Mato, Komljenović Manda, Kom ljenović Juro, Jakić Petar, Blažević Jele, Blažević Niko, Čavlović Jele, Jozić A n a, Tukarić Ana, Jozić Jele, Šalaja Mato, Matijević Mare, Vid o vić A n to, Kom ljenović A n a, Matić Juro, Matić Mara, Blažević Mande, Kom ljenović Ivo, Kom ljenović Angja, Šolaja Ivo, Šolaja Čudima Ivo, Ćudina Manda, Jozić Juro, V igezzi Marija. P oziv na predbrojbn. 1 H rvatska straža« Izlazi Šest puta na godinu Cijena: 6 Нг V iestnik. Str. 96. kruna: gg. U prava •llm ld c« Stra/c« sveućilUtarci. Za korizmu ;re p :n i;^ » r: t 3- gjaci viših razreda i pučki učitelji plaćaju 3 krune Pratplata se šalje na U pravu, Krk, Istra. Z a Dalmaciju prima predbrojbu Knjižara Sjemeništa u Spljetu. Godina II. Sadržaj I. sveska • »Slobodna m isio«; Svjetovnjačko čudor e g je ; Biogenetski osnovni za k o n ; Islam i kršćanstvo; Narodna organizacija: Z a istinom : Golotinja u slikarstvu i kiparstvu ; K ro z trnje o vo g svieta (filos. rom an); »Ja sam katolik — ali . . . « ; V je ra i razum ili O dgovori na prigovore; Tri dana u »Obzora« ; l riat lux ; Svaštice — Prilog. K r k , u siječnju 1904. :зa~ g-k rl. airen i ешЦјвао каДШсо u srokovim : Muka ЗовроЈГћд N ašega Iauktsta i ** . majke Njegove« Ciena 4 0 . h. u korist Crkve sv. Ante. Harna^ 1 . Iranj. provincijalata u Sarajevu. vS A D R Ž A J : Franjevački junak. — sv. Ivan Kapistran. — Franjevci i znanstvena odkrića. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — O сгих, ave spes unica. — Vidio sam često puta. — Gdje je nebo, stan V išnjega. — Libanski cedar. — N a Adriji. — Dopis. — Viestnik. Uređjuje fra Aikaugjso Irkovič. Tiska rhier i Vo^It � https://kolekcije.nub.ba/files/original/24901141288ea3a3dd39959bf90c3c68.pdf 9ffbb2d7b888b5ca4da0d65d13907e88 PDF Text Text Bi U Visokom^ пЛмш travka iailt. God. xvui. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. 1F ,, sv viek i upliv. P iše. f r a A r k a n g j a V. B o g o slo v i naučitelj papino pogla­ v a rs tv a . Papa je svagdje i uviek vrhovni poglavar biskupa, bili oni sakupljeni na sabor ili razasuti po svietu. K rist je slobodnim i nepromjenljivim činom podvrgao i podredio Petru cielo svoje stado, janjce i ovce, vjernike i pastire, bez iznimke koje osobe, bez razlike mjesta i vrem ena. Papa dakle kao nasljednik P etrov i baltinik njegovih povlastica im a u svim okolnostim pravo i dužnost da poput neovisna vladara ravna i upravlja jednim ili drugim, ne samo svakim biskupom napose, nego svima biskupima skupa.1) „Svi, bili oni odieIjeni ili ujedinjeni, moraju njega slušati, ») Dc autf. fbfru, purs i (6. H rl a v i ć . buduć Sač injavaju dio Kristova stadaUl). K tl.n su neki zlobni bogoslovi mogli ne razumjeti, da je starješina C rkve nad Cikvom,*) starješina sabora nad saborom ? „K a o što je B og nad saborom, tako je i papa, koji je namjestnik njegov1)-1. Iz toga sliedi, da nitko nc može svezati ili razvezati ono. Što je papa kao naj­ viši svećenik svezao ili razv eza o ; da nitko ne može zabaciti ili naučiti, što jo on kao naučitelj osudio ili naučavao , da nitko ne može napadati, što je on kao sudac odredio. Od njegovih odre­ daba nema ni pod ikakvom izlikom priziva: „Njemu ne može suditi nijedna ') Ibidem p. 114. *) Ibidem p. 111, •] Ibidem p. 1*1. �Str. 98. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. vlast na ovom svietu, on nema drugoga sudca do B o g a 1)". Ali, prigovarahu Galikanci, ako bi sc dogodilo, da papa i sabor budu pro­ tivna mnienja, ako bi bilo medju njima spora i kakovih nesuglasica, k o g a bi tada trebalo sliediti? K o g a bi od njih trebalo sliediti?2) Papu odgovara Kapistran. „ A k o bi papa i sabor izdali pro­ tivne odredbe, papinu bi odredbu trebalo slušati3). K a d bi K rist jo š živio na zemlji, sabor ne bi imao nikako vi h vlasti nad K ristom ; tako isto i danas sveobća C rkva ne bi m ogla ništa odrediti proti namjestniku K ristovu, što nami-" K ristov ne bi m ogao dokinati i uništiti. Sud papin i sud Kristov čine samo jedno*). K ad bi se pače i ciel: sviet okre­ nuo proti papi, i onda b se treba1 držati uz papu.6) C rkva je ondi gdje je papa. A k o bi medjutim papa rabio svoju vlast, ako bi povrieđio crkvene zakone, ako b i svojim vladanjem njivao kršćanstvo, bi li g a bar onda sabor m ogao popraviti, kazniti, svrgnuti?0). ) Ibidem, pars 1 1 5. >) Članak je vjere, a i Kapistran ova djela iirično tvrde, dit s i poglavar Crkve keo takav ne mo/с nikako od nje odjeliti. Glava i ličio Crkve ne mogu iie razdielili 11 obeenju, niti može medjn njima bitii nesklada п nauiavanju. Neko­ liko biskupa moije pasti u ra/.kol i Zadubili se u kiivovj erstvo, ali episkopat ostaje uviek nerazdrješlv0 spojen t:> svojim glavarom posredovanjem Božjim. Ubi Prtrns, ibi eedesio . *) Ot em t JV/чш pere l'IJ *) Ibidem pag, 133. *) Ibidem pag. 108. Ч Krist jei obećao, da papu kao papu štiti i čuva Dub av«ili, da u naučavanju i eveobćem upravljanju Crki’e ne zlorabi svoje vlasti. Tako posve u temelju pada prigovor Galikaoaca. Ne, odgovara K apistran sa svima starim kršćanima. P r i m a s e d e s a n e m i n e j u đ i c a t u r . Ne, je r ma kako se velike m ogle zamisliti papine nepravice i pogrješke, ne bi mu ove mogle oduzeti prvenstva, koje ima izravno od B o g a ; ne bi mogle biskupima dati prava, kojega krjepošću Kristove ustanove ne posjeduju ni sami napose, ni kad su zajedno. U viek svi kršćani i svi biskupi moraju ostati u uzkom savezu sa svojim zakonitim glavarom. Oni bi razdrli jedno­ stavnost, koji bi si nasilno prisvojili prava sudaca obzirom na papu, m a kako temeljita biia njihova mržnja1). „Koliko'eobća C rkva pozivala i opom i­ njala ipH, da što učini ili ne, sveobe va, car i kršćanski puk ne mogu ta učiniti proti papi. Bio on najvec iešnik, ne bi mogli učiniti neg molit! loga, da bdije nad obćim spa 1 a i stada1). 1 az a red jo š jedno veliko pitanje : kolika naime vlast papina obzirom r i svjetske poglavare? T o je vječno pitanje u oduošajima C rkve prama d r­ žavi. O njem se razpravljalo u vieku Kapistranovu, kao što se razpravlja i u našem. zuje, Naš naučitelj najprije jasno doka­ da je papa po Božjem pravu posve neovisan o vremenitoj vlasti. D akako on je višeputa podvržen sili okrutnika, koji navaljuju na C r k v u ; ali po pravu on nije nikad tflo, niti može ikada biti čiji podvrženik i vazal. K a ko bi on u pogledu gradjanskom i političkom mogao biti podvržen ikojoj vlasti na zemlji? A k o bi morao slušati cara ili kralja, bio bi u isto doba njihov *i Ibidem, pari. Ш ., 2ae part. princ. Ibidem pag. 118. �В г. 4> Franjevački junak — sv. Ivan Kaplstran. starješina u stvarim a duhovnim i njihov podložnik u stvarim a vremenitim. On bi u sred toga preporodjenoga čovje­ čanstva, koje apostol1) poredjuje sa skladnim i liepim tie'om, bio u isto vrieme g l a v a i n o g a . T o bi bilo ludo i g r d n o . Papa, koji je prvi u području duhovnom, mora imati prven­ stvo i u području vremenitih stvari. On na ovoj zemlji шога svagdje i u svem zauzim ati -najvišu čast i dostojanstvo1]. A li rimski papa posjeduje jo š više bitnu i djelatnu moć nad vremenitim vlastim a; on uživa prvenstvo i vlast nad vladarim a; on u pogledu morala, pravice, savjesti i spasa može ри volji i njima zapovjedati, ко*Ш ih j kazniti. U prava svieta počiv.: na dva te ­ melja : na sv. vlasti rimski'.i papa i po­ litičkoj vlasti. C rkva, koi-jj p sjeda papa, im a tu zadaću, da nruića ljude pravu istinu, pokazujuć im zakone vječne pravice, dovede ih k njihovoj svrlii. Država, kojoj predsieda k b 7' ima taj cilj, da osiguravajući ljudima izvanjski mir i blagostanje, olakoti im njihov trud za postignuće vječne sud­ bine. T e dvie vlasti, država i Crkva, po Božjoj su naredbi različite u krugu svoga djelovanja, ali niesu nikako jed nake1). One moraju biti jedne drugoj podredjene; je r buduć da uzvišenost vlasti dolazi iz njihova konačnoga cilja, gradjanska vlast, kojoj je dužnost da štiti vremenite probitke naroda, mora se priznati nižom od papinske vlasti, koja promiče duhovne probitke čovje­ čanstva. »U koliko je duh viši i dostoj•) I. Curini., XII. ’) De auti. papar, p*rt. II., 2лч pari. princ. •j Ibidem. Str. 99. niji od tiela, u toliko je vječna sreća starija od vremenite sreće, u toliko je takodjer papinska vlast nad kraljevskom vlašću. Car se brine za ticlo, a papa za dušu1)". D ržava je dakle strogo dužna, da se podvrgne vlasti namjeetnika Kristova. „N eka se svaka duša,“ veli sveto pismo, „podvrgne višim vlastima1)". — Petar se ne mora podvrći kraljima, nego kraljevi moraju živjeti podvrženi zako­ nima Petrovim*). „K rist je htio, da Petar vrši svoju vlast na uzburkanom moru ovoga svieta. Naredio mu je, da lovi željeznom udipokazujuć tim znakom, da mu povjei mač jednoga i drugoga carstva: duliovn i vremenitoga*).“ „Kai na ladji kormilar drži u svoj'm ru a kormilo, a putnici se, bili п kr ili čari, pripušćaju nje­ gov- :аг 1.tosti i opreznosti i pridaju se u ;o . upravi, tako se isto na ladji o\ g a svieta čari i kralji moraju sn poslušnošću i strpljivošću pripustiti upravi Petra, koji ih vodi vječnoj luci*). T a je doista divna nauka, koja nam jasno prikazuje mudrost i provid­ nost Božju obzirom na Čovječanstvo. I sbilja, kad u družtvenom i poli­ tičkom redu nc bi bilo jednoga vrhov­ noga sudca, kao što u redu vjerske istine ima nepogrješivi naučitelj, nepre­ stano bi vladao nered i boj i tako bi se nesmiljeno ništio ljudski rod. T k o bi bio jači, taj bi u svačem imao pravo. ') •j *) «) *) • Ibidem, p. 69. Rom XLU., 1. De auri. papar, l. e. XVII. De urt. papae pag. 71. De auet papar. — D t dignila/r papru. �Str. ioo Franjevački junak — sv. Ivan K api stran. D voboj, koji se toliko zabranjuje, po stao bi ne samo zakonit, nego vazda potrebit. Pa gd je bi se onda pokazala pravica, gdje bi se očuvala mudrost Božja? A li gledajte, vele nam Kapistran i ciela franjevačka škola: unu­ trašnjim nesloga ma, divljim borbama bratoubojićkim ratovima. K rist odkupitclj je suprotstavio božanski liek, p o ­ stavio rimskoga papu obraničnim sud­ cem cieloga svieta, Papa mora čuvati mir medju raznim vlastima, on ima uzdržavati ravnotežu medju vlašću i slobodom, štiteći prava vladara proti pobuni njihovih podlož­ nika i neovisnost naroda proti san kraljevi!; na njega spada da kazni okrutnike, proglasujuć, da sa svrgnuti s prcstolja: on m ora narode osloboditi od nepraviee, rieŠeć ih zakletve vjer­ nosti. T o je ideal kršćanskoga ližtva, kakova ga je bio začeo sveti h a n Kapistran. T a j je ideal doista spasonosniji od sveobće republike, koiu žek. socijalistički narodni rukovoditelji. T o je „katolička theokracija", koju franje­ vački red djelima svojih nauČitelja nije nikada prestao braniti i u sred najvećih bura i oluja pokazivati ju Europi kao svetionik spasa. N ajveći su duhovi no­ vijeg vremena priznali njezino uspješna djelovanje i mnogobrojna dobročinstva, a protestant Leibnitz nije se plašio na­ pisati, da „povratiti rimskim papama vlast i ugled, što su g a uživali za vrieme Nikole I. i Grgura V II., značilo bi, osigurati vječni mir j povratiti sviet na zlatno doba1)*. obhodno potrebiti dodatak duhovnim stvarim a1) On je usta K ristova, nepo­ grješivi naučitelj ćudoredja i istine. D a podučaje i odlučuje, da podpuno izpuni ni-sb svoje uzvišene službe, treba ma i to rieč slobodna. T reb a da na kc Ifiln o ve zem lje im a stolicu s kojp moći govoriti i oglasivati iv« iaredbe te g d je su njegova rie« т ruk slobodne feao i njegova sav in je sudac naroda i kra­ ljeva. Da je g o v e odluke, naredbe рго kletstv uviek vidljivo lebde nad pro­ bit!- ii i strahom, nad spljetkam a i prietnjama, treba da se nikada tiara ne savije pod žezlom ko jega vladara. Ali ako papa ne može biti podložan nijednoj vlasti, treba dakle da i ono mjesto, na kom on boravi, bude izključivo njegovo; treba da ima posjeda i vre­ menito gospodstvo. T o je razumio prvi kršćanski car ; u jednom te istom gradu niesu m ogli boraviti cesar i papa. Slušajuć Konstantin volju Božju, prenio je svoju carsku stolicu p reko mora, na obale Bosfora, R im ostavi papi, da bude prestolnicom i središtem kršćan­ stva. Iz načela, što ih je stavio Kapitoga l) Leiboitz: Opinismut t. 1], p. 4I0. IV i stran izvodi se zadnji zak lju ča k: p o . tr e b a v r e m e n i t e p a p i n e v la s ti. Rimski je papa vrhovni vladar Crkve i svieta: njegova kraljevska vlast nije prosta sanja, nego živa i očevidna činjenica: on krjepošću te vlasti radi govori i upravlja sudbinom ljudskom po svim mjestima i svim vremenima. Zato mu treba priestol i boravište ovdje na zemlji, „jer se bez vremenitih stvari na zemlji ne može živ je ti; one su ne- „K a d papa ne bi imao vrem eni­ dobra, car, kralj- i svi kršćani De au<>- papat. p, 68. �Вг. j morali dobro vječni učinio Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Li mu g a pribaviti. T o mu je potrebito; tako je to uredio Krist Kralj, koji je svojom krvlju pape kraljevima‘)“ . . A neka nam se ne reče,® primje­ ćuje ovdje Kapistran, „da papa prije Konstantina malo ne kroz tri stotine godina nije imao vremenitih posjeda. Iz to ga ne sliedi, da on nije imao prava na ta vremenita dobra, nego su nepravica i progonstvo bili uzrokom, da ih nije p o sjed o va o.. ,*)“ Izloživ ulogu i upliv sv. Ivana Kapistrana kao naučitelja papina pogla­ varstva, ostaje nam još, da popuni ovo poglavlje, ukratko n av& ti druga njegova djela i druge njegov* zasluge u bogoslovnom pogledu. Dogmatična djela našega svetca obuhvaćaju osim razpravn o 3 o г ut d o s to ja n s tv u i o v la s t i p ap e, 0 kojim smo govorili, još rasprave o i s t i n i v j e r e , o vjeri, o d r a g o c je n o j k r v i I s u s a K r is ta , 6 Z a ć e ć u B I. D j. M a r i j e , p r o t i Ž i d o ­ v im a i k r iv o v j e r c im a , p r o t i II u s i t a m a 3). K apistran se tu osobito odlikuje poznavanjem sv. pisma, svojom čvrstom logikom, koja se zna pozvati na vjeru 1 razum, svojom živahnom polemikom, koja svagdje žigoše zabludu i satire bez milosrdja svaki razkol. Spomenimo još njegova djela o A n t i k r s t u , o s v e ') Ibidem, p. 65. 4) De aucl. рарпе part II. i) Di Veritate Fidti, — Dt Rcligimt, — De Sanguine Christi pretioso, — De Conctputmr H .1/. У, — ('mira Judatoi el \(rflicasl — Cmtra У/мми«. o b ćem su du , k a 1 i p s i1). Str. i o i . o p a k lu , o A p o T im se pitanjima osobito bavilo u srednjem vieku. Ona se vrlo krasno dovode u savez s franjevačkim preda­ jama. U vjekovim a vjere, u vremenima nemira i tmina jedna je velika misao napu njavala duhove: misao o zadnjim danima svieta, a da pobiju sva onda­ šnja kriva mnienja, franjevci su se svojim učevnim djelima uzdigli do visine, koje poslie njih nije nitko prekoračio. D osti nam je samo spomenuti mnogo­ brojna djela sv. Bone, o b j a v e sv. BrJglte i povrh svega tri bezsmrtna : ,Đ \ e s i г a e “ od franjevca Tom e Ceu ga, „ Р а к а о “ od franjevca 7 i d n j i s u d “ od MichaelDanteAngela, i g . glasovitoga trećoredca sv. Franje /■ siikoga. 'riedn i bi bilo proučiti Kapistranova ilje! rj ćudorednoj bogosloviji. Г 'а im at hvati sadržaj, ne treba gu­ biti s т a nereda i mana onoga vre­ mena. Zapadni je razkol bio oslabio crk­ venu stegu. D a zaštiti svećenstvo proti izkvarenosti sv. Ivan Kapistran sastavi mnogo krasnih djela, k a o : O g l e d a l o s v e ć e n s tv a , o ž iv lje n ju i č e d ­ n o s t i s v e ć e n ik a , o o b r a z o v a n ju s v e ć e n i k a , o p a z k e o ž r t v i sv. m is e , o k r j e p o s t i s a k r a m e n t a p o k o r e , I z p i t iv a n j e iz p o v je d n ik a , o p o k o r a m a i o p r o s t im a , o s lu č a je v im a i p o k o r a m a , š to se im a ju n a la g a t i. A li ako su svećeničke krjeposti bile izgubile svoj sjaj, kršćanski je duh ‘) Dt Antickristo, — De Juditi* vnivin.iti, — D t Injem*) — Apostiila sufer Af.'calypiim. �Str. 102. Вг. 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. bio jo š više oslabio u drugim slojevima druŽtva. Franjevački su nam propo­ vjednici živo ocrtali u svojim ргороvjcdima ćudorcdnost svojih suvreme­ nika. Vladari su nepravednim nametima i porezima satirali svoje podložnike; nezasitljiva pohlepnost lihvara ništila je obitelji, gradove i države; vojnici bi ostavljali bojno polje i trčali na na­ sladile zabave, radnici i prosti puk uživali su najveću slast u plesovima i igrama, a razkošnostima i gizdi ženj skinja nije bilo ni kraja ni konca. Kapistran je u svojim propovjedima vatreno žigosao sve te nerede, a suzbijao ih je i u svojim spisima. Kn vedim o djela o k i t n j i ž e n a . upo­ r a b i k o je g b ilo n a k it- , o ž e ­ ni t b i, o š k r t o s t i , o l i h v i i u g o ­ v o r im a , p ro ti la k o m o s ti, a p s o v k i , o k r i v o j g r i s r i, o p o stu , r a z p r a v a , о l a l <1 d u ­ d e k r e t a Ii m a , o c r k v ) e n o j k a z n i, o i z o b ć c ni j i m a, o g r i e s i r na p a p i p r i d r ž a n i m, o k a n o n i č k im p o ­ k o r a m a , o z a p o v j e d i , d a se i z p o v i je d a p r e d s v o j im d u h o v ­ n i k o m , o s r o d s t v u i sv<aj t bi n i, o n a č i n u , k a k o s e i m a '□ v r š i t i s i g n io p oru ka, » D e v e rb o ru m f i c a t i o n e' u dekretalima Iv.апаХХН. I’ape su imali toliko pouzdanje u svetčevu znanost, da su g a pitali za sa­ vjet u mnogim težkim crkvenim stva­ rima, ali nam prostor našega lista ne h o v n o m b o ju , o g l e u i i o a v j es t i. N a drugom smo mjcsb govorili o njegovim djelima, koja se tiču serafskoga red a; to su razprave o s l i o-,. m a š t v u K r i s t o y u , o p r o m ic a n ju n a u k e m e d j u m a 1 o b г а ć a nim a, o b ra n a tr e ć e g a red a. nici Poznato je , da je K apistran bio jedan od najučcnijih pravnika i jedan od najglasovitijih poznavaoca kanoničk o g a prava. U tom su pogledu zname­ nita njegova d j e l a : S b i r k a k a n o n ič k ih i ju r iđ ič n i h p i t a n j a o dopuŠća, da sve te slučajeve ovdje nagodimo. Č ita lo nam jc jo š od našega si mnogo p o s l a n i c a , od kojih su sbi .deset i Četiri upravljene na pape i ire, a sve se većinom od nose na ar, ku vojnu i dipiomatična pa nstva. koja su mu bila povjerena. an ed: kao svi pučki propovjed nadahnuća svoga uma i polet svoga к. a, on nije pisao svojih ргоро vied zato ne nalazimo u njegovim djelima skoro ni traga one rječitosti, koja bi zanosila narod. N eke o d l o m k e i neke n a c r t e propoviedi, to je sve što imamo u tom pogledu. Izuzevši neka djela Ivanova, druga su sva ostala neizdana, ali se čvrsto nadamo, da će doći dan, kada će sve to književno blago našega svetca ugle­ dati Svjetlo. (Nastavit ie se). Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B г k o v i ć. Svi su svetci kao i svi vjerski odo vi gojili osobitu pobožnost prama 1, dj. Mariji. I Franjevački red, koji je nikao u sjeni Marijina svetišta, morao se je na osobiti način posvetiti toj uzvišenoj Kraljici. O n će doista �B r. 4. Bezgrješno začeće i franjevačka predaja. odabrati Mariju za svoju pokroviteljicu, a sinovi će njegovi neprestano raditi za slavu svoje odvjetnice. Jedni će se latiti pera, da ti nadahnutim stranicama ocrtaju njezine povlastice, njezinu veličinu ; drugi će prenieti na svoju braću miomiris svoje pobožnosti, svjedočanstvo čudesnih milosti, ko­ jima će ili bezgrješna angjeoska Kraljica odlikovati. Л na tu nježnu pobožnost prama Mariji potaknut će ih primjer njihova serafskoga patrijarke, »Franjo je,« veli sv. Bono, »gojio neizrecivu ljubav prama Majci našega Gospodina Isusa K r is ta ; staviv poslie Isusa u nju sve svoje pouzdanje stavi ju svojom odvjetnicom : odvjet­ nicom svoje braće«, jj Bezbrojni su dokazi Franjine pobožn sti prama Mariji, bezbrojni takodjer znakovi njezine ljubavi, kojom će podičiti svog" čitlji­ v og a slugu. U crkvi sv. Mariji. eoske Kraljica nebeska udieli poraznoj l’Lki milost da rodi čudesno diete, : unrav će se u tom blagoslovljenom svetištu kašnje sv. Franjo zaogrnuti znacima evangjeoskoga siromaštva i udariti temelje svojemu redu. On će tu najradje živjeti pod okriljem Marijinim ; tu će g a nebo obasuti Čudesnim milo­ stim a; tu će takodjer umrieti ovomu Životu i roditi se za slavu nebesku. N e zadovoljiv se samo time, što je sebe i svoj red stavio pod zaštitu tc božanske Majke, Franjo još naredi na skupštini god. 1219., da se svake Bubote svetčano služi jedna misa na čast b e z g r j e Š n e djevice Marije. T ako je uveo u svoj red obće crkveno mnienje u prilog bezgrješnoga začeća. ‘Г ^ Г . c- ,x Str. 103. Vjerni poukama svoga otca, fra njevci su se kroz šest stoljeća pokazali najodanijim i najuztrajnijim braniocima te slavne povlastice Marijine. Prigodom 50 godišnjice proglašenja članka vjere o bezgrješnom začeću naumili smo u našem »Perivoju« pružiti svojim Čitateljima niz Članaka, da po mogućnosti bar nešto doprinesem') slavi Marijinoj i proširenju njezina štovanja. U kratko ćemo takodjer pokazati ulogu, koju su igrali franjevci braneći tu istinu. I. S v . An to Padovanski. Ima jedan zakon, koji tišti cielo tinslvo te krjepošću kojega svi no kao robovi p ak len sk e soton e, se r K ao nesretni tclj' Božji kao 1 .1, koji nije prenio n a nas p oto m c; b ila n je g o v a duša kojom je ni nevirlo-ii, т , ti p ovlastica, k o jim a j e b io 1 s. .1. nas mora reći: » K v o s a m u ^ti začet i u g iie s im a in e j<-, nep r .i\«d mati moja.« ’) Ali ne ćr: H porodi’ zak on ? тпоМа biti iznimke za taj »je li izbjegla toj sveobćoj nesreći barem Marija, taj sveti hram Božji, što si ga je sam sobom sagradio duhovni Salamon i razsvietlio g a ne tvarnim zlatom, nego svjetlom Duha svetoga?«1) oki oba • Ima« opaža mudro Bossuet, »nekih čudnih i težkih pitanja, koja da se rieše, treba upotrebiti sve moguće dokaze i sva retorička iznašašća. Ima ih naprotiv drugih, koja na prvi pogled napu njuju dušu nekom jasnoćom, pa ih čovjek zavoli prije nego ih upozna. T ako va pitanja skoro i ne trebaju dokaza. Neka se samo odstrane zaprjeke. >) Ps. 50., v. (1. >) 9. Jfoftn. n. 10., P. G. XCVI., 617, Нвт. <it Nativ. 2)«/., �Str. io 4. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. neka se razjasne prigovori, ako bi ih bilo, i odmah će sv a k na njih pristati i rado ih odobriti. U taj red stavljam pitanje, koje hoću da danas dokažem. D a je začeće Majke Božje imalo neku vanrednu povlasticu, da ju je njezin svemogući Sin htio očuvati od one sveobće kuge, koja izkvaruje sve na§e moći, koja kalja našu dušu, koja nam zadaje sm rt; tko to, kršćani, ne bi vjerovao ? T k o ne bi svim srcem pristao na to v j e r o d o s t o j n o mnienje?«1) T e su rieči posve opravdane i činje­ nicama dokazane. Prije svake prepirke o to; tajni narodi su držali Mariju za stvorenje skroz sveto, bez ljage, sasv' bezgrješno, što jasno uključuje, da ,c ona sačuvana od istočnoga griei .. A li kad je vrieme iztraživanja nasHeialo toj dobi, u kojoj se je tako mirno vjerovale u bezgrješno Marijino acČeće, dtr e se prigovori, koji nzkolebaše vje uče­ njaka u tu tajnu, o kojoj s crkva nije jo š bila izrično izjavila T ad a se ukaza vanredan pojav, koji se v'šeput p o n o vi; prostaci su i neznalice vjerovali u tu istinu, dočim su učenjaci kolebali, uznemirivali se i sbunjivali u svojim mislima. Tom u se ne treba čuditi. I sama znanost ujedinjena sa svetošću nije dovoljna. Svaki je um, ma kako velik i dubok on bio, podvržen zabludi. Crkvi je potrebna nepogrješiva vlast. U ostalom, kao Što siplju iskre, kad se sudare d va kamena, tako isto blista svjetlo iz riešenih prigovora. B og pripušća prepirku u svojoj crkvi, da se jednom ukaže istina u cielom svom svjetlu. Medju braniocima liepe Marijine povlastice, koji su se iztakli u prošlim ’) Eiordo d a 1 er 8*гшов enr ) i Concep(ion de I« sainte Vierge. Вг 4. vjekovim a, navesti ćemo na prvom mjestu sv. Antu Padovanskoga. Rodiv se od pobožnih roditelja, koji su savjestno vršili zapoviedi Božje, Anto se brzo naobr&zi u svetim s tv a ­ rima, poim ence u sv. pismu u samom rodnom gradu, kod crkve sv. Djevice, ne daleko od otčinske kuće. T a k o je već u mladim svojim godinama imao za iz vrstnu učiteljicu Majku Božju, koja mu je vazda do konca njegova života bila moćna pokroviteljica. P ovje­ sničari nam njegovi pripoviedaju, da je najmilija njegova molitva bila ona p jesm a: »0 g l o r i o s a D o m i n a , х Нчд stiper sidera.« T u je molitvu najv n pobožnošću opetovao, kad mu je ‘чо, razbiesniv se nad njego­ vim DSfj n u spašavanju duša, htio da dokon zad. rie zadi nam život; to su takođjer bile što ih je izgovorio u ni 2nsi svoga života. — Poviest isno svjedoči, da je A n to gojio o s o b i! pobožnost prama uzneŠenju h' Marije na nebo; on je tu tajnu, n aučavao i v a tre n o b r a n io . A li je takođjer čvrsto vjerovao i u bez­ grješno Marijino začeće. U onim svojim propoviedima, koje se m ogu smatrati najvjerodostojnijim, naš čudotvorac o č i t o 1) priznaje bezgrješno začeće, U svom govoru za nedjelju Petdeset niču naš nam sveti vjerovjestnik v e l i: »Bog O tac zaodjenu svoga Sina Isusa bielom haljinom, t. j. bezgrjcšnim tielom, što g a je uzeo od bezgrješne Djevice.»*) Čitajuć te rieči, pomišljamo na ono staro u Crkvi pismo akajskih *) Ablit? Ltpirle, Sami Antotne ih Paduug, cb. VII., p i6 l. 'l Strmo Dom. Quinqutig, ed. l.ocutelli, t. I., p. 73 �Br. 4. Str. 105. Noćna pjesma. svećenika o mučeničtvu sv. Andrije, gdje se v eli: »Pošto je prvi čovjek bio stvoren od zemlje bez ljage, bilo je potrebito da se od djevice bez ljage rodi savršen čovjek, Sin Božji, koji nam je morao povratiti vječni život, što g a je izgubio Adam. U svom govoru za treću korizmenu nedjelju ljubezni nam sluga Marijin obširnijc tumači svoje mnienje o nepri­ spodobivoj čistoći Majke Božje. Poslu­ šaj mo g a o p e t : • Blažena je utroba slavne djevice Marije; o njoj je sv. Augustin u svojoj knjizi o N a r a v i i m i l o s t i zaključio: »U svem, Sto sam rekao, treba učiniti iznimku za bi, dj, M ariju; jer kad je govor o njoj. časti Gospodina B oga nc ttpitl kakova pitanja o igeirhu . . Da, izuzev samo bi. dj. Mai ju, kad bi zapitali sve svete, da H su bili pudvrženi giiehu, odgovorili bi m s stim sv. Ivanom : A k o rr .d a nemamo grieha, varamo se i nema istine u nama . . . A l i j e n a p r o t i v Bog s la v n u d je v ic u M a r iju p r e d t e k a o i n a p u n io o s o b i t o m m i l o š ć u . A pazimo dobro, da sv. Anto govori ovdje o osobitoj milosti udieljenoj jedino bi. dj. Mariji, o milosti, kojom je pobiedila grieh »u s v a k o m p o g l e d u , « »ad v i n c e n d u m е х o m n i p a r t e p e c c a t u m,« kako to on sam tumači. U ovoj petdesetgodišnjici od pro g­ lašenja članka vjere o bezgrješnom začeću pozabavit ćemo malko naše čitatelje o toj krasnoj povlastici Mari­ jinoj. Držali smo, da ne bi bilo uputno svetca, kojega danas sviet na, štuje. Njegovi će pobožni d ure a im a ih mnogo — naći u meni 1». ve sretnu godinu savršeni ■ * po. lOBti prama Mariji bez grl 11 zao: oj. (Nastavit će se). Iz perivoja crkve katoličke. Noćna pjesma. Spjevao : B u d i tn i r P o d g r a b e ž k i . P o trudnoj zemlji pao mrak I spustio se mir, N it hujit čuješ vihra hak, N it šaptat' moru vir. Munjevit ptičjeg krila mah N e muze zrakom, ne, U krilu sanka drjema, ah, I čovjek, ptica, sve . . . N a mekom perju umoran T i samo nc mož’ spat’ ? jo š malo, pa će sladki san I tebi cjelov dat ! �Str. 106. Isusovo uskrsnuće — Isusovo slavodobiće. Вг. 4 Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. Piše: V j e k . C v i t a n o v i ć , Prodješ li danas okom širom kato­ ličkog svieta, svud ćeš opaziti, kako se je sv. mati C rkva zaodjela u najsveča­ nije ruho, vidjet ćeš ju u najvećem sjaju, na njenom ćeš licu čitati neopi­ sivo veselje, čut ćeš, kako veselo pjeva milozvučni »alleluja« ! Sla va Gospodinu! Jest, ona danas najradostnije kliče : Slava Gospodinu ! jer ona slavi uspomenu slav­ noga uzkrsnuća Isusa, svoga božanskoga zaručnika, slavi tim pobjedu njegovu nad silnim dušmanima, slavi pobjedu života nad smrti, svjetla nad tminam — carstva Isusova nad caratve i i-uciferovim . O koli uzvišene m is i strieljaju danas pameću svako g pravo g kršćanina! koli se radostna i pres adka ' vstva prelievaju srcem njegovim ! eim i ne bi bio prožet najdnfe ‘>ч rskirn osjećajem, kad pomisli na ovu bajnu večer pred U zkrs ? O koli je dua puna divote, puna tajstvenosti, pana vehdju. i dostojanstvenosti, koja odgovara veliČju pobjede Isu sov e! Bacimo pogled preko nje. — C rkva je već u jutro — na bi cl u subotu — pripravila vjernike veličanstvenim »Exultet« (klici, sbore angjeoski) na dolazak o ve uzvišene svet­ kovine, te na večer na vanjski način daje od uska svomu veselju sa sjajnim obhodom. Žarko je sunce v eć zašlo za gore, te zlatnim svojim tracima naviešta sutra bajnu zoru, zoru uzkrsnuća Isusova ; angjeo noći već Tazapinje svoja krila nad obzorjem te plete lagahno crnu m režu; svjetlo mu sve više ustupa m je­ sto ; tišina noćna, rek bi, da je već potisnula buku dana, tek ju prekida slatki glas zvona, koji poziva vjernike, da se požure hramu Gospodnjem. V je r ­ nici s upaljenim sviećama, koje daju u ovom sumračju divan pogled kao u nadnaravi, v eć su se skupili, te očekuju iz usta svećenikovih onaj g an u tljivi: Uzkrsnu Gospodin! I ovaj zvuk prohuji hramom, a za njim zaori iz tisuće grla : On uzkrsnu, kako reče, veselimo se, allclujal i radujmo s e ! I obhod zareda uz milo pjevanje, k o je se poput pjena­ stoga veselja razlieže po brežuljcima i ’ Minama, te svu narav, rek bi, budi, da ''rane. S v e je veselo i živahno, ko dojmljivo, sve je neopisivo ; sve o slavlje kakovo tek katolička C rkva može sve! at Napokon sc obhod s v r š i; rar ]■ v zagospodovao, a narod рв! h’ ifilov, pun vjerskoga žara vi E £< kućama svojim, da čeka sutrašni' i adostni dan . . . T o je ona večr" koja ostane duboko utisnuta u duši svakoga kršćanina, a često i inovjerca. N oć je minula, zora se je u svem čarir pokazala i . . . Isus je uzkrsnuo ; iz srdaca kršćanskih v eć se dosta puta uzvinuo radostni po klik: slava u/.krsnulom Isusu ! slava Isusu pobjedonosniku 1 — Nakićene crkve i oltari, zvonjava zvona, sviranje glasbe, posvemašnje v e­ selje odaje slavlje, kakova narod priredjuje na povratku pobjedonosnoga vojskovodje s ratišta. D a , i Isukrst je jedan vojskovodja i to jedan najveći, kakova više sviet nije zapamtio, nit će zapamtiti. On je išao na b o j:šte, borio se je sa silnim dušmanima, ostavljen mal ne od svih, prošao j e kroz najveći �B r. 4. Isusovć uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. okršaj, kroz pogrde, zlostavljanja, prezir, najgroznije muke, te napokon na križu umro. Njegovu borbu, muku i smrt C rkva nam je V elike nedjelje kao u najljepšem duhovnom kazalištu prikazi­ vala svojim uzvišenim odredbama na najživlji način. T u najpotresniju trage­ diju (žalostni čin) mognsmo vidjeti u njenim tajstvenim i žalostnim prizorima, koje nijedan ljudski um nije nam znao dovoljno prikazati; ne, niti revni A p o ­ stoli, niti dubokoumni O tci, niti naučitelji, niti gorljivi askete, nit ikoje pero pjesni­ kovo ili romanopiščevo umjelo nam je dostatno ocrtati one bolne prizore, a ujedno uzvišene kako se n. рг. pred smrt Isukrst razgovara i raz*t od svojih milih učenika ла pnsljednoj večeri, kako se sav krvav i izmučen noseć križ susreće sa svoj* n ljuheznom M ajkom , kako zbori s Križa, kaki um ire! Jest, On je proš 10, Si naj­ žešću borbu, kroz smrt, koju fea<i адајек prom atra, uz teške uzdisaj 111 mutne suze. A li g le nadnaravne promjeni ! Cl«* kako se ona prividna tragedija svršuje s 11aj veličan stvenij im slavodobićem ! T ra ­ gedija je, je r pada od ruku svojih ne­ prijatelja, nu prividna, je r je zaista svojom smrću pobiedio — m o r t e m n o š tr a m m o r ie n d o d e s t r u x it {smrt svlada smrću), a evo k tomu sada uzkrsnu iz groba treći dan, čim je i na vanjski način pobiedio protivnike, slavu dobio nad tminama i smrću, donievši život i svjetlost — e t v i t a m r e s u r g e n d o r e p a r a v i t (život uzkrsnućem povrati). — Sta, zar da uzkrsne iz groba onaj, ko ji je bio sav izmučen, koji je umro na križu, koji je izgubio svu krv, koji je bio pokrit u grobu teškim ka­ Str. IO?. menom ? reći će jedan malodušnik: nu Isukrst je bio ne samo čovjek nego i B o g ujedno, te s e je svojom božanskom moću digao iz groba. T k o bi zatajao N jegovo uzkrsnuće, taj bi rekao, da B og nije svemoguć, jer B og nije B og, ako ne može učiniti nešto izvan naravna. Pa ako je bio B og, zašto se nije od muka oslobodio? — pohulit će jedan bezumnik. — A zar ga niesu sve rieči i kretnje Njegove odavale kao B oga, koli u cielom životu, toli i u mukama ? N ije li odavala Njegovu božanstven ost ona neizmjerna ljubav, ona neopisiva dražest, onaj nadnaravni čar, kojom je oHćio sa svojim milim na zadnjoj večeri ? je N jegova jedna rieč. na koju padu ’ ia oružanih vojnika? Gdje je Njega\ lnaravna uztrpljivost u mu­ kama, Li t, čednost, predanje u volju O tr s neo s lu g a ? Vidjeste li, kako, dok v is ; na ižu, sunce žarko o podne tonu s u m a se kruto trese, kamenje se razpa« zastori se u hramu na žrtve­ nicima L^diraju, mrtvi iz groba ustaju ? T i** sviet po smiti mu vraćajuć se feudi kucaše se u prsa govoreć • ovaj bijaše Sin Božji. — Sve je zasvjeriočavalo N jegovo božanstvo. I ovaj Bogčovjek pobiedi. Bilo je kraljevstvo tmine, bilo silniČtvo smrti, bila je silna borba, bila je ura neprijateljska, nu to minu sve; nesta crnih oblaka, pokaza se sjaj do obzorje, kojim korača Isus pobjedo nosni lc na postidjenje i strah svim Njegovim dušmanima ; nadošao je čas slavodobića, je r je Isukrst davno uzkrsnuo iz groba, Čas, koji su proroci predvidjeli, koje je sam Spasitelj unaprijed prorekao ; čas uzkrsmića, koje potvrdjuju evangjeliste i ap osto li; o kojem sv. P avao uzvišeno �Str. 108. Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće. g o v o ri: A k o Isukrst nije uzkrsnuo, uzalud je vjera naša, uzalud propoviedanje n a še ; koje zasvjedočuje crkvena predaja kroz v jekove s milijunima krš­ ćana razasutih po svakom kutiću ze­ maljskom, koji se danas klanjaju uzkrsnulom Isusu slaveći ovu svetkovinu kao znak pobjede kršćanstva nad bezvjerstvom, istine i dobra nad lažju i zlu, pravde i ljubavi nad silničtvom i robstvom, pobjede C rkve N jegove kao nepomične klisure nad silnim valovljem uzburkanoga mora ovo ga svieta. K a d je Isus uzkrsnuo, nije li On tim zastidio i u najveću nepriliku stavio ohole Farizeje i podle licumjerce i Vi i ževnike ? N ije li On tim v eć iiuapried zastrašio sve neprijatelje svoje i svojih vjernih pristaša, koji, do' se budu klanjati prezrenom i razapi tom na kilž Nazarejcu, N jega će slavit uzlcr iloga pobjedonosni ka ? — N ek se diž Ncroiii i Dioklecijan!, nu pobjedom isaa će Isus dignuti Konstantine i T tod u zije ! N ek se dižu Luteri i Renani, n tk sui bezvjerci, sav pakao neka viada neko vriem e, nu pobjeda je C rkve Isu­ sove sigurna kroz sve vjekove, jer jo j je zalogom , braniteljem, pobjedom Hr 4. božanska moć njezina zaručnika, moć, pred kojom će viekom svaki stvor stre­ piti. I njom On uzkrsnu, s njom odnese lovor pobjedu, kakovu nitko ne ubra na bojnim poljanama, ne, n't Aleksandar tašti, nit Hanibal smjeli, nit Napoleon V eliki. Njihove su pobjede bile i prošle, nu kroz vjekove pobjedjuje Isus. Njihovi su lovori kao zelene gran čice pram dragom kamenju obzirom na lovor Isusov. Pobjedonosnom je Isusu rujna zora mjesto sjajnog dragulja, divno zvieždje mjesto vienca, sunce i mjesec mjesto slavoluka, sjajni križ mjesto britke ćoid e, križ, pod kojim će se prigeti narodi, koji će biti na nebu, kad On fie na posljednji sud, na kojem će koi pobjedu izvojštiti nad svojim neprijatni i. Vefli e dakle, zaručnice Isusova, puri prav iH možeš klicati radostno h Hr ert svoga, je r pobjeda i slavodobi< • 1 jv o je st pobjeda i slavodo­ biće tv< l i , koja znaš naricati s tuž­ nim J uremijom bolne jadikovke, digni svoj glas, te zapoj veselo : alleluja ! ovo je dan, koji B o g stvori, kliĆimo i radujmo se u njemu 1 �Br. 3. U tjeha seljak;. Str. 109. Utjeha seljaka. Spjevao B u d i m i r P o d g r a b e ž k i . IVud crna ponoć, žica jadikovna, N eg’ koljebama svoja krila stere? Za kapi krvi i žuljeve crne, T k o plaću manju nego seljak bere ? T k o gorču od njeg ovdje kupu pije, I suncu sreće jedje se' nasmija? K ad lazurom se vrelo zlato lije, I moždanima sjekovi se lome, K ad divlji vihor urlja gudurama U z pljuskavicu i razorne grane, Seljaka uviek grdni F atum prati, I pokoja mu meko krilo krati. Od tvrde zibke do hrastova liesa Zivovanje mu crni udes mrači, I ako kadkad zasine mu danak, T o gore mu se noćca naoblači, I bjesnije g a bieda gnjesti stane, 1 žuči stare raztrovavat rane U čemerovu krilu udesovu, Sta sustežc ga, Šta g a jošter prieći, N a čvrstoj hvoji uzetom o vratu Od zemne boli da se ne izlieči, Н’ zrnom žica jadovna se rieši ? Š ta susteže ga, šta g a ovdje tješi ? O, vjera t rn j f vjera stara, Sto čeBčl mu oztrpljen ■ grudi, ЛГ i 11, evo, o te t ste m 'remni N ovnvjeki vi usrećnici hudj — K a d bolje sreće nema u vntn, Bar Btjehn ion ле dira r* otu. Krist 1 napredak. N išta se toliko u današnjem modernom svijetu ne čuje, koliko riječ; napredak. Napredak i opet napred ak! S v a k teži za nekakovim napretkom, d akako u toliko, u koliko i kako se komu svigja. P a i pravo je. je r ko ne napreduje, taj nazaduje. K o d naroda, koji za napretkom te ž e : R e c e d u n t v e t e r a , n o v a f i u n t o m n i a . (Staro pada, sve biva novo). P ak Sto ie taj napredak ? Po našem mišljenju, napredak nije ništa drugo, nego sve više usavršivanje u onome, što je liepo i plem e­ nito, dobro i koristno. A li ko će nas pobiti, ako reknemo, da ljudi dan danas imaju posve drugu i krivu ideju o na­ pretku ? T o je nešto jasnije od sunca. K a d bi oni pod napretkom razumije­ vali napredak k onoj savršenosti, koja odgovara svim zahtjevima, koji vode čo­ vjeka k pravome cilju, to bi taj na­ predak bio hvale vrijedan i stvar bi bila u svom redu. Nu žalibože oni pod napredkom razumijevaju neprestano otpadništvo čovjeka od B oga, vjere, crkve i ljudskoga društva. M ože li se, �Str. i io. K rist i napredak. pitam vas, takovim načinom napredo­ vati, usavršivati i t. d. ? Zaisto ne. Rekli smo, da sv ak teži za na pretkom, dakle i katolička crkva, koja jedina ima pravi pojam o napretku. Nu nije neobično čuti, kada se veli, da je baš katolička crkva neprijateljica na­ pretka. T o je, usugjujemo se reći, sve­ opće mnijenje protivnika. T o g a radi je potrebito da vidimo, da li se ta tvrdnja osniva na čvrstom temelju. Napredak se može u užem (partikulamom) i širem (generalnom) smislu uzeti. Uzmemo li g a u užem smislu, to se sastoji u umnožavanju imanja, vlasti i časti pojedinoga individua; uzmemo li g a u širem smislu, to uključuje sve ono, što čovjeka usrećuje, Napredak, uzet u širem smislu, odnosi ae na crkvu. A k o je crkva neprijatelju t napretka u širem smislu, to ćem o promatrati do­ kaze te tvrdnje i poimanje ivnika 0 napretku i dokazati, št; je v e erfeva sa svojim Članovima za dobrobit čovje­ čanstva učinila. K a o dokaz neprijateljstva u prema napretku navode nam protivnici carstva i kraljevstva staroga vijeka, koja su pod poganskim uplivom po­ stigla vrhunac materijalne naobrazbe. T o nam pokazuju — vele oni — E gipat, Rim i Grčka, koji su sve to, kao sre­ dište ljepote i savršeni primjer napretka, postigli bez ikakova upliva i pomoći kat. crkve; to nam pokazuje Španjolska 1 druge katoličke zemlje, koje su postale žrtva papinstva ; to nam pokazuje bla goslov čudnovate one revolucije šestnaestoga vijeka, koji bi nas sigurno bio doveo u neizbježivo ropstvo, idolopoklonstvo, praznovjerje i bijedu, da se ta promjena nije dogodila. Napokon Вг. 4. nam to pokazuje i A m erika, koja se je pod vjerskom snošljivošću na naj­ viši stupanj naobrazbe uspela. T o su prigovori, ko je nam protiv­ nici nabacuju, a mi ćemo ih kao pravi sinovi i branitelji katoličke crkve na­ stojati pobiti. Može li se to nazvati pravim na­ pretkom, gdje su ljudi s robovim a kao s marvom postupali i trgovali ? gdje osobna vrijednost ne bijaše jo š pripoznata ? gdje se nije smjelo ni misliti 0 kakovoj emancipaciji žena? gd je su se kržljava i nerazvijena djeca jo š po zakonu izlagala, da što prije umru ? gdje i!i je na tisuće u arenama umiralo, da priprave, za krvlju žegjajućim Rim, na ugodnu zabavu? g d je se abortu. 1 mjere dom orstvanijesu zabranjivala iBiduziinale, da se prepriječi ra fp lo g ita n je roda ljudskoga? gdje bi se li k žrtva bogovim a prikazivali, da lako rišu domovini nanešene ne­ pravde, sebi steku nekakvu slavu I Zaist ta se ne može napretkom zvati! lakvom eto stanju bio je svijet, prije nego se kršćanstvo rasprostranilo. T o je istoiijska činjenica. Istina je doduše, da su znanosti, umjetnosti i književnosti bile na dosta velikom stupnju, ali ipak ne sačinjavahu potpunog i pravo g na­ pretka, crne bijahu samo kanoti po­ moćna sredstva k istome. Pravi napredak nije nešto poseb­ noga t. j. kao da bi na nj imala pravo samo nekolicina ljudi, nego je 011 po pravu vlastništvo svakoga pojedinoga individua, bto g a mu treba dati slobodu života. T o g a prava ne nalazimo u Egiptu, Rimu, Grčkoj i ostalim pogan­ skim zemljama staroga vijeka, gdje пеbijahu poprimljena načela kršćanstva. �Br. 4. Krist i napredak. 0 tome ćemo se jo š bolje osvjedočiti, prolistarno li cijelu po vješt onoga dijela ljudstva, u koji jo š ne dopriješe načela prave crkve. Još nam predbacuju protivnici veleć, da su neke europejske zemlje uprav pod imenom katoličanstva nazadovale, ali se ljuto varaju, buduć ne poznaju pravoga uzroka nazatku. Zločin, poči­ njen pod odijelom religije, ne može se pripisati crkvi, kao što se i ubojstvo ne može pripisati zakonu, koji šta takova zabranjuje. V elika bi to bila bijeda i nesreća po katoličku crkvu, kad bi šta takova radila i u takovim se okolnostima nalazila. Iz toga b i još slijedilo, da djela nezahvalnih n' sinova, jesu sama djela njezlra. Š to se reformacije tiče, ona nije napretka ničim drugim unaprijedila, nego nepravdom, a tome je vemu kriv protestantizam. E io tesf su upotrijebili djela katolika u svi vrhu. Štam pa je izjiašašće šesnaestog д vijeka. Engleski je jezik bio v eć savršen. Stare klasike sačinjavali su redu. ponajviše Benediktinci. Glasovita sve­ učilišta u Oksfordu i Cambrigde-u i tako zvane javne škole opstojale su takogjer prije šesnaestoga vijeka. M a g n a c h a г t a, utvrda engleske slobode, djelo je katolika. N ovi je svijet — Amerika — bio otkriven od katolika, Kristofa Kolum ba god. 1492., a znanosti se i umjetnosti počeše tamo širiti i njego­ vati kao nigdje drugdje. Nu. prote­ stanti se odmah pokazaše neprijatelji svemu tome. Lutlier je sam rekao, da je svaka znanost » i z n a š a š ć e g j a v o l o v o « . Balmes naprotiv veli, da prote­ stantizam nema nikakovc posebne ideje, za koju bi mogao reći, da jc njegova. Str. I I I . Još bi mogli u prilog katolicizma na­ vesti nekoliko protestantskih pisaca, no to radi maloga prostora lista izostav­ ljamo. B it će dosta rečeno, ako doka­ žemo i pobijemo gornje točke. Sada pak pregjimo na zadnji prigovor o na­ pretku u Sjedinjenim državama pod vjerskom snošljivošću. Je li pravi napredak u sjedinjenim državama? Može li se to, molim vas, nazvati napretkom, gdje je jedna polo­ vica bogastva zemlje u rakama nekoliko tisuća ljudi, a druga polovica u rukama sedamdeset milijuna ljudi? Može li se to nazvati napretkom, gdje jc sva vlast "•on opoli a rana ? gdje je neprestana izmegju rada i kapitala? Zaista, ovo i pokazuje zemlju zadovoljstva i opstao™ inakih prava I Niko ne može ustvrditi, da : u zahtjevi radničkih udruga ner zbori i>r kapitaliste ne mogu do­ kaz u da američki radnički puk tako nagi., Ja u- bi mogao spoznati istine samo kad bi mu se lijepo i razborito pređo«* 1. Stoga je pravo, da i katoka crkva doprinese koji kami čak k njihovu napretku. Njezina naČe'a prinukat će kapitaliste, da dadnu jed­ naka prava i radničkome svijetu i tim će postići veći napredak, nego što ga uživaju. O vim svršavamo naše prigovore. D a zbilja pokažemo, da crkva napreduje i da je tako rekuć koljevka napretka, to ćemo iznijeti nekoliko ne­ pobitnih dokaza, iz kojih će svako moći lako uvidjeti, što je crkva sa svojim sinovima za dobrobit čovječanstva uči­ nila. Katolička je crkva uvijek bila izobraziteljica divljaka i prijateljica poti­ štenih. Engleska, Škotska, Irska i sama naša Bosna, a da drugih i nebrojimo, �Str. 112 . K rist i napredak. dobile su svoju naobrazbu od katoličke crkve. Ona je dala Engleskoj prvu knjižaru god. 601. Sv i veliki naukovni zavodi, kao: Iona u Škotskoj, Lindisfarne, Jaroiv, W earmouth, Y o rk, W hitby, Canterburg, Malnesberg, Glas ton burg, Lansarvan i Bangor u Engleskoj, k a ­ toličkoj crkvi imaju pripisati svoj op s tanak, glasovita sveučilišta u Oksfordu, Cambrigde-u, B ologni, Paviji i Salamanci otvorili su katolici. D a pokažemo još veću vrijednost tih zavoda, moramo spomenuti, da nije bilo neobično vidjeti po osam, dvadeset dapače i trideset tisuća slušatelja, koji su samo jedno sveučilište pohagjali i jedn oga profesora slušali*). JoŠ ćemo navesti nekoliko dokaza o djelatnosti i ljubavi pram i naucima u ono doba počam od činjenice, kada ie u samoj Engleskoj sagragjeno o god. 1066.— 1215. pet stotina p« iet i B r. 4. mjesecom i tako otvorila put prometu i trgovini ua istok. C rkva je spasila si are klasike 1 sačuvala sve ono, što je bilo vrijedna i znamenita u književnosti, znanosti i umjetnosti srednjega vijeka. Katolička je crkva dala protestantim a sv. pismo. Sinovi katol. c r k v e : Dante Alighieri (1205. f 1321.), T orquato T asso (»544- f IS9S-). L jud evit Ariosto (1474. t 1533.) i F ranjo Petrarca (1304, I I3 74 ), naučili su Europu pje­ vati u versim . Sv. K atarina Sijenska ( f 1380.), naučila j e Europu asketiČnome pisanju, Osobito u umjetnosti katol. crkva " ia sjajan broj svojih sinova. Dimabue modernog slikanja ne samo na platni ngo i na staklu, a tako isto i na zidini skama. G io tto ( i2 7 6 . 1 1336), njegov v ik, bio je glasovit slikar, graditelj k par. Jako j e dobro znati, ose u crki t pare, ka< arima, koje se tiču katol. g e znamenite slikare i ki­ M ichelangela (Buonarroti-a sedam samostana u nauko i nc svrhe. T u istu djelatnost i ljubav opažamo i u Franceskoj, gd je su najslavniji učenjaci Aleksandar Haleški (J 1245.), sv. B c a ventura (1274.), sv. T om a (1274.), časni Ivan Duns Šk ot (1274. f 1308.) i t. d. na hiljade brojili svoje učenike. Italija ( f i 519-)- Galileo Galilei ( f 1642.) drugi sin katol. crkve, iznašao je teleskop i obreo zakone za nihala i padan a, zatim je tako napredovala u umjetnostima, znanostim a i književnosti, da je postala rasadnicom znanosti za svu koliku Europu. Rim ska crkva ne samo da je Europu kršćanskom učinila, i na svojim ju gru­ mjesece Jupitrove itd. M alpighi je ot­ krio Čudnovato djelovanje sitnozora A lojzij Galvani ( f 1798.) obreo je galvanizam, a Aleksandar V o lta ( f 1827.) munjinu, koja dade povoda tolikim no­ dima njegovala, nego je takogjer i njenu znanost i napredak na onoj kadenci uzdržala, do koje ju sama podigla. C rkva je spasila Europu od pro­ pasti pred blijedim i oholim polu- vijim izumima, obojica sinovi katoličke crkve, Franjevac*) R o g er Bacon ( f 1292) iznošao je dalekozor i sitnozor, te prorekao uporabu pare i električnog svjetla. Biskup Mulock prvi j e zamislio *) Slavnoga, uzvišenoga i dubokoumnoga profesore i doktore Časnoga Ivana Duns Škota (Franjevca) slušalo je preko 30 000 slušatelja. i praktički pokazao, kako da se kabel 147 c učila 1564-). R afaela (1483. f 1520). (1680) i Leonarda da Vinci *) A nw dominikanac, kako *e lo piscu posjesti srednjega vijeka arigja. �Br. 4. Krist i napredak. u more spusti. Puščani prah iznašao je megju četiri hladna samostanska zida Franjevac Bcrthold Schwarz 1310. u Freiburgu, kome su kašnje njegovi sugragjani god. 1853. i spomenik podigli. Rcgiomontan (■ )■ 1476.), biskup regensburški, učio je gotovo na sto g o .in a prije Kopernika, da se zemlja oko sunca okreće. Aleksandar Spinu dominikanac i učenjak XIII. vijeka, iz­ našao je očale. Prvu uru imamo od crkvenoga pisca Kasiodora ,'т 505.), koju je kašnje popravio Gcbcrt, potonji papa Silvcstar II. ( f 1003.). Isusovci su prvi pronašli plin i uveli g a u porabu god. 1794. u Stonyhorst-u u Engleskoj. Bicikl je prvi pronašao svećenik Piant' koji se je već god. 1845. vozio лл dva kotača. Z a gluhonijeme prv: se zauze redovnik Španjolac Pedro .e Poncc, a poslije njega svećenik de 1 Epće. Čita se još, da je rimski p- i Sil­ vcstar II. uveo u aritmetiku m 1 ne­ spretnih rimskih, arapske 1 roj> Go­ tičko graditeljstvo kod kaioii a nostiglo je svoj vrhunac. Iznašašćc štampe, djelo je katolika. Prvaci su glazbene umjet nosti, kao : Palestrina (1524. -j- 1594.), Karlo Gounod (1818.), Haids (17 35. f 1809.) i Mozart (1736. f 1791.), sve sami sinovi katoličke crkve. P ri zaključku navest ćem o još jedan prigovor od nekatolika, kao : da su protestantske zemlje uopće mnogo bogatije i da je narod u tim zemljama kud i kamo vještiji pribaviti si znanost i bogastvo, nego u katoličkim. Sta se onda ima prigovarati ovoj (protestant­ skoj) crkvi? Zar 1 ona nije crkva Kri stom utemeljena? T o g a ne možemo nikako dopustiti, osim ako bi kazali, da Str. 1 13. je bogastvo i t. d. sam Krist svojoj crkvi obećao. A li on nam je to sasvim protivno svojim životom od poroda do groba pokazao. Duduć sam siromašan, htio je, da ga i njegovi sljedbenici u tome slijede. Način, kojim je propovije­ dao svoje evangjelje i prezir za bo gastvom i častima, živi su nam dokaz, da je njegova crkva k a t e k s o h e n crkva siromaka. Apoštole svoje nije postavio upraviteljima velikih zem alja niti ih častima i dostojanstvima o v o g a svijeta obasuo, nego ih je učio, da pre­ ziru sve ono, što odiše duhom zemaljštinc. Prvi govor, koji j e sabranome naroda na gori rekao, počeo je riječima : .V n l siromašni duhom, jer je nji­ hov nljestvo nebesko". A k o je ka tolićka 1 utemeljena sa siromaštvom, i ako se naie kao prijateljica siro­ maka, to m bolji dokaz našim neprijr Ijima. a je ona prava crkva Kri a. T n ja radi veoma se je dobro brinuti zr -iromake, da ne poginu u bijedi svojoj. K ist j e rekao: »Ne možete služiti B ogu i bogastvuu. D a on toga nije ni rekao, sam nam razum kazuje, a iskustvo nas uči, da to ne može biti. P rava tendencija bogatstva sastoji se u sve višem zgrćanju blaga pojedinaca na štetu mnogih, taj dokaz, siromaštva naime proti crkvi, ako se može dokazom zvati, ide njoj u prilog. Predbacivali neprijatelji crkvi ko ­ liko hoće, da je neprijateljica napretka, uzetog u užem ili širem smislu, to se, po savjesti govorcć, ne može niko s njima složiti niti njihovih mnijenja slije­ diti. V . M. �Str. 1 14. Udaljena mati. — Pater Hartmann i oratorij sv. Pranciska. Вг, 4, Udaljena mati. Spjevao: B . P< ' d g r a b e ž k i . S u n c e sije — Udovica sad bez djula S a djulova sitne suze pije, A sred v rta — Vihru uzkliknula: .O j vihre, V ini mi se tamo preko gore, K 6 sred saga šarna, razastrta, U dovica mlada sjela I djul crven držeć, nevesela Misli . . šuti — Njenoj misli daleki su puti — U to vihar duhnu zrakom I s djulom se N adje pod oblakom. Preko prve... druge... treće..." I mome zlatu to uruči cvieće. Ruža će mu kazat’ znati, S kakvom mišlju Udaljena zabavlja se mati. Pater Hartmaun von Ап de ■ Lan-Hochbrunn i njegov oratorij ,,Sv. Francisko". U drugoj polovici mjeseca ' ravnja 2 1, i 22.) izvodit će hrv. pjev. društvo » K o lo « u Z a g r e b u glasoviti oratorij » S v . F r a n c i s k a « i to pod OBOlum ravnanjem s a m o g a a u t o r a , koji će u tu svrhu doći iz Rim a u Zagreb. N o kako je potpuni duševni užitak moguć jedino onda, ako glazbeno djelo, koje će se izvoditi, od prije poznano, zato ćemo ovdje prozboriti nekoliko riječi o samom autoru i o njegovom djelu. Pater Hartmann rodio seje dne 21. prosinca 1863. u Salurnu u Tirolskoj od o ca E ugena von A n der Lan Hochbrunn i m ajke A n e, rodjcne Huebsch. Roditelji Hartmannovi (koji imadu osim njega jo š d jec e : dva sina i kćer) bili su vrlo glazbeno nadareni, osobito otac majstorski je svirao frulu. Pater Ha авл obio je na krstu ime P a v a o i ostade < šeste godine u kući svojih rodit' 1.i. U nježnoj mladosti već je i avao polazio glazbenu školu u Bozenu a učitelji bili su mu Bernard M u s c h , Ivan Z i p p e r 1 e i K arlo D e 1 u g g i, koji g a podučavahu svirati na glasoviru i na guslama. Osobito je uplivao na mladoga Pavla J o s i p A n z o l e t t i . Dne 25. kolovoza 1879. ispunila se je Pavlu dugoljetna želja, stupio je naime u franciskanski red i započeo svoj novicijat u Salzburikom samostanu, gdje je dobio ime P e t a r . Magistcr novitiorum bio je glasoviti P a t e r P e t a r S i n g e r , izumitelj »pansimfonika«, i ovaj podučavao je Hartmanna u sviranju na orguljama i u kompozi­ ciji (Compositiouslehre). Poslije dovr­ šenoga novicijata polazio je škole u �Hr. 4. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Francisira. S c Ii w a z u. 15 o 1 z a n u, (Bozenu), H a llu , K a l t e r n u i I n s b r i ic k n , tc bje 30. maja 1886. u l ) r i x e n u posvećen za svećenika. Prva njegova štacija bila je I . i n z u P u s t e r t h a l u , gdje je bio tri godine organista i učitelj pjevanja na tamošnjim školama. Iza toga došao je u R e u t e na bavarsku medju u istom svojstvu. T u je imao dovoljno vremena da još preciznije proučava nauk o kompoziciji i dirigiranju. Na svojim službenim putovanjima upoznao se je s odličnim glazbenicima medju ostalim sa profesorom Josipom P e m b a u r o m , ravnateljem konservatorija u Innsbrucku. koji je davao P . Hartmannu temeljite upute u kompoziciji i instrumenta^"' Osobito tijesno se je spnjat..j.o sa profesorom Karlom H a m e л e r o m iz L e i p z i g a, slavnim učitelje o orguljanja na tamošnjem konserva*oriju. T aj je najviše uplivao na dalj-ru g ’ benu naobrazbu P. Hartmanm. Godine 1893. prem joter bje P. Martmann u J e r u s a l e n i gdje je dje­ lovao kao organista najprije u rrkvi »S v. S a I v a to r « a poslije u crkvi •s v . G r o b a « . P. Hartmann ostao jc 2 godine u sv. zemlji i zadobio si slavno ime. Evropski hodočasnici posjećivali su ga i slušali njegovo krasno sviranje na orguljama. D o n C a r l o s , vojvoda madritski i supruga iniantkinja E l v i r a , bili su začarani s njegova sviranja, da su mu izrekli suglasno priznanje i po­ darili mu svoje slike, j God 1895. mjeseca kolovoza ostavio e P. Hartmann sv. zemlju, jer g a je general reda P L u i g i d e P a r ina, sada Ptolomcjski nadbiskup, koji se je za nj vazda zauzimao, pozvao u Rim i Str. 1 15. učinio organistom starosiavne bazilike A r a c c o e l i n a Kapitolu, Jednako sklon bio je P. Hartmannu i nasljednik u generalatu P. L a u e r . Doskora je osam godina, što je P. Hartmann u Rimu nastupio svoju službu, i — osobito u zadnjim godinama poka­ zalo se je, kako su bile opravdane nade, što su ih oba generala u nj polagali. Prije je stanovao sam general u prostranom samostanu Aracoeli, no tali­ janska vlada porušila g a je u svrhu, da se na istom prostoru postavi spo­ menik pokojnomu kralju Viktoru Kimnuclu. T e k mali dio prijašnjega samostana ostao je za nekolicinu redovnika, koji thiŽbu kod crkve Aracoeli. Tuj živi 1 naš umjetnik. Mala je ćelija u kojoj latiuje, a iz nje se pruža krasan pogled 1 limskit campagnu ć a do AbruČkih 00 a. Ćelija ta pravi je tnali muzi ierbo Hartmann i mnogi njegovi prija I smjestili su u nju veliko mnošfvo uspomena, koje su na čast njemu i cijelon redu. Prije već spomenuti priinlLiji Homevcj poklonio mu je krasan pedaini glasovir vrijedan 4000 K , a pokriven je vučjom kožom iz Sihirijc. Po stijenama vise slike i portreti slavnih umjetnika, diplome i lovorvjenci. Intimnij’im prijateljima pokazuje P. Hartmann i razne dragocjene uspomene: srebrnu liru, zlatna i srebrena držala, zlatom okovani štap za dirigiranje i druge da­ rove, što su mu ih poklonili visoki dostojanstvenici. God. 1898. zadesi g a teška žalost. U jednoj godini umriješe mu i otac i mati. O J sada je jo š jače prionuo uz svoje redovničke dužnosti i u pogledu na vječnost tražio utjehe svojoj boli. T aj pogled obuzeo je i cijeloga umjet �Str. и б . Pater Hartm; i njegov oratorij sv. Francisko. ni ka i sada su dozrijevali njegovi nacrti, sada su se počeli ostvarivati njegovi ideali. G la z b e n a d je la . V e ć kao mladić od 16 godina skladao je P. Hartmaiin nekoliko misa, koračnica za glasovir i neke stvari i za orgulje. Polagano dosegle su njegve skladbe velik broj, Medju njima nalaze se sonate za orgulje, za gusle, muški zborovi, Marijanske pjesme, psalmi, motete, litanije i jedan krasni »Tantum ergo«. Izdao je takodjcr kratku pouku 0 harmoniji na talijanskom jeziku. T e skladbe ostale su više u domaćem krugu, no ipak su v e ć nekoji izvrsni glazbenici i kritici počimali ирг -.vati njihovu veliku vrijednost. Pošto se P. Hartmann nije nikomu nam 'tao, malo se je i govorilo o njegovim djelima. K a k o se je ali začudio svijet, k đ je akademija sv. Cecilije 13. sijećp; 1898. P. Hartmanna izabrala svojim' .mom 1 njezin g a predsjednik ''O h t e S a n M a r t i no nazvao vrlim skladateljem, glazbenim piscem i kritičarom.«! Prvo veće djelo, koje je Hartmannovo ime proneslo svim zemljama jest njegov oratorij » S v. P e t a r « štono g a je skladao ljeti g . 1S99. na riječi kardinala Parochia. Izvodio se je prvi puta dne 8. siječnja 1900. u Kim u u crkvi sv. C a r o 1 a na Corsu. Sudjelo­ vale su najbolje s ile : prvi orkestar, u zboru izabrani pjevači i najslavniji so­ listi. C rkva je bila krasno okićena, za pjevače i orkestar postavili su ogroman podij, na kojim se je u crvenoj drape­ riji vidio lik sv. Petra, razsvijetlen elek­ tričnim svijetlom. P. Hartmann bio je odviše čedan a da sam ravna svojim djelom, stoga g a je ravnao kapelnik В г. 4. B o s s i iz Venecije. U crkvi bila je velika navala ljudi, premda je bila v rlo škakljiva stvar stupiti pred talijanske slušatelje sa ne taljanskom glazbom . Hartmannovo djelo odnijelo je po bjedu, je r su se prvi kritici rim ski ne samo laskavo v eć dapače silno po­ hvalno o njem izrazili. Oratorij taj izvadjao se je Pet puta uzastopce. K o d druge produkcije dirigirao g a je već sam P. Hartmann. Produkcijama prisustvovali su kardinaliministri, diplomatski zbor i elita R im ­ ljana i medjun a rodnih kolonija. Prigodom druge produkcije palo je umjetniku u posebno odlikovanje: k r a l j i c a Ivi. ■ r i t a došla je u pratnji jedne dvorski spodje i počasnoga kavalira u crkvn izljivo slušala izvedbu. Iza kako bje dovršen drugi dio oratorija poš: :e ona sv o g dvorjanina po P. Hart innnti koji joj se je na oči silnog i nebr еп m noštva predstavio. Vanredno m i l . ’J /e su bile rječi priznanja, što ih е skromni duhovnik čuo iz ustiju visoke gospodje, koja je prispodabljala njegovo djelo s drugimi oratoriji — i Hartmann ovo mu oratoriju dala prednost. Nazočni dašto da nisu razabrati razgo­ vora, ali kad je kraljica tekom razgo­ vora primila desnicu umjetnikovu te ju prinesla k svojim usnama, tada je za orilo u crkvi iz tisuću i tisuću grla burno povladjivanje — i slušatelji sa­ znali su da je umjetnik primio izvan­ rednu pohvalu i odlikovanje iz ustiju plemenite kraljice. Čin taj bio je jednako častan po kraljicu, kao i po umjetnika. N a dan zadnje produkcije imenovan bje P. Hartmann članom rim ske aka­ demije »Arcadia« kojoj je pripadao i pokojni veliki papa L e o X III., koji se �Br. 4. Patcr Hartmann i njegov oratorij sv. Francisko. Str. 117. je 7.a nju živo zanimao, te joj redovito svake godine posvećivao po jednu a i više svojih latinskih oda. nim vodstvom P. Hartmanna. Časno je bilo njegovo putovanje, je r su svi javni organi bili obavješteni, da dolazi Sjajni uspjeh, što g a je polučio umjetnik u redovničkom odjelu, pozvan oratorij S v . P e t a r potaknuo je P. od samoga cara. Hartmanna na novi rad. Složio je responProdukcije su se obdržavale od sorij » S i q u a e г i s m i r a ć u la « , šc2.— 25. veljače igoo. Pjevalo je 100 steroglasnu vokalnu skladbu psalma cesarskih pjevača, a u orkestru sudje­ • M i s e r e r e « , za svetu godinu četvero lovali su profesori ccs. opere. Solisti glasni zbor » A p c r i t e m ih i p o r ta s « , bili su sami kapaciteti, a med njima i osmcroglasnu himnu na čast sv. Magnu, zagrebčanima dobro znana G o r le n k o himnu » T u e s p a s t o r o v i u m « za D o l i n a . Produkcije te počastili su papinu 25 godišnjicu, isto tako i malo ne svi Članovi carske kuće i visoko • 0 r e i11 u s p r o P o n t i f i c e « za koju plemstvo, koje je umjetnika primila se je skladbu L a v XIII. zahvalio izvanredno ijubezno. Sam pravoslavni umjetniku po kardinalu Rampoli po- metropolit A n t o n i j primio je umjetdijeliv mu svoj apostolski blago1 u svojoj residenciji te mu izrazio K ad je dne 24. maja ig o o . uvr­ svoj^ 1divljenje. Sudjelujući umjetnici štena medju svetice blažena R ita do podar. mu srebrenu liru sa zlatnim C ascia pjevala se je pri' odom večer- žicama t ipisom „Gloria in cxce!sis njice u crkvi S . M aiir dol Popola De-'“ — m toga primio je jo š mnogo himna, što ju je skladao sveti 1 ćjsl dri da a i uspomena te se nakon P. Harmann za tenor solo, zfc orke­ 33' boravka u Petrogradu star. Himna duboko se je svi] i tnila, vratio si јш ovjenčan u Rim. В пс a. studenoga igoo. sklopio je P. a par dana kasnije imeaova: bje P. T! taiann sa poznatim nakladnikom KiHartmann članom ađvokatskog, redn cordijem u Milanu ugovor, po kojem kod sv. Petra. Godine 190O. skladao je svoj drugi sve njegove skladbe, prijašnje i buduće oratorij »Sv. Francisko«, o kojem ćemo prelaze u vlastništvo nakladnika. kasnije opširnije progovoriti. R uski poslanik, koji je prisustvo­ vao izvedbi oratorija »S. Petar> javio je o velikom uspjehu toga djela na dvor u Petrogradu — i gle domala dodje P. Hartmannu časni poziv da dođje u Petrograd izvadjati svoj oratorij! D obivši dozvolu od P. generala oda zvao se je umjetnik tom pozivu ali nije K ad je maestro Benjamin Cosi radi bolesti pošao u mir, imenovan bje P. Hartmann ravnateljem i profesorom konservatorija S . Chiara i s dozvolom P. generala primio je to imenovanje. O vo imenovanje obradovalo je vrlo sve umjetničke krugove u Rimu i po Italiji i najbolji umjetnici i učenjaci čestitali su konservatoriju na toj akvi­ poslao u Petrograd »sv. Petra«, nego se je odlučio za »Sv. Franciska« i tako se je oratio »sv. Francisko« najprijeizvodio u ruskoj prijestolnici pod osoh- si čiji. P. Hartmann preuzeo je odio za kompoziciju i ustrojio takodjer tečaj za gregorjanski koral, što mu je pribavilo �Str. 1 1 8. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Franciska. vanrednu pohvalu kardinala P etra Re spighia. Sada se P. Martniann bavi mišlju da napiše oratorij „Posljedna večera“ . P. H artm ann u B eču . K ad se je u Beču saznalo za Hartmannovo djelo, odmah se je izrazila želja, da umjetnik dodje u B eč sa je d ­ nim od svojih djela. I želja se je ta ispunila. Dne 28. siječnja 1902. došao je Hartmann u B eč da izvodi svoga sv. Franciska. N a kolodvoru dočekao g a je sam gradonačelnik dr. L u eger i mnoštvo znanaca i štovatelja umjetnikovih. I u Beču bio je oratorij u naiboljim rukama, Zborove preu* a je pjevačka akademija, glazbu diuštveni orkestar, soliste bili su : gđ e GutheilSchoder (sopran), Hilgermaun (alt) g ? Schmedes (tenor) i Fransch (bass' Pro­ dukcije obdržavale su se 1 7. I 24. veljače 1902. u velikoj d v t n i usikvereinsaal" u kojem ima mjesta za 5000 osobah. P. Hartmann ravnao je svim trim produkcijama. V e ć prvi 0411 bila je dvorana puna do zadnjega kutića aristokracija i svećenstvo bilo je naj­ brojnije zastupano. Prisutni su bili tri člana dvora, tri biskupa i bezbroj kne­ zova i knjeginja, grofova, baruna, pre­ lata, grad. zastupnika itd. V e ć kod nastupa bio je P. Hartmann frenetiČki pozdravljen, a odobravanje raslo je sa svakim dijelom oratorija sve to više. Drugu večer počastilo je produk čiju samo N jegovo V eličanstvo car i kralj, koji je došao u pratnji od 18 članova carske kuće. D vorska loža bila je tu večer premalena. C ar je višeputa ustao i pozorno promatrao dirigenta umjetnika. K ad a je car prisutan, ne Br. 4. plešće se nikomu osim — da car sam ustane i tim dade znak općinstvu. Na taj znak željno se je Čekalo, a kad je uslijedio — nasta pljesak, koji je trajao više minuta. I treću večer bila je dvorana ras­ prodana, produkcija po nekima najbolja, a oduševljenje dostiglo vrhunac. K ritika o oratoriju bila je prema nazorima kritičara različita, ali u o b ć e vrlo laskava. Glasoviti kritičar dr. E . Hauslik je stvarno i lijepo ocijenio to djelo, a isto tako dr. vitez Kralik, dr. Mantoani, Kahlbeck, H euberger etc, N jeg ov o Veličanstvo primilo je P. Hartтг mi a a posebnu audienciju i laskavo s c utr. •’ilo о oratoriju. i aljne djelovanje. Dne ožujka 1902. dirigirao je P. Tartman.i u R i m u i to u »teatro mm ale Rossinijev » S a b a t m a ­ te r .sa sjajnim uspjehom. Dne 25., 27. i 29. trav 1 a izvodio je opet svoga »S v, F ra* a fe a 4 u B o 1 z a n u (Bozenu), i . svibnja u G c n f u u ogromnoj »Viktoriahalle« a dne 18. lipnja u kra­ ljevom Odeonu u M i J n c h e n u . Prisu­ tan bio jc tuj cijeli kraljevski dvor, pjevala je kralj, akademija, svirao dvor­ ski orkestar a soli bili su u rukama prvih umjetnika. Dne 14., 21. i 26. prosinca iste g o ­ dine izvodio je O . Hartmann svoj ora­ torij »S v. P e t a r« u N a p u l j u. K ratko iza toga izabrala g a je »kralj, filarmonica romana« u jury-u koja je imala prosudjivati po kralju Viktoru Emanuclu s nagradom raspisani Rcijuiem. U mjesecu veljači 1903. izvodio je P. Hartmann sv. F r a n c i s k a u R i m u, a dne 22., 23. i 24. travnja sa sjajnim �Вг. 4 - Pater Hartmann i njegov oratorij sv. Franciska. uspjehom u L j u b l j a n i i to u stolnoj crkvi sv. N i k o l e . L jetos IO. ožujka dirigira P. Hart mann u Beču svoj oratorij »sv. P e t a r « i bio je povodom toga od N jegova Veličanstva primljen u audiendju. Odlikovanja. P . Hartman posvetio je S v. F r a n ­ c is k a « caru i kralju Franji Josipu I., koji nosi ime Franciska Serafinskoga. Njeg. Veličanstvo milostivo je primilo posvetu i poslalo umjetniku po austro­ ugarskom poslaniku u Rimu v e l i k u z la tn u k o la jn u . I pokojni sv. otac papa Leon ХШ. odlikovao je umjetnika podijeli* počasni krst »Pro ecclesia et Pontifice* i to u zlatu. Mjeseca srpnja ig o z poslala ura je nadvojvodkinja Marija Terezlja k e as a n k ip sv. F r a n c i s k a cbanovinc. Bavarska princeza aupru^ Ludwiga Ferdinanda poslala mu je svoju sliku i sve partiture Wagnarovih ц, Isto tako počastili su g a svojom slikom i mnogi drugi bavarski prinčevi. Osobito dragocjen dar dobio je od braće R ieger iz Jagerndorfa; poslali su mu na ime lijepe nove orgulje za basiliku Aracoell. Slavni kipari poslali mu krasne kipove, kipari isklesali njegov kip, a pjesnici g a proslavljivali pjesmama. Razumije se P. Hartmann ne ljudsku slavu, ali je stoga, da se ženi svijet štuje samo po sebi, da mari mnogo za taštu to što navedosmo bilo vidi kako g a naobrai kako visoku cijeni njegova glazbena djela. Str. i ig . K ratka karakteristika H artm ann ove glasbe. Hartmanuova glazba vanredno je karakteristična, tehnički dobra, pa ipak priprosta i naravna — nije prisiljena — a to je dandanas, gdje se i u glazbi već pretjerava, vrijedna posebne hvale. Glazba njegova dolazi iz srca i to takogjer nalazi put k srcima slušalaca. Pošto P. Hartmann u svojoj glazbi obradjuje religiozne molitve, radi toga se i klone teatralnih efeka ta; njegova je glazba kršćanska i prodire u svijet ko vijesnica evangjelja — da uzdiše i poboljša — ona ne uzrujava duhove v eć ih nastoji ganuti i ublažiti. T o 'evnn karakteristika Hartmannove g la J pa za to nije čudo, d a je svagdje polučila što jo j je bila svrha. Živo top is s v . Franciska. fVijfl п o prozborimo pobliže o заг or. < iju sv. »Francisko« podat ćetno u - jpniru crtama kratak živo­ topis вп iga sv. Franciska i to stoga da b ide sadržaj samoga oratorija ra­ zumljiviji. Sv. l'rancisko rodio se u mjestu A s s i s i kraj Spoleta g . 1182. i zvao se isprva G i o v a n n i B e r n a r d a ne ime Francisko nadjenuo mu je njegov otac Pietro, bogati trgovac, i to s raz­ loga što je vanredno vješt bio franceskome jeziku, K a o mladić živio je Fran­ cisko dosta slobodno u svijetu. Godine pak 1201. bude u boju, što su g a Assišani vodili proti Perugji, zarobljen i osta godinu dana u sužanjstvu. Došav kući oboli teško i ta bolest učini prevrat u njegovom životu. On zapusti prijašnje drugove i posveti se posve njezi boles­ nika i podupiranju oskudnih, prosjačio �Str. 120. Pater Hartmann i njegov oratorij sv. I'rrnctska. je novac i prodavao je sukno svoga oca da uzmogne popraviti ruševnu crkvicu Maria dei angcli zvanu Porciunkula, što no su mu ju benediktinci darovali. Zabačen od oca živio je kao pustinjak dvije godine dok nije g . 1 208. u crkvici Porciunkule čuo propovijed iz M atcjeva evangjelja glav e 10 redak 7 — 10. Sada rasproda on svu svoju imovinu, obuče suru haljinu, o pale se konopcem i podje da propovijeda pokoru i evangjeosko siromaštvo. Doskora pri­ družile mu se m nogi istomišljenici, koje je dva a dva šiljao u svijet da propo­ vijedaju obraćajući grješnike i dvoredi bolesnike. God 1210. dade im pravila sastojeća iz 23 poglavlja, med kojimn se osobito ističu kao glavni .^ и *: potpuno siromaštvo, čistOLj i pokor­ nost. Praćen od svojih drugova podje Francisko u R im papi L joi entu Ш . da mu ta pravila potvrdi. Papa ne т jede isprva ni Čuti — ali ih kasti ipak potvrdi, predbježno same .m m o . Iz Rim a povrati se F ran cisk j Assisi, a od tuda podje na putovanje kroz Italiju, Francesku, Spaniju, Portugal, NjemačivU da si pribere novih drngova. Legenda priča, da je na jednom od svojih puto­ vanja prošao i kroz Zagreb i tuj ustrojio današnji franjevački samostan. God. 1219. podje Francisko sa 11 braće u Kgipat, gdje su križari obsiedali Damicttu. Tuj je kušao da sultana K am cia obrati. N a­ pokon g . 1223. potvrdi papa Honorij III. po Francisku izradjeni pravilnik. V e ć g. 1224. povuče se Francisko u samoću na Montc Alverno. T uj mu se ukaza prema legendi sam Spasitelj u slici ras­ peto ga Serapha, utisnuv mu svoje rane. Otuda dobi Francisko pridjev Seraficus. Francisko umrije 4. listopada 1226., a v e ć g. Hr. 4. 1228. bude proglašen svecem . R ed (i t o p r v i r e d ) , što g a je sv. Francisko utemeljio nosi po njemu im e : franciskanski, a članovi zovu se franciskani, minorite, serafijska braća, bosonošci. N o ne samo muškarci, v eć i žene čeznule su za samostanskim životom, pa tako je sv. Francisko na molbu lijepe, mlade i bogate djevojke K la re g . 1212. utemeljio žensku granu svoga reda t. zv. Klarisse ( d r u g i r e d ) . K tomu dođje 1221. 1 t r e ć i r e d t. zv. t e r c i a r c i utemeljen za ljude, kojim zvanične duž­ nosti nisu dozvoljavale da stupe u sem e­ s ta r, a ipak su htjeli da provode bogo1 čist život. Prvi stupio je ч Franciskov nekadanji drug taj Lukezij legova žena Bonadona. »Oi 1to rij sv. Francisko mon 1'ijeČi i .ltorija napisao je biskup ior A . F . Ghezzi na podlozi ofici iv. ! ranriska (17./9. i 4. .10.) a dijelom prem a legendi. Ghezzi razvija pripi u no logično i historijski činje­ nice i legendarnu povijest. P. Hartmann oživio je taj tekst glazbom, ali bez svakog pretjerivanja. Glavno načelo Hartmannovo bilo je : što je priprosto mišljeno, neka bude i priprosto izraženo; jednostavnim, pobožnim riječima prija pobožna glazba, raskošna harmonija, blistava tehnika tuj nc bi bila umjesna. U natoč tome, prem se je P. Hartmann naumice zadovoljio skromnim tehničkim sredstvima, unatoč tomu mora svatko, koji to djelo temeljito prouči — pri­ znati da je duboko smišljeno i s velikom ljubavlju složeno. Oratorij ima 3 dijela. Prvi dio značaja je heroičnoga. Započinje s uvo- �Вг. 4- I’ater Hartmann i njegov oratorij sv. Francisko. dom, što g a svira orkestar i prikazuje duševnu borbu Franciskovu, u kojoj on konačno pobijedi i s heroičnom odluč­ nosti odbija od varavoga svijeta i zaru­ čuje se s uboštvom. Gusleni kvartet u visokom položaju uvadja muški zbor, koji u jednostavnom, ali prekrasnom koralu slavi uboštvo. Muški zbor pjeva u kiticama, koje medjusobno veže interludij i orkestar, koji što dalje sve to močniji biva. »Storia« (sopran) pripo­ vijeda kako je Francisko bio po Gos­ podu napunjen tolikom slatkoćom, da nije m ogao ni govoriti ni gibati se. Drugovi g a pitaju za uzrok tomu : Zašto nisi došao k nam a; ili si misliš nevjestu uzeti ? Njima odgovara Francisko licu ozbiljno, uzvišenim glasom: * Pogodili ste, da uzimljem nevjestu, iako lijepu, plemenitu i bogatu, kakov- nema nigdje na svijetu!« Pri tom ш ' je na umu sveto, dobrovoljno uboŠt/o, k hoće da bude podlogom novom rei sto ga kani utemeljiti. I opeta se og : muški zbor iz kojega provejava vesfil;e i sreća prve njegove subraće. Zbor taj _ t bez orkestralne pratnje, što je skladatelj navlaš učinio, samo da što ljepše i naravnije prikaže siromaštvo. T e k kratki interiudiji vežu pojedine kitice, Sada uvadja »Storia« Klaru, koja želi da ju Francisko vodi, da i ona može nastupiti put potpunosti ljudske. K la ra (alt) izreče tu svoju želju u ariji, koja je po eleganciji pravi odsjev žen­ skoga značaja. Klari se pridružuju njene družice, koje u ženskom zboru slave djevičanstvo, staviv si za uzor prečistu Djevicu. P rva dva reda su utemeljena. Puk je oduševljen, sve vrvi sv. Francisku, a tu vrevu prctstavlja koračnica. Fran­ Str. 12 r. cisko ustraja treći red. Veliko veselje vlada med onima koji su primljeni, (bass) Lukezij i Klara daju tomu veselju oduška u kratkom dvopjevu. Pa i sam Francisko veseli se tom vjerskom odu ­ ševljenju i kliče : »To je rod, koji traži obličje B oga Jakovljeva « Sada proviruje općenita radost na površinu 1 daje si oduška u velikom zboru,. koji je najprije koralan a poslije fugi ran. Zbor i orkestar pokazuju se u nenadanom sjaju — tuj se vidi, što Р. Hartmann može kad hoće. Kratki Četverospjev solista prekida ovaj zbor, koji iza toga nastavlja svoju ulogu do konca. Zbor ovaj pravi jc slavospjev 'Jfvra i ljubavi i veselja nad obračaiij naroda. D i dio oratorij jest liričan. Sve­ tac se na aa Monte Alvernu. Ljupkim idiolom 5 ika orkestar krasote naravi, daf po'. tarca, žubor vrela, šum vrS štab.ilja. Čuje se i grmljavina, koja ?e dn malr.smiri.Glazba se pr mijeni. »staje ozbiljnija. Čovjek počima ćntit i, da se nješto osobitoga sprema. »Storija« u lapidarnim stvarima priča kako su Francisku utisnute petere rane Kristove, a Francisko pjeva uzvišenu ariju : »Magnificabitur Christus ш corpore meo« (Uzveličat će se K rist u tijelu mojem). P. Hartmann je m ajstor­ ski obradio patetično čuvstvovanje nje­ govo. N a to opjevaju Lukezij i Klara u kanonskom spjevu čudo utiska K r i­ stovih rana i time svršava drugi dio oratorija. Trećim dijelom vodi nas skladatelj k smrtnoj postelji Franciskovoj- Žalobna i tmurna je harmonija — nestalo je sjaja. »Storia* priča da umire svetac, koji želi da sc riješi tijela, da bude s �Str. 1 22 . K oliki bi, Kože. oto vjenac bio. K risto m : Beneveniat aoror mea mors ! (Dobrof mi došla sestra moja smrt). Prije nego će umrijeti želi jošte da čuje 1 sunčanu pjesmu« i pjesmu »o sestri smrti*. B raća ispunjuju mu želju i pje­ vaju milu mu pjesmu u muškom zboru. N a to jedan od braće čita evangjelje a F ran d sko ležeći na goloj zemlji daje braći zadnje opomene. R iječ i su mu isprekidane, ne može se više govoriti : B raćo draga, poslušajte m e ! M nogo smo obećali, ali jo š nam je više obe­ ćano, ispunjujemo ono a težim o za ovim. Glasom svojim vapim k tebi Gospode ; Izdala g a r ije č ; braća nastavljaju psalm ; izvedi dušu moju iz tamnice, piavedni me Čekaju . . . <■ N a to kratak i silan prevrat u harmoniji b f-dura u h-dur, jedina harda izvodi Jjomlj ne akorde, koji se brzo dižu i označuju da se je preselio u nebeske visine. Storia ■ reci­ tira : I blaženi muž umrije u G< đuN B rat A n ge lo ja vlja laloan zapu štenoj braći, da j e F ran d sk o ubog i ponižen na zemlji, otišao bo g at na ne­ besa i dočekan rajskim slavospjevn. a. B r. 4. Sada nastupi mješoviti zbor i u pripro­ stom, srdačnom spijevu opisuje slavu svečevu na nebesima: »O sanctissima snim a*. Krijepak, figu ran zbor s lijepim sekvcncama predstavljajući sv. T rojstvo koje zove F ran cisk a: Ostani s m m a do vijeka. T k o pozna život sv. Franciska, njegove filozofiČne socialne težnje da zaboraviv sama sebe, živi samo za dobro drugih taj će priznati, da je P. Hartmann pogodio pravu žicu, i da se ni u osnovi ni u izvedbi svoga djela nije ogriješio o ta načela. Istina Hartmannova glazba nije koncert na glazba da ' razvesdjnje i krati čaše. N jegova g misionska je glazba, koja dolazi iz fia> ianskih zidina k nama i želi nas uv u asketske sfere. Z a to valja da se taj, oratorij izvodi u c r k v i a ne u ш сеш i dvorani. K a kvo duševno raspoloženje takav će biti i učinak to ga orati ija. D a se pako u općinstvu po­ budi prn . raspoloženje i razumijevanje ovo. daća je ovih redaka. — d. §> Koliki bi, Bože, oto vienac bio!? Spjevao : B u d. P o d g r a b e ž k i . Na dušeku — U opojnog sanka krilu meku, M ajka moja Sred sladjanog po čiva pokoja, A dugačke trake, — Š to ko zlato sipe kro z oblake, K ro z prozor jo j kite grudi, A li tiho, da se ne probudi. — „О ј, v i trake zlite, D a zboriti bar pod ljudsku znate, I kazat’ mi, kol’ko put jo j: ,S in e !“ Plamsajućih iz grudih se vine, I kad bi se ti uzdasi mili U djulove pretvorili, Pa u jedno da bi ih sve svio, K oliki bi, Bože, oto vijenac bio? ! U, �Str. 123. D O P o j t u c a , 15. veljače 1994*) Čestita, dobro stojeća te regbi pa­ trijarhalna obitelj Čuturica u OtigoŠiću župe fojniČke, kroz po godine darova franjevačkom redu u Bosni dva nova pobornika u vinogradu Gospodnjem. Prošle naime godine dne 4. listopada prikaza svoju prvu žrtvu, neokaljanog Jaganjca u Fojnici vlč. o. fra Anto Čuturić, a onomadne 14. veljače o. g. stupi prvi krat k žrtveniku njegov stri­ čević vlč. o. fra Leonardo Čuturić. S van rednim nekim ushićenjem hrlio jc vjerni puk 11a milozvuk fojničkih zvona u crkvu, da prisustvuje mladoj mi«i što je tim radosnije i zanircr' , ato se 11 ovo doba opaža veliki manjak svećenstva, da se može punim pravom ona evangjeoska prim jetiu; »Žetva j c obilna, ali je poslenika malo- 1 po treći put odjeknule okolna b i pla­ nine veselim odjekom c r v e r zvona, kadno novi pregalac K rist'.v stupi pod zastavu Melkisedekovu pokroči k stolu Gospodnjem kao posrednik iređju nebom i zemljom, da prinese Svevišnjemu prvu svoju žrtvu, nebesko Janješce. N a prvi njegov pojav obuze svakog tajinstveno neko Čustvo, koje se je tijekom sv. mise sve većina i većma budilo, dok nije u vrijeme sv. pričesti najžešće uzbuktilo i vršak svoj polučilo, kadno mladmisnik prvi put presv. Tijelom Gospodinovim okrijepi; svoga oca Antu, majku Ivušu, braću, sestre i inu mnogo­ brojnu rodbinu i svojtu. U divnoj ovoj svetoj službi kao kum i rukovodilac mladomisnikov bio je m. p. o. fra Angjeo F ra njić, ravnatelj franj. *) Ztlcsanilo za prvi broj. gimnazije u I S . Visokom i njegov bivši učitelj; djakonsku je službu vršio vlč. fra. Angjeo Bašić, gimnazija!ni učitelj u Visokom i kolega mladomisnikov, a podgjakonsku vlč. o. fra. A n to čuturić, stričević i kolega svečarev, sv. je obrede rukovodio vlč. o fra Jozo Andrić, učitelj novaka. U koru je p. o. fra Gaudencije Kulijer, vikar i organista, uz pratnju or­ gulja i pijev novaka krasnopojno sv. misu veličao, a p. o. fra Marijan Lovrić, guardijan, krepkom je besjedom s pro­ povjedaonice ocrtao : čast, dostojanstvo, dužnosti, teškoću svećeništva, te j e etio tnladomisnika, kako mu je prama tuni žiće svoje udesiti, napokon mu isptfi' ih srdačne čestitke izrazi sjetiv ga, da prvoj svojoj sv. misi svih sjeti, a api'se oca, majke, braće, rod j,tfoa i prijatelja, braće redovnika, svjet. j kJ ivnih oblasti itd. Iza sv. ir.ise bilo je ljubljenje ruku. I tako se svršiše svečano ti u crkvi. 1/a sv. mise držan je svečani objed •; samostanskoj blagovaonici, koji u čast svečarevu priredi p. o. fra guardijan s roditeljima mladomisnikovim. N a objedu je zauzelo mjesto do 50 pozvanika, dočim su žene u drugoj sobi posebni sobet imale skupiv se oko majke sveČareve, a bilo ih je do 20. Na prvom mjestu sjedio je mladomisnik, do njega odmah otac mu A n to, a do o vog stric Jozo, pa onda svi ostali po redu. Tu su se vidjeti mogla sva odličnija lica gradjanstva i seljaštva župe fojničke. Gozba je bila obilna u svakom pogledu, što se najviše ima zahvaliti gostoljubi­ vosti oca guardijana, koji nazdravi is­ krenim i biranim riječima mlado mi sniku, �V i e s ( Josipovo. ) D v a divna člana našr hrvatskog episkopata, biskup Liirossmajer i nadbiskup Stadier sku ili su 19. pr. mj. svoje imendane. T o g ih po zagovoru velikog zaštitnik 1 poživio i pokriepio u korist sv. C rk v e i г oda! U ime bosanskih franjevaca, 1 su taj dan po svim samostai.im pjevali svečanu sv. misu za svog dobrotvora Stossmayera, brzojavno je čestitao preč. o. provincijal, a i odbor novoustrojenog družtva sv. A n te za gradnju Crkve sveČeve moli od B o g a i sv. A n te, da se izpuni želja Preuzvišcnog mu dobrotvora te uzmogne dočekati posvetu iste. sa (Franjevački generalni povjerenik Hercegovinu.) Za hercegovačku franjevačku provinciju imenovan je generalnim povjerenikom generalni definitor okružja Br. 4. V iestnik. Str. 124. naš to se ovaj mladenačkog poleta pu­ nim govorom zahvali svima, koji su doprinijeli, da ;e ovaj, po nj najveseliji u životu, dan što svečanije proslavi i uzveliča. Zatim je velcč. o . fra A n gjeo Bašić pjesmom prigodnicom deklamovanom izrazio čestitke i želje petorice kolega svečarevih u V isokom . N ajposlijc je veiectjenjeni g . Mato Kulijer čestitao ispred fojničkog gradjanstva i seljaštva mladomisniku i njegovim roditeljima stakmiv ujedno ljubav, odanost i pri­ hrvatskih franjevačkih provincija u Rimu m. p. o . fra Kazim ir Jurić, te je v eć odpočeo svoj kanonički posjet po provinciji mu povjerenoj. (Kanonički posjet.) M nogo poŠt. o. provincijal D r. Daniel Ban pohodio je vrženost fojničkog puka napram franjev­ cim a, narodnim vodjama u vjerskom i prosvjetnom pogledu. Krasni i divnom riječitošču izraženi ovaj g ovor popratili su svi nazočnici sa gromkim trokratnim: živio ! Iza objeda ozvanjaše se skladna domoljubna i narodna pjesma do 4 i pol sata, a tada se gosti oprostišc noseći u grudima ugodne uspomene na veselje to ga dana. Sretno bilo ! Očevidac B . t n i k . rnj. službeno Pleh F ojnlc samostane: Tolisu, C ućjugoiu, Sutjesku, Visoko, K reševo i svrhom mjeseca povratio se u Sarajevo. [Franje- ačkagodiSnja kongregacija,) Za ne 20 o. mj. urečena je ovogod a h gregacija (promjena) fra nj. provincije iosne - Srebrne u Sarajevu. Sastaua’ definitorija dne 14. o. mj. pofim a. ( f Otac f r a Ivo R o d ič.) Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Cirila i M etoda zadesi 18. veljače velika žalost smrću m. p. o. fra Iv e Rodica, jednoga od najvrjednijih i najzaslužnijih članova reda sv. Franje. K ro z cieti je svoj živo t u raznim visokim službama uzorno radio za vjeru, red i dom, pa g a eto B o g u 78. godini njegova života pozva k sebi, da g a nagradi neprolaznom slavom za njegove zasluge. V rli pokojnik potječe iz seljačke obitelji blizu Požege, sela N u rkovca, koja je dala u prošlom stoljeću crkv i i domovini šest sveće­ nika, od kojih se četverica posvetiše redu sv. Franje. On bijaše osobito �Rr. 4 Vicstnilc. vjeran, do skrajnosti točan, savjestan i pobožan redovnik, koji je svomu redu bio odan dužom i tielom, tc s toga i bijaše osobito uvažen koli kod braće franjevaca, toli kod svakoga, tko g a je pobliže poznavao. A uz to bijaše Čeličan značaj, kakovih je željeti, zato g a je i po pravu išlo da obnaša odlične časti u redu. bio je profesor u gimna'ziji požeškoj, gvardijan u Vuko­ varu, generalni vizitator malo nc u svim hrvatskim franjevačkim provin­ cijama, a u hercegovačkoj dvaput (1886. i 1895 )- Najposlije bi odlikovan kao revan i uzoran redovnik najvišoj čašću u redodržavi, Čašću redodržavnika. K o li je bio obljubljen, pokazan veličanstveni sprovod, koji je vodio ni. p. o. fra Vendelin Vošnjafc, provin­ cijal. Na sprovodu su zastupane sve mjestne oblasti, vedjenr presv. g. Nikolom Jurišićem, velik m I' mom, zatim profesori s gimnazijalci i sva nčeća mladež s učiteljstvom. prostni je g ovor držao Božidar Kraljević, ocrtav u kratko njegov zaslužni i ?ч vjeru, red i Hrvatsku. I mi s našom braćom u Hrvat­ skoj tugujemo nad smrću toli uzorna redovnika, ali se ipak tješimo nadom, da je ovaj mukotrpni život zamienio vječnom nebeskom slavom, gdje počivao u miru. ( f 0. f r a Marijan Tuslančić. ) Dne 13. ožujka o. g . preminuo je o. fra Marijan Tuzlanćić u samostanu Gučjojgori. Pokojnik je od mnogo godina, usljed gubitka krvi, raniv se, živio u poremećenom, nu posve mirnom dušev­ nom stanju. B og mu se smilovao duši I Str 125. {Oratorij o. Hartmanna • Sv. Franjo Serafski) V eć smo višeputa imali prilike da govorimo o ovom s muzikalnoga dara glasovitom našem bratu, osobito sa svoga oratorija o našem sv. utemeljitelju, što g a je skla­ dao na rieČi monsignora biskupa G. A . Ghezzia. Dosele se taj oratorij izvodio pod oeobnim ravnanjem sam oga skla­ datelja u Petrogradu, Beču, Bolzanu u Tirolskoj, rodjenu mjestu Hartmannovu, Rimu i minule godine triputa u Ljubljani. Hrvatsko naše pjevačko društvo »Kolo« u Zagrebu pod pokroviteljstvom Njeg. Preuzvišenosti Nadbiskupa latilo se sad uz velike žrtve pod hvata, da se oratorij. ufetj svjetskoga glasa, čuje i u nas u ti -.koj, u Zagrebu. Djelo će se izvodili drugoj polovici mjeseca travnja u crkvi Čč. 00. Isusovaca sa 150 pj vača, 120 pjevačica, 80 gla nika solista. K ako jc društvu »Kom Ti... iti na tom podhvatu, kako je ratorij djelo umjetničko, religioz nadamo se, da će velečastno sveć latvo pohrliti u mjesecu travnju u Zagreb, da se naužije pravog, čistog, nabožnog glazbenog užitka. U posebnom članku, iz u . »Kat. lista« o. g . dono­ simo potanje crtice o o. Hartmannu i njegovom djelovanju. (Franjevački istraSivalac.) Ministar polodjelstva u Buenos-Ayresu odredio je vlč. o. Ituralda, apoštolskoga prefekta franjevačkih misija u Formozi (repu­ blika Argentina), da poduzme znan­ stveno putovanje kroz Choco, da k civilizovanu životu privede mnogobrojna onomjestna plemena. N a svom će povratku o. Iturald podastrieti obširan i točan izvještaj o zemljištu, šumama, što ih nadje na putu �Str. 126. i prirodnom bogatstvu onomjestnoga tla, koje će obaći. T i predjeli niesu jo š nikad iztraženi. To ne će smetati, dodaje »El E co Franciscano«, iztraživaoce kafc i druge bczposlenjake. da trube na sve strane, kako su monasi nastražnjaci, neznalice, zaprjeka civilizaciji. [Franjevačka engleska kronika). »La Revue des Deux-Monđes« doniela je nedavno pod tim naslovom članak iz pera gosp. T . de W yzew a. Pisac ргоučaje k r o n ik u T o m e E c c l e s t o n a , franjevca, i govori o nastanjenju sin o v a sv. Franje u Englezkoj. — V eo m a rado potvrdjuje, da su englezki franjevci svojim siromaštvom i prostotom vrio uplivali na svoje suvremenike. T i su se prvi redovnici br2u umno­ žili te brojili medju sobom članova iz syih društvenih slojeva. Ч! sam i se plemići niesu stidjeli stupili pod barjak asiškoga Siromaka. Engleska je vazda bivala itoČišće iz drugih država prognanih fr ^evaca, a i danas, kad je bezbozm ^rancezki Irud, svucimantija Com bes, razpr^. F'rancezke sve redovnike, većina franje­ vaca nadje u Engleskoj sigurno zaklonište. (Lefčvre - Deumierova nagrada za najbolje djelo o sv. Franji.) Prije tri go dine javili smo u našem F ra nj. Glasniku, da je francezka „ A c a d ć m i e d e s S c i e n c e s m o r a le s e t p o li t iq u e s “ dobila znamenitu zakladu, koja je morala nositi ime utemeljitelja i iz koje će se svake treće godine podjeljivati nagrada od 20.000 franaka. R ečen a je A k ad e­ mija izjavila, da će tu svotu za godinu 1903. dosuditi onomu, tk o napiše naj­ ljepše djelo o sv. F r a n j i A s i f i k o m i F r a n je v c im a . Br. 4. Viestnik. G. Paul Sabatier odnio je tu na­ gradu za svoja djela o sv. Franji i serafskom redu. — Mi čestitamo g. Sabatieru na njegovu uspjehu te vruće želimo, da njegov mili i obljubljeni svetac privede u krilo katoličke crk v e 1) svoga učenoga i iskrenoga štovatelja. (U čast sv. Elizabeti.) P j nalogu nje­ m ačkoga cara živo se radi, da se po­ pravi i poljepša soba, u kojoj je pokro­ viteljica Ш . franjevačkoga reda boravila u dvorcu W artburgu. Glavne će se sgode iz života pobožne voj vod kinje predstaviti na mozaiku po stienama to g a stana. Iz to ga sc jasno razabire dobro «rce njemačkoga cara i njegovo štoprama sv. Elizabeti, pa živo ргеporu.. mio našoj braći i sestrama trećega reda, u че toplo mole dragomu Ilogu i njego? liljenici sv. Elizabeti, neka što prije doživimo onaj sretni i željno oČ< ani ап, kada će se ogromna N je čk, a svojim čestitim vladarem povratiti Kimu, srcu i središtu katoličanst\ i DruStvo sv. Ante za gradnju nove crkve u Sarajevu. G g . povjerenici upozoruju se, da u izkazim a s t a r i h članova zabilježe samo broj knjižica upisnih šaljuć uplatu njihovu mjesečnu. N ije nuždno opetovno im imena pisati. ( O d b o r s k e s j e d n i c e ) D n e 10. pr. mj. obdržavana je redovita mjesečna odborska sjednica našeg društva. Odredjeno je , da se i unapried iste sjednice redovito drže svako g 10. u mjesecu, ako taj dan ne pada u nedjelju ili blagdan, u kojem slučaju prenosi se sjednica u sliedeći dan. >) G. Sabatier je protestant. �ћг. 4 . Viestnik. Prema tomu neka se staraju gg. povje­ renici slati mjesečne izkaze sa ukupljenom članarinom, da odbor uzmogne mjesečni obračun učiniti. Štr. 127. II. d o b r o č i n i t e l j i : Josifa TomaŠkovič. Sarajevo; Anto Komšić. Sarajevo ; Antun Marjanić, Sara­ jevo; Nikola Gjebić, vjerouč., SsTom a Igre, župnik, Sarajevo; Petar Božić, lugar, Trebević; Franj Hoff^ kavanar, Sarajevo; A n to Pabauiić, cipelar. Sarajevo; A n to Peršić, кте jač, Sarajevo; Zlatka Haraminčić, učiteljica, eljak; Pero Losić, krčmar, KisAiak: говјо Schwab, kovač, Kiseljak; jozn I.nkić, mesar, Kiseljak, Matilda Speiić, Kiseljak; Mato Curak, Sarajevo; Niko Antun Radunicc; Auto Matijević, Raduniee; III. P r i n o s n i c i : S a r a j e v o : MatijaJanković, Franjo Klimbaner, Ivan Bubaš, Ignac Subić, Antun Košec, Antun Pačer, Josel Schuster, Jakov Schleifer, Matija Čuda, Milo Bogović, Emilija Hemzal, Helena Heller, Marija Molinar, A n gja Coperlović, Albcrtina Stroka, Marica Ljubić, Filomena Domazetović, Jelena Jović, Ange lina Lignaro, V iktorija Suligoj, Katica Jakid, Franciska Košćak, Josef Košćak, Petar Tončić, Cičič, Katarina K atavić, Juro Knezović, Ivka Ostojić, A n te Marko vic, Franjo Grgić, Nikola Cvjetković, Ruža Tratina, Jozo Buztik, Ivan Bartulović, Angja Malinić, An to Lukenda, Jozo Condrić, Stjepan Bojo, An to Mišurić, Mato Miha Ijević, Valerija KovaČević, M itej Bjelobrk, Jozo Trogrlić, Stjepan A bab, Nikola Bogojević, Ilija Liešnjić, Marijan Sakić, Petar Oroz, Ivka Oroz, A n gje Bradarić, I.ucija Sakić, Ana Gudelj, Mara Skorić, Ivan Trutina, Ivka Tratina, Lucija Kristić, Marija Ban, Mato Ostojić, A n a Bojo, Ivan Galić, Ivan Komšić. i . T i š i n a : Antun Brandić, Pavo Žnparić, Ivan Božanović, Marko Lušić, Brandić, Ivan Stažić, Mand.i Kata* Janja Lončar, Juraj, Baotić, K ata ević, Antun Jclić, Manda Jelić, Jan ončar, Ana Dujak, Mand.i Kamlić, an a Karolić, Ivan Bartolić, Ma M. inić, A n a Cvitkušić, Ruža B ot vi«' Ana Baotić, Ilija Jeleč, Petar К агС ar Bartulović, Manda jeleč, Manda Jeleč — Stažić, Josip Stožić, Anu.« Petric. S a r a j e v o : Mato T vrtković, stolar, Franjo Hacher, Suker Jakov, Klara Šuker, K atica Suker, S. R a d u n i c e : Josip Markanović, Josip Nikolić, Nikola Babić, Juro Kresić, Mato Antalović, Josip Radić, Ivan Slišković, Stjepo Antolović, Tadija Tadić, Ilija Nikolić, Nikola Jozinović, A n to Pavlović, A n to Nikolić, Stjepo Antolović, An to Bošnjak, Jele Jukić, K ata Slišković, Manda Banović, K a ta Radić, K a te Slišković, Marko Jukić, Ilija Marti no vić, Ivka Lučić, Ante Kolar, i . V o l a r . Mare Begić, Mare Jakić, i. K i s e 1j a k : Tadija Slomljen, Gedelj Marko, Ruža Tomić, Katarina Ilija Kresić, An to Marković, Franjo Borić, A n to Jukić, Ivan Martinović, Jele Antolović, K ate Kajić. Javljamo svim oduševljenim sabiraćim članova, na radost i pobudu, da stvar naša krasno uspieva! Samo oduševljeno radimo i B og če po zago­ voru velikog čudotvorca čudesno blagosivljati svetu stvar, a na slavu možnog zagovornika, koga toliko trebamo u ovom bielom, ali i biednom svietu J Upisaše se dalje u članove: �Ž. K u la š i: Br. 4. Viestnik. Str. 128. Franjo Pranjić, Stjepan Pavlović, Petar Pavlović, Petar Perković, L o v ro BavunČić, P avo Jozić, V id V idović, A n to Kalem , Vid A g a tić, Ivan Platančić, Ilija Pejić, Jozo Kalem , Ivo BarukČić, Juro A g a tić , Marijan Čolić, Petar Mandić, Andro Pranjić, Stjepan Pranjić, Ivo Kalem , Blaž Blažević, Franjo Perković, Marko, K alem , Ilija Kalem , Ivić Kalem , Mari­ jan Marić, Jozo Colić, Ivo Kulašević, Jozo Barukčić, Ilija Barukćić, Магк^ Martinović, Ivo Ćolić, Ivo K a ler Juro Jurić, Ivan Svalina, Domnjal Mandić. j D evetnka na la st Porogjenja našega Spasitelja Isusa Krista. Pohrvatio F r a I v š a M ijo v . Nakladom franj. samostana u Dubrov­ niku. 1903. — Prigodom porodjenja našega Spasitelja svako se kršćansko srce napuni nekim osobitim veseljem, osobitim ugodnim čuvstvima. Nu ova se čuvstva mogu jo š više povećati, kada osbiljno promotrimo, koliku je ljubav Isus iz ka zao prama Čovječanstvu, postavši sam čovjekom, da za nas trpi i nas spasi. N jegovo je utjelovljenje za njega poniženje, ali je za čovjeka povišenje. O tom se krasno razpravlja toj krasnoj Devetnici, bez ko je ne bi da biti nijedna katolička kuća. Molitv n osobito duhovite te ti se srce raži prcvodioc u r> Sv. Anto pomaže! Primismo iz V isokoga Književnost. Martinović, A n gja Martinović, Sofija Bukvić, Jozo Jularić, lv k a Garić, Ivo Jularić, Marko Garić. Stjepan Mačinković, Jozo Mačinković, Ivan Mačinković, A n to Djaković, A n dro Majušić, Ilija Perković, Stjepan Hosnl i rado uvršćujemo ovu zahvalu sv. A n t i : »Moj se sin ubo nožem u oko, te sam se zavjetovala dati u kruh sv. A u u jednu krunu, ako Presv. Srce Isusovo i sv. Anto očuvaju moje diete od sljepila. Uslišana dajem evo dvie krune. Slava Srcu Isusovu i sv. Anti!« A n a Frljanić. kad ih moliš. T k o pozna njegovih krasnih radnja u i drugim smotrama, taj ne Ićl ni na manje posumnjati o kras­ nom eer' iju i opremi ove liepe knjižice, kuju svakomu osobito školskoj mlad toplo preporučamo, je r će u njoj naći osobitu slast svojoj duši i jer je to najljepša priprava za uzvišeni blagdan Božića. Dobiva se u franjevačkom samo­ stanu u Dubrovniku (Dalmacija) samo za nekoliko novčića. S A D R Ž A J : Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. — Bezgrješno začeče i franjevačke predaje. — Noćna pjesma. — Isusovo uskrsnuće • Isusovo slavodobiće. — Utjeha seljaka. — K rist i napredak. — Udaljena mati. — Pater Hartmann von An der Lan-Hochbrunn i njegov oratorij „S v . Francisko“ . — K oliki bi, Bože, oto vienac bio!? — Dopis. — Viestnik. Uredjuje fra Arkangjao Briflvić. Tisku Шег i Vo.;l( � https://kolekcije.nub.ba/files/original/37a487975f2afeb46ad383a295c94199.pdf ec293bcdb127948d94585a4941e78ed9 PDF Text Text Вг s I S arajevu, mjeseca svibnja I'.miI. God. x v i u Franjevački junak — sv Ivan Kapistran. Hjegov viek i tzpli Piše: f r a A r k a n g j e o V I, Vojnik. »Dvie su stvari, za i oje mora svaki kršćanin do krvi bmiti a te su pravica i sloboda, t 1) T e krasuе jednoga samostanca iz srednjega vieka u kratko izriču svu pa vješt serafskoga reda i rek' bi, da su mu kao geslo. Franjevci niesu nikada poznavali robskoga duba i straha. U krilu samostan­ skoga posluha i siromaštva pripravljala su se junačka srca na borbu; niesu se nigdje nalazili mnogobrojniji veliki zna­ čaji, duše doista neovisne kao pod re­ dovničkom haljom tih prosjaka. U viek je bilo vojničke hrabrosti i ratoborne odvažnosti u tom redu, koji je njegov utemeljitelj u svojim proročkim vidjenjima iz daleka posmatrao kao vitežki >) Picrre de Blois: D< inst ф и . E. k v lć . red Kriti <tv. Odatle su uzsliedili oni d ii!- b vi proti tlačenju i despotizmu svake vrste; odatle potekoše one tix‘ цјпе borbe za osobnu slobodu, oslobodjenje naroda i neovisnost Europe; odatle nastadoše ona burna prosjedovanja proti sužanstvu i živinskoj sili u srednjem vieku, proti robstvu u Am e­ rici i trgovanju s crncima; odatle se porodi ona neugasiva ljubav pratna do movini^ odatle napokon kroz pet sto­ ljeća nicahu njihove neprestane križar­ ske vojne proti pobjedujućemu islamu. Kad je ciela Evropa drhtala pred turcima, franjevci su propoviedali sveti r a t ; kad bi vojnički vodje umrli ili umirali, oni bi u potrebi znali vršiti službu generali! u vojsci; dobivali su bitke i u bieg tjerali muslimane. Ostaje �Str. 130. Franjevački junak — av. Ivan Kapistran. Br, 5. nam još da propoviedimo taj dvoboj hiljada pješaka. Otići ću onda u U gar­ medju civilizacijom i barbarstvom, medju evangjelom i koranom, medju sinovima sku ; barem ću svojim molbama postić i, da vladari ne podpišu primirja s tur* Muhamedovim i sinovima sv. Franje Asižkoga ; jer sve što ima viteške hra­ brosti, svete smjelosti, neukrotivoga j unačtva u krilu serafskoga reda, nalazi se uosobljeno u onomu, čijoj smo se uzvišenoj slici u toli raznim pogledima već divili. cima,«1) U isto vrieme dva puta piša Filipu Dobromu, vojvodi burgonskomu, Bilo to god. 1 4 5 3 .; Carigrad bijaše pao pod tursku vlast, a velikodušna smrt franjevaca u Bizantu baci zadnji trak slave na taj grad, koji se ponizi razkolom, đočim mu se stanovnici ne znahu više boriti ni umirati. Muhamed II. je napredovao; Europom se Širi!u шšenje, krvarenje i barbarstvo. Uzalud je namjestnik Kristov pozivao na odpor ; uzalud se trsio da očuva crkvena imanja, proseći njegovu pomoć. T aj se je vladar već bio pokazao pun revnosti i njego­ vom se je brigom bila skupila liepa svota za sveti rat. U mjesecu siečnju god. 14 55. Kapi­ stran ode u Neustadt: tu ве je 2. ve­ ljače morao stvoriti novi sastanak. »Duh naših vladara koleba.« piša mu papin poslanik Aeneas Sylvius; naši kralji driemaju, narodi nemaju živahnosti, a ' 1a Petrova, o koju udaraju valovi, lioc n potone . . . Mi svi popušćamo oluji. no nas sveti oganj naše rieči može p ruti i razpaliti. Vodje su naroda pl i i podieljeni; učinite da čuju taš glas . . ukorite njihovu lienost, njih oholost, njihovu škrtost.«1) zlato svetoga posudja; kmijt su a iz­ davali ili su bili gluhi na njegov glas. S v i su se bili odrekli bor^e, koja se Na tom sastanku Ivanu podje za je odsele činila nemogućom ; Kapistran rukom, da u prisutnima oživi srčanost; sam nije sdvajao, Njegova su se pisma poglav i privoljiše, da će svim silama na vladare neprestana izmjenjivala; qu raditi, ali ta stvar smrću Nikole V . opet se pozivao na njihoyu vjeru, hrabrost, zaspa. Čim bi izabran Kalikst III., svetac čast i korist njihovih država. Sabor u Frankfurtu u mjesecu rujnu god. 1454. mu odmah piša: »Sve spava oko Vas. Poslie mnogih sdogovora, raključilo se ne urodi nikakovim plodom. Ugri ostavljeni od svih drugih kršćanskih je, da se ne će ništa učiniti . . . Srni naroda, bijahu se odlučili da učine lujte se dakle, sv. OtĆe, na vapaje s turcima primirje. Svetac piša Nikoli V. : Grka i Kusa, koji su postali turskim „Pošto sam vrlo obterećen starošću i plienom; smilujte se Italiji, kojoj prieti jer nemam zlata ni srebra, da prikazem, pogibelj. Ja mali crv zemaljski padam odlučio sam izložiti svoj život i dati pred noge Vaše Svetosti, da po volji svoju krv za čast imena Isosova i oču­ razpoloži s biednim dahom života, što vanje vjere. Sutra ću otići do cara, mi još preostaje.«1) 'j Pismo Kspiatranovo Nikoli V. (ap. Hol molit ću ga i zaklinjali, jer da se po­ laad., t. X , october.) vede rat proti tako jakim neprijateljima, >) Pismo Аепеја Sylv>ja K.pistr.cn (sp. Hollaod, I. X., OCI.). trebalo bi da njemački narod digne а) Pismo Ktpislianovo Kilikstu Ш . (ар. dvanaest hiljada konjanika i trideset Bol]and., t. X., OCL) �Br. 5- Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. Nije se moglo računati na savez njemačkih vladara, a pogibelj je nasta­ jala sve većom od strane Ugarske, koju su turci htjeli da poplave. Kapistran se dakle požuri da odgovori na poziv, što mu je dolazio od toga naroda. Bog mu je minule godine (1454) bio u pro ročkom vidjenju pokazao, da će se nje­ gov život ovjenčati ne mučeničkom krvlju, nego mučeničtvom rada i patnje. Kad je jedan dan obavljao službu Božju j molio Gospodina, da mu očituje, u kojoj će se pokrajini za spas Europe podig­ nuti novi Makabejci, ču tajinstveni glas: »U Ugarskoj! u Ugarskoj! Taj je isti glas odzvanjao u zraku, kad je on p poviedao na javnom trgu.1) On odputova u Ugarsku u mjesecu svibnju god. 14 5 5 . i prisu1 tvova skup­ štini, što se drža u Buriinsu. Tu nje­ gova rieč razprši svako o dievar , podgrija dostojanstvenike i vlasi Ivan Hunyad, vojvoda Transi aoi jedan od najhrabrijih vojskovodia, privoli na pokon da će učestvovati kod buduće križarske vojne. S v i se dakle ooin-ис га rat, ali je trebalo naći vojnika. Ivan Kapistran odmah stade obi­ laziti pokrajinu i probudi u svietu naj­ veće oduševljenje. U susret su mu izla­ zili kardinali, biskupi, opati, svećenici i samostanci, noseć ostanke svetaca i pjevajuć uz zvonjavu zvona svete pjesme. Sviet se zgrćao oko njega s palmama i svjetiljkama.*) Svetac je svagdje ргоpoviedao sveti rat i prikupljao dobro­ voljce. Tako su radili i franjevci u Italiji, Tirolu, Bavarskoj. Austriji i Češ­ koj, pozivajuć ljude u rat, a djecu i žene na molitvu. 'j Pismo Ivana Tagliacozza Jakovu Markijskomti (ap. W«dding, tu. I456 ). *) Ivan Tagliecozzo (ap, Bollaođ,, t X., octi. Str. 13 1. Dne 2 5. ožujka 1456. piša on iz Budima svetom Otcu papi: »Mnogi su dostojanstvenici i baruni primili iz mojih ruku križ, a s njima i množtvo naioda... I ja sam isti primio od poslanika kardi­ nala križ, što ga je V aša Svetost bla­ goslovila. Vazda ću ga nositi, makar za njegovu obranu morao dvadeset puta na dan svoju krv proliti.«1) Medjutim se pronese glas, da turci s brodovljem i ogromnom vojskom idu da obsjednu Biograd, što leži na ušću Save u Dunav. N a taj glas Ivan se požuri da pozove križare na oružje. Dade pripraviti ladje, te praćen nekodm voinicima, sadje niz Dunav, da gi. pruži prvu obranu. Razžalošćen radi 11 šačice branioca, ustavi se u Petrove u, da prikaže Bogu sv. žrtvu. Za viieir.e mise, pade s neba na žrt nik stiiela, na kojoj je zlatnim slo a " K napisano : • Ivane, nc boj se ničega; krjepošću moga imena odniet ćeš poh Ju.«*) Svetac se iza toga čuda utješi i razveseli, te nametnu križ onoj svojoj braći, koja još niesu bila u križarsku vojnu uvršćena. Htio je, da se odielo svećeničko i sve, što je bilo za njihovu porabu, obilježi tim svetim znakom. Dade takodjer načiniti velik barjak, na kom bijaše uvezen sveti križ i slika sv. Bernardina.« U Biograd unidje dne 2. srpnja 1456., a već 4. i. mj. oko dvie stotine hiljada nevjernika obkoli tvrdjavu. »Sa sobom su vodili«, piše Ivan Tagliacozzo, očevidni svjedok, »bez1) Pismo Kapistraaovo Kalikslu ПГ. (ч>Bolanđ., t. X., oct.). — Krist of Vareški, c Ш. г) To naiVOdi Kapialrailov pratioe 1 oievidni svjedok, Iimn Tagliaeoazc �Str. 132. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. brojne deve i druge tegleče životinje, koje su vukle ratne sprave, puške i ogromne lumbarde (velike topove), koje bi razdrobile i u prah obratile ne samo grad, već i najviše planine. Osobito su imali sedam strojeva, koji su dan i noć bacali ogromno kamenje, koje je pa dalo sa strašnom lupom ; vidjalo se je, kako ovo kamenje sieče zrak, a silom bi svoga pada otvaralo zemlju i u nju sc samo zakopavala. Turci su bili doveli dovoljnih sila do zauzmu cielu Ugarsku. Bjegunci nam dojaviše, kako se je Mulin med II. bio zakleo svojim pro­ rokom, da će prije dva mjeseca objedovati u Budimu.1) »Vidcći Kapistran, da je Bioprr. ’ obsjcdnut tolikim mnoštvom, a da ga brani tako malen broj hrabrih vojnika, odluči se da potraži pomoć vani: ricka jc još bila slobodna, pa krene ladjoni obećajuć, da će za malo nove9t; itavu vojsku. Došav u Petrov arad piša Чг. 5. »jedno ogromno tane od lumbarde pade na crkveni krov; svi ljudi pobjegoše, ostaviv mene sama . . . Niesmo se više nadali pomoći s Dunava. Iza dolazka otca Ivana turske su galije zapricčiic prolaz, blokada bijaše podpuna. Prem smo bili pripravni na mučeničtvo, ipak bijasmo u velikoj žalosti; kuga i glad bješnjahu u gradu, a mi se niesmo mogli obskrbiti hranom i municijom.«1) Dočuv svetac, da je grad posve blokiran i da nije moguće unutra prodrieti, stade pripravljati malo brodovlje, da razbije blokadu. Z a nekoliko dana skupi više od dvie stotine barka, koje na; imi hranom te se križari u njih ' -naše. U noći dojavi obsjcdnutima, 0 » , ir sliedeću sricđu priprave i otrag navale tursko brodovlje, dočim ćc ga križu pasti sprieda. U odredjeni se dan z.. aetnu strašna bitka. Svetac je barjakom u ruci oduševljavao bo­ rio«' Tuisko brodovlje uzprkos žesto­ bijaše razbijeno i uništeno ; Hunj adu i zamoli ga, nei a г đodje kom lp' u pomoć. Sudeć ovaj, da ie taj pod- prolaz f) lavom postade slobodan. Iza hvat lud i nesmotren, privoli na nj te рг norske bitke Ivan Kapistran, IIun>ad i vojnici, što su ih bili doveli, istom nakon dugoga oklievanja. Bi da*k utanačeno, da sc u Zemunu skupe križari unidjoše slobodno u grad. i ladje, koje će grad obskrbiti hranom • Kroz devet sliedećih dana stiže i municijom. više od šestdeset hiljada križara. Dola­ »Ivan je živo opnminjao na odla­ zili su četama, od kojih je svaka, vozak sve one, koji su mu obećali, da djena svećenikom ili kojim redovnikom, ćc braniti vjeru kršćansku. Siromasi su imala svoju zastavu, na kojoj je bila velikodušno odgovarali njegovim opo­ naslikana slika sv. P'ranje ili sv. Ante menama, ali su se bogataši i plemići Paduanskoga, sv. Ljudevita ili sv. B crnardma, da se tim pokaže, kako su ih sustezali da ostave svoje tvrdjice.«5) Medjutim su se turci žurili da za­ franjevci uzeli u vojnike. N i e s u p o ­ uzmu grad, njihovi su topovi rušili be­ z n a v a l i d r u g o g a g l a v a r a o d deme: »Kad sam jedan dan služio sv. I v a n a K a p i s t r a n a; njega su slu­ misu,« pripovieda Ivan Tagliacozzo, šali, kao što novak sluša svoga starrješinu. Ivin T.gliicozzo. leca citate. ' ( lven Taglitcazzo, lace citata. Ibidem. �Br. 5- Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. »Često im je propoviedao, oporni njao ih na uztrajnost, obranu vjere, mučeničtvo: »Ili napredovali, ili bili poraženi,« govorio bi im, »ili udarali, ili ла vas neprijatelj udarao, zazivajte vazda ime Isusovo, jer je samo u njem spas.« »Vriedno je iztaknuti, da u tom množtvu, osim Hunyada, nije bilo ugar­ skih baruna ni vlastele. Svi, što su se odazvali pozivu blaženoga otca i nje­ govih redovnika, bijahu ljudi iz prostoga puka, seljaci, siromasi, učenici, samostanci, članovi trećeg reda sv. Franje. Poput novih Davida išli su s praćama i štapovima proti GolLjatu. • Njihov glavar i vodja bijaše ženi otac, koji ih je provodio kao drugi Mojzija i drugi Jozue.«1) K ad su nevjernici rubiedjeni na vodi, na kopnu podvostručiše svoje sile proti gradu; udarili su nn idove i provale su se tu množile; ike su jarkove rapunjali snopovima 1 ine i gomilama kamenja, da si načine prolaz i prodru u tvrdju. Bedemi su bili po­ rušeni, a veliki toranj, razbijen na dvoje, dibao se na svojim temeljima. Tada turci odlučiše da učine obći juriš. Vidiv Ivan Hunyad njihove priprave, potraži svetca i reče m u: »Otče, pobiedjeni smo . . . Sigurno čemo podleći. Tvrđja se više ne može popraviti; prolaz je već otvoren. Imamo, istina, mnogo ljudi, ali ovi nemaju oružja i niesu izkusni. Baruni ne dolaze; šta bi mogli više učiniti?«8) Svetac g a prekinu i srdito reče : »Nemojte se bojati, odlični gospodine; Bog je moguć, a on može slabim orudjem razbiti sile turske.« ') lvnii Tn-liacozzo, loco citato. -) Ibidem. Str. 133. Uzprkos tomu odgovoru Hunyađ klonu duhom i ne htjede unići u tvrdjavu. Tada Kapistran sobom odabra četiri hi­ ljade najhrabrijih križara, opomenu ih na mučeničtvo i naredi im da zazivaju ime Isususovo. »Na večer (21. srpnja 1456.) turci se približiše vičuć što im je grlo nosilo: bili su slični ričućim lavovima. Križari, stojeć uzprav na rušećim se zidovima, bacahu na njih strjelice i kamenje, te ih tako mnoge raniše i usmrtiše. »Svetac se je molio medju vojni­ cima i neprestano ih dovodio na zidnu provalu. »Oko pol noći opet nasta juriš. ^ŠeoS se križari slabije opirahu, pa nep Ij 2auze prvu ogradu. Ali Kapistcai .’fide novih vojnika, pa kad su nept lji htjeli da zauzmu drugu, križari, l.djima je upravljao svetac, šupi tstavib im neprolaznu zaprjeku. Na (Je sna bitka blizu uzvijaćega mosta . . Najednom kršćani kao od Boga п idahnuti nagomilaše drolja i trnja, sve to podpališe i svu tu zažarenu gomilu stadoše bacati na navalnike, koji, zasliepljeni dimom i oprženi plamenom, uzmakoše zastrašeni i dadoše se u bieg, prevrćući se preko glave u duboke jaruge.«1) Iza toga uspjeha, kojim se oslobodi tvrđjava, Hunyad htjede zapriečit: kri­ žarima, da ne izlaze van, jer se je bojao, da turci, videć te nemoćne i razoružane čete, ne napadnu i ne učine juriš. T o svetac drugčije odredi. N a Čelu križara izadje iz grada i neustrašivo krenu do neprijateljskoga logora. Turci bijahu stali u bojni red, pa napadoše *) Ivan Tttgliacozzo, loco čitalo. �Str. 134. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. križare. Kršćani na glas Ivana Kapistrana, koji im je zapoviedao, zazvavši ime Isusovo, bjesno navališe na musli­ mane. Nastade strašna borba; otvori se užasna bitka. Svetac skoči u najveći metež, hiljadu puta opetova ovaj poklik : 'Pobjeda! Isuse] Pobjeda] S junačkim svojim vojnicima prodrie do u turski logor. Muhamed II. bi ranjen, a vojska mu se razbježe, ostavivši na bojnom polju t r i s t o t i n e t o p o v a i d v a ­ d e s e t i č e t i r i h i l j a d e m r t v i h 1) Na viest o toj pobjedi razveseli se srce pape Kaliksta III., koji je već bio prevalio osamdesetu godinu. N a uspo­ menu toga velikoga dogadjaja ustanovi svetkovinu Preobraženja Isusa Тч: a ( u . kolovoza 1456.). Poslić nekoliko dana umre Hunyad. Videć Kapistran, da mu nestade prijatelja i u boju druga, izprva se podade tuzi, aii pomis' v na krjeposti, junačka djela 3 slavu oga, koga više nije bilo, kliknu u ne n po božnom zanosu i oduševljenju : Zdravo, sjajni nebeski miljeniče! . . . Pao je dakle onaj, koji je bio vienac kr«,^ s tv a ! . . . Utrnulo se je ono svjetlo, koje je razsvjetljivalo sviet I . . . Ja o ! Pomrčalo je ono ogledalo hrabrosti, u koje smo s tolikom nadom gledali . . . O hrabri vodjo ! Neprijatelj je pobiedjen, a ti sada kraljuješ s Bogom i s angjelima slaviš slavlje! . . ,«2) Medjutim je kuga harala po onim krajevima. Iza poraza turaka, mrtva tjelesa, koja su gomilama prikrivala bojno polje, bijahu ostala nepokopan a, zato se je na sve strane razprostirao užasan smrad. J) Isti; Nikola Farski, *) I \s n de Tburoez: Lib. ehron. Ilunga- Br. s. »Jedan dan po zapoviedi poslanikovoj,« pripovieda Ivan Tagliacozzo, ■ izadjoh iz logora s bratom Aleksan­ drom Dubrovčaninom, da izmjerimo duljinu utvrde . . . Išao sam preko Široke ravnice, gdje su turci bili pobiedjeni. Bio sam na konju; ali sam osjetio tako užasan smrad, a neopisivi pogled na one onlik-e lešine, koje su se razpadale od truleži, tako mi bijaše gnjusan, da sam morao biju vati. Težko mi je dostalo sila da trčeć dođjem do logora . .. U noći bi čitavo stado divljih životinja prolazilo poljem; ob dan bi čitava jata grabežljivih ptica lietala u zraku . . ,J)« Ivan osjeti naskoro zleposljedice toga toga zraka. Bio satrven od umora ; muči. a je žestoka i neprestana groz­ nica. > mu i grlo bijahu namočeni i prekrit iko debelom prašinom, da su svi lirk< i bili bezuspješni. Morali su jezik nožem strugati . . . Kosti su n рг< Li;,dale kožu, koja je od sunca bila sva pocrnila.**) N "e bilo moguće dalje boraviti kod I. ’ i rj. Kapistran po savjetu papina poslanika ode u Zemun. T u je bilo po­ raženo tursko brodovlje; stanovnici se bili razbjegli, a kuće porušene. Iztrošen bolešću, Kapistran je morao ležati na goloj zemlji, u ruševinama. »Za vanjkuŠ inu je služio kamen ili komad drveta; mjesto slamnjače imao je ćilim, a pokri­ vač mu je bio njegov plašt.« Uviek medjutim veseo u tolikim patnjama, vazda se je s papinim po­ slanikom i onima, što su bili uz njega, razgovarao o načinu kako bi se uništila turska vlast. Napokon se vlastelinu Nikoli, jed') 1 T igliicozzo, loco citate. ’) l*'i- �Вг. Utjecaj sv. Franj« prosvjetu i umjetnost. nomu od njegovih prijatelja, sažali nad njegovom biedom, te ga dade prenieti u Villak,1) gdje su ga kralj Ladislav i velikaši posjećivali. Čuvši tada, da Fra Ambroza Akvilanski leži na smrtnoj postelji, skupi svetac sve svoje sile te se baci na koljena na svojoj jadnoj postelji i pomoli se za nj Bogu ; Am ­ broza u isti čas ozdravi. Znajuć Kapistran, da mu se je približio smrtni čas, zamoli, da mu se podiele sakramenti umirućih, koje primi ljevajuć obilne suze i zadnji put opom enu braću, da ostanu vjerni serafskomu siromaštvu. Ležeć na goloj zemlji kao nekada Patrijarka Asižki, očiju uprtih u nebo, mirno usnu u Gospodinu u 7 1 . godini života. Bijaše to u .-jbotu,23. listopada 1456.*) »Bedem kršćanstva« bijaše pao; ]) Danas se zove Ilok. Str. 135. pobjeditelj kršćanstva bijaše umro. Ali se iza njega serafski red ne razoruža pred polumjesecom. Godine 1467. fra­ njevci podigoše Bosnu proti turcima; koji su je tlačili; 1480. franjevac Anto F radin podpiri srčanost Petra Aubussona i prisili turke, da ostave Rhod;]) fra­ njevac papa Siksto IV . oslobodi od njih Italiju; >509. kapucin Pistoggia uzpali veliku dušu Pija V ., i križ pobiedi u Lepantu ; 1 6 1 1 . Lovro Brindski protjera turke iz Ugarske; franjevac Marko Avianski sa Sobieskim porazi ih pred Bečom. A k o je islam bio napokon pobiedjen u njegovoj borbi proti civili­ zaciji i evangjelju, njegov je poraz priati uztrajnoj srčanosti papinstva, nepu ivoj postoj nosti franjevačkoga reda. (Svržil će se.) l) Pavl& II. Da bosanske frtajevce ap- Wadd)ng, au. I467. *) Ivan Tagliacozzo, laća citata. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. Razpravlia f r a S r ' IV . L iep a umjetnost. Franjo je svojom svetošću bio tako razsvietlio Italiju, tako je bio obljubljen u narodu, da se je dvie godine iz njegove smrti Grgur IX., izrazujuć osjećaje cicloga naroda, obratio na umjetničku vještinu, da proslavi našega svetca. Naskoro se na njegovu grobu podiže spomenik, pa najglaso­ vitiji slikari bijahu pozvani, da ga nakite kao kovčeg za sv. moći. Oni od toga spomenika učiniše kolievku talijanske umjetnosti, a i Asižki je siromak u tom imao velik dio. n g j e o B r k o v i ć. I sbilja, u to s e je doba umjetnost počela oživljivati povratkom na uprav­ no, iskreno poučavanje čovjeka i pri­ rode. Cimbue je potaknuo taj obnav­ ljavaj uči pokret, a Giotto ga je svojim, veleumom prodičio. Niesu li pako estetički osjećaji florentinskoga učitelja i njegova odličnoga učenika bili vrlo slični osjećajima Asižkoga pjevača ? T o je stvar posve ja sn a; jer promo­ trimo li njihov umjetnički rad, vidjetćemo, da se ovaj s Franjinim dubom posve podudara. Giotto je odstupio od onoga bizantinskoga slikarenja, u �Str. 136. Utjecaj sv. Pranje na prosvjetu i umjetnost. koga su slike i figure mrtve, te je ulio u njih onakav Život, kakav je u istinu, kakav je u prirodi, koju je Franjo toli ljubio i po njoj se kao po Ijestvama do samoga Boga uzpinjao. Franjo je dakle na Cimbuea i Giotta svojom pojavom i osjećajima moćno uplivao ; on je oživio njihov misticizam i dao duhovni značaj njihovu naturalizmu. Mnogobrojne su slike otca franje­ vačkoga reda, te bi se samo u poseb­ nom velikom djelu mogle glavne opi­ sati. Ali je to osobito znamenito, da sve odsievaju duhovitošću i umjetnošću. Mi ćemo se ustaviti samo kod onih, koje se u umjetnosti najviše >2tiču. Izmedju najstarijih svojim Jadom i pobožnošću najviše zanimaju one na mozaičkim a b si dama sv. Ivana Latera ir­ skoga i sv. Marije V eće ti Rimu. One nose podpis franjevca Takova T ritia, koga Gerspach punim pravoir i i za predteču novije umjetnosti fc.i prvoj od tih slika bvet ac sa sv. Antom Paduanskim kleči blizu apoštola, Ivana Krstitelja i Marije, koji su se окирш oko križa; u drugoj, K r u n j e n j u bi. d j. Marije, on se takodjer ističe svojim molečim držanjem. Druge slike našega svetca, koje manje zastrašuje svojom starinom, potekle su iz kista brata Kuda, benediktinca, Bonaveture Bcrltnghieria (na crkvenom zidu u Pesciji), Giunte Pizanskoga, na jednoj od dasaka, od kojih je bila sačinjena smrtna postelja sv. Pranje. Sto se tiče njegovih izklesanih slika, jedna sc nalazi u orvietskoj katedrale! na Z a d ­ n je m s u d u , a plina je života i izrazitosti. Cjelokupna je ta slika po svoj prilici djelo Pižanina Giovannia. Rr. s. Od prvih umjetnika, što su pozvani u asižku baziliku, samo Guido Sicnski odlučio da odstupi od grčkoga načina slikanja. Cimbue, koji ga je nasliedio u zadnjoj trećini X III. vieka, unickša malo ukočenost njegovih lica, ali se ipak ne odalji od predaje. Prosliediv' Giotto djelo svoga učitelja, podje mu za nikom da se oslobodi bizantinski li okova i da udari temelj talijanskoj umjetnosti. I ovaki evo umjetnik po­ svećuje svoj rad službi sv. Pranje, jer mu se je njegov Život predstavio 11ajljcpšim idealom. Promjene u životu otca franjevač­ koga reda, koje se razvijaju po zidum g gr,roje crkve, vrlo su ganutljive i L 1 “. U prizoru gdje naš Gospodin traži < vetca, da popravi njegovu crkvu, onom, gdje 011 daje svoj plašt рго a u, Franjo čistim izrazom svo licu 1 svojim značajnim držanjem sva з ! obiva za se. U slici, na kojoj pse avija, kako Franjo prima r a n e od kusa, svetac ne izgleda više kao majjski stvor, već kao nebeski stanovnik; osobito te začaruje prizor, gdje božanski Učitelj blagosliva svoga miljenika. Mnoge druge freske diraju čovjeka svojim skladnim razporedoin. Giotto je izradio u dolnjoj crkvi simboličke i idealne freske, koje na­ značuju i predočuju krjeposti monaške i kršćanske. Tri žene predstavljaju ove krjeposti. Jedna od tih žena predočuje siromaštvo: razderane i viseće krpe njezina oJiela, grubo uže oko pojasa, neuredjena i razčeŠljana kosa; druga od tih žena predstavlja poslušnost: jedna ruka na ustima, druga medju samostanskim pravilima, koja monuk treba da v rši; treća napokon znači �Вг. 5. Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. krjepost čistoće: ova se moli ла viso­ kom tornju, dok je u isto vrieme brane angjeli od raznih napastovanja, koja joj dolaze pod raznim znakovima i slikama. Jednako je Giotto ovdje izra­ dio štovanje sv. Franje. Svetac je posadjen na zlatni priestol sav sjajan od velikoga svjetla. On je obučen u bogato odielo djakona i okružen od korova angjeoskih, koji slave i vesele se njegovoj pobjedi. Kad se mimo ovo uvaži rad Giottov u gornjoj crkvi, treba priznati, da je ovaj slavni umjet­ nik razmjerno najviše uzradio u slavu sv. Franje, da je najviše proniknuo u duh i Život svetčev : toliko ga je veličina njegova obuzela i osvojiln. Nije Giotto ukrasio асши crkvu asižku, već je izradjivao ULne slike u čast svetcu i po drugim samostanima i crkvama franjevjčkjn u Verom, R a veni i Rimini. IJnv'lnik nddee Gaddi, koga je veliki G< ifcto ao na kištenju, uresio je ovu crSt raznim sgodama iz života Isusa i М&Дје. Evo tih sgoda: Gospodinovo rodjenja, javljenje, pogibija nevine dječice, sviećnica, bieg u Egipat, putovanje u Jeru­ zalem, Isus medju učenjacima u hramu i jedno razpclo, pred kojim sv. Franjo pada ničice sa svojim učenicima. Zastu­ pani su dalje umjetnici Iluffaimacio i Stjepan iz Firence, Cavallini je pri­ kazao zadnje Časove Isusove na gori Kalvariji. Ca pauna je izradio grob Kristov i razne prizore iz života njegova. On jc ostao dulje vremena u Asizu, te je tom sgodom uresio gotove sve crkve asižkc svojim slikama. Osobito revan bijaše umjetnik Giottino. On je slikao i u crkvi sv. Klare. Iz Asiza odilazio bi u druge gradove, svuda tražeći posla za odkup svojih gricha. Str. 137. Napokon navodim učenika Giottova Simona Memmia, koji je slikao razne prizore iz života sv. Franje. Gornja je crkva posvećena Bogorodici. Dok je dolnja crkva polutamna, ova je sasvim svietla i sjajna. I ovdje vidiš zastupane poznate već umjetnike uz neke nove. Cimbue, koji u umjetnosti čini prelaz iz mode bizantinske u modernu talijan­ sku, naslikao je u ovoj crkvi četiri velika crkvena učitelja: sv. Ambrozu, Augustina, Grgura i Jeronima, zatim velike freske s prizorima iz staroga i novoga zavjeta. Slavni pako Giotto imade u ovoj crkvi naslikanih dvadeset i osam freski, koja predočuju različite a iz životu sv. Franje. Dvie ligu. naslikao je Marglieritone de Дгс2* imenom ovoga umjetnika takodjer spojena Čitava poviest. On bijnfte w .c ni pristaša staroga smiera u 'arst’ i sve poduzimaše, da se no au- aii i spricči : rnccJj utim bijaše mu t.v ud uzaludan, 011 umrie u preva! J žalosti radi poraza svojih '* 1 1 načela. Evo u ovo malo redaka gledao sam iznicti glavne predstavnike liepe umjetnosti, koji se klanjahu sv. Franji i plodove duha svojega prinose njemu. Pjesničtvo i umjetnost Časte svetca. Kao što oni pjesnici čine posebne epoke i odsjeke u književnom pogledu, tako i ovi umjetnici u poviesti umjet­ nosti. Svi ovi počev od Giunte iz Pize do Cimabua, od Cimabua do Giotta, od Giotta do Simuna Memmia sači­ njavaju častni sbor, koji u tajinstvenim tamama asižkoga samostana diže u sve vjekove slavu velikomu svetcu, toj izvanrednoj pojavi pobožnoga sred­ njega vieka. (Svršetak.) �Str, 138. Franjevci i znanstvena odkrića. Пг. s. Franjevci i znanstvena odkrića. I’riobcuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć. Izmedju znanosti, kojima je franje­ vački red temeljito proučio sve tajne i proširio medje, z v i c z d o z n a n s t v o zaslužuje na prvom mjestu našu pozor­ nost. O n o F r a n j e v c i m a d u g u j e d a le k o z o r i n a o č a le , k ao Sto im f i z i k a d u g u j e s i t n o z o r i p o v e ć a v a ju ć a sta k la . Nama je poznato, da mnogi moderni pisci tvrde, da su ta čudesna onidja nastala koncem X V I . ili počet­ kom X V II. vieka. Pače rek'bi da oni nikako i ne sumnjaju, da je tomu dao načelo jedan siromaSni Franjev*! 1284.). Neka medjutim otvore djela Roger Baconova, pa će tu nad krasnu razpravu o izbočenim, ' dubijenim i ravnim staklima, o učirdff 1 prels-nanja svjetla i o pravljenju zrca a [cr lala’j. T u se o svem tom razprtvlja ie dvo­ ličnim riećima, ne kakovim asnim izrazima, nego bistroi točno. Izmedju osta­ loga neka se samo pročita, Sto К г -пјг Bacon piSe 0 p o v e ć a v a j u č im s ta k lim a i n a o ć a lim a : ■ Ako čovjek gleda slova ili druge sitne predmete kroz kristal, staklo ili drugu prozirnu stvar stavljenu nad ta slova, te ako je to staklo okruglo, a izbočena mu stvar okrenuta prama oku, koje treba da je u zraku, mnogo će bolje vidjeti slova i učinit će mu se veća: ta je sprava karistna za starce i one, koji imaju slab v id : tako u dostatnoj veličini mogu vidjeti najmanja slova.«*) ■) Ro**T Beton, P triftetm a, p. 138., I J I . , I J 9 , 167. Ide na, Opus тпајш. Sto se tiče d a l e k o z o r a i s i t ­ n o z o r a , navedimo samo sliedeće rieči, koj e nam o tom predmetu u nekoliko poteza odkrivaju nauku franjevačkoga nauČitelja: »Može se načiniti jedna sprava od prozirna stakla, koja približuje oku udaljene predmete, a odalečuje od njega predmete susjedne , . . Sličnim se načinom mogu povećati, umanjiti ili izvrnuti oblid tjelesa1) . . . Lako je zaključiti iz pravila, što smo ih posta­ vili, da se najveće stvari mogu pričiniti ’etilus \ obratno; jer možemo staklo taku ' Tualti i tako ga udesiti prema našem u i izvanjskim predmetima, da se e prelamaju i odbijaju u amieni, lojim mi hoćemo, da tako me bli; m apo jlji sa svih strana motriti ili Jaljeni predmet. Tako bi u nevjeri troj daljini čitali najsitnija slova, 1 jili pješčano zmje i razabirali nnj ’ i.ije čestice prašine*)«. Bacon se neprestano drži toga načela, da se u najvećoj daljini mogu pred našim očima povećati predmeti; da zrake svjetla kad promienc svoj smier, k a d s e s l o m e , mogu obrnuti te predmete. Neka nam čitatelji oproste, što su naši navodi abstraktni i izkljućivo znanstveni. Neka se sjete bezsmrtnih posljedica i napredka, kojima su utrta put odkrića toga franjevca. Doći će dan, kada će znanost, oboružana sitno­ zorom, vidjeti kako se stvara do onda nevidljivi i nepoznati sviet, sviet nciz- I ij,, I, 8 'J Idem, Dt Stcrrtis optrihsi artis e»u. *) Roger Bicou, Opus m ajur, p , 357 �Br. 4. Franjevci i znanstvena odkrića. mjerno malenih stvari. Doći će dan, kada će se ona pomoću dalekozora slobodno vinuti u krilo onoga oceana bez obala, gdje plove nebeska tjelesa: pratit će zviezde na njihovu putu: mjerit će njihovu veličinu i težinu - poznavat će zakone onoga neizmjernoga sklada, što vlada u svemiru. Divno arudje astronomskoga opažanja, ogromni dale­ kozori, kojim danas razpolažemo, potekoše iz rada i teorija Franjina sina Bacona, koji je predteča i otac Корегntkov i Galileov, Keplerov i Newtonov, Herschelov i Leverrierov. Koger Bacon se je služio tim orudjima, o kojima pruža teoriju. On to više put jasno tvrdi: »P n s p r a v a , « veli, »opažamo lU-ari nebe­ ske.«1) . . . »Sto navodim, sigurno je, jer sam to motrio p o m o ć i s p r a v a ') Zato se nije čuditi, Što on pr itivuo Aristotelu mudro nauČaj^ «3 irenje svjetla ne biva u jedan tim i 1 svjet­ lost zviezda njima pripada ka< vojina. Nije Čudno takodjer, što on točno tumači p o j a v i s v i c i d a. , p a d a j u , što bez kolebanja tvrdi, da m o r s k a k l i m a i o d s j e k a bivaju usljed p r i v l a č i v o s t i m j e s e c a .') Franjevci su uviek po primjeru »divnoga naučitelja> sa sjajnim uspjehom proučavali zvjezdoznanstvo. Kad bi htjeli da o tom naša razprava bude podpuna, morali bi nabrojiti dosti djela, koja ako su danas i zaboravljena, ipak su u prošlosti imala prvu zaslugu i velik upliv. Izmedju Franjevaca, koji su kroz srednji viek većom mudrošću Str. 139. i sigurnošću nego itko drugi uspješno radili oko unapredjivanja zvjezdoznanstva, navedimo sam o: Engleza fra Ivana Pecchama (umro 1292.) i njegova »Načela o zviezdama obhodnicama;« trećoredca Rajmunda Lulskoga i nje­ govu »Razpravu o zvjezdoznanstvu,« pisanu god. 1298.; fra Ivana de Barwic, koji se je borio za zvjezdoznanstvo u ime razuma i znanosti (X IV . viekj; fra Roberta Lecestra (umro 1348.); Ivana Sumera. Bartola GLanvilskoga i njegovu knjigu »O svietu i nebesima;« Domi­ nika Pantalea (umro <376.); Antu D^anphina (umro 1560.) itd.1) Franjevački je red stekao neumrlu aa u R e fo rm i K a le n d a r a . Tu t mn najprije predloži Roger Bacon, je god. 1264. pisao papi Klement’. IV .: »Pogri e u kalendaru postale su nei jivi a porabu; to je užasno Cifazii n na astronomiju. Od vremena julija C'".Liii i uzprkos popravcima, što * ih kušali sabor nicejski, Euzebij. Ciril i I)eda, pogreške su se samo otežeale, a početak im je u računanju godine, koje Cezar drži da sastoji od 365 dana i jedne četvrti, čim se svake četvrte godine dodaje jedan dan. Ali je to brojenje pretjerano: zvjezdoznan­ stvo nam pruža način, kako ćemo upoznati, da je daljina sunčane godine manja po prilici jedanaest časova, zato se je kroz sto i trideset godina nabro­ jio jedan dan više, a ta bi se pogreška izpravila, kad bi se poslie toga vre­ mena odbio jedan dan.1)« T a se je želja franjevačkoga naučitelju izpunila ■ ) l’ «r inilruraeou . . . ezpetiraas t i qa*i: ■ ODI io coclulibai. (O fu t шајш, p. 79,) 'Ј Ibidem. *} Ibidem. ') О /ш m ajui p*g. liO. •) Widdiag, S e n f, Ord. Min. �Str. 140. Franjevci i znanstvena odkrića. istom poslie t r i s t o t i n e i o s a m ­ n a e s t g o d i n a ; ali kroz to dugo vrieme franjevci niesu prestajali podr­ žavati mnienje svoga brata Roger Bacona. Ivan Suinmer u X IV . vieku1) i Ivan Salon u X V I ,1) napisaše o tom znanstvene razprave. Kašnje samostanac Srećko Peretti svlada zadnje zapreke. On dostavi papi Grguru X III. spome­ nicu, šio ju je sastavio Ljudevit Lilio; zahvaliti je njegovoj uztrajnoj molbi, što se je sv. Otac odlučio za preustroj Kalendara. T o protestantima ne bijaše po volji, jer to bijaše papino djelo I Franjevci s otccin Romanom de Samt njegova djela.’)« — »Nije sumnje, veli dalje gosp. ChasIe.’ J da najveći talijan­ ski geometri, Cardan i Tartalea, svoj način pouke i svoje znanje duguju djelima o. Luke Pacciolia.« Ovaj je naučavao u Rimu god. 1489.*) Kroz vjekove, što su slicd ili iza Renaissance revnost franjevaca za astro­ nomijom nije se umanj.la. Napomenimo, da su Kapucini išli svojim tragom ; do.sti će nam biti da navedemo: o, Ivana Ambijanskoga, koji je pod naslo­ vom »Atlas des tempa< (atlas vremena) ostavio razpravu o zvjezdoznanstvii i kronologiji; — o. Emanuela Vivier- IJricuc o tom napisaše obrano." Nije naša namjera da govorimo o matematičkim znanostima : ini nam se medjutim posve narav.ki. da naporne neino važan napredak, što g~ je u vrieme Renaissance (ргч-роо re d s v . F r a n j e uveo u u uki; . isokih znanosti i kojim se je zvjezdoznanstvo, koje dobiva pomoć od najvećih mate­ matičara, moralo vrlo okoristiti; > 1 hoćemo da govorimo o p r i p o j e n j u a lg e b r e g e o m e tr iji. »Cesto seje« veli o. Leon Patrem, »razpravljalo, ali se nije riešilo pitanje: Da li je prvi Lcibnitz ili Newton alge­ bru pripojio geometriji'1 Ali nije ni jedan ni drugi od tih veleuma. Učinio je to franjevac o. Luka Paccioli, mate­ matičar prvoga reda, ali su dosele vrlo ricdki učenjaci upoznali i ocienili uonomskoga družtva u Francczkoj, koji je izumio i načinio kozmografičnu njihalicu s osam ploča na jrlaniglobu (karei sa zemaljskim polutkama), poka­ zuju ć satove na cjeloj kugli zemaljskoj, dane u sedmici, mjesecu, godi, izhod i zapad sunca, zoru i suton (sumrak) itd. Ta jc njihalica dobila zlatnu medalju na izložbi u Nizzi god. 1884., dvie velike d i p lo m e s k r i ž e m u Monakovu god. 1893. i u Mizzi god. 1894. ') De <jn»n[ilate anni. — K.lend.rn c««ig»tiones. *j De enzendilione Kalendaiii. ‘) Leon Petrem, Taileau synoptique de t hist. de Г Ordre Seraphique. 3) W«is, Eiage Ju P Chrysotogney u 3. ivtz . MiSm de Ja Sociite d agrie. de !a JT auteSnone. ' koga najpohvalnije ocjenuje Pitoi o. Antuna Mariju, austrijanca, glasove njegovih djela o kretnji planeta ЧЛ viekj; — o. Krizostoma de Gy, u- glasovita u X V III. vieku ra< jeg.'vili slika, što predstavljaju ne a ■ esa. IzD" jn franjevaca u X IX . vieku iztak1 uro o. Ildefonza de Gazzo, člana ') ■ ci‘: P- 'З 2*) Aperfu hist, — ISiogr. Firmin-Didot. �Вг. s. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 14 1. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. B г k o v i ć. II, Duns Škot. da ga pripravi na njegovu buduću za- Ovajput nam je govoriti o blaženom Duns Škotu. T a je zadaća daću branioca bezgrješne Marije. Vilelm ’z Vare bijaše doista jedan od riedkih, naućitelja onoga vremena, kad se je ta povlastica Majke Božje najviše branila. Po svjedočanstvu Bernardina de Buslis njegova je lozinka bila ona ista, koju si jc morao kašnje tako usvojiti i u praksu staviti uzvišeni naučitelj : »Kad se radi o pohvali Marije, volim pogri­ ješiti pretjeranošću, nego umanjivanjem.*) Osini toga je morao bez sumnje častni ^ Škot naći medju svojom braćom oka-Vog? samostana vatrenih brantoca ] ine povlastice, Ke se bi. Angjeo iz Pize i ' njegovi !rugo \ i bili nastanili u Englczmesu koj niesu ali tko da ih poduči u sve! bn o loviji. Zato zamoliše K o ­ to ru Gin _,e Tcte-a, kašnje biskupa Sinkolu«’ ga, da im predaje svetu zna­ nost ! vaj rado pristade da u toj zna­ nosti uputi mlade franjevce, sveza s njima prijateljstvo, osobito s Adamom de Marsch, prvim franjevcem, koji je položio doktorat na oksfordskom sve­ učilištu. Drži se pako, da je Robert Grossc Tete bio je pristaša mnijenja o bezgrješnom začeću Kraljice angjeoske. Mladi je Duns Škot morao iz znanst­ venih predaja, što ih je on ostavio, crpiti najdublje uvjerenje o istinitosti toga otajstva. Kad se je tako pripravio, mogao se je slobodno bez ikakve nepromištjenosti postaviti braniocem velike povla- sladkn i laka, jer smo već imali prilike da o tom našem blaženom bratu u našem listu govorim i. Svaki fra­ njevac osjeća u svojoj duši živu sim­ patiju prama uzvišenomu i oštroumnomu naučitelj u, koji je umro' još u cvietu svoje mladosti, ostaviv za sobom glas učenjaka i svetca, Nije nijedan na­ učitelj crkveni našao više protivnika, koji su zavidili njegovu slavu i v»t se dizali na njegovu nauku i *ло1. Po njihovu je shvaćanju Duns Š ro t nesmišljenik, Čija nauka dovodi Зо razkola. On se u svojim spisima fokazujp v ■ vatren, strog i žestok. I" za a1 ublažive neprijatelje Mar>in ■učitelj broji neustrašivih učenika, k. -iu u svojoj revnosti da obrane n^omene i spise svoga učitelja možda kojipa! pre­ koračili mjeru. Ali Škot je ostao vazda vjeran i odan crkvi. Engleska, Škotska i Irska prepiru se za njegovu kolievku. Bio bi vrlo vješt povjestničar, koji bi uepohitno do­ kazao, koji od tih trijuli naroda ima pravo. Ma kako to bilo, Bartol iz Pize ч zvom djelu S 1 i Č n o s t i s v. F r a n j e A s iž k o g a s n a š im G o s p o d i­ n o m veli, da je pripadao engleskoj provinciji.1) K ao učenik na oksfordskom sve­ učilištu Skot je imao tu sreću, da se namjeri na učitelja, koji jc bio sposoban ') Harlh. P.sen Chh/ oimi , Jib, I,, Conform, XI,, pari. I!.. fo. С Х Х V II.; edil i j i o . ’) M ariaU I. |.ti5j Stro Мвпче. Lugduni. 1 6 2 6, IV. de Konce)' �Str. 142. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br. 4. stiče Majke Isusove. »Posve je vjero­ ključuje ovim riečima: »Koja se je od tih trijult predpostavaka ostvarila, Bog jatno, uzprkos svim poduzetim naporima, da se dovoljno iztumači sv. pismo, čini to zna. A k o se ugled crkve i sv. Pisma se, velim, posve vjerojatno, da ne ka­ ne protivi, Čini se, da je dodietjena Mariji ono, što je najizvrstnije.« žem sigurno, da najveći naučitelji X III. Ali onda nije glavno bilo to, da vieka : Albert Veliki, Aleksander Haleški, sv. Toma, sv. Bono, Petar Taren- se dokaže Marijino začeće bez grieha, tainski i Gil iz Kima, niesu držali, da nego da se odklone potežkoće, koje su je be2grješno začeće Marijino u bla­ se bile porodile proti tomu otajstvu. Škot je zato slavan i ostat će za uviek gajni objave: svi su nju osobito štovali. Niesu takodjer ni najmanje sumnjali o što je to učinio riedkom zaslugom i oštroumnošću. njezinoj uzvišenoj čistoći, jer ju svi Da Marija, govarahu protivnici, nije jednoglasno uzvisuju nada sve stvorene čistoće. A najmanje je to, da niesu baštinila iztočni grieh, ne bi joj njezin poznavali načela, na kojim počiva božanski Sin bio potrebit kao Odkupitelj. Takova tvrdnja osim što je proti vjeri - odakle se dovodi povlastica bezgrješnoga začeća, jer ih nije nitko ' i at još i dostojanstvu Kristovu. razložio i branio kao oni.1! Upi radi uzvišenosti Sina smatrana kao P nika i Odkupitelja ljudi, treba Upravo nam to razpoloženje spo dopustiti zgiješno začeće Marijino, menutih naučitelja tumači, r.išto uzvišeni naučitelj bezgrješno začeć; bi. Djevicu pođučaje kao vjerojatno mnisrij . akoprem tu istinu potvrdju’ 1 d zima, koji se ne dadu pobiti. Povlastica se Marijina nije mogla predložiti kao teologično istinita; jer za crkvu i L slove jedna nauka nije sigurna, dokle god ima mnogobrojnih i uvaženih naučitelja, koji ju neodobraju. Kad je franjevački naudtelj jasnim i točnim načinom stavio pitanje, izložio neka mjesta iz sv. Pisma iz djela svetih otaca i dokaze iz razuma, kao i one u prilog, tako i one protivne (ili bar koji se čine takovi) Marijinoj povlastici, onda izrazuju svoje mnienje : »Bog je mogao učiniti, da bi. Djevica ne bude ni jedan čas u iztočnom griehu ; mogao je učiniti, da bude neko vrieme; mogao je učiniti, da ne bude u tom griehu nego samo jedan čas.« Pa za •) P . Terrien, S. J., La Шге de Dien, I-er v o l, p, 356 , note, odgovara ični nauČitelj. »Najsavršeniji Posred ik ima najsavršeniji način da vr taojo djelo posredovanja prema nekomu, a koga je Posrednik. Nije pako f !q nikoga, prema kome bi on n .'i'ao vršiti to najsavršenije djelo po­ sredovanja, nego prema svojoj majci. Dakle . . . A li taj najviši stepen posre­ dovanja ne bi imao mjesta, da nije on zavriedio, da ona bude očuvana od iztočnoga grieha, što dokazujem . . .« Onda sv. naučitelj teologičnim dokazima utvrdjuje tu predpostavku i razjašnjuje ju primjerima. Bolje je spriečiti uvriedu. kad se to može, nego li izmiriti krivca s uvriedjenom osobom. Odličnije je spriečiti nekoga, da ne pane u zlo, nego ga pndig.mti, kad je već pao. Krist je očuvao svoju Majku od svakoga osobnoga grieha. A li je K rist došao osobito radi iztočnoga grieha. Zašto ne bi od njega očuvao Mariju? . . . �Вг. s. Duhovi. Nebo je, nastavljahu protivnici, bilo svim ljudima zatvoreno ; Isus nam mu je morao vrata otvoriti i prvi u nj unići. Da Marija nije imala iztočnoga grieha, nebo bi joj bilo uviek otvoreno i mogla je u nj dospjeti prije svoga božanskoga Sina. Dvoje nam prieči ulaz u nebo, od­ govara Š k o t: jedno dolazi od nas, drugo od Boga. Prvo sastoji u griehu bilo iztočnom, bilo osobnom; drugo je do­ lazilo od volje Gospodina Boga, koji je bio odredio, da se nebo ne će otvo­ riti, dok onamo ne unidje sveto čovje­ čanstvo Isusa Krista. Da je Marija bila umrla prije svoga božanskoga Sina, če­ kala bi u limbu dan Uzašašća, ma1 što je bila sačuvana od svake ljage. Str. 143. morala biti očuvana od takove nesreće. Što se tiče patnja, one su mogle biti predmetom zasluge za Mariju. Isus Krist je mogao dakle podpuno učiniti svoju dužnost Odkupitelja obzirom na svoju Majku i ostavit joj te vrste muka. To je duboka misao, ako se čini suhoparna. Da se razjasni trebalo bi ju prispodo­ biti s ulogom nove Eve, koja je pri­ padala Mariji. S toga razloga ona je morala naći uz novoga Adama i dieliti njegovu sudbinu, trpjeti na ovoj zemlji kao on i umrieti kao on. Ali kao što u novom Adamu, tako ni u novoj Evi te muke niesu bile znak iztočnoga grieha . , . Ne bi nikad svršili, kad bi razvi­ jali odgovore, što ih je Marijin naućitelj iao suprotstaviti svojim ргоtivnicim. Iz onoga, što smo naveli, čini nam se da je Iako pojmiti borbe i pobje časti ga Duns Škota u prilog njeg e svete Kraljice. Kakove su bile posljedice i kakav je bio svršetak svih tih raep v a T o ćemo vidjeti dalje. A li ako je Marija bila sačuvana od istočnoga grieha, znšto je bila podvržena gladu, žedji i smrti kao i svi Adamovi sinovi ? Odličnoga naučitelja ne .unjuje takova poteškoće. Sami je grieh, grieh iztočni, najveće zlo, koje Se može do­ goditi razboritom stvoru. Kraljica je (Nastavit 6e se). Iz perivoja crkve katoličke. D u h o Napisao : f r a I) S v e t o nam pismo na više mjesta svjedoči, da su apoštoli Duhove svetkovali U djelima apoštolskim stoji napisano: »Pavao odluči kraj Efeza samo proći, da se ne zadrži u Aziji, jer se žuri što prije stignuti u Jeruzalem, da pro­ slavi duhove«. Apoštolova je namjera zasigurno v i . mi n G a I i ć. bila u Jeruzalemu ne židovsku, nego kršćansku svetkovinu proslaviti. U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao piše: »U Efezu ću ostati do Duhova«. Kako bi bilo moguće pomisliti, dn apostoli nijesu ovaj uzvišeni dan sve. kovali, kad se je upravo sad pozu . >, �Str. 144. Jir. 5. Duhovi. što su i zašto ih je Isus izabrao. Nji­ hova mudrost, goruća ljubav prauia Bogu i bližnjemu, njihovo nadahnuće, srčanost, prezir smrti i svieta, plodovi su Duba svetoga. Ova svetkovina s pravom se 20ve, rodjendan Crkve K ri­ stove, jer se je upravo danas sve, tako rekuć, preporodilo na novi život. neugasive ljubavi prama Bogu i prama b ližn jem u . Židovska svetkovina »Duhovi« biiaše svetkovina žetve u doslovnonaravnom smislu; kršćanska pako u više duhovnom smislu. U starom za­ konu prikazivahu se prvijenci plodova, u novom pako sam se Isus prikazuje svomu Otcu nebeskomu. Kako bi dakle apoštoli propustili ovaj dan bez slavlja? Uzvišena ova kršćanska svečanost upravo se onda slavljaše, kada je židovska započimala. Sa ovom svetkovinom, ne samo da sc je saznalo što su apostoli i da se je Crkva preporodila, nego je i ista narav novo obilježje primila. Zidovi svetkovahu pctdeseti dan iza vazma, te ga nazivahu svetkovinom »nedjelja*, jer od vazma do Dnhm. moralo proteći sedam punih т.. jjeija. Ovo vrijeme morali j U Židovi spro­ vesti u postu i pokori т? JI uzvišene svetkovine, za koju su м pripravlja';, Sedme nedjelje iza vazma bijaše svet­ kovina žetve. K ad su mciruli 2 ’J po zakonu Mojsijevu Bogu p: vflt : od žetve prikazivati. Kadi лм prikazbe svetkovini je ime: Dan žetve ili prvienaca*. Upravo vidimo, da je ovo vrijeme kad se si a’'i jedna od najvećih svet’•«, .»Duhovi«, svima veoma ugodno Jer . 1 cvate, zeleni se, miriše, pupovi probija 1’ >3. Sv a narav izgleda kao čarobni . kojemu se samo prijazno Ovaj svetčani dan sjećao je Zidove onoga časa, kad je B og puk Izraelski izveo iz Egipta i svraćao je pažnju na pedeseti dan, kad su date zapovjedi od Boga preko Moj šija na brdu Sinaju. Židovska svetkovina bila je samo slika kršćanske; kršćanska pako izpunjenje obećanja. nebo smij. sve leo Št a naravi kroz ovo vrijeme i, ite i budi se od mrtvila ; tako -to u apostolima procvijetaše sve кгк isti i svi mogući plodovi Duha evetPo Duhu svetom ne samo, da su se apoštoli preporodili, nego i cijelo čovječanstvo je osjetilo plodove ljubavi prama Bogu i bližnjemu Ako je kršćanstvo jedna obitelj te ako ima vidljivu glavu, sigurno se može usporediti sa vrtom, u komu ođsjevaju plodovi krijeposti. Koje plodove mi kršćani primamo Duhovi, koje su Židovi slavili, sje­ ćaju nas na utemeljenje vi ado-uprave od Duha svetoga, život svetaca. Božje 11 starom zavjetu: kršćanski pako na utemeljenje Isusova kra­ ljevstva, u koje smo svi pozvani po Duhu svetom u jedinstvo Crkve Isusove. N a Sinaju B og je dao zakon Duh sveti svakomu od nas govori: »Sinko, otvori ml srce svoje, da te razsvijetlim mojom svijetlošću i da tako nepobitno nas ući odtjeram od tebe duh vremena (ovoga svijeta). �Bi-. 3- Ljudska je pravica Često velika nepravda. Sinko, dopusti, da te razplamti ljubav moja, da mogneŠ upoznati istinu t tako uvijek biti sretan«. Svi ljudi kad bi zazivali u svako Str. 145. .vrijeme Duha svetoga, mogli bi biti isti apostoli. Svi bi bez sumnje mogli biti oni krasni plodovi, koje će angjeli pokupiti u žitnicu nebesku. JK Ljudska je pravica često velika nepravda. v. Mjesec je listopad. U Bresciji se držala neka narodna svečanost, na koju pogje i naš Alfred i to tim ragje, što je morao tu obaviti neke poslove. Pošto je nadošla sila Božja naroda, moralo se je konakovati i u privatnim kuć* Alfred se nastani sa svojim domorodcem i bilježnikom Decetti-em t d jednoga liječnika, svoga prijatelja, >ecetti bijaše mladić i tek nastupio Feoju službu; čovjek, kako se je mislilo, d* 1 ob­ daren naravskim darovima, al ista i podal, jer se nije žacao uij.'ds 1 sred­ stva, da se samo obogati. 0 » m svoje bilježničke službe bavio se je ou dru­ gima poslovima: tako bi na primjer drugima utjerivao dugove, kupovao razne stvari, sklapao ugovore itd. U ostalom nikomu se nije svigjao: živio je na pustinjačku, bez prijatelja, te je bio odveć muČaljive naravi. K ada su Alfred i bilježnik potražili sobu, uvedoše ih u veliku spavaonicu, gdje su bile odijeljene platnom dvije postelje. Bilježnik i ako one večeri nije bio veseo, a ono je dosta govorio, Što bijaše proti njegovu običaju, jer se bi­ jaše sastao sa svojim starim znancem, a valjda je i malo više pio. Alfred je naprotiv bio neveseo i od malo liječi. »Što ti je ?«, upitat će ga bilježnik, »vidim te posve snuždena«. Istina je, da sam neveseo, a kako bih i mogao biti veseo, kada se baš danas navršuju četiri godine, otkako je Franjo Ansolti, moj rodjak proglašen zlikovcem ? Svaki me dan muči ova misao«. Звлајј pravo, danas su baš četiri gath . Nu što treba na to misliti ? Pošto nas veselje u Bresciji, budimo veseli i »Fi'onj. |e %io, a i još je moj najvBt . pa . . .« liui. Ufrede, ostavi Franju na stranu, jer ga ni ti ni ja ne ćemo oslo­ boditi . « ^iali Bože! da, nu on je nevin...« »T i misliš tako, nu sudci su pro­ našli drugčije«. »Franjo je nevin, ja sam o tom potpunoma uvjeren; dapače se nadam, da će, kad li tad li, sav svijet saznati za njegovu nevinost«. »Tko ti to veli, ili si možda što o tom čuo? Niti znam, niti sam o tom što čuo, samo stalno znam, da je on nevin, jer mi njeki unutarnji glas govori, da će se doskora otkriti pravi ubojica NovcIli-jev, jer kaže poslovica: Bog ne plaća svake subote«. » 0 , nemojmo si zadavati skrbi s oviin uspomenama, već radje spavajmo �Str. 146. ljudska je pravica često velika nepravda, slatko, jer je kasno. Dobra ti noć, AIfredel« Dok su tako govorili, legošc spa­ vati; Alfred mu otpozdravi i zagasiše svijeću. Slijedećeg jutra, kada su se digli, reče Alfred bilježniku: »Jesi Ii slatko spavao ?« — »Hvala na pitanju, izvrsno!« »Toliko bolje: a ja sam mislio, da ne možeš usnuti — što si ono buncao u snu: 13 5 ?« »i 35?« odvrati uznemireno bilježnik »pa što sam govorio?« »Da ti pravo kažem, ne bih ti baš točno znao reći svaku, jer mi se je spavalo; nu ti si neprestano govn 13 5 , i čini mi se, da si govoiiu : bio je ondje, ondje . . . nemojte mi doho­ diti sa 1 3 5 1 i slično. Ja sa u te jednom zazvao, a ti si počeo vikati: ostavite me, ostavite . . ja sam nevin . 1 »Ah, to su ludosti. Jučei su me drugovi napastovali da odviše ] n, pa B og zna, kakve su mi se misli uslijed vina kolale po glavi . . . » Bilježu’k ne mogaše izreći više, usne mu drhtaše, a glas mu u grlu promukao. S v e je to pomnjivo promatrao Alfred, ali mu ne reće ni riječi. Decetti izagje prvi iz sobe, a Alfred istoga jutra ostavi Вгеsciju. Bilo je to jednoga kišnoga dana u mjesecu studenom, kada se je Alfred vraćao iz jednoga mjesta u svoj rodni si kraj, te se je morao svratiti preko puta, koji je vodio u nama već poznatu šumicu. Tu nagje mramorni križ, štono ga podigli pokojnomu Tončiću; zaustavi se, otkrije glavu i pomoli se njeko vrijeme za pokojnika i za Franju A n solti-ja, koji je morao patiti za onaj Br. s- zločin. Obaviv molitvu, krene dalje, ali ne bijaše još odalečio kakovih dvadeset koračaja, kad se povrati natrag, jer mu bijaše zapelo oko na jedan broj na brzojavnom stupu, Što je bio kod križa bio je broj 1 3 5 . Odmah mu pade na um noć sprovedena u Bresciji, sanja bilježnikova, koji je u snu višeputa ope­ tovao onaj broj, kako smo prije kazali. Posumnja naravski, da bi bilježnik mo­ gao biti s umorstvom Tončićevim u kojem tijesnom odnošaju. Onaj je su­ morni dan već na izmaku, kada se je Alfred još jednom pomolio Bogu za pokojnikovu dušu i buljio u onaj broj toli tajnov't. Putra dan Alfred ustane rano i potra. pnika, da prije njemu nego ikomu gomu otkrije svoje tajne, da ga zap. savjet, što bi morao uči­ niti. Žnp ik ga sasluša i reče mu, da otif u ob! nje mjesto i neka stvar dojavi vještomu odvjetniku N. Alfred učini pa j/jetu župnikovu te potraži odvjetni! a i ispripovijedi mu sve. Tad će n odvjetnik: »Što mi govoriš, još nije dostatno, da se drži ubojicom bi­ lježnika, nu ni protivno držati ne bi bilo najpametnije, znamo bo, da su se gdj ekad od krili i najtajniji zločini po­ moću slabijih dokaza, nego li su ovi, što mi ih sada ispripovjedi. I opet u svemu ovom poslu treba ozbiljno i po­ lagano postupati. Iza kratke stanke opet nastavi: iak o se ne varam, mi bismo mogli tu stvar najbolje ispitati ovako, a da u nikomu ne uzbudimo kakove sumnje. Dojduće ću sedmice otići u mjesto N M kako znaš, i morati ću sobom uzeti jednog bilježnika, pa bi mogao za taj posao odabrati Decetti-ja. Mjesto, kamo idem, nalazi se ne daleko one �Br. s Ljudska jc pravica često velika nepravda. šumice, pa ćemo se na povratku onamo svratiti. T i se moraš kao slučajno naći u onim stranama, i poći ćeš u gostionu u koju ću doći i ja s bilježnikom, pa ćemo otale sva trojica u mjesto M. i proČi ćemo onuda, gdje je bio ubiven siromašni Tončić. Što bi morao ti u slučaju uraditi, to ćemo utanačiti sutra, ako ti ne bude žao k meni doći, što ti se čini?« »Gospodine odvjet»iČe«,reče Alfrcd, »prekrasna namisao: sutra prije noći eto me opet kod vas«. Osam dana po utanačenom dogo­ voru otigje odvjetnik sa našim bilježnikom u ono mjesto, pa obavivši posao povrate se, kada se bjehu dogovorili i u gostionu, gdje nagju Alfređa. Odvjetnik i bilježnik g a pozdrave, te sjedoše za isti sto. U razgovoru, kud će se vratiti, bilježnik, budi da je preduigjao, 0 bi se moglo dogoditi, hudi da т в a bilo drago vraćati se preko mj sta, đje je bilo počinjeno, tražio je nemiran ^vaku priliku, kako bi mogao sam otići, ali mu posao bio uzaludan. Putem zapele Alfred govoriti o Novelli-jovoj smrti o Franjinoj osudi, koja je bila nepravedna, pošto je on bio nevin. Naglasi, kako će se do ne mnogo otkriti pravi za­ četnik onog ubojstva, jer da se već našlo dosta temeljitih dokaza. Kada putnici prispješena ono zlokobno mjesto, reče Alfred : »Ovgje, baš ovgje gdje je križ, bio je ubiven. Oh, da li ovaj stupac mogao progovoriti s onim svo­ jim 135. Ja mislim, da ove brojke mo raju 1 u noći mučiti razbojnika, i da ih Str. 147. to, problijedi i okrene se Alfredu i reče mu trepećućim glasom: » A što sve ti imaš proti meni?« »Ne sječaš li se«, reče ovaj »one noći, što smo je zajedno sproveli u Bresciji i ob onoj sanji ? Sada te pitam i to je bio onaj broj 135 ? « Bilježnik ne otvori usta, ali pro­ govori odvjetnik svečano: »Decetti, ti si ubio Novclli-ja, slieđi nas, a ostalo će učiniti sudac«. Bilježnik, kao da ga je grom ošinuo, promrmlja: »A tko vam je rekao, da sam ja ubojica mladićev?« Kažem ti, da nije to moj posao, iztraživati sudac, a ti nas slijedi!« trojica zatim nastave put ргата_ esto M. u koje netom prispješe; bilježnik lmtijafie k svojoj kući, ali mu odvjetnik apriječi, predavši ga redarstvu. Još iste večeri redarstveni komisav, ko] bio i ja vješte n o stvari, počne istragu u odsutnosti sučevoj proti biljež­ niku, koji sc je gledao pokazati odvaž nim .S tra dan mu zaplieniše sve spise, pa ga pustiše na slobodu, pošto je is­ traga mogla se oduljiti. Posljje nekoliko dana obavjestiŠe redarstvenog povjere­ nika, da je bilježnik iznenada obolio i to da se je po svoj prilici otrovao. Decetti ne htjede kod sebe lječnika, a kada mu ga poslali, ne htjede mu pro­ tumačiti svoju bolest i izbaci svaki lijek, tvrdeći, da voli umrijeti, nego li pretrpjeti prišivenu mu uvrijedu. Kroz malo sati izgubi svijest, lječnik mu pru­ žaše doduše pomoći, ali je bilo vjero­ on i nehotice u snu opetuje; one će ga jednom na vidjelo iznijeti!« Dok je Alfred ovako govorio, od­ jatno, da ga neće spasiti. V I. Općinstvo je bilo sjegurno doznalo da se je bilježnik htio otrovati, pa je vjetnik je gledao bilježnika. Ovaj videći taj korak svakojako tumačilo, jedni su �Str. 148. Ljudska je pravica često velika nepravda. govorili, da je to očiti znak, da ga je on ubio, drugi pak mišljahu, daje lasno potvoriti i proglasiti krivcem koju osobu, ali ako bi bio nevin Franjo, tim većma bi se moralo takovim smatrati biljež­ nika, proti komu nema dokaza. S dru^e strane, da sudac nema 11ikakovog te­ melja osumnjičiti bilježnika; ovomu sc inače ni ne bi bilo čuditi, jer je kroz četiri godine mogao li-epo sakriti sve sumnjive spise i stvarčice. Zapljenjene od redarstva spise pre­ tražile potanko, i tu nagjoše izmegju ostalih i jednu namiru potpisanu po Anti Novdli-ju baš na dan njegove smrti. Uspostavilo se je dakia, đ« je našlo kod njega, kada su obili. N11 kako je došao u biiježoiFave ruke? Stvar su gledali kojekako iješiti. Spis je ovaj inače bio od veiikr vrijednosti jer se je radilo onih dana o k t ' i o I 100.000 lira, te je bila po srij' i o \a namira. S a svim tim mogao 1 tko drugi ubiti Novelli-ja, pa onaj spis bilježniku, koji bi po tom bio 'im o sudionik ubojstva. Bilježnik uza lječničku skrb ле umrije od onog otrova. Kada iza njekoliko dana malo ozdravi, predadoše inu spis, što smoga već gore spomenuli, a da bi reko, kako je dospio u njegove ruke Ovo ga je ubilo i nije se znao opravdati. Istraga se je vodila pola­ gano radi obzira, Što se je morao imati prama bolesnomu optuženiku. Kada bilo jednoga jutra, bilježnik pozove k sebi suca, i reče mu svu istinu : da jc on naime znao, da će onaj spis doći u NovelH-ja na 31 siječnja, pa da bi po njemu otkriven lupež onih ukragjenih hiljada, Zato da je on htio imati onaj spis, pa da je pošao u Šumicu dočekati Hr. 5. Novelli-ja, da ga potraži spis, kojega mu on пс htjede predati, zato da je došlo do svagje, u kojoj jc ubio svoga suparnika. Po ovoj ispovješti odvedoše odmah, ćim bijaše moguće, bilježnika u glavni grad pokrajine, gdje ga počnu iznova pre­ slušavati. Nu dok je to trajalo, pojavi se opet bolest, posljedica otrova, te bilježnik prije, nego li ga ljudska pra­ vica osudi, podje na sud Božji odgo varati za svoje nedjelo. Franjo je već od nekoliko vre­ mena bio obavješten po Alfredu, da će brzo biti proglašen nedužnim, što se bilja »bode kroz mjesec prosinac. Пч., bude izdat u službenim listovima te se Franjo pred općinstvom pri­ znao i lasio nevin, e da je bio osumnjiče sL*ti se onako. Osim toga buf odreu в Franji i svota kao naкла za u itrpljenc gubitke i kaznu. - Kad;' mu pročitaše ovaj oglas pred up . iteljem kaznione, pred kape­ la no: , oružnicima i Alfredom, nije znao naš patnik gdje je od veselja i uzbunjenja; proplakao od radosti, a plakali s njime i mnogi prisutnici. Zatim mu dadu kočiju, kojom se uputi u svoj zavičaj, u obljubljeni svoj „veliki inlin“ . Sada mu je doista povraćeno poštenje i dobar glas pred ljudima, ali nema mu već u životu dobre majke. A što je s otcem ? Kukavni starac, kada su mu koji dan prije kazali, da će opet vigjcti sina, još je imao tračak samosvjesti, te zapitao višeputa: »Gdje mi je dakle Franjo?« Stoga su rhnogi smatrali, da će mu sa sinom povratiti pamet. Nu kada sc je za dva dana povratio sin, zagrli oko vrata otca, a ovaj mu reče: »Zašto tc, sinko, toliko vremena već �Br. 5. Disharmonija. ne vidim. Koliko sam te iščekivao; sada sam veseo da te mogu opet vidjeti mislio sam bo, da te ne ću više nikada vigjeti u životu«. Iza ovih riječi, starcu se opet po­ muti pamet, te reče, da mu pozovu i ženu, jer da će se tako sva trojica zajedno veseliti. Dok se je ovo zbivalo u Ansoltijevoj kući, na vrata nahrupi sila naroda svake ruke i dobe, da se poraduju sa Franjom i da mu ublaže boli nad tolikim nesrećama. Alfred ga je nagovarao, neka izagje iz sobe i neka se sa svima rukuje U večer, kad već nije nikoga bilo dodje i dobri župnik, koji ga pozd-s običnim pozdravom: »Hvaljen Isus 1 Marija!« Zatim nastave »T i znaš, da sam te n vjek nevinim držao u poslu s pokojnim ■ sada je Ss, hvala Bogu i pred svijetom pi aato. T i si kroz ovo vrijeme mnei toga pretrpio, jer ljudsko oko n<_ п pro­ viriti u dubinu srca našega i n njemu čitati sve tajne; to jedini Bog nže. Sada pako, kada je sve prošlo, kada ti je povraćena Čast, gledaj se dobro...« »Oh, znam, što mi hoćete tim reči«, prekine ga Franjo, »vi biste me htjeli podučiti, da oprostim nanešenu mi uvrijedu, da ne mrzim nikoga. Ja Str. 149. vas pako uvjeravam, da me odavna nc muče takove misli.« »Dobro, Franjo. Nu reci mi, kako ti tvoje nesreće tumačiš i u sklad dovagjaš sa pravičnosti Božjom?« »Dragi moj gospodine, da vam pravo rečem, to mi je s početka bio težak posao. Nu promatrajući dobro svoj prošasti život i svoju veliku рго mjenu u tamnici, zaključih: da me je Bog pokorio, jer me i ljubi.« Župnik ga prihvati potom za ruku, pa će mu svojom nježnosti jadnoga o tc a: »To je baš tako, moj Franjo, i ja isto mislim o toj stvaii, pa kao što sam rekao tvojim roditeljem onoga zlo P ° njih dana, tako isto ponavf i tebi. N a ovom svijetu ne možeH. kriti tajnih Božjih osnova, nu doći će kada će nam mnoge sada nejasne fit at postati očite i razumljive, u ni '<5>о ci 1nMOnda ćemo vidjeti, kako se Dio . s* za nas i za naše. T i sada zaboravi п. propačena zla, moli se Bogu i adi. Ра ako tc još kad kad a stiag-' kakova nesreća, ne kloni duhom nego upri svoj pogled u razpetoga Isusa. Sjeti se, da je on za nas trpio, da potom i nama treba za njega trpjeti, Sjeti se uvijek i one: K oga Bog miluje toga i kazni I« Disharmonija. Piše : f r a B u d i m i Daleko, daleko tamo, lagano tonulo sunce u zapad . . . Vrhunci kršnih gora žarili se u skrletnom rumenilu, a visoko nad njima Pod g r a b e ž k i. veličanstveno, kružio orao i izćezavao neopazee u nedoglednoj daljini . . . Tišinu, koja se lieno povlačila ako mene, kadkađ bi samo prekidao tihi �Str. 15O. Disharmonija. vihorac, lahordišući bujnim nižičnjakom i, гек bi šapćući mirisnim djulovima o svojoj ljubavi, izumirao medju nježnim laticama. Izumirao tiho i nečujno kao sanljive kapi vode u piesku. Ovaj put je na mene ta tišina neobično djelovala. Neka nepojmljiva, neodoljiva me­ lankolija razlijevala mi se po grudima, i taj čas ćutio sam se sa ravnodušnim i pripravnim na sve, kao kad slušamo tonove pune sladke harmonij'e, koja nam prodire u dno srca i izmiruje nas sa svim svietom . . . Ja sam sjedio tiho i nepomično u samostanskom vrtu, pod cvjetnom lipom, s koje se lagodno širio zrakom bajni, opojni miris, a misao mi se orp -jevito izvijala preko zelenili on оЛка . . daleko tamo za izČezlim orlom . . . , daleko preko vršika gorskih, do otčinskoga doma, puna svetih uspon na iz moga mladjanoga doba. Veseli i tužni mome. ii oz ča® oživljavali, vrvjeli i križali se kao polumračne sjene izpred očiju moje duše, i izčezavali bez osobitoga osjećaja i po­ dražaja. Ja sam za čudo ostao miran i nepomičan . . . Ali, najednom, živo se trgoh, a krvca jače strujnu po žilama . , . Pred očima moje duše pojavio se naj­ tužniji dogadjaj, koji mi se duboko u dušu urezao. Na tvrdome odru, bijelim platnom zamotan ležao mi otac . . . ležao mirno, spokojno . . . mrtav. Oko njegova odra poredalo se uz žalošću satrvenu majku petero nejake djece sirotčadi i gušili se u suzama. Tužna Вг V mati motreći oko sebe skrajnju siromaštinu, a kraj sebe bezživotno truplo ljubljenoga muža, duboko uzdisala i jecala, ali nije u svoj svojoj tuzi zdvajala, nego nas kroz suze tješila, da na nebu ima dobar otac, koji nas ne će zapustiti. Tako su nas bodrili i bližnji znanci i prijatelji, koji su naizmjence dolazili, da se pomole za pokojnikovu dušu. T ek neki elegantno odjeven gospodin, koji se valjda samo iz puke znatiželjnosti navratio u naš dom, saznavši od jednog izmedju prisutnih prilike, u kojim nas je ostavio pokojnik, lagano prošapta : Hieđniđ t — Nitko ih ne spasi! — Prop su! « T sjfo rieČi čuo i zapamtio, jer su mi S; iko kosnule srdca, pa su mi eto i one na pamet pale — — — I I to nce već zadnjim trakom pozdi vil emlju i sakrilo se za vrhun a olutama sumračina lagano oazkrilii \la po okolici. Ja sam se naglo trgnu 1 iz svojih misli i krenuo u ćeliju razmišljavajući o rječima e l e g a n t n o o b u č e n o g a g o s p o d in a i o P ro ­ v i d n o s t i , koja je s nama i preko nade naše majke i prijatelja piovidila. O, koliko je tu nesuglasja, koliko disharmonije!! Danas smo mi — ona nejaka djeca, — hvala providnosti, — vrlo dobro obskrbljeni. Nije li tu zbilja dis­ harmonija izmedju rieči e l e g a n t n o o b u č e n o g g o s p o d i n a i božje P r o v id n o s t i? ! . . . �Br. 5. Božja premudrost. Str. 15 1. Božja premudrost. Napisao: ј D r a g u t i n P r v o p o g la v je . O r o d lt e ljik o j k u ći P le m e n it fiin. U jednoj lijepoj dolinici kitnjastoga Zagorja stajaše mala drvena kućica. Pokrita je slamom, po kojoj se mjestimice već razširila mahovina. Priprosta je to kućica, ali uredna. Sve je tu u Čistoći, a svaka stvarca je na svom mjestu. Kraj kućice stajaše mala staja. Sve je to ogradjeno drvenim plotom. Na tom malom i lijepom, sa svih strana brijegovi okruženom zemljištu živi dobra i poštena Anka sa svojom djecom Iva i Gustavom, Dobra su to djedica. Oua ljube i poslušaju svoju majku. Vesele se lijepoj svojoj maloj dr'jnid, idu sa svojom kravicom na pa* a. Oni tmeju vrlo rado svoju lijepu »p.avku ta ona im daje hranu, dobra mlijeka, ti . sirca. Jer su Gustav i Ivan u svem ,i dobri, to ih je njihova majka vrlo ubila, te bi i život dala za tu dobru djec Ivan bijaše stariji od Gustava. On je već svršio pučku školu, dečim je Gustav istom u trećem razredu. Oba brata polazila su vrlo rado školu, a i dobro su se učila. Gospodin učitelj više bi ih puta pohvalio, jer su zbilja bila najbolja djeca u školi. Otca im nema već njekoliko godina kod kuće. Djeca bijahu još mala, kad im je otac otišao, a majka ga već oplakivaše kao mrtva. A kamo je otišao ? Bilo je jedne godine, kad bukne rat. Otca njihova zadesi takodjer ta sreća, te on morade ostaviti milu si ženu i dvoje drobne dječice, te pohrliti u boj za domovinu. Minulo je već od J u g e c , pučki učitelj. onoga vremena pet godina, a otčevu povratku ni traga Bilo. je ljudi iz sela, koji su bili takodjer u vojsci; oni se povratiše, dočim za njihova otca ne znadoše ništa kazati. Nesretna majka često bi suze ronila sjednuv za stol sa svojimi dječaci ili kad bi legla na po­ činak. Često ne bi mogla do zore usnuti. Da nije bilo u selu grofici Ivane, mlade i vrlo umiljate gospoje, to bi sirota majka morala već sdvojiti. Nu ona bi ju znala uresiti, nadu u njoj opet pobuditi. Gospoja "'fv’a bila je prva pomoć u svem A« Ona ju je volila, jer je prije bila dojilj« kćeri njezine Cvjete. Nu ne samo »г* već i stoga, što je ona bila dahra i 1 i еп«ц te u svem uredna Iju 'а ju grofica. 1 lobi a djeca budu svagdje dobro primljen 1 pak i kod najveće gospode. Grofic i je željela vidjeti Ankine dje­ čak.,, pak joj je stoga rekla, da dodje jednoć k njoj s njima. Znala je ona, da su njezini dječaci dobri i u Školi marljivi učenici, jedanput dovede majka zbilja Gustava ka groflei. »Učiš li se ti rado Gustave« upita ga gospoja umi­ ljatim glasom. Kad joj Gustav zasramljeno odgovori, da uči, to će ga ona opet upitati: »Bi li ti htio dalje još ići u Školu? Onda ti ne bi bio više siromak, već bi postao — veliki gospodin. No reci mi Gustave, ne boj se ništa« — govoraše grofica, primiv zažarenog dječaćića za bradu. On se je sav zacrvenio od stida, a i od radosti, Što bi mogao opet ići u školu, pak još k tomu — da će postati gospodin. �Str. 152. Božja prcmudrost. Majka, kojoj skoro da suze ne potekoše s tolike dobrote grofičine nukaše takođjer sinčića, da odgovori. »Bi...« — jedva izmuca dječak gledajuć u zemlju. »No vidiš Gustave, to ja lijepo od tebe, da bi rado učio«, pohvali ga dobra grofica. *— »Nu ti ćeš onda morati ostaviti dobru svoju majku; Čitavu godinu ne ćeš je vidjeti. Šta sada veliš na to ? pitaše ga grofica, Maii Gustav poče na te riječi plakati, te se privinu uz majku. Rado bi on išao u školu, nu da ostavi milu svoju majčicu, koju toli ljubi; da ju čitave godine nc vidi; da ostavi maloga Ivana, lijepu svoju kućicu, ša­ roliku onu dolinicu, — svega toga da se riješi, to je našega dobroga, mar Gustava vrlo zabolilo. Grofica vidjela, da Gustav ljubi svoju majku, da mu je teš :o dijelili јл s njom. Njoj se to vrlo ' ^ade, te ga stane tješiti: »Ne !3fi se tave, ne ćeš ti za uvijek svoju ma, izgu­ biti. Deset mjeseci ćeš lijoj . marljivo učiti, a onda ćeš se opet amo vratiti. Vidit ćeš opet svoju majku, brata; sve ćeš viditi, Šta ti je milo, a za dva injeca vratiti ćeš se opet u školu. Pak ako budeš dobar, pustiti će te tvoji učitelji i k Božiću k nama. Zajedno ćeš se veselili s majkom i Ivanom Isusu. No je li ti sada pravo?«, upita grofica, koja je bila toli dobra i za ljubav majke 111u, htijda na svoj trošak izučiti Gustava. N a taj upit grofiČin sumnjivo i milo pogleda Gustav majci u oči, kao da ju tim pogledom hoće da upita, što ona misli. Nu kad mu majka suznim očima reče: »Ah, sinkol vidiš, koli je milostiva grofica dobra, koliku nam sreću nudja«. Onda bude Gustav na Вг. s. čistu, te on posve jasno, bez stida od­ govori, da bi želio ići. Plemenita grofica zbilja održa riječ. Ona se pobrine za Gustava, te je on primit 11 Zagreb u školu. Dakako, da je sve troškove ona sama namirivala. Ah, kako se je Gustavu srce cijepalo, kad se je po prvi put rastajao s milom majčicom i dobrim svojim bratom. Nu on se je hvala Bogu po malo priučio lud|im ljudem. Najvećom marljivosti pri­ onuo je uz knjigu, te mu je tako brzo proteklo ono njekoliko mjeseci do Bo­ žića, kao da je tomu tek koji dan. Tako biva uvijek marljivoj djeci. Samo lijenčlr.atn i nemarnjakom dugo jc vrijeme. ,i!« Зпцјск nc misli na ino, već na svoj tc inu vrijeme ugodno teče. Mariji 'too učeć približio se je Božić. Tko o* at-ia veseliji od Gustava! Vidio je t svoju majčicu, opet jc пк», S cjali ii! sladka mu, njena usta; opei х l ‘ 1 10 stupiti u malu i toli mu milju crfi j, naslušati se milozvučnih njenih n[jica; opet je mogao 11a IhiMti mladjega svoga brata, te porazgovoriti se sa svojimi prijatelji i stiućenici. Dakako, da se je tom prilikom išao pokloniti plemenitoj grofici, svojoj dobroćiniteljici. I tako se Gustavu srce, umiri, te jc on veselo pohrlio natrag u školu proboravio lijepe Božične dane u rodnom kraju, u rodnoj si kućici. Vrativ se u Školu opet je marljivo učio. Nije on tamo ljenčario ili drugovao sa zlo­ čestim! drugovi, već je marljivo učio imajuć vazda pred očima dobru majčicu i plemenitu groficu. V eć sama pomisao na nju odvratila bi ga od svake лероdobštine, kad bi najme pomislio, koli bi razljutio i uvrijedio dobročiniteljicu �Božja premudrost, Br. 5- svoju, a ožalostio majku si, kad ne bi radio onako, kako rade dobri i valjani učenici. Dakako, da je sa Gustavom po* 1ažilo školu i njekoliko zločestih i ne­ marnih učenika, nu on bi bježao od njih te bi se klonuo svake prilike, gdje bi se s njimi sastati mogao. Dakako, da su na koncu godine ovi nevaljanci do­ bili drugi red, dočim se je pak Gustav veselo vratio kući sa najljepšom svjedočbom od svih drugih učenika. Kad ju je pokazao gospoji grofici, to se ona vrlo razveseli, jer se sada osvjedoči, da se nije prevarila, te da joj trošak nc će biti uzalad. Majka mu pako ljevaše suze od radosti nad napredkom svojega Gu­ stava. Sam gospodin grof pohva1' te mu pokloni dva dukata, pouciv ga, da i nadalje bude takav. Drugo poglavje. V e l i k a n e s r e ć a L l i t Q n it u, Gustav posluhnu i dobro pamti nauku grofa. K ao što prošk odine, tako i ljetos bude on najbolji u nauci i ponašanju. Uz sve svoje nevo.j ntih se je majka njegova sretnom, ponoseć sc takvim djetetom. »Ah, da mi je još moj Janko ovdje, to bih bila posve sretna“ , znala bi uzdahnuti više puta majka, sjetiv se Janka, svoga muža. Nu Bog dragi, koji svakomu dosudjuje, nije dosudio ubogoj majci, da i tu malu sreću dulje uživa. Ona oboli. Sirota, moraše sama sve poslove obavljati. Makar je Ivan đobrahno već narastao, nije ipak mogao, da ju zamjeni. Bio je ipak još preslab za teže poslove. Na njoj je dakle sve stalo, ako je htijela, da sve svoje malo gospodarstvo drži u onakovom redu, kako to dolikuje če­ stitoj domaćici. Nu to ju strovali. Ona, Str. 153. umrije, pošto je skroz oslabila od pre­ velika tjelesna napora. Zadnje joj riječi bijahu imena izgubljenoga svoga muža i ljubezne joj djece. Tužni izraz mrtvoga joj lica kazuje ti, kako težko rastajala se je sa milimi svojimi i sa ovim svijetom. Ne trebam vam, dragi čitatelju, što se je sve dogadjalo u duši Gustava i Ivana, kad gledaše mrtvu pred sobom onu, koju tako žarko Ijubljahu, kad vidješe mrtvu si majku. Ne trebam, da vam govorim o neizmjernih onih boli, što ih čutiše nesretna djeca u ovaj čas. Ono, što im je sve, što im je bilo život — ono im ugrabi sada nemila smrt ispred očiju. Oni izgubiše dragu svoju majčicu, 4 šc otca. Pomislite, dragi čitatelju, koiik огко mora da je pri duši ovakovon djetetu, koje nema te sreće, da zaklu lavu u krilo majčino, koje nema otca, koji bi se brinuo za udoban i fc irižan vot. Ah, djeco draga, imate milu lajčicu, imate dobroga otca; zašto treba d.i se brinete osim za školu i svoje T jJice. Ljubite dakle i slušajte roditelje svoje, jer vidite, kako veliko su oni za vas blago. Naš Gustav i Ivan osta­ doše evo sami. Sami treba sada da se brinu za budući svoj život. Gustavu bilo je jošte u tom pogledu lahko, nu Ivan bijaše pravo sirotče. Gustav je naime i nadalje polazio milosrdnosti grofičinom školu, dočim je Ivan morao ostati kod kuće. U selu imahu strica. Sud dosudi njega za skrbnika Gustavu i Ivanu. Taj stric Luka živio je sam u svojoj trošnoj kućici. On se sada preseli k Ivanu, da lakše gospodari i upravlja malim imet­ kom djece brata svoga Janka. Nu opak je taj stric Luka. Ubogomu Ivanu bijaše �Str. 154. Božja premudrost. sada vrlo zlo. Nije tu više one čiste njege i ljubavi materinske; nesluša si­ rota Ivan umiljatih majčinih riječi, već surove zapovjedi opakoga strica. Nije Luka bio dobar gospodar, a k tomu počeo je eve više prianjati piću. Češće znao bi do kasne noći sjediti u krčmi. Dakako da je ovakvim gospodarstvom imetak dječji svaki dan sve više pro­ padao. Pol godine je istom, Što je stric luka u Ivanovoj kući, pak je toliko toga već zapustio, pak i razprodao. Ah, po­ mislite si čitatelju, kako je Ivanu bilo tjeskobno oko srca, kad mu rastrošni stric proda njemu i Gustavu toli ljelu njihovu »plavku«, dobru i pitomu njihovu kravicu. Sirota Ivan plakao je za njom, kao za čovjekom Pa i Gustav je plakao, kad mu je lvć»r pisao n tom. Ivan se je u školi vilu do te je u sastavljanju llatov; tak učio, ег bio vješt. Svaki čas znao bi on pisati Gu­ stavu, pa i prije, dok je još dobra nji­ hova majka bila na životu. Sada takou, cr pisao bi mu često, osobito pak o zlo­ čestom stricu. T o mu bijaše sada naj­ milija zabava. T a sve što mu je ležalo na srcu, to bi si pisao bratu, da si izkali nemir i tugu iz srca. T a i komu dru­ gomu bi se mogao potužiti? Ipak prošlo je već njekoliko mjeseci, što Ivan ništa ne piša bratu si. Važni dogodjaji i ve­ like žalosti, s kojim bijahu skopčani uzrokom su, što je tako — bi rekao — zaboravio 11a brata. Tek nakon pol godine, odkako mu zadnji put pisaše, dobi Gustav list od Ivana. K akva ve­ lika nesreća i žalost dogodila se dobrim ovim dječakom sbog zločestoga strica Luke vidjeti ćete iz ovoga pisma, što Br. 5. ga Ivan pisaše Gustavu. E vo , što je u tom listu: » D r a g i G u s t a v e ! Velikom ža lošću u srcu laćam se pera, da ti do­ javim ono, Što će ti — znam unaprijed — cijepati srce. Prvu žalostnu novost, što ti ju imam javiti, to je smrt — našega nesretnoga strica. A h , da g a nikad radje nije bilo u našoj kućici! A 1 što velim našoj ? Ona nije više naša, Gustave ! Lijepa ona dolinica, skromna ona kućica, u kojoj proživismo toli veselo uz milu majčicu djetinske dane; lijepa naša kravica, — sve to više nije naše Gu­ stave; ini smo sirotčad bez kuće i ku♦ a ‘ ита nam je skoro zapravio; što ос nije dalo, to je zadužio. Baš je danas mi dan, što je preminuo. Ah, Gustave, znaš, kako je na ružan način tud Dan prije pio je kod krč­ ma Anuic Došla je već kasna noć, kad .1 j 0 . nije bilo kući. Drugi dan done Ša g j Marko Bložićev i brat mu — mrtv Andro kaže, da je bio čvrsto pijan te da se je kasno vratio kući. Kako je bio snjijeg velik, to je i ostao u snijegu, te se nesretan smrznuo. Treći dan smo ga pokopali. Dragi brate! Znam, da si nećeš ni iz daleka predočiti moći tužno ono stanje, koje me je zapalo onih dana. Ah, Gustave, dok si ti niti ne znajuć šta se s nama dogadja — bezbrižno u toploj svojoj sobici boravio, ja sam drhtao od zime. Dok si ti bezbrižno kiepio se toplom hranom, ja sam pla­ čući uzaludu tražio mrvicu hljeba u svojoj torbici. Da nije bilo dobrih susjeda, to bih morao poginuti od glada i studeni. Ipak ali veliko je milosrdje Božje. On se brine za uboge. Ona osoba, koja nam je već toliko dobročinstva izkazala, �Вг. 5- Viestnik. ona, kojoj si ti najviše za tvoj budući i bolji život dužan zahvalnosti, ona je i opet plemenito svoje srce pokazala prama nam, izbaviv me iz najvećega siromaštva. Znam, da si me razumio, da je ta osoba; plemenita grofica. K o ­ liko puta izbavi nas milostiva i visoka ova gospodja od gotove propasti. Mi (Njegova Preuzviienost baron Burian,) zajednički ministar financija, došao je u petak dne 29 travnja o. g. u б sati 4 minuta na večer u Sarajevo. Na kolodvoru ga je dočekalo i pozđtr vojničtvo, civilne i crkvene oblasti. F ra­ njevački je red u Bosni zastupao osobno m. p. o. dr. fra Daniel Ba provincija! koji je sutra dan u subote prisustvovao i svetčanom objedu. U rečer grad gorio u sjaju, a zastavo se sve strane vijale. Dne 30. apida u ibotu primila je Nj. Preuzviženost prije podne u svetčanoj dvorani zemaljske Inde predstavnike pojedinih vjeroispovješti i bogoštovnih obćina, gradsko zastupstvo, pojedine korporacije i predstavnike 0 blastr. (Cijenjenim našim čitateljim a na znanje i ravnanje.) Pačam od ovoga 5. broja u Sarajevu se na'azi uredništvo 1 uprava »Serafinskog Perivoja«. Cije­ njeni dakle suradnici neka šalju svoje spise, a tako i predplatnici novce na uredničtvo odnosno na upravu »Serafinskoga Perivoja« u Sarajevu, franje­ vački samostan. (O dličan gost.) Dne 7. pr. mjeseca mnogopoštov. naš provincijal o. Dr. D . Ban bio je u Konjicu, da pozdravi Str. ; ц . smo joj mnogo dužni i ostati ćemo za cijeloga života. Ona me uze kao slugu u svoju kuću. Nemoj se odveć žalostiti zbog onoga, što ti pisah, već se uzdaj u milosrdje Onoga, koji se brine za tako.vu sirodčad i ostaj mi s Bogom do vidjenja!« Tvoj brat I v a n . {» .stav it će .e.) mnogopošt. o. fra Kazimira Jurića, ge­ neralnog definitora i povjerenika. Isti je dan mnogopošt. o. June sa sverjam tamikom fra S. Musom i mnogo,.. našim provincijalom posjetio Šaraj i dne 9. vratio se u Mostar svrativ uzput 11 Ramu i posjetiv braću na tu. (S vit ’.n ka poboSnost) U crkvi sv. Ante držat a se jutrom u 6 sati. , O. i> a Puvao M andič.) Dne 4. pr., mj. г 'тол oduljeg i težkog bolo­ vanja r preminuo je u samostanu u C \jg o ii. Pokoj mu vječnil (Raspored osoblja po samostanima i župama u fran jevačkoj redodrzavi bo­ sanskoj.) Dne 20. pr. mj. u obdržavanoj pokrajinskoj svojoj skupštini u Sarajevu, redodržavnije definitorij pod predsiedanjemm. p. o. dr. fra Daniela Bana, pro­ vincijala, učinio po samostanima, a po župama u sporazumku obaju preč. ordi­ narija : vrhbosanskoga i banjalučkoga ovaj raspored: a) Samostani i residencije. I. F o j n i c a : Fra Marijan Lovrić, gvardijan, Fra Karlo Sumanović, definitor, fra Ivo Vujičić, župnik, fra K a­ zimir Grozdić, vikar. Drugi članovi: fra Jerko Barbarić, fra Augustin Purgić, �Str. 156. Viestnik. fra Gaudendj Kulier, fra Bono Ivandić, fra Juro Tvrdkovic, fra Mijo Gujić. 2. G u č a g o r a : F ra Jako Matkovic, gvardijan, fra Franjo Majđandžić, vikar. Drugi članovi: fra Anto Ćurić, fra Anto Kolarević, fra Anto Debeljaković, fra Mijo Kalinić, fra Teofil Zrakić, fra Ivo Cosić. 3. J a j c e : F r a Vladimir Dolić, gvardijan, fra Srećko Petrović, vikar. Drugi članovi : fra Stiepo Ladan, fra Anto Corić, fra Ivo Radić, fra Stiepo Krcšić, fra Jaroslav jaranović. 4. K r e š e v o : F ra Blaž Pordusić, gvardijan, fra Mijo Kopić, vikar. Drugi Članovi: fra Grgo Martić, fra Angieo Sunjić, fra Ivo Božić, fra Filip Ataj«s; fra Emerik Mačuga, fra Velimir Магtinčević. 5. L i v n o : F ra Bosifaćij Vidović, gvardijan, fra Ignacij Mamić, vikar. Drugi članovi: fra Franjo C ovac, fra Rafael Ćaleta, fra P ila r Jazvić, fra Mijo Kutleša, fra Ivo Jurić. 6. P e t r i č e v a c : F ra Alojzija Mišić, gvardijan i kustos, fra Jozo Lopar^vk, vikar. Drugi članovi: fra Jozo Garić, tajnik presv. gosp. biskupa banjalučkoga, fra Serafin Jurić, fra Petar Betunac. 7. P I e h a n : F ra Anto Čagelj, gvardijan, fra Dominik Zubković, vikar. Drugi članovi: fra Stiepo Čičak, fra L ovro Grlić, fra Nikola Brekalović, fra Jozo Ilaković, fra Filip Oršolić. 8. R a m a: F ra Jerko Vladić, pred­ sjednik, fra Franjo Jukić, vikar. Drugi članovi: fra Bono Kalamut, fra Anzelmo A la u p o v ić . 9. S a г aj e v o : M. p. o. dr fra D a n i e l B a n , provincijal, fra Arkangjeo Brković, tajnik i urednik »Serafinskoga Perivoja •, fra Ignacij Strukić. Hf. S.| vjeroučitelj, fra Nikola Momčinovi ć, v jero u č ite lj. 10. S u t j e s k a : F ra Angjeo Ikić, gvardijan, fra Dominik Pavlović, vikar, Drugi Članovi: fra Franjo Kom ada no­ vi ć, fra Mijo Franjković, fra Anto Šakić, fra Stiepo Nevistić, fra Petar Ćorković, fra Marijan Jakovljević, fra Mijo Riešnjak, fra Franjo Nikolić, fra Tvrdko Andrić, fra Franjo Blažević. 1 1 . T o 1 i s a : F ra Ilija Oršolić, gvardijan i definitor, fra Bono Oršolić vikar. Drugi članovi: fra Ilija Lacić, fra Stiepo Božić, fra Ivo Gjogašević, fra Pavao Pavlović, fra Milivoj Mija ‘ vić. ' V i s o k o : F ra Franjo Franjkovie, -edsjednik. Učitelji na gimna­ ziji: fra ieoFranjić, ravnatelj, fra Filip Pašalić, ii mhroža Žtvković, fra Vinko V e laazc, fr Marijan M arić; fra Bono Brk fra Angjeo Bašić, fra Bernardin Sari , f r a Jako Pašalić, fra Leonard Cutuiić, h a Franjo Cosić. — L a ik : fra Klare ij Hemmelmair, slikar, sakrištan. 2 upe i župnici u nadbiskupiji vrhbosanskoj. I. B a n b r d o : fra Andrija Buzuk, župnik. 2. B r a j k o v i d i : fra Jako Jurić, župnik, 3. Brestovsko: fra Mijo Batinić, župnik, fra Alojzija Cvitanović, duh. pom. 4. B r e ž k e : fra Jozo Andrić, župnik, fra Pavao Franjić, duh. pom. 5. B u č i ć i : fra Rudolf Jablanović, žup­ nik i definitor. б. B u g o j n o : fra Do, minik Goj silović, župnik, fra Marko Trogrančić i fra Ma to Vujičić, duhovn, pomoćnici. 7. B u s o v a č a : fra Marijan Milicević, župnik, fra Marijan Topić, duh. pom. 8. C r k v i c a : fra Ilija Djebić, župnik. 9. D o b r e t i ć i : fra Anto �Br. S- Viestnik. Str. 1 57 Marković, župnik. IO . D o l a c : fra duhovni pomoćnici. 36. S v i l a j : Ira Marijan Dujić, župnik, fra Stiepo Mašić. Mijo Matić, župnik. 37. b i v š a : fra 1 1 . D o lj a n i : fra Anto Falinić, župnik, I' ranjo Lujić, župnik. Š p i o n i c a : fra 12. D o m a 1j e v a c : fra Marko Baotić, Jozo Vukić, župnik. 39. T r e m o š n i c ažupnik. 13. D u b i c a g o r n j a : fra fra Cvijo Nadarević, župnik, fra Cvijo Martin Covićj župnik. 14. D u b r a v e : Matuzović, duh. pom. 40. T u z l a : fra fra Grgo Dožen, župnik, fra Ambroza Rafo Babić, župnik, fra Franjo Žuljić Rajković, duh. pomoćnik. 15. D ž e lii fra Marko Malbašić, duhovni pomoć­ l o v a c : fra Grgo Kotro manović, žup­ nici. 4 1 . T i š i n a : fra Martin Vučković, nik. 16. F o č a : fra Mirko Šestić, žup Župnik. 42. T o 1 i s a : fra Ilija Oršolić, nik. 17. F o j n i c a : fra Ivo Vujičić, župnik, fra Ivo Gjogašević i fra Milivoj župnik, fra Kazimir Grozdić i fra Mijo Mijatović, duh. pomoćnici. 43. U l i c e : Gujić, duhovni pomoćnici. 18, G r a č a c : fra Augustin Pejčinović, župnik. 44. fra Jerko Pavelić, župnik. 19. G r o m iU z d o : fra Anto Ravlić, župnik. 4c. l j a k : fra Augustin Tadić, župnik. 20. V f t r e š : fra Stiepo Ildć, župnik, fra G u č a g o r a : fra Jako Matković, žup­ A itu Ardrijić. duh. pomoćnik. 46. V inik, fra Teofil Zrakić, duhovni р. .... -ja k a fra Domin Batvić, župnik, 47, 2 1 . K i s e ! j a k : fra Ćiril Katknvfć, žup­ V i t e fra Jako Selak, župnik, fra nik 22. K o r a ć e : fra Petar Tolić, Jozo V n, duh. pom. 48. Z e n i c a : župnik. 23. K r e š e v o ' >'ra Blaž Porfra Filip jJujiružić, župnik, fra Ilija dusić, župnik, fra Emerik Mačugn duh. K la.ić i fra ,\lojzija Perčinlić, duhovni pom. 24. O s o v a : fra Stiepo Mamči- por :iici. 49. Z o v i k : fra Pavao Še­ nović, župnik. 2 5. O v č a r « o ; fra purim ić, župnik, fra Grgo Odić, duh. Nikola Mandić, župnik. 26. E l c h a n : poni. Ј г c p č e : fra Jozo Divić, žup­ fra Anto Čagelj, župnik, fra Dominik nik. . Z e г a v a c : ira Anto Tolić, Zubković i fra Nikola Brekalovic, zupnflc, fra Anto Jurilj, duh. pom. hovni pomoćnici. 27. P o d h u m : fra Rafo Čondrić, župnik, fra Anto Budi- c) Župe i župnici u biskupiji banja­ lučkoj. mirović, duh. pom. 28. P o d m i l a č j e: i . B a г l o v c i fra Vid Miljanović, fra ivo Marko vić, župnik, fra Tomo Maršić, duh. pom. 29. P o t o č a n i: fra župnik. 2. B i h a ć : fra Augustin Cengić, Anto Stanić, župnik. 30. P o n i c v o : fra župnik, fra Anto Jurić, duh. pomoćnik. 3. Ć u k li ć : fra Anto Brešić, župnik, Lovro Mihačević, župnik. 3 1 . R a d u župnik, 4. G la m o č : fra Filip Jazvic, n i č e : fra Pavao Kolar, Župnik. 32, K a n i : fra Jerko Vladić, župnik, fra župnik. 5. G r a d i š k a : fra Ambroza Anzelmo Alaupović i fra Franjo Jukić, Radmanović, župnik, б. I v a n j s k a : fra Franjo Valentić, župnik. 7 J a j c e : duhovni pomoćnici. 3 3 . G o r n j i V a k u f : fra Jerko Tabaković, župnik, fra Rafo fra Vladimir Dolić, župnik, fra Srećko Ostojić, duh. pomoćnik. 34. S u h o - Petrović i fra Jaroslav Jaranović, duh. p o l j e : fra Paškal Dumančić, župnik. pomoćnici. 8. K lj u č : fra Lovro Kovać, 3 5 . S u t j e s k a : f r a Angjeo Ikiš, župnik, župnik. 9. K o t o r v a r o S : fra Alionz fra Franjo Nikolić i fra Tvrdko Andrić, Kudrić, župnik. io. K u 1 a š i : fra Stiepo �Str. i S8. Viestnik. Barišic, župnik. I I . L i s k o v i c a : fra Andrija Radieljević, Župnik. 12. L i v no : ПГ. 5. prinosnici pristupiše nadalje u družtvo: Župa Kulaši: Stjepan Pavlović, Ivo Ćosić, Juro Čolić, Andro Barukčić, fra Angjeo Curič, župnik, fra Grga Gaiić, duh. pomoćnik. 13, L ju b u n č ić : fra Fra Franjo Ćurić, župnik. 14. Pet r i ć e v a c : fra Alojzija Mišić, župnik, fra Jozo Loparević, fra Serafin Jurić i K ata Mandić, Pavao Franjić, Mato Kalem, Stjepan Kalem, Anto Mandir, Jozo Jelić, Mato Tokić, Niko Martinić, Niko Čolić, Tamo Juravić, Jozo Kalem, fra Petar Betunac, duhovni pomoćnici, Nikola Djaković, Mijat KulaŠević. (Slieđi.j 15. P r i e d o r ; fra Anto Babić, župnik. 16. P r n j a v o г: fra Blaž Čengić, župnik. 17 . S a n s k i m o s t : fra Vladimir Matijašević, župnik, fra Anto Cuturić, duh. pomoć. 18. S o k o l i n e : fra Ilija Dražetić, Župnik. 19. S t r a t i n s k a : fra Franjo Pavlek, župnik. 20. V i d o S i: fra Anto ITanjič, župnik. 2 1 . V o l a r : fra Anto Mačinković, župnik. 2 . \ ib a n j c i : fra Marko P.užić, aupnik. 2 3 . / e 1 i n 0 v a c : Ira Jozo Pe flć, župnik. d ) Članovi izvan rcdodržave. i. B u d i m p e š t a Ira Juli' n Je- Italija: [Počast d vo jici papa p red rim skim sudom j Početkom nove godine linić, fra Karlo Ikić i fra Jozo Maiušić, bogoslovi na kralj, sveučic tu. Rim: fra Augustin Cavarović, bogoslov u niedj unarodnom zavodu sv. Ante Pad. 3. H e r z e g o v i n a : fra Pi.vao А'«шpović i fra Bono Popović, župnici. (Za gradnju crkve sv, Ante u Sa­ rajevu ) vidi se, da se naš pobožni narod u Bosni mnogo zanima za gradnju nove crkve, a namjera našega starješinatva sretno će se izvesti, ako se naša braća u duhovnoj pastvi koli fra­ njevci, toli vr. gg. svjetovni svećenici živo zauzmu za tu plemenita stvar. Naš je narod osobito odan sv. Anti, pa će i od svoga zalogaja rado odkinuti, da mu se samo podigne dostojan hram; zato toplo prosimo duhovne pastire, da poduzetnicima toga djela budu na ruku sabiranjem milodara. Sveti će ih Anto zato znati nagraditi. — Kao članovi dogodio se u Rimu dogadjaj, koji će razveseliti svako plemenito srce. Po običaju pri otvorenju nove sudbene go­ dine, 11 prisustvu oblasti i ministara go­ vorio je i ove godine kraljev prokurator. T' svom govoru sjetio se toplim rijeui « Mage uspomene L a v a XIII. i iz­ razio e zadovoljstvo, što mu je Go­ spodin гао i blagoga Pija X . Burni povici otlubt ivanja pozdraviše sve rieči, Sur šno pominjati, da je štampa po; Ia nvaj dogadjaj raznovrstnim tucr nj Fran - c zk a : [Kaputin skipro vin cijal u Pa. u m inistru Com iesu.*) Jedan od zadnjih činova sramotnoga zakona, što ga francczki bezvjerci stvorili proti katoličkoj Crkvi, bijaše skorih dana zatvor kapucinskoga samostana u Parizu u ulici Santć. Kapucinski provincijal posla tom prilikom ministru Combesu jedno oštro i dobro promozgano pismo, vriedno, da se zabilježi. Mi ga ovdje donosimo u hrvatskom prievodu. »Gospodine ministre! Kucnuo je čas vaše pobjede i vaše uništujuće djelo napreduje na način, da možete biti posve zadovoljni. Jutros vaši posiužnici oboriše naša vrata, a nas baciše na ulicu. Smatram duSnošču izjaviti vam, *) Combei č ili se u Dišem hrvitskom ti ka K o m b . je- �Vicstnik. da smo mi popustili jedino nasilju, ali da nikako ле priznajemo osudu suda, kojom htjedoste pokriti vaše nedjelo, Odluke suda vrijedne su poštivanja, kad služe pravici, a takve prestaju biti kada služe izvršivanju nepravednih za­ kona. Da, znadem da ćete mi kazati: »Treba se pokoriti zakonu.* Treba se pokoriti zakonu ? A niesu se zar u ime zakona počinila tolika zlodjela ? U ime . zakona Pravednik bi ubijen. L e g e m h a b e m u s l vikali su Židovi Pilatu. U ime zakona proganjalo se prve kršćane. N o n l i c e t v o s e s s e . Ne smijete obstojati! T a riječ još danas zuji 11 mojim ušima. U ime zakona pobjedm pogazfše Irsku 1 Poljsku. U ime zakona sud za prevrata proti najčl?ću, najple­ menitiju francezku krv, и ime zakona odrubilo glavu Lavoiscft i Chćnieru. Treba se pokoriti zakoni, ] Ne. hiljadu puta ne, kada taj zakon ga prva i najsvetija prava. Ne, hi._ j.dn ta ne, kada taj zakon nije drugo, nego oružje sile i obrazina mržnje. E pa eto, neka dobro upamte zakonodavci! Nad njima, pa da su i mnogobrojniji od onih, koji nas danas tlače, pa bilo ih, koliko va­ lova na Oceanu, nad njima je vedro veličanstvo prava. Oni su samo njegovi tumači i čuvari. T o je njihovo zvanje, a velika je nesreća za narod, kada oni taj zakon zaborave, kada dotle, da ga pretvaraju u sredstvo za tlačenje slabi­ jih i za vršenje svoje osvete. Mi smo bunitelji? Neka bude! Jest, mi se di­ žemo na tiraniju zakona, najgoru i najpogibeljniju od svih. Naše čvrstno i sa­ vjest no ponašanje govori našim sugravjanima: »Sve su slobode solidarne; naša su prava danas povrijedjena. Bu­ dite oprezni 1 Sutra će doći red na vas! Str. 159 V eć sutra vi ne ćete biti slobodni od gajati vašu djecu po svojoj volji, ne ćete već biti gospodari svoga rada, a oduzet će vam vlastniČtvo, da udovolje bezimenim željama. Budite oprezni, nc vjerujte slobodi. V i nemate nikakove garancije proti samovolji zakonodavaca, vama su i ruke i noge vezane po samovolji većine, sliepe,bez imena, bez poznavanja svoje odgovornosti.« Pa i vama ću, g. ministre kazati: »Budite na oprezu. Pazite, na kojoj su strani vaši prijatelji, mislite s koje će vam se strane pljeskati i gdje tražite pomoći. Ne bavim se politikom ali ljubim svoju domovinu i zgražam se r'drtjući, kako se vlada oslanja na one liini- razdora i anarhije, koje bi pače moral prezab. Potomci će suditi. Oni će ati, na kojoj je strani bio pravi na; ik, počitanje prava, iskreno roi liublje. Prije nego završim, dopu­ stit rfli da vas iskreno požalim. Pro­ gonstvo je slava i zalog nade za pro­ gonjene cr mi smo uvjereni o konačnoj pobj Ji. Naša je stvar stvar crkve, koja 1 ako uviek progonjena, uviek pobjedjuje. Svi ćemo se pokazati pred Bogom da mu položimo račun naših djela. Nc do­ pustite, ela onaj Bog, kojega ste u svojoj mladosti častili i koji će, samo ako ho­ ćete, biti Bog milosrdja, bude Bog neumitne pravde i užasne osvete. Fra V m antj D t t h l сн Rigault, prov. J a v n a z a h v a la . Blagorodna gospoja barunica Marija Suttner, rodj. Sonnenfeld, iz 13eča, darovala je franjevačkoj crkvi u Visokom krasan luster, 4 oltarska jastuka, 2 predoltarnika i divan balda- �Br. s. Viestnik, Str. 160. chin (nebo), na čemu joj se najusrdnije zahvaljuje i nagradu od Boga prosi Ravnateljstvo franj. gimnazije u Visokom. Djetetu mi od 4 mjeseca pokaže se na glavi poganac. Odmah pozovem liečnika, ali voda kojom mi naredi da stapam glavu, ne pomaže ništa. Isti licčnik mi reče, pridje li poganac na tjeme, nitko djetetu ne pomaže osim Bog. I sbilja za tri dana poganac pri­ Sv- Anto pomaže. Piše nam prijatelj iz Sin ja: »Moga mladoga prijatelja nenadna bolest za malo da ne obori u hladni grob. U toj velikoj nesreći zavjetova ev. Anti milo­ stinju, a ja obećah, bude li uslišan, oglasiti to u našem »Perivoju.« Sto tražio, to i našao: svetac ga čudesno ozdravi; zato za ovu i sve milosti neka je velikomu svetcu Anti slava, čast i dika! kri bolcstniku cielo tjeme. Zato se odmah otekoh sv. Anti, neka mu on kod Boga izmoli zdravlje, a ja da ću tu milost oglasiti u »Seraf, Perivoju.« Dugo ne očekivah te pomoći, jer mališ po zagovoru sv. Ante brzo pogleda i poganca nestade. Iz Bugojna. F r a n j o I. B a b i ć, otac I a) T e Diete mi od 12 godina imalo opasmu padavicu, koja inu j< višepi i za život bila pogibeljna. Po satrtu ieoga dobroga župnika zamolim в Antu, neka ml od Boga izprosi milost te mi djeteta prodje ta bolest. Ujedno obećam u kruh za siromake 2 K . i dietu podpuno ozdravi. Slava Boga, a čast njegovu miljeniku sv. Anti! N. N . SADRŽAJ ž u p e T r e m o s n i c e u Bosni, N . N. iz sela Statine upao s visine ^est metara i sav se šatro. Obeća i K . u kruh sv. Ante i za kra­ tke vriernc ?.đravi, pa toplo zahvaljuje sv. Anti i toj milosti. -X< davno mi oboli krmak, pa se u t. nevolji obratim sv. Anti i obe u i Krunu u kruh za siromake. 1 niemm dugo čekao pomoći, jer mi živinče brzo ozdravi. Slava velikomu Čudotvorcu! N. N. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran — Utjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost. — Franjevci i znanstvena odkrića — Bez grješno začeće i franjevačke predaje. — Duhovi.— Ljudska je pravica često prevelika nepravda. — Disharmonija. Uredjoje fra A ikasgjeo Brković. — Božja premudrost. — Viestnik. T « W rb ie r i Vogl« �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/e38bc248309d964f94b983f18f90e5ce.pdf 1c78fb422f04a4511170debf7b17c9cd PDF Text Text I Sarajevu, nijese 1904. „Serafinski Perivoj na godinu S knin radnike samo 3 krune na g Novac i radnje za list Tko ne dobije kdjagB skoga Perivoja« (tiskara Th' reklamaciju ne treba plaćati otvoreno pošalje i izvana na za omot lista prima tiskara '41 lista. ličt.un >Serafin*:edcičtvu. Za tu * м takovo pismo r novina. Og!.iw‘ Čist prihod od Paduanskomu. Preporučujemo ove knjige, kojih imamo jo$ tj zalihi: „Priručni tumač" od f ^ra Stjepana Hraliča. Ciena tri krune „Trideset i jedan dan pad presv. Sakramentom" po T orn .i — izdao fra Jeronim Vladić. Ciena 70 h. „Povjestnlćke crtice Kreševa I franj. samostana", od fra Ignacija Strukića sa 15 slika Ciena I kruna. „Saraflnska Palestina1od fra Ignacija Strukića. sa 43 slike.'Ciena 2 krune. Sva se je hrvatska štampa vrlo povoljno izrazila cli ovim knjigama i toplo ih preporučila. Naročito ovu zadnju naziva pravim • biserom« u našoj književnosti. Članovima trećega reda osobito preporučujemo „Put k savršenosti kršćansko]1' nd fra Ignacija Strukića. Ciena elegant­ nomu uvezu i kruna 20 h. Dobiva se kod g. A . Scholza u Zagrebu. „Priručna Knjižica" od fra A . Ciena 70 hel. poštom 80 hel. �i;si!v ,« IV frr'iV i» > ■ -V IS:?У iVtvfafof» ? * ■ з Jj -& I ■ ■ Knjižara ■ ■ ■ ■ J. S t u d n i e k a i d r u g Sarajevo. I ft f 4 1 E :: i 1 НГ Svim rodoljubima kao i svim ljubiteljima narodne glazbe najtoplije preporučujemo E E I Š sa I bOSdD^tipi 'CegO' va&ib ':,ada, . . ШШ 'у I J U ^ •i- Ш karišik narodnih pjesama iz Herceg-Bosne za glasovir od B K a č e ro v s k o g , koju je skladbu u sjajnoj llustrovanoj opremi iz d a la o v ih d a n a n a k la d n a k n již a r a J. S T U D N IČ K A I DRUG U S A R A JE V U . Cijena 4 krune. ! �В г. 6 U Sarajevu, mjeseca lipnja 1904. God. xvm Bezgrješno začeće i fr in_'°vačke predaje. Piše fra A г k. l i r k o v i III. Posljedice Škotove nauke. Kad je častni Duns Škot htio d govori o bezgrješnom začeću Mari' morao se boriti proti mnogi ihveji 'm naučiteljima, koji su svojom s'ajuum znanošću i krjepostima prodičili parizko sveučilište. Po tom je Iako shvatiti, na kolike je odpore naišla njegova nauka. Poslje­ dica te borbe bijaše u prilog Majci Božjoj: vjera u bezgrješno začeće bolje se iztumaČi, bolje označi te po tom bolje i shvati. Prije Duns Škota pristaše su po vlastice vrlo rdjavo tumačili to otajstvo, koje su držali da sastoji u posvećenju tiela Marijina prije nego se je sjedinilo s dušom. Ni sami si protivnici niesu točno stavljali pitanja, koje se je, гек’ za njih bi, sastojalo u posvećenju Majke Božie prije ili p islie sjedinjenja duše i rielom Ški dob. a to otajstvo od svake nejasnast K . đ se, veli on, govori o bezgrješno ni ičeću, to znači, da je duša Marir a a, od Boga stvorena i sjediu a s tielom da ga oživi, bila u isti čas nakićena posvećujućom milošću i da se nije nikada, pače ni za jedan časak nalazila u stanju gricha. Blažena bi djevica krjepošću obćega radjanjn bila baštinila iztočni grieh, ali je oso­ bitom povlasticom od toga očuvana.1) Marija je p o t p u n i je , s a v r š e n i j e odkupljena nego i jedno drugo ljudsko stvorenje.5) Samo je prama njoj najsavrŠeniji Posrednik ovršio savršeno djelo posredovanja. Tko uzporedi dog*) In III. Seot., diip. III., q. 1. ’) Ibidem. �Str. 162. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje, matične rieči Pija IX . s naukom, što se nalazi u djelima uzvišenoga nauči telja, ugodno se iznenadi, kad se osvje­ doči, da se podpuno slažu. Druga posljedica svih tih prepirka bila je ta, da je Duns Skot oborio sve potežkoće, Što su se do onda bile po­ digle proti povlastici Majke Božje. Od tada se polet puka nije mogao više suspregnuti. Prije se je dopušćalo, da je Marija bila sva čista i sva sveta. U tom je vjerovanju bila donekle uklju­ čena vjera u njezino bezgrješno začeće, a kad su se odsele katolici bolje o tom uputili, niesu o njezinoj toj povlastici ni sumnjali. S vremenom će malo svi nauČitelji poprimiti i 0dobni rtmienje uzvišenoga naučitelja. Učenici će njegovi poći njegovim tragom. Medju njima će se odlikovati Franjo de Ma>ronis i Petar Auriol. Franjo de Mayronis, кв£ su na­ zvali razsvjetljesiim naučite., ева i jas noće njegova naučavanja, 5s tumačit ćc i razviti nauku svoga učitelja. U svom djelu i C o m m e a t a r i u s i 11 l i b r o a S e n t e n t i a r u m c dokazat će ove tri predstavke: 1. Bog je mogao očuvati svoju Majku od iztoćnoga grieha ; 2- Pri­ stojalo se je Bogu, da ju od njega očuva; 3. U istim ju je B og od toga o č u v a o .1; Tako je isto nakon jednoga sto­ ljeća govorio toledski kanonik Ivan iz Šego vije očima na balskom saboru, neka bi pioglasili bezgrješno začeće: »Bla­ žena je djevica Marija,« govoraše mi on, »mogla biti sačuvana od iztočnoga grieha; pristojalo se je da se sačuva; morala se je od njega sačuvati.«8) ’) Dist. III., q. 11. Venetns. I 5 . 2o., p. 1 I 5 *) A llegilia Eccundi, p . 3i. Ako Petar Auriol nije bio vjeran filozofičkim naukama svoga učitelja kao što je to bio Franjo de Мауroniš, branio je bar njegovo mnienje o slavnoj povlastici Kraljice angjeoske. Kad ga je jedan dominikanac proglasio krivovjernikom što je propoviedao, da na Mariju nije prešao iztočni grieh, rječiti na učitelj (Doctor facundus) — tako su zvali Auriola —- sastavi djelo o bezgrješnom začeću. Svrha mu je bila, da dokaže, kako je, ne izvrgavajući se ni­ kakvoj zabludi, slobodno vjerovati, da je Kraljica angjeoska začeta bez ikakva grieha. e orbona će još dugo ostaviti u pou, slobodi svoje naučitelje neka naučaj IŠ je Marija začeta u iztočnom grieh u ; će odsele davati prednost prođvnon mnienju. God. 1373- dominikan Ivar de Montson naziva krivovje. ima mČitelje koji su odobravali povlasticu prečiste Djevice. Svi ga na­ uČitelji uzev one njegova reda, jednodušn. osudiše. Petar d’ АШу u jednoj spomenici pisanoj tom prilikom u obranu sveučilišta, koje je bilo obtuženo kod pape Kkmenta VII., da »Ivan de Montson nije bio osudjen što je niekao bezgrješno začeće, nego što je nau­ čavao, da je izrično proti vjeri reći, da je sveta Djevica bila iznimijena od iztočnoga grieha, ali je drzkost i sablazan, pomanjkanje počitanja prama svetcima i naučiteljima, koji su prizna­ vali bezgrješno začeće, držati da se nji­ hovo mnienje izrično protivi vjeri. To se protivi i samom sv. Bernardu, koji je prigovarao lionskoj crkvi, što slavi svetkovinu bezgrješnoga začeća; jer taj sveti na učitelj izjavljuje u svom pismu, da u tom kao i u svim drugim stva­ �Br. 6. Ime Isusovo i Franjevci. rima podvrgava svoj sud vlasti i ugledu rimske crkve.«1) Kolika razlika izmedju toga govora i onoga Alberta Velikoga, koji je na koncu XIII. stoljeća tvrdio, da se ne može uztvrditi, da je bi. dj. Marija očuvana od iztočnoga grieha, a da se ne pane u krivovjerstvo, koje su osu­ dili svi parižki naučitelji !*) Tu se nije morala ustaviti pobjeda prečiste Djevice. Godine 1469. naložit će Sor­ bona svojim naučiteljima pod zakletvom, da brane bezgrješno Marijino začeće, a malo po malo sva će se evropska sve­ učilišta pridružiti parižkomu u toj stvari. ') Histoire ded' iiglise gallican, ** p. 381. et 382. Str. 163. Duns Škot bijaše već prije mnogo vremena umro u Kolonji. Dne 8. stu­ denoga 1308. kraljica ga je nebeska pozvala k sebi, po mnienju jednih u 32. godini, a po svjedočanstvu drugih u 42. godini života. Njegova je velika slava, da je odabran od Duha svetoga da bude apoštolom bezgrješne Djevice. Možda smo dugo o njem zabavljali naše cienjene čitatelje. Neka nam to oproste. Naučitelj je Marijin jedna od onih slika, s kojima se je težko rastati. Njegove odlične krjeposti, njegova znanost sje­ dinjena s najiskrenijom čednošću, nje­ g o /а mladost svakoga privlači. Dao afera što prije usliša naše želje i -Tsb! ga svetcem! ■) Соттем/. in II}. iitnt., d. j . , a, 4. (NMl-vil de « .) Ime Is -sovo i Franjevci. i. V eć je minulo dvadeset .jekova Onni. koji je s neba dolazio, da sviet od kako je glasnik nebeski Gabriei po dkupi i spasi, nije zaista prazna rieč niznoj djevici Mariji u gradiću N a zar ctu bez svog značenja ; od Boga je poslata, donio preradostnu viest za cielo čovje­ a od Njega ne može bit ništa izprazno. čanstvo, da će naime začet i porodit A kakvo ima znamenovanje 1 0 , naj­ sina, kome će nadjednuti ime Is u s . ljepše i najuzvišenije! Ime I s u s znači Ovaj će bit velik i zvat će se Sin Sve­ Spasenje ili Spasitelja, kako tumače sv. višnjega.1) Marija upoznav volju Božju, Otci, a kako je raztumačio i sam glas­ kojoj se je svedjer pokoravala, prista nik nebeski sv. Josipu, kad g a je nago­ na rieči glasnika Božjeg i zaće Sina varao, da uzme Mariju, veleć: rodit će Božjeg, koga poslie devet mjeseci po­ sina i nadjednut ćeš mu ime Is u s , on rodi kao sjajno, žarko i dugo željko­ b o će o s l o b o d i t puk svoj od grie­ vano sunce na prosvjetu i ogrijanje ha njegovih.1) Isus dakle [znači Spa­ narodima. A kad se navrši osam dana, sitelj. Pa, ovo ime i dolikuje punim obrazovaše ga i nadjenuše mu ime pravom i to u p r a v o m i v l a s t i t o m I s u s .1) lo v o ime, što ga je imao nosit smislu Sinu Božjem i Njemu jedinom, jer je on spasio rod ljudski; On je •1 Luk. , 31. 32. *) Mat. 21. i. *) Tuđe a. 21. �Str. 164. Ime Isusovo i Franjevci. Вг. 6. skršio moć vražiju; On je razkinuo puta na njihovu veliku duševnu korist? verige, u koje je bilo sapeto čovje­ O tome nas poučaju ponajprije »Djela čanstvo ; On je pr... -ao cielog čovjeka, Apoštolska*, pa onda po vješt Crkve koji je bio duboko, duboko pao; dub katoličke i životopisi Svetaca. Ime Isu­ mu uzvinuo do visokih nadzemnih, vječ­ sovo dakle jest puno moći i veličja, pa nih ideala; srce mlako zagrijao plame­ za to i veli punini pravom sv. Pavao nom neutrnivim ljubavi i najplemenitijih Ap. : »U ime Isusova nek se prigne osjećaja, i tielo, razmaženo putenosti i svako koljeno na nebu, na zemlji i ц svim nasladama, udieliv mu jakost duha, paklu«. - Na nebu — kako tumači sv. učinio sposobnim podnosit svakojake Benardin Sienski — po slavi, na zemlji patnje ovog svieta i pripravljat ga za po milosti, u paklu po vječnoj pravdi. neumrlu slavu 11 blaženstvu; On je, A ovo je Ime takodjer sladko i jednom riečju, spasio cielog čovjeka milozvučno tako, da u nama pobudjuje i cielo ljudsko družtvo. l’a zato i veli veću ugodnost i užitak nego imena prvak apoštolski sv. Petar: »Nije bo onih. koji su nam najdraži — otca, drugo ime pod nebom dato Ijudimn. brata ili sestre, prijatelja ili pri­ kom treba da se spasimo..1) jatelj. Sv. Bernard pjeva: »Ništa se da zapjevat, ništa milijeg Nije se dakle čuditi, St*-> ovo Ime, sladjeg odnijeg pomisliti, nego što koje ima tako uzviSeno z> абепје, ima čuti, ništii takodjer u sebi osobitu, božansku moć, je I r u s, in Božji . . . kojoj se ništa suprotstavit ne т-' Ovu no 3« tomu još sveto i spasojjer ;e najsvetija osoba, koju božansku moć sam je nafi bola Od- nnsn kupitelj pripisivao svoin imenu, id je pred-stavlja i jer bez Isukrsta ne ima rekao: »Štogod budete iskali od Otca spaser’ već samo u Njemu i po Njemu. u moje Ime, dat će vam«, i onda P ao Što je svim narodima Ime Božje je svoje mile učenike razaslao po svie- bilo predmet najvećeg štovanja te se tu da propoviedaju Njegovo evan- je moralo izvrgavati s najvećim strahogjelje, rekavši, da će oni, koji budu počitanjem, tako i kod kršćana uz Ime vjerovali p o N j e g o v u Im e n u »ne­ Božje još i ime Isusovo. Dapače Ime čiste izgonit, novim jezicima govorit, Isusovo jest po njeki način častnije od zmije prihvaćat a da ih ne ujedu, otrov Imena Božjeg, jer ime Bog znači Stvo­ piti, a da im ne naškodi, nad bolest- ritelja i Gospodara, a ime Isus znači nike ruke stavljat i ozdravljat ih.«*) Pa osim Boga (pošto predstavlja osobu doista ovo proročanstva G. Isusa vi­ Božju) još i Spasitelja i Odkupitelja. I dimo, da se je izpunilo. Koliko su ču­ kao što je za čovječanstvo veće dobro­ desa učinili Apoštoli po ovom presve­ činstvo Otkupljenje i spasenje nego tom Imenu, koliko njihovi učenici, koliko stvorenje, tako i ime Isusovo, koje ozna­ drugi vjerni štovatelji ovog presv. Imena čuje spasenje, veće je od imena Božjeg, kroz vjekove do danas na najveće za- koje označuje stvorenje, U tom smislu Čudjenje gledalaca, a mnogo i mnogo veli sv. Grgur Veliki: »Ništa nam ne bi koristilo što smo se rodili, da nie0 Djela A paši. 4. 12. •) M»rk, 16. 17 . ni. smo odkupljeni,« a koje rieČi pjeva sv. �Rr. б. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 165. mati Crkva na bielu subotu u hvalo - ravno na najveće začudjenje sviju koji spevu »Exultet.« su poznavali hromog. Sveti je Petar na Buduć je Ime Isusovo tako modno to začudjenim gledaocima sborio vatreno i veličanstveno, sladko i milozvučno, i neustrašivo o Isusu, po čijem je Imenu sveto i spasonosno, naravno je, da je izliečio bolestnog. — Apoštoli svi, kako odmah u početku katoličke Crkve na­ su bili užgani velikom ljubavlju prama stala pobožnost piama ovom božanskom svom božanskom učitelju, tako su bili Imenu. Kao Što se je vjera kršćanska svi gorljivi štovatelji Njegovog presv. širila na sve četiri strane svieta, tako Imena. Po ovom Imenu čudesa su tvo­ je presv. Ime Isusovo sticalo sve više rili, ovo Ime revno puku navješćivali, štovatelja. Tko bi mogao pobrojit ko­ propoviedajuć moć, svetost i slast ovog liko je umova razmatralo previsoka Imena množtvo naroda obraćali, radi otajstva, moć, slast i nježnost ovog čega naravno da su ih dušmani Imena presv. Imena! Koliko je ljudi s naj­ Isusova progonili, ružili, u tamnicu ba­ većim zanosom i užganošću o njem cali, šibali, što su dragovoljno sve pod' 1Н. Hikako vele »Djela Apoštolska«: zborilo! Koliko učenih muževa s • veseli od skupštine, Što su mogli većim poletom i uzvišenim slogom o »itij Isusovo sramotu trpiti. • Ime njem pisalo 1 Čijeg imena slava pro­ za Ii to bilo je Apoštolima zublja, nosi se širom svieta tak kao Imena Isusove r izbijali tmine poganstva i Isusova? Svako ime doisto izčesne pred kojom gri a ; bi 11 im je žarki plamen, kojim imenom Isusovim kao svjetlo svieće su rija srce vjernika ; bilo im je pred svjetlošću sunca. U ovoj skromnoj radnji naumio oštri na i , kojim su se branili od napa­ daja n rijatelja; bilo im je jakost i sam dakle nešto pisati fie o samom presv. Imenu (niesam u stanju, a ni okri ju, koja ih je učinila sposobnim dostojan o tom štogod ni reći), vec o najteže muke podnositi s najvećim ve­ štovanju istog i to u koliko su F ra­ seljem ; bilo im je sve i sva. 3. Izmedju apoštola medjutim o njevci za to doprinieli. — Medjutim prije ću se u kratkim crtama osvrnuti bito se je odlikovao sv. Pavao Štova­ njem presv. Imena Isusova. Njega je na štovanje presv. Imena prije Fra­ G. Isus od najvećeg neprijatelja i pro njevaca. svega što je kršćansko, učinio 2. Poviest »Djela Apoštolskih«gonitelja uči nas, kako su se plašljivi Apoštoli poslie velikim apostolom svog Imena pred dolaska Duha sv. vrhu njih veoma odu­ poganskim narodima. I doista sv. Pavao, ševili i ohrabrili, te u javnosti počeli taknut izvanrednim načinom milošću G. izpoviedat i propoviedat Ime Isusovo i Isusa, od svog obraćanja nije rek bi moću toga čudesa činili. Tuđe čitamo, prestao slavit Ime Isusovo, Isus Onaj, kako su Petar i Ivan malo poslie pri­ koga je vidio u velikom sjaju u visini, mitka Duha sv. išli u hram ; tuđe je kad je išao u Damask, da svezane krš­ pred vratima hrama Petar izliječio hro­ ćane dovede u Jeruzalem; Onaj, koji mog od porodjenja rekav mu: u Ime mu je zborio glasno: ja sam I s u s , Isusa Nazaranina ustani i hodaj — na­ koga T i progoniš, Onaj Is u s duboko �Str. 166. Ime Isusovo mu je od tada utisnut u pamet, da ga nikad ne skida ; u srce, da za nj sveđjer osjeća; On mu je bio odsele u ustima, te je o Njem svakom prigo­ dom govorio, o Njem u svakoj svojoj poslanici pisao, te čitamo ime Isusovo na stotine puta u njima. Sve mu je bilo podniet, pa i istu smrt najveća naslada. Ime Isusovo bilo je sva slava njegova, za to reče: »Ne sudim da znam štogod do Isukrsta i to propetog.« 4 Kad su apostoli, utemeljitelji kršćanstva, tako Štovali presv. Ime Isu­ sovo, naravno je, da je njihovo štovanje prama presv. Imenu uz nauku kršćansku presadjeno u srce njihovih učen5’ tako dalje. Svaki svetac irora pasjedovat sve krjeposti, jer jedna krjepost ne može bit bez druge. Nu kod svakog svetca vidimo koju krjepost ili nohož nost, kojom se je osobito o<’ covao. Svaki svetac je bez sumnje šte i svete stvari, a po tom i Ime isusi , koje je najsvetije. Nu promatrajuć divote po­ jedinih, odmah uočimo, da su бе Heki osobito odlikovali pobožnošću pram ovom presv. Imenu. Tako nam-od sve­ taca prije sv. Franje odmah na pamet padaju sv. Ignacij mučenik, sv. Augustin i sv. Bernard. — Sv. Ignacij bio je tako užgan ljubavlju prama božan­ skom Imenu Isusovu, da ga je uviek imao u ustima i glasno ga izgovarao. Neprijatelji tog presv. Imena zabranili su mu to i zaprietili, da će mu jezik izčupat, ako ne prestane slavit to Ime, nu on im pun zanosa odgovori: I ako moja usta zanieme, iz mog srca ne ćete moći izčupat preslatko Ime Isus!« I za­ ista kad je u Rimu bio bačen lavovima da ga razderu, posljednje mu rieČi bijahu: O Isuse, moja ljubavi! Franjevci. Вг. б. Slično možemo reći o sv. Augustinu, koji svuda u svojim spisima očituje svoju žarku ljubav i pobožnost prama presv. Imenu. 5. Nu jedan od najvećih štovalaca presv. Imena Isusova sviju vremena katoličke Crkve jest zaista sv. Bernard. On ga je Štovao srcem, jezikom i perom. Njega je Crkva proglasila svo­ jim n a u č i t e l j e m , a uz to ima krasni pridjev m e d o t o k , jer u govoru i pi­ sanju bijaše sladak kao med. Njegova velika pobožnost prama presv. Imenu iztječe nam iz njegovih govora i spisa, nu ovdje ćemo navesti samo odlomak iz njepetnaestog govora o »Pjesmo nad pje» a,« što se čita na svetkovinu Imena 1 .sova. Tuđe, iza kako je poredie -v. Ime ulju, svjetlu i jelu, veli: lSu.ii je svako jelo duše, ako se oV' н^а a ulije ; netečno je ako se ov se! e začini. Kad pišeš, ne ide mi u tek, ako ne načitam tuđe Isusa. Kad r ^ravljaš ii vijećaš, nije mi drago, пк se ne čuje tuđe Isus. Isus med u ustima, u ušima milopjev, u srcu klicaj . . . ! I opet na drugom mjestu: »Isus je dika angjeoska, u ušima sladka pjesma, u ustima mirisavi med, u srcu hrana n e b e sk a ...!« A koga ne zadiv­ ljuje onaj slavospjev na svetkovinu presv. Imena Isusova? Da, sv. Bernard bio je velikim štovateljem presv. Imena. 0 njem je razpravljao kao pravi naučiteJj Crkve i dokazao, da ovo Ime dolikuje u pravom smislu i izkljuČivo samo Utjelovljenoj Rieči i izricao moć 1 silu ovog Imena i pjevao mu zanosne pjesme. 6. Ovdje do vremena sv. Franje spomenusmo osim Apoštola samo tro­ jicu još, nu koliko ih je još bilo, tko �Вг. 6. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 167. bi prebrojio? Gdje su toliki mučenici, kao jedan obilni rudnik, iz kog se vade kojim je bilo uživanje podnositi muke i skupocjeni dragulji, kojim nakićena smrt za Ime Isusovo; naučitelji, kojim majka Crkva izgleda doisto kao krasna je bilo mudrost; izpovjednici, kojim je zaručnica Isusova. Izmedju ostalih po­ bilo svijetlo; djevice, kojim je bilo božnosti franjevačkih ona prama presv. čistoća . . . ? Doisto možemo reći, da Imenu Isusovu jest jedan od najljepših je to pobožnost katoličke Crkve od cvjetova serafskog vienca — kako veli početka njezina. Nu i ako je obstojala jedan franceski pisac. A kao ostale po­ ova pobožnost još od početka katoličke božnosti franjevačkog reda, tako i ova, Crkve, ipak o njoj ne možemo govoriti možemo reći, ima korien u srcu sv. kao o pohožnosti obcenitoj, pučkoj i u Franje, svog sv. utemeljitelja. Sv. Franjo Širom smislu. Da je ova pobožnost prije bio je živa slika božanskog Spasitelja rck bi zaključana u svima pojedinim u svem životu svojem, tako te ne nahokasnije postala obćenitom, pučkom, u dimo svetca sličnijeg G. Isusu od njega. smislu kako danas obstoji n. pr. po Ovo je mišljenje sviju, a potvrdio ga božnost presv. Srca Isusova, to se irr 1 sam G. Isus, kad je sv. Franji zahvaliti ponajviše Franjevcima. Za irjin ut svoje presv. rane, milost do rek bi da je ta slaaa pridržana, kao onda гош ne učinjenu, i tako ga Što ćemo vidjeti iz sliedećib redaka. učinio slična i na izvanjski način 7. Na početku trinaestoga vieka te je me a i-e $ sa sv. Pavlom : »Živim stupa na pozorište svjetsko p nijarka ле Ч, već u meni Isukrst.«1) Pošto je žarko G. Isukrsta, nije mogao, asižki sv. Franjo sa svojim jvnira Iju! sinovima, da popravi Cr..vu, koja se a da oe Iju&l Njegovo presv. Ime, koje je rušila po riečima samog božanskog mu je r Joćivalo cielo djelo spasenja Spasitelja, koji je to rekao sv Franji poče od jaslica do drveta križa; nije s križa. On se je, može se reći, u naj­ mogao a da ne širi štovanja prama gore doba pojavio u svietu sa svojim presv. Imenu, da ga ne preporuči svo­ sinovima, nu visoko poslanstvo povje­ jim duhovnim sinovima. Toma Celanski, reno mu od Spasitelja svieta izvršio učenik i životopisac sv. Franje, piše nam je sa najsjajnijim uspjehom po kato­ o njem, kako je s velikom slašću i ličku Crkvu i čovječanstvo. Djelovanje ugodnošću govorio o Isusu. Isus mu je franjevačkog reda na svakom polju na bio, veli pisac, u srcu, Isus u ustima, dobrobit kat. Crkve ne može niko za- Isus u ušima, Isus u očima, Isus u ru­ niekati, nu ovog ne ću ovdje nabrajati kama, Isus u svim udima. Koliko je već samo mi je iztaknuti, koliko su puta sjedeć za stolom kod jela vidivši, radili oko proširenja pobožnosti prama čuvši Ime Isusovo, ili mislivši o Njem, zaboravio na jelo. Gledajuć nije vidio, presv. Imenu Isusovu. 8. Franjevački red, što se tiče raz­ a slušajiić nije čuo. — Nadalje čitamo nih pobožnosti, jest doisto jedno neprc- u njegovu životu, kako je, kad bi spo­ sahnjivo vrelo, iz kojeg je proizticala menuo ovo presv. Ime, ili čuo da se u svako doba zdrava i živa voda na spomene, vel’ku radost pokazivao, koja poboljšicu ljudskoga roda. Jest, rek bi, ■) G>1. 2. ao. �Str. тб8. Pjesma i neoskvrnjena. Вг. б. je odavala unutarnju ugodnost u srcu, prijatelje, sjedinjuje gradjane, окгјерpun žarke ljubavi poput gorućeg Sera­ ljuje sile, doziva pameti. Puno milosti, fina. Kad bi on izgovarao ovo Ime, od jer u njem imamo temelj vjere, pod­ ganuća bi mu glas zadrhtavao. Iz ovog logu nade, pomnožanje ljubavi, savr­ velikog štovanja i ljubavi prama prcsv. šenstvo pravde. Radostno je, jer je Imenu, učenike je svoje nagovarao, da klicaj u srcu, milopjev u ušima, med u gdjegod vide na bačenoj karti napisano ustima, svjetlo u pameti. Ime puno sveto Ime, dignu i na Čedno mjesto naslade, jer kad se promatra, hrani, stave. Ovo je dapače i u svojoj opo­ kad se izgovara, blaži, kad se zaziva, ruci dao napisati. — Evo takav je bio iscjcljuje, kad se piše, hrabri, kad se utemeljitelj reda serafinskog; a takova s njim služi, podučaje. Ime slavno, jer gorljiva i revna otca prama sv. Imenu je vid sliepim, sluh gluhim, govor niemim, život mrtvim, hod hromim. 0 kako da ne sliede sinovi? Ime blagoslovljeno, koje je tvorilo tolika 9. Pa doisto i si ied ili su ga vjerni sinovi. Izmedju ostalih moramo spome­ čudesa I . . . I tako dalje veoma krasno govori, da dok čitaocu razsvjetljuje um, nuti diku franjevačkog reda sv. Bonaтсе ujedno podgrijava, Što je osobito venturu, serafskoga naučitelja, koji ' tog naučitelja Crkve. u drugom, tako i u ovoj krasnoj po- sv*. božnosti išao je stopama svog velikog I ' и sv. Anto paduanski. Sv. otca. ,On uviek osjeća* neizrecivu Ljudevit skup tuluŽki, sv. Koleta, ugodnost kad je govorio c presv. Заиенп sv. Mar^ irita Kortonska, bi. Egidij i Isusovu. Evo kako uzvišeno divno dm odi valiu se osobitom pobož­ zbori o ovom Imenu: »Ove Ime na pr, u . presv. Imenu Isusovu. krjepostno i jako, jer рођјв' uje ne­ (N iafiTit će se ) Iz perivoja crkve katoličke. Pjesma i neoskvrnjena. Piše : J o z 0 Z Bijaše divno lipanjsko jutro jedne nedjelje. Cijela narav čaborno odsije­ vaše u bogatom sjaju sunčanih zraka. Brijeg i dolina, njiva i livada, zeleni luzi i dubrave zaviše se u svečano proljetno ruho. Nad nepreglednim površjem zemaljskim pružio se gorostasni pokrov : plavetni svod nebeski, na kojem se simo tamo mogaše jedva koji ispre- o n i g r ad sk i, kidani oblačak opaziti. Mile ptičice po gajevima veselo biljisahu hvalu Stvorcu svome. Na svakoj se travci poput svjetlog alema i drobnog bisera zrcališe jutarnja rosica. Pa i bistra rijeka sa nekim veliČanstvenijim mirom šumIjaše kroz pitomu dolinu noseći na svojim tihim valovima zlatne ružine cvjetiće, što ih stvarahu rumeni zraci ranog �fer. б. Pjesma i neoskvrnjena. sunašca. Neki taji^stveni mir blago vla­ daše probugjenom prirodom. Sva je narav uprav začaravala svojom mili­ nom, te se u njoj mogaše nazrijevati slika zemaljskog raja. Str. 169. u nekakav bolji život? Dalje s ovom izmišljotinom! Neka te bene drže, što ih je volja, ja ć«i uživati zemaljske lasti, dok me smrt ne rastavi s njima.« Zlovoljno pokroči naprijed, ali zvonki To je sve veoma prijalo srcu jed­ odjek sa gradskih tornjeva još mu duh nog čovjeka, koji se laganim korakom zabavljaše s onim, što on »izmišljotinom« uspinjaše iz doline na jedan od mnogo nazva. Slike iz prošlosti počeše se sada brojnih brežuljaka, što se slikovito jedna za drugom pred njim pojavljivati. redaju oko gradića K . Taj čovjek često On se u duhu gleda kao dijete na običavaše činiti ovakove samotne šetnje, krilu nedavno preminule majke; gleda da se naužije bajnih slika, koje su ga kako u sumračje pod majčinim poljup­ u toj prirodi sa svih strana obilno okru­ cem slatko usniva, a u snu se s živale. Kad se je popeo na jedan vrhu­ angjelima igra. On se opet u duhu nac, krene putom, Što je vidio u šumu. motri u školi za vrijeme vjeronauka; II wc a crkvi za stolom Gospodnjim; On sa pravom pohlepnošču srkaše r ло do osjeća neizrecivo blažen­ šumski vazduh i prisluškivah- ugodne, opL je oćutio u onaj presretni ptičije popijevke, koje izvodile ispod stvo, vi put pristupi k večeri tanahnih grančica zelenor grmlja. Pro­ čas, k juhavl. List ш to bijahu najsretniji dani matrajući tako jutr?njir.i suncem r uji ’va iic dani, kad blaga njegova vjetljenu narav, koja se popv ,v;elu т i bijaše nevinost i vjera, zora u svoj svojoj čarnosti 1 njii 11 ml otvarala, pun oduševljenju knu:< .to 1 mii .a žalost već bila izvjetrila O svijetu, kako si krasan i Samo lugjaci do sad mogu te nazivati suznom dolino ! 7мт - a Sta bi uzrokom, da jc on izgu­ trudove tvojih ljubitelja stostruko ne bio vjeru i skrenuo s puta krjeposti ? naplaćuješ sa uživanjem, koje im u Kad je bio dorasto za škole, počme punoj mjeri pružaš?« . . . U toj misli učiti; a pošto je bio od Boga, nadaren zape mu za oko na bijeloj crkvi u K. lijepim talentima, lako jc odolijevao vitki toranj, s kojeg dopiraše svečana svim poteškoćama, što su mu stajale zvonjava do njegovih ušiju. Sad se je na putu do sretnog cilja. Svršiv nauke sjedinilo sve, što se može nazvati lije­ i stupiv u muževnu dobu, posveti se pim i suglasnim. Pa ko ne bi bio u pjesništvu i pisanju. Njegova djela pričasu najdublje dirnut? I našeg sc put­ baviše mu mnogo zavidnih neprijatelja, nika dojmi ugodni Božji mir, koji je ali naskoro i njih prisili, da se osvje­ okruživao. Ali pokraj svega toga njegovo doče o vrsnoći njegova rada. Nu bezvisoko čelo pokazivaše i neko negodo­ verje i lažna nauka jako ga se pri­ vanje, i to zbog zvonenja; zato poče mise i od svega, što je vječno, sasvim mrmljati: »Zašto da me ta zvonjava i odalečiše. K tome još izgubi u malom u ovaj ugodni čas ozlovoljujc sjećajući razmaku otca i majku. Pun holi stajaše me, da ima još dosta milijona onih on nad grobom milih odhranitclja, koji vjeruju u nekog umišljenog Boga, ništa ga nije moglo utješiti na bijelom �Štr. 170. Pjesma i neoskvrnjena. Вг. 6 . svijeta. Da makar malo zaboravi taj Ijubežljivog lica Marijana. Od velikog nenaknadivi gubitak, baci se u vrtlog uzbngjenja navrše mu na oči vrele suze. svjetskih naslada, koje mu mnogobrojni Nekoliko časaka stajaše tu neodlučan, prijatelji obilno pružahu,da ga time rastresu. da li će kao neopažen ostupiti s mjesta, Ali za kratko vrijeme izgubi on ili se upustiti s dječakom u razgovor. Na­ volju za te naslade; omrznuše mu sve­ pokon pristupi k njemu i blago ga upita : »Što radiš, sinko, ovde u tako rano čanosti i zabave, šale i komedije; jer ga je to sve mnogo priječilo u pošte­ doba ?« nom radu. Zato se povuče u samoću, Mališ se preplaši na taj nenadani da radi i djeluje. Opet se na obzorju upit i naglo se okrene. Tamno crvenilo pojaviše njegova divna djela, koja mu oblije inu nježno lice, te oborenih očiju spletoše mnoge vijence slave. uzbunjeno odgovori: Silni novac bijaše plaćom njegova »Ja sam mojoj dobroj majci donio rada. Jedva 30 godina star slavio je ovaj vjenČić cvijeća«. sjajne triumfe. »Tvoja majka ?« upita ganutljivo Šetajući naš slavljeni pjesnik kr<-п*к uolrućl rukom u Marijin kip. spomenutu šumu, opazi jednu siiku, gospodine!« odvrati dječak, koja ga na ovom osamljeno o mjestu koji je ilo k sebi došao. veoma iznenadi. „А i to? opet će pjesnik. »Hvu m uku, gospodine: kad m ije Na zelenom humku st aše Gospin kip. Četiri gorostasne b :kve jenji- u 1 :n pogi no dragi otac, a poslije vaše ga svojim bujnim granam Sitne mah *enu i i mila majka k njemu u ia sam ostao siroče pod ptičice sačinjavaše pjevački na nebo nti' ovom malom svetištu, kuje sa strane okriljem moje siromašne bake i bi. Dje­ plakaše žuboreći potočić i svojim Amo­ vice Marije. A kako je ta moja draga nom pozdravljaše neoskvrnjeno Začetu, majka dobra, samo da znate!« »Sta da znam? Kaži moj sinko!« koju taj lik zorno prikazivaše. Umjet­ nička je ruka predstavila tu sliku sa upitat će ono stojećeg dječaka, iako ga izrazom punim skromnosti, ali ujedno po obrazu milujuć. Krijesećim se okom visosti i materinske dobrote, što odsi- pogleda ga dječko, te prozbori glasom jevaše sa njezinog Čarobnog i djevi­ punim osvjedočenja: »Ona je majka veoma dobra, te čanskog lica. Pod nogama joj se savi­ jaše paklena zmija na zemaljskoj kru- uvijek pomaže. Kad nam što fali, ja glji, kao znak pobjede. Jedan siromašno dogjem ovamo i usrdno joj se pomolim, odjeven dječak stajaše pred kipom a ona nam odmah dadne, sto nam treba«, držeći u ruci od šumskog cvijeća sple­ »A kako ju ti moliš?« Dječak neprestano zureć u svog ten vijenac, koga uprav tada htjede položiti na podnožje kipa. Pjesnik još nepoznanca upita: neopažen od dječaka mogao je mirno »Ali smijem li ja to Vama kazati?« promatrati sliku. Pričini mu se, da ga • Dakako drago dijete i tim ćeš mi neka tajinstvena moć vuče tamo; on učiniti pravo veselje. De dakle kaži mi ne mogaše odvratiti svog pogleda od tu tvoju blagotvornu molitvu 1« �Br. 6. Pjesma i neoskvrnjena, Str. 17 1. Mališan pobožno sklopi ručice, te pod tracima Božje milosti. On proplaka poče sa zanosnim čuvstvom i djećinjim kao malo dijete; kleče na ledinu pred oduševljenjem moliti pjesmu sastavljenu likom Majke Božje i opet moljaše na­ na poštenje Marijino, koja izazivaše ne­ kon toliko godina. Po tom ga na nje­ pokolebivo pouzdanje u pomoć Majke govu molbu odvede dobri dječko u grad Božje, utješiteljice žalosnih. Neko neo­ kući svoje stare bake. Stan im bijaše bično ushićenje obuze slušatelja. Od baš sirotinjski. Mali oltarić svježim polj­ sebe mu se na me čaše pitanje: odakle i skim cvijećem nakićen kazivaše, da pod kada je naučio mali ove srčane riječi ? krovom te potleušicc stanuju Bogu mile Nekoliko časaka mozgaše, da li zna ovu duše. Dobra starica jako se začudi na molitvu, ali kad se nije mogao sjetiti, dolazak tako odlična gospodina, i još zapita umiljato dječaka: se više iznenadi, kad joj kaza unuk, da * K o te je naučio tu lijepu molitvicu ?< će se osele on za njih dvoje skrbiti. — »Gospodin učitelj« glasio je odgovor. 1 što joj poštenjaković obeća, to i održa. »Gospodin Bauman ima lijepu knji­ Pošto se najprije s Bogom sabere, opet žicu«, u njoj se nalazi ta molitvica i ie preduzeo prijašnju službu, sav se žrime čovjeka, koji ju je prvi moli" dobru Crkve i vjere, da sad Sto je prije narušio. Odmah je sada veliki čovjek, л g. n/iicij kaže, propi. đa on sada ne sastavlja lijepili Marijinih u počet 'vog obraćenja svojski se pjesama, nego da piše ta1 o zle stvari, zauze za Janje stare bake i naobrada se mora sažaljivati. Ja ‘ am se čest. ženj' svcjjt n »log štićenika. Kad se je molio Majci Božjoj, da on. lspr<- :omu ova asa. mladenačkom snagom, on čovjeku milost, da opet na nje po­ svrav. iš vrču pozornost na njegovo štenje pjeva i odlučio sam, a ikad dobi j pom ičući ga izdašnijim sredstvima postanem velikim čovjekom i stečem do želi: jg cilja Na veliku radost po V: linija posveti se darovati mladić pi novaca, da ću si njegove pjesme kii^ 1 Ove riječi učiniše velik utisak na sanju knjiga. Postavši zreo muž, sklopi pjesnika. S velikom mu mukom pogje usko prijateljstvo sa svojim dobročini­ za rukom uzdržati na svom licu mir dok teljem, koji se je toli velikodušno za je pitao dječaka za ime spisatelja te njega zauzimao. U radionici obraćenog pjesnika vjesi molitve. Kad mali kaza ime, spade mrena s očiju slušateljevih. On bo bi­ nad pisaćim stolom u sjajnom okviru vjeran otisak kipa Majke Božje iz one jaše taj, koji u početku svog pjesničkog rada prigodom jedne Gospine svetko­ šume; pod njom stoji i ona Čuvstvena vine sastavi tu pjesmicu na njezinu čast. pjesnica. Na dan pako godišnjice za K ako se je bio odmetnuo od Boga i njeg toli znamenitog sastanka običava njegove M ajke: to je zaboravio na ovu naš slavni pjesnik sa svojim miljenikom : pjesmu, i evo ju sad opet čuje iz usta mladim štićenikom otići u onaj odlični kraj, gdje se nalazi taj kip i položiti siromašnog dječaka. Taj ganutljiv dogogjaj neopisivo pred noge neoskvrnjeno Začete od mio­ se dojmi pjesnika. Debeli led, koji dugo mirisnih ruža spletene vijence kao znak sapinjaše njegovo srce, poče se topiti 9voje harnosti i zahvalnosti. �štr. 172. Zaboravljeni kralj. Br. 6 . Zaboravljeni kralj. (Motiv 12 franjevačke crkve u Jajcu.) I. I došulja se, — crnih prama Po zemlji joj se svila prosu, A plavo t|eme alem-kama U bezkraj — Sir se s tisuć, osu, I zlato protka bujnu kosu . . . . N aJ tvrdim Jajcem šutnja plaha Već suspregla je uzde buci: Kroz blagu struju noćnog daha, Vrh junačkoga kristal-praha Tek vodopada šapću zvuci Svoj burni, divni velepjev; A nad njega se iz pučine, Ma bliedoj šibci mjesečine, U zviezde slici čudan spusti s i e v , I trftkom virnu u dubinu, U ključajuću kristalinu : Uz svetog Luke trošno zvono, I Katarine zlatnu kvoćku, Gdje sklapaju sc biele kostJ, U jednu krupnu, tužnu točku, A smrtne sablje, puške male Gdje odavna su zahrdjale . . . K o zgodjcn čudni s i e v se tresti zače, I s prizora se tužna u mrak inače ; — A himna plivskog prama srebropjena Od mahovnih se odkinula stjena, I vinula se za izčezlim s je v o m , K o uzdah vruć karookom za djevom.... Sve muči, tek se Vrbas šumeć valja, I Pliva burno slovi velepjev — Kroz staklen’ odar čudni siev se mače, I kostura se požućelog tače. — Ž i v o t a k l i c a to je bila, časom Iz sarkofaga kralj zaori glasom : »Oj, Bosno, Bosno, tužna udovice, Z a b o r a v l j e n i , čuj što reć će kralj : Za mene nikad kraljsko lice Nagrdile ti ne bi guste tmice, N1 slobod tvoju robstva sgnjeo malj, T)a kralj mi Tomaš, — crna kobi! — hudog bratstva ne obuzda jar: Izpau g mača smrtno ogrezo bi U pai^ 1 si krvi silni Mehmed car ! Sustcg ljutit žedni mač, I snnrai ote ne htjedoh klati, A iolon sultan posija ti U км jmskoine skutu lelek-plač, I s tvog. vrata strže gjerdan zlati, I moj« krvlju ah, na vjeri, "Krvolok robstvo tvoje zapečati . . . Uaadjoh k Bogu iz tvog krila, I klekoh pred Njeg, proseć vruće, Da crno ruho s tebe svuće, I suncem kraljski da ti sine lik ; A on me smiri riečju svetom: • I njenom doć‘ će konac robstvu kletom, A Bosna bit će opet svoja, opet sretna, Kad si o g a u njoj bude p u n o lj e t n a . * II. I danas za te Stjepan — kralj se moli, U franjevačkoj bieloj crkvi, U tamnu za te nekoč sadje sjen, Što kozlućanom pogled resi. A danas, Bosno, a danas sam toli U Žižci dršće »vječno svjetlo* Od tvoje djece, ah, z a b o r a v l j e n ! « K o stopram biljur na nebesi', To reče Stjepan i umuknu niemo, I zlatom šara zidje gluho, K o onda, kad se krvav Bogu spremo. K 6 žuta Luna vilin-ruho, A čudni siev se iz kostura vinu, A povrh odra z a d n j e g k r a l j a U zvjezde slici čudan drhtnu s i e v . . . I izgubi se nekud u pučinu . . . �Br, б. Božja premudrost. Str. 17 3 . U jednu krupnu, tužnu točku, A smrtne sablje, puške male, Gdje odavna su zahrdjale . . . . I drhtnuv sjeknu u visine. Na biednoj šibci mjesečine, A himna plivskog prama srebropjena Od mahovnih se odkinula stjena, I vinula se za izčezlim sjevom, K 6 uzdah vruć karbokom za djevom... Nad uspravanim u to Jajcem U munje bljesku, groma ciku, Rasprskao se buran klik : »Hrvati, kralju mučeniku, O, Stjepan-kralju gdje je spomenik? I« III. Nad tvrdim Jajcem šutnja plaha Još čvrsto drži uzde buci, Kroz blagu struju noćnog daha, Vrh junačkoga kristal-pralia Tek vodopada šapću zvuci Svoj burni, divni valopjev; Tu opet nad njeg pade s ie v , I trakom virnu u dubinu, U ključajuću kristalinu ; Uz svetog Luke trošno zvono, I Katarine zlatnu kvočku, Gdje sklapaju se biele kosti w Božja premudi”’ Bt. Napisao f D r a g u t in Ju T r e ć e p o g la d e . I v a n u s lu ž b i. Ž a lo s t c g ra d u . Plemenita grofica smilovala .s tik« opet Ivanu. Jednoga naime dana usudi se on doći do nje, te ju zamoliti za službu, pošto joj drhćućim i plačnim glasom ispripovjedao svoju nesreću. Gospodja je osobito volila cvijeće. S toga mu reče Ijubkim glasom: »Doduše mi ne treba sluge, nu kad je već s tobom tako, to ću te uzeti. Drugoga posla ne ćeš imati, već ćeš mi ljeti Čistiti i rediti vrt, a zimi ćeš u doljnju sobu smješteno cvijeće zalijevati i snažiti«. U doljnjem spratu kraj vrta imade grofica lijepu prostranu sobu, kamo se je imalo svake zime smjestiti nježnije cvieće iz vrta, da mu ne nahudi studen. Brigu oko toga cvijeća povjeri ona dakle od danas Ivanu. Za njekoliko dana ec, рш 1 1 učitelj. om mu vrla taj posao. On obljubi ono cvijeće te bi najvećom pomnjom otstranjl' j svaki dan, ako je našao, koji i'sahli list ili kakvoga štetnoga kukca, a isto tako ga marljivo zaljevao. Privikao ljubavlju tomu poslu, zaboravio ла nevolju svoju, te bi mu opet voljko oko srca hvaleći Boga za neizmjernu njegovu dobrotu, tc uzdajuć se i nada­ lje u milosrdje njegovo. Radosnim sr­ cem obavljao je Ivan svoj posao. Jedva bi čekao sat, dok bi imao stupiti u krasnu onu sobu kraj vrta. Svakojako cvijeće i ruže bijahu smiještene tu, ko u pravom vrtlu. Cijela soba nalikovala je krasnoj i maloj šumici. Nu jošte ima nješto u toj sobi, čemu se je Ivan osobito divio. U jednom kutu smješten jest medju samim cvijećem krasan mramorni stup, na kom opet nasadjena lijepa i oveća mramorna zdjela. Na vrhu stupa �Str. 174. Božja premudrost. Br. б. isklesan jest lik letećega sokola. Kljun Klaru nitko nije volio sbog njezine ta' inu je otvoren, a iz njega štrca dosta štine i oholosti. Osobito gospodin upra­ visoko uzki inljaz vode, koji se opet vitelj Ružić znao bi ju više puta uko­ spušta u mramornu onu zdjelu. Napuniv riti a i pred družinom osramotiti. Jerbo se gornja zdjela, curi voda opet u dolnju je pak tomu skoro uvijek uzrokom bio veliku kamenitu posudu na podu. Ta ponizni i pošteni naš Ivan, to je ona okrugla posuda puna je svakojakih ško­ tako na njega zamrzila, da g a je uvijek ljaka i kamenčića, a sijaset malih bi pred groficom ogovarala i ocrnjivala, rekao zlatnih ribica vrvi i brza izmedju Najviše ga je proganjala dakako s toga, tili školjaka. Ivan bi se najradje zagle­ Što joj je Ivan preuzeo službu u onoj dao u te ribice. T a on je već dosta sobi za cvijeće, te joj tako oteo mnogi puta u svom potočiću ispod svoje ku­ dar, što bi ga znala dobiti od mnogih ćice lovio riba, ali takvih još nije za- gospodja, što bi došle grofici u goste, te pohodile takodjer krasnu onu sobu mjetio. U grmiću kraj toga stupa smještena za cvijeće. Dakako da njezinu ogovat nikad nije vjerovala plemenita je lijepa krletka, u kojoj čučaše sne* nu ipak bi se moglo dogoditi, deno slavulj, doČim u onoj dm.-oj kr­ gt da bi mah jednoć morao otići za letci skakutahu veselo Jv a žuta kanarca, ra grofičina, da nije bilo Ivan moraše takodjer svakoga dana ove vazda k mvitjlja Ružica, koji bi ga tri ptičice hraniti. Ah, iro'l milo znale dobroga Dobri upravitelj volio je bi cvrkutati male te ptššce, * -đ bi vaz Bran stupio on u sobu! Sobom razl 10 bi naš i Iv jer je znao, da je u svem se krasan miloduh cvijeća, e b e orio dob,i. i jv ten dječak, cvrkut ovih ptičica. Činilo mu se je Ш tim nastaše žalosni dani za tada, da je u kakvoj krasnoj Snmld, p1rn nitn groficu. Akoprem je istom kakve nigdje na ovom svijetu; da je u deset godina minulo, Što je bio onaj raju. Često bi se Ivan ustavio usred ljuti boj, iz kojega još i danas nema sobe ko kamen zanijev se u svakojake Ivanova oca, [kao niti brata grofova, misli. Tad bi se obično sjetio svoje dobroga i junačkoga grofa Ferdinanda, majke, sjetio bi se svoga oca, a vruća to se opet hrabri naši ljudi morahu suza kanula bi mu niz lica. Više puta spremati na nov boj. Grof dakako mo­ našla ga je gospodja ovako tužna. rao je takodjer sa svojom četom prisu­ Tako se je naš Ivan privi kao no­ stvovati ratu. Zalostnim srcem rastajao vomu životu. Nu makar bijaše 'on u se grof sa svojom suprugom. Grofica, svem dobar i pošten dječak, to bi ga koja je vrlo ljubila svoga supruga, lije­ pak njeki od sluga proganjali i rugali vala je gorke suze »S Bogom draga mu se. Osobito pak bijaše kivna na Ivano«, govoraše gro i rastajav se. »Ah njega sobarica Klara. Opaka je to dje­ Gustave, kada ćemo se Bog zna vidjeti« vojka. Najvolila je lijepe opravo i na­ govoraše ona plačuć, te zastrev lice ru­ kite, a pred ostalom družinom oholila kama. »Umiri se, draga ženo. Možda bi se poput kakve grofice. Ohola čo­ nikad, nu nadajmo se. Bog je velik«. vjeka nitko rado ne gleda, tako nj Ona plakaše još jače, kano da sluti, �Br. 6. Božja premudrost. da sc ne će više vidjeti. »S Bogom Ivano« poviknu grof uzjahav na konja. On odjaši naglo iz dvorišta lijepe svoje kule. Vani stajaše mala četica. Na za­ povijed grofovu, a uz svirku glazbe krenuše zajedno naprijed. U dvoru bijahu svi žalosni i neve­ seli vidjev si mladu i dobru svoju go­ spodaricu onako zaplakanu i tužnu. Svi su dijelili svoja čuvstva žalosti s njom, do jedine Klare, koja kako, se čini ni­ koga ljubiti nije mogla. Nu kako Bog dragi svakomu dobromu Čovjeku tuge njegove ublažuju i olakšava, tako se i žalostni dani naše grofice doskora pretvoriše bar donjekle u 'mirnije i veselije. Mjesec dana naime iza odlazka grofovr .ruti se iz škole kući lijepa joj trir.a< 9tgodišnja kćerka Cvijeta. U seli bo ne bi­ jaše nikakve veće ško' za djevojke, s toga ju brižna majka ni'jrade "'OBlati u grad, da se naobrazi, Зсако *■ o do likuje grofovskoj kćeri, O: ч Jmadjaše u gradu sestru; kod nje proboravi dobra joj kćerka čitave četiri godine. Svršiv sada nauku svoju mogla se je vrat* krilo majčino. Ona bi doduše svake go­ dine pohodila roditelje svoje, nu samo na kratko vrijeme. Nu sad se je za­ uvijek vratila kući. Svi u dvoru ćudjahu se lijepoj Cvijeti i njenu uzrastu. Nu i rado ju imahu, jer je u svem bila dobra i nasljcdila sva lijepa svojstva majke svoje. Došav ona u dvor, odmah taj njekako oživi, a grofica boraveć uz nju nije ćutila toliko one samoće i tuge, što ju oćuti s odlaska grofova. je on dobivao takodjer svoju malu mje seČnu nagradu, a više puta dobio bi i što na dar od gostiju grofičinih, to si je on već uštedio malu svoticu. On da­ kako od toga novca nije trošio ništa, bta mu je i trebalo? Sve bi dobivao i svim je obskrbljen bio. Nu dobri Ivan nije s toga bio preuzetan i ohol, već bi i nadalje ostao, kakav je i bio za­ hvaljujući Bogu na dobročinstvima, koje mu je podijelio. Njemu je sad bilo do­ bro, nu nije se tim oholio; nije on za­ boravio ла prijašnje svoje siromaštvo. Ivan je znao, da bi opet doći mogao na prosjački štap, što ga je već jedan* stigao, no ipak nije on kao Škrtica ntL" 'ino njeŠto novaca, što ih ušte­ dio. C bi si mislio: «Ah, Bože, ko­ lika li v ibročinstva uživasmo, ja i moja obit osibito pak od dobre i plei nite n • ■ grofice. Ah, koli to moi t ’ liti £ 'dno — biti dobročinite­ ljem ot' Uaj, o Bože, i meni priliku nasljedovan u tom plemenitu groficu«. Tako'si je opet mislio, kad je jednoga uana išao po obližnjim brežuljcima, da nabere lijepih i vitkih ljeskovih šiba, što ili je trebao u svojem vrtu. Na najvi­ šem onom brdašcu bila je samotna mala kućica. Poznao je on tu kućicu, jer je bila baš nad njegovom, toli mu milom rodnom kućicom. Došao do nje, vidje dječaka od petnaest godina, gdje na dvorištu plače. »Što li je, Petre?« upita Ivan svoga nješto mladjega druga. >Ah, Ivane, šta ćeš mi pomoći, sve da ti i kažem« odgovori momčić zaplakanih očiju. »Dobra moja majka vrlo mi je Č e tv r to p o g la v lje . bolesna, a nema od nikuda pomoći. L j u b a v b l i ž n j e g a . I v a n m o r a a e l l t i iz Znaš, kako smo siromašni. Ponestal > g rad a . Već je prošlo dvije godine, što je nam već žitka, a gdje da smognem > Ivan u službi plemenite grofice. Pošto novaca za lijekove« ? Ivanu se snnli �Str. 176, Božja premudrost. dobri dječak i njegova boleslna majka. Nu ipak razigra mu srce, kad pomisli, kako bi lijepo bilo, da bi on šta doprinjeo, te bi ozdravila majka toga dječaka, koji ju toli ljubi. Koli veselim srdcem progovori on bolestnoj majci: »Umirite se majko ! Ja sam več poslao Petra po lijek. Dati će Bog, pa će biti opet dobro«. »Ti Ivane, progovori slabim glasom žena. »Ah, Bog te bla­ goslovio, dobro dijete« — šaputaše žena bolcstnica. Koli bijaše Ivan sada veseo. Oslobodit će sirotu bolestnicu i dobroga Petra od pogibelji. Odsada se on svaki dan brinuo za bolestnicu. Siromašni i dobri Petar skakao bi 1 veselja, kad bi mu milosrdni Ii.us dao nješto novaca, da kupi u ljekarni lijek ili u mesara mesa, da jc* se skuha krjepka juha. Nu Ivanu bi grudi rasle od ireće i zadovoljstva, tim pako više d je opazio, kako se bolestnu.. više oporavlja. Niti pol mjeseca идо minulo od onoga dana, kad eto Petrova maika sbilja sasvim ozdravi. Tko da opise sada veselje Petrovo, a još više Ivanovo, kad vidje, da je dobrim svojim djelom spasio sirotinju od pogibelji, tc tako izvršio kršćansku dužnost. Draga djeco! Činite i vi tako ! Ako ste možda siro­ masi, to znajte, da ih ima mnogo, koji su veće sirote od vas, te kojim bi mogli od onoga svojega maloga pomoći i spasiti ih od pogibelji, koja im prijeti. Nu dobri naš momčić Ivan nije mogao dugo da se veseli plemenitomu svomu činu, Što ga jc iskazao spram Petrove majke. Njega bo eto čeka ista sudbina, još gora, još veće siromaštvo, nego li je prijetilo Petru. A tko je tomu kriv; da li je šta pogrješio naš Ivan? Br. 6. Uzrok tomu nitko nije drugi, već opet Klara. Jednoga naime dana dodje Klara zaplakanih očiju ka grofici, te joj se potuži na Ivana, da joj je ukrao njen zlatan prsten, te joj ga nekud djeo. »13a, vaša milosti! Danas je on bio u mojoj sobi; ja sam nesretnica zaboravila na stolu svoj zlatan prsten, što ga čuvam još od pokojne svoje majke. Za ništa ga ne bih dala, a sada ga nema. Nitko drugi, nego ga je on uzeo. On je bio danas u mojoj sobi«, govoraše plačući sobarica. »To ne može biti, djevojko! On je pošten dječak«, odgovori grofica. Nu kad se ona nije mlvratiti od te misli pozove gos­ po u rofica Ivana. »Jesi li ti bio u nje -obi?« upita gospodja oštro Ivanu, sav drhtaše, 11c znajući zašto gu milostiva grofica pozval Jos kada nije bio u sjajnim ovin -.obu um. * »Jesam, Vaša milosti«, drhi 1 №1 Ivan. U njezinoj sobi bijaše vrč, krtim zatjevam cvijeće, pak sam Išan ppnj«. T i st joj onda odnio sa stola njen zlatan prsten, jeli to istina?« reče inu grofica. Ivan se skameni od toga pitanja. Nikada nije nikomu ni najmanje stvarce uzeo, za cijeli svijet ga ne bi nitko na to sklonuo. Zapamtio je on to dobro od svoje majčice, koja bi mu uvijek govorila, koli je to velik i ružan grijeh. »Vidi se, da je kriv« pridometne Klara zlobnim posmjehom. kad jc Ivan šutio, nCmogav od žalosti smoći riječi.« Milostiva gospodjo! Ona laže. Ja nisam niti vidio nikakva prstena«, usudi se progovoriti Ivan. Sobarica ode na zapovjeđ grofičinu u onu sobu, gdje spavaše Ivan, da pretraži njegove stvari. Ona se brzo vrati vesela lica sa prstenom u ruci. »Evo, milostiva �Чт. б. Božja premudrost Str. 1 77. grofice, našla sam ga. Znala sam to ja. fica bila, ostavi Ivana pred vratima. >Milo­ Sasvim na dno škrinjice ga je sakrio. stiva grofice«, reče upravitelj, »ja sam Ha, tate, reci sade, da lažem,« govo­ došao moliti za milost našega Ivana. raše naglo sobarica smijući se. Naš On nije ništa kriv. »Ali Ružicu! Ta Ivan skameni se od straha. Otkuda on je ukrao Klarin prsten. Takvoga taj prsten u njegovoj škrinji? A i dobra dječaka ne možemo trpiti u kući!« Nu grofica, koja sve dosad nije vjerovala, sad joj gospodin RuŽić izpripovijedi, vrlo se lecnu od čuda, kad Klara kako je Klara podmetnula taj prsten donese prsten. Grofica, koja je vrlo Ivanu. Reče, kako je čuo, gdje se o tom mrzila na ovakve nepodobštine, raz­ dogovara sa služavkom Ankom. Sve ljuti se sada na Ivana, te mu zapovjedi, to, reče, da je učinila zato, što ga mrzi, da se odmah sjutra ima čistiti iz dvora. te bi rada, da ga kao tata protjeramo. Jadno siroče plakaše i moljaše se, ali Dobra grofica zahvali Ružiću, Što joj pravedna grofica ostaje pri svojem. je to saobćio, jer bi ju bolilo, kad bi Došav Ivan u jednu malu sobicu, gdje doznala, da ga je tako nedužnoga kazje on spavao plakaše gorko. Nije njr S b to uvede gospodin upravitelj do toga, što mora ostaviti -vo svoje Ivai, rofid, a ona ga umiri, Što mjesta, već od sramote, do velike one mu je na rekla, da nije ništa kriv. sramote, što će ga uvijek gristi, tim • Samo Li i nadalje dobar i pošten, više, što zna, da je nedužan. Ah, kao što si bio do sada, pak ćemo te mila majčice, zašto si me ore Ih U mi, najvi dragi Bog voliti.« Ivan naricaše jadni Ivan. Fomisliv brata budi sad c iet veseo. Odmah zabo­ si Gustava, još teže mu bi oi ,rdca, ravi na ju jrašnju svoju tugu i plač, a pomisliv, da će sad za sigurno i njemu u srden u se opet nastani zadovoljstvo. grofica odkazati milost svoju! \h, Znn je, da se je sama grofica osvje­ Gustave, ja ću ti biti kriv tvojoj dočila o njegovoj nevinosti. Sad je nesreći.« On plakaše tako čitave noći. opet veseo radio svoj posao. Ipak ga Oka ne mogaše ni stisnuti, a kamo li je nješto bolilo. Za njekoliko dana dočuo je on od gospodina Ružica, da usnuti. Sav umoran od nespavanja i zapla­ će sada grofica radi njega protjerati kanih očiju ustane ranim već jutrom. Klaru. On je imao na umu onu zapo­ Odmah podje do škrinjice, te pokupi vjedi« Ljubi neprijatelja svoga,« a bio je tako dobra srdea, te je sam išao u jedan vježanj sve, što je imao. Prije moliti gospodju groficu, da joj oprosti. no za uvijek otidje odluči prije otići Dakako, da gospodja nije htjela usli­ do dobroga upravitelja, da mu reče »s Bogom«, te da mu se zahvali na šati njegove molbe, koja ju jc do suza ganula tako dugo, dok ga nije Klara njegovoj ljubavi, što mu ju je uvijek pred svom družinom molila za oprost. izkazivao. »Ne boj se momče reče Ivan pisaše opet svomu bratu. Kao upravitelj, kad mu je Ivan govorio, da nije ništa kriv. »Hodi samnom!« On što svaki put, tako i sada piša mu sve, što se novo dogodilo. I o svojoj pos­ ga odvede do gospogje. Unišav u onu sobu s cvijećem, gdje je ovaj čas gro­ ij ednoj nezgodi, o žalostnoj onoj i stra- �Str. 178. Sokolića. finoj mu noći, koje neće nikada zabora­ viti takodjer inu je pisao. Na to njegovo pismo dobi Ivan doskora odgo­ vor od Gustava. Evo lista: Dragi Ivane! Vrlo me je razveselio tvoj list. '/nam, da si se žalostio, a i meni je bilo žao, što je ono takva ružna sumnja pala na te. Nu sad je već sve dobro. Ivane, vidim, da imaš dobro srd e?; to mi se vrlo dopada, a i lijepo je od tebe, što si molio za milost Klare, prem neprijateljice tvoje. Dragi brate! Uztraj samo i nadalje u poštenju, te se ne daj zavesti od drugih zločestih 1iudih! Znam da se dobro sjećaš one izreke, koju nam je toliko puta kazi­ vala pokojna naša majka, a i goflr učitelj : ■ Bolji je dobar glas. tc|pa slsfan Br 6. pas.« Siromasi smo se rodili, to ćemo i ostati, nu bolje nam je pošteno i neokaljanu siromaštvo, no Bog zna kakvo blago, ako nam je duša opaka. To sam ti često čitao iz mudrih knjiga, te sam si dobro zapamtio. Zapamti si Ivane i ti to; imaj ovo uvijek pred očima, pa ti ne će biti žao. I mene su dragi brate više već puta u nepoštenje zavesti htjeli zločesti drugovi, nu imajuc to uvijek pred očima, bježao sam zločestu njihovu namjeru. Znam, dragi Ivane, da si i ti takav. Za sada nemam ti ništa nova pisati. Ostaj mi zdrav i budi dobar! Ostajem tvoj ljubeći te brat Gustav. Sokolića Na Želju s o k o la , vladara •nepredobive pećine«, diže se sokolića sa umbrijskih ravnica i, zaletivŠi se pu uzburkanoga Jadrana, ustavi se na jednoj čvrstoj litici balkanskoga krša, da zakrili svojim mekim krilima s o k o lo v u nejać i, odgajajuć ih, da ih sačuva od svake protimbe. I na toj litici savi si lunačka sokolića skromno gniezdo, i izleže si mlade sokoliče, koji pošto im ponarastoše krila, podpomagahu ljubljenu majku u brizi i nastojanju oko sokolove djece. Ali kruti udes, ne mogući toga podnieti, posla grdnu sablast, koja čvrstim lancima priveza sokoliću sa sokolićima za tvrdu liticu i stade im gvozdenim kljunom razkidati srdee . . . Na valove zacuriše grimizne kapi iz srdaca tih novovjekih Frometeja, ali oni ne k пибе pred gorkim zadahom iste rtJ, nego jednako zaklanjahu tniovu nejač i vapijahu slobodu. 1 sinu sunce slobode, a grdna sablast sa razbijenim lancima stropnšta se velikom hukom niz liticu u bezdno . . . lzkrvavljena sokolića mišljaše da će bar sada biti slobodna i sretna na litici, nakvašenoj krvlju svojega srca i vlastite si djece. I opet si izleže nove sokoliće, koji tek po pripoviedanju ljubljene majke i po njezinom izkrvavljenom tielu saznadoše za njezinu dugovjeku, tužnu sud­ binu. Ali kruti udes, uvjek zloban i zavidan, posla opet grdnu sablast, zvanu■ nepravda«, koja neprestano gadja otrov­ nim strielama junačko srce mukotrpne sokoliće, a ona suznim okom pogleda na svoje sokoliće i čita im na licu, �Br. б. U prošlosti i sadašnjosti. — Dopis. gdje im burlja razpaljena krv, i gdje jedva čekaju, da im ponarastu krila, da se sa samom nepravdom junački Str. 179. uhvate u koštac. I stoga spravom gleda u bolju budućnosti Budimir Podgrabežki. U prošlosti i sadašnjosti . . . Zemlja je odložila s glave sjajnu kraljevsku krunu i skinula s cvjetnog tiela zlatno odielo, a obukla staro, crno ruho, crno kao robstvo, što nje­ zinu djecu tišti. Nemirni valovi hitrog Vrbasa, odjeveni srebrenom pjenom plivskog vodopada, šaputaju, tiho uda­ rajući o litice i grebene, priču o izdahu slobode kraljevskoga Jajca, i o juna­ cima, što sniju vječni san u kristalnih dubinama Buka. U Lučini, n -.mak Jajca, na povisokom brežuljku tiho sniva maleno franjevačko utoČiš e, — siro­ mašna kućarica, i kupa s u srebru nuirc mjesečine, a oko nje se ustoboči1 dnev­ ni dubovi i mlade šiLii.e, irane srebropjevom slavulja, što tan . hvoje uzpavljiva milu drugi'. Na vratima te kućarice pokaza se crna sjena i, koračivši u šumicu, pade na koljena, ^ u razplamćenoj grudi razvezaše se uz­ dasi, i navrviše kroz mnogokrat čeme­ rom natopljeno gr'oce. To su uzdasi, koji prodiru do priestolja Pravde i miiosrdja, a u njima zveči neopisivi zanos za dobrom naroda 1 slobodom izmučene otačbine. — T o je prošlo, Franjevački uzdasi izmolili su slobodu. Na mjestu, gdje se je dizala fratarska kućarica, raste danas gusti korov i prepreteno trr.je. Zapjenjeni vrba sovi vati bučno idiajaj’i od kamenja, kao da tužno gapi. iskvarenosti današnjega »lobodn naraštaja. Uz brežuljak, prania r ima nekadašnjeg fratarskog ntačBdd, u i se mladi par, i plašljivo se “da i isluškuje, da ne ima koga u oJ. i za čas umače u šikaru. S tanam gr ne prhnu, prestravljeni slavulj ti mekano gniezdo, na drveću *ad. л lišće, a sjajni mjesec utonu za oblake, da nc gleda, kako u uzdasima izprošenoj slobodi umire n e v i n o s t . Budimir Podgrabežki. —7 V Dopis. U Jerusolimu prvih dana travnja. Evo me, mili brate uredniČe, ma­ kar i pokasno sa oskudnim svojim iz­ vješćem. Koliko sam puta u puta pomislio na V as i cienjene štioce toga glasila, pa kraj najbolje volje niesam mogao mirno sjesti, da Vas izviestim o daljem putovanju. Na putu ovako zanimivu i poučnu, ne da se dopise praviti. Pa i sada, kada Vam pišem poslie uzkrsnih praznika, niesam podpuno sabran, kao Što bi trebalo pišući iz najsvetijega grada nasvietu. Zato oprostite, što Vam posve prosto i bez kitnjastih rieči dvie tri za sada javljam. i. D j e l o v a n j e n a š e b r a ć e �Str. 180. Dopis. Вг. б. E g i p t u . Kraj blaga podneblja, koje kad pobliže da izviestim o divnim spo nekako uzhićuje čovjeka, mene je naj­ meniđma u Sakari, Karnaku, nekropoli više uzhićivalo videći kako siromašni Thebe i drugim izkopinama, na kojima se Franji ni sinovi djeluju o spasu duša u sa strane uprave egipatskoga muzeuma zemlji bivših egipatskih farauna. Puni sada puno radi. Za sada iztičem mo­ su ih samostani i u Alexandriji, Kairu numentalno djelo, što ga naša braća u i drugim mjestima, nu svakoga vidiš Kairu započeše. To je gradnja nove kao mrava zaposlena. Naročito iztičem crkve sv. Josipa i novoga samostana i našega Slovenca, fra B e n i g n a S n o j a, to u najljepšem dielu grada, jer sam koji velikom revnoŠću upravlja svojom tuđe pred tri godine pet mjeseci sta­ kolo ni] om. Buduć da u njoj ima puno novao. Prva svečanost odpočela je bla­ djevojaka, za koje u onako svjetskom goslovom temeljnoga kamena. Kolika gradu, kakva je Aleksandrija ima puno je razkošnost i elegancija u spremi gra­ pogibelji, on je ustrojio » K r š ć a n s k u dilišta ! Tu su visjele zastave svih na­ s v e z u S l o v e n k a « u Aleksandrij), roda na svietu, koji živu u Egiptu, tu kojemu je cilj poučan moralan i z ‘sjeli lantastični egipatski ćilimi (tavan. To družtvo rukovodi sam o. Be- рец irlandl i drugi uresi po svem koje je bilo posuto žutim nignus. Koliko ga truda to stoji, osobno gr#dil. sam se uvjerio. I ja san. se jednom pieskon. Ги se na okupu našao cviet sgodom desio u njihovom družtvu, pa Kaira, S' - liplomati uz englezkoga i će mi ti časovi za sav ži ot nr msivi fra ‘zko'; i ministra, tu se našla sva ka rarldja, počam od katolič­ ostati. Tu smo se upoznali, poput kat rodjene braće i sestara pouzdano raz­ koga n ’ iskupa B o n f i g l i a, koptitriarhe M a k a г i j a, armen­ govarali i to ne u tudjem svietu, u ko­ skoga jem čovjek najviše uvidja, što reći ske . biskupa B o g o s S a b a g h i a n a , svoj. Dapače me i Niemci svojim sma­ kopskoga biskupa iz Thebe I g n a ci j a traše, kad bi koju rieč progovorio. V i­ B e г z i a, onda prefekt deltske misije, dite, u dalekom svietu, gdje se uz druge oo. Maroniti, oo. Siriani uz silu znati­ jezike malo njemački govori, Slaven i željna svieta. Pomislite, kolika je bila Niemac kao jedno I radost naći se u kolu svih ovih iztočnih Uz to se naš o. Benignus trudi, da katoličkih obreda 1 Poslie veličanstvena u Alexandriju dovede školske sestre — obhođa kroz ulicu E m a d - e l D in i Franjevke i da zavod »Franje Josipa I.«, blagoslova, pri kom se svakom prisutkoji je asil (utoćišće) za djevojke iz naše niku dala slika nove crkve i samostana monarkije, izbavi iz slobodno-zidarskih progovorio je talijanski o. G i a n n i n i , kustos sv. Zeml|e. iztumačiv, kako je ruku. Daleko bi me odvelo, kad bi Vas sv. Zemlja ovim velikim djelom udovo­ sada potanko izviestio o svom putu u ljila priekoj potrebi onih 19.000 kato­ L u k s o r , A s s u a n i veličanstvenom lika u Kairu. djelu kod prvoga katarakta na Nilu, kamo sam s mojim fra L u k o m T e r ­ z i ć e m, Djakovčaninom pošao. Nemam Rekoh, da se tu pravi ujedno i novi veliki franjevački samostan, u koji će prići glavna redovnička obitelj iz sa- �Br, 6. Dopis. Str. 18 1. mostana M u s c h i, koji kao stara gra- razglasile nekoliko slučajeva kolere. đjevina, ima stotinu zakutaka, a uz to Može dakle svaki čas bit proglašena leži u tiesnim ulicama starih, velikih » k a r a n te n a « . Zato sam se požurio kuda u Kairu. Nu crkva sv. Marije pro­ za P o r t - s a i d . Nu buduć vlak u Isstrana je i dosti liepa, pa će tuđe ostati m a i l i j i , gdje takodjer naš red ima samo rezidencija i župna filijala Kaira. udobnu residenciju i liepu crkvu, stoji Tim će djelom red franjevački imati u oko 2 sata, imao sam priliku obaći do­ Kairu tri liepe crkve, jer se je treća u bar dio onih zaista bujnih zasada i dr­ pregradju Bulaku pred tri godine sa­ voreda, koj’i na Lesspsov kanal čine či­ gradila. tavu šumu. Što je ljudska kultura uiadila Iz Kaira sam робао u S u e z , da od onoga pusta mjesta! tu vidim ono mjesto, gdje Israelci prieTek sam stigao u P o r t - s a i d i djoše preko mora na sinajski poluotok. u našem se samostanu okriepio, požnrih Drugačijega li sada lica! Cieli prostor, na Lloydov parobrod » E le k t r u « , gdje gdje sc misli, da je bio ovaj čudesni se o »karalcteni« jošte ništa znalo nije. dogadjaj, izp unjen jc nasipom, a na 7 -ito radost na srca mi se okrcasmo i njem je nastao drugi grad F ' ..., , Han u jutro, zdravi pred Jafom Tu se iznenadiše svi putnici, gdje i naš red ima s'oju kuću i zasa- nadjo. . i zdravstvenog vieća tu izdjeni dugi liepi drvored. Zato prozvaše kada u. inu onu za svakog putnika to mjesto i T e r г - p la i n Otale sam govoriše, promatrao planine veličar tvenog toga na noru rieči »karantena!« Zapovied poluotoka, koji na samoj plan- Sinaju je t mal< prije stigla, pa nam je red sa pećinama svojim od "ani u dusi ići uprav u B e i r u t i tu se podvrći gledaoca ostavlja duboki utisak. Iz HeČničkdj pregledbi. Koliki očaji Nije ovoga mjesta, gdje ladje ulaze u Les- dakle Ui.o druge nego ostaviti Jafu, koja r ш je pred očima bila, i naći se sutra sepsov kanal, ide se za 32 sata , brodom do T o r a, a odatle kroz tri dana dan u Beirutu. Kolika radost na svači­ na devi na Sinaj. Ovaj je put skopčan sa jem licu, kada liečnička komisija proglasi neizlcazanim potežkoćama. Koli za sva­ samo vizitu III. razreda i desinfekciju, i čije kršćansko srce draga gora, na koju da se svi drugi nakon uplaćene pri­ se samo ljudi željezna zdravlja danas stojbe od 5 piastera možemo isti dan mogu popeti! Ja sam vidio samo dvo­ u Jafu povratiti. Osobito je ovu viest jicu Franjevaca, koji su tamo išli, pa popratila svjetina III. razreda glasnim mi se ne mogu dosta nahvaliti veličan­ urlikanjem. Mala neprilika, koja nam je mogla stvenoga pogleda na goru sinajsku. 2. M a la n e p r i l i k a na m oslužiti ru . pripravom za sveto tlo, na koje Zadovoljna srca ostavih P o r t o f i l u ili smo sutra rano mogli stupiti. 3. P rv i p o z d ra v sv. z e m T e r г - p 1a i п, da za 20 časova dodjem u našu residenciju u Suezu. Tu sam u Već nam je pred očima novi franje­ ugodnu razgovoru braće svoje čuo, da vački samostan i velika crkva sv. Petra, je pogibelj za putnike iz Egipta, koji koja gospoduju cieloj okolici. Tko da putuju za sv. Zemlju, jer su novine oriše ono sveto ganuće i uzhit, koji �Str. 1S2. ftopfe. Вг. 6. grad i stanem u samostanu sv. S p a ­ s i t e l j a , gdje me već neustrpljivo če­ kaše moj fra Ivan. Ganutljiva i ovoga pozdrava 1 U samostanu bilo za me sve pripravno, jer se je sam fra Ivo za sve pobrinuo, da mi ništa ne fali u sv. gradu. Ele neka i opet svoga 1 On je pred 30 godina našu Bosnu ostavio i neprekidno služi u sv. Zemlji. Pred tri godine imade operaciju jednoga oka koje posve izgubi, pa sad na jedno oko čita sv. misu. Uz to još vrlo krepak i dobar hodač. T a njemu je iz sv . I v a ­ n a u p u s t i n j i , gdje je predsjednik u s/etištu, gdje Majka Božja pozdravi Elizabetu, jedna dobra šetnja u Jerus. a ima dobar poldrug sat puta, njemu ncu od 68 godina 1 osjeti u duši, kada se preko onih valova sretno izkrcali u jafskoj lud! Kakvim sam zahvalnim srcem isto jutro morao u Petrovoj crkvi reći sv. misu, u Čijoj blizini od 5 časova Petar vidjeo poznato ono vidjenje s neba. To je bilo 18. ožujka. Ganutljiv je bio i moj sastanak sa starim znancima, naročito sa o. žu­ pnikom, koji me odmah upoznaše i za junačko zdravlje upitaše. Kako mi je već pred tri godine poznata Jafa, neostadoh tuj onaj dan, već se poslie podne požurih na željez­ nički vlak, da isti dan stanem u Ranili sutra dan na magarcu u Liji, gdje sam posjetio grob sv. Jurja, slavrm zaštitnika Bosne i Hercegovine. U R з ш li sa starog tornja templara, koji su tu imali veliki samostan, imađoh prigodu A to da Vam, dragi ured niče, promatrati plodno saronsko polje i sje­ pričam o snom svom posjetu presv. titi se onih vojna, koje Irraelci i Fi- gro' Isusma, Kalvarije, brda Siona listejcima imadoše. Veselilo me, sam — b! igovališta, puta getsemanskoga i tu našao novu, tvrdu fra nje ačkn crkvu brda Masi skoga, gdje sam bio po i novi, velebni samostan, koje se upravo više pnta i na svim tim znamenitim sada dovršava. rr>i('r:hna rekao sv. misu? Poimence 4. U s v . g r a d u J e r u s o l i mpresv. u. grob bijaše središte svih mojih Drugi je ovo put, što se približavah k pohoda, gdje sam u našem samostanu sv. gradu, pa mogu reći, da mi je srce više noći probavio i imao prilike po jošte življe kucalo, nego pred tri godine, bliže motriti i naše katolike, i grčke i jer sam se prilično sjećao mjesta, kakva armenske, kao i koptske obrede. Oso­ će se pojaviti oku. Gledao sam i druge bito je zanimivo sa naše galerije pro­ suputnike, koji su svaki čas na sve matrati oni roj ljudi, koji bez prestanka strane razgledali, pa i onda, kad se posjećuje presv. grob i pred njim nidosti dugo uz judejske gore vozismo ćice padaju. Sve kršćanske sljedbe kao U večer u б’30 stadosmo na jerusolimskom kolodvoru, gdje me već če­ kaše sluga samostanski, koga je Ira I v o J u r i ć , rodjeni Ramljak, preda me po­ slao, jer je slučajno čuo, da ja taj dan dolazim. Tu me ponudiše kolima, koja zahvalno uklonih, jer sam htio da za ono pol sata pješke unidjem u sveti da se natječu u tom posjetu. Treba bo znati, da je presv. grob Isusov sada uz katolike zajednički svim kršćanskim sljed­ bama, pa se zato na svetom tom mjestu svaki čas izmjenjuju drugi obredi: sada kopski i sirijanskih. Gledao sam, koli­ kom žurbom naši laici donose u presv. grob » a lt a r e p o r t a t i l e « i sve �Вг. 6. Dopis. drugo, Sto je za sv. misu potrebito; ćilime prostiru, svieće i lampe žegu, stolice donose pred sv. grob, da mi ka­ tolici možemo ovrSitl svoju službu Božju. Kroz to vrieme presv. je grob zatvoren za sve druge posjetnike. Nu čim mi ovSimo svetu službu Božju, eto ti odmah grčicoga pope, Ш armenskoga sakrištana, kod vrata presv. groba, koji nestrpljivo čekaju, dok naša brača opet ne spreme sve stvari i sveti se grob za sve ne otvori. Da ne bude medjusobnih trvenja, red služba Božjih je točno označen. Redovito mi katolici imamo pravo svako jutra od 4,/а do 6 sati čitati sv. misu, koja obično svrši do 7 sati ili do 7 1 toga je k presv. grobu za sve piost ulaz sve do 4 sata poslie podne kada ciela redovnička obitelj sa pob >žnim katoli­ cima čini obhod {proces,ju) po =vim znamenitijim mjestima bat like. " Ja bo presv. grob opet sc od nari i očisti, da se bez smetnje može okat i poz draviti presv. grob. Kako je redovito. Nu bude li više misnika, koji ’ ]e nn sv, grobu sv. misu, onda tt prenocuju u našem samostanu presv, groba i počam od polnoći čitaju sv. mise, Štr. 1Š3. žao, da se ovaj put moram samo na najnuždnije stvari ograničiti. Uzvišeni su obredi počeli već u sriedu, kada je u našoj kapeli cieli dan bio izložen onaj stup, o kojom je naš Spasitelj svezan na nježno sv. tielo Svoje primio onih б.ббб udaraca. Silna je tu bila navala svjetine od svili krš­ ćanskih vjerozakona, jer se sveti stup samo taj dan u godini javnom štovanju izlože. 1 ja sam dvaput smjerno poljubio sv. stup. Promatrao sam, kolikom pobožnošću vjernici ljube sv. stup, koji je u našem vlastničtvo. » O fic iu m ten e b ra ru m « sa pjevanjem tužaljka Jeremijinih obavio se je kroz sva tri dana 1 вв. grobom. Nego mi je Žao, što na četvrtak poslie podne u 2 sata nisaia ingao prisustvovati pranju nogu, jer se па zatvaraju vrata crkve sv. bastilike a ,л з о sam želju za redovničkom ob. iJi iz Spasitelja pohoditi blago val d du Sionu u 4 sata pos. p. Trebalo dakle odabrati samo jedno. To sa tim radje učinio, jer sam uza­ lud uvaput dolazio na brdo Sion, pa je svaki put bilo zatvoreno blagovaiište. Rekoše mi, da Turci od vremena, kako se uz blagogovalište na mjestu premiDo sad sam već dvaput u presv. nuća Majke Božje sada pravi veličan­ grobu Čitao sv. misu, pa možete mi­ stvena crkva, nekako ne rado otvaraju sliti za što sam ju namienio. Htio sam vrata ovoga sv. mjesta, gdje je naš sve moguće prijatelje i znance uključiti Spasitelj večerao sa dragim Svojim apo­ i naročito se za procvat naše provincije stolima i ustanovio presv. otlarski sakrai dobro cieloga hrvatskoga naroda po­ menat. Kako sam prije sam pošao k sv. moliti. Časovi, koje sam u onoj trhoći proživio, ostat će mi za uviek u srcu brdu, došao sam u dobar čas, kad je po Želji nekih putnika bilo upravo otvo­ neizbrisivi, 5. V e l i k a n e d j e l j a i u z k r reno s n i blagovaiište. Malo sam se vremena mogao zadržati na dragom tom mjestu, p r a z n i c i u p r e s v . g r o b u Is u s o v u . Ganutljiva je služba Božja sva jer ključar ne gleda rado, da se više od nekoliko časova tu ostane. Čudno­ kako velike nedjele i Uzkrsa, Meni je �Str. 164. fer. 6 . £)opis. vati su puti Gospodnji! Tolika kato­ lička svetinja u rukama nekrsta kao i sv. kapela na brdu Maslinskom. Kado sam popostao još na svetom tom brdu i dočekao redovničku obitelj sa mnogim drugim katolicima. Sva naša pobožnost mogla se sastojati u čitanju sv. evangjelja, koje govori o tom otaj­ stvu i izmoliti u s e b i Otčenaš i Zdravu Mariju, jer je ključar i opet hitio, da čim prije vrata zatvori. Na Veliki je petak bila najganutljivija svečanost u crkvi groba Isusova. Mene se je najviše kosnulo, kad se je upravo na Kalvariji odkrivao i ljubio sv. križ; zatim »križni put« uz put »via dolorosa,« koji je pun bio pobočnik ka­ tolika i gdje je o. V i č e 11c i j D u c a s s e na svakoj postaji rekao ota stvu odgo­ varajuće ganutljivo slo\ o; Pred tom našom žalobnom svečanošću u »v 1 do­ lorosa« odigra se najfantasučntja . ^ska igra i pomorska, koja je nj av<> taj dan krenula na »Ne b i M u s a * (brdo Moj si­ je vo) i to uz nečuvenu ciku, pljesak, sviranje uz trublje, udaranje u; bubnjeve i veliku vojničku pratnju. Mišljah s po­ četka, kao da je sam pakao sve to upriličio, da nam pomete pobožnost križnoga puta, nu do malo se primirih i pomislih na onu sličnu svečanost, koja se je u vrieme muke Isusove tuđe ne­ koć upriličila od zidova i rimskih vojnika Kruna svih svečanosti na Veliki petak bijaše svečani obhod u crkvi presv. groba i to u 7 sati na večer. Pošli smo od kapele, gdje se je uzkrsnuli Isus ukazao prvoj Majci svojoj. Tu je o. Benvenuto držao t a l i j a n s k i govor. Procesija se zaustavila pred kapelom, gdje su rimski vojnici nad haljinama Isusovim srećku (ždrieb) bacali, jer je o. Alojzij g r č k i propovjedao. Pred kapelom, gdje se čuva pogrdni stup, na koji su iz pogrde posadili Isusa, 0. V i n c en c i j pripoviedao je e n g l e s k i . Zatim smo uzašli na Kalvariju, gdje je u kapeli razpinjanja Isusova na križ o. Komisar n j e m a č k i propovjedao. Na mjestu, gdje je naš mili Gosodin visio tri sata na križu, propovjedao je f r a nc e s k i spomenuti o. Vincencij Ducasse. Iza roga je djakon oprezno klieštima skinuo trnovu krunu Isusovu i sva tri čavla odkovao. Onda se je kip tiela Isusova na oltar položio i u čisto platno stavljeno, koje su sada ponieli ’ ]8iii za to svećenici. Kad smo svi sašli Kalvariju, kip tiela Isusova bio je Čeh na isto ono mjesto, gdje su strašim onoga petka Josip Arimatejac l Isik dem dragocjenim pomastin potr iii tielo Isusovo O. kustos sv. Zrinjj. ada je slično učinio sa ki­ pom i ra 1 nog Isusa. Dok je sve neizkazan. ganuto bilo, progovorio je o. Pntiuiij a r a p s k i potresno slovo. Gle­ dao sam kako ključari Turci oprezno slušaju taj govor i drugi Arapi ino­ vjerci. Napokon pred grobom Isusovim š p a n j o l s k o m besjedom završio je sve te govore o. Emanuel. »A kamo h r v a t s k i , kamo barem s l a v e n s k i ? « upitivao sam sama sebe. »A komu da se propovieda?« glasio je tajni odgovor u duši mojoj. »Gdje su tu na okupu katolici Slaveni ? 1 . . . Druge obrede, kao manje važne sada ne spominjem kao i mnoge druge zanimiljive stvari, jer bi me — kako rekoh — dugo to odvelo. Jedino na koncu spominjem: 6. » G r č k u s v e t u v a t r u ? « čije �Вг. б. Dopis. Str. 185. sam obrede dne g. travnja kroz šest sirijanska procesija i dostojanstvenici sati sa naše galerije promatrao. unišli u ponutricu sv. groba, gdje imadu Već u večer prije toga dana (u od sjevera dvie luknje u zidu. Kad je petak) bila je crkva groba Isusova sva došao odredjeni čas, jedan grčki djakon puna. Cielu se je noć tuđe proboravilo došao k toj rupi, zavukao obe ruke i i bdilo samo da se uhvati što bolje tu čekao, da mu njegovi iznutra pruže mjesto, jer je svaki Grk, Armen, Kopt užeženu od svieća baklju, koju je on i Sirian htio prvi imati užeženu svieću velikom silom i brzinom napokon van od »svete vatre«, koja da tobože s neba izvukao i putem. Što mu ga pripraviše pada. Na svim koptskim nižim prozo­ turski soldati kao mahnit sa >sv. vatrom« rima, koji su u okrugu rotunde, pod pobjegao. Nastade neopisivo komešanje kojom stoji grob Isusov, bila su po­ u crkvi. Svako htio da prvi upali dignuta posebna mjesta, na kojima se svoju svieću od svieće toga djakona. je cielu noć probdilo. Na ove daske Zatim je iz groba Isusova izletio koptski uzlazilo se uza ljestve, koje bi se odklo- djakon sa istom bakljom, onda grčki i nule, kad bi se dotični gore popeo. I armenski. Kakvom su oni brzinom po kvl ledU, ne dade se izreći, jer je naše galerijje bile su prepune. U fio, da što prije donese od »sv. mi imamo i i prozora, a svalđ je ovaj sva. :im vjernicima. U tili čas i prozor točno bio odredjen U I. pro­ vatre« sva je ci groba Isusova bila u pla­ zoru galerije sjedio je pašr jerusolimski sa svojim savjetnicima, ti II. konzul menu i oblaku dima. T o ti je »sveta vatru- za koju prosto grčki narod francezki, u III. redovnička obi lj sv. grč E neba poslana, groba, u kojoj sam i ja bio odat'e drži, cla Iza i ga su se upalile sve svieće sve obrede sgodno promatrao A što da rečem o svoj oiioj vrvi, i lampo na grobu Isusovu, a vidio sam i nn .ga brata laika, kako tu pali naše galami, guranju, o nepodobštini, _ čine noseći oko groba Isusova jedan svijeće i lampe, Rekoh naše, jer trebate drugoga i na sebi i na ljestvama ? A znati, da je točno označeno koliko svi­ što ob onim vikačima, koji tobože prose eća i lampa smiju tu upaliti katolici, a s neba vatru? Ja sam se od čuda s ne- koliko Grci i Armeni. Kako vidite skratio sam svoje iz­ bivao, nu rekoše mi moja braća, da to ove godine nije ni deseti dio onoga, vješće, jer se nema kad duljiti. Bože samo dobro zdravlje ! što su Grci prije činili, jer su oko sv. Sad mi, dragi uredniče, sa svim groba i u crkvi jaki kordon pravili milim Štiocima zdravi i veseli ostanite turski vojnici. Iza užasne vike, komešanja naroda, gurkanja i nestrpljivosti, i primite iz ovoga svetišta topli pozdrav počela je grčka, armenska, kaptska i od odanog Vam fra Ignađja. �Str. 1 86. Na brdu Karmclu, 1 1 , svibnja 1904. Evo me, dragi brate uredniČe, 11a glasovitom brdu Karmelu, čiju ljepotu onako uzdiže i sv. pismo. Ne mogu Vam izreČi moje radosti, jer sam na svršetku dugog i poučnog svog putovanja. Zadnji put sam se javio iz grada Marijina, cvietnog Nazareta. Tu sam se kod predobrog znanca Franje, gvar­ dijana, i tjelesnoi duševno dobro odmorio. JoŠ je jedan razlog osobitom mom duševnom razpoloženju u Nazaretu: što je naime to svetište i sva druga u Ga­ lileji izključivo u katoličkim rukama, pa se ne čine nikakve zaprieke, što je to u Jerusolimu i Betlehemu, gdje ioš hu­ ška straža mora da od Grka čuva onu našu zvijezdu na mjestu po rodjenj a Isusova. Ovaj put po dulje sara se zadržao na moru Spasiteljevu u Tt.berijadu, jer sam divno mjesto osobiti zar lio, A kako ne, kad našemu Spasit' bilo onako milo i drago. Gledajući preliepo to more i vozeći se po njem, neprestano mi lebdila u duši mila pojava Spasite ljeva njegova dobrota i poniznost, koja ga sklonu, da tu obći sa siromašnim ga­ lilejskim ribarima. U Tiberijadu imamo ubavu crkvicu i to, kako se drži, na mjestu, gdje se je Isus poslie svoga slavnoga uzkrsnuće ukazao apoštolima i Petra učinio pogla vicom sve svoje svete Crkve. Na tom su, dakle, mjestu ozvanjale ove važne rieČi: » P a s i j a n j c e i o v c e m o je !« N a tom sam mjestu i ja imao sreću čitati savjetnu misu (missam votivam) o ćndesnom tom ukazanju. Nego mene je ovaj put K a f a r n a u m osobito zanimao, jer sam prviput u njega došao. Srećom bijaše mirno Dopisi. Вг. б. more, a priblizujuć se M a g d a li ima dosmo { poćudan vjetar, pa se ona tri kršna momka, A rabi, mogoše odmoriti, izvješivši na barku jedro, a bijahu se pošteno onoznojili. Izkrcah se pred na šim gostinjcem, gdje je sv. Zemlja na­ pravila podesnu luku i unidjoh u naš vrt, gdje sam opazio stare ruševine, gdje je stajala kuća svekrve Petrove, i ona sinagoga, u kojoj je naš Spasitelj toliko puta učio Židove o božanskom svom poslavonstvu, nu uzalud. Zato i leži u ruševinama, a ja, hodajući po njima, propitivah samo sebe: Zar je u istinu tudc zakopana slava glasovitoga Katarnauma? Niemi zidovi i starodrevni u! nedadoše mi nikako glasna odgo\ jer kao da se stiže izpovjediti nevjen ahvalnih svojih stanovnika. U tom vrtu ima i stari mozaika, nu to je jos sada podrpano. To je na­ zad nekoliku godina bilo potrebito uči­ niti dok Franjevci ne osvojiše to zna­ menito mjesto. Sad će se, čim bude sredsts , započeti izkapanjem. Radi toga prostora, gdje je obstojao stari Kafarnaum, sveta jc Zemlja za 90,000 franaka morala kupiti silan kompleks zemljišta, jer Bednini im ne htjedoše drugačije ustupiti toga zemljišta. Znajući dakle, na kakvu se zname­ nitom mjestu tu nalazim, osjećah se veoma blaženim, kada na tim razvali­ nama dvaput čitah sv. misu. Odakle po­ sjetili i ušće Jordana i K o r o z a i m , gdje je brat Lazar fotografski snimao stare stupove i dobro uzčuvanu kamenu konku. U K o r o z a i m u smo od ruše­ vina teško mogli hodati. One, kao da niemo svakomu putniku onu Spasiteljevu : » Ja o t e b i K o r o z a i m e , j a o t e b i !« Pa dopao mi se položaj o nesret­ �Вг. б. Dopisi. noga Korozaima, koji nešto niže leži na briegu, a oko njega sa svih strana drugi poviši briegovi. Zemlja crnica i bujna pšenica svjedoče o plodnosti toga mjesta, gdje naš Spasitelj takodj’r uči­ nio silu čudesa. Iz Kafarnauma sam se u Tiberijađ po suhu povratio sa Bedninom Halilom koji je putem neprestano pozdravljao moje zemljake i htio svagdje da stane. Tim sam imao priliku bolje upoznati znamenite ove krajeve, gdje je svaki korak, svaki kamen ovako važan. Vračajući se iz Tiberijada, zaustavio sam se u K a n i G a l i l e j s k o j , gdje je o. Egidij odkrio ruševine, stare koja leži na mjestu kuće srftnib ocih mlade nača, koje prisutnob svojom uz Majku svoju i apoštole počasti Isus i učini prvo svoje čudo. T i je stari sud, koji je služio za čišćenje žid ia; tu se odkrila i stara cisterna, 1 :le zagrabiŠe vodu i napuniše onih ;t vode­ nih vrčeva, koju Isus pretvori u dobro vino. O. Egidij sve je to mudi uredio novu kriptu i krasnu novu crkvu sa dva tornja i kupulom nopravio. I na tom mjestu imadoh sreću čitati sv. misu i odmah se zaputiti na veličanstveni Palor, uz koji se troškom sv. Zemlje napravio dobar komad puta, da se po njem sgodno može jašiti. Na taboru, mjestu preobraženja Gospodinova, imamo mali gostinjac i kapelu, jer nema još sredstava, da se napravi veličanstvena crkva, kako bi se želilo. Uz gostinjac su po cieloj desnoj strani brda prostrani, dobro obradjeni naši vrtovi i ruševine stare crkve, benediktinskoga samostana i tvrdje. Koliki duševni užitak gledati odakle skoro po svoj Galileji! U mom planu bilo isti dan stići u Str. 187, N a i m, jer sam već prije tri godine dobro upoznao to sveto mjesto, pa o. Norbertu, predsjedniku, to ne bi pravo, jer mi je htio što više učiniti bratskoga gostoljublja sa proizvodima brda Spa­ siteljeva ; sirom, maslacem i mliekom što nego to imadu u izobilju. Zato i dolaze tu bolestna braća i oni iz vrućih krajeva (Tiberijada, Kafarnauma), da se tu naužiju i svježa zraka i tjelesne obriepe. Uz prirodne Čaše brda vuče ovamo srce i pomisao na čudesni dogodjaj, gdje su i sami apoštoli, puni neopis'va uzhita, želili da ostanu. imajući neprestano iza sebe гоi’ ^etičnl Tabor, iza dva sata jašenja st.i na obronku Hermona, gdje opazih p sobom našu crkvu i ono mjesto gdje si milostivo srce Spasitelj evo razžalilo )n udovičina jedinjka od ni ih uzk sfo. za po ratka ostadoh u Nazaretu još ti i dana, posjetim i sva ona mjesta koja prija 3 godine radi slabosti niesam rao^ao pohoditi. To je poimence u Na­ zaretu i malom djetetu poznati# в1’ re c i p £c i j o d k l e Židovi htjedoše strmo­ glaviti našega Gospodina. S bratom L a­ zarom jaŠio sam tamo pol sata, nu poslie toga moradosmo konje ostaviti i pješke preko krupnih oni kamenova 1 stiene se poput koza verati preskakivati dok ne dodjosmo pod sam „Р r e c i p i­ c i j “ , gdje se vide ostanci stare bene­ diktinske crkve. Nu ja ne bi tim zado­ voljan, već hjedoh upravo se gore po. peti, gdje tu stajale i presvete noge Spasiteljeve i neharni njegovi domorodci. Moj drug buduć slab u nogama, ne htjede ni čuti o mom predlogu, te se ja sam preko onih stiena dosti sgodno popeh i stadoh na maloj ravnici, odkle �Dopisi. Str. iS8. je velik po prilici 50 metara duboki ponor, u koji sam preko onih stiena mogao samo po koji časak s užasom dolje pogledati Tu su, dakle, stajali Židovi; te je naš božanski Spasitelj božanskom oz­ biljnošću i dostojanstvom naprosto pro­ bao ispred Židova, a oni kao okamenjeni ostali, gledajući svoju nemoć i Spasitelja kako mirno ode. Brzo sam dostigao svoga pratioca, koji se je na stienama malko odmarao i meni čestitao na odvažnosti. Vračajuć se, ponovo posjetiti i drugo u našoj vlasti važno brdo, kome je Majka Isusova sa strahom prcletfl da vidi, što će Nazarećari nčiind sa dragim Sinom njezinim. Zato se vrhu­ nac toga brda i zove » b rd o d rh ­ ta n ja ,« gdje su uz kape'u prostrani naši vinogradi i vrtovi u kojim ima izobila maslina, cipreea, smok ca i svakakva voća i povrtlja. Razgledavši podobro Išuiaret po­ vratili se kolima ovamo, da se Maje! brdo Karmela zahvalim na svim prim­ ljenim dobročinstvima i da ujedno po­ novno posjetim pećinu, u kojoj je slđvni zaštitnik Bosne i Hercegovine, sv. Ilija boravio. To je mjesto tri četvrt sata udaljeno od Kaife, kud je baš sada skoro dovršena nova kolna cesta. Od toga mjesta pet je udaljeno, mjesto, gdje je sv. Ilija dobivao vatru s neba. Upravo u oči Spasova tamo sam se na konju zaputio i došao za 4 sata i pol. Prošao sam cielo razvodno gorje Karmela t divio se romantičnosti \ Вг. 6 . toga liepoga brda, koje je mjestimice nakićeno vinogradima, maslinama Žitom i raznim grmljem. Brdo žrtve Ilijine ponosno se uz Esdrelonsko polje uzvilo, odkle je na sve strane prezanimiv pogled. Na mje­ stu žrtve je mala crkvica, a u njoj tri kamena reliefa, koja predstavljaju žrtvu Ilijinu, uzaludno kričanje baalovih sve­ ćenika i njihovo klanje. Uz kapelu je reflektorij, kuhinja i salon, ^to sve po digoše otci Karme!ićani, Čije je vlastničtvo ovo sveto brdo. Uz crkvu su dvije cisterve: jedna unutra, koja je veoma stara, a druga na ravnici pred vicom, u kojoj je izvrstna voda, kojoi. im se na onoj sunčanoj žegi dobro hladio. U okolo ove ravnice gusta je naslina, hrastovine, cedro­ vine i dru h stabala šuma, pod kojom se >ram sdrelonskom polju nalazi drug , još vrstnije vrelo. Tim sam putem su .0 dolje i zajašio poljem, kojim ш za Četiri sata istu večer ati na Karmel. Tu sam rekao sv. misu i sebe i svoju domovinu preporučio velikomu našemu zaštitniku. Dne 15. ukrcavam se u Kaifi za Carigrad, odkle ću, ako Bog da liepo zdravlje, oko Brašančeva stići u šeherSarajevo. Sad koje stoji jinom, iz blagoslov Vas sa svetog ovog brda, pod osobitom zaštitom Mari­ sve duše pozdravljn i prosi s neba odani V am : fra Ignacij. �S r. б. ćkružnice. Štr. 189. Br. 339. Na znanje i ravnananje pp. oo- gvardijanima i 00, župnicima provincije Bosne srebrne. 1 ove će godme naša provincija u V i s o k o m primati one mladiće, koji imadu ozbiljnu volju posvetiti se sveće­ ničkomu stališu i u našoj državi biti Franjevci. Ovaj broj ovisi 0 tom, koliko će mladića moći stati u zavod. Da u prijavi i samom primanju u zavod ne bude nikakvih neprilika, neka 00. gvardijani ili 00. župnici u spora zumku sa o. gvardijanom svoje dekanije do 20. s r p n j a o. g. na p ro v in c i j a l a t u S a r a j e v u izravno poša­ lju ove svjedočbe: i. s v je d o č b u v l a d a n j a t i č n o g a mladića, koja mora da bude podpisana od svih samosta iskih vijeć­ nika i o, gvardijana, a л župama od o. župnika i njegova katehete; 2 š k o l s k u » v je r i <ib* dobrim uspjehom svršene omču uun ili svjedočbu onoga gimnazijalnoga raz­ reda, koji je ove godine dječak svršio ; 3. k r s t n i l i s t ; 4. p o t v r d n i l i s t (ako je dijete k r i z m a n 0); 5. lie č n ič k u s v je d o č b u , da Је diete p o d p u n o zdravo; б. r o d i t e l j s k u p is m e n u izja vu , da diete daju rado u red franj<:vački. 0 p a z k a i . Djeca, koja se prijavljuje iza svršene osnovne škole, ne smiju biti mladja od 10, a starija od 1 5 godina. Koja se ne prime, odmah će im se povratiti sve svjedočbe. p a z k a 2. Primljena djeca imadu se p. 'Ч prijamnom izpitu; uz to će se još nput u Visokom iiečnički pregledat Sara >. 20. svibnja 1904. Dr. fra D in ie l B a n , provincijal. Br. 340. Prvih dana mjeseca kolovoza t. g. obdržavat će se konkursalni izpiti u provincijalskoj residenciji u Sarajevu, te se ovim pozivaju svi, koji se kane istim podvrći, da se do 15- srpnja o. g. prijave ovomu provincijalatu, naznačiv predmete iz kojih se žele podvrći izpitu. Sarajevo, dne 20. svibnja 1904. Provincijalat bosanskih Franjevaca. Fra D a n ie i B a n . provincijal. ’C \ �Viestnik. Str. ig 6 . -s € Rr, 6. V i e s t n i k . ( Glavna skupština pobožne zadruge sa gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu) obdržavat će se dne 19. o. шј. t. g. u 4 sata po podne u franjevačkom samo­ stanu u Sarajevu, te se dični članovi najuljudnije pozivaju, da joj prisustvuju, jer poleg pravila svaki Član ima pravo glasa na skupštinama ove zadruge. (U krtih sv . Ante) dade K . S iz VareŠa 3 K ., N, N. 2 K., iz Visokog N. N. i K . Štitio sv. Anto svoje po­ božne štovatelje I (Zaključni is p ili naših bogoslova n Sutjeskoj) svršili su prošloga mjesr a predsijedao im je preč. o. dr. fra Daniel Ban, provincijal, kod je s. vv. 00. lekturima i ostalim prisntnicima bio posve zadovoljan na njihovu uspjehu Mladoj našoj braći, koja os taviv " tisku prašinu, polaze u vinograd G( ; dnji, želimo svetu strpljivost u duhovnoj pastvi I (Kanonički posjet') Preć. o. provin­ cijal dr. Daniel Ban pošao je drugom polovicom prošloga mjeseca sa svojim tajnikom da pohodi svoju braću, koja po posavačkim župama djeluju u vino­ gradu Gospodnjem. Želimo inu dobar uspjeh i stalno zdravlje te sretan povra­ tak u svoju residenciju. (K apilu l u fran jevačkoj hercego­ vačkoj provin ciji.) N a prvoj skupštini dne 2. рг. mj. izabrano je za spome­ nutu provinciju slijedeće starješinstvo: provincijalom m. p. o. fra Angjeo Nuić, kustođom m. p. o. fra Luka Begić, a definitorima pp. 00. fra Blago BabićSpužević, fra Mirko Matijević, fra Dujo Ostoj u. i fra Lovro Soptić. Bilo sretno 1 (Hartmanov oratorij »Sv. Fran jo«.) Zagreb će se dugo sjećati 2 1. i 22. dana mjeseca travnja t. g., kada je jedan od prvih današnjih skladatelja, siromašni franjevac, 0. Hartmann, u njem u nabožnoj crkvenoj glas bi izvadjao svoj čuveni oratorij. Bilo je mnogo truda i napora, mnogo raznih mnijenja i govor­ kanja, a sad je stvar svršena: Hart­ manov je oratorij izveden pristojno i častno, a grad je Zagreb pokazao, da ima smisla za priprostu, nabožnu giasbu. Mnogi, koji su išli na taj oratorij s nekim udarna, uvidjeli su, da i na raznje­ ženo ‘ ho, koje je naučeno da sluša sjajne im muzikalnim nakitom ure­ šene tvu ine raznih svjetovnih veliкапл tnu djeluje ozbiljna glasba, što se redi! u nabožnom, pjesničkom srcu j rlpiostoga redovnika. O. irfmann je stvorio svojim »Sv. F jOtn« umjetničko djelo prvoga reda, svojom glasbom je sgodno pro­ tumačio najznačajnije sgode iz života svetčeva, i kako je ona potekla iz srca koje nadahnjuje duh sv. Franje, tako se ona i prima srca slušateljeva. Nje­ gova je svrha u prvom redu religiozna, on hoće da u slušateljima pobudi nabožna čuvstva. Bila je lijepa slika, kad je u pro­ stranoj isusovačkoj crkvi nastupilo ne­ koliko stotina pjevača, pjevačica i glasbenika, koji su pazili na svaki mig skla­ datelja, koji ih je na uzvišenom mjestu ravnao. Čovjek simpatične vanjštine, visoka uzrasta u skromnoj redovničkoj halji. Tko ga bolje poznaje, morat će priznati, da mu je i srce tako priprosto �Вг. 6. Viestnik. i skromno kao ona redovnička halja na njem. T o će tekar onaj pravo cije­ niti, tko pomisli, da je on odlična roda, svjetskoga glasa, da je dobio tolika i tolika odlikovanja, a da je ipak kraj svega toga ostao pravi sin sv Franje, To je onaj duh samozataje i siromaštva, što ga je propoviedao sv. Franjo, a koji je i o. Hartman nadahnjivao, kad je pisao svoj oratorij, koji eto i u Zagrebu pred ogromnim množtvom svi­ jeta postignu sjajan uspjeh. Francezka. [Slobodni m islitelji ne­ koć i sada). — Dneviče na Božić otvo­ rilo u Parizu u H o t e l d e s S o c i ć t ć s S a v a n t s jedan sastanak slobodnih mislitelja. Jedan od njih, pisac aor' Hevre, čija prevratna djela, jer razšircna medju mladež i vojsku, počastili višekratni upiti u saboru ei, iz svrhe čisto humanitarne uslohodi se predložiti da se sekularizovanim redovni« do pusti podučavanje u škole, 'a, ačivfii ga dakako s tisuću nadzora i nadgleda nja. Ali sada se digne užasno galama na predlagatelja. Uzalud pisar so&jai dokazivaše, da mu ne bijaše namjera druga, nego da osigura komad kruha stotinama, tisućama osoba, koje se usljed glasovanih zakona, od jučer do danas nadjoše nasred puta: bjesomučni liberalci ne htjedoše slušati njegovih dokazivanja, pokazujući time jasno, što za njih znači rieč s l o b o d a . — Isti osjećaj liberalne nesnošljivosti potaknuo je poslanika Аипау, da se, pohvalivši prije rusku vladu, koja brani svoje vjernike i rabi ih po svome pravu, za sredstvo svoje politike, pa pokadivŠi i engleskoj vladi, koja podupire svoje protestantske vjerovjestnike, utirud tako pute svojoj trgo­ vini i napredku, obori žestoko na mi­ Str. igt. nistra vanjskih posala, jer sa sv. Stolicom rabi još blagi način obćenja i jer vjer skim školama u iztoku šalje 500.000 fra­ naka, dok svjetovnjačke škole dobivaju tekar 100.000 zaboravljajući pri tome veliko dobro, što ga Francezka prima od tih toliko omraženih redovnika. Ovakovi su današnji liberalci. Tako ipak ле bijaše nekoć. Nekadašnji libe­ ralci bijahu ipak snošljivi. Imamo za to sjajan dokaz u jednome članku, što ga l i c l a i r donio prigodom smrti udovice filozofa K. Li 1 1 г ć. — L i 1 1 г6, sin jakobinca, odgojen u prevratničkoj školi, nije niti najmanje poznavao vjer*1-'h istina, ali je ipak duboko poštivao 1 uui, vjerovanje i osvjedočenje. Oženi se sa npm dubokih vjerskih osjećaja i on, i republikanac, slobodnjak u ssfliau bezvjerac filozof, nikad ništ ne nćin što bi moglo ma iz da­ lek.. iviijed ti njezine vjerske osjećaje. Jodu kn dade vjerski odgojiti. Njoj za ! i>av postio bi svakoga petka. Neki з pisac zamoli za dozvolu, da može posvetiti jednu svoju knjigu. Littrč mu odgovori ovako : »Pariz, 17. ve­ ljače 1878. Gospodine! Spreman sam dozvoliti Vam što tražite. Ipak treba mi prije jedno razjašnjenje. Ja ne po­ znajem Vaše knjige. Ako je ona napi­ sana sa stanovišta pozitivističke nauke, koja smatra kršćanstvo socijalnim dob­ rom u svome usavršivanju i zaprekom svome nazadovanju, onda tuj može biti moje ime. Ali ako je obrnuto napisana sa prevrat noga gledišta, iz mržnje i pre­ zira, onda se ne bih pridružio takovome izdanju.« — Malo vremena zatim pisac mu posla jedno poglavje svoje knjige. Littrć mu odpisa : »Pročitah.marljivo prvo poglavje, što mi ga spiqj\dste, Iza �Str. ig i. Viestnik. kako sam dobro promislio, uzprkos mojoj živoj želji da Vam udovoljim, ne mogu primiti posvetu Vaše knjige. To je preveć napadna polemika o teološkim i katoličkim idejama, a da bi moglo odgovarati mome položaju u pozitivistič­ koj filozofiji. — Osoba, koja posjedovaše ova pisma, darova jedan prepis udovici filozofa pozitiviste, a ona mu zahvali ovim pismom: »Zahvaljujem Vam na prepisu dvaju liepih Littreovih pisama, koja su dragociena po me. Čuvat ću ih ko blago. Njegovo srce bijaše tako vruće, duh tako velik i snošljiv. Hotio je slobodu za svakoga bez izuzetka, pa i za redovnike. Toliko poštivaše tud ju vjeru, tudja prava 1 Vjerovaše rer i, poštenoj, plemenitoj, koja daje slobodu ; on bi danas strašno trpio . . .« Ovo ne­ koliko redaka iz pisama fik zofa Littrća i žene mu jasno nam predočuju ogr.imnu razliku izmedju nekadašnjih s' >dnih mislitelja i naših nesnošljivth s> »raca, kojima sloboda služi samo za ubulju. Hr. 6. Ne bismo li valjda i mi Hrvati mogli ubrojiti u ove zadnje mnoge od naših zastupnika slobodne misli ? Književnost. R iječnih hrvatskoga jezika skupili i obradili dr. F . Iveković i dr. Ivan Broz Svezak 1. A .—O. Zagreb 19 0 1. vel. osmina. Strana V III. i 9 5 1. Svez. II. R .—Ž. str. 878. Pošto je sav trošak za izdavanje njegovo izmiren, spušta mu se dosadašnja ciena od 40 K . na ciglih 16 K. izplatnih u Zagrebu, KaDtol б. Toplo još preporučamo molitvenik fica mučenika« od o. Jerke Vlahovica, što se dobiva u RieČkoj dioničkoj ti Н; zatim krasno djelo pod naslovom 0 reform i naučno i vd iben ik " z a n a u k v j e r e u n iž im pu ’ m š k o l a m a . Napisao Eugen Kornfclnd a dobiva se kod K r Š ć a n s k e š k u e u Zagrebu. Ч у јч ч ' Naše dužnike koji već od više vremena ne uđovoljiše svojoj dužnosti, liepo molimo, da nam spreme zaostale predplate od prošlih godina, jer niesmo u stanju list badava slati, pošto smo obterećeni velikim tiskovnim troškovima. Uprava „S E R A F IN S K O G A PER IV O JA « u Sarajevu, S A D R Ž A J : Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Ime Isusovo i Franjevci. Pjesma i neoskvrnjena. — Zaboravljeni kralj. — Božja premudrost. — Sokolića. U prošlosti i sadašnjosti. — Dopisi. — Okružnice. — Viestnik. Uredj. ie fr* A lkm gjiO BrkflTk.., Г> ’ » Thier i Vogltr u S»rajev п. �Knjigotiskara Thiera i Voglena пМпмЦшж gaiL-.? 1232 Najstarija knjigatiakara i atereotipija u Bosni i Hercegovini, uredjena s najmodernijim niamenima, mate- Na Protokol crkverv.v^ тг.еупл i - »ta. Sluit i'ih kuvri' ;та ш nstpiw*n: Rimokatolički iupni ured u , . iti Dekanski тчУЈ u ........................ uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. OO �************ * * * * * * * * * * * * Ј ^ * * * * * *Л * * * * *********** I 5К Ш с đeVocijonaltja S. Vuković Nadbiskupsko sjemenište : SARAJEVO . : Preporučit veliki izbor: krnniea, mcdaljica, hv. ,-ltka za zidove aa ili bez okvira svako vrsti, malih slika su hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slika, izrađenih na staklu, svili i poredanu, te kipova svako vrsti i veličine iz ko­ vine, drva i slonove smjeso. Eazpala, malih i velikih. U najkraćem vremenu dobavlja га crkvu potrebne stvari, kao Božje grobove, Križne putove, svijeće, za oltare baijake itd. Dobit se može i slika sa okvirom krasno urogjenim Pape P ija X ., od našeg umjetnika Medovića. Napokon rn/nisiljo i svakovrstne m oltvene i nabožne knjige te sva izdanja kaptola vrhbosanskog. P rep o ru čit g g . sv e ć e n ic im a velik i i2 b o rp o ja sa ,k o la ra ,e h o m ise ta i b ire ta . Ćastni 0 0 . Franjeva nm**" tećoredei svoje poja*« i : у х у г « U r»*4Dvnićke pojase •ач.лИсг Hl. ^ N°v°Hs Dr t v ., Knjiga o knjigama naputak u korisno štivo. S dopu«tcnj*m duh obiaatl. ♦ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/2c1e2450ea3f5337f5722b9421287ce9.pdf 0d6c47d9b480ebc212a8bc8f126a03f7 PDF Text Text Preporučujemo ove knjige, kojih imamo još u zatihl: „P riručni tum ač'1 od f fra Stjepana Hralku. Ciena tri krune. „ T r id iie t I jedan dan pred preav. Sakramentom po Гоггси — izdao fra Jeronim Vladlc. Ciena 70 h. „P c v je e lilćk e crtice Krešnva i franj. aamoetami1-, od fra Jgnarija Str.ikića aa 15 slika Ciena 1 kruna. , , S e n f l l A l P a ltltln a " od fra Ign arija Strukića, sa 43 slike Ciena 2 krune. S v a se je hrVataka ttam pa vrlo povoljno izrazila ob ovim knjigama i toplo ih preporučila. NarćAito ovo zadnju naziva pravim »biserom- ц-*в$ој knjiievnosti. Članovima trećega reda osobito preporučujemo , P ol k e a rrie o e a li kršćanskoj" od fra Ignactfi Slrafcda (je n n elegant­ nomu uvezu 1 kruna 20 h. D obiva se kod g. A . Sdtntza u Zagrebu P rlru čnt Knjižica" od fra A . C. Ciena 70 hel. poštcUM ao hel W E2 �A - S e iS Knjižara № J. S t u d n ić k a i dt»ug E I Sarajevo. Svim rodoljubima kao i svim ljubiteljima narodne''jlazte najtopliji E • # * ratujemo !£ & E E i- l a f e b a d a , f karisik narodnih pjesama iz Herceg-Bosne za glasovir od B. Kač or ov sk og, koju j e skladbu u s ja jn o j llu a tr o v a n o j oprem i E E izdala ovih dana nakladna knjižara J. ST U D N IČ K A I D R U G U SA R A JE V U п ■ ----------- Cijena 4 krune. z f к . ST к ' к в �Br 7 i S a r a je v u , * г » ч ;ја 11904. G od x v m Franjevački junak — sv. Iv a n Kapistran Nje :o? vi'ik Piše f r . A rka V II. K apistran i današnje d iu itv o • Svetci živu dvaput na ovcu cd etu. Oni imaju obični život, a imaju i drugi, koji je slika vječnosti i koji za­ svjedočuje njihov blaženi život. Unišav u grob po križu, izlaze iz njega u vječnu slavu.1)« Sveti je Ivan morao biti dionik te slavne povlastice. E vro pa mu učini sjajne zadušnice ; dolazila je moliti na njegovu grobu, gdje su nicala Čudesa i gdje su i sami mrtvaci uzkrisivali. Vladari i kralj i, vojnici i puci ostadoše vjerni njegovoj uspomeni, a L a v X ., papa civilizacije, dodieli mu, pred sami Luterov razkol, čast javnoga štovanja ( « 5 ' 5 )*) I.onis Venillot: IU Parftim tle Rome. u p liv . g1 e : U lic o v i c . l.’ /al i je razvratnost i krvoločtvo »Refo- ,еч< uzburljalo Njemačku i ku­ da tu uguši i zadiflBodiek svetčeva propoviedanja; uzalud su turske čete zauzele U garsku, to pozorište njegovih junačkih djela; uzalud je kalvinistički razkol za neko vrieme sgasio onu Francezku, koju je on pohadjao; buka vjerskih nesloga i gradjanskih ratova nije mogla zadušiti sklada molitava i hvala, što su se dizale k tomu samo­ stan cu-vojnik u. God. 1683., kad su turci bili do B eča prodrli, Inocencij XI. njega zazva u pomoć, i pobjede Sobieskoga zadadoše zadnji udarac neprijateljskoj sili.1) God. 1690. Aleksander VIII. pri­ stade na opetovne molbe kršćanstva i svetčano g a proglasi^avetcem. Franje»J V. Bollanđ., t. X., ct., p. 417. �Str. 194. Franjevački junak — sv. Ivan Kapistr; Њ 7. vački ljetopisi i pismohrane sačuvaše spomen na ono ogromno oduševljenje naroda i svetčanosti, koje onda u svim pokrajinama pozdraviše odluku namjestnika Isusova. junake pokore i siromaštva, koji su se u svakom stoljeću radjali u raznim franjevačkim redovima. T u je sv. B er­ nard in Sienski, onaj Kapistranov piijatelj, čije se neizerpivo blago znanosti iznosi na svjetla i za koga pobožni Našemu je vieku, koji tako obiluje pogrdama i povraćanjem izgubljenih katolici znhtievaju vienac naučitelja. Tu prava, velikim nesrećama i nepred- je sv. K oicta Korbijska, koja se je u vidjenim obnovama, bilo dodieljeno. da svom životu odlikovala tolikim junačkim krjepostima. T u je Blanka K a stiljsca se novom gorljivošću zauzme za proslavIjcnjc sv. Ivana Kapistrana. Mgr. Pat­ Velika, ta kći Patrijarke ubogih, ’ oja je svojim samozatajnim življenjem ;:adivroni, biskup sulnonski, prvi potaknu Ijivala svoje savrem enikc. T u ; ; K ristof episkopat i franjevački red, da zamole Kolumbo, trećoredac, koji je od krio sv. O tca, neka se u cieloj crkvi slavi Kapistran sv. misom i sv. božanskim , nov! sviet i za koga je šest sto dvaч \ redam biskupa tražilo, da se činom. Tajinstvene li promisli fir^ * 1 5>to progM-i blaženim; on sada izlazi iz godina iza V oltaira i к о и и ш .- а , poslie francezkoga prevrata, koji je u krvi uništio vjerske redove, uzprk js živinskicu progonstvima mi prisustvo emo des nomu pokretu franjevačkoga prtp 1. ada. C rkva glasom svoga nepogrj roga poglavara neprestano uzvisuje a ižkoga Širo ma ka i njegove divne ust.i ovp' označuje kao najbolji liek proti našim bolestima i našim družtvenim biedama.*) Poviest, književnost, pjesničtvo i liepe umjetnosti podižu Patrijarki ubogih spomenike, kojih je sjaj dostojan starih vjerskih vjekova. I oni isti, koje nehaj, naslada ili taština drže daleko od kršćanskih krjeposti i katoličke vjere, bacaju kad kad zabliešten pogled na onu dražestnu »liku asižkoga Ranjenika, koja im se, stršeć nad današnjom razmaženošću, prikazuje poslie šest stoljeća puna svježosti, mladosti i idealne ljepote. Ljudi se ujedno zauzimaiu da p ro ­ uče, jo š više obljube svetce i apoštole, ■ ) L it Х Ш , Encikl. Auspicalo (гијжп | 8 8 3). tmina boravi kamo g a j c potisnula c rna nezii oost njego vih su vrem en ika. l u jc Ivana od A rka , koju pravom moŽi ino na- ali »Franjevkom« te koja se u ju pnviesti svaki dan sve bolje pukaz e tik uiena uplivom, zaštitom i ljubavlju ; Ja sv. Franje. T u su tolika djela iike svako vrstne činjenice, koje do Kazuju, da asiŽki Sirom лк svaki dan pridobiva za se umove i srca. sv. U tom razvitku franjevačkih slava Ivan Kapistran zauzima odlično mjesto, a nove časti, koje mu se misle podieiiti, pokazuju, da je i za njega kucnuo čas preporoda. Nije medjutrm dosti diviti sc uz­ višenim uzorima prošlosti i oduševiti se za onu veliku, čednu i strogu obitelj malo braća n,i , koji bosonozi idu u sve krajeve svieta i u svim narodima šire ljubav p rim a Isusu. Sinovi katoličke crkve, trećorcdci, svi oni, koji se skrbe za slavu B ožju i spas duša, moraju ovršiti veću ulogu. T re b a im iz uspo- �Br. 7 Franjevački junak — sv. Ivan Kapistran. mene tolikih samozataja i junačtva crpiti novu jakost, da se bore i uspješno dje­ luju. U sred oluja, kroz koje prolazi crkva, spram zloćama, koje tište sviet, nijedan katolik ne smije stajati prekri­ ženih ruku, jer bi to značilo biti od­ metnik i kukavica. A možda nam ni­ jedan sin sv. Franje, koje častimo na žrtvenicima, ne podaje tako savršena uzora, kakov danas mora biti katolik, kao sv. Ivan Kapistran. On je bio svetac : sviet g a je malo ne kroz pol vieka vidjao u poderanom, prosjačkom i pokorničkom odielu. Razne strasti uništuju naše družtvo; razkoš, razvratnost, oholost, pohlepa za nov podgrizuju danas vjerski napredak. N a posao dakle!.., Popravimu svoj život. Poput Kapistrana srčan1 prigrlimo umrtvivanje, poniznost, Žrtvu, vršfejc kršćanske krjeposti, bez kojih iema sretne vječnosti On je bio nepokretni stup redova sv. Franje. K a o što su u X III. i X V . s to ^ tako mogu i danas ustanove sv. Franje spasiti Europu. L a v X III. je višeput o p etov ao : treći red je izvrstno oružje, kojega se moramo la titi; duh asižkoga Sirom aka je mač, koji treba da pripašem o ; udruge su franjevačke bedem, koji moramo suprotstaviti uviek ra­ stućim valovim a potajnih družtava, a ujedno i Škola, gdje se narodi moraju učiti da upoznaju pravu slobodu, je d ­ nakost i bratimstvo.*) On je bio ap ošto l: Nikola Farski naziva g a »drugim sv. Pavloin«, jer je ‘) L tv XIII. Encikl. Hnmanumgeniu, proti slobodnom zidirstvu. Str. 195. mačem rieči razgonio neprijatelje sv. nauke. N a psovke i bezsramne klevete slobodoumnika odgovorimo i mi tro­ strukim apoštolstvom gorljivosti, rieči i primjera. On je bio iztražitelj, pa je nepre­ stano proganjao krivovjerstvo i razkol. Ustaj'imo i mi proti zabludama. On je bio naučitelj papina pogla­ varstva : medju tminama, što ih je bio nagomilao galikanizam, on razprostrani povlastice i prava one vrhovne vlasti nepogrješivoga monarka, bez koje svaka sloboda dovodi do anarkije, svaka vlast do despotizma, svaka civilizacija do 'з. Ljubimo i mi i branimo papu. L bio strah neprijatelja kato ličke vp nepobjedivi borioc kršćan­ stva. A k o e u njegovo doba neprijatelj ostf рге n im mrtva lešina, danas su se ( drugi digli proti našim sveti­ njama 1 našoj vjeri. Slobodno zidarstvo stoji uzpr sa svojim mračnim četama, koje f b siedaju tvrdju naše crkve ; ono finče da za se predobije duše, da ih okalja i pogubi. K rist se izbacuje iz Škole, bolnice i sudišta. Poput Ivana i njegovih hrabrih vojnika oprimo se i borimo proti tome z lu ; ne uzmičimo nikada. Držimo visoko zastavu Isusovu, te uviek u svim pogibeljima, u svim borbama glasno opetujmo Kapistranove rieči: »Kršćani, pohrlite pod barj'ak Isusov I« Zazivajmo napokon toga svetca, koji je toliko ljubio crkvu, koji je na­ punio Europu svojim sjajnim djelima i znojem, koji je bio neustrašivi borioc za svaku dobru stvar. Onda ćemo pobiediti današnje m ane; obitelj će se preporoditi; socijalizam i anarkija ustupit �Franjevci i znanstvena odkrića. Str. 196. Ilr 7 će mjesto miru i slobodi. Onda će papinstvo kraljcvati kao pravi kralj i o tac ljudstvo opet povratiti da se odmori i izlieći svoje rane u sjeni križa Kristova, naroda. Onda će se spašeno i razkajano (STršeiek.) & Franjevci i znanstvena odkrića. Pnobcuje f r a A r k a n g j e o B r k o v i ć. Zadjemo li u polje f i z i k e i k e ­ m i j e (luČbe), franjevački će nam red i djela njegovih naučitelja pružiti divnih predmeta kao i neočekivanih odkrića. i tu je R o g er Bacon prva karika neprekidnoga lanca glasovitih učenjak Mi smo v e ć spomenuli, da zrano«L njemu duguje povećavajuća stakla dalekozor i sitnozor, a ovdje ćemo još г »dodati, da je on prvi svratio pozonms fizičara na r a z tv a r a n je s v je t la i bo anc s l i k e . 1) On je prvi protumači' kako d u g a n a s t a j e djelovanjem sr anih zraka, koje se odbijaju i slain ja u pro­ zirnom središtu (kišne kapljice), koje se razlikuju od zraka.1) On nam podaje teoriju g o r u ć i h z r c a l a * ) te svjedoči, da ih je on sam načinio vrlo dobrih od čelika ide chalybe bono). U njegovu se djelu S p c c u l u m s e c r e t o r u m nalazi jasnih i mudrih misli o glasovitoj teoriji pretvaranja ruda, za koju su se u srednjem vieku toli strastveno zauzimali toliki učenjaci, ali su većinom svi u tom zahladili. O11 jasno veli s onom umnom sigurnošću, kojom sc odlikuje franjevačka Š k ola: »Htjeti od olo va načiniti srebro ili od bakra zlato, to je tako ludo, ’) Орш majus, p. 449. ’ ) Ibid., p. 24. 44 9. ote. в) Ibid., p. 68. kao što je ludo i bezsniisleno, da umrli čovjek iz ništa učini nešto * Za njega se alkemija svodi na to, da iztraži rudarsko djelo­ vanje, kojemu je svrha, da usavrši rudu toplinom, oponašajuć ono, Što priroda '•че u rudnicima.1) »Znamenito je«, veli Petar Lerou x, »da se o va lučbena Г mova teorija osniva na pojavi, koia ве >vih zadnjih vremena s v e ­ likom koi ću ( pazila i iz koje se je pnčt pokiii. izvesti glavni zakon geo Jogi na p o j a v i n a im e u n u t a r ­ n je z e n I j s k e t o p l i n e . Bacon nepresta' opetuje, » d a je utroba zemlje topla, da tu vlada stalna toplina« ; on n«i toj unutarnjoj toplini zem lje, na dje­ lovanju te v atre, koja potječe iz sre­ dine i ustavlja se u rudnoj kori kugle zem aljske, temelji sva svoja dokazivanja. I u tom je opet franjevački red za šest stoljeća predtekao današnje sisteme. Na drugom mjestu rek’ bi, d a na­ slućuje o r a z s v j e t n o m p l i n u , koji naziva vatrom , koja nastaje usljed izažim anja neke organične tvari.*) »Sigurno će mi se«, veli Bacon, »predbaciti, da nije moguće zatvoriti plamen u koju posudu ; ali ja to nc bih od v as tražio da vjerujete, da to niesam sam izkusio. Z rak je hrana vatre.« On ujedno opaža *) Roger iiacon, I.ibeUut d l Akhim ia. J) h,ncyclopidie nouvelle. �Вг. 7- Franjevci i znanstvena odkrića. da ima neka druga vrsta zraka, koja ugasuje svjetlo. »Taj zrak dolazi«, veli, »od vode.« Nije Ii možda li.icon htio da govori o u g l j i č n o j k i s e l i n i i!i v o d ik u ? . . . On pokazule, kako se pravi b a r u t z a t o p o v e , »Treba«, veli, »uzeti sa­ litre, sumpora i jedne druge sastavine (ugljena], koje ne označuje točno, da sakrije svjetini sredstvo uništavanja, koje­ mu iz daleka predvidja stražne poslje­ dice !) »Može se«, veli još, »sa salitrom i drugim tvarima umjetno načiniti vatra, koja se može baciti u najveće daljine. T ako se može podpuno oponašati svjetlo munje i glas groma. Dosti je upotre' malu količinu te tvari, da se r,j-_.izveđe veliko svjetlo, koje prati strašan pra­ s a k : tim bi se m ogao nnif liti cieli grad ili Čitava vojska«8) T o su bez sumnje divna r. kriću, koja bi bila dovoljna da ovj vječe red sv. F ranje; ima međjuuaa više. R e k ' bi, da je Bacon u s v u ‘тг. mučnim i neprestanim iztraživanjima predvidio budućnost, i da se je današnji našsvieL s čudesima njegove umjetnosti za neko vrieine bio od krio pred njegovim očima. Njegova knjiga: »O tajnim djelima umjet­ nosti« zadržaje tako Čudnih i odličnih stvari, da n i j e m o g u ć e z a n i e k a t i , d a j e v e ć in a v e l ik ih iz n a š a š ć a X IX v i e k a b i l a p o z n a t a f r a n j e ­ v a č k o m u s a m o s t a n e u. PosluŠajino g a radje i promotrimo sve njegove rie č i: »Može se«, veli, »načiniti stroj, koji bi tjerao najveće ladje mnogo većom brzinom nego, da su pune veslača. Mogu se napraviti kola, da bez pomoći ’) De lecrth'i optribus ortis et natura*. ’j IHđ., Opus majus. btr. 197. ikakve tegleće marve voze nevjero­ jatnom brzinom. Može se pronaći sprava, pomoću koje bi čovjek sjedeć i mičuć polugom neka umjetna krila, putovao po zraku kao ptica. Sprava duga za tri prsta, a tako isto široka, mogla bi dizati ogromne težine . . . Pomoću jedne druge sprave jednom bi se rukom mogle privući k sebi velike težine. Mogu se takodjer izmisliti sprave, da se bez p o ­ gibelji hoda po dnu mora i neka . . . Mogu se jo š iznaći mnoge druge stvari, kao mostovi bez stupova i ikakvih sre­ dišnjih podpornja preko najširih rieka.1] N is u li tu p r o r o č k i o z n a č e n i p -n i s tr o je v i, ž e lje z n ic e i au o b i l i ( s a m o v o z i) , z r a k o ­ p lo v v a g e , r o n ila , v is e ć i m o ­ s to v i? Мпо su naučenjaci u franjevačког. redu ostavili djelo R oger Baconov Osobito je znamenit jedan, čija iztraživaaia 1 djela u X IX . vieku promieniše tok političkih dogadjaja, učiniv u rat: j umjetnosti podpunu promjenu : to j c franjevac Bertold Schwartz, R oger Bacon je pokazao način, kako se pravi barut i opisao mu učinke ; on je pravio bombe i izmislio, kako će sredstvom baruta izbacivati taneta zatvoriv ih u cievi.*) T o znači, da je on pod­ puno poznavao teoriju ubojitoga oružja. Bertold Schvartz imede čast da iznadje te Ž k e to p o v e . Prema dokazima, što ih navodi pisac poviesti matematičkih znanosti u Italiji, Florentinci upotrebiše topove već god. 122; ; bilo ih je u Francezkoj godine I33g. kod obsicdanja grada Puy Guil’) Kogcr BacoD, D t leerttis optribus artis �Str. 198. Franjevci i znanstvena ođkrića. le m : Englezi se njima poslužiše god. 1346. u bitci kod С гесу a .4) A li tu su se prvi »veliki topovi« pravili prosto od metalnih pločica, koje su se medju se spajale okružnim sponama, kao što su duge naših bačava. U Njemačkoj, u je d n o m fr a n je v a č k o m sam o­ s t a n u iznadje se točni način za prav­ ljenje topova, taljenjem naime neke rudne dosti tvrde smjese. T o usavrši Bertold Schvvartz iz Friburga.*) U » R e g i s t r e L o t h i e r « , ruko­ pisu francezke narodne pismohrane, na­ laze se na 72. listu sliedeće rie č i: »Kad je N j. Veličanstvo doznalo, d a je u N je­ mačkoj samontanac Hertold Sdrw izumio velike topove, naredi dfiv 17. svib­ nja 1354. upraviteljima novčanih ko v­ nica, neka točno izvide, koliko im a u francezkoj kraljevini bakra, da че ne prodaje u inozemstvo, nego da mogu izljevati veliki topovi.« — Sig 1 je u ostalom, da je god. 1378. liertold Sch w artz išao u Mletke 1 tu na račun republike izljevao ogrom ne lopov« O vi su, kako svjedoči kronika Daniela China2za, bacali taneta od sto i četrdeset pače od dvie stotine fu n ti; oni su upotrebljivani u obsadi Chiozze. K raj sveg a to g a franjevački samostanac za plaću svojih usluga ubra samo nezahvalnost i progonstvo. Mletačko gradsko poglavarstvo, vjerno svojim bez vjerskim običajim a, baci g a u tamnicu, bojalo bo se je, da koji protivnički grad ne upotrebi za svoju korist njegovu vještin u ; prigovaralo se osim to ga njegovim topovima, da zahtieJ) Lihri, Histoire des Sciences malhematiques. «) Wadđing, Annales Minorum, Br. 7 vaju ogromne troškove; je r su vojnici u svom neizkustvu za njih preveć mnogo baruta trošili. A k o je vjerovati jednoj legendi, Bertold Schwartz je umro posve tragičnom smrću. Kralj Vjenceslav, onaj svetogrdni ti ran, koji je dao pogubiti sv. Ivana Nepomuka, dade g a u prećeranosti svoje lude okrutnosti svezati za jednu gredu, pod koju podstavi vatru.1) Sam ostana srednjega vicka niesu bili oholi naobraženi naučenjaci, koji bi svoju znanost skrivali za zidine svojih sam ostan a: to nam dokazuje red sv. F ie n je . U z one neumorne iztraživaoce, ko su svojim neprestanim izkustvom odkn prirodne tajne, drugi su fra­ njevci da u svojim djelima izlože kratak led svili do njih stečenih znc osti. Pa d ok su dominikanci s V in ­ ko: Пеап skim radili da podignu ove ogr ne imenike, one s u m e , koje im esti rit smrt nije đopušćala da svrSe, franjevci su rad je sastavljali kratke Jkiopedije : oni su nastojali, da г a zp r o s tr a n e po n a ro d u s v e zn a­ n o s t i , u koliko se to može primieniti dobi, kad nije bilo tiska. U tom je pogledu osobitoga spo­ mena vriedno djelo » D e p r o p r i e t a t i b u s r e r u m « (O vlastitostima stvari) fran jevca Bartola Glanvifla, široki p re ­ gled svih znanosti. T a je knjiga imala osobitu važnost u X I V . i X V . vieku. (Naitavit će *e.) ') O Bcrtolđu Schurartzu izp.: Jalovaki D c inventare pulvtns et bambardae (Lena, l7u2., in 4’ .) — Lalanoe, Curiotitfs m ilit. — LoredanLarc1'«y, D es origines de t altillerie (Pariz, I862.) �Br. 7. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 199. Ime Isusovo i Franjevci. 10. Nu i ovo, što rekosmo o ono, što­ što je u svoje vrieme bio sv. B er­ vanju presv. Imena Isusova u redu se- nard za red Cistercita, a Crkvu kato­ ralinskom, jo š nije tako, da možemo ličku ono, što je bio u svoje doba sv. Franjo. K olika je za vrieme sv. Bernar­ govorit o pobožnosti toj u širem smislu. dina pokvarenost u svietu vladala, o Pobožnost prama Imenu Isusovu izvan tom nas uvjeravaju povjestničari. Italija pobožnili srdaca, izvan spisa pobožnih pisaca, izvan zidina samostanskih stupila je osobito u to doba rek bi više nego ikad bila sjedištem najveće izkvarenosti je na javnost, s pripoviedaonice propo viedana puku, na trgove i ulice iznešena, i nereda. Ime Božje i Isusovo bila je pogrdjivano na svaki način. Svuda bila u kuće pojedinih kršćana unesena i od nesloga, mržnja, neprijateljstva i nutarnji Crkve kao prava pobožnost priznata ratovi. Za takovo doba trebao je dakako je tek iza sv. Bernardina Sienskog, tog ’e t pod svetosti i gorljivosti a pošto! velikog sina patrijarke asižkog. P sv. Bemardin Sienski, to je 0" j , vehE steo, "iek silne rieči, koji zna i može tvrdok srca ljudska dirnut i urneksvetac u prvoj polovini petnaestog vieka, o kojem je sv. Vinko F jperski pro­ šat, kt vojim krjepostima drugim rekao, dok je propoviedo u Aleksandrji, prednjači nn putu u domovinu negradu sjeverne Italije, da će iza njega besi Л ikovog uprav posla pro­ doći iz franjevačkog reda muž, ' ji će vide ni Ho ; u osobi sv. Bernardina. svojim propoviedanjem, nauke i pri­ I doista cade sv. Bernardin vatren mjerima proizvesti velike plodove u puku kao Ilija prorok, da šiba mane ljudske, kršćanskom. Sv. Bernardin to je onaj da ■ ,gi.e, što je palo, da uništi, što svetac, o kojem piše sv. An.onin, bis­ j e ružno, da ojači, što je slabo, da sve kup floretinski reda sv. Dominika ovako : uzbudi na vršenje Božjih zapoviedi i Pokazala se je milost B oga našeg Sp a­ sliedenje kršćanskih krjeposti. On je sitelja u naše dane u svom slugi Berkroz četrdeset godina bio apoštolom nardinu. Po dobrostivosti O tca milosrdja Italije. Propoviedao je neutrudivo, nu Bernardin je sjao kao nova zviezda; on propoviedao je s tolikom ljubavlju i je blistao najčišćim svjetlom božanskih žarom za spasenje duša, da je k njem darova, sipljuć sjajne zrake svetog života hrpimice sviet hrlio da g a sluša. Ne i nauke na tminu svog opakog vieka. mogavši propoviedat u C rkvi radi tjes­ Njegova je misija bila, povratit narode kobe, izlazio bi na polje, gdje g a je 11a pravu stazu, od koje su se bili uda- koji put slušalo dvadeset do trideset lečili svojom sljepoćom i poučit ih riečju hiljada duša, što je nečuveno od vre­ i primjerom.« N jegova je misija bila mena sv. Antuna Paduanskog. Njega takodjer, popravit red franjevački, koji punim pravom smatraju najvećim pro je u ono doba, kako je kasnije svjedočio povjednikom svojeg vremena. Nu kakvi L a v X .. pao nizko i rek bi umro. Po su plodovi bili njegovih propovjedi ? tom imao je bit Bernardin za svoj red Neizkazani. O v e nam navadja glasoviti �S tr. 200. Ime Isusovo i Franjevci. Hr. 7. povjestničar crkveni Rohrbacher p išu ć: B raća g a u ovoj pobožnosti sliediše te Najveći se grješniei obraćahu, dobra j u i proširišc tako, te je postala pobožkrivo stcćcna povraćahu, nepravde nošću katoličke Crkve. O d o ve se po­ naneŠene popravljahu, mržnje se za­ božnosti ne da od ieliti pobožnost prama boravljahu. K rjepost je uzela mjesto presv. Imenu Isusovu, jer utjelovljena mani1, pobožnost je svakim danom na­ R ieć htjede jo š od porodjenja svoga da predovala; popravljahu se zli običaji i vrši dužnost Spasitelja svieta, a kad to nevaljali zakoni; gradile se bolnice, cr­ promatramo, odmah nam pada na pa­ kv e, samostani, koje su napunjale duše met ime I s u s , koje nije iine izpražno, zaista obraćene. već Ime puno značaja — kako veli sv. Bernard, O vu je pobožnost takodjer ii. D u go bi bilo ovdje opisivati primio po odgoju od svoje rodice BarBernardinovo apoštolsko djelovanje, nu nješto je, što se nikako ne da razstavit tolomeje, koja je bila veo m a pobožna od imena njegova, a radi č eg a je nje­ prama presv. Imenu Isusovu. Na glas govo ime ostalo slavno i častno u k a ­ dakle nebeski sv. je Bernardin jo š gor'3* prionuo uz ovu pobožnost te je toličkoj Crkvi. T o je pak njegova veBU razt n svetim žarom sinuo kao junak pobožnost prama presv. imenu Jausovu na boji1 da s ovim Imenom kao striei njegovo neumorno djelovanje da ; adje lom p op tvrdokorna srca grj'cšnika u svaku kršćansku kuću. S v . Bernardin i t. d. i t: v a ih za Isusa; da s ovim j e u onim zlim vremenim.i 'tnao bit sv. Pavao, ko ga je G. Isus podig' >, da propovieda Ime N jegovo pred n ima Ime bi a I V e ć napomenusmo kolika Je ude nost vladala u ono doba, kako se ja pogr djivalo Ime B ožje i Isusovo. MM*o se spason isnu .ilieva. S v . Bernardin dakle postade a p u š t o l o m Imena Isusova, koje imao usadit u srca i pameti ljudske, je r je ovo sredstvo, koje je G, Isus odabrao, da povrati zabludjela č o ­ vječanstvo na stazu zapoviedi i krjeposti. — A sad vidimo, kako je on izpunio svoje apoštolstvo. je gorljivi sluga Božji, kako oa doskoči tolikom zlu — mislio se i sv e na jedno smislio. G. Isus, koji g a je pozvao, da radi na čast N jeg ova Imena, udahnu mu prekrasnu misao, da razvije barjak pod tim presv. Imenom i da srne u boj proti opačinama. Bernardin posluhnu glas nebeski tim radje, što je i sam od prije gojio veliko Štovanje prama presv. Imenu Isusovu. O v o je štovanje baštinio kao i druga njegova braća od svog sv. otca Franje zajedno sa pobožnošću pra­ m a malenom Isusu. Poznato je naime u cielom katoličkom svietu, da je sv. Franjo prvi započeo pobožnost jaslica malenog Isusa, u kojim je promatrao siromaštvo, ljubav i poniznost N jegovu. koj je ulje, svjetlo, jelo i liek azsvj cilj uje, kriepi i lieči, nadu 12. On je započeo svoje apošto djelovanje u Toskani, rodnoj pokrajini svojoj, u Italiji. K a k o je putovao propoviedajuć rieč Božju, tako je i širio po­ božnost prama presv. Imenu. D a ju pako što više razširi, sv e je učinio, što mu je G. B o g udahnjivao i što mu je njegovo goruće srce besjedilo. Ponaj­ prije u propoviedim a mnogo puta izticao je presv. Ime i zanosno ga slavio. M nogo je puta opet napose držao pro­ povjedi o božanskom Imenu i u njima �В г. 7- Ime Isusovo i Franji živo ocrtao slast, ljepotu, slavu i moć Njegovu, onda vruće preporučivao ovu pobožnost. Vidim o samo malko, kako uzvišeno govori ob ovom presv. Imenu : • O Ime Isusovo, kliče on zanosno, ime nada svakim imenom, Ime pobjedonosno, veselje angjeln, radost pravednika, strah pakla; u tebi je svako uhvanje oproštenja, svako uhvanje milosti, svako uhvanje slave. 0 presladko ime, od tebe iztičc oproštenje grieha, obnova živ o ta ; ti napunjaš duše nebeskim na­ sladama, ti odalečuješ izprazne slike. 0 Ime Ijubezno, po tebi se otvara našim očima dubljina čudesa, naša se srca razplamćuju svetom ljubavlju, posta iu jaka u borbama, izbjegavaju svir pogi­ beljima. O Ime slavno, Ime ugodno, Ime čudno, Ime dostojno našeg štova­ nja, Ime presladko Isusa. našeg krali«, ti nas obilnošću svojih milosti r digni vrhu ove biedne zemlje. Li takc digni duše vjernika do nebesk. vi in^, da svi, koji su prama tebi pobožni, nadju u krjeposti tvojoj spasenje i slavu!* Iz ovih nam riečih Bernardinovih izlij.* njegov silni plamen ljubavi praina Ime­ nu Isusovu, koji je on nastojao prenieti i na svoje slušaoce. T u nam se očituje njegova silna rieć, koja je sve rušila, da do nutarnjosti srca prodre i tuđe ostane. I doista na ovakav je način i razpaljivao. Svagdje, svakom prigodom govorio je ovako zanosno, a osobito kad bi svršavao propoviedanje u kojem mjestu. T ako razstavljajuć se od grada Padove, u posij ed noj propoviedi upravo otčinskim Čuvstvom brojnom slušatelj­ stvu ovako je zborio: »Sad sam ja kao otac obitelji, koji se ima razstavit od svojih ljubljenih sinova, hoću dakle da Vam ostavim sliedeću oporuku. O stav­ Str. 201. ljam Vam najdragocjeniju stvar za mene, a to je naj milostivije Ime Isusovo, koje je nad svakim im enom ; ovo presladko Ime morate nosit utisnuto u pameti i na čelu, da bude s vama uviek i na sva­ kom mjestu, tako da kad ostanete iz jutra, početak vaših misli i djela bude u Ime Isusovo; kad idete k stolu jesti i kad ustajete odatle, budi u Ime Isu­ sovo. K ad pišete pismo, prva rieć nek bude Ime Isusovo. I tako dalje svako djelovanje nek bude u ime Isusovo. Čuvajte se pak dobro, da se ne zaklinjete u Ime Isusovo, i ovo bilo uviek s vama. Amen.« 13. Sv. Pernardin nije se zad lji amo s propoviedanjem da pro­ širi p. nost ovu toli milu njemu i G. Bogu >ri je radio, da ova pobož­ nost bude po njeki način osjetna. Dodje a tu na misao, da Ime Isusovo dadi naslikati na tabli i to samo po­ četnim slovima, naime J H S = Jesus houiiiiuei milvator, t. j. Isus Spasitelj ljudi Ud ovih slova pozlaćenih odra­ zi v^io se je na sve strane dvanaest zlatnih trakova, kojim je on svima dao značenje, kao što ćemo kasnije vidjeti. Ovu bi tablu uzimao na svrhi propo­ viedi i zanosnim riečima slušaoce pobudjivao na štovanje presv. Imena, njih bi ganuo, te bi klečeć kucali se u prsa, kajalt se od grieha i obećavali novi ži­ vot provodit u ljubavi s Bogom i s lju­ dima i molili vječnog Otca, da im do­ pusti život vječni po krjeposti ovog Imena. N a svrhi je blagosivljao s ovim Imenom sviet, kao što se gdjegdje obi­ čaje s Razpctom, a siušaoci bi izkazali poći ta nje srcem i koljenom, te bi iza toga otišli svojim kućama dirnuti i utješeni. �Str. 202. Ime Isusovo i Franjevci. 14. Šta jo š učini svetac? — sliku presv. Imena imadnu vjernici uviek pred očima i da se o va pobožnost pre­ nese na poznija pokoljenja, dade Ime Isusovo u istom obliku izklesat u ka­ menim pločama i stavljat vrhu kućnih vrata kršćanskih, da tako uzmu mjesto nadpisima, koji su označivali stranku, kojoj je pripadala dotična obitelj (nai­ me poznatim Gvtlfim a ili Gibclinima). T a k o je Ime Isusovo vršilo ulogu pomiritelja medju neprijateljskim stranka­ ma, koje su odsele vojevale pod jednom zastavom Imena Isusova. T ako djer stav­ ljao je presv. Im e na pročeljima Crka­ va, javnih sgrada, po trgovim a, na zi­ dovima gradskim, na tvrdjavama i t dapače poslie se je narod toliko zaljubio u o vo presv. Ime, tc su g a slikali u privatnim sobama, daća ujni a, radio­ nicama, pa čak i na pokretnim stvari­ ma, kao orudju, posuđju, halji' na i t. d. - Jednom kad propovieda 11 Bologni, diže se oštro p ro l k irtušima (igračim a na karte). N a svrhi propoviedi naredi svim igračima, da donesu sve karte i druge igračke u stanoviti dan na sred trga, i tu ih spale u znak po" kajanja i odsudjivanja igre, iz koje pro­ izlaze m noga vrem enita i vječna zla. Iak o i bi. Nu njeki V alerij, koji je slikao karte i prodavajuć ih, od to g a je životario, ne bijaše s tim zadovoljan, te došav Bernardinu, potuži mu se veleć, da g a je s onom odlukom bacio u skrajnu biedu, pošto on više ništa ne zna naslikati, a drugih sredstava za ži­ v o t nije im ao. S v e tac g a utješi, ponukav ga, da pokuša naslikat Im e Isusovo i da će dobro proći. V alerij to i učini i doista pohrli sviet, da kupuje slike Imena Isusova, tako te mu se i preo­ bilno naplatio prijašnji gubitak. Br. J, D a 15. Nadalje, da od djetinjstva usadi svima ovu pobožnost, nagovarao je ku­ m ove, koji drže djecu na krštenju, da dadnu svojoj kumčadi medalju pozlaće nu s utisnutim presv. Imenom Isusovim, da budu po njemu zaštićeni i da čim dodju k razumu, obljube Onoga, koji je za nas postao čovjekom, da nas odkupi i spasi. 16. Iz do sad rečenog zar nam sc sv. Bernardin ne pokazuje kao veliki i gorljivi apoštol Imena Isusova? O da, čovjek se snebiva promatrajuć neumor­ no djelovanje siromašnog F ra njina sina, koji ništa ne ostavlja neupotrebljeno, čiiB ce razširiti slavu i štovanje pobje4 1 00 Imena, da g a vidi svuda, da g a s .a lk d izpovieda srcem, jezikom i djelom, a o v o Ime bude kao pečat, po koje u a razaznaju sljedbenici Isukrstovi ori sl edbenika o vo g svieta. 7. lito znamo bar u kratkim p o ­ tezi 1 apubtolsko nastojanje Bcrnardinovo a slavu Božju i čast Imena Isu­ sova. K akvim je pak plodovima nadario božanski Spasitelj njegov trud sa stra­ ne slušaoca, već smo prije napomenuli. A li G. Isus i sv o g revnog slugu 11ađari milošću, da čini čudesa po N jegovu presv. Imenu, čim je očitovao takodjer, kako mu je mila ta p o b o žn o st.— T a k o u Ma nto vi oslobodi jednu obitelj od napastovanja nečistog duha, naredi da se svi ukućani čisto i pravo izpovjede, pobožno priĆeste te da oškrope kuću u Ime Isusovo. — U Aleksandriji jedan dječak dignu tablu s Imenom Isusovim vrhu jedne djevojčice obsjednute i odmah bijaše oslobodjena. T a k o isto u gradu Padovi silom o v o g presv. Imena tjerali su ljudi kugu, stavljajuć g a s čvrstom vjerom na kućni p rag. O v o nam sve sam svetac pripovieda. U Rim u pak �В г. 7 . Ime Isuscn i Franjevci. Str. 203. boravivši, iduć na mjesto, gdje je imao kao Spasitelja, od ko g proiztiče čovjeku propoviedati, susretne jednog čovjeka svaka milost na putu u vječno blažen svega zgrčena. Ovaj nesretnik zamoli stvo. On poredi Isusa suncu i kao što svetca, da mu izprosi od Svemogućeg sunce djeluje na život u naravi, tako ono, što mu znanost ljudska nije mogla Isus na život duše. Od ovo g sunca, dati. Svetac ganut biedom bližnjega, upi­ naime od Imena Isusova razsipljc se ta g a: »Vjeruješ li, da te mogu izliečit dvanaest zraka, koje naznačuju dvana­ u Ime Isusovo?« Biednik odgo vo ri: est milosti ili pomoći Njegovih, a o dgo ­ »Vjerujem«. T ada svetac pruži ruku, varaju tolikim potrebama sa strane zazva Ime Isusovo te zapovjedi bolest- kršćana. Kršćanin dakle treba da se u niku, da ustane - i odmah zdrav usta­ svojim potrebama obrati ovom suncu i de na noge. — I druga mnoga čudesa primit će potrebite milosti, te uztrajuć učini svetac po ovom presv. Imenu. tako do konca Života, spasit će svoju T a k o božanski Spasitelj nagradjuje još dušu. D oista krasno i originalno, a k na ovom svietu nebeskim darovima one, tomu zanosno i toplo, tako da dok pokoji vade za čast Imena N jegova i srce osvaja ujedno, te nam se 18. D o sad upoznasmo IWnardina očiti „ pravom svjetlu jedu tg naučikao apoštola Imena Isusova, nu on nije telja t i ako nije kao takav još bio samo apoŠtol, već i n a u č i t e lj proglašen to g a Imena. On j e napija ;> tri govora, 19. Mr .\jutim predjimo ovih dv što se odnose na to Ime, пг vi su oae zrak, što no siplj 1 iz Imena Isu g ovori dugi tako, da se rad mogu aota kao arkog sunca. N a svako od nazvati traktati i odsjeci jedne eline, gore spo lutih stanja kršćana odnašaju se po iri zrake. — P rva zraka jest jednog djela, iz kojeg poznajemo Bernardinovu veliku učenost, uzv nnst 111 0 č i Š ć e g r j e š n i k a. Najveći grješmisli, biblički slog, originalni pogled, nici, ako hoće da se obrate, nek se vruće preporuče slavnom Imenu Isusovu duboko tumačenje, najljepšu razdiobu, gorljivu i blagu rječitost — kako o i sigurno će zadobit milost stalnog njemu sudi jedan kritičar. On u tim obraćenja. — Druga zraka je z a s t a v a govorim a promatra kršćanina u trostru­ u b o r b i . Sv i imamo tri dušmanina kom stanju duhovnom ili milosti, naime naše duše, naime djavla, sviet i tieln; u stanju p o č i m a j u ć i h , t. j. onih, težka je borba s njima. U toj odvažnoj borbi zastava Imena Isusova branit će koji se odvraćaju od svieta i obraćaju G. B ogu ; n a p r e d u j u ć i h , t j. koji nas i ulievat će nadu na podpunu po­ uztraju 1 usavršavaju se u dobru zapo­ bjedu. — T reća zraka jest l i e k bočetom ; s a v r š e n i h , t. j. koji su l e s t n i h . U čovjeku i kad se obrati svladali požude i neprijatelje duševne, ostane bolest tjelesnih požuda i drugih te su sjedinjeni s Bogom pameću i ružnih nagnuća. Proti ovoj bolesti jest srcem. O d ovih svih triju stanja u najbolji liek zazivanje presv. Imena Isu­ svakom čovjek treba četverostruke sova. Četvrta zraka jest u t j e h a tr p e ć ih I najveći pravednici imaju pomoći vrhunaravne. — S druge strane mnogo štošta podnositi u ovoj dolini piom atra Isusa u svom značenju, naime �lir. Božja premudrost. Str. 204. od suza. T k o bi pobrojio sv e biede, patnje, žalosti, nesreće, kojih Čovjek može dopasti? — K a k o da ne očaja u tim mukama, da ih uztrpljivo podnese? f. trude na ovom svietu za čast Imena Isusova, bit če nagradjeni u vječnosti od istog božanskog Spasitelja, koji jc rekao, da će biti velika plaća na nebe sitna svojim vjernim. D apače jo š i na ovom svietu nagradjuje utjehama, olakši­ cama, duševnim mirom i veseljem. — Č etv rta zraka jest p r i p o m o ć m l a k i h . Mnogi započmu dobro i budu gorljivi 20. U drugom stanju prva zraka u pobožnosti i dobrim djelima, nu kaš jest l j u b a v v j e r u j u ć i h . T k o vjeruje i izpovieda Ime Isusovo, taj je na čv rs­ nje omlače, vatra se u početku razplam сепа počne smanjivati, te bi se bez tom temelju, te će moći sazidali sgradu duScvnoga naprcdka, kijeposti, naime a poticanja posve ugasnula. Ime Isusovo osobito kršćanske ljubavi, koja je sto­ je st najuspješnije poticalo da oganj lju­ bavi i pobožnosti uztiaje i sve više raste. žer svim ostalim. — Druga zraka jest T reba Isusa samo prizvati vruće, i eto s j a j p r o p o v j e d n i k a . O vi razasuti e j se razpiriti plamen u srcu. I po svem svietu, propoviedajuć Im Zazivanje piesv. Imena ulit će jakosti i radosti, te će se lako podnieti najveće muke kao što su podnosili junački apo­ stoli i mučenici. sovo, razbijaju tmine poganstva, krivovjerst va, tmine laži i grieha, a u tememeljuju carstvo svieta, istkie, krjeposti, carstvo Isusovo. — Тге^л zraka je st p l a c a t r u d b e n i k a . Ош. oj i se V Oku: tim i dublje usadi ovo Ime u srcu, не čovjek ćutjeti užganijim, polet­ nijim 11; ve dobro i liepo. (NnflUvit će ne. - --. 4 r. . , У f" Iz perivoja crkve katoličke. Božja premudrost. Napisao: f D r a g u t i n Peto poglavje. Dobro se dobrim vraća. Nepošteno djelo. Minulo je već nekoliko mjeseci odkad je Ivan dobio zadnje pismo. Naš Ivan je rado lovio ribe. V iše puta bi već on ulovio po koju ribu, što je vese­ lilo mladu Cvjetu, koja je vrlo volila tu hranu. Jednoga po poldneva otkle takodjer u obližnju dječicu, ne bi li mu poslužila sreća. A kop rcm je voda na- J u g e c, pučki učitelj, bujala od nedavne kiše, to se je ipak Ivan usudio u vodu; on j e bio vješt plivač. >Ne idi Ivane danas u vodu 1« reče Petrova majka, koja je već sasvim ozdravila, te je sada tu kraj mlina prala nješto rublja sa sinom si Petrom. »Ne bojte se vi, majko, za njega«, reče Petar. »Ta, ja bi se usudio, a kamo li ne on, komu nema para u plivanju. »B og te očuvaj, sinko, te pameti«, zakuka majka. Ivan svukav se, pusti se s mrežom u �Br- 7- Božja premudrost. vodu. »Strašno li dere danas ta voda«, progovori za koji čas Ivan, drhćućim glasom od studeni. »Ivane!« povika Petar. Vidiš li krasnu onu i velika štuku. Pri makni malo na lijevo mrežu. Baš je velika I« »Samo tiho! Vidim ju ja . Ha, eno je, već si moja!« radosno povika Ivan digav mrežu nad vodu. Nu u taj par pljusne riba iz mreže u vodu. O na na im e pregrize mrežu svojim oštrim zubima. »Ali, Ivane, s Bogom ti je sada«, žalosnim će glasom Petar. »Baš je škoda!« dometne majka. »Tako lijepa i velika je bila.« »Nije »s Bogom« još, doći će ona natrag u nju«, ponosno će Ivan, te pobrza hodajuć po dnu potoka za ribom, »jao«, začuje se u taj žaa bolni glas Ivanov, kojega nesta u jedva tri koraka od mlinsk'jga kola, koje se je okretalo. Ivan na ime, kako je brzo koračao, nc glede«' na ništo, već samo na ribu, nije opazio da se pribil žuje mjestu, gdje je vod. najd ija, a uz to vrlo burna i demća, : pazeć tako, zapade u tu dubljinu, iz koje nije m ogao izaći, je r je voda poput kakva vrtuljka na rijeci kružila. Petar i 'јкл vrlo se prestraše. Iz vode g a nema, a kolo je tri koraka udaljeno. Sta da urade ?! nitko nije u blizini, koji bi im pomogao. N c prumišljajuć dugo, zbaci sa sebe kaput, te milo pogleda majku, kao da bi joj tim hotio reći, neka mu do­ pusti, da on izbavi od smrti onoga, koji joj je zdravlje povratio. Ona je razumjela pogled njegov, te mu reče : »Hodi, sinko, u ime Božje !« Petar skoči do velike one i grozne dubljine kraj kola. Majka gledaše sa strahom tamo, te vrisnu zastrijev si oči rukama, kad vidje, da jc i Petar izniknuo, da je pod vodom. Svemogući B og dao je u taj čas Str. 20$. snagu Petru, te je on izvukao iz onoga vrtloga Ivana, dohvativ ga sretno za ruku. »Hvala ti, o B ože«, suznim okom zahvali majka Bogu, kleknuv na zemlju. Ivan bio je na po mrtav, kad g a Petar iznese iz vode. N a vrisak majčin dodje iz kuće mlinar. On je bio vješt u spa­ šavanju utopljenika. On odnese Ivana s pomoću majke Petrove u svoju malu sobicu, gdje g a metnuše u postelju, te čvrsto pokriše pokrivalom, pošto iscjediv mu vodu, te čvrsto g a ribaj uii, te pušeć mu u nosnicu, osvjedočiše se, da jo š živi. Dobra Marija, žena mlinarova, svari odmah dobru govedsku juhu, te je tako naš sirota Ivan kroz jedan sat v eć progovorio. T ko da opiše sada f Petrovu, te njegove majke I Dobri i zar a Ini Petar nije znao, šta da učini od ves i Nu nije Ivan odmah ozdravio. On dapt ade sad jo š u veliku i vrlo pogibelj on b- iest. V eć istu večer shrva ga *a gr iiica. Čitavi mjesec dana !eŽašt Ivan ч bolesti, nu milostivi Bog, koji sir. brine sa sirote, smilova se i opet f\ na, te mu povrati prijašnje zđr .vije. Dobri upravitelj, koji se je takodjer za bolesti njegove mnogo za nj brinuo, radovao s e je takodjer sa Petrom i njegovom majkom njegovu zdravlju. I tako se je Ivan opet zadužio dobrim ljudima, nu najviše ipak zahvalnosti treba da je dužan najprije Bogu, a onda Petru, koji je iz zahvalnosti i život žrtvovao za nj, jer »dobro se dobrim vraća.« Petar se je na ime, kao dobro momče htjeo da oduži Ivanu, koji mu je po mogao u najvećoj njegovoj nevolji. Dok je Ivan bio bolestan, to je sobarica morala obavljati njegove po slove. O na je rado to obavljala. Mislila je sada, da će i nadalje njegov posao �Str. 206. Božja premudrost obavljati, a Ivana da ne će više grofica u kuću primiti. Nu ona se prevari, jer čim Ivan ozdravi, bude primljen u službu kao dobri i marljivi sluga. T o je Klaru jedilo, jer sad opet ne će ništa moći do­ bivati na dar od gospodja, koje bi po­ sjetile groficu. Lakom u i taštu čovjeku nikada nije dosta. T a k o i našoj Klari, koja je najvolila gizdati se haljinama i drugim lijepim stvarim a; nikad nije bilo to g a svega za dosta. Jednoga ju dana dapače lakomost njezina nagna na grdan jo š zloćin. Bilo je to, dok je jo š Ivan bolestan bio. Jedna bogata gospodja posjetila je jedn oga dana groficu Ona zaboravi na stoliću u onoj sobi, gdje j e cvijeće, vrlo lijepu i skupu iglu. O na je tu iglu tamo metnula snin v svoj ogrtač. T a igla, na kojoj se j e kriesio krasan dragulj, vriedila je ' eleoliko sto­ tina fbrinata. O stav K lara u sobi, oko njeno, koje je bilo pohlepno n« takve stvari, zaustavi se odmak na Igli. O pa ziv lijepu tu stvar, z h k 'lit v a na tijelu, a glavom jo j sine g rje š n a misao. Prim iv iglu u ruku, ne da jo j nješta pustiti ju natrag na stol, već ju turi naglo u džep. O tidje zatim brzo u svoju sobu. N e zn av karao d a sakrije skupi i tudji taj predm et, sva drhtaše od straha. U njenoj sobi im aše grofica na ormaru puno svakojakih škatuljicah i bočicah, u kojih im aše svakoj a kog a sjemenja od raznolikoga cvijeća. Medju Mm škatuljicama im aše K la ra jednu kutijicu, u koju sakrivaše tak ve i slične stvari, koje bi znala dobiti na tak vi isti način, kao i ovu iglu. O na baci sva drhtaj uć i tu iglu u škatuljicu, te ju sakrije jo š bolje u ku t kraj zida. Jed va je minulo d va dana, kad dobi grofica pismo od one gosp od je, u kojem ju upita za onu iglu. Вг. 7 Ona dade sve pretražiti, nu dakako da se nije našlo ništa. Grofica ne znajući dakako gdje je igla, mislila je , da ju je gospodja izgubila gdje na putu, te se umiri. Л i gospodja si je napokon isto mislila, te se stvar tako brzo utiŠi. Sada barem nije pala sumnja na siromašnoga Ivana, je r g a niti nije još onda bilo u dvoru, već je bolestan ležao kod mlinara. Šesto poglavje. V e a e l a v i j e s t I v a n p a d a u r u k e lupe ž i m a N e n a d a n Huaret V e ć je prošlo dvije godine dana, što ie g r o f otišao u boj, a njega jošte bijaše. Žalosni i crni dani postajali au na Hobru groficu. C rna njeka slutnja bi ju *alu sjetiv se muža svoga. Nu ta njen. fa žalost i tuga pomalo se rasprši id doćuje jednoga dana, da se idi v eć vraćaju iz boja. jedan dan hot dijeli« ih je jo šte, pripovijedahu njek k ■ su putovali onuda. Rekoše takodjer, da su vidjeli jedn oga junaka, z a Irr j misle, da je grof. Nu ona ipak sasvim ne vjerova tim putnicima, već se htjede sama osvjedočiti. N apiše mali i srdačni list, u kojem mu opisa svoju tugu, te ga moli, da se čim prije vrati, je r ga vrlo željno očekuju ona i kćerka im C vjeta. J er je Ivan v eć sasvim ponarasao, te postao ja ko i sasvim po­ uzdano momče, dade njemu grofica taj list, da ga uruči grofu. A da bude Čim prije stigao, te da ne bude trebao g ro f jašiti, dade mu kola sa d va dobra i brza konja. Naš Ivan odmah se radosno spremi na put. I on se je veselio do­ lasku dobroga iju n ašk o ga sv o g a gospo­ dara, kojega jc kao svaki vjeran sluga iskreno ljubio. Ivan nije znao za mje- �Ur. 7> B o lja premudrost. slance, kamo je poslat, nije znao dakle ni puta. Nu putnici oni rekoše mu, da ne može zalutati, je r treba uvijek da ide ravnom cestom. Nije se dakle po tom ništa plašio, već je veselo i brzo tjerao konje, veseleći se u duši, kako će doskora ugledati grofa, te mu pre­ dati pismo, koje će mu za sigurno biti vrlo milo. Str. 207. glasom Ivan, moleći ih, da bi mu po­ kazali put do mjesta, kamo g a je gro lica poslala. »Krasnoga li momka za naš posao«, govorahu si poluglasno ovi ljudi. »Ne puštajmo g a ! Bit će nam mjesto nesretnoga našega Konrada. • Dobro nam došao, momče! Bit ćeš nam od koristi! Sidji dolje ! K o la ćemo spremiti u staju. Od danas biti ćeš u našoj kući!« reče mu jedan od njih snažnim i oštrim glasom. »Ali, gospodo, ja imam već svoga gospodara, a i kola o va nisu m o ja; ja ih moram vratiti grofici« reče zastrašeno Ivan. »Ne bun­ caj, m om če!» reče onaj isti oštrim gla­ som — inače ću ti . . .« On izvadi iz njedara veliki pištolj, zagroziv se njim Ivanu, ne bude ii posluhnuo, te dolje s 5 irod Ivanu zamagli se pred očima ,,')d je znao, u čijim se nalazi Šakama. ло je, da je došao do kuće njelcakvih 'čestih ljudi, koji ne vode čist oosat iv drhćuć od straha, sidje s ki Jedri izmedju ljudi primi odmah konj te ili odvede lijepim dvorištem Nu čim je dulje putovao, to mu poče ta dosadašnja veselost njekako ginuti, a duša mu se strahom napunjavati. A kako i ne bi ? T a putuje već naj većom brzinom šest sati, približaje se dapače noć, a on jo š nije došao do mjesta. A što je jo š gore, eto ti pred njim velika šuma, kroz koju će morati ići, bude li htio ići uvijek ravnim pu­ tem, kako mu doma rekoše. Do* velike one šume, ipak se malo umiri, kad vidje, da i njom po sredini vodi lijepa kolna cesta. • Грак ni.-.um zalutao«, reče sam sebi. Šum a bijaše gu ta, a sunce nagnalo već jako na zapa ituga bijaše u njoj velika tama Oi tjera ja če konje. Nu sve uzalud 1 ^вп.а bijaše do staje. V ,a tih zločestih ljudi, koji bi­ velika. V e ć mu suze navru nu oči od jahu razbojnici, bio je gospodar ovoga straha i neprilike, što je sašao .. v o g a puta. Jedva nakon Čitave ure, što dvorca. On je kupio lijepo uredjenu ovu se je Šumom vozio, dodje na malu či­ kuću, te se u njoj nastanio. Bio je stra­ stinu O v a livada bijaše vrlo lijepa 1 nac, te sin bogatih gospodskih roditelja. posuta raznovrsnim cvijećem. V e ć su Dok je bio još mlad, ništa nije htjeo se zadnji trakovi sunca rumenili 11a za­ učiti, već bi se naj volio — na sramotu skitati po velikom svi­ padu, kad je prispio ovamo. Ipak mu oca svoga nješto bi bolje, kad je opazio, gdje jetu, te trošiti i rasipati imetak očev se na kraju livade koči vrlo lijepa poštenim načinom priskrbljen. Vidio je mnogo lijepih i velikih gradova, u kojim gospodska zgrada. Veselijim srdcem bi sa sebi sličnim ljudima živio raskošno upravi on do kuće. Pred njom bilo jc i raskalašeno. Kad mu je otac umro, u vrtu njekoliko lijepo obučenih ljudi, dopane ga lijepa i znatna baština. Nu koji opaziv Ivana, dodju na cestu. ta baština uz njegov raskalašen život »Kanio ti mladče«, upita g a jedan brzo se umanji. Naučen na takav život od njih. »Zalutao sam«, reče poniznim �Str. 208. Božja premudrost. sune mo u glavu griješna misao, te se odluči na sticanje im etka na ne­ pošten način, samo da bude m ogao udo­ voljiti gadnim svojim navikama i stra­ stima. Ljudi sebi sličnih, koji će mu po magati u tom poslu, brzo si je našao. Bili su to sami njegovi drugovi iz mla­ dih dana ; ljudi poštenih i uglednih rodi­ telj a, koji na isti način protepaše bo gate svoje baštine. O n kupi lijepo uredjeni taj dvorac, što g a prije vidjesmo, ne da mu bude u tom lijepom, ali posve samotnom Šumskom kraju — ugodnim stanom, v eć da bude gadnim utočištem njemu i njegovim drugovima. Pitomi taj dvorac postane dakle ništa drugo, no grdna razbojnička špilja zakrita izvanjskim sjajem i gospodstvom D a je on gospodar tim zločestim Ijudma, te da se on bavi takvim ш čistim pos­ lom, to ga nije nitko znao. Svaki bi da­ pače mislio, videć lijepo t gospodsku njegovo držanje, bogata ij e g o .a kola, te krasne konje, da je kakav в!<< bogat gospodin, koji ne će da s nikim opći, je r g a možda m on ka kva tuga, te voli sam otno živjeti u tom zakloništu, s i 7 g a je odabrao. Ivana dovedoše gore u sobu. T a sob a bijaše velika i lijepo uredjena. D oved ši g a pred gospodara svojega, to se on zadovoljno nasmiješi. K a d mu oni ispripovjede, odkuda im Ivan, reče mu o n; »Čuj m om če! od danas si moj sluga. Znaj, da se nikad više vratiti ne ćeš od kuda htio učiniti, biti ćemo te naći Ivan stajaše ko si d o ša o ! A k o bi to će ti zlo, je r znaj, da m a na kraju svijeta.« kamen od straha. V idio je sada, da se nalazi u šakama razbojnika. Niti o ka nije se usudio maknuti, toli че je zgrozio od tih ljudih. Nu sad je Чт. 7. vidio, đa mu nema više pomoći. Odlučio je dakle prividno barem i na izliku po­ koravati se tim groznim Ijudma. Zatim je vidio Ivan, gd je stupiše u sobu dvije ženske, odjevene u gizdava odijela. Bude pripremljena večera, te svih osam stanu večerati, a i Ivana posadiše za stol. Do kasno u noći pripovjedahu Ivanu o svakojakim lijepim stvarim a, što će ih doživjeti, kad bude jednoć jači, te kad bude m ogao s njima ići. N apokon mu pokazaše svakojakih skupih stvari, te vrlo mnogo novaca, što sv e razbojstvom privrijediše. D a bi Ivan bio kaki opaki momak, to bi se on brzo dao zavesti od tolikoga sjaja i bogatstva, nu on bJiaše pošten i pobožan. Prividno samo se je on svemu tomu. T o je pak od velikoga straha pred raz­ bojnicu . ’iojeć se, da g a nc izm rcvare još, ako mo koju riječ rekao, koja bi im bil.. u povoljna. U srdcu i u duši dak da e osjećao veliku bol i ža­ lost, ma, pak više, kad je čuo. da se ne će nikad više smjeti vratiti iz ove kuće. K asno je već bilo u noći, kad v id oše Ivana razbojnici u dolnju jednu sobu, što mu ju odrediše za po­ činak. U istoj sobi spavao je Janko, sluga njihov. K a d ovaj spazi Ivana, ko ­ je g a dovede jedan od razbojnika, tužno mu se nasmiješi ne progovoriv ni riječi. Žalosna je o v a noć bila za našega Ivana. Č itave noći g o rk o jecaše, dočim usnuti nije m ogao do zore. K a d bi mu se oči počele sklapati, to bi opet silom nastojao, da se rastrijezni. B ojao se je Janka, za ko jega je mislio, da je takodjer razbojnikom, b v ak i čas po tiho glavu, da vidi, ne možda proti njemu kakvim puškom u ruci. N oževi te dignuo bi diže li se nožem ili svakojako �Br. 7. Izbavljena djevica. grdno oružje, koje je vidio gore, lebdijahu ши čitave noći pred očima, te mu strahom napunjavali dušu. V e ć je zora svitala, kad g a ipak san prevari, te on tvrdo zaspi. Nti kratak mu je to bio san, jer nije minula niti jedna ura, što je spavao, kad g a probudi velika buka. U sobu nahrupe razbojnici osim gospo­ dara, koji je skoro uvijek doma ostao. Ivan se trgne od sna, te mal da ne umre od straha, vidjev pred posteljom zločeste o ve ljude. Bijahu obučeni kao lovci, koji se spremaju u boj. On zajaukne od boli i užasa, što g a je oćutio u srdcu od straha misleć, da su ga Str. 209. došli valjda pogubiti. »Neboj se, ludove!« nasmije mu se jedan. Zatim mu odmah prigovori oštrim glasom : »Mi idemo, ti ćeš ostati ovdje s Jankom. Nemoj misliti, da bi možda mogao od tuda pobjeći, jer učiniš li to, znaj da ćemo te naći i rascjepati. ла male ko­ madiće. T o rekavši otidjoše svi. Ivan zgrozi se na te riječi. Makar nije više dijete, ipak mu navru suze na oči od straha i žalosti, što je zapao u tu zločestu kuću, iz koje se više ne će ni­ kada moći povratiti. »Sto će si misliti grofica o meni?« pitale sam sebe Ivan. (N u lu it dc ic.) w Izbavijena u, ’ica. (Istiniti dognJjaj iz živo ta f 0 . fra Mije Gujića.) L Iz noćnoga skuta i z l a z i l e в e Pomrčinom brišu trage bielo.g uanka; N a dušeku meku zakopčala kanje I usnula tvrdo ljepotica Anka, Д zlaćane niti mjesečine pune K ro z pendŽerak na nju lagano se trune, Po labudjem vratu razsulc se vlasi, Mjesečinom zlatom bujno prepletene, D ok koraljne usne tihi smiešak krasi, K a o mir uh cvieća čaške razvijene, A na obrazu jo j ljepša ruža cvate, N e g ’ kojim si zora resi grudi zla te ., N a dušeku meku A n ka sanak spava, I u snu se sama sa sudbinom kara, Nad njezinom glavom s tiha podrhtava Baršunasto krilo Angjela čuvara, A oko nje »žene zatočene« leže, Kojim crna miso crnju dušu s te ž e ... A Ч fcai iv strah joj gamiže po krvi, I uh i niže ia obraza biela ? A li kakva bojaz žilama j'oj vrvi, I sanijive g:ane itere preko ćela? Kakva ' ij tuga s usta podsmieh pije? Pv je m r tv o ... An ka snije; — U djui-bašći lahor tanke grane njiše, I zelenom lišću tih se ulagiva; U djul bašći lahor alkatmerom diše, A u moru nuja rosno cvieće pliva, K o da crnu slutnju u blizini čita . Lahor p iri. . . Anka cvieće pita : »Cvieće milo, kakav te je Ukomio strah, D a se treseš, k6 na vodi Zelen-listak, ah I ? K a o da me mila majka N a udaju sprema, Pa pod večer nitko više Zalievat te nema. �Str. 210. В г. 7 . Izbavljcna djevica. Ne će An ka do jeseni Na zaruke poć’, Večeras će biser-kapljom Napojit te doć'.t — Cvieće drhće, кб da nješto U blizini sluti, Što će curi sladke dane ŽuČju da p o m u ti... — Tiha večer pala, a mirisni vali Na vjetrovu krilu etherom se kreću, U djul bašći cvjetci stidno zadrhtali, U gledavši A n ku u šarenom cvieću, I svakom e s lica bjegnu каг, I mekana razviše se pera, Da osvježi struja od bisera, Š to sunčani opeko je žar, K a d iz grm a slavic prhnu, Lišće Sušnu, cvieće strnu, A djevojci oko grudi vitih, Snažno momče snažne ruk hiti . . Probliedi cura, ko nebesa vedra, Kad uminc sunce za je lib c sm«r! j , U obruču čvrstu jeknuše i oj r> a, A prestrava mahom u bezsvji ost predje. Poguri se cvieće, ko da drzknst ruži, I nevinu djevu iztihaua plače U haremu momče, što proroka služi, Osvještenu An ku odgovarat zače Od djedovske vjere, djevičanske časti, Nudeći joj ljubav i osjetne lasti, A kada g a prezrč, obreče jo j silom Iz mirisne duše rajski strgnut c v ie ta k : • Dok zasine prvi u razpupu milom U tvojemu čaru svetko vat ću — petak! Haj I mirisne ruže i ljiljane biele, Š to ti lice rese, cjelivat ću, znaj 1 U tvom čaru, divna sele Moj život i raj U Uzbiba se curi na valove krvca, I raztepe sanak, ali ja v e — nć; N a logu se An ka iznem ogla zre, A oko nje »žene zatočene« leže, Kojim crna miso crnju dušu s t e ž e ... U to mračnom izbom čudna zraka sjelttiu, I otajna ruka povede je v a n . . . Niti brava škrinu, niti alka zveknu, — U haremu »žene« čvrsti gnjete san. T ek avlinska tvrda brava, U ztegnu joj korak do slobode . . . Auk-a stade, ko da motrit želi, K ako zviezde nebom kolo vode, — II. Nad Tojnicom krvav mjesec trenu, I naprasno za oblake spade, D a ne smeta crnu sjenu, Samostanu što se izpod zida krade, * kom a btela ovcu i« bora gorsko otme zviere, Stranji 'om mrkom gazi, Ljudsku da je ne o p a z i ... D a ti mngu tamu prozriet oči dvie, VIi i i bi, da deli-junak hrli, I г lasriin sita da mu seja bdije, A s njome -.e žedan gvozden krvnik grli; A t da gueš kaftan, iztiha bi ša'n o : N e I a v i se ov a j krvavim megdanom U Deli-junak čvrsto kroči, A po mozgu misao mu šara: »O tet ću je ove noći Din-dušmanu — m a i sa njedara!« A na u zvrat svetom jaru Zadrhta mu ruka na h a n d žaru ... Deli junak tminom kroči, A na krilu vilica laka T ajn a priča tiho plazi — S nje se ziba grana s v a k a ; S nj-: i cvieće prošaptalo sve je : »Spasit će j e ! Spasit će je!« O pet mjesec prosu niti zlate, I opeta za oblake spadć, A div-junak ukobi kanate, Kojim su g a tople svele nade, �Br. 7. Jeremijada I kroz bravu zirnu u avliju, A sa srclca tvrd mu pade kam, — U avliji opazio Anku, A mjesečev odao je plam. — »Anko!« šapnu lagano i tiho, A ona se uzbiba i strese, K a o bulbul, kad na grani Od jastreba krutog prepane s e . . . • A n k o l Anko !« opet junak ša’ nu, A djevojka plašna skoči, I kroz bravu sjeknuše jo j oči, A u duši biela zora svanu, Jer se nađje blizu Otca vrla. »Otče! .Spasi!« — аГ joj riečcu Uzdah sveza usred g r la ; A za časak deli-fratar U z tarabe vite skoči Str. 2 11. I s djevicom izbavljenom Povjeri se crnoj noći — — N a vjetrovu krilu opet T a jn i priča prhnu ti'o A mirisno cvieće ša'nu : • B og je htio! B og jt htiol« Kroz valove noći tajni dršće gla9, Iz Fojnice A n ka nekamo se žuri, U zaklonu tajnu da si nadje spas, D ok sloboda zlatna sile ne razturi, A to su joj nove šore I šaptali sjajni va!i, A t do danas niesmo od nje Te slobode n i m i dočekali!! Budimir Podgrabežkl чт > J e ; iu u y < ii!a . Spjevao B u d im ir Žcljkujući carstvo mira, S vječnog vrela žive vode, Iz novoga iz Mi sit a Digosm o se, o Gospode Fretrgosm o tvrde knnt Što ih duga noćca plela, Ostavismo pune lonce Slatkog smoka, tečnog jela. Preko pustih, golih strana Zagazišmo čvrstom nogom, Za »čokotom« Kanaona K o za živim ginuć Bogom . . . N e drhćući s divlje hajke Ciele vojske farraove, Napustismo stare bajke, Nekadašnje zlatne snove. Ostavismo puste časti I užitke ovom svietu, АГ nam osta carstvo strasti KoŠćanome u sepetu, Pod b e ž k i. Pa ^gobe ovo g puta Na pr; vrat se često budi, jesno л risa ljuta (SI. >aši : iam kida grudi . . . Bili and, bile noći, D je a T vo ja gorko pate, bacaju se napried poći — Zar ćeš, natrag da se vrate ?! Daj, pom ozi! daj nam lieka, V ječno Sunce vječnih dana, Bez pomoći ni do vieka N e vidjesmo Kanaana. Klonut ćemo, o Gospode, Najvišemu u poletu, I sramotno iz slobode Pred noge se srušit svietu, A željkujuć' carslvo mira, S vječnog vrela žive vode, Iz novoga iz Misira Digli smo se, o Gospode! �Str. 212. Glavna skupština družtva sv. Antuna. Pretrgli smo tvrde konce Sto ih duga noćca plela, Ostavili pune lonce, Sladkog smoka, tečnog jela Hr. 7. A slomljeni — na po puta, D a klonemo sada, Eli, I Tebi bi sa piskuta Na križ Srdcc razapeli. Prva glavna skupština pobožnog družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Paduanskoga u Sarajevu. Dne 19. рг. m jeseca u 4 sata poslie podne obdržavana je prva glavna skupština to ga družtva u prostorijama provincijaleve residcncije u Sarajevu. K a k o je vrieme bilo ugodno, dvorana je bila dupkom puna. Od stran poli­ tičke oblasti prisustvo m skupštini g. oficijal МаПу. K a d su sv i zau ieli mjesta, predsjednik družtva m. p. a. dr. fra Daniel Han, provincijal, otvori i po­ zdravi skupštinu sljedećim krasnim g o vorom : Štovana skupštino! Otvarajuć ovu 1. glavnu skupst u našega »pobožnoga družtva za gradnju nove crkve sv, A n tun a Paduanskog u Sarajevu«, čast mi je predstaviti izasla­ nika političke oblasti u osobi nazočnoga g. oficijala Mally-a, ko g a kao i sve vas najsrdačnije pozdravljani. Prije nego predjemo na dnevni red današnje skupštine, dozvolite mi, g o s ­ podo, ela vam u kratkim crtam a pre­ dočim historijat našega podhvata. i vam a mnogim prisutnim i sad u živoj uspomeni, kako je tim imenom sve do zaposjednuća ovih pokrajina nazivana današnja »A ppciova obala i most«. Iz poviesti je pako poznato, da se j_ za nohoda vojskovodje E u gcna Savojsku kao iz drugih krajeva naše domavu ако i iz Šeher-Sarajeva v e­ lika rano* ia katoličkoga pučanstva izseШа р ге 1 vske krajeve, nu ipak nije posve aeslaio u gradu katoličkoga ele­ menta jer i jstojanjem franjevaca, koji su oko Suhe okupljali ubogu raju, spa­ silo se ako svukud tako i u glavnom - rudu sjeme katoličtva. Franjevci su u onim težkirn okolnostima jo š davno osnovali župu pod imenom i zaštitom Sv. A n te i crkvicu njemu na Čast po digli. G. 1856. sagradjena bi dosti liepa crkva glavnim doprinosom hrvatskog plcinenitaša baruna Vranyizam ja, pripom oćju cesarskoga d vora francczkoga i austrijskoga, nu kako se jo š Živo sje­ P ozn ato je , d a je od davnina po stojala katolička obćina u Sarajevu, i ćamo, nesmiljeni požar g 1879., koji proŽdrie srce Sarajeva, do temelja uništi i katoličku crkvu u Latin luku, to dosti brojna, je r se je i jedan znatni dio u srcu grada radi to g a nazivao ; Latiuluk« i »latinska ćuprija«, što je katolici svoje vjerske dužnosti obavljali po kojekakvim trošnim sgrađama, dok Poslie o nog požara sarajevski su �Br. 7. Glavna skupština družtva sv. Antuna. se g. 1881 , kad je imao doći nadbis­ kup vrhbosanski, ne podignu privre­ mena od drva crkvica, koja evo svakim časom prieti razsulom. Odmah poslie požara obilno su tekli sa svih strana iz monarkije milo dari za izgorjelu župsku katoličku crkvu, župski stan i školu, koji se novac kas­ nije okrenu u gradnju današnje katedralke presv. Srca Isusova, a sv. Anti, dotadanjem zaštitniku župe, preostade današnja trošna privremenica. N e trebam vam, gospodo, izticati, da je veliki čudotvorac sv. An to kako svud tako navlastito u našem narodu najobljubljeniji i u njegovim potrebama najtražeiiiji pomoćnik. T o s e j e svagdje i svakim danom moći osvjedočiti ovoj njegovoj crkvici. N e p r r ^ .io ga narod u svakidašnjim potrebama zaziva, te se po cieli dan ne smije zatvoriti ni ova nedolična crkvica n u ; a Ste bi istom bilo, da mu se nidigae dićniji hram ? Skrajna je stoga potreba, da se o gradnji ozbiljnije počm e raditi, i mi smo evo pokrenuli stvar, o s n o v i družtv o u tu svrhu, koje je odobreno od crkvene i gradjanske oblasti, te danas pred I. gl- skupštinu stupamo sa čednim početnim radom, nadajuć se od danas sveo I čem oduševljenju za stvar toli ple­ menitu i skrajnu potrebitu, da se veli kom i rekbi najbržem pomoćniku u ljudskim nevoljama učini doličan hram, vrati prijašnja čast u ovom gradu, te narod naš uzmogne hrpimice sa svih strana domovine hođočastiti mu i u prostranom hramu svoje molbe prinositi. D o gradjana je navlastito Sarajeva, da se oduševe za ovu stvar, e bi sebi Str. i liepom Šeher-Sarajevu podigli dičan spomenik na trajna vremena. Uprimo svi po mogućnosti svojim milodarima, pak ovako plemenita stvar brzo će se bez sumnje ostvariti, a to svemogući B og po zagovoru sv. Ante usporio što skorije! O poČetoin dosadanjem radu i stanju družtva izviestit će privremeni službe­ nici odbora, a ja završujem ponovno vas sve pozdravljajuć i preporučujuć vam stvar današnjem trieznom razpravIjanju. Govor je popraćen burnim odobra­ vanjem. Potom je p. o. fra Nikola Momči ii ović, blagajnik, u ime tajnika g. Ivana Krčm ara, profesora, izviestio ' upŠtlnu o stanju i djelovavju družtva iepim riećim a: S la v n a s k u p š in o ! U i upravljajućega odbora čast mi ie liviestlti slavnu skupštinu, kakovo je stfir djelovanje našega družtva od početka njegova do danas. Кш! se sjetite, štovana gospodo, којајг vrha i djelovanje našega družtva, mislim ne ću vas jamačno iznenaditi, da ovo družtvo, prem u svom zametku, dobro stoji, jer bdije nad njim očevi dan Božji blagoslov, a sigurno zato, što mi, tražeći u njem jedino, to da se pro­ slavi B og i Njegovi sveti, požrtovno radimo. U tom nas poslu pomažu braća diljem sve Bosne, pače nas nadkriljtiju mnoga gospoda župnici i kapelani svjetovnoga i redovničkoga klera, a i isti se svjetovnjaci zamjernom revnošću trude, da što više priberu članova družtvu, da ovo što bujnije raste, što bolje razcvjeta, što prije dozrije i tim svoju svrhu poluči, naime : da se što prije podigne �Str. 214. Glavna skupština družtva sv. Antuna. velebni hram Božjemu ugodniku, sv. Antunu, u sred bieloga šeher-Sarajeva. N a tome maru i trudu nek im je i ovdje izrečena u ime odbora i prve današnje glavne skupštine usrdna hvala i priznanje. E da bi se u njihov primjer ugledali i drugi, koji se jo š ma s kojih razloga niesu odazvali družtvu. Ne dajte se, gospodo, obsjeniti ovim mojim izvještajem, misleći, da je družtvo v eć postiglo svoj cilj, nego znajte, da nam je ono jo š slično gorušiČinu sjemenu. Još se nije ni u samom Sarajevu razgranilo kako je željeti i kako se odbor nada, da će se razširiti, a razlog j e tome, što nam je narod u obće ubog i siromašan, a osobito ove godine, koja će mu svojom skupućom dugo ostati u uspomeni, a povrh vega toga, baš se je o ve god .ne na sve strane kupilo i sabiralo za razne < obrolvorne svrhe. Piibrpjivši tim zapr ekam a jo š i mali broj odbornika, da bi đružt i uz m oglo punim jedrima zaploviti, ^ао je odbor umjestnim, da se 1 1I0 -teka, dok to od uši, d ok se bolje konsolidujem o i uputim o i dok o db or bude broj­ niji, je r bi m lohav i nedostatan rad v uc u početku podrezao krila smionomu i dalekomu letu. Zato, gospodo, ako želimo da nam se družtvo što bolje razširi, ne osla­ njajmo se na jedn oga ili drugoga, nego pregnim o svi, sv ak spram svojih sila I D aj nam, Bože, sam o radinosti, požrtvovno sti i usluge, p a si nam i svoj blagoslov dao. N ekoliko prijatalja današnjega družtva počelo razm išljavati jo š od lan j­ ske svetkovine sv. An tun a, medju so­ bom se dogovarajući, što bi bolje, koristnije i uspješnije bilo, što bi se po­ Br. 7. duzelo, i kako bi se družtvo organizovalo. Od nove godine, pošto se je odabrao odbor, počelo je družtvo javno djelovati, redovite mjesečne sjednice obdržavati, te je do sada držalo pet sjednica, na kojim se je mnogo umna i koristna zaključilo ”na uhar družtva. D ružtvo im ade do sada ukupno 2946 ćlunova, a medju njima 1 1 ute­ meljitelja i to poim ence: Presv. gosp. Josip Stadler, nadbi­ skup, bar. Kutschera Hugo, civilni adlatus, V . č. N ikola Begčević, župnik u V arcarvakufu, Lehrman Frida, služiteljica III. г. sv. Franje, Savić Antonija, primalja u Sarajevu, Stjepan Tuljo, se­ ljak iz V išnje v iče župe Podhu niske, ^ io Tukić, težak župe Žepačke, Oroz £iikol a braćom iz D jedova dola i Ivica Kulier, trgovac, oba iz župe F oj niČke, ti franjevački samostan u Tolisi. I ne znan . gospodo, ili bih vam kazao ili рл njazim žeiji premučao. Jedna sta­ ne;: koja za cieloga s v o g a života oskudicu trpjela, dvorila nemila i nedraga, p.i sad samohrana, od svojih usta .odajući, krajcar novčiću prila­ žući, skucka 500 kruna, te ih kao ute­ meljitelj ka družtvu pri posla i to tako skromno, te jo š zamoli, da joj se ime nigdje ne oglasi. Zaista riedkost 1 A li ako o vdje na zemlji i ostane nepoznata, stalno će njezino ime biti upisano zlat­ nim slovima u knjizi života, je r je Bogu ugodna milostinja sdr užena s molitvom. V elik i će Božji ugodnik sv. A ntun naći jo š više prijatelja ovom u družtvu, — pače je već našao, je r su se mnogi prijavili, da će rado stupiti u družtvo i syoj obol doprinieti, a medju njima se iztiče i priličan broj utemeljitelja. Sigurno će vas na godinu ugodno izne- �Br. 7. Cilavna skupština družtva sv. Antuna. naditi družtveui tajnik i množinom čla­ nova i ogromnošću prinosa, što ja eto ne mogoh. A nisam dospio, slavna skupštino, da vas danas izvjesthn, koliko imade članova napose I., II., III. razreda, koliko li prinosnika, jer zvaničnim poslovima zapriečen, pa uz najbolja volju ne doteče mi vremena, da ih po klasama svrstam. N a koncu preporučio bih vam, gos­ podo, da vjerni ostanete družtva, da Str. 21 5. svoj prinos redovito uplaćujete ; kad ne bih poznavao, da ste se upisali u družtvo lih iz ljubavi prama Bogu, iz štovanja prama njegovu ugodniku sv. Antunu, kad ne bih poznavao, da v a r je i samim poznato ono iz sv. pisma, da mrzi B og na samo obećanje, ako se ovo ne izvrši, pa 2ato i prelazim od­ mah da vas jo š kao blagajnik u kratko izviestim o stanju družtvene imovine. Ukupna se imovina našega družtva do 19 .,V I. ovako nalazi. Družtvfeni račun o novčanom stanju poboŽ. družtva za gradnju nove crkve sv. Antuna Padovan­ skog u Sarajevu za upravno razdoblje od 1. siečnja 1904. do 19. lipnja 1904. K P rim itak h a) P o če tn i blagajnički os t a t a k ................................... bj Tečajem u p ra v n o g r a z ­ d o b lja od i . siečnja do 19. lipnja 19 0 !- uplati.-,.. č l a n o v i ................................. c') U n išlo m ilod ara . <• U , 210 I — . d) K a m a ti od uložne g lav- K Izd atak | h a) Za ti«k rrire . . . . b) 7 pisar Jce troškove i p o š t a r in i! ...................... 2 24 c| R a z n i atci . . . d) U lož' kod priv. z e ­ maljske banke e) Uloženo kod privr.odjelenja Unionbanke . . f) Preostaje u gotovini za sliedeću upravnu godinu 14 Ukupno U ku p n o 60 9 128 04 3257 10 2 4 10 80 214 1 11 6129 93 S A R A J E V O , dne 19. lipnja 1904. Fra N ikola MomČmović, M irko Prem užić, blagajnik. PrWr- konlrotor. izkauti polta još nije dospjeo ток га Upisi»»nje kamata, �Iza toga sc je pristupilo na izbor novih funkcionera, te su izabrani: a) b) za II. 7. tajnika fra A rka n g jd a B r k o v ie a , c) za blagajnika fra Nikolu Mom činovića. d) blagajničkog kontrolora Ivana za o d b o r n ik e : 1. Igre T om o, 2. Palandžić A n to, jablanoviča. Predsjednik družtva po propisima pravila je s t uviek franjevački provin­ cijal, a zamjenik njegov koji član iz 3. Perižić Anto, 4. Suker Jakov, 5. Vuković Petar. b) Br. Dopis. Str. 2 l6 . za r e v iz o r e : franjevačkoga definitorija. Krčm ar Ivan, Po dovršenom izboru častnika pred­ Schuller Ladislav. Iza glavne skupštine novi je odbor odmah držao svoju sjednicu te izabrao : a) za I. tajnika M. Premužica, sjednik zahvali prisutnima, stavivši im na srce, da svaki u svom krugu radi oko proširenja to ga družtva, da se što prije dodje do naumljenoga cilja. Dopis f F ra Franjo Franjkov Smrt odnosi нош ' Vele i railn, рга\ o«li krive; (Kuvan/m.) N a viest, da j e na prošloj našoj franjevačkoj kongregaciji usljed ostavke p. o. fra F ran je Kom adanovića postav­ ljen za predsjednika naše gim nazije u V isokom isto onako vrstan i neumoran radiša pošt. o. fra Franjo Franjković, razveselilo se svako srce, koje želi dobro tomu razsadniku franjevačkoga reda u Bosni. A li žalibože tu radost odmah iza nekoliko dana pomuti tužna viest, da se je novi predsjednik iza kratke, ali težke bolesti preselio u vječnost, a da nije podpuno ni primio u svoje ruke uprave našega d ječačkoga zavoda, za koji j e toli plemenito osjećao i svojom mu vještinom obečavao jo š bolji razvi­ tak i napredak. A li moramo se poko­ riti provio sti B ožjoj, koja u svojim ned ičivim putevima sve mudro izva a^a svoja) svrsi dovodi. Dn se odazovemo opravdanoj želji njeg ili mnogobrojnih i odličnih štova­ telja tc odužimo njegovoj uspomeni, do­ nosimo evo njegovu kratku biografiju, je r o svrtat se obširnije na njegov us­ pješni rad u provinciji ne dopušća nam prostor našega lista. Pokojnik se je rodio u Varešu 28. rujna 1S47. od dobrih kršćanskih rodi­ telja Andrije F ranjkovića i Marije rodj. Piljić, te svršiv s vrlo dobrim uspjehom pučku školu u rodnom si mjestu, u ko ­ jo j je obučavao mjestni franjevac, dodje god. 1863. kao osobito darovit mladić u franjevački samostan Sutjesku, da se tu daljnom obukom pripravlja za re­ dovnički stalež, za kojim je jo š iz mala svojim uzornim vladanjem pokazivao �Вг. у. Dopis. živu želju i odlučnu volju, zato g a star­ ješinstvo po dovršenim ondašnjim gimn azija Inim naucima rado primi u red. D o vrši v godinu kušnje, bi odaslan u Austriju na bogoslovne nauke, gdje se je svojim umnim darom i m ariji vošću osobito izticao medju svojim drugovima, kako to jo š i danas znadu rado pričati njegovi živući kolege u Bosni i Slavo­ niji, gdje g a se jo š uviek sladko sjećaju, kako se je o tom pisac ovih redaka m ogao lako osvjedočiti bora već kroz dvie godine kao župnik u susjedstvu njegovih su učenika iz prieka. Po dovr­ šenim bogoslovnim naucima bi zaredjen za svećenika te prvu sv. žrtvu prikaza B ogu 29. rujna 1871. na blagdan sv. Mihovila arkangjela, zaštitnika župe ■ reške. Starješinstvo upotrebi njegovu sposobnost i umne sile a korist pomladka provincije naimenovavši r j. lektorom bogoslovije. T u je odlični i uzvišenu službu toli sa vješt no i vjeStaČki vTŠio, da je ostao u zahvalnoj uspon kod svojih mnogobrojnih uče ika. Nakon pohvalno dovršene te zadaće služio je narodu kao župnik sve do god. 1890., a kao župniku povjeravao presvietli nas nad pastir službu dekana. K a o revnom pastiru svoga stada više puta mu je prietila pogibelj od neprijatelja i pro­ tivnika katoličke vjere, koji g a jednom na Brežkam a i orobiše. S v a se je sreća bila po njega da se te kobne noći nije desio kod kuće, jer bi inače možda i glavom platio. Z a njegov trud i odlične zasluge u duhovnoj pastvi na preporuku presv. gosp. nadbiskupa dr. Josipa Stadlera sveta g a Stolica odlikova re­ dom »Pro ecclesia et pontificet. Godine 1890. braća samostana sutješkoga odrede rušiti stari, a graditi Str. 217. novi samostan, je r su u starom skroz trošnom bili izvrgnuti svakojakim nepo­ godama i neprilikama, pače su i sami zidovi, ako ih tim imenom možemo naz­ vati, prietili rušenjem. D a u tom sa­ mostanska stega ništa ne trpi, a i nova gradja da se mogne bolje nadzirati, starješinstvo naimenova pokojnika samo­ stanskim starješinom i ekonomom, dočim brigu oko gradje povjeri pravom 11 tom vještaku p. o. fra Franji Komadanoviću. Izbor je bio s obje strane sretan, jer je pokojni I'ranjković svojom vješ­ tinom u ekonomskim pitanjima mnogo doprinio da sc dodje do sredstava za pođignuće novoga samostana. K a o gvardijan sprovede punili pet (Чиз n samostanu, a iza toga ode za 2up u Vareš, gdje ostade sve do god. te opet dodje u samostan sutješki, ie bivšemu gvardijanu u ii a bio desna ruka. Odatle svim pita g a - pruiili kongregaciji starješinstvo prt a predsjednika gimnazije u Visoki 'И. V eć j.nije svoga polazka na novo т је « ' usjećao je veliku nazibu, koja se izleŽe u upalu pluća, a o va mu donese i smrt dne 28. svibnja t. g. Pošto je ovo prvi slučaj smrti fra­ njevca svećenika 11 našemu zavodu te jo š nije ni groblje franjevačko posebno označeno, to je zavod izjavio volju, da je pripravan predati pokojnika na ukop u Sutjesci, gdje je obukao redovničku haljinu i službu gvardijana obnašao, ili u VereŠu, rodnom mu mjestu, gdje je i kao župnik toliko godina boravio. Doznav za ovu izjavu narod u Varešu, došao je odmah g . načelnik i mnogi odličnjaci u ime ciele obćine, te pokojnikove ostanke pienieli u V areš, �Br. 7. Viestnik. Str. 2 18. gd je su 30. svibnja u prisutnosti 13 svećenika franjevačkoga reda iz Sutjeske Visokoga, Bojnice i V areša te cieloga vareškoga stanovništva predani majci zemlji u groblja zvanom Ruda. Mili pokoj niče ! V ječni T i pokoj u slavi nebeskoj žele T v o ja dva živuća rodjena brata, braća po sv. redu, komu si u životu sve sile žrtvovao i mnogobrojni T i odlični štovatelji, medju kojima sam i ja, T vo j odani zemljak : F . A . B. Br. 417. Na znanje i ravnanje pp. 00. gvardijanima i 00. župnicima provincije Bosne srebrne. Pošto neki, ne znajiić za sigurno, pitaju, je li ustanova zaklade za bolestne i nemoćne Franjevce uredjena u spora­ zumu sa starješinstvom naše provincim, to se ovim službeno daje na manje 1 ravnanje, da je to učinjeno u pod pu­ Glede šiljanja novca neka se ptci drže tačno naputka u odnosnoj okružnici izdanog. Sarajevo, dne 19. lipnja 1904. O . fra D a n i e l B a n , v. r. nom suglasju starješinstva provincije i privolom vrhovne uprave tieda. V i e s (M. p. o. f r a D a n iel Ban, provin­ cijal,) sretno je dovršio sv. kanonički posjet kod svoje braće redovnika po župama u Posavini, ko ji su g a kao s v o g a obljubljenoga duhovnoga otca i skrbnoga starješinu svagdje s najvećom susretljivošću i prijaznošću dočekali. Isti se je m. p. otac u podpunom zdravlju provincij al. t n i k . ' Л-. provincijaleva povjerenika, im ali izpite dne 27. i 28. pr. mj. U spjeh je pokazao, da su djaci ciele godine bili sviestni svoje učeničke dužnosti, na čem ih je i predsjednik liepo pohvalio, obodrivši (Z a k lju čn i iz p iti u načini zavodima )■ ih, d a i nadalje tako v rše svoju ple­ menitu zadaću. — U V isokom je ispi­ tim a, koji su obdržavani 25 , 27. i 28. pr. m j , predsiedao sobom m. p. o. dr. fra Daniel Ban, provincijal, ko ga je vrlo veselilo gledajuć krasan napre­ dak pitom aca u njihovim naucima. U či­ U L ivn u su naši bogoslovi pod p;ed- teljim a i učenicima čestitamo na maru siedanjem :n. p. o. fra A n g jela Curića, i čeličnoj dobroj v o lji! i zadovoljstvu po dovršenoj viziti odmah povratio u svoju residenciju u Sarajevu. �Br. 7, Viestnik. Str. 2 ig . (Proslava Presv. Srca Isusova u narod velikom korišću, iztiče, da je Sarajevu). Dne 12. pr mj. Sarajevo vazda štovao katoličko svećenstvo, po­ bijaše požarištem pravoga katoličkoga nosi se imenom katolika te se od srca duha. V e ć uoči blagdana Presv. Srca veseli, Što je naše gore list. Isusova skupilo se sila naroda iz raznih (Presvietli g . Vinko Palunko,) gekrajeva naše domovine. Katoličko je neralni vikar vrhbos. ordinarijata, ime­ svećenstvo im alo pune šake posla u novan je pomoćnim biskupom u Spljetu. izpovjedaonicama, je r pobožni hodočastČestitamo ad multos annos! nici htjeli, da čista srca proslave Presv. (Svetkovina sv, Ante Paduanskoga Srce Isusovo. N a sami blagdan svetu u Sarajevu). Sutra iza blagdana presv. je misu služio presvietli gosp. nadbiskup, Srca Isusova razvila se krasna svetćakoji je pod istom držao prekrasan govor nost i u čednoj crkvici sv. Antuna Pa­ u čast Presv. Srcu. Vidjelo se je, d a je duanskoga. Mnogi od hodočastnika, koji narod pohlepno pratio svaku rieč svoga su bili došli na Srce Isusovo, ostadoše nadpastira, je r je iz srca k srcu tekla. i sliedeći dan u Sarajevu, đa sv. Antunu Poslić mise krene obhod iz crkve s pre­ čudotvorcu prikažu svoje pobožne inosvetim Sakramentom, koji je nosio pres1; "ze 1 znuiole ga u njegovoj crkvici za gosp. nadbiskup, kroz ulicu Č aiuću r iin r milosti, koje da lakše dobiju, htje­ do V is . zem. vlade, oJakle se Je vrnuo, doše ve najprije u kupelji pokore na A p pelovu obalu te ovoui najljepšim operu . e .a, pa onda s pouzdanjem redom išao do latinske ćuprije, zatim kleknu p: d njegov oltar i prikažu mu kroz Franje Jozipa i Ruuolfove ulicu s v a ’ prc . Svetčanu je sv. misu uz hu r!eč. gg. Ivana Jablanovića do katedrale. U obhodu se vp razne pod dr i ijo Violoni-a služio i ganutljivu zastave pojedinih kongreg icij. iedju propovit a čast velikom Čudotvorcu kojim a se jeiztica la i krasna treeoredska držan preć, gosp. kanonik S. Hadrović. zastava nošena na čelu trećoredske ти р е , Poslie podne bio je čedan objed u Poslie podne okopio je presv. pastir oko svoga gostoljubivoga stola provincijalnoj residenciji, kojemu je uz sarajevsko svećenstvo. Z a sjajnim obje­ velik broj katol. sarajevskoga svećen­ dom presv. nadbiskup u nazdraviđ g o ­ stim a nazdravi napose novoimenovanom biskupu presv. gosp. Vinku Palunku, koji razdragano odvrati, da će kao naj­ veću baštinu i hamanet iz Bosne po­ meti sa sobom u Dalmaciju ljubav i štovanje prama presv. Srcu Isusovu. U svom nazdravnom govoru naš nadpastir vrlo vješto dovede u savez i nazdravi preuzviSenom gosp. vojnomu zamjeniku vojnoga zapovjednika Varešaninu od V areša, koji odvrati, da sloga medju vojniĆtvom i svećenstvom uradja za stva prisustvovao i presv. gosp- nad­ biskup dr. Josip Stadler te presv. gosp. vojni zamjenik vojnoga zamjenika, Varešanin od Vareša. Naš preČ. o. pro­ vincijal dr. fra Daniel Ban krasnim govorom nazdravi presv. gosp. nadbi­ skupu, preuzv. gosp. Verešaninu, novoi­ menovanomu biskupu presv. gospodinu Vinku Palunku, štovanoj gospodi pri­ sutnim civilima i svoj v v g g . prisutnim svećenicima. Presv. gosp. nadpastir od vrati, da g a vrlo veseli, što se je o z­ biljno pokrenulo pitanje o gradnji nove �Str. 220. Viestnik. crkve sv. Antuna te izjavi, da rado stupa mcdju članove utemeljitelje p o bo ž­ noga družtva za "radnju te crkve, ko ­ jemu obeća svoj moćni zagovor. (R ed j a je ), Presv. gosp. nadbiskup podielio je dne iS . рг. mj. u svojoj рг vat noj kapeli tonzuru i male redove našemu svršenomu bogoslovu fra Mij (lujiću, a ig . i. mj. suhdjakonat u c ik v ćČ. oo. Isusovaca braći I'ranji Blaže vicu, Velimiru Martinčeviću i spomenu tomu Miji Gujiću, djakonat pako zadnjo dvojici 14. o. mjeseca. Isti je presv gospodin nadbiskup dne 26. pr. mj. re dio za svećenika č. br. fra Pranju Ju kića. Bilo sretno i korist no po r dom ovinu! ( A r a g la vn a skupStiac pobožnoga društva za gradnju анг crkve sv. Ante Pad. н Sarajevuj obcir ivan a јв tjne 19. pr. mj. u prostranoj dvosn ргоvincijaleve residencije uz uče? -vanjc mnogili članova. Obširnije o to u po­ sebnom članku napred. ( f F ra Lovro Kovač.) Pri » 1.1‘чЛ п lista stiže nam tužna viest, da se je taj uzor-franjevac za uvieke oprostio s ovim svietom dne 19. pr. ш. u Ključu, gdje je liep niz godina kao župnik marno djelovao u vinogradu Gospodnjem. Pokoj mu čestitoj tlušil — U sliedećcm broju doniet ćem o obširniji njegov životopis. Rim. {Kroj p u životu P ija X.) Pij je bio 9 godina župnikom u Tombulu, 9 godina župnikom u Solzanu i 1 9 godina kanonikom u Trevizu, 9 godina biskupom u Mantui i 9 godina patrijarhom u Mletcima. A k o se sada pomnoži za Pija X . karakteristični broj 9 s trim a krunama tijare, to dobivamo broj, koji nadmašujc godine Petrova vladanja. G ospode uslišaj želje naše! {Papa i Štampa) Papa Pij X . je vazda bio gorljivi i vjerni prijatelj ka­ toličke Štampe. U Mletcima je prije nekoliko godina obdržavana diecezanska skupština. Kardinal-pat rij arka bude izabran za predsjednika. I štam pa dmljc na red. Kad su se skupšlinari počeli tužiti na mlakost i odvratnost >I.a D iteze« obzirom na katoličke stvari, u kojima jc prije važno mjesto zauzimala, tada se podiže patrijarha i reče: V e o ­ ma bih nas razžalostilo, kad bi »I.a Difeza«, koja se je tolike godine za dobru stvar borila, sada natrag uzmak la. T o se ne smije ni po jedan način dogožalim nikakovih žrtava, da list uzeIj Bude li od potrebe, rado ću u tu s i svoj prsten i svoj prsni križ, p i samu svoju kardinalsku haliu odložiti.« Zamjerne li gorljivosti I 'Papa inovjerci.) Pij X . je sv e ­ ča r trel-i i napisao: »Daleko budi od sinov .catolićkc crkve, da se ma ikada w . nateljski drže prem a onima, koji nje*7 s nama vezo.11 iste vjere sp o je n i; naprotiv, oni im moraju, osvrćući s s na K rista, u siromaštvu ili bolesti, ili dru­ goj kojoj nesreći na ruku ići.« T e krasne ricći razjašnjuje nam sliedeća činjenica. U jednoj privatnoj audijenciji desiše se i tri mlada gospodina, koji ne bijahu najveseliji, kad je sv. O tac prisutnima svoj sveti blagoslov podje­ ljivao. O paziv to Pij, zapita za uzrok njihove ne veselosti, koji mu drhtajućim glasom od g ov o r iŠe : »Mi smo druge vjere. 1 Papa ih uze za ruke i Ijubezno reče : »Istina, vjera nas đieli, ali u lju­ bavi si možem o pružiti ruke«. A s Iz. 1Neobičan hodočastnik.) Medju mnogobrojnim hodočastnicima, koji sa svih strana posjećuju u A sizu svetište �Нг. 7- Viestnik. Marije od An gjela (Porciju nkule), kolievku franjevačkog reda, nadje se ne­ davno med ju američkim hodočastnicima jedna osoba, koja dubokom svojom po­ božno šću i pokorničkom haljom sviju oči na se svraćaše, tc se je mislilo, da je koja uboga franjevka. — Kad je brat sakristaii diclio hodočastnicima uspomene, približi se i ona, te će čed­ no oborenih očiju : »Velcčastni, ja veoma želim dobit koju uspomenu od tih po božnih predmeta, ali se bojim, da ćete mi to uzkratiti, kad V am rečem, da sam protestantkinja. Ja sc mnogo divim sv. Franji i ljubim ga, tc namjeravam njegov III. red u New-Jorku osnovni to g a radi sam i došla ovamo, рго učim duh sv. Franje r — U kratko joj bi protumačeno, što j c trer' red s opas­ kom, da je duh sv. Franje najprije dnli podložnosti sv. rimskoj crkvi i о etiuoj vrhovnoj glavi. — Katolički 1 .izani, koji je za uspomenu dohi , rit će za stalno buduću trećorediou u duhu 111. reda, koji kani u novom svietu utemeljiti. — Sto da reknemo o о ш . katolicima, koji niti o sv. Franji niti o III. iedu ništa ne će da Čuju, dok pro testanti s ud iv ljenjem zatim čeznu 1 N je m ačk a. (D a n a h je stanj< pn-tcstantstva.) K vo kako o tome sude sami protestantski pisci: »Njemački prote­ stantizam,« piše dr. Stoecker, »tako se razejepkao i u njegovu naučavanju ta­ k o va je zbrka, da je on već bez snage da vlada kao kakova bilo moralna sila. N jegova ovisnost o državi i vlasti tako je čvrsta, da mu jc nemoguće slobodno misliti o socijalnim pitanjima. Uobičajilo se govoriti, da Rim progone, mrze i preziru, je r jc moralna vlast. B ez dvojbe rimska crkva ima u svome obilježju Str. 22 1. nešto, Što jć upriličoje neke vrsti svjet­ skoj politici, ali nitko ne će moći za niekati, da se njezina vlast nad svietom širi izključivo vjerskim sredstvima. Medjutim bilo u tome kako mu drago, to je istina, da Rim vrši u Njemačkoj veoma silan i neobičan upliv, a naša crkva u svietu skroz nemoćna. » G a z c t t e d e l a C r o i х, službeni list iste crkve, piše : »Koliko bolje sviet napreduje, toliko više protestantska crkva gubi od dodira s narodom, jer dovoljno na nj ne upliva niti se misli za njegove potrebe.« Protestantizam, usljed velika upliva racionalizma za njegovu teoriju, ostade -’aštrer. postade,kako velidr. Stoecker, pornu bezobličnoga panja. O trag neko­ liko i ла sakupi se nekolicina prote­ stantski ministara, da zbor zbore o položaju kvo e rrkve. I njihov zaključak bijfi " i istantizam sve bolje slabi, sve i u uh ove manji dolazi. N e moiein ovako dalje; sve se okolo nas ruši; ir već nemamo temelja, ostadosrr oez simbola, bez žrtve. Pogle­ dajte timsku crkvu I Uzprkos nepresta niin progonstvim a ona je vazda ista, vazda jaka, je r božanski život, što joj tielom i udovim a teče, je st vazda mlad, vazda neizerpiv, vazda prevršan.« A dr. Huppert v e l i: »Sve rane, što ih je dr. Stoecker odkrio, u mah bi zaciclile, kada bi se protestantska Njemačka povratila vjeri otaca svojih, katoličkoj crkvi, čiju skrovitu snagu označuje, i ako donekle maglovito, pjesnik Allmers, kada pjeva o male­ nome Savojardu, siromahu i putniku, koji, izlazeći iz svoga tamnoga puto­ vanja, nalazi u dalekim krajevim a u najmanjoj od katoličkih crkava nešto, što g a podsjeća na daleki rodjeni kraj �Str. 222, Viestnik. Вг. 7- na siromašnu crkvicu svoga seoca, u kojoj g a krstilo.« da se očuvate od herezije? l'rom atrajte one, koji je prigrliše. Isti gore spomenuti list, rasprav­ ljaj u d o socijalnome pitanju, priznaje da je katolička crkva znala dosele zapnečiti u onim njemačkim krajevim a, gdje ona prevladjuje, prevratnc stranke, da je množinu radnika držala poslušne svome glasu i daleko od crvene zastave kupeći ih pod barjak svoje socijalne politike. O trag nekoliko vremena jedan рго testanat, englezki ministar, koji pobiraše veoma mastnu plaću, osjeti iznenada p o ­ ziv milosci, I ako jo š ne bijaše na čistu, vodio je ipak svoje diete u jednu ka oličku crkvu. — Otče, što znači ono svjetlo? upita g a jednom diete, pokazujući ru­ kom na vječno svjetlo pred velikim o l ­ tarom. N jem ačka. ( Protestantizam gnjije). T o vam priznaju sami ugledni pisci pro­ testantski, a tko protivno tvrdi, običaje navadjati, kao tobož dokaz života, dje­ lovanje N j e m a č k i h m i s i j a s ij a za u n u tr a š n jo s t i S in o v e b r d a . N ego to sve pobija nepristrana — Ono svjetlo kaže, odgovori mi­ nistar, da ondje stanuje Isus. po v iest, a i rieč B ožja; »Zlo stablo ne radja dobrim plodom«. Luterovi pri taŠc, ak o ih ima, je r su m eđusobno idieIjeni na tolike sljedbe, nastoje p 'obiti sviet pomoću vlade i novca, što ga zbilja u izobilju prosiplju. A h činjenice dokazuju, da j c taj posao do sada si. ': uspievao, a odsele će — sva je prilika — i jo š slabije. N jihovo Širenje dogadja se samo izmedju onih nevoljnika, koji su vazda pripravni sve Žrtvovati novcu, i kod onih razsipnih sinova, koji se odalečiše od prave majke. N a taj način protestantizam nas podsjeća na onu lažnu majku izpred Salamuna; njoj je malo do to ga, da diete pogine, samo da m ože dobiti jednu polovicu, samo d a prava mati dobije lešinu ! K rist pro­ testanata nije put, nije istina, nije život. O n nije Isus, Spasitelj družtva, i baš zato toliki liepi umovi, tolika veliko­ dušna srca, tolike velike i kreposne duše ostaviše g a za uviek. H oćete li, — Oh. kada je tako, kada je ondje T гч j ne ću već u protestantsku crkvu n e to rćS me vazda voditi u crkvu k a ­ toličku v e stanuje Isus. Dj«. » o dgovor bude uzrokom odlučnu k r, u ministrovu. O d onoga dan niti cm više ne zaviri u protestant ski hi a, T želja duše, koja se vraća sa strar utiče, koja napušta zabludu: kad i ozua Isusa u božanskom e svjetlu, što g a obavija, ne će više d a znade za I .eterova K rista, napušta racijonalističko vjerovanje, koje j e jedno te isto što je i vjerovanje protestantsko. Hram, kojemu B o g nije arkitekt i koji ne p o ­ čiv a na stupu istine, ne m ože je napunjati nego strahom i užasom. »L a Croix«. E n g le zk a . (Kako i nalto sam postao katolikom }) Bijaše to god. 1864. U Knglezkoj se uzvitlala silna prašina i diglo je obraćenje cnglezko ga pastora Brovvlona. T rid eset godina iza smrti biskupa u Kliftonu, Klifforda, L a v X III. im enova papa ga biskupom u istoj biskupiji. U m re g . 1901. �Вг. 7. Viestnik. Za njegovo sc obraćenje ljudi onda silno zanimali. Takovim a on upravi knji­ žicu pod gornjim naslovom. I danas se ljudi tomu čude, pa ne će biti sgorega da iz spomenute knjižice izvadimo ovaj ulom ak: »U prvome redu, iza božje milosti, dovelo me u Crkvu marljivo proučava­ nje poviesti. Izmedju kršćanskih pisaca najviše su na mene djelovali sv. Irenej i sv. Vincencije od Lerina. Marljivo sam čitao poviest naše reforme, prou­ čavao sam nasilno pretrganje pod Eli­ zabetom, posvemašnju nemoć naših bi­ skupa, da uzdrže čistu nauku glede kr­ štenja, sv. pričesti, odriešeiija, nadahnuća u sv. Pismu, vječnosti pakla i raja. T nadjoh, da ta nemoć dolazi odni c, sto se je nebeska vlast izi učila kraljevskoj vlasti. A kako nad svim tim stoji vi­ soko papa sa svojom vazda svježom 1 krepkom radinosti! Zatim zlo'' atva, sablazni, zloporabe, koje napor sviet, bjelodano mi роказаас, tla anova koja preživljuje sve to, mora biti bo­ žanska«. I danas se učeni Englezi vraćaju u krilo katoličke Crkve. T om e se nije čuditi — istina ih osvoja. K ina. {Katoličkajunakinja). N eko­ liko francezkih mornara iz T olć Jon n Kini, oholivši od kuge, budu primljeni u bolnicu franjevačkih sestara. Sestrin­ skom brižljivošću i marom njegovala ih osobito sestra Marija Trifina, britanjka. Žrtva svoje ljubavi i samozataje okuži se sama i podlegne ljutoj bolje­ tici. A bilo joj istom 28 godina I Častnici francczke mornarice izkazaše v o j­ ničke počasti mučenici ljubavi i okiti§e joj grob svježim cviećem. Str. 223. (•Franjevac — mandarin). Čitamo u novinama, da je kinezka vlada jed ­ noga francezkoga vjerovjestnika, 0 Gabriela Maurice-a imenovala mandarinom V . razreda. Ovim Činom K ina daje veliki ukor ministru predsjedniku Com besu, koji bi, kad bi samo mogao, p o ­ jeo svakog pojedinoga vjerovjestnika. Dok se u Francezkoj podiže okrutan rat, koji vriedja svako pravo i načelo slobode svakoga vjerovjestnika, eto je u Kini redovnik, ubogi franjevac, na predlog podkralja u Chan-Si-u, uzdignut na jedno od naviših dostojanstva u carstvu, kao za nagradu, što je taj ubogi fratar svojom razboritošću umirio cieli sk v er te ogromne pokrajine. Ovo je i.lBnati zasluge, pa ne znam gdje i od ko, bile. Odatle se vidi, kako ple­ menit’. p lij ima daleko bolju savjest od tolikih opejskih podpredsjeđnika i pfidkrelj i. Književna obznana, Podavno smo primili na ogled dvie nove t jjge: M e t o d i k a z a v j e r o uk u n ižim p u č k im ško­ l a m a . Zagreb, nakladom »Kršćanske Škole« 1903. Knjižica za vjeroučitelje. K n jig a I. i P o b j e d a p s ih o le š k e m e to d e na p e d a g o š ­ ko m -k a to lič k o m s a s ta n k u u S a i c b u r g u . Zagreb, istom nakladom 1904. Knjiga II. Napisao obje veleč. gosp. Ferdo Ileffller, vjeroučitelj zagre­ bačke kr. mužke učiteljske Škole i vjež­ baonice. Prvo djelo, kao sustuvna cjelina, izpunja težko osjećanu prazninu u našoj katehctiČkoj literaturi u obće, a za pučke Škole napose. Zaisto metodika za vjeronauk u pučkim školama, ne slu­ �Str. 224. Viestnik. čajno, zauzima prvo m jesto 11 nizu bu­ dućih djela vjeroučitelj ske knjižnice, ko­ jo j tim t lo dična naša „Kršćanska Škola« temelje polaže. D rugo prezanimivo djelo prvom se dostojno pridru­ žuje, te g a jo š bolje razjašnj'uje i ргеporuča II. knjiga u spomeni toj seriji. V eleč, gosp. F . Helflcr zaslužuje svaku hvalu, Što se je latio naporna, ali prieko nuždna rada na polju reli­ giozne prosvjete u našim pučkim ško­ lama, da o va v eć jednom steče čvrstu podlogu u racionalnom i sustavnom obrazovanju nježne mladeži osnovnih škola u najvažnijem predmetu, vjero ­ nauku, te se v eć jednom osovi na so­ lidnim temeljima poput i svjetske zovanosti sa svim svojim valjr.idm i m a­ nje vriedn im modernim m etod i ma obuke. K o liku prednost im a duh pred tvari, toliku i vjerska naobrazba pred svjet­ skom , nu sastavni rad Z.i рг< muče prve, stajao je , m ože se trim o rditi, do sad u obratnom razmjeru s adom o ko polaganja tem elja svjetskoj nao­ brazbi na ovom području. U zro sn tomu, bez d vojbe, nejednaka sredstva, kojim će, pouzdano se nadamo, meto­ dika za vjeronauk, ргаш а Bazaričekovoj za svjetske predm ete, ravnovjesje pri­ baviti. N e samo naslov djela, koji bi i sam dovoljan za preporuku bio, nego Hr. 7. jo š krasna hrvaština, kojom su ove ko ­ riš tne knjižice pisane, a k tomu oprema i tisak dobra su im preporuka. Nijedna naša osnovna škola ne bi bez njih smjela biti, osobito se toplo preporučaju našoj bogoslovnoj mladeži, a 1 starijim veleč. 00. i gospodi vjeroučiteljima. K n jiga o knjigama. Sarajevo, 1904. Napisao dr. I. Dujmušić. Štivo je danas najjači faktor u širenju nemorala medju pukom. Ubitačni romani poplavili su svict, u komu iz dana u dan ginu ili se umanjuju temeljita vjerska načela. D a bi se tomu kod nas ma u koliko stalo na kraj, veleučeni g . dr. I. DujKiuBd latio se je teška posla te pod as naslovom napisao velcznamenito djelo, kom u prvom dielu temeljito i 2relo i. ivlja o k o r i s t i d o b r o g a š tiv a p lobrazbu uma i ćudoredje; u drogom viešto upućuje, kako treba čitati kajigr. a u trećem iztičc zle po­ sije« h i -, potječu iz Čitanja nevaljalih knjiga anje je to vele važno i za­ mašne ali g a je pisac vješto riešio, a naći da g a je zrelo proučio. Krasne misli, je zgroviti, ali ipak bistri izražaj ovih, liupi slog i čisti hrvatski jezik djelu daju jo š veću vriednost, pa ga svakom u osobito učenoj mladeži topio preporučujem o. D obiva se broš irano za i krunu kod S. V u kovića, bogoslovno sjemenište, Sarajevo. S A D R Ž A J : F ranjevački junak sv. Ivan Kapistran. — F ranjevci i znanstvena odkrića. — Im e Isusovo i F ran jevci. — B ožja premudrost. — Izbavljena d jevica. Jerem ijada. — P rv a glavn a skupština pobožnog družtva za gradnju nove crk v e sv. A ntuna P aduanskoga u Sarajevu. — D o p is. — Okružnica. — V iestnik. Uređjuje fra Arkangjeo Brkovic. Tiska Vogler i đr. 11 Sarajevu. �I * * * * * * * * * SHladiSt« dcVocijcnaHja S. Vukovi i * № Д N a d h is k n p s k '■• ŠARAJ Preporučit veliki iz! zid o v e aa ili bez okvi: ч natpieim a i m olitvam a, ' stak lu , svili i porcelanu vine, d rva i slonove smj • vrem enu dobavlja za л к . K r iln e putove, ivijeet*. / sliku sa okvirom !;i umjetnika Medovica \ ... i nsbotne knjige te *•* i. P reporućn јгц. m ie ita 1 bireta. _ dDjigama s naputak u korisno S dopuS*-. iv\ i i * 1 D obiva UUU VU ве DC kod ■ «« в о о о о о о о о о 0О О О О С Х УХ Х Х Х Х Х Х 91 �o Knjigotiskana Voglen i drugovi komanđitno društvo Ć e m a lu ž a u lica 114. N a js ta rija S ć lt * Ž l ј б Л / О . k n jig o tis k a ra I V e re o tip ija u re d je n ^ H Г ^MT.Odermjun a B osn i i ■ ncmmn. m a t e ­ ri ja to m i rtr o iC ' Prq»i i4»je tiskanice tiskanje ivo u sjetnica, . tiskarsku st izradbom. Na skladištu iioiđemo slijedeće tiskanice za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša. Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . . . ili Dekanski ured u .................................. uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ ooooo obavljaju se odmah. O o � https://kolekcije.nub.ba/files/original/0f797f3e75e528c9ebf672722f15d5c7.pdf 568afce40890d8a3d98b921319adb79e PDF Text Text Вг 8 l' S a r a jn u J n i '- . K o lo v o z a 11104. G od. x v l ii. Franjevci i znanstven, cdkrića. Priobćлје fr a A r k a n g i i 'o B r k n v i ć . Prije nego ostavimo -redi vick, prip 1 ii uzrok pline i osjeke, prije smatramo si za dužnost, da medju Litme.i i : ke razvršćuje po njihovim glasovitim Franjevcima, koji su se pro­ organi« te tvrdi, đa mikroskopske i slavili u znanstvenim djelima, sporni kiTptogamske biljke rastu iz zrna; on i pjesnika Dantea, toga bezsmrtnoga zna, da se sokovi razljevaju po bilj učenika sv. Franje. Kao što on u svojim kama1). Dante kao i Roger Bacon izkustvo stavlja za izvor znanja; pače on strofama tumači bogoslovne nauke pro sjačkih redova, tako isto tu prikuplja nazrieva i s v e o b ć u p r i v la č i v o s t 1). znanstvene istine, što su ih oni odkrili O o b t j e c a n j u k r v i veli u jednoj pjesmi: »Krv, što se razljeva po žilama, ili širili. Mislimo, da on nije još pro učavan s toga gledišta; koliko se medjutim bježi prama srcu, koje ju zove, i to je zanimivih i upravo neočekivanih nauka uzrok, Sto bliedim*).« nalazi u njegovim djelima! Da navedemo Nego serafmski red nije razsvietiio samo nekoliko primjera. Dante jasno samo srednji viek. Uzprkos olujama i dokazuje p r o t u n o ž e e i t e ž i š t e progonstvima, što ih je pretrpio od z e m l j e ; on vrlo umjetnički pravi preporoda i preustroja, on nije prestajao opazke o b l i s t a n j u z v i e z d a , o •) P o T g .l., X V I. — X XV . — XVII d u g i, o parama, što se tvore usljed In f., II, — Х Ш . gorenja1). On prije Newtona mjesecu •) I’ a гa d,, И. — X XV III. *) la f ., X III, 40 — P u rg ., H, 14.; XV, l6 . — P i n d , II, 3 5. X II, IO. *) Canlb, Hut. Urni., lib. X, c. 109., Dota, p*g. 148-, vol. VI. �Str. 22б. Franjevci i znanstvena odkrića. ni u kasnijim vremenima davati fizičnim znanostima odličnih zastupnika, a po­ tanko ih sve ovdje navadjati, bilo bi možda za naše Čitatelje dosadno, nego ćemo samo u kap uunskom redu spomenuti o. Kcrubina Orleanskoga, koji je usavršio mnoga optična (vidna) i akustična (zvučna) orudja, a služeć se skicama < pokusima svoga brata, o. Antuna iz Rheyte, pronadje za porabu francezkc vojske dvoočni dalekozor. Jedno pismo o. Kerubina, što ga dne 27. veljače 1675. upravi na Toinarda, svjedoči, da su se u jednom pokusu u prisutnosti svojih starješina vno jasno u daljini od osamdeset koračaj a razab1’ glasovi pojedinaca, koji su zajedno ga vorili, prem se u sredini niesa ni naj­ manje čuli, jer su samo ni? dm glasam govorili, ра se ipak nije ni edna slovka gubila1). Pošto su neki glupani t- Izum smatrali pogibeljnim u pogln" druš­ tvenih odnošaja, o. Kerubn nije ga htio dalje razglasivati. Taj je niedjutim izum vrlo znamenit, jer nam svjedoči da je jedan redovnik XIII. stoljeća pro­ našao što je t e l e f o n medju nama ostvario. Ogriešili bi se. kad ne bi spomenuli ovdje kapucina o. Melita na Perpignanca, koji je bio član pet aka­ demija i s kojim je Fontenelle bio u neprekidnom saobraćaju1), te malobraćanina o. Polikarpa Ponceleta iz Verduna, fizičara i vještaka u gospodarstvu, koji je ostavio dragocjenih razprava o lučbi, napose o ukusu i sluhu, te o postajanju groma*). Iztaknimo napokon u III. redu ') L r l t r e d e I' s b li ć H a a le f e u i l i u a lio n r d e ln t c u r la m o y e D de p e i f a c t i o n n e r Г o u ie , od 30. kol. 1702. (Paria, 1702, in 4°). l l i o g r . п n i v. M i c У.and. ») A n п. de a P y r ć a . o r ie n t. 1834. ») Rorier, Dict., 1. П. pag 285. Br. 8. glasovitoga Galvani-a (f l 79S-)> koji J e o m u n jin i (elektricitetu) pravio takove pokuse, da su oni za uviek ostali gla­ soviti Kao profesor na bolonjskom sveučilištu primljen je u pokornički red u samostanu sv. Pavla dne 19, lipnja 17801). Franjevci su takodjer u p r i r o d o p is n im i l j e k a r s k i m znanostima zavriedili našu zahvalnost. Oni su odmah u prvim vjekovima svoga reda nastojali, cla ne zanemare ni te strane ljudske znanosti, nego su joj više manje po­ svećivali svoje nauke i obogatili ju svojim opazkama. Roger Bacon ostavi krasnih razprava o p o g r j e š k a m a i o n a č in u , d a s e p r o ­ đu, I! S v i je n je , U svojoj »P e rsp eci točno opisuje s u s t a v oka. R bi, da prije njega liečnici nlesu poznav £1 najznamenitije činjenice u lemi k r iž a n je o č i n je g a ž iv Tu Bacon liepo označuje i tumači v Honaventura u svojim djelima ruža znamenitih bilježaka o ljudskom tielu. Serafinski je naučitelj ona dva sistema, kojima je moderno liečničtvo uzvitlalo veliku prašinu, te koji strasti dovode u savez s tjelesnim sustavom ili mozgom, f i z i o g u o m i j u naime i f r e n o l o g i j u vrlo dobro raz­ ložio i procienio njihovu pravu vriednost u njihovim odnošajima sa slobodnom voljom i zdravim moralom*). Rajmund Lulski, taj »prosvietljeni« trećoredac, koji je bio zajedno bogoslov, muđroslov i apoštol, napisa mnogo svezaka o 1 Pismohrana bolonjjkoga 31 mostio«. — L e t i r e s des F F . Min. d e B o lo g n e a . 1’ U п i v eto« , decembre, 1879. -) Bacon, P e r s p e k tiv a , iid. Joll. Comhach. Frankfurt, 16 14 ., utr. 13. Blainville et Manpied, H i i t o i r e d e s acien ce«, 3 vol in 8», 1845. �Rr. 8. Franjevci i znanstvena odkrića. z d r a v l j u i b o l e s t i , li e č n i č k o j u m je t n o s t i , t e o r e tič n o m i p r a k ­ t ič n o m lie č n ič t v u 1). Knjiga Hartola Glanvillskoga, u X IV . vieku, sadržaje dugih poglavlja o a n a t o m iji, o r a z ­ nim b o l e s t i m a i n jih o v i m liek o v i m a*). I drugi su se Franjevci sa sjajnim uspjehom bavili liečnićtvom. Vilelin Holmus u XV. je vieku smatran tako vještim, da su velikaši i prosti puk hrpimice k njemu dolazili i pitali ga za savjet3). Kašnje je Bernardin Cristini predavao liečničtvo u Genni i Mletcima te su se oko njega skupljali mnogo­ brojni učenici; on ostavi znamenitih razprava o g r o z n i c i i lie č n u oiu v iđ a n ju * ) . Grgur Uolivar ski bijaše takodjer učevan tiečnik i neumoran vjeroviestnik*). O. Franjo Suarez, redovničk: trec'o redac i doktor liečničtva u S nanki objelodani više od trideae s. uka o liečničtvu, a četiri prva svezka sačinja­ vaju velik rječnik svih liečnićkih zn mosti8), jedan prosti brat kapucin, Angjeo Parižki, pronadje b i l j n u so l. Drugi brat. Kozma Parižki, nije bio manje vješt vidarstvu, koje obogati mnogim orudjem. Franjevački je dakle red imao uviek, a ima još i danas vrstnih svojih članova, koji se badava, osobito u sv. zemlji, bave licčničtvom u prilog siro­ masima. ") Widđing, fleripf. Ord. Min *) De Proprietaiibse геш т, cnp. V,, V I , VII, ■] Wadding, ibidem. *J B io gr. g ( a. Kirmin Didol. a) NicoUs Anlonio, H tblioth. hi ep. nov. 9) Lcou Falrem, T e b i, B io o p liq u e , p«g. 132, oul. 4. Str. 227. Da se podpuno shvati upliv Franje­ vaca i njihov ogromni rad u predmetu, kojim se bavimo, ostaje nam, da iztaknemo zadnji značaj, koji 11 se odlikuju medju nama. To je njihova neumorna revnost u z n a n s t v e n im iz t r a ž iv a n ji m a , nezasitljiva želja, da pro šire i povećaju polje otvoreno njihovim proučavanjima i ispitivanjima. Granice Kurope, medje naobraženoga svieta njima niesu dostajale; trebalo im je dalekih pokrajina, neodk riven ih zemalja ; još se nije podpuno ni iznašao koji kut zemaljske kruglje, a oni već tamo hrle, da mu iztraže tajne; pa kao što uzTV-kcs mukama i smrti idu da zasade 1 barbarskim pokrajinama, tako isto k. i se radi o napredku znanosti, nikad u> miču pred patnjama i po­ gibeljima !m su doista v e l i k i i o d až n ^ t r a ž i t e l j i , kao što su uje< i г trašivi vjeroviestnici. . Već u XIII. vieku Čitav roj Fra­ njevaca, 2 00. Ivana Karpinskoga i Vileln ićuysbrocka, obilazi srednju A z iju , da zapadnim narodima odkriju važne znamenitosti i način življenja mjestnih žitelja1). Godine 1292. nekoliko se Franje­ vaca ukrca u ladju s Teodorom Dorijem, da morem obadju Afriku, ali sc ne povratiše iz svoje smiele ekspedicije, jer padoše žrtvom svoje ljubavi za znanost1). U XIV. vieku Odorik Frionlski posjećuje kroz šestnaest godina cielu Aziju, te nam ostavi vrlo zna­ menitih putopisnih crtica3). Kašnje Franjevci sliede Portugalce u njihovim *) Socićlć de gdoguphie: R e c n e il de v o y * e e e et de m e m o ire i, t. IV. Paiis I 83g. *) Folietta, Hist. gdo., li*. V. *) A c l l S » n eto i nm, 14. jannarii. �Str. 228. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje srećonosnim izletima. Poslie njih oni dolaze na Azorske otoke i na Ma deru. Otci Petar Bouttier, Ivan Verrier i neki drugi pratiše viteza Ivana Bćtherv courta i odkriše s njim Kanarinske otoke (1403.— 1406.)1). Sve su medjutim te Činjenice samo predigra bezsmrtnog dogadjaja u po viesti ljudstva i znanosti: o d k r ić a A m e r i k e ; redu sv. Franje, sinovima asižkoga Prosjaka Bog je odredio za daću, da priprave i izvedu to nadćovjećansko djelo. Vidimo prije svega, d a j e n a j­ p r i j e u sa m o m k r i l u s e r a f i n sk o g a red a p o s t o ja la č is t a i j^ s n a m is a o o d r u g o j z e in d ij­ sk o j p o lu tc i i n ep o z n a to m k o p n u . Istina, jo i se u starini nalazi nejasnih predaja o otocima smještenim s druge strane Herkulovih stnpova. Aristotel*) i Diodor Sicilsid g v 1« o jednom oceanskom otoku, udaljenom od Libije za više dana plovitbo, koji je KartaŽaiiima služio za naseobinu; to je Br. 8. po svoj prilici otok Madera, Plato pri povieda, da je nekada prije tjesnaca postojala jedna ogromna pokrajina, Atlantida : »Nje nestade, jer je usljed potresa zemlje progutaše valovi«1). Seneka u svojoj tragediji M e d e a*) navješćuje, »da će doći vrieme, kad će ocean otvoriti svoje ograde, a zemlja se pokazati u svojoj ogromnosti, te Tliule ne će više biti granica svieta«. Ako bi ujedno trebalo vjerovati nekim pripoviedkama, što no su u XII. i XIII. vieku kolale svietom, sedam je špa­ njolskih biskupa, bježeć pred Maurima, našlo utočišće na nekom tajinstvneom ' »fcu, odakle se nicsu više nikada pu i.Hili. Ali medju tim nesigurnim predaj; a i razložitom tvrdnjom, da su poste firatnnožd, medju tim nejasnim lcg ndruna i z n a n s t v e n im d o l a z o ш. da još nije odkriven znatan dio laljskc površine, bio je upravo ćiiav ,ag. Г у je jaz morao prekoračiti veleum odi ćnih Franjevaca. (Nastavit it> не.) & Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra A r k. H г k o v i ć. IV . Balski sabor. Pobožna vjera u bezgrješno začeće sve se više i više u crkvi Širila. To je na balskom saboru bilo prvo pitanje, koje podigoše bogoslovi iz Francezke, Španjolske i Njemačke. Na strani pro­ tivnika bezgrješnoga začeća, izticao se je o. Ivan Crnogorac, dominikanski *) Leon Pafrem, Ta hl. вул., p. 15. general i meštar Svete Paleče, Ivan de Turrecremata ili Torcjuemada- 0 . Petar Perqueri *), franjevac, akvitanski pro■) Plato, Time a. ') AcIdb II. •) O. P.:tar Perqueri podaati•ie šestnaest predloga uzeli!) iz njegova djela 0 bezgrješnom začedu. Kad j<: sabor balaki, onda razkolnički, izdao avojn odlnku 0 bezgrešnom zaleđu, a. Petar Perqnevi viie nije bio ondje. On je priinutrovao zalcoilitoui tabora otvorenom u Kerari £1438.) i preneienomn poslije п Florenciju (1439.), �Br. 8. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Str. 229. vincijal i naučitelj sv. bogoslovlja, od- n a č in o m p r e d l o ž e n o na r ie likova se medju braniocima bezgreš­ š e n je , k a o š i o j e v j e r o d o s t o j ­ noga začeča. God. 1245. bijaše nakon no i s lu ž b e n o u v e d e n o na sv. dugih pretresanja naloženo kardinalu- o b č e m b a ls k o m s a b o r u . . . . « nadbiskupu arlskom, Ljudevitu AlemaZatim odlični bogoslov upozoruje, kako nu, da u sveučilištnim, crkvenim, samo­ su njegovi protivnici imali krivo, što stanskim, kraljevskim i kneževskim su svoje mnienje smatrali člankom knjižarama i pismohranama pretraži vjere . . . Tako je malo istinito, da je sva djela, spise, razprave i odredbe mnienje protiveće se povlastici Mariji odnoseće se na to pitanje, t. j. »da li noj članak vjere, da ga mnogi naučije ili ne duša bi. djevice Marije u času telji i vjernici zabacuju, a da ne trgaju njezina sjedinjenja s tielom bila očuvana veza jedinstva, da ne padaju u krivo­ od iztočnoga grieha1)«. Iz te nam je vjerje i da ne dobivaju nikakova ukora. naredbe lako uvidjeti, koliku je pažnju Ni pobožna vjera nije takodjer i pozornost balski sabor svratio na to, članak vjere, uzprkos sveobćem javnom da razjasni rečeno pitanje, kako bi '■ ravanju, koje je crkvi svetčano. mogla izdati temeljita odredba. Sabur treba da razprši sve sumnje Sliedeće godine Ј1436,) Ivan Gon- odobri\ etkovinu začeća, protegav zalez ili Contreras, poznati 1 pod ime­ ju na svi kvu, proglasiv ono mnienje nom Ivan iz Segovije, izaslanik na sa­ za istinu katoličku, koje je povoljno boru kao bogoslov od kralja astilj- pov 'tici, k je se ne protivi sv. pismu, skoga, podastne svoju obra; plod nauci svetih otaca i zdravu razumu. dugoga iztraživanja. To djelo i/dade na Isti pisac ! ubraja glavnije dokaze po­ svjetlo o. Petar Alva Astorga’ ). božne ere, uzporedjuje dva mnienja, »Premda se je,« opaža Jvan iz Sego­ koja popiaća važnim opazkama. »Mi vije u svom djelu, »to pitanje često se,« veli svojim protivnicima, »slažemo razpravljalo u školama, sveučilištima, u tom, da se Majka Božja što se tiče crkvama, samostanima, u svjetskim i grieha ne smije izporediti s drugim crkvenim sudištima i rimskom dvoru, smrtnicima ; medjutim vi morate priz­ n i je m e d ju t im n i k a d a , neka se nati, da je Marija bila mrzka Bogu dobro zna, t a k o v j e r o d o s t o j n i m prije nego mu je omiljela; da je bila puna jgrieha prije nego je bila puna gdje je bio jeden od pet bogoslove, koji sa razmilosti; da je bila zaražena nepraveđprevljeli točite, za koje su se prepireli Grci. Pape Eugen IV. imenove ga 15. rujna 1430. biskupom nošću prije nego je okićena krjepostima; cavailloDskim. On umrie god. 1447. (V . Aguitairu da je bila ružna pred Bogom prije nego s(raphique, t. II., par le R . P. Othon, p. 240.) je bila liepa; da je bila robkinja prije ’) Vide apud Bolland., tom. V. Septembria nego je postala vrhovna gospodarica, edit. Victor Palme, 1866. službenica vražija prije nego je postala ») O, Petar Alva у Astorga jest španjolski franjevac glasovit radi svoje enciklopedične zna kraljicom angjeoskom, kći djavolska nosti. Njegovim je glavnim dvama djelima naslov; prije nego je postala kći Božja. U M ilitia Imm. Conceptionis i Radii solis Imm. Cončemu se dakle ona po vama razlikuje ctptionii. Samo u prvom on navodi više od šest od ostalih ljudi? tiauča pisaca, koji su za bezgrjeiuo začeče. �Str. 230. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Mi naprotiv prema obćemu načelu velimo, da je Marija bila vazda mila Bogu, da ju je on uviek ljubio, da je uviek bila puna milosti, dobrote, mu­ drosti, vazda liepa, vazda blagoslovljena, vazda slobodna, vazda kći i prijateljica B ožja. . « »Vidite, s kolikim se veseljem i oduševljenjem svagdje prihvaća naša vjera, doćim vaše kršćanski puk ne može da podnosi, nego mrzi one, koji ju brane , . .^1) Navedimo još. Škatova će se Škola dići ti i ponositi, što će naći ovdje svoju nauku. »Sveto pismo naučaje, da će ta blažena Djevica djavlu satrti glax u da će njezin početak biti sjajan kan zviezda, da će Bog postaviti u njoj svoj stan kao u kakovu suncu; da iu je Previšnii posvetio kao svoj šator, pomažuć ju od rana jutra -, da je ta Djevica bil posjed Božji od početka njezinih po va; da je bila uredjena prije svih stvorova i začeta prije bezdana; da je bila vesela pred Bogom, igrajuć se pred njim л ko vrieme i da je uviek nalazila u njem svoju sreću; da je mudrost Božja sa­ gradila tu kuću. »Tako je isto jasan i novi zavjet. Tu se piše, da je Marija puna milosti; da je blagoslovljena medjn svim žena­ ma ; da je Marija ona suncem zaogrnjena žena, kojoj je mjesec pod nogama, a na glavi vienac od dvanaest zviezda . . . * Više dakle ne preostaje, nego sklonuti sabor, da izda odluku. »Prepirka«, veli on na svršetku, »ne postoji više samo medju svećenstvom i redovnicima, nego i medju samim vojnicima, se[jaci’) Izp. Summa aurea de laudibus btatisiimae Virginis . . . Tom. VIII. Migtie, 1866. Br. 8. ma i ženama; sviet se je naučio odgo­ varati protivnicima Marijine povlastice. Ima pitanja, koja su se vremenom uzpavala; ali ovo će imati svojih pri­ staša i protivnika doklegod se crkva konačno ne izjavi .. « Takova je bila rječita obrana, koju je g. 1436. podastro Ivan iz Segovije. Sabor balski izreče svoje mnienje istom 17. rujna 1439. To je žalibože u ono vrieme bio samo konciliabul (nezakoniti sabor). Medjutim evo ipak sadržaj te odluke : »Dosele je pred sv. saborom bila 'ika prepirka u pogledu začeća slavne Dje Marije, majke Božje, i početka njezin; svećenja. Jedni bo vele, da je Djevo bila podvržena iztočnomu grieha za neko vrieme ili jedan čas; dri naprotiv tvrde, da ju je Bog Ijub od početka stvaranja, da joj je bila pndieljena milost, kojom je njezina osoba iobodjena, sačuvana od iztočnoga grieha, bila posvećena nekim oso­ bitim načinom, postaviv sami Previšnji njezine temelje, a Sin Boga Otca pripraviv ju, da jednom bude njegovom majkom. Mi dakle, nakon zreloga ispi­ tivanja vlasti i dokaza navadjanih s jedne i druge strane od mnogo već godina i podastrtih ovomu soboru, na­ kon ozbiljnoga viećanja odredjujemo i p.oglasujemo kao pobožno i istovjetno crkvenomu štovanju, kao i zdravu razumu i sv. pismu mnienje, koje hoće, da slavna Djevica Marija, majka Božja, nije nikada bila podvržena iztočnomu griehu, jer ju je Svemogući predtekao osobitom milošću, nego da je vazda bila prosta od te ljage i od svakoga osobnoga grieha. Ujedno izjavljujemo, �Вг. 8. Ime Isusovo i Franjevci. da to mnienje moraju odobriti svi ka­ tolici, da ga moraju braniti i čuvati, te da odsele nije nikomu slobodno drugčije propoviedati ili naučavati. . . < Istom Str. 23 1. odlukom svetkovina Začeća bijaše obo­ gaćena oprostima i protegnuta na svu crkvu. (Nastavit će se.) & Ime Isusovo i Franjevci. 2 1. Napokon treće stanje ili stu­ panj jest S a v r š e n ih. Prva zraka jest u z d a h r a z m i š l j a v a j u ć i h . Kad Čovjek razmišlja Ime Isusovo, uvidi koliko je dobročinstva dobio od Onog, koji nosi ovo sladko Ime, koliko kova neizmjerne ljubavi; uvidi, koli je sladak onim, koji ga ljube, tad se iz dubine duše vine uzdah i Idicaj sa sv. Bernardom: O Isuse, kako si sladak našoj pameti; T i nas opijaš V rij cm, Tvoja prisutnost pobudjuje nama takovu slast, da joj ne ima jetli ake. Druga zraka jest o k r je p k o ji ga z a z i v Iju . Tko iskreno i poni, za. življe Isusa u svim potrebama, za si­ gurno će mu priteći u pomoć, a i mora po svom obećanju, rekao bo j e : »Što god zaištete od Otca u moje Ime, dat će vam.« U njega treba samo staviti svoje pouzdanje, a ne u dobro ovoga svieta. — Treća zraka jest j e l o i s l a s t v i s o k o p г o m a t r aj u c ih, t. j. koji se dižu svojim umom do sa­ vršenstva Božjih i visokih otajstva Sve­ te vjere. Čovjek, Što vidi oko sebe na ovom svietu, jest prolazno, puno bieda i nevolja. Hrana, piće i drugi užitci začinjeni su mu mnogo puta pelinom i Čemerom. Prava hrana jest u neprolaz­ nim stvarima; u njima nah odi duh svoju hranu i užitak, a ovaj mu pruža Ime Isusovo, koje hrani dušu, kad se promatra. Nek se duša zadube u Isusa, 1 nasitit će se najtečnijom hranom, dok ga napokon ne bude uživala na vieke u saiskom veselju. — Četvrta napokon jest s l a v a p o b je d o n o s n ih . Isus, je bio utočišće grješnika u obraće koji je obrađenoga vodio od krjeposti krjeposti, do vrhunca sa­ vršenstva. n će biti i slava njihova pbslr smrt Da, rekao je psalmist: »U Tebi ć« biti proslavljeni svi, koji ljube Tvoj Ime.« — Tko ljubi, bit će jubijen, tko slavi, bit će proslavljen, nli ivom, kakove si sad predočiti ne možemo. Za to i pjeva sv. Bernard: Isuse, uhvanje grješnika, kako si milo­ stiv onima, koji Te prose; kako si dobar onima, koji Te traže, a kakov si onima, koji Te nadju ? I — Bit će mnogim poznata iz molitvenika molitva sv. Bernardina Imenu Isusovu, pa zato je L ne navadjam. Njom svršuje naučitelj Imena Isusova svoje divne govore i izlieva svoje pobožne misli i žarke osjećaje prama ovom božanskom Imenu. Eto u najkraćim potezima vidjesmo što svetac naučaje o presv. Imenu, da tako i kasnija pokoljenja pouči o sili, slavi i slasti ovoga imena nad svakim imenom. Sveti je Bernardin doista po mnienju mnogih svojom visokom, jas- �Str. 232. Ime Isusovo i Franjevci. nom, pravovjernom i u mnogočem ori­ ginalnom naukom zavriedio, da ga sv. majka Crkva proglasi naučiteljem, kao što ga i priznaje velikim apoštolom Imena Isusova. O toj se stvari radi, a dao dobri božanski Spasitelj, da stvar dobra svrši po Njegova slugu! 22. Do sad opisasmo neumorni i raznovrstni rad Bernardinov i tim bi mogli s njim svršiti, ali još toga ne možemo. Ne možemo naime prešutjeti jedne zgode, ili bolje rekuć nezgode iz njegova života, koja je bila povodom većoj slavi njegovoj i Imena Isusova, a to je sliedeća činjenica. Svakom nastojanju za slavu Bcž’ stavljaju se mnoge zaprjeke s maogih strana. Tu je neprijatelj Božji i ljudski vrag ; tu su mnogi ljudi, koji vrše službu vražju na svietu , tu su mnogi zavidnici i sebeljabitelji, koji ne mogu vidjeti drugoga slavna: lu su ipače »gdje, mnogi pobožnjaci, koji vidi zk gdje se ne radi po njihovu mišljenju i kalupu. Takovim zaprjekama nije ni Bernardin mogao umaći u širenju pobožnosti Imena Isusova. On je dapače mogao lako naići na takoye zaprjeke, jer je prvi presv. Ime na tabli nasli­ kano pružao vjernicima na Štovanje i poklon. On je dakako držao, da se puk klanja ne zlatnim slovima na tabli, već osobi Spasiteljevoj, koju prikazuju slova; tako je tumačio puku, tako pisao, a tako je napokon i sam puk držao, nu njekim tobože učenim ljudima pričinjalo se je to štovanje neka vrsta idolopoklonstva, ili najmanje praznovjerja, misleć, da se vjernici klanjaju zlatnim slovima. Eto dakle povoda, da je naš sve­ tac mnogo morao kušati u peći uztrp- Нг. 8. Ijivosti. Protivnika je bilo iz stališa, iz kojega doista ne bi smjelo biti. Bilo ih je mnogo te su kvarili njegov sveti posao, ništili njegove spasonosne plo­ dove, jer su svuda odvraćali puk od štovanja Imena Isusova na onaj način, kako ga je Bernardin naučio. Ali u svojoj zavidnosti i zlobi i dalje su pošli te su, da naškode glasu i velikom ugledu Bernardinov u, tužili ga kod sa­ moga namjestnika Isusova, sv. ote a pape Marti na V . kao naučavatelja praznovjerja i krivovjerstva (!). Svetac je tada boravio u Viterbu, gdje je držao korizmene propovjedi, kad mu Vi flsziv iz Rima od Njegove Sv. pape odmah dodje u Rim na oprav­ danje. ' sn se, koji su ga poznavali, snebiva. 1 tim i veoma žalili, nu oni huduć nevin siguran o svojoj pobjedi, prt ide рг> iviedanje i odmah podje u K n, mo ga mnogi dopratiše, prt .1 S e on tomu protivio. Došav u Rim, iorao je mnogo pretrpjeti od svoi'l’ protivnika, koji su ga svuda izbuijJiavali i krivovjercem nazivali, što on veselim srcem podnese za Ime Ono­ ga, u koga se je čvrsto uzdao. Medjutim ode i papi, koji ga dosta hladno i sa strogošću primi, dapače ukori ga ргата tužbama primljenim. Strogost papina lako se dade raztumačiti, pošto je bio naime ogorčen radi mnogih ne­ reda i krivih nauka u Italiji, a i drugdje. Zabrani mu maknuti iz Rima, dok se stvar ne ricši. Svetac se ponizno po­ kori zapoviedi. Papa ustanovi odbor od bogoslova i učenih ljudi, ponajviše iz reda Dominikanaca i Augustinijanaca i Pr-da im sve spise Bernardinove, da ih strogo izpitaju. K tomu još ustanovi po­ sebni sudbeni odbor od tri kardinalska �Br. 8. Ime Isusovo i Franjevci. Str. 233. lica, odlična učenošću i svetošću. Od­ mnoitvo ne bi nasrnulo na protivnike bornici sve strogo pretresoše, nu ništa Bernardmove — odnosno Imena Isu­ ne nadjoše dostojna kazne ili ukora. — sova, odredi mudro razpru za drugi dan Ali tim se ne svrši stvar. Odrediie i dade vlast takodjer sv. Ivanu, da dan, na koji su imali brojni tužitelji iz­ može govoriti u prilog svog meštra meti sve, što su imali proti Rernardinu Bernard ina. i dokazati ono, za što su ga tužili, a 24. Na odredjeni dan skupi Bernardin je morao njih pobijati, pri silno množtvo u crkvi sv. Petra. ŠestČem je i on mogao uzeti sebi za dru­ deset i dva doktora bila su pripravna, gove, koje je držao sposobnim. Protiv­ da brane tužbu proti Bernardinu, a on nici njegovi, misleć sigurno, da će po je imao uza se samo sv. Ivana Kapibiediti, dotle su došli, te su već una- strana i bi. Matu iz Girgentije; više pried sve Uernardinovo djelovanje ništili, mu nije ni trebalo, pošto su bili sigurni spaljivali table, na kojim je bilo napi­ s Bernardtnove strane, da je njegova sano Ime Isusovo, brisali ga s ploča, pobjeda. Pošto je bila razprava važna s vrata i tako dalje, vikali dapače * 5 znamenita, predsjedao je sam sv. otac. »Van s Isusom!« tako te su i 0. ll.o г tuđe sbor kardinala i drugih prijatelji i pristaše Bernardin uvi počeli crkve dostojanstvenika, doktora, re­ ga ostavljati. Ali pravedn icu Bog po dovnik. dičitih redova i cviet rim­ maže. skoga gi idj.mstva. Razprava se otvori 23. U to je doba propovieđro u Čitanjem tu, iba proti Bernardinu, koje Napulju sv. Ivan Kapistmn, vi učenik su ia jiK tivnici svom silom dokaza Bernarđinov. Čuvši za goiki u - svoga iz sv. p^ma, sv. Otaca i naučitelja, hora i t. d. nastojali učvrstiti polj ubijenoga meštra, odmali ireldde crkvenih propoviedanje i pohrli u vjerni grad, i tim , jstignuti, što su htjeli, progla­ siti ga naime prazno vjernikom, zavodi­ navrativ se prije u Akviiu, gdje у svoje spise i dao naslikati na brzu ruku telj em neukoga puka na idolopoklon­ na tabli Ime Isusovo na način Bernar- stvo i krivovjercem. — Čovjek krivac dinov. U Kim podjoše s njim mnogi Štrepio bi na tolike tužbe i dokaze, nu akvilanski gradjani. Stigoše pako uprav Bernardin buduć nevin i pravedan, stona dan, kad se je imala držati urečena jao je neustrašivo pred svojim brojnim razprava. Došav pred gradska vrata, tužiteljima, očekujuć čas, da otvori usta stavi sv. Ivan na vrh jednoga visokoga za Ime svoga dragoga Odkupitelja, da držala tablu Imena Isusova, te krene izlije žar svoga srca. — Svršiše pro­ k Vatikanu kao pobjedonosan s bojišta, tivnici, a onda se diže on i poče tiho pjevajuć pjesme rimskim ulicama, gdje govoriti, rješavajuć sve potežkoće i mu se je sve više naroda pridruživalo. prigovore s protivne strane ; zadje i on Ovoj neočekivanoj manifestaciji puka u sv. pismo, sv. Otce, učitelje, sabore veoma su se čudili protivnici i zabri­ i t. d. i sve više rastućim glasom od nuto ju gledali. Vidivši papa veliku silnoga žara govoraše te s njekim sve­ pobožnost puka prama presv. Imenu tim gnjevom za čast Imena Isusova, Isusovu, te pobojavajuć se, da to silno komu je pripisivao tolike svoje plodove, �Str. 234. Ime Isusovo i Franjevci. dokazivaše svoju stvar. Rieč njegova bijaše silna kao kakov veličanstveni plamen, koji čini utisak na gledaoce. Svetac je pred svojim sudcima bio sad ne kao obtuženik, već kao neustrašivi apoštol, koji brani čast svoga Spasitelja s takovom silom, koja je toliko puta množtvo elektrizovala. On otvori pred sjajnim slušateljstvom otajstva ovoga uzvišenoga Imena, objavi nedokučive tajne božanske ljubavi, razne udese sv. majke Crkve, te je občarao svojim um­ nim, temeljitim, vatrenim govorom. Svetac svrši, ali slavno, pobjedonosno. Bijaše svima jasno kao svjetlo oko podne, da je on pravo učio, govorio, pisao, da je on nevin, da je po tom krivo i upravo zlonamjerno obtuži Svetac je pobiedio, ili bolje reku«: Ime Isusovo po njemu. — Ali 1 sv. Ivan Kapistran, ne moguć srcu doljeti, diže se te pretresavši sve jedan po 'eđan prigovor sa strane protivnika, r bi ili i uništi, kao što nestane maj pred jakim viharom. Govoraše cm s kom naukom i silom dokazivanju da je cieii sbor ostao zadivljen. Sv. Otar papa uvidi, kakve junake posjeduje sv. majka Crkva u ova dva sina sv. Otca Franje. Kad svrši sv. Ivan, diže se sv. Otac i izjavi se u prilog Bernardinu; proglasi ga čistim od svake krive nau­ ke, dapače ga pohvali kao vjerna i odana sina Crkve, kao čovjeka, u ko­ jem je spojena svetost i radinost sa učenošću. T o sve bijaše dakako na najveću sramotu i postidjenje njegovih protivnika, ili bolje rekuć klevetnika. — Sutra dan zovnu ga papa sebi, primi ga Ijubezno, blagoslovi i dade inu podpunu vlast, da propovieda svuda pre- Вг. 8. sladko Ime Isusovo i ohrabri ga, da nastavi svoj neumorni rad. 25. Nu papa htjede da nevinost Bernard inova bude i puku zasvjedočena, pa zato. da Crkva ista u javnosti po­ kaže, da priznaje pobožnost Imena Isususova, kako ju je Bernardin širio, na­ redi, da se u Rimu čini javni obhod po ulicama u čast Imena Isusova s naj­ većom svečanošću. U tom je obhod u sv. Ivan Kapistran nosio zastavu Imena Isusova, a za njim stupahu svećenici i redovnici s pukom pjevajuć slavopjeve slavnom Imenu. — Tako je na osobit način data zadovoljština presv. Imenu, a i Bemardinov ugled silno po narastao. Sv. Otac papa još ne bijaše zado’ian 5 onim, što je učinio za čast Bej, novu. On ga zovnu, da propo­ vieda kvi sv. Petra. Svetac drago­ voljno pr poziv, te je kroz 80 dana neumorno držao propoviedi s takom gori ■ ošću, i su ga smatrali angjelom s ne a S' ict je grnuo u crkvu, da ga čuje; n je sv. Otac s kardinalima njekollkf puta došao, da ga sluša. Koliki je plod bio, ne da se izkazati. Jednoga dana, kad je slavio u propo­ viedi božansko Ime, vidješe vrh njegove glave poznati nadpis, okružen sjajnim zrakama. — Eto Bog je na čudesni način na očigled svima potvrdio ono, što je Bernardin govorio. 26. Sad možemo pitati: tko ne bi pomislio nakon ovake Bernardinove pobjede, da će on odsele biti miran, a njegovi klevetnici, da će se razočarani i do nogu potučeni povući u zakutak i nigda više ni pomisliti zla o njemu ? Tko bi i pomislio Štogod raditi proti Bernardinu, čija je nevinost bila jasna kao sunce, k tomu nakon izjave na- �Rr. 8. Sv. O. papa Pio X. i franjevačka škola. Str. 235. mjestnika Isusova f E , ali protivno se parnica u Rimu. Zlobni su neprijatelji dogodilo. Ljudska zloba i zavist niesu bili isposlovali i to, da sudcem u toj mirovale. Njegovi protivnici niesu bili stvari bude jedan kardinal, koji je nji­ samo protivnici, nego pravi neprijatelji, ma prijao. Sve su bili tako udesili, da koji nastoje, da onoga, koji im nije po su mu doisto mogli mnogo naškoditi, ćudi, podpuno sruše. Zavist i zloba baš dapače da bude i osudjen, da nije sre­ zasliepe čovjeka podpuno. — Umrie ćom sv. Otac saznao njihove zlobne papa Martin V., a na njegovo mjesto namjere. Sv. Otac dobro poznavajuć bi izabran Eugenij IV. i odmah se di­ pravovjernost nauke Bernardinove iz goše neprijatelji Bernardinovi, da na­ prijašnjega procesa, izdade peČatnicu, stave rat proti njemu. Njekako s god no u kojoj s gnjevom odbi klevetničke izposlovaše, da se obnovi parnica. Sve­ napadaje na njega, a njega pohvali kao tac je medjutim nastavljao svoje apo­ čovjeka poštena, čedna, ćudoredna, stolsko djelovanje po gradovima Italije. ugledna, vjerna kršćanina i izkorjeniNa opetovno nastojanje njegovih duš- telja krivovjerstva ; naredi vječnu šutnju mana, da ga sruše, upozoriše ga nje­ protivnicima i tako ga osveti. — Ime govi prijatelji, i on se odmah uzpitv nvs ри drugi put u njem slavno na propovjedaonicu, da razbija sve pbb I tako naš svetac prodje kroz klevete. Svuda su mu kvari 1; posao, te oganj ie, te izadje čist, sjajan, ђап kao vrli junak Isuje morao popravljati, što du dušmani ugledan rušili. U Bologni mišljab . da je ua kratov. ’ 8. (uit, se u franjevačkom Menoveć otišao, te se pope na ргог ieđaonicu jedan od njegovih protivni pobi­ Iog , da ј' papa Martin V. dozvolio jaše tobože nauku njegovo, ali ;e ljuto sv. Bern: mu osnovati jednu bratov­ prevari. Bernardin, boravoć još u gradu štinu O j V. Imena Isusova i označi te čuvši za taj neliepi posao, opet ’ nstavi jedn orkv’u kao svetište istoj. Kasnije propoviedanje s većom go/ljivošću i sv. Ignacij Lojola, veliki štovatelj Imena dade izjavu, da je pripravan i krv pro­ Isusova i član iste bratovštine, dobi tu liti za nauku, koju je propovieđao. Pro­ crkvu za svoju družbu, a to je glaso­ tivnik, ne moguć se suprotstaviti nje­ vita crkva zvana >A 1 Gesu«, koju i govu dokazivanju, sramotno se povuče. sad drže Isusovci. 27. Medjutim se je ponovno tjerala (Nastavit ie se.) Sv. O. papa Pio X. i franjevačka škola. Redovnici franjevačkoga kolegija u Quaracchi-u, blizu Florencije, tu skoro dovršiše važno izdanje djela sv. Bone. Sveti je Otac dobio na poklon podpunu sbirku tih djela, za koja su se naša braća zauzela s blagoslovom i potica­ njem njegova odličnoga predšastnika. Tom je prilikom namjestnik Isusov upravio na preč. o. generala pismo, koje s radošću donosimo u vjernom �Str. 236. Sv, O. papa Pio X . i franjevačka Škola. Вг. 8. prevodu. Red franjevački osjeća ne tnalu može tim radje očekivati, što je sv Buno d r u g i v o d j a S k o l a s t i k a utjehu, kako sv. Otac izjavljuje, da je providnost Božja crkvi dala sv. Bonu s Angjeoskim naučiteljem, čiji smo filokao i ostale velike naučitelje ne samo zofični i teologični nauk, po primjeru za njegov viek, nego i za današnja Našega predšastnika, osobito preporu­ vremena, ako se samo hoće proučavati čili u našem skorašnjem pismu na rim­ sku akademiju sv. Tome. njegov nauk. • Da će vaši redovnici iz toga no­ I našu braću u (Juaracchi-u mora voga izdanja ubirati znatne plodove veseliti i na daljnji rad bodriti priznanje njihova truda, mara i požrtvovnosti od nauke, ako budu listali djela sv. Bone, strane vidljivoga vrhovnoga glavara ne samo da se nadamo, nego smo još više i sigurni, j e r sm o u v i d j e l i , crkve Kristove na zemlji. d a je o d n e k o l i k o v r e m e n a u Pismo sv. Otca glasi: • Našemu dragomu sinu D ioniziju v a š e m r e d i o ž i v j e l a l j u b a v р г а л а o d lič n im u č it e lji m a , Schttleru, generalu reda franjevačkoga, k o ji su o s o b i t o u s r e d n je m Pio X ., papa. fiku p r o d i č i l i fr a n je v a č k u • Dragi sine, pozdrav ti i apoštnl t e d a s e p o n a č in u , k o j i ski blagoslov. aj u d a n a š n ja n a š a v r e ­ »Sinovi su tvojeg? Reda u izvrstnoj z a h t b i l jn o p r o u č a ju n ji­ nakani podgrijali nauk sera ikoga nau- m ena, čitelja, to bezsmrlno sijedo katoličke h o v a d e a, š t o p o d a j e n a d e , crkve kao i franjevačke obitelji, ’ ad su d a ć e se p o v r a t i t i s t a r i s j a j se pred nekoliko godina /auzr da iz­ v a š i š k I e. U tom pogledu imenudaju što je još sačuvano nd igovili jnmn dva '.olegija radi njihove časti, djela, da sc tim kritičnim radom oko­ koju za žqju: kolegij sv. Antuna u risti znanost današnjih vremena. T o je Rimu odje se, kao što se to dostoji, doisto velika i težka zadaća, Isat . i«t učenika, probranih iz svih vaših predšastnik, sretne uspomene, L av XIII. provincija, valjano uzgaja za učiteljske bio vrlo zadovoljan s početkom i na- stolice i teže službe; i u Quaracchi-u predkom toga poduzeća, a Mi, primivši vaš zavod sv. Bone, koji je skoro izdao na dar cieli niz svezaka, od srca česti­ na svjetlo djela serafskoga naučitelja te tamo na sretno dovršenom tom radu. koji, kako doznajemo, mora objelodaniti Ako se veselimo, nije to samo radi nas, djela i drugih pisaca vašega reda. nego sbog sveobćeg crkvenog dobra. »Držimo, da je dostojno svake po­ »Bog, u istinu, nije dao svetoga hvale to veliko njegovanje nauka u Bone samo njegovu vieku, nego i cie- franjevačkoj obitelji, te se smatramo lomu potomstvu, kao i ostale najveće dužnim još i opomenuti, neka se još i naučitelje, pa s toga on može divno dalje potisne na pred. Osim umjetnosti služiti za vodjn i istomu našemu vieku. i vježbanja u krjepostima, koje spadaju Mi tako mislimo, samo ako on nadje na valjano uredjenje duša, nije ništa za mnogo više marnih učenika, čemu se dostojno i valjano vršenje svete službe iza vašega rada možemo nadati. To se i crkvenih dužnosti tako potrebito, kao �Br. 8. Božja premudrost. nauka. Dobri glas učenjaka pribavlja svećeniku počitanje svieta te čini mno­ go plodnijim djela njegove sv. službe. • Ostaje još, da u svezcima, koja ste nam podastrli, pohvalimo, kao i Naš predŠastnik, vještu kritiku, množtvo nuždnih opazaka, pače i sami izvrstni tisak, na čem vam i od Naše strane velika hvala. Želimo još, da, protegav se ljubav i nauk sv. Bone i i z v a n franjevačkoga reda, ne imadnete do malo više nijednoga primjerka toga izdanja. Str. 237. »Kao zalog nebeskih darova i do­ kaz Naše osobite naklonosti, vama, dragi sine, svima, koji su radili na tom izdanju, osobito otcu Ignaciji Jeileru i svoj franjevačkoj obitelji, kojom vi upravljate, preljubezno u Gospodinu podjeljujemo apoštolski blagoslov. »Dano u Rimu, kod sv. Petra, dne i i . travnja 1904., Našega papovaпја godine prve.« Pio X ., papa. Iz perivoja crkve katoličke. Ložja premudrost. Napisao; f E . a g u t i n Ju Sedmo poglavlje Život u tamnlot. Izpovijeai ote a. Ivan i Janko ostahu sami. Ivan se ugibao Janka, koliko je više mogao. On mu bijaše u strahu. Čitavoga dana nije se usudio niti riječi progovoriti s njim. T a i o čem bi govorio ? O ničem drugom, no žalosnom svojem stanju, nu to pak nije mogao ni licem poka­ zati, kamo li da bi mu se tužio. Bojao se je, da ga ne bi prijavio gospodaru, koji je ostao kod kuće. Uzdišuć svaki čas htjede da progovori, nu nije se usudio. Nu drugi dan ipak se je nješto bolje povjerio Janku. Opazio je njegovo mirno i žalosno držanje, te dobro mu lice, pa ga se nije više toliko plašio. Janko prigotovi jelo, te obaviv svoje pi iki učitelj. ојеке p< ve, koje bi morao svaki dan radili, dne s Ivanom za stol, .K ako «e w<fi, momče®, upita Janko Ivana, progovoriv mu sada prvi put. „Ivan", odvrati on žalosnim glasom. „ Ivan, Ivan®, mrmljaše u sebi Janko, a lice mu po­ stane žalosno. „Kako si, Ivane, prispio ovamo?" upita ga zatim glasno. Ivan nije se iz početka ufao pripovijedati mu, nu kad mu jc Janko rekao, da on nije razbojnik, već da je kao i on ne­ srećom ovamo prispio, to mu Ivan izpripovijedi sve potanko od kuda je i kako je amo došao. „Kod grofa si dakle bio u službi i" upita Janko. — „Da®, odvrati Ivan. — „је li taj grof daleko odavle® — zapita opet Janko. „Ја za pravo ne znam, jer sam lutao, te sam dobrih osam sati potrošio, dok me �Str. 238. Božja premudrost nesreća ne nanese amo“ — odgovori Ivan. „А kako se zove taj tvoj grof?" — Mirko vit: se zove", odgovori Ivan. „Nu šta je Vam ?* upita zatim, kad vidje, da je Janko naglo problijedio. .Ništa, Ivane! Poznam ga, pak sam se nječemu dosjetio® — odvrati Janko. — „ Dakle poznate gospodina ! Ah, dobar je to gospodin! Ali gospogja grofica tek; ona je duša, prava majka sirota. Ah, koliko je već dobra učinila meni i mojemu bratu Gustavu, ne da se izbro­ jiti. — »Dakle i brata imaš?« upita Janko. »Da, Gustav mu je ime.« — od­ vrati Ivan. — „А kako ti je majci ime?® — upita blijed i sav drhćuć Janko. — „Ја nemam majke — odvrati Ivan tužnim glasom — umrla mi Anka joj je bilo ime." „А тк .а!- — sdvojno povika Janko. »Ah mrtva je dakle! Anko moja! — slabim glasom usklikne još jednoć, te se -ruši kao mr­ tav na zemlju. Ivan se рп-straši -imilio mu se je čovjek, kojega se jt kosnula smrt ljubljene mu majke, bietiv se nje, potekoše i njemu suze ejedun? na rub postelje, kamo je jakim svojim rukama položio na po mrtvoga Janka. Jedva kroz pol sata poče se opet Janko mi­ cati, te pogleda tužno na Ivana. — „Ivane I sinko moj ! — promrmlja Janko tihim glasom, te postane opet mrtav. Ivan se uzruja na te riječi. Srdce poče mu silno udarati. U dušu kao da mu je sinula nova njeka svjetlost, a oči mu se otvoriše, te mu se pričini, kao da je njekad vidio toga čovjeka. Kao iza sna dozivaše si to lice u pamet, i njeka nutarnja neodoljiva sila vukla ga je bliže tomu Čovjeku. On se sagne, te poljubi to lice, koje mu je od ovoga časa toli milim postalo, prepoznav u В г 8. njem lice roditelja svoga. „Ivane! sinko, poznaš li me, ja sam tvoj otac.® Ivan cjelivaše oca svoga, ne mo~ gav progovoriti ni riječi od veselja, koje je u taj čas oćutio, našav si mi­ loga roditelja, našav svoga oca, za ko­ jim je već odavna tugovao, kao za mr­ tvim. Ah, na žalosnom mjestu sastahu se rascviljeni otac sa sinom si, nu ipak oćutiše u taj čas veliko veselje, oćutiše mili nje sastav se nakon toliko godina, prem u toj strašnoj kući. »Oče, ah mili moj oče!« — govoraše Ivan ljubeć oca, a suze radosnice tekle mu niz lica. - Ivane, sine moj, amo na očeve grudi« — odgovaraše mu otac lijcvajuć suze. Sretniji dani ipak nastaše za siromašno^, inovaoca. Više od deset godina čamio rotan sam bez ikoga svojega. Tolikc e čamio je ovdje, a da nije znao, šta sc sgadja u njegovoj kući. Etr nakon toliko vremena sastao se je na ij m način sa svojim sinom, s Ivanom Ah, zaista je to mnogo go­ dina za lomašnoga oca I Kad je od kuće nšao, ostavio ga je kao malo dijete, a sada ga evo vidi kao jaka momka. Sretniji su dani nastali za Iva­ nova oca u toliko, što ipak ima uza se njekoga od svojih. Nu tim ga je, veća žalost morila, kad je čuo od Ivana, da je dobra njegova žena, a Ivanova majka preminula. Velika žalost ,za ljub­ ljenom si ženom trovala ma je svaki dan sve više dušu. Vidio je to Ivan, te se i on stoga vrlo ražalostio, bojeć se, da mu ne bi oca ugrabila smrt, te tako i njega nakon kratkih ovih dana, što ga je našao — opet izgubi. Već je čitav mjesec dana prošao, što se Ivan nalazi u ovoj nesretnoj kući. Sva­ �Вг. 8. Božja premudrost. kim danom tražio bi on sgodu, kako bi spasiti mogao sebe i oca si, nu trud mu je uzaludan. Kuća bijaše jaka. Raz­ dijeljena je u dva krila. Iz onoga krila, gdje je bila ružna jedna tamnica, te gdje su takodjer bili Ivan i njegov otac — nije se moglo na sunce Božje. Ni kad nije mogao otac Ivanov na polje, ma samo da dohvati svježega vanjskoga zraka. — »Ab, Ivane, badava ti tvoje nastojanje! Vidiš ja ti već tolike go­ dine tražim sgodu, nu od nikud izlazka. Pak ako bi ga i našao, to zlo po tebe, ako te ulove. Daj sjedi, pak čuj, kako se je s menom dogodilo. T i si bio još malen, kad mi je došla vijest, da mo­ ram poći u boj. Mnogo nas je bilo J~ našega kraja, a i grof naš, te hi at mu Ferdinand, koji smo bili u tim boju. Strašan je to bio boj! Harne tom bijasmo potučeni. Dočim idjasm ima lijepo četama, vraćasmo se kući pojedine како i kuda je koji znao. Brat naš grofa Ferdinand vraćao se je s< inn 1 kući. Konji nam pogiboše, te idjasmo pješice. Tako idući dospjesmo do nesretne ove kuće, kad no banu pred nas četva oružanih ljudi. Bio je to taj lupež sa svojom Četom, kojega evo već više od deset godina treba da služim. Junački grof Ferdinand, koji se nije htio tnn razbojnicima predati, povuče odmah britku svoju sablju, te navali na gadne ove ljude. Kako je bio hrabar i okre­ tan, strovali u tili čas dvojicu, te ih sa­ stavi s crnom zemljom. Aja,sinko, morah ti to skrštenih ruku gledati. Ne imah kod sebe oružja, sve sam izgubio u užasnom onom boju. Ah, da sam samo za četvrt sata imao sablju, ne bi mene, a ni nesretnoga grofa danas ovdje bilo. — „Zar je on ovdje f“ — naglo upita Str. 239. Ivan, — »Slušaj samo dalje! Samo još dvojica ostaše, s kojom se grof poput lava boraše. Uvidiv, da smo oba u ve­ likoj pogibelji, posegoh već za velikim kamenom, da ga bacim 11a kletoga lu­ peža, kad već oružja nisam imao, nu kad ti najednoč navali iz šume opet njih četvorica, da si obrani od smrti zločestu svoju braću. Sad je prestalo sve. Ludo bi bilo više braniti se, te se on morade njima predati u ruke. Oduzeše mu krasnu njegovu sablju, te sve dra­ gocjenosti, kojima bijaše kao grof i vitez opravljen. Ne htjedoše ga ubiti. Goru mu kaznu daše: baciše ga u gadnu ovdje dole tamnicu, u kojoj čami još i 3 inufi. A ja evo moram im biti slugom. јЏ:>ал ati im moram sve što im je treba, a i ki ti moram za one nevoljnike, što £au Je u tamnici. »—■ A je li oče, ш ш govoriti s grofom i1« upita Iva sgrOi. "t -e.— »Ah, si nko, malo mogu s n ■ m go iti. Nikada ne mogu sam V nj 11 a, er se boje, da se ne bi svi složili, tc im se oprli. Zar ih ima dakle više S« — upita Ivan. — »Ti ni ne znaš š toga, sinko! Ima ih trinaest nevolj­ nika. Ah, sinko, ja sam nesretan, nu kamo li su nesretniji oni, koji već to­ liko godina prebivaju u hladnim onim tamnicama, ne videć božjega sunašca. Ivan se vrlo ražalosti na te očeve riječi. Groza njeka savi mu se oko srdea, kad pomisli, da će i njega možda stići ta sudbina. — »Ah, Bože, kakvo li srdee imaju ti ljudi« — jaukašelvan. »Čuj, sinko, dalje!« — nastavi otac. I ja sam ti prvih dana, kao što i ti sada mislio, kako da se izbavim te kuće. Nu od nikud pomoći. Na prozorima čvrste su rešetke. Na hodniku, Što vodi u drugo krilo kuće, dvostruka su vrata, od kojih �Str. 240. Вт. 8. Božja premudrost. su nutrašnja željezna — kako si vidio, i tako ti se na nikakav način nisam mogao bijegom spasiti. Nu ipak nisam klonuo duhom! Svedj sam se jošte na­ dao. Tad mi sinu u glavu dobra misao. Pomislim si, kako bi bilo, kad bi probio zid i tako se spasio. Sjetiv se toga, odmah se dadoh na posao. Teške me je to muke stajalo ! Evo vidiš ovdje u tom kutu počeh zid rovati. Svaki dan bih po dvije, tri opeke izvadio. Kad bi ih izvadio, to sam ih opet na rahla metnuo natrag, da se ne bi ništa poz­ nalo. Za njekoliko dana učinio sam dosta veliku rupu. Jednoga dana, kad mišljah, iia ću biti siguran, izvadim sve opeke te se proturam kroz luknju kuja je dosta velika bila. Sav dihtah na tijelu, došav na lijepi, čisti ..rak, a duša mi se napuni veseljem, кж. vidjeh, da sam slobodan. A i grota u sada osin boditi — pomislih u sebi. Od ih ću ići bratu njegovu i kazati svi -to se je dogodilo s Ferdinandom. Uza sve ve­ selje, što sam ga ćutio ovaj čas, morio me je ipak njeki strah, kad po isjih. da bi me mogli uloviti. Ja počeh trčati. Ah, sinko, nisam dugo uživao slobode! Jedva, što sam po prilici jedan sat bje­ žao, kad začuh za sobom udaranje ko­ pita, te topot konja. Obazrijeh se, kad li sa strahom opazim, da su za mnom kleti razbojnici, da idu u potjeru za menom. Od umora počeše mi noge kle­ cati, a ja već nemogoh ništa. U tili čas evo ih pred menom. Prvi, koji me do­ stigne, zamahne ogromnom sabljom, da me sasiječe. U duhu vidjeh već vruću svoju krv, kako mi iz rana curi, kad li zapovijedi vodja, da me ne ubija. I tako ti se ja slijedeće ncći probudim i nadjem se opet ovdje, gdje sam i bio. 1 tako ti se dopanuh ove kuće u kojoj eto robujem već tolike godine. Vidiš, sinko, radi česa su poštedili moj život, jer su me trebali. Tebe znam ne bi Štedili. Pusti dakle tu misao u miru, pak se uzdajmo u pomoć i inilosrdje Božje, koji će za sigurno nas i grofa skupa sa onim nevoljnicima jednoć izbaviti od te muke. Vidiš sinko, šta bih ja učinio, da te ovi krvnici pogube? Okani se dakle te misli, pak budi uza me, da mi bar malo zasladiš zadnje moje dane života«. Osmo poglavlje. I v a u s p a i a v a о о а iz ta m n ic e . V e s e lje z a r o b lje n ih n e v o l j n i k a 1 H i st ponješto umiri, posluhnuo oca s\ a i uhvao se u Boga. I tako probavi čitavu već godinu dana, a pa se ni .ada još nada k spasu nije po ka Nu priličan taj mir, što su ga uži Ii i njegov otac, pretvori se doskora trah i veliku žalost. Jednoga naime na pozvaše razbojnici Ivana m u se u onu veliku sobu. Rekoše mu, da su ćuli, kako je njegov grof vrlo bogat, pak da će za osam dana na njega navaliti i orobiti. »— T i ćeš паз voditi« reče, mu jedan, jer mi ne znamo, gdje se on nalazi.« Rekoše mu takodjer, da će oteti mladu kćerku grofovu, za koju da će on za cijelo mnogo novca dati, samo da je otkupi. Još mu reče gospodar: »Ja sam ti obećao, da ćeš s nama polaziti, kad se majo opa­ metiš. To će ti biti sada prvi put, ali od sada ćeš uvijek s nama, jer vidimo, da si baš čvrst i pristao momak, te da nam ne ćeš biti baš od male koristi.« Da je bilo bolje svjetlo u sobi, vidio bi kako je Ivanu poput krpe problijedilo �Br. 8. Božja premudrost. lice na te riječi, a tijelo mu drhtaše kao šiba. On će biti uzrokom sramote i propasti plemenitoga grofa I T a misao sa vi mu neizmjernu žalost oko srdca. Nu koža mu se ipak počme ježiti, kad je razumio iz razgovora njihova, da onda ne će više trebati Janka, oca njegova. ZakljuČiše ti mrski ljudi, da će ga ubiti, čim dovedu mladu groficu. »Ne ćemo ga baciti u tamnicu, već ćemo radje tako pokopati tajnu našu«, rekoše oni. Čuvši Ivan strašne ove njihove riječi, dosta mu bijaše, da se duša njegova do kraja rastuži. On se dakako činjaše pred njima veseo, kao da na to sve pristaje radosna srdca. Oni bijahu stoga veseli, misleći kako su dobili novoga druga. Opet mu pripovijedahu, kako mu lijepo biti. Pokazaše mu pun novea, a i dadoše mu ih nje'ta, nnsleć, kako će se polakomiti za njim, te još radje pristati uz griješni njihov posao. Tako se Ivan Činjaše pred njima vese' та, nu vrativ se ocu, jedva je smoga d du boke tuge riječi, da mu ispi i povijedi tužne i crne ove vijesti. Neizmjerna se bol i tuga savi sada oko srdca očeva i Ivanova. Što da čine? ćnn d spase sebe i grofa, kojemu eto prijeti pogibelj i sramota? Dobri Ivan više je trpio boli od nesretnoga oca, koj’i se je mirno pripravljao na smrt, ne mareći više za ovaj život, u kojem je toliko zla pretrpio. Ivan kao dobar sin vrlo ljubljaše svoga oca. Čitavim mu bi tijelom proletili užasni srsi, kad bi pomislio na smrt očevu, koja će ga stići za njekoliko dana, ne bude li ga mogao ma na koji način izbaviti. S naj­ većim užasom i stravom brojaše sate, koji prolažahu poput munje, a kobni onaj dan, kad bi imao izdati najve­ Str. 241. ćega dobročinitelja svoga, sve se pribli­ žavao. Pito, još je samo tri dana manjkalo do dana, za koji su grdni i opaki ovi ljudi odlučili, da navale na grofa. Toga dana nije bilo ni jednoga kod kuće. Isti gospodar-vodja njihov takodjer je bio odsutan Ivan sav skršen sjedjaše kraj pro­ zora, podupriev se laktovima o željezne rešetke. Zureć žalosnim pogledom u da­ ljinu kroz prozor, opazi, gdje se približaje njeki dosta već odrasao momčić kući. Opaziv toga dječaka, proleti mu glavom misao, a u dušu mu sine tračak nade. Ivan zovnu čvrstim glasom nje­ koliko puta toga dječaka. Nije se bojao ikati, znajuć, da nema u kući nikoga osim onih dviju ženskih glava — »Kamo idešr< upita Ivan dječaka. »Idem u grad, Ia si što zaslužim. Veliki smo siromasi, pak bih rado šta pomoći bo les i т а cea - odvrati dobrodušno ovo mom e. Ivan imaše u svom džepu dva dukata, s mu je još lani dala grofica, kad ga : odpremila na put, ako bi mu što <r balo, da bude imao pri ruci. On reše stoga dječaku: »Čuj, ako bi mi ti htjeo učiniti što ću te moliti, to bi za­ služio danas, što ne bi u gradu ni za mjesec dana. Znaš, gdje je grof Mirković?l — »Dakako da znam. T a nije četiri sata od moje kuće!« — reče ovaj dječak. Ivan postajaše sve veseliji. Od radosti, koju mu je ovaj čas nada pobudila, sve mu tijelo drhtaše. Reče dječaku, da će mu dati jedno pismo za grofa. On izvadi brže bolje komadić olovke iz džepa, te napiše na njekom žutom papiru, što ga je našao za peći, kratki listić. Ivan napisa grofu, gdje se nalazi njegov brat Ferdinand. Napisa �Str. 242. Božja premudrost. Br. 8. takodjer, što su ti lupeži odlučili s njim ružan čvrstim oklopom i oružjem stupi učiniti za tri dana. Umoli ga, da spasi unutra. — »Ajde, Ivane! progovori mu brata svoga i druge one nevoljne krš- taj. Ivan pogledav još jednoč kriomice čane, što se nalaze u rukama zločestih roditelja svoga — izadje. ovih ljudi. Svršiv Ivan to pismo, dade Ogromna se željezna vrata na hodniku ga dječaku. »Odnesi to grofu! Pazi, da otvorile, a ključ spravi vod ja, zatvoriv te tko ne sastane na putu. Ako lii možda vrata natrag iza sebe. Ivan je pozorno vidio kakve ljude, sakrij se, dok te ne motrio tko će otvarati vrata, jer je znao, prodju. Za nagradu evo ti dva dukata, da bez ključa ogromna ta vrata ne bi se a učiniš li mi sve u redu, znam da češ dala tako lako, makar i silom otvoriti, za koji dan od njekoga drugoga još l'osjedav na konje, spustiše se poput deset puta toliko dobiti.« Tako pouča­ strijele cestom. Ivan kao provodit jezdio vaše Ivan dječaka, koji od tolikoga dara je u prvom redu. Noć bijaše krasna i bio vrlo veseo, te je obećao, da će sve vedra. Čitavi sat jezdijaše ta četa ne­ činiti, kako najbolje bude znao, te krene prestano i velikom brzinom. Već izaodmah na put. Ah, tko da sada opiše rlioše iz velike one šume. Izašav iz šume radost dobroga Ivana. Spasit će n estu, zadrhta Ivanu srdee. Bistro noga otca, spasit će ostale nevoljnike, njef oko opazi u velikoj daljini na što se već tolike godine muče u grdnoj brijeg 1 rnn njeku točku, za koju je dole tamnici. Čitavi dan cjelivaše si znao, da ie to grad grofa Mirkovica. otca poput nestašnoga djeteta. A i si­ N1 sasvim neki ugodni srsi prodjoše romašnomu ocu počela ie ip' nakon mu jelom kad mu sokolovo oko o tol>ko godina nicati nada spas te se sja mjesečine opazi u daljini od kakve i njegova duša razveseli. Četvrt ure crne neke točke, koje se N a odredjeni dan pozvaše razboj­ micah h Odmah prepozna, da su to nici Ivana. On se vrlo začudi opnriv kudi 1 da ih je vrlo mnogo. Nu nije ih preko dvadeset tih mrkih ljudi. Rekoše dugo vidio, jer čini se, da su ih i oni mu, kako će krenuti odmah čim čvrsto opazili, te ih nesta najednoč u velikoj zanoćalo bude. Dadoše mu oružja, a i šumi uz cestu. Nijedan od lupeža nije konja mu odrediše. Prije no krenuše, toga opazio. — »To su oni! To su bude Ivan sa svojim ocem. Kad je naši spasitelji! — šaputaše Ivan u sebi, otišao razbojnik, koji ga je dopeljao u a srce mu neobično drhtaše. sobu Jankovu, rastajao je Ivan sa svo­ Oni se sve više približavahu onoj jim ocem. »S Bogom, oče I Ako Bog točki u šumi, Ivan ne puštaše te točke bude dao, čemu se zaufano nadam - - s oka, već ju uvijek motraše. Kad su vidjet ćemo se još noćas, ali ne kao već bili sasvim blizu onoga mjesta, robovi, već kao slobodni ljudi.« — »S odjezdi Ivan natrag, sjetiv se tobože njeBogom, sinko! Daj Bože, te se uslišala ćemu. da to kaže vodji, koji jahaše u tvoja i moja molitva« — tronutim mu zadnjem redu, razgovarajući s dvojieom glasom odgovori otac. Otac oskoči svojih po zanatu drugova. On je to brzo od sina, jer u taj šas dodjoše do naumice učinio, samo da može ostati vrata razbojnici, a jedan od njih nao­ straga, te tako Čim laglje pribjeći k �Br. 8. Božja premudrost. onim u šumi, za koje je za sigurno dr­ žao, da su njegovi spasitelji. DoŠav do onoga mjesta, zurio je Ivan, što je više mogao u tamnu Šumu, ne bi li možda šta opazio ili dapače prepoznao tko su oni ljudi. Srce mu htjede da pukne od radosti, kad zbilja prepozna onoga dječaka, što ga je poslao sa pismom, gdje se sakriva sa još jednim poznatim mu čovjekom za jedno drvo. On upo­ trijebi ovaj čas, te zaostav korak, poleti poput munje u šumu. Medju razbojnicima nasta komešanje. Ivana je nestalo; čuju njekakov šum, koji se napokon pretvori u glasnu buku, a iza ledja navali na nijh Čitava četa naoružanih ljudi. Uvidiv lupeži mnogo jačega neprijatelja, г misle na obranu, već se nagnu na bijeg. Nu njekoliko tek koraka ćiniše, kad skoči pred njih druga čet iz šume, ko da je iz zemlje nikla. Nije im bilo više pomoći. Obraniti im se bilo n' guče. Njekoji od njih, koji pokušaše. ahu u tili čas na zemlji sasječeni, C le sve pohvataše. Ti ljudi, koji evo sada na u j m čin spasiše Ivana i oca mu, te ostale one nesretnike — bijahu sbilja ljudi onog grofa, koji usliša molbu Ivanovu. Da pače sam grof bijaše glavom ovdje, jer nije mogao dočekati časa, da čim prije vidi dragoga si brata, kojega je toliko već godina držao za mrtva. Sve­ zavši lupeže, krenuše odmah put njihove kuće, jedva čekajući čas, da najave slo­ bodu onim tamo nevoljnicima. Sami ćete si misliti, te vam ne trebam tek govoriti, kako je bilo pri srdcu Ivanu, kako ocu njegovu, kad se nakon par ovih sata opet sastaše! Netrebam vam govoriti o velikom onom ve­ selju, oonim potocima suza radosnica, što Str. 243. ih grof i brat mu Ferdinand, kad mu ovaj, grleći ga, najavi slobodu! Ne tre­ bam vam pripovijedati o neizmjernim onim zahvalnostima, što ih izkazivahu ostali oni nesretnici osloboditeljem svo­ jim, već ću vam reći: Slavite Boga i ne­ izmjerno milosrdje Njegovo, ali se i uzdajte i utecite u nevolji vazda k njemu, pak će vam za sigurno uslišati molbu vašu, kao što ju je uslišao nesretnicima ovim, koji nakon toliko godina čekanja ne izgubiše ufanja u njega, ne izgubiše vjere u njega! Deveto poglavlje. T a j i u a t v e c a k r a đ ja . Z a d u ž e n a k a z a n . P o v r a t a k . Z a s lu ž e n a n a g r a d a . K . bojnike stigne pravedna kazna. Car j| le sve pogubiti. Silni onaj imetak, si ga kroz tolike godine atekašr na apošten način ovi opaki Ijuć buoe vraćen onim nesretnicima koji Lu nakon toliko godina ugledaše 2latno su к.Јсе. Nu uza sve to ostade još mn blaga i dragocjenosti, što sve .upade sada Janka i sina mu Ivana. »Jer njega — reče g ro f— ide najveća zasluga, što se izbaviše onih tamnica«. Ivan bio je sada sretan. Našao je dragoga svoga oca, a uz to postao je bogat, da­ pače vrlo bogat. Nije sc sada trebao više mučiti i služiti, već je mogao udobno i u obilju sa svojim ocem živjeti. Nu nije on zato ostao besposlen, već je i sada bio marljiv. Sada tek pružila se je sgoda Ivanu, da piše bratu si Gustavu o ve ­ likoj sreći, što ju dočekaše t. j. da na djoše oca svoga. Veselim srdcein su­ sretahu J.inka znanci i prijatelji njegovi, koji ga tako dugo ne vidješe. Veselili su se njegovoj sreći. A i on bi se ćutio sretnim, nu ipak bi mu kadkada �Str. 244. Božja premudrost. tuga nabrala vedro njegovo i pošteno čelo, kad bi se sjetio dobre i pokojne svoje žene Anite. Svi ga u selu IjubIjahu. On bo prije takav siromah, a sada kao vrlo bogat čovjek bio im je najvećim prijateljem i dobročiniteljem. jedina osoba, koja bi možda zavidjala sreći njegovoj i Ivanovoj, je soba­ rica Klara. Nu nje nema davno već u gradu grofićinu. Jednoga naime dana tražaše grofica u njenoj sobi njekakvo sjemenje. Tražeći tako, slučajno ju dopade ruku ona kutijica, kamo je Klara sakrila skupocjenu onu iglu. Ona zaviri u nju, kad li na najveće začudjenje svoje opazi u njoj više svojih dragocjenostih, što su joj tekom godine izginu! e a medju njim i lijepu i skupor; ш onu iglu, što je nestalo bogatoj onoj gospodji. Od onoga dana nije više Klara u službi kod grofice. Kao najveća sirota potucaše se njeko vrijeme po 1н od kuće do kuće, da isprosi Hi nu nitko ne htjede, da ju p mi i kuću, bojeći se svak za svoj imetak. A šta je s Gustavom ? Za лјекоliko godina slavila se je u malom na šem seocu rijetka svetkovina. Već njekoliko dana prije pripravljahu se dobro­ dušni seljaci na tu svečanost. Za koji će naime dan naš Gustav prvi put stupiti kao svećenik pred oltar Gospodinov u lije­ poj i skromnoj svojoj župnoj crkvici. Sam grof sa svojim bratom, te dobra grofica sa svojom kćerkom prisustvo­ vahu toj svetkovini. A i gospodin upra­ vitelj bio je prisutan. Svi se iskreno ra­ dovaše sreći Ivanova i Gustavova oca. Grofici samoj više put je vrcnula suza radosti zagledav se u Gustava. Još sada vidi u duhu Gustava, kako se privija uz majku i kako plače, kad mu ona Br. 8. reće, da će ju ostaviti. Godilo joj je srdcu, što je iz maloga i plašljivoga ovoga Gustava uzgojila eto stasitoga i učenoga toga mladića. Najveće veselje uživahu Gustav i otac mu, koji sastav se nakon tolikih godina, ne mogu se nagledati, ne mogu naljubiti se dosta. Dok se tako najljepše svi veseljahu, najednoč se snuždi Gustav. On spazi kroz prozor poznatu i lijepu onu dolinicu, za­ gledao se u njegdašnju onu njihovu ku­ ćicu. Sjeti se mile majčice, a suze potekoše mu niz lice. Opaziše to drugi, osobito pak otac, kojega takodjer pre­ vlada sada tuga. Svi zamuknu, ne usudjujuć dalje veseliti ae, da ne uvrijede pravednu žalost ove dvojice. Nu gospo­ din ipnikpoće ih tješiti, te mu podje za rukom, da ih je sasvim umirio. On im reče »Nemojte tugovati 1 Znam, da iu lj ubija.1 Nu ne vidite li u tom premuJroat Božju? Bog je odredio, da ona u m ' a pe tom postala je njekim načini sj iteljicom vašom, dobri moj Janko, a - ostalih onih nesretnika, koji bi, kako znate, do smrti čamili u strašnoj ounj tamnici. Da nije ona umrla, bi li Ivan došao u službu plemenite naše grofice; bi li došao medju one lupeže, gdje je našao trpećega si oca? Bi li on spasio vas i one ostale nevoljnike, da je ona ostala na životu i Ne bi! Ne­ mojte zato odveć tugovati, već se umi­ rimo i opet dalje veselimo slaveći milosrdje i premudrost onoga, koji je sve to tako uredio, te sve mudro upravlja 1« »Tako je !* — odgovoriše svi, a tuga ih mine, a u srdce useli im se mir i veselje. Ivan i otac njegov više put su po­ hodili onu kuću, gdje proživješe tolike gorke časove. Nije to više špilja lupeža, �Br. 8. Dopisi, već pitoma kuća kršćanska, koja svakoga prima pod svoj pošteni krov, a da mu se ništa zla ne dogodi. Tu prebivaše sada onaj dječak — koji je sada već odrasao muž, — koji je donio grofu sretno ono pismo Ivanovo. On sad sretna tu živi sa svojim roditeljima, te ne treba više da ide u grad, da si zaslužuje hrane, jer je sada obilno ima, tako da može kao dobar kršćanin siromake njom pomagati. Ivan i otac njegov živili su sretno. Str. 245. Svi ih ljubijahu. Oni bijahu velika po­ moć i zaštita siromaka, koje bi sva­ kom s godom podpomagali. Oni su činili to s veseljem i pravim srdcem, jer nisu zaboravili, da su i oni bili siromasi, a znajuć takodjer, da bi im onaj Bog, koji im je udijelio tu sreću, opet ju mogao oduzeti, te ih baciti u siromaštvo. Nu Bog nije toga učinio, već ih je bla­ goslovio, a oni dugo još življahu u sreći i veselju, te doživiše veliku starost. (Konac.) Dopisi. f Fra Lovro Kovač. Jedan od vremešnih sinova sv. Franje izpustio ie svoju blagu dušu dne 19. lip , u 62. godini svoga zaslužnoga života. To je ponizni i skromni Fra Lovro Kovač, župnik u drevnom bosanskom gradu Ključu. On bijaše uzor svećenik, iravi bosanski ujak. Tko ga s; no nput vidio i s njim govorio, mora■ > ga je obljubiti, morao mu se predati jer njego­ va čednost i tiha, ali ozbiljna ricc bila je koliko jakai privlačiva, toliko ljubeziia, da se nisi mogao razstati s njim, a da u duši ne poneseš nezaboravnu uspomenu i poštovanje prama ovom skromnom i čednom Franjevcu, koji bijaše i tielom i dušom čak do zadnjeg časa jak i značajan. Na viest o njegovoj smrti zadrhtaše najosjetljivije žilice srdaca, a u nutrini njihovoj odjeknuo je bolni vapaj: Nestade nam najboljega od najboljih, ugasnu se zviezda ugodnoga sjaja. PohrliŠe prijatelji s bliza i daleka, s gora i iz dolina, da zemne ostanke doprate do vječnoga stana — hladnoga groba. Naš mili pokojnik rodio se je travnja 1843. u selu Priićima župe evo blizu Travnika, na podnožju Vlaiic.i id pobožnih roditelja Ivana i Ruže L) rtd. Na sv. krštenju dobi ime Mijo, kaj ■ ga roditelji zvaše laskavim ime om Mišo. Početne škole učio je kod k. Sfra Lovre Tucića, tadašnjega župnika Jvčarevu. Upoznavši fra Lovro T iieić blagu ćud i umni dar Mišin uz privoljenje roditelja pošalje ga na nauke u Fojnicu, gdje je učio mar ljivo četiri godine, te se na svetkovinu sv. Bone 1 4. srpnja 1858 obuće u haljine sv. Franje Sprovede još godinu kušnje, učini svetčani zavjet i ode u Djakovo, gdje je bio godinu dana, zatim bude poslat u Agriju u Madžarsku na bogoslovne nauke. Svršivši bogosloviju u Madžarskoj, vrati se u svoju milu domovinu. Dne 17. travnja 1866. zaredi ga za svećenika fra Angjeo Kruljevic, biskup n Mostaru. Bio je kapelanom u Jardolu (danas Vitez župa), zatim u Dolcu, onda vikarom i propovjednikom u Gučojgori, gdje je �Str. 246. Dopisi. bila i osnovna Škola, u kojoj i mladež podučavao. Prva mu župa bijaše Sokoline, zatim Dželilovac i Lisko vica. Na ovim trima župama bio je sedam godina i ostavio liepih uspomena, staro krpeć, a novo podižuć. Napokon dodje i u Ključ, u ove bosanske Dardanele, gdje se ustavi sloboda naša. Ova zadnja štacija bijaše za njega neu­ godna dužnost, jer u Ključu, gdje je ne­ koć cvao katolicizam, bijaše samo 39 kat, famil^a, bez crkve i crkvišta, bez kuće i kućišta, gdje bi naš pokojnik mogao bar nogom stati. Stanujući naš pokojnik po kućama pod kiriju, tužio se svakomu, da to za njega nije izgledno. Radini njegov dnh ne dade mu mira, nego se baci na posao. Sili dužnost, nju vršiti nuždnost, govoraše on sebi. — Pa što je uradio sa šakom katolika? — Kupio je zemlju zvanu L a t i n i , sazida na njen hrani Djevici bez gneha Začetoj li* stasa i krasna oblika. Podiže udoban župski stan s drugim mnogim sgradama u naj­ boljem redu. Premda bijaše na maloj župi, imaše svega, živeć sve štedljivo i umno, a mnogi Ključanin, ugledajuć se u njega, danas je hvale vriedan. Poslie Božića o. g. dobio je rakranu na slezeni, s čega je počeo odmah opadati, ali je do zadnjega časa uvijek hodao i govorio. Topli uzdasi i pobožne molitve ne bijahu kadri da nam koliko toliko zakasni ovaj žalostni dogadjaj, te u svesilju sila najjača svojim nepro­ zirnim krilima zasjeni milovidni lik našega dragoga fra Lovre. Koliko je bio obljubljen i poštovan, to pokazuje njegov sjajni sprovod, koji je predvodio fra Anto Ćorić iz jajca a moja malenkost vodila žalostni piev, Бг. 8. U silnoj povorci za znakom spasai koji je nosio fra Anto Čuturić, stupahu dječica žalostno obučena, natovarena umjetničkim viencima, strogo pazeći na mig svoga vriednoga pedagoga Krolića i gosp. Jakovljevića. Zatim veliki niz gospoja u crnini sa sviećama u rukama stupahu po pometenim ulicama u naj­ boljem redu. Sprovod našega pokojnika bijaše medjuvjerska svečanost, jer bijahu zastupane sve vjere po svojim prvacima. Nadgrobna rieč bi povjerena mojoj neizkusnosti te uz popustljivost slušatelja moja slabost bi liepo naplaćena. Srcu nisam mogao odoljeti, da medju ostalim ne reknem štogod u pohvalu moje župe iske, koja je sa mnom u povorci došla; za*. -Tospodi, što su mnogobrojno došla vičanskih šuma gore GrmeČa, kao i s' prisutnicima svih vjera. Prve i usove zemlje bacismo nas seo n svećenika, zatim glasoviti doktor Scij el, mu se bistre suze niz lice otakoše, *| amvis filius Israel. Za! -čaše djeca, oboriše se žarke suze svima, te poniknutih glava tužno se vratismo kućama, oplakujuć neza­ boravnoga fra Lovru. Na patu sretnem jednoga muha­ medanca, koji mi reče: » Č a s t T e b i u ja ć e , a l i f r a L u v r o n it s e j e r o d io , n i t ć e se r o d i t i « . Oboriše se suze dobromu mahamedancu, a ja ga malo utješih i naručih mu kavu. — Ugledao se mlađji naraštaj na vrline našega fra Lovre, kojega je sigurno dragi Bog obasjao vječnim svjetlom bez zapada, S Bogom, dragi fra Lovro, moli se Bogu za me. Bila T i lahka crna zemlja, mili pokojničel Sansldmost, 23. lipnja 1904. �fir. a Dopisi. N a z a r e t , dne 2. svibnja 1904. I. [Razstanak sa sv. gradom Jeru solimom). Već sam Vam se, poštov. o. uredniče, javio iz sv. ovoga grada, pa mislim, da ste primili to kratko izvješće. Kado bih Vas i sada dalje izviestiti o zanimivom i poučnom ovom putovanju, Nu oprostite, što i ovaj put mora kra­ tak biti i samo se na najvažnije obazrieti. Mene je osobito veselilo, Što sam imao priliku pobliše promotriti, što u sv. Zemlji rade naša braća. 0 kako su u zadnje ovo doba oni ovamo puno dobra učinili ? Već u R a m 1u uzhićuje putnika liepa nova crkva; isto tako novi samostan, koji se tu dogradjuje. Razveselilo me, što se na ovome sv. mjestu, gdje je dragi naš Gospodin mio onih б.ббб krvavih udarca, dovr­ šava novi sav od tesanog kamena pro­ strani samostan s novom, velebnom crkvom. Već je dogradjenn kapela, gdie je nedužni, božanski Jaganjac bio njem okrunjen, pa će se sada dalje rat Kako će dugo trajati gradnja nove kve, to se ne može kazati, jer se crkva gradi na ruševinama starih sgrada i stupova, što sve iziskuje i vremena i oprezna kopanja. Penjao sam se na tu našu novu sgradu, odkle se pruža liep pogleJ po svem Jerusolimu, naročito na bivšu tvrdju Antoniju, palaču nepravednog sudca Pilata, koja sto|i na jugu uprav uz naš samostan. Kako mi je bilo pri duši, gle­ dajući otale preko ulice turske vojnike, koji su na prozorima diplili i pjevali. U tom samostanu bili su sad smjestili Franjevci austrijske hodočastnike, jer je u gostinjcu prepuno bilo. Većma me je zadovoljilo, kad sam na brdu S i o n u sa fra Lukom unišao u naš zidom ogradjeni prostrani vrt, gdje Str. 24.?, se sada oprezno kopa. Tu sam vidio odkopani stari vodovod Salamunov i divnu njegovu konstrukciju. Uz to su odkopani tuđe zidovi staroga grada, koji je puno dalje od današnjih zidova napram jugu opasivao sv. grad i to dublje napram dolini Hinnomskoj. To je zemljište kupila sv. Zemlja uprav radi toga, što seje nadala tuđe naći puno zanimivosti, pa se eto nije prevarila. Fra Luka me odveo i u one prastare, dobro sačuvane sobe, gdje su, kako on misli, neki Jebusei stajali. Osim toga vrta Franjevci su ku­ pili čitav kompleks zemljišta, što upravo leži kod » k r v n e n jiv e « (Akeldama). To su za to kupili, jer se nadaju i tuđe ■xi kakvih starina. radovalo me je, kad sam u do­ lini Jor tovpj vidio prostrano zemljište, što ga novije doba srećom Fra­ njevci ku iši i visokim zidom ogradiše. To ft nfljij ša parcela doline Jozafatovi to obu livada cielu dolinu, počam od vrta ' л isemanskoga, pa sve gore napram . brda Morije. U vrtu je čitav gaj p' dnih maslina. Momu veselju nc bje kraja, kad me o. N u n c i j o uvede u prostrani, drugi još vrt sv. Zemlje, što stoji uprav uz prastari vrt Getsemanski napram jugu. Tu se odkrila apsida stare crkve. Zato Franjevci mi­ sle tuđe podići novu crkvu »molitve Gospodnje« čim za to bude nuždnih sredstava. Zadovoljila me izvanredno i nova crkva u B e t f a g i i Em a usu, kamo sam upravo prvi dan Uzkrsa išao s kuštodom sv. Zemlje i nekoliko otaca iz samostana sv. Spasitelja. To i sto drugih stvari, koje su toli uzko sdružene s otajstvima naše sv. vjere, upravo me uzhićivalo. S toga �Str. 248. Dopisi. Br. 8. možete misliti, kako je bio težak moj od 24.0OO žitelja, većinom ljutih Muha­ razstanak sa sv. gradom, naročito s medanaca, nema drugog svratišta. Iznenadilo me ugodno, kad mi gradom Spasiteljevim, koji sam suznim reče župnik Antun Rezk, da je sutra okom ostavio dne 27. travnja, 2. [Put preko Šumarije) A što da (u petak) velika svečanost Samaritanaca Vam ovaj put javim i o tom zanimivom na obližnjem brdu Garizimu. To je putovanju ? a što 0 utiscima, koji mi kroz sljedba starih Samaritanaca, kojih ima četiri dana jašenja prožimahu svu dušu u Nablusu oko 180 te obslužuju Mojmoju ? Bit će, ako Bog da, za to bolje sijev zakon. Oni su taj dan imali svet­ kovati svoj vazam i sedmero janjadi prilike. Već prva noć, što ju sprovedoh u zaklati. U tu svrhu ciela njihova ohćina R a m a I l i h, bijaše vrlo poučna. Žup­ sa svim obiteljima nalazila se je već od nik Antun, simpatičan govorko, dugo u više dana pod šatorima na Garizimu noć me zabavljao zanimivim propovie- kamo sam i ja sa g. župnikom sustra dan na konju uzjahao. danjem o običajima naroda. Drugi dan bijaše jošte zanimivije. Tu nadjosmo silu stranaca i svieta, su došli da vide taj riedki obred. Već prije podne imadoh proći B e t c 1o m, gdje je Jakov patriarka j snu vi­ Ove godine dogodilo se to u danu, dio ljestve s neba do zemlje sizajuće, dočiiri no biva u pol noći. Bijaše angjele, koji su po njima saUžili i uzlazili, bo to dl obred, koji smo mi pro­ a on pun čuda uzkliknu: - D o is t a je matrali. Poslie obreda pozva nas obo­ s v e t o o v o m je s t o !« Uhat je to jicu eliki п ihov svećenik Jakob pod seoce svakako, jer je sve m nama, sve .itoi gdje nas je liepo primio i smokveniđma, trsjem i voćem ijeno pogostio. ' A toga smo posjetiti ruše­ i vrlo dobro obradjeno. vine at crkve na Garizimu. Pod večer sam stajao na at n сп liit će prilike, da i to pobliže J a k o v l j e v u , koji je sad u vlasti Grka. opišem. Uslužan za »bakšiš« pop rado je otvorio Sutra dan (u subotu) posjetio sam vrata presvodjene kapele, koja je u vrtu stari grad Samariju i ruševine veličan nešto poniže stala na ruševinama stare, stvene stare crkve Ivanove sada okre­ velike crkve. Unutra je stari bunar. nute u džamiju. Bješe za me velika Konstrukcija toga sada {suha zdenca utjeha, što sam u Dotainu posjetio onaj vrlo je stara. Na desnom kraju zdenca bunar, u koji braća, pravije nebraća J o ­ pokazaše mi mjesto, gdje je Isus sjedio sipa baciše. U bunaru ima vode, a baš i sa ženom se samaritankoin razgovarao. nadjoh tu Arape, koji su ju u kanti Kraj zdenca u daljini od jednog kilo­ izvlačili. metra je grob Josipov, koji je u vlasti Od Djanina, koji nije odatle da­ muhamedanaca i u velikoj časti. leko, prejašio sam cielo Esdrelonsko Otale za 20 časova stajao sam u polje i vidio plodnost njegovu. Na desno starom Sikemu (Nablusu), i odsjeo u mi je stajao G e l b o e , gdje je Saul kući katoličkoga svećenika, gdje je u- onako nesretno život svoj svršio. Isto jedno i hotel za strance, jer u mjestu tako i glasoviti N a im . Sbilja divna �Dopisi. Br. 8 Samarija i plodne poljane pšenicom, koja upravo sada dozrieva. U I0'30 prije podne već sam sta jao u Nazaretu i isti јоб dan, pun zafalnosti, na oltaru Marijina navještenja rekao sv. misu. A kako da ne, dragi uredniĆe! T a ja sam kroz 4 puna dana onako sgodno jašio, preliepo vrime i sreću na putu imao. Koliko ih je posve satrvenih amo došlo, a ja se, Bogu hvala, iza duga puta tako dobro osjećam. U Nazaretu nadjoh fra Filipa gvardiana, starog znanca od Kaira, koji me sa svom braćom objeručke primi i ogrli. Tu, u bratskom zagrljaju, rado odpočivam i pripravljam se, da se do lcoji dan nadjem na moru Spasi teljevu i od čudesa Njegovih glasovitom Kafarnaum Sladko Vas pozdravlja: odani Str. 249. gdje pod 44. stupnjem sjeverne širine mili i dragi znanci borave . . . I Oprostiv se s tim svetištem, s jed­ nim bratom Karmelićaninom podjem na stranu Karmela, koji se nad Sredozem­ nim morem reć bi polegutio i izvio. Salazeć niz vrletnu tu stranu, po sjetim uz put bivšu sobicu bi. Simuna Stoka i na podnožju Karmela zname­ nitu špilju, bivšu proročku školu, u ka joj je, kako predaja uči, i sv. obitelj vraćajuć se iz Misira malo počivala. Povrativ se žitorodnim kaifskim poljem u sam grad, u kom naš red ima svoju kuću, ostanem sve do nedjelje, čekajuć Lloydov parobrod i boraveć u ugodnu družtvu braće svoje redovnika me za puta liepo opremili. 15. svibnja ukrcam se u »U г a n < koji se na morskoj pučini bio usidriti Vozeć se preko morskih vaC a r i g r a d , mjeseca Ipnja 1904. ova barkom, neprestano nv pred očima Ljubezni brate, uredniče' lebd epušui Karme!, s kojim sam se Kako vidite, pišem Vam iz s noga nepre.v uo vruće oprašćao : >S Bi »om, drago Marijino i lliKonstantinova grada, bajnog Stambola, a na pogled Bos fora i tolikih prirodnih jino br' ! S Bogom krvlju Isusovom г ropijena sv. Zemljo I S Bogom ! Hvala njegovih čari i milina. M o re m iz K a i f e d o C a r i ­ Ti na tako dugom i ljubeznom gosto­ primstvu i svim u tebi osjećanim du­ g r a d a — Zadnji sam Vam se puta javio sa sv. brda Karmela, pa mislim, ševnim slastima i milinama. S Bogom, da se pismo nije gdje na Sredozemnom miljenice moja ! Tebe se nigda ne za moru smočilo, već da Vam je do bielih boravih i tolikih u tebi osjećanib đu ševnih utjeha i slasti. S Bogom l-1 šaka doprlo. fra Ignacije. Bilo je to upravo na Spasovo, kad sam se od svetog tog brda dielio i od gostoljubivih Karmelićana, s kojim sam u tom Marijinu i Ilijinu svetištu dvie noći ostao. Koliko sam sa svetog tog brda puta napram zapadu pogledao i preko nedoglednih morskih pučina zurio onamo. Kasno u noć naš * U r a n o« krenuo i stao sjeći more. Zato u noći prodjemo Fen ičijom i važnim negda njegovim gradovima T i r o in i S i d o no m, gdje naš red ima takodjer svoje samostane. Naknadno mi je jedan naš brat o njima pripoviedao zanimivih stvari, što sve do bolje sgode takodjer ostavljam �Str. 250. Dopisi Br. 8. Sutra dan pojavi nam se pred otvoriše tuđe svoje škole, da prave коп očima R e i ru t, koji se upravo uz more kurenciju katoličkoj stvari. Medjutiin po dugom brdu izasuo. Naša ladja i ćastni otd, kojih tuđe ima 48, a braće opet stala na moru, pa je trebalo bar­ laika 1 6, sve moguće čine, da im kale kom na suho, gdje revni turski činov­ gij što većma procvate i crkvi katoličkoj nici bez teskere nikog unutra niesu puš- odgoje Što više revnih sinova. Iza njihove tiskarne, što ju upravo ćali. Izašav van, lako sam medju onlikim kućama potrefio naš samostan i sada proširuju, posjetih krasnu crkvu crkvu, u kojoj sam našao puno vjernika sjedinjenih Maronita, 00. Kapucina i i Maronitu, gdje arapskim jezikom čita drugih religioznih zavoda. Sutra dan (17. svib.) naš je »Ura sv. misu. SmieŠkom na licu dočekaju me u no« već stajao na otoku Cipru, gradu samostanu naša braća i stanu pitati o Limosolu, gdje sam takodjer bio sretan svim dogadjaji ma doživljenim u sv. Zemlji. reći sv. misu u našoj crkvi, koja stoji Kako je naš parobrod ostao tuđe uz morsku obalu. Kako mi je bilo pri sve do večeri, imao sam vremena po­ duši, sjetiv se velikog apoštola sv. sjetiti veliki kolegij 00. Isusovaca, nji­ Pavla, koji je na tom otoku Isusa ropoviedao 1 Шо sam se bojao, da će hovu liepu crkvu, medicinski fakidtH izmaknuti ta sreća, jer nas je prostrani vrt i tiskarnu, što sve .‘.uji ne­ d Hečnik radi pošasti u Egiptu daleko našeg samostana. TJslužni brat mjesi austavio, a ja imao samo 2 Isusovac, Inocencij Petrom, rado mi je bio m. pokazao srce nutrašnje p ostorije i ko­ sata vri ie ia. Zato sam se morao na legija i medicinskog fakulteta, koji je b;uku žu koja je, bivši ugodan vjesmješten u drugoj sgradi i? eJikog ta na jedro brzo k obali došla, a ]a njihova vrta. Taj fakultet, u m dje­ po one vrućini za 20 časova dosta luje 10 svjetovnih profesora, i 4 otca ggodo' do crkve došao. Isusovca, uzdržaje francezka vlad 1 plaćaIi sv. misi osjetim vanredni tek juć svakomu profesoru mjesečno po i000 ciparske loze. Meni je samo bilo dosta franaka, do Čim sam kolegij uzdržaje za njihovu lozovinu pohvaliti, i odmah se našu svetu crkvu toli zaslužni red 00. je brzo za puta spremila i to kao mila Isusovaca. Kolegij i medicinski fakultet uspomena s vinorodnog tog otoka. je svjetskoga glasa. Do 140 mladića Tako je isto bilo i s lozovinom iz pohadja medicinski fakultet i do 15 ih Betlehema, Jerusolima, Nazareta i Li svake godine tuđe svrši svoje nauke. bana. Srećom daleki put ništa ini ne Oni polažu izpite pred mješovitim po pokvari i tih darova donesenih iz sv. vjcrenstvom, u koje francezka i turska Zemlje. Uz to ine je jedan otac iz vlada šalje po 3 svoja profesora. U samostana sve do barke dopratio, da samom je kolegiju što seminarista, a mi ništa pri ukrcavanju ne uzmanjka. što pitomaca za plaću u četiri divizije Ele neka i opet svoje braće u dalekom do 180, a eksternista oko 300. Cipru 1 Prije je bilo puno više učenika, dok Sličnu bratsku ljubav u punoj sam amerikanski i englezki protestanti ne mjeri izkusio i u T r i p o l u, gdje naš �Вг. 8. Dopisi. red i u gradu i uz more ima svoje samostane ; onda u A l e x a n d r e t t i , R o d u s u i S m ir n i. U A l e x a n d r e t t i , gdje je naš red upravo sada na najljepšem mjestu uz more novu kuću sagradio, dobijem po me drage suputnike — milu braću Maccdonce, koji su se upravo sada iz D e a r b e k i r a , grada Male Azije, iz tamnice k svojim kućama povraćali. Poznao sam ih već u barci, kad su na sav glas, primičuć se k »U ranu^, skladnom radostnicom pjesmom sve putnike uzhićivali. Bijahu to 203 kršna Čovjeka, kojima si na odvažnu licu vidio, da preziru istu smrt, kad se radi o slobodi svoje domovine. Njima čelu bijaše šest popova, mu očito odvaŽni pop Dimitrije. Svim tim i po odielu i po licu mogao si poznati, da su siromasi bili pravi pataici. Lani licem na sv. Iliju ih п O b it o l j u zarobiše te željeznicom do S o ­ lu n a svezane dovedoše, a 0 le mo­ rem do Smirne, gdje ih je roo turskih vojnika sa mnoštvom naroda dočekalo, pljujuć i kamenje na njih bacajuć ] U Smirni su ostali u zatvoru 13 dana. Iza toga su ih, metnuv svakom čovjeku na noge prange (okove) od 20—30 oka, morem do Alexandrette odpremili. Odavle su svim zarobljenicima uŽetom ruke natrag vezali, a popovima metnuli lanac o vrat i to skupa po 16 ljudi. Iz Alexandrette do Dearbekira išli su dva mjeseca, da se, vele, ne mogu na putu Čistiti, i da ih više žedjom i gla­ dom umore. Tim je načinom 12 ljudi posve smalaksalo i bilo ubjeno, jer dalje niesu mogli hodati. Ista je sud­ bina postigla i druge grupe ljudi, koji su iza njih istim načinom dopremljeni Str. 251. do Dearbekiia. Tako je od 526 zarob Ijenika svega na putu ubjeno 78 ljudi. U zatvoru samom, rekoše, umrlo je 38 ljudi, jer su bili izmučeni na putu U zatvoru samom, prema zlostavljanju na putu, dobro im je, vele, bilo. Tu su na glavu dobivali 300 drama kruha i ništa drugo ; nu za svoje novce bilo im je dozvoljeno što su htjeli u tamnici kupiti. U tamnici su razumjeli, da je austrijski konzul u Macedoniji njihovim nastradalim obiteljima ove zime davao 12 groŠa i 1 5 oka brašna na svačiju glavu. Na moje pitanje: »Jesu li imali nadu igda se u domovinu svoju povra titi * odgovoriše mi, »da ne. Zato, kao da пза, rekoše, sunce obasja na 16. api travnja), kad nam ključar tam niče . ka »bakšiš«, jer da ćemo biti svi anun rani. Dakako, da mi u tu amnestiju iesmo vjerovali, dok malo iza toga-ne dodje 20 Turaka, da za­ klet v činimo, a medju njima Grk Mina, koji je bio gori i od istih Turaka LirČki sveštenik donio je križ, a on (Mina) nas je na turski zaklinjao, da se više ne ćemo na oružje dizati. Ako bi se dizali, da gorili u paklu kao Kain i Juda i da nas ubije Isus Hristos (»Asdret lsan siže dušman holsun. Eger išler senes bu išler dabirkere ijanadjaksenes Kain gibi gjenete.«) Nije moguće opisati naše radosti, koja je svoj vršak postigla, kad je jedan strani konzul (koga su mi kazali) za nas platio 50 turskih lira (oko 1000 Kr.), da se za 18 dana na konjima mo­ žemo do Aleksandette povratiti, a u samoj Aleksandretti za sva 203 čovjeka platio 200 turskih lira za parobrod i povrhu 90 lira za ostali trošak.« �Str. 252. Dopisi. Tako naši Macedonci. S toga je bila pojmljiva njihova prevelika radost, kojoj su često mladji oduška davali u ovoj radostnici pjesmi: • Ak' da bih mogal azi Strba da zatrba Dragi moji, mili bratja, Vazi da razbuda. Sbirajte se momci, Momci Makedonci Naramete mali hkcri I redom patrone. Pa trgnete, bratja Izmeždu naroda Posij ete seme sjato, Seme za svoboda.« Ovu pjesmu, koje 8? a kajdu od njih zapamtio, pjevaju sv Macedonci, da se probudi narod i -adi • svoju slobodu. Nu kad su treći dan -ji mili suputnici u Dardaiielima, opre v se sa mnom, u barke posjedati, da ih sve tuđe preveze na suho, da dočeka. Irtdm za Solun, svi složno zapjevaše ovu pjesmu : • Napred, napred za slava Na bojno to polje, Za majke domska svoboda Dam seki od nas da mre Za rata veće greje Ste stane vika boj Za brata koj mile Nek stane sršno stvoj.« Dugo sam gledao za Macedoncima, koji su me na uzvral iz barke srdačno pozdravljali. Na Duhove (22. svib.) stignem sretno na otok Kodus, gdje je takodjer veliki apoštol naroda vjeru Isusovu Br. 8. pripoviedao. Veoma me je uzhitilo kad sam na debelim zidovima gradske tvrdje vidio stari kip sv. Pavla sa la­ tinskim nadpisom, koji sve do danas ni turska vlast nije oštetila. Tu me o. Andrija Felici, prefekt, Živahnim zanimanjem pobliže izviesti o stanju toga otoka, što sam sve sebi zabilježio, a bio je upravo zgotovio obsežno izvješće sa slikama, da ga po­ šalje preč. o. generalu u Rim. Iza toga mi je pokazao, što je sve on tuđe u crkvi učinio i iinapredio tu našu fra­ njevačku misiju. Zadovoljan sa svih vidjenih stvari 1 rasnog* i zdravoga otoka Rodusa, ’ mo se dalje morem nupram Smiri Đafafeo s mora pozdravljao sam K >ajl nam je na desno ostao, i otok - . i m o s , koji mi je bio na lie л od ada. U duhu gledah tu sv. Iv, ki nu se tu nebo otvara i on piše znamruitB svoja odkrivenja. Dri dan Duhova stajao sam, otče edniče, u S m i r n i, gradu sv 1uiikarpa, koji je tu za svog Isusa na lomači gorio. Divni je tu morski zaljev i krasan položaj velikoga toga grada. Već iz ladje desno od grada po onim brdima vidio sam izasute kuće mor­ skoga diela Smirne, koji je sav u zele­ nilu cd raznoga drveća, i evropski dio grada, koji leži u ravnini. Rekav sv. misu u našoj župnoj c r k v i s v . M a r i j e , koja stoji jedno 10 časova od obale morske, opazim na mramornoj ploči crkve, da je ovako liepo popravljena »m u n i fi c e n t i a F r a n c i s c i J o s e p h i , im p e r a t o r i s A u s t r i a e i , pa sam bio čisto za­ dovoljan čitajuč tu ime uzvišenoga na­ šega vladara i njegovu darežljivost. �Br. 8. Dopisi. Iza toga sam posjetio c r k v u sv. P o li k a r p a , koja je sagradjena na 3 ladje i pomno razgledao sve freskoslika rije i bojadisanje crkve, od koje mi se ni jedna bolje nije svidjela. Tu se osvjedočili, koliko Smirnjani nose poštovanje napram slavnomu svomu zaštitniku, sv. Polikarpu, komu mnogi i svoje u S mirni stečeno bogatstvo zahvaljuju. 1 velika, prostrana katedralka do­ bro me je zadovoljila. Pomoćni starac biskup upravo je u njoj dielio sv. krizmu, koju je sjedeć na stolcu podje­ ljivao. Zato je i bilo veliko komešanje naroda, koje vidiv jedan od prisutnika, meni prišapta : »Q u i n o n s i p s * c n * 1 d i v o t e , t o m e i n - .a n ta M a r i a«. Posjetiv i crkvu sv. Ai tun . ikife ku braću i zanimivi bazar, uvjerim -* od elegantnog i krasnog tipa m; ana, da je Smirna izvanredno zdras ad i da vlada u njem izvrstna, bfe. tem­ peratura, koja toli očito upliva i na tjelesni razvitak njegovih stanovnika. Oprostiv se s braćom svojom redovnicima i povrativ se k morskoj obali. 11a svoj užas opazim dosti jake morske talase, koji su se sa stotinama onih barka kao slamČičom prebacivali i igrali. Što ću sada? Naš » U ran o « kao uzinad podobro se od obale od­ maknuo, a ja moram da se k njemu povratim. Opaziv, kako se Arapi toga ne plaše, a i ostali sviet jednako ona­ mo gme, zazovem u pomoć »zviezdu mora«, pa se odvažno izručim u zagr­ ljaj hladnih valova. Ostaviv morsku luku i prošav zaštitne zidove, stanem se kao u zibki ljuljati i s jednog vode­ Str. 253 nog brda na drugi se prebacivati. • U r a n e « , činilo mi se, kao da mi se sve s očiju odmiče, a i druge barke kao da se u valima sa veslačima izgubiše, dok se opet na površini ne poja­ više. Skoro pol sata moj se veslač proti valovima borio, dok ne stadosmo pred našom ladjom, gdje su kao po sdogovoru bili u vis digli sve stube koje nakon mnogog vikanja tek spu­ stiše, a ja i opet sretno uljegoh unutra. Odatle nam je sav put i opet sre­ tan bio i zanimiv, naročito u Dardanelima, u koje sutra dan (24. svib.) sretno dodjosmo. Tu sam lako mogao proma­ trati liep položaj Dardancla i njegove utvrfc, koje sa sedam turskih ratnih ladj, Tiranjuju ulaz unutra bez izrične dozvoli nke porte. !*♦ smn dan sretno zaplovili i mromoitl m morem, a napokon istu več< (24. .ib.) stali i prenoćili kod Sa t e p h a n o u blizini Carigrada. Nu k aJ je sutradan (25. svib.) sunce hiljadatn 1 sjajnih svojih zraka pozlaćivaln azkošnu Aja Sofiju, one stotine drugih džamija, vitki minareta, more palača, crkava i zelenih bašća, koli u Stambulu, Peri, Galati i divnoj okolici, onda sc naš »U ra no« u najljepše to vrieme sve lagano primicao bajnomu ovomu mjestu, s kojim se u položaju niti isti IJsabon, ni Napulj, pa nijedan grad na svietu takmiti ne može. Sad mi, dragi uredniče, sa svim prijateljima i znancima zdravo ostajte, dok vas opet ne posjetim kratkim pi­ samcem iz ovoga mjesta i divne Atene. Vam odani Fra I g n a c i j . �Viestnik. Str. 254. •O1 </ Вг. 8. V i e s t п i k. (Oblačenje i firofeSanje u F o jn ic i) Vrstni životopisac sv. Franje bi. Toma Celanski svjedoči, da ;e sv. utemeljitelj franjevačkoga reda osjećao u duši svo­ joj neizrecivu radost svaki puta, kad bi se novi koji član prijavio za njegov red. Tu je istu radost dielio naš preč. o. provincijal dr. fra Daniel Ban sa svojom braćom svećenicima dne 14. pr. mj., kad je u fojniČkoj crkvi pred žrtveni kuin motrio liep broj mladića, kojima sc je na licu odrazivala topla želja, da se Sto prije uvrste u vojsku Franji nih vojaka. Preč. otac provincijal pr: augo im udovolji toj želji, vješto tom prili­ kom u svom liepom govon protumači, kolika je to krjepost, oJrnđ se svieta i njegovih laskavih obećar,ja, te e po­ svetiti Bogu u svećeničkom, apose u redovničkom stališu. Prijavnici su pozorno pratili i rado srcu primali sva­ ku rieĆ njegovu. Po tom je preč. otac prijavnike redom obukao u franjevačku odielo uz propisane za to divne obrede, koji svakoga, napose one, nad kojima se obavljaju, duboko dirnu u srce te moćno potiču na revno ovršenje obe­ ćanja Bogu učinjena. Prošle je godine na ovaj isti dan naš preč. otac provincijal primio 11 franjevački red osmericu mladića iz naše gimnazije u Visokom, a danas ta ista naša braća : fra Martin Mikić, fra Anto Duvnjak, fra Mato Ćosić, fra Filip Blaž, fra Angjeo Ćurić, fra Jozo Božanović, fra Alojz Cubelić i fra Lju­ devit Kelava iza pune godine dana ku'nje položiše u ruke preč. o. provin­ cijala proste zavjete i to posve rado bez ikakovc sile, kako se je to vidjelo iz njihova odrješitoga odgovora na upite stavljene im prije profešanja. Pred samo polaganje zavjeta i ovima preč o. provincijal živo stavi pred oči njihove dužnosti, koje su upoznali za vrijeme novicijata, obodriv ih živom riečju da vjerni ostanu onome redovnićkome duhu, što su ga kroz to vrieme usisaii. Po obavljenim obredima oblačenja moiešanja krenusmo u obhodu oko (.1 . pjevajući pjesmu zahvalnicu T e Deu kojom se završi ta ganutljiva Bvetčar (V li q. Ivan M itrovid) bivši žup­ nik u Zav.dovićima, već je odavna po ivar Lalnn volju i živu želju da stupi u franjevački red, kako se to jasno vi iz njegove molbe upravljene i još ru išle godine na starješinstvo naše provincije, koje mu rado usliša prošnju pa je isti dan, kad i naši pitomd iz Visokoga nastupio novicijat, primivši na oblačenju ime f r a j o z o . (Pred. otac p ro vin cija l d r .fr a Daniel Ban na službenom pohodu.') Obaviv sretno svoju važnu misiju u Fojnici dne 14. pr. mj., pošao je odmah sutra­ dan preč. o provincijal sa svojim taj­ nikom u Vareš, da učini sv. kanoniČku vizitu kod tamošnje naše braće redov­ nika, kod kojih je, dva dana u najve­ ćem zadovoljstvu proboravio. Tom je prilikom vriedno hrvatsko pjevačkotambuiaŠko družtvo »Zviezda* izknzalo dne t6. i. mj. na večer osobitu počast �Rr. 8. Viestnik našemu starješini, prirediv mu pred župskim stanom krasnu serenadu. Izpred drnžtva po skladno odpjevanoj hrvat­ skoj himni, liepo ga pozdravi pod pred­ sjednik g. Ivo Po lj akovid, a prečastni se provincijal srdačno zahvali na lojal­ nosti i odanosti družtva prama redu franjevačkom i njegovim predstavnicima, napose pohvali marljivost sborovodje g. V. Subira u podučavanju mladeži hrvatskoj pjesmi, za koju ju žarkom besjedom još bolje osokoli. Na to druŽtvo divno odpjeva još jedan hrvat­ ski komad, kliknu veselo »Živio!« i povrati se kroz noćnu tamu sa svojim bakljama i svjetiljkama u svoj družtve­ ni dom. Iz Vareša krenuo je preč. рго cijal dne 18 i. mj. kroz vitke gorske jele u župu Vjjaku, gdje ga je mjeslni revni župnik s mnogobrojnim narodom krasno dočekao, a sutradan po obav­ ljenoj sv. viziti povratio ка prelo goro vite planine Zviezde natrag u Varaš tu odavle vlakom u Sarajevo. Dne 23. srpnja pošao opet preč. 0. provincijal vlakom u Zepče, da po hodi ondešnjega župnika i ostalu bracu po okolišnjim župama, koja su mu svagdje kao svojemu starješini izkazivala ljubav i počitanje. Veselilo ga je, što se je svagdje mogao na očigled osvjedočiti, da njegovi duhovni sinovi u duhovnoj pastvi revno ovršuju svoje pastirske dužnosti i da im narod iska­ zuje osobitu čast i štovanje. (Redjenje ip rim k ije .) Dne 3. pr. mj. presvielli je gosp. nadbiskup dr, Josip Stadler prigodom sv. potvrde u Podhumu redio za svećenika častnoga brata fra Velimira Martinčevica, koji je 24. 1. mj. u župi Osovi odpjevao prvu sv. Str. 255. misu. Prigodnu propovied rekao je veleč. g Mato Momčinović, duhovni pomoćnik u Sarajevu, a rukovoditelj bio preč. o. provincijal dr. fra Danici Han. Bilo sretno te na uhar vjeri, redu i otačbini. (Blagoslov temeljnoga kamena žup­ ske crkve u Vareht.) Velika je doista požrtvovnost i gorljivost vareškoga puka, da se u sadašnjim gladnim godi­ nama daje na gradnju nove crkve A kopre m je stara crkva bila prilično velika, nije ipak mogla odgovarati poboŽnosti onomjestnoga katoličkoga na roda, jer je malo mjesta u Rosni, gdje sviet onako revno pohadja kuću Božju. No glavni uzrok, zašto se je morala i?! itaia crkva, jest taj, što je radi svoj šnosti prietila rušenjem. V pok. fra Franjo Franjković, čija je i mena u Varešu uvjekovječena, po< eti pripreme za novu crkvu, no nžja k providnost ote najprije iz sredim- njegovih zemljaka, a brzo zatim sasvim Wf ovoga svieta. Ali njegova namjeru ne umrie s njime, nego ju gor! vo nastavi njegov nasljednik vlč. o. fra Augustin Pejčinović, te sadanji župnik vlč. o. fra Stiepo Ikić mogaše već 25. svibnja t. g. početi rušit stare zidove. Isti vlč. o. župnik dne 3. pr. mj obavi posvetu temeljnoga kamena, ko­ jom prigodom reče liepu vatrenu pro povied o koristi crkve. Ujedno iztače, kako su se vjernici pomnožali, a ne­ vjernici umanjili, spomenuv, kako je po izvješćaju presv. g. fra Marjana Магоevića, vikara apoštolskoga u Bosni, na vjeroplodnicu u Rim g 16 5 5- u Varešu bilo IOO nevjerničkih kuća s jednom džamijom, doČim ih je sada 48, a kato­ lici zagovorom sv. Mihovila neprestano �Str. 256. Viestnik. se množe i to ne samo brojem, nego i pobožnošću Mnogom je slušaocu tom prigodom vesela suzica izmamljena. Po dovršenoj sv. misi uz asistenciju i zvo­ njenje zvona krenu župnik na mjesto gradnje moleć litanije, da dozvolom vrhbosanskoga ordinarijata, blagoslovi temeljni kamen. Pri tom svečanom Činu prisustvovali su od strane civilne i obćinske vlasti upravitelj ispostave gosp. Mihajlo L . Potuczko i načelnik g. Mijo Crve nkovic. Kasnije je postavljena spomenica u temeljni kamen, gdje su istaknuti sada sretno vladajući crkveni i svjetovni vladari, zatim dobrotvori crkve i ove katoličke obćine, kao g. Antun Slom3' pl. Habdank, pok o. Franjo Fiaajković, o. Mihovil Franjković, o Augustin Pejčinović, Mato Šimić Kap-lčić, Pejo Simić-Markičić i t. d., zatm 00. fra­ njevci u Varešu rodjeni, hrv. d Živo Zviezda« i t. d. {K onkurzalni isp iti) iz hng ,lovnih i gimnazija Inih predmeta za naša pro vinciju obdržavat će se u Sarajevu г provincijalevoj residenciji dne 4. ov, m j. t. g. Br. 8. Rim. .M edjunarodna m arijanska izlaska.) Prigodom petdesetgodišnjicc proglašenja bezgrjtfšnoga začeća bi. dj. Marije obdržavat će se u Rimu u latoranskoj palači u mjesecu rujnu o. g. medjunarodna marijanska izložba, . koja je podieljena u tri sliedeća glavna diela : I. dio: Š t o v a n j e M a r i j e i njegovo očitovanje u k i p a r s t v u , m e d a l j a m a 1 raznim s l i k a r i j a m a . II. dio : Marijanska Štampa. III. dio : Vjerske ustanove i mari janske udruge. Ako bi dakle tko od naše braće imao kakovih zanimivih starinskih pred­ meta ili važnih spisa o Majci Božjoj, ih izravna spremiti na generalova tajm. Rim, via Merulana, 124. Collegh S. Antonio. (Ж p m Ivan- M arija Santatelli) bivši generalni dafinitor franjevačkoga reda >ji je jred četiri godine u svoj stvu oneialijva povjeienika pohodio našu pro1- djn, imenovan je od sv. Stolice ^ostolsldm vizitatorom u mnolalijanskim biskupijama. Dičnomu sinu sv. Franje i izpred naše provincije iskrene čestitke ! S A D R Ž A J : Franjevci i znanstvena odkrića. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Ime Isusovo i Franjevci. Sv O. papa Pio X . i franjevačka škola, Božja premudrost. — Dopisi. — Viestnik. Uredjaje fra Arkangjeo Irkovio. T iik i Vagler i dr. a S iriji � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fb477d76becda6783bce9c672d96d38c.pdf 11a1050086473a2be2043683550ad768 PDF Text Text p t t t u tfalura V q g ln a i dr. u Јмгфгте ĆiM prihod od „Serafinakoga Perivoja" namienjan ja u čaat tv. Antunu Paduanskomu. Družtvo sv. Ante za g ra d n ju n o ve c rk v e u S a r a je v u . Upisait se u članove prinosnike: Ž u p a P o d m i l a č j e . l*rin osnui: M arko Barišić, Mijat Jake 4em 4ić , Kata Lucie, A n gja Jurić, Matija Stipić, јегк о Stipić, K ata Petrović, Ivka Petrović, ^iro Petrović, Jokica Petrović, Pile Petrović, M ara Petrović, Franjo Petrović, J o iO ^ id o v ić , K ata jezerćić, Ivka Baničić, K a ta udova Penak, Mara Marković, K ata Strikalja Paničić, Jozo Petrović, Jozo Saraf, Ivo Dramac. �Ž u p a V . u i h Jozo HrdjanovTć. Ivo Dugonjič. Marko Dugonjic, Marko AndriIlija Čingel. Ivan Č ingd . Ilija Dugonjič, Marko Tokm ančić, Stjepan Hadanović, Ivo PtigarćićJlijiA, Marko Androević, Jozo Cingel, Stiepo Pcrić, Пога Šafran Ilija Ctvenlravić. Franjo Grabov ur, Ivo Kalamut; Jelka Kalamut. Dominik Kalamut Katarina Kalamut, Marija Kalamut, A n a Kalamut, K a ta 1'гапјкоуМ rodj. Mutnović. Ž u p a H u j ' o j p o : V en ccl Rolinger. Ilija Hulut, Štipan K a tić , Niko Čurčić, A itn Konlfhl, Stipo H oljevac, V inko Grdan, Ivan V ila, Miloš Čiča, Petar P trtic. Ivan Kovaćević Luča R :k> Ivo Lozi; Ž u p a jJ n l m Mazurkic\vi'\< Linlv.*-, t^ rn v Ignar i Karolina, Lnbcr Jol a I liiuiiiil'toi' Marija, G e r h iiJ u lii, Fani [Frandska! Tatar. Ž u p a F n jn ic a Ana j 1 Marti; -vic. Ž u p a Ž e r a v a c : Ilija Džn'ć, čiimo Tuniić. Ivan Žirdnm, A n to Zirduni, An t O paćak Ivan Vukojc, Simo ™atan Tom as, Stiepo Frgomc.fi Piljn Prgom ei, Pcvifta Ps pomet, Mato l ',g u, i . l . ј ш M itu l’avo Marić, M atu Doli bašic, Juko Oroz, Jutiša Marić, ...eut jPejo K arlović, N iko Jurilj, Jozo C v itk o v k , Anto Ke<e* л. ill|]n D n fn . Marjja M ri Matu Tai.j' , Г '• ia il:, B a d n ja Marić, Jokn A n to K a r lw ic v Ж п К ј ' М л ko p a v r a a it Ivnhjtt #ie l'«; Aiitic. MiisS, Ini 'Sflljk Glavaš, Juro .Ivan Džtrin.. Pejo Vu kojc Pivac, Jakov . Jautai H-e»- je1 I 9» LiBSKtfić, ЕВагТчо Vukoji ia Jait > JnPov Jelinic, Nikola ,ђ ђ ја № , l a , |в игВ^п. и l i k . l a .S a t L s i ć , Ilija G avran i^ « Ре]п 'Г г а П с ^ ;,.V S c a n il, a ^ i O i . Antu Zubak, Ј А ји M ane, Veliki, Juro Trti— • ■ T ' # ifltfSjan Brico, l’tjo Arelić, A n to Marinić, Ivan Puclić, Мнгђиг (.o d i, A n to F.rcš, N ik ola’ AIark’^ lm T^ G omć. Petai Losii'. N ikola Mioć, Ivan (yisid Juro Kovai’ vvić. M alo Maric, Manda i ’udić, M ijat E reš, Ivan Hiušic, A u lo K v.m--, M:>ip Marne. Marijan K olo baiic Ivan Guberac, A n to Guberac, lliu Gubemc, iozn Gishcrac. Stiepo Guberac, Mijat Pudic, Iv a Guberac, Juriša ]l!a"tanć:i, |<-ta Ilak, Ivan SRuko, Andrija Marić. A n to Jerk<ivic,..Luka Marić, Marijan ' nbtrac, An to Orcć-Pejin, Ilija Hlalančić, Mato O roz, Ivan Marinić, N iko ilošnj.tk, Ivo Bošnjak. Ivan Marinić mali, Ivan Marinić veliki, Stiepo P avić veliki, Sinnin Duspara, Ivan Pa vid, N ikola Pavid, Petar Duspara, 1' ranjo Duspara, A u lu Pavić, Mišan Marinid, Šimun Marinić, Mato Marinić, Juro Zirdum. �Вг g. U Sarajevu, mjeseca rujna 11)04. G od. xvin. Franjevci i zn an stven a odkrića. Priobć ijc f r a A r k i n g i e u U r i o v i ć. R o g er Bacon u svom divn djela O p u s m a j u s dokazuje, da i onda poznate zemlje ne predstavlja [ геша znanstvenim podatcima, cielosti kuglje zemaljske, te da ostaje peti, a — i četvrti dio, koji bi se imao iztražiti. On to osobito iztiče. te se ovako izrazu je: »More ne pokriva, kako se misli, tri Četvrtine zemaljske kruglje. V e ć j e j a s n o , da će velik dio četvrte četvrtine biti pod predjelima, u kojim mi boravimo, jer je iztok sbližen zapadu; more, Sto g a razstavlja, ne prelazi p o ­ lovice zemaljske kuglje. Zašto bi dakle bilo začudno, da nam je veća polovica četvrtoga zem aljskoga diela nepoznata ?')« Na drugom mjestu zaključuje ovom zna­ menitom opazkom : » J a s n o j e d a k l e , da od skrajnjega zapada do skrajnje Indije m ora biti neka površina, koja bi ‘Ј Opus m tju i, p. 194. zapi ala vaše od pola zem lje.1)« Vidi se, da se tu više ne radi o kakvoj ne­ jasno, i tnoj tvrdnji; R o g er Bacon je liv’ enj siguran, da postoji jedna oiutka, na kojoj bi se moglo stano­ vati, a stoji nasuprot našoj. T aj sviet, koji je jedan Franjevac u XIII. vieku iz daleka vidio i već pozdravljao, nakon dva vieka podje da iztraži opet jedan s i n s v. F r a n j e , trećoredac K risto f Kolumbo, a s a ­ v je t n ic i, b r a n io c i, p o m o ć n ic i v e lik o g a b r o d a r a b ija h u F r a ­ n j e v c i 1). T u je ulogu serafskoga reda jasno dokazao gosp. R oselly de Lorgues *] u svom znamenitom djelu, iz ko ga ćemo navesti samo neke potankosti. >) Riogr. Firmm-Didot, »rt. Colomb, cal. 213— 224, *) Chiistopbe Colomb, 2 то1. *) Biogr. Firmin-Didot, 1. c. �Str. 258. Odakle je B r. 9. Franjevci i znanstvena odkrića. K ristof Kolum bo crpio misao o svom ogromnom podhvatu ? N e tražeć da rieSimo to pitanje, mo­ žemo bez st rali a uztvrditi, da su inu tomu mnogo dopriniela načela R oger Baconova, jer u jednom svom pismu iz Haiti-a na španjolskoga vladara K o ­ lumbo tvrdi, da je čitao i promatrao knjigu Petra d’ A illly »Slika syieta«. pisanu god. 1410., u kojoj pisac, govoreć o protunožcima, skoro doslovce navađja Bacona. Ma kako to bilo, K ristof Kolumbo dodje u Španjolsku god. 1485.; on se je v eć bio obratio na državna vieća u Genovi i Mletcima, koja g a đržahn luda čo v je k a ; kralj portugalski poluišav najprije da g a izda, bijaše ga s prezirom protjerao; jed o povjeren­ stvo, kujemu je predsiec ao Ortez 3 e Cadilia, bijaše proglasilo njegove snove nerazloŽitim i neprovedivim. mjehavan od učenjaka, smatran z.i kri vovjerca od bogoslava, odbijen od kiatja, dodje on jedan dan, umiruć od biede i glada, na vrata franjevačkoga samostana u Rabidi i zaprosi komadić kruha. Gvarpijan o. Ivan Perez rado ga primi i dobrostivo sasluša njegove osnove. Što učenjaci i vladari niesu mogli do onda razumjeti, to razumješe taj samostanac i njegova braća i odmah mu se diviše; oni se oduševiše za taj naum; znali su bez oklievanja pristati uz znanstvenu istinu. »U tom se je franjevačkom samostanu vjerovalo, da je zemlja okrugla, da postoje nepoznati otoci i kopna, da je moguće do njih doprieti, dočim su se te misli na sveučilištima i akademijama smatrale za sanarenje ne­ zdrava mozga. ])» Ivan Perez uruči Roselly de Loigues, Christ. Colom b Kolumbu svotu novaca i posla ga s preporučnim pismom na dvor Ferdinandov A li savjetnik kraljičin Fernando de Talavera mišljaše, da im a posla s ludjakom, a vieće u Salamanki izjavi, da su Kolum bove osnove smieštie te da se protive katoličkoj vjeri. Kolum bo se očajan vrati u Rabidu. F ranjevci g a tu ohrabriše, a Ivan Perez, odluČiv stati od važno proti svim zaprjekama, otidje o.iobno u kraljičin logor u Grenadi. Španjolska se je vojska borila proti Maurima, kojima je taj grad bio zadnji bed em ; samostanac je m orao noću, uz pogibelj života, proći kroz mjesta, koja bila u neprijateljskim rukama, te se tol rječitošću zauze za Kolum bovu stvar, i se je Izabela sklon ula i pri­ stala, n e opreme tri ladje. ii vlaci av oopor velikaša, trebalo je jo9 rszprši predsude prostoga puka. Frm ;vci pi miše na se tu zadaću, po stavši šiiifuijima i apoštolima Kolum ­ bovih • Ja, koje proširiše u puku te «e uđoše spremati za odlazak i piikupijati mornare. Ostalo je poznato, te nam nije potrebe ovdje pripovieclati uspjeh onoga, koji je sretno odkrio novi sviet. Samo ćemo napomenuti, da je Kolumbo vazda putovao u franje­ vačkoj haljini, Povjestničar Bernalder, njegov suvremenik, ovako se izrazu je: »Primio sam admirala Kolum ba 11 svoju kuću, kad se je vraćao iz Kastilje. Po svom je običaju iz pobožnosti nosio p o ­ jas sv. Franje i haljinu, koja je krojem i bojom bila skoro sasvim slična franje­ vačkoj gornjoj haljini.!1) Pripovieda le­ genda, da je K risto f Kolum bo na je d ­ nom svom putovanju franjevačkim po*) Bernalder, Ib cl., u. VII. Ilis t . <1e l o s r e j e i Ca- �Вг. g. Franjevci i znanstvena odkrića. jasom čudesno raztjerao oluju, koja je prietila da proguta njegov brod On umrie u franjevačkoj haljini g. 1506. u prisutnosti jedinih svojih sinova i fra njevaca. Odkriće A m erike za franjevački je red znak čudesnoga djelovanja i rev ­ nosti u obraćanju. Svaki brod, koji križa oceanom, nosi odsele uza svoje mornare nekoliko franjevaca, viestnika vjere, naobrasbe i znanosti. K ad je god. 1497. V asco de Gama pošao da pretraži iztočne Indije, i fra­ njevci krenuše s njime. Nakon tri g o ­ dine osam se franjevaca ukrca u ladju s otcem Henrikom iz K oim brije; drugi učestvovaše god. 1502., 1505., 1 e 1 ekspedicijama, kojim su upr?'jjali Por­ tu gezi.1) Oni se hrpimice izkrcavahu na oba­ lama novoga svieta sa svin strana stare E u ro p e ; njih ne mogahu ustavi' ni najnepristupačnije pustinje i šume, ajviše gore, ni najdublje rieke. Tako oni u X V I. vieku prolaze M exikom s Petrom Ga ndom i Martinom iz Valencc iztražuju Perou i P araguay s Franjom Solanskim, B r aziliju s otcem 4Henrikom, sjever nove Španjolske s Markom iz Niz2e. Oni prvi naviestiše evangjelje u Floridi i Kanadi. U X V II. vieku oni prvi prodrieše u krajeve Tocantina i na Filipinske otoke, u Malusko i Maldiv. Otac Неп nepin odkri Misisipi; on opisa Lisianu i okolicu Ledenoga mora. U X V III. vieku o. Drespel pohodi Labrador i sjevernu Am eriku. Medju tim imenima častno mjesto zauzima samostanac Coronelli (j* 1718.), koji je sobom izdao više od četiri sto’) Leon Patrens, Tah], synopt., p. 23. Str. 259. ti ne zemljopisnih karata, znamenitih svo jom točnošću i popraćenih učevnim opazkama. Imenovav ga mletačka re­ publika kosmografom , osnova akademiju u A rg o nanti ma za unapredjenje zem ljo­ pisne znanosti.5) D a dostojno dovršimo ovaj dosti nepodpuni rad o iztraživanju franjevač­ koga reda, ostaje nam da zabilježimo jo š zadnju činjenicu. Učenjaci su današnjih vremena svratili pozoznost na zemljovid, što se nalazi u lionskoj knjižnici, a izradili su g a koncem X V II. vieka ote i Grgur Henrik Marchand i Bon aventura, sa­ mostanski trećoredci sv . Franje. T aj ifa’i1 zemljovid, koji je dovršen godine 1701 prikazuje na veliko zadivljenje onih, гта promatraju, u Africi južno od Dar Kordorfana glasovite gore Al-Kamaj odakle iztječe Nil. a sred tih go jezera Albert i V ictoria, što su ih sk '№ ikrili putnici, kojih imena slavi eieli viet. Stanley, Burton, Speker, Livingstone Baker stekli su veliku slavu što su, kako se je govorilo, prvi našli na svom pogibeljnom putovanju ta unutraš­ nja afrička mora, a eto su ta mora označena na franjevačkom zemljovidu, koji obstoji ima v e ć eieli jedan viek i pol. O na su tu pred našim očima nasli­ kana s njihovim otocim a, pritocim a i odtjecajima. T reće jezero na zapadu, Tonganyika, predmet novih odkrića, tu je takodje označeno kao izvor Zam beza, C onga i ciele one mreže rieka i potoka, o kojim a se u novinama toliko piše. Zašto taj zemljovid, djelo dvojice franjevačkih samostanaca, nije bilo ra­ nije opisano? Z ašto putnici niesu v eć *) Ibidem, p. 131. �Str. 260. Franjevci i znanstvena odkrića. davno otišli, sliedeći put, što su ga označili 00. Bonaventura i Grgur i koji im je na njihovu zemljovidu pokazivao, kroz koja mjesta imaju proći da onamo dopru. Spomenimo jo š, da se u knjižnici grada Dijona nalazi jo š jedan zemljovid, koji je nekoliko godina iza onoga 1jon­ skoga, u početku osamnaestoga vieka, izradio o. Ljudevit - Marija Legrand, kapucin dijonskoga samostana 1 tu su označena velika afrička jezera. Gdje su 00. Grgur, Bonaventura i Legrand crpili svoju znanost ? . . . T ko im je potanko opisao taj dio svieta, koji se je smatrao nepoznatim ?. . . '“V! su se po svoj prilici poslužili n лззита i predajam a serafskog;. reda : nije sumnje da su pitali za savjet »■ ke od onih smjelih Iranjevačkih vjcroviestnika, za koje гек bi, da ni najudaljenije цокга jine niesu im ale tajna. Ma kako to bilo, v « č 'i u p r i j e d v a s t o l j e ć a r e d u ч v. F r a n j e b ili p o z n a t i iz v o r i N ila i s r e ­ d i š t e A f r i k e : to je stvar пероонпа. Vriedno je u oslalom tim činjenicama pripojiti jednu osnovu pape Siksta V ., koja se je sretno ostvarila. Pitanje suezkoga prokopa nije novo. R a n ke u svojoj p o v i e s t i pa* p i n s t v a , sv. III., str. 246., g ovori o jednoj osnovi, što ju je imao Siksto V , da prokopa suezku prevlaku, osnovi dosti zam ašnijoj od one G rgura XIII., njegova predšastnika, d a se otvori kanal iz R im a do C ivitta-V ecchia. On je o toj stvari izmjenjivao pisma s duždom mletačkim , ali m letačke pismohrane ne sačuvaše o tom nikakova traga. Našlo se je naprotiv jedno pismo Ivana Gritti-a, m letačkoga poslanika u Rimu, koji dne Бг 9- 23. kolovoza 1587. izvješćuje svoju vladu o razgovoru, što g a je imao s papom. Siksto V . mu je govorio o osnovi, da se osvoji E gipat, izbavi ta pokrajina izpod jarma nevjerničkoga, a Aleksandrija učini jakom tvrdjavom, koja bi bila ključ ciele pokrajine. Siksto V . nije tražio saveza, nego samo novca Na koncu svoga lista govoraše, da će ga u osvajanju pomagati Arapi, je r su oni neprijatelji Turcima. U isto je vrieme mletački poslanik u Carigradu razvijao svojoj vladi osnovu druge vrste. On je predlagao, da se nastavi kanal, Što su gri nekada kopali egipatski kralji, a no je od luke damietske prama Crve<. moru ; ili da se pravo spoji anezk ka s Nilom. S v e se te osnove ustaviš prjekom, koja se je činila ne savladi i, a dolazila je odatle, što se ie ikrlvo sudilo o visini zemlje. 01 iite se jc naime mislilo, da je Itfveno г ire na višem nego Egipat, pa dosl до na višem nego i Sredo zemn more, te su neizkusni ili radje lažni učenjaci držali, da bi se poplavio E gipat, ako bi se spojio s Crvenim morem i da bi se sve one vode izmic šale sa slanom morskom vodom . Mislilo se je još, da bi vjetar brzo taj kanal napunio pieskom, a u ono sc doba nije znalo to zapriećiti sadjenjem grmlja i krošnjatih stabala. T e se dakle osnove napustiše; ali papinstvo ipak zaslužuje pohvalu, da ih je začelo. D a je Siksto V . im ao jedn oga L esscpsa za svoga poda­ nika, već bi prije tri stoljeća bio o tvo­ ren put u Indije. Ponovimo ukratko sve, što smo u o vo nekoliko članaka iztakli. R ed sv. Franje u Х Ш . vieku nadje prirodne znanosti pod jarmom poganske �Br. 9. Franjevci i znanstvena odkrića. starine. On sliepim predsudama i nače­ lima suprotstavi promatranje prirod e: fizićnim znanostima dade razložitu, iz kustvenu metodu. D o onda se je uče­ njak. da promotri i izpita vidljivi sviet, m ogao poslužiti samo silama svojih sjetila: red sv. Franje iznadje sitnozor, dalekozor, naočale, ta čudesna orudja, koja postostručujuć moć judskoga vida, otvaraju mu ogromni prostor i dvo­ struki sviet neizmjerno velikih i neiz mjerno malenih stvari. Od tada su fianjevci u svako doba svagdje razvijali prirodne znanosti: zvjezdoznanstvo, fiziku, lučbu, zemljoznanstvo, Ijekarstvo. Uztrajnošću, djelatnošću, odvažnošću svoga uma nc iztiču se samo medju svod: suvremenicima, nego su i za jaduča pokolenja neumorni radnici -.lapredka i civilizacije. Oni pripravljaj:., iz daleka motre i predtjeću najglasov lija današnja odkrića. Junačka i neprestana r nost. koja ih odušcvljuje i diže tak isoko u idejama, goni ih ujedno do !trajnih granica kugle zemaljske prel o daljina i pogibelji, o kojim smo mi u današnja vremena izgubili točni pojam. Odkiiee Am erike njihovo je d jelo ; najudaljenije su pokrajine njihova stečevina, pa гек bi da iztražitelji zadnjih vjekova imaju ići samo njihovim stopama. A kakovi sada sliede zaključci iz tih činjenica ? Najprije dakle znanost i vjera niesu nezdružive; savez medju njima nije ni­ kakva tlapnja i sanjarija, jer ti ljudi, koji su iješavali i najzakučitija pitanja, ponosili su se svojom katoličkom vjerom. U svojim su djelima, u svojim spisima, u svom Životu ponizno podiagali svoj um tajnama katoličke dogm e: objav Ijene su istine za njih bile božanski Str. 261. tumač stvorenja, sjajni vienac svjetske znanosti. C rkva dakle, na drugom mjestu, nc ugušuje kod svoje djece živahnosti, duševne snage, umne neovisnosti: nje­ zina vlast i njezini zakoni ne stavljaju dakle onima, koji im se podlažu, nika­ ko vi h zaprjeka, ne nameće nikakovih okova ; je r su ti učenjaci, koji su toli odvažno išli u boj proti neznanju i zabludi, bili odlični branioci prave vjere, vojnici pape-kralj a, pomoć i pod pora nepogrješivoga naučitelja. Vjerski napokon redovi niesu dakle utoČišće iienusti, praznovjerja i barbar­ stva. Samostanski dakle duh nije duh isti, frračnjačtva i tmina, je r su ti juuk znanstvene istine, ti širitelji nao­ brazbi bi’5 prije svega samostanci. Oni su se z.i lastanskim zidinama posve­ ćivali oni rp^ivim i težkim iztraživan ma. kn su im ništili život; oni su >red svoga reda, iz duha svoga serafskojfu lenieljitelja crpili onu blagu i jaku, miznu i strastvenu ljubav ргагл prirodi, koja je porodila tolika čudesa. T o su bili samostanci i to samo­ stanci prosjaci. Oni su pripadali onoj velikoj i strogoj obitelji evangjeoskih širo ma ka, koju bezbožtvo i slobodna misao pro­ gone ne samo mržnjom, nego najgorčijim izsmjehavanjem i najuvrjedljivijim prezirom. Oni su jedinim sredstvom prosjačenja i milostinje više učinili za znanost, nego tolike akademije, koje kralji napunjavaju častima i bogatstvom. K ako su dakle ludi oni pisci i oni bezstidni političari, koji gazeć nogama zdrav razum i nauke ozbiljne poviesti, pripoviedaju puku, da je znanost pobila �Str. 262. Пг. 9. Ime Isusovo i Franjevci. evangjelje i predobila crkvu, da vjerski redovi moraju za uvieke izčeznuti iz družtva, koje si je uzelo za g e s lo : »Napredak i sloboda« Ne, pristaše fanatizma i barbarstva, nesmiljeni neprijatelji razuma i misli niesu monasi, nego oni, koji bi, brišuć jednim potezom pera devetnaest stoljeća kršćanstva, htjeli povratiti nas u tmine poganskoga svieta ; to su oni, koji na­ stoje uništiti zajedno krjepost i pravicu, savjest i istinu, koji mrze na sve ono, što nosi znak katoličke vjere. (Kosac.) Ime Isusovo i Franjevci. koji je toliko doprinio za boljak katol. 29. E to mnogo se zadržasmo kod Crkve. sv. Bernardina, nu i punim pravom , jer 30, Sveti Bernardin umrie, nu iza je on bio najveći apoštol Imena Isu­ njega ne ostade g ola uspomena na njesova. Ол je pobožnost prama presv, poar rad j tuđe vidimo zam ašito djelo s Imenu učinio javnom, pučkom, obćenl1« temeljima, oko čijega usavršenja tom, crkvenom. On je ovu pob vrli njegovi drugovi i učenici. učvrstio mnogim čudesima. On je usta­ pora«. K ratak život ljudski da se izvedu novio i bratovštinu presv. Imena. On ogromna a i premda je bio Bernar­ je razjasnio visoke tajne njegove. On je ostavio iza sebe brojne učenike, koji din kroz 40 godina gorljivim apoštolom su za istu svrhu radili. On bista Im« i Isu a i m nogo postigao, ipak sjajno izpunio svoju uzvišenu daću, nije ( sam to djelo izveo. O v a je p o ­ povjerenu mu od Spasitelja, tc je m o­ božnost p odredjenju Božjem imala ne g ao spokojno ostaviti ovaj sviet. Pre­ samo uignuti sviet od opačina, nego minuo je g. T444 dne 20. svibnja Ii £.1 idkodjer sačuvati na stazi krjeposti. Spasovdana na golu podu poput svoga Zato i vidimo u redu serafinskom dugi sv. O tca F ranje prikriženih na prsima niz nasljednika Bernardinovih u prom i­ ruku, u gradu A k vili i to začudno uprav canju ove pobožnosti. U prvom redu u onaj čas, kad su njegova braća pje­ nalazimo sv. Ivana Kapistranskoga, sv. vala u koru Antiphonu (predpjevku): Jakova Markijskoga, bi. Matu iz GirPater, manifestavi nomen tu um homini genti a, bi. Bernardina iz Feltre, bi bus (Otce, očitovao sam tvoje ime lju­ Bernardina de Bustis, bi. Simuna iz dima). — D oista to je mogao reći sv. Lipnice i t. d. Serafsko nebo od pet Bernardin na koncu života : sad dakle, naestoga stoljeća je st j a k o divno, na dobri Isuse, ud id i vječnu plaću. — njem su se pokazale tolike zviezde, što Poslie cielih šest godina bio je pro gla no su blistale zaćaiavajućim sjajem. šen svetcem od pape N ikole V . On je Izmedju ovih osobito se iztiću njeke. najveći ures reda serafinskoga, a i ciela T o su uz sv. Bernardina sv. Ivan Kag a katolička crkva punim pravom slavi. pistranski i sv. Jakov Markijski. T o su I dostojno j e ; da bude slavljen onaj, tri najsjajnije zviezde to g a doba; to su �Вг. д. Ime Isusovo i Franjevci. tri jaka stupa serafinskoga reda onoga vremena Bernardin je bio drugoj dvo­ jici učitelj, nu kasnije držao ih je za svoje drugove. Meštar je uljevao svojim učenicima sve, Sto je najplemenitije i najsvetije, a učenici su se takmili sa svojim meštrom u pobožnosti i кгјсроstima. Naravno da su primili uz ostale krjeposti i pobožnosti i onu prama presv. Imenu Isusovu. Najprije ćemo se zabaviti sa sv. Ivanom. 31 D jelovanje sv. llernardina pro­ tezalo se je širom ciele Italije. A li poboŽnost prama Imenu Isusovu trebala je da predje granice njezine, da se га z ičije kao ugodni povjetarac po cielotn kršćanstvu. T o je učinio u velike sv. Ivan Kapistranuki. V e ć smo spom: kako je on bio štovateljem Imena Isu­ sova, kako se je ponio u Rimu prigo­ dom parnice Bernardinsk U cielom njegovom apoštolskcm radu, koi: se je protezao na velik dio Europe, vidimo g a kao nosioca zastave presv. na Isu­ sova. O v o je Ime svuda pro;i iedao ovo je bilo za njega najprikladnija za­ stava mira usred razdora i neprlnteljstva ; ono mu je bilo zublja, kojom je razgonio tmine i laži i privadjao krivo­ vjerce na pravu stazu spasenja; ovo je Ime bilo za njega sva nada njegovih poduzeća bilo mu je običajna riec i sredstvo u svim borbama. S ovim presv. Imenom budio je od sna tvrdokorne grješnike, ugrijavao mlake duše, užižao plamen ljubavi prama Bogu i bližnjemu. I on je poput svoga meštra ne samo propoviedao slavu o vo g a Imena, već i na osjetni način nastojao razširiti pobožnost prama njemu, davši ga urezi­ vati na kućama, crkvam a i t. d. I on je izlagao presv. Ime naslikano na karti Str. 263. ili barjacima na štovanje i poklon v .e r ' nicima. Jednom riečju : sve je Činio što i njegov sveti meštar, da ova poboŽnost uhvati duboki korien u srcima kršćan­ skim i da svi obljube svoga Spasitelja. BoBanski Spasitelj nagradio je i njega tvorenjem čudesa po svom presv. Imenu. O tom u njegovu životopisu, nu ne možemo mimoići slavne pobjede, koju su kršćani odnieli u Biogradu god. 1446. K a o što kršćani pripisuju slavnu pobjedu, koju su odnieli kod Lepanta nad Turcima za vremena sv. Pija V., moći sv krunice, tako t punim pravom pobjedu u Biogradu pripisuju moći klanjanja vriednoga Imena Isusova, kojega je barjaktar bio sv. Ivan KapiskL Poznato je kako je u ono doba gordi mjesec sve se više prikučivao zapadu, [ teć krstu. MehmedH., osvojitelj Car gr ida, prietio je, da će si podvr eit zapad, te je zadavao strah Bi Ri Spromao se je dakle najprije, da ivo ravnu Ugarsku, krene proti Beču, prije mu je trebalo osvojiti Rin^iad, koji je bio ključ Ugarske. U toj baš najvećoj pogibelji sa strane kr­ šćanske vladala je najveća mlakost. T ko bi složio tolike vladare, knezove i vite­ zove, da složno krenu u boj proti T ur Činu, koji je svakim danom napredovao i rušio pred sobom sve kao silna bu­ jica i Nastojanje sv. o. pape Nikole V ., a poslie njega Kaliksta III , da bi sklonuli kršćanske vladare na veliku kri žarsku vojnu, ostalo bi možda bez ploda kao jo š koji pat, da u onim težkim okolnostima Providnost vječnoga Otca nije dala Crkvi čovjeka gorljiva, apoštolske rieči i upravo ratobornoga duha, kao što bijaše sv. Ivan Kapistran. �Str. 264. Ime Isusovo i Franjevci. Njim su se sv. O tci mogli poslu­ žiti u ovoj tjeskobi. Svetac, prem se­ damdeset - godišnji starac, prihvati se ovo ga svetoga poslanstva sa strane Božje i namjestnika N jegova na zemlji. V elika pobožnost prama presv. Imenu silila g a je , te je bio pripravan svake trudove i napore podnieti, pače i istu krv proliti za čast istoga Imena. On u namjeri da sakupi križarsku vojnu prodje Njemačku, Austriju, Češku, Poljsku, Ugarsku, Vlašku, svuda sipljuć poput plamena svoju vatrenu rieČ, obraćajuć krivovjerce i grješnike bez broja, šireć pobožnost Imena Isusova, a ujedno potičuč na križarsku vojnu. N jegovoj sil­ noj rieči, koja je znala u srcima buditi oduševljenje za svetu stvar, mora se pripisati, što je brzo sakupljena kri­ žarska vojska, kojoj se je ia čelo sta­ vio proslavljeni junak i vojsko1 odj* Ivan Hunjadi, u pjesmama opje I Si binjanin Janko. Malena je dafc bila ta vojska prama ogromnoj sili aka, koji su se sgrnuli pod Biograc, ali je ipak ta mala vojska imala odnieri sl«> pobjedu, zabilježenu u poviesti zlatnim slovima, i to odvažnoŠču hrabroga voj­ vod e Hunjadija, nu ponajviše neustrašivošcu i djelatnošću barjaktara Imena Isusova sv. Ivana. On je sve uzdanje stavio u moć to ga presv. Imena i sv, K riža i. On je bio гек bi duša ciele te vojne, on je hrabrio vojnike u najvećim okršajima, on im preporučivao, da svuda i uviek zazivlju Ime Isusovo ili pobjedjivali ili bili potučeni, jer je u njemu spas. — D u g je tok te vojne. Znamo, da je i sam vojvoda izgubio nadu u pobjedu, nu Ivan g a je hrabrio g o v o re ć : Ne bojte se, gospodine, B og je moguć ; mi branimo stvar Božju i B r. g. Ime Isu sov o ; ja sam siguran, d a će B o g dati, ta će N jegova stvar pobiediti«. Svetac je sam išao s najhrabrijim vojnicima u najveći okršaj, noseć zastavu Imena Isusova i zazivljuć iza svega glasa presv. Ime. On je poput Mojsije klečao pred ratnicima i molio G. Boga, govoreć: »Spasi Gospodine, puk svoj! Gospodine, spasi puk s v o j! Gospodine moj Isukrste, radi se o T vojoj Časti, brani svoju stvar. I posljedni najžešći ju ­ riš Turaka, koji su srćali kao gladni lavovi, odbiše hrabro križari zazivljuć s Ivanom Ime Isusovo i tako oslobodiše grad. V ojvod a Janko na to zabrani križarima dalje radovati i izlaziti izvan da se Turci, ugladav malenu vojsku ansku, ne bi ohrabrili i p o ­ novno Ii na grad, nu sv. Ivan ipak s flu brljlm vojnicima izadje izvan grad i svojom zastavom . Bitka se i '■ ot ri. Ivan vi kaše iza sveg a glasa : Isus. isus, Isus I a kad je izne­ mogao, *r vojnicima: Sliedite mene, vičite .us, Isus . . . i vojnici g a slu­ šahu, te je ovaj grom orni podvik kao silni vihor bučao zrakom i dopirao nebu pod oblake. T a j siloviti zvuk napunio je uši Turcima i zadao im silni strah, te su počeli bježati glavom bez obzira, ostavivši na bojnom polju velik broj mrtvih i ranjenih kao i svu ratnu spremu. T o je eto slavna pobjeda, koju odnese kršćanska vojska moću Imena Isusova. - Papa K alikst III. čuvši za pobjedu, neizrecivo se obradova i 11a uspomenu iste ustanovi svetkovinu Preobraženja Gospodinova na б. kolovoza kao na dan radostne viesti. 33- Malo kasnije umre slavni vojskovođja Sibinjanin Janko u naručju sv, �Вг. g. Ime Isusovo i Franjevci, Str. 265. Ivana, koji se silno razžalosti radi nje­ g o v e smrti. D o malo i on se razboli, te u Iloku u Slavoniji blago preminu u Gospodinu 23, list. 1446. Mogao je reci sa sv. P avlom : »Veoma sam se borio, svršio sam tok života, sačuvao vjeru, ne preostaje mi ništa drugo do primiti vienac pravde. Proglašen je svetcem 1680. od Aleksandra VIII. Crkva g a u predpjevci na Magnificat i Benedictus naziva izmedju ostaloga i i z k o r j en i t e lj e m Turaka. N jegovu petdeset godina. Koliko je kroz to vrieme nevjernika, krivovjernika i razkolnika obratio i priveo u krilo katoličke Crkve, o tom u njegovu životopisu. Ovdje samo spominjemo, da je mnoga velika čudesa činio moću božanskoga Imena Isusova. On je ozdravljao i one, koji su bili daleko od njega, poslav im kar­ ticu, na kojoj je bilo napisana Ime Isu­ sovo. — T ako se je o va pobožnost sve više učvršćivala u puku ne samo mnogim propoviedanjem, već premnogim protivnost i rek bi ratobornosl proti ne­ vjernicima baštinila su njegova braća po redu, pa za to ih vidimo u svim zna­ menitim bojevima proti njima. — Tako vidimo pod Bečom uz bok slavnoga Sobjeskog fra Marka iz A v ijan a ; п Ugarskim vojnama fra Lovrn Ш џ? Вгш* čudesima. disi-a, kapucina; na otoku Rodu fra A n tu F rad in a; u Španjolskoj slavnoga Ksimenesa, kardinala franjevca; a fra njevac kapucin Pistoggia odvaži veliki duh sv. Pija V . za borbu kod 1 -н*а ; a ne treba spominjati dugi lraji borbe, koju su vodili franjevci po našim hr­ vatskim krajevim a pod geslom : za krst častni i slobodu zlatnu ! 34 T reći uz dvojicu v eć opisanih je st sv. Jakov Markijski. Kao učenik sv. Bernardina poprimio je od njega sve krjeposti, a osobito pobožnost Imena Isusova, te ju je svuda s velikom revnošću širio. N jegovo apoštolsko dje­ lovanje protezalo se je odveć Široko. Osim što je Italiju proputovao, vidimo g a u Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj Češkoj, Poljskoj, Austriji, Ruskoj, U g ar­ skoj, i po našoj miloj Bosni, gdje je bio dapače vikarom tadanje franjevačke vika rije, a kasnije provincije bosanske, a to j e djelovanje svuda trajalo kakovih 35. T reći učenik sv. Bernardina jest bi Mato iz Agriganti-a. On prije bijaše u familiji Manje braće Konven­ tualaca, nu zaČuv za slavno ime Вегrninovo, koji je svuda uzkrisivao stii odsluženje pravila sv. Franje, pridje familiju Obslužnika, željan što više naj vati u savršenstvu. I on postade bližim drugom Bernardinovim i s и n probja cielu Italiju, propoviedajuć duh 1 njegovu. I on se je našao u Rimu -sa sv. Ivanom Kapistrancem uz obtuŽt 1oga Bernardina, i kad je čuo iz usta namjestnika Isusa potvrdu pobožnosti Imena Isusova kako ju je širio Bernardin, tad ju jo š gorljivije prionu širiti, napose pak u Siciliji, svojoj užoj otačbini. T am o ju je tako razširio, da je malo ne svaka kuća preav. Ime ure­ zala na vratima. Dapače on je sve s a ­ mostane, što ih je osnovao, nazvao sa­ mostanima s v . M a r i j e o d I s u s a iz pobožnosti prama Mariji i Isusu. N ada­ lje i pečat osnovane provincije nosi nadpis: da se ovom Imenu svak pokloni. O va provincija u brzo tako procvate, da je brojila 50 samostana, od kojih je 40 imalo gornji naslov. BI. Mato bio je jednom riečju Siciliji ono sve, što je �Str. 266 Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. bio sv. Bernardin Italiji. Slika se kao i Bernardin, kako drži tablu u rukama s Imenom Isusovim s tom razlikom, sto uz njega stoji mitra, pošto je bio bi­ Rr skupom, sv. Bernardin pako ima tri mitre uz noge za znak, da je tri ponudjene biskupije odbio. (Nasltvit će se.) & Bezgrješno začeće i franjevačke predaje Piše fra A r k . B r k o v i ć . nazvan dja, Gaston de M oncade. T u se porodi na redovnički život. K a d se je kašnje S t a r i j i 1), rodio se je god. [386. Njegov otac Archambaud de Grailly, častna i visoka osoba, Ijubeć pravicu i uzpeo na vrhunac slav e, bio postavljen na čelo mnogim biskupijama, upravite­ ljem mnogih sam ostana, po stao kardi znajuć dobro upravljati svojim podlož­ nicima, bijaše glavar Bucha u Aquitaini. Mati njegova Izabela de F o ix mm je god. 1398. nasliediti svojega brata u grofoviji Foixu i podgrofiji Bearnu. Najprije ih pohodi kušnja : pet je g o ­ dina bilo prošlo od njihov 1 vjenčanju a da nebo nije blagoslovilo ova sdruženja: »Vidiv to Izabela-, \ je­ dan stari kroničar, »zavjetovr se Bogu, bi. dj. Mariji i sv. Franji, ako imadne nalom i poslanikom sv. S tolice, priznade se s ganutljivom poniznošću nedostoj­ na nosi haljinu sv. o Franje, te V Kardinal P eta r de Foix. Kardinal Petar de F oix, moli t svetca, da ne pazi na nje­ g o v e gr nego na vjeru i pobožnost njegovih eija, koji su g a posvetili njegovoj službi prije nego se je rodio. 1 četvero djece, da će Četvrtoga dati ц. red spomenutoga sv. Franje«, Nakon mnogih hodočašća Gospi a Pirenejima, osobito u Sarancu Izabelina molba bi uslišana. Ona porodi jednu kćerku i pet sinova, koji su giasovitiji svojim veleumom nego li rodom. T r i prva i peti odlikovaše se oružjem ; četvrti je bio kardinal de F oix. Petar jo š mlad odgovori zavjetu svoje majke te nakon sjajno dovršenih nauka u Toulousi dodje u franjevački samostan u Morlaasu, što g a je god. !ednnni g a d akle franjevačkom samostanu rod. 1408. potraži Benedikt X III., papu avignonski, da mu povjeri upravu uskupije u Lcscaru . Sliedeće je .line (1409.! A leksander V ., komu se u svem pokoravao, im enova ga biskupom toge grad a, a Ivan XXIII. izabra g a ili potvrdi za kardinala god. 1413. ili 1414. C rkva je onda prolazila kroz krizu, koja ju je m ogla hiljadu puta uništiti, da nije bila božanska. T r i su se pape otimali za Petrovu stolicu. U tom je sukobu morao u duhovim a vladati velik nemir. Petar de F o ix prigrliv stranku Benedikta X III., zatim onu Aleksandra 1265. utemeljio jedan od njegovih pre- V . i Ivana X X III., гек bi da se je konačno obratio k prvom u. R odjen od '/ Ze od njegova nerakt Petra Mladjegs, kardinali foisko^a. plemićke porodice, već g lasovit radi svojih sjajnih sposobnosti i velikih �Вг. 9. Bezgrješno začeće i franjevačke predaj« vrlina, nije sc čuditi, što su razni pape sve u potre bili, da g a privuku na svoju stranu. U ostalom njegova porodica i biskupljani bijahu uz antipapu, ali Petar ostavi konačno Benedikta VIII., kad je vidio, da ovaj žrtvuje občc crkveno dobro na svoju osobnu korist. U tom je on radio kao i V inko Ferrier. Dne 5. veljače 1416. naš odlični crkveni dostojanstvenik dodje na sabor u Konstancu i i i . studenoga sliedeće godine učestvova kod izbora Martina V . Odtada je bio siguran pravi papa. Vidjet ćemo, kako s e j e naš kardinal bez mjere žrtvovao za obranu zakonitoga Petrova nasljednika i svojim uspješnim djelova­ njem popravljao ruševine, što su se usljed razkola bile nagomilale. Benedikt XIII. tvrdoglavo branio na svojoj stieni u feniscoli. Izaslanicima sabora u KonsUncu odgo­ vori, udariv rukom po s-ojoj stolici: • O vo je ko včeg Noemov.« On umrle god. 1424., preporučiv svojih Izama kardinalima, da mu izaber na cdnika. Kanonik Gilles Mugnos uze njLgovo mjesto i ime Klemcnt VIII. Martin V . pomisli na kardinala foiskoga, spremi kralju aragonskomu, koji je vazda bio za antipapu. Nakon pogibelj nih pregovaranja izaslanik papin predobi Alfonza V .. koji odpremi poslanike, da g a sklone neka se o d re'e, što on i učini 26. srpnja 1427. Prije nego ostavi Italiju, poslanik sv. Stolice sve sile uloži da skupi sabor u T artosi za podpuno uništenje razkola, izmirenje kralja aragonskoga i reformu članova španjolske crkve. Papa, rimski dvor i ciela se je crkva radovala nje­ govu uspjehu. Ne namjeravamo ovdje objelodaniti Str, 267. podpuna životopisa našega odličnoga crkvenoga dostojanstvenika, jer bi prešli cilj, za koji pišemo. Dne 30. lipnja 1432. petnaest ili dvadeset prelata u Balu htjedoše da si prisvoje upravu vrem e­ nitih dobara sv. Stolice. Eugen IV. bijaše imenovao svoga vlastitoga brata Condulmara upraviteljem mletačke g r o ­ fovije. Njemu podje za rukom, da ozlovolji svoje podanike. N a to se balski dostojanstvenici odluČiše da povjere to poslanstvo španjolskom kardinalu Carillu, kojemu lako podje za rukom, da za gospoduje tom grofovijom U toj skrajnosti obratiše se na Petra Starijega. Papa mu povjeri poslanstvo u Avignonu, kojemu pripoji najveću vlast nad zem­ ljištima u A ixu , Embrunu, Arlesu, A 1 ,’;, Toulousi, Narboni i mnogim drugi ^radovima, Neustrašivi se kar­ dinal 1 tavi kao general vojske. On bijaše sk sve sile grofovija F o ixa i Arm agnara one mnogih crkvenih ргоvln< te raži stranku Allonza Carilla i za„ spo.'ova Avignonom. Mi ivorinio o vojniku, a zabo­ r a v im na redovnika. Petar de F oix n svom burnom životu ne zaboravlja, da je on učenik siromašnoga Asižanina; on ima najveću pobožnost prama tome svetcu, koju i medju drugima širi svom svojom vlašću. U svojoj oporuci očituje veliku pobožnost prama sv. Mihovilu, svome angjelu čuvaru, sv. apoštoiim a Petru i Pavlu i drugim svetcima, koje rado nabraja. A li osobito prama Mariji ima duboku i nježnu pobožnost. Njezina mu slava neprestano lebdi pred očima, a otajstvo bezgrješnoga začeća jest osobiti predmet njegove gorljivosti. Kanonik Veras opisao nam je u X V III. vieku spomenik nad njegovim grobom. �Str. 268. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Br »Vide se u spomenutoj crkvi (koja je onda pripadala avignonskim franjevcima) uz jedan stup dva velika kipa iz kamena: toj svetkovini slavili posvećenje Marijino u utrobi njezine majke. jedan predstavlja jednoga redovnika uzprav s podignutom desnom rukom, predsjedanjem kardinala Petra Starijega a uz njega bijahu kardinal Alain de Coetivi, R obert, nadbiskup iz A ix a i dvanaest biskupa. Čitatelji se sjećaju odluke, što ju je izdao sabor u Balu dne 17. rujna 1439. T a odluka, plod drugi je redovnik nekoga drugoga reda na koljenima, sklopljenih ruku. R edov­ nik uzprav jest kardinal Petar de Foix, franjevac. Desna mu je ruka podignuta da dade odrtešenje uz njega klečećemu redovniku: to je o. Petar Montson, A vignonski se sabor otvori pod velikih nauka i ogromnih poslova, bijaše kao dragocjeni biser zavijen u blato dominikanac, naučitelj u Parizu, a na­ rod 11ošću Araganac, koji je krivo nau­ čavao o bezgijeŠnom začeću bi. dj. Marije. Pod sobom ima kao zmajevu glavu s ovom riečju: H a e r e s e o s . E to to je pravi tumač nauČenjaka, koji гек bi d a je danas razpršio sve sumnje razkola. Marija se nije mogla zadovo­ ljiti takovim štovanjem. Ona se je m ogla podpuno pravo poslužiti riečima svoga božanskoga S in a: »Ovaj me puk poštiva ustima, ali je srce njegovo da­ leku od mene«. Pape će s vremenom Mi vrlo sumnjamo, da je Petar de E ob: ikada poznavao Petra Montsnua. Možda se je tim spomenikom htjela izraziti velika njegova revnost 11 pobijani« č an protivnika Marijine povlastice, 1 se onda zvali M o n r o n i s t i . i su Imamo medjutim jasniji di da je on čvrsto vjerovao u bezgrješno z a č e ć e : hoćemo da govorim o u gnonskom saboru god. 1457. T o je znamenita činjenica, koje niesu dosti iztakli pisci našega reda. T o je p r v i b i s k u p s k i s a s ta n a k , na kom se je n a r o č ito r a z p r a v lja lo m n ie n je u p r ilo g K r a ljic e a n g j e o s k e . Istina, voć su sc mnogi pokrajinski sabori bavili tim pitanjem, ali su to činili samo kao o kakvom nuzgrednom pitanju ili jedino za to, da se uvede svetkovina začeća, iz čega se u ostalom nije moglo zaključiti na Marijinu povlasticu, je r su protivnici u '1 L*b»TiC«. B n ll e l in p h i lo lo g iq n e . h ie lo r i q n e et oiima ustanovama i odlukam a nau­ luk balskoga sabora o bezgrješ- "om г. ii ali g a ne će nikada ime­ novati. nonski sabor ponovno pre­ tresa glasovitu odluku, pa videć da se u sv 'гп slave s crkvenim štovanjem i kah kon jerom, odobraje ju i pri hvaća kao svoju. »Naredjujemo. da se odluka Iskoga sabora o bezgrješnom u bi. dj. Marije nepovrjedlj’ ivo obslužuje. S tro g o svima zabranjujemo pod кагап izobćenja protivno propovtedati ili javno govoriti. A k o bi se tko usudio drugčije činiti, hoćem o da odmah рапе pod tu kaznu. N a prvom sinodalnom sastanku, koji će svaki biskup držati u svojoj biskupiji, morat će se proglasiti naše odredbe, koje će i žup nici saobćiti puku.1)« Dne i i . veljače 1858. Bernadetla noubirous iznenadi se u Lourdu na obali G ave ukazanjem jedne liepe Gospodje. N a 25. ožujka čisto djevojče zapi Ia za njezino ime, a Gospodja ') Lftbbe, t. XIX. C on csil-, р»г- l83- �Br. 9. Reform e katoličanstva. sklopiv ruke na prsima i pogledav u nebo, izgovori ove proste rieči : »Ja sam bezgrješno začeće,« T o svatko z n a ; ali ne zna toga, da je ta liepa lourdska zemlja, koju je neoskvrnjena D jevica gazila svojim nogama, u X V . vieku pripadala porodici de F o ix krje- Str. 269. pošću dara, što ga je godine 1425 francezki kralj Karlo VII. učinio Ivami I-, grofu de F o ix i podgrofu de Bearn, bratu našega kardinala, koji umrie 13. prosinca 1464. u 78. godini i bi poko­ pan u redovničkoj haljini u avignonskoj franjevačkoj crkvi. (Najtaril i t se.) Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličanstva. Piše fra I v § a M i j o v. I. O b ovom e pitanju, koje je danas već postalo baš zanimivim a i vn’ tako da se zbog njegove važnosti, a i pogibelji njime bave mnoge učene glave, bilo je već govora u našem listu (br. i — 4 lanjske godine), i to povodom knjige dra. Ehrharđa o Isto« st\ i. Oni su članci bili temeljiti, uprav i rpivi, a đonesosmo ih po ljubljanskom ^Katol. Obzorniku." Zadnji broj iste siti otre do­ nosi veselu vijest, da je isti pisac ’ tuj skoro ciklus svojih govora o »vjerskome življenju u katoličkoj crkvi,« i to kao dodatak i nadopunjak spome­ nutoj knjizi o reformi katoličanstva, koja je bila, a i punim pravom, uzvitlala to ­ liko prašine prosvjeda i kritika su strane katoličkih pisaca,1) I ako dr. Lhrhard tvrdi, da svojih nazora iz prve knjige nije promijenio, to ipak njegove su misli ovdje u ovoj posljeđnoj bistre i t, Das religoac Leben in der katolischen Kirche io sieben F«t«npredigteo dargesiellt and gc-vUrdigt »on Dr. A. Ehrbaid o. 0. Profesor i. d. UniverBil« i. Elaaes- Preiburg i. Breisg, 1904. čiste, a da ih je u prvoj ovako jasno i iznio, za cijelo se neprijatelji Crkve ne bi poveselili nad ovom pojavom. li svojoj knjizi Ehrhard luči idejal vje 'ga življenja i njegovo prak tično ubje ienje. Idejal i realizovanje sje« i j e ’ie amo u Bogu, a na svijetu je i® njih neprestani sukob. Кг šćansk > dejal najveći i najsavršeniji, je r je b.iijji (Ehrhard priznaje, da se je i njemu samomu to uvjerenje tim djelom ustalilo), ali ljudi u vremenu taj idejal samo nesavršeno utjelovljuju. I o tome idejalu govori ova Ehrhard ova knjiga Najprije dokazuje, da je religija ko osnova svjetske po vješti, ko prva potreba čovječe duše i najdublji pojav čovječje naravi, centralnoga značenja za vas kulturni život Čovječanstva. Isukrst je utemeljitelj pravoga vjerskoga života čovječanstva, C rkva je posredovatđjica toga življenja, milost mu životna moć, euharistija središte, Isusovo uskrsnuće jam stvo za njegove pobjede, a prva dužnost mu boj sa svijetom I �Str. 270. 1 ovdje pisac izlaže, šta on razu­ m ijeva pod imenom »svijet, t što je veoma zgodno, jer je baš pri toj riječi tolika zbrka pojmova.-a odatle došljedno i toliko nerazumijevanja. Boj sa svijetom, i j, sa svim onim, što je svijetu nez dravo, grešno, sa svim što truje nje­ govu kulturu, religiju, filozofiju i umjet nost. Boj sa svijetom ! naviješta Ehrhard u ovoj drugoj knjizi, dok je prva bila za pomirbu s tim svijetom. A u tu svrhu C rkva bi se, po prvoj Ehrhardovoj knjizi, morala prilagoditi današ­ njemu svijetu, prilagoditi se duhu na­ šega doba, da g a opet sebi dobije. T o bi drugim riječim a baš na dlaku o dgo ­ varalo Apoštolskoj zabrani: conformari huic saeculo. Pomirba sa svijetom ! ga vori o v a druga knjiga, t. j. potrti . sa njegovom kulturom, u koliko ona po­ štuje zakone kršćanske etikr i estetike. AK u toj pomirbi uopće 1 ne treba go voriti, je r se C rkva nije nikada proti­ vila niti se može protiviti on< , što je u svijetu 2aista dobro > lije 2. Za pravo razumijevanje onoga pokreta, što se od neko doba začeo izmegju učenih nekih katolika, a Što ga uopće krstilo imenom »reform katoli­ ci zrna«, teško da bi se mogla naći zgodnija knjiga od one, što ju je sko riče izdao poznati apologet P. Albert Marija W eiss, dobro poznat svijetu sa svojih temeljitih radnja1). K n jiga nosi naslov : „D ie religiose Gefahrt." V jerska pogibelj, pogibelj, koja vjeri prijeti ne od toliko proširena bezvjerstva, nego baš od tolikih vjera i religija, što dano­ mice niču. W eiss ih nekoliko nabraja: ‘) Vidi »Kata!, Obzoroilc« sv. III od ove godi— Br. g. Reform e katoličanstva. religija akomistična, realistična, atei- stična, estetična, psihologićna, esoterična, politička, socijalna, liberalna, seksualna ; religija empizije, slobode, napretka, ideje, d u h a; religija vječnoga svjetla, sunča­ noga osvita, sumnje i na koncu jo š — religija religija. P a zašto baš odatle pogibelj za vjeru? T a nije li to znak, da današnje društvo nije ipak sasvim ogrezlo u m a­ terijalizmu, 'grobnici svake vjere, pa zato ima nade, da će se jednom ipak povratiti kršćanstvu ? A W eiss baš tvrdi, da je to znak najpogubnije bolesti na­ šega doba, znak prave duševne anar­ hije. Istina doduše, znak je to, da društvo ipak ne može bez kršćanstva, koje je ivrgle, da ono ne može nikud nikamo hc »re, koju je zakopalo, ali nije li veoim guban znak, kad uza sve to spoznar će da opet prigrli odnemareno njtvo, neće da se povrati prtivnj vjeri, nego da se radije hvata sv : akih opija i bezumlja? Moderni je iek ntpustio kršćanstvo, zakopao pravu v ru, ali je r se bez nje neda živjeti to ga je spopalo zadovoljstvo, koje graniči 9 očajnošću, što je sasvim razumljivo, ako se u obzir uzmu velike potrebe ljudske duše. I u tome dušev­ nome stanju stade da stvara nove reli­ gije, da stvori nešto, što bi nadomjestilo zavrgnuto kršćanstvo. Odatle nove vjere, ili bolje svegj nova bezumja, svegj nove utopije. A to opet sa svoje strane poragja novim nezadovoljstvom, mržnjom odvratnošću, očajem. Odatle eto ova pogibelj za vjeru, jer se na koncu iz svih tih religija izleže — ireligija, ne­ gacija svake vjere. N ego ostavimo za sada na stranu to svakako zanimivo i važno pitanje, a �Br. 9. K o je papa vidimo Sto W eiss kaže o novim refor­ matorima katoličanstva. W eiss ih s g lave osugjuje, a za svoje tvrdnje donosi krepkih kokaza. Prije svega drobi u komade, da napipa stari zarodak tome pokretu. Л star je on, koliko je stara i borba izmegju svjetlosti i tame, izmegju istine i laži. U njihovoj sredini vazda ćeš naći ne kakvo polutanstvo, koje udara svako­ jake pogodbe, ne bi li se susreli. T ako polutanstvo nazvalo u iS . stoljeću ga likanizam, jansenizam, jožefinizam, u 19. vijeku po vilo liberalizam, a VVeiss tvrdi, da je rogjeno njegovo čudo, pravi »ka­ tolički liberalizam« današnji — »reformkatolicizam*. Bilo to godine Gospodnje ' Biskup Sipijo Ricci sazva sobraoje, poz­ nato kasnije svijetu pod imenom »pistojska sinoda«. Bilo na tome sobranju svake ru k e : zaudaralo JVC u jedno i galikanizmom i jansenizinom * ubronijanizmom i jožefmizmom i 1 inalizmom, a sve opet skupa udari jednu sviralu : ne slušaj Crkve, mrzi crkvene predaje i skolastićnu teologiju, уа oči­ jukaj sa svjetovnim duhom! Vladiku Riccija od onda častili časnim naslovom : »preporoditelj kato licizm a!« A šta su nova ti »preporoditelji« donosili ? E vo u kratko: 1 i Str. 271. Zadnjih se stoljeća grdna, gusta tama spustila nad C rkvu; potamnile uopće važne "vjerske i moralne istine. A za sve to najveća krivnja ide Crkvu. Teologija je bez ikakve vrijednosti, dokle god je prati skolastika. Sve je krcato obreda. U religiji treba razliko­ vati bistveno od nebistvena. T ako je čašćenje svetaca nešto nebistvena, a nebistvena je i pobožnost prama božjoj Majci, Pobožnost srca Isusova, bratov­ štine, škapular, svete slike po crkvama, latinština u časnoj liturgiji, redovi, za­ vjeti, oproštenja, ispovijed, duhovne vježbe i poslanstva, hodočašća, litije, posti i blagdani . . . sve je ovo nevaljain, pa sa svim tim u kut. A li najhn na zubu bilo neženstvo. l ’roti ovom napisaše Čitave gomile knjižurina. etična književnost, spisi sv. Franje a, knjiga »Stope Kristove«, sve in. to ћ jaše za peći, jer da po­ spi- iu ne--., ralan misticizam i pobožnja ljenčarenje. K a t se vidi, ljudi zaplovili stru­ jom г 'estantizma. Filozofija, što je n i ogovarahu, bijaše Kantova. U par riječi dalo bi se valjda izraziti vrhovno načelo onih reformatora : Udarimo nagodbu sa svijetom, s modernim čuvstvovanjem i poj ima njem, s racijonalizmom, s onim, što se onda zvalo »Freigeisterei«. (N«su»i« ic se.) Ko je papa? Papal to je ono milo i štovanja vrijedno ime,koje nas na dužnost ljubiti i pravo biti na vlast zapovijedati i obvezu svakog sjeća ljubljen, slušati, P a p a ! jest ime dostojanstveno i odlično, jer buduć grčka riječ »papa« znači otac, to se ne može u nekomu zamisliti veći ugled i plemenitije dostojanstvo �Str. 272. K o je papa? od onoga, kad g a ide ovo iine. P ogla­ vito samom Bogu pripada ime oca, jer od Njega kao stvoritelja sviju stvari ima svoj početak i postanak; za N jega po stoji i Njemu je pođvržena cijela obitelj neba i zemlje. Dakle jasno je, da se ime otac ne izvodi od drugud, nego od sam og B oga, koji je otac svemogući i otac svima općeniti. O ci se ipak na­ zivlju i lju d i; ama to nijesu, doli po krjeposti o vo g najvišeg očinstva, kojeg ih sami B og čini dionicima. On hoće, da se po ovom imenu raspozna u obitelji glava, u gradu poglavar, u državi vladar i u kraljevstvu g osp od ar; pa stoga ko ne će pomisliti, da mora nositi to ime, po kojem ćemo g a moći raspoznat, i jedan čovjek, koga je Božja mudro=t izabrala za ravnatelja, vladara ■ pogla­ vicu one nepribrojne obitelji vjernika, koji se po svim stranama sr jeta živomu Bogu klanjaju i p r e s v e t ime njegova Sina Isusa zazivaju ? Da, l iko j ' V eć od prvih vjekova kršćanstva sova namjesnika {rimskog biskup jJ cnito nazivahu o c e m ; a od nii'hijg, za taj izraz počeše rabiti grčki n a ziv: napaotac. Oh, kako mi se utješljivc, a ujecjno i veličajne misli u srcu bude ! Utješljive, je r dok zazivam onog O ca, koji sjedi na nebesima, te koji se po pravu kao moj Stvorac nazivlje tim imenom, moram se diviti njegovu promislu, koji hoće, da u tom imenu upoznam i onog, koji je moj otac i općeniti otac svih vjer­ nika ovdje na zem lji; veličajne misli, je r dok Njemu samom pristaje naročito to uzvišeno ime, razumi se i o jednoj osobi, koja, čim se imenuje riječju: papa bez ikakvog drugog pridjevka, znamenuje polag svih otaca i sabora onog čovjeka, koji obnaša u Crkvi Br. g. vrhovnu vlast, što mu ju je sami Bo^ dao. » P a p a nam to zapovijeda«, rekoše oci sabora kalcedonskoga, i tom jedinom riječju bez ikojeg d rugog dodatka ra­ zum ili su sv. O ca, razumili su onoga koji ima pravo zapovijedati i zapovijeda svim vjernicima na svijetu, jer je on otac sviju vjernika Papa je im e ; ime, koje izrazuje dostojanstvo na zemlji, i ti ipak pitaš, ko je papa ? dakle veliko najuzvišenije unatoč toga A znaš Li, šta pitaš pitajući, ko je papa? A k o ne znaš pocuti : Pitajući, ko je papa? pitaš za stvar, koja se tiče cijele kršćanske vjere. Pitaš, da li će C rkva Isusova trajati do sv rletka svijeta, ili će se tečajem vrenv raspasti i propasti. Jer, ako ne l i j « lin/je papa, to ne znaš ni to, da li m oi ilti zgrada bez temelja, stado bez pa; vojska bez zapovjednika, Iagja be/, k inrilara, tijelo bez glave, stal be/ k irjena, po to k bez izvora, bilj nez su n ca; a naprotiv, ako znaš, ko je papa, već imaš pravi pojam o nepokul ivosti i neprestanosti C rkve; je r k..d ti se ona u sv. Pismu pred­ stavlja u prilikama zgrade, ovćinjaka, lagje, tijela sa mnogim udima, plodnog stabla, potoka izvirućih iz istog vrela i mnogobrojnih bilina, koje rasvjetljuje sunce to razumiješ, da ne može op­ stojati zgrada bez temelja, da će sc rasprŠit stado bez pastira, da će biti potučena vojska bez zapovjednika, da će zalutati lagja bez kormilara, da će se uda bez g lave raspasti i sagnjiti, da će se stablo bez korjena osušiti, da će biline bez sunca usanuti. N o u ovim prispodobam a nije ti još dosta razumljiva slika p a p e ; je r ti po njima jo š ne opažaš na njem one �Br. g. K o je papa ? punomoći i vrhovne vlasti, kojom vlada, upravlja, uzdržaje, hrani, pase, podučava, rasvjetljuje i popravlja; a kad bi se papi oduzela o va božanstvena svojstva, kojim bi se onda pravom moglo reći, da ikako i opstoji Crkva Isusova, jo š više, da će opstojati do konca vijeka ? C ik v a Isusova jest jedna, a od uz mi Crkvi glavu, pa mi tada kaži, gdje je to jedinstvo? »Nema jedinstva Crkve«, odgovara učitelj angjeoski, »bez jedinstva v jere ; nema opet jedinstva vjere bez jedne vrhovne glave«. A k o se dakle oduzme Crkvi vrhovna glava, ne po­ stoji više to jedinstvo; a kad nestane jedinstva vjere, nema više ni Crkve, ni pravog svećenstva, ni istinitog bogoštovja. Nijesam li dakle pravo rr'. kad pitaš, ko je papa, to pteia za stvar, koja se tiče cijele kršćansk vjere; jer papa i Crkva jesu jedna ista stvar. Dakle kao što 'ne može on opstojati bez nje, tako ne može ni bez n jeg a; ter kao Što je Crkva ianova Božja, tako je i njezina glava kojoj je data taka vlast, kakva je uužoa pogla­ varu, pastiru i ocu te Crkve. Ov ' hi dokaz sam bio dostatan da se dokaže, ko je papa ; ali ko želi to potpuno znati, nek najprije zna, ko je Petar, i onda će vidjet u Petru, ko su bili, ko jesu, ko će biti do svršetka svijeta njegovi zakoniti našljednici. K o sumnja, da je Petru a ne drugom da to od božanskog Meštra prvenstvo megju apoštolima i učenicima, a po njima briga nad svim vjernicima, te da mu je osobito povjerena vrhovna uprava i vlast nad cjelokupnom Crkvom : nek me poćuti i razumi; pa ako se ne osvjedoči o istini, onda je bez umnik, Str. 273. tlapnjak, bezbožnik i čovjek bez ikakvog suda. Prati samo svaki korak o vog apoŠtola od onog časa, kad g a Isus pozva za apoštola, i ozbiljno motri, kako se s njim ponaša božanski Spasitelj ; pazi na djela, znamenja i otajstva, koja naj­ prije proriču, a zatim očito pokazuju Petrovo prvenstvo megju apoštolima. Petar se prije nije zvao tim imenom, n e g o : Šimun, sin Jonin. T ako pak ime ovom apoštolu promijeni sam Isus, koji mu s promjenom imena navijesti velike stvan ; jer nazvavši g a : Cefa, što znači stijena, nije namjeravao drugo, nego sebi ga pridružiti, da vlada njegovom Crkvom. Tim pridjev kom priopćio mu 5c onaj naziv, ono svojstvo, koje pripaoogiavito Njemu samomu, »Petra erat >tus — Krist bijaše stijena«, Kad je pit Isusov : » K o s a m ja ?« Petar ga priznao: »Ti s i K r is t , S i n B e - * a ž i v g«, nagradio mu je On to 'ш г | е sa: „ T i s i P e t a r — s tije n a , i na to j s t i j e n i s a z i­ d a t ču C r k v u m o ju . i v r a t a pakl a n e ć e j e n a d v la d a ti« . divnih li riječi i veličajnih obećanja! Šta htjede Isus ovim obećanjima i ri­ ječima kazati Petru ? Evo šta, kako to razumi sv. L e o n : K a o što ti je moj Otac — govori Krist Petru — objavio moje Božanstvo, tako ti ja objavljujem tv jje uzvišenje; jerbo si ti Petar i na tebi ću sagradit Crkvu moju, i premda sam ja neoskvmuta stijena, ugalni kamen, koji spajam obe strane, t. j. dva na­ roda : Židove i pogane ; ja temelj, izvan kojega niko ne može drugi postavit: ipak si ti stijena, stijena druga, koju ja uzdržajem i utvrgjujem ; te ono. Što je meni po naravi vlastito, to je i tebi �K o je papa ? Str. 274. po dioniŠtvu sa mnoin zajedničko Ima Ii od ovoga jasniji i'okaz, koji bi nas osvjedočio, da je Petar od Isusa metnut za vidljivu glavu C rkv e? K o g o d drži, da je temelj u zgrade ono, što je na tijelu g la v a ; a što je na tijelu glava, da je u kući domaćin, u gradu upra­ vitelj, u kraljevstvu vladar, taj razumije, da je Isus, rekavši P etru : na tebi ću sagraditi C rkvu moju, stavio g a njoj za Br. g. ko je onaj, Što no Jeta s Isusom suvih nogu po moru ? O no je, ako g a po njegovoj tvrdoj vjeri poznaš, Petar A šta znamenuje ono Petrovo Šetanje po morskim valovim a i U onom mnogom valovlju nazri jevaj sa množinu naroda, a u namjesnika, koji će jednom narodu, nego sv. Bernardom Petru Kristova zapovijedati ne svima narodima stodršca. i plemenima, koja će sačinjavati dijel kraljevstva Božjega, koje se ima rasprustranit širom cijele zemlje. No ovo Krist obeća Petru, da će mu dati ključe nebeskog kraljevstva. A zar ovo nebesko kraljevstvo ne znamenuje Crkvu? nije dosta, nego se jo š čudi i snebivaj. Ko je onaj, što no skače u more, dok mu drugovi ribari sjede u svojim čam­ Imati dakle ključe o vo g kraljevstva ne znači drugo, nego imati vlast upravljati s njime, i to upravljati kao pravi i zakoniti namjesnik onoga, koji 1U0 cim a? I to je Petar, koji preko vodenih talasa hrli do Isusa stojećeg na obali. temelj, za glavu, za upravitelja, za vla- te klju če ; buduć da predaja ključa na­ značuje predaju ugleda, vi'a ti i prven­ stva. K a d je dakle lans obećao klju fc, tim mu je obećao i vrhovno pegla- rslvo u cijeloj C r k v i; je r kao što eČeno osobno i naročito Petru . » T e b i ć u d a ti k lju č e k r a lje v tv a neb e s k o g « , takogjer je isto rečeno n je m u : »Š t o g o d s v e ž e š n a z e m *j i, b it će s v e z a n o i na nebu, a što g o d r a z r ije š iš n a z e m lji, b it će r a z r ije š e n o Ovim božanskim Isus jedan čin one i na nebu«. riječima vrhovne izrazi vlasti (opraštanja grijeha), koju je bio dao Petru predavši mu ključe kraljevstva. T a k o v a su Božja obećanja, a obećanja Božja ne varaju. N a koliko i koliko načina potvrdi Spasitelj o va obećanja! U koliko i koliko prigoda O n pokaza svojim apoštolima, da će Petar biti njegov namjesnik i vrhovni pastir cijele C rk v e! T a promotri samo i čudi se, Šta o vo znači ? Čam ci po spome­ nu nauČitelju predstavljaju pojedine crkve, a more cijeli s v ije t; po tom ćeš razabrat ,1 je ovaj čin najsigurniji znak p o -eh tog svećeništva P e tr o v a ; jer 'ok sva' ' od apoštola bude uprav­ ljan шо sivoj om crkvom , on će biti vrhovni f _iavar sviju crkava, koje sači­ njavaju uio jednu općenitu Crkvu. Pa ko bi jjŽ m ogao o tom sumnjati? N e svraćaj jo š s Petra tv o g po gleda i uvidit ćeš, da je izmegju svih drugih odregjen i osobito povlašten od Spasitelja. K a d je Isus jednoč morao platiti porez, zapovjedi Petru, da baci udicu u vodu i u prvoj ribi, što izvuče, nagje potrebitu svotu, kojom plati porez za Meštra i za s e ; što dokazuje, da kao što Isus, tako i Petar obuhvaćaše sve druge učenike, kojim a je imao biti poglavicom. Htij ući Isus pokazati, d a je lagja, krijom Petar upravljaše, prava slika njegove Crkve, počasti ju svojom osobom, kad no je iz nje naućavo narod, koji g a s obale slušaše; i time nam �Br, 9. K o je papa ? S*e >7 ! najprije obećao, pa onda i podijelio ? Nemoj se samo umoriti držeći tvoje oči uprte u l’etra, i vidjeti ćeš. koliko se puta on pokazuje prvi me gj u svim a: U vijek prvi g o v o ri; uvijek se pivi inegju apoštolima spominje ; prvi ispovijeda Isusa za Sina B o ž jeg a ; prvi, kom e — po misli velikog Augustina Isus na pošljednjoj večeri noge pere; prvi od svih apoštola ugleda uskrsnulog M e š tra ; prvi svima navješćuje slavr uskrsnuće Isusovo; prvi posljie usl suuca pitajučem Spasitelju triput zasvjedoĆava svoju ljubav. D ok u ovom jašu motriš Petra, pomnjivo poćuti, S'x) mu Isus kaže : te ćeš lasno uviditi, da prv* itvo, koje mu je radi vjere bilo iaflo, sada radi ljubavi i podjelj« .0; pošto si dosad Petra promatrao kao odregjena za vrhovnog pastira, sad ga vidiš proglašena i izabrana. A kako? k v o k a k o : Isus poslije svog uskrsnuća od mrtvih često se jc razgovarao sa svima »pasti« po Božjem jeziku znanienuje : upravljati, vladati; jer se razumi, da nije Petru data uprava, vlada i duhovna vlast nad ovim ili onim pukom, gradom i pokrajinom, nego nad 9vim pucima, vladarima, pastirima, svećenicima i bi skupima, koji spadaju u ovčarnicu Kri slovu. Isus veli Petru neodregjeno: » P a s i j a n j c e m o je , p a s i o v č i c e " je , p a si o v c e m o je , jednom ПЈ' "Ijelo stado moje; a buduć je ovo s t jedno, očito je, da tebi svu nad nj ' n ieravam brigu ; tebi dajem prvenstvo tebi svu vlast, o Petre, koji si s ’ena, na kojoj sagragjujem Crkvu m°j c*b' u čije ruke polažem klju 'e kialj -tv.i .ebeskog; tebi, koga, postavljam proglašujem za namjesnika m° g a 1 -« ]i čuo ? Zar ne nazrijevaš u Tvtw puninu one vlasti, kojoj nema na zcmlP ni ravne, a kamo li veće? A ko dakle usred apoštola, koji takogjer učenicima zajedno, a s Petrom inapose, Hotijući On jednoć, da dobije od P etra ja vn o svjedočanstvo njegove ljubavi, i to ljubavi veće, nego li drugih apoStola, da njemu dadne on, što drugim nije dao, trikrat ga upita: . P e t r e , dobiše neposredno od Isusa veoma veliku vlast, uvijek prvog vidiš P etra: prvog govoriti na D u h o v e ; prvog sa čudom sv. vjeru potvrditi; prvog na apoštolskom saboru u Jerusalemu svoje mnijenje izreći : prvog Židove obraćati I ju b iS li m e v i s e od o v i li .U fc 0., Mu trikrat o d g o vo r na to .G o s p o d i n e , t i z n a S , d a te l j u b i m . . Pt»°K “ ^ rkv« РЧ!апе z»ati 1 “ ” • Р '»°£ to za stalno ne ceS n “ »om prvenstvu nazri,cvati .amo prven- Isus pako na nzdarje te njegove velike ljubavi blago mu progovori: . P a s i - , *‘ »° easti i prostog upravljanja, nego i prvenstvo vlasti i ugleda, po čem se p a s i — , p a s i ! * I tom jedinom rjeČcom ‘ ј Po grikom lekatu, �Str. 276. K o je papa? poznaje g lav a C rkve K ristove. Gleda­ jući u Petru prvaka apoštola, vogju vojske Božje, Što je vojujuća C rkva, nosioca ključa nebeskog kraljevstva, temeljni kamen zgrade B ožje — Crkve, ili u kraće smatrajući ti u Petru vogju, učitelja, vrhovnoga pastira i oca sviju vjernika, razumio si, ko je Petar, te ćeš došljedno moći razumjeti i ko je papa. T i možda misliš, da vrhovna vlast, koju K rist dade Petru, da upravlja njegovom C rkvom , morade s P etrom svršiti, i da je na samom Petru bilo ono prvenstvo nego papa za Crkvu Hr, 9 Po tom je jasno, da papinstvo ne može izumrijeti smrću Petrovom, nego po Božjem pravu mora drugi Petra naslijediti u službi i svim joj pripadajućim povlasticama Л ko može biti taj drugi, nego rimski biskup ? Ti si dakle, o Rime, izmegju svih g r a ­ dova svijeta obran, da posjeduješ pred­ nost i slavu . . V eliki B o ž e ! Oh u kako dubokom bezdnu otajstvenih stvari sada tone duh moj ! Od onoga dana, kad si se iza bratoubojstva pomolio sa svojih sedam divotnih brežuljaka, o časti i vlasti nad cijelom Crkvom . V araš Rime, vidim, da se u tebi sprema ono se, ljuto se varaš ! Upamti nepogrješivo, preširoko carstvo, koje Božja providnost da ono isto prvenstvo, što je dobio izabire za shodno sredstvo, kojim će P etar, mora prelaziti do svršetka svijeta učinke milosti Spasiteljeve po cijelom na njegove našljednike. P a zar ti se гг iu ljudskom rasprostraniti. 1 zbilja, čini mogućim, da bi Isus K rist, vri. vni ' krug zemaljski postane kršćan­ K ralj i Pastir naših d>iša, uzašavsi na skim, bijaše veće zgode, nego ta, nebo, da svojim mjesto prip avi, ostavio što je malne sav tebi pođvržen svoje mile ovčice bez paktira, a svoin o silni tiim c, ic što bijahu s tobom u sav ra sva aijevstva svijeta, i što si ti C rkvu bez vidljive g lav e? 1П zar bi on samo za kratko vrijeme — ieko- čije zemhom upravljao i gospodovao. liko godina života Petrova pruvidio T o 1 im um čudovištima i strahotnim svom e stadu pastira, kraljevstvu vlada­ dogagjajim a razvijaše se nad tobom oca, C rkvi vrhovnu glavu ? O vakove visok dredba Božja, tebi kroz mnoge misli jesu jake, o vakove misli u a.j l .ko ve nepoznata i nerazum ljiva! dočavaju, da je Petar morao im ati na­ Opažam mudrost u tvojim zakonima, sljednike ; ama nijesu samo ove, koje koji na svaki način smjeraju, da odsvakle uklone surovost i divljaŠtvo, te osvjedočavaju o istini, nego ih ima još. Služba pastira, vladaoca i pogla­ da raznesu megju najokrutnije i po­ divljale narode prosvjetu i svoje običaje. vice jest redovita, dakle ne prestaje Ali sva tvoja mudrost ne bijaše, do li smrću osobe, koja ju je obnašala, nego prelazi na drugu, koja ovoj naslijedi; i jedna tamna iskra prema onoj visokoj d okgod stoji ovćarnica, kraljevstvo i mudrosti, kojom si postao od učitelja C rkva, mora biti i pastir, vladar i laži učenik istine. Divim se tvojoj moći g lava. Nije napravljen ovčinjak radi oružja vidim tvoje pobjede i osvajanja ; nu sva ta tvoja moć bijaše jedan vipastira, nego pastir radi ovČinjaka ; nije ustanovljeno kraljevstvo za vladara, nego jesnik one moći, što si ju kašu je poka­ vladar za k ralje v stvo ; dakle po isti zao propovijedanjem evangjelja; tadašnje tvoje pobjede, što si ih poslije imao način nije utemeljena C rkva za papu. �Br. 9. Pomoćnica kršćana. izvojštiti po cijelom svijetu, ali ne više ljutim mačem, nego svetim križem Spa­ siteljevi m. Zatravljuje me tvoja veličina ; nu ipak ona, d ok tobom vladaše carevi, ti osvojitelji svijeta, jest jedno ništa prema onoj, koja te čekaše u namjes­ niku Isusa K rista. T vo j sjaj . . . nu što je ovaj spram onog, koji će jednoć tobom prosinuti! — 0 radosni i sretni dane, kad no iz Antiokije Božjim na dahnućem dogje u ovaj dični grad pravi njegov osvojitelj, koji će od obala hladnog T ibera do najnepoznatijih mor­ skih žalova pružiti i rasprostraniti car­ stvo ! N a carskom prijestolju sjegjaše sin Drusov i Anton ijin, kad prvi p u t1) dogje Petar u Rim , . . A R im . . . Rim ne znadijaše, kakav Ćov: unigje u njegove ponosne zidine, eadno jedan bijedni ribar prašljivih nogu pre­ Str. 277. korači prag njegovih vitkih kapija. Ali znadijaše ga B og, koji ga je tamo po­ slao, da navijesti vječni progon gromovnom Jupitru, strijelcu Apolinu, sil­ nome Herkulu, besramnoj Veneri, raz­ bludnoj Junon i i kolikogod ih je g nj usnih i lažnih bogova, Što imagjahu tuđe hram, žrtvenik i štovanje. Znadijaše ga dobro B og, koji g a je tamo svojom rukom pratio, da po njem obrati tu nečistu zemlju u svoje svetište, te leglo svake gnjusnbe i grijeha u zaklonište čistoće i krjeposti. Znadijaše ga Bog, koji u Petru, vijesntku svog Imena i evangjelja pokazivaše onog velikog čovjeka, mogućeg čovjeka, nepobjedivog čovjeka, neumrlog čovjeka, koji uzdrma i sruši na Kapitoliju prijestolje careva, 1 Vatikanu uzdiže svojim našljed niciii parna prijestolje svoje. (Niuavit <!e se) Pomt nica k oćana. Za stanovnike grada Cajt 1 u Siriji i za kršćane tamo pribjegle iz Arm enije ostat će nezaboravni duu d 15. prosinca 1895 do б. siečnja 1896. koli sb o g podnesenih stradanja, toli sbog či dnovatih oslobodjenja od istih. K a o što se je nekoć kod Lepanta, tako se je i u ove dane nebeska kraljica kršćanskom pučanstvu Cajtuna pokazala kao jaka pomoćnica i zaštitnica. Č itava četa grabežljivih i od mržnje prema kršćanima žedjajućih Turaka več dogjei prvi put п Rim *a druge godili« vladinja сап1 Klaudija; tuđe je kroz 25 godina držao svoju ilolion, nnime do zadnje go­ dine ciirevanja Nero nova. Tako tvrde sv. Jeronim, Orozij 1 drogi piici, je u jesen 1895. počela silno uznemiri­ vati vjei estnička sela. Kršćanske kuće bi .di i opljačkane i popaljene, pa i sam ljudski život ne poStediše ti barbari. O. Salvator iz Kapadocije (jednog selca u rimskoj pokrajini) iz franjevačkog reda umre kao mučenik za vjeru u Isusa Krista sa jo š jedanaest ljudi iz svoje župe. Ostali vjeroviestnici pošto su uvidili, da su bezuspješne njihove opetovne molbe na podredjene oblasti onih krajeva za ulaženje progonstva, dapače da niesu ni najmanje tomu sklone, razbjegoše se sa svim kršćanima uz neizrecive patnje i oskudicu. Pošto su se najprije neko vrieme zadržali u gorju, prispješe pod vodstvom sirskih �Str. 278. Pom oćnica kršćana. kršćana u Cajtun. A li kad tamo. eto im naskoro opet neprijatelja, koji si prcduze kršćanstvo u onim pokrajinam sasvim utamaniti. N a 18. prosinca 1895. navališe T u ic i na grad Cajtun. Jedanaest topova dan i noć sipaše vatru na grad, u kojem se tada nalazaše 19.000 kršćana, a 62.000 muslimana bez prestanka odapinjaše svoje puške. U svojoj mržnji i krvoločtvu, odlučiŠe T urci poubijati ne samo kršćane, nego sve stanovnike grada, pače istu domaću životinju smrću zadaviti i sve sgrade porušiti. F erik paša, vodja muslimanskih četa, izjavi, da će piti krv djece, koja su u bešici, i da će grad Cajtun za uviek sbrisati s lica zemlje. 3000 ljudi iz Cajtun a, koji se nadjoše na okupu za obranu grada, nje govih žitelja i svih, koji Гао o pribjegoše. ne m ogoše se ni iz daleka sa mnogo pretežnijim brojem Turaka izp 1<diti, a takodjer pogledom na oružje g o za njima zaostajahu. Njihove prednje v eć bijahu od F erik zete, crkve i kuće u tvrdju nedaleko pred utvrde za obranu pašinih četa zau prah pretvorene i gradom , koja bi­ jaše zadnje utočišće za biedne stanov­ nike, neprijatelj zaposjede. Oni se moradoše ograničiti sam o na četiri mosta, preko kojih se u grad mogaše, da njih čvrsto zauzmu i tim priprieče provalu neprijatelja u grad. Srčanosti im nije manjkalo, samo njihov broj obzirom na dušmansku vojsku bijaše premalen. U Cajtanu zavlada silan strah i smetnja. V e ć se sve držaše za izgub­ ljeno. Supruzi se oprašćahu jedan s drugim i svi medjusobno moljahu pro­ Br. 9 štenje ; djeca cviljahu u naručju svojih majka, koje ili grijahu i cjelivahu. Mnoge matere dizahu u vis svoju sitnu, nevinu dječicu, kao da bi ih Bogu u znak pomirne žrtve prikazale, da od­ vrati od njih prieteću nevolju. K ršćan ­ ski vojnici, bliedi kao s »rt, odložiše svoje oružje, da okaju svoje griehe prije, nego boj započmu. N jihovo iskreno pokajanje i prošnja nadjoše sigurno pomilovanje i oproštenje kod Gospodina. Neveselo i tugaljivo poput m rtvačke zvonjave odjekivaše turobni zvuci zvona s tornjeva četiriju crkava u Cajtunu. Ljudi, žene i djeca hrljahu u crkve, da se u svetom sakramentu pokore s Bogom izmire. Svaki čas danju i noću dielila se je pj< eta pričest, a d evet svećenika kroz trideset i tri sata neprestano sjedjahu u .zpoviedaonicama. Skrušenje bijaše obćenito i mogaše se dapače po ja i п pok rničkim djelima upoznati. Odlične gospodje džakama odjevene prolažahj gradskim ulicama i dižući prem nebu ruke neprestano vapijahu za pomilovanje i oproštenje. Drugi uzi­ mahu težko kamenje i toli su se žestoko tukli u prsa, da je silna krv potekla. K rivo stečeno imanje od svako ga se povraćaše, ili, ako je to bilo nemoguće, s prezirom se na put izbacivaše. Zli običaji odlučno se zabaciše i napustiše. Svatko je pomišljao na popravljanje, je r svi upoznaše u ovoj stisci ljekovitu i spasonosnu kaznu za svoje griehe. Medjutim zapovjedi F erik paša svojoj vojsci da miruje, jer se već osje­ ćaše pobjednikom i držaše, da je grad u njegovoj ruci. O n preko sv o g glaso­ noše izazva stanovnike iz Cajtuna na �Br. 9 Pomoćnica kršćana. predaju. Nikad se ne nadjoše u sličnoj stisc i; predati se značilo je isto, Sto i umrieti, a ne predati se takodjer isto. Samo izvanredna pomoć s neba mogaše njihov grad sačuvati od podpune pro­ pasti. Neznatna šaka od 3000 ljudi bijaše kao jedno ništa prema 62.000 hrabrih vojnika F erik paše. O vi bijahu providjeni s topovim a i prikladnim oružjem i u svakom obziru vojnički izvježbani, dok naprotiv oni ništa ne imadjahu do nešto starinskih puščetina, da bi se koje napunile zahtjevaše se premnogo vre­ mena. Zato se ne usudi nijedan od kršćanskih vojnika glasonoši odgovoriti. N o žene Cajtuna, koje se više uzdahu u pomoć Božju, nego u nn bez oklievanja se suprotstavile tome glasonoši i predbaciše mu, što je kršća­ nima toliku sramotu nanio kojoj se oni nikad ne će podvrći. »Hajde ovdale«, zavaraše tijega, »i ja v i zapovjedniku tvojili čet Ja ga naši muževi čekaju s puškom u ruci pripravni na pobjedu ili na smrt. Ako oni padnu, to smo pripravni mi naša djeca toliko glava vašim vojnicima od­ rubiti, koliko vi naših usmrtite 1 Ovim nanovo bijaše rat naviešten. Kršćanski borci pripravljahu se, da dušmaninu u susret izadju. Bliedi i drhćući pogledahu na brežuljak, s ko­ je g a je imao posuti oganj iz topova na grad i svaki čas očekivahu prvi hitac i dolazak F erik paše. A li ipak taj dan ništa se ne dogodi; uprav bijaše naro djenje nebeskoga kralja mira. Nu žalostniji bijaše sliedeći dan, 26. prosinca. R uka topovskih ždriela, vojnička vika Turskih četa, zvuci ratnih trublja, Str 279. strahovito zujanje puščanih zrna s jedne strane, a vika uzdisanje i plač nevolj­ nika s druge strane, sigurno će viekom ostat u pam eti svima, koji su taj zdvojni dan proživili. U pet sati jutrom počeo je boj i trajao do osam na večer. Devet puta bijaše izdata zapovied, da se provali ц grad, isto toliko puta mo radoše uzmaknuti vojnici F erik paše, tako da napokon počeše posve drugčije misliti o maloj šačići kršćanskih vojaka, koji su branili grad. V iše od 220 Turaka ostade mrtvih. F erik paša nikad ne bi vjerovao, da se u tom malom čoporu branitelja krije tolika važnost i srčanost. »To je skrajni napor,« reče on, dn' bjesnilo i posljednji jed, koji ti ki ski psi bljuju. K ao zadnji trzaj umiruc da jo š jednom dahne, tako mi se f. a očajna borba tih jadnika, kojim ni je d ia zraka nade više ne sja. Soli će ari već sasvim drugčije stajali, i f i Braniti Iji grada Cajtuna temeljito se osvh oćiše tokom ovoga dana, da je nniiov život bio u pogibelji i da se dosad neosvojivi grad Cajtun ne nalazi u najboljem stanju. Umoreni od petnaestsatnog ratovanja, postaviše na najvažnije točke straže i povukoše se natrag, da se odmore. Dakako, da im je trebalo novih sila, da se uzmogne sliedećeg dana neprijatelju oprieti. Kao minulog dana, tako su i ove večeri zvonila zvona, vršila se opet javno pokornička djela i po mirne molitve. Žene su sokolile vojnike na boj. »Ako je Bog s nama«, govorahu, »onda ne će Ferik paša u Cajtun prodrieti.« Jedno sirotče od devet godina, koje su Franjevci u Jenigekalu sebi uzeli i �Str. 280. Pom oćnica kršćana. Br. 9. odgojili i koje je s njima pobjeglo u Cajtuii od progonitelja, pripoviedaše, što je za vrieme rata to ga dana doži­ vi lo. Prije kojih pet godina dao mu je jedan otac sliku M ajke Božje s naput­ kom, da ju cielog života zadrži. putem dobio iz Carigrada prietnju, nek se nada svrgnuću s časti, ako ne izpuni svoga poslanstva, V e ć u tri sata, mnogo prije zore, oćutiše potišteni stanovnici Cajtuna orenje topova, koji u obližnjem gorju »Kad sam Čuo grmljavinu topova«, pripoviedaše dječak bezazlenim načinom, ii kad sam zamiet'o viku i plač mojih drugova, odmah se zavukoh u jedan kut špilje, objesih tamo sliku presvete Djevice na stieni i počeh klečeći pred njom moliti krunicu. K ad sam napokon počeo litanije, zaniemiše topovska taneta i čuo sam samo lelek i naricanje žena iz Cajtuna. O d prilike iza dvaest časova nanovo započe juriš i opet sam začuo grom topova i prasak pušaka. Ja izn*v počeh krunicu pred slikom prcbiažene D jevice i kad sam ju svršio te počeo moliti litanije, opet prestane ta huka. Još jednoč započe kreševo, a ja opet prihvatim za krunicu. Uspieh bi»r e isti, kao i prije, T o se češće jiona .še do u kasnu noć, kad sasvim zumuknušc ričući topovi.« Pripoviedanje dječaka razleti se kao m nja medju biedne stanovnike Cajtuna. Ljudi i žene tiskahu se, da vide tu zanimivu sliku nebeske kraljice. Oni ju nikad niesu vidili ovako naslikanu i začudjeno govorahu medju sobom : »Ova Djevica, koja je crna kao F erik pašini vojnici, učinila je čudo na korist kršćana u Cajtunu.« Sliedeći dan bijaše naj strahovi tij i što su g a žitelji Cajtuna imali pretrpjeti. F erik paša, htijući spasiti svoju čast, morade grad, koji nije m ogao prošloga dana na juriš osvojiti, u svojim šakama imati, pa makar uz najveći gubitak užasno odjekivahu. Oni se povukoše natrag u crkvu i bez prestanka zazi­ vahu sve većim zaufanjem premožnu Djevicu za pomoć. Jedan franjevac uze svoje vojske. On bijaše brzojavnim sličicu iz ruku o nog sirotčeta, podiže ju u vis i prosbori: »Ne bojte se, kra­ ljica nebeska mora nas spasiti ! Dječko, uzmi krunicu i mi ćem o svi žarko s to bom moliti!« N e treba ni spominjati, s kojim se žarom i pouzdanjem prisutni priklju­ če molitvi i sve moguće učiniše, da bor a pomognu. A li uza sve to bijaše :ka smetnja i strah, da ih je vjeroviestnik s velikom mukom m ogao u skupu radržali. Svaki se Čas pobojavaše nenadanom po : - N1 prijatelji su u gradu!« N o ipak oni ustrajaše i Ćiniše iste utješljiv pokuse, koje je jučer dječak prip id ;io ; po svršenom čislu, ili bar sigurno, d ok su se litanije molile, opet nastupi mir. K ad su upitali jedn og kršćanskog branitelja, koliko su napredovali Turci, odgovori on, da se niesu ni za jedan korak prikučili gradu, što je dakako sve tješilo i novom nadom oživljavalo. Kolikogod se je puta neprijateljska pucnjava začula, toliko su puta u crkvi sakupljeni poČimali moliti krunicu, i to uviek s istim učinkom. F erik paša se držaše ja ko zasraniljenim, što ne može sa svojom silnom vojskom odoljeti malom broju branitelja i Željenog cilja postići, da u grad Cajtun �Pjesnikov grieh. provali. Zato prokuša зкгајлје sredstvo i boj nastade žešći, no ikad prije. D o jedanaest sati noći čula se je grm ljavina topova i neprestano pucanje pušaka na grad, premda je vodja gotov svu srčanost bio izgubio. K ad je napo коп neprijateljski prasak zaniemio, za­ hvaljivahu se kršćani Cajtuna suznim očima nebeskoj kraljici i olirabriše se u pouzdanju, da će po njenom zago ­ v o ru stvar sretno svršiti. I u sliedeće se je dane jo š rato­ valo, a molenje svete krunice imadjaše uviek isti uspjek kao i prije. N e da se opisati, kako se kršćani u Cajtunu zahvalnim izkazivahu svojoj uzvišenoj pomoćnici. Sličica onoga sirotĆeta bijaše svetinja poštivana i pobožno 1 lizana. Str. 281. prvi dan mirno prodje. Od toga se vremena više nije Čula ni rika topova ni triesak pušaka. On se morade ogra­ ničili na samu obsadu, ne bi li gladom prisilio grad na predaju. KaŠnje pri po vie dahu F erik pašini vojnici, da su za vrieme ratovanja često vidjali neku djevicu, koja jašeći na konju neprestano obilazaše oko grada. Tisuće, pače milijuni puščanih zrna da je na nju padalo, ali je neozledjena ostala. Kršćani u Cajtunu dobro razumiše, tko je bio ta D je v ic a ; oni joj se od srca zahvaljivahu, a i sad joj se još zahvaljuju; njihova djeca, pa i unuci "•■ ićr.t će o čudnovatoj zaštiti, koja im pomoćnici kršćana u dio pala. D odje i nova godina ^iSjgS.), koje F ra Leonard. Pjesnikov grieh. gjenja ? Pa zašto se ona duša mučila ? Uvijek joj pred očima lebdijaše uzvišen i svet ideal, vazda ljubljaše istinu, dob­ rotu, ljepotu; um i srce njezino bijaše posvećeno svetim i velikim idealima. Jedan put, samo jedan put — onako za zabavu, a da se ni sjetila nije — sliku, .eglo nekoliko poteza, što ih n cu oa, čista duša n e ć e pročitati, a da ne osjeti težak, mučan dojam. I zato se mučila, već davno se mučila u čistTlištnomu ognju, da očisti onu stranicu, što je za nesreću bijaše neoprezno napunila . . . — Dogji sa mnom ! reče joj angjeo. Ona poprimi tjelesni oblik, činilo joj se, da je obavila bijelom plahtom, i u tren oka, predvogjena svojim ne­ beskim drugom, nagje se u siromaškoj potleušici a usred velika grada. U sobici, ukraj bešike, u kojoj spavalo lijepo dijete, sjedila djevojčica. U rukama joj knjiga, što je otac bijaše njezino čisto pero bijaše nacrtalo jednu sinoć donesao. Davno, v eć davno muci njegova duša teške muke u čistilištu. A njezin angjeo češće sleti do nje, da joj o raju govori, da joj javi, kako jedan prijatelj na zemlji za nju moli. I ona bi g a svaki put upitala : — K o liko će jo š ove muke trajati? Jt li već blizu vrijeme moga oslobo- �Str. 282. Br, 9. Pjesnikov grieh. Ang-jeo migne duši i ona se pri­ bliži. Svu je progje leden drhtaj uz neizrecivu bol — upozna svoju knjigu ; bijaše to zbirka pjesama, u kojoj neke stranice djevojčica ne bi smjela čitati. Sada je duša razum jela! . . . — A bi joj m ogla zabraniti? reče tužno angjelu. — N e možeš 1 O na je slobodna. I pjesnik, vas se tresući, gledao djevojku i Čekao. D jevojka pročita nekoliko kitica. Živo rumenilo preli se njezinim licem. K o rasrgjena zatvori knjigu. I ko da će je odložiti na stol, ali je neka neodoljiva sila nagna i ona opet posegne za knjigom. O daleči se od bešike, na koju bi inače valjda bila pazila, ode do prozora, sjede i stade da čita, sprva nekako otežaj ući, zatim znatiželjno, napokon strasno A pjesnik je gledao. Gledao je, i na umnom djevojčinom čelu Čit ..0 je оло. što su one stranice đ je l le u onoj Čistoj, nevinoj duši. Njezino bistro i vedro ko posta melankoničnim, da g a zatim prekrije neki gusti oblak, dok na koncu ponikne kao da opaža nešto A kada dočita, polagano, polagano zatvori knjigu i otvorenim očim a stade da sanjari. Oj ! bijedna ulovljena dušo j N ije jo š gledala ništa odregjena, samo je njezina mašta bludila po ne­ poznatim krajevim a, a puste, neodregjene slike mučile je i okruživale poput crne noći — nju, koja pred jednu samo uru, bijaše tako mirna, zadovoljna, vesela! A nesretni pjesnik sve je to g le ­ dan — vidio je neizmjerno zlo, što g a bijaše prouzrokovao. U pre pogled u svoga dobrog angjela i reče: — A h ! a ja nijesam mislio, da sam toliko krivi Sada razumijem zašto imam da trpim. A ipak, B ože m oj, ja nijesam hotio zlo, ja nijesam mislio na z lo ! Smiluj se, Gospode milosrdni, ovoj lijepoj duši! — Utješi se, progovori angjeo, bijedni grješniče! Jer si radio bez pot­ puna znanja i zle namjere, neizmjerno milosrdni B o g udostojat će se suzbiti što hi g a gjavao po tvom e djelu ažiu Pogledaj ! I snik pogleda. D jevojčica je klečala p 1 Gospinom slikom : sklop­ ljenih ruku t suznih očiju pitala je p ro ­ šle što bijaše popustila napasti znat. jnosti. N eko slatko, nadnaravno svjetk pr se iz svete slike, obuhvati djevojčino hce, prali se u njezino srce i povrati joj prvašnju vedrinu. A nesretni se pjesnik nasmije i p ro g o v o ri: O h ! kako je dobar, kako j e milosrdan Gospodin ! — Da, prihvati angjeo, B o g je dob ar! Još nekoliko ovakovih pobjeda, i tvoja će muka dovršiti, tvoja će se nepromišljenost oprostiti I Ivša Mijov. �B r. 9 Dopis. Str. 283 Dopi s . Iz krvave krajine koncem jula 1904. {2$’godi$njica misniitva m .p 0 fra slovima, koja kazivala godinu i dan August ina Čengića). — Lijepa je naša prve sv. mise svećareve, tekuću godinu krajina prirodnim svojim k raso tama, i ime svečara. Bakljada bila uprav lijepa svojim kitnim gorama, lijepa svo­ sjajna. Nosili baklje gragjani i seljaci jim starodrevnim tvrgjavama, lijepa svo­ župljani bližnjih sela. — Sv i okićeni na­ jom dubokom Unom, ponosna osobito rodnim trobojkama. Tamburaši vješto svojim lijepim Bišćem — ta tuj se grle i odigraju pozdravnu pjesmu, a predsjed cjeluju dvije Ijubezne seke Bosna i nik društva g. Stjepan Ivković oslovi Hrvatska. svečara lijepim govorom, na čemu se Zanosni bili dani 19. i 20. jula po svečar zahvali bodreć dičnog »Krajiš­ glavni grad naše krajine. Baš na dan nika« na rad i sklad. Gostoljubivi do­ glavnoga zaštitnika Bosne ponosne, sv. maćin pogosti drage svoje »Krajišnike«, Ilije, pala srebrna sv. misa m. p. o. kake to on već umije, a tamburica i iačka naša hrvatska pjesma dugo nas fra Augustina Čengića, zaslužnoga i obljubljenoga bihaćkog župnik u -u -no nabavljala. hovnu svoju službu otpoče svečar u Bi­ L 20. na Ilino u IO sati započe haću kao kapelan, a dobri mu B og po­ crkvena Čanost, M. p. svečar krene dijeli eto sreću da u istom mjestu pro­ u crkvu s ećenstvom ; pred njim stu­ slavi svoj 25-godišnji jubilej misiiištva, pah u b djevojčice s cvijećem u U svojoj redovničkoj i sveden' j po­ roci ’enii u čč. ss. presv. K rvi Isu. niznosti htjede vrijedni sv 'ir, se to Suve. Lijepo sc u polukrugu smjestile posve skromno, samo u crkvi proslavi, sa čć. ae ima u svetište pred veliki žrtven Svečar ganut započe sv, misu ali ljubav braće njegove obližnjih svece nika i njegovih dobrih žup’jana u, j ; podvorbu velečasne gospode J. Kau srcu oduška i taj rijetki dan dragoga rinovića i M. Ivaniša. S v a podvorba kao svečara dostojno proslavi. V eć u oči i propovjednik bili svjetovni svećenici. Dina stigoše neka braća svećenici, a na I pravo je i dostojno, je r kad zajedno Ilino u jutro g g . župnici susjedne Hr rade za Boga i svoj narod, nek se i megjusobno slažu, štuju i ljube. Naš vatske iz Zavalja i Vaganca. »Krajišnik« na koru skladno pjevao K ako Bišćani štuju i ljube svoga duhov, pastira, pokazalo se na večer u naše omiljele pučke crkvene pjesme. oči jubileja. Napredno pjevačko društvo Govornik u propovijedi istače, kako je g. Bog njegda proroke svom narodu, tako »Krajišnik« s odborom, tamburašima i drugim članovima uz veliku pratnju i sada šalje narodima svećenika, da se drugih štovatelja svečarevih našlo se za nj žrtvuju i vode ga putem spasa. Istače zasluge u kratko svećareve za iza 8 sati pred lijepim župskim dvorom. T u veselu povorku otvorila hrvatska svoj puk, za svoju provinciju redovničku, u kojoj najveće ćasti uživao, pozva narod tro bojnica. Za njom jedan član društva da ljubi, štuje, sluša svoje pastire, da se nosio krasan prozrak s velikim crvenim �Str. 284. Hr. 9. Pofri« moli za svečara, a na svečara se obrati s molbom, da se kod svoje današnje srebrne sv. mise sjeti svojih župljana, svoje provincije, svoje braće svećenika obojega klera i svoje domovine. Poslije sv. mise započe svečani T e Deuin, da zahvali B ogu na primljenim milostima kroz 25 minulih godina. Poslije sv. mise bi svečano dopraćen u svoj dom. Zaredaše mnogobrojne čestitke. Zastupnici Činovništva, vojništva, gragjanstva — takodjer vidjesmo i muslimana — pozdraviSe čestitkom svečara. U ime činovnišlva oslovi oduljim govorom sve­ čara poglaviti gosp. kotar, predstojnik D r. Feifalik. G ovorio lijepo i oduševljeno. Čestitanje potraje do i sat, a onda slijedi objed, na kom bilo do 20 o«o!> svećenstvo i gragjanstvo. Pal> lijepih zdravica, a najljepše bile velečasnog dekana prijedorskog i župnika o. Ante Babića i vlč. gosp. župnika zavaljskug Domineza. O bjed zaslagjivali t buri­ com i pjesmom naši pjevači »K ib ika.« Sve veselo bilo i oduševljeno. • osp. Ivković pozva goste, da ovom zgodom Što doprinesu za naše siromašne giake viših škola iz Bosne i H ercegovine, Sto bi pljeskanjem odobreno 1 pade lijepa svota od 200 K . V ečernjicom svrši se o va lijepa svečanost, koja će prisutnim dugo u uspomeni ostati. Sv a ka čast budi bihaćkim gragjanim a i g g . činovni­ cim a, koji tako lijepo prošla viša 2 5-go­ dišnjicu m isništva s v o g a dobrog pastira. Č ast i poštenje našem dičnom društvu ■ Krajišniku,« a osobito njegovu tajniku g. Knopp-u, što ne požališe truda te tako vješto tamburicom i pjesmom prodićiše ovaj dan. T a kako i ne bi, kad je »Krajišnik« miljenče m. p. o. Čengfća. Danas bi neprijatelji crkve i domo­ vine htjeli stjerati svećenike u sakristiju i puk im samo u crkvi pripustiti ; a zašto? — jer znadu, da svećenik, kad je na svom mjestu, najviše utječe na narod u svakom pogledu. N jegovo polje nije samo crkva, on je pastir i izvan crkve, on je otac, liječnik, savjetnik, tješitelj, najbolji prijatelj najveći dobrotvor. Го se pokazalo i za 25-godiš, jubileja m. p. o. Čengića. Svećenik zida na temeclgufflD, koji je Isus Krist, od ko ga je jecii a prava sreća i ovdje i na dru­ gom tu. T o puk dobro zna, zato mu se povjerava. K a o takav pravi vogia i pastir svoga puka je naš jubilar m. p o. Č e n g ić ! Uzoran redovni svt ik, Jtnoljub. Svojim razborom, ljubeznom riječi, gostoljubjem uživa lju­ bav i c patije kod Činovništva, seoskog pub\.. D ao mu gosp. B og, da svoj rad sretno i blagoslovljeno nastavi i dalje na slavu B ogu, spas svoga puka, na diku i ponos s v o g a reda, na utjehu i korist svoje domovine. S vrućom že­ ljom da u čeličnu zdravlju djeluje do zlatnog — da zaključuje — i diam antnog jubileja Očevidac. �B r. 9. Viestnik. V i e s t n (Rodjendan N j. c. i kr. Veličanstva) proslavljen je 18. рг. mj. dostojnim svetčanim načinom u našem glavnom gradu Sarajevu, koji se je u večer toga dana blistao od velike razsvjete te sav bio izkićen raznim zastavama, a vojnička se glazba razliegala po brdima i doli­ nama. O ve je godine i to bilo zname­ nito, da je i nova željeznička pruga povrh Sarajeva bila krasno razsvietljena. N a sami previšnji rodjendan 24 hitca iz to po va oglasiše s grada veselu svetčanost, a u 9 sati prije podne s' m Božju u katedrali, pred kojom je vojničtvo stajalo u paradi, obavi sam prcsv. gosp. nadbiskup vrhbosanski uz sjajnu podvorbu svećenst’. a. U franje­ vačkoj crkvi sv. Antuna služio e sv. Str. 285. i k . korist i utjehu povjerenih mu duša, za koje svojim skromnim radom neizmjerno mnogo čini. (^sgodiinjica misničtva >n p. 0. fr a Angjela Franjua.) Piše nam prijatelj iz Fojnice: »Dne IO. kolovoza t. g. rav­ natelj naše gimnazije navrši punih 25 godina misničtva. Prvu sv. misu prikaza Bogu na rečeni dan god. 1879. u jednoj daščari na Hrestovskom. a na dan dvadesetpetgodišnjice prikaza ju u novoj kragnoj samostanskoj crkvi u Fojnici _ Hvorbu vl£. o. fra Augustiiia Pnrg fra Bone Ivandića. Svečanosti je prisu vao uz ovdješnju redovničku obitelj i ш. p. o. fra Mijo Batini^ osobiti sv.jc.irev štovatelj. Svakom e se na op .ца neka dragost i veselost misu u 6 '/j sati Рге^P viodjal K ad objeda drža zdravicu pošt. 0. dr. fra Daniel Ban. Pobočni е narod fra M anjaп Lovrić, gvardijan, koji vašiljao tople molitve k priestalu Sveviš­ trenor živahnom riečju iztaknu, šta njega za zdravlje i jo š dugu mirno svečar za našu provinciju. T a on se vladanje našega premilostivoga vladara. je sav posvetio boljku provincije, jer {20-godiinjica biskupovanja i imen­ od 25 godina svećeničke službe 22 g o ­ dan presv. g . f r a Marijana Markovića.) dine tiudi se oko procvata škole i God 1884. na sam svoj imendan dne duševnoga napredka članova u provin­ 19. kolovoza slavio je presv. gosp. fra ciji. Nema kod nas redovničke kuće, u kojoj ne bi bilo njego vili učenika, a, Marijan M arko vic u Banjaluci svoju uzdamo se u B oga, i zadojenih njego­ ustolbu na biskupsku stolicu. O ve se je dakle godine navršilo punih dvadeset vim duhom. Doista svi uvidjavni Čla­ godina njegova zaslužnoga biskupovanja, novi naše provincije moraju cieniti fra zato dne 19. рг. mj. podjoše do nje­ Angjela, koji je kroz 22 godine poka­ g ov a dvora mnogobrojni mu prijatelji, zao toliko samopriegora, da mu nema da mu izkažu odanost, podložnost i danas primjera. S vi, napose mnogobrojni njegovi počitanje. — Diki franjevačkoga reda i ponosu naše provincije Želimo jo š dug učenici šaljemo vruće molitve pred priestolje neoskvrnjenoga Jaganjca, da niz ugodnih godina te vruće molimo B oga, da g a kriepi, jači i sokoli na g a kriepi u zdravlju, ja č i u radu za �Str. 286, Viestnik. napredak mladeži i napokon da mu obilno trud naplati gore u vječnoj domovini! (Srebrni p ir dra Вауега) V rli pri­ jatelj i pravi dobrotvor Franjevaca, dr, Вауег, slavio je dne 7. рг. mj. na svom krasnom imanju na Ivan planini 2 5-godifinjicu vjenčanja sa svojom dob­ rom gospojom zaručnicom. K ao dobar katolik htio je, da se zato provedu i crkveni obredi, te je pozvao našega preČ. o. provincijala dra. fra Daniela Bana, da u onom krasnom šumskom zraku drži sv. misu, čemu se je on rado odazvao. V elik broj njegovih prijatelja dohrli tom prilikom na romantičnu pla­ ninu, da mu očituju svoju ljubav i sto Hr. 9, [Konkut za ln i izpiti) iz bogoslovnih študija, kojima su se dne 4. рг. mj. podvrgli vv 00. fra A n to Šakić, fra Bono Brkić i fra Marijan Jakovljević, svršeni su dobrim uspjehom. Č estitam o ! (U fra n j. visočku gim n aziju ) prim­ ljena su ove godine 22 djaka. {Kongregacija hrvatske franjevačke redodriavc sv. Cirila i Metoda). Dne д. o. mj. obdržavala se je u Zagrebu u franjevačkom samostanu kongregacija hrvatske franjevačke redodrŽave pod predsjedanjem preČ. o. Vendelina V o šnjaka, provincijala, te u istoj odredjene Ječc promjene: vanje te povećaju slavu, a on за svojom dobrom zaručnicom i krasnom kitom svoje Ijubezne djece s najvrvom radošću i razdraganošću svakoga a .sretao i po­ služivao kod krasnoga abjeć gdje pade liepih nazdravica u čast nm i njegovoj porodici. Svakom e đe p tniku g r e B : o. Vendelin Vošnjak, provln o. Marijan Širca, gvardijan, o. Dom Klekl, vikar, o. Bruno Bruša, o V ekoslav Sablić, o. Gjuro Ben ti«*. taj veseli dan ostati u miloj uspomeni, {Mlada misa) V eleč. o. fra stin Ćavarović, stričević pok. fra Ilije C avarovića, vrativ se po svršenim nau­ cima iz vječnoga grada — Rim a, odabra rodno si mjesto Tremošnicu, da tu prvu žrtvu prikaže G. Bogu i to baš na zavjetni crkveni god Porciunkulu, V id in : o. R afo R odić, g v ard i­ jan. j . E frem Turk, o. Filip F ribec, o. Kapistran Geci, vikar, o. K laro Horvat, neka bi ta svečanost što sjajnije izpala. U z rukovoditelja dekana i dubravaćkoga župnika p. o. fra G rge Došena dvorili su mu kod sv. mise v v. 00. fra Florijan Matuzović i fra Jozo Vukić, a prisut­ ni bili mnogi drugi okoliš nj i svećenici. Pred mnogobrojnim narodom liepim govorom njegovu sreću i svećeničko dostojanstvo oslika v. o. fra Bono Oršolić, vikar iz Tolise. Bilo sretno i na uhar vjeri, redu i domovini 1 -i«i laika 1 . bogoslova na sveučilištu 9; o. Bernardin Leichtmuller. K lerika filo­ zofa 10; laika 7. T r s a t : o. Romualdo Jcreb, gv ar­ dijan, o. Leonardo N ovaković, o. Rajmundo Podlipec, vikar, o. Gaudencije GorŠe, o. Antun Gretschl. Klerika no­ vaka б ; laika 8. K lanjec: o. Kazim ir Vajdić, g v a r­ dijan, o. Paulin Modec, vikar, o. Ben venut Habjan, o. Solan Šurina. L a ika 5. K arlovac: o. Bono M atković, gv ar dijan, o Ivo Žibrat, o. Mirko Gunjak, vikar, o. Blaž Glogovac. Laika 5. P ožega: o. Martin N ovak, gvardi­ jan, o. Lam berto GoIovsky, vikar, o. Leonardo Jonke. L a ik a 2. �Br. 9. Viestnik. Str. 287. Sam obor: O . Akurzije Križan, predsjednik, o. Kalasancije Margreiter, vikar, o. Josip Ivančić. Laika 2. Jaska : o. Stanislav Angjelić, pred­ sjednik, o. Silvestar Muljević, vikar, o K saverije Pemec. Laika 2. Zem un: o. Vjekoslav predsjednik. Laik I. V iro vitica: o. Mansueto Horvatek, predsjednik, o. Hip polit Husaina, vikar, o. Tim otej Tišljer, o. V ilko šalić. Japan. ' Vjerske prilike u Japanu). Zanimat će za cieio naše cienjene čita­ telje, ako im donosemo koju o vjerskim prilikama u Japanu, toj mladoj državi, koja eto već šesti mjesec krvavo kolo vodi sa stranom, prostranom Rusijom. K o p rivn ica: o. Kvirin Purgarić, predsjednik, o. Dionizije Bedeković, vikar. L a ik I. N ašice: o. BrunoK ovaćević, pred­ sjednik, o. Em il Šimić, vikar, o. I mro Zabavnik, K o stajn ica: o. Teodor Totta, predsjednik. Izvan redodržave nalazi s e : o. Luka Terzić u Kairu. U Japanu je državna vjera sintoizam. (Od rieči »sinto«, koja znači •služou duhova«). Sintoizam je srodan s ktnežttj vjerom, kojoj je glavno obilježje ea.L e dubova. Japanac je zove »kam miči,« to jest »put duhova.« Prvi i najveći bog jest T enka i znači nebo, svLed io kao tatarsko-mangolskim vje ш a u Kineza Tien. Tenku su po >ni nigi nevidljivi nebeski duhovi, koje Јариплс ipak posebno ne časti, jer mu se ne čine previsoki, i zato je planetski dubove uvrstio kao posrednike. Obično ipak ne Časti zviede same, nego Cernik : o. Antun Marinović, pred­ duhove, koji su na zviezdama. K svim sjednik, o. Adjuto Spaček, o. Iso A g jić, tim treba opet pridružiti neizbrojne razne duhove vjetara, rieka, gora, sta­ vikar, o. Dimitrije Cutora. L a ik 1. bala, životinja, gradova, kuća itd. Š a ren g rad : o. Makarije Križan, Japanska vjera im a mnogo toga predsjednik, o. T vrd ko Pletikapić, vikar. Osiek • Aleksandar Osjak, pred­ što nas podsjeća na starogrčke priče o bogovima, a osobito u tome, što simsjednik. L a ik i Č akovac: o. F ab o Peštalić, pred­ bolizuje prirodne sile i pojave u bogo­ vima i polubogovima. Karakteristično sjednik, o. Kornelije K opčić, o. Matija Matijašec, vikar, o. Landulfo Lach, o. je u sintonizmu to, da časti duhove slavnih knezova, junaka i učenjaka, O ve V o lfga n g o V arg a. L a ik I. Iv a n ić : o. Gabriel Dolinac, pred­ duhove nazivlje »rame.« U za ove Japanac doprinosi božju sjednik, o. O to Ošlaj. L a ik 1. G yalanszky, 0 . Nikola Nikolašević. Laik I. I lo k : o. Mladen Barbari! sjednik, o. Srećko Gretschl, vikar, o. B olto Habrić, o. M iljenkoBe avić. L aik 1. B ro d : o. K alaš nkcije Zoltner, predsjednik, o. Stj. Vujević, vir ar, 0. Ivica Maretić. L aik l. V u k o v a r: o. R obcrto Roaman, predsjed.iik, o. Bonaventnra agašek, vikar, o Severin Mesiček, a. Solan M atković, o. Celestin Franetić. bai K ra p in a: o. Ludovik Horvat, pred­ sjednik, o. Dominik Antolković, o. Krizostom K ranjc. Laik 1. vikar, čast u istoj mjeri s nebom i zemljom, sa suncem i mjesecom, i duhovima svo­ jih predja. A k o se je ko ji u svom e ži- �Str. 288. Viestnik. votu odlikovao u junačtvu, učenosti i dobro tvor nos ti, to mu sve nije dosta, da udje medju bogove : pravo imenovati koga medju bogove ima samo mikado sa svojim ministrima. Prem a tome ne smijemo se Čuditi, što svi japanski bo g ov i imadu sve čovječje slabosti i vrline. Sintoizam nema razvijenih vjerskih nauka. Sintovski moralni nauk uzet je iz moralne Konfutsijeve filozofije i dru gib kinežkih učenjaka. Sva je prilika, da se je Konfutsijeva vjera razširila u Japanu u 3. vieku. N ego uza sve to, što su je Japanci s početka oduševljeno primili, to se ipak ona nije nikada du­ boko uvriežila u narodu. Daleko jače uplivao je na sintoizam buddhiza koji se je sredinom 6. sto lj.ć a iz Koreje u veoma kratko doba razširio Japanom i u 13. stoljeću se podigao do najveće materijalne i duševne moći. U sintovskim hramovim a г imo priprostu trpezu, na kojoj rs jg lo kovinsko ogledalo »gohej,«- a to ima da znači svjetlo i sunce ; na krajima o gle ­ dala pričvršćeni su papirnati komai .0 ili dragocjeni ka m en i; ovo im a da znači Čistoću, veličinu i moć duhova. Pred hramom je »torij,c vješali ma slična vrata od d va stupa, vrh kojih opet stoje ja k e priečne grede. Narod časti svoje predje svake g o ­ Br. 9. dine za stanovitih svetčanosti. za kojih se obilno jede i pije, daju se predstave pantomine itd. U običaj su se uvukla i hodočašća, a taj su običaj Japanci po primili od Buddhista. Sintovsko bogoslužje im a dosta izrazit obrednik. Svećenici nose svoje posebno ruho jedino za vrieme svoje službe. Ima i propoviedi, ali običajno slušalaca je sasvim malo. G. 1890. bilo je u Japanu 193242 sintovskih hramova i 14.717 svećenika raznih deset vjerskih sekta. Prestolnica buddhizma u Japanu je st K ioto , a hra­ mova ima po svim japanskim otocima. T ilro je g . 1893. bilo dvanaest raznih buo i«. HČkih sljedba, 71.8 39 hramova, 36.247 nela i 52.054 svećenika. Do S68. sintoizam i buddhizam išli su sfcu a. S v e vjerske obrede pri radj iu i p jp u Japanaca obavljao bi sveć Ri.Juhe, A li te godine vlada prđgla- sintoizam državnom vjerom i zaplieni . . bogate buddliističke hra­ move ivira svećenicim a ne preosta ino uego prosjački štap. I tako ti nevolj­ nici živu danas većinom od milodara. Ogromnu većinu njiliovih hram ova vlada je pretvorila u hram ove sintovske i kip Buddhe morao se maknuti izpred o g le ­ dala i »torija«. Sintovske hram ove p o ­ dupire vlada, a uzdržavaju ih obćine. SA D RŽAJ Franjevci i znanstvena odkrica. - Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Reform e katoličanstva. — K o je papar1 — Pom oćnica kršćana. Pjesnikov grieh. — D o pis. — V iestnik. Uredjuje fra Arkangjeo Srkorić. Tiska Vogler i dr. u išaraj« �**+**JL***L �Tteaaljana god'.ni 1682 •• O O Tiskara Vogler i drugovi komanditno društvo Č em a lu ša ulica 114. S S ^ S iJC V O . Najstarija knjigotiškara i stereotipija u Bosni i Herceeovirfl. u r cd je n a s i c nn iim i a, m a te - Prepe nabavljanje tiskanica ladalj tiskanje itv e n ik a . p o sjetnica, i kao i svih u tiskarsku ta ukusnom izradbom. Na skladištu . . ■ plijedeće tiskanice za Župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju d u š a ; Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-kato lički župni ured u . . . . ili Dekanski ured u uz jeftine ciene. Vanjske naručbe _____ obavljaju se odmah. ooooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fcab455e8ec340bb0474eaaf1256db0e.pdf e93aa6eb03cfa4afc43c5fb2ce9428ed PDF Text Text Poziv na pnedplatu divna djela j)Ođ naslovom „PoVlest sV. pranje �P. n. gospodine! Evo ti, mili rode moj, u hrvatskom ruhu najkritičnijega i naj­ ljepšega, što se do sada znade, djela o svjetskom velikanu — sv. Franji Asižkom. Freveđoh gn velikim trudom, marom, a i ljubavlju, da što ljepše izgleda u milovidnom hrvatskom ruhu Rekoh -velikom ljubavlju, a i oduševljenjem, jer je to djelo svjetskoga glasa prevedeno po francezkom djelu H istoire de Saint Framjois d' Assise«, što ga je riedkom vještinom napisao vel. gosp. Lav L e Monnier, koji mi je rado za to podielio dozvolu. • Nadam se, da de mili nam hrvatski narod, koji je sa sinovima sv. Franje Asižkoga kroz vjekove uzko spojen, s oduševljenjem pozdraviti ovo najnovije književno poduzede. To tim višim pouzdaniem očekujem, što ista glasovita francezka akademija znanosti i umjetnosti razpisuje ogromnu nagradu od 3OO00 franaka za najbolje djelo o velikanu sv Franji i njegovim zaslužnim redovi«-;. A evo ovim se kritičnim i preliepim djelom nudja avafc.da se divi velikanu Franjisvetomu i đa se пје^екЈ® vJJB&i&i :qiy oduševi za sve ono, što je sveto, što je uaall zan. Pisac ovoga d j.;. ^ Јнл в в . radio, proputovao sve znamenitije krajeve libi ,з I IMl.r1 knjižnice i najvjero­ dostojnije listine, iz h i i i дг t\d ■ фанг - н djelo, koje mu je tako sjajno uspjelo j ! i v t *Vr / л Nu je Ii uspio i *no| .odi T»| p jri o tom sam preč. o. dr. Daniel Ban, prevrieur. 'аЗ provincijni, " ovako piše: »Čestitam Vam na tako uspjelom, glau, *" « li**—^ pievodu. Siguran sam, đa de ovu liepu knjigu ne samo moja biaca <ado prigrliti u mojoj pro­ vinciji, ved i u drugim krajevima liepe naše domovine. Bog dao, da što prije dodje pod tisak i da se u više hiljada primjeraka razširi međju mili naš hrvatski narod.« Mili rod e! Da se ovo divno djelo dade pod tisak, nužđan je dovoljan broj predplatnika. Čim se toliko prijavi, djelo bi se odmah počelo tiskati, a imalo bi dva svezka u maloj osmini, od kojih bi svaki napose obuhvadao 24— 2 s tiskanih araka Ciena bi bila svakomu svezku samo po 3 krune, samo da se svakom omogudi nabaviti to djelo Smierno Vas dakle umoljavam, velecienjeni gospodine, da djelo preporučite u Vašoj okolini te prijavljene predbrojnike zabilježite u priloženi arak, koji budite dobri spremiti na moju adtesu Unapred Vam zahvaljujud na uloženom tfudu, bilježim se s oso­ bitim počitanjem: S arajevo, dne 24. rujna. 1904. Fra flrk. Brkouić, Ujnik i Biedmk iScrnfinskoga Perivoj*«. �Upisni arak na knjigu „Poviest sv. Franje Asižkoga“ od vlč. g. L ava de Monniera. Pohrvatio fra Arkangjeo Brković. — Sarajevo. — Им,) komada Im e 1 p re z im e Zanim anje — M jes to 1 z a d n j i p o it a — ��Br io ^ Sarajevu, njc^Cu li to|iada 11104. God. xvni. Ime Isusovo i Fi njevci. 36. Živa slika sv. Hi rnard a Sienskoga jest njegov imenjak bi. Bernardin iz Fcitre, Pripoviedajuć jedne -.v. B er­ na rdin Sienski u gradu ftru g jiji, reče svojim slušaocim a u proročkom ćhiJv; • Poslie mene doći će jedan drugi fra Bernardin ц istoj odjeći i u vrieme veće nužde. Slušajte ga, za to i činite sve, što vam bude rekao . . On će či­ niti velike stvari, vjerujte njegovim riečim a. . .« — U istom proročkom duhu rekao je poslie 12 godina sv. Jakov Markijski, kad je u Padovi obu­ kao plemenitog mladića u franjevačko ruho i nadjenuo mu ime Iiernardin, rekao bo je o njemu, da će bit velik i da će proslaviti red serafinski, P a doisto i vidimo kasnije bi Bernardina, gdje u svemu nastoji, da se što sličnijim učini svom krasnom uzoru sv. Вегпагdinu Sienskomu, koji je bio zviezda predhodnica tolikim drugim sjajnim zvic -fatn.i, Sto no ukrasiše serafsko nebo i probuše zrake svjetla na cielu katoličku Crkvu. BI. Bernardin bijaše sličan 1 om sv. imenjaku u svetosti, u naiiu, u npoštolskom djelovanju, a na­ pose, što se ovdje mora iztaknuti, u širenju pobožnosti prama presv. Imenu Isusovu. On je ustanovio i bratovštinu presv. Im ena; dao g a stavljati ne samo po kućama, već i na javnim cestama. U Mantovi podignu oltar presv. Imenu Isusovu. LJ Vičenci pobudi gradjane tako na ovu pabožnost, te su napravili više barjaka Imena Isusova zlatom iz­ vezenih; pjesme o istom božanskom Imenu podučavao; učio moliti hvale iLaudes) i krunicu istom presv. Imenu i t. d. — I njega božanski Spasitelj obdari, da tvori čudesa moću svoga presv. Imena. Pripovieda se, da je na njegovu ukopu vidio narod oko 4000 dječaka u bielo obučenih, s barjacim a, �Str. 290. Ime Isusovo i Franjevci. 11a kojim je bilo upisano Ime Isusovo i njegovo, kojih nestade po svršenom obredu. 37. No dok je Italija imala sreću sisati sladki sok po ovoj plodonosnoj pobožnosti, razširenoj posvuda nastoja­ njem svojih vrlih sinova, od kojih su njeki i preko granica Italije prenosili njezin oživljujući dašak, dotle vidimo u Poljskoj jedn og Franjina sina, koji svo­ jim zemljacim a pruža ovo nebesko blago. T o je bi. Šimun iz Lipnice. On je ovu pobožnost primio od sv. Ivana Knpistranskoga, koji je, kako znamo, u Poljsku zalazio, a takodjer u Palestini, gd je je pohodio sv. mjesta i inš više užgao prama svom Spasitelju, koji nosi Ime Isus. R adi svoje revnosti u promicanju svete pobožne d morao j c od njekih dosta trpjeti. U njegovo živo­ topisu ćita se sliedeći dogadja' Prije nego bi započeo propovied, g ло bi izgovorio triput presv. Im t Isusovo, a na to bi i puk potakao, tia- takodjer toliko puta izgovori isto presv Ime. Nu to se ne svidi kanonicima prvo­ stolne crkve u K rakovu , u kojoj je propoviedao, p a zato uĆiniv medju se vieće, odluĆiše zovnuti g a i narediti mu, da tu novotariju ostavi. D o šav pred kanonike, odma kleče iz poniznosti i zamoli uproštenje, ako j e u čemu pogriešio, obećav poboljšanje, premda je znao, da nije ništa skrivio. Kanonici g a opomenuše ne radi kakove krivnje, r e g o samo radi to ga, što je na onakav način novotariju uvadjao, p a za to da ono u buduće ostavi. Razum jevši sluga Rožji o čemu se radi, vas veoma neu­ godno iznenadjen, visokim i plačnim glasom reče : „A h , moj dohri Isuse, zar se dakle u buduće ne će smjeti imenovati T vo je sveto Ime, koje si T i nakitio tolikim povlasticama i kojim si po apostolima i drugim svojim sluga­ ma tolika čudesa tvorio ? I ova gospo­ da kanonici, koja bi morala usadit g a u svoje srce i u duše drugih, mjesto toga nastoje, otjerat g a iz pa­ meti vjern ika!. . .« — Čuvši kanonici ove riječi, uvidiše silnu gorljivost Simunovu, te u njekoliko zastidjeni, dozvoliše mu, da radi kako je počeo po m i­ losti Božjoj, dapače g a zamoliš« za opmštenje. 38. Iz onoga, što smo do naveli, znamo, kamo su drugovi sv. nardjfla raznieli mtomirisni i posvuda ozdi .jnć; dašak poboŽnosti s neba bolesti svietu po slate; nu u Francezku n zalazili. Sv. Ivan Kapistran išao jc t г , ali ne kao misijonar, već kai Iromit reda. A li ipak u ono isto dol ka e Italijom orilo ime sv. Uernui dii 1 vrlih mu drugova, i Francezka h bila sretna, da i njom lahori ugorTpovjetarac o ve pobožnosti. i ’rvi i tuđe bijaše franjevac fra Rikard, izpovjednik bi. Ivke od А г к г, slavne trancezke junakinje i velike kćeri tre čega reda sv o. Franje. O n je bio veoma glasovit propovjednik te je silne plodove crpio od svojih propovjedi. Propoviedajuć po gradovim a, svuda je širio pobožnost prama presv. Imenu Isusovu. On je dao kovati medalje s nadpisom Imena Isusova, koje su vjernici rado iz pobožnosti nosili. Izmedju duša, koje je razpalio ljubavlju napram božanskom Imenu, bila je sama njegova pokornica bi. Ivka. O na je u ratovima nosila zastavu, na kojoj je dala izvesti 1ш с Isusovo i Marijino na isti način, kao što običavaše sv. lle r �fir. 10. Ime Isusovo i Franjevci. nardin. Isti je nadpis nosila na svojem prstenu, a takodjer je isti stavljala na početku svojih pisama. Posljednji njezin uzdah, kad je gorila na lomači, bijaše zaziv Imena Isusova. 39. Drugi, koji je učinio, da po­ božnost posijana u katoličkoj Francezkoj uzraste do zamjerne visine, bijaše bi. Tom a Ilirski, rodom iz Dalmacije. Bijaše 2adojen duhom sv. Bernard ina u svemu, pa g a je sliedio i u promak nuću te doisto, možemo sad reči, serafinske pobožnosti. Plodovi njegova pro povicdanja bijahu slični onim u Italiji sv. Rernardina i drugova mu. Njega je naslijedio u apoštolstvu za Ime T sovo o. fra Bonaventura Biez, učitelj bogoslovja na sveučilištu 11 Koenu. 40. A li ni viteška Španjolska ne osta iz nimijena od ove bi a; podati. Jedan od učenih i svetih drugova sv. Ti rnardina ode u Španjolsku, naoŽć joslat od njega, da uspostavi red jvđ > ob služenje, koje je u cielcm redu Bernardin uzkrisivao po svojim učenicima. T ud c brzo od milodara sagradi samo­ stan, nazvan sv. Marije od Isusa poput onih u Siciliji. Tuđe redovnici, živući u duhu Uernardinove Škole, sipljahu ugodni miris redovničkih krjeposti, a takodjer su Širili pobožnost prama Imenu Isusovu. Brzo se osnova provincija, koja je imala dosta samostana s naslovom sv. Marije od Isusa. — Osnova se provincija i na Balearskim otocima, gdje su mnogi samostani nosili gornji naslov, a k tomu i pečat provincije imao je urezano Ime Isusovo i Marijino. 4 1. Portugalska je takodjer imala sreću biti orošena ovom nebeskom rosom. Tamošnja je franjevačka provin­ cija imala pečat s Imenom Isusovim. Str. 291. Dapače je ta provincija prednjačila svim franjevačkim provincijama u tom, pa i istom sv. Bernardinu, jer takav pečat im a ista provincija jo š od god. 1378. (t. j. kad je učinjena provincijom]. D va samostana te provincije zvala su se s v . M a r i j e o d I s u s a , a četiri nosila krasni naslov d o b r o g a I s u s a . — T ako je ova pobožnost doprla do skrajnih granica evropskoga tla na zapadu. Povjestničari broje, da je već u jednom stoljeću u samoj Italiji, Šp a­ njolskoj i Portugalskoj preko 80 samo­ stana franjevačkih resio krasni i gizdavi nas 10 presladkoga i preuzvišenoga m Isusova. — T o je zaista zname­ nitu lo, koji je stvorio veliki duh sv Be rtlina. 42. ina 1492. je st veoma z menita u iviesti čovječanstva. T a g o i ч jest godina odkrića novoga s v io po slavnom Kristoforu Kolumbu, koji su jc takodjer pasao pokorničkim pašom trećega reda sv. o. Franje. F rar d su prvi od redovnika stupili na novo tlo. Oni su prvi lamo navješ­ ćivali rieč Božju, a kako je tada u cicloin franjevačkom redu evala pobož­ nost Imena Isusova, naravno, da su ju i na odkriveno tlo prenieli kao pitomu biljku, koja donosi krasne i ugodne plodove. Dosta je spomenuti u srednjoj Am erici franjevačku kustodiju, koja je imala veliki pečat, što je prikazivao sliku sv. Bernardina Sienskoga, kako drži poznatu tablu Imena Isusova. Kad je podignuta na čast provincije, uzela je naslov Imena Isusova. — Kasnije je i komisar generalov za Am eriku imao pečat s urezanim Imenom Isusovim. Jednom riečju, Ime je Isusovo odzva­ njalo blago i ugodno u ustima svih sinova �Str. 292. Ime Isusovo i Franjevci. B r. 10. A siž koga siromaka, koje su oni uviek bude zastava u borbi i početak u s v a ­ kom poduzeću. — Nadalje i monogram i svuda najrevnije raznosili. (nadpis). kojim se je služio sv. Ignacij, 43. Sestnaesti je viek bio veoma a kasnije se s njim služili generali nesretan po katoličku Crkvu. Začetnik lažne reformacije, Martin Luther, odki- Družbe Isusove kao pečatom, sličan je onomu sv. Bernardina. Razlika je ta, nun je od njezina tiela velik dio, i tako što uz poznata tri velika slova I. H . S., načinio ranu, koja jo š i danas krvari. koja se nahode u jednom i u drugom, L' to žalost no doba posla Spasitelj u onom Ignacij evu ima uviek križ Isukrst, koji nikad ne ostavlja svoje s gornje strane, dočim u B er nardin ovu zaručnice, vrloga muža, velikoga duha, ne ima uviek. T akodjer u Ignacijevu apoštolske revnosti i gorljivosti za čast imaju tri čavla s doljnje strane, dočim Imena B ožjega i ures kuće N jegove i ih nikad ne ima u Bernardinovu. Sveti to u osobi sv. Ignacija Lojole. Ovaj je Ignacij tim htio kazati, da u Imenu slavni muž osnova Družbu, koju nazva Isusovom, a članovi se njezini prozvaše Isusovu ne možemo tražiti samo slasti imir'nosti, v eć pod tom zastavom Isusovcima. O vi srnuše u boj pi nos takodjer križ u mrtvi va nj a i protestantim a, te se i danas bore riečju - O vako v je način urezivanja i učenim djelima. Imenu Isusovu dakle рокогtakodjei alufima za pravljenje hostija posveti sv. Ignacij svoju Di užbu ; tomu za sv. fni.su istomu Imenu posveti sve crkve, kuće 44. U osamnaestom stoljeću m stvari. Možda će tkogo> zapi' ti: a se 1ВЈ».\ ki red ponositi izmedju zašto se duhovni sinovi sv. I nacija zovu Isusovci i zašto je an sv posve­ ostalih s\ ih članova osobito sv. Leonardom iz Porto Mauricija. O n se je ćivao Imenu Isusovu? N e im a sumnje, odlikovao junačkim krjepostima, bio da je na to utjecao i franjevački red. najveći apoštol Italije u svoje doba, Jedan učeni Isusovac, tražcć razloge njega dapače sv. Alfonz Liguori naziva tomu, izmedju ostalih navadja i taj, što najvećim misijonarom osamnaestoga je sv. Ignacij htio i na izvanski način stoljeća. V a s njegov život možemo očitovati svoje štovanje pram a Imenu Isusovu, u čemu je sliedio svoga Ime­ stegnuti u o ve rieČ i: žedja za spasom duša. D a spasi duše pokazivao je svietu njaka sv. Ignacija mučenika, zatim bi. put vječnoga života svetim primjerom, Ivana Kolom binija, utemeljitelja reda vatrenom riečju i apoštolskim djelova­ Jezuata, a navlastito sv. Beinardina Sienskoga. N jegovim krjepostima, nje­ njem po cieloj Italiji kroz pune 44 g o ­ dine. 0 tom medjutim u njegovu govoj učenosti i apoštolskoj revnosti životopisu, a ovdje nam je spomenuti veoma se divio, te je nastojao sliediti g a u svemu, a napose u štovanju ' bo­ što spada u o bseg o ve radnje. — Sv. žanskoga Imena Isusova, koje je izra­ Leonard je ljubio svaku pob.jžnost, koju je baštinio po svom serafinskom žavao na više načina, a napose tim, Što je Družbu osnovatu nazvao Isuso­ redu, a izmedju ostalih dakako i pobož vom. Zatim je htio, da to presv. Ime bude značajnom crtom iste Družbe, da nost Imena Isusova. U toj je bio tak ­ macom sv. Bernardinu kao i u apoštol- �Нг. io. Ime Isusovo i Franjevci. skom djelovanju. T o je donekle bilo i potrebito, je r poslie sv. Bernardina i njegovih dičnih drugova i učenika još nije puk čuo tako moćna glasa, koji bi propoviedao slavu, moć i slast presv. Imena Isusova. On je poput sv. Her­ nardina i sv. Ivana Kapistranskoga imao zastavu Imena Isusova i pod nju je zvao slušaoce, da se upišu kao vojnici, koji imaju ratovati proti sili paklenoj. Umio je tako liepo i ganut ljivo ocrtati slavu, slast i nježnost ovoga presv. Imena, te je dosta puta do suza i do glasnog plaća ganuo svoje slušaoce. Gdjegod je držao misije, pre­ poručivao je ovu pobožnost. Ргсг ćivao jc , da presv. Ime urežu j u kućna vrata, uvodio krasni oLičaj inadjusobnog pozdravljanja sa: hvaljen Isus! N jegova mnogobrojna pisma počimu na različit način s ovim presv. Imenom. S osobitim je uspjchoi svršio misije u gradu Genui. L s 1ažurnu s republikanskim senatom odluči possljcdnju propovied držati na poli« pod vedrim nebom, znajuć da množtvo ne bi moglo stati u crkvu, a ni na trg. I doisto, po mišljenju zrelih promatrača, bijaše preko sto hiljada slušaoca na polju. N a uspomenu tih misija postaviše Genavezani na mjestu, gd je je propo­ viedao, tri velika križa s nadpisom : Moj Isuse, milosrdje! — što je bila streljajuća i običajna molitva sv. Leonarda. D rugo, pošto je u propovjedi preporučio, da svak usadi u srce presv. Ime Isusovo i stavi nadpis nad svojim kućama i gradskim vratim a, odluči gradsko i republikansko vieće, da se ovaj nadpis stavi na sva glavna vrata grada. Za to naredi kiparima, da izklešu presv. Ime Isusovo na mramornim pio Str. 293. čama i liepo ukrase. Kad se sgotove, odredi, da se te ploče nose na odredjena mjesta s najvećom svečanošću, s pucanjem topova, zvonjavom zvona u svečanoj procesiji. Odredi takodjer isto vieće, da se to isto učini u svim gradovim a pripadajućim republici. S v e ­ tac se je kasnije toplo zahvalio repu­ blici u pismu na tajnika za taj veliko­ dušni čin. Ovdje ćemo navesti jedan primjer jz njegova života, iz kojeg ćemo raza­ brati, kako je svetac znao sgodno postignuti svoju svrhu. Kad je bio na misijama u Arpinu, upozna, da tuđe . ■ tn j'edna velika mana, naime psovka. О в . v i za to sve sile, da ju izkorieni. Jedno. govaraše djecu, da, ako u budućt Ikog da pogrdi Ime Isu­ sovo, odmah se slete oko njega i počmu op vno ik a ti: hvaljen budi Isus, ala\ IsuN jegova mudra i sveta dob ka • jdi dobrim plodom. Djeca iapunišf j>co im svetac preporuči, pa bi v i’ jia, Što im je kazao, makar bio psovač i koji odlični gradjanin. Takovi junaci u psovanju naravno da su se postidjeni takovim prizorima, ostavljali što prije svoga nesretnoga običaja. — B aš sgodan način i za naše doba kod našega naroda, u kojem se uvriežio taj pogubni običaj. V iše revnosti, sloge i uz trajnosti, i nestalo bi psovke i kod nas. Gospodin Isus marno nastojanje svoga sluge obdari čudesima. Kad je propoviedao u Toskani, jedan kršćanin htjede na svojim kućnim vratima napi­ sati Ime Isusovo, nu ovo mu zaprieči na svaki način jedan Židov, koji je imao dućan pri zemlji iste kuće. Ali kršćanin ne odustade od svoje dobre namjere, već stavi nadpis kod prozora �Str. 294, Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. svoje kuće. Do malo zapali se dućan Židovov i uništi s v e ; plamen se bio zasukao, da cielu kuću u pepeo obrati, nu doprievši do nadpisa Imena Isusova, zaustavi se i do malo g a posve nestade te osta odjel kršćaninov čitav. T o je bilo očito čudo, kojem su se svi gle­ daoci divili. Br, 10. pobožnost Imena Isusova punim pravom franjevačka, da su F ranjevci za nju najviše radili, kako bi se po svoj Crkvi razširila i od nje vjernici spasonosne plodove crpili. Pobožnost ova, prije više manje sakrivena u srcima pojedinih, nastojanjem Franjinih sinova, a najprije sv. Bernardina Sienskog, postade ja v ­ 45. Iz svega, što smo dosad rekli, nom pobožnošću katoličke Crkve. mora biti svakomu čitaocu jasno, da je (SvrSit 6= ie.) Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. Piše fra V I. Siksto IV . (14 7 1 ,— 1484.} Dne 9. kolovoza 1471. kardinal Franjo de la R ovčre, biv.ši franjrvački general, bje imenovan za papu pod imenom Siksta IV . N ije ovdj mjesto d a govorim o o njegovoj revnosti u promicanju znanosti i umjetnosti, kao ni o spomenicima, kojima ukrasi ^ . • Rim, ni o pobjedonosnim bitkama, što ih održa proti Turcim a, ni o težnji takodjer za promicanjem njegovih rodjaka, koja tolikim slavnim stranicama njegova papovanja dodaje dosti žalostnih i crnih Činjenica. Mi ćemo se po zabaviti njegovom revnošću za slavu Marijinu. »Jedan od najznamenitijih poteza njegova značaja«, veli povjestničar Pastor, »jest njegova gorljiva pobožnost prama sv. D je v ic i. . . On obogati Rim glasovitim svetištima, tim rječitim svjedocima njegova štovanja prama sv. Djevici, a to su: sv. Marija Pučka, sv. Marija od mira, napokon Sikstinska kapela, koja j e posvećena upravo bezgrjeŠnom začeću. U tom se k Q v ić . razpOži franjevački samostanac. Taj je u isti ed proti dominikanskomu bin najvatre ji branioc toga mnienja, koj e već bilo u ono doba u crkvi vrlo )zp rusi ranjeno.«1) N išta nije tako istinito kao te rieČi. Sdruženi uspome­ nom svojih svetih utemeljitelja, braća Dominikanci i Franjevci bili su kroz vjekove razdieljeni u pitanju o bezgrjeŠ­ nom začeću. B og je htio, da se tom drugom prepirkom jo š bolje razjasni povlastica Marijina, te da se unapried odgovori na sve poteškoće, koje bi se mogle suprotstaviti proglašenju te po­ vlastice Člankom vjere. Imamo se u ostalom u obim taborima diviti dubokoj znanosti, iskrenoj ljubavi za istinom i sinovskoj odanosti prama Mariji. Evo nas u dobi, kad je borba medju protivnicima Marijine povlastice bila na svom vrhuncu. Medju potonjim iztiČe se 0. Vinko Handelli iz reda sv. Dominika, kojemu kašnje postade ge- ») Hiл ;oi re dei. P ap e. <1e la fia du rnojren Age, par Pultir, t IV., pages 365. 366 �Br. io. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. neralom. T o je bio glasovit bogoslov, ali ga njegova osobna mnienja dovedoše do žalostne pretjeranosti. On za svoju redovničku obitelj sastavi sv. božanski čin pod naslovom 1 O f f i c i u m de s a n c t i f i c a t i o n e , u kom tvrdi is­ točni grieh u Mariji, ali ga nije smio izdati za života S ixta IV . V ideći ovaj, da se sa svih strana dižu neprijatelji pobožnoga mnienja u bezgrješno začeće, te da iz dana u dan sve više raste buna, koju su oni podigli, naredi, da se pred njim raspravlja to pitanje. T ako će dvie stranke imati priliku, da iznesu svoje dokaze, a papa će onda moći očitovati svoj sud. Str. 295. svetkovini bezgrješnog začeća. U рге krasnom predgovoru, u kojem izrazuje svoju pobožnost i divi se dobroti K r a ­ ljice nebeske, papa poziva vjernike cieloga svieta, da zahvaljuju Bogu na ču­ desnom začeću bezgrješne Djevice te da hrle k sv. božanskom Činu i misi, što ih je crkva u tu svrhu uzpostavila. On svojom apoštolskom vlašću svetčano odobraje blagdan začeća, tako isto sv. čin i misu, što ih je sastavio Leonard de Nogarolis. Pečatnicom napokon po­ djeljuje za tu svetkovinu iste oproste kao i za Tjelovo, Jedan od glavnih protivničkih do 1 bijaše taj, da su pape Šutjeli o ini bezgrješnoga začeća te što N a urečeni dan Bandelli izađje na 9Vc b o r ište kao junak, koji je siguran da će se nije 'isebnim božanskim činom sla­ pobiediti. Franjo Вгеб 1јапа>, franjevački vilo to tvo. T aj je dokaz Ivan iz Segovije ..oblo sa hiljadu primjera, ali general, čekaše g a bez ik ikova straha, uzdajuć se u pravednost i га žitost g a ksto I\ konačno obori.1) U] I sv 1 žatiskom Činu, Što g a je svoje parnice. Moćnim zagov m bi. Djevice i velikom revnošc.i za zinom sastavio 1. jnard de Nogarolis, jasno slavom prigovore Bandel!i-e,-e obori to ­ se tvrdi, tla je Marija sačuvana od izlikom jasnoćom, jakošću i rječitošću, da toČn a. grieba. Tako je molitva posve je Siksto IV , u najvećoj uzhićenosu 1 ista kao i ona, što ju danas molimo, a divljenju uzkliknu: »Vi ste pravi Sam- invitatorij je glasio : »SlavimoBezgrješno son « T a j mu pridjevak ostade, te se je začeće Djevice M arije, dodjite, poklo­ Franjo Hrešijanac odsele zvao Franjo nimo se Kristu, koji ju je očuvao.« Samson. Nije li se tim odobrenjem označivao Poplav Tibera i kuga opustošiše pravi predmet svetkovine 8, prosinca i jasno izticalo, na kojoj je strani bila vječni grad. Siksto IV . po primjeru svojih predšastnika naredi javne molitve crkvena predaja ? A li to Bandelli nije razumio. G o ­ u čast sv. Djevici. Vodjen ljubavlju prama Mariji, koje je povlastice nekada dine 1481. on izdade pod svojim ime­ branio u jednom svom djelu ; prosviet- nom u Bolonji djelo s naslovom : »R a zljen svojim vlastitim proučavanjem i p r a v a o i z n i m n o j č i s t o ć i narazpravama, što su se pred njim samim Š e g a G o s p o d i n a I s u s a K г is ta. • držale ; potaknut možda i molbama po- U predgovoru pripovieđa o razpravi, dastrietim sv. Stotici, taj isti papa iz*) Dne 4. list. I48O. Siksto IV. odobri dadc dne 27. svoju glasovitu ustanovu : drugi božADski čia, što g« je sastavio Bernardin P r a e c e l s a m e r i t o r u m u prilog de Bostis. �Str. 296 Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. koju je imao u Ferari pred vojvodom Ilcrkulom od E ste i ciclim njegovim dvorom, i kojoj mi ne poznamo svr­ šetka. Franjevac Bartol iz Feltrc tu je, istina, odvažno kroz Šest sati branio i tvrdio bezgrješno začeće, ali je, kako veli Bandelli, stvar svršila njemu u prilog. O prvom dielu svoga djela pisac naučaje, d a je pobožna vjera u bezgrješno začeće kriva i bezbožna. K o ji ju brane, moraju biti krivovjernici te smrtno grieši tko prisustvuje njihovim propoviedim a. Sve se te tvrdnje osnivaju na ugledu 250 odličnih naučitelja. Pisac je u drugom dielu možda loš smjeliji. Odgovarajuć svojim piuiivnicitna, koji su mu suprotstavljali oproste podieljene božanskomu činu Sto g a je odobrio prapa, pisac tvrdi, Ja su oprosti dopušćeni zato, da se časti p o s' ćcnje Marijino poslie sjedinjenja duše elom. U pečatnici P r a e c e l s a j r e r i t o r um začeće se Marijino naziva d i v n i m ne za to, da j e ona bila izključena od iztočnoga grieha, nego što s e j e ta slavna D jevica rodila od ostarjelih i neplodnih roditelja ! Bandelli j e medjutim napried izjavljivao, da se podvrgaje sudu sv. Stolice, ali uzprkos toj izjavi, uzbudjenost j e u protivničkom taboru bila već na svom vrhuncu, pa se papa smatrao dužnim, da svemu tomu učini kraj. U tu svrhu izadje god. 1482. odluka G r a v e n i m i s , u kojoj Siksto IV . očituje svoju žalost, »što duhovnici raz­ nih ic d o v a, a kop гem znaju, da rim ska crkva slavi svetkovinu začeća čiste D je viče M arije i da je o tom izdala p o ­ Br. 10. sebni božanski čin, niesu se ipak stidjeli javno nazivati krivovjercima sve one, koji drže, da je ista slavna i bezgrješna Djevica Marija začeta bez grieha . . . D a se toj smjeloj drzkosti stane na kraj . . ., ovim Našim pismom osudjujemo i proglasujemo kao krive, lažne i od istine udaljene tvrdnje onili propovjed­ nika i svih onih, koji bi sc usudili uztvrditi, da sv. rim ska crkva u s v etk o ­ vini slavi samo duhovno začeće i po svećenje slavne D jevice M a rije; tvrdnje onih, koji bi razkolnicima nazvali vjer­ nike, koji bi vjerovali i tvrdili, da je D jevica Marija u svom začeću sačuvana ml iztoČmoga grieha, kao i knjige, u a se nalaze takove tvrdnje.« — Pada,: u izobćenje sv. Stolici pridržano svi ош. koji hi ma na koji način držali za istinit sudjene tvrdnje i mnienja ili ii čita kod sebe čuvali osudjene knj ii, me jjna 1483.izadje druga pečatnica poći riim rieČima G r a v e n i in i s. T u je Siksto IV . malo blažiji, ali ipak lUcuje one, koji bi tvrdili, da je smrtni grieh vjerovati, d a je Marija sačuvana od iztočnoga grieha i slušati propoviedi onih, koji to naučaju. Ujedno su osudjeni i oni, koji vele, da je smrtni grieh moliti sv. božanski čin o b e z g r j e š n o m z a č e ć u , Što g a je crkva odobrila. Siksto IV . umrie god. 1484. N je ­ gova je najveća slava ta, što je bio prvi od Boga odabrani papa, da uzveliča Djevicu začetu u milosti i obrani ju svojim ugledom. (Nastavit će sc.) �Br. io. Reform e katoličanstva. Str. 297. Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličanstva. Piše fra I v š a M i j o v. I bukne onaj strašni franceski pre vrat, udari silnom bujicom krvi, koja uduši svaku slobodnu misao. A li to ne potraj a dugo. Pojavi se liberalizam. R odio g a svijetu salon milostive go­ spoje Štaci, a kumovao mu Benjanin Constant. Liberalizmu pala u dio ština febronijanizma i jozcfinizina. I taj liberalizam nanov zaćne pogagjanja, »kompromise.« U franceskoj očepi Talleyrand, a u Nj* mačkoj W es senberg. O vaj je opet stao da ludara potrebu reforme, koju će, tref ipaziti, provesti država, a ne C rkva, ;r sve­ ćenstvo ide samo za tim, da »prisvoji sebi gospodstvo i bogastvo.«i T reba prosvjete, ali dokle je o va za vita 11 sumraku, pustite narodu praznovjerje. Narod treba varati, ako hoćeš držati u redu. Inače, veli W essenberg, malo mari riječ, ne ide se za nju Nemoguće je pomisliti jedan oblik vjere a za tako razročne duhove. N eka vjeruje svaki kako već može. V je ra je u svakome obliku spasonosna po onoga, koji je ima. I započeto se djelo nastavi, i ako u blažoj formi. Crkva treba svakako da se pomiri s modernim svijetom, s modernom kulturom. T reba ustanoviti, kako kaže lešinka franceskih reforma tora, »Christianisme raisonnable etiarge« (pametno i široko kršćanstvo). Katoli­ cizam treba da se podvrgne transfor- maciji. Dogmatične formule treba pa­ metno filozofski »tumačiti.« O ve zasade urodiše plodom. U zadnje doba našlo se ljudi, koji su ih zbilja pametno »filozofski« tumačili. Iz Francuske poznat nam je Loisy, a iz N, mačke Schell. I tako se vidi, da sve to ništa drugo, nego posljedica, starog -reforma.« Sličan jedan dru­ gom e ka ije jajetu. Iste im fraze, iste stavke, iste psovke. K ako su stari mr­ zili tako 1 moderni reformatori mrze crkveni autoritet, skolastiku, bratovštine, celibat, redove, zavjete, bogoljubnost Srca L e sova, spočitavaju katolicima mek uuzain i formalizam. Pače moderni idu jo š i dalje : oni osobito iz Franceske obaraju vas nauk o nadnaravnosti, oso­ bito sv. pismo, u riječ : sve temelje vjere i kršćanskoga života. Prema svemu tome, napipavši za rođak ovoj novoj ljutoj rani, kakov da bude zaključak o tim novim reforma­ torima katoličke Crkve? Nepremostiv je jaz, što dijeli k a ­ toličku Crkvu od modernoga svijeta. Uzalud svi pokušaji modernih refor­ matora : oni toga jaza lje ne zajaziše. Po srijedi je bistveno drugi duh, drugo mišljenje, po srijedi je vjera. I baš zato sva nastojanja, svi »kompromisi« sa strane katoličkih reformatora moradoše �Str. 298. Reform e katoličanstva. se izjaloviti, N eka nam zato posluži primjerom nastojanje tolikih slavnih ljudi, koji iz svih sila 1lijahu uprli, da približe protestante katolicima. Protestant će priznati pojedine vjerske istine, koje dijele protestante od katolika, ali ipak on uvijek ostaje protestantski profesor Herrmann : »Malo je do to ga, ako se susretnemo sa katolicim a u nekim kr­ šćanskim naucima. O d rim ske crkve ne odbija nas u prvom e redu ono, što oni tamo vjeruju. A li s »vjerom« rimske crkve ne ćem o da imamo ništa zajed­ ničkoga, biva : ne možemo se složiti s načinom, kako oni tamo vjeruju. Što nas najjače luči od Rim a je st to, dn ne ćemo vjere, koja ne bi Lila naše samostalno uvjerenje.« Moderni svijet! R eform atori hoće, J a nas pomire s tim modernim svijetom, s n: ovom kulturom, s njegovim miSlienje Nego tu treba pomno lučiti pojmove koji su baš u toj stvari silno pobrkani. Iznajprije treba čisto i bistro ustanov . *tn se razumijeva i misli pod riječi »mo­ derni svijet.« Nem a dvojbe, u modernoj kulturi ima mnogo zdravih zrna. A l i ono, što je baš u istinu moderno, kosi se u najve­ ćoj mjeri sa kršćanstvom, i tuj ne može biti nikakova g ov o ra o pomirenju. Inače C rkv a bi zanijekala sama sebe, iznevje­ rila bi se svome božanskome poslanju. A što je baš to u istinu moderno ? Neki misle, da je moderno ono, što je u naše doba. Prem a tome je jasno, da je svaki čovjek moderan. D rugi opet tvrde, da je moderan učen i izob ražen čovjek, koji ne vjeruje do­ duše u posmrtni život, ali niti nc po­ bija te vjere. Ima ih, kojima je »mo­ Rr. 10. derno« izraz za svako zlo. Što je dakle baš to u istinu m o d e r n o ? E vo kako W eiss lijepo luči. A k o je riječ o modernome duhu, treba iznajprije naglasiti, da u to niti najmanje ne ulazi vanjska, materijalna kultura. O tome dakako ne smije niti može biti ikakove sumnje, a ipak to treba uvijek naglasivati, je r mnogi veoma rado iz­ nose ta moderna dobića proti neprija­ teljima modernoga duha, kao proti mračnjacima i nazad ujacima. Moderni duh, moderno pojimanje života, moderni svjetski nazor - nutarnja, duševna kul­ tura — nešto je sve drugo, nego li su ka materijalna odkrića na polju pri­ rode a, tehnike, po vješti, filologije i t. d. M< erno u pravome smislu riječi jest nula. duševna kultura, koja ima u sebi nešto čisto svoga, samostalnoga, zn, moga. Moderni je duh, duh Kantov ozi duh autonomije i subjek tivizma. T o je onaj dub, koji je učinio čovjek, autonomnim, apsolutnim, suve­ renim , to je onaj duh, koji diže čovjeka na prijestol božji, po kojemu je čovjek sam sebi b o g i zakonoša, sam sebi cilj i gospodar, sam sebi dovoljan, sam sebi odgovoran. Istina je subjektivna i rela­ tivna. U što čovjek da vjeruje? U ono samo, što on glavom doživi, što izlazi iz njegove osobnosti. T o je duh, to su načela protestantizma, duh i načela moderne filozofije, duh i načela moder noga čovjeka E to to je moderno, to su načela moderna i to imamo razumije­ vati kad govorim o o modernoj kulturi, o modernome duhu, o modernome Čovjeku, Pa eto što hoće najnoviji reforma­ tori : hoće da pomire, da u sklad svedu ta načela, taj duh, to mišljenje, sa ka­ �Br. IO. K o jc papa ? toličkim duhom, katoličkim načelima, katoličkim mišljenjem. Л to je nemo­ guće. T o jc nesmisao. Katolicizam stoji na vjeri, koja se klanja apsolutnoj božjoj Istini i božjemu suverenomu gospodstvu, na vjeri, koja je izraz odanosti i posluha, koja je služba božja. Л što kaže mo­ derni čovjek za takovu vjeru ? A k o hoće biti sebi dosljedan, on ima odba­ citi tu vjeru, jer ona se u najvećoj mjeri kosi s njegovim osnovnim nače­ lima, s načelima o čovječijoj autonomiji i apsolutnome suverenstvu. I koliko izrazitije, koliko dublje moderni čovjek ostvaruje u sebi idejal modernosti, to­ liko je manje podesan za vjeru, kaT: bezuvjetno traži i ima tražiti Crkva. U tome eto vam povoda onoj tački u »Syllabu« Pija IX ., kojon se osudjuje nauk, da se C rkva mora pomiriti s mi dernom kulturom. Duh subjektivizma i etivere va eto klisure, o koju se imaju raz jati i zbilja se razbijaju svi kompromisi. Dok je u Crkvi vjera, božja vjera — n Тп će biti do konca svijeta — moderni Str. 299. će čovjek biti daleko od nje. Moderni če Čovjek lako odbaciti ovu ili onu zabludu, lako će napustiti ovo ili ono krivo mnijenje, ali teško da se odreče svoje apsolutnosti, kojom mjeri sve drugo, pa i B oga i božju istinu. Zgodno i sputno piše Weiss : »Moderni će čovjek lako podpisati sve istine, kako su u ka­ tekizmu ; ako ih srcem ne prizna ko kršćanin, zato jer ih j e B og objavio i kako ih B og po vidljivome autoritetu uči, nego ih primi samo ko moderni Čovjek, to je st zato, je r se njemu čine opravdane i kako ih sam prikroji, taj je daleko, veoma daleko od božje nad-ie vjere. K o prizna kakove istine, koliki u i kako su njemu očite, taj ima lj •-kti, filozofičnu, povjesničku vjeru, ah ne božju, ne spasonosnu reli­ gioznu vjeru .« 7.adr prava i jedina zaprjeka sve religiji jest moderni čovjek. Moderni čovjek, autokrat, samosvojni gospodar, sam sebi cilj, sam sebi bog — eto to ^0 vjerska pogibelji« • Ko je papa ? Rimski biskup jest dakle pravi i zakoniti našljednik sv. Petra, jer je sv. Petar došao u Rim. Nu to nije d o sta: on jo š u Rimu smjesti svoju stolicu ; pa ni ovde nije s v e : on se iz Rim a nikad na drugu stranu ne premjesti i u Rimu po mučeničkoj smrti ргеstade živjeti. Prestade živjeti ? Petar na vlasti­ toj stolici uvijek žive i živjet će do konca vjekova ; jer Petar u svojim nas­ ljednicima jest onaj, koji sjedi na sto­ lici, koji upravlja božanskom zgradom, koji ravna iagjom, koji pase cijelo stado Isusa Krista, ćij je on namjesnik, te ima najviše prvenstvo u njegovoj Crkvi, kojoj je on po glavar; a pošto su samo rimski biskupi zakoniti nasljednici Petrovi, te što ista vrhovna vlast data Petru od Isusa Krista prelazi na njih : to se pravo veli, da Petar u njima žive i živjet će do konca vjekova. Pa jo š ne razumiješ, ko je papa. N eka ti to kažu sveti oci, koli grčki toli latinski, koji jednodušno uče, dokazuju i potvrgjuju, da prvenstvo �Str. 300. K o je papa? Вг. io . i poglavarstvo nad cijelom Crkvom stoji u rimskom biskupu. Imade mnogo pojedinih crkava, ali rimska crkva kao Petrova prijestolnica im a u ruci vlast ostalog. Ima li jasniji pojam i izrazitija slika od ove ? U ovoj slici svako vidi i nad svima njima. Imade mnogo pastira, ali svaki od tih pase samo ono stado janjadi i ovčica, koje mu je povjereno. Ali buduć je samo jedan ovčinjak za te svog biskupa, ali svaki taj biskup sa svojom crkvom ovisi i podložan je papi. Svako dakle u vigja i razumije, da je papa biskup biskupa i o tac otaca, došljedno glavar i vrhovni pastir cjelo­ kupne Crkve. A ti usprkos tako p ra­ vednih dokaza jo š ne razumiješ, ko je papa. Neka ti to kažu crkveni sabori. Je li ijedan od tih sabora bio, a da nije pripoznavao u rimskoj stolici stolicu vu, a u rimskom biskupu njegova našij ka, u Petrovu pako našljedniku vlastoi cijele Crkve ? S a b o r i: niccnski I. irigradski I. efeški, kalcedonski, <ari; radski II. i III., nicenski janjce, ovčice i ovce, što su svakud razasute: to mora biti i samo jedan vrhovni pastir, a to je rimski biskup. Imade mnogo biskupa, koje K rist po­ stavi, da upravljaju njegovom Crkvom ; ali biskupstvo je samo jedno i to na onaj način jedno, kao što je Crkva jedina; a Crkva je jedna na onaj n kao što su m noge grane na jednom stablu samo jedno sta b lo , mnogi po­ toci iz jedn og vrela jedno vrelo ; mnogi traci od jednog svjetla jedno svjetlo. K a o što su dakle ove grane, oci i traci jedno, buduć im je adat korijen jedan izvor, jedno su nce: tako isto, premda ima mnogo posebnih crkava i biskupa, ipak je C rkva samo jodna I biskupstvo jedno. A zašto ? Zato, je r je samo jedna glava, samo jedan vrhovni svećenik i svi oni dijelovi C rkve sači­ njavaju jednu cjelinu ; a svaki biskup upravlja jednim dijelom te cjeline. Rimski biskup upravlja svojim dijelom, koji je kao korijen, kao vrelo, kao sv je tlo ; drugi pak upravljaju ostalim dijelovima, koji $u kao grane, kao potoci, kao traci. Dijel stabla je korijen a takogjer i grane; korijen ih uzdržava, te kad bi im se uskratilo ovo potrebito uzdržavanje i pomoć, morale bi se osušiti i pasti. Sav život, što g a imaju grane, lišće, cvijeće i plod, dobivaju od korjena, đočim korijen ništa ne dobiva od n jih ; te kad ne bi bilo korijena, ne bi bilo ni grana ni razumije, da papa nije biskup svake pojedine c rk v e ; je r svaka crkva ima II. arigradski IV , u svojim aktima 1 kanonima kao bezdvojbeno priznaju, da papa im 1 onu istu duhovnu vlast, koju je priin u Petar od Isusa Krista nad i'jeloin C rkvom katoličkom. O toj stvari vrijedno je ispitati osobito kanone sa­ bora nicenskog, navlastito njegov g la­ soviti V I .1) kanon, kojim uzalud kušaju neprijatelji papinstva dokazati, da rim ska crkva nije imala uvijek prvenstva nad drugim crkvama. O ci toga sabora govore u jednom od mnogih kanona o v o : »Onaj, što sjedi na rimskoj sto­ lici, je st prvi, a po tom isto, što bijaše Petar, kome je Krist bio dao puninu vlasti postavivši g a svojim namjesnikom ovde 11a zemlji. Gdje ćeš naći jasnije izraze od ovih, iz kojih bi mogao upo‘) 8aпii poietak tog kanona dosta nam polcaie,, kakve si1 bile misli onih ■ prvenstva 1iniskog p:ape; laj kanon [ „Rimslet crliva uvijek je imala prvenstvo �Br. ic . K o je papa ? znati misli onih otaca? Sumnjaš li, da nijesu istog- mnijenja bili i oci sabora carigradskog I.? Vidiš ih. gdje su u svem odani rimskom biskupu, sv. Damazu pr­ vomu. On ih poziva, da se saberu sa zapadnim biskupima u Rimu, da u sa boru pretresaju krivi nauk Macedonija i Eunomija, neprijatelja božanstva Duha svetog. Pa gle ! Oni patrijarke, oni ve­ liki ljudi, govornici i oci istočnih crkava ne usprotiviš« se tome pozivu, ne pozvaše se na kakav svoj ugled, nego sinovski izraziše papi svoje sažaljenje, što zbog nepovoljnosti vremena i svojih slabih sila ne mogu okritatiti kao golu­ bovi, da željno put Rim a polete njem kao u sigurnom gnijezdu . voj p o ­ činak potraže. Pa ako se istočni oci opravdcnim razlozima zapr.ječeni i ne sjediniše po svojoj prisutnosti sa za­ padnim očima u Rimu skuplje- u : to se sjediniše — kako oni sami izj uju po istoj vjeri 1 po svojoj pri enosti svemu onomu, što se odredi, ustanovi i potvrdi u svetom gradu. A d-i ipak i vanjskim načinom izraze svoje suglasju s rimskom stolicom, to i oni obdržavaše u isto vrijeme sabor u Carigradu, kad zapadni oci u R im u ; a ta ona sa­ bora sačinjavaše samo jedan sabor, što bi izvanrednim načinom za taj slučaj od apoŠtolske stolice dopušćeno. K ad se ovako počitanje toli jasno očituje na saboru carigradskom, ništa manjim svjetlom blista i na efeškom. O no pošto­ vanje i posluh, koji iskazuju sv. Damazu oci skupljeni u Carigradu, isto iskazuju Celestinu oni, koji se sabraše u Efezu radi Nestorija. O ci skupljeni na tom saboru sa zadovoljstvom slušaju, što govo re papini poslanici, da Petar, apoštola, stup vjere i temelj Crkve k a ­ Str. 301. toličke uvijek žive u svojim nasljedni­ ci ma, koji su suci na zemlji. S toga dragovoljno g a slušaju i u njegovim poslanicima njega poštuju. Celesti.iove spise hvale i veoma se raduju, što je on prije njihovog izrečenog mnijenja osudio krivo vjerne Nestorijeve nauke i samog bezbolnog Nestorija. Ova osuda — veselo kliču — sasvim je pravedna. Cijeli sabor zahvaljuje Celestinu, Ce lestirm čuvaru vjere, Celestinu, koji se slaže sa saborom. Jedan samo Celestin, jedna samo vjera sabora, jedna vjera cijelog svijeta. N a svrhi sabora polažu papi račun o svom djelovanju u saboru, te iriavljoju, da su posluhnuli sve nje gov tpovijedi i nazivlju ga svojim ocem. Ki ; je od ovoga vjerodostojniji dokaz v noj vlasti, koju ima papa u Crkvi Isma Krista ? Pa zar ti još nije dosta Poleti svojom pameču iz E fc u К ј ’ :edon>ju, gdje se obdržajc crkveni sabor ne na molbu, nego na zapo vije I pape, da se utamani Eutiki jevn ivovjerstvo i podijeli mir Crkvi, tc ćeš vidjet, kako se usred tog časnog i mnogobrojnog zbora od 63 ° biskupa raspoznaje u papi sv. Leonu vrhovna vlast sv. apoštolske stolice. On je papa je, koji red ustanovljuje, način djelovanja propisuje, zakone kuje u ovom saboru i sve stvari tuđe svojom vlašću zadahnjuje, razvijajući pri tom toliki ugled, da sabor s poč itanjem po znaje u njem stijenu katoličke Crkve i prave vjere. Sv i ovi o d u zvijede koju nauk Leonov, kao da je izašao iz usta sv. Petra — Petar je govorio na usta L e o n o v a ; žele ne poučavati, nego biti poučeni od njega, za čiji nauk tvrde, da je nauk Kristov, i ispovijedaju, da će slijediti isključivo njegovo pravilo vjere, �Str. 302. K o je papa ? Br. 10. razbojnika. T ako i C rkva sabrana u da ne će čekati drugog riješe nj a do onog saboru, koji je poput jedne uregjene od pape, kome jedinome pripada vlast vojske za boj, ako je sjedinjena sa svo­ ispitivati odredbe sabora; stoga se jom glavom , od koje im a svu svoju ponizno podlažu njegovu sudu, prošeci moć i jakost, potpunije sama sebe potvrdu i odobrenje sv o g rada. Šta treba dakle više ? A k o želiš u poznaje; ali ako se odijeli od svoje jo š više znati, pogji duhom opet u C a ­ glave, postane manja od Crkve, dapače ni C rkva. A zašto? Zato, š to : g d j e rigrad, pogji u Niceju bitinsku i jo§ j e P e t a r , tu j e i C r k v a — Ubi se jedanput u Carigrad povrati, pa ćeš vidjet, da li V igil, A g a to n , Adrijan I. P e t r u s , i b i e c c l e s i a , a gd je nema Petra, tu nema ni prave Crkve, te po i II. poput Silvestra, Dam aza, Celestina i Leona imaju čast gledati, gd je se u tom sabori bez pape jesu samo proste pokrajinske i narodne skupštine biskupa, ovim svetim općim saborima priznaje koji nemaju vlasti stvarati zakone za i poštiva njihova vrhovna vlast f Pa ako nijesu dostatna svjedočan­ sve vjernike; ili, kao što je često bilo, •4 zborovi zlikovaca, koji se hoće da stva; Što ti ih pruža osam općih sabor" iamah п ispod zakonite vlasti. da se uvjeriš i razumiješ, koju ршмпп vlasti ima nad cijelom C rkvom rimski N pu dakle sam og spada sazi­ bisku p : to uzmi, pa čitaj ' dobro pro­ vati op abore, njima predsijedati i mozgaj sve jedan po jedan crkveni s a ­ što je na uavnije, potvrditi, što se na bor u katoličkoj C rkvi počam J ni njin i odred po tom reći, da je nešto censkog do tridenskoga. i *c ako odr ono od rim skog biskupa, znači možeš, koji od svih tih sabora, koji toliko, da jc odregjeno od cijele C rk v e ; j e sabran u Duhu sv., nije priznao i je r C rki i papa odgovaraju jedno počitanje iskazao prvenstvu rim skog pratn.i drugome, buduć su ista stvar, i biskupa ? gd je nema pape, tu nema ni Crkve. K am o ti veći dokaz od ovoga, odakle bi Pače kaži mi — kad bi to moglo biti — koji je taj sabor, koji bi se upoznao, da papa im a vrhovnu vlast nad svim a vjernicima ? Da, nad svima pravedno nazivao zakonitim i općenitim vjernicima uzetim ne samo napose, nego ne im ajući glav e ? A najposlije, kakav bi ugled i moć im ale odredbe i odluke uzetim i svim a skupa, je r svi skupljeni sačinjavaju jedno samo tijelo, jednu kojeg tak vo g odbora, kad ne bi bile od pape okrjepljene i potvrgjene ? samo Crkvu, A k o dakle nijesi jo š po­ O vde ne treba ispitivati, da li je svema shvatio, ko je papa, nego želiš sabor nad Ш pod papom, nego je dosta sve što više to p o zn ati: to promotri znati, da papa u saboru jest nad samim čine one vrhovne vlasti, kojom je on sobom , i sabor bez pape je s t pod sa­ odlikovan, i načine, kojim ju vrši, te mim sobom , upravo kao Što vog ja okružen svojom vojskom je st veći od sam og s e b e ; a vojsk a bez v o g je jest manja od vojske, dapače nije ni vojska, nego raspršeni čopor skitalica, ili četa ćeš vidjet, kakav pastir, kakav otac, kakav nauČitelj jest papa. O na vlast, što papa im a nad cije­ lom C rkvom , dostatno je izražena riječju » p a s i,« riječju » što g o d s v e ž e š ,« �Br, io. Listopad. Str. 303. riječju » š t o g o d r a z r i e š i š . « » P a s i ,, nijedan od svih papa, koji ju nije vršio ; papa je dakle onaj, koji se skrbi za jer jedva je koji da nije izdavao odredaba, sve otajstveno stado; onaj, koji ima ustanova i kanona za dobro cijele Crkve, pravo dijeliti ovome ili onome pastiru za pouku i popravak naroda, kao i onoliko janjadi i ovaca, koliko mu je pastira; koji nije kaznama samo prijetio, d rag o ; i stoga onaj, koji za cieli katolički nego ih proti neposlušnicima i upotreb­ svijet izabire biskupe; onaj, koji razlu- ljavao. » Š t o g o d r a z r i j e š i š*. papa čuje ovce od vukova, dobre pastire od je dakle onaj, koji uz pravo vezanja najm enika; onaj, koji skida sa stolice ima zajedno i pravo razrješivanja, što nevrijedne, a na svoja mjesta povraća god razriješi ovde na zemlji, bit će nevine, što su nepravedno bili skinuti, razriješeno i na nebu. Buduć riječ »raz o čemu nijesu rijetki primjeri u crkve­ riješiti« znači ne samo od grijeha od­ noj povjesti. On je onaj, koji dobro riješiti, kazne odpustiti, nego znači i od taspoznajuć hranu života i smrti, rje nečega oprostiti: to je jasno, da papa šava prepirke u stvarim a vjere i ćudomože po punini od Krista mu date r e g ja ; ispituje nauk pisaca i sudi asđ < sasvim od čega oprostiti ili smislu to g nauka; osugjuje kriva, na­ ulnažit!, ili promijeniti, ili dapače sasvim čela i kazni one, koji ih naučavaju, da­ uništi, aki crkveni zakon, kad je to potrebi a za potrebu toga ne treba pače nepokorne i iz Crkr e izopćuje, tražiti p га jer su bezbrojni, svagčega su obilni primjeri od početka Crkve do danas. » Š t o g o d s v ž e S, • d ar'i i očevi Ini. nri eć shvatio moć spomenutih dakle papa je onaj, koji ma i vlast vezati, te štogod on ev,-?e zemlji, iyeći, ko 1 označuju onu vrhovnu vlast pape nad cijelom Crkvom ? A k o utjesi, bit će zvezano i na nebu ali pošto a to idalje promotri, i to pomnjivo riječ »vezati« ne znači samo zadržati u j rumotri načine, kojim papa vrši ovu grijehu, ne odriješiti, nego :oŠ zike ­ vlast, što je primio ne od apoštola, ne mije nametnuti nove okove pomoću od sabora, ne od izbornika, niti od zakona, koji vežu čovjeka: onda je poglavica zanatlijskih, nego od samog jasno, da papa može stvarati zakone, Isusa Krista, koji mu reče: »Pasi stado što u savjesti obvezuju ; može suditi, moje, upravljaj Crkvom mojom, vladaj osugjivati i kazniti prekršitelje. K ad je govor o zakonodavnoj vlasti pape, slo­ kraljevstvom mojim!« (Nnltvit će se.) bodno mi je ustvrditi, da se ne nalazi Listopad. Spjevao O, J. M a r k u š i ć . K o kad si sreću kraj kreveca imo I ona Гјеро pjevala ti nako — A nešto dragoj u ušima puhnu, Pa se od tebe zaokrenu lako. I vrlo prosto odmane ti rukom, A tvoje oči zacaklenc glede . . Onako meni u jesenje biva, K ad sunca traci od sjevera bl’jede. �Str. 304. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa. Sve bl'jede tr a c i. . O tajstvo drhturi, I studen strah se oko srca stišće ; Sve bl'jede traci, a pucaju grane, Fo zemlji leži okaljano lišće. Hr, 10. A ja sam nako kitio se njime I živjeli svegjer u zanosu meko, I nikad srca miso пс natruni, Da će i moje pogaziti neko. А Г evo veće povlače se mraci, I moje gongje togore leden i; A ja g a stišćem, stišćem, stišćem žarko: Toplim ga suzom — žao g a je meni. Ruski grof Grgur Souvaloff i njegovo obraćenje. V eom a je zanimiva poviest пћгл ćenja ruskog grofa G rgm a ^uuvatoffa radi osobitih okolnosti 1 položaja njegova života. On je nakon svojega obraćenja potanko napisao poviest svojega obra ćenja, gd je upravo vjeŠtački crt. svoja čuvstva i osjećaje. Mi ovdje d isimo veom a kratak prijegled njegova života i obraćenja, crpljen iz povies'J, koju je napisao fr. A . S., a izlazila je u ’ Sendb ote«. G ro f G rgur SouvallofT radio se je u Petrogradu god. 1802. i kao dvanaestgodišnji mladić bio poslan u pro­ testa nski naukovni zavod u blizini grada Berna. T u je bio veom a zlo odgajan, kao što se to jasno razabire iz njegova svjed očanstva: »Jedini poticaji, koji su rabljeni za naš odgoj, jesu ljudska čast i predstavljanje sreće, koja leži u po­ stignutoj časti. Okružen ljudina, koji su više praktično nego teoretično bili bez­ vjerci, pio sam dugo bez oduška iz izvora, okuženih svim mogućim vjerskim, povjestnićkim i filozofskim zabludama.« L a k o je shvatiti, da na taj način nije kod mladića ni m oglo biti govo ra o !klm načelima, kao što ni znatni i <k l obiteljski dogadjaji niesu pro­ izveli mu nikakvog dubokog traj nog stisi ni preuma. U to je naime bio doču ' a smrt ljubljene, dvaest godi nje sestre, koja je nekoliko goelin prije svoje smrti u Rimu, gdje d svojega kršćenja bila o dga­ jana, ri čila bila grčko razkolničtvo, i posuda ka toliki nj a. Ona je na veliku svoju radost jo š i to doživjela, da je vidjela svoju mater, gd je je prigrlila katoličku vjeru. S v e j e to pošlo bez utjecaja na G rgura Souvaloffa. Izobražen na način velike gospode, povrati se u domovinu, stupi u službu svojega kneza i oženi se u dvadesetoj godini jednom, u svakom pogledu izo braženom djevojkom, s kojom je živio u sretnom, akoprem nevoljam a svake vrste mučenom braku. Gubitak jednoga sina naruši mu i onako slabo zdravlje; briga za isto dade mu povoda, da se je godine 1829. nastanio u Parizu, odkle se nakon nekoliko godina preseli u Firencu. T am o se, sliedeći staru sklo­ nost, dade 11a učenje filozofije, ali ta- �je pravi mete’ , je r premda Dtlavali za materijaliste, ipak irevatili materiju. Zaista u 1 bili usudnjaci (fataliste). je ovom učenjaku bilo vriedni plod ljudskog nabožja R ieč samo Čovjek, ud iti, da sam ja iz te škole izišao, nego sam u nju bio je bezvjeije bilo je jo š više bolest, koja je god. 1833. /aloffa i bila gotovo smrtna, ikakva utjecaj na njegovo Ja sam ozdravio, da mi ni is nije došla misao šta bi e duše, da sam bio egao . sam se ni pitao da ii ikako iu.« Koncem gu. 1834. P° ouvaloff sa svojom obiteljп l'ariz, i imadijaše na umu jo vrati ti u Rusiju, kad inu o Ženinoj smrti, i ta ga j, koja je jo š jednom jedva alesti ozdravila, veoma poim više, Što jo j je, a kopreni inskim duhom obuzeta i poijkala utjeha, koju katolička rečenim pruža. O na je trpjela konca. I ovdje je B og ku- govorima nastojao dokazr koje sam niesam vjerovao, rao vjerovati, je r sam shva njoj sam znao govoriti. A1 oholost kratila se je prig' pod jaram vjere, i Ija sar nastojeći sam sebe umiriti izgovor bezvjerstva: Vjera žene i slabe duhove.« Opomena milosti božjt slaba, da zanešenjaka : ok. On? se povraćaše nedjeli po smrti njegova 1 mu se naestgodišnji s: opasne i težke bolesti na 1 naj avniji 1 irižki ranarnici izli ii, tak da se je n; dan mora izcekivati sinrl lestnikn U loj tjeskobi uteč mati Licgu molbom, da primi žrtvu njezina život; i izprosi, je r dječak ne nad a ona od toga časa poče propadati. U bolesti se da u vjeri, i prije nego što učini, nastojala je i svop taknuti, da ju sliedi, no znao zgodno izgovarati. Oi veljače 1841. u Veneciji, radi zraka bila preselila. �Str. зоб. O braćenje ruskoga grofa G rgura Souvaloffa. ženu, zaputi se 11 Berlin, gd je sc dade poučavati od jedn og protesta uskog sve­ ćenika u protestantizmu, ali mu taj ne mogaše sbog svoje suhoparnosti umi­ riti srca. U z čitanje bogoslovnih djela bavio se je takodjer i molitvom. «Ja sam molio svaki dan ; ja sam molio zlo, veom a zlo, često bez pravog pouzda nj a ; ali d o s ta je , ja sam molio.« Za­ putivši se u Rusiju, posjeti u Nizzi svoju majku, koja je, kao što smo već napomenuli, postala katolikinja. O na je vruće željela, da jo j i sin bude katolik. Iz Nizze zaputi se u Ilern, gdje nadje svojega zemljaka i staroga znanca, grofa T eodora Gatlicina, rodjenog R koji se je već prije bio obratio na ka­ toličku vjeru. Ne da se opisati, koli ga je ovaj pobožni g r o f vest io primio, i koli јг nastojao, da g a obrati i uništi u njemu kojekakove predsuoe. Os ši tu punih šest mjeseci, veoma je irljivo polazio nedjelama crkvu sv H cdvige, i češće je imao volju stupiti n izpovjedaonicu, da zadovolji želji svojeg srca D a to nije učinio, uzrokom je bila že­ stoka borba izmedju njegova duha i srca : borba na život i smrt, iz koje je jedino pomoću milosti božje izišao pobjednik U listopadu 1841. povrati se u Pariz gd je se upozna s opatom Petetot-om, koji mu je pom agao, d a je pred njim položio obćenitu izpovied, ali ipak nije dobio odriešenja, jer nije bio kato­ lik. T a k o se g r o f Grgur Šouvaloff bio približio crkvi. T u mu opasno oboli ljubljena kćer, i on, bdijući nad njom kao brižni otac po čitave noći, upozna jo š više, da ne ima sreće izvan crkve. U korizmeno vriem e slušao je pro povijedi o. R avignana, Isusovca, i te g a tako ganuše, da je veoma zaželio Br. 10. ustmeno se porazgovoriti s rečenim otcem. Jednoga jutra oko 6 sati dodje on u crkvu »Notre Dame« i kleče pred oltar, 11a kojem je misio o. R avignan, a nakon po sata nadje se s njim. «Мој otče,* reče on, »niesam došao da vas pitam, da li mi treba postati k a to lik ; ja sam to od srca, moje je osvjedoče­ nje stalno, ja sam odlučio svaku žrtvu prinieti za moju vjeru«. Od to ga je časa o. Ravignan postao njegov savjet­ nik i vodj. On mu razbi i zadnje sumnje i obeća mu, da će ga nakon nekoliko mjeseci primiti u crkvenu zajednicu. T o je vrieme Souvaloff upotrebio u mo6veli razgovor sa svetim mužeio s Dupanloupom i drugim. vim . Na, ' n б. siečnja godine 1843. u 8 sati u jutro položi Šouvaloff u kapeli u I itnustam Oiseaux-a u prisutnosti grt Ga! ia i grofice Svetchin svoju vjei povicst. Istoga dana učini B og čudo na jgo vo j bolesnoj kćeri, koja je kn više mjeseci imala nogobolju. “11.1 odmah ozdravi, čim jo j je na bolestnu nogu stavio moći kanonika Rufala, koji je umro na glasu svetosti. Malo za tim iza svojega obraćenja oćuti silnu želju, da se sasvim Bogu posveti. A li težke okolnosti i briga za obitelj stajahu ciele godine na putu toj žarkoj želji, koja se je sve to više u njemu razplamćivala. O d onoga časa, kad se je priključio crkvi, pa do nje­ g o v a ulaza u samostan u Monci, pro­ teklo je ravnih trinaest godina. Glavna zapreka, da nije prije stupio u samostan bila je njegova kćer, a kad se ova udade g. 1852., onda je već Souvaloff m ogao reći, da ne im a ništa, radi čega bi m orao jo š u svietu ostati. �Br. 10. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa. Nakon kratkoga puta u Runiju i Italiju Pariz, unidje tu se dodje napokon god. 1855. u gdje s privoli om o. Ravignana u »Oratorij Neoskvr Začeća < i marljivo dade na proučavanje bo goslovlja. U rujnu zaputi se u Milan i tu u sjemeništu 00. Barnabita slušaše svako jutro sv. misu, a želja da se Bogu posveti, jo š se većim žarom u njemu razplamti. T u svoju goruću želju odkri on o. Piantoniju, redovniku reče­ nog sjemeništa : »Želite Ii, da stupim u vaš red? Ja sam pripravan.< >Ne«, od­ vrati ovaj, »to je sasvim brzo.« Souvaloff odmah o tom obaviesti o. Ra vignana, a taj mu odgovori, da za njega bolje sreće od redovničkog zvanja, stoga, da još užganije moli o. Piantonija, da g a primi u red. A li uza sve to kratio je reČini otac primiti ga u red radi njegove poodmak' lobe i nekih običaja, koji su protiv redov­ ničkom življenju. I tako siromašni i raztuženi g ro f obavi u ovom Sjemeništu samo duhovne vježbe. »Ja sam znao čutjeti, ali ipak mi je govorilo neko unutarnje osvjedočenje: T i ćeš biti Barnabita«. Zašto ? Šta me je vuklo u taj red ? A k o nije bio Bog, kako onda da si razjasnim stalnost i postojanost u ovoj želji, bez obzira na opetovne zapreke. Ulaz u novicijat po stao mi je ciljem života, i ja bih se radje svim poniženjima bio podvrgao, nego li se toga cilja odrekao.« A li to mu nije bilo lako. Veoma ožalošćen zaputi se u Turin, da čeka, šta će da­ lje biti. Sbog toga se je smatrao još nesrelnijim, što nije mogao otići u Pa­ riz, da upita za savjet o. Ravignana. jednog dana pade mu na pamet, da se radi duhovnih vježba obrati na Str 30;. gosp. Grosa, generalnoga vikara u Samberiju, koji g a j e već prije svojim savje­ tom podpomagao . On odputova tamo i pod pazkom rečenog otca obavi osamdnevne duhovne vjeŽLe. Svršetkom du­ hovnih vježba reče mu gosp. Groš: *A jdete v i ; vi imate zvanje za samostanski život; ja o tom ne dvojim. V eć od jedne godine ja to opažani, a na po­ četku ovih duhovnih vježba o tom sam se posve osvjedočio. Ja ću vam dati pismo na provincijala 00. Barnabita u Milanu, i vi ćete sigurno biti primljeni.« Pošto to je i o. Ravignan odobri, dodaje Šouvaioff prvih dana prosinca u Milan, siečnja 1S56. nakon kušnje od četiri -djelje zaputi se s o. Piantinom i još j.. )im prijateljem na odredjeno, mjesto u Mutnu. T ako on napokon reče svu tu zai i s Bogom i vrata se nevi­ nija za njjm zatvoriše. Veenia je zanimivo kako je on sproveo pi ve dane u novicijatu. Mi ćemo ovdje kratko navesti neke njegove riečir »Bilo je u rano jutro; ja ostavili moju ćeliju i podjoh šuteći u kor, da tamo svojom novom, nepoznatom, ali meni već milom braćom, obavim mo­ litvu. Dugi hodnik bio je razsvietlien malom svjetiljkom, a kroz okna prozora vidio se je snieg, koji je pokrivao okolicu. Bilo je studeno, tmurno i tužno. Tada se je u mojoj duši razvietlila zraka, koja je širila u mojoj duši više topline i svjetla, Ja sam bio zadovoljan; to nije bila igra moje fan­ tazije ; ne, to je bio onaj mir i pokoj, 0 kojem sam prije govorio. Žrtva je bila svršena; ja sam se ćutio sretnim 1 bio sam svjestan toga. »Oh, ja sam se ćutio sretnim, što pripadam jednoj redovničkoj obitelji, �Str. 308. Obraćenje ruskoga grofa Grgura Souvaloffa koja djelatnost obuhvaća sva dobra d je la : propovied, poučavanje mladeži, vodjenje duša, pod pomaganje siromaha, bolestnika i zarobljenika. A li smatrao sam se nedostojnim družtva tih muževa, koji su se u tišini žrtvovali, kao što je zaštitnik i prijatelj našega reda sv. Karlo, koji, koliko bi god puta u našoj kući sv. Bernabe boravio, dotle bi došao u svojoj poniznosti, da bi našim novicama tanjure prao, on, čiji duh i uspomena vječno medju nama živi. ■ U redovničkom se stališu usrdnije ljubi, nego u sv ietu ; ja nadodajem, da je ta ljubav i plemenitija. Ja sam tu istinu izkusio. Doduše, uviek san -jii'jio moju domovinu. T k o ие ljubi zemlje, u kojoj se je rodio ? A li pravu ljubav, ljubav kršćansku prama istoj naučio sam poznavati istom u novicijatu Tvala Bogu I ljubav prama domovini sada za mene plemenitiji i uz više iji nego prije. Ja sa 111 ljubio njezinu slavu, ja sam jo j želio sreću, ali ta slava i ta sreća sastoje se u spoznavanju istine, i u njezinom Širenju medju narodima, koji ju ne poznaju. Ju opetujem, da je istom u novicijatu proklijala u mom srcu prava ljubav spram domovine. Ja sam se prije veom a malo molio za obraćenje Rusije i niesam se o njoj dosta bavio s du­ hovnoga gled išta; ali u tom tihom, mo­ litvi posvećenom životu, tiekom vremena sam spoznao, da bi svrha moje molitve kroz cieli život morala uz moj vlastiti spas biti i ta, da se veliki ruski narod povrati k crkvenom jedinstvu. T o sam odlučio i molio sam Boga, da me usliši.« Napokon je nadošao i zadnji dan kušnje. On je taj dan nazvao najljepšim danom svojega života, je r je to ga dana Вг. io. postao član onoga reda, u koji ga je B og pozvao. Buduć je od prije proučavao bo­ gosloviju, to se on sada nakon svrše­ nog novicijata poče pripravljati, da primi svećenički red. No to mu je zadavalo silni strah, osobito radi pomisli n asvakdanje prinašanje sv. žrtve. Dne 18. rujna 1857. bude Souvaloff redjen u Milanu od biskupa Roma pottija od Pavije. Na jedan sat iza toga stiže mu viest, da je grofica Svetchin, najiskrenija prijateljica njegove matere, završila svoj mukotrpni život u dolini suza. 1 tako je Grgur Šouvaloff već bio redu v u k i svećenik. On, sin toli slavne porod; iesto uzvišenih naslova, koje bi si u g i uv&kom staležu pribavio, uze prosti naslov »brata.« M jesto sjajnoga odi' izki a zlatom i biserjem, metnu na sebe ubu jednostavnu redovničku haljinu. Mjesto razkošne palače u Petrograć 1 odabra si nizku i siromašnu S u jstansku ćeliju. Mjesto da u svom dvoru zapovieda nebrojenim slugama i sluškinjama, da upravlja ogromnim ima­ njem, on se odreče svoje volje i sve zemaljšline. Ipak uza sve to uživao je rajske slasti u redovničkom stališu. N je­ g o v a se je duša grijala na zrakama vječnog sunca, On je iz medju tolikih razkolnićkih Rusa bio sretan, da je upoznao i prihvatio onu vjeru, izvan koje ne ima spasenja. Zanimiva je njegova izreka, koja je nikla u srcu razžarenu svetom i pra­ vom ljubavlju prama dom ovini: »Rusija će biti katolička.« Kad se je nakon francezke revo­ lucije, za koje je red Barnabita iz F ran­ cezke bio prognan, opet u Parizu po­ �Br. IO. Pučinom Širnom. digla kuća njihova reda, medju ostalim bude i Šouvaloff tamo premješten. Ali nije tu tako dugo uživao sreće, je r već i. travnja 1859. pozva ga Gospodin u vječnu domovinu. Iza njegove smrti Str. 309. izadje na svjetlo knjiga, koju je on sam napisao s naslovom: >Ma conversion et ma vocation. l'ar le P, SchouvalofT, Barnabite. Budi mir Podgrabežki. Pučinom širnom... Pučinom širnom soko lieće, I safir-struja vale sieče, A miso moja njegov let, K o rob slobodu žudi s tiha, I mu nje v no se za njim njiha Sve više nad taj robski s v ie t.. . I trenom munje p r e s tiž e ga, 1 dalje opet snažna bje ga U neizpitnih tajna kra , Dok pod njom tih se Čudno plavi K o zloslut u snu zaboravi I klonu trudna, — a s pratvari, Kroz koju Bivstva sunce žari, T e k potihan se oču s b o r : ■ Suspregni polet, zemni sine, N a samom vrutku Veličine Netvarni tekar pije stvori« ’*fita miso s leta smjela, u a grupa ciela sila tu se splete čvor, iazn ii /vitzda za Uzrokom, nevki im robskim okom 1 atfenu ju žedni stvor. R abote suzni zavičaj. A U Sa Ji Ši Po vaselenskog žali’ jaza, Kud kojoj vječna teče staza, Gomilja kraj nje zviezda roj, A ona srćuć izvan žala Za Bivstvom prvog Ideala, U krvav sva se topi znoj. Kad d snova gias se prosu Po prozirnom po kaosu, 1 sreza čvor kđ bljeska brid, A izmučeni uzdisaji Oprostiše se s viši’ kraji', K o s licem sunca neba stid. I moja miso natrag trže U pristojbinu munje brže, D a sluša krvni srdea slap, Gdje prskajući — za Uzrokom Još nevidjenim robskim okom — I najmanja mu vapi kap. B. Podgrabežki. �Sir U< N oć na Alvernu, — Dopisi. Noć na Alvernu. Spjevao O . J. M a r k u š i ć . Alverna je g o ra sveta K hram raja serafova — Zelena jo j bnla šara Sedmoboja Irisova. Pjeva slavuj, A svetac ga Pa ne može — Pjevati je I B ožanstva slavu svetu Čulo slavuj ptiće malo, Pa je pjesmu ka nebesnu Č arovito zapjevalo. I pjevaše ptiće svegjer Dok je jošte štogod čulo ; D ok je bilo sv’jesti malo, A onda je izdahnulo. pjeva vruće, Franjo slušo, trpjet više i on kušo. I svetac je onda p la k o : Zar ti, Kriste, nije žao. D a zaviri moram, S fe j e aifluuj IjnL ao f — Д * . Do C a r i g r a d , početkom srpnja 1904. Dan 25. svibnja ostat će mi u izbrisivoj uspomeni. A kako ne će, kad se je tad a u svoj svojoj veličajnosti, romantik! i divoti pojavio bajni C arigrad. I. (P r v i radostni utisci). U z neo­ pisive prirodne i umjetne carigradske ljepote mene na prvi mah uzhitila bratska ljubav, koja mi se pri prvom koraku na tlu E vro pe izkazala. T a naš » U r a n o« jo š se ne bje za pravo kod Zlatnog roga na mram orskom moru ni usidrio, a v eć me u mojoj kabini stao tražiti pouzdanik sam ostana s v . M arije 11 Peri sa vlastoručnim pismom o. Adriana, prefekta, d a mi stvari sa sobom ponese i barkom na suho priveze. D ošav k obali, v e ć m e tu čekao brat Franjo, da mi )is i u svem u carinari i. na putu do sv. Mnrij ide na ruku. Bijaše mi zaista mila i la usluga i to tim više, što me njegovom spretnošću i ovaj put miti svako pregledavanje prtljage i turski me činovnik, pustiv druge čekati, brzo odpremi. Istu bratsku susretljivost u pod punoj mjeri izkusih ovdje i u sv. Mariji, gdje sam isto jo š jutro pun zahvalnosti i sv. misu od čitao. Vidite, kako smo svagdje sretni mi Franjevci! Jedna me brai_a po svem E giptu i sv. Zemlji srdačno primala i odpratila, druga me kroz devet dana m orskog puta iz K aife do C arigrada 11a putu veselo pozdravljala, a evo i o vdje me treći na prvom koraku E vro pe radustno u svoj zagrljaj primiše. Velikana sv. Franje, slavnog našeg �Нг. ЈО. Dopis. utemeljitelja, koji nadahnut Duhom sv.. nama propisa onako mudra pravila i sladku bratsku zajednicu i u najuda­ ljenijim krajevim a na svietu! T a po­ mislite, da sc ovdje u sv. Mariji kao kod rodjene braće nalazim; ovdje kao i doma svuda samo prijazna, smieseća mi se lica susretam. Kud ćete više sreće na svietu: u dalekom svietu kao kod гоdjenc se kuće osiećati! 2. [Pogled po Carigradu.) T ko je rad da s jednog mjesta uhvati što veličajniju sliku Konstatinova grada, taj sc mora popeti na galatski i stambulski toranj. N e mogu izreći, kako tne je pogled s oba ta tornja uzhitio. T.‘ ti jednim mahom vidiš pred sobom skoro sav Stambul, Peru, Gal at n s obližnjim azijatskim gradovim a. Kto preda mnom je na ohronku G alate crkva i samostan sv. Jo ia, ta bivša svojina naše bo9ansKe p incije; preda mnom je Zlatni rog, dugi morski jezičac, koji se n a p r m sjevero­ zapadu dolje protegnuo; preda mnom je Čitav mravinjak ljudi od svih narod­ nosti, tipova i nošnja na svietu, koji se dolje preko novog željeznog mosta, što spaja Peru i Galatu sa Stambulom, ne­ prestana miče i kom eša; preda mnom je odmah preko to ga mosta Sultanija džamija, u koju s velikom, sjajnom pa radom svake godine oko ramazana dolazi moćni carigradski padišah; preda mnom je ovamo na jugo-iztoku Seraj, ta bivša palača bizantinskih careva, u kojoj se one 1463. kobne godine odkroji crna ona sudbina nad negda Bosnom ponos nom . preda mnom je A ja Sofija, koja se sa četiri svoje vitke munare ponosno u vis kočila; preda mnom je sva Pera i Galata s obližnjim raznobojnim kućama. Str. 311 kuda se smjestiše svi katolički zavodi i crkve; preda mnom su tolike carske palače uz more, Bešiktaš, a povrh njega na milovidnu briegu glasoviti Jildiz Kiosk, ta ubava palača sadašnjeg sultana; preda mnom je more kuća na azijskoj strani sa Skutarem i Kalcedonom ; preda mnom su na iztoku glasovita ona otočja, naro'ito otok Prinkipo, na kojem se razabire franjevački samostan s crkvom; preda mnom je jedan dio Bosphora i mramorskog mora, koje se od sunčanog sjaja i miline sve caklilo i prelicvalo; preda mnom je na stotine što većih i manjih ladja od mnogih naroda na svietu, Hroj barka i kaika, koje se poput laLn a što u Zlatnom rogu, a što na mrami im moru i Bosphoru kočile; jednom ju , preda mnom jc sav Carigrad v e u svojem veličju i razkofi Zaista ezahoravna, do sad nigda nev ua zanimiva panorama! 3. (Л gUdavanje grada). Imajuć sada pri jčim a cjelokupnu sliku ovoga vele ja i neku pripravu, istom sam tada zaredao u pregledavanje pojedinih monumentalnih sgrada. K a ko je po sebi razumljivo, A j a S o f i j a me najviše zanimala. Podrhtalc mi sve žilice, kada stupih najprije u gornje galerije i na dol uja glavna vrata te bivše kršćanske crkve. Zatravio me njezin sjaj i remekdjelo ljudske umjetnine, koja se i sada u glavnim dičiovima pokazuje. Ja u kakvoj je odori morala biti za vrieme Justianianovo, koji oglobi tolike najgla­ sovitije poganske hramove po Grčkoj i Kgiptu, da ukrasi tu svoju miljenicu, koja u nekom pogledu nadvisuje i samu Petrovu crkvu u Rimu. U A ja Sofiji iznebuši te pogled na kupulu, bivše te kršćanske crkve, koja reć bi u zraku �Str. 312. Dopisi. stoji, dočim glasovitu M ichel angelovu kupulu podupiru četiri ogromna stuboka. Petrovu kupulu istom vidiš, kada pod nju stupiš, dočim kupula Л ја Sofije pojavljuje se oku, čim si na glavna vrata unutra stupio. U Petrovoj crkvi mozaici nisu toliko izraziti i svjetli, dočim oni A ja Sofije jesu puno svjetliji. Sam o šteta, vječna šteta, što se mozaici glavne ladje prevukošc malterom ili krečom, te se gubi pogled na cjelo­ kupnu sliku mozaika, koji bi bili zasjali u svem svom čaru i dražesti. Napokon crkva sv. Petra nema u okolo gornjih svojih galerija, dočim A ja Sofija sa dvokatnicom svojom i prostru im gornjim galerijam a Čini na gledaoca osobiti utisak. K a ko vidite, dragi m ed niče, Aja Sofija m e puno zadovolji!;., samo ne и jednom pogledu, što se naime n njom polumjesec ponosno vije i B dragi zna jo š dokle , . . Iza monumentalne ove starodrevne sgrade posjetio sam glasoviti, oma zanimivi j a n j i č a r s k i m u z e j , u kom se vide razne nošnje i tipovi turskih vezira, raznih dvorskih dostojanstvenika, janjičarskih poglavica, koji naloge izdaju siromašnim ljutim janjičarima. Najvećim sam zanimanjem stajao pred svakom grupom, gdje je uz turski i francezkim jezikom napisano, što koja znači, pa ti se činilo, da živeš u doba samih janji­ čara. K o lik a ozbiljnost i dostojanstvo odsieva s lica ponosnih vezira, a kolika o pet potištenost i servilnosc s lica ubogih janjičara, tih ljutih turskih vojnika, koji su mnogu majku u crno zavili, betajuć dugom onom dvoranom na pamet mi došli i bosanski janjičari, oni glaviti, zasužnjeni momci, koje Mehmed II., B r. 10. osvojitelj Bosne, sa sobom o dvede! I pohod s t a r o g i n o v o g m u z e j a prilično me zadovoljio. R ekoh prilično, jer nije ni iz daleka onako bo g at i zanimiv, kao muzej egipatskih starina u Kairu, izuzam valjda bogati i dragocjeni sarkofag Aleksandra Velikoga. Dakako, da su u carskoj riznici u Jildis Kiosku najznamenitije starine ; nu do ovih malo tko dolazi, je r je skop čano s velikim troškom. Osiin dozvole, za koju bi se imalo izdati i do IOO kruna, silno koštaju bakšiši, z j kojim čeznu i sami viši turski Činovnici. Osim muzeja vrlo je za nimivo zaci T t t i u b u l s k i bazar ili pravije veliki be» napram kojemu je naš sara­ jevski neznatna mimatura. Pravi je to trg oi labirint, u kojem su smje štrm mn< rsrm i dragocjeni ljudski prc vodi to sve u pokrivenoj onoj prr '.ino ;radi, 11 kojoj bi bez vješta provoiflć.t ako zatapao. O teglo bi se ovo m izvješće, kad bih V as i o tnm htio ovaj put pobliže izvješćivati. O J katoličkih religioznih zavoda mene je, da V am pravo kažem, naj­ više zanimala crkva i zavod s v . j u r j a u G a l a t i , što ih nazad nekoliko g o ­ dina naša bosanska provincija prodade 00. Lazaristima Znajući, da hodam tom bivšom našom svojinom , pregledao sam svaki i najmanji kutić i u crkv i i u zavodu. U crkvi se skoro nije ništa promienilo, nu jest u zavodu, koji je znatno razširen i predrugojačen. U biv­ šim sobama, u kojima su prebivali mnogi naši i sada živući zaslužni otci, sada je blagovaonica, u kojoj su me susretljivi otci po bratsku pogostili. Nad blagovaonicom je podignut jo š jedan novi sprat i veranda, s koje je liep �Вг. IO, Dopisi. pogled na Zlatni rog i Stambul. Isto je tako nad bivšom bolnicom, koja stoji s desne strane crkve, podignut još jedan boj. U toj sgrac i su sada Č. sestre milosrdnice, koje se brinu za čistoću crkve. U drugom krilu, koji stoji s lieve strane crkve, smjestili su se sami otci Lazaristi sa liepim brojem mladeži, što ju podučaju. Iza toga lie v o 'a krila od sjeverne strane imadu liepo uredjen mali park i kuću, što ju daju pod kiriju. I ovo ih je zemljište, vele, stajalo 6000 zlatnih turskih lira (144.000 kruna). Pregled a vajuć i ostale katoličke zavode i crkve, opazio sam na svoju radost, da syiet rado ide u crkvi rieć Božju i prima sv sakramente. Tu probudjenu katoličku sviest gledao sam licem na Brašančevo (Tiekivoj u stolnoj crkvi, kad se je izvan crkve Perom razvila krasna katolička procegij. ihod), u kojoj su turski vojnici л r pazili. Narod se je ponašao dostoja tvenn 1 pobožno, a sve kuće, kuda je prolazio ovaj ganutljivi obhod, bile su avc izkićene. Pred presv. sakramentom mla­ dež školske braće bacala je cvieće, što je bilo vrlo ganutljivo, je r su to bili dobro uvježbani mališani s krasnim opravama. U z to su gospoje s prozora nad presv. sakramentom bacale mirisavo cvieće. N ego ne mogu ovaj put da preŠutiin jo š dvije ovdje doživljele sgod e: s e 1 a m I i k i vožnju po Bosphoru. Selamlik, to vam je svečana 011a parada, koja se kod nove džamije, što ju podiže sadašnji sultan u blizini Kioska, obdržava svakoga petka, kada silni carigradski padišah redovito ide u nju klanjati. I ja sam se preporukom našega poklisarstva desio na zanimivoj toj paradi, Str 313. u kojoj sam dva put vidio sultana. Ulica, kud je imao proći sultan, sva je bila izpunjena gustim redovima vojničtva iz svih skoro regimenta i narodnosti. Dapače isti ogromni prostor oko džamije bio izpunjen vojnićtvom, tako, da su samo ptice mogle stupiti unutra. Od južne strane stajalo je u tri reda konjaničtvo, držeći u ruci barjačiće. Nas jedno tridesetak osoba, koje smo pripadali raznim narodnostima Evrope, nalazilo se medju gustim tim vojničkim kordo­ nom na reserviranom mjestu uz cestu. -U daljini jedn og kilometra od nas nalazio se ostali narod, koji ne itnadjaše ifte dozvole kao mi J 71 sati prije podne stali nasipati u cu žutim pieskom i polievati vodom. Kad je to za pol sata bilo g o ­ tov eto ti dvaju triju kočija sa euuuld: u kuj ima je bila suitanija, veliki pHnci i princese, koje stadoše pred džamijor u kraju i unutra u kočiji ostaše dok im konje svima izpregoše. Makao toga pojavila se dva bjelca sa otvorenom, poliliranom kočijom, u kojoj je sjedio sultan, a паргаш njemu ratni ministar. Kad je došao blizu nas, sva vojska kao u jedan glas dvaput povika: » P a d i š a h č o k j o š a !« U to vrieme stupišc pred dugi naš red dvorski či­ novnici u razmaku od 2 metra, a drugi iza nas, pazeći na svaki mig i kret naš. Očito se vidjelo da su bili u strahu radi kakva atentata, o kom, to se zna, nitko ni sanjao nije. Videći to, stajao sam posve mirno, da bar od mene, siromasi, nemaju nikakva straha. U to vrieme moradoše svi odložiti i sunco­ brane. Kad je sultan do nas došao, smjerno smo g a po tursku pozdravljali, a on, gledajuć neprestano na nas, za- �Str. 314. Dopis. dovoljno ozdravljao. Dopala mi se sim patična sultanova pojava. D obar je to i miran starac, na čijem se licu uz dobroćudnost izražavala i neka zabri­ nutost, da ne rečem tajinstvcn strah, jer zna, da im a dosti i svojih protivnika. O datle i neobične, stroge te sigurnostne mjere. Pred džamijom ček ala je sultana sva sila viših turskih činovnika, a unu­ tra turski u bjelinu obučeni duhovnici, koji su se duboko pred njim klanjali. Čim je sultan unišao u džamiju naši nadzornici dušom odahnuli i zadovoljna lica pružali nam cigare, da zapalimo, je r nas smatrahu sultanovim gostima K ro z pol sata, d ok je suita 1 uSLao unutra, izmienila se skoro sv a turska straža i jedni vojnici ustupili mjesto drugima. N a to izadje sukan i povrati se istim putem sam sam cat u kočiji, držeć uzde u rukama i osobno vnajuć svojim bjelcima. Iza nje a čitava četa sluga stupala oko njegu i pješc ga sve do dvora pratila. Prolazeć i o pet kraj nas, neprestanu je na našu stranu padišah gledao i svaku osobu skoro promatrao. T im e je zanimiva, sjajna o va parada svršila. I pro vo z svim Bosphorom u velike me je zadovoljio i iznenadio. Pošao sam s d va brata iz sv. Marije i kod no vo g željeznog mosta se u ladju ukrcao. Sad smo plovili cielom zapadnom, evropskom obalom Hosphora, pa došav do vrata Crnoga mora na iztoćnu, azijsku stranu se natrag vrnuli. Pred nama jc kroz onih 27 kilo­ metara puta kroz Bosphor sve druga i raznobojnija slika. Sad vidiš elegantne palače i napučene gradove, sad zelene šume i gajeve, sad romantična brda i B r. 10. doline, Rekao bih, što god 11a svietu im a izasutih čari i prirodnih ljepota, tu se kao u jednom skupu sve nalaze. Pa koliku dugom tom morskom putu daje dražest ono more kuća i ljetnikovaca, koje se kroz sav taj put i s evropske i azijske stane tu nanizale, da su sav taj dugi prostor one izpunile i tim ovu panoramu neizkazano poljepšale. A što da rečem o neprestanom onom vijuganju Bosphora, koje Čini, da se dva svieta: Evropa i A zija tu milo rukuju i od dragosti grle i cjeliva ju . . . Čije pero da opiše te dražesti i čiji kist da e to što vjernije naslika. I avoz Zlatnim rogom i slad kim vođarr aše mi puno radosti. D ok se srce nasladjivalo, u poznah se i na tom c vnom kraju Stambula s našim ljuc — osanskim muhamedancima, kaj stavi* svoju domovinu tu se na­ staniše. 7. ^av u razgovor, reče mi jedan od njih „Bateriso sam, moj komšija, pa sad s kaikom baratam ". D a, ibaterisaše« naši ljudi u tudjem svietu, a bit će ih dosti takih Ostaviše svoju dragu domovinu i odoše pod tudjinski krov. I u našem konzulatu opazih, kako su jo š i danas naši ljudi lakovjerni. Jedan Muhamedanac iz Sarajeva doveo svog bolestnog prijatelja u Stambul, da se tu lieČi, a nije imao povjerenja u naše, domaće liečnike. Nu sad eto jada iznenada : ne našao onog, što je tražio, a on u neprilici, kako da se kući po­ vrati. Sto će jadan sad a3 Nema druge, nego pokucati na vrata austrijsl-omu konzulu, da se njegovim [osredovanjem lakše k domu svom povrati. Skrušenim srcem primao je gorke pilule, što sam mu ih s njegovim isto vjernikom skupa �Br. io . Dopisi. davao, da g a barem u buduće od te bolesti izliečimo. Razgledav podobra Stambul, posjetio sam svoju braću na otoku Prinkipo, gdje me liepo dočekaše, onda glasoviti „San Stephanoa i druge neke zname­ nitosti. Sada u sv. Mariji malko od po čivam, a dobra je za to i prigoda, jer jedan naš brat iz Italije ovdje drži svietu svibanjsku i lipanjsku pobožnost i svaki dan krasno propovieda. Narod listom hrli k propoviedima i prima svete sa kramente u našoj župskoj crkvi, koja je i inače dobro posjećena. Samo me malo pometa lupa u dvorištu i prašina, je r se sad ruši zapadni dio samostan dućana, da se tu otvori Šira nlica i naprave novi, ljepši dućan', od kojih će samostan imati više knueti. Sada mi, dragi ured niče, zdravo ostanite i sa svim vriednhn pri; čijima primite toliko vrućih selama, ko je u Zlatnom rogu srebrenih kapijc a . V aš iskreno V as ljubeći fr a Ig m -j- Marija Lukan cviet n serafinskum vrtu. T ko u Sarajevu nazad nekoliko godina nije poznavao ove plemenite Franjinc kćerke ? Poznavali su ju ponaj­ bolje njene domorodkinje, pobožne Sla­ venke kojih ovdje liep broj imade. Poznavali su ju članovi trećega reda, kojega je ona bila milovidni cvictak, koji je u svim trećoredskim sborovima, naročito mjesečnim skupštinama, miri­ som svojih kršćanskih krjeposti svima prednjačio i svietlio. Poznavali su ju bolestnici u zemaljskoj bolnici, naročito svećenici, kojima je velikom ljubavlju i oduševljenjem posluživala i s njima se Str 315. o nebeskim stvarima najvećim uzhićećenjem duše i srca najradje razgovarala. 0 , kolikima je u najodlučnijem času, kakav je smrt, pomogla i njih nagovovorila, da se s Bogom svojim izmire te blaženo i spokojno umru 1 Koliko je put i meni poručila, da ovom ili onom bolestniku pošaljem križ, da g a ljubi, a i sama ga mnogim s velikim uspjehom nosila. A kakva bijaše štovateljica sv. A n te! T o se vidjelo iz tolikih njezinih pobožnih uzdisaja, iz tolikih plaćenih sv. misa, iz toliko prinosa, koje je bilo u fcmh sv, Ante, bilo u gradnju nove Svttčeve davala i slala, kad god bi jy , za to pružila sgodna prilika, Pa i 'njega se nadbiskupskoga sirotišta zaboravila, kojemu je u pripomoć a ednoč poslala 100 kruna, Гпхм\ uć osobno ki asne krjeposti ove 1' tur] iiie kćerke, žao mi je bilo, kad je r id 8 godina po drugi put odselila Sjevernu Ameriku, gdje je u zadnje vrieme u C l e v t l a n d u O h i o živjela. I u novom svijetu se ona ne zaboravi crkve sv. Ante u Sarajevu i svih onih, koji su jo j i najmanju, naro­ čito duhovnu uslugu učinili. I ovaj je list svjedok njezine privrženosti i ljubavi, u koji se je javljala i do smrti mu svoje vjerna ostala. A koliku je imala ljubav i odanost napram našemu sv. redu? Neka mi bude dozvoljeno dvie tri rieči uzeti iz njezina pisma, što mi g a je 21. ožujka o. g. u Jerusolim poslala: ...■ Neka posebna vez kršćanske ljubavi veže moje serce z vami i z vsemi Franjevci. Na ovom svietu so mi Franjevci najdražji. In kad god morem idem v nji­ hovo cerkev (crkvu), koja je dosti da �Str. 316. Вг. io . Viestnik. le!.-o od ovdje « Prišav za tiin na sv. Zemlju, piše: »Želim si isposuditi krila od ptica, da poletim preko mora u sveto mjesto, da bi i ja m ogla kleknuti na sveti grob Jezusov i pred sveti križ i zamoliti dragoga Isusa nek ini oprosti moje mnoge i velike griehe, zbog kojih je m ogao on tolko terpeti in na sv. križu za me umreti. U duhu pokleknem pred sv. križ in molim Jezusa, nek pane na mene barem jedna kap sv. kervi, da mi očisti dušu moju od svili grieha.« Iz ovih rieči se vidi, kolika je pobožnost i ljubav napram Isusu gorila u srtu o ve predobre Franjine kćerke, kuje sada nema više inedju živim" P rva nam vijest, pravije slutnj bliže proš. mjeseca, kada nam iz C l e v e ­ la n d a O h i o bi povraćena svjedočba, kojim o. provincijal tvrdi, da je ovdje platila sv. mise gregorianske. Drugu viest ćusmo od njezinih zemljakinja — Kranjica. Nu kada je upravo umrla, to sve do sad ne m ogosmo razabrati Samo čusmo, da je podlegla upali pluća. Množile se trećoredice ! O v e redke primismo od veleuč. gosp. dra T u g . Alaupovića, te ih rado uvršćujemo. »Sa znojem lica svojega jesti ćeš hljeb«, rekao je Gospod prvomu čovjeku. A k o ikada a to danas pamti naš sviet po Bosni i Hercegovini, kako je težka borba o život, kako se ljutom mukom zaradjuje svakidanji komadić suha hljeba. I novim Životom i vremenom rastu iz dana u dan potrebe, a neimaština sve veća, bieda sve crnja. Stari zanati, koji su nam otceve hranili, ili su savim pali ili jedvajživotare. Zemlje nemamo svoje, a i Što je im amo, dom a'a nas ne će više moći ni kruhom hraniti. U Škole i velike nauke ne može svatko, a i duše i N a koncu našoj Mariji iz sve duše kličem o: » P o k o j v j e č n i d aru j jo j, G o s p o d i n e ! « a sve vriedne štioce, naročito trećoređee molim, da se u svojim molitvama sjete ove aue kćenke sv. crkve katoličke, r a j e v o , 18. rujna 1904. I. S. V i e s t n i k (Napredak, hrvatsko nfuhtvo sa namještanje djece u sanale i trg 'vfnu!) takove svete j ^ - žalostnc hi bilo, kada bi se sve stalo otim .1 o službe i službice. T reba tra Ziti novih vrela radu i privredi. P ogle­ dajm o oko sebe. Sv i bolji zanati i trgovine u rukama su tudjinskim, oni pobraše što je sladje i mastnije, a nama ne ostaju ni mrvice. Naši ljudi za jednu nadnicu irgetuju, naša snaga trune u kopanju kanala, lomi se o stiene i kamenje. Naša uzdanica, naša djeca rastu samo za irgete, je r ili nema ili ne zna tko da s njima upravi. Crna se slika otvara u budućnosti, a bit će i crnja, je r će živof bivati sve teži, pa će se održati moći samo onaj, koji umije i znade. R u ka radišna čovjeka nikada se ne okalja ni griehom ni zločinom, valjani radnici, okretni i štedišni trgovci naj- �В г. io . Viestnik bolji su jam ci sretnoj sadašnjosti i utješnoj budućnosti u svakoga naroda. Gledajući žalostno sadašnje stanje, pokrenuli su neki ljudi u Sarajevu misao, da se osnuje družtvo, kojemu će biti cilj i dužnost, da hrvatsku djecu iz Bosne i H ercegovina namiešta u zanate i trgovinu, paj koliko ne bude mjesta u nas, da se šalju djeca i prieko. U novembru godine 1902. predana su pravila zemaljskoj vladi, da ih potvrdi, a eto nedavno su pravila odobrena i družtvo se konstituiralo pa će se za kratko vrieme ražaslati štampana pra­ vila i pozivi, da se po čitavoj Bosni i Hercegovini urede podružnice. D; namjera novomu družtvu plemenita i visoka, svatko će odmah d iKučiti kao i to, da je prieka potreba da se i na tom polju odpočnc što prije i što marljivije raditi. U svim granam avne privrede smo otraga i da p naš stari nehaj dosada nj im svojim putem, onda zaista ne bi od naše djece bilo drugo do irg eti i prosti radnici, 1 Ha to ne bi bilo ni na procvat našoj Vjen ni našim narodnim idealima, ne treba ni spominjati. Nismo na svietu samo za to, da se zabavimo o sebi, nego da pogledamo i oko sebe i da se brinemo za dobro braće svoje i naroda svoga. Pa kada su se naši djedovi znali da održe na prosvjetnom i na gospodar­ stvenom polju, kada su u obćenoj tmini podržavali luč svjetlosti i u svakom sboru i dogovoru bili pribrani i ču veni: ne ćemo zar mi danas skrstiti ruke i gledati mirno, kako se ruše visoki kro vo vi; kako se trne vatra po nekada mastnim i obilatim ognjištima. Svatko valja da je vojnikom u na­ rodnoj vojsci, a kada oči zaklopi, da Str. 317. ostavi iza sebe jo š vrjednije i čeličnije borce, jer će i boj biti Žešći i ljući. Osnivanjem družtva za namještanje djece u zanate i trgovinu misli se obrazovati mlade radnike, valjane zanatlije, čestite i okretne trgovce, koji će se uz svoje svećenike i ostalu poštenu narodnu inteligenciju boriti za najsveće ideale narodne. K ako u nas na žalost, nema mnogo svojih ljudi inteligentnih, opet i u ovom poslu pada najveći teret na ledja našim sviestnim i dobrim misni­ cima, koji najbolje narod poznaju, a najjače osjećaju rane i boli narodne Klim a baš na srce inećemo ovo mlado 'fvu j do njih najviše stoji, hoće li se u pi 'ч zametku ugušiti, ili će se razb ij veliko i rodno drvo. Pod njegovan ‘ .inom bit će nešto lakši 1 bezbrižnij cl iai i onima, koji uz spas duše valja da se ogledaju i za vreme­ nito dobri vojega stada. Spasitelj je naš plakao nad Jerusalemom, a i u nas je mi>< razloga da plačemo nad grte.sima> nad nemarom i nehajem O vo plemenito i rodoljubno popoduzeće svoj našoj braći i prijateljima mladeži i sretne njihove budućnosti živo na srce stavljamo. Naš će se list radom i napredkom ovo ga družtva rado zanimati, a po mogućnosti g a i promicati. (Konferencija naie braće 11 Siitjeskoj o g radnji nove crkve.) K ako stara crkva u historičnom mjestu Sutjeski svojom drevnošću već prieti podpunim razsulom, to su naša braća sutješke obćine uvi­ djela neodklonjivu potrebu, da se uz krasni njihovim trudom i privredom sagradjeni samostan podigne što sko rije nova ujedno župska i samostanska �Str. 318. Viestnik. crkva. U tu svrhu skupiše se dne 22. рг. mj. malo ne sva braća pripadajuća toj obćini, da viećaju o sredstvima za izgradnju nove crkve. Sastanku je predsjedao sam preč. o. dr. f r a I) a n i e I B a n , provincial, koji svojom razboritošću dade prekrasnih savjeta. K a o glavni izvor sredstava, da se iz­ vede to ogromno nau mijeno djelo odrediše neka samostanska zemljišta, koja se u tu svrhu imaju prvom zgodom prodati. (Prijaviti izp it i početak školske godine u našoj g im n a ziji u Visokom.) Dne 5. pr. mj. držani su pod predsjedanjem preč. o . provincial fra Daniela Bana prijavni izpiti u našoj visoČkoj gimnaziji, pa pošto su od pri­ javljeni dječaka primljeni samo oni koji su vrlo dobrim uspiehom svršili pučku školu, to na ovim izpit nije nijedan propao, medjutitn su dvo­ jica nakon liečnikova prigled ija radi bolesti odpušćena. Dne 9. i. mj. iza zaziva Duha svetoga odpočelo jc pre­ davanje. (Naša bogoslovija u Gučojgori.) V e ć smo gore spomenuli, da se u Sutjeskoj osbiljno radi za gradnju nove crkve, zato nije bilo moguće tu ostaviti naše bogoslove, pošto će se u njihove pros­ torije morati smjestiti crkvene stvari. T ako djer i u Livnu namjeravaju naša braća popravljati crkvu i samostan, pa bi i tu za študij bilo nezgoda, zato je starješinstvo provincije koneentriialo svu bogosloviju u prostranom gučogorskom samostanu, gdje se je takodjer drugom polovicom minuloga mjeseca počelo s predavanjem. (Naši Študenli na višim školama izvan provinciji). U B eč odpremljeni Br. IO. su svršeni bogoslovi: F ra Franjo Blažević u viši svećenički zavod sv. Augustina, da se ondje pripravlja za doktora sv. bogoslovlja, a fra Dragutin Ikić na filozofijski fakultet, da se nspoposobi za profesora gimnazije, do čim je na njegovo dosad a nje mjesto na bogoslovnom fakultetu u Fešti poslan c. brat fra Stanislav Škarica. Nadalje je starješinstvo provincije poslalo u Zagreb klerike fra Bonu Cutića i fra Ljudevita Markovića neka dovrše gim ­ naziju i polože izpite zrelosti, da kašnje mognu nastaviti više nauke. {Popravci u franjevačkoj c rk vi u 'imikn). Piše nam prijatelj iz Dubi ik a : Odavna se u nas u Dubrov osiećala potreba raznih popraval našoj crkvi, a po gotovu staie klupe nisu već smjele ostati u ina lijep )\ crkvi. I eto toj priekoj potrebi »coČi marljivost zauzetnoga i vrloga vardijana o. Urbana Talije, koji mje žalio ni truda ni vremena, ^amo da radnja Čim bolje izpane. K lu ­ pe su fine, dobro izradjene, zgodno pristaju crkvi, a izradio ih je domaći brat lajik. U z to o. T alija dade svu crkvu iznova obieliti, a kako čujemo, misli je i posvetiti. časa! Bilo u sto dobrih [Što j e novac i čemu sluzi?) — N a ovaj upit najbolje odgovaraju nadpisi, što ih neki pape dadoše napraviti na svojim novcima, a u isto vricme poka­ zuju, kako su pape mislili i razpolagali sa svojim novcem. Inocencije X II. dade svojemu novcu nadpis: »Ut detur« (da se dade); Benedikt XII.: »Solatium miseris« (utjeha biednim); Klem ent XI.: »Ut faciant iustitias et eleemosynas* (da čine pravdu i milostinju). N a drugim �B r, IO. Viestnik. papinskim novcima čitamo ove nadpise : • Pauperi porrige manum« (pruži ruku siromahu). Inocencije X I. dade urezati ove rie č i: »Meliu.s est dare quam accipere« (bolje je dati nego primiti) i : »Quod habeo tibi do« (evo ti što imam) Klem ent X III. opominje na svom novcu. »Da pauperi!« (daj siromahu) i: .N e obliviscaris pauperem« (ne zaboravi siromaha). N a nekim novcima pape Klementa X I. čita se u p it: »Quis pauper?« (tko je siromah?) i odgovor: »Avarus« (škrtica); drugi opet nose ovaj nadpis: >Qui miseretur pauperi, beatus erit« (tko se smiluje siromahu, bit će sretan) i: »Foeneratur Dt qui miseretur pauperi« (Gospodinu posudjuje, tko se smiluje siromahu). Koliko su pape bili prijazni zlesr. cnome kapi­ talizmu, najbolje svjedoče ovi n idpLi na njihovim novcima: lltos rdidit argentum« (mnogo ih je pogubili) srebro) i : >Multos perdidit aurum« (mnogo ih je pogubilo zlato). N ovci Inocencija XI. im iju jo š ove nadpise: »Nihil scelestius« 'ništa gore od Škrtice), »Nolite thesaurisare« (ne skupljajte novaca); drugi o p et: »Non in avaritiam« (ne za škrtost)! — Pape su kroz mnoga sto­ ljeća kovali svoj novac. Pokojni Lav XIII. bijaše prvi, koji ga ne kovaše. A li imamo od njega mnogo drugih sporne uskih svetinja. A na koncu, što je star, nevaljan novac, nego zanimiva medalja ? Francezka (Katolička junaČtva.) U Francezkoj biesni najgadnije progon­ stvo. Ipak katolička Francezka imade iz obila ljudi, koji pokazuju ne samo da ljube svoju vjeru, nego da jč znadu i braniti. Skorih dana jedan mladi učitelj u Gueru odstrani propelo iz sobe, u Str. 319. kojoj predavaše, Time mislio ugoditi vladi. Kad za to obazna načelnik, smje­ sta ode u školu u pratnji nekolicine obćinskih viećnika, pa pošto oštro ukori učitelja, svojom rukom metne propelo na prvašnje mjesto. — U Am anty na­ čelnik radu dade ostavku, jer se ne htjede pokoriti ukazu i odstraniti križ iz občinske škole — U Nantešu zgodi se jo š ljepši dogadjaj. Oficir Pottier dobije nalog, da povede vojnike za pomaganje pri zatvaranju crkve Redemptorista. On ne htjede poslušati nalog i izjavi, da će radije od pasa ti sablju, n e jo li izvršiti nalog, koji se kosi s njegm savješću. Pred ratnim viećem bude Inoglasno proglašen nevinim, ali miu Andrć pridrža konačnu rieč. Tada se katolici sakupiše u odbor i junačko.ne vojniku pokloniše častnu sabl N a sastanku iz rekoše krasno slovu stare* na Redemptorista i jedan odbornik. Pottier zahvali na časti, ali ujedno javi, da je radio po naputku savjesti i kao katolik i kao vojnik. — Umirovljeni admiral, senator De Cuverville napisa u katoličkim novinama jedno krasno pismo, kojim pozivlje sve kato­ like, da o Božiću svi ponove odluku, da će svim silama nastojati, da se uz postavi Krstovo kraljevstvo u zakonima, u običajima, u narodnome životu. Liepi zbilja primjeri kršćanskoga junačtva, utješljivi u ovo Žalostno po Francezku doba. Bi li se i mi Hrvati, do prigode mogli pohvaliti ovakovim junačtvima katolika svjetovnjaka ? Književna obznana. Književno društvo franjevačke mla­ deži м Dubrovniku. K ao što je jednom već bilo jav- �Str. 320. Bi-, 10. Viestnik. Ijeno u našem listu, franjevačka je kolo, koji svom dušom prionu uz to □mladina u hrvatskoj A teni pred koje plemenito poduzeće ne šttd eć truda, tri {rodine hvale vriednim zaista za­ samo da g a bud u čemu unapriede. nosom i zauzećem složila svoje mlade Upravo s toga, iz želje naime da druž sile te pokrenula književno društvo pod tvo što bujnije procvate, budu mu sada nazivom : ‘ Književni razgovori«. Glavna prema nastalim prilikama preuđešena i je svrha družtvu bila njegovanje hrvat­ pravila, koja su zatim od Prov. Vikara M. 1’ 0 . Bone Skunca dobrostivo bila sko g jezika te uobće vježbanje u liepoj knjizi. D ružtvo je zbilja u brzo uz popotvrdjena. A budući se na taj način i sinier družtva donekle promiemo, žrtvovnost svojih članova, uz naklonost tuđe istodobno i dotadanje društveno starješina poimence p rov ine. V ikara M. P. O . Bone Škunce, te M. P O. im e: »Književni razgovori« zamicnjcno imenom »Iskra«; pa s e j e nadati, d a ć e Urbana T alije, poput dobra sjemena, što no je vlagom i toplinom obilno družtvo pod tim imenom, iskre ći iznajsnabdjeveno, urodilo liepim plodom, a prije u skromnosti, i podalje koju varpodalo k tomu jasnih dokaza jo š lie j vrcnuti, a s vremenom i ja č e budućnosti. zak iH. Sada bi po tom smier i svrha druBti la »što bolje oplemenjivanje N ego tekom vremena prilike se duha i 1. te uzajamna priprava ove promieniše. V ećina druŽtvi n<h članova mladeži a rad za vjeru i rod vježba­ ii napustila omiljelu skromnost, ii zašla u dalji sviet k svom e zv; u na nje ш u liepo i poučnoj knj'izi«. V e ć je u po godine, da je družtvo pod poprište ozbiljnijeg života Pri >m je novim im om preuzelo svoje djelovanje, naravno družtvo osjetilo ne mali агас: ta slabila mu je životna snaga. Izgle­ A za dokaz, da zbilja blagodatno dje­ luje. japominjem ovdje neke sastavke, dalo je potom , da će podleći udesu koji SU u društvenim sjednicama bili vremena, da je nadošao čas, kad ce čitani. T ako n. pr čitalo s e: »0 zadaći mu se razplinuti one toli liepe nade liepih um jetnosti; družtvo i redovi; p rv o g oduševljenja. Ipak to se u dobar — o skepticizmu ; - majka prva učite­ čas ne d o g o d i; im alo je ono pače do ljica ; — T reči red sv. Franje ; — V ite ­ malo oživjeti novim životom . — Ne zovih i njegovo doba i dr,, a k tomu prodje zbilja mnogo, a ono mu doleti i liepi niz pjesama, koje se u sjedni­ u krilo liepa kita novih sila, mladih cam a zgodno upliću prije i poslie ili sokolova, koji se ne m anjim zanosom izmedju razpravica. od svojih predšastnika uhvate u bratsko S A D R Ž A J : Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. R eform e katoličanstva. — K o je papa? — Listopad. — Ruski g rof, Grgur So u va lo ff i njegovo obraćenje. — Pučinom širnom. — N o ć na Alvernu. — Dopisi. — V iestnik. — Književnost. Uredjnje fra Arkangjeo Brkovic Ticka Vogler i dr. Sarajevu. �5KIadi$te deVocijonaiija S. Vuković Nadbiskupsko sjemeništn * * - i- * * * * a. kolara, eh.; * * P reponiпп veliki izbor krunicu. im-dalji. i zidove за ili bez okvira svake vrati, malih r-iik natpisima i m olitvama, kao sto i stajaćih a1ik■j staklu, svili i porcelanu, te kipova sv ake vrsti i vine, d rva i slonove sm jese. Razpela malih i veliki n 1 vrem enu d obavlja za crkvu potrebne stvari, kao Božji Križne putove, sv ije ć e za oltare, barjuke i t d. Dol i slika sa okvirom krasno u re g je n v i Pape Piju X . umjetnika Medovića Napokon — • ,з lje i evakovrftm i nnbožne kuiiee te s v a ; * Vihbosausk * > NOVO! Dr. Ivan Pujnjušić Knjiga o knjigama napulak u korisno štivo. S d op uštenjem duh oblasti. C i j e n a . X Зсхтлпа.. " Џ ђ Dobiva ae kod izdavača, .K ateh etski dom ,1- Sarajevu. �@ Stgmaljan* godina 1883 Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Č e m a lu ia u lic a 114. N a js ta rija k n jig o tis k a ra Sarajevo. i s te re o tip ija u Bosni i lima, m ateiibBvljanjft n a d a lje za ženika, po­ b io i «vih u »a sa ukusnom Na » U .niU tu ‘dcCe lukanicr za župne urede: Krstni, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša ■ Protokol crkvenog računa i exhibita. Službenih kuverata sa natpisom: Rtmo-katolički župni ured u . . . ili Dekanski ured u ..................................... uz jeftine ciene. Vanjske naručbe obavljaju se odmah. ООООГ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/762ff461873e561a3765e68c8eb777b1.pdf 17072a82f907537e78890e06aa985d13 PDF Text Text Poziv na pnedplatu d iv n a d je la p o d n a slo vo m 4 „PoVtot $ . pranje ft?ižHoga“ . lVM( < * . « Љчс«, «,»»'■ �P . n. g o s p o đ in e ! E v o ti, m ili r o d e m oj, u h rv a ts k o m ruhu n a j k r i t i č n i j e g a i n a j ­ l je p š e g a , što s e d o s a d a z n ad e , d je la o s v je ts k o m v e lik a n u — sv. F r a n ji A s iik o m F r e v e d o h g a v e lik im tru d o m , m a ro m , a i lju b a vlju , d a š to lje p š e i i u m ilo v id n o m h r v a ts k o m ruhu. R e k o h v e lik o m lju b a v lju , a i «7ust-v ljenjem , je r j e to djelo’ s v je ts k o g a g la s a p r e v e d e n o p o fr a n c e z k o m H i s t o i r e đ e S a i n t F r a n < ;o is d ’ A s s i s e , š to g a j e r ie d k o m t .- o n o m n a p is a o vel. g o s p L a v L e M o n n ier, k o ji m i j e r a d o z a to ;4.*hi !io d o z v o lu N ad am se, d u ć e m ili na m h r v a ts k i n a ro d , ko jt j e sa s in o v im a F r a n je A s iž k o g a k r o z v je k o v e u z k o sp o je n , s o d u š e v lje n je m p o z d ra v iti ivo n a jn o v ije kn jižev n o p o d u z e ć e . T o tim v iš im p o u z d a n je m o č e k u je m , sta g la s o v ita fra n c ez k a a k a d e m ija zn an o sti i u m je tn o sti r a s p is u je o m nu n a g ra d u o d 30.00 0 fra n a k a z a n a jb o lje d je lo o v e lik a n u sv. (“ lii.itTu F ran ji i n je g o v im zaslu žn im p r d ie p im d jelo m n u d ja sv ak s v e to m u i d a se •л * м м Što j e s v e to , što j e .*> P is a c o v o g a ф " m enitije kraj« d o s to jn ije listin e, A «0 S 'Ш. o v im s e k r itič n im d iv i v e lik a n u F r a n ji o du ševi za sve ono, p r o p u to v a o s v e ijiin ic c i n a jv je r o r d je lo , k o je mu je tako sjajno uspjelo N u j e li u s p io 1 to m s am p r e č . o. dr. D a n ie l B an, р*с%' ) p iš e : » Č e stita m V a m 11a ta k o u s p je lo m , ] o d u . S ig u r a n sam , d a ć e o v u lie p u k n jig u ne sa m o 1 l i d o p r ig r liti u m ojo j pro vin ciji, v e ć i u d ru g im k r a je v im a lie p e n a š e d o m o v in e . B o g d a o , d a što p rije d o d je p o d tis a k 1 d a s e u v iš e h ilja d a p r im je r a k a ra zširi m e d ju m ili n a š h r v a ts k i n a ro d ^ M ili r o d e ! D a s e o v o d iv n o d jelo d a d e p o d tis a k , n u žd a n je d o v o lja n b ro j p r e d p la tn ik a . Č im s e to lik o p rija v i, d je lo b i s e o d m a h p o č e lo tis k a ti, a im alo b i d v a s v e z k a u m a lo j o sm in i, o d k o jih b i s v a k i n a p o s e o b u h v a ć a o 2 4 — 25 tis k a n ih a r a k a C ie n a b i b ila s v a k o m u s v e z k u sa m o p o 3 k r u n e , sa m o d a s e s v a k o m o m o g u ć i n a b a v iti t o d je lo . S m ie r n o V a s d a k le u m o ljav am , v e le c ie n je n i g o s p o d in e , d a d je lo p r e p o r u č ite u V a š o j o k o lin i t e p r ija v lje n e p r e đ b r o jn ik e p o b ilje ž ite i s p r e m ite n a m o ju a d r e s u b itim U n apred V am p o č ita n je m : z a h v a lju ju ć na u lo ž e n o m S a r a je v o , dne 24. ru jn a tru d u , b ilje žim s e 9 o s o ­ 19 0 4 . Fra flrk. Brkoulć, 1 dtsdj3ik |ђ(п1Јп|к(1|| �Вг U Sarajevu, mjesei;'. studenoga Г.И14. i i G od. xvm. No. 817. D is p e n s a tio s a c r i 19 0 4 . b e n iq u e in р р с р р о х т .а A a v ^ n t u s r e g u la r i n o s tr a 'r a g e s i m a . S a n c tis s im u s D o m in u s a o s te i P iu s P a p a X . d ie 19 . s e p te m b r is p ro Q u a d r a g e s itn a p r o x im a con ced ere te r m in is r e g u la r i d ig n a tu s p o stre m a e n o s tr a est sem per p r o m is c u ita te s a c ri A d v en tu s d is p e n s a tio n e m a c o n c e s s io n is , R e lig io s is O r d in is n o s tri c o m e d e r e v e tita Q u a carn es carn iu m et le g e i in u n ic a p isc iu m , V e n e r is e t S a b b a ti, fe r iis Q u a tu o r T e m p o r u m e. a b s tin e n tia e lic itu m ta m e n e x c e p tis e t V ig iliis d ie b u s Im m a c u la ta e C o n c e p tio n is B . M. V . a c N a tiv ita tis D . N . J. C . S A R A J E V O , d ie 2 0 . o c to b r is e rit re fe c tio n e 19 0 4 . Fr. Daniel Ban, Minister proviocialis. �N a groblju. Str. 322. Нг Na groblju. Medju čarnim groblja cviećem, Medju mrtvim grobovima, Križ do križa gdje se stere, Kud se često čovjek vere, Pokoj gdje je ljudina sv im a: Tu se i ja rado šećem. T am ’ zalazim, da s pticama V rh grobova pjevam sjetu. T am ’ zalazim, gdje no svieća Plamsa usred rosnog’ cvieća, D a s’ uklonim taštom svietu, D a s' uklonim svim tricama. Tam o čezne moja dala. T am ’ me mlado srce v . e, Tam ’ mi miso često l e j T u je pokoj mojoj sje;\ T u mi srce blaže tuče, T u slast rajsku duh moj I Čekam da mi odgovori MjeŠte druga krst vrh njega, Jer on vapaj moj ne čuje, АГ glas tajni dovikuje, К з angjela glas b o žje g a : »Drug tvoj više ne g o v o r i!« Čitaj nadpis njeg’va krsta, Čitaj nadpis sviju ljudi, T i g o v o ie mješte istih, Da ue tebe udes isti Snaći jednom ; s to ga budi D uše čiste, srca čvrsta. Ljudi jednom što s’ ti sada, ravi, snažna tiela, Duha •tra, srca ja k a , к ч n ada hrdja svaka, < .zna djela, N nađoše muke, jada. Povrh groba tužan stojim . . . Iz grobnice zovem druga, Zovem cielog groblja IjuJe, Od sna svoga da s' probude, Sred njihovog tihog kruga L iek da nadjem sjetam svojim . . . bad crna zem lja krije, G r i iste sva baština, D o k im kosti ne izruje. Sto pak m nogi čovjek snuje, Sve jc puka to taština. Stojim . . . ćutim . . . sve badava, T ra g a glasu čuti nije .. . Komu topla krvca kola, Komu zdravo srce tuče, K o m ’ se mili tašti sviet, N ek ostavi svoju kliet, Sanak blagi sve tu sniva, Svud tišina veća biva . . . K r v mi naglo uza vrije, Spopade me neka strava. U njeg' stalna ništa nije. K groblju nek se taj povuče: Najbolja je svima ško la! Serafin Z, || �Br. i i . Ime Isusovo i Franjevci. Str. 323. Ime Isusovo i Franjevci. 46. A li nastojanje Franjinih sinova ne ustavi se na tom. Još je sv. Rernardin Sienski bio sastavio sv. Ćin (officium) u čast presv. Imenu u nadi, da će sveta stolica ustanoviti svetkovinu Imena Isusova, što se za njega ne dogodi. O vaj Ćin (officium) kasnije je upot­ punio bi. Bernandin de Bustis, učenik sv. Bernardina, glasovit bogoslov i pro­ povjednik. O n ovaj sastavljeni oficij prikaza sv. o. papi Sikstu I V . i nje­ govu nasljedniku Inocentu V III., moleći ih, da g a odobre, nu molitva mu bje uslišana. — Kasnije (g 1546 i vraćaše se preko Rim a iz svete Zemlje u Francezku o. fra Bona\ :ntnra Biez (o kom smo gore njeato spomenuli;, te po njemu tadanji franjevački neral zamoli sv. o. papu Klementa , da dozvoli moliti već sastavljeni o ij i na stanoviti dan slaviti svetkovinu Imena Isusova. Sv. O . milostivo usliša molbu, potvrdi rečeni oficij i ustanovi svetke vinu pod naslovom : S l a v o d o b i ć e p r e s v . I m e n a I s u s o v a , koja se ima slaviti na J4. siečnja, a na uspo­ menu sv. Bernardina, koji je sa svojim drugovima odnio u Rimu pobjedu nad svojim protivnicima. O voj svetkovini dodieli sve one oproste, što se dobivaju na Brašančevo. Franjevci naravno da su bili radi ovo ga milostivoga dopusta sv. Majke crkve veoma veseli. Tim je doisto njima najbolja čast i nagrada dat a za njihovo neumorno nastojanje oko pro­ širenja ove pobožnosti. — Poznati o. fra Bonaventura, povrativ se u Fran­ cezku, poče jo š gorljivije propoviedati slavu Imena Isusova, tako te je i biskupa svoje biskupije predobio, pa je i svetkovina Imena Isusova bila uve­ dena u čitavu biskupiju. Dapače sagradi kapelu pokraj samostanske crkve, te ju posveti Imenu Isusovu i to bijaše prva u Francezkpj, a možda u cieloj kato­ ličkoj crkvi. Svetkovinu presv. Imena Isusova dozvoljenu serafinskom redu malo po malo prihvaćali su i ostali redovi te je do malo postala pučkom. 42.S v. O . papa Pijo V ., dominikanac, nare da svak nakloni glavu izgo­ varaj a*. Iine Isusovo. Siksto V . pak dozvoli n prost od 100 dana svaki put i svakom, tko pobožno izgovori: » H v a l j o n I s u s ! * na koji se odgovar. *?ча vieke«. A tko pobožno izgovori Ime Isusovo i Marijino, svaki put dobiva 25 dana oprosta Tko pak uzme u običaj to i mnogo puta zaziva ta Imena u životu, na smrtnom Času dobiva podpuni oprost, ako izgo­ vori ista Imena, ili bar srcem, ako ne može jezikom. Iste oproste dozvoli Siksto V . propovjednicima i svima, koji budu poticali vjernike na štovanje presv. Imena. 48. G. 1721. na zamolbu K arla V I. proširi papa Inocent XIII. svetko vinu Imena Isusova na cielu Crkvu, staviv joj dan drugu nedjelju iza Bogojavljenja. Benedikt XIII. potvrdi sve u proste dozvoljene od Siksta V ., a Pijo VII. k tomu nadoda oprost svima, koji budu molili psalme sa slovima Imena Isusova. Pijo IX . dozvoli oprast od IOO dana �Ime Isusovo I fran jev ci. Str. 324. Hr 11 svima, koji budu pobožno izmolili poz­ razlikuju katolici od inovjeraca. Doisto natu strieljalicu Isuse, milosrdje!« sv. Leonarda: »Moj d ivno! N a žalost medju tobož naobra- 5° dana, žene uvlači T akodjer koji budu izmolili strieljalicu: »0 presladki Isuse, ne budi mi sudcem, već pozdrav: se po malo indiferentni »Dobro jutro, dan, večer!« bila obična sv. kao da je to krasnije od kršćanskoga pozdrava. N eka se i dobar dan nazove, Jerki Emilijanskom. Godine 1862. mnogi biskupi, koji 11u nek se prije zazove i proslavi Isus, koji daje dobar dan i ju tro i večer. — su došli u Rim prigodom proglašenja za svetce japanskih mučenika, zamoliše Nadalje Ime Isusovo гек bi da je pod puno uvrieženo u našem narodu; ono preko sv. Sbora za obrede Nj. Sv. Pija IX., da odobri letanije Im ena Isu je svak 'anja rieč u narodu i kod Spasiteljem!« koja je sova i uz njih pripoji njeki oprost, Što i dozvoli biskupima i redovnicima, koji su g a molili. Sliedeće pale godine na molbu prećastnoga generala reda njevačkoga potvrdi N j. Sv. bla n ije za sve redovnike i redovnica generalu istom podložne uz oprost 'd 300 dana, ako se mole privatno ili j //no. N j. Sv. L a v XIII. prenese dotični ог -t na cielu Crkvu bez ikakve iznimko Što se tiče bratovština preav. Imena Isusova, ove su odmah sa ši­ renjem pobožnosti ustanovljene. T tom su Franjevci sudjelovali. Znamo, da su v eć sv. Bernardin Sienski i bi. Hcrnardin iz F eltre osnovali takove bratovštine, a nije sumnje, da su njihov primjer i druga braća sliedfla, svedjer razd ražen a ljubavlju pram apresv. Imenu. 49. Na posljedku ne će biti s rega, ako se u njekoliko redaka osvr­ nemo na pobožnost Imena Isusova kod našega naroda i potražimo uzrok istoj. Svakomu, tko je nikao iz naroda, ili s njim boravio, bit će poznati veoma liepi običaji u tom pogledu. Dosta da njeke spomenemo. T u je krasni običaj pozdravljanja sa: »Hvaljen Isus ! u Ovaj se pozdrav upotrebljava na dolazku, na polazim, u susretanju, te se u tom po­ jedinca. O vo je v eć tako rekuć svak s mliekom majčinim upio u krv i u mnogim prigodama izgovorit će Ime Isusovo i ueopazice. M ajka svoje čedo čiuak stavlja i g o v o r i: u Ime Isusu Jedva diete počne tepati, stavlja majka u ista Ime Isusovo, pokazuju hi sliku Isusovu, koji!) ima u 9 -akoj tu Majka nauči svoje diete izg .rati dama K ne Isusovo u raznim p rigo ­ jstaje iz postelje i kad ide u posteli piije i poslie napitka vode, kad sh ne, kine, nakašlje se i t. d., te ovaj običaj ostane djetetu kroz cieli život. Nadalje, u strahu, u pogibelji, u mraku čuje se kod našeg naroda presv. ime. K ad jako grmi, kad sievnc, narod viče: »U Ime Isusovo!« T eža k prije nego će za plug ili kosu prihvatiti rekne: »U Ime Isusovo!« H o žep jm o zi! go T ako zanatlija, radnik. Putnik prije nego će krenuti, prihvativ štap, uzjašiv na konja, ili sjedavši u kola, rekne: U Ime Isusovo! Ime Isusovo prije sva­ ko ga rada i poduzeća. Dapače Ime Isusovo rabi naš narod, osobito ženske, u svakom začudjenju — to im je kao uzklik srca 1 — Na rieč I s u s u evangjeiju naš se narod pokloni i tuče se u prsa, v e lc ć : »Oprosti mi, Spasitelju Isukrstc' U njekirn mjestima zna �Вг ir Str. 325. Ime Isusovo i Franjevci. narod pjevati krasnu pjesmu o Imenu Isusovu i Marijinu poslie blagoslova sa presvetim: * 0 sladko Ime Isus, slavno Ime Marija!« Pjevajuć klečeć ovu pjesmu i izgovaraj uć Ime Isusovo, narod se prigiblje do zemlje i ljubi ju, izkazujuć tako štovanje istom presv. Imenu, — Nadalje naš narod običaje k a za ti: <U Ime Isusovo reći, pa slo­ bodno kroz pakao proći«. T o je doisto veliko pouzdanje u G. Isusa. A sad pitajmo, odakle u našem narodu ovlika pobožnost ргагаа Imenu Isusovu ? Odakle ? Bez sumnje od nje­ govih duhovnih pastira, a to bijahu, kako je poznato, kroz toliko sto'; Franjevci. U žgani sami ovom pobožnošću, uviek su ju preporučivali svom puku. I danas Franjevci prije mise izmedju ostalih preporuk; molitvenih naredjuju 3 otčenaša, 3 zdrave Marije i 3 Slava o tc u . . . na Čast premana Isusova, Marijina i Jozipov.:, d. bi nam ta Imena bila na pomoći uviek i svuda navlastito na čas smrti naše. Tim se načinom podržaje ova pobožnost kao i inim preporukama druge. I doisto, pobožnost prama Imenu Isusovu jest najzgodnije sredstvo, da se narod od psovke oduči. Svakom dakle mora biti jasno, da je pobožnost prama Imenu Isusovu osobito franjevačka. 50. Napokon budi mi slobod zaključiti ovu skromnu radnju riečima sv. Leonarda iz Porto M auricija: »Izašlo je iz vječne pohrane, iz božanskog uma vječnog O tca ovo Ime utjelovljene R ie č i. . , N a prvi znak ovo ga Imena zadrhtao je pakao, pali su sa svojih priestolja lažni bogovi Jupiter, Saturn, Venera, Mart, M erkur. .. samo se vidi na svim stranama pobjedonosno presv. Ime I s u s o v o ; I s u s na ratnim zasta­ vama, i gle one su slavodobitne; Isus na vrhovima tvrdjava, i one su u naj­ većoj sigurnosti; Isus na brodovima, i sretno na obalu prispievaju.; Isus na Hr.nidma otočića, i utočiŠće tu Brod Isus na kućnim vratima, i padaju Isusovo caki blagoslovi u nju. U Ime ^taju pošasti, nalazi se obiloost, ru itaue rata, pobiedi mir, o s i : m se kraljevstva, učvršćuju se krm.o su najdragocjenije Moći, što ih brn л u Crkvi Božjoj, i koje bi m e svaki kršćanin nositi uza evn- srce kao najdražu stvar u životu ... Oh, htjeo bih da sve užežem svetim žarom poboŽnosti prama ovom ргеuzvišenom Im enu! V i, o majke, ople­ menite svoju djecu ovim presv. Imenom; a vi, o domaćini, urežite g a na kućnim vratima, a svi ga nosite kao najveće imanje nu ovom svietu.« Fra. V . C. C. B e zg rješ n o z a č e ć e i fra n je v a č k e predaje. Piše fra A r k . В г к о v i ć . V II. P rise ga parižkoga sveučilišta. Godine 1496. Skotova je škola doživjela pobjedu svojeg mnjenja o bezgrješnom začeću. Naši se čitatelji sjećaju, kako je Duns Skot, došav u glavni grad Fran cezke, našao samo protivnike Marijine povlastice. Aleksander Maleški, blaženi �Str. 326. Br. 11 BezgrjeŠno začeće i franjevačke predaji A lbert Veliki, sv. Tom a, pače i sv Bonaventura, uzprkos njihovoj nježnoj »Naši predji, hrabri i čvrsti vojaci pobožnosti prama sv. Djevici, ne smje- katoličke vjere, svetim razpravama skršiše mnoga krivovjerstva, što su se doše se izjaviti njoj u prilog. Skot je imao dosti muke da se poprimi njegovo mni- u razno doba pojavljivala, a da se nlesu nikada dali uplašiti umorom i p o ­ enje. Morao je odstraniti mnoge zaprjeke, razjasniti m noge prigovore, boriti se proti mnogim nauČiteljima, koji su se dale čast i dostojanstvo bezgrješne Marije, preslavne Majke B o lje i vazda uz veliku učenost odlikovali i velikom svetošću. A li je istina morala pobiediti. Dusi se u istinu okrenuše na stranu poniznoga F ranjevca; polet kršćanskoga puka postade neodoljiv, a parižko sve­ učilište uze si za čast da priznade bezgrješno začeće. Marija je očekivah više od Francezke, njezina os-ioito mi­ loga kraljevstva, i sveučili&fa, koje je bilo njezina dika. NauČitelj su badava bdili, je r se je vazda našk koji b nau čavao, da je i M arija baštinila iz točni grieh. Neki naučitelj imenom Ivan V eri drža g ovor u jednom selu rouensk- bisku­ pije i ne boja se s propovjedilo t uztvrditi, da je bi. D jevica bila oči­ šćena, ali ne sačuvana od iztočnoga grieh a. U puku nasta čitava sablazan. Sveučilište parižko prisili govornika, da javno opozove svoju zabludu i zakletvom obeća, da više ne će govoriti proti pobožnom vjerovanju. T a i druge či­ njenice dadoše Sorboni prilike, da izda glasovitu odluku » C u m m u l t a s Maj o r e s л o š t r i « , koju donosimo 11 cjelini, moleći čitatelja, »da veću po­ zornost svrati na nakanu onoga, koji piše, nego na posljedicu njegova djela, više na istinu onoga, što kaže, nego a ljepotu sloga1)«. >) ri. Bonav. ' o lo g . gibeljima. A li kad su bludnje napa­ djevice, obuzeti osobitim svetim i velikim gnjevom, smatrali su se usilovanim da ustanu s većom jo š hrabrošču i pokrenu srčaniji boj, je r su mislili, d a š e takove uvrede nanose našemu Gospodinu Isusu Kristu, njegovu nebeskomu Otcu i nje­ govoj premiloj Majci. Što je pisac uaka pisao u trećem poglavlju svoje ige o otcu, istinito je i o majci i o ooi zajedno: »Nemoj se dičiti u pogrdjivanju svoga otca, je r njegova •»ran ota nije tebi na čast. Č ast otca jest poni ua .1 sina, a o tac je £vo;e diete.1)« »Zad bez časti cga se je stoljeća pitanje o čistoći začeća blažene Marije, Majke Isusove, više razpravljalo nego obično, jer je Duh sveti htio, da se objelodani istina toga otajstva. Nakon ozbiljna pretresanja razloga navadjanih s jedne i druge strane, naši su predji pametno prosudili, da se za neko vrieme obu­ stavi njihova odluka, K ad su se napokon još bolje oduševili za ninienje, koje brani slavu i čistoću bi. Djevice, svojim su razpravama pobili izpraznu smjelost onih, koji bez ikakvih valjanih dokaza tvrdoglavo drže, da je Marija u iztoČnoin griehu začeta. Oni su izjavili, da nauka, po kojoj je sv. D jevica oso­ bitom Božjom povlasticom očuvana od iztočnoga grieha, podpuno odgovara D e Perfectione V id e '1 Crkv TU., 12. i 13. �Br. II. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. kršćanskoj pobožnosti, vjeri i zdravu razumu. »Poslie malo godina sveti obći balski sabor po nadahnuću Duha sve toga nakon dugoga pretresanja odredi, da svi katolici moraju prigrliti nauku, koja tvrdi, da je blažena Marija, Majka Božja, osobitom i jedinom povlasticom bila u svom začeću pod puno izključena od iztočnoga grieha. Ujedno bi zabra­ njeno protivnicima pod prietnjom suda Božjega naučavati i braniti protivno mnienje. »Buduć smo uvjereni, da su tu od­ luku odobrile sve crkve i sav kršćanski puk, ne možemo suzdržati našega čedjenja i velikoga gnjev« spram izprazne oholosti, drzke i lude tvrdo­ glavosti nekih, kojih se jo č 1 danas ne boje napadati ili u sumnju dovoditi tu pobožnu i vjersku nauku sveobć a sa bo raicrkv e , koja se po obećanju Kristovu ne može prevariti, čineći tako .1ličnom dostojanstvu blage Majke Božje bezbožni i ne>miljeni rat. Mi pako Ha se suprotstavimo te Što ja če i hrabrije opremo toj ludosti; da izpunimo duž­ nosti našega stališa, naše časti, našega dostojanstva i da sliedimo primjer naših pieđja, skupismo se svi po trećiput i nakon mnogih dugih i zrelih pretresanja svečanom se zakletvom obvezasm o, da ćemo dokazati i braniti tu pobožnu nauku, koju smo već od dugo vremena držali za istinitu i po kojoj je blažena M ajka B ožja jedinim darom Božjim očuvana od iztočnoga grieha. Odredjujemo, da se u buduće ne će nitko primiti u naše družtvo, ako se sličnom zakletvom ne obveže, da će neustrašivo, uviek i svim silama d ižati i braniti tu nauku. A k o bi tko Str. 327. izmedju nas — ne daj, B o že ! — pribjegao rleprijateljima bi. Djevice i usudio se ma na koji način poduzeti, prezrev ne samo naš ugled, nego i najvišu vlast sabora i crkve, obranu protivnoga mnienja, koje mi držimo krivim, bezbožnim i lažnim, lišavamo g a svih naših časti i svih njegovih dužnosti i osudjujemo ga, da se pro­ tjera iz našega družtva kao bezvjerac i očitnik. »Na vas se dakle pozivamo, рге Častna gospodo biskupi crkava Kristovih, pastiri i poglavice. Vjerujte s nama, prupoviedajte, pomažite svojim blagovnra i vašim sredstvima one, koji pro j iedaju, da je presveta djevica, Majka božja i dostojna svake hvale, osobiton Božjom povlasticom očuvana od iztočn jgi grieha, Zaklinjemo vas milostivom ljubavlju Isusa Krista i be; ošne Djevice Majke, da se krjepošću ,ega dostojanstva čvrs'o oprete ašim neprijateljima ili radje protiv Hicima Majke Božje. Progonite ili iz vaše okolice i kaznite. T a k o će iz dana u dan sve više rasti pobožnost i ljubav puka ^kršćanskoga prama slavnoj Majci Božjoj, toj jedinoj nadi ljudskoga roda, njegovoj pokroviteljici i majci. T ako ćete učiniti djela ugodno njezinu Sinu Isusu Kristu, našemu Gospodinu i Odkupitelju, a ujedno koristno i stadu, koje vam je povjereno. »Dano u Parizu, na trima sastan­ cima držanim u Sv. Mathurinu 3. i 6 mjeseca ožujka godine Gospodnje 1496. i kod Augustinijanaca u kapitularnoj dvorani u četvrtak 9. istoga mjeseca ožujka poslie mise o Začeću, a ogla­ šeno 23. kol. 1497. u Sv. Mathurinu, na skupštini posebno sabranoj za pri- �Str. 328. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. šegu ; ponovljeno 26. istoga mjeseca u Sorboni pred ravnateljem sveučilišta, prečastnim otcem u Isusu nadbiskupom bourgeskim, sedmericom biskupa, mno­ gobrojnim opatima, kraljevim savjetni­ cima, mnogobrojnim naučiteljima i učenicima ...» NaučiteljS, koji zaprisegnuše, da će obsluživati tu odluku, bijaše 112. Odtada je bogoslovni fakultet tako čvrsto i pažljivo obsluživao taj zakon, da se nije našao nijedan naućitelj, koji bi se i najmanje udaljio od pobožne nauke, a da nije bio prisiljen, da odmah javno opozove što bi se usudio protivno naučavati. Godine 1499. učini sličnu prisegu i kolonjsko sveučilište, zadnje pozorište borba blaženoga Duns Skota. Taj primjer sliediše i druga sveučilišta u Mayenci god. 1501., u Alcali ' Bar ćelo vi god. 1417., u Saiaman god. 1618 , u Beču 1649. i t. d. U to je vrieme kršćanski puk obraćao svoj pogled prema Rimu i molio sv. Stolicu, neka se konačno izjavi u prilog Marijinoj povlastici. »Papa L a v X . imao je napokon iznieti to pitanje u V . sveobćem lateranskom saboru, te povjeri kardinalu Kajetanu, da mu izjavi svoje mnienje o toj stvari, pa prem je zaključio u smislu povoljnu nauci njegova reda, ipak je odlični Dominikanac pokazao veliku umjerenost i nepristranost. U svojoj spomenici, prikazanoj papi god. 1515., priznaje izmedju ostaloga, da je onda većina katoličkih naučitelja branila pobožno mnienje u bezgrješno začeće« 1). Papa *) V I m r a o c u l <že C o n c e p t io u M irte h i s l o i r e d1 ud D o g m e , par le I’. I Hacbelet, S. J., page 48. Ur. I Julij И. bijaše u istinu sazvao sabor naročit : za pitanja odnoseća se na stegu, a ne za ona, koja se tiču vjere. D o malo ćemo vidjeti, kako L a v X podjeljuje povlastice i milosti vjernicima odanim bezgrješnom začeću. V III. F ra n jev c i i s a b o r tridentski. R ek bi da na prvi pogled poviest sabora tridentskoga ne g ov o ri obširno o bezgrješnom začeću. Prom atrajuć ju medjutim izbliže, vidjet ćem o, da se tu jako izrazito potvrdjuje franjevačko mnienje. V ećina je saborskih otaca u svojoj liturgiji priznavala bezgrješno ece. F ranjevac o. Gravois, koji je aživ 3 « velik ugled u ovom pitanju pripovj nam u istinu, da se je za njegova nena nalazio u knjižnici Barberina im^ki misal tiskan u Mletcima god T55&,, i kom se je na prvoj strani čita« sko i *Z p o ra b u sv tr id e n tb o r a « . U tom se pako misalu n a L zi na 8 . p ro sin ca: » Z a č e ć e b i. d M a r i j e « , a 15. isto ga mjeseca: » O s m i n a Z a č e ć a b i . d j. M a r i j e « . Misa je bila ona ista, koju je odobrio papa Siksto IV . O tci su dakle sabora tridentskoga molili kako i mi danas molimo: »Bože, koji si po neoskvr­ njenom začeću bi. D jevice dostojan stan pripravio Sinu svojem u: molimo te, da ti, koji si radi predvidjene smrti Sina svoga nju od sv ako ga grieha sa­ čuvao, i nama njezinim zagovorom do­ pustiš, da k tebi čisti dodjemo«. Sabor je u početku svojih sjednica bio odredio, da će se baviti samo pi­ tanjima, što su ih krivovjerci bili pokrenuli, a napustiti ona, koja su katolici razpravljali. T im se je vrlo mudrim pravilom htjelo Što prije osu­ �Br. i i . Bezgrješno začeće i franjevačke predaj« diti krivovjerstvo, ali je to bila zaprjeka proglašenju bezgrješnoga Marijina z a ­ čeća. Medjutim su otci, vodjeni Duhom svetim, znali očitovati svoje osjećaje prama tome svetome otajstvu, a da se ne odaleče od svojega pravila. U ostalom, ako je vjerovati Mgru Malou-u, većina je biskupa, koji su sa­ činjavali sabor tridentski, bila došla s čvrstom nakanom, da zatraže dogmatično proglašenje Marijine povlastice. Po sebi se pruži prilika, da se izvede ta nakana, kad se je razpravljalo o Str. 329. Svim se tim razlozima suprostavljalo, da ako bi sabor htio postaviti sveobći zakon o iztočnom griehu, osla­ njaj uć se na rieči sv. P a v la : »Kao što je grieh došao na ovaj sviet po jednom čovjeku, a po griehu smrt, tako je smrt prešla na sve ljude po onom, u kom su svi sagriešili«1), trebalo bi izrićno izključiti Mariju. Šutjeti o toj stvari, značilo bi, ne samo ne proglasiti Marijine povlastice, nego ju osuditi i pokazati, da je Majka Božja podvržena sveobćemu zakonu. Razprava je postala tako važnom, odluci tićućoj se iztočnoga grieha, d je, prije samo nuzgredna, sada osobito o kanonu, koji tvrdi, da je t. grieh prešao na cielo ljudsko pieme. _bii4 davnom, veli M gr Malou. U Posve je dakle bilo naravno pitati, da prvom eSji Marijinih branioca bijahu dva Isu a Lainez i Salmerun, d vo ­ li je Marija osobitom povlasticom od njega iznimljena. Kardinal Pacheco, jica od prvih drugova sv. Ignacija, koga je pomagao njegov prijat*- F r a ­ Franjevac J< rko Lombardelli i drugi sin« svetoga Franje. Medjutim kar­ njevac o. Andrija de V eg a , Živ zago­ dinal Parheco, osvjedočen, da sabor vara kod kardinala izaslanik: 'a se Marijina povlastica potvrdi prije pro­ nema lo! a vremena, da svečanim na­ činom proglasi bezgrješno začeće, glašenja sveobćega iztočnoga grieha. picdloži, da se u dekret odnoseći T aj predlog nadje neprijatelja. Mgr se na iztočni grieli umetne sliedeća Hertano, biskup u Tamu, Dominikanac, iznimka: » Š to s e t i č e b la ž e n e vješto prikaza, da jedno i drugo mni- D j e v i c e , s v . s a b o r n e ć e n i š t a enje jednako broji medju svojim o d r e d j i v a t i , p rem d a se po­ pristašama pobožnih i učenih ljudi; da b o ž n o v j e r u j e , d a j e M a j k a se je crkva do onda ustručavala riešiti B o ž ja bez g r ie h a za č e ta * . to pitanje radi njegove nesigurnosti ; da V ećina otaca i bogoslova bijaše s nje ne treba zaboravljati pravila, koje je sabor govu stranu; ali se biskupi i naučitelji prihvatio, da nikako ne treba rješavati reda sv. Dominika tomu Žestoko opripitanja, o kojima se je medju katoli­ eše, a imali su i pristaša. Proglasiti, cima razpravljalo, nego da se jedino govorahu, p o b o ž n i m vjerovanje u potvrde dogme, radi kojih su se kri­ povlasticu bi. Djevice, značilo bi p ro ­ vovjerci prepirali, te da nije pametno glasiti b e z b o ž n i m protivno mnienj . gubiti vrieme i sile za stvar, koja može Prepirke bi jo š trajale, jda biskup podignuti bezkoristnih prepirka. T o sve iz Bitonta, Franjevac, ne predloži, da navodi kardinal Sforza Pallavicini iz >) Kam V , 12. povicsti tridenisko ga sabora. �Reform« katoličanstva. Str. 330- Вг. 11. stranci, te konačno svi j e d n o d u š n o o b n a v l j a i o v a j s a b o r « . «Tom su izjavom«, reče papa Pio IX ., »0tcj pristaše na ovaj stavak: » N a p o k o n s a b o r iz j a v lj u j e , d a n i j e n je ­ g o v a n a m je r a u k l j u č i v a t i b e z - je bi. D jevica bila izkljuČena od istoč­ se ništa ne odlučuje u prilog ma kojoj g r je š n o u ovu začeće M a jk e o d lu k u , u k o jo j B o ž je g o v o ri o iz t o č n o m g r ie h u , n e g o d a se m o r a ju o b s lu ž iv a ti na­ r e d b e S i k s t a IV . p o d k a z n a m a u n jim a z a d r ž a n im . T e n a r e d b e sabora tridentskoga dovoljno očitovali uzevši u obzir okolnosti i vremena, da noga grieha, te su vrlo jasno dokazali da se ne može ništa navesti ni iz sv pisma, ni iz predaje, ni iz otaca, što bi ma u čem slovlju s tom valikom spisa sv bilo u protu­ povlasticom (Nastavili ća se.) 1 Marijinom«1). _ Iz perivoja crkve katoličke. Reforme katoličar. iva. Pi6r гв I v š a Svemu ovomu treba fiđ o c još i ogromne štete, Što ih ovakova po^jgjanja nanose i katolicima, koji se pogagjaju i onima, s kojima tobož pogagjanja pit. <. Kompromis ide za tim, da poravna razlike, a otuda, ako su razlike važne, sasvim je razumljivo, da nastaju po­ mutnje i pobrkavanja. Očijukanje s pro­ tivničkim tvrdnjama treba da potrese sa slabijim. T I eto u zadnje vrijeme kakovih li sve smetnja i pomutnja ne pro uzrokovaše ti reformatori, jedan Loisy ili Scliell ? Pa nanesoše štete i onima, koje žele sebi pridobiti. Zašto sakrivati pravu potpunu istinu? Zar da će takovo po­ stupanje pomoći, privesti k žugjenom cilju? Pa ako koga tako i pridobiju, zar su ga u istinu pridobili ? Zar da je privara dobit? Čovjek, goji žive u zabludi, a iskreno tezi za istinom, najvećma po Ivi i i o v. t r ’b jasnosti. T a k a v ne će zaista u Crkvu, d* tuj o pet nagje samo lijepili praznih asa, m jesto jasne i tvrde istine. T? i. sniku je oduran liječnik, koji miješa u jedno sladak i g orak lijek. Veliko je zlo premuČavati istinu, ali je daleko veće pretvarati je po najnovijim vreme­ nitim mnijenjima. A zadnji taj »reformkatolicizam« nanosi štete i samim reformatorim a. Ž a ­ losni primjeri iz povjesti kažu, koliko je pogibeljno očijukati sa svijetom. Lamennais, Passaglia, Dollinger svjedoci su živi te žalosne istine. Doduše s po četka samo razgovaraju sa svijetom , ali malo po malo počmu s njim misliti i čuvstvnvati. A koliko Ijubezljivije na­ stoje u svemu ugoditi svijetu, toliko se dulje odalečuju od C r k v e ; počne ih snalaziti nezadovoljstvo, Što C rkva ne 1 Г-ČKmeri I n e f fn liH i« П сп ч . �Нг. i i . Reforme katoličanstva. će s njima, što im Crkva ne odobrava misli i težnje, što Crkva ne razumije njihov »reformatorski« rad. I tada počnu nepovoljno govoriti o rimskoj kuriji, da je ona svemu kriva, o jezuit iz mu, o mračnoj skolastici, o političkome kato­ licizmu, o inferiornosti. . . I koliko se više podavaju svojoj omišljeno oprav­ danoj zlovolji, toliko više priznanja do­ bivaju od svijeta, toliko više simpatija dobiva svijet u njihovim srcima, toliko bolje opravdane im se čine njihove težnje. I tako korak po korak svegj dalje od Crkve, svegj bliže svijetu . . . O vako učeno i sputno učeni W»Reformkatolicizam je sumljiv, beskoristan i štetan. Dr. UšeniĆnik otvoreno ispovijeda, da se u načelu potpuno su­ dara s W eissovim mnijenjem. Weissa su grdno napali zbog ove kn , al sasma neopravdano. On je ot! po­ gubne posljedice »refotmkatf :ma,« kako se javljaju u naše doba. Ra ko da to taji nakon toga, što je sama, Crkva bila prisiljena osuditi djela Loisyja, Schella, Miillera, sve samih načeonika savrem enoga reformkatolicizma ? On ne kaže, da nema onih, koji su b o n a f i d e za tu reformaciju, pače izričito tvrdi, je i izmegju jansenista bilo gorljivih ljudi, kojima, bar iz početka, niko ne hi bio m ogao zanijekati b o n a m f i d e m P a W eiss ne tvrdi ni toga, da se svi slažu u tome, Što drugi zahtije­ vaju, a što se jo š ima naglasiti, on ne brani skrajnoga konservativizma. Pače sve obrnuto. On veli, da je i takav konservativizam pogibeljan. »Pogibelji su sa svih strana velike. Pogibelj je u zagrizenom konservativiznm pogibelj u hbeitinizimi. Pogi­ Str. 331. beljno je nazivati lijepim sve, dopuštat sve, što je moderno, pogibeljno je sve a priori osugjivati. Pogibeljno je obzirati se samo natrag, pogibeljno gledati samo naprijed. Pogibeljno je. ako jedan gleda samo u visine i s one strane, pogibeljno gledati samo naprijed. Pogibeljno je, ako jedan živi samo u molitvi, pogibeljno ako samo u znanosti, pogibeljno ako je samo u vanjskome djelovanju.« W eiss je tvrdo uvjeren, da novi reformatori ne mogu uroditi dobrim plodom. T o se ima osobito kazati za naše doba, kad već i onako izmegju inteligencije previagjuje čisto »čuvstvena ’ i,« kršćanstvo bez dogme ; u tako doba ni mogu napraviti samo veću pomet Što đalrie raditi ? D a su \ remena žalosna, da je pogib ozbii i, da su dužnosti velike, u tom e svi susreću, to W eiss naglasiva kako шаГо ko. T I prigovaraju mu, da sve gleda precrno i već ga nazvalo : »Kn. idrom.« Velika je nevolja vre­ mena, velika nevolja duša, velika pot reba vjere i Crkve. Komu ta nevolja i potreba neda sile za božju pravdu, taj, veli W eiss, nije vrijedan da živi u ovo veličanstveno doba, kada se bije odlučna bitka izmegju ove i one strane. A u tome ratu sva su pogagjanja besko­ risno djelo. Samo su oni sposobni za taj Tat, koji nepokolebivo stoje na tvrdu tlu stare vjere, stare tradicije, stare teo­ logije, ljudi žive, jake vjere, velike lju­ bavi prama Crkvi, ljudi ponizni, ljudi molitve, obožavatelji Duha mudrosti. Dakako, da se takovi ljudi sa visoke stražarnice kršćanstva imaju obzirati na moderni svijet, na njegovu bijedu, nje­ gove pogibelji, njegove pot.ebe. Ali �Str. 332. К о je papa ? bespametno je sa »кошрго misama« kušati prikriti tu bijedu, te pogibelji, te potrebe. T o više kvari, nego koristi. A k o je obrana vjere tako slaba, tako plašljiva, toliko svjetovna, tada misle protivnici, da mi sami v eć ne osjećamo tvrda tla pod nogama i bezvjerstvu raste srčanost i samosvijest. Prvo dakle čega nam najvećma treba jest, da sami u sebi oživimo vjeru. Živa, ja ka vjera stvarat će čudesa. Drugo, pobudimo ufanje u Crkvu. S e n t i r e c u m E c c l e s i a , s C rkvom mi­ sliti, s Crkvom osjećati, to je bio uvijek najsigurniji pravac za pravo religije^no mišljenje i djelovanje. T reće je poniz­ nost, samozataja, molitva, u jednu riječ praktično nasljedovanje K rista. A oso­ bito pak treba nam mudrosti, dara Duha svetoga. D arovi su Dnha etoga odveć zaboravljeni, kako uo sve nadnaravno. A k o tako oživi vjera u nama samim, tada prvo ne Љ biti po­ gibelji za nas, za one, koji su pridržnli vjeru, a zatim to će biti dobar početak obnove religije i božjega kraljevstva na zemlji. iif- M. Zgodna je opaska UšeniČkoga. Ove su misli sasma opravdane. Čim bolje promišljamo sve težnje »reformkatoličizma,« tim nam biva svegj jasnije, da je reforma doduše potrebita, ali prije svega nutarnja reforma i reforma bez kompromisa s duhom svjetskim. Sv. Pavao se je krasno, klasiČki o tome izrazio: »Nolite conformari huic saeculo, sed relormamini in novitate sensus vestri.« Ne vladajte se prem a ovome svijetu, vaša reforma neka bude u no­ vosti duha ! 1) Kada su apostoli propo­ vijedali svijetu Krista propetoga, Židovi su se sab'ažnjivali, a pogani rugali. propeti Krist predobi svijet, je r koji su iskreno želili istinu i pravio noznaše u K ristovoj nauci božju m< < božju mudrost. Sto se naime svijetu čini ludo u kršćanstvu, vei vi Pm o, to je mudrije od ljudi, a štu aa etu čini slabo, to je ja če od ljudi.- 1 danas se mnogima kršćan­ stvo čii ludost, ali što zato ? Živom v' :гош i jakom ljubavi propovijedajmo tu »ludost,« pa će svi, koji su dobre volje, upoznati u toj moć i božju mudrost! »ludosti« božju Ko je papa? Način, kojim vrši papa ovu vrhovnu neposredno od B og a dobivenu vlast, jest taki, kakav se pristoji ne jednom vladaocu, nego jednom dobrostivom ocu bi oj ne obitelji, kome stoji na srcu dobro i spas svoje d jece; jednom budnom pastiru, koji se svojski brine za svoje stad o ; jednom mudrom učitelju, koji svima pokazuje božji put istine. K ao otac ne gubi s očiju nijedne od onih potreba, što tište njegovu djecu, nego rješava sve nesporazum i« i svagje megju njima n astale; njegovom riječju svršuju se prepirke i sporovi. T o naj­ bolje znaju Atanaziji, Krizostom i, Flavijani, Teodoreti i premnogi drugi bi­ skupi, koji se pozvaše na papu, a on ih milostivo prisluša i njihova prava obrani. ') Rim. 12, 2. * 1 Kor !, -i,-, �Br. 11 K o je papa ? K a o dobri pastir čuva svoje stado, podnoseć nebrojene žrtve za njegovu zaštitu. K olike su žrtve činili pape za povjereno si stado, najjasnije svjedoče progonstva, tamnice, zatoČja, nasilne smrti, što su kroz tri puna stoljeća trpi li rimski pape, tako da se kroz sve to vrijeme mogaše vidjeti Petrova stolica poŠkropljena nji­ hovom krvlju ; a od poznijib stoljeća ne bi ni jedno, kad ne moradoše rim­ ski biskupi mnogo podnositi za obranu stada Spasiteljeva. Malo je ovim rečeno, je r ima u papi jo š nešto, što mnogo izrazitije odaje značaj pravog pastira. Pomnjivi pastir, kad vidi, da se je koje janh ovčica udaljila iz njegova ovčinjaka, šta ne čini, da g a povrati, i s kakvom je ljubežljivošću prima, ako s< vrati ? A ko pako koja ovca priljepčivr oboli, kak vom ju opreznošću odstranjuje da ne okuži cijelo stado ? U tisnću tisuću slučajeva pape su se tako »kidali. Da se uvjerimo o tome, dosta je uamo jedan pogled baciti na papinske pastirske poslanice, pune pobude i revnosti; na opomenice i enciklike, u kojima, ako viču, viču, da se čuju; ako prijete, prijete, da se razoružaju. N e služe se duhovnim oružjem, niti udaraju gromom izopćenja, osim da kazne najveće zloće, kao : prisvajanje crkvenih dobara, nasi­ lje, javnu sablazan, svetogrdnu prodaju, krivovjerstvo, tvrdokornost i zaslijep­ ljenost. Ovim je mnogo rečeno, ali još ne sve. Brižni pastir ne nastoji samo da očuva, obrani i napase svoje stado, nego želi i sve čini, da mu se sve više umnože janjci i ovce. I zbilja, uvijek je bila tolika pomnja i skrb rimskih bi­ skupa u širenju kraljevstva Božjega, da njihovim prodirući ni očima пе izma­ 333 - koše ni tamne špilje najzabitnijih pu­ stara ; da, gdjegod ima ljudi, tamo dopriješe vjerni i revni poslanici Petro vili našljednika. U svako vrijeme i na svakom mjestu vidimo evangjeoske radnike, koje tamo i amo razaslašc rimski biskupi, da množe i šire ovčinjak Kristov. U V . vijeku dolazi megju Norike sv. Severin; megju Irce sv. Patricij; a drugi radnici apoštolski obi­ laze Španijom. U V I. vijeku prodire u Englesku sv. Augustin, poslan od G r­ gura V elikog ; u Francesku sv. Kilijan ; u Flandriju sv. Amando. U VIII. vijeku dolazi u Frigiju sv. Svid b ert; u Nje* . sv. Bonifacije. U IX . vijeku ulaz. nukovanjem rimskih biskupa u ovčinj Kristov Šved, Vandal, Barbar, Moravac, Ceh i mnogi drugi divlji narodi. koliko su ovaca doveli pape u i injak Kristov pomoću vjerovjesniš (m sij i), koje se pružaju od izhoda do tpada sunčanog, to mimo sva ostala ndt nam kaže ono pod Pavlom IV F ran je Žaverskog u Indiji; ono u Tunghuemu; ono u K in i; ono u Am erici i premnoga ina, koja dadoše i daju otajstvenom stadu toliko ljudi svakog naroda, jezika, plemena i kra­ ljevstva, a sve o vo od koga i po kome? Po neumornoj brizi vrhovnih pastira Crkve Kristove, koja, dok se žalosti, ako izgubi koji dio svog stada, ujedno se i raduje, što nadoknadi izgubljene ovce s dobitkom mnogih drugih. Sada si, mislim, razumio, kakav je papa otac i pastir, a sada promatraj, kakav je on učitelj. On je općeniti učitelj dvih vjernika, stoga na njega spada njih podučavati, nauk C rkve neoštećen čuvati, suditi i odregjivati, kakav nauk moraju prigrliti �Str. ЗД4 . K o je papa? i kojim putem ići, da ne z i 1ч c i ne izgube se oni, koji su g a dužni s ušati. Dakle nauci papini moraju biti samo s v e ti; njegove oć luke prave ; njegovi sudovi nepogrješivi. A kako i ne ? K a k v o bi se poštovanje moglo nositi prema onom učitelju, za koga bi se bojalo, da učeć sve katolike, ipak može naučavati lažan, pogrješan, štetan i smrtonosan nauk? K a k a v bi se posluh m ogao iskazi­ vati odredbama o nog suca, za koga se misli, da i u najzamašnijim stvarima, kakve su one, što spadaju na vjeru i ćudoregje, može pogriješiti ? K ako bi se m oglo sa sigurnošću ustvrditi: ovaj, a ne onaj nauk ima se držati, ovi, a ne oni napu ;1 moraju se prigrliti ? Čini li se dakle tebi, d su 9 i odredba papina, ne kao p afaiog čovjeka, nego kao pape ш biti nesiguran i pogrješan? Čim li ti se, da on podučajuć cijelu Crkvu, može podu­ čavati mjesto istine krivi nauk, zd ravog ćitdoregja pokvarenost i razuzdanost ? Nad takim po mi sli ma strava me hvata, krv mi se u žilama leden i; jer kad bi m oglo biti tako, šta bi onda bilo ? Bilo bi, da pogriješivši papa, po­ griješi s njime cijela C rkva, pošto ga cijela C rkva mora slušati. Da, moraju g a slušati, kad ući p r a v o ; drćim u protivnom slučaju bolje je slušat Boga, nego ljude. Ali, Isuse moj, ko će su­ diti, da li tvoj namjesnik ući pravo ili ne ? D a li učenici mogu biti sucima svome učitelju r Z ar mogu reći uda l a v i: ti nas zlo upravljaš, a ovce . stiru : ti nas krivim putem vodiš ? me bi se dakle vjernici u slučaju, . vi ne bi papa pravo učio, mogli i Иг u . morali uteći, da se osvjedoče o istini njegova nauka? Možda će mi neko odgo vo riti: općenitom saboru. A li nije lako skupiti općeniti sabor. Kolikogod bili korisni i potrebiti ti općeniti sabori, ipak prolaze čitavi vjekovi od jednog do drugog tak og sabora ; tako od sa­ bora apoštolskoga do nicenskog progjoše blizu tri vijeka Misliš li dakle, da C rkva kroz ovaj razmak vremena nije imala, nema i ne će imati do svršetka vjekova jedne učiteljske stolice, koja sa svom sigur­ nošću pokazuje istinu onom, koji ju ienSl ; jedno sudište, koje ne priznaje 'i g priziva; jedn og učitelja, koji ukio. raku dvojbu, rješava svako pitanje dnog suca, koji čini konac svakoj p rci, koja se odnosi na ono, što m ota vjernici vjerovati i Činiti ? Ka< o nesreći ne bi bilo tako, bi li ti rt k a, а je Gospodin dovoljno pro vidi s* >juj Crkvi, kako bi ju očuvao od bl> >тје i duha rascjepkanosti.2 ino ne bi, a i s kakvim obrazom to reći ? U upravi C rkve čudnovato odsijeva svjetlo one božanske mudrosti, koja ju utemelji i dovoljno se očituje divna skrb one Providnosti, koja ju štiti i brani. I usprkos svemu tomu, zar bi ti htio, da od njezinog vrhovnog sudišta — Petrove stolice ima daljnji priziv da onaj učitelj, što na njoj sjedi, može pogriješiti ? Razumi dakle kakav je papa učitelj; a u onim, što pri? iviju na budući opći sabor, nazrije vaj oholice i tvrdoglavce, koji teško podnoseći jaram posluha, traže izliku, da g a se otresu. Jednim samo pogledom na Crkvu Kristovu odmah ti u oči pada ona di\na povlastica, koju opažaš na papi, �lir. 11 K o je papa ? a to j e ; njegova nepogrješivost. T i vjeruješ i ispovijedaš, da Crkva u stva­ rima vjere i ćudoregja ne može pogrije­ šiti da je nepogrješiva; a zar da njezin pastir, naućitelj i glavar u istoj stvari može pogriješiti — da je po grješiv ? T i ponovno ispovijedaš i tvrđo vjeruješ, da je C rkva nepogrješiva, da ju nc će nikad nadvladati vrata pak­ lena; a zar dok se ne mogu pokvariti i st runu ti uda, da se može uništiti glav a? ili d o k čvrsto stoji zgrada, da se sruši temelj, te da vrata paklena mogu nadvladati temelj, a ne mogu zgrade, koja stoji na temelju 5 A k o se ne može srušiti zgrada, to se tn pripisati temelju; jer ne prima svoje čvrstoće temelj od zgrade, ntgo zgrada od temelja. Doštjedno, ako vrata pak lena ле mogu nadvladati Crkve, onua po gotovu ne mogu ni Petra, г kome je sazidana Crkva ; dakle, aka ic maže pogriješiti C rkva, to ne može p ješiti ni onaj, koji je njezin učitelj : poglavica. Isus jednom reče Petru: » P e t r e ja s a m m o lio O c a z a te , d a ne m a la k š e v je r a t v o j a — — a t i, k a d v i d i š k o j e g o đ b r a c e tv o ;e , d a k o le b a u v je r i, o b r a ti s e k n j e m u i u t v r d i g a u n jo j« . Sta dobi Peta.- po ovoj molitvi Isusovoj, koja je i sama od sebe uspješna ? Dobi povlasticu, da niti on, niti njegovi na stolici našljcdnici nikad ne će krivo naučavati, niti će im ikad uzmanjkati prava vjera i da će moći druge kolebajuće u vjeri utvrditi. S to ga Petrova stolica nikad ne bijaše okužena blud njum krivovjerstva, nikad zastrta tamom prevare, nikad okaljana krivom naukom, nego se uvijek održa, održaie i održat će se neoskvrnjena i Čista Ono, što se Str. 335. kaže o biskupskoj stolici, veli se i a Petru, zar se ne odnosi i na njegove našljed.iike ? Petrova stolica jest ona, s koje se je svegjer naučavao i nauča vat će se pravi nauk, a ona Crkva, u kojoj je ta stolica, zar nije jedna, sveta, katolička, apoštolska rimska Crkva, 11 kojoj se čuva neoštećeno blago vjere i božanske predaje ? I zaisto, kadgod je trebalo pobijati krivu nauku krivo vjer­ nika, to su se oci u svetim saborima pozivali poglavito na vjeru i nauku rimske Crkve : tako Ciril Aleksandrijski proti Nestoru, koji je tvrdio, da su u Isusu dvije osobe; tako Leon Veliki H Kutikiju, koji naučavaše, da je u K r, amo jedna narav : tako Severin, Ivan 1 Teodor, Martin, Vitalijan, Donu i aton proti Monotelitama, koji pm> hu u Kristu samo jednu vojju ■ tako roti ostalim krivovjercima mnogi Hr-J. i, koji smatrajuć rimsku Cizjcvu Ran skladište pravog jiau ka, uvijek 8c na nju prizivahu. Stoga, reče av. Ticnej: buduć je ona poglavarica, majka i učiteljica svih crkava, treba, da se svaka druga s njom slaže; jer se u njoj čuva ona nauka i predaja, koju su primili vjernici od svetih apo­ stola. T ko dakle želi znati, kakav je nauk, što ući koja pojedina crkva, nek samo razvidi, da li je isti onaj, što ga ući Rim. koji je stolica Petrova. Poje­ dine i same po sebi biskupske stolice mogu pogriješiti, a kadgod i pognješiše; pače iste patrijarkalne stolice više puta bijahu zaražene bludnjom, dočim Petrova stolica toga nikad ne doživi. Eto Cari­ grad je imao svog pastira Macedonija, Nestorija, Sergija, sve same krivo vjer­ nike : a Rim nijednog. Imala je Antiokija Pavla Samosatenskog, krivovjerca �Str. 336- Вг K o je papa ? Gnafea, entikijanca; Ma ka rij a, monotelitu : a Rim nijednog. Imala je Aleksandrija Georgija i Lucija, arijance; Dioskora, entikijanca: a Rim nijednog. Imao je Jerusolim Ivana, o rig en ca; a prije njega Eutikija, arijanca: a Rim nijednog. Koliko se je iznosilo laži, klevete i potvore. samo da se nagje i uhvati koji od Petrovih našljednika u krivoj i pogrješnoj nauci; ali to nikad ne mo­ gaše bit, nikad ne im agjaše kriva nau­ ka pristup do rimske crkv e; je r je njezin biskup onaj, koji j e vrhovni glavar, pastir i vladar cijele Crkve, dobrostivi otac sviju vjernika; koji je stijena, na kojoj je K rist sazidao svoju Crkvu, A kakva je ta slije: a - Jest, kako prije toliko vjekova navijesti prorok Izaija, stijena prokušana, etlj d ra­ gocjena, koja je postavljen п melje novoga Siona. Prokušana! Da, proku­ šana. Njoj mogaše bjesnilo silnika prije­ titi, ali nipošto naškoditi ; mogaše g vožg je krvnika svećeničkom krvlju oškropiti, ali nikad kakvim zloglasnim djelom ocrniti. N a nju napadaše zloća krivovjem ika, ali ju ne svlada ; udaraše tvrdokornost raskolnika, ali ju nikad ne sk rš i; uznemirivaše premoć vladara, ali ju ne pomače s tem elja; je r čvrstoća one stijene je st tolika, da se nije našao kome nije suprotstala i ko se je god usudio u nju dirnuti, ostao jc pod njom poražen i razbijen. O va stijena je st dragocjena, je r je ona bogata riznica neiz.brojnih dobara, i koja se razlijevaju po cijeloj Crkvi. Jednodušno mnijenje u stvarim a vjere; uvi;ek stalno u bitnosti suglasje u obredima i bogoslužju; primanje istih sakramenata ; uzajamno dioništvo dobrih djela; vez mira i jedinstvo v je re ; jubi­ leji, oprosti i druga duhovna dobra djela nalaze se , . . gd je ? U ovoj dra­ gocjenoj stijeni, koju je K rist obogatio svojim neizmjernim blagom. Pravi katolici to znaju, ispovijedaju i kušaju; ali u kakvom nesuglasju vjer­ skih mnijenja, u kakvoj nejednakosti vjeroispovijesti, u kako gustim tminama M.idnja nalaze se oni bijednici, koji -e ovu stijenu i ud ariše za ljud­ skom umnošću ; a ta struja zahvatila je g oto . sav sjever, koji u svojim to ­ božnjim matorima — protestantima vidi take like promjene u stvarima vjei bo tovja, da, što se je jučer oiugjivalo lanas se odo brava; što se je malo , imalo, sad se odbacuje; što se je davno proklinjalo i mrzilo, eno .grli i traži. Pa kad megju tim od­ metnicima Petrove stolice sav zapad vidi toliki metež, toli strašno protu­ slovlje mnijenja, tako, da si svako po volji stvara vjeru, ili bolje, niko i nema v je r e : onda je prisiljen diviti se u ka to ­ licima onoj tvrdoj i nepromjenljivoj vjeri, koju usprkos svih progonstva očuvaše onaku, kakvu primiše od svojih otaca. Pa zar ti j e sve o vo malo, da raža bereš dobra, koja dolaze cijeloj Crkvi od ove stijene, koje si sada pro matrao dragocjeno st? (S rriii će ie.) �Нг. U . T ri cvieta. — Р ах tecum I Str. 337 - Tri cvijeta. Spjevao R u d o l f b a r u n M a l d i n i W i l d e n h a n s k i — Žepče. 4* T ri su cv'jeta, Sto ih gojim U svom srcu mladjahnom, T reći cv'jetak: stalna nada. Sto nam dulji život taj, Za ta tri bih cv’jeta dao I koj’ s' u nju uzda samo, T om na zemlji već je raj S v e na sv’jetu jadnom tom. 2. 5T a tri c v ’eta, što ih gojim U svom srcu mlađahnom, T a tri cv'jeta daše ’vjek mi Pokoj jadnom srcu mom. Prvi c v ’je t a k : ljubav vruća, Njom je r s’ nebo javlja nam, A bez nje na sv ’jetu tom se Osamljenim ćutio sam. 3D rugi cv’jetak: čvrsta tjeiu , Sto u srcu stoji tvom, P o njojzi jer dolaziš t jk Sam o vječnom spasu svom. б. , Pa i tehi ta tri c v ’jeta 17* Ine, otac tvoj, D a li i dš i njeguješ Dok p< ? mljl hodaš toj. & „Рах tecum!“ Prireuio ira P e ta r , Nijednoga imena ne ima na svietu, koje bi djetetu bilo tako dragocjeno i koje bi mu tako laskavo i milo u dušu prodiralo, kao majčino ime. Nijednoga srdea na svietu ne ima, kojemu bi diete tako pouzdano sve svoje radosti i ža­ losti odkrilo, kao majčinu srdeu. Nijedna se ljubav ne može na svietu naći, koja bi bila vruća i vjernija od materinje ljubavi. Napokon se nijedna briga na ovom svietu uzporediti ne može s maj­ činom brižljivošću. Majka je u istinu majka. Jedna takova dobra, vjerna i brižljiva majka jest za sve nas sv. C rkva. T ek je ona koje ljudsko djetešce po sv. ktšćenju pod svoju pazku pri mila i učinila g a svojim djetetom, to ona već ne poznaje druge brige, nego kako bi ovo diete Božje sretno dovela u kuću OtČevu — u nebo Pošto je diete poodraslo, prima ga ona u svoju školu, gdje g a po nabožnim poukama uči, šta mora vjerovati i Činiti, da se spasi. Ona šalje svoga biskupa, da mu pomaže čelo uljem sv. potvrde, e bi ga tim učinila jakim i stalnim u priznava­ nju sv. vjere i nepokolebivim u borbi proti griehu i napasti. Ona svoje diete hrani kruhom, koji dolazi s neba i koji je pravi kruh života. Je li njezino diete gdjegod nesretno palo ter leži ranjeno i okaljano griehom to ona dolazi popu: �Sir. 338. Р ах tecum. milosrdnog samari lanca i sakramentom sv. pokore lieči njegove rane. A k o mu se napokon približi težki čas, onaj čas, u kojem se život bori sa smrću, gdje v eć pogled umirajućeg bludi po tajnama vječnosti, gdje se srce mišlju na sud i pravednost Božju stravom napunja: to ona kao najbolja m ajka trči k smrtnoj postelji svoga djeteta, da g a okriepi i pomogne mu po sakramentu sv. po­ masti ; da mu podieli najzadnju poputbinu — tielo Gospodnje, i da se pobrine te ono uz m olitve njezina poklisara sretno se razstavi s vremenitim životom. Pa nakon svega to ga ipak se nje­ zina ljubav i briga jo š nije posve i ' 1 pila, Ona njegovo m rtvo tielo iznosi na groblje, da ondje počiva mirno i prosto od svih muka i n e vo lja; p kapa g a u njivu Božju, da ondje kat zrnce Go­ spodnje počiva, dok opet 11a ri uz krsnuća ne ustane na novi živo Zato 1 govori svećenik, d ok se tielo polaže u g r o b : »Sume terra, quo<1 tuum est, sumat Deus, quod suum est«. ‘Primi zemljo, što pripada tebi, a nek se B og udostoji primiti, što je njegovo.) Tielo od zemlje načinjeno mora po odsudi Božjoj u zemlju leći i u prah se pre­ tvoriti, duša pak na sliku Božju stvo rena mora se povratiti k svomu Stvorcu i Gospodaru. T ad a svećenik uzme križ, znak spasenja, i usadi g a povrh groba s riečima »Рах tecum« (Mir budi s tobom !j. »Рах tecum!« — Š ta je taj mir, koji želimo našim pokojnim ? N a taj upit odgovara nam A p osto l, kada on u svojim poslanicama o petovno po­ zdravlja vjernike riečima : »Milost vam i mir od B og a našega i Gospodina Isusa Krista«. Mir Božji nije ništa Hr. l i . drugo, nego plod milosti Božje nje­ zino čedo. U tom se pak sastoji mir Božji, da smo djeca Božja, a opet kao djeca Božja tim i baštinici njegovi - baštinici njegova blaženstva. Buduć pak da samo smrtni grle li tjera milost Božju iz duše, po tom dakle mir Božji sastoji se u dobroj savjesti ovdje na zemlji, onda u blaženom uživanju B og a na nebu. Pokraj svega toga velika je razliČnost izmedju mira B ožjeg ovdje na zemlji i onoga na nebu. Mir Božji, koji na zemlji srdce ljudsko usrećuje, premda je doduše pravi mir, to je ipak kud 1 kamo nesavršen, kao što i sam Spasi< erdl; »Niesain došao da mir do­ nesi na sviet, nego mač«. I opet se veli: »B г i je život čovječji na zemlji.« I o pet: Inko, stupajući na službu Božiu, pripravi dušu svoju na borbu*. Dol. me gru! 11a svietu, nikad ne ćemo biti si uinj od napastovanja i zamka vražjih, |п obilazi poput ričućega lava, tražeći .ga bi proždro, i doklegod ovdje živimo, vriedi za nas ona reče­ nica Gospodinova: »Koji hoće da sliedi mene, neka uzme križ svoj, i neka se odreče sam oga sebe«. Zato dakle i ne može mir, koji ovdje posjedujemo, biti savršen, jer se nalazi u borbi. A k o smo pak jednoć s Božjom pomoći sretno svršili i uljezli u O tćevo kraljestvo, koje je na nebu, tada će istom naš mir biti savršen. Ondje je podpuno nadvladan djavao i sviet, zato tamo ne ima više nikakve napasti, nikakve borbe. Tam o je kraj mukotrpnom i križnom životu; ondje ništa više ne tlači niti stješnjaje dušu, nego dapače ćemo ondje uživati prekomjerno blaženstvo, koje Apostol u malo rieči ob u h v aća: »Niti je oko vidjelo, niti je uho Čulo, niti u srce �Вг. II Р ах tecum. ljudsko unišlo, što je B og pripravio onim, koji g a ljube«. D ao B og, te svi jednoć u taj mir unišli! »Рах tecum!« — S tim riečima ostavlja svećenik grob. Hoće li se izpuniti ta želja ? Imaju li dakle umrli inir, i to pravi i podpuni nebeski mir? Možda ih jo š štogod smeta ? Mi ne znamo, kako je tamo s pojedincem, no to samo možemo reći, da većinom o d ­ mah ne dobivaju duše umrlih vječnoga mira. T o i jest razlog, da ili nazivamo: bicdne duše. S v . pismo kaže, da ne će ništa nečista u nebo unići; sam pak K rist tvrdi govoreći, da ne ima od pusta iz tamnice, dok se ne izpJaft najzadnji filir. Može se, istina, H. goditi, da jedan čovjek živi jako pobožno i sveto, no to je ipak riedki slučaj, da na Času smrti ne bi nijedne pogrješke im ao; a po tom sliedi, da je svim riedki slučaj, da tko ne mai osile smrti makar kroz neko vri s« svoje pogrješke trpjeti, lito dak.e, što mir pokojnika porem ećuje; vremenit* kazne za griehe u životu počinjene i pujc smrti neokajane. Zato moraju duše umrlih u čistilišću trpjeti i pokoru činiti, i dok se pokora podpuno ne izvrši, ne smiju oni prije u nebeski mir i veselje. Ali je ta pokora pretežka i pregrozna. A p osto l veli, da će se ona vatrom ovršivati. K a ko ona dakle mora žestoka biti, kad v e ć vatra na ovom svietu ima veliku silu, a opet je vatra Čistilištna jedino za to stvorena, da na duši izvr šuje od B o g a odredjenu kaznu! Nadalje ta kazna može biti i jako dugotrajna. Izmedju knjiga prvoga Valdhaufskog kapelana nalazi se jedna knjiga, koja nam na gori rečeno, koli najme dugo trajnost loli grozotu muka čistilišmih Str. 339. jedno strašno svjedočanstvo pruža. U godini 1605. preminu ondje kapelan K ristof Valpahski. Nakon 65 godina prikaza se on jednom svome nasljed niku upravo kad je ovaj prediku učio i reče mu, da je on sve do sada mo­ rao trpjeti u čistilišću, i za dokaz, da je to živa istina, pritisne svoj palac na knjigu, od kojeg progori ne samo dr­ veni omot, nego i jedno trideset do četrdeset listi. Znakovi na knjizi, iz kojih se vidi, da niesu mogli umjet­ nički napravljeni biti, prikazuju nam palac kakva okrupna čovjeka, kao što se i danas može vidjeti. Za svjedočanп hi д*ај slučaj koli od crkvenog toli svjetskog suda zaveden u stalne zapisni Imu & mnogo toga, što mir pokojnika h ni, premda su se oni u mili *i Ви* s ovim svietom razstali A li i ta se, im a li išta, što bi bilo u slanju fia ipostavi izmedju njih i Boga pravi i podpuni mir? Mora li svaka ponv- od njih daleko biti dok im se g u d ne izvrši kazna ? Da, u istinu ima to ga dosta čim se može dušama u čistilišću uskoriti vječni, nebeski mir. • Р ах tecum!« — S ovim riečima zasadjuje svećenik iza ovršenih pogreb­ nih obreda križ više groba. S tim se takodjer označuje, po kom i odakle dolazi mir dušama pokojnika. On do­ lazi od Onoga, kod čijega poroda pje­ vahu angjeli svietu pjesmu m ira; od Onoga, koji viseći na križu uzpostavi mir izmedju B oga i ljudi. K a o Što ne ima na svietu drugog imena za ljude, po kojem bi se mogli spasiti, nego jedino ime Isusovo; kao što za nas ljude ne ima drugog izvora milosti i spasenju, nego jedino Srdce našeg �Str. 340. Mome gjulu. S p asitelja: tako je isto jedini razpeti Isus, koji može trpećim dušama mir udieliti. A li Isus K rist ne će sam da sidje u vatru Čistilištnu te onde udieli trpećim dušama svoje zasluge, nego on hoće da tamo šalje neke odredjene poslanike mira; ti pak poslanici jesmo mi. On je sve blago svojih milosti, sve zasluge svoje gorke muke predao kao miraz svojoj zaručnici sv. C rkvi, i iz toga blaga mi možemo po volji crpsti i Bogu kao zadovoljštinu za duše pokojnih pri­ kazivati. T a k o nas ući sv. C rkva. »Рах tecum !« — O v ako možemo s pravom uzkliknuti, ako smo za duše pokojnika dali koju misu čitati, ili ako smo ju za njih pobožno slušali. V e ć u starom zavjetu dade Juda Makabejac, da se prikažu žrtve B ogu /a duše onih, koji su u ratu preminuli, fiun vjeie, da će te žrtve i m olitve pomoći iama onih, koji su pali. Žrtve pak starog zavjeta bijahu same u sebi be ikakve koristi, je r sva njihova korist tecijaše <>dtale, što su se odnosile na ki u žrtvu na križu, budući najme kao njezin pralik. S v . pak misa posjeduje sv e plo­ d ove i zasluge križne žrtve, jerbo je ona samo nekrvno ponavljanje iste, i ničim se drugim ne dieli nama toliko zasluga muke K ristove, kao po s v . misi. T o je nauk sv, C rkve, koja jo š nado­ daj e, da se po apostolskoj predaji sv. Вг. misa ne prikazuje samo za griehe, kazne, zadovoljštinu i za druge potrebe Živih, nego i za one, koji su preminuli u Kristu, ali jo š niesu podpuno Čisti (Conc. Trid. Ses. 22. c. 2.) »Рах tecuml« — Možemo takodjer tako reći osobito onda, kada se molimo za pokojnike. »Jer je« , kako veli druga knjiga Makabejska, »sveta i pobožna misao moliti za one, koji su preminuli.« U tome nam prednjači i sv. Crkva, kada ona na različite načine duše po­ kojnika Rogu preporučuje. T o pak ona čini zato, da, poučena od Duha svetog, tvrdo vjeruje, da njezine molitve mir donose. ■ Рах tecum !« možemo napokon u istinu nazvati biednim dušama, ako činimo bra djela i njihove zasluge prikazц za duše pokojnih, koji su u mjestu od očišćenja. T a k o v a dobra dje jesu post, milostinja, pokore, strpljivost u patnjama, opraštanje na­ nesenih uvreda, — to je sve vriedno, da umi um pruži pom oć u njihovim cikama. »bmilujte se nama, smilujte se na­ ma!' tako uzdišu trpeće duše s pobož­ nim Jobom. Ukažimo im se milosrdni, pružimo im pomoć, kad nam je tako lako ; ne dopustimo, da nam ijedan dan рго dje, a da ne bismo svojim dobrim dje­ lima uskorili ono, za čim neprestano čeznu — vječni mir. Mome gjulu. C va i, cvati, gjule dragi, L'jep o li je lice tvoje. A k o ti je rose malo Kvo tebi suze m oje; Padat će ti s v a k u veće. — A h šta nam je za tim stalo Cvati, cvati, gjule dragi, Zalilaj me u san malo. �Br. u Lourdes. A kad glava o pod lupne Ružno vjegja zacakienih, Str. 341 Pa od suza najčistijih, I tebe će pon'jet kogod Što će prosut Čovjek bjedan K o bisere ponajdraže, U z i’jea onaj na dar — m eni; P a neboj se glada bolan Naniži mi gjerdan jedan. B it će uda sagnjilijeh ; A l' se Čuvaj opet štogod A nemojder kazat nikom One šale pjesnikove, D a ne kvariš harmonije! Kada te je na grob meto K o spomenik slave sv o je ; I doći će m nogi vamo A ti si mu mladu dr'jemo, A on drhto bez pokoja. Nemoj, gjule, pričat nikom, Sprljit će te suza k o ja ! Snjima Seja gondže drago, A nemoj se rugat pred njim K a ko mi je život lago ; F . Josip Markušić, Lourdes 19c .*) I v š a M ijo v . Bezbožtvo bijaše zaključilo, 'а go­ dina 1903. zatvori niz Čude , što ih čudesna Gospina pećinu п irdesu tvorila. Slavno svetište u №. abiellu morade, po toj odluci, prekinuti svoju slavu, da je središte najneobic počitanja i slave, što se ikada na zemlji doprinosila Neoskvrnutoj Kraljici nebesa, i time to vječno čudo, za koje je ono kroz punih četrdeset i šest godina služilo, morade iščeznuti sred smrada, psovaka i gada najbezobraznijega bezbožtva. Crne protukršćanske sekte bijahu odredile, da jednom dovrši p r a z n o ­ v j e r j e , što vladalo u tome kutiću na Pirenejima. U jednu riječ, Djevicu, po bjediteljicu stare zmije, imala sada zmija savladati V last židovska-framasonska, koja ovladala Franceskom, a koja ide samo za tim, da je otkršćani bijaše odredila, *) V. ,,L» Civil.is C.ltolicm" od srpnj* ove godili*. da se lourdska pećina zatvori i da se svaki čin ogoslužja u njoj zabrani. Ali oda se savladati Nepobjediva. Čudesnim nasbilj putem, što g a savre mena vješt јоб ne može da pametno jači, Djevica pobjeda rasprši nakane bezbožnika, i opet pred njezinim sve mogućim pogledom ž e l j a b e z b o ž n i č k a p r o p a d e . I zbilja, godina, što je za nesreću imala da zaveže svete i nadnaravne iourdske veličine, bijaše jedna od najsjajnijih i najvelebnijih nje­ zinih godina. Svjedoči za to statistika, koju go­ dimice A n n a l e s d e N. - D. d e L o ­ u r d e s običavaju objelodanjivati. Da vidimo u kratko, što i kako nam ta statistika o tome priča. Uprkos glasina o zatvorenju sve­ tišta. što se još zlobno posvuda prono sile i u dušama pobugjivale neku bolnu neizvjesnost, koju se uzalud tražilo umiriti, hodočašća, Što su tamo do �Str. 342. Lourdes. 1azila, iz Franceske i izvana, bijaše 206, a dovezla ih 231 izvanredna željeznica. T o sve skupa iznosi za najmanje 200.000 hodočasnika, koji dogjoše u skupinama, sa svojim zasta­ vama, znakovim a, bolesnicima. Jedni za drugim obaviše svoje bogoljubnosti, svečane ophode u počast bijele Djevice u čudesnoj Petini. A k o ovom e pri­ dodaš hodočasnike i druge Marijine bogoljubnike, koji su odjelice dolazili, m ožeš slobodno ustvrditi, a bez straha, da ćeš prevršiti istinu, da je svetište u Lourdesu od travnja do listopada god. 1903. počastila vjera i poklon kakova p o milijona slavitelja Neoskvrput to dobrim dijelom F ranceza. Poslalo se ili se na m estu razdi­ jelilo 101.900 boca vode iz pećine. Mise, što ih izreklo na oltarima bazi­ like, crkve sv. Krunice ili u pećini, dosegoše do 27.800. P ričepila preko 244000 vjernika. Preporučilo se svakidanjim molitvama do 1.368.00c odluka. Mramornih pločica, na kojima vjernici ostaniše uspomene i zahvale, bilo 385, a da niti ne spominjemo v elikog broja kovinskih srdaca, dragocjenih predmeta i svetih posuda Pa o v a ne zaosta za pregjašnim godinama niti u ozdravljenjima, bilo lo gledom na broj ili na izvanrednost. M ože se slobodno kazati, da se je skoro za svakoga hodočašća zbilo ka­ kovo čudo ozdravljenja i da je liječnički ured, odregjen da to ispituje poznatom mudrom opreznošću, bio neprestance napadnut od milosnika Djevice, bilo to u vodi ili pećini, ili za glasovitih ophoda sa Presvetim. Nada sve treba spome­ nuti nenadano ozdravljenje grdne bo­ lesti 1 11 p u s. Što je od usta do hrbata Hr II izjedala živo meso jedne nevoljne žene, koju nešto desetak liječnika liječilo, a bez jkakove nade. P etoga rujna, baš kad je svečana litija ulazila u baziliku, užasna rana odjednom zacijeli, a ostavi samo tanak tračah na gornjoj usnici, kao za vidljiv dokaz velikoga čuda. O b ovom e dogagjaju, koji je uz­ vitlao toliko prašine i oborio sve doskočice najokorjelih bezvjeraca, ras­ pravljao je skorice čuveni liječnik Boisserie na jednoj skupštini u Rimu, koja se bila sastala, da raspravlja o velikome čudu u Lourdesu. On suviše pokaza izabratoj kiti na skupštini zdravu tu sretnu ženu, na što se dignu urnc^ poklici Neoskvrnutoj D jevici. N ego p' a godina ima da se podiči i jo š ntsc. n drugim, i to činom poČitania, zad ijim izmegju tolikih, što ih pok i papa L e o Х Ш . iskaza svetištu u Lourdesu, i prvim, kojim g a počasti novoizabi ii Pijo X . L a v X III. dade napraviti dvostruku medalju, pa je u ožujku spremi Schoepferu, biskupu u Tarbesu i čuvaru svetišta, a svome državnome tajniku zapovjedi, da mu piše o vo : *Ovih ti dana sv . O tac spremi dvije medalje, što ih napravilo u va­ tikanskoj radionicu n.ozajika; jedna nosi priliku N jegove Svetosti, a na drugoj je prilika T v o je Presvijetlosti Kako ono nekada namjestili sliku pape Pija IX . 11 bazilici Neoskvrnute Djevice, tako sv. O tac hoće, da se u crkvi sv. Krunice, koju on u svoje ime dao po­ svetiti, postavi njegova slika, potom cim a za dokaz njegove velike bogoijubnosti naprama Kraljici presv. Krunice i osobite njegove ljubavi prama lourdskome svetištu. N jegova Svetost htjede, da se T eb i povjeri briga za taj namještaj. �Ur. t i . Lourdes Sjećajući se opet T vo jih velikih zasluga za to svetište i želeći, da i njihova spomen ostane za buduća vremena, vihovni Pastir odredi, da se uz njegovu postavi i T v o ja prilika, svejedno košto htjede, da se uz njegovo ime i T voje postavi u lourdskoj pećini u vatikanskim vrtovima.« I Leonovoj se želji udovolji 27. travnja u spomenutoj crkvi Krunice. T om e činu prisustvovalo veliko hodo­ čašće sve samih ljudi, koji se baš u to doba bijahu zgrnuli sa svih strana Franceske pred prijestolje Marijina milosrgja. N e istočilo se od toga časa ni puna tri mjeseca, i na 20. srpnja velika Leon ova duša ode na vječni po?' N a četvrtog kolovoza agede na Petrovu stolicu mletački patrparka Sarto, a pod imenom Pijo X . Prvo njegovo djelo bijaše: preporučiti Su u svakidanj^ moltitve Schoepperu, čuvaru lo skoga svetišta. Pijo X . nije znao a d svoga izbora, da g a taj isti dan, iza ka 1 stiže o tome glas u Lourdes, lijepa kita od 5000 Franceza iz Am iensa bijat proglasila u lourdskoj crkvi, kako to već bijaše učinio puk rimski u svetome Petru, zahvaljujući na tome Bogu i moleći za nj Netaknutu Božju Majku. A kada mu glasovi iz Tarbesa do pa nuli, da se njegovoj želji svaki dan udovoljuje i da se u Lourdesu pred nogama bijele D jevice iz usta i srca svećenika, naroda i hodočasnika svake ruke izvija danomice p o k lič : M o l i m o za p a p u n a š e g a P i j a , vrhovni Pastir, dne 14. rujna, piša biskupu veoma Ijubezno pismo, iz srca mu zahvaljujući za te molitve i očitu jući živu vjeru u zagovor blažene D je­ vice. koju se moli u onoj svetoj pećini, Sti. 343. za utjehu vjere i spasenje Franceske. »Tu vjeru, piša papa, mi kako i naši prešasnici polažemo u materinsku nje­ zinu obranu i nadamo se, da će se osobito njezinim zagovorom, ne samo vaša domovina, nego vasiona crkva riješiti zala, koja nas tište«. Osim toga zaželi, da bi se lourdska pećina u vatikanskim vrtovima tako nakitila i uredila, da bi po volji mogao u njoj obavljati svete obrede. Kad lourdski biskup za to obazna, odmah po­ zove vjernike, e bi se papina želja ispunila. I poziv njegov nagje jaka odziva. O vi kratki iskazi o dogagjajima u Ss« jB svetištu kroz god. 1903. za 1ц, čvrsto potkrijepljuju sveopću nadu, - će blažena Djevica utješiti Crkvu u našnjitn dugim i teškim jadima. \fnogi spominju, da je veliki api 1 i u 18. stoljeću, sv. Leonard 0 Portumauricija, govorio i naglae’ ’ iOi »Svjetski mir ovisi o dog ■ makukoj definiciji Bezgrješnoga Začeća bi. Djevice Marije; možemo biti pot­ puno uvjereni, ako se iskaže ova velika počast prvoj Gospodarici nebesa, da će o d m a h nastati sveopći mir!« A li, prigovaraju slabići u vjeri, kojima je teško čekati Bogom odregjenu uru, toga mira jo š nema, i ako je Crkva već iskazala dužnu počast Mariji; pače sve obrnuto, mješte navi­ ještenoga mira mi smo trpjeli i eto danas nakon pedeset godina trpimo paklenski ratl N a ovo zdodno odgovara Origo, vladika u Maпtovi: » O d m a h u Boga nije kako o d m a h 11 ljudi. Pustite, dobro veli jedan od modernih pisaca �Str. 344 - U noć zurim . . . pustite, da se grijeh sveosve otkrije i da sva tajna zla izagju na vidjelo; pustite, da Belijalovi sinovi upotrebe zadnje sile proti pravu, crkvi, B ogu i vi ćete u potpunoj svjetlosti vidjeti ono o d m a h prvoga apostola Italije!« I zbilja mi katolici imademo jak oslon našoj nadi, da j e čudovište u Lourdesu, koje tako sjajno potvrgjuje proglašenje B egrješnoga Zašeća, vjesnik lir. II. i zalog kakove osobite Marijine pripo­ moći progonjenoj Crkvi. T ako su se nadali i svoju nadu postojano naglasivali tri pape, Pijo IX ., L e o XIII. i l’ijo X , I zato, obraćajući svoje oči i srce k njezivoj bijeloj prilici u Pećini massabjelskoj, možemo potpunim pravom pouzdano opetovati onaj lijepi pozdrav, U h v a n je n a še , z d r a v o ! 2* U noć zu rim ... Spjevao K r u n i s i U noć zurim kao sanjar. Što p o nebu zviezde broji, P a budućnost sam si krasnu Po ukusu svom e kro i. — A l' ne sanjam; zn im, Hn K o noć mi je o va tavna Znam , u sebi krije mnog M nogo strma, malo ravna. S to g ’ me jedna muči miso, Stišće srdce, stišće g r u d i; Č itao sam, a kazuju Sve izkusni zreli lju d i: K a d se nadjeŠ u tom svietu, 1 na svoju paneš muku, Pa kad staneš znojna Ćela Kruh od svojih jesti ruku « H u d im ir o v . Zaradjen sred sebičnosti, Si zavisti i sred z lo b e : Boli 'š sc sjećat prošle Mladi ,.;ke, zlatne dobe, T plakat ćeš. — Što su nekad i U toj debi krasno cvali, Sad s e ruše — mladi snovi, Sad padaju — ideali. — T a k o kažu. — Znam, budućnost K o noć mi je o va tamna, Znam, u sebi krije mnogo, M nogo strma, malo ravna ; A l' gazit ću tom strminom. D ok ne klone sva mi snaga, Ma ne ću se na tom putu Ni krvavog bojat traga! A ako se ideali, I mladi mi snovi sruše, T a d pomozi, višnji Bože, D a bar spasim o vo d u še ! �Нг. 11 ■ Dopis, Dop Dne 22. kolovoza proslavile su časne sestre presvete krvi Isusove u samostanu Nazaretu kraj Banjaluke oduševljeno i vrlo sjajno 25-godišnjicu svoga djelovanja u Bosni. Radovali smo se tomu slavlju, jer su nam čč. ss. dične svečarice pokazale svoju revnu oduševljenost za boljak i napredak naše zemlje, što i djelovanjem izvršuju u uzgoju i obuci mladeži, što je svrha njihovu redu. Poslije svečane sv. mise — što ju je služio presvjetli gospodin biskup Marković uz svečanu podvorbu — sla­ Str. 345. is " ). Dvorana je bila ukusno iskićena vi­ jencima i trobojnicama. Upravo divno je uspjela predstava lS ira ili kršć. ro binjica«, drama u šest čina, koju su sestre učiteljice same priredile i pohr­ vatile po njemačkom djelu: Dr. Faust, Sira iz VVisemanove Fabiole. Čudio sam se napretku zavoda, što se odsijevao u zvonkom jeziku sirotica, u naobrazbi njihovih gojenica. Vidjelo se je, da učenice nijesu požalile truda, kako bi se što dostojnije bar donekle odužile dičnim svečaricama, svojim dobrim časnim sestrama. vio je presvjetli gospodin biskup kratkoj besjedi život i rad časnih .ara. Govorio je mnogobrojnim odličnim gostima o znamenovanju 01 : svečanosti o skromnom, pravo redovničkom životu *v f toj svečanosti mislio sam si, da ta čednim djelovanjem odiše cio bogo< п! život časnih sestara, slava njihova eČe samo iznutra iz srcu, jer samo plemenitom tlu požrtvovno časnih sestara, a osobito je i aknuo njihovu kršćansku ljubav pr< bliž­ njemu, uzdržavajuć o v lj-b tc trošku Iju čeg .1 niče neven-cvijeće krš­ ćanskih krji'poatl. Za cijelo nastojanje, ćJneć doln l svakomu, ne žele priznanja veliko »sirotište« sa 75 tem djece. Što su časne sestre presvete krvi 1: iamo- ili svjetske slave, najbolji je dokaz, da se ^ovoljavaj u uzvišenom idejom, ra- stanu Nazaretu i u drugim mjestima po Bosni kroz 25 godina sve dobra učinile, to sam dragi B og zna. On im jednom naplatio požrtvovni rad oko ujti na spas duša i zadobit plaću samo na nebesima. Samo jedno sam žalio u srcu svom, što te plemenite časne sestre nijesu više raširene po našim zemljama. Slava plemenitim, čednim uzgoja i obuke mladeži! Iza objeda u tri sata priredile su sirotice toga zavoda predstavu u zahvalnost dičnim časnim sestrama. svečaricama I Živile časne svete krvi Isusove] sestre pre­ х у — V i e s t n i k. (Presv gosp. fr a Marijan Markovic), biskup banjalučki, koji je prvom polovicom prošloga mjeseca dielio manje redove u nadbiskupskom sjemeništu u Travniku, navratio se je i u Sarajevo, ») Znkumilo za prošli broj. Uredu ičivo. �Str. 346. Viestnik. te odsjeo kod presv. gosp. nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Odlični je crkveni dostojanstvenik tom prilikom posjetio i našu braću u sarajevskoj residenciji, a na odlazku iz Sarajeva izpratio g a je do kolodvora i naš preč. u. provincijal, dr. fra Daniel Ban. Presvietli gospodin nije htio propustiti te liepe zgode, a da se ne svrati i u našu gimnaziju u V i­ sokom, gdje je bio s najvećim odušev­ ljenjem i prijaznošću primljen. Od srca se veselimo njegovu svedjer čeličnomu zdravlju, te želimo, da ga dobri B o g jo š dugo, d o skrajnih gra­ nica ljudskoga života podrži medju nama na korist crkve, diku našega reda i duhovni napredak povjerenoga mu stada, koje sluša njegov glas ka uga. dobroga pastira. (Preč- 0. dr. f r a D a n i I Ban, pro­ vincijal), obavio je minuloga mjeseca ч družtvu svojega tajnika, o . fra A rk. B rkovlća, sv. kanonički posjet kud svoje redovničke braće u žup ma Vitezu, Bućićima, D o lcu, O včarevu, D zeiilovcu, B rajkovićim a, B usovači, Bresiovskom , Giomiljaku, Kiseljaku i Sivši. — L’od blagdana našega utem eljiteljasv.o. Franje došao je prečastni provincijal u Guču goru, gd je je sutradan uz svet anu podvorbu držao sv. misu i krasnu prigodnu prepovied, a naši bogoslovi na koru uz pratnju orgulja pjevali dvoglasno u najboljem skladu. K a ko naš narod štuje sv. Franju, najbolje se je pokazalo pri godom njegova blagdana, je r ne samo da je ogrom na crkva bila dubkom puna, nego je i kor i samostanski hodnik i prostrano dvorište bilo zapremljeno, te se je i na dvoru morala držati jedna sv. misa, da se udovolji pobožnosti puka, koji nije m ogao slati u crkvu. M nogo­ Br. 11. brojni mjestni i strani svećenici bijahu na večer i sutradan zaposleni izpoviedanjein svieta, koji je i iz dalekih k ra ­ je v a naše domovine bio došao na to proštenište. Krasno i utješljivo, osobito u ovo doba, kad se je i u prosti puk počeo uvlačiti vjerski nehaj ! (Preč. o. fr a Jeronim Vladić^ koji je kao vanredni generalov izaslanik obavljao kanonički posjet kod naše braće u Albaniji, povratio se je sretno prvom polovicom prošloga mjeseca u svoju domovinu, a već drugom polo­ vicom istoga mjeseca u svojstvu gene­ ralova izaslanika otišao u Dalmaciju. K a k o je uspješno obavio svoju važnu misiju u Albaniji, tako mu isto i u toj dr. A zadaći želimo dobar uspjeh. рЛ’<г blagohotno uvazenjel) U proš­ lom Lati našega lista priložismo predbrojne ■ na arke na » P o v i e s t s v . F ra n je A s i ž k o g a«. N a radost što\ at(iljim a sv. Franje možemo s veselj dr a . iti, da se osobito iz Zagreba i Zadra ašemu pozivu odazva liepa kita p -dbrojnika. A li da se osiguraju bar tiskovni troškovi, ponovno molimo naše prijatelje, da se zauzmu, tc nam prikupe što više predbrojnika i priposiani arak spreme do konca ovoga mjeseca, da u prosincu možemo djelo dati u tisak. (Društvo za gradnju nove crkve sv. Antuna u Sarajevu) krasno u mnogim župama napreduje; ali ima ih na žalost dosti gd je nije nikako svietu ni oglašeno. Zato opet molimo vlč. 00. i g g . žup­ nike, da se zauzmu za to plemenito djelo, te sv. Anti učine uslugu, na kojoj im on ne će ostati dužan, a i puku dadu prilike, da se okoriste duhovnim milo­ stima, koje su skopčane s tim družtvom. �Ur. i i . Viestnik. ( U kruh sv. Ante) dade N . N. iz Banjeluke 5 K , a M. D. 11. V areša 5 K. N jem ačka. [Organizacija katolika) Njemački katolici mogu u ovome po­ gledu služiti za izgled svim katolicima svieta. Njihova divna organizacija, taj najjači faktor u obrani, s dana u dan sve to divnije napreduje. Najstarije djelo, G e s e l l e n v e r e i n ima r78.000 članova, a o vi su opet razdieljeni u 776 mjestnih sekcija. Od ovih 331 imadu svoje hospice, a 515 svoje štedionice, dok svaka ima svoju biblioteku i t. d. 1385 radničkih društava broje 210.500 članova, udruženih u pokrajinskoj fedc raciji Kolonije sa svojim listom, 1: se izdaje u 22.000 komada ■ Lerbna s listom od 44.000 primjeraka; Mona­ ko va s listom, koji se tiska u 32.000 komada. Ipak još to nije sve, iož ав nije pod puno provela ofganizn- a po svim biskupijama. V o l k i v e i nF što je razšireno osobito Jzmudju ruke po selima, ima 400000 članova; nada svim pak visoko stoji W in c iit ^ r s t b u n d (Windhorstov savez), kojemu je glavni cilj politika i nauka; sa svojih 89 sekcija zahvaća široko polje, gdje se mladež uči raditi, da kasnije čila i spremna stupi na političko poprišteO ve i ovakove organizacije probudiše i Alsaz Lorenu, koje stupiše u bojne re­ dove njemačkih katolika. Plod za cielo ne može biti nego obilan : danas kato­ lici u Njemačkoj mogu punim pouzda­ njem stupiti u boj proti silno razmahaпој socijalističkoj propagandi. Hvala toj krepkoj i pametno provedenoj organizaciji, katolici oteže u zadnje doba dva socijalistička mandata. Ovako se u Njemačkoj radi, pa zato toliko se u Njemačkoj i napreduje. **t u : N e može doduše biti prispodobe izmedju silnoga njemačkoga i našega maloga, razdvojenoga naroda. Nego ipak kako razmjerno stoji naša katolička organi­ zacija ? U nas se piše i razpravlja, nadvikuje i nadmudri va, stvaraju se programi i stranke, pa na tome i ostaje, ni makac dalje. Ovako se u Hrvatskoj radi, pa zato se toliko u Hrvatskoj i nazaduje. Am erika (,Anglikanski glas 0 francezkim progonstvima.) Sramotna djela, što ih framosanska vlada u Francezkoj izvadja proti katoličkoj Crkvi, nalaze puno odjeka u svjetskim vinnma; ali tuj su, uz veoma riedke iziiim> tako zgodno prikazana, da im čitatelj može upoznati sve nepra­ vednost im ate, U ogromnoj većini te su novine sasvim ravnodušne napr? a ka to ikim progonstvima, dok pri ant: Sto izrazuju svoje veselje nad tim 'po.avama. Veom a ćeš riedko ćuti od jih iskreni glas, koji bi, u ime slobode i pravice, požalio djela, koja m i na sramotu našemu naprednome vieku. T akav glas čuo se skorimice iz Amerike, i to po anglikanskoj smotri A n g e l us, koja se Štampa u Chicagu. Evo kako taj list о tome piše: >Katoličke su crkve posvuda pune, i živa je istina, da je protestantizam izgubio svoju du hovnu moć. Gubitci katolički ne mogu biti dobitak protestanata. U Evropi, svejedno kao i ovdje kod nas, ne pro­ gone ni katolicizma, ni protestantizma — oni progone kršćanstvo. Ljudi, koji su neprijatelji katoličke Crkve 11 Evropi, takovi su neprijatelji Isusa Krista i nje­ gova Evangjelja. T ko to ne priznaje, neka prouči vjerski položaj ч Francezkoj, �Str. 348. Viestnik. kako želi da pronadje istinu, i vidjet će, da pravo govorim.« NeŽto slična čulo se i na sveobćem američkom sastanku anglikanaca, što se pod konac prošle godine bio sastao u Washingtonu, gdje je bilo sakupljeno do petdeset biskupa. T o je bio najveći njihov sastanak, što se je ikada vidio u novome svietu. (.Moralni napredak i nazadak.) Katolicizam silno napreduje u novome svietu. Spomenimo samo o v o ' God. 1853. u nadbiskupiji, koja je im ala Utah i Nevedu (Kalifornija), bilo je 40.000 katolika, 3 1 crkva i 38 svećenika. God. 1903. sama nadbiskupija sv. Franje brojila je 250.000 katolika, 148 crkn 271 svećenika sa 21.000 učenika, koji polažahu katoličke škole. »Narodni savez za obranu obitelji« izdao je statistiku, da pokaže propor­ ciju brakova i razpita u raznim akrajinama. God. 1902. sklopilo 4 .3 5 1 brak u šest pokrajina nove Е г zke 1 гек bi, da je sve to veći broj i u drugim stranama osim Connecticuta. Po zadnjim statistikama bio je u Mami jedan razpit na б brakova, u N ew Hampshire jedan na 8'4 j u Verm ontu jedan na 10 ; u Massachusettsu jedan na 1 6 ; u Rhode Island jedan na 8*3, a u Michiganu jedan na t i . Zanim ivo j e opažati razliku izmedju ovih brojeva i onih u zemljama više konservativnim i katoličkim. U Canadi je bilo kroz pune 32 godine 281 razpit, a u Sjedinjenim D ržavam a u samih 20 godina bilo je 327.000 razpita. U Hamiltonu kroz samu god. 1903. bilo je 605 razpita. Prem a tome nije se čuditi, ako zločin prevladjuje u južnoj strani Am erike više nego u sjevernoj. lir. 11 U oko upada neznatan broj razpita u Canadi. U Ontariu, Quebecu i Manitobi razpit se može dobiti ujedno zaključkom parlamenta, i od ] 868. do 1900. bilo ih j c dozvoljeno samo 69. U drugim zemljama može g a se* dobiti i putem suda, pa kroz isto vrieme N ew Brunswick dozvolio ih je 73, Kolumbija britanska 47. (Izseljivanje katolika u Sjedinjene Dršave.) Iza odkrića Amerike god. 1492. Španjolci zauzeše veći dio posjeda oko Meksika. G. 1584. naseli se nekoliko Engleza u Virginiju, a već 1668. u države, što ih po njima nazvalo V e w England. Kasnije Francezi se n a sjiš e 1608. u Canadi i Mississipi, imena idova N ew Orlćans, St. Louis, St. P a. spominju jo š i danas njihova imena. Ma otoku Manhatto Holandezi utemeljiše g 1624. N ew Amsterdam, dan ji N cw -York. P rvi Niemci stigoše g. 1683. 1 podigoše Germantown. V e ć od toga vremena američke Sjedinjene D ržave bijahu cilj skoro svih evropejskih izseljenika, koji neza­ dovoljni sbo g bud kakova uzroka potražiše s onu stranu oceana bolju sreću. N astajućih godina izseljivanje strašno ponaraste i svedj bolje raste usljed proglašenja neodvisnosti pod prvim predsjednikom W ashingtonom 1776., u kojem izm edju ostaloga bi zajamčena najšira sloboda političke misli i jednakost prava vjeroi2poviesti. P o izkazu »Annual R ep o rt o f the Commissioner General o f Immigration« od god. 1903. izseljivanje imalo je god. 1857. = 209.130 o so ba: g. [862 pade na 6 4 .19 1, p a s e opet god 1875. podigne na 396.380. S v e do god. 1878. �B r. II. evropejsko ViestifJk. se izseljivanje smanjivalo, Str. 349. Ogromna većina tih izseljenika bijaše iz Englezke, Škotske, Norvežke i Njemačke, sve dakle iz zemalja pre­ težno protestantskih. Zadnjih godina dogadja se sve obrnuto: T alija n a i Slaveni {izmedju kojih dakako odpada najveći broj na Hrvate) daleko nadmašuju ostale, kako pokazuje ova skrižaljka. poslić te godine počne opet rasti, da se god. 1890. popne 11a 646.764. Sliedečih godina do 1890. evropejski izseljenici dosižu do 440.000; do 1889. ima ih u srednje do 348.000. Godine 1902. broj naraste do 702.368 a prošle godine v eć do 894.246. U obće najveći broj iza odkrića Amerike. Bvropejskih Izseljenika u američku Uniju bilo je: Godine 1902. Iz svega Austro-U garske . . . B e lg ije ........................ Danske . . . . . . Francedke ................. Njemačke .............. G r č k e ........................ I t a l i j e ........................ Norvežke . . . — . Portugalske . . . . P o l j s k e .............. ., Rumunjske . . . . Rusije . . Srbije, Bugarske . . š p a n jo ls k e .............. švedske ..................... Švicarske . . . . . Turske . . . . . . . E n g l e z k e ................. Irlan d ije ..................... š k o t s k e ..................... V o jv. Galles . . N izo zem sk e.............. Drugih zemalja . . . katolika 34-174 2 568 099 5 918 <9 -5 38 158 25.30- 5.900 33.100 25.000 '3 3 2x 2 4 ■ JJ22 j -43 2.000 4.900 16.900 1. -чР-1 526 35 -4 Ч 7.070 500 i.700 252 68.503 б =.5 Ч? I8.296 1.181 6.46a 29 434 -79 ° 3.400 58.900 900 1.600 svega katolika Godine 1903. svega 187.700 702.368 485.600 894.246 Prema tome god, 1902. izselilo je oko 486.000, a god. 1903 — 597.000 evropejskih katolika, T i ljudi pripadaju raznim narodima. Samo se po sebi nameće pitanje: A taj silni narod kako katolika 135.659 167.000 234.636 2 1 1.000 ■&22 2.500 3.900 4-332 8.108 з 300 9300 3 9 329 m.900 49 -38 з 16.400 327 I I 4Qi 13703 rt1.000 233 -4 I 7 233.000 : 1.260 152 16.119 — 7.500 8.283 8.000 7 57 : — — —1 8.8 8.402 12- j? 61.900 147.623 73.800 2.296 899 2.946 1.281 1.200 2.900 — 29 020 43487 600 5.300 1.300 2.623 — S4 i 3-149 800 37.908 1,900 16.147 28,200 З8-4ЗЗ 31.406 34-500 10.504 500 2.8Ć3 100 922 1.811 5.000 1.200 боо 2.484 6 35 597.700 prolazi u vjerskim stvarima ? Samo u većim gradovim a može se kazati, da imadu dovoljno pastve. Inače stvar prolazi u manjim mjestima, gdje su ljudi većim dielom razpršeni po rad- �Str. 350 . Viestnik. nj ama. A ipak od kolike bi sve v až­ nosti i koristi bili svećenici, koji bi vodili one hiljade evropejslrih katolika, po gotovo pak, kad bi ti svećenici bili narodnosti njihove I B ez sumnje, očuvali bi veliki broj i crkvi i domovini. [Napredak katoliitva u X IX . sto­ ljeću u novome svietu.) Divan 1 pun utjehe je st taj pogled na razvi­ tak i napredak katoličke istine u ame­ ričkim zemljama kroz tekar minulo stoljeće! D a pogledamo samo kako je to divno napredovalo u Sjedinjenim D r ža v a m a !') Godine ( 7 9 1 - Jvan Carroll, prvi biskup u Baltim ori, držao je svoju pr sinodu. N jeg ova se biskupija prostirala po svim sjedinjenim državama u Americi. Sinodi prisustvovahu svi -većenid, a bilo ih 22 na broju. V jernika bilo svega 24.500. Osim jedn og jedinog san 4 ana Karmeiitanka, nije bilo tu kova redovničkoga niti crkvenoga .oda. Jedini zavod za odgoj mladeži, a koji jo š i danas obstoji, bijaše u G o r g e townu, pod ravnateljstvom isusovaca. Crkve bijahu sasma riedke, a i te veći­ nom proste, siromašne, drvene. Sv. se misa obično govorila po privatnim kućama. Evo kako je to tužno izgledalo o trag IOO godina. A sada da vidimo, koliko se je napredovalo kroz samo jedno stoljeće I Pri koncu prošloga vieka Sjedinjene su Države imale 14 crkvenih pokrajina: Baltim ora, Boston, Chicago, Cincmnati, Dubuque, Miluraukee. N ew- 0 rlćans, N ew-York, O regon C ity, Filadelfija, ') Piolet J. B 8. J. Les Misiions catho1 iquo ftancaiaea »u ХХе ai&cle. O to je žeiti i 2adnji s*etak ovoga monnmentalnoga djela. Вг. II. S. Luis, S. Paolo, S. Francisco, S. F ć . Bilo je 70 biskupija, 3 vikarijata i i prefektura; jedan apoštolski delegat, presv. Sebastijan Martinelli (sada kar­ dinal) u W ashingtonu; jedan kardinal, Gibbons, nadbiskup Baltim ore; 16 nad­ biskupa, 77 biskupa, 2 nadopata, 13 rnitronasnib opata, I prefekt apoštolski, 2976 svećenika redovnika. 8660 svje­ tovnih svećenika, 6409 crkava sa sveće­ nikom, mnogo mužkih i Ženskih samo­ stana, nekoliko zavoda, škola mužkih i ženskih, dječijih zakloništa, s v ako vrst nih dobrotvornih zavoda, sveg a skupa vjer­ nika znatan broj od 10 ,119.677 duša. I svi su podpuno slobodni. Država sa strane ne podupire nijedne vjeroizj nsti, ali se za to u nijednu niti ne p л. A Sav taj ogromni posao, koji urot tako blagoslovljenim plodom, podu -£ i i /edoše katolički misijonari, Izmed . lio ih dobar dio bijahu Francezi, a danas jo š oni drže odlično mjesti medju katoličkim vjerovjestnicima diugih naroda. Pa ne samo u Sjedinjenim D rža­ vama, nego i po drugim američkim zemljama divno je napredovala kato lička stvar. U Canadi na pr. liepo cvate redovnička zadruga, u kojoj su sve po izbor francezki redovnici. A majka ih domovina onako sramotno g o n i! — Mnogi od njih skloniše se u Canadu nakon provedbe zakona od 1880., gdje dobiše znatnu pomoć u Ženskim francezkim zadrugama. I ove junakinje ostaviše svoju okrutnu domovinu i pohitiše u Am eriku, da tuj živu životom, koji traži žrtve, ljubavi, junačtva, za što Francezka već ne će da čuje. Naći ćeš ih po cieloj Canadi, gdje podigoše �ttr. П. Viestnik. škole, bolnice, zakloništa, svakavrstnih smrada za siromake, djecu, bolestnike. Ima ih preko petnaest zadruga, po svoj Canadi naći je njihovih kuća, u kojima te kršćanske mučenice rade, znoje se, živu životom nebeske ljubavi i junačke požrtvovnosti. T ako se isto i ovo sveto djelo provodi u Colombiji, na Kubi, Haiti, u Guiani, Brazilu i drugim američkim zemljama. O svemu tomu govori obŠirno i tačno doli u opasci navedeno djelo, a završuje se ovim zaglavkom od gla­ sovitoga Brunetičra: »Tko su oni, te lete poput oblaka? Narodi, koji ih vidjeste gdje dok kakovo je bilo u prvi mah vaš jzoenadjenjei tko da g a opiše Ljudi su to, koji dolaze k vama, a da ih pri tome ne vodi ni trgovina, ni slavolnepje ni znaUželjnost; ljudi, koji vas nježno L ib e , a da vas niti vidjeli niesn, koj ti ne znadu, gdje v i obitavate, sve tavljaju sbog vas, traže vas preko mora, uz tolike trude i napore, samo da vas učine udionicima onoga života vječnog, što g a oni odkriše. Narodi, pokopani u morskoj sjeni, odakle ona svjetlost te se sjaji nad vašim g la v a m a ? ... »Već eto pripoznalo Fčnelonove rieči u njegovu liepu govoru, tako pjesničkom, tako ganutljivom, o zvanju nevjernika! I eto to se svjetlo nikad utrnuti ne će. O no će se širiti, a da g a nikada ne će pomanjkati; širit će se, a da nikada ne će izgubiti od svoga sjaja, svojih zraka. Pa tamo u dalekim stoljećim a, bilo da putnik na obalama Seme bude morao tražiti mjesto, gdje se negda dizao Pariz, bilo da on i na­ stavi dalje svietliti svietu i grijati ga svojom vatrom dok g a u isto vrieme Str 3 S I. prosvjetljuje svojim zrakama; nikada ipak ne će biti po Francezku nečastno, niti će bili manji uzrok njena priznanja kod ljudskoga roda, što je toliko uči­ nila, podniela toliko kušnja, prolila toliko krvi, krvi kršćanske i krvi francezke, da to svjetlo tuđe svietlilo!« K n jiže v n o s t. S v . Antun od P ad ove. Napisao fra Lujo KreŠić, franjevac. Nakladom hrvatske tiskare u Dubrovniku, 1904. — 0 najomiljelijem svetcu u našem narodu malo je posve dosada pisano; naš ga svict poznaje samo po njegovim svakniim čudesima, a život njegov jo š je za ljude gustom koprenom prekrit. A tu prenu eto sretno diže naš čuveni 1;г ž vnik fra Lujo Krešić svojim najnovijiu lelom. Lati se on pera i vje n preći hrvatskom narodu njegov divni živcu. Nije to prosta, suhoparna 1 neosnovana legenda, nego kritično, po prvim najboljim piscima sistematično obr. jCno žiće velikoga Čudotvorca. K a ko lako, gladko i razgovietno teče njegovo jpripoviedanje u čistom i za­ nosnom hrvatskom jeziku, prinužden si upravo, da bez odmora s nasladom dokrajčiš čitanje ciele knjige. Pisac je znao tako vješto uplesti u svoju pripoviest i političke prilike onoga vremena i sve zgode iz SvetĆeva života, da jedna drugu popunjuje, a sve skupa čine jednu ugodnu cjelinu, koja nam podaje bistru Antunovu sliku. T o je kod nas dosele, a možda će i dugo ostati naj­ bolje djelo o Padovanskom čudesnikti, pa ga svakom, osobito nevinoj mladeži, Antu novoj Štićenici, najtoplije ргероruČamo. Djelo ima u maloj osmini 140 stranica, a stoji samo 60 helera. �Viestnik. Str. 352. P o ziv 1 U čast jubileja bez grieha začete preveo sam »Officium parnim « — malu službu blažene dijeve Marije, dobio »imprimatur«, te je namjeravam skoro objelodaniti K a ko ne znam, koliko bi trebalo egzemplara Štampati, to se ovim putem s molbom obraćam na svu vlĆ. gospodu, vodioce raznih bratovština, napose na one trećega reda sv. Franje, da mi dobrostivo i što skorije pošalju barem približnu narudžbu. U I l o k u , 22. rujna 1904. o Mladen Barbarić, urednik „Augjela Čuvara". Hr. II. svoje obećanje izpunjujem i javno se na podiljenoj milosti zahvaljujem*. M. D. Zagreb, 16. listopada. — »Hvala i čast budi sv. Antunu Padovanskomu mojemu milom zagovorniku u raznim potrebama duševnim i tjelesnim, koji mi je milostivo mnogo puta pritekao u pomoć svojim zagovorom , osobito u dva slučaja. I vi se, cienjeni čitatelji ovo ga liepoga lista, vazda podpunim pouzdanjem ч svojim potrebama utječite ovomu ve­ likomu Čudotvorcu, i ne će V am mova biti uzaludna*. A . M. F . Sveti Anto pomaže. V arei, 20. listopada 1904. — »Bijah oholio od neke nagle bolesti, te sam trpio velike muke, tražio ропк kod liečnika, ali bolest trajaše jednako. U muci sjetih se, da sam višeput čitao u »Serafinskom P erivoju*, da je sv. A n to pomogao tolikima, koji su g a u muci molili, pa se i ja odlučih zamoliti ga za pomoć, obećav mu ujedno poslati u kruh neku svotu novaca za siromake. I sbilja, do malo vremena moja bolest krenu na bolje, te sam sada, hvala Bogu i sv. An ti, poJpuno zdrav Zato a K n jiževn i natječaj. :dan odlični gospodin daje nagradu od 100 K . onomu, tko bi najbolje obradio jdeću temu : N eka se dokaže i objasni, jesu li kada i gdje u Bosni i Hercegovini obstojali ili možda jo š obstoje t a j n i k r š ć a n i (cnpto christiani) ?« Izrudjeni zadatak neka se pošalje uredničtvu • Serafinskoga Perivoja« u Sarajevu do t. svibnja 1905. S A D R Ž A J Dispensatio рго proxim a regulari nostra sacri Adventus Quadragesima. — N a groblju. — Ime Isusovo i Franjevci. — Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. — Reforme katoličanstva. — K o je papa? — T ri cvijeta. — »Рах tecuml« Mome gjulu. — Lourdes 1903. — U noć ?u rim . . — Dopis. — Viestnik. Uredjnje fra Arkacgjeo Brkovio. Tiska Vogler i dr. d Sarajevu. �5Hladi5t« deVocijonatija S. Vuković Nadbiskupsko sjemenište - — ■ » ' : SA RAJE V O . Preponića veliki izbor: krunica, m edaljica, av. slika n-, zidove ea ili bez okvira svake vrsti, malih slika hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slika, izracjsnih na staklu, Bvili i porcelanu. te kipova svake vrsti i veličine iz ko­ vine, drva i slonove smjese. E azp ek malih i velikih. U najkraćem vremenu dobavlja za crkvo potrebne stvari, kao Bqžje grobot ■ Križne putove, svijeće za oltare, bnijake i t d. Dobit ве moo i slika sa okvirom krasno пге^ЧгГ- Pape P ija X . o.1 i,U «c umjetnika MedovHn. N a p H ' VMv • »vakovrsti:- -1 11 i nabožne knjige ?в s j r Г — trtifinaanskoz. Preporući g j veB*. ч jojua. kolara, che mliflta 1 Mrats. Častili 0 0 . F a n j- r i moro Jobiti aejase. н sv trećoredci svoja 1 lf 1 >Ш . P j * NOVO! ,, Upravo izašlo: NOVOi Pr. Ivan Pujnjušić naputak u korisno štivo. S dopuštenjem duh oblasti Dobiva se kod izdavača, .K atehetski dom ,' Sarajevo. �2 Utimiljiai gadim Ш Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Ć e m a l u ž i ulica I H . S a r a j S V O . N>|itari|< kn|igoti(kin i «tw w tip.|« u Bolni I Иtrr+ ' .rte*. *■m tnim a, uredjena r.jalom i s tr o p m ate- ** Prc • nabavljan je tiskanica ■ jt* ~ 't r 'в f •, .u rla lje a tiskanje r . J itv rtitk a , p o sjetnica, К ( 1 Ji £ ! * s o i s rih u tiskarsku . • iциц c.-.iu n i •ла «л ukusnom izradbom. Na skladištu m 'l-m o silirdcOc nakanice za župne ured«: Krstiti, vjenčani i umrli list; matica kriz­ manih, krštenih, vjenčanih, umrlih i o stanju duša. Protokol crkvenog računa i exhibita Službenih kuverata sa natpisom: Rimo-katolički župni ured u . . ili Dekanski ured u uz jeftine cierfe Vanjske naručbe ___ obavljaju se odmah. ooooo � https://kolekcije.nub.ba/files/original/de72bb614af9de6902e7e614fb96359c.pdf 6f71dae5b470e51b1ec0d36e82148340 PDF Text Text Napoleon, taj veli1 II •; m te I л -ado priznavao /uslugu novinstva, dapače ga \t. d.._ £а£в atf..«, rio je jednom ugodom otvoreno, da bi se u svisSen sluieji borio s petđeset hiljada vojnika, nego s dvojim .кугћшш. je on, istina, lazumio političko novine, nu i vjerski list, kakav je naš »Serahnski Perivoj , ima neku svoju politiku, politiku uzvišen iju, koja se bori za ono, što odi na^., vječnoj svrsi, našemu konačnomu odredjenju I naš Serafinski Perivoj,'1 ako i uz slaba materijalna sredstva, djeluje na tom polju evo punih osamnaest godina, pa se ovdje od srca zahvaljujemo našim odličnim suradnicima, koji su svojim perom izpunjavali stranice našega Usta, a i nadalje im se za tu pomoć preporučamo Dao dragi Bog, te „Perivoj" stekao novom godinom i novih vrstnih radnika, kojih ćemo svaku valjanu radnju rado presaditi u naš list. Ovom prilikom pozivamo sve naše prijatelje, poimence vlč. gg. i oo. župnike te duhovne pomoćnike, da u svom krugu šire ,,Serafin$ki P e rivo j,“ da nam pribave novih stalnih predplatnika, kako bi mogli uspješno djelovati, jer bez savjestnih predplatnika listu nema obstanka, ma kako dobra bila njegova svrha. �.S e ra fln s k i P e riv o j" ra z lič ito š ć u p re đ m e tS , o k o jim r a z p ra v lja , izpunjuje u hrvatskoj književnosti dosti veliku prazninu Poboinost, franjevačka povjest, praktična pitanja, vjerske razprave, crkvene viesh, riečju sve, što //roke poučiti i zanimati, nalazi mjesta u našem listu, koji će se i buduće godine držati toga programa ^ S e ra fln s k i P e riv o j", ovakav kakav je danas, morao bi bar dvaput mjesečno izlaziti, ali huduć bi se na taj način troškovi, koje i inače teško smažemO, znatno povećali, odlučismo, ako i teška srca, da list i nadalje samo jedanput u mjesecu na dva arka izdajemo uz godišnju cienu od ciglih 5 K run a, a za siromašne trećoredce i školsku mladež 3 K. S a r a j e v o , 23. studenog 1904. F ra A r k a n g je o B rkovlć, urednik i tajnik »■ ■ vri na dva arka. Cicna mu je ..Seraflnski P erivoj“ izlazi reda, djake svih Škola i uboge na godinu 5 kruna. Z a ..- jo *« radnike samo 3 krune. aa ' L in . DS g ,'J .. n re d n ičtv u lista. N ovac i radnje za Sa* treba slan нрга\Н ni T ko ne dobije kog H iq j, •* ’ _ ki.ap«: v °odpravničtvu >Serafinne ШЛ 1 uredničtvu. Za tu skoga Perivoja* (tiskara V o ,fr ■. n 'j reklamaciju ne treba pUk^.i g otvoreno pošalje i izvana i , ; eklam acije nušdno je n in » i '!l lista prima tiskara V o glera l i v reJi ГиТјеј; te« ako se takovo pismo aklamacija novina. Kod 'ла *. чв,« ф označen. O glase za omot kpj: " i= - ■ ° a Sarajevu. Ј & К Л г~ А Ш ^ ’ 1 * A Ćimt p rih o d od „ S a r n f l P n r t> o 4 n a m ie n ’ nn je u ćaat sv. Antunu Paduanskomu ���K A Z A L O . I. Službeni dio. Adventski p o s t ........................................... ................................ . . . 321 Konkurzalni izp i t ...................... ............................................................................189 O duhovnom djelovanju naše braće u B o sn i.................................................. 21 O papinskom blagoslovu na Imakulatu u našim c r k v a m a ............................. 379 O zakladi za bolestne i nemoćne F ra n je v c e .............................................................Л ' Primanje djece u franj. gimnaziju u Visokom ......................189 u. r'ieatuć A kad se s u r v a ...? ! (B u d F o d g r a b e Ž k i ) ................................. 58 Gdje je nebo — stan višn ega (B a r u n W i n d e l h .ј , 4k i ) ............................. 83 Izba vije na djevica (B u d. 1’ o d g r a b e ž k ij . . . .. . 209 Jeremijada ( B u d . P o d g r a b c I) . . . K o liki bi, Bože, oto v ie n a ' bi< Bud. P n d g eh k i l .............................122 Listopad ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . . 3°3 Mome gjulu ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) . . .................................... 34° N a Adriji ( f T r o g r a n i i c f u I n a f t im ' ...................... . . . . . . . 89 Na groblju ( S e r a f i n Z .1 .................................................................. З22 N a kolodvoru pod Sionom (B u d . P o d g r a b e ž k i ; 57 N o ć na Alvernu ( F r a J o z o M a r k u š i ć ) .............................................................. 3 ,Q Noćna pjesma (B u d. P o d g r a b e ž k i ) ................................. Pučinom širnom ( B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...................... . . . . *°5 3°9 San djeteta (B u d. P o d g r a b e ž k i) 20 Slava bezgrješnom začeću ( F r a B o ž i d a r ) ....................................................... 353 T r i cvieta (B a r u n W i n d e 1h a n s k i) 337 Udaljena mati (B u d . P o d g r a b e ž k i ) 11 U noć zu rim . . . ( K r u n o s l a v B u d i m i r o v ) . . . . . . 344 Utjeha seljaka (B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...................................................................... 109 V id io sam ćesto puta ( B a r u n W i n d e I h a n s k i) ........................................ 83 Zaboravljeni kralj ( B u d . P o d g r a b e ž k i ) ............................................................... 17 �III. Članci. Alegorija (B u d . P o d g r a b e ž k i ) .................................................................................356 BezgrjeSno začeće i franj. predaje (F. A . B r k o v i ć ) 102. 141, 161, 228, 266, 294. 325. 354 Bogoštovje, vjera i crkva (F. B . B r k i ć ) .............................................................. 7 , 4 б Božja premudrost i f D. J u g e c ) ................................................... 151. 173 . 2° 4 , 237 C a r Karlo V eliki i W ittekind (A . Š .J ......................................................................... 378 Disharmonija ( F . B P o d g r a b e ž k i ) <49 Dahovi (F. D. G a l i ć ) .......................... 143 Duh s v „ papa i biskupi (F. I. M i j o v ) ...................................................................... 50 Dupuytren i seoski župnik (F. I. M i j o v ; . ........................................................... 3^5 Isusovo uzkrsnuće — Isusovo slavodobiće (F. V . C v i t a n o v i ć ) ...................10Ć Ime Isusovo i Franjevci (F. V . C v i t a n o v i ć ) 163, 199, 231. 262, 289, 323 Franjevački junak sv. Ivan K api B r k o v i ć ) 33, 65. 9 7, 129, 193 F ranjevci i znanstvena odfcrica (F A . B r k o i . . . 69 138. 196, 225, 257 K a ko se može poboljšati sadanje stanje ljudsko^, žtva . . Ifi K o je papa? (Fra. L e o a a r d ) . . . . . . . 2 7 1, 299. 332. 373 K rist i napredak (V. M . j .................. 109 Libanski cedar (F. A . M K u . i c) . . . . ..................................... 84 Ljudska je pravica često velik epravda (F. M: . e n ie n č ić ) ...................58, 145 Lourdes >903. (F . I. M i j o v ) .......................... .................................................... 34 1 Misli i čuvstva uz jaslice m a le jo g a Isusa (fra W. L s i t a n o v t f | .......................359 O с ш х , ave, spes unica (F V . С P ' it v i ; j .................................................... 77 Pater Harlm ann i njegov oratorij nSv. Franjo SerafskP’ .....................................1 14 Р а х tecum ! (Fra P e t a r ) .................................................................................................... 337 Pio X . i III. red (F. I. M i j o v ) ................................................................................. 18 Pjesma i neoskvrnjena J o z o Z v o n i g r a d s k i ) ........................................................ 168 Pjesnikov grieh (F I. M i j o v ) ........................................ ............... . . . -8• Pom oćnica kršćana (F, L e o n a r d ) ...................................................................................... -77 Prva glavna skupština društva za gradnju nove crkve sv. A n te u Sarajevu 212 Reform e katoličanstva (F. I. M i j o v ) ............................................ 269, 297, 330 Ruski g r o f G rgur Souvaloff i njegovo obraćanje ( B u d . P o g r a b e ž k i ) . . 304 Sokolića (B u d . P o d g r a b e ž k i ) ...............................................................................t?8 Sv. A n t o ..................................................................................................................................... •« Sv. O. papa Pio X . i franj. škola ( U r e d n . ) ........................................................235 U gled franjevačkom trećoredniku (F. I. M i j o v ) ................................................. 40 U prošlosti 1 sadašnjosti (В u d. P o d г a h e ž k i) .................................... 179 U tjecaj sv. Franje na prosvjetu i umjetnost (F. A . B r k o v i ć ) . . . 1, 72, 135 �s Ш. Dopisi. Aleksandrija u Egiptu (F. I. S t r u k i ć ) ........................................... 91 Carigrad iF . I. S t r u k i ć ) ......................................................................................... З 10 Fojnica. Mlada misa fra Ante Čuturica ( O č e v i d a c B. 123 Jeruzalem (F. I. S t r u k i ć i .................................................................................. l 79 Krajina. 25-god. misničtva m. p. o fra A . Čengića ( O č e v i d a c ; . 283 Nazaret (F. T. S t r u k i ć ) .............................................................................................247 Nazaret kod Banjeluke (X Y ) .................. ..................................................... 345 Sanskim ost + F r a L ovro K o v ač (F. V . M a t i j a š e v i ć ) ......................... 245 Sarajevo, f Marija Lukan (F. I. S t r u k i ć ) ......................... 3 15 Visoko, f F ra Franjo Franjković (F. A . B r k o v i ć ) ......................... 216 U U ie stn ik A. E u ropa 1. N aša d o m o v ia Blagoslov temeljnoga kamena župske crkve u V^re1 ................................ 255 Božični b la g d a n i......................... .................... ................................ 22 Cienjenim Čitateljima na znanje avnuitje . .............................155 D arovi za gradnju crkve sv Antuna 11 S a ra je v u .................................................. 64 Dolazak preuzv gosp. barun Alborija Družtvo vanjskih misija Družtvo za gradnju nove crkve sv nntuna u Saiajevu 22, 63. 93, 126. ig o , 220. 346 Dvadesetgod. biskupovanja i imendan presv. gosp. fra Marijana Marković 1 283 Dradesetpetgodišnjica misničtva m. p. o. fra Angjela Franjića . . . . 285 F ranjevačka englezka k r o n i k a .................................................................................... 126 Franjevačka godišnja kongregacija u Bosni . . . . . 124 Franjevačka visočka g im n a z ija ........................................................................................286 Franjevački generalni povjerenik za H e r c e g o v in u ...............................................124 Franjevački iz tr a ž iv a la c ...................................................... 125 f F ra Ivo R o d i ć .............................................................................................................124 f F r a L o v ro K o v a č .........................................................................................................220 f F ra Pavao Mandtć ..................................................................... . . l SS ■ j- F ra Marijan Tuzlančić ...................................................................... 125 Izbor novoga trećoredskoga odbora za Sarajevo . . 23 ja v n a z a h v a la .........................................................................................................159. 384 Josipovo . . 124 K an o n iik i posjet .................................................................................... . 190 �6 K apitul u franj. hercegovačkoj provinciji ..............................................................19° Konfenrencija naše braće u Sutjeskoj o gradnji nove c r k v e ............................. 317 Kongregacija hrv. franj. provincije sv. Cirila i M e t o d a .................................... 286 Konkurzaini i z p i t i ...................................................................................................256, 286 Kulturno značenje dogm e Bezgrješnoga Z a č e ć a ................................................... З^1 Lefevre Deumierova nagrada za najbolje djelo o sv. Franji ..........................126 Lične v i e s t i ..................................................................................................................24, 155 Mlada m i s a ......................................................................................................................... 93 M. p, o. dr. fra Dauiel B an, provincijal ........................................ 218, 254, 346 M. p. o fra Jeronim V l a d i ć ........................................................................................ 34 ^ Na blagohotno uvaženje ................................................ 34 ^ Napredak, brv družtvo za namještanje djaka u obrt i trgovinu .............. 316 Naša bogoslovija u G u č o jg o r i....................... З1® Naši Studenti na višim školama izvs e#|o ..............................318 O blačenje i profešanje u F o j n J c i................... , . ..............................254 O dlazak preuzv. gosp. barnna A p pela . . 22 Oratorij o. Hartm anna »S v F ranjo Serafski« . .......................... 125. 190 Petdesetgod. obstanka gim nazije 380 P etdesetgod. proglašenja hezgrh -nog 2ačeca k dj. M a rije .............................. 24 P obožnost križnog puta . ; ................................. 64 P op ravci u franj. crkvi u iJubr vniku Presv. g. fra Marijan M a ik o v ić .......................... .............................................345 P resv. g . V in k o Palunko . . ................................................ 2 [9 Presv. gosp. Barun B u rija n .................................................................................................*55 Previšnje o d lik o v an je .............................................................................. 22 Prijamni izpit i početak školske godine u V is o k o m ............................................ 318 P roslava 90-god. biskupa S t r o s s m a y e r a ................................................................... 93 Proslava Imaku ate u zavodu čč. milosrdnih sestara u Sarajevu .................. 380 Proslava presv. Srca Isusova u S a r a je v u .................................................................. 2 '9 Razpored osoblja u franj. bos. provinciji .............................................................. 155 Redjenje i primicije ..................................................................................... 220 2 55 Redovnici raznih r e d o v a ................................................................................................ 2^ Rodjendan N j. c. i k V e lič a n s t v a ..................................................................................... 2°5 Slavlje III. reda na V r b n i k u ......................................................................................... ^4 Socijalista franjevac . . . . .............................................................................. 25 Srebrni pir dra В а у е г а .................................................................................................... S v . A n to p o m a ž e ..................................................................................... 3 > 12i*> , f " 35 2 Svetkovina sv. A n te Pad. u S a ra je v u .............................................................................. 2 I9 Sv. O tac protektor franj. r e d a ...................... 25 Svibanjska p o b o ž n o s t.............................. ‘ 55 �š to je novac i čemu s lu ž i? ..........................................................................................318 U čast sv. E lizabeti............................................................. .................. 126 U kruh sv. A n t e ............................................................................................. 64, 190, 347 V lč. gosp. Ivan Mitro v i c ...................................................... 254 V lč. o. fra Julimir J elen ić .............................................................................................380 Zaključni izpiti naših bogoslava u S u tje s k o j.............................................. . . . 190 Zaključni izpiti u našim zavodima ......................................................... 218 2. B e lg ija . Glavna skupština franjevačkih treć o red a c a ............................................................. 3? 3. K n g 1 e t k 4 . .................. 33 ! .................. 2* K ako i zašto sam postao katolik? Katolici u Englezkoj . 4. F r a a c e a k « . Dok sam vjerovala u ............................. Kapucinski provincijal u Р л п ilttru .111 Katolička junačtva Slobodni mislitelji nekoč i sada 1 .................. ............................ 3 * '■ » ................................ « lu lii« Akademija u spomen bi. Ivana Duns S k o t a ......................................................... 26 Broj 9 u životu Pija X ......................................................................................................220 Kanonizacije u X IX . v i e k u ....................................................................... Medjunarodna marijanska iz lo ž b a ............................................................. 2S^ M. p. o. fra Ivan Marija Santarelli 3^1 Neobičan hodočastnik........................................................................................................220 Papa i in o v je rc i............................................................................... Papa i š tam p a............................................................. ............................ ... ■ ■ ■ 220 Počast dvojici papa pred rim skim 'dvorom ................................................................ 158 б. N j e m a č k a . Današnje stanje p r o te s ta n ts tv a .......................................................................■ - 221 Organizacija katolika.......................................................................................................34 1 Protestantizam g n j i j e ................................................................... �B , D r u g e zem lje. i . A m e r ik a . VMM Anglikanski glas o francezkim progonstvim a 347 Izseljivanje katolika 11 Sjedinjene D ržave .........................................34H Moralni napredak i n a z a d a k ............................................................................................. 348 Napredak katolićtva u X IX . s to lje ć u ..............................................................................350 2. I n d i j a. Treći r e d ............................................................................................................................. 28 3. J a p a n . Vjerske prilike u J a p a n u ....................................................................................................287 4. K i n a . Franjevci a K i n i ................................. K atolička ju n a k in ja .............................. З9 MJ .urosvleta. O tom na s t r a n a m a .........................*9, 96» U t . lp - I |} t , ] { 1 �Вг. i 2 L’ Sarajevu, mjeseca prosinca 1904. G od. x v in . Slava aezgrješnom z ačeću. Spjevao fra B o 2 i d a 1 t V r la dušo, višnjeg Stvo ra kćerko, Nezasitna sveg a razsudnire, Podigni se iz zatišja svoga, Razvij krila, neba baštinice ! U riekn Marijina slavlja Žarkih Čustva izljeve pretoči; N a puh valu te prečiste Majke S drugima se vrlim dušam r o č i! N e da hladno, ko djevica pindska, N a glavicu sjedneš Helikona, V e ć da spievu pridružiš se divnom, Što začinja ciela vasiona. Znam, da glas tvoj bit će cilik slabi U velebnoj zvučnih pieva smjesi, A l ’ ne predaj, v eć slaboću svoju Zvonkim glasom ljubavi uresi. Pjevaj ono privlačivo Sunce, O ko k o g ' se bezbroj srdac’ kreće, P jevaj, dušo, na ljubavnoj žici M a r ijin o b e z g r je š n o Z a č e ć e ! Jaka sila potaknu ju na to, Kojoj nitko opiro se ne bi. A T i, Dievo, prosti srajeloj duši, Š to s’ usudi zapjevati Tebi, II. D ievo slavna, O tca svoga Majko, T k o zemnika prebroditi može V e lje more Veličanstva T v o g a ? T k o okružit slave T i podnožje? Prvo djelo T i si, što napravi R u ka Moći, Mudrosti, Ljubavi. K o zrcalo, kad sunce upije, S B ožjeg žara T i odsievaš, Dievo; Čovječanstvu predivno si čudo 0 Marijo, istinita Evo, K o ja život mrtvoj zemlji rodi 1 radošću ž aloslnu (plodi. �Str. 354. Slava bezgrješnom Začeću. Вг. 12. Neizbrojne, svih vrlina zrake K ite liepost T v o g prečistog lika, Njima vječna obasu T e ljubav T v o g a O tca, Sina, Zaručnika; Možna T i si, ko neka božica, Otajstvenih slavnih Čina klica. 0 kolikim prelieva se sjajem, 0 kolikom odieva se vlasti Dostojanstvo Materinstva B o žjeg ! T o je, Dievo, za što svak T e časti, 1 od vieka T v o g kroz sve vjekove N araštaja glas blaženom zove. N a jalovoj o vo g svieta njivi, Ruža T i si jedina bez trnja, Izvor odkle blaga milost ključa, K lasak prepun bogatoga zrnja, Svjetlo, koje tamu raztjeruje, A srca nam nadom napunjuje. A l' što jo š T e, Dievo, ljepšom Čini, Što po T eb i, poput sjajne svieče Osobitu svud svjetlost prosiplje B e z g r je š n o j e to T v o j e Z a č e ć e , Divna milost, štono si primila Čim T i duša tielo zagrlila. O nebesna u stvorenju sgrado, K o jo j temelj onamo se diže, K am angjelski tekar let dopire, T k o ikada T vo ju vis prestiže Sam o Onaj, koji te sagradi I tu priesto ljubavi posadi. O Čistoćo, koju čudom gleda V ed ro nebo bez oblačka jednog, N ek T e časti, hvali i pozdravlja Sve i m9tvo A dam a biednog! N ek T slavi svemir, D ievo sveta. B ez istočnog grieha začeta! Bezgrješno začeće i franjevačke predaje Piše It A r k. B 1 k o v i ć. IX . B aju s. — N aredb e s v . P ija V . i P a v la V P oslan ici Filip a III., kralja španjolskoga. Crkveni nam ljetopisi u X V II. sto­ ljeću pružaju nečuven prizor. S jedne strane nas iznenadjuje vjera, pobožnost katoličkih vladara, osobito španjolskih kraljeva, koji zahtievaju od sv. Stolice, da se bezgrješno začeće proglasi član­ kom v je r e ; a s druge nas zadivljuje mirnoća, razboritost, zreli sud, mudra sporost, oprezna stalnost crkve spram vjernici, čvrsto uvjereni o njezinoj istini, s ljubavlju prigrle pobožno vjerovanje u bezgrješno začeće, onda će g a istom crkva, ne sileć ni najmanje svoje djece, usred sveobćega veselja proglasiti član­ kom vjere. D o to ga vrem ena sveta se Stolica ne će protiviti brzome napredku vjere u bezgrješno začeće ; ona će g a napro­ tiv podržavati i braniti, pokazujuć tako, s koje se strane nalazi prava crkvena predaja. molbama katoličkih kraljeva, rastućemu oduševljenju naroda, uvjerenju i radu M ihovil Bajus ( 1 5 1 3 .— 1589.) uzne­ mirivao je onda crkvu svojim krivim naučitelja. C rkv a će čekati jo š d va vieka. K ad se svrši svaka prepirka, kad svi naucima o milosti i slobodnoj volji, naucima, koje je mislio da crpi iz djela �Br. 12. Bezgrješno začeće i franjevačke predaje. sv. A u g ustina. A k o su na žalost njegovo mnienje mnogi rado prigrlili, ono je našlo jo š više protivnika bilo medju naučiteljima u Louvainu, Tapperu i Ravesteynu, bilo medju belgijskim F ra­ njevcima. O vi se potužiše pariškomu sveučilištu, koje odsudi osamnaest izreka (15 6 0 .). Napokon sv. Pio V . pečatni com » Е х o m n i b u s a f f l i c t i o n i b u s « odsudi nauku Bajusovu u kratko izraženu u sedamdeset i devet izreka, od kojih je sedamdeset i četvrta ovako g lasila: »Nije nitko osim Isusa Krista izključen od iztočnoga grieha; tako je i sv, D jevica umrla radi grieha, koji je od A dam a baštinila, te su sve 1 ,s i Žalosti, što ih je u ovom Svo tu izkusiia, za nju bile, kao i za ostale praved­ nike, kazne za osobni ili ij očni grieh.« Str. 3 SS- Učenici su Rajusovi u istinu mrzili na povlasticu Marijinu Jedan od njih imenom Hessels, u svom pismu na Franjevca o. Antuna Šablona veli, da je bezgrješno začeće prosto praznovjerje, te g a pobija kao najoduševljeniji pristaša svoga učitelja. Isti papa u pismu » S u p e r s p e c u l a m D o m i ni* od 30. stud. 1570. opetuje naredbe Siksta IV . i odluke tridentskoga sabora, koje hoće, da se drže »kao da su doslovce uvršćene u to njegovo pismo«, zabrani dvjema strankama, da jedna drugu naziva krivovierskom te strogo naloži propovjed- t a ne govore o bezgrješnom začet bilo da obrane ili oprovrgnu Marijin povlasticu. T ako isto zabrani i književ izdanja o tom predmetu u domaćem ziku. Samo se dozvoljaju Pošto su sve izreke s k u p a osuraz iv e na sveučilištima, akademijama djene kao k r i v o v j e r a t e , в g r j e š ­ i sastancima vjerskih redova. ne, s u m n j i v e , п е р г о и I je n e T a papina izprava, kojoj se mi i u v r j e d l j i v e z a p o b o ž n e u š i, danas lima, onda je bila djelo velike ne гпа se, koja bi se od tih opazka mudiuatl. Njemačka, Franeezka, oso­ prišila izreci, što ju gore navede bito Španjolska bijahu postale pozo »Ali*, veli don Gućranger, »ustaviv se za najsigurnije na zadnjem od tih na­ rištem velikih borba. Jao si ga je bilo ziva, jasno se vidi, da je sv. Stolica onomu, tko bi se pokazao protivnikom god. 1567. držala, da protivno mnienje 1 Marijine povlastice ili ju u sumnju d o ­ vodio. Svećenstva se je i puk dizao. bezgrješno začeće v r i e d j a p o b o ž n e u š i . . . V e ć iz to ga bi se bez sumnje Mienja su se izmjenjivala u razpravama, koje bi se Često izvrgle u zlostavljanje. moglo reći, da je izreka Bajusova prikorna i dostojna velike kazne, što se V išeput bi bila prisiljena gradska po­ glavarstva da posreduju za uzdržavanje iz nje dade zaključiti, da je Marija imala i osobnih grieha, što se protivi javnoga mira. T akovo stanje stvari jednako je izričnoj nauci katoličke c r k v e ; ali je lako vidjeti, da je cjelokupna izreka trajalo. Pavao V . morao je posredo­ vati, te u mjesecu srpnju god. 1616. posla uperena na to, da Marija nije iznimijena u Španjolsku pismo » R e g i s p a c iod iztočnoga grieha.1)« f i c i « , u kom ponavlja odluku trident­ skoga sabora i naredbe svojih predšast'*) Don Gućrtnger, M em oiia su r la nika te zabranjuje svaku javnu razpravu �Str. 356. Br. 12. Bezgrješno začeće i franjevačke predaj) pod strožijim kaznama, nego ih je ozna­ čio Pio V . T a k o mudra mjera nije mogla uma­ njiti ni stišati borbe. Oduševljenje je bilo veliko osobito u Estramaduri, Betici i Majorskim otocima. Želee španjolski kralj Filip III. (1598 — 1621.) pru­ žiti lieka tim nemirima i zadovoljiti ujedno svojoj nježnoj i sinovskoj pobožnosti prama svetoj nebeskoj Kraljici, odpremi u R im svetčano poslanstvo, kojemu je na čelu bio biskup iz Кзdiksa, Placid de Tosantes, nekadašnji general španjolskih Benediktinaca. Tosantes zatraži u ime svoga kralja, da se ušutkaju bunitelji javn o ga mira, t. j. protivnici Marijine povlasti On u istinu dobi naredbu oci rim ske inkvizicije, izdanu 3 1. kol. 1617- T u se je Čitalo: » D o k s v . S t o l i c a n e r i e š i t a j č l a n a k (o bezgiješnom začeću) i l i d o k N j e g o v a S v t o s t d r u g a č i j e o to m n e r e d i, n it k o o d s e le n e s m ije v r d iti u ja v n im g o v o r im a , p r e d a v a ­ n j i m a itd., d a j e s v . d j e v i c a M a ­ r i j a z a č e t a u i z t o Č n o m g r i e h u.« O vaj puta mnienje protivno M ari­ jinoj povlastici nije m oglo zaniekati svojega poraza. Ono je, istina, imalo utjehu, da nije bilo osudjeno, ali se više nije smjelo braniti. Sve se je moglo na tom svršiti. A li se žalibože vjerske razprave lako ne ustavljaju. Papina je naredba zabra­ njivala samo javne razprave, a nije p r i v a t n i h , pa su tako prepirke jed ­ nako trajale. D a se tomu već jednom učini kraj, Filip III. god. 1618 . odluči odpremiti u R im vanredno izaslanstvo, da zamoli sv. Otca, neka bezgrješno začeće proglasi člankom vjere. On je najprije bio svrnuo pogled na jednoga biskupa, bivšega franjevačkoga lerala’ ali pošto je ovaj bio umro, F iiij ienova poslanikom sam oga fra­ njevac generala, A ntuna de. Trejo> brata k dinala de T rejo, kojega dade posvetiti a biskupa kartažkoga. Antun de Ггејо e za tajnika o. V asqueza, člai našeg., reda, i o. W addinga, na­ šega gk ' ito ga Ijetopisca. O vaj nam je ostfl. ia o tom poslanstvu pod punu poviest, jednu od najslavnijih stranica franjevačke poviesti. O tom ćemo drugi put pozabaviti naše čitatelje. Alegorija. perja bielih uspomenom puni srdee onih, što рге- bjelcatih golubica, što lepršahu Edenom, i zalietahu se u zelene grane »stabla koračiše zlatni prag i zadjoše dalje u unutricu o vo g a hrama. K a o sitna suza na latici ruže snivao sam tu u osm jeh zore m ojega dana i radovao se toplim cjelovim a jutarn jeg lahora i svježoj boji ljiljani Bjelinom, čišćom od života«, odjenu me Zaručnik i uvede m e u cvjetno predvorje tajinstvenoga hrama, gd je no ozvanjaju jedino veseli, čarobni akordi s kerubmskih cim bala, bez sjene boli i tuge, gd je svaki cvietak odihuje djevičanstvom i najsladjom i ruža . . . Zaručnik moj bio je uza me u �Вг. 12. Alegorija. prilici Jagnjeta i smiešio se i veselio cvieću, koje sam mu darivao. Ono mu je mililo, je r je bilo toli liepo . . . sa­ vršeno liepo i Čisto . . . Medjutim zora se sve više razpup aval a i razvijala, i napokon se pojavio dan. »Vrieme je«, reče mi Zaručnik, • da ostaviš cvjetno predvorje, da stupiš dalje u unutricu i odabereš si pravac k vječnom cilju«. T o rekav, povede me kroz otvorena vrata predvorja, i uvedavši me u glavnu ladju, izčeznu mi izpred očiju; tek sam ćutio, da lebdi nada mnom i štiti me svojim krilima, kao što je lebdio D uh Svevišnjega nad neuredjenom materijom svemirska kaosa. Stadoh tu osamljen i preneražen Preda mnom, s decne i s lieve strane, — talasale se puste bujice ljudstva svih 72 naroda, svih malja od iztoka do zapada, i velikoj hukom kretale prama zadnjem dielu hrama, gdje su s desne i s lieve strane stajala po jedna mjedena vrata. Povrh vrata na lievoj strani blistao se nadj. . »Porta lata> (Široka vrata), a povrh onih na desnoj: »Porta angusta“ (Uzka vrata). U sredini izmedju tili vrata na visokom piedestalu od kostiju kočila se košćunjava, b lieda žena, umo­ tana mrtvačkim velom. Oštrim, stak­ lenim pogledom zurila ta grdosija u ljudstvo. U desnoj ruci držala mrku koprenu, pripravna svaki čas, da njom zastre lice kojemu od samrtnika i po­ vede g a kroz jedna od spomenutih vrata. Desnom nogom oprla se o ogroman oštrozubast srp, pod kojim se nalazilo silno m nožtvo kostiju od njezinih — žrtava. O na se ćutila po­ bjednicom tolikih, ali je ipak — drhtala. S*- 357 Nad njezinom brSivom glavom o drvenu krstu visio Kralj mučenika, a iz N jegova probodenog Srdca, kao iz srdca pelikana pustinje, ciedile se grimizne kapi, rumenile se niz izbliedjelo tielo, bljedje od ljiljana doline zabolonske, i kapale na njezino rame, pržeći je jače od plamena munje i zadavajuć joj smrtne rane. Ja sam neko vrieme stajao mirno i ukočeno, ali videći gdje ljudstvo sve više odmiče, odvažim se i odlučim pristupiti jednome od skupova. Neko unutarnje nagnuće, (valjda baština od »djavlove večere«), vukla me na lievu inu. k o ia je od si evala nekim čarobnim biis a m. t stvo na toj strani bilo razdieIjeno u u hrpe. Približim se najmno­ gobrojni i Svi, lioji su bili u tom odjelu, držali su ruci pogažene, izbliedjele Ijerove, - na prsima im hlepetale ruže, iz kojih se širio omamljiv otiovan dah. Pred odjelom lepršala zastava, a na njoj se blistao nadpis: »Cupiditas carnis« (»Požuda tiela«). Bučno, razkalašeno ovila se tu himna putenosti. Zadah sumpora, sličan zadahu spa­ ljene Sodo me, tankim hlapom obavijao ovu vojsku putenosti, a visoko nad njom lebdio crven oblak i prietio joj vatrom. Prestrašen odmaknem se od toga odjela i približim se drugom. U zlatnom i grimiznom odielu žurbalo se tu ljudstvo izmedju mra­ mornih i broncenih kipova, izu.edju stupova od jaspisa i granita, pjevajuć himnu bogatstvu i nasladama. Pred njim visoko lepršala baršunasta zastava, a na njoj se blistao nadpis: »Cupiditas �Str. 358. Alegorija. oculorum * (Požuda očiju). T aj me odio zamamljivao i začaravao svojim blistom, i htjedoh mu se pridružiti, kad neki tajinstveni glas zaori iz visine snagom od sedam g rom o va: »Lakše će deva proći kroz iglene ušice, nego o vi unići u kraljestvo nebesko!«. Veom a uplašen udaljim se od ovo ga odjela i pristupim k trećemu. Tu sve vrilo i orilo se slično Šumom zapjenjene rieke. N apried vijala se zastava s nadpisom : »Superbia vitae« (Oholost života), a u sredini dizao se oltar, ла kojem se kočio kip »božice razuma«, lzmedju poklika, koji su se miešali i preplitali kao šumnr valova u uzdušnome oceanu, Tdo se jasno . »Ne im a Boga K erub, koji se je jednom nogom opro o Birs Nimrud, rusev.ne drevnoga Babele, a drugom o Sinaj, maha' iznad svoga odjela plamenlm mačem, eman svaki čas, na zapovied Svevišnjega, uništiti g a u prah, i grom ovito vapio : »Quis ut D eu s!? (T k o je kao B og!?) Drhćući kao šibka na udaru v jc tia i otresavši s nogu prašinu, ostavim ovaj salon grieha i nečistoće i krenem na desnu stranu. Tanahan, Ijubičasto-grim izan hlap obavijao ljudstvo na ovoj strani, a kroz njega prodirali melodični glasovi svetih psa Iama, izmiešani tajinstvenim zvucima zlatnih harfa i cim bala. L judstvo na ovoj strani bilo razdieljeno u veće i manje skupove, a sve te skupove v e­ zala u nerazkidljivu, svetu kariku najkarakterističnija osebina Božanstva, ono, »fluidu m universale«, što izvire izS rd ca Svevišnjega i nebo nebom čini. Pred svakim odjelom vijala se po jedna zastava s raznim nadpisim a; na jednoj В г. 12. se blistala r ie č : »Pokora«, na drugoj »Uztrpljenje«, na trećoj »Milosrdje«, i mnoge druge. Osobito su se izticale ljepotom zastave s trostrukim nadpisom: »Posluh«, »Sirom aštvo«, »Čistoća«, a izmedju tih jedna mi najviše padala u o či; na njoj najvećim slovim a bilo za­ bilježeno »Siromaštvo«. Sljedbenici ove zastave bili su najmnogobrojniji. Jednostavno kavaji-odielo, i oštri konopac, što mu stezao bedra, naznačivali su njihovo preziranje z e ­ maljskih dobara i po let za više ideale. Motrio sam ih. Bili su uprli očima n nebesa, gdje je na tronu od najskul njih alema sjedila Kraljica svemira, Zaručnica Samodržca vasione, obaviena sjajem ta od sunčanoga sjaja. O ko g lave Jo lebdilo dvanaest zviezda, kao dv naest najkrasnijih biljura, a pod nog sievao Joj mjesec. O v a je iju bez prom atrala ljudstvo na desnoj strani i telila im darove iz riznice Svevišnjega, no osobitom je naklonošću ' dala i darivala njih i rado slušala njihov v e le p je v : »Zdravo, o zdravo, Pokroviteljice n a ša !' Najednom uz silni šumor, jači od šumora uzburkanih valova, dovezoše se do Njezina priestolja iz tajnih strana Njezina carstva plamena kola, u koja su bile upregnute četiri živine, iste one, što ih je motrio sin Buza svećenika s obale rieke K o bra. Oči tih čudnovatih živina sievale kao že­ ravice i platneni svjetionici. Usred kola na povišenom priestolju sjedio čovjek, krasan kao najkrasniji K eru b vječn og carstva, a na g lav i mu odsievala diadema! U desnoj ruci držao zastavu s nadpisom: »Me Duce« To je bio �Вг. 12. Alegorija. jedan od družbe, koji je davno prošao kroz »Uzka vrata«, Napetu, mrtvu tišinu, koja je nje­ govim dolazkom nastala, prekidoše sada urnebesni poklici angjela i ljudi: »Duns Scotusl, Duns Scotus!«, a jeka veličanstveno o d govorila: »Duns Scotus ! Duns Scotusl«. 1 opet nastade mrtva tišina. On se diže sa svog priestolja, odloži diademu i zastavu, i drhćući iz­ vadi nešto iz riznice Svevišnjega umo­ tano bielim platnom, i lagano to stade razvijati g o v o re ć i: »Dignare me, !audare T e, V irgo Sacrata«, (Udostoj me, da T e hvalim, D jevice Marijo 1). U to opet nastade silan šumnr veliki broj plamen ih kola zaustavi se kod priestolja Kraljice svemira. N a svakim a sjedio po jedar član iste družbe, koje i »Duns Scotus“ a glavu im obsievali sjajni kolati. »Dans £ otus« uzidje na svoj priesto, poklon K ra­ ljici, metnu si na glavu diademu i, praćen velebnim poklicima, izgubi se u svjetlu, pošto je onu stvar iz riznice Svevišnjega na pola zamotanu preuao prvom e od onih, što su g a sliedili. Ovaj razmotavši jo š više platno i predavši stvar najbližemu za sobom, izgubio se za Duns Scotom, a za njim izredaše i drugi, koji su sve više raz- Str. 359 - motavali bielo platno, dok napokon predzadnji na veliku radost nebesnika i smrtrtika ne predade čist »rubin* onome, što je sjedio na posljednjim kolim a. . . Sada tišina . . . nastade mukla, tajinstvena O vaj je imao na glavi trostruku tiaru, urešenu krasnim skupocjenim dra­ guljima. Tišinu prekidoše poklici: Pius IX . 1 Pius IX .! On, odloživši troknmu s glave, i poklonivši se Kraljici svemira, stavi joj na glavu najljepši »rubin« Božje riznice, a nebo i zemlja zaoriše na Se л!а, uz pratnju tisuću i tisuću gro г»: »Slava T i, slava, Djevice Neoskvrnjena 11* Skupovi na desnoj strani uše se prama sljedbenicima najljepše zastavu i čestitahu im, govo­ reći »Vječna V am slava I Ovo slavlje, Vaše e slavlje! V ječna V am slava U Zanesen ovim veličanstvenim pri­ zorom ; slavljem Neoskvrnjene, ' koje su Jr doprinieli sljedbenici ove zastave, s velikim zanosom stupim u njihovo kolo i pod okriljem Kraljice svemira krenem veselo prama vratima, nad kojim se blistao nadpis: »Porta Angustac (Uzka Vrata). B. Podgrabežki. Iz perivoja crkve katoličke. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa. (Predp. «v. fin« Boi.) SvemoŽno Božanstvo i biedno čovječanstvo . . . ! — Bezkrajna visost 1 skrajna po n izn ost..! — Vječno gospodstvo i stanovanje u razdrtoj štalic i. . ! — K o li su te misli udalečene ! — Spoji te misli u jedn o . . . 0 nije �Str. 360. Misli i čuvstva uz j« lic e m alenoga Isusa. moguće. Duh Čovječji iznemogaje, pada u tom pomišljaju, izjavljuje, glasno priznaje i zbo ri: nemoguće, nemoguće. Da, nemoguće je umu to pojmiti, ali je u sebi moguće. Što je Svemožnost? Što je Bog i5 Nije li Bogu svaka rieč m o guća! Da, to se može spojiti. T o može svemogućnost Božja učiniti, ali jedino ona. Istina, da to nadilazi sile uma ljudskoga, te je za njega nedoku­ čiva tajna, koju kad čovjek razmatra, ostane kao izvan sebe i kao da zarone u mare najsladjih čuvstava .. . Вг. 12. slavopjev Stvorcu prirode. Hodao sam i po velebnim visinama gorostasnih planina, gd je sam se tielom uznesen i duhom jo š više vinuo u vis nad zemaljštinu i pri tom uživao. D a, mislima sam se visoko dizao i srdcem žarko i mnogo osjećao, ali mislima ne uzdigoh se do one visine, do ko je doprieh u razmatranju kod jaslica M alenoga Isusa, niti plamen čuvstva sizaše tak o visoko, kao onda, d ok razmatrah o malenom Isusu u jaslicama ležećem . A kako da i ne bude tako, kad se ništa sladje osje­ U duhu vjere, u najvećem straho- ćati niti uzvišenije pomisliti m ože od bo­ počitanju uz božične blagdane pristupao ravka uz Isusa? O n je raj i blaženstvo šili duša, pa zato i moram kliknuti sam betlemskoj Štalici, u nju ulazio f Bernardom: »O kako je dobro motrio i u najvećem začn d jerjj p ro ­ sa i ugoc stanovati u srdcu ovom !« U matrao novorodjeno božansko djetešce počivajuće u jaslicama na ?.ami, a pri njem bo ša zaronjena ne može biti tom mi duša osjećala neke kao nad­ .a da ne osieća o noga blaženstva, u naravne slasti. Jest, naslade s'i to i koj' ' će jl nom sva plivati, kad bude užitci, kakovih osjećao niesai ni ч u raj ц avl. — U te se ugodne gledanju najdivnijih prirodnih nota. časov sn rado stavljam i evo me Bijah u mladenačkoj dobi, kad га- mišlju op u betlemskoj štalici. — — — dostno zadjoh u Božju prirodu, Ha se na je noć pokrila dolinu ze­ poletni duh napase i nanžjje svih maljsku. Studeni vjetar hladnoga pro njenih ljepota, da se razžari i potakne sinca duhva. Sve, što je živo, poletjelo na sve, što je liepo, sveto, uzvišeno. je u svoje zaklonište. T e k Marija Šetao sam m jeseca svibnja zelenim Djevica sa svojim zaručnikom Jozipom poljanama, milovidnim brežuljcima i obilazi od kuće d o kuće tražeći stan šarolikim baščama, posutim najkrasnijim Pokorni volji Božjoj, pokoravahu se i cviećem, što no siplju ugodni m iloduh; zapoviedima svojih starješina, te bijahu to sve nekako pobudjuje pjesničku maštu, a u meni se tada pobudjivaše došli na zapovied njihovu u gradić Betlehem, koji je spadao koljenu Ju dinu, da se obavi popis pučanstva Bijaše dakle mnogo gosti, nu za sve se nadje stan, sam o g a nema za Marije, čuvstvo, koje me sililo, da slavim Vječnu Mudrost. T ad sam segnuo rukom i natrgao cvieća, da g a stavim pod noge kraljici prirode. Hodao sam po koja je nosila u svojoj utrobi obećanoga sjenatim gajevim a te slušao milozvučni poj slavulja i drugih p tič ic a ; tad mc je moj duh, uznesen njihovim zanosnim pievam, silio, da i ja zapojim s njima Spasitelja naroda židovskoga i cieloga čovječanstva. N e ima g a za nje, je r je si­ romašna. Spasitelj je d akle d o š a o m e d ju s v o j e , nu o v i g a ne �Br. 12. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa p r i m i š e, zato hrli Marija izvan grada i nadje si zaklonište u jednoj štalici, koja je bila više Špilja, nego li udobni stan životinja. — Nadošao bijaše čas Mari­ jina poroda, i ona dade na sviet ovaj čedo, koje je bilo čekanje naroda. Der promatraj dalje, dušo moja... — K ako da se ne uzbudi u meni sućut, gledajuć skrajnu biedu i siromaštvo ove sv. obi­ telji ? Gle, hladni zrak ulazeći kroz razdrtu štalicu smrzaje nježna uda Marijina čedašca, koje tek Što je ugledalo svietlo ovoga svieta, mora toliko trpjeti. Gle, kolievka su mu trošne jaslice, a pro­ stirka ruko vi et oštre slame. Zamotano je u haljinu preljubijene mu majk dah niemih životinja malke agrijava hladni zrak. Gledaj, prezreni su, zaba­ čeni su, гек bi, da ih jr i Otac svih stvorova ostvavio, te čovjek mora da pusti bolni uzdah nad nehaju 1 ljud­ skom. Da, to se sve mojim lesnim očima čini, nu' vjera me uči nef drugo. U£i me, da je diete u jaslicama ležeće sami B og , Vječna Rieč, koja je imlla na se put čovječju, da ljudski rod spasi od robstva vražijega, u kojem je od toliko vremena čamio. Primila je V ječna R ieč put ljudsku i tim se podvrgla slaboćama ljudskim. Ona, koja se mogla poroditi u kraljskoj sjajnoj palači od kraljice, nije htjela, nego si je odabrala siromašnu, Čistu djevicu, a za stan prostu štalicu, za kolievku jaslice, za hranitelja ubogoga tesara. Sve svjedoči izvana gledajući, da je novorodjeno dje­ tešce sin jednoga najbjednijega čovjeka, nu u duhu gledam u njemu Boga. Jest, to mi svjedoči sladki piev sbora angjeoskoga, koji pjeva novorodjenomu Kralju veličanstveni slavospjev, kakav nikakvu kralju svieta nije pjevan. T o je Bog, Str. 361. a to mi svjedoči onaj nebeski smiešak na ustnama nevinoga djeteta; to mi zbori ona veselost i zadovoljstvo nje­ gove ljubezne majke i miloga mu odhranitelja. T o je Bog, i to mi d oka­ zuju pastiri, koji eto hrle na glas angjela, da se poklone novome Kralju. T o je B og, u tome me uvjerava ona blistajuća zviezda, što se je pokazala pri porodu Njegovu na svodu nebeskom, a koja poziva mudrace s iztoka, da se žure k Betlehemu, te se poklone novo­ rodjenomu Kralju. Jest, to je B og, to me vjera uči, ja u to čvrsto vjerujem, ier je G. B og, nepogrješiva i vječna objavio, ah duh moj iznemogaje i pad tom pomišljaju, te ne mogu biti, a najvišem začudjenju i strahopočitanju padnem ničice i ne poklo nim se tomu previsokomu otajstvu. Mr. m slavi i neizmjernu Svemogućnost Bo M oi m pojiti sa sborom angjeoskim оп.ч zanosni: » S l a v a B o g u n a v is in a na z e m lji m ir lju d m a d o h i e v o l j e . « — T ebe hvalim, Tebe blagoslivam, T eb i se klanjam, Tebi hvale dajem sbog velike slave T voje... Gospodine, jedinorodjeni sine Isukrste Nu dok se um moj, uduben u ovo preuzvišeno otajstvo, klanja i slavi bezkrajnu Sveitiožnost Božju, u srdeu momu, uzbudjenom od toga razmatranja, mo­ raju da plamte žarka čuvstva nadmašujuća svaku vremenitu slast. I zaista, kako da se u meni ne pobudi čuvstvo zahvalnosti ргаша novorodjenomu Kralju, kada pomislim, da se On, koji je Sve­ mogući B og, Stvorac cieloga svemira, toliko ponizuje, prima put čovječju, poradja se u najskromnijem mjestu od uboge Djevice, koja je imala za zaruč­ nika prostoga tesara i* K ako da se u �Str. 362. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa meni ne uzvine plamen žarke ljubavi kad pomislim, da sam tu uz Boga, koji je vječna, neizmjerna ljubav i dobrota, koja g a je prisilila, da primi na se patnje ljudske, da mene i sve Čovje­ čanstvo spasi ? K a ko da mi se srdce silno nc uz rad uje i ne izpusti glasne poklike kad pomislim, da j e evo nadošla punina vremena, u kojem je obećani Mesija imao doći sa svom svojom moći, da skrši moć dušmana roda ljudskoga, da uzpostavi vez čovječanstva s njegovim Вг. 12. zabranjenoga stabla i tim prekrši zapovied Božju, prekide vez sa Stvori­ teljem, postade rob sotone, na se i na sve svoje potomke navuče smrt mjesto života, dobi gorkost i čem er svih patnja na ovom svietu mjesto blaženstva, m je­ sto raja zem aljskoga suznu dolinu ovoga svieta. Izčeznu raj poput laskavoga sna. Bijaše svjetlo, i postade t a m a ,. . O b ­ lada carstvo neprijatelja B ožjega i ljud­ skoga. — A li se G. B og opet smiluva po svom bezkrajnom milosrdju, te premda je prve ljude m ogao kao i ohole angjele strovaliti u muke vječne, tn c e htjede učiniti, nego obeća pa- Stvorcem, da opet nastupi carstvo ljubavi, carstvo uživanja i slobode, koje je minulo padom prvoga Čovjeka, a mjesto njega trajalo carstvo tmine, U f C 1- čovjeku spasenje, obeća svoga jedinoi enoga Sina poslati u suznu zlobe i robstva ? Oh, п в гаш klicati, moram pjevati od veselja, er se osje­ dolinu disku, da mu ovaj dadne ćam kao da je s mene dignut težki zadovoljštinu za uvredu, koja se do­ lanac, koji me je krulo stezao, s <Čijuli stojnu nij г igla na drugi način oprati. koprena, koja je prieĆila svjetl ^sje­ — А ’ su etiri hiljade godina imale ćam se slobodnim, kao uzdignu nad minuti, dok nadodje čas oslobodjenja. sve, što je zemsko, te rado hrlim u G h ! četiri hiljade godina I kao vječnost za bie noga čovjeka, koji vapi u bonaručaj svomu predragom otvorcu, 11 na i suzama za što bržim izbavlje­ od k o g a sam prije zazirao, buduc j. jatelj grieha, koji G. B og svim bićem njem. - On je pao, pao je jako nizko, svojim mrzi. Osjećam, kao da sam u odbacio se je od Gospodina posve i onim Časovima, kad su prvi ljudi uži­ ovaj kazni obćim potopom izkvareni vali' u blagom pogledu svoga Stvori­ rod ljudski, tek spasi Nojevu obitelj. telja. I ne m ogu bjti, a d a se sad ne Poslie se ljudi umnožiš e, i o p et zasliepvratim mišlju kroz prošlost te se ne ljeni čovjek pada, ugreznuo je u stra­ stavim u sami raj zem aljski. . . Gledaj stim a ; tako po cieloj kruglji zemaljskoj. — U bezbožnom Babilonu diže se krasote p rvoga stana ljudskoga. Gledaj čare domovine, što ih je svemožna drveni Balaam, kojemu se svi kao Bogu Stvorčeva desnica priredila rodu ljud­ klanjaju. T a k o je u Misiru, u rimskom skomu. T u je rod ljudski imao blažen carstvu, u razkošnom Rimu, u naobra­ na vieke biti, nu prvi čovjek ne uz- žen oj Ateni. Najvaći su umovi izgubili traja u onom sladkom vezu ljubavi, što svjetlo i ne mogu da se izbave iz gad­ je spajala njega sa Stvoriteljem . Sreći noga poganstva, sve je ugreznulo u i blaženstvu Adam avu našao se zavidnajgorim opačinama. R o d je ljudski nik, kojim zaveden, sagrieši griehom bio mrtav duševno, te je trebao života, neposluha, okusi se sladkoga ploda sa bio je u mrkloj noći, te je trebalo, da �Br. 12. Misli i čuvstva uz jaslice malenoga Isusa. zarudi zora, svane žarko sunce, da sve razsvietli i ogrije, da uzkrist i oživi na novi život. N a sjajnu zvjezdu, koja se je imala na iztoku pokazati, upirali su i poganski pisci; ла moćnoga kralja, koji je imao obladati svietom i s neba doći pokazivala je i Sibila caru A u g u ­ stu. N ovo diete, koje se imalo poro­ diti i to upravo iz židovskoga naroda, stjerati će bogove u pakao. I sbilja, židovski je narod odabrao G. Bog, te g a uzdržavao u strahu u zemlji, koju je opredieiio otcu njegovu Abramu. I ovaj se je odabrani narod mnogo puta odvraćao od Gospodina i padao u idolopoklonstvo ; klanjao se zlatnomu it i tudje bogove obožavao. Nu G. Bog podiže muževe, po kojim je hrabrio svoj narod i oživljavao u njem nadu u obe­ ćanoga im Mesiju. Stari patriarka Jakov proriče prije smrti, du će iz k jr n a J u d i n a proizaći vladar, ko e vla­ dati njegovim potomcima. P< Bog proroke, koji obraćaju narod, odušev­ ljavaju ga, a svi vapijahu za Mrsi i om. Čuj bolni vapaj raztuženoga Izaije, koji je vas gorio od čeznuća za Spasiteljem, čuj kako uzdiše: »Rosite odozgor, ne­ besa, daždite, oblaci, pravednika, otvori se, zemljo, i proizvedi nam Spasitelja.« T ako vapije Izaija, tako ostali proroci kroz jo š dugo vremena, tako vapije cielo čovječanstvo, sva je narav uzdisala za uzkrisiteljem, za svjetlom, svi gledahu na iztok, da se poklone novoj zviezdi, koja je imala zablistati . . . I napokon dodje čas .. . Izpunila su se vremena. Tmine su morale prestati i moć se kralja tmina skršiti. Gle, eno iztok zasja . . . zora zarudi. . . svjetlost sve više tjeraše tmine i napokon sunce žarko granu. Zaori trublja Svevišnjega Str. 363, i jek se njezin čuo do kraja zemlje, navješćujuć svim hiednicima čas izbav­ ljenja i pravednicima, da se je poro­ dilo sunce pravde. Jest, porodio se je moćni Kralj, porodio se onaj, koji će raztjerati tmine poganstva, koji će pre­ kinuti težkr lance, što su sapinjali kroz četiri tisuće godina nevoljne sinove Adam ove, koji će osnovati carstvo, što će obuhvaćati sve narode, carstvo, koje nikakva moć ljudska ne će moći sru­ šiti, niti paklena vrata nadvladati, niti ikakvi valovi u ponor baciti, carstvo osnovano na temelju prave vjere i ne pretvorene, nego čiste ljubavi. — Jest, . nrfia se je i to od proste djevice u ti-i i štalici. Gle, taj moćni Kralj u jasl na slamici. Čuj presladki piev angjela kako poje zanosna : »Slava Bogu пп visini, a na zemlji mir ljudma dol ' volje' Slava! zagrmi i ti, Sione, i kl od radosti, jer priestolje tvoje, priestolje oravoga Boga ; kliči, nek čuje br zni Babilon i nek se zastidjen pokloni novomu Kralju. Odjekni i ti gorostasni Libanone, ovite se sva brda izraelska, pošaljite jeku širom svieta. Zapjevaj, kćeri Sionska, pjesmu zahval­ nicu nadoštom Mesiji. Radujte se diljem kruglje zemaljske razasuti sinovi Evini, jer evo Marija neoskvrnjena rodila je spasenje, mjesto kojeg ste od E ve do­ bili izgubljenje i robstvo. S v a brda i doline klićite »slava« miroljubivom Kralju, koji se je rodio. Zalilaj se od radosti velebno more te cjelivaj žale zemaljske i tim cjelovom daj slavu novorodjenoinu Kralju, koji će biti uzveličan nad sve kraljeve ciele zemlje. — Gdje su stari patrijarsi i proroci, da vide onoga, za kojim su čeznuli? E vo došao je Onaj, na koga je upirap vječni Jehova. Evo, �Str 364. Misli i čuvstva uz jaslice m aloga Isusa. raztuženi Izaija, r o s i l a s u n e b e s a , d a ž d i l i s u o b l a c i i z e m l j a je p r o i z v e l a S p a s i t e l j a . Iz zemlje — iz utrobe djevice, moću Svevišnjega od svake ljage očuvane, nikla je vječna istina. D ošao je moćni Kralj, došao je Odkupitelj, došao je sam B og medju narode, hrlite dakle svi k njemu i p o ­ klonite se I I m e N j e g o v o je st B o g , J a k i , V l a d a r , K n e z m i r a . Ime N jegovo je takovo, d a se pred njim ima p o k l o n i t i sve, što je na nebu, na zemlji i u p a k l u i s v i g a j e z i c i izpoviedati. — Deder dakle ti oholi Jupitre sadji sa svoga priestola, sa Kapitolija, je r će to odsele biti priestol i ž r t v e n i k n e b a i kraljice kršćana. 1 ti, Apolone, spani s nebesa, na kola su te uznieli ljudi. T o je priesfr p l a ­ v o g a B oga. N ek se postidc sva drvena božanstva, djelo čovječjih ruku, sielo demona. N ek nmukne visoki Olimp ea svojim bogovim a, svršilo je n'ihovo carstvo i zavladalo je i_arst\ Boga kršćanskoga. N e vidiš li ti шс care A uguste, gdje ti moć tami, gdje ti je kruna i žezlo u pogibelji ? T v o ji će nasljednici zapodjednuti žestoki bo_ vojskom novoga Kralja, nu morat će podleći. T vo ja će brojna božanstva propasti. V last će tvoja izčeznuti kao ognjeni dim, kao uzvitlani prah, kao pjena morska, a vlast novoga Kralja nastupit će i na vieke vjekova trajati. Fodji dakle na Iztok i pokloni se no­ vom Kralju, položi svoj vienac i žezlo. V e ć su se prosti pastiri Njemu poklo­ nili, i ti, ako hoćeš biti N jegov, moraš biti prost kao pastir, je r je s p o n i z ­ n im N j e g o v r a z g o v o r . Zviezda je Br. 12. eno dovela u Jeruzalem mudrace s iz toka i pitaju ohologa Iruda, g d j e j e n o v o r o d j e n i K r a l j . S v e knjige uprieŠe na Betlehem,'gradJudin. Podjite svi u B etlehem ; n a ć i ć e t e g a u š t a lic i , p o v ie n a u p r o s t e p e­ l e n e i u j a s l i c e p o l o ž e n a, uz njega predragu mu majku i dobroga odhranitelja. T u je eno novorodjeni K ralj. Ne divite li se svi? U razdrtoj je šta­ lici, nu stan njegov je na nebesima pun neopisiva čara. Šta ? On je sam u sebi sav čar i ljepota. Eno u jaslicama leži, On, ko ga cieli svemir — djelo desnice N jegove — obuhvatiti ne može. Gle. On je malo ne gol, On, koji je sva stvorenja tako ukrasio i zaodjeo ; On 1 ic ljiljanima bjelinu, ružama crven, cv krasotu, On zaodieva siromaka i bog. ^a. Siromah je, nu od N jega je sve :stvo svieta, od N jeg a sva žezla svili \ idara, On utjeha svih pat nik; Gle u Njega prostu Djevicu i ub tet J ., nu ona je satrla glavu zmiji na/.ivat će ju blaženom sva p o ­ koljenja, onoga tesara sva katolička crkv« laviti kao svoga osobitoga zas .rika. U z malenoga su Isusa samo dvie osobe, nu eno angjeli nebeski slu­ šaju g a i pjevaju mu »Slava«, a čekaj jo š malo, i Njemu će hrliti svi narodi i ponosit će se, što će g a im ati kao vladara. — Podjimo dakle, opet velim, podjimo k jaslicama Isusovim i poklo­ nimo se Njemu sa svim strahopočitanjern. Zahvaljujmo Mu, Ijuhimo Ga, sla­ vimo G a, veselimo se i radujmo, jer On p o b je d ju je , z a p o v ie d a i vi a d a ! F r a Vjekoslav Cvitanović. �Br. 12. Dupuytren i seoski župnik. Str. 3*5. Dupuytren i seoski župnik. Napisao fra I v š a Poznata je čudnovata radinost glasovitoga liječnika Dupuytrena. Malo mu se ljudi može u^ tome usporediti. L jeti svejedno ko zimi ustajao bi u pet sati. U sedam išao bi u bolnicu, a izlazio u jedanaest; onda bi pohagjao svoje bolesnike, pa bi se vraćao doma, da pregleda one, koj'l bi k njemu u kuću dolazili. Bijaše paprene naravi. Planuo bi za svaku malu. Ipak posla mu uvijek bijaše preko brka, p a mu se ne jedanput dogodi, da bi i do u kasnu noć jo š radio. Jednoga se dana baš tah< sluči. U trugjen zakloni se u sobu, da odahne malo. K ad evo ti opet bolesnika. Bi­ jaše to malen staračac. 'Ја sve pogagjaš, ne bi mu lako pogodio dine. Umiljato i blago njegovo li koje reg b i. ne poznavaše b r i j a i . :dalo ko lice u nježnoga, plemenit ga djeteta. D a mu je samo koju godinu izmaknuti-, u glavi bi sličio onim angjelim a okruglih obrazića i raširenih krila, što ih slikari slikaju podno Marijinih noga. Opažale se i brazde, ali ih vrijeme"nekako blago urezalo. U sta mu bijahu malena, nos orlovski, a veoma fino izdjelan. Noge mu i ruke, kao i sve drugo, ko u mi­ nijaturi. Iz plavih mu očiju, iz fiz io ­ nomije, iz kretnja, iz cijeloga mu ma­ lenoga bića izbijala neka sregjena bojazan, neka milina, neka slatka dob­ rota. D a si stao, pa g a pobliže motrio, da si proučavao ono vedro i blago lice, skoro bi rekao, bio bi se osjetio boljim, plemenitijim, osjetio‘ bi bio, da te neka nevidljiva ruka k njemu pri- M ijo v . fe, bio ljubiš. bi osjetio potrebu, da ga U ruci držao štap, koji se vrhom prigibao poput vranina kljuna. Odjeća mu bijaše sasvim crna. Kada na po zdrav skine šešir, na glavi mu se po­ kaza široka kokulica.1) Bijaše svećenik. Pogled, kojim g a Dupuytren omjeri, bijaše mrk i hladan. — Što V am je ? upita g a osorno. — Gospodine doktore, umilno će svećenik, dozvolit ćete mi prije svega, mek-, opočinem, Mojim starim nogau -’ć je dosta . . . Dvije su godine toma, mi je vrat počeo naglo debljati. ečnik u mome mjestu (župnik s .ni u kod Neumoursa) kaz. mi s p letk a, da je to malenkost, ali st hitro napredovaše, a petoga mjesc. a pogorša grdno. Logom leža mnogo шепа, ah boljka nikakova. N a svrbi se moradoh silovati da ustanem, je i au mi na vratu četiri s e la . . . Pokažite mi vrat I nestrpljivo ga prekine liječnik. — Ipak, preuze starac, i da će poslušati liječnika, onaj mi dobri narod predloži, da će svake nedjelje ići u . . . na sv. misu, ali šta ćete! Cijelu sed­ micu rade, a sama im nedjelja za počinak. Rekoh dakle u seb i: nije pravo, da se vas narod zbog tebe m u či. . . A kako znadete, ima i drugih p o sala: prve pričesti, vjeronauk, pro­ povijedi . . . Presvjetli jo š čekaše, da mi pošalje pomoćnika. Sada me žup■ i Ovako narod u dnbrovitkome zove �Stf. 366. Dupuytren i seoski župnik, Ijani saletiše, da dogjem u V as. T eško mi bijaše N a putu se mnogo troši, a u mojoj j e župi sila siromašadi. Na koncu im moradoh udovoljiti i pogodih se s jednim seljakom za kola. E vo moje bolesti, gospodine doktore, zaveza starac pružajući vrat. Dupuytren g a na dugo pregleda­ vaše. R ana bijaše grdna, otvorena, duboka. Na mjestima se meso v eć i pokazivalo. Liječn ik se samo čudio, kako se starac i na nogama drži. N a široko otvori ranu i tačno j e ispipa. Pomisli samo, kakova tu bijaše bol! Župnik niti ne pisne. K a d a sve pomljivo pregleda, nekako nehajno pusti starčevu glavu, oštro g a pogled a oštrije prozbori: — O va rana, gospodine župniče, vodi u grob l Župnik prihvati ovoje i ovije vrat, a da pri tome niti ne obijdi, L ni kov je pogled uporno na njem počivao. K a d dovrši ovijanje, starac izvadi iz žepa pet franaka, položi ih na stol, pa će liječniku uz mio posmjeh : — Nijesam bo gat, a moji sužupljani siromasi. O prostite mi, što ne mogu po zasluzi platiti pregled gospodina Dupuytrena. Sretan sam, što sam u V as bio : barem ću se spremiti na ono, što me Čeka. Možda, proslijedi još mekše, m ogoste mi javiti tu vijest s malo opreznosti. Zametnuo sam se šezdeset i petom, a starcu je , znate, mio život. A li ništa za to. N ijeste me uvrijedili niti iznenadili. V e ć davno oče­ kujem tu uru. I s Bogom , gospodine doktore! Idem da umrem u svojoj crkvi I T o reče i izagje. Вг. Dupuytren osta zamišljen. T a že­ ljezna duša, taj ja k i um bijaie se. poput tanka stakla, razbio o nekoliko prostih riječi siromašna starca, kojega je on držao u rukama bolesna i ko uznika. A on mišljaše, da mu se može i naru­ gati ! U ovom e bolesnom i slabošnom tijelu nagje on srce ja če od svoga, volju tvrgju od svoje. Staračac bijaše jači od njega U tim mislima poleti niza stube. Možda ne htjede jo š priznati, da je svladan. Svećenik jo š silazaše polagano. — Gospodine župniče! poviče za njim. Biste li m ogli opet uzaći? Svećenik po malo uzigje, ne izustiv ni nj. — Možda bi ste mogli i ozdraviti, kadabie : pustili, da Vam ranu razrežem — Nikud bolje 1 primi starac ve­ selo. za to i dogjoh u Pariz. Moji će siromašni župljani toliko veseliti! Režite, recite slobodno! — A ii ta će muka možda biti uza­ ludna, ali svakako duga i grdna. — V i slobodno režite, a ja ću trp­ je ti koliko bude trebalo. — E pa dobro!* Idi te u bolnicu, u dvoranu sv. Janje. T am o će V am biti dobro, milosrdnice će V a s u svemu služiti. Danas i sutra opičinite, pa ćemo prekosu tra. . . — Idem odmah, gospodine doktore, i velika Vam hvala! — Depuytren napisa nekoliko redaka i uruči ih svećeniku. O vaj ode zatim u bolnicu, gd je mu sestre bijahu u svemu pri ruci. Starac ih se ne m ogaše do­ voljno nahvaliti. Jutrom trećega dana skupi se u bolnicu sva sila učenika, koji su svag �Br. 12. Dupuytren i seoski župnik. dano slijedili velikoga učitelja. Bijaše ih preko pet stotina. Kada Dupuytren stigne u bolnicu i uputi se k župnikovoj postelji, sva se ta silna pratnja za njim makne. I počne da reže. Rezao nožem i nožicama. Pomoćnici kupili krv, koja obilno tekla. T a muka potraja puna dvadeset i tri minuta. Župnik ni da bi okom maknuo. Samo kada se učenici razigjoše, a liječnik reče: »Svršio sam«, svećenikovim se licem proli smrtno bljedilo. Dupuy tren mu sam svojim rukama ovije ranu. — Mislim, dobro će biti, progovori meko. Jeste li mnogo pretrpjeli ? — Nastojah misliti na ne*lc sasvim drugo, slabo odgovori stari. I pade ko u nesvijest llesn^tren osta časak uza nj. Mučke ga promntra*c. Potegne za tim bijele zastore kre­ vetom i ode da pohagja druge :snike. Župnik bijaše spašen. — Svako jutro, kada bi Dupuytren došao u bolnicu, proti svome ^ ostavljao bi prve postelje i ravno bi išao k starcu bolesniku. N e potraja dugo, i starac se počne pridizati. Sada bolesnici gledali čudan prizor.'D u pu ytren i župnik šetali bi dvoranom ispod ruke. Pače čuveni li­ ječnik nastojao složiti svoj korak sa staračkim župnikovim korakom. Ljudi, koji poznavahu oporu liječnikovu narav, koju bi svaki bolesnik neminovno osjetio, čudom se čudili i ne mogli protumačiti čudna preokreta.. K ad a župnik osjeti, da bi g a noge m ogle poslužiti, pozdravi sestre i liječ­ nika i oplete kući. Str. 367. Od toga dana proteklo nekoliko mjeseci. Jednoga jutra — ravno na šest svibnja — Dupuytren nagje starca u bolnici, u dvorani sv. Janje. Crna mu odjeća bijaše sva zaprašena, a malene cipele sve bijele. Vidjelo se, pješke je prevalioJsilu puta. U desnoj ruci držao ispletenu košaricu, iz koje tamo amo izvirivala po koja slamica. Dupuytren g a srdačno dočeka, Čuvstveno mu čes­ tita, što bolest ne bijaše ostavila nika kova rgjava znaka i upita ga, po što bijaše došao u Pariz. Župnik mu smješeći odvrati: Danas je, gospodine doktore, ravno godina dana, što ste mi ranu rezali. \ ikako mi se ne dalo propustiti šesti dar ibnja, a da V as ne vidim i ne pnzdrs tK Pade mi na um, da Vaui donesei kav darak. Pa eto donesoh Vam par pilića iz moga kokošinjaka i n kolik«! muka iz moga voćnjaka. A V i . ce ni ijepo, obećati, da ćete uži­ vati moj- d.irakl ■ Dm j trcn ganut stisne mu desnicu. Spop e g a neko milo čuvstvo ljubavi, poćitanja prama tome starcu. I stade g a nagovarati, da ostane s njim na ručku. Bi župnik široke volje, ali vri­ jem e ga goni. Lijepo zahvali, pozdravi liječnika i vrati se doma. Dupuytren je jo š za dvije godine neminovno na šest svibnja vigjao starca s njegova dva pilića i s nekoliko jabuka iz njegova vrta. Liječnikom jbi tom prilikom ovladalo neko slatko čuvstvo tronuća. U neke Dupuytren osjeti prve znakove bolesti, pred kojom se sva njegova i ako ogromna znanost morala pokloniti. Drugovi ga svjetovahu, da ode u Italiju tražiti boljka. Ode, ali �Str. 368. Dupuytren i seoski župnik. bez nade, 1834. vrati se u Francesku. Biješe mu ko nekud bolje, ali samo na oko. Dupuytren je to uvigjao. Uvidi, da mu se približuje konac. A što se taj hliže primicao, Dupuytren je postajao sve skupljeniji, osorniji. Grdan mrak pade mu na dušu. N ego i to 2I0 d ogje na bolje. Odjednom nagje se sam licem u lice smrti, T ežin a zadnjih ura i ona grdna osamljenost, koju sam bijaše pribavio svojim grub’m ponašanjem, bijaše mu sveta, spasonosna opomena. Svom e posinku M , uza nj, zapovjedi da p iš e : koji bijaše Gospodinu župniku u . . . kod Leumoursa. D ra gi moj žu p n iiel Liječnik V a s silno treba. Žurite se Možda zakasnite. trijate v am lj.ipo ren. D obri starac smjesta opntći u Pariz. O sta dugo zatvoren s Dupuyii потп N iko ne zna, što su njih dvojica g o v o ­ rili ; samo kad je župnik izašao iz bo­ lesnikove sobe, njegove oči -bijahu vlažne, a s lica mu odsijevaše neko rajsko veselje. Sutra dan Dupuytren pozva pa­ riškoga nadbiskupa. Bijaše to na 8 veljače 18 3 ;. Istoga dana izdahne. Odmah u zoru na dan sprovoda grdne oblačinc prijetile grubim vre­ menom, T an ka kiša, ispremiješana tankim pahuljicama snijega, neprestance padala. Bilo hladno. Silno se mnoštvo naroda u svetu muku zgrnulo na trg sv. Germana, Auxerrois i u prostranu dvoranu mrtvačnice C rkva sv. Eustohija ne m ogla ih svih primiti. K a d a dovrši Br. 12. crkveni obred, učenici prihvatiše zemne ostanke svoga učitelja i prenesoše ih na grobište, Zadnji je stupao starac župnik. Kada se je sva silna povorka razišla, on je još bio na grobu. Niz blago mu lice ćurkom tekle vrele suze . . . O vaj se je istiniti dogagjaj čitao u f e u i l l e t o n i m a raznih franceskih listova četrdesetih godina. A i kasnije g a se češće susretalo u više no jednoj katoličkoj novini. K a d a sam g a prvi put pročitao, a bit će tome nekoliko godina, sjećam se jo š veoma dobro, rke me se je dojm io. Kasnije često sam puta na nj mišlju povraćao i svaki [ ietio bih jak onaj prvi dojam, koji mi i danas svegjerno traje. U jednom sam g a talijanskome list ‘itai z ovu opasku od uredništva: islr svojim čitateljima ovaj isti­ niti doga aj, a u namjeri jedino, da osvjedt mo, da poučimo. • O v a od talij uskoga pisca bijaše mi baš po zglobu, i ja mu je medom primih. Či­ tatelj će kasnije upoznati, da sam pravo uradio. S jedne strane blaga, mirna i jaka duša seoskoga župnika, jednoga od to ­ likih nepoznatih, a često puta preziran ih mučenika, a s druge strane opet runjava, tvrda duša glasovitoga liječnika, jednoga od onih tipova, što ih danomice susretamo na zemaljskome utreniku, s tom valjda jedinom razlikom, što ovoga pratio svjetski glas znanstvene spreme u svojoj struci, njihov susreiaj, njihov razgovor, zbliženje tih toliko oprječnih duhova, čudan preokretaj liječnikov, svi oni momenti iz dogagjaja budile u meni razne misli, koje bi opet tekom �Вг. 12. Dupuytren i seoski župnik. Str 169 vremena, a pod utjecajem neizbrojnih varijacija života pobu đ ivale druge. N a koncu, odredih svrtati te misli i dojm ove, metnuti ih na papir, pa iz njih izažeti kratak poučan predmet. Sada g a evo iznosim u nadi, da ne će ipak biti na odmet. je r tobože ne nalazi u njemu momenata, vrijednih da ih se pobilježi, ne nalazi ono nešto, što bi ga činilo velikim, što bi otkrilo u njegovoj duši orni stranu, kojom bi ga odvojio od ostalih prostih, svakidanjih duša, koje živu samo jer živu, samo da živu. Skidam kapu u prvome redu pred spremom i od važnošću valjanoga liječ­ nika, koji se ne žaca liječiti skoro već sveosve pokvarenu ranu. A li ta slika spremnosti i valjanosti u mojim ^očima sveosve blijedi pred slikom onoga ne­ znatnoga seoskoga župnika. Osjećaš u sebi neku tajinstvenu bojazan, kada ga vidiš, gdje se tolikom odanošću podvr­ g ava užasnim bolima, u srcu mu 9 da sretno prevali groznu kušnju i da se veseo vrati k onim svojim siromašnim, ali dobrim ljudima. V eć se dobrano primakao ždrijelu vječnog 1 dana, a bere brige za spasenje duša od četi sela. Pa da ih ne zapusti, da ih n> vrgne pogibelji, rado podnosi bu cst, ja se svegj pogoršava. Tanak mu dohotak, ali im a za tugju bijedu, za svoje siro­ mahe. Radije će dijeliti njima, nego potrošiti u valjana liječnika, kojemu se na koncu izručuje slomljen molbama svojega stada. Liječnik mu bez okolišanja, pače dosta prostački, diže svaku nadu spa­ senja, naviješta mu smrt. A on, stanac kamen, svijestan svojega stanja, ne uznemiruje se na crnu vijest. N jegov je mir nepokolebiv. I on je čovjek, i on ima sve zle i dobre strane čovječje naravi, i njemu je mio život. Odaje tu prirogjenu želju k životu, ali i u tome vidiš njegovu lijepu dušu, lijepu dušu nepoznafa. neznatna čovjeka, kraj ko­ je g a nehajno prolazi posmatrač života, A ne zadivljuje li te ona njegova nepokolebivost, ona lijepa vedrina, kojom prima crnu vijest, najcrniju, što je čovjek primiti može, i to iz usta valjana liječnika, o kojoj dosljedno ne može podvojiti ? Za mene bar to je jaka duša čovjeka, koji u nutarnjosti svojoj svijestan svoje svrhe, mirno je i vedro čeka, dubokim uvjerenjem je iznaje. N e odaje li to Čisto, nepokva­ ren' rce, pravu rijetkost u današnjih junake vot čisto žrtvovan na oltaru dužno* lom se moderni junak raz­ meće, al' je ne pozna? N e čitaš li mu na i)!agwH Hcu, ne čuješ li iz onih njeg vit priprostih, ali iskrenih riječi duboko mjerenje, da je sve svoje dužnosti naprama Bogu i iskrnjemu svom e kroz cijeli vijek svoj do tančina ispunjavao, pa ga ne plaši niti plašiti može konac zemaljski ? Jest, o vo je neznatan čovjek, sva­ ki danja duša u očima površna j danas čovjeka, koji ee na pune pregršti sasuti hvale i pohvale nad veličinom kakova junaka iz modernoga romana, koji pokvaren do srčike, zasićen svim, što mu zemlja mogaše dati, prevaren u svojim sanjama i nadama, laća se tobož ja k i nepokolebiv otrova.revolvera, užeta i s vršu je svoj iscfjegjeni, izmoždeni život. I to je današnji junak, o kome se danas piše, govori, raspravlja, za ko jeg a svako znade. T o je ljubimac današnje čitalačke publike, predmet �Str 370. Dupuytren i seoski župnik. učenih razgovora, pjesme, udivljenja, pohvale a takove dakako ljude ne mogu zanimati prizori, i ako lijepi, junački, veliki, iz života zaboravljenih, »malih« duša, koji se ne odigravaju uz buku i galam u, kojoj je današnji čovjek pri vikao, nego su ograničeni na uzahan krug, iz kojega su nikle. Pred takovim prizorima naravno da je nažuljana duša našega danas Čovjeka sasvim tupa. A li pristupi bliže i pomljivo pro­ motri to ga danas slavljenoga junaka. Iz očiju mu izvire strah, bijes, mržnja na društvo, ko je ga je otrovalo; u tim očima vidiš, kamo mu srce skreće, vidiš, da mu duša miga pred odlučnim korakom, i ako usta to ga ne će do priznadu — ne da kleta oholost neba Br. 12. priprostoga, dobroga starca. Sam bi želio biti takov. A sada stavi pred tu dobru i jaku dušu onu crnu, mrku, pa reci i divlju dušu glasovitoga liječnika. K o ja ti je srcu bliža, na čijoj je strani tv o je zanimanje? K o ja je ljepša? Odmah na prvom e susretanju odbija te ono grubo liječnikovo ponašanje, dok te je ono priprosto, ali iskreno i toplo župnikovo pripovijedanje smjesta osvojilo. K a ko je u svoj svojoj jednostavnosti lijepa ona njegova nježna ljubav naprama siroma­ sima, ona njegova očinska skrb za njemu povjerene duše! Radije će pod ­ nositi, trpjeti, nego li odnemariti " ’bav, zapustiti tu skrb! tu <1 ti se čini, prijatelju moj, bi li se pokazati junakom. A sada hajde da se uz ik ove ljude, prožete ovako du­ cćajem ljubavi i dužnosti, napipaš zarodak toj odlučnosti, tome bokim junaštvu, i tvoja će se duša, pa makai spremne ve svoje žrtvovati za tugju i proti volji, s gnušanjem odvrabtt ođ bijeda, za edu brata svoga iskrnjega, to ga prizora, je r u njemu n .0 ne bi li e aia ukloniti mnogu bijedu, možeš da nagješ nešto iepa velika, utrti nino u suzu, koja se inače pretvara što bi te privlačilo. u hijes, u prokletstvo, pa poragja najA koliko se visoko iznad toga ju ­ žalosi im posljedicama po naše društvo? Aioje je bar skromno mnijenje, da bi naka diže ona vedrina, onaj blagi mir, taj lijek bio daleko krepčiji, spasonosrajska spokojnost, kojom starac prima niji j nego što su sve maštanije, sve vijest o sigurnoj sm rti! Liječnik nemipuste osnove usijanih glava, koje na­ losno reže živo meso, ali se iz njegovih usta ne čuje uzdah, njegovo oko ne slonjene jedino na svoj ljudski sok i nauk, napisaše o tome čitave hrpe pozna suze I Čedno priznanje, da je knjižurina, da na koncu, podučeni gor­ pri tome nastojao misliti na nešto kom kušnjom, bolno priznadu, da ne sasvim drugo! ugla više ništa valjana, tvrda. T aj bi Pa gledaj g a u drugim njegovim , sveti lijek — a sneba je sišao — bio isto tako priprostim, ali lijepim, privlaćivim činima! N ije li lijepa, i ako pri­ podesan za svaku našu bolest, a učinak bi mu bio taj, da bi Čovjek na svome prosta, ona njegova zahvalnost, onaj njegov^seoski dar, kojim se godim ice zemaljskom utreniku susretao manje boli, manje nesreča. A k o si čovjek mi­ sjeća svoga dobročinitelja? T vo ja se saon, svakako složit ćeš sa mnom duša, koju instiktivno privlači sve ono, što je zapravo uzvišeno, lijepo, zalju­ ovako : Manjak ne bio takovih plem e­ nitih, rajskih duša I R asli na drvu 1 na bila, a da sam ne znaš kako, u toga �Hr 12. D upm tren i seoski Župnik. kamenu! Hiljadili se na dobro i utjehu jadnoga čovječanstva! A koliko je od njegove Čiste lju­ bavi i skrbi daleko zabrinutost i skrb liječnikova za bijedne bolesnike! Onu prvu gaji i podržava Žrtva, sveti sa­ moprijegor, taj melem i najgrgjoj rani, a ona druga traje dotle, dok traje sebičnost vlastita korist, na kojoj sloni. Pa takovim plodovim a ragja ta kleta sebičnost u ljudskoj zadruzi? Svakidašnja žalosna kušnja, krvave utakmice, teška borba, žalosne žrtve i preveč jasno o tome govore. Spomeni jo š spasonosan upliv neznatnoga svećenika na paprenu narav glasovitoga liječnika. Iskrena nježnost, kći stoj ne krjeposti, im ade u sebi neku tajinstvenu silu, koja se lako oporu, oholu dušu protegne. Pred krjeposnom dušom ponikm: će, makar proti volji, i zlikovac. S početka ga nehajno otpušta. Nema nade — taku bar v eli — da bi ga ozdravio A li ga nekako zaokupio taj prosti seoski župnik, one njegove jednosta riječi 2aćavlile mu se u glavu, zamislio se nad onom neobičnom vedrinom, dočeka glas o skoroj smrti. Čovjeka poklopile čudne m isli: D a je taj ne­ poznati, neznatni starac jači još od njega? D a je u njemu jača duša, tvrgja volja ? N em og u će! i ako onaj unutarnji glas, koji meće te upite, daje naslući­ vati, da je to baš tako. Htjede kušati. Pokuša, i na koncu morade priznati, da je svladan! Zabilježi i ovu." Mirno, vedre duše prima starac vijest o skoroj smrti. Crna g a vijest ne uznemiruje. Spreman ide u susret svome koncu. T ako jaka duša neznatnoga seoskoga župnika, Str. 371. kojemu sva slava bijaše njegova skromna župa, njegova brojna siromašad, savjesna skrb za duševno spasenje povjerenoga njemu stada. A kako je pri zadnjemu času onome svjetskome velikanu, koga je kroz toliko vremena pratio sjaj. slava i počitanje ljudi? Teško, veoma je teško toj gordoj duši. Pusta glava puna, ali koja hvajda, kada je srce pusto, prazno ! Osjeća grubu, tešku osamljenost, majku očaja, koji mu opet pred oči dovodi — strašnu smrt. I pred tom slikom, užasnom za Čovjeka onake ruke, trga se zdvojno, ali bez nade, da će joj izbjeći. Bez n a d e! I sada i poslije 1 Stavimo, da je taj čovjek, Čemu se megjutim ne bismo smjeli čuditi, posegnuo »a revolverom i probio tjeme, bi li bio j. ' iq junaštvo ? L a k nama na to odgovort Mi bismo kazali, a s nama bi se sva misaon čovjek punim pravom složio, da je počinio naprosto kukavno dje'o, dćistoino niska strašivice. Tešk veoma teško bijaše toj gortk j iriuši, a oblakša joj samo onda, kada ga ueznai.nl seoski župnik privede k onome nepresušnom vrelu, iz kojega obilno crpaše čist napitak za onu veličinu, pred kojom se v eć prije bijaše sagnula gorda duša nepobjedivoga li­ ječnika. jo š jednu, pa da zavežem. A kako to, da je onaj seoski župnik bio toliko jači od glasovitoga liječnika? Odakle je crpao one izdašne moći za svaki, pa i najgori slučaj u životu ? Duša, sveosve odana Božjoj volji, lako će prebrditi i najveće neprilike junački će podnijeti i najsilnije udarce. Zna ona, da je sve, što se u svijetu dogagja, upravljeno jednoj svrsi. A ta se lje ne premašuje. �K o je papa ? Stalnu miru, pravoj veličini temelj je krjepost, a ova opet sloni na vjeri. Nije kud kam o! R e d a je priznati: bez vjere nema stojne, prave krjeposti. Danas se na žalost vjera zameće, a na njezino se mjesto diže kleta oholost. A kada njoj izvor očepi, usahnu u korjenu sve krjeposti. Ohol čovjek ne priznaje nikoga nad sobom; sam je sebi dosta. Zam eće svaku vlast: sam je sebi gospodar. D ru goga pozna samo onda, kad mu je od koristi. O n nema iskrnjega, ako mu nema unosa. T o je prava kuga u ljudskome društvu. N ego sve je to šalni posao, dok Br. 12. se ide niz vjetar, ali kako biva kada se okrene uz v jetar? K ad udare tuge i nevolje, nesreće i bolesti? A reda je i to kušati, ta to nam je prćija na zemlji. Gdje onda da se nagje boli li­ jeka, nevolji utjehe? Zato je oholici konac - očaj. Vjera, samo vjera može da nas spasi v eć i na ovome svijetu. Neznatni seoski župnik. koji slomi oporoga Dupujtrena, vjerovaše, i zato znadijaše zašto trpjeti i podnositi, poznavaše svoju svrhu, svoje dužnosti. T o g a čeličilo, to ga dizalo visoko nad dušama, koje toga nljesu znale, jer nijesu — vjerovale 1 K o je pap (Svršetak.) U z duhovne blagodati ' jo š mnoge i tjelesne, koje ni svoj izvor imaju u ovoj dragocjen stijeni. Nem a naroda, nema puka, koji nije osjetio i ne osjeća dobroćinstv one visoke svećeničke moći, koja zgodno pritjeĆe u pomoć svim potrebama dru­ štva, od štete g a čuva, red u njem uzdržaje i ništa ne propušća, čim bi g a obranila i podržala. Predmetom najveće i neiskazive skrbi uvijek bijaše sv. stolici svetost ženidbe. O čuvanje neopozovivog zakona Božjom rukom pisanog o nerazrješivosti braka mora se pripisati jedino revnosti papa, koji usprkos postojećoj premoći i bezbožnosti ništa nijesu poštedili, da suzbiju nedozvoljene ženidbe nekih ras­ puštenih vladara, koji pokušaše rastaviti i razriješiti ono, što je B og sastavio i svezao. Samosilje viših i nepodložnost niži ’ gso vije kobne rane za društvo, jer |зг? drugo ide za tim, da ga razvrgne razraši; а da se samosilnik obuzdr _>ez da se učini drskim pod­ ložnik, a da ovaj posluša, bez da po­ stane robom gospodara, koja to vlast i ugled može učiniti, do li jedino vlast rimske stolice? Strijele crkvenih kazna, kojim ona od vremena do vremena udaraše ohole g lave velikaša i krŠitelje zakona, kolikogod bijahu strahovite, ipak nikad ne namjeravaše razrušiti, nego uzdignuti; nikad ubiti, nego ozdraviti. »Papinska izopćenja,« kaže jedan mudri pisac našeg doba, »ne nanose nikakve nepravde gospodstvu naroda, naprotiv istaknuvši ga u nekim stvarim a, ukrotiše g a na njegovo vla­ stito dobro, koje ne poznavaše p r ije ; učiniše g a pred ljudima časnim : pošto iz brisaše s njegova Čela stan mu živin- �Uf. i i . K o je papa ? ski značaj, a utisnuše značaj preporoda«. A zar ovo nije velika dobro ? B og bi dao, da g a upoznaju svi oni, koji su pozvani na vladanje naroda! A h koli bi onda sigurniji bili oni, koli sretniji njihovi n a ro d i! N e slušaj glasa onog lažnog filozo- S^- 373 - društvo duguje sv. stolici. Pa ako ti je još malo, pregledaj, ako je moguće, sva poduzeća otaca papa: i razabrati ćeš, šta učini Leon Veliki za obranu i slobodu Italije proti Atili, tome biču Božjemu; šta Grgur Veliki proti kra­ ljevima Longobardskim, dok ih je oda­ fizma, koji s jedne strane laska vlada­ lečio od Rima i protjerao iz Italije; a rima, pokazujuć im prstom u svećenstvo mimoilazeć Ivana V I. i V I I , Grgura II. kao najvećeg protivnika njihove kraljev­ i III., kojima se ima pripisati, da sila ske vlasti ; s druge strane dovikuje varvarska ne navali na glavu svijeta, narodima, da su vladari njihov neublabaci pogled na Pija V . i glasovitu Živi neprijatelj ; nego slušaj onaj pra­ bitku kod Lepanta, koja je nepobitno ved ni glas, što s Petrove stolice po uzrok muhamedanskog pada u E vro p i: svemu svijetu odjekuje: »Narodi, po­ i požnali ćeš, da ta slavna pobjeda štujte svoje vladare I Vladari, i--d 'flieduenicima Muhameda bijaše djelo опц^ 'ikog pape, kojemu svoju sigur­ svoje narode?« N e vidiš H dakle jo š kolika dobra proizlaze od Petrove nost cijelo kršćanstvo ima za hvaliti. stolice? A k o Želiš i više j tome znati. Čitaj, promatraj, ispituj rne premudre K olik1, dakle narodi i puci duguju zakone, koji od nje potj< ču: i !jct ćeš str: sv Petra? Hoćeš li se začudt, od kolike su koristi koli za enstvo kad ti bi : .n, da ova dragocjena stijena toli za puk, one papinske slanice uz duh- iu vlast zdiužuje jo š i vrenamjenjene utvrgjenju crkvene stege, meir popravljenju ćudoregja, sigurni Ajme I ajm e! kakova mi vika dara, miru država i svemu onomu, što dopire do ušiju? K ako strahotni glasovi sačinjava, uzdržava i upravlja ne samo dižu se iz tamnog bezdna ! kršćansko, nego uopće državno društvo. T a vika, ti glasovi jesu odjek Hoćeš li jo š ? Promotri tolike ustanove pobožnih mjesta, bolnica, sirotišta, ko­ zlobne nadrimudrosti, koja mrkim okom legija, koja postoje kroz više vjekova gleda visinu i slavu Potrovih našljednika. Ah, dobro razumijem te strahotne ne samo u Italiji, nego u cijeloj Evropi, i upoznat ćeš u tom revnost rimskih g la so v e ! T o su glasovi bezvjerstva i papa, koji tim načinom pritekoše u bezbožnosti, koje podaprte klevetom i pomoć bijednom čovječanstvu, da ga potvorom, divljim zubom grizu vre­ menito gospodstvo pape, da — kad bi pridignu, naobraze i usreće. Još hoćeš? bilo moguće — tim sruše i njegovu Pogledaj samo b ez svake strasti one premnoge redove, koji su cvali uvijek duhovnu vrhovnu vlast, a sa prijesto­ i svagdje, kam o ne dopre prevrat, ljem vremenitog gospodstva da obore zanešenost i bezbožnost, Što pod mač i stolicu sv. Petra. S toga me takvi glasovi ne porazuju, takova vika ne okreće najsvetije i najkorisnije stvari i uvidjet ćeš koliko samo u njima ljudsko plaši; naprotiv ta laž i kleveta najbolje �Str. 3 7 4 - K o je papa? mi рокагије smiješnost njihova mud­ rovanja, najočitije mi razjašnjuje istinu. Daleko sam od toga, da prosim dokaze, koji slavodobitno opravdavaju vremenito gospodstvo p a p a ; je r je ono bilo gledom na vrijeme, od kad se je posjedovalo, bilo gledom na način, kojim je zadobiveno, više nego ijedno drugo samo po sebi opravdano. N e ću istraživat onih vremena, kad su pobožni vladari darivali sv. stolici sela, gradove, zemlje, vojvodine i pokrajine; ne ću prevrćati listina, ispitivati povelja, da dokaŽem. kada i kako su postali Petrovi našljednici gospodari toga, nego samo hoću, da vam o tom pred oči stavim jedno divno djelo one vječne Timiidnosti, koja prema pogrebi i vremenu daje Crkvi čvrstih i moćnih sredstava, kojima može uzdržati i obraniti svoju sigurnost i jakost, Zna n. da kra­ ljevstvo Kristovo nije d av а svi. j e t a ; ali znam i to, da je i ovom svijetu. Znam, da C rkva, to velebno djelo Božje mudrosti i dragocjeni plod muka Boga-Čovjeka. ne stoji pod ze maljskom silom i moću, niti je ljudske ruke upravljaju i da ništa manje nije lijepa u tami podzemnih zabiti, nego i u sjaju veličajnih grad ova; ništa manje slavna u borbi, nego i u pobjed i; u progonstvu, nego u m iru; u oluji, nego u tišini. S tog a se Providnost poslužuje stanovitim sredstvima, kojima bez ikak­ vih čudesa hoće da nam pokaže, da ona bdije nad C rkvom i da ona djeluje na njezino uzvišenje i slavu. K a d je tome tako, šta se onda protivi, da vidljiva g lava o ve C rkve ne sjedini sa mitrom trokrunu, sa biskupskom palicom kra­ ljevsko žezlo ? U staroj sinagogi, koja je bila slika sadašnje Crkve, vidimo u Br. 12. jednoj osobi ujedinjene dvije v la s ti: svećeničku i d ržavnu; tako bijaše Moj sije vog ja i svećenik svog n aro d a; vrhovni svećenik i sudac u narodu izraelskom bijahu Helije, Juda, Jonata i Šimun M akabejac. Zašto takav ne bi m ogao biti i kršćanski veliki svećenik ? Ima li u evangjelju kakva proti tome zabrana ? Ja ju nigdje ne nalazim ? Brani li predaja posjed vremenitih do­ bara Crkvi, a njezinom vrhovnom pa stiru vremenito gospodstvo ? Opažam čak od apoštolskih vremnna, da je C rkva posjedovala i imala u zajednici ona dobra, koja revni kršćani polagahu pred noge apostola ; a nepobitni dokaz , iest kobni slučaj Anauije i Safire. O pada ni u vrijeme najžešćih progona ne bijaše C rkva bez stalne imovine ; a za to mi daje sjajno svjedo<nnstvt лај Konstantinov zakon, •) ko oareg uje, da se povrate Crkvi sva na dobra, koja joj ote pohlepnost poganskih careva. Idući pameću dulje iz vijeka u vijek, vidim, gdje se umnažaju invanja, podižu nove C rkve i oltari, rastu posjedi, množe crkvene nadarbine, opskrbljuju biskupije, i malo po malo u Crkvi odsijeva obilježje vremenitog gospodstva, kojega vlast od V . vijeka vrše pape. Sami carevi, ni sami ne znajuć zašto, kao da više ne mogoše ostati u blizini vrhovnog vladara Kristova kraljevstva, ostaviše Rim i na Istoku podigoše svoj prijestol. ’) »Sve, tlo po pravu »pada na crkve, bilo to kuće, posjedi, njive, vi tovi, bilo Sto mu drago drugo, Sto spada na njihovo vlasništvo ni najmanje oštećeno, nego u svojoj cjelosli zapo- �Br. 12 K o je papa ? Nije li ovo jedno djelo one Pro­ vidnosti, koja čuvaše za Petrove nas­ ljednike vremenito gospodstvo, koje radi ohladnjelosti vjernika imagjaše biti časna potpora duhovne vlasti, jaka zapreka proti širenju krivovjerstva, nerazrješivi vez za jednoličnost crkvene stege, nepobjedivi štit proti premoči i tlačenju, otvoreno i sigurno zaklonište za potrebe onih bijednika, koji u Rimu, poput starih Izraelaca, nalažahu grad Str. 375. utočišća. On je grad utočišća, jer u njeg dolaze iz svih krajeva i podneblja ljudi svakog stališa i vrste: U njem je biskup, koji krivo svrgnut sa svoje stolice, po tucaj uć traži zakloniš ta ; a gdje ga nagje ? u Rimu. U njem su svećenici i duhovni pastiri, koji protje­ rani iz vlastite postojbine, prisiljeni su bježati iz grada u g ra d ; a gdje su ipak sigurni stati nogom? U Rimu. U njem su redovnici raznih redova, koje je bezvjerstvo i bezbožnost iz vlastitih im utočišća ? kuća prognala; a oni nesigurni u svojoj A zar se ovo ne vidi u naše dane *) razvijeno i sasvim ispunjeno ? domovini, kud bježe, gdje se ustavljaju .3 Bi li mogao papa danas, kad bi bio Čiji U Rimu. U njem su nesretni vladari, tavice i kraljevi, koje duh nevjerpodložnik, vršiti s potpunom globod prevrata zbaci sa zakonitog pod okoin svog gospodara onn vrhovnu noat prijetio a gdje na zemaljskom krugu vlast, koju ima nad podložnicima jednako kao nad vladarima? Bi li m ogao opome­ ovi prog i nalaze zemlju, koja će ih u zušt rimiti ? Ah , jedva su bacili nuti, popraviti i kazniti, kako dužnost svo uzni gled k ocu svih vjernika, iziskuje, opakog avjetovn:aka i iblažljivog crkovnjaka? Bi li та ц .. tko i već im on ruža očinske ruke, bodri s dobrim uspjehom prepriječiti krivi ih, krijepi 1 poziva, da im se smiluje . .. nauk i bezbožnost 3 Bi li mogao . . . ne a gdje ! L Rimu. Rim je opća domo­ idem dalje s mojim mislima, znajući da vine. jer tu svako nalazi u općem ocu Božjoj providnosti ne bi manjkala i sve, što mu je nužno. Stoga se duhom, ne možeš li druga sredstva, kojim će usprkos naj­ jačih suprotivština neozlegjenu uzdržati osobno, požuri u Rim, ako želiš razu­ mjeti, ko je papa. Divi se u Rimu duhovnu vlast Kristova namjesnika; ali ле prestajem se diviti onim višnjim onim veličanstvenim spomenicima, po­ odredbama, koje prije toliko vjekova dignutim na čast B ožju ! Oni ti živo postavi Providnost gledom na vele ko­ kazuju, do koje je visine doprla bogorisno i da reknem nužno vremenito ljubnost otaca papa. Divi se onim bogatim knjižnicama! one ti govore, gospodstvo pape; ne mogu, da se ne kolika je bila ljubav rimskih papa za radujem i ne blagosti vam Gospodina, što je sveti grad, u kom stoji Petrova znanosti. Divi se onim muzejima i stolica, svakom narodu i plemenu grad zbirkama 1 one ti spominju, koliku su sklonost na lijepe umjetnosti imali Pitac o»e г»»pravice pisto ju je prije rimski biskupi. D ivi se ! . . . Divi se osvojeiija Rima; p i stoga i govori ovdalen dalje svakom brežuljku, proleti svakom uli­ o Rimo km »ono vrijeme prijesiojuom gradu i com toga časnog grada, sve ti govori zemiljikog gnapodclvi papina. Zato ne i li du­ o darežljivosti, moći i veličini tolikih bom prenosi u oue sretao d*ue. (Op. рг.) �Str. 376 K o je papa ? papa, koji ništa ne ostaviše, da g a uzveličaju i slavnim učine u cijelom svijetu ! Premda ti sve ovo dostatno kaže, u što su pape uložili svoje vre­ menito imanje, ipak ne zaboravi, da je Rim dopro do tolikog stupnja veličine, ljepote i slave poglavito po Petrovoj stolici; jer je po njoj postao glava svega svijeta, a jo š više po kršćanskoj vjeri, koja doklegod se prostire, dotle Rim pruža svoju vlast. Pa kad je tome tako. šta se jo š u buduće može slutiti 0 toj slavnoj prvostolnici? Hoće li se ona uvijek održati i ostati posjednicom one nepogrješive stolice, po kojoj je bila i jest majka i učiteljica svih crkava s njom sjedinjenih. V elika tajna zastrta, o kojoj se samo i; prošlosti može u budućnost nagagjat : čudnovato naime djelo Providnosti, koja postaviv u Rimu Petrovu stolicu, postavi 1ijedno 1 stolicu prave nauke, su d ište rćcanstva i prijestolje vječnog svi ištva I P a zar mi ne daje ovo povoda a tebi, 0 Rim e, slutiti, pače vjerovati, da ćeš do zadnjeg dana svijeta Siriti p; tko dva mora, koja te okružuju, tvoje ma­ terinske ruke, da njima grliš narode, što iz daleka dolaze, da čuju tvoju nauku ? Promišljam na burne dogagjaje 1 vjekove, koji davno prohrliše, ali unatoč tolikih d ogagjaja i vjekova vidim, da je P etrova stolica jo š unutar tvojih sedam brežuljaka. Divljaštvo, okrutnost, nasilje i haranje čestokrat kušahu lišiti le tolikog dobra; ali m akar se oni toliko puta uzradovaše nad materijalnim ruševinama tvojih ve ličanstvenih zgrada, ipak se nikad ne mogaše po veseli ti nad padom one sto­ lice, koja hrabro odbijajuć svaki udarac nepomično stoji u tebi. Bezumna nadu Вг. 12. tost jednog nadrimudraca nedavnih dana upre sve sile, da protjera iz tvoje sredine tv o g pastira i tv o g oca, g o v o ­ reći lugjak 11 svom s rc u : ako se udari pastir, raspršit će se stad o ; ako se oduzme kormilo, potonut će lagja ; ako se iz Rim a isijera papa, raskatoličit će se svijet, — o va ohola zanešenost do­ vede ga dotle, da spusti svoju sveto­ grdnu ruku na dvojicu velikih papa. Kolikogod oplakivao ti, o Rime, okrutno za točenje, nedostojno zlostavljanje i samu smrt u sužanjstvu tv o g a milog Pija V I.; kolikogod ti se ponavljala silna žalost, kad ti uprav iznenada ngrabiše i Pija V II.: ipak uz sve to ti ne izgubi, nego si naprotiv zado­ bio v u slavu u odvažnosti prvoga, a u pros nju drugoga od ove dvojice neumrlih papa, koji ti bijahu iza tuge i suza po v o l neizrecive radosti, a tv o ­ jim išm:ш .а а predmet razočaranja i sramote. lJa, predmet razočaranja i sram. te, er samo ova dva povjesnička čina >iatno pokazuju koli beskorisnost ..oožnićkih pokušaja proti Petrovoj stolici, toli čudnovato odregjenje Božje providnosti, koja hoće, da bude ta stolica u Rimu, i već devetnaest vje­ kova štiti ju i brani u Rimu. Dokaz od devetnaest vjekova doista mnogo dokazuje, a po tom daje mnogo slutiti o tebi, o sretni R im e; daje slutiti više, nego što rekoše stari tvoji sin o v i; a ta slutnja slavi te, da si onaj vječni grad, u kojem ne će nikad uzmanjkati vjera Petrova. Ma hoće li zbilja biti tak o? Pokloni se, o čovječe, velikoj tajni, koja se krije u Božjim odredbama. Dosta ti je znati, da je Rim od toliko vjekova do današnjeg dana bio i jest Petrova prijestolnica, središte jedinstva, �Вг. [2. К о je papa? glava katoličanstva, učitelj istine; a pom islivši: gdje je papa, tu je prava Crkva, to je onda nepogrješivo, da kao što ova, tako će i on opstojati do konca vjekova; i nikada niti Crkve niti pape ne će nadvladati vrata paklena. O vo je rekao Bog-Čovjek, a BogČovjek ne pogrješuje. O vo je obećao Isus Krist, a obećanja Isusa Krista ne pofaljuju. Š ta dakle želiš više da razumiš, ko je papa ? Poznata ti je njegova vrhovna vlast nad cijelom C rk v o m ; njegovo dostojanstvo, kome se nijedno ne može izjednačiti, očito ti je ; veličina njegove moći, koja s neba ima početak i na nebu granice, nije ti sakriveni njegove prednosti i povlastice rtu-uijmi su ti ocrtane. Pa ćeš me još p itati: ko je papa? N e ćuti više mene, nego nančitelja sv. Bernarda, k<ji ti ukratko pred o ii stavlja sve one. što * im se ja do sad trsio razložiti. Piše 1 svom učeniku papi Eugeniju III » L id er, da malo pomnjivije ispitamo, ko si ti i ko ga predstavljaš u Crkvi Božjoj ? K o si ti ? T i si veliki svećenik, na, biskup, poglavica biskupa, baštinik apoštola. T i si po tvom prvenstvu A b el, po tvom upravljanju Noe, po tvom patrijarkatu Abraham, po redu Melkisedek, po dostojanstvu Aron, po ugledu Moj sije, po sudstvu Samuel, po tvojoj vlasti jesi Petar, po tvom poma za nju jesi Krist.« T ako govori o papi spomenuti nauČitelj. T i dakle više ne pitaj, ko je papa i ne budi jedan od onih bezumnika, koji se pokazuju, da ne poznaju pape, samo da g a ne štuju i ne slušaju. N ije li tako ? Zaključujući, pitam te, jesi li osvjedočen, da je papa vidljiva g lav a Crkve ? Moraš biti osvje­ Str. 377. dočen, jer ko ne opći s papom, taj se ne nalazi u pravoj Crkvi, a ko se ne nalazi u pravoj Crkvi, taj nije s Isusom Kristom. Još dalje: jesi li osvjedočen, da je papa po svome prvenstvu otac svih vjernika ? Moraš biti osvjedočen ; jer ko se diči, da je sin, ne može se izmaći posluhu prema ocu. Nije ovo d o sta: jesi li osvjedočen, da je papa po svom ugledu Mojsije, po sudačkoj vlasti Samuel ? Moraš biti osvjedočen, jer onaj, koji ne će da s mrmljaj učim Židovima pogine, mora biti poslušan prema naucima papinim; a moraju «e pariti oholi Sauli, da se ne protive rtovima papinim, ako ne žele podleći .strahovitim udarcima srdžbe Božje i lišiti vječnog kraljevstva i života. Još nij ista: jesi li osvjedočen, sve u kratko avši, da je papa Kristov nai ifisnik Božji zamjenik na ovoj zenil J Moraš biti osvjedočen; jer ko bluša papu, sluša B og a ; ko prezire papu, p ire B o g a ; i ko tiče u papu, tiče ' najdražu ženicu očiju Isusovih. J jsi U dakle razumio i osvjedočio se, ko je papa ? K ad si razumio, to nazrijevaj u njemu onoga, koji jest i kao takvog slušaj g a i poštuj, te prostrt pred nje­ govim časnim nogama javno posvjedoči: Ne priznajem ni Grka, ni Armenca, ni Kalvinijana, ni Luterana, ni Janzemjana, niti ikoga, koji nije sjedinjen 3 tobom, 0 sveti oče, za m og brata po vjeri, niti može bit moj, ako nije združen s tvojom stolicom ; je r ko je rastavljen od tebe 1 udaljen od tvoje stolice, izvan je kuće, jest bezbožnik, odbačenik i izgubIjenik, koji stoji nad svojom propašću, a ne vidi svoje neuklonive nesreće, �Str. 378. C ar K arlo V eliki i Wittekind. pošto ne vidi da ključevi u tvojim rukama jesu ti od B og a dati, da njima otvoriš nebesko kraljevstvo onome, ko Hr. 12. te sluša, a zatvoriš onome, ko te ne sluša i ne poštuje. pQ 0 к . Čini R . M. priredio fra L . Car Karlo Veliki i Wittekind. U W estfalskoj, tam o, gd je se bistre vode R uhre i Seme u ubavoj dolini sastaju, tamo je na jednoj od najljepših točaka visokoga Ardez-gorja starinska gradina Hohensyburg. Hohensyburg bijaše poznat na da­ leko u stara vremena, kada je car K arlo V eliki dugotrajne ratove vodio s moćnim i prkosnim Šasima, što se neprestano s nova podizahu, da sbace sa sebe jaram franački, kao što i jaram kršćanski, n ebtiju ći nositi nijed noga ni drugoga. 1 tako se opet nekom sgodom Šasi bijahu podigli pod svojim h brim vodjom W ittekindom i utvrdili u Hohensyburgu, kad se u dolini izpod grada zablistaše franačke sablje i kacige. Nije dugo potrajalo, a dolini od­ zvanjaše od silnih udaraca, što padahu tamo i amo. Boj bijaše vruć i dugotrajan, nu napokon morade podleći šaka Sasa ogromnoj većini franačkoj. — K a d je zamnila bojna vika i p o ­ hvatani neprijatelji svezani na zemlji ležali, pitaše car K arlo veliki, da li je uhićen i W jttekind. K a d mu rekoše da nije, kažu d a je tada rek ao: »Doklegod njega ne uhvatimo, ne će biti mira u zemlji.« A li W ittekind uteče, te se utvrdi u drugom svom tvrdom gradu Marsburg zvanom (danas Obermarsberg). C ar K arlo V eliki bijaše pravo r e k a o : hrabri naime i mogući saski vojvoda W ittekind mnogo mu jošte jada zadade. Nu predjimo vrieme dugih bojeva. I opet se C ar K arlo V eliki nalazio u zemlji saskoj. B io je upravo Božić. U ponoći našao se pobožni car sa svojom vojskom u svom carskom dvoru u Durenu, da proslavi rodjenje božan' fin ija mira. D ošao bijaše čas sv, рг sti. Divno moraše biti po gle­ dati, k. ' veliki car pristupa na čelu svojih h ti knezova k stolu Gospod­ njemu, ta Ini rimski car, ali ujedno porn/ni i pobožni sin sv. Crkve, kojoj bijaše on braniteljem. — Sv. pričest se svršila, te iza duge srdačne .hvale ostavljaše car K arlo Veliki crkvu usred duboke pobožne šutnje. Najednom stane pred njega kru­ pan, silan čovjek, u prosjačkom odielu, i pruživši ruku, moljaše g a za milostinju. 1лсе si bijaše pokrio prostranim šeširom lugaste boje, da g a se ne pri pozna. A li u cara bijaše oštro oko. Spaziv г а iz pružen oj desnici brazgotinu od rane, što ju neki od hrabrih carevih vojnika zadao bijaše pričinjenomu pro­ sjaku, pogleda car oštro prosjaku u mrko lice i divlje oko. T o bijaše W ittekind, saski vojvoda, carev ljuti neprijatelji — »Wittekinde, vojvodo saski, zar ti ovdje I — f �Br. 12. C ar K a rlo V eliki i Wittekind. C ar Karlo to reče s tolikom blagošću i mehkoćom, da je W ittekind uvidio, kako je nestalo svake Ijutitosti medju njima, pak se i on s pouzdanjem caru odkri Djetešce Isus htjede ne samo Francima, nego i Šasima mir donieti. »Jest, silni gospodaru franački, srdce tvoga mnogogodišnjeg neprijatelja sada se je promienilo. N e znam, šta me je gonilo, da dodjem u vaš tabor, te tuđe budem prisutan kod vaše službe Božje. Nu ja sam morao poći za glasom, koji me je nukao, D a me paka ne upoznate, obukao sam se kao prosjak. Ja sam sve vidio, pak te sada molim da mi kažeš, kakva su to otajst jiu vi slavite, osobito, *ta je ono liepo djetešce, Što no g a svećenik uzimaše s oltara, te stavljaše na srdce tebi i tvojim, a djetešce ae tebi i većini tv o ­ jih sladko prigibalo, a od ih se odvraćalo •. U z prijazan smiešak car kimnn g lav o m ; 011 je odmah uvidio, da je maleno djetešce Isus učinilo čudo, pretvorilo vuka u jaganjca. S neizkazanim g a veseljem pouči car sam o Str. 379. prvim istinama vjere, a tada ga ргеdade vrlo pobožnu svećeniku, da ga dalje poučava. Stari Saksonac primi sladko kr­ šćanski nauk, te ne prodje mnogo vre­ mena, i on prigne svoju oholu glavu pod sv. krst. Od Wittekinda postade dobar kršćanin. Još i danas čitati je na jednome mjestu visokoga briega >Pofta vestfahca« kod Mindena nadpis : »Krštenje VVittekindovo*. U dolini pako na podnožju drugoga briega, stajaše nekoć W ittekindov grad, nedaleko od mjesta, na kome se od skoro diže pri jatna katolička crkvica. W ittekind pako, čije se kosti na­ đene nokopane u nedalekom Engeru, ostade r u uspomenama svoga carskog učitelja čitav živ o t; od one preznaineoil noći ne prestade se on kla-’ iati Đji ješcu Isusu, pak mu se i danas Manja u slavi nebeskoj. Wittekindova se slika nahodi i u sjajnom mozaik: nad priestolja u crkvi Srdca Isusr u Bozenu, te je tamo Wittekind zastupnik euharistički za 9. stoljeće i za sjevernu Njemačku. Broj 910. N a z n a n j e i r a v n a n j e p p . 00. g v a r d i j a n i m a i 00. ž u p n ic im a p r o v i n c ij e B o s n e s r e b r n e . Sv. o. papa Pio X . milostivo je dne 7. pr. mj. dozvolio vrhovnomu starješini našega reda, preč. o. fra Dioniziju Schuleru, da se ove godine na blagdan bezgrješnoga začeća bi. dj. Marije, pod tim naslovom glavne po­ kroviteljice franjevačkoga reda, u svim našim crkvama može puku podieiiti papinski blagoslov s podpunim oprostom i pod običnim pogodbama, što se svim vv. 00. dušobrižnicima naše provincije radi ravnanja stavlja na znanje. Sarajevo, dne 23. studenog 1904. F ra D a n i e 1 B a n . provincijal �V i e s ( V it. o. fr a J u li m ir Jelenid,) član naše provincije, koji se na peštanskom sveučilištu u bogoslovnom fakultetu usposobljuje za doktora sv. bogoslovlja, položio je dne 14. pr. mj. s j e d n o ­ g l a s n i m o d o b r e n j e m prvi strogi izpit iz bibličkih nauka. Mladomu i poletnomu našemu bratu od srca česti tamo i toplo želimo, da i na daljnjim izpitima prodiči svoju majku provinciju, koja veliku nadu u njega p o stavlja! {Proslava Im dkulate u zavodu Л* m ilosrdnih sestara u Sarajevu.' Dne 2 i.s tu d . ove godine prirediše čč. milo­ srdne sestre u svojoj novoj Školskoj sgradi veom a krasnu i ugodnu zabave u čast bezgrješnoga zaćeča Majke Hožjc s ovim zanimivim razporedom : i. P r o s l o v . Hormann, IX . r. — Go orila Nana 2 . 0 r a t o r i j » Z d r a v o Z v le z d o m o r a « ili Ž ivo t bi. dj. Marije, u 6 dielova, za solo g lasove i sbor uz pratnju glasovira. U sboru bile učenice više i niže djevojačke škole. a) S o l o p je v a le : Gospojice Krunoslava Hormann, Eleonora pl. Hordynska, Helena K o n ig, te učenice : А л а Perković, Matilda W ilitzer, Nikolina Mijić, A n a Landa i Ružica Janež, b) P r a t n j u s v i r a l e : Gospojice Helena K o m g i Krunoslava Hormann, te učenice: Jelka Mihalić, O lga Ногmznn, A n a Land a i Marija V ostfel. Prem a Br. 12. Viestnik. Str. 380. sadržaju izmedju pjevanja iprikazivale se ž i v e s l i k e . r. Marija druge djevice u hramu. 2. Naviešćenje t n i k . Marijini!. 3. Marija pohadja Elizabetu. 4. Rodjenje Isusovo. 5. Simeon prika­ zuje Isusa. 6. Povratak iz Egipta. 7. Dvanaestgodišnji Isus u hramu. 8. Sv. Obitelj u Nazaretu. 9. Žalostna M ajka i sv. Ivan. IO. Marija u slavi. K a ko se vidi, program je bio težak, dug i raznovrstan, ali je ipak zamjernim marom i nastojanjem čč. sestara tako vješto izvadjan, da su prisutni iza sv ak o ga komada pljeskali i razišli se s najdubljim utiskom i podzadovoljstvom. (j ■ a .'setgodiln jica obstanka gim na­ z ije .) i nam iz Sinja: Redovnička država lfr;m evaca presvetoga Odkupitelja u Dalmaciji na 12. prosinca slavi pet« estgouišnjicu obstanka svoje gim­ naziji u u. U tu svrhu bit če svetčana kon rt-akademija, koju će izvesti pitonui uanjevačkog sjemeništa sa svo ­ jim učiteljima. T o je znamenito raz­ doblje tim slavnije, što je ova sinjska franjevačka gimnazija bila prva ja vn a učiona ne samo u Dalmaciji, nego u svemu slavenskom svietu. — O vu su gimnaziju pod habsburškim žezlom otci Franjevci na 12. prosinca 1854. u Sinju podigli bez vladine novčane podpore. K roz ovo pola vieka bilo je dosta raz­ nih sudbina, koje su ovu gimnaziju pratile. Bila je to najprije javn a, te c. lcr. državna, pak privatna. N a njoj je uviek predavanje nauka bilo hrvatski, a školske se knjige rabile one, koje je vlada propisala. Prije bila je cjelokupna sa osam razreda, a danas je sa prvih šest razreda. х. �Rr. 12 Viestnik. ( 0 . Ivan Santarelli,) bivši g. 1900. kao definitor povjerenikom generalovim u našoj provinciji, postao je nadbisku­ pom Urbinskim , te je osobno primio nadbiskupski palij t6. pr. inj. iz ruku stožernika Machi-ja. Našemu učenomu bratu Čestitamo ad multos an nos! [Kulturno značenje dogme B eggrjelnoga Začeća.) Ima o tome krasan čla­ nak u zadnjem ovogodišnjem svezku »K atoličkoga Obzornika«. Vriedi baš, da našim čitateljima donesemo u рге vodu nekoliko njegovih sočnih misli. K oliko se danas govori i piše o kulturi I O na je nekima mjerilo sveB ez obzira na posmrtni život ,.ma će moderna odkrića poboljšati zemaljski život. Svrha je dakle kultu ie zemalj­ sko dobrostanje. A nema 1; ona pleme­ nitiji cilj? Dobrostanje ima p ' agati čovjeka, da ostvari svoje idea’ .1 prvi mu je, da ostvari na zemlj ki evatvo ljubavi i pravice. Danas je kultura na vrhuncu, pa je li zato čovjek sretniji ? T ežk o je odgovoriti jestno. Odkuda grozni pesimizam i nihilizam, koji podgriza ljudsko družtvo ? Odkuda sdvojni cinizam, koji se smije u brk filozofima ljubavi i bratstva? Odkuda nesnosni militarizam, koji gnječi narode ? To su zar bilježi sreče? Jest, čovjek je mate­ rijalno silno napredovao. Moderna iznašašća prave su pobjede čovječjega duha. Napredovala je i znanost. Napredovalo se u humanitarnom i socijalnom pogledu. Napredovala je vanjska i obća izobrazba. Ali, je li za to čovjek sretniji ? Ako smo iskreni, red nam je odgovoriti : ne I Bieda raste s dana u dan, pridušena se kletva izvija iz prsa potlačenih, a bogatašu sve njegovo razkošje ne Str Ј&| može da napuni nutarnje praznoće. Čovječanstvom potresaju velike krize, pa ako odakle ne stigne pomoć, ne­ sreća će biti sve užasnija. A odakle da dodje pomoć ? Vidimo prije uzrok biedi i nesreći! V e ć Leibniz bijaše prorekao za naše doba veliko krivovjerstvo: naturalizam. I njegova se rieč obistini. Naturalizam nieče svaku nadnaravnost. Odatle mu i ime. Dosljedno nieče i prvobitnu nevinost i iztočni grieh, odakle nam svako zlo i nedaća. Nabavna je pak posljedica toga tvrdnja, čovjeku ne treba spasitelj, da mu шј 4 rebita milost. Naturalizam taji sve, š ladilazi prirodne sile, sve nu­ tarnje cj in je Duha po milosti, svako djelovanju božje moći po čudesima, taji vriednos svega, što prelazi živinske igom ne može obrazložiti prava dužnosti itnisla krjepostnoga života, žrtve ni amopriegora. Današnji nad­ čovjek koji baca u blato sve, što se jtia nazivalo dobro i liepo, sve, što se zvalo pravicom i dužnošću, pravednoŠću i ljubavi, taj je nadčovjek logični proizvod naturalizma. A ta logika avedj bolje zalazi u život i stvara u pojedin­ cima i družtvu sve više i više takovih tipova nadčovjeka. Pa je li moguće pomisliti pravu zdravu kulturu, pravo i zdravo dobro stanje u družtvu, gdje vlada natura lizam ? Može li naturalizam osloboditi čo­ vjeka biede i nevolje, kada taji izvor zla, odbacuje početak spasenja? T o je nemoguće? Naturalizam ne će da upozna izvora grieha niti izvora spasenja, pa onda kako da ostavi na zemlji kraljev­ �V iestnik. Str. 382. stvo ljubavi i pravednosti ? I opet nem oguće! Naturalizam taji iztočni grieh i zato s Rouseauom zove čovjeka u čistu narav. A li što da narav pomogne, kada je već sama u klici pokvarena? I zato je sva moderna pedagogika pogrješna. Koje čudo, ako su joj posljedice žalostne? Naturalizam taji dogmu o iztočnome griehu, i zato mu je dobro sve, što god je naravno. T a k o će dru­ štvo, koje može da uživa, opravdati sve moralne izgrede, sve pozive živinskih nagona, samo da služi razkošju S druge opet strane, je r naturalizam taji iztočni grieh, pogaženo m noitvc sanjari o raju na zemlji, gdie tu. ce biti trpljenja i glada, siromaštva i boli, a ne zna da su to sve S ;ire utopije, ne zna, da je žrtva, sam opriegor, zata­ jivanje jedino, što nam donekle može nadomjestiti izgubljeni raj. Od neo­ buzdana pohota, razuzdane uživanje na jednoj strani, a na drugoj opet neza dovoljstvo, jed, neprijateljstvo, nasilje. Socijalna demokracija сгра baš najvišu moći iz naturalizma, koji taji iztočni grieh. Naturalizam ne treba spasitelja. Zato s modernom filozofijom govori suverenstvu čov je ko vu : čovječanstvu ne treba Spasitelja, ono lako živi i bez K rista. Zato zabacuje milost, sakramente, Crkvu, ta to su sve organi Božje moći. O p et kobna pogrješka. Što čovječan­ stvo može bez K rista, pokazalo je u povjesti. Očaj, to bijaše zadnji vapaj duše bez Krista, a samoubojstvo zadnji čin očajnoga čovječanstva. N e služi se pozivati na dobro u našoj kulturi, jer je ona najbolje sokove primala od kršćanstva. N e da čovjek ne bi baš ništa m ogao bez B ožje pomoći i milo­ sti, ali tvrdimo, a ciela po vješt to potvrdjuje, da bez K rista čovjeku nema pravoga, njega vriedna života. Pa jer čovjek ne može biti sretan, dokle je sam u sebi razdvojen, zato ne može bez K rista uživati niti zemaljske, ша i samo malo stalne sreće. A k o dakle naturalizam odbacuje K rista, odbaci O noga, koji je ljudima i na zemlji — put, istina i život. Naturalizam taji nevidljivo djelo­ vanje Duha po milosti i vidljivu Božju moć u čudesima. Zato se ruga molitvi, zato se smije čudu. A li ako je ta smieina, onda je smieha vriedna im a siromaka bogatašu. Zato neka već nt linčuje ljubav i pravica, odlu­ čivat će pest, odpor, revolucija 1 A k o jc smiašna v era i čudesa, ako djelovanje Bc ne n ilazi ono naravi, onda B og više ije Bog, onda je ta rieČ samo rteč, bik 1 za sliepe prirodne sile, tada su kriupoit, pravica, dužnost samo pra/ne neĆi, tada — živiia socijalna demokracija i anarhija 1 Živio nihilizam I T a k o naturalizam podkopava sve temelje individualnoga i socijalnoga života, a čovjek se čudi, što nije sre tan l Radije se čudimo, što ljudsko družtvo nije već pokopano u krvavoj katastrofil — A k o je naturalizam kriv socijalnoj nedaći, odkuda da najn dodje pomoć ? I z v j e r e u n a d n a rav­ no s 1 1 Red nam je opet vjerovati u i z t o č n i g r i e h Imamo priznat^ svoju slabost za najveće c ilje : čovjek se ne može podignuti do jasne, stalne, izvjestne spoznaje vjeiskih istina, do spo­ znaje, koja bi bila zajednička svojina �Вг. 12. Viestnik, svih; ne može svladati moralno zlo niti odvratiti od sebe veliku krivicu, pod kojom stenje Adam ovo plem e; ne može održati silna boja prati 9trasti i trojnome poželjenju, Sto zasuŽnjuje i najslobodnije lju d e ; ne može ostvariti svoj najveći ideal — kraljestvo ljubavi i pravice. Zato Čovjek ima vjerovati i u s p a s e n j e . Čovjek se ne može sam spasiti, treba spasitelja. V e ć i neki plemeniti pogani tu istinu bijahu upo­ znali. Čovjek opet mora vjerovati u K r i s t a - S p a s i t e l j a . Uzalud svi napori i trudi — za narode nema dru­ g og a spasenja. Pa ako čovjek bude vjerovati u Krista-Spasitelja, Jal .tlu mu biti vjerovati u milost, sakramente. Crkvu, a ne će mu biti težka ni vjera u djelovanju Duha! Proti naturalizmu ima da ustane v je r a u n a d n a ra v D o stl 1 vidite B ožjega čuda! Baš ог ia, dinom prošloga stoljeća, kada se čin , da će naturalizam slaviti sveobeu pobjedu, baš tada pokaza se znak, koji u ćl. harmoniji spajao vjeru u nad narav nost. D ogm a Bezgrješnog Začeća jest dogma proti najvećoj hereziji našega doba, proti naturalizmu! T k o izpovieda tu dogmu, izpovieda vjeru u iztočni grieh, u Krista-Spasitelja, u čudesno djelovanje Božjega Duha. Samo jedna bijaše začeta bez grieha, milosti puna, po tajinstvenome djelovanju Božjega duha, spašena u najvećoj punoći od Krista Spasitelja. Samo jedna — Mati Božja! A ona je uzor, ona je ideal, koji čovjek ne će nikada doseći, ali mu se mora nepre* stance primicati. Čovječanstvo stenje u iztočnome griehu, ali se po KristuSpasitelju i po moćnome djelovanju Str. 383. Božjega Duha lako oslobodi grieha, lako svlada sve više i više onu obnemoglost, onu očajnu slabost, koja je nuždna posljedica usudnoga iztočnoga g rieh a! Iz dogme Bezgrješnoga Začeća čovjek mora da сгра ono, čega mu najvećma treba, — p o n i z n o s t . Natu ralizam je izrastao iz neizmjerne oho­ losti čovječjega duha, koji misli, da sve može, da mu ne treba nikoga. Toj se oholosti ljuto osvetilo. Čovjek, stvoren za veliko, plazi po zemlji i u mrtvoj materiji traži nasićenja i utjehe ! Osim т -rp*ti nam je iz ove dogme 1 u h v a n j e. A čega čovjeku više treba u doba mračnoga pesimizma i beznad skepticizma od uhvanja? uhvanja asenje, u Krista-Spasitelja? Ni: 1 je jc ; ova sladka dogma čovjeku izvor v e l i t e m o ć i. Dogme niesu prazni "simboli, one su život i moć. Takova je ova dogma I Božja Mati, hez ^rielia začeta, d ataje čovječanstvu ne samo za ideal, za uzor, data mu je kao mati, mati uhvanja, samilosti, kao jaka Djevica, koja je satrta glavu zmiji i koja stupa pred čovječanstvom kao predobitmea satanizma, kao vjestnica mira, sreće i blaženstva! — — O vo je kulturno značenje B ez­ grješnoga Začeća. Vanjska kultura bez nutarnje kulture duha i srca, bez reli­ gije, bez morala, bez načela dužnosti i ljubavi, jest prazna kultura, a od takove Čovjeku nikada zadovoljstva ni sreće. Odatle u modernome druitvu uza svu kulturu velika bieda! A za pravu kul­ turu u sadašnjemu stanju, iza grieha, kako svjedoči i žalostila povjest pogan �Rr. Viestnik. Str. 384. skih naroda, treba nadnaravnih eleme­ nata, nadnaravnoga sjemena, nadnaravne modi T reba spasenja, treba objave, treba milosti i C rkve, u rieč; treba vjere u nadnaravnost. Preliep izraz, prekrasan simbol i živa sviest te vjere 12. u nadnaravnost je st uprav u dogmi Bezgrješnoga Začeća 1 C rkva istinito i liepo nazivlje Božju Majku predobitnicom herezija. Dao B og, da Bezgrješna uništi i najpogibeljniju herezu našega doba — naturaiizam! Javna zahvala. A k o je i knd tko bio dužan javno se zahvaliti svomu dobročinitelju, to sam u istinu ja preč. o. Dominiku Assfalgu, opatu čč. 00. T rapista u Banjaluci, koji mi pri nastupu na siro­ mašnu župu darova dosta najnnždrb’h stvari, načini za kuću krevet, fl umi­ valo i klecalo, a za crkvu krasni ormar za crkveno ruho, oltar i gornji dio krstionice, za koju će se podnožje ciglom ozidati. Z a preobilna o va dobročinstva naj1bučnije mu se zahvaljujem, a Svevišnji ini stostruko naplatio ! S t r a t i n s k a , one 20. studenog I0B4 F ra r a n jo P a v la k . § 9 “ Eonac je evo godine 1304., a ima došli naših čitatelja, koji ni za dvie tri veo prošle na namiriše predplate, zato ih liepo umoljavamo, da se sjete pravice, koja ih veže na izplatu duga. " ф ! S A D R Ž A J : Slava bezgrješnom začeću. — Bezgrješno zameće i franjevačke predaje. — A legorija. Misli i čuvstva uz jaslice m alenoga Isusa. — Dupuytren i seoski župnik. — K o je papa? C ar K arlo V eliki i W ittekind. — Viestnik. Uiedjoje fra Arkangjeo Brković. Ti at a Vogler i dr. u Sarajevu. �S. Vuković Nadhiskupsko sjemenište _ S A R A J E V O . -------------Preporuča v elik i izbor: krunica, medaljicu, av. slika . zidove вв ili bez okvira svake vrati, malih slika ?:» hrvatskim natpisima i molitvama, kao Sto i stajaćih slik-, -гглдепЊ na staklu, svili i porcelanu, te kipova avnke vrsti i veličini- iz ko­ vine, drva i slonove sm jese. E azpsla malih i velikih t najkraćem vremenu d ob avlja za crkvu potrebne stvari, kao Božje gruhove. Križne putove, s v ije ć e z a oltare, barjake i t d. Dobu mož'1 •р-чНка an okvirom krasno uregjenim Pupe P iju X .. o ?g in'jetnika Medovića Napokon гн/aćilj- i svakm iotm - nioi-tum i nabožne knjige te sva izd an ja kaptola vrhbosanskog. Preporuče gg. svećenicim a velik i izbor pojaia, kolara, miaeta i birata. Častni 0 0 . F ranjevci mogu d<- . trećoredci svoje pojase i fe * - -'ovniike p u p se. . i.tiiB lk e III. reda. СХХХ*. vo ^ ,\\ : Pi. 'van Dujp' ,c .. OOOOOOOC) ,« V 0 | 8 5 Knjiga o knjigama utak u korisno štivo. ijem duh. o blasti. 1 К Х у 1 Г Х З .. teki di j. �gt«m«ljtps godim 1B82 9 Tiskara Vogler i drugovi kom anditno društvo Sarajevo. ć e m alu ša ulica 114. N a js ta rija k n jlg o tis k a ra i s te re o tip ija u B osn i i H s r t S J « r > '. - n im a , m a t e - urcdiena s n a jtr' ш л n a b a v lja n je Preporu uj tis k a n ic e --adatje z a u .v e n ik a , p o - tis k a n je n o * s je tn ic a , И Г <ao i sv ih u - .. 4 % , u ku snom tis k a r s k u s t n r U iz r a d b o m . Na s k la d iš tu s h je đ e ć e a . za žu pn e u r e d e : K r s tn i, v je n č a n i i u m r li lis t; tis k a n ic e m a t ic a k r iz ­ m anih , k rš te n ih , v je n č a n ih , u m rlih i o s ta n ju d u š a ; P r o to k o l c r k v e n o g r a č u n a i e x h ib it a . S lu ž b e n ih k u v e r a ta s a n a tp is o m : R im o - k a to lič k i ž u p n i u r e d u ili D e k a n sk i u red u u z je ftin e c ie n e, Vanjske n ooo � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski perivoj Subject The topic of the resource franjevci , religija, književnost Description An account of the resource Izdavač lista je franjevački red u Bosni I Hercegovini. Uz odobrenje redovničke vlasti urednici su bili fra Ignjacije Strukić i fra Anđeo Brković. Odgovorni urednik bio je fra Josip Markušić. List je izlazio jedanput mjesečno u sveskama od dva tabaka na latinici i na hrvatskom jeziku. Smatra se nastavkom Franjevačkog glasnika. Uredništvo je u Visokom, a štampan je u Štampariji Fogler i drug i Štampariji „Bosanska pošta“ u Sarajevu. 1914. Godine je promijenio naslov u Naša misao, a od 1903. do 1908. godine ima podnaslov Glasilo hrvatskih franjevaca, te od 1909. Do 1913. ima i podnaslov „List za katoličku prosvjetu i zabavu“. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredjuje fra Arkangjeo Brković Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Visoko : Bosanski franjevci, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902-1913 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Language A language of the resource hrvatski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Serafinski Perivoj 1904 Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1904 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2303-7741 (Print) ISSN 2712-1194 (Digitalna reprodukcija) IIIF Item Metadata UUID 2e94974f-8639-4a23-82f0-b25e943a3e71 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22578438