1 800 3 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b81ebb004aba71dcea261a5d5a3adbc8.pdf 4564cb54b867632becc7d5683052dcc2 PDF Text Text � https://kolekcije.nub.ba/files/original/daf04d8af97ade44f081b58a4a05e4f8.pdf 2bdd04e3a6688d3440adfa73c2313a4f PDF Text Text g i s e i ^ list z a šipenje pposviete m e g ja m u sli­ m a n im a a Bosni i Hercegovini. God. I. f.a k ic d o m : Prve muslimansks nakladne knjižare i štamparije (f/Iuhanosc! Baki* l^alajsžić) u flflostaru. Uredio: ]VIusa Ć a zim Ć atić 1912/ 1913. JVIostap. Š ta m p a r ija „B iser" ��SA D R ŽA J. P O U Č N I ČL ANC I . AStm: 0 društvenosti 179, 198, 244, 269. Azm zađe Refik beg-Ahmed Rašidkadić: Panislamizam i Evropa 3, 17, 49, 97, 121, 145, 169, 193, 225, 257. Bjelevac Šefika Nesterin: Odgoj i Škola 274. Catić M, Ćnzim: Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tur­ sko pjesništvo 73. Osmanlijski pjesnik Galib-dede 124, 15č, 173. Fočanin: Pojam o zećatu 19. Gjogo Husein: Kratak pregled perzijske književnosti 208, 246, 272. fiebel /. P. - Poslanik: Korisne pouke 86. Kazazović S.: Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja 231, 264. Muftić M. Hifzi: Šta je naš cilj 4. Muftić S. Firuz: Dževdet paša 5., Crna gora 25. Mulić Hamdija: Majka 8. Čast 51. U zlu se ne poništi 130. Resulović Nazif: Žena 101. Serdarević Muhamed Seid: Samopouzdanje i tevekjul 51. Istina i pravda 151. ZABAVNI DI O. P R E VF DEN E. PRIPOVIJETKE I CRTICE. Or i g i n a l n e : P bjelevac A. Hifzi: Pod drugim suncem 99, 122, 147: 2u0, 234, 266. ts Gjogo Husein: U tugjem svijetu 7, 22. Životopis jednog gjeda 83, 110, 133, lfO, 183, 215. Hamzalija: Ne bi joj sugjeno 9, 23, 59. Kanšihnvić Mirhab —Šukri: Dva života 32, 54, 81, 129, 153, 181, 210. Muftić Hazim: Mlade i stare mačke 80. Jedan život Muftić S. Firuz: Nevoljnik 17. Nerćes Ata: Gljive 55. Tukac i tuka 76. Resulović Nazif: Jaram 132. Sarajlić Šemsudin: Bijela tačka pod gajem 171, 197, 226, 260, 176. me- P J E S M E . U P ROZ I . J I ORIGINALNE: 131. Ljiljanski: Tragedija duša, ili „Bijela ruža" 86, 112, 138, 162. Mirhab: Uvehla majska ruža 6. S. Asim: Ptica 18. Tanović J.: Najljepša stranica neispisana 9. 259, H. F. —Zahirović Muhamed: Borba s tigrom 271, N. N.-Resulović M.-Mačka mladog mornara 68. Paul Jean- Poslanik: Nesretnik u oči nove godine 58. U S T I H O V I MA . ORIGINALNE: Bjelevac Šefika Nesterin: Idu dani 83. Ljubavi 213. Ali Suad- Ćatić M. Ćazim: B6 sjećanja 162. Ali Dzanib —Ćatić M. Ćazim: Vihor 59. Svlc ian Saib —Ćatić M. Ćazim: Kroz drvlje, Izbledjele bašte 105. Šekib Akif—Ćatić M. Ćazim: Lustradžija 59. Tahsin Nahid —Ćatić M. Ćazim: Megjii cvijećem 105. 103, P R E VE DE NE : P J E S ME Ćatić M. Ćazim: Vizija 7. Mystika, Nostalgija 4. Ja čekam 9. Nux 53. Iz ciklusa „Oženi" (sedamnaest soneta) 77. Hram ljubavi 81. Iz zbirke „Živi cvjetovi" (osam soneta) 98. Smrt, Kurban — bajramski kandilj, Imaginacija 131. U mom atelieru 154. Onim kojih se tiče 179. Moja ispovi­ jest 198. Kraj Neretve 263. Čelić M. Gazanfer: Njoj 16. Stara priča 58. Suze 162. Mrak 185. Domoljub: Povijesti otadžbine 4. Ferid: U sutonu 63. Karanfilaga: Na pendžeru 176. Karišiković Mirhab-Šukri: Tebi samo pjevam 11. Kurtagić Fadil: Čarobna priča 5. Mutni stihovi 62. Mis­ terij 155. Narcus: Noćna slika 183. P. S. P.: Uvehlom oleandru, Dugi čaši 18. Sirotoljub: Islamsko sirotište 147. Šairi Tešnjevi: Gajretu 170. Tane >ić J.; Akord bola 11. Ti i ja 231. Sutonski snovi 268. Tuzlanki A. 7ilkida: Tiho je 244. PREVEDENE: Ahmed Hikjmet —Ćatić M. Ćazim: Kad se je svijet stva­ rao 1 1 1 . Hamdullah $ubh—ćatić M. ćazim: Svjetlo i sjene 112. Jakub Kadri—Ćatić M. Ćazim: Osamljeni putnik 61. Mehmed Fuad —Ćatić M. Ćazim: Gajevi tuge 8. Dželal Sahir —Ćatić M. Ćazim: Spram horizonta 62. Dženab Šihabuddin —Ćatić M. Ćazim: Ovo ie sve ljubav 62. �DRAME. ORIGINALNE: Bielevac A. Hifzi: Lukavi opančar 1C5. napredak muslimana u Mandžuriji, Djelovanje kineskih muslimana u Nankingu 275. Islamska misionerska ekspe­ dicija na Filipine, Broj muslimana u Americi, Važni zak­ ljučci indijskih muslimana 276. PREVEDENE: Ljeskovčanin Hajrudin—Ćazim: Alkibijadovo pseto 55. MALE PRIČE I DOSJ ETKE. Azabagić Zumreta: Hafizova mudrust, Pametna robinja, Dobra nada, Dosjetljiv berber 185 S.: iNoširevan i hamal, Ko što čini, sve sebi 21. R. A.: Karakušina osuda 21. AFORIZMI. Balić 0. A.: Zrnje biserovo 11. Mudre izreke 19. Kasumović Ahmed Hamdi: Istočno biserje 274. Lebib: Narodne poslovice 64. Mursel Sulejman: Epigrami 273. Narcus: Aforizmi 86, 186. Rašidkadić A.: Aforizmi 113, lb3. S. F.: Zrnje biserovo 19. NARODNE U MO T V O R I N E . Arnautović Fadil: Sarajke djevojke, Duda Penjavina i Varešanin Meho 164. Balić 0. A.: U kadune Ismetaginice 11. Bašcaušević H. Fehim: Kad morija Mostar mor'ja e 275. Čavkić F.:'Za sevdahom 138. Kurtagić Muharem Muhamedov: Mustajbegoviea 65. P. Hajrudin: Dilber Meho i Fatima mlada 19. Nesretna ljubav Zlatije djevojke 87. Z D R A V LJ E. Deronja Osman: O toplini zdrava ljudskog tijela 87. Hodža: Prva pomoć kod manjih nezgoda 1*2. Tjelesna njega naše školske mladeži 22. 0 stanovima 66. Sušica — tuberkuloza 113. M. Refik: Zrak i ljudski organizam 139. Ognjuština ili tifus 350. LI ST A K. IZ ISLAMSKOG SVIJETA: Bagdadska željeznica 13. Jubilej „Polumjeseca" 67. Ismailbeg Gasprinski 116. Porast muslimana na Javi, Hazreti Omerov novac, Ramijev Pomirba muslimana i Budhista, Musli­ mani se buoe Gasprinski otvara mektebe u Bombaju 141. Smrt velikog muslimanskog učenjaka 164. Mevludi šerif 186. lrtihalidari - naim, Vjersko - prosvjetna autonomija kineskih muslimana, Bugjenje svijesti muslimanskih žena 217. Kulturnu i gospodarstveno podizanje ruskih muslimana 252. Drago­ cjenosti Sultanove riznice 253. Kulturno gospodarstveni KNJIŽEVNOST: A. H. B.: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti (Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine. Napisao Dr. Safvet beg Bašagić.) 92. Ćatić M. Ćazim: Odbjegle noći. (Pjesme osm. pjesnika Husejn Sireta) 68. Kipovi. (Pjesme osm. pjesnika Faik Alije) 165. D. Z.: M. Milinović ,,Ko je provodadžija?" 24. H.: Književni pupoljci 142. H. J.: Trogodišnji književni rad lista „Gajreta" 188, 218. Muallim: Islam i kultura 14. Uredništvo: Uspomena pejgamberova preseljenja iz Meke u Medinu, Sličice i profili 14. Ćorav račun, Muallim, Jusuf i Ismail 70. Književne studije. „Gajret" 118. Gajret, Misbah, Muallim 166. Muslimanska žena 221. Nekoliko isl. ustanova, Talasanje misli, Dječinske pjesme, Gajret, Misbah, Muallim 254. Muslimanska biblioteka u Mostaru, Zapisnici islamske prosvjetne ankete, Iz tmine k svjetlu, H vat >ka zajednica 277. KULTURNE BI LJ EŠKE: N'rodni dobrotvor, Pomognimo „Gajretu", Prva musi. nakladna knjižara 14. Za „Gajret", Hodžinske Stipendije, Muslimanski soko u Mostaru, Izložba ručnih radova i crtariia zanatlijske škole u Mostaru, Položili ispit zrelosti Odgoda ovogodišnje skupštine društva „Gajret" 25. Sti­ pendije za obrazovanje trgovaca 26. Udruženje bos herc. ilmijje 70. Musi. centr. banka, Islamski gjački konvikt, Po­ četak školske godine 71. Narodna dobrotvorka 72. Pravila bos. herc. ilmijje 93, 119, 142, 191, 223, 256, 278. Proslava desetgodišnjice „Gajretove" 166. Musi. sirotište, Kranjčevićev spomenik 167. „Gajretova" desetgodišnjica 190. Zabava u korist Muhadžira 192. Džemalov vaz u Carevoj džamimiji 2 22. Pasivitet „udruženja bos. herc. ilmijje" 278. RJEGJE UVRŠTAVANE STVARI : Nekrolozi: Osmanu A. GJikiću i Mahmuthegu Fadilpašiču. Raznu. S ureničkog stola. Poruke i odgovori uredništva. Zagonetke i t. d. i t. d.i* U drugom broju ovog godišta pogrešno su se obilje­ žile stranice rednim brojevima; na pr. prva stranica počinje kao i u prvog broja sa 1., a trebala je počiniati sa 17. i takoiedom do zadnje stranice, koja je morala biti obilježena sa brojem 40. mjesto sa 24. Dakle neka poštovani čitatelji to isprave i pogreš­ ku nam oproste. �BROJ i. „BISER" izlazi dva puta mjesečno — ----Cijena je listu za gjake, muallime 1 talebu u Bosni 1 Hercegovini god. K 3 '—, dok za ostale K 61—, a za sve ostale zemlje 10 fra­ naka. - = = BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 30 helera. R u k o p is i se ne vračaju. Neplaćena se pisma ne primaju. ■■■ G O D I N A L___ Za oglase plača se prv; put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER",Mostar (Hercegovina,) PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. 1. J u n a 1912. Vlasnik, izdavatelj i nakladnik; M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDl-BEKiR KALAJDŽIĆ. 15. R e d ž e b a 1JJO. GregjUje: Redakcioni odbor. Riječ-dvije o pokrenuću ,,Bisera“. Prestankom izlaženja našeg prvog poučno-zaba ;nog lista ,,Behara" pa privrimenom obustavom lista „Gajreta" već se je odmah osjetila neka praznina, neki zastoj u našem književnoprosvjetnom radu. Naš narod i ako je većinom nepismen,, ipak je rado što živom riječi, što čitanjem oplemenjivao i hranio dušu svoju lijepim štivom, lijepom poukom, koju su mu naši radenici na književničkom polju preko spomenutih listova pružali. A sada? Spomenuti listovi — kako re­ kosmo — prestadoše izlaziti, a naš narod time izgubi ono vrelo, kojim je svoj um, svoju već od prirode razvijenu duševnu sposobnost usavršavao, a ujedno i naši osobito mladji književnici ostadoše bez onog sredstva, pomoću kojeg bi mogli svoj duševni produkt megju svoj narod proturati i tako ga postepeno dizati kulturnom i prosvjetnom napredku kao što se i ostali narodi dižu, jer samo lijepim i poučnim štivom narod će jedan oplemeniti i usavršiti svoju dušu i tako kao svjestan svoje uzvišene zadaće stupiti u kolo ostalih prosvećenih i kulturnih naroda. I baš s toga. da bi se našem narodu pružila ta prilika, da se kulturno i prosvjetno pjdigne i ojača, a u zdogovoru s većinom naših književnika širom Bosne i Hercegovine, evo pokrenusno takav jedan list, da tako bar donekle ispunimo tu prazninu našeg kulturno - prosvjetnog rada, odnosno da nastavimo rad bivšeg lista „Behara", koji je kroz vrijeme svoga izlaženja našem narodu od neprocjenjive koristi bio i koji ga je svojim blagotvornim djelovanjem prilično podi­ gao iz onog mrtvila, u kome se je nalazio. Ovaj novi poučno-zabavni list, kog pokrećemo, zove se „Biser". Pisati će u čisto islamskom duhu, te se ne će upuštati u politička pitanja, jer stojimo na tom stanovištu, da je našem narodu preče prije dušveno prosvjetljenje i usavršenje, nego li prazna politika, koja — unaprijed budi rečeno, ne će u našem listu mjesta imati. Dakle list „biser" baviće se jedino i isključivo prosvjetljenjem i kulturnim podizanjam našeg naroda, te će pojedino gradivo donosili u čisto islamskom duhu, kako bi mogao zaći u sve slojeve našeg naroda kao i u naše porodice, gdje je još najpotiebniji, te će u svome djelokrugu odnosno u okviru programa biižljivo nastojati, da u svoje kolo okupi sve naše radenike na kulturnom i prosvjetnom polju, da tako kao kompak­ tna cjelina što više svome milom narodu od pomoći budemo, a osobito će pažnju posvećivati �Strana 2. BI SER Broj 1. lijepom i valjanom odgoju našeg podmladka po onoj: Na mladjima svijet ostaje. U kratko: Biser" će gledati da probudi našu svijest, da se već jednom maknemo s naše dosadanje mrtve točke, gdje se je mnogo pero slomilo, mnogo lijepa i plemenita ideja ugasnula, mnogo veliko djelo propalo. Svjesni svoga podhvata i zadaće, a osokoljeni srdačnim pozdravom mnogih naših starijih i mladjih književnika, vjerujemo u lijep i hajirili uspjeh našeg , Biseia", te s velikom ljubavlju, jakom i čvrstom voljom laćamo se posla, nadajući se, da nas ne će ni jedan, koji se na peru osjeća sposobnim — ostaviti u koliko može i u koliko se vjerski zaduženim osjeća, jer samo našim jedinstvenim i složnim radom moći će ,,Biser" vršiti onu misiju, za koju se pokreće, moći će odgovarati svojojoj uzvišenoj zadaći, List „Biser" štampaće se latinicom, te će donositi izabrane radove naših književnika u pjesmi i prozi, pa bili oni poučnog ili zabavnog sadržaja; razne pripovijesti iz našeg svakdašnjeg života, zatim prijevode iz turske, arapske i strane litarature (kod potonje u koliko se ne bude kosilo s programom lista); donosiće rasprave, koje zasijecaju u Islam i u naša životna pitanja i potrebe, kao i prikaze iz stranih literatura; kao i razne dogadjaje iz Islamske povjesti i iz islam­ skog svijeta, sakupljanjem našeg narodnog blaga i t. d. To u kratko napomenusmo, o čemu će se sve „Biser" baviti što se tiče samog gradiva. A sad pri koncu još nešto da napomenemo. Svaki zna, da je danas u opće svako poduzeće, svaki posao skopčan s velikim materialnim žrtvama, pa naravno i izdavanje jednog lista, a Gsobito ovako književnog, iziskuje dosta truda a još više troška. Ali mi smo se ipak na to oi lučili, čvrsto uvjereni, da će naši prijatelji suradnici, učitelji, muallimi i gjaci živo raditi na tom, da se list što više medju naš narod raširi, kao i da će naši predplatmci svojoj dužnosti odmah i u redu udovoljavati, kako bi „Biser" u redu izlazio. Šta više mi smo tako daleko išli, da smo postavili cijenu lista najnižu što može b iti: naime za muallime i gj-ke 3 K a za ostale 6 K godišnje, jer nas pri tome nije vukla kakva želja za možebitnim dobitkom, nego kako naprijed rekosmno: list „Biser" pokrenusmo jedino u namjeri, da svome narodu pružimo duševne hrane, da ga prosvjtno i kulturno podignemo, da naš podmladak valjano odgojimo, kako bi danas sutra našem narodu mogao od koristi biti, da našu familiju i porodicu oplemenimo i uzgojimo u čisto islamskom duhu i da naše književnike u jedno kolo skupimo kao kompaktnu cjelinu. Dakle to je naša na­ mjera bila pri pokrenuću „Bisera", anjegova opstojnost zavisi samo i jedino od njegovih predplatnika odnosno od same preplate. S toga mislimo i šta više uvjereni smo, da će svak svojoj dužnosti udovoljavati, a mi, izdajući prvi broj na svjetlo, kličemo: Bože daj, da „Biser" bude stjecištem kulturnog i prosvjetnog podizanja našeg naroda, da bude jedna nit, koja će nas sve u jedno kolo združiti i podići na onaj stepen naše jakosti, kako bi za sva vremena osigurali sebi i svome potomstvu ljepšu i sigurniju budućnost! Uz mafisuz selam: Uredništvo „Bisera" �Broj 1. BI S ER Panislamizam i E vropa" Arapski napisao Azma dez Refik beg. Prevodi Ahmed Rašidkadić. S pomoću Boga velikoga i blagoga započinjem, uzdajući se u potporu pravde i povjesti. Namjera mi m da ovom prilikom progovorim o neprijateljskom pisanju evropske štampe, koja postaje sve to neraspoloženijom, a koja je kadra navesti ev­ ropske državnike na sasma neopravdane korake i u budućnosti biti uzrokom patnjama na hiljadama ljudi. Nadam se, da ova moja razlaganja ne će ostati beskorisna bar ljubiteljima istine pojedinih naroda. Uvod. Pošto je opstanak ljudskog društva uvjetovan na uzajamnu pomoć ljudi jedni drugima, to je zakon udruživanja prirodna stvar ljudskoga društva. Svrha i cilj druženja su različiti, prema razlici potreba do­ tičnog društva. Kako je god potrebno, da se dvojica druže n. pr. za postignuće kakvog cilja manje v ijednosti, isto jc tako nužno, da se ujedini v;oC sku­ pina za postignuće viših ciljeva. A ovo udruživanje je takogjer podvrgnuto nekim okolnostima, koje su prirogjene ljudima, a to su različiti osjeća.i ljudi, Od ovih osjećaja — bližih odnošaja — ljud' ponajglavniji su oni, koji sjedinjuju jedan ili viš~ naioda u jednu cjelinu, a ovamo spadaju ideja roda, nacije, domaćne i vjere. Ove odnošaje ljudi nazivamo opće­ nitom vezom ljudi. — Veza ljudi, proizlazeća iz ovih ideja i osjećaja, bijaše već od postanja ljudskog roua uvjetom opstanka ljudskog društva. Ljudi su po pri­ rodi egoistični, te potisnuti svojstvom pohlepnosti naginju na podčinjavanje slabijega. Zato je potrebno, da se ljudske oprečne sile po mogućnosti s razmjernima učine, s razloga, da onaj jači ne bi slabijega tlačio. — Ljudi su u svojoj evoluciji slični bilju: Kadgod jedna biljka, koja se brzo razvija, uništuje one oko sebe, isto je tako sa jednom skupinom ljudi, koji nemaju uvjeta, da silu jednakom silom odbiju. Ova skupina je ljudi potiš­ tena od svojih susjeda. Čim jedna od dviju skupina ljudi jednakije sila proširi svoju silu, drugoj je nužno za se se pobrinuti, ako misli oduprijeti se onoj sprem­ nijoj i održati se. Ideja roda uvijek je uža od one domovinske, za to joj se i oduprijeti ne može. Kako god se ove dvije ne mogu oduprijeti jedna drugoj isto je nemoguće, da se odupre ideja nacije onoj vjerN e. Kojigod narod bude potišten od naroda širih ideja, potišteni je primoran starati se, da sebi pri*)Kad je lanjske godine ,,Beliarw počeo opei da izlazi, dao sam bio štampati u njemu prevud ove brošure, te je i izašao, „Uvod?“ u drugom broju. Na žalost ,,Behar“ je sa drugim brojem prestao izlaziti, te sam našao za munasib, da ovaj prevod štam­ pam u ,,Biseru“. Prcvodioc. Strana 3. bavi bar ono, čime će onom drugom ravan postati Na pr. Nijemci su od Fracuza jači. Ali kad bi Fran­ cuzi ujedinili sve romanske narode, Nijemci bi bili prisiljeni, da to kod Germana učine, čim bi opet do­ šli u položaj jačega. Sada primjenimo, osim ovih prirodnih, vjersku vezu megju ljudima. Uzmimo za primjer, ako bi se svi kršćanski narodi ujedinili, onda bi Turci prama njima ostali sasma slabi. Na temelju toga bi slije­ dilo, da bi se svi islamski narodi morali Turcima pridružiti, da time dobiju jednaku protusilu. Gore spomenute odnošaje ljudi, koji nastaju sa­ mom prirodom, kao n. pr. domoljublje i narodnost mogu se uništiti tek onda, kada dotičnog naroda ne stane. Iza ovih dviju veza na trećem mjestu do­ lazi vjerska, Uzrok, da ovu vjersku svrstavamo tek na treće mjesto, je taj, što rijetko nailazimo na pri­ mjer, gdje se je ta veza u praksi provela i što vi­ dimo, da to nastaje tek u skrajnjem času nužde! — Vrlo rijetko vidimo, da je vjera sve njoj pripajuće elemente ujedinila. Samo vidimo, da su pripadnici oojedinih vjera donekle jednakih osjećaja. Na pr. kada se kakova nesreća dogodi onim mislimanima na Istoku i oni na Zapadu osjete žalost, ali to nikad ne prelazi granica sažaljenja. Islamska vjera upućuje sve svoje vjernike na bratsvo i uzajamnu pomoć, ali na žalost vidimo, da se ovo bratstvo baš kod Muslimara najmanje praktikovalo. Odmah iz vladanja islamskih velikana Bekira i Omera (r. a.) nastao je razdor megju Muslimanima prihvativši, osim islamskog bratstva, kojekakove dru­ ge ideje, te to bijaše uzrokom njihova opadanja, što se na žalost još ni do danas uklonilo nije. To je ta­ ko daleko pošlo, da ni najgrozniji položaj Musli­ mana nije ih mogao odvažiti, da se ujedine. A uzrok tomu je ponajglavniji taj, da se je iza vlade četvorice velikih halifa počelo u islamskoj državi ap­ solutistički vladati. Kakogod su bile raz'ičite pohote silničkih Sultana i islamskih vladara, tako si1 njihovi državljani pošli raznim putevima razdora i nesloge i tim uzrokom su svi oni zakoni i principi velikog Islamijeta, koji u sebi sadrži spas i blagostanje ljudi, odprhnuli sa površine njihove države. Još su nam pred očima križarske vojne, koje su izvikali svojim paklenim fanatizmom, glasoviti pop Pater Lermit i papa Urban II. Zapad je poput na­ bujale rječine, čitava dva vijeka pod žezlom kršćan­ skog jedinstva, nasrtao na Istok, te su u tem pogle­ du kršćani imali daleko veći uspjeh, nego Muslimani. U toku ovih dogogjaja, islamsku bratstvo i sloga napram kršćanksom jedinstvu, bijaše gotovo nikakvo. Proučavajući, kao kakvo čudovište, povjest križar­ skih ratova, osim malog uspjeha Sultana Nuruddina Zeugia, ne nalazimo nigdje na primjer islamskog je­ dinstva i prema tome zapanjeni ostajemo. On je je­ dini pomoću svoje mudrosti, znanja i taktične politike �Strana 4. Broj 1. ,,B I S E R “ uspio, da složi ata — bege (vojskovogje) sirijske i one Domoljub: arapskog poluotoka. Povjest otadžbine. Godine 559. (po Hidž.) kadno je pakleni fana­ tizam poput izbibanog valovlja srtao na Istok, kadno Evo te gledam zanešenim okom, su čete križara nemilosrdno harale, Nuruddin je znao Pov’jesti drage domovine moje ; sve to odbijati, povjerivši upravu najpobožnijim lju­ Srce mi strepi, a desnica drhće, dima, koji su kod naroda najviše upliva imali. Stranice svete prevrćući tvoje — Od velikih nesreća, koje Islam i Muslimane zaI duša mi se, puna poštovanja desiše, jedna je u 7. vijeku po H. tatarsko osvajanje, Pobožno svakoj tvojoj riječci klanja. . . . koja je porušila sve lijepe tečevine islamske civili­ Na javor - guslam’ u najslagjem zboru zacije, a i same svjetle trake te civilizacije pomrčale Tebe su vile moga roda vile te najzad bile uzrokom propasti vlasti Abasovića. I svaki spomen prošlosti nam slavne Poznato je, da su Tatari sa svojom barbarskom Ko’ svet amanet u te su nam slile, vojskom otišli čak s krajnjeg istoka, te naišavši na Da svojim žarom sred našije grudi Siriju i Malu Aziju porušili sve, što im je pod div­ Stari nam ponos i viteštvo budi. ljačke ruke došlo. Šta su sve učinili Tatari Islamu i Muslimanima, najbolje nam to opisuje Ibni Esir u 0 knjigo slave! Ja u tebi vidim uvodu svoga djela: „Dogogjaji godine 617“. On veli: Junačkog Tvrtka i sve svoje pregje, „Ovoga, već davno minulog dogogjaja sa prezirom i S handžarom oštrim u desnici ruci gnjušanjem se spominjem. Da ovaj dogogjaj, kome Ponosnoj Bosni kako brane megje — sam ja takogjer očevidcem, opišem, suzbija me neka 1 poput smjelih divova i lava nutarnja sila". Prsima štite svoja stara prava. Zar je lahko pisati o onim nevoljama, koje Is­ Ja vidim na tvom uzvišenom listu lam zadesiše? Zar imade neko, koji bi prama tome Sva ona davna neumrla djela, mogao biti ravnodušan? Ali šta ću? Moljakanje dru­ Štc ih Sokoli, Pijale i Tire gova i prijatela mojih, sile me, da evo nekoliko re­ Stvor še, kad su uzdignuta čela daka napišem. Mislio sam, i odljučio se: Ako ja to Najvećem carstvu na kormilu bili napišem, time ne ću ništa koristiti, zato odlučih, da I krv dušmansku potocima lili. im želju udovoljim. Ova odluka sadrži u sebi spo­ minjanje onog dogogjaja, kakova više ni dani ni noći ja vidim, kako vrh krševa naših ne rodiše. Ovaj nesretni dogogjaj uzrokom je nazadku Sunašce zlatne slobodice sije, čitava čovječanstva, a napose Muslimana. Ne ćemo Junačka seka kako bratu svome pretjerati, ako rečemo — da na čitavim stranicama Niz jedra pleća turu-perčin vije, ljudske prošlosti ne možemo naći primjera ovom ža­ A dična mati svog jedinca hrani, losnom dogogjaju. Čitava povijest ne samo da nije Da Herceg-Bosni čast i ponos brani. ovakovo divljaštvo zabilježila nego ni na primjer nigdje ne nailazimo. Ovako se žalosno Ibni Esir spo­ Ja vidim evo sve krvave vojne minje toga dogogjaja. Kako se vidi Tatari su na I bojna polja i britke handžare bližnjem Istoku poharali narode i države islamske. I alaj — barjak, što se nebu vije Muslimani bijahu bedemom, koji je imao odbiti napa­ I toke, što se na šunašcu žare daje divljih idolopoklonaca, pa ih ni to sve ne može I bjesne ate, što ko vihor lete — dovesti do jedinstva i sloge, nego su se niske pogla­ Ah, vidim svega iz prošlosti svete. vice pojedinih plemena megju se borili i zatirali. U tvome krilu! Tobom zanešeno Čudnovato, da ih ni ovaki ozbiljan položaj nije opa­ metio, pa da se odazovu onoj zapovijedi Božjoj: U grudima drhće mlado srce moje — Živijem žarom cjelivat bi htjelo „Vatesimu bihablillahi gjemia ve la tuferrikku" Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje; U slobodnom prijevodu znači: Na tvoje listove duša mi je pala, „Uhvatite se svi u jedno kolo 0 sveto nebo mojih ideala! i nemojte praviti razdora". Naprotiv pojedine poglavice radeći, da očuvaju svoj individualitet zatirali se i to im bijaše kamen smutnje, te n je dugo potrajalo i oni su tako oslabili, da je to pogodovalo i onako bijesnom nasrtaju Ta­ tara. To tako sve dalje išlo i završilo se propašću vlasti Abasovića. (Nastavitće se.) 0 naše slave ogledalo vjerno ! Daj rodu mome putovogja budi; Svoje mu vatre ulivaj u dušu, Svojijem dahom nadahni mu grudi, Pa sv’jestan tebe neka smjelo brodi Svojemu spasu i svojoj slobodi! �Broj 1. BISER Zahrgjo handžar dok o klinu visi I svoju prošlost pokopanu sniva, Moj narod neka laganijem perom Budućnost ljepšu na tebi osniva, U tebi gleda ideale svoje, Pov’jest drage otadžbine moje! Fadil Kurtagić: V Čarobna priča. Čarobnu sam sanjo priču : Amorovih regiona I žalova Kevserovih presadio da sam cvieće U gjulistan žića svoga nekad tužna i prebona, Što prpošno poče krilom Serafovim da polieće. Cvatom mojih idealž procvala je vasiona, Kojom nada, želja, sanja prosulo se pramaljeće Purpurnijem svojim sjajem - skladno poput distihona U zanosu mišljah, da ga rasplinuti ništa ne će. S ledenjaka srca tvoga skliznula se gorka java: I sl’jedila milu pričurgjulistana mirisava, Kog uzgajah kao čedo u života svoga r a j a -----Gdje su sanje gniezda vile u azuru tvojih zjena, Tu obmana gruba ragja zmije teških uspomena, Što se mojom krvlju hrane i život .mi ispijaju. . .. Dževdet paša. (Biografija.) S turskog preveo: S.-Firuz Muftić iz Foče. Dževdet paša se je rodio 1238. god. po hidžr. u Lovči, gdje je po svršetku niže škole učio pred muftijom i muderisom arapsku književnost, tefsir, logiku i druge znanosti. Nakon toga je neko vrijeme kod rečenog lovčanskog muftije tajničku službu oba­ vljao. Za vladanja Sultan Mahmuda (1255. god. po hidžr.) ostavio je službu i nastavio nauke u Carigradu, gdje je temeljito učio od vjerskih predmeta: šeriatsko pravo, pravnu filozofiju šeriata, islamsku tradiciju (hadis), tefsir (tumačenje Kur-ana), moralistiku, dog­ matiku, a od svjetskih: geografiju, svjetsku povijest, prirodopis, prirodoslovlje, matematiku i astronomiju. Poznavao je pet jezika i to: turski, arapski, perzijski, francuski i bugarski. Još u ranoj mladosti zanimao se je književnošću, te je napisao dosta zabavnih i poučnih djela. On je prvi, koji je počeo sabirati pravila turskog jezika, da ga učini književnim jezikom, te je nakon Strana 5. velikog truda i dosta dugog vremena i uspio u svom poduzeću, napisavši gramatiku turskog jezika. Za ovu zaslugu zovu ga Turci: preporoditeljem turske knji­ ževnosti i ocem turskog jezika. Dževdet paša je bio i kroničar, pa je napisao i jedno kroničarsko djelo, zvano: ,,Takvimul-efkar“. Od svih knjiga najviše su ga zanimala puvjestnička djela, pa ih je najviše i čitao, a po tom je sebi odabrao pravac u književnom radu: historijski, te je megju ostalim napisao „Povijest Islama“ i „Povijest otomanske države" i još je pored toga dovršio prevod sa arapskog iezika „Kulturne svjetske povijesti". Godine 1260. po hidžr. posveti se kadinskoj struci, te nakon godine dana položi ruus-imtihan i po tom bi imenovan I. carigradskim kadijom sa mjesečnom plaćom od 1500 groša. Godine 1265. imenovan je direktorom dar-ulmualimina (preperandije) i ministrom prosvjete, te je odmah počeo sistematski reformirati sve škole, uvedavši u njih svjetske predmete i preudesiv način pre­ davanja po savremenoj metodi. Pored ovoga je još mnoge škole na novo sagradio, a i starih dosta ob­ novio i popravio. On je prvi sagradio žensku školu u Carigradu i dao u nju svoju kćer, a poslije glasovitu spisateljicu Fatime-Alije-hanumu, da se u nj ugledaju i ostali sugragjani. Godine 1273. imenovan je članom učenjačke skupštine, koja je sastavila jednu zbirku šeriatskih ustanova, zvanu: „Metni metin". Iste godine ime­ novan je još i članom visokog vijeća, koje jo sasta­ vilo kanun pod imenom: „Dobre uredbe", megju čije ustanove spada i zemljišni zakon (Erazi-kanun-nama), koji još i danas vrijedi za Bosnu i Hercegovinu. Za tim ga je otomanska država spremala u više vilajeta, da uredi i reformira upravu. Tako je na pr. god. 1280. proputovao Bosnu i Hercegovinu i kroz jednu godinu i po uveo je u njoj nužne uredbe. Kad se je povratio u Carigrad, nagragjen je za taj posao osmanije ordenom II. stepena. Godine 1284. imenovan je predsjednikom kasacionog sudišta u Carigradu, koje je tada fungiralo mjesto ministarstva pravosugja, a kasnije je isto pre­ tvoreno u sekciju ministarstva. Kad se je osjetila potreba, da treba izraditi gragjanski zakon (Medželei-ahkami-adlije) za otomansku državu i to u smislu šeriata, bude ustrojena jedna učenjačka anketa, koja je radila na tom od god. 1284. —1293. Za cijelo vrijeme, kroz koje je ovaj zakon izragjivan, bio je on kao predsjednik ili prisjednik rečene ankete. Ovom se zakonu prigovara, da je kopija francuskogTgragjanskog zakona (Codex civili),3 ali to jie odgovara istini, pošto su se rečeni učenjaci strogo držali pri sastavljanju toga zakona šeriatskih ^vrela, koja su — skoro sva — Medželi slično rasporegjena �Strana 6. B I S E R i koja iste ustanove sadrže, a pisani su — neki — prije 800 god. Jedino se Medžela razlikuje od starih kjitaba time, što je na paragrafe sastavljena. 25. maja 1895. po I. a. je ovaj veliki državnik i organizator, nakon dugogodišnjeg uspješnog rada na prosvjetnom i političkom polju, ispustio svoju pleme­ nitu dušu. Na zapovjed carske irade pokopan je kod Sultan-Fatihove džamije u Carigradu. Rahmetullahi alejhi! Mirhab. Uvehla majska ruža. (Pjesma u prozi). Predvečerje . . . Sunčani su se traci kao izčezavajuća sjena la­ gano gubili u daljini iza onih nedoglednih gora i tek bi se još po koji navratio kao da mu je žao ostaviti bu nost i život mladog pramaljeća. Zeleno lišće, nabujala stabla i šaroliko cvijeće uz tihi Zefir kao da govore, da se pozdravljaju i šapotom jedno drugom nešto pripovijedaju . ., dok se opet tamo po onom bujnom zelenilu bezbroj razno­ vrsnih vijenaca, od raznovrsnog cvijeća izprep’ ten ih, prelijevaju i uz lagani povjetarac svoje prijašnje obli­ ke u druge .. ljepše, ukusnije i zamamnije mijenjaju. 0 , divno je i veličanstveno to sve promatrati, u pri­ rodi biti i prirodnim se čarima nasladjivati! Onamo opet na drugoj strani čuo se tihi žubor vrela, lagano padanje titrajućih kapljica, koje su se prema zadnjim sunčanim tracima poput zrna bisera sjale i neke zamamljive . . privlačive i draguljne boje davale, dok ie u onom malom, zelenilom nadkrivenom, grmu slavuj lagano svojim umiljatim pjevom raznovrsne melodije izvijao sve jače . . jače, kao kad dragi dragoj uz koljeno prebire na struni tanane žice i svoj glas uz titraj njihov pusti, da se akordi pjesme sve više i više dižu . . a ona to sve sluša., svaki glasak . . svaki akord s nekom nezasitnom Čež­ njom guta . . . U onom istom zelenilu pod onom izraslom vrbom, što je svoje tanke grančice, okićene resama poput djevcjčeta. kada svoje crno-svjetle kose ras­ plete — sve do zemlje spustila . . . tamo je sjedilo jedno biće, koje sve to promatralo .. sve to gledalo, ah . .. u prirodi vazda boravilo .. nju ljubilo u njen nedokučni život prodiralo......... I kao da je gledaš! . .. Naslonila sa jednom ru­ kom i nešto . . nešto premišljala . . . Bijelo proljetno odijelo osobito je još više doprinašalo onoj njenoj prirodnoj ljepoti, onim lijepim crtama lica mladog andjelčeta, onoj bujnosti i duljini crne joj kose, s kojom se povjetarac igrao i rasipao ih po stasitom i razvi­ Broj 1. jenom tijelu. . . A one crne oči . . one dvije iskrice žerave, pa one pune ručice,. . . ah .. sve ti je to odavalo sliku savršene ljepote, koju pjesnici kao neko uzvišeno biće slave i opjevaju. I priroda kao da zna, da se u njenom mekanom krilu nalazi jedno biće, slično angjelu, koje ju liubi, pa je nastojala, da je razveseli, da joj dušu i srce okrijepi . . . da je zadrži u svome slatkom zagrljaju . . I ona to sve vidi . . sve razumije kao i onaj još zadnji trak sunca, što se na njenoj raspletenoj i bujnoj kosi potitrao i nekud se daleko tamo izgubio . . . kao i resice vrbe, što se lagano kradomice spušćale i njeno bijelo ali zamišljeno lice nerazumnim i nevidljivim poljupcima gladile . . . Sve to vidi .. sve razumije kao i onog malog slavuja, što joj je negda dušu i srce blažio, što joj najdivnije svoje pjesmice pjevao . . . i leptira, koji se toliko puta za blagih i lijepih proljetnih noći na njenoj kosi odmarao i svoju dušu krijepio... I jednako je mislila . . onako nepomična, dok bi se tek kadkad bijele pune grudi dizale i za čas opet duboko tonule. a u ti čas bi se po lagani koji uzdah iz grudi mladog djevcjčeta izvio .. uzdah pun neke duševne patnje .. neke unutrašnje borbe .. nekog nevidij.vcg duševnog te re ta .. Na licu bi se pokazala neka promjena, oči bi se sitnom suzom zasvjetlile i — kao ukočene najedanput stadoše prama jednoj opre­ dijeljenoj tački. I zagledala se, . . a u to vrijeme? . . Ah kakve se sve misli i osjećaji pobudiše u gru­ dima . . u srcu . . u duši njenoj ! Sjetila se, kako se negda u to doba veselila, kako se onom istom pri­ rodom nasladjivala, kako je tolike noći slušala onog .stog slavuja, oni isti žubor vrela, ono isto cvrkutanje lepršavih ptičica, noćno šaputanja cvijeća s blijedim mjesecom . . . sjetila se onog mjesta niže vrbe, kamo je pogled uprla, gdje je jednoć on stajao, pa onih umiljatih njegovih riječi, smijeha, vragoljaste šale, titraja mladih mu grudi i kucaja njegovog srca. koje je samo za nju bilo . . . za nju živjelo . . . nju jedino ljubilo . . . Ah, sve joj se to časovitom brzinom u misli izredalo . . . i kao izvan sebe skočila je .. i poput krasnog Angjela, poput one gorske vile kad raspletenih kosa upravi svoj hod preko zelenih du­ brava, išla je tamo onoj tački i činilo joj se kao da ga tu vidi, kao da tu stoji . . . on, koga jedino ljubi, kome bi jedino srce svoje .. dušu svoju dala, u či­ jem krilu bi najvolila vječni sanak suiti . . Ali . . . Na jednoć stade . . Grudi joj se naglo dizale i spuštale poput sitnih valova bistroga potočića, a lice kao da dobi smrti izgled , . . „Ne! On nije! . . Tek slika nje­ gova . . . On leži .. ha .. spava . . sanak? Vječni sa­ nak spava? ' To je sve takim tonom takim glasom izgovorila kao da vidiš, da joj se ta svaka riječ iz dna srca od njene duše odkida . . . a ona sve više smalaksava. Opet je sjela! Vidjela je, daje ono bila tek ilu­ zija, tek varka njenih mnogobrojnih titraja svakovrsnih �Broj 1. BI S ER misli i sjećaja — a u isto vrijeme počela je cijela priroda, da svoje milo čedo, svog milog angjela raz­ veseli, da joj pomogne, da joj dušu i srce oblaži. Ali sve je bilo uzaludno!-------— Za kratko vrijeme tužio je slavuj, tužio leptir, mjesec i zvijedice male .. tužila je priroda cijela nad uvehlom ružom, nad sudbinom svojih vjernih dvaju drugova .. . Vizij a. M. Ćazitn Ćatić: ZikruS-šebabi hasretun. — H. Ali. Katkad snatrim u tišini U zaklonu plave sjene 1 dozivam pred svoj pogled Davne svoje uspomene. Pa u tome sjetnom času Iz predjela nepoznata Doprhne mi jedna ptica Na krilima suha zlata. Povrh mene na grančici Ljuljkajuć se, pjesmu vije, Poput vina opija me Zvuk njezine melodije. U tom zvuku ko da dršće Moja prošlost, mladost moja, Ukrašena amber — cv’jećem Od magijskih tisuć b o j a . ------Katkad ptica s grane sleti I na moja prsa pane, Pa me zlatnim krilom gladi I cjeliva stare rane. A njeni su svi cjelovi Srcu mome melem — trava... Hej! al ova zlatna ptica Koketna je i varava! Jer kad mi se ruka digne, Njeno t’jelo da uhvati, Ona prhne s mojih grudi I u neznan kraj se vrati. Njenim tragom tek se čuje Smijeh jetke ironije.------Ah, ta ptica, to je duša • Mojih dana minulije!... Strana 7. U tugjem svijetu. (Narodna priča.) Napisao: Husein Gjogo. Ne može se kazati: koje je godine ovai dogagjaj bio, ali se je dogodio jednom našem čovjeku iz Hercegovine, koji se davno i davno bio iselio u pusti Anadol. Tako pričaju stari ljudi po kahvama i sijelima. Oni Anadolci nijesu mogli trpjeti našeg Aliju s toga, što nije bio njihovog nesula i što je bio valjan, pa počeo sticati lijep imetak, koji bi kupovao od ta­ mošnjih ljenivaca. Pobojali se oni, da će naš čovjek postati najbogatiji u toj pokrajini, pa s toga odlučiše, da ga pometu, pa i unište, — ako bude moguće. Om za to pridobiju i valiju te pokrajine, pa s njim zajedno počeše vijećati, šta će i kako će raditi. Podugo su vijećali, ali nisu mogli ništa zaključiti, jer je Alija bio veoma dobar i pošten čovjek, koi: nije volio huku i galamu, nego posao i rad. Najposlije reče imam od najveće džamije u tome gradu ovo: „Meni se čini, da on ne klanja u mojoj džamiji. Ja se ne sjećam, da je ikad ondje klanjao koji namaz, a kamo li koju c’žumu na božiji petak. Mi svi znamo, da je moja alanrja u čitavom našem gradu na velikoj časti i da ima toliko carskih fermana, koliko bi jedna druga“. — Jest tako je! Za to ja kao njezin mujezin, koji sa visoke munare dozivljem svijet na molitvu, uživam od sviju gragjana veliku čast. Taj stranac, što ne aolazi u našu džamiju, mene ponižava... — go­ voraše mujezin, koji bi još govorio, da ga imam ne opom nu, da prestane, jer on nije sve izgovorio. — Kad je daklen tako sve razloženo, ja pred­ lažem, da naš valija izda strogu zapoviied: ko god ne dogje u petak u moju džamiju, neka ga dželati posijeku — i s tijem završi imam svoj govor. Valija stane razmišljati: činilo mu se, da je to preoštra kazna i da bi svijet graknuo na njegovu upravu, kad bi telal to razglasio. S toga valija stade predlagati blažiju osudu, ali imam i mujezin svom silom naskočili, da bude onako, kako je rečeno. Na­ kon duge prepirke ipak se nagodiše i sastaviše ovaki zapisnik: — Ko god u ovaj petak, što će doći, ne dogje u najglavniju džamiju na džumu, taj će biti posjećen, ali na taj isti dan. Carska m'lost, koju izriče naš dobri valija u carevo ime, tome nesretniku pro­ dužuje život na ovom svijetu kroz četiri hefte, a če­ tvrtog petka moraće pretrpiti kaznu, koju objavismo, jer se ljuto ogriješio o vjerske propise. Nu carska milost je još dala tome nesretniku pravo, da može za četiri petka, što će ih proživjeti, izreći četiri svoje želje, koje će se morati ispuniti, jer bi drugčije mogao usugjenik u zadnjem svom času izreći kletvu na sa­ mog padišaha". Ovaj zapisnik prisutni potvrdiše svojim muhurima, a sutra dan narediše telalu, da to razglasi po svem gradu. �Strana 8. Broj 1. B I S E R Naš čovjek nije ni slutio, da je to sve upereno protiv njega, pa nije ni polagao veliku važnost toj objavi. — „Ja mogu klanjati i u drugoj džamiji, pa se pomoliti Allahu iz dna duše. Ta Bog nije odredio, u kojoj džamiji treba klanjati, već je odredio, da se na svakom mjestu treba Boga moliti i spominjati", — govorio Alija u sebi. Kad je došao prvi petak, Alija u obično vrijeme pogje u drugu džamiju, koja je bila njegovoj kući najbliža, da se oduži svojoj dužnosti, koju mu vjera nalaže; ali kad tamo stiže, a u džamiji nema svijeta. Pogje s toga u drugu, pa u treću i t. d. ama ni u kojoj se ne klanja, jer su svi gragjani otišli u onu najveću džamiju. Za to i on pogje tamo, ali u po puta srete ljude, koji su se već vraćali iz džamije, a malo zatijem dotrčaše dvije zaptije, te ga odvedoše svezana valiji u konak. Tamo nagje valiju u njegovoj sobi, a kraj valije posjeli: nam, mujezin i još nekoliko Anadolaca. Čim dovedoše Aliju pred valiju, svi skočiše na noge od velike Ijutine. — Ti da ne dogješ u moju džamiju! — vikao imam iz svega glasa, držeći šaku više glave. — Ja ću ti kazati! — grmio mujezin prot;v Alije, dižući obje šake u visinu, ko da će ga svega smrviti. Valija opet iskesio svoje zube, jednom rukom prihvatio Aliju za rame, a drugom daje prisutnima znak, da se umire, a onda će ljutito: — Ti, stranče, nisi klanjao džumu u najvećoj džamiji. . . . — Nisam! — A jesi li čuo carsku zapovijed prekjučer? — Jesam ! — E dosta je više! — osjetljivo klicali drugi. — Pa kakav sam ja grijeh počinio ? — zapita mirno naš čovjek, na što mu mujezin planu ko živa vatra: Zar da se protiviš, griješniće? — Šutite! — poviče valija. — Ja sam u ovoj sobi gospodar i moje 'e da govorim i korim, da sudim i osugjujem. Naredba je izdata od ovog carskog ureda, i ona se mora poštivati i izvršivati. Ovaj stranac nije radio, kako carski sud naregjuje, i za to će mu dželat odrubiti glavu u četvrti petak. To je jasno rečeno i pravo sugjeno, i protiv toga ne smije niko govoriti. — Za tijem, okrenuvši se Aliji, upita: — Kaži šta želiš, da ti izvršimo, jer tako stoji u onoj osudi, pa onda hajde kući i čekaj konac svoga života . . . Alija se bogme promijeni u licu i stade razmi­ šljati, ali ga valija opomenu riječima: „Kazuj ili ako ne ćeš, idi kući svojoj ženi“ ! „Kad nije druge, evo ću reći — progovori Alija. — Dajte mi stotinu dukata! Valija otvori sanduk, te mu pred prisutnima izbroji novac, na što Alija ode. Kad je došao kući i ispričao ženi, šta se dogo­ dilo, nije mogla u prvi mah vjerovati, ama kad joj izruči ono sto dukata, udari u plač i tugu. Ona je jako voljela svoga muža, jer je bio dobar i pošten i mlad, pa je s toga postala tužnija od samog čovjeka, koji je na smrt osugjen. Čitavu heftu dana nije spa­ vala, po danu nije mogla od jada ništa raditi, već je vazda tugovala, plakala i razmišljala: bi li se moglo izbjeći nesreći, koja eto prijeti njezinom mužu, a po tome i njoj i njezinoj djeci. Kada je osvanuo prvi petak, čim se je Alija probudio, zapita ga: ie li što izmislio za svoj spas. — Mene je ova stvar tako iznenadila, da ja ne mogu ni misliti — odvrati Alija. — Biva, ti nisi ništa dobro izmislio? — Nisam . . . Ta meni je sve crno pred očima. - E zahvali Bogu, ja sam se jednom dosjetila. Kada danas odeš valiji, da mu kašeš svoju drugu želju, ti onda zaišti od njega njegovu kćer, — reče mu žena. — A šta će mi to pomoći u mojoj nevolji? — Samo ti poslušaj moj savjet — odgovori žena, — i ja sc uzdam u Boga, da će nas ovog belaja kutarisati. Tako i bi. Alija reče valiji u brk, neka mu dade kćer za ženu. Naravno, da je ta želja valiju plaho :znenadila i ražljutila. ( itav je sahat hodao po svojoj sobi, te razmišljao i sve prstima od ruku pre­ vrtao. — Ja ti ne mogu šćeri dati, promrmlja on, au mu Aiija napomenu, da u carskom zapisniku stoji, da se mora ispuniti želu onoga, koga se osudilo, pa ko ne radi, kako carska volja zapovijeda, taj je caru ne­ poslušan. — A zar smije jedan carski veliki službenik kršiti careve naredbe? — zapita ga Alija. Valija se još više nzhoda, još jače zavila prstima i na pošljetku uzdahnu: — Eto, nek bude, kako želiš .. . (Nastaviće se.) Mehmćd Fuad: Gajevi tuge. Blijede usne melankoličnih večeri cjelivaju pred­ mete, pune spokojstva i sipnje. Na srce se prosipa drhtava tuga: zlatni prah tajanstvene čežnje. Dok se vjetrovi večernje sjete bude iza sna, dotle se u duši otvaraju stare rane. Mrtvačka ruka noći uvija sve stvari u koprenu satkanu od drhtavih sjena. IJ tuzi daljina trepte sjene, melodije i drhtaji i magla du­ boke sentimetalnosti zasjenjuje oči. Duše, nijeme i pune samoprijegora, traže istančane poljupce ljiljana iz starih nepoznatih krajeva. S turskog: Ćazim. �Broj 1. BISER J. Tanović: Najljepša stranica — neispisana. Pjesnik ............ Sjeo je da napiše tešku, ali milu stranicu, . . . stranicu svoje burne i paćeničke duše, . . . stranicu, što ju je ikada napisao: Iskrenu ko Istina, lahku ko uzdah, milu ko zvuk daleke glazbe, ljupku ko nevinče, zvučnu ko pjesmu, svježu ko proljetno jutro, punu ko grudi nevine djevice, jedru ko čedo prirode, potresnu ko tutanj grmljavine, a tužnu ko majčin jadI gle! Umoči pero . . . . Sabire misli . . . . traži riječi . . . . Najednom dodje Demon, rastjera mu sve to blago sanje, a najljepša stranica, stranica, njegove burne i paćeničke duše osta neispisana........... Hamzalija : Ne bi joj sugjeno. (Piipovjest iz seoskog života). I. Zadnji dani mj.juna već su na izmakL, a poljski poslovi u najvećem jeku. Pozniji se kukuiuzi okopa­ vaju, a raniji već i zagrću. Svukud je žurba; u cije­ lom selu nema nikog živa da je besposlen. Jutro je! . . . ! Sunce prosulo povjesmo svojih zraka na sve strane i sve malo po malo se uspinje na nebeski svod poput kakova starca uz visoKO brdo. Bistre kapi rose, kao riblje oči, prelijevaju se pod tim zrakama, pa ti se čini, kao da se je iz gjerdana zrnje biserovo djevojci ispod vrata prosulo po zelenoj travi. Slavulji skakuću po živicama i umiljatim glasom svo­ jim izvode divne kajde. Nad gajevima i iznad potočića dižu se tanke magle kao lake sanje i nestaje ih pod utjecajem blagih sunčanih zraka poput jutarnjega sna. Na rubu istočnog neba razabiru se crvene, pa onda ljubičaste konture oblaka, koje sve po malo iščezavaju, a ispod ni'h se ukazuje čisto nebesko plavilo. Već iz daleka čuješ romon potočića, kako se verući izmegju brežuljaka i brda ruši u ponor. A ju­ tarnji vjetrić ćarlija i igra se lišćem na drveću: pre­ vrće ga, okreće, isto kao kad se sudbina igra čovje­ kom, tim sitnim zemskim mravom. Oko kuće Osme Omahića sve je živo. Stara Osminica sa svojom dugom košuljom, bjelom kao snijeg, izašla je u dvorište i prosiplje zrnje kukuruza sitnoj peradi, kokošima, pa ih vabi, a one se sliježu u hrpu, tiskaju se, otimaju jedna od druge, a kvočka se raščepurila, pa se jagmi, da svojim pilićima nagje mjesta. Strana 9. .Mejra, kći Osmina, vraća se s vode uprćena obramenicom, na kojoj su s obje strane bile obješene buce pune vode. Njeno se je mlado i gipko tijelo uvijalo pod teretom, nu ona kao da ga na sebi nije ni osjećala. Kad dogje kući, spusti vodu, a uze dižvu i pogje toru, da muze krave. Mali Salih sprema za to vrijeme svoju čoban­ sku torbicu. U nju je metnuo kukuruzni kolač, komad sira, luka i soli. To je njegov ručak i užina. Već se spremio, pa premišlja: hoće li šta zaboraviti. „Ha, ha, vidi: za malo da je nijesam zaboravio"! — veselo se nasmije mališan i otrče po svoju sviralicu, tu vjernu njegovu drugu, bez koje on ne će nikuda ni pedlja. Potraži je, te kad je nagje, zadjenu je za pas, pa veselo otrči toru. A kad je Mejra pomuzla krave, sluči on volove, krave i junad zajedno, a telad nasamu zatvori. Velika goveda zajmi pred sobom, izvadi svi­ ralicu iza pojasa i poče svirati. Zvuci se rasuše na sve strane Najednom začuje odziv svoga druga Sulje Halepova, koji takogjer goni goveda na Uriju. Požuri i za čas zamače u seoski put, koji vodi sredinom sela. Star5 opet Osmo zadjelava klin, jer mu se motičište rasušilo, pa hoće da ga zaglavi. — Bećire! — vikne on izdignuv malo glavu i uperiv ou u kuću svoju, viš koje je sjedio na dugom hrastovu par ju. 0>, babo! — odazove se Bećir, najstariji sin Ocmin. Šta ti tamo radiš ? — Obuvam se... — A jesi 1’ ti ono nama još kogagod zovnuo na kopanje? Vjera i Bog, nas troje ne ćemo danas ništa učiniti u onolikoj njivi. — Ma ono, vala nijesam. Ti mi ništa ne reče pa ja i ne zvah nikoga. — Boga mi, da si nam zovnuo kogagod. — To je lahko! Sad ću, evo odmah. — Izagje pred kuću, pa će što mu grlo donosi: — Ooo. — Hasane-e! — Hasane! — Ko viče? — odazva se krupno muško grlo odonud, s onu stranu potoka. — Vičem ja. More 1’ kogod od vas doći danas na kopanje, more li? U to koka, koja je htjela snijeti jaje, poče se rakoliti, a Bećir, koji je čekao odgovor Hasanov, ražljuti se, pa uzme klipaču s tla i baci se na nju vičući: — Iš, lisica te odnijela! Što si sad tu zaga­ lamila... ha? — Ta nemoj me pometati, Boga ti! Eno čovjek viče, — srdito će Bećir, pa će onda okrenuv se Hasanovoj kući: — Šta kažeš? — Doće kogod, doće, — odgovori Hasan. Mejra se je uprav vraćala od tora, noseći dižvu punu mlijeka. Kad je čula, gdje Bećir viče Hasana �Strana 10. B I S E R Broj 1. da dogje na kopanje, sva protrne od nekog iznena- njime stijenu mogao razbiti — što se kaže. U obra­ gjenja, veselja, čega li ? — „Pa i on će biti danas na zima se crvenio,a oči mu sijevale kao živa žeravica. kopanju11 ?! — samo joj iz usta izleti pitanje. Za malo Tanani perčin mu izbijao ispod malog crvenog feda nije u taj čas bacila na zemlju i mlijeko i dižvu. sića i prekrivao bijeli puni vrat. Pa i Mejra je bila vrlo lijepa. Osobito ju je resio Obuzmu je neke misli, te polako spusti dižvu na tle, a pogled upre onamo, otkuda je trebao Hasan doći. vječito blagi, veseli izražaj lica. Modre oči poput Nije prošlo dugo vremena, a Hasan se Imširov pomoli vedra neba rujanjskog dana, — gledale su bezazleno s motikom preko ramena. Ona ga je gledala takovim u svijet. A opet one kao jagode crvene usne, koje su pogledom, kao da bi ga njime htjela privući sebi. A vječito potsjećale na ruj istočnog neba za blagih on je žurno koracao kao da je išao posred polja, a ljetnih dana, pa oni pravilni maleni nosić, iznad kojeg ne uz brdo. Pa kako i ne? Momak na ženidbi; u se je kočilo uspravno i uzano čelo, sve ti to odavalo najboljem naponu snage. Kad je bio nekoliko koraka sliku savršene prirodne ljepote. daleko od Mejre, ona skoči i sva kao izvan sebe, a Oboje ih je raslo kao iz vode, pa kad su dob­ kao brzo i mlado jelenče otrči kući. rano poodrasli, snimiše im čobanske torbice s ramena, a dadoše im druge poslove. Mejra je od sad u kući II. s majkom radila, a po katkad bi i ocu i bratu u Hasan je bio jedinac u Imšira. Za to bi matere poljskim poslovima pomagala, dok je Hasan uvjek u selu i govorile svojoj djeci, kad bi im prigovorila, s ocem na polju radio. Isprva je jako neobično bilo jednomu bez dru­ zašto i oni nemaju nove džemadane ili ječerme kao Hasan: ,,E, lahko njemu; njegov babo grabi gotovinu, goga. Pa kako i ne, kad su do sad po cijelo ljeto a tog u nas nema. Vi se ne trebate s njim ni pore- bili jedno uz drugo kod goveda, a i u zimi se često diti; on je jedinak, a otac zgodan ko jedan po jedan". sastajalil Istina oni su se s vremenom već i na to navikli. Osobito je Hasan nešto čutio .. . nešto nevidlji­ To bi djecu jako peklo, ali morali su biti zadovo^ni i s ovim odgovorom mjesto nova džemađana. Ovako vog, sjećao za Mejrom. Nešto ga je uvjek vuklo bi i djeca otkresala Hasanu, kad bi se on počeo hva­ k nje Tomu se je opirao, nastojao da uguši, ali mu liti sa svojom iečermum ili novim opancima, našara- se nije dalo — osjećao se je slabim za to neko unu­ nim sitnim, žutim brokvicama. On bi se samo nasmi­ tarnje unišćenje . . . . Njegove su oči neprestano tražile ješio i rekao: „E Bogme, šta ću vam ja; neka i vaši nju - i samo nju. U njem se je nešto kuhalo, vrelo, a on ni sam nije znao, što to sve znači. Čeznuo je oci rade kao i moj, pa će i oni imati". On doduše nije nimalo bio ohol radi toga; on za njom . i ta je čežnja rasla sve iz dana u dan, se je rado igrao sa svakim djetetom u selu. A kad dok se napokon nije pretvorila u pravi oganj vruće i je odrastao, dapače je gonio i goveda na pašu, te tu žarke ljubavi. Hasan ni tad nije pojmio, šta to znači. Ta on je za'edno s njima po Uriji skakao. Starija bi djeca po­ čela u njeg dirati zbog novog mu džemadana, a on dosad volio samo oca i majku! Istina volio je i svoje kako je bio jako stidan, poče ih izbjegavati. Obično drugove, i ako su ga dirali, ali on je bez njih mogao bi se udalj:o od njih, pa bi sam u hladu plandovao biti. A eto sad na jednom dolazi nešto sasvim trećega, koje je veće od te ljubavi prema drugovima, dapače i uz to svirao na svoju sviralicu. Mejri, koja je takogjer čuvala goveda na Uriji, i prema samim roditeljima. On osjeća u svojoj nutrini često bi se sažalilo na njeg, pa bi i ona pošla za neizmjernu ugodnost, a u isto vrijeme i neprijatnost, njim. I tako bi njih dvoje po cio dan zajedno sproveli. što nema svog dosadašnjeg mira. Mora misliti na On bi obično svirao štogod na sviralicu, a Mejra bi Mejru; — ta mu pomisao pruža slast i on u njoj vidi pjevala. Da vrati Mejri ljubav, što mu čini društvo, sebe, vidi svuj život. Nu jedina muka, što ga peče, jest pomisao: uzvraćao bi on njena goveda, kad bi se raštrkala. A „Možda ona o tome ne će htjeti ništa ni da čuje? kad bi se mrak prikučio, onda bi sabrali sva goveda i zajedno krenuli kući. Ne će li me ona odbiti, pa i nasmijati mi se! Oh, Mujica, Mušana Bajramovića sin, je osobito ne­ onda bi bilo trista jada! Ne bi valjalo ni četiri pare". rado gledao to njihovo druženje, pa je nastojao na Eto tako je Hasan sprovodio život s dana na svaki način, da ih jedno omrazi drugom. Za to bi dan, baveći se poljskim poslovima i misleći o svojoj uvjek Mejri klevetao Hasana, govoreći, da joj on po­ Mejri do kasno doba noći. A onaj dan, kad ga je ručio sacf ovo sad ono. Ali ništa mu ne pomože! Oni Bećir zvao na kopanje, tvrdo je odlučio, da će sve to uvigješe, šta on time hoće, pa bi mu se samo smi­ Mejri saopćiti. Uhvatiće lijepu zgodu, kad bude na jali, kad bi kojem šta govorio. samu s njom, pa će joj reći sve, sve šta je i kako je. Tako su oni još od mladih nogu bili upućeni Ljepši čas nije mogao ni odabrati, nego kad budu cio jedno na drugo i uvjek se rado nalazili zajedno, pa dan zajedno na kopanju. (Nastaviće se.) se skupa igrali, pjevali i svirali. Hasan je još od malena bio krupan, zdrav, da bi �Broj 1. Strana 11. BISER Oj, draga moja, Ti mi slomi liru Ljubavi, sreće i veselih dana, Da pjevam uz pratnju Tuge i Rana! Mirhab-Šukri Karišiković. Tebi samo pjevam . . . . Oj, draga, s Bogom! Ostani u miru I budi srećna drugoga na krilu; Ja tražim Bacha, Bachanticu villu ! Tebi sanio pjevam, kćerko Afrodite, Žice harfe moje udaraju za te, Svaki uzdah duše, svako slovce pjesme Podsjećaju vazda moje srce na te. <& I gledo sam, Azra, po sto puta gledo, Kako mjesec bl’jedi sjajno zvježdje vodi, A nas dvoje negdje u tišini tamo Kako povjetarcem tihim morem brodi, 1 kako tvoje to vilinsko tijelo Usvaja mi dušu, cijelo žiće moje — Ah, i ja ću jednom kao Ašik-Garib Prolit more suza na krioce tvoje. 0, ja tebi pjevam ! Tvoje biće slavim 1 prirodu šarnu, kuda ti koracaš I Danicu zvjezdu, pramaljetno Sunce, Onaj žubor vrela, kamo pogled bacaš. Ah, ja sam ti, Azra, biće zagonetno, Što ga samo ljubav podiže i hrani — Još kad bijah djete — kad ne znadoh za sv’jet Amorova strijela u srce me rani. I od tada, Azra, Mirhab će da pjeva, I da tebe diže, opjeva i slavi — Jer jedina ti mu vilinskom ljepotom Na gudalo prvi polijet pjesme stavi. Tebi samo pjevam, kćerko Afrodite, Žice harfe moje udaraju za te, Svaki uzdah duše, svako slovce pjesme Podsjećaju vazda moje srce na te. J. Tanović: im Zrnje biserovo. Pribrao O. A. Balić. Žalost je kao rana; manje vas boli, kad je ne dirate. * Ovaj je svijet zagonetka bez odgonetke. * Mjesto sitnih zvijezda, da su sve sunca, ne bismo ništa vidjeli; svi bi oslijepili. * Nikad se ne može vidjeti duša bez tijela, a tijelo bez duše može. * Kiša i rat ma koliko, da ih po kad-kad želimo, brzo nam dosade. * Pisanje je kao predivo, ono izlazi iz mozga, kao konac iz povjesma, * Kad istinu uredite, dotjerate i okitite, onda postane ružna kao prava laž. * Čovjek, keji čvrsto vjeruje u Boga, život mu je mio, a smrt nije strašilo. * Ni jedna ljubav nije tako kratkotrajna, kao ljubav naroda. * Svaki je fanatizam vatra; njenim plamenom ne upravlja svijest nego vjetar; kad se ugasi ostavlja za sobom crno zgarište. Akord bola. Ggjici Š. K. Ej, duša moja slomljena je lira, Što zvoni tužno ko večernje zvono, A glasi se ko ranjenik bono, Kad traži ležaj pokoja i mira. NARODNE UMOTVORINE. U kadune Ismetaginice. Pribilježio: O. A. Balić. Glasovi njeni jesu pjesme bola, Kad ječe silno, — ječe rastrgano, Kad ječe blago, ječe uzdrhtano -— Te pjesme jesu pjesme mog Idola. U kadune Ismetaginice Dvije šćeri i četiri sina. Lijepo ih je majka odgojila: �Strana 12. B i S E R Mušku djecu šalje u mektebe, Da postanu carevi zabiti; Žensku djecu majka naučila Tkati, vesti, itibar činiti. Kada ih je majka pogledala, Bogu dragom šučur učinila, Kad joj taku djecu darovao. Kada su joj šćeri ponarasle Njih mi prose age i begovi Od sve Bosne i Hercegovine. Majka ih je lijepo poudala Mejru daje Alajbegoviću Mladu begu s krvave Krajine, A Fatimu Omer efendiji Iz Travnika vezirskoga grada. Kad je tako šćeri poudala Ona stara Bogu se molila Da joj djeca dug umur imadu, Rahat budu, djecu izragjaju Mušku djecu careve junake, Sto će dinu hizmet učiniti; Žensku djecu, mlade pašinice Sto će ragjat sokolove sive. Zdravlje. Prva pomoć kod manjih nezgoda,. — Nesvjesitca. Ako kome dogje nesvjest, a ti mu podaj crne hladne kave, u koju uspi malo vinskog sirćeta, te mu podaj e Broj 1. popiti. Prije toga mu natari sljepočnice i čelo, pak će mu odmah biti Iaglje. Štucavica. Štucavicu ćeš najlaglje otjerati, ako polagano lijevaš niz grlo vode. Dobro je uzeti malo burmuta u nos. Ako te neko iznenada prepane, nestaće štucavice. Trun. Često se dogodi, da ti trun upane u oko, a to dosta muči. Onda tari drugo oko, pak će trun izaći. Zapane li ti koštica u grlu, nastoj da pljucaš, metnuvši prst u grlo. Dobro je progutati i koricu hljeba. • Ako ti što upane u nos, a ti uzmi burmuta, pak ćeš u kihanju sve izbaciti. Dobro je u nozdrve šmrkati ulje. Zagje li mušica ili što drugo u uho, naspi ulja, te ga izll onda će trun ni mušica izaći napolje. Krvotok nosa. Osobito ljeti, za velike vrućine dogodi se, da ti na jednoć iz nosa počne teći krv Da je zaustaviš najbolji je lijek šmrkanje vode. U vodu je dobro uliti nekoliko kapi sirčeta. Dobro je šmrknuti u nos kalofona i tipse, te će odmah prestati krv. Metni mokre obloge na zatiljak, sljepočice, na siju i nos oa će onda prestari. Od ujeda pčele i ose. Najprije izvadi žaoku, a onda d^bro iscijedi iz ranice sukrvicu, pak tu ranicu poli slan im vodom ili krečnum vodom, a možeš ju posuti i lugom. Ako ti ono mjesto oteče, a ti metni hljeba umo­ čena u mlijeko pa drži. Dobra je i vlažna obična zemlja, ili crvenica, samo je češće promijeni. Hodža. L I S T AK. o Osm an A. Gjikić- Naš mladi pjesnik i književnik, marljivi i radini trudbenik oko podizanja prosvjetnog i kulturnog napretka našeg muslimanskog milleta, nakon duge i teške bolesti zaklopio je u subotu 30. marta o. g. svoje umorene oči i zamijenio ovaj svijet drugim. 1 taman, kad je počeo gledati, kako se naš muslimanski elemenat podiže i razvija u našoj zemlji; kako naš mlagji naraštaj hrli u škole i zanate; kako trči sve k procvatu i napretku svoje rogjene grude, da na taj način ovu zemlju podigne na visinu civilizovanih zemalja Evrope — morade, na žalost, podleći nesretnoj sušici i svoj blagodarni rad ostaviti na drugima. Teško mu je zamjenika naći, jer njegov rad bio je mnogostran, a najviše koncentnrao se oko podizanja podmlatka, te je kao poslovogja društva „Gajret'* uregjivao list pod imenom „Gajret“, koji je megju mlagjima, a osobito megju gacima uhvatio duboka korijena. Njegovom smrću za­ �Broj 1. „ B I Š E R“ Strana 13. spalo je i to njegovo ljubimce, gdje je mogao žar svoje mladenačke poletne duše preliti u čita­ lačku publiku. Svojim zlatnim perom znao je začiniti i ukrasiti osim „Gajreta" i druge listove, te ši mogao čitati često u raznim listovima izljev njegove pjesničke duše. A još g. 1903. izdao je rahmetli ( )sman svoje „Ašiklije*, a šta je najljepše, gdje se baš zrcali njegovo plemenito srce, on izdaje ovo djelo, u korist muslimanskih siromašnih gjaka. Godine 1902. — dakle prije godinu dana izdanja „Ašiklija" izdao je rahmetli Osman .Muslimanskoj mladeži" pjesme, koje su v iše vjerskog sadržaja i koje upućuju osobito našu mladež, da <uva svoju vjeru, koja ga je jedina u stanju sačuvati od svakog zla i nevolje, te na jednom mjestu veli: „Sveta vjera Muslimanska Nek nam vječno srce grije! Ne daj Bože, gusta tmina Svjetlost sunca da sakrije"! Rahmetlija je takogjer svakom zgodom rado pomagao i gjaku, te je, tako rekuć, od svog vlastitog zalogaja otkidao, i ovima pružao pomoćnicu ruku. Kleta sudbina je htjela, da baš u 1. broju „Bisera" konstatiramo smrt našega u radu druga. A kolika bi sreća bila, kada bi zajednički i s onom njegovom požrtvovnom ljubavi, u zajednici podizali kulu prosvjete: upućujući naš na-od, a osobito mladež na dobro, dajući mu zdrave duševne hrane, da bi se u svakom pogledn podigao do one visine, koja mu po samom položaju i pripada. Osman je zaklopio svoje truđm oči, ali njegov rad ostaje trajnim, a njegova p ^žrtvovanost u nama će ostati kao putokaz, da bi se čvrsto držali one: Prosvjetom k slobodi! Rahmetullahi alejhi, rahmeten vašia ! Iz Islam skog svijeta. Bagdatska željeznica. — Prigodom rogjen-dana našega halife Njegovog Veličanstva Sultana Mehmeda Rešada dogotovljen je i dat prometu jedan znatan dio bagdatske željeznice. Ta željeznica počela se gra­ diti prije deset godina. Za nju se interesovao čitav islamski svijet, kao što i danas prati svaki pedalj, koji se napravi na tom putu, koji vodi našim najsve­ tijim mjestima: Meki i Medini. Kroz taj dugi niz go­ dina radi se na toj pruzi, koja je po Tursku od ne­ izmjerne važnosti i dogotovljeno je od svega počam od Konje pa do Burg urlije nekih 328 km. — dok se je u prošloj godini izgradilo skoro 150 km. U idućoj godini sagradiće se kako Izgleda još preko 200 km. Tome odugovlačenju sa gradnjom bile su povod nesuglasice megjCt Francuskom, Engleskom i Njemačkom. Uzrok je bio i izmotavajuća i neiskrena politika Turske, dok nije došla nova era, da i Turski narod reče, da je gospodar u svojoj kući, te cijeneći važnost toga poduzeća požurio dogragjenje ove korisne, kulturne tečevine. Svečanosti otvorenja ove godine prisustvovali su izmegju ostalih Džavid bey, ministar gragievina, g. Hugnenin, direktor anadolske željeznice i Husein Džahid bey, poslanik u turskom parlamentu. Ovom prilikom u promet stavljeni dio željeznice iznosi 140 km. Počinje od Doraka preko Atane do Mamure. Iz Atane do Mersina vodi na more već odavno izgragjena željeznička pruga. Ovu novu prugu prekida od glavne željezničke linije Konja—Ergili pa Durak Bagdadu još kojih 90 km. nezgotovljena puta. Taj put, koji počinje od Ulu-Kišle do Doraka, uza sve nastojanje nije «e mogao dogotoviti radi tehničkih poteškoća. Mnogobrojne ćuprije i prokopi kroz krše­ vita brda Turos usporili su radnju da ovom prilikom i ovaj dio ne bude predat javnom prometu. Od ovih 90 km. dograditi će se ovog ljeta još 54 km. dnčim ostalih 34 km. zbog vrleti i provalija moći će biti go­ tovo tek slijedeće godine. Na ovom dogotovljenom putu bagdadske žen ljeznice data je koncesija istom društvu, koje je gra­ dilo glavnu liniju na izgragjenje i sporednih pruga od Toprak—Kale pak do Iskenđeruna. Ovoj se pruzi pripisuje velika trgovačka važnost, jer njena zadnja stanica, Lskenderu-u, tako je zgodna pomorska luka, da danas-sutra postane najzgodnija tačka malo-azijskih obala za izvoz na more žita i drugih sirovina iz unu­ �Strana 14. Broj 1. „ B I Š E R“ trašnjosti plodne Anadolije i blagoslovljene Mezopo­ tamije. Na glavnoj liniji od Mamure u pravcu prema Halebu takogjer se dogragjuje 150 km. projektirane pruge, tako, da će putnici, osobito hadžije, koji ne će morem da putuju moći prije godinu dana sjedinivši na Haj-dar-paši u udobni kupe, te proputovavši pitomi Anadol i pustu Arabiju osvanuti pred kapijom Resulullahova grada Medine. A odavle karavanom u Meku, dok kroz koju godinu i tuda ne preleti željeznica, da skrati onaj dugački današnji put. M. B. Mladi naš književnik iznio je u ovom malom djelu 14 prilično uspjelih sličica i profila iz našeg života. Mi djelo ovo preporučamo našim čitateljima, jer će u njemu naći zdravih, zabavnih i poučnih misli, koje ga mogu samo oplemeniti. „Sličice i profili" dobivaju se ih kod samog pisca ili u I. muslimanskoj nakladnoj knjižari u Mostaru. — h- — W L . L M j M r a Kulturne bilješke. Književnost. Uspomena Pejgamberova preseljenja iz Meke u Medinu, Izašla je ovih dana iz štampe u Egyptu jedna nova knjižica pod naslovom: „Uspomena Pejgambe­ rova hidžreta“, koju je napisao i vlastitom nakladom izdao vlasnik ,,E1-Menara“: Muhumed-Rešid-Riza. Sa­ stoji se od opisivanja hidžreta, od dogagiaja Hanefi bega Nasifa, koji su se zbili prilikom njegova pozi­ vanja u Islam, te ogovara, koji prikazuje važnost hidžreta i pozivanja muslimana, da počnu računati vrijeme od hidžreta sunčanim godinama, a da prc danu s mjesečnim. Pribilježio: S. Firuz. „Islam I kultura.“ — Još g. 1894. izdao ]e naš vrijedni književnik svojom nakladom djelo „Islam i kultura“ g. Osman Nuri Hadžić. Djelo je izašlo kao od­ govor prof. Milanu Nedeljkoviću, koji se je u „Ljeto­ pisu Matice Srpske" na najnedostojniji način oborio na našu svetu vjeru — na Islam. Od kolike je važnosti ovo djelo, ne trebamo ovdje isticati. Osobito, kad se uzme u obzir, da je svestrano obragjeno u lahkom i razumljivom stilu, te će i kod inovjerca naići na ugodno čitanje. — Samo se djelo preporuča. Ovdašnja „Prva muslimanska nakladna knjižara“ je dosta mali broj ostalih od primjeraka ovoga djela od samoga pisca prekupila, te ga sama raspačaje. Pošto će se i ova mala zaliha brzo raspačati, to preporučamo našim čitateljima, da to djelo čim prije naruče. Cijena je vrlo snižena od 1'50 K na 1*20 K, a pogotovo za pretplatnike našega lista stajaće samo 1 K. Naručuje se ili preko uredništva „Bisera" ili preko I. muslimanske nakladne knjižare u Mostaru. Muallim. Sličici i profili. — Napisao A. Hifzi Bjelavac. Tisak Hrv. dioničke tiskarne u Mostaru god. 1911. Cijena 80 h. Narodni dobrotvor. — Mi Mostarci se imamo po­ nositi sa našim veleposjednikom i gradskim načelni­ kom g. Mujagom Komadinom, a mislim i sav musli­ manski elemenat, kad čuje za ime svoga dobrotvora, ostaće vječno haran ovome imenu. Koliko je dobra učinio u pogledu poljepšanja grada, najbolje svjedoče radnje, koje se izvode. Tu je električna rasvjeta, banja, te novi most i prošire­ nje Luke ulice; a kolikoće još toga biti. A sad ćemo reći u čemu je njegova darežljiva ruka učinila dobro našem miletu. Njegovom ponukom i n^govim troškom, podignut je muslimanski ženski mekteb u Brankovcu, te se je prije dva mjeseca po­ čelo sa uzgojem našeg ženskinja u vjeri, podučavanjem u elementarnim naukama, kao i ručnom radu. Tu polazi preko 60 naših curica, koje će danas sjutra steći toliko u nauci i ručnom radu, da će se kasnije s malo muke moći, tako rekuć, same usavršavati, da će biti dobre majke i domaćice. Njegovo najnovije djelo jeste: Maslimanski gjački konvikt Mujage Komadine. U Brankovcu je svoju veliku, lijepu i prostranu zgradu dao naš vrli rodoljub u tu svrhu. Unutarnji poregjaj je posvema preudesio, te će početkom školske godine 1912./13. primiti u svoj konvikt od 30—40 naših siromašnih mladića, da im dade prilike, da se mogu o njegovu trošku izobražavati u ovdašnjim školama. U prvom će redu imati prvenstvo siromašni dje­ čaci bez roditelja iz Mostara, a onda iz cijele kršne nam Hercegovine, dok se ne popuni broj 40. Mi se radujemo ovom plemenitom djelu našeg Mujage Komadine, te mu ovom zgodom želimo od Svevišnjeg Allaha dugo zdravlje, a za ove silne žrtve neka mu dobri Bog stostrukom mjerom u svemu na­ doknadi. Živio naš dobrotvor g. Mujaga Komadinal Pomognimo „G ajntu“ . Kod nas je u Bosni i Her­ cegovini najhumanitarnije društvo „Gajret", koje go­ dimice izdaje lijepe svote gjacima kao Stipendije i �Broj 1. B I S E R i potpore. Ovo društvo ima i svojt artikle, koje se prodaju, te od tog ima društvo i lijepu pomoć. Ne bi smjelo biti ni jednog muslimana, koji ne bi trošio ove predmete, a time bi indirektno pomogao svoje U svakoj veseloj, a i žalosnoj zgodi trebao bi se svaki musliman da sjeti „Gajreta", makar s malom novčanom potporom, jer zrno do zrna pogača, a to dobro ovom društvu dogje. Ne bi smjeo ni jedan musliman u Bosni i Her­ cegovini biti, a da nije član „Gajreta", makar s malim mjesečnim prinosima. Pred očima svakog muslimana treba da stoji: Pomogni ,,Gajret!“, a to treba i propagirati, pak je naša budućnost sačuvana. Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. — Naskoro će se navršiti devet mjeseci, što je vlasnik i izdavatelj našeg lista gosp. Muhamed-Bekir Kalajdžić prekupio knjižaru Gjure Džamonje, koju pod gornjim naslovom vudi Gosp. Kalajdžić je knjižaru preuredio i snabdjeo svim artiklima, koji zasijecaju u tu struku. Ovo je prva i jedina muslimanska na­ kladna knjižara u cijeloj našoj domovini, koja, kako se iz samog naslova vidi, ima taj plemeniti i hvale­ vrijedni zadatak, da u svojoj nakladi izdaje korisne knjige za naš narod, radi čega je mi našim čitateljima najtoplije preporučujemo. R azno. Strana 15. južnoj Europi i srednjoj Americi. U augustu žanju u Srednjoj Europi i Engle/koj, a u septembru i oktobru u Švedskoj i Norvežkoj. U južnoj Africi i Amerikanskoj republiki Peru dozrijeva žito u novembru. U de­ cembru se nigdje ne žanje. Kako se vidi, u godini je u jedanaest mjeseci žetva, ali ipak ne obilujemo hljebom. Elektromagnetička biljka. U južnoj Americi u re­ publici Nikarangua ima jedna biljka, koja ima u sebi elektromagnetična svojstva, te joj je za to i ime: Thyt-o loca electrica. Kad je čovjek hoće da odreže, oćuti u nožu taki električni udarac, da se gotovo pre­ straši. Ako joj se na 8—10 koračaja približiš s kom­ pasom, stane se igla naglo okrečati, ako ga metnemo povrh biljke, onda se igla neprestano okreče. Magnetizam te biljke se mijenja — oko 2 sata po podne je najjači. Zanimive rečenica o braku. Arapi imaju ovo mni­ jenje o braku: „Brak je kao zlatni kafez, tko je u njemu, želio bi van, a onaj, koji je vani, čezne za njim“. — Traži od žene savjeta, ali radi, kako sam hoćeš"! — Istočna je rečenica: „Ako je žena malena, sag ’5 se k njoj, ali o svakoj stvari, koju misliš za­ početi, osavjetuj se sa njome". Španjolac misli: „Brak je vreća, u kojoj možeš megju 99 ljutica naći jednu jegulju". „Punica je i od šećera gorka". — „Lju­ bomorni muž je sličan pijanici, znade, gdje se vino dobi mjeri". Rumunji pak kažu: „Bračna sreća jest: nijema žena i gluhi muž". Francuz drži o braku: „Tko vjeruje ženi, vara se, a tko ne vjeruje, toga ona vara" Nijemac kaže: Peći i ženi je mjesto kod kuće". Može li majmun naučiti gsvoriti? Kako je DarKako ćeš najlakše revidirati množenje? Dogodi vinova nauka zahvatila bila velikoga maha, to su i se, da čovjek potroši mnogo vremena, dok se uvjeri, liječnici počeli u velike proučavati život i razvoj maj­ je li dobro pomnožio jedan broj s drugim. A to je muna. Liječničko društvo Johana Hopkinoa učinilo je vrlo jednostavan način. N. pr. 5684 X 327 Proizvod ozbiljan pokus, da majmuna nauči govoriti. Odgojitelj .7052 je majmuna bio, koji se je zvao „Ham", kapetan Fridrik 11368 d’ Osta. On je Hama naučio izgovarati „mama", ,,da“ 39788 i ,,ne“, a lahko mu je išlo izgovarati samoglasnike, 1,858.668 dočim je druge glasove nejasno izgovarao. Majmun je 1,858.668. Ako sad saberemo množenik : 5 + 6 + 8 — (- 4 = 23, pa množitelj 3 + 2 -j- 7 = 12 kod je bio „civilizovan", on lijepo sjedi za stolom i jede množenika ćemo sabrati: 2 + 3 = 5, a kod mno- sve jestvine sa obitelji kapetanovom. Majmun se je danju odjevan, a noću bi odjeću snimio i lijepo je žitclja 1 + 2 = 3. Sad ćemo 5 X 3 = 15 ili 1 + 5 = 6. Kod proizvoda mora izaći opet 6. Probajmo složio na stolicu. — Kako se vidi od majmuna ostane 1 + 8 + 5 + 8 + 6 + 6 + 8 = 42 = 4 + 2 samo majmun. = 6. I sad mi je množenje pravo. Može se računati Otrovne jame. Čovjek ne može pojmiti, da bi se i sa najvećim brojevima, a opet se može na isti način igdje moglo naći otrovnih jama, a eno na otoku Javi osvjedočiti, je li dobro pomnoženo. X. imade čitava jedna dolina, zvana Guero-Upas, u kojoj Kada sa gdja žanje. Na zemlji se žanje gotovo se razvijaju zagušljive ugljikove pare, od kojih se po svu godinu. U januaru žanji u Argentini i Novoj pogiba. Ovakova jama je nagjena i u Sjedinjenim Selandiji; u februaru i martu u zapadnoj Indiji i sjevero-američkim državama u Jekowstone National Egiptu. U martu je žetva u najvećem jeku na otoku Parku, gdje su — ne sluteći na zlo — zabranili lov, da se divljač umnoži, ali na njihovu žalost nagjoše u Cipru u maloj Aziji, Persiji i na Kubi. toj jami veliku hrpu krepalih životinja — otrovala U maju žanju u Kini i Japanu, dočim su juni i juli mjeseci, kad se žanje kod nas i u opće u cijeloj ih jama. �Broj 1. „ B I Š E R“ Strana 16. Poruke i odgovori uredništva. Piikupio u narodu: O. A. Balić. 1. ) Ide ovca preko doca i nosi sto šoca. 2. ) Gurava baka sve polje preskaka. 3. ) Kad vidiš onda ga ne vidiš, a kad vidiš onda njega vidiš. 4. ) Dugo, bijelo sav svijet preplelo. 5. ) Na tavan se penje a kosti nema. Naš list nije mogao na 1. o. mj. točno izaći, jer su u sara­ jevskim štamparijama slagari štrajkovali, a i danas u nekim ne rade, pa su zbog toga neki listovi iz Sarajeva ovdje se štampali, radi toga smo mi tek n a3 .o . mj. sa ovdašnjom štamparijom ugovor sklopili. Postoje ovaj broj — kako gore napomenusmo, zakasnio, — to bi morao i drugi broj zakasniti te da se tome zakašnjenju i daljnjem neurednom izlaženju izbjegne, mislimo 2 i 3 broj zajedno na 1. jula izdati, te će tako u buduće uvijek točno i na pravo vrijeme moći izlaziti. ništa ne M. Ć. Č. Dobro bi bilo, kad bi nas se i s kojim prijevodom sjetio : Recimo s kakvom crticom ili pripovijesti s turskog ili arapskog. M, s e l a m. ? Vašu pjesmu donijećemo u idućem broju. Javite se kojom stvari u prozi, jer pjesama na pretek imamo. M. s e l a m , J. T. U Vama ima pjesničke žice, samo je treba malo više usavršiti, a to će biti trudom i dobrom voljom. Eto nešto smo do­ nijeli. Samo radite i ustrajni budite, jer svaki je početak težak. M. sela m. Prometaljka. Složio: Sarim, Mostar. a, a, b, e, i, i, I, n, s, u. Ako gornja slova ispromećeš i dobro poredaš, daće ti ime glasovitog arapskog genija. A. M. u. B. Vaše radnje ni nz najbolju našu volju nismo mogli donijeti, jer ste slabo temu obradili. Ali ipak nemojte klonuti nego pokušajte nešto drugo! imajući na umu, da niko nije odmah pjesnik i književnik poetao, jer u svemu se truda i napora iziskuje. Svaka stvar ako se više puta prorešeta, onda će zaista vrijediti. M. 8 el am. N. N. Možda u idućem broju. Ali ako imate što drugo — pošaljite, jer i onako ovakovog gradiva previše imamo, M. s e l a rn. Hf. n. S. Isto i za Vas, samo smo se od Vas većem radu nadali, jer znamo, da s radovima obilujete M. s e l a m . Našim čitaocima. Prvi broj našeg lista šaljemo svima onima, za koje držimo, da će se na isti pretplatiti. Stoga najljepše umoljavamo sve one, koji se ne misle na naš list pretplatiti, da nam izvole isti odmah povratiti. Ujedno molimo p. n. gospodu, koja misle biti pretplatnici ,,I>isera“ da nam unaprijed izvole poslati cijelu ili bar polu-gođišnju pretplatu, jer opstanak lista „Bisera* zavisiće jedino od njegove pretplate. Zato unaprijed napominjemo, da nam niko ne zamjeri, što mu se ne će — ako ne bude unaprijed poslao pretplate — poslati drugi broj. Otpravništvo. Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bekir Kalajdžič. Hrvatska dionička tiskarna, Mostar � https://kolekcije.nub.ba/files/original/feecc1879bc7340973de1e817e7a3c75.pdf 76188f6db976af23eb8d05b90d1ee4cc PDF Text Text BROJ 2. i 3. nBISER“ izlazi dva puta mjesečno •== = = Cijena je listu za gjake, mualFme i talebu u Bosni I Hercegovini god. K 3 '—, dok za ostale K 6'—, a za sve ostale zemlje i0 fra­ naka. -- r= = - -------- - BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 30 helera. R u k o p i s i se ne vraćaju. = = Neplaćena se pisma ne primaju. = = ______________________ _______ _________ _ ____ 15 . J u n a c i 1 . J u l a 1 9 1 2 . V lasn ik , iz d a v a te lj i n ak lad n ik : o P O rn GODINA 1. Za oglase plača se prv put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 0, a za šes'nae stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve St0 se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER",Mostar (Hercegovina,) PL ATIVO [ UTUŽIVO U MOSTARU. M Prva muslimanska nakladna knjižara A*1IHAMEDI-BEKIR KAL AJDŽIĆ. O S T A R I 29. Džemad-el-ahara i 16. Rcdžeba ! - 1330. — U re g jd je : R e d a k c io n i o d b o r. moći sviju Muslimana. Sami pak islamski vladari bijahu ugrezli u takvu letargiju, da im nikad ni na Arapski napisao Azma dez Refik beg. um palo nije, da se politički ujedine. Prevodi Ahmed Rašidkadić. II. Sve da su se i ujedinili Muslimani, ne bi, (Nastavak.) kako misle evropske diplomate, nastala nikakova Da Ii je ispravno evropsko mišljenje o panisla- opasnost po evropsku civilizaciju, nego bi naprotiv mizmu? Iz našeg razlaganja u uvodu razumismo, da Muslimani bili očuvali svoj prirodni položaj, čime bi su iz prirode udruživanja nastali neki odnošaji ljudi, podčinj .ni narodi sudjelovali u koncertu kulturne Ev­ kao domoljublje, rasa, narodnost itd. Svrha ovih bližih rope i time naravno služili ravnoteži čitava svijeta. odnošaja ljudi je ta, da dotična skupina očuvsa svoj Kako smo gore spomenuli socijalni zakoni iziskuju, individualitet, kao i to, da se tim udruženjem dobije aa svaka skupina ljudi teži, da očuva svoj položaj i neka ravnoteža megju oprečnim težnjama ljudskih samostalnost, te pošto su ljudske potrebe, a i prava skupina. Kod ove tačke opažamo, da je vjerska veza različita, jedina ova težnja ragja ideju i jednakosti. III Panislamizam i ovom slične riječi, zamjenjuju ljudi najmanje utjecala na praktičnu vrijednost ljud­ skog udruživanja. Gore smo spomenuli, da ni najgori se kadkad takim izrazima, kojima oni, koji ih produ­ položaj, kada Tatari i Križari harahu islamske zemlje ciraju hoće samo da nahuškaju druge narode proti i narode, ne ponuka Muslimane, da se odvaže na Muslimana. Ovakova su sredstva kod diplomata na­ vjersko jedinstvo. Da su se Muslimani tada odlučili, šeg doba, dok ih u čitavoj islamshoj pcvjesti naći ne da se naprama onolikoj organizovanoj sili ujedine, mi­ možemo. Dapače evropske su se diplomate više puta slim, da niko ne bi imao prava stoga ih okrivljivati, time služili, kao sredstvom za podčinjavanje islamskih jer je to slučaj, koji je sasma prirodan u nuždama naroda. Ovakovim sličnim sredstvima služili su se ljudskog života. Inače bi bilo nužno ukinuti sve so­ tlačitelji sviju vijekova. Ako već poznamo, da postoji ta ideja islamskog cijalne zakone, ukinuti jednakost i bratstvo ljudi, te prekinuti sve megjunarodne odnošaje. A to je jedna jedinstva, načićemo uzrok njenog postanka samo u fantazija, koja se nikad ne će i ne može ostvariti. Kad evropskom nasrtaju na nas. Ovo jedinstvo Muslimana bi moguće bilo, — pa da se ljud: pretvore u Božje pa ga nazvali panislamizmom ih zajednicom Musli­ angjele mira, onda bi se to moglo ostvariti, pa ne bi mana, iz njegovog pravog značenja se razumi samo težnja Muslimana stvoriti organizovano jedinstvo, da smo ni mi prigovorili. Megjutim su neosnovane sve one tvrdnje i bo­ tim steku ravnotežu prema evropskim kršćanskim jazni onih, koji se plaše od islamskog jedinstva, da vladama, koje sistematski otimaju čovječanska prava je tobože opasan po svjetski mir. To je nepravedno islamskih naroda. Čudnovato je od kulturne Europe, što ona smatra iz više razloga: zakonitom i pravednom stvari podčinjavanja istočnih I. kod sviju naroda je pretežna sila udruživanja isk'jučivo narodnost. Muslimani su u tom pogledu još naroda, dok na drugoj strani ne dopušta i bezpravdalje pošli od drugih naroda, što je i bilo uzrokom nim smatra svaki pokušaj Muslimana, da se u pogledu uspješnom podčinjavanju naših naroda od strane Ev- uzajamne pomoći ujedine i očuvaju svoja prava i sa­ ropejaca, a Muslimani se nisu pozvali ni na samu mostalnost. Zašto nam oni, koji govore da Europi — uzajamnu pomoć megju sobom, jer uži osjećaj za do­ bolje rečeno, njenoj osvajaličkoj politici u Aziji i movinu bijaše potirnuo onaj vjerski, o uzajamnoj po­ Africi — prijeti opasnost ako se islamsko jedinstvo Panislam'zam i Evropa. �Strana 2. __________ I ostvari, ne priznaju, da i islamskim narodima prijeti opasnost od sistematski ujedinjene kršćanske Evrope, a osobito kad tragove toga vidimo u svakidanjoj praksi. Evropski političari straše svijet i tim, da je panislamizam opasan i da je to jedno jedinstvo, koje je samo vjerski separatizam proizveo, te da je tim uzro­ kom opasan po evropsku civilizaciju. Dočim kako ćemo već niže razložiti, kad bi se Muslimani strogo držali islamskih propisa, islamsko bi jedinstvo služilo još većem napretku civilizacije i svjetskog blagostanja. Islamska vjera i njena Asocijacija. Poznata je stvar, da je svrha pozivanja u vjeru, privesti pojedince, kao i čitave skupine, jednome vjerovanju i time pri­ vezati jedne uz druge. Na temelju toga pojedinci jednog naroda, koji pripadaju jednoj te istoj vjeri, već samim tim, što oni jednako vjeruju, jednako i osje­ ćaju. To je ona vjerska veza, koju gore, megju ostalim vezama i bližim odnošajima ljudi istakosmo, a koja je jaka podloga, da se podržaju dobri odnosi megju pripadnicima jedne te iste vjere. U tom po­ gledu ni Islam nije ništa različan od drugih vjera, samo nam je ovdje napomenuti dvije osobite tačke: Islamska vjera s jedne strane propovjeda osobito bratstvo megju Muslimanima, a s druge strane čovječansku ljubav i dobre odnose megju svjema ljudima na zemlji. Ova kako megju Muslimanima osobita ljubav i bratstvo, tako i megju svijem ljudima ljubav u širem smislu zapovjegjena je na više mjesta kuranskim ajetima i Alejhiselamovim izrekama (Hadisima). Ajeti su u pogledu islamskog bratstva. „Innemel muminuni ihvetun" t. j. Svi su vjernici jedni drugima braća. 2.) „Vatesimu bihablil-lahi džemia ve la tuferriku.“ t. j. 0 vi, koji vjerujete, privežite se za tvrdo božansko uže, budite složni, te se čuvajte, da se ne bi jedan od drugog rastavili. 3.) „Vc teavenu alelbirri vettakva ve la teavenu alel-ismi vel-udvan.“ t. j. 0 vi Muslimani, u dobru pomažite u ostvarivanju zla. Hadisi su: 1.) El-muslimune tetekjafen demahum ve jesa bizimmatihim ednahum ve hum ala jeddimen sivahum.“ što znači: Muslimani jedan za drugog krv pruljevaju, najniži i najpokvareniji je pripravan na borbu u obrani islamskih svetinja, oni su nama nepri­ jatelji kao jedna ruka. 2.) „El-muminu lil-mumini kjel-bunjani ješudduhum baduhu badan." što znači: Vjernici su jedni naprama drugima kao sastavni dije­ lovi kakove zgrade, gdje svi skupa čine jednu cjelinu 1 time dobivaju pravo — značenje svoje snage. Kolikogod su se zanemarili islamski propisi o uzajamnoj pomoći i bratstvu, ipak su do danas ostali bar u svoj teoretičkoj vrijednosti. Sada da nabrojimo ajete i hadise, koji se od­ nose na čovjekoljublje: ajet je: „Ja ejjuhennazu inna halaknakjum min zekjerin ve unsa ve džealnakjum šuuben ve kabaile SER“ Broj 2. i 3. litearefu inne ekjremekjum indalahi etkjakjum." Znači: 0, vi ljudi, mi smo Vas stvorili kao muško i žensko i podijelili Vas na više plemena i naroda. Znajte, da je kod Boga najbolji onaj, koji je najplemenitiji i bogobojazniji. Hadis je: „La fadle li arebijjin ala adžemijjin ve la liebjeda alel esvedi illa bittakva." t. j. Niti arap na nearapa, niti bijelac na crnca imade kakovo prven­ stvo, osim ako je koji bogobojazniji.*) Odavde se dakle razumi, da Islam zagovara osobito dvije tačke, koje čine vezu megju ljudima, a to su: jednako osjećanje i uzajamna pomoć, koja se imade dijelom očitovati. Kod ove uzajamne po­ moći takogjer je uvjetovano to, da ta pomoć ne bi služila ostvarenju zla, nego li dobra, te da bude na korist općoj stvari. Islamsko bratstvo mora se očito­ vati u tom, da se tom zajednicom odbija nekakav nečovječni nasrtaj. Svrha uzvišenih Božjih riječi, kojima se zago­ vara sloga, a odvraća od nesloge, sasma je jasna, kad se uzmu u obzir prilike ljudskog društva, da svaki narod želi oćuvati svoj karakter i moralni položaj, te je jasno i svako ujedinjenje proti onome, koji hoće da bezpravno, nepozvan umiješa svoje prljave ruke u tugje poslove. Ovo vjersko jedinstvo nije upereno da služi ne­ prijateljstvu proti drugima, već naprotiv prema ljud­ skoj civilizaciji i upućenosti ljudi jednih na druge služiće još većem napretku i sregjenosti ljudskog društva. Svemogući u jednom ajetu veli: „Ja ejjuhem nazu inna halakjnakjum min zekjerin ve unsa.“ (ajet) Dakle u ovom se sastoji ono jedinstvo, koje Islam zagovara. Kad se savjesno promislimo, dolazimo do za­ ključka, da je bolje i korisnije, kada bi ovo jedinstvo imalo skroz islamski karakter. Razborit čovjek će takogjer uvidjeti, da je jedna nesreća po kulturu, i to, što su Muslimani ovako nesložni i razbitih ideja. Osim toga evropske države otimaju prava islamskih naroda i ugrožavaju njihov politički položaj, čime proti sebi izazivaju njihovu mržnju. Svakako jedini je razlog, zašto Muslimani ne koračaju stopama naprednih naroda i sudjeluju u svjema kulturnim tečevinama, samo taj, što su oni napustili Islamom zapovjegjenu slogu i jedinstvo, što je takogjer uzrokom nesregjenju njihovih socijalnih prilika. Inače i svakoj zdravoj i na moralnim princi­ pima zasnovanoj kulturi je najveća svrha, da ljude podvrgne nekom redu i time ih približi jedne dru­ gima, te ne samo, da od islamskog jedinstva ne prijeti *) Kolika razlika izmegju ovih svetili zasada i one tvrdnje evropejaca, da su oni nad drugim narodima. Pisac. �Broj 2. i 3. . . B I Š E R“ nikakova opasnost, nego je to naproti urodilo lijepim blagodatima po čovječanski napredak. Da društvo živi pravim svojim životom, da čuva svoju navodnu čast, ponos i samostalnost, da se opre onome, koji hoće da mu gazi njegova čovječanska prava, da ukazuje dobročinstva onome, s kime u do­ brim odnosima živi, eto to su ona svojstva, koja Islam od jednog društva traži. Nečovječan je postupak zapadnih diplomata, nji­ hovo prikazivanje islamskog jedinstva u sasma preobrnutoj slici. Pošto njihova tvrdnja ne odgovara ni historiji ni zasadama vjere, Islam to najpornije odbija od sebe. Ne možemo propustiti, a da ovdje ne nave­ demo jedan primjer, koji će još više rasvijetliti te­ melje islamske istine. Pošto je primjer, koga ćemo navesti i povjesničkog i religioznog karaktera, sadrži u sebi dva različita značaja: Jedan put su Kurejški pogani, pošto su njihovi bližnji odselili u Medinu, htjeli pohoditi tamo svoje rodjake. Njihovi rodjaci, sjetivši se svega onoga, šta su sve od njih pretrpili, ne htjedoše primiti tih nji­ hovih posjeta. Tom prilikom je sašlo aje: ,,La jenhakjumul-lahu anil-lezine lem jukjatilukjum ve !em juhridžjukjum min *dijarikjum en teberruhum ve lem tekattu ilejhim innal-lahe la juhibbul-muktin." Opomena Muslimanima, da im Svemogući ne zabranjuje ukazati dobrotu nemuslimanima, s kojima su u lijepim odnosima. Ovaj sveti princip, ova kuranska zasada, obara svaki nasrtaj na socijalne zakone, svaki pokušaj ne­ prijateljstva i nesloge uopće megju ljudima, te proglašuje sve političke aspiranje ilegalnima. Držeći se ovog svetog principa, islamske vlade ne samo da nijesu kome naturali svoje vjere, nego nisu inovjercima ni povoda dale, da se u drugu državu iseljuju. Tek zakonodavac Sultan Sulejman, pošto je uvidio upasnost od neprestanih ustanaka kršćana Evropske Turske, htio je pokušati sviju ih u Islam obrnuti, u koju svrhu je zatražio mnijenje i dozvolu tadašnjih islamskih učenjaka. Islamska ulema mu je uskratila tu dozvolu, motivišući to time, da se nasilno preobračanje u Islam skroz protivi njegovim liberalnim načelima. Opasnost, koju je prozreo tada Sulejman, postoji i dan danas ioš u većoj mjeri. Gore rekosmo, da egoistične ev­ ropske diplomate ne uzimajuć u obzir bratstvo i slogu nemuslimanskih naroda, tvrde da islamsko jedinstvo prijeti svjetskoj civilizaciji. Zašto oni ne dolaze i na to, da je velika šteta po civilizaciju to, što oni uniš­ tavaju društveni položaj njima podanjenih islamskih naroda? Zašto ne priznaju, da oni tim postupkom škode jedinstvu čitava čovječanstva i ruše najveće socijalne zakone. Ovakovi nasrtljivi postupak evrop­ skih političara, koji oni diplomatičkim smatraju, za napredak i civilizaciju je pravo promicanje konzervatizma, koji nas toliko nazad baca. Ova njihova nesavje­ Strana 3. sna, od svake pravde i čovječnosti ogoljela polb:ka sliči mi na priče starih naroda o vilama i divovima ili na lažne bogove starih Grka. Oni uništuju narode i države, a kad se čuje patnički glas, to oni ne slušaju, jer to iziskuje politička taktika. Oni gaze najsvetija prava čovjekova, pa i opet ne pada odgovornost na njih, jer to zahtijevaju političke prilike. U kratko: Kad se god kakovo zlo počini, te se slučajno dogje pred sudiju ljudske savjesti, oni za advokata sebi postav­ ljaju politiku. Dakle, kako je oni shvaćaju, to je ela­ stična stvar, koja se dade prema prilikama pretvarati u sve moguće oblike. Na temelju toga evropski političari smatraju zakonitim, u punom smislu, podčinjavanje islamske zajednice od strane evropskog jedinstva. Sada nastoje, da još i ono islamskih država, koje se još održaše,postane žrtvom njihovih nasrtaja. Njihova prljava namjera je, da onima evropskim veleumima zaslijepe oči, koji su pravi ljubitelji pravde i čovječ­ nosti, za to oni i pripovjedaju o položaju opasnosti od panislamizma. Nadamo se dočiće jedan dan, kada će vidjeti, da su se jako varali. Nastavit će se. Pojam o zećatu. Muslimanska je vjera velika dobrotvorka za sve siromahe. a naročito za one megju vjerskim pristali­ cama. Ta krijepost ne sastoji se samo u milostinji, nego i u uzajamnim brigama i društvenim vezama, što postoje megju vjernicima. Milostinja u Islamu dijeli se u dvoje: jedan je dio svojevoljan, a drugi nametnut kao dužnost. Svo­ jevoljna je ona milostinja, o kojoj veli hadisi-šerif: „Tajna milostinja blaži srdžbu Božiju“. Javno dijeliti milostinju bez hvastanja i spočitovanja, vazda je do­ bro, ali bolje je nadarena milostinja, koja je tajno učinjena bez taštine i koja je samo za Božju ljubav. Dakle svojevoljnu milostinju smatra Islam dobrim djelom, i ako nije vjerska dužnost, — dogmat, jer može svaki čovjek, koji je za rad sposoban, da je učini, a tim lakše, što nije odregjeno, koliko se mora dat', nego koliko kome ide od srca da da, da tako pokaže bratsko osjećanje za siromašnog istovjernika i damu ublaži tegobno životno stanje. Druga vrsta milostinje, što je dogmat i član vje­ rovanja, (četvrti član sifeti-Islam-a), zove se „zekjat". Riječ ,,zekjat“, koja znači: očišćenje, dokazuje, da je Svemogući kao zakonoša podario djelu istu smisao: na ime očistiti svoj mal, razdijelivši jedan dio siromasima, e da ostalo bude dobro stečeno za vla­ snika. No posljedica ovog mudrog zakona ne zausta­ vlja se samo na tome, nego kad se malo bolje pro­ misli, taj zakon ima pravac i namjeru koliko vjersku toliko i političku. Odredivši siromasima pravo na udioništvo u bogataškom imanju i uglaviv, da budu �Broj 2. i 3. BISER Strana 4. bogataši jamci i zauzetnici življenja siromaha, time je uspostavljeno pravo načelo bratimstva megju Mu­ slimanima, postavljena osnova zajednice i snage, a ujedno udarena čvrsta zapreka proti socijalizmu, koji sa strahovitim klicama neprestano raste i koji prijeti osnovama današnjeg evropskog društva. To načelo ne samo da poboljšava stanje siromaštva, nego što više i kod samih bogataša budi osjećaje darežljivosti i zakonitog milosrgja, a ujedno istišnjava osjećaje pri­ rodnog samoživstva, koji bi mogli u siromasima izleći gnjev proti bogatašima. I tako taj dogmat spaja jedne s drugim vezom ljubavi i bratimstva, što se vazda osjeća megju dobrim Muslimanima. Općenito da reknemo: Islam je svojim prista­ šama sa zekjatom tako pomogao, da se — kad bi se ta vjerska dogma potpuno izvršavala — ne bi moglo naći siromaha i proletarijata, kao što je to bilo u prva dva stoljeća, kad su se Muslimani tačno svojih islamskih propisa držali. Po arapskom: F o č a n in . M. Ćazim Ćatić: D va soneta. Mystika. Ponoć. Olovna tmina ko tjeskoba Geji djevičanskoj pala je na grudi; U njoj se — regbi —■stere grob do groba I strašnim mirom drhtaj srca budi. Zamišljen mjesec tek katkada sine ! s bl’jede usne prospe biser—priče, Po kadifnoj r’jeci. Sred sjetne tišine Megj’ lišćem lipe ćuk se, plačuć, miče. , Ko duh kakova griješna mrtvaca, Misterij kroz mrak lagan korak baca, Svileni skut mu ko talas šumori. Usna je neba ukočena, tupa — Misterij krajem osamljenim stupa, I Geji nešto nijemom r’ječi zbori . . . . Nostalgija. Daleko .. . daleko >za devet gora, Kraj jedan spava, pun sviiu ljepota; Daleko.. . daleko preko sinjeg mora Počiva zemlja sreće i života. U njoj se cvijeće svjetlobojno smije I slavuj vječno u sevdahu ludi — To cvjeće rosu moje čežnje pije; Oj, da je s njim mi zakititi grudi! . a . Večer. U svojoj izbi čujem sada, Gdje me iz mraka zove tajni glas Tamo daleko preko sinjeg mora. Nostalgično Lunin drhturi talas, Po njemu moja sjetna duša pada I plovi . . . plovi preko devet gora, Do jednih safirnih vilinskijeh dvora. M. Hifzi Muftić: Šta ie naš cilj? ) (Predavanje držano prije dvije godine). Draga braćo! Kad pogledamo oko sebe u naš svijet, vidimo, da nas svaki za nječim drugim teži: jedni težimo za vlastitim probitkom, jedni za čašću, a pri tome zabo­ ravljamo našu zajedničku potrebu, jest! Mi smo ras­ pršeni, mi smo bez kompasa, mi ne idemo opredjeljenom cilju, koji bi nam bio preči od naših pri­ vatnih probitaka i ličnih naklonosti. Obratno tome drugi elementi imadu svoje iz­ vjesne ciljeve, kojima teže i za koje se sve radi i žrtvuje. Za to njihova poduzeća bolje napreduju, nego naša, oni se bolje slažu nego mi, jer svi jednom cilju igju. U nas često put i najpametnija ideja pada s toga, što lično ne volimo onog, koji ju iznese. Z?r to treba primjerom dokazivati? Pošto ovake naše društvene prilike ne vode selametu, nego rasulu i propasti, to se moramo oko jedne misli okupiti, moramo jedan c:lj naći, koji će nam biti preči od imetka i časti, dapače preči od ro­ ditelja i djece. Taj naš cilj jest Islam, njegovo učvrščenje i na­ predak za nas i za naše potomstvo. I taj naš ideal, naš cilj nije to Islam Hadži Loje (da se duhan otvoreno a ne u paklićima prodaje) niti je Islam Husein kapetana (tvrdoglavost, natražnaštvo i sila). Naš je ideal Islam Hazreti Ebu Bekira, Hazreti Omera, misirskog muftije merhum Šejh Mu­ hamed Abduhu, to jest islam razboritosti, pravde, rada i napretka. Glavni razlozi, zašto mi sebi Islam postavljamo za cilj, jesu ovo: što se temeljne ustanove Islama slažu sa razumom; što Islam ističe, da je najpreče slijediti onog, koji upućuje na istinu. „E femen jehdi*) *) Ovo prodavanje od našeg suradnika i mnogom poznatog na peru radenika g. M. Hifzi ef. Muftića donosimo u cijelosti bez ikakove preinake na naročitu njegovu želju, premda se s nekim odlomcima dotičnog predavanja ne slažemo. Ali pogledom na njegovu tendenciju, a osobito gdje je riječ o našim društvenim prilikama i o npkim islamskim ustanovama, kojih bi se s\aki musliman morao držati i iste potpunoma izvrša­ vati, to ipak donosimo dotični članak, premda je već u mnogom zastario, jer smo uvjereni, da će za naš narod samo i jedino od ko­ risti bili, a osobito kada je to sve g. pisac lijepo obrazložio. Op. Uredniitva. �Broj 2. i 3. BISER ilel-hakki ehaku en jettebia" . . . što je svrha Islama da ljude oplemeni. Hadisi šerif veli: „Buistu lj-utemmime mekarimel-ahlaki", (t. j. poslat sam da usa­ vršim plemenite čudi). Drugi hadisi šerif veli: ,,E habbun-nasi ilal lahi men huve enfeu lin-nasi", t. j. Bogu je najdraži onaj, koji je po svijet najkorisniji. I tako dalje sve ostale ustanove imadu uzgojnu tendenciju. Islamu se rado prigovara da je ženu zaposta­ vio. Nu u kakvu ju je stanju zatekao Islam? Zatekao ju je sasvim bespravnu i dosudio joj dostojno mjesto uz čovjeka. U kuranu se mahom spominje žensko uz muško. Kazne i nagrade za vjersko vršenje i kršenje jednako je za jedno i za drugo. A koliko ju je Islam podigao kao majku! Hadisi šerif veli: „El-džennetu tahte akdamil - umehati", t. j. Raj je pod nogama matera. A da ju nije posve izravnio sa muškim, po sri­ jedi je to, što ju muškarac i umno i tjelesno nadvi­ suje. To je narav jednog i drugog spola. Pa zar je Žena u prosvjetljenom Zapadu — mi­ sliš — izravnana sa muškarcem? Nije, niti če ikad biti. Po austrijskom gragj. zakonu žena ne može biti punomoćnik. Tolstoj je pred svoju smrt izrazio misao, da žena nije ravna muškarcu. Negdje sam čitao, da je njeki evropski pametar rekao, da će žena vazda samo onu naobrazbu dobiti, koju budu htjeii muškarci da joj dadu. Ono, što kavaliri laskaju ženama to ne spada u predmet ozbiljne rasprave. Tolerancija (snosi* vost) je jedan buni dio da­ našnje civilizacije, koja se je u Evropi tek iza fran­ cuske revelucije počela pravo udomaćivati. A u Islamu je postajala odkako je Islam star. Od osnutka prve Islamske države, pa do dana današnjega, vazda je bilo inovjeraca u njima. Otvoreno ću reći, i u ona vremena kad je bilo nepravde i zuluma u kojoj islam­ skoj državi i u takim razdobljima, ipak su mogli — pa makar i sa mukom — opstati druge vjeroispovjesti. A bilo je hiljadama puta prilike pojedinim is­ lamskim državama, da iskorjene druge vjere, ali ne htjedoše. Islam zbilja ispovjeda toleranciju. Ali ostavimo same ustanove Islama ! Šta kaže historija? Ah, uprav historija pokazuje pravi sjaj i vr­ line Islama ! Uzmite kojeg samo objektivnog povjes­ ničara, pa će te viditi, šta je Islam. Eto vam „Posljedni prorok" od Dragutina Ilića, eto vam knjiga „0 herojima" od Korlejla. Eto vam „Istorija umnog razvića“. Šta su Arapi bili prije Islama, a šta postadoše i šta sve ućiniše n korist kulture poslije, pošto ga primiše? Prije je to bio narod rascjepkan na plemena, koja su se megju se vječno borila i uništavala, ne­ moralni i bez državnog uregjenja: ko je bio jači, taj je imao pravo. Primivši Islam, Arapi se ujediniše, uskrisiše kulturu, kakve do tad ne upamti svijet. Šta više Islam je učitelj Europi. Islam je prenio grčku Strana 5. mudrost i to povećanu u Europu. Šta mislite, kad bi Europa usvojila desetični sustav računa i dokle bi se još držala rimskih nezgodnih brojki, da u desetom vijeku Herbert, kasniji papa Silvestar II. nije imao gdie naučiti arapske brojke, da ne bijaše kulturnih Arapa u Šp^niji toga vremena? On je prvi u Europi i to u Rainsu počeo poučavati arapske brojke i geografiju po globusu, kojega je donio iz Španije. Reći će se, da je Islam prestrog u svojim pro­ pisima. Ali ću ja na to primjetiti, da on nigdje ne traži, da se čovjek upropašćuje, ili da čini ono, što mu je nemoguće. Pri kraju drugog sureta jedno aje glasi: ,,La jukelliful-lahu nefsen illa vus-aha", kojeg ajeta je smisao, da Bog ne zadužuje čovjeka, da vrši osim ono, što može. I tako gdje je god potrebno ima oblakšica. Na primjer: V. žena trudna, (noseća) ili dojila (koja doji dijete) ako se boji, da će ona ili dijete nastradati u slučaju, kad bi postila, ne treba da posti, (iz fetava-Hindije). 2. fikuhsko je pravilo, da otpada zabrana upotreba vina i uginulog živinčeta u slučaju nužde. A to je pravilo po Kuranu postavljeno. „Femeniddurre garje bagin ve la adin fela isme alejhi" 3. Amr ibni Asi r. a. jedan od uglednih ashaba kad je bic u jednoj vojni jednog jutra ustane, kad li mu treba voda. Pošto je noć bila hladna, on uzme tejemmum mjesto gusula i klanja sabah. Kad je to bilo saopćeno Pejgamberu alejhusselamu, nije na to ništa prigovorio. Onaj hadisi šerif navodi imami Buhanija r. a. u svom velikom djelu. Inače sve su Islamske ustanove sa opravdanom svrhom, koja je samo od koristi. Na primjer vino, a po tom i drugi sav alkohol je zabranjen piti. Da je zabrana potpuno opravdana i od same koristi po čovječanstvo, dovoljan je dokaz, što danas u najkul­ turnijim državama najprosvjetljeniji umovi i rodoljubi osnivaju antialkoholistička društva. Dakle nakon trinajest vjekova dolazi se na ideje, koje je Islam odmah postavio i praktično proveo. Drugi primjer je namaz (klanjanje). Ne spominjući ostalo blagotvorno djelo­ vanje ove zapovjedi, navešću samo to, da u izvršivanju ove zapovjedi ima jaka podloga za disciplinu i privikavanje ljudi na red i poslušnost. Razuzdani Arapi i pomoću namaza za dvadesetak godina složno pogjoše napretku. (Ovdje mi na um pade šarlatansko filozofiranje onih, koji nabasavajući na mudre duboke motive vjerskih ustanova, hoće da poreču božanski izvor vjere. Je li vjera ludorija? I mora li baš od Boga poticati ono, što je bezumno? Oni su baš bez­ umni, koji do takih sofističkih ideja dolaze. Mi na protiv vjerujemo, da baš ono, što je razumno, mora da je od dragog sveznajućeg Boga!) Izmegju ostalih Islamskih ustanova šta tek da reknemo o ze.ćatu, četvrtom islamskom šartu? Kad­ god bi se ovaj šart u cjelosti njegdje vršio, zaista bi ongje pretežne socijalne (društvene) bijede bile uklo- �Strana 6. ..BISER njene. Ured bih ustvrdio, da bi socijalizam bio time riješen. Pa u opće Islam uzgaja darežljivost megju svo­ jim sljedbenicima. Teško bi mi bilo uvjeravati, da bi se mogla gledati onaka bijeda megju islamskim uz­ gojenim gragjanstvom, kakva je onih nevoljnika po londonskim kanalima, gdje noćavaju i ginu od gladi a kraj njih prolaze milioneri i miljarderi, koji svoje preogromne imetke troše u karte i orgije. Megju islamskim uzgojenim svijetom samo bi onda sirotinja počela umirati od gladi, kad ni zgodni ne bi mogli imati brašna, kao što se priča, da je u Egiptu jedanput bila glad, pa je jedna bogatašica da­ vala času dževahira za času brašna. U današnje doba rado s ponosom ističem (bez ikakvih drugih citata — navoda—) daje naš Pejgamber alejhisselam učio ovu dovu: „Allahumme inni euzu bike minel-adžzi vel keseli', što u prevodu znači : „Bože, ti me očuvaj od slabosti i od lijenosti". Pa kad to sve promozgamo, što rekoh o Islamu, zar nije dužnost čovjeka, (ako hoće da bude pravi čovjek, koji se ne povodi za strašću i pohotama), da mu sve drugo bude na drugom, trećem, desetom i stotom mjestu ? Ne protiveći se nikakvoj naučnoj istini, dapače usvajajući ju, a isto tako i štogod je mudro i razbo­ rito, prema onoj riječi, što ju je rekao Imami Alija: ,,El-hikmetu dalletul-mumini" (Mudrost je muminova izgubljena stvar pa ju uzmi makar iz usta mušrića— idolopoklonaca) nalazimo u Islamu istinitiju pouku i korisniju i čovječniju i pravedniju i praktičniju od svih doktrina, koje se sa Islamom kose i koje se ne mogu dovesti u sklad, kao što je ona Ničeova teorija o pravu jačeg, koja vlada megju životinjama. A ljudi što se budu više prosvjetljivali, zaista moraju se više udaljivati od onakih teorija. Pa kako, dragi brate, da mi svome cilju pogjemu ? Oplemenjujući svoja srca uzvišenom naukom, treba nam na prvom mjestu, da čvrsto odlučimo, da mi moramo na ovoj lijepoj grudi u svojoj ponosnoj i i kršnoj Bosni i Hercegovini ostati trajno, ma nas ne znam kakve bijede i nevolje snalazile. S toga moramo odlučno biti proti iseljivanju, jer su u tom dvije štete: koji ostajemo, postajemo slabiji, a koji idu, mahom se upropašćuju. Ovaj sa­ dašnji pokret moguće da će se skoro stišati, ali su­ deći prema osjećajima i umnom pojimanju naše mase, vjerojatni su i u buduće ovaki pokreti, samo ako što nova izbije na javnost, što se ne će slagati sa njiho­ vim shvaćanjem. A toga će po svoj prilici bivati čudo. Razvitak prilika iziskuje i iziskivaće mnoge dru­ štvene dapače i porodične reforme. Te sve reforme moramo mi sačekati i ostati pravi muslimani. I svaki svijestan pravi rodoljub neka ima i to na pameti, pa neka svoju okolicu na to pripravlja. Broj 2. i 3 . Ako naš svijet bježi od novotarija, neka zapamti, da ne može od njih pobjeći, pa da bježi za Kavdak. A to nije ni razborito ni junačko, dok malo poteš­ koće odmah tabanima vatru. Ja se osobito pobojavam, da nas ne bi na novi hidžret uzdiglo riješenje agrarnog pitanja. (Pošto je izglasan zakon o fakultativnom otkupu kmetova, ova je opasnost minula. A kad je ovaj govor držan to je pitanje bilo na dnevnom redu). Ili mi opstojimo imetkom, ili imetak o nama? Sposobnost i radinost imetak stiču. A zar mi ne imamo ni malo tevekjula i pouzdanja u Božiju pomoć, ako smo ono, što se kazujemo? Oni, koji su naslije­ dili imetak od svojih starih, neka se zamisle, da je morao njeki njihov starenik biti bez ičega, pa svojom sposobnošću (junaštvom, — znanjem trgovinom) da je zametnuo imetak ili posjed i ostavio ga svom po­ tomstvu. Pa šta mislite? Je li se Islam utemeljio i podi­ gao pomoću imetka ili moralnom snagom ? Isto tako mnoga i premnoga velika misao? Gdje nikne velika misao, pa se povede neograničenom energijom, imefak sam dogje u siužbu. Dakle nad imetkom ne strepiti. Dapače na njega ni ne računati, kao na jedino sredstvo, već se obo­ ružati sviješću i pljunuti u šake. „Himmetur ridžal takleui džiba", t. j. „Čvrsta ljudska volja ruši brda". A prilike kakve su danas, uprav je tefefić ra­ diti za ideju, da se uzgajamo i oplemenjujemo u Islamu. Austro-Ugarska — pod čijom smo upravom i zažtitom, jest jedna moderna velesila i prosvjetljena država, koja ima samo taj zahtjev, da njezini državljani budu vjerni podanici u političkom smislu. A što se tiče vjere, ona to pripušta svakom pojedincu, da goji ubijegjenje kakvo hoće. Zapad ipak nije onaki, kakav je bio za vrijeme križarskih vojna i španjolske inkvi­ zicije. Ja kako bismo mi svome cilju služili, kad bismo trebali potajno klanjati, kad bismo bili proganjani i šikanirani radi vjere? A to je sve podnosio naš Pejgamber alejhisselam i njegovi ashabi u prvom osvitku Islama. Postavljajući Islam za svoj cilj, mi time ne ćemo da porečemo narodnost. Ta i govor je jedno svojstvo čovjeka, kojim se razlikuje od životinje. A kojim je­ zikom čovjek govori, toj narodnosti i pripada. Mi po jeziku pripadamo onoj slavenskoj grupi od jedno de­ setak milijuna duša. To je pleme: Srbi i Hrvati i mi Bošnjaci. Jedan narod, samo su tri imena, kao i tri vjere. Ali imena koliko hoće neka bude, sve jedno je. Narod je jedan. I mi treba da sa drugim elementima, svojim sunarodnjacima gojimo narodnosne simpatije i sugragjansku ljubav. Ta kuća nam je jedna. Neka se ne do Bog — zapali, Sviju nas je šteta. Ali s tim zajedno mi ne ćemo da budemo šovi­ �Broj 2. i 3 BISER nistički tjesnogrudni. Čovjek ako hoće da potpuno čovječno osjeća, tad treba da osjeća za sve čovje­ čanstvo. I bez svake sumnje bolji je i treba da je i draži i jedan pošten i čestit Kinez, nego rogjeni brat, koji mi o zlu radi. U ostalom sam socijalizam, ta najnovija misao vodilja prosvijetljenog Zapada, zapostavlja narodnost široj čovječanskoj misli. Što će se njeko osjećati Srbom ili Hrvatom ili Bošnjakom, ne treba da nam to smeta našem zajed­ ničkom radu, osobito danas kad i sami Hrvati i Srbi, naša braća po jeziku idu za zbliženjem. Onda je neu­ mjesno, da bismo mi muslimani osobito megju se uvlačili tu suvišnu prepirku radi gologa imena. Neka se svak osjeća koje hoće narodnosti, samo neka je pravi muslim. Dakle naš je cilj Islam, i to s toga, što igje za istinom i što oplemenjuje čovjeka. Naš je put prosvjeta i to samo prosvjeta. A naše je oružje znanje i naobrazba. U tugjem svijetu. (Narodna priča.) Napisao: Husein GJogo. (Svršetak j Do dva dana prevede Alija valijinu šćer, koja je bila tako lijepa, kao da su je džini ukrali iz car­ skih dvorova. Čitav je grad ječao od silnih bonja i truba, od bubnjeva i talambasa, koji su zvečali i liukali u mladoženjinoj kući. Sva je kuća bila tako vesela i živa, kao da se u nju dovelo stotinu mladih nevjesta i sa svakom do stotinu bijesnih svatova. Niko ne bi mogao ni pomisliti, da je domaćin te kuće, koji se evo oženio, osugjen na smrt, — ali je to ipak svako znao i megju sobom govorio, Prvu večer, prije nego će mladoženja poči u sobu mladoj, zovne ga prva žena sebi i na samu mu reče: — Moj Alija, ja sam do večeras vodila brigu za tvojim spasom, te nijesam čestito ni spavala, .. . od večeras eto neka tu brigu vozi nova kućanica, jer mi je vrlo potreban mir. — Ona kao da je znala unaprvo, da će se dogo­ diti onako, kako je govorila. Jer: prvo jutro je mlada raspitivala, šta je to bio Alija kriv, pa je na smrt osugjen; drugo jutro je grdila one ljude, koji su ga osugjivali; a treće jutro doviknula: „Ne boj se, dragi Alija!“ Pa čim je petak osvanuo, ona mu saopći, šta će iskazati, kad dogje u ured njezinom ocu. — Eh, šta želiš danas, nesretniče?! — pitao ga valija pred cijelim medžlisom (vijećem). — Hoću da mi dadeš jednu olovnu kruglju, u kojoj će b ti junga (oko 2 kg.) težine i hoću da je ta kruglja na jednom dugom lancu, koji se može oko ruke saviti — odgovori Alija. Strana 7. Valija se podiže sa svog mjesta, te iz jednog budžaka donese taku kruglju, pa je dade Aliji govo­ reći: — Eto, to je baš moja ,,salma“ (kruglja), ali ne zaboravi, da ćeš u budući petak ostati bez glave ta­ man u podne, kada se začuje ezan sa munare! Vidjelo se iz ovih riječi, da valija još više mrzi Aliju. Dušavši kući, ispriča svojoj mladoj ženi sve od početka do kraja, bile kazao joj i to, kako ga je njezin otac mrko gledao. — Ako će — opet će ona,— još imaš pravo jednu želju reći, pa se ne boj ! — I tako je to ona junačUa svoga muža, da je izgubio strah od džellatove sablje. Mirno je provodio dane pa je u miru dočekao i — petak. Ali opet, kako se je vrijeme približavalo polovinu dana, poče ga sve više obuzimati neka slutnja i čudan strah, a sve mu žena govorila: — Ne boj se! a onda mu ka­ zala, šta će iskati u uredu, kad pristupi onim svojim dušmanima. Još je bilo pola sata, duk podne zauči, kad ie unišao valiji i — na svoje veliko čudo! — našao kod njega ne samo imama i mujezina, nego još neko de­ setak ljudi. Alija odmah pomisli, da su te ljude po­ zvali njegovi dušmani, da vide strah u našeg čovjeka. Svi su u nj gledali ko mačka u džigaricu, svi su mi­ slili, da će biti sav potišten, — ali su se prevarili. Alija je junački stao pred valijom i junački posmatrao čitav medžlis. Ma oklen si ti ? — pitaše ga jedan starac, keji se je čudio onom junačkom držanju. — Ja sam rodom iz Hercegovine. Pa jesu li i drugi Hercegovci taki ? — Jesu još bolji. . . . — Kako to ? — Eto tako . . . odvrati Alija. Oni su bolji s toga, što su ostali u svojoj kršnoj zemlji, pa ini ne sudi ko meni tugji čovjek. — Dosta ! — zagrmi valija. — Mi smo tebi su­ dili i ti si za kratko vrijeme mrtav čovjek Sad samo reci pred ljudima tvoju pošljednu želju ! — Svi se ušutiše. Svi, — a najviše imam i vaMja — izbečiše oči očekujući, šta će Alija reći. Sve ko za­ mrlo . .. samo se čuje zveket lanca, koji ie Alija va­ dio sa olovnom krugljom. — Što želiš? — opet će valija. — Moja je želja — poče naš čovjek — da ovom krugljom udarim po tri puta u prsa valiju, ima­ ma i mujezina, pa ouda slobodno dovedite krvnika, da me posiječe. — Taka želja iznenadi sve Anadolce, al najviše onu trojicu. Bijaše se čuo u jednog i pridušeni smi­ jeh, ama ovima nije bilo do smijeha. Valija se pod­ boči na ruku, imam se prihvati za bradu, a mujezin od muke izgrizao čitav desni brk. Ostali samo šute, šute i glavom klimataju .. . Čas pogleda valija ima­ ma a čas mujezina kao da pita: a šta ćemo sad? — �Strana 8. Broj 2. i 3. BISER nu ovi samo gledahu u njega i njegovo zamišljeno crno-žuto lice . .. Pošto su neko vrijeme šutjeli, prvi se valija okrene osugjeniku rekavši: „Daj der mi tu ,,salmu“ u ruku!“ Alija mu je uruči i on je stade po rukama prevrtati i podizati dolje i gore, a sve otpuhivaše na nos. — Daj der da i ja izmjerim tu ,,salmu“! poviče imam val” \ji mu je i uruči. Imam je pri tome mjerenju ne samo otpuhivao, nego i glavom vrtio, a vrtio je sve češće, što je duže podizao kruglju . . . . Sad i mujezin ustade pa će ljutito imamu : „Od kad je omjeraš . . .? Ta i meni je život drag, pa hoću, da i ja vidim, je li kruglja teška! — Pri tome polo­ vinu medžlisa udari u smijeh, a kad je mujezin uzeo kruglju, pa rekao: — Ih, što je teška! — onda čitav medžlis prasnu u smijeh. Ali valiji, imamu i mujezinu nije bilo do smi­ jeha . ., oni su postali još zamišljeniji i tužniji. — A koliko si puta naumio udariti ove naše ljude? — zapitaće Aliju opet onaj stari Anadolac. — Tri put brate ! — odgovori mujezin sa veli­ kim bolom, ni ne čekajući, da to Alija kaže. — U mene su slaba prsa . . . u sebi će vaiiju. — A mene će usmrtiti od prve! - - poviče imam. — Ja duše mi ne ću da znam za tu želju .. . poviče mujezin, ali svi drugi rekoše, da se Alij:na želja mora ispuniti, jer tako stoji u onoj naredbi, koju su cni potvrdili svojim muhurima. U to se proču glas nekog mujezina sa obližnje munare. Svi se trgnuše, jer treba sad dovesti pred svijet osugjenika, da ga pogube, ali prije toga treba da se ispuni ona želja. — Eno uči mujezin sa munare, ja trebam ići u smrt . .. zuviče Alija, — ama pri e da ispunim želju. Niko ne govori više, svi gledaju u one, koje treba u prsa biti, a ovi gledaju u svog protivnika. — Što šutite, već da udaram . .? opet će Alija. Opet teška šutnja . . . — Mujezin je već proučio ezan s munare, dederte na posao! — navro Alija. Istom se sada pomače imam, onda usta na noge i reče gledajući u vaiiju : — Ja bih nešto rekau, ali uz uvict, da mi niko ne će biti protivan. — Valija to iedva dočeka i zaviče: — Niko ne smije biti tome protivan, kome je god život drag; go­ vori moj prijatelju ! — Vi svi znate, moji dobri zemljaci, da ja vršim u mojoj džamiji svoju dužnost 30 godina, pa je svaki mogao opaziti jedan moj običaj: ja naime svaki put na kraju molitve dobro razgledam, ko je bio na mo­ litvi. Tako sam ja gledao i razgledao i onda, kad je ovaj čovjek iz tugje zemje bio osugjen, pa sam — na moju dušu! (i tu se imam udari rukom u prsa)— ja tada vidio ovog čovjeka (t. j. Aliju) kako za mnom klanja taman uz mujezina1 — izgovori to imam. i — Tako mi svih mojih mrtvih! — poče se klet mujezin — to <e istina, što veliš; on je baš kod mene klanjao! — — A tako mi moga slabog zdravlja, i tako mi ove sablje i jest tako bilo — usklikne valija, — Ja sam taman iza Alije izašao iz džamije i on me je jedan komadić puta pratio. Ostali Anadolci uvidješe, kako ona trojica krivo svjedoče, ali to ne htjedoše reći; jedino onaj starac prigje Aliji i polahko šapnu : — Ako ikad odeš u svoju zemlju, nemoj tamo kazivati, kako se u nas sudi. Od to doba je naš čovjek živio u miru i kućnjem zadovoljstvu, a vaiiju iza toga brzo otpustiše iz službe, a tako i imama i mujezina. Hamdlja Mulić—Hrasnica: Majka. (Iz radnje: Narodno prosvjećivanje" *.) Djeco, vaš je dženet pod nogama materinim! (Arapska rečenica). Poslije dragoga Stvoritelja (dž. š.) ima li čovjeku iko preči i draži od svoje roditeljke! Bog je dao čo­ vjeku neku neodoljivu i za čudo nikad nepresahnutu ljubav i žar prema svojoj majci. Ko je ima, u veselju je zove, u tuzi traži. Pobratim pobratima zaklinje majkom, a je li se soko odlikovao, svako mu veli: „Radosna mu majka, koja ga je rodila! . . Majka je ono biće, koje je rodilo čovjeka. Sama je čovjeka Bog odlikovao. Dao mu je pamet „koja caruje“ i snagu „koja orijaška djela danas čini“, a sve je to opet na čast i diku majke. Majka je ono biće, koje uz dnevnu brigu i rad, da namiri sve kućne poslove, bdije još i nad bešikom svoga miljenčeta, koja dan i noć drži blage svoje oči nad njim, koja ga dan i noć privija na mehko svoje srce. Majka je prva uzgajatcljica i učiteljica. Čovjek istom, kada ga je majka rodila kao malo djetešce, što bi bez majke?! Ne može poletjeti na krilašcima kao ptiče. Ne može zrno hrane naći. Dugo valja da progje mučnih i veselih dana, dok najdraže biće svo­ jih roditelja počne izgovarati mile riječi: ,,mama“ i ,,baba“. A kad će istom prvi zubić niknuti, kad li će prvi korak kročiti?! Malušno i nemoćno dijete ima majku. Nju osim svoje prirogjene ljubavi prema svome čedu, goni i jaka volja, da ga hrani, krijepi i čuva. Buja li joj djetešce ko iz vode, vesela je i radosna, mrša Ii i boluje, tužna je i žalosna. Važni su časovi ti u odgajanju prvih godina dječijih. *) Vidi o lome štampane već radnje u „Gajretu11 listu Pr. p. �Bro.i 2. i 3. Strana 9. . . BI SER Majka blago gleda u svoje dijete, pa i ono nju i sve domaće. Majka mu se lijepo javlja, pa i ono miluje sve oko sebe. Jest. to su prvi početci lijepoga njezinog odgajanja, da joj dijete jednoć bude pravi čovjek. Lijepo veli profesor Josip Milaković u svojoj vrijednoj knjizi „Majka" ** : „Od prvog dana treba da majka svojom nježnom ljubavlju bdije nad svojim djetetom, pomažući, da se ono može skladno tjelesno i duševno razvijati. No najveći posao nastane, kad se stanu u djetetu buditi iskrice duševnog života. Sav duševni život sastoji od vrlo malo elemenata, od ko­ jih se raznom kombinacijom, vježbom i razmatranjem stvara ova množina. Ako se ti elementi ne počnu ja­ čati i vježbati već u prvo doba njihovog probugjivanja, ne će se moći nikada kasnije k savršenosti privesti". Pa onda opet veli: „Odatle upravo vidimo ve­ liku važnost majčinoga rada, pošto se u prvo doba ona pretežno dietetom bavi, a ti prvi dojmovi jesu najjači i što se za to vrijeme učini, biće stalnije od onoga, što bi se kasnijim uzgojem htjelo postignuti". Profesor Gache iz Alaisa u svojoj knjizi na francuskom jeziku, „Les memoires d’ Antoine on Notions populaires de morale et d’ ekonomie politique“ veli (po prijevodu Ele Kranjčevićeve) na usta jednome radniku: „Da nikad nijesam ostavio svoje majke, da je ona vazda moju dušu u svojoj ruci no­ sila, mislim, da bi moj život bio kao svetački život". Znanje ne čini toliko čovjeka srećnim, no ga čini naobrazba, odgajanje. Baš je majka prva, koja odgaja. Svojim dobrim srcem utječe na dječije srce Njezina čednost, iskrenost, naivnost, uvijek se na djeci poznaje, ako to negdje nije njoj u odgajanju uloga oteta, ili više puta pometena. Nekad se govo­ rilo, a i danas se o tome piše, da se djeca maknu iz kuće, a predaju odgajalištima. Predbacuju, da majke ne znaju naučavati djecu, da razblugjuju i maze djecu itd. Ali im drugi, velika većina odgovara, da dobro naobražena i učena majka sa svojom jakom voljom više učini u odgajanju u prvoj dobi dječijega života, ^to je lijepoga i dobroga kasnije u čovječijoj duši, nego sve ostalo školovanje i sama sebe naobražavanje. Zaista se ovo i u našim skromnim prilikama u Bosni poznaje. Majka prva uči na poštivanje Boga, na krijepost i druge vrline. .. . Turski; veliki književnik Mualimi Nadžija veli: „Naobrazba ženskinja (majki) jednoga naroda, mje­ rilo je čitavoga njegovoga napretka". A nama malom narodu nego da bi najpreča bila zadaća što više posvećivati pažnje odgajanju i nauci našega ženskinja, — budućih majki. Neki su do sada ** Ta je knjiga izašla još prije 16 godina, a najbolja je knjiga o majci na našem jeziku. početci tu, pa malo po malo, jeda i u nas sunce nauke što bolje ogrije srca budućih nam majki. * Uz majku je i otac. Njegova je zadaća zadrža­ vati svojim primjerom kod djece poštivanje prema majci. On joj treba da je pravi drug u svemu. Po­ mete li je, pa makar i najmanje vrijednosti, pri činu odgajanja, poznaju se na djeci rgjave posljedice. Otac neka je štiti, čuva,pomaže, blaži i bodri, .im Djeci je i onako: „dženet pod nogama materi­ nim" ! Razmišljavajmo o tome ! . . . . M. Ćazini Ćatić: Ja čekam . . . Ja čekam vilu ljubavi i moći, Što živi negdje u dalekom kraju, U njenoj kosi plamna sunca sjaju, A u očima pramaljetne noći. Oh, ja ju čekam u neznanom gaju, Smaragdne borje gdje ’no ambru toči; Cv’jetnom će stazom tuda ona proći, U vladarskom raskošu i sjaju. Pod ml’ječnim grudma mi ljubav će don’jeti, Na usnam’ pjesmu, kakve niko ne ču, — Njen će mi cjelov dušu da posveti. I ja ću tada bez gr’jeha i boli, Ko asket, koji tek ljubi i moli — Snivati Eden i beskrajnu sreću . . . . Crna Gora. (Kratka historija pogledom nn prodiranje Tiuaka kroz njezin teritorij) Iza Karpata, a na jugo-zepadu balkanskog polu­ otoka nalazi se Crna-Gora, gdje se u sedmom stoljeću po I. a. doseliše neka slavenska plemena i nastanivši se tu, izmiješaše se sa starosjedilačkim narodom: Skipetarima (Arnautima). Pošto crnogorska zemlja nije plodna, a ni bo­ gata, to je ona u trajnom miru bila punih šest stostoljeća. Kad su Srbi u Srbiji, a derebezi (lenski go­ spodari) u Bosni, Hercegovini i u Arnautluku prevo­ dili državnu organizaciju, tada je došao iz Francuske knez Petar Balša u sjeverni Arnautluk, te odatle zauzeo Drač, Akčehisar, Kroju, Skadar i Podgoricu i ujediniv ove pokrajine učinio ih je kneževinom, pro­ zvanom: Zeta. Megjutim kad je vladao četvrti i peti Balšin nasljednik naime Balša II. i Gjorgjo I., Sultan Murat I. pošalje 4000 vojnika pod zapovjedništvom Hajrudin paše, a kašnje pod Timur pašinim, da zauzmu �Strana 10. „BISER rečenu knjaževinu, na što su okupirali i zauzeli Drač, Skadar i Podgoricu. Godine 1289. po I. a., a iza Kosovske bitke mnogo se sultanovih nepodložnika (emigranata) u Crnu-Goru doseli. Čira ]e sio na otomansko prestolje sultan Bajazid I. odmah je vojsku spremio u Bosnu i Hercegovinu, da ih posve zauzme i k svojoj državi pripoji. Kad je to dovršio, spremi vojsku i na Crnu-Goru, kojoj je pošlo za rukom, da je prodrla do u unutrašnjost Crne-Gore. U tom knjaz Gjorgjo napusti južni kraj i obrati se na Mljetačku republiku, da posreduje mir. Pošto su Osmanlije za sultan Jildirim-Bajezidova vladanja svoju pažnju na Anadol svratili, koji im je na kućnom pragu, to su Zetsku knjaževinu zapu­ stili i domaćim vladanje prepustili s uvjetom, da im godišnji danak daju i njihov suverenitet priznaju, a u tom ju je Venecija sebi prisvojila. Kada je knjaza Balše dinastija izumrla, pregje vlast u ruke Stefana Čarnojevića, te se i Zetska knjaževina po njemu prozva: Čarnojevička gora, odakle je ušljed preinake u narodnom govoru nastalo ime: Crna-Gora. Kad su Osmanlije Moru csvajali, Čarnojević sa Mletačkom republikom zajedno zauzme sjeverni dio Arnautluka i neki dio Hercegovine. Nu Hercegović Ahmed-paša (Jarko sin Hercega Stjepana, koji je na Islam prešao, kad su Osmanlije Hercegovinu zauzele, i koji je postao predsjednikom carskog savjetujućeg vijeća) navali na Ornu-Goru sa 1476 vojnika i tom prilikom zauzme do kraja Hercegovinu i od nje Cr­ noj gori pripadajuće krajeve. Kada je ratovao sultan Mehmed-Fatih s Mlečanima, da povrati Skadar, tada je crnogorski knjaz Ivan Čarnojević Mlečanima u ratu pomogao, za što su Osmanlije nakon osvojenja Ska­ dra na Crnu-Goru navalili i sva u njoj bolja mjesta zauzeli, a poharavši štono mjesto Žabjak, prisile Ivana, da se povuče u gorske krajeve. Godine 1484. Ivanov sin Maksim ubije Miloša, sina srpskoga kralja zbog nekakve djevojke — koju su oba ljubili — i uteče u Tursku u Skadar, te tu pregje na Islam i prozove se Skender-beg. (Ovo nije Skender-beg Kastriota.) Nakon prelaza na Islam do­ bio je timarluk (leno) Bošat (selo kod Skadra). Skadarljani kako su glasoviti junaci i vjerni carski služ­ benici tada bili, omile sultanu i počnu napredovati u časti tako, da je jedan od Bošat-begovih (Maksimovih) potomaka i na vezirsku stolicu došao. Megjutim potomci Ivana Čarnojevića, a Gjorgjina familija, isele se iz Crne-Gore, a upravu povjeri i preda mjesnom mitropolitu, kog su zvali: vladikom. Ova mitropolija bila je po tadanjoj hijerarhiji vezana za Ipečku patrijaršiju, koja je i crnogorske mitropolite potvrgjivala. 1ako su Crnu-Goru Turci i Mlečani više puta osva­ jali i zauzimali, ipak nijesu mogli zadugo ostati u njoj, Broj 2. i 3. pošto je gorsko tlo nerodno a zemlja sama prirodno siromašna, a po tom još i neuregjena, te se nije mo­ glo isplatiti ni jednom, ni drugom osvajaču, da u njoj trajno ostane; nego biše oni nju samo iz politike k svojoj državi zvanično pripojili, a unutarnju upravu do­ maćin vjerskim poglavicama. — vladikama povjerovali uz neznatan godišnji danak. I tako o unutarnjoj upravi osvajači nijesu računa vodili. Od Ivanova sina Skenderbega potomci, koji su kao paše Skadrom upravljali, isticali su svoje našljedno pravo na crnogorsko prestolje, te su za to neko­ liko puta s Crnom-gorom rat vodili. Megjutim, kad je crnogorski princ Omer beg prešao na Islam sa svojom porodicom i prijateljima, dogje u Crnu-Goru 1 zasjedne na knjaževsko presto­ lje; a sila se crnogorskog naroda u nj ugleda i na Islam pregje. Iza Omer-begove smrti zauze i sve druge do tada ne osvojene krajeve skadarski valija Ali paša, te je predade opet mjesnom vladiki uz go­ dišnji danak. Ovaj je vladika odsele bio otomanskl namjesnik, a nosio je naslov paše. Ovako je Crna gora u miru ostala samo po stoljeća, a poslije se osili i prestade danak plaćati, što ponuka Ali pašu, Mehmed pašu i Arslan pašu, da su s njome više puta u okršaj dolazili; ali najzad kad je skadarski valija od vis. Porte zapovijed dobio, da je mora upokoriti, on je za kratko vrijeme svu pregazi i sultanovoj vlasti upo­ kori. Iza toga je Crna-Gora cijelo stoljeće pod irzravnom turskom upravom bila: vladajući njom skadar­ ski valija. U to se je vrijeme Crna-Gora posve turskom caru pokoravala i lojalnom pokazivala, te je tako opet isposlovala, da se je uprava vladikama povjeravala. Nu godine 1702. kad je vladao vladika Danilo I .Petrović, dogovore se pravoslavni Crnogorci, da navale iznenada na svoje zemljake Muslimane, da ih poubi­ jaju i utanače, da to nedjelo izvedu oko pola noći u oči Isatova rogjen-dana rečene godine. Što su rekli, to su i učinili! i još si uz to samovlast od turske uzurpirali. Ovaj grozni dogogjaj jako se je kosnuo svih muslimana otomanske care­ vine, a naročito bosansko-hercegovačkih i arnautskih, te za to hercegovački valija pogje s vojskom na CrnuGoru i progje kroz nju te prenese šehite u obližnja turska mjesta i pokopa ih, ali je ne može zauzeti. Iza toga dogogjaja su Bošnjaci, Hercegovci i Arnauti više puta Crnu-Goru pregazili i na danak prisilili, ali ni­ jesu više nikad njom samostalno vladali. Godine 1815., a za vladanja Napoleona-Velikoga borili su se Crnogorci i s Francuzima, da si povrate Kotor i okolicu Bojane, ali im bi bezuspješno, pošto je Austrija bečkim ugovorom rečene godine dobila Veneciju i Dalmaciju s Raguzom i Kotorom. 12. maja 1858. godine, a iza bitke na Grahovu izmegju knjaza Danila i Hasan-Daim paše, evropske velevlasti, a naročito Francuska uplivišu na Tursku, �Broj 2. i 3. Strana 11 BISER da je dala privolu, da se Crna-Gora samostalnom proglasila. Pucam od rečene godine počela je CrnaGora državnu organizaciju i neke uredbe u svojoj zemlji uvoditi. Godine 1860. umre Danilo u Kotoru, a zasjedne na prijestolje 17-godišnji dječak Nikola, koji se pro­ zove: Knjaz i gospodar Crne-Gore i brda, te koji još i danas njome vlada. Po turskom: F i r u z. Hamzalija: Ne bi joj sugjeno. (Nastavak). III. Kod Dede Pehića je pir. Oženio sina, pa hoće da provede veselje, kako treba. — „Kad ne mogu — veli — kako imućni provode, mogu onako, kako je Bog dao.“ — Kuća je kao šip puna ženskinja. A na polju, u bašči, prostro Dedo svojim prijateljima pod kruškom u hladu. Uzeli mangalu s kahvom preda se, pa jednu po jednu ispijaju, a kolutovi se dima iznad njih viju. Lijepo je zaista bilo pogledati ovo društvo, u kom su bili gotovo sve sami starci sa svojim dugim sijedim bradama, kao ovčija vuna! Na njihovim si licima mogao opaziti veselje, koje bi ali cesto pre­ krili oblaci tuge za nečim. A to je, po svoj prilici, bila — mladost. Uspomena na mlade dane zausta­ vila bi ugodno raspoloženje, a često izmamila i po koji uzdah . . . Tamo dalje, poviš bašče, uhvatila se mlagjarija u kolo, pa igra, skače, da se sve zemlja pod nogama trese. Uhvatio se momak uz djevojku, pa se tu skače, podcikuje, pjeva, a Deli-Mujo pritiskao tamburicu uz prsa, pa sitno kuca, a glasno popijeva. E, nema to: Već da mu je i osamdeset, morao bi u kolo. Tu ti je Zejnil Beširov, Bahto Suljin, pa Ilasan Imširov, Ibro Muratov, Ahmet Dedin, mladoženja .. . Tu su ti i djevojke: Alija Suljina, Zubejda Begina, pa Mejra Osmina, pa . . . Ko bi ih sve nabrojio! Uhvatio se sve par po par, dragan s dragom, pa igra. Sve ti se čini, i ne staju nikako na zemlju, nego po zraku skaču — što se rekne. Hasan se uhvatio s Mejrom, pa nešto potiho šapuće, odmaknuv se od ostalih, kad se je kolo svršilo i nastupio odmor. Istom najednom neko otpočne: „Hajd’ u kolo, ko ’no smije; Ko ne smije, nek se smije, nek sc smijei“ A djevojke preuzmu, pa će: „Igrala bih, al ne mogu Prebio mi dragi nogu.“ Sad zaorc svi u jedan glas: Ij, ju; ij-ju-juj, De poskoči ne luduj!" Za čas se kolo uhvati i već se tu igra, skače sve u šesnaest. Obješenjak Ibro Muratov kao da se je pomamio, skače što’ no riječ po tri koplja u vi­ sinu i četiri u širinu, pa podcikujući, pjeva: ,,Ala mi se razigralo kolo; Što me ne ćeš da poljubiš, lolo? I -ju, ij-ju-juj, De poskoči, ne luduj!" Veselje je bilo u najvećem jeku, kad se na jednom pomoli Mujica, Bajramovića Mušana sin. Nje­ govu dolasku se nije veselio niko, jer je on bio ve­ liki kavgadžija. Napio bi se ko’ čep, pa onda zagji, da traži kavge. Ljudi ga nijesu mogli odgoniti od od kuće, jer je bio muhtarev sin, pa kad bi ga otje­ rali, zamjerili bi se muhtaru. I ovaj put je bio u pripitom stanju. Čim je došao, odmah je počeo zadirkivati. — Vidi ti moje Zubejde, kako i ona igra, — počeo je on. — Alija, što malo bolje ne poskočiš; nijesu ti bukagije na nogama! — Šta je tebe briga za mnom? — osiječe mu kratko Alija i ne pogledav ga. — Uh-uh! Vidi ti nje! Ne da se cura ni pošalit sa sokom! Gdje si ti to naučila? — Ha . . .? — Gdje sam, da sam, tebi nije stalo — Alija će u namjeri, da ukloni svaku sumnju kud Murata, ier se je pobojala, da bi on otalen mogao zaklju­ čiti, da ona imade kakovih ljubavnih odnošaja s Mujicom. I ako je dobio ćušku, ipak Mujici nije dao vrag mirovat. Istina, sad se je prošao Alije, ali je uperio oko na Mejru. Ona je uprav prolazila ispred njega, a on sa svojom nogom potpetlja Mejri noge i ona jad­ nica za malo da nije pala na zemlju. Sva je sreća, te ju je Hasan čvrsto držao, inače bi morala pasti. Na to se Mejra zacrveni, pusti se iz kola i pogje u kraj. To se je duboko kosnulo Hasana. Ta zar nju, Mejru, da neko na njegove oči vrijegja i dira? Krv mu uzavrije, sav pomodri od bijesa, pa se okrene Mujici, te će mu oštrim glasom: — Šta si ti došao ovdje svijet napadat'? — Drago mi je! Što ti hoćeš? — Kako: „šta ti hoćeš?" Hoću, da bude svijet miran od tebe, da ga ne napastuješ kao mamen pas. — Ko? Zar ja mamen pas? — srdito će Mu­ jica, raskoračiv se kao horoz na Hasana. Ali ga Ha­ san brzo dočeka, uhvate se u koštac i počmu se hr­ vati. Kolo se odmah razigje, nekoji htjedoše, da ih rastavljaju, ali ih drugi zadržaše, jer su znali, da je Hasan jači, pa baš neka mu malo skuha poparu. To je svak’ želio! �Strana 12. ,,B i S E R“ Zbilja je Hasan poslije nekoliko zamašaja shrvao Mujicu, Ijosnuo njime o zemlju, pa ga stao pirati: — Hoćeš ikad više? Je li? Što ne govoriš? Mujica se dosjeti, da imade nož za pojasom, trgne ga iz korica, ali ga Hasan prihvati tako čvrsto za ruku, da njome nije mogao ni maknuti. U to se i starci, oćutiv galamu, zgrnu nad njih, rastave ih i pošalju ih po drugim momcima kućama, a oni opet otigju pod krušku za svoju mangalu. Djevojke su se poput lahkih srna rastrčale kud keja. I tako mjesto, na kom je bilo toliko veselja i živahnosti, ostade samo pusto. — Hej pusta mladosti! — uzdahne Dedo klima­ jući svojom sijedom glavom tako, da mu jc duga, bijela brada udarala u prsa. — Znaš li, bolan ne bio, Osmane, kad se ono ti oženi, pa kad smo kod tebe pirovali? Oh, pusti vaktu, što to sve brzo progje! 1 sad se sjećam, baš kao da je to jučer bilo, kad čuh da si doveo. Ja, kolikog li veselja, po Bogu brate! Jedva sam čekao, da dogje četvrtak! Sve sam čas po čas brojio. — Ja, brate, — prekine ga Imšir - ama današnja ti se mlagjarija ne zna ni veseliti. Ono je bio vakat, ono je veselje! Šta mi nijesmo još radili! Skakali na mijeh, trčali se, bacali kamena, igrali kolo — ma ne znam svega ni nabrojiti! . . . — Šta ćeš, de? — preuzme riječ Murat, starac od kojih šesdeset i pet; — mlagjarija zapušta staro Neima ti ni onih naših pjesama, ni kola, ni ašikovanja; neima ništa starog. Sve ti je ovo okrenuto drukčije, naopako . . . Izrodio se svijet, pa eto ti. Mi smo živjeli toliko vrijeme zajedno, pa nikad se ne pobismo. Malo se porječkaj, pa i ušuti. Rekao bih, da nije megju nama ništa ni bilo. — Pa, čuješ, nije im se, kad bude nekako, ni rugati — važno će Imšir. — I ovo je došlo s vre­ menom. Nijesu ni naši očevi bili ovaki kao mi, pa nijesu ni naši sinovi kao mi. Sve ti se ovo mijenja. Što je danas, već ga sutra nije. Pa, brate, prije nije bilo toliko ni ovog prokletog pića. Ako bi se ko i napio, zavući se u kuću, pa čekaj, dok se otrijezni, i onda ide megju svijet, a nije, kao do je to danas: Naloče se, pa onda ide kavgu zamećati. -- Tako je, Boga mi — povladi Dedo Imširu, sliježući ramenima. — A čujete l’, baš mi se čini, da je i njima u ovom vaktu teže, neg što jc nama bilo. — Kako nije, Bog ti dao?! — odovud će Imšir podigavši glavu. Ta, dok smo bili njihovih godina, nijesmo imali ni pola njihovih briga. Uzmite samo našu kuću. Bila nas puna kuća — to svi hvala Bogu — znate. Nas same braće bila trojica, pa tu ti otac, amidža, pa toliko ženskinja. Na njivu nas izagje či­ tava sofra. Kad bi kakav posao trebalo obaviti, a mi se redaj na izmjenice: sad ovaj, sad onaj. A eno Broj 2. i 3. moj Hasan nema mira! Bog me ubio, ako ga hvalim, što mi je sin! Tako vam je pa eto. — Ovim je rije­ čima htjeo Imšir, da opravda svog sina i da skine bar donekle krivnju s njega, što se je malo prije pogužvao s Mujicom. — Ta znamo, znamo, po Bogu brate! — svi će povlagjujući mu. — Neima ga niko izmijeniti — nastavlja Imšir. Ja, Boga mi, ne mogu, pa kud puklo da puklo, nego baš njemu je — što no riječ — i na sito i na re­ šeto. Boga mi, da mi ga nije, ne znam, šta bi bilo sa mnom. — Ma šta ti reče, Imšire! Pozivlju li ono njega ove godine na vizitu? — upitat će Ago, sredovječan čovjek. — Jest, brate bogme. — Pa mogli bi oni njega — ne daj Bože . . . — Ne će zar! Dao sam i molbu. Znate, da sam sam. On mi je desna ruka, a ako hoćete, vala i oba­ dvije. Pa ko velim, biva, da će mi ga .. . Eh, ako Bog da! — Boga mi, zdrav je momak, plećat, a čuo sam, da takove najviše uzimaju, — dobaci Suljo s nekom Dojažnju. Jest, hvala Bogu. Ali opet će oni meni njega ostaviti. Selim Berberović, veliki prijatelj muhtarov gle­ dao je postrance u Imšira i sve se potajno smješio, pa će u sebi onda, kad je Imšir svršio: Neka beli! Potrest ćeš ti malo kesom, ako Bog da. Mrak se je počeo spuštati na zemlju, a društvo se pomalo poče razilaziti, ostaviv mladence, da uži­ vaju sreću bračnoga života . . . IV. Muhtar je već javio svim onim, koji ove godine imadu „vizitu", da se u ponedjeljak, 12. juna, [madu svi u gradu skupiti pred osnovnom školom, gdje će se pregledavanje obaviti. Na taj glas muhtarov mnogo se je srce potreslo, mnoga se ie suza skotrljala niz lice. Ta, kako i ne bi! Nekom sin, nekom brat, nekom opet dragan polazi onamo, gdje će im ga možda ot­ kinuti s grudi za čitave tri godine. Najviše se je potreslo srce Mejre Osmine. Zašto baš njeno? Nije teško pogoditi onom, koji je vidio na piru Atifa Dedina zajedno s Hasanom. Taj je odmah mogao opaziti, da tu ne fali milovanja. Pa i ono nji­ hovo često sastajanje od ono doba, kad je Mejra na kopanju kod njih kazala Hasanu, da ga voli, puno je koješta govorilo. Kad je Mejra čula taj glas, suzna oka krenula je na vodu. Tu je dugo, dugo plakala i molila se Bogu, da se ne rastane s onim, za kim tako čezne i kog toliko voli, a zatim se vratila kući puna nade �Broj 2. i 3. ,,B I S E R“ da će joj se ta molba uslišati. U toj nadi već je sebi bila stvorila sliku, kako će to krasno biti, kad njoj dogju i jave, da Hasan nije primljen. Ona će onda onome, ko joj to prvi javi, najbolju čevrmu od svog ruha dati. Već ju je i našla, pa je u sanduku naposamu ostavila. Želila je samo, da joj on dogje. Ona bi ga onakog tužna i zabrinuta razveselila. Kazala bi mu, da se je ona za njega dugo i dugo molila, da ga ne uzmu. Mrak se je hvatao zemlje i prikrivao je sve, što se na njoj nalazi. Mejra izašla u voćnjak, čim je u kući i na polju sve sredila. Znala je, da je on danas na radu, pa je i izašla s namjerom, da ga vidi. Po­ gled, pun žudnje i čeznuća — upirala je na onu stranu, odakle je on imao doći. Najednom se on pomoli. Nju obuze silno ve­ selje, pa da je imala krila, poletila bi na njima pred njeg, samo da što prije s njim progovori. — Šta ćeš sama tuđe — počne Hasan, prikučiv joj se i to u očitoj neprilici, jer nije znao, kako da počne razgovorom. Ta kako će i znati, kad bi još veći junak morao podleći udarcu njezina plavoga oka. — Eto vala; i ja malo izašla. Ko biva malo da... A ti se umorio ha? — Pa nijesam, čuješ! Eto kako god sam se umorio, opet bih mogao sad ponijeti na seb: djevojku taku, ko što si ti. — E zbilja? — doda Mejra zarumeniv se u licu. E bi rekao, po obrazima joj ruže počeše cvjetati. A oko! — Oh ono plavo, puno miline oko! Zatitralo je, a iz njeg su sipali pogledi puni čežnje, želje i mladenačke strasti. — Bi, duše mi — odgovori joj Hasan, odmahnuv nehajno glavom. — U ponedjeljak na „vizitu! Je li?“ — pitala je Mejra, i ako je to sigurno znala, ali ipak je htjela da povede razgovor o tom, pa makar i ovakovim up tom — Da — odgovori Hasan, a u isti čas mu pre­ leti preko lica tračak tuge. Nu brzo se osokoli i raz­ veseli, pa će Mejri: — Ne trebaš se ništa bojati. Otac je i onako star, a predali smo molbu, pa ja da upali"! Mejra je izgubila svu odvažnost, koju je imala prije, nego se je sastala s Hasanom. Obuzela ju je ona prirogjena ženska slabost, koja, ne samo da joj nije dopušćala snage, da ga tješi, nego joj nije dala ni toliko, da bi se sama tješila. — E, moj Hasane, to nije sigurno . . . — Kako da nije sigurno?! — pitao je Hasan takovom sigurnošću, kao da je cijelu stvar imao u svojim rukama. — Otac ne može ništa raditi, pa kad bi mene uzeli, i sama znaš, brzo bi naše ognjište opustjelo. — Ne dao dragi Allah, da se to dogodi! Ta, ja mu se uvijek .. . Nije mogla ni da izgovori, što je Strana 13. htjela, jer joj se pošljednje riječi ugušiše u plaču i jecanju. — Pa ne trebaš plakati, za Boga! Šta je. pa ako me i uzmu! Živa glava će sve pretrpjeti, tješio je Hasan, a ona je megjutim sva izmorena lagano otišla svojoj kući . .. V. Osvanuo je ponedjeljak, 12. juna. Na jutarnjem nebu pokazao bi se koji oblačić, ali bi ga brzo ne­ stalo. Sinoć je pala sitna, ljetna kišica, a evo od jutra tako lijepo vrijeme. Da nije tlo bilo mokro, ne bi se znalo, da je kiša ikako padala. Sunce je upeklo Da sve prži. Priroda se nekud okrijepila, upravo oživjela od ove kišice poslije dvomjesečne suše. Ku­ kuruz je veselo dizao svoje perje u vis, a seljak sa srcem punim zadovoljstva prolazio pokraj njive i gledao tu promjenu na njoj. Prije bio kukuruz žut, listove objesio k zemlji, nekako tužno izgledao, a sada se punosno ispravio, pozelem'o. Listovi puni ži­ vota i svježosti srše u vis. Seoskim sokakom koracao je jedan starac od kojih 60 godina, napola bijele brade, povisok, obučen u čisto bijelo ruho, a preko ramena prebacio suk­ neni gunj, a uz njega je stupao mladić od kojih dva­ deset godina, krupna stasa, crnomanjasta lica, a na­ ušnice mu se bile istom pokazale. Osobito su ga resila dva garava oka, iznad kojih su se omotavale obrve kao dvije pijavice. To su bili Hasan i otac mu Imšir. Koračali su odmjerenim, nc previše velikim korakom. — Eh, na moju dušu, ne bi se za našeg zekonju samo skinuo pred onolikim svijetom — reći će Hasan iza dosta duge šutnje, odmjeriv pri tom svojim po­ gledom oca. — Šta ćeš, sinko: Što se mora, to ni teško nije. Da mi ne ćemo zakasniti? U koliko je ono reko muhtar, da moramo kod škole biti? — očito zbu­ njeno će otac. — Čini mi se, u dva. Ne ćemo mi zakasniti. Ta eno sunce istom što je dva konopca odskočilo. Kad su bili blizu vrljika, što su bile namještene kraj puta, gdje je kolnik skretao s puta Osminoj kući, poče Hasan bacati pogled u bašču, što je okružavala Osminu kuću. U jedan tren zaslade. „Ona je, vjera i Bog" pomisli Hasan u sebi. „Pa kako me gleda!" Zatim kao izvan sebe potrči za ocem, koji je već bio prilično odmakao. — Šta je tebi, pa ti zaostaješ, dijete? Hasan se na taj upit zbuni. Nije znao, šta da mu u taj čas odgovori! ali se najedanput sjeti, pače: — Toka od opanka mi se odape, pa sam je sapinjao. Ali Imšir se je već sjetio, šta je tu po srijedi. Hasan se još jednom obazrc. I gle: Eno se čevra njišc po zraku. Maše njome ona — Mejra. ,,A kako �Strana 14. BISER je nevesela", pomisli Hasan, a i njemu istom što nijesu udarile suze na oči. Ali se je ipak tješio, nije se više obazirao na Mejru, a već su skoro i sašli s puta, pa će onda n^ cestu. Mejra je nepomično stajala i gledala sve dok ih nije nestalo s vida, dck nijesu zamakli. U to se začuje glas: — Mejro! — E, majko* — Der amo; trebaš mi nešto. — Eto me, eto odmah. — I za tili čas je doskakutala do kuće kao srna. — Šta je majko? Šta ti trebam? — Što su ti oči suzne? A, janje moje? — Ta ništa! Znaš, majko, ja uvijek onako, kad . . . — E, nije to uvijek. Ti si se puno promijenila ... Prije si vazda pjevušila i od srca se smijala. Sad od tog ništa. Ha, sad se sjetih: To se je crv zavukao u srce, pa vrti, rovi, ne da mira. E, to je! To i ništa drugo! — Šta tebi, majko, sve ne pada na um? Ta otkle da meni . . . — He, moje dijete, zna se kozi na rozi? Nemoj tako činiti, nemoj! Kad ga i uzmu: Ima pasa i osim šarova. — Prodji se, Boga ti, majko! T opet uvijek zbijaš šale. — Pa i da si! Drago ti je! Samo nemoj sebi kidisavati. Mejra se je stidjela majke, pa je samo čekala na zapovijed, što će raditi, pa da ide za svojim poslom, u samoću, jer joj je ona sad najugodnija. Napokon i to dočeka! Majka je uprav popretala kolač, pa će joj: — Hajde pomuzi krave, pa ćeš ići ono haljina, što smo poparili, izaprati. Mejra uzme dažvu i pogje toru, a neprestano je mislila o njem — o Hasanu . . . Sunce se počelo prema zapadu spuštati, pa je već skoro i užina. Mejri se svaki sahat činio dug kao gladna godina. Poslala je malog Bejtu Mahina u grad, da čeka, dok se Hasan pregleda, pa čim ga pregledaju, da joj dogje odmah javiti. Obećala mu je onu čevru, što ju je već davno bila našla, dati kao muštuluk. Do ručanice prolazilo vrijeme i kako i tako, a poslije baš nikako. Pa već i prvi suton na­ stupi, a njoj nikakva glasa. Ona izašla u voćnjak, pa iščekuje Bejtu. Poglede pune nade i ufanja upirala je na put, što je vodio podno njihova šljivika, dok joj mrak svojom koprenom nije zastr’ovi dika. Najednom opazi, gdje se nešto putem bjelasa. Tijelom joj u isti mah prolete kao neki trnci, pa se odmah zatim izgubi. „Bejto je! Jest! On je! Šta li mi sad nosi?" pitala se je Mejra u sebi. Malo se osvi­ jesti, htjela bi poletjeti preda nj, ali ne može. Bejto Broj 2. i 3. se sve više i više primicao k njoj, ali jc išao nekako nesigurno, glavu je oborio premu zemlji. „Bože, nekakova čudna slutnja, bojazan mc obuzima. A i on nekako pognute glave ide" — govorila je ona u sebi. Pogje prema njemu. Bejto brate, govori, šta je bilo! — saleti ga ona. Dijete se uprav prepade; ne zna, šta da joj reče. — Govori! Govori, šta je bilo, — ubrzala Mejra, te svak. čas postajala nestrpljivija. — Bejto proždre nekoliko puta pljunku, pa će onda drhtavim i nesigurnim glasom: — Vjera i Bog, uzet je. Šta ću ti krit, šta li ću ti šit? — Šta? Uzet? Je li istina? — ona će kao izvan sebe u nekom iznenagjenju . .. — Tako je sugjeno. — Oh! zajeca, pa će glasno: „Pa zašto mi nijesi prije došao kazati? — Nijesam ni ja znao do na jedan —'.da rečeš — sahat pred mrak. Njega danas ured najpošljednjeg pozvaše. Čim je pošao unutra, odmah ljudi zavikaše: „Njihov je!" U sobi, gdje su zatvoreni oni, koje uzmu orila se je pjesma: ..Pitaj majko, žali l’ mene babo, Što je mene oženio Švabo: Puškom šarkom i ocem i majkom, Kabanicom vjernom drugaricom." Ne progje ni kolik što bi čovjek cigaru duhana ispušio, istom nastade vriska u sobi, a Hasan se još sasvim i neodjeven ukaže na pendžeru. — Je li bio — prekine ga Mejra u pričanju — neveseo? — Pa, čuješ, i jest! Pričinjao se je, da mu je svejedno, ali se je opet moglo vidjeti, da mu je žao. On bi more biti i zaplako, ali ga stid megju onolikim svijetom. — Pa gdje je on sad? pitala je Mejra, gušeći se u plaču. Imšir izagje vala odmah napolje, a on ostade gore u sobi: Kažu, da mu valja nakvu zakletvu datiJa nijesam čekao toga, nego sam odmah ovamo pošao. — Nek si, dragi Bejto. — Izvadi čevru iz nje­ dara, pa će pružajući mu je: — Na, evo ti ovo, što si me poslušao. A sad moram u kuću, tražiče me. — To rekav, krene kući, utirajući suze na očima. Bejto zaviri u čevru, smota je, pa krene i on kući . . VI. Tri su dana prošla po viziti, a Hasan Mejri još ni jedan put nije došao, pa su je počele kojekakove misli obuzimati. Nu uza sve to je ona tvrdo vjero­ vala, da on nju voli nadalje. „Večeras je uoči petka; on će sigurno doći. Do sada valjada je imao neka- �Broj 2. i 3. „ B I Š E R“ Strana 15. kove pometnje ili je baš hotimice ostavio do noćas. — Jok, vjere mi. Samo da hoće doći. Ja bih mu sve kazala. Da, sve, ne — E pa onda, ja ću ti kazati. Da ćeš me odmah bih mu ništa prešutjela" — govorila je u sebi Mejra. iza Jurjeva voditi, a kad je već Jurjevo prošlo. „To je sve njegovo maslo. On je i bio uzrokom, da — Ali ti znaš, kakva je grana na putu bila. su ga uzeli: Šta — veli — kad njega uzmu, ženidba — Znam, znam sve. Ali znam i još nešto drugo. će biti zapriječena. On otić u vojništvo, a ona ostati. — Šta bi to drugo moglo biti? Sigurno ga ne će čekati, dok on odsluži. Ja ću je za­ — Radi se o nama. — 0 nama? iskati od oca, a on će sigurno i pristati na to. I tako moj Mujica smiren. — Oh varaš se stara lijo! — Ni o kom drugom, nego o nama. Ja ću ti Zar se ja nazvat ženom Mujičinom, a nevjestom Mu- sad sve kazati. Vi muškarci obično kažete: Duga šanovom? Nikad! Voljela bih ostat i usidjelicom, nego kosa, kratka pamet, ali se u tom vrlo često varate. — Šta ti to na um pade? to učinit. Ovdje ti beli, muhtaru, ne će upalit." Tako je Mejra promišljala sjedeć sama u sobi uz otvoren — Čućeš! Baš mi jučer reče Alija Suljina, da prozor. „Šta, ja zar da se iznevjerim svom Hasanu? muhtar mene kani zaprositi za onog svog blencova. Bože, sačuvaj i zakloni! Ni za živu glavu. Zaboravit — Za Mujicu? njega; onog zlatnog, slatkog Hasana?!“ — Uzme jastuk, — Jest za onog istog Mujicu, s kojim si se koji je bio kraj nje, stane ga grliti i cmokati! „Šta, neki dan pobio. Od onda je ulomio zub na te. Pa da je ovo on“ — pomisli. — Ah, što bi ga ovako, šta misliš, ko te je u vojništvo otpremio? Niko drugi evo ovako zagrlila, pa 'onda nagledala se onih lijepih, nego on, muhtar. medenih obraza", govorila je ona, pritiskujuć sve jače i — Kako će me on otpremiti? jače jastuk na grudi. Bila je najednom zaboravila svu — Zar on nije mogao tamo njima kazati, da ti tugu. Srdžba na muhtara i sina mu bila ju je po­ ne trebaš ccu, da je on zgodan i Bog zna što još? pustila. Svi živci su joj u tijelu igrali. U obrazima ,-u Oni mu kao muhtaru povjerovali, pa te i uzeli. je oblila krv, što joj je jako lijepo pristajala pr: mje­ — Boga mi, prilika je, da je tako. sečini. Sva je drhtala od silnog uzbugjenja. — Ali čekaj! Nije on htio da se na tom pomo­ Kad je bilo oko jacije zbilja oćuti se šuštanje gne. On je htio jednim h:tcem dva zeca libiti. I tebe lišća u Krušćaku. Mejra se odmah sjeti, da je to on. spremiti u vojništvo, a onda poslije i mene za Mujicu. To ne smije biti! Pa za to brže skoči, lagano na prstima se izšulja iz — I ja kažem tako, ali sad je na tebi, da to kuće i pogje Krušćaku. spriječiš. — Hasane! - Lako je reći: „Na tebi je, da to spriječiš", — Oj dušicel ali kako? — Ti li si? — To je bar lasno: vodi me! — Jesam, Mejro! — Dogje do plota, komu je — Ali ja moram ići-----s druge strane bila Mejra, pa se nasloni na nj. — I vratit ćeš se. — A kamo te prije; zar me se tako sjećaš? Hasan se malo zamisli. Digne glavu u vis, pro— ukori ga ona, šibnuv ga plamenim svojim po­ ždre nekoliko puta pljuvaku, te brzo stvori odluku: „Odvešću je, pa neka je kod oca i majke, dok se ja gledom. vratim, pa eto. A svakako i ostaju sami. Ona će im — Nijesam mogao — vjeruj; imao sam posla! biti utjehom". Još jednom pogleda u nebo, a onda u Ove kosidbe, vrag ih ne odnio, uzjahale za vrat, pa Mejru, pa će: dahnut ne može čovjek. — Dobro, ja ću te voditi. Ali znaš, ja se prije — Pa nijesi zar obnoć radio? toga moram malo i spremiti, a valja mi kazati i Ibri — I tog je bilo. i Zejnilu. Oni bi se sigurno ljutili, kad bih bez njih ? to učinio. — Ti mi ne vjeruješ? — A zašto da to odlažemo? Ta davno su ka­ — Vjerujem, vjerujem, kako da ne bi? Ko bi još zali: Što će biti jesenas, neka bude večeras. mogao biti, a da tebi ne vjeruje? — Meni je svejedno, samo će se oni ljutiti. — Pa nijesam, vala, još nikog ni prevario. — Ne će, kad im kažeš, šta je bilo u stvari. — Samo mene. — E pa dobro. Onda ćemo još večeras. Hoćeš li? — Tebe? — Hoću. — Ja šta, neg mene. (Svršiće se.) — Šta? — Ti znaš, šta. — Ja ne znam. -- Znaš, samo se pretvaraš kao da ne znaš. — �Strana 16. Gazanfer: BISER Broj 2. i 3. liko sati debatirali. O, kako bi se moj Refik znao zagrijati za neke naše životne potrebe, a osobito kad bi riječ Njoj. bila o našem narodu, o njegovom kulturnom i pro­ Gdjici L.—i. svjetnom podizanju. Ali znao se je megjutim tako raK6 tajna slika rajske bašte, ko mile sanje, srditi, da bi najedanput svoj govor prekinuo i dugo Beskrajni Svemir ko velo predamnom se pruža. dugo šutio, kad bi govorili o našem zastoju, o našoj U cvjetnom krilu mirisne b a šte — o Ljubavi, nehajnosti i lijenosti, koja bi nam vrlo lahko mogla Najmilije sanje Ti sanjaš u hladu ruža. sudbonosne dane donijeti, kojima bi morali podleći pod priskom sadašnjeg vremena i njegovih bezbroj­ A grane rumene ruže pregiblju se Zemlji, nih zahtjeva glede opstanka kako pojedinaca tako i Da poklone se i Tvome afroditskom caru. cijele skupine, cijelog jednog naroda. Ja dršćućijem rukama držim vjenac ruža — Refik bi o tome svemu znao stvarno govoriti i I niče padam i čeznem u ljubavnom žaru. raspravljati, jer je bio u sve versiran, svoj ie narod dobro proučio i u njegovu psihu pronikao, a povrh Taj vjenac će kitit Tvoju ambrozijsku kosu, toga dobro sve njegove dobre i loše strane proučio A ja Te vodit duž naših livada i gaja, kao i uvidio sve one zaostatke, koji nam naprijed ne Ko kraljicu svoju. Ko jutarnju biser-rosu, daju, koji nam život ubijaju i našu eksistenciju uz­ drmavaju. To je sve Refik znao, i o tome je radio na Što slavuji piju — ko slatki nektar cvjetni, svakom koraku. Veselio bi se u duši, kaa bi nekom Ja slast ću kušat sa Tvoje usne. Glazba slavja nešto pomagao, kad bi nekog iz bijede izbavio i na Pratit će nas uo mitskih dvora, gdje žive sretni. pravu ga stazu uputio — veselio se, kad bi kakva hjepa ideja za dobrobit našeg naroda nikla, te bi za nju dan i noć radio i nikada se ne bi umorio, nikada nt bi žalio vremena u takove svrhe upotrijebiti. Baš radi te njegove radinosti i agilnosti, svako ga je po­ (Pripovijest.) štivao, svako ga hvalio i veličao, a osobito, naši mlagNapisao: Mirhab-Šukri Karišiković. dji ljudi, naša buduća narodna vodilja i narodna uz­ Jednog proljetno jutra, — bio je petak usta­ danica, premda bi mnoge znao žigosati oči u oči li smo ja i moj drug Refik i pošli na šetnju malo radi lijenosti, nemarnosti i nerada oko podizavanja i izvan grada. Ptice su okolo po grmlju cvrkutaie, sla­ svestranog jačanja našeg naroda u miloj nam domo­ vuji biglisali, a ševe su u zračnim visinima — titra­ vini. istina Refik bi znao više puta i prekoračiti gra­ jući na laganim krilašcima — izvadjale svoje obične nice u nekim stvarima, ali bi se opet dao vrlo lahko svakjutarnje melodije. Priroda je u opće oživila ne­ popraviti, samo kad bi se dotična stvar obratno nje­ kim novim životom, koji čovjeka u svoj zagrljaj mami govom mišljenju temeljito razložila... do k azala... — Čuješ li, Refik! Hoćemo !i malo onamo u Vi­ poput djevojčeta u cvijetu svoje bujne mladosti. Ah, nograd . . . Mislim, da ćemo tu naći vrlo lijepe kako je krasno to proljetno jutro! Mi smo šutke sve dalje i dalje išli. Refik se zabave, a nije kasno! Još se ni prve sunčane zrake ni­ čisto naslagjivao! Bacao je poglede ha sve strane, su pokazale — ja ću da prekinem našu dugotrajnu kao da je htio tu svu ljepotu prirode na svoje grudi šutnju i da ma kako bilo otpočnem razgovor. — To je misliš tamo u Vinograd na ,,Murad“ privinuti Čisto se nije htio obazirati na mene. Više sam ga puta za nešto priupitao, ne bi li se pustili u kako ono naše djevojke govore, — on će u smjehu, razgovor, ali on bi pri svakom mome upitu bio kra­ pošto je stao i okrenuo se prema meni, jer se bio tak, te bi se odmah opet zanio u one idilične slike. od mene prilično udaljio. — Jest! Taman tamo! Pa ćemo muradati — a Pa tome se doduše nisam ni čudio! Poznavao sam ga od djetinjstva kao čedo prirode, koje joj je biće i djevojaka na pretek, upadnem mu u riječ. vjerno bilo — nju ljubilo, u njenom zagrljaju živjelo, — Ali ja nisam nikada tamo išao. Ovo govorim jer bi on znao za vrijeme ferija, kada bi se s nauka iz čuvenja. Slušaj, sad ću ti reći, od koga prviput čuli povratio — po mjesec i više biti negdje na selu, u za taj Vinograd ... za „Murad" . .. planini. Ah, koliko bi mi puta znao pripovijedati o — Pa pripovijedaj, reci mi! brzo mu na to uprirodi, o romantičnom i idiličnom životu, pa kad bih letim u riječ, jer sam se bojao, da se opet ne bi dao mu prigovorio, da previše ideališe i u fantastičnim onom idiličnom svome promišljanju . . pa bi i opet slikama živi i uživa, znao bi me više puta napasti šutnja., duga šutnja nastala. Megjutim oDazih mu na s riječima: „Ti si čovjek čudnovat! Ti ne znaš, što licu neku naglu promjenu ,. činilo mi se, kao da se je život i u čemu se sastoji. Ti ne znaš, šta znači ovi čas u duši borio. Ali to ne potraja dugo. Najed­ živjeti . . . i t. d.“ Ali ja bih na to ušutio! Tek gdje­ nom mu se lice opet razvedri, podigne svoj smjeli kad bi zašli u neka naša pitanja i o tome po neko­ pogled pa će: „Evo slušaj! Jednog jutra, a to­ Dva života. �Broj 2. i 3. BISER mu je već 3 godine dana — uranio sam prije nego što smo ovo jutro. Obučem se i odem šetati tamo preko Medreseta, pa upravim ravno za grad u kafanu. Bio sam sam .. Gdje i gdje susreo bih kakvog starca, kako se žuri na posao .. .inače još svuda vla­ dala je grobna tišina. Za gradom sjeo sam na onu klupu, znaš, na koju mi običajemo sjediti. Kahvedžija je istom bio ustao. Dobri moj Suljaga! Kako me odmah kafom poslužio., kako me tim našim običnim jutarnjim pi­ ćem okrijepio. E, znaš! Čini mi se, kao da je dukata vrijedila. Zovnuo sam i njemu jednu crnu, pa pošto je ispeko, sjeo je kod mene i počeli smo razgovor. Ta znaš, da ja volim s njime razgovarati, jer i ako je čovjek od staroga kova — ipak se da popraviti, da se novom duhu prilagoditi, samo kad ko ima, koji će mu pomoći, koji će ga uputiti . . . I vratio sam se! Skrenuo sam opet prema Sumbul-mahali. Megjutim već je bilo prilično odjutrilo. Ulice su malo živahnije bile . . . i mladi ljudi išli su za svojim poslom. Tada sam ujedno susreo nekoliko puta naše ženskinje, kako sve u skupu po dvije — tri i više idu nekud Bakijama. Ah. kako su vesele bile, kako živahne! Nisam tada znao, kuda idu. Mi­ slio sam: To mora nekakvi feferić ili nekakvo vese­ lje biti. Šta ćeš! O tome se nisam zanimao, a u ma­ hale još nisam bio počeo ići . .. Dakle šta da znam i šta mogu sve da mislim? Nenadano na jednom uglu ulice izbi preda me jedna djevojčica! Mlada je bila kao kap! Nije se ni krila, jer je bila pod šalom . . Upravo da se nismo sudarili. ' Ona se vješto kao paunče ukloni, pogleda me osmjehnutim licem .. i htjede mi nešto reći — ali ušuti .. U taj čas mi se to mlado i još posve nevino djevojče tako pričinajalo, kao da nije zemaljsko biće, nego kao da je angjeo s neba pao. Šta misliš! U taj mi čas na um padoše svi oni velikani., koji u pjesmi opjevaše kićenim opisom svoje ideale, ljepote pujejedinih ženskih bića — ali mi se čini, da ni jedna od tih pjesama ne bi mogla predstaviti onu pravu ljepotu ove mlade djevojčice. Čisto mi se misli ledile i ukočile nad onim njenim slatkim i vatrenim pog­ ledom! — E, kuda si pošla? Što tako hitiš? ja ću, po­ što je već htjela otići.. . . — Idem u Vinograd! Pa zar vi ne ćete? A gle, kako dvjevojke prolaze! Tamo je vrlo lijepo, a l i . . . Htjela je još nešto reći, pa ušuti .. . Mene ove njene riječi još više opiše, jer vidjeh, da u tom mladom angjelu počiva nešto više. — Šta ali ...? Što mi ne rećeš? Mene to zani­ ma, da saznam, — ja ću da prekinem šutnju. — Ja ću vam reći. Tu više ima jedna džamija i tamo se kroz izvjesno vrijeme ide ranim jutrom na molitvu. Mjesto zovu Vinograd — a ono, što svijet traži ,,Murad“, pa dakle ako se hoćete namuradati — bujrum, a imaćete i zabave — i rekavši to, brzo se Strana 17. izgubi u okrajnjem sokaku, pošto se nekoliko puta okrenula i slatko se nasmijala. Eto od tada znam da taj Vinagrad ima i da tamo jutrom svijet ide. To mi je reklo ono posve mlado djevojče s takovim lijepim riječima, lijepim glasom, lijepim i nekud privlačivim pogledom, da mi se čini, kao da je evo tu pred so­ bom gledam, promatram njenu savršenu ljepotu i kao da plivam nekud u dubini njena osmjehnuta lica i primamljivog pogleda. — Pa da li si kašnje to djevojče vigjao?, ja ću pošto sam tako pomno saslušao riječi svoga milog Refika, koji je sve to lijepo, živahno i nekud puna srca pripovijedao. .. . — Ne! Više nikad! Bog zna, gdje je s a d a ! ... uz­ dahne Refik i čisto se zanese nekud u teške misli .. To sam odmah primijetio. — Ali možda ćemo je vidjeti! — Pa šta onda? Bih li je mogao poznati! Što mis­ liš! Od tada je već 3 godine dana.. . Baš kad sam bio u šestom razredu . . . to se je meni dogodilo. A svakako od toga ne bi nikako koristi imao .. Refik će malo tužnije . . . . okrene se prema onoj strani, gdje se ta scena izmegju njega i onog djevojčeta dogodila. .. a ja sam megjutim pošao prvi i lagano smo se približavali opredijeljenom mjestu. (Nastaviće se). S. Flruz Muftić, Foča. Nevoljnik. (Slika s unee.) Bilo je to ljetnog popodneva, sjećam se dobro! Sunce je nasred neba stajalo, spuštajući svoje žarke zrake okomito na zemlju. Po cestama je svuda velika prašina, jer odavno nije kiša padala, a niti se jc cesta poljevala. Vjetar kad-kad puhne i uzvitla cnele oblake prašine i sićušnog pijeska, pa ga svali na ono, što mu prvo u susret dogje. U to doba prolazio sam s poslom jednom po­ krajnjom ulicom, kojom je grobna tišina vladala. Nigdje nikog živa ne bijaše! Svjetina se razbjegla po kućama, kafanama i bašćama, da ne gori u sunčanom žaru i da ne udiše zagušljivu prašinu. Nu samo na kraju ulice opazih jednoga metlara, koji je objeručke prihvatio brezovaču, pa smeće na hrpice prašinu, koju opet usprkos njegova rada i muke, talasi vjetra na sve strane raznesu. Umoran od napora spusti metlu na tle i sjedne na panj pred jednom zatvore­ nom kahvicom, istegne rukav od košulje i pobriše znoj s umornog lica. Za tim se podboči na desnu ruku i upre svoj tužni pogled u — metlu. Na prvi čas opazih, kako mu se čelo mršti i kako mu se duša s teškom misli bori. Pred očima mu je crna slika."njegovih mladih dana, koje je uzaludno i u �Strana 18. raskalašenosti potratio, pa do nje opet slika visoke starosti, tjelesne slabosti, duševne klonulosti i kržljavosti, te savjest, koja ga pita: za što je mlade dane uzalud potratio, koja ga progoni i u duši kao crv grize, što mora pod stare dane, a na ovakovom sunčanom žaru, gutajući gustu prašinu, po vas dugi dan raditi i ulice mesti, dok njegovi svjesni vršnjaci, koji su za rana obezbijedili staračke dane, sada mirno kod kuće počivaju. On još jednom otare prašljivim rukavom znojno čelo pa se opet zadubi u misli, koje su mu ponovno stavljale pred oči iste one crne slike. U toj duševnoj tjeskobi mislio je i na to, da bi se kako mogao iskopeljati iz toga teškoga stanja i položaja, ali je vazda do negativnoga zaključka dolazio. Za to odluči, da se ukloni sa ovog svijeta, koji je „more jada i nevolja" Ta šta će živjeti, kada je život tako gorak, tako težak, a osobito za njega, koji je izložen svagdašnjem teškom naporu i trudu, kojem je sudba odredila samo patnju i ništa drugo! I pri tim teškim mislima smrče mu se čelo, okičeno mno­ gobrojnim borama, oči se zakriješiše i kao da se pred njim ukaza nekakva crna neman, nekakovo zialo, ponor.... Ah, kakve se sve crne slike pred njegovim oči­ ma za toli kratko vrijeme izredaše!... Ali na jednom se prenu... Pogleda oko sebe i sabravši se malo, nenadano mu se lice razvedri, posta nekud veselije, običnije, jer baš u taj tren kao da spazi pred sobom panoramu svoje sitne i mile dje­ čice, za keju bi sve žrtvovao — pa i sami život svoj! Pa kako da svoj grozni zaključak izvrši i svoju railjenčad nemiloj sudbini preda?! Jest — misli u sebi — od Boga je i zlo i dobro bogatstvo i siromaštvo, pa e da koji od mališana na selamet izagje, te cijeloj kući stanje obezbijedi. Ova misao još više mu razvedri lice, diže mu muku sa srca, ublaži toliku bol u duži, ojača ga tako, da je opet sa zadovoljstvom za brezovaču prihvatio i svoj posao nastavio... P. S. P.: Uvehlom oleandru. Nekad cvao oleandar U mom gjulistanu, A sad gledam mjesto njega Suhu, golu granu. Nekad cvalo na njem cv’jeće Ružičaste boje, Sad na stablu zapuštenum Suhe grane stoje, Broj 2. i 3. BISER Ja sam negda zal’jevo ga Biser-suzom sreće, A sad lijem gorke suze — AT mi procvast ne će . . . P. S. P.: Dugi čaši. Rekla mi je, da će doći, Kada prvi sumrak pane I kad prva zv’jezda noći Na azuru gore plane. Ja je čekam pod pendžerom, Al’ zaludu — noć već pada — Zv’jezda gore plami kr’jesom . . • Noć je — mene pušta nada. — Zv’jezdo sjajna i mjeseče, Nujne sjene, tiha noći, Bi li vi mi znali reći, Hoće 1’ draga k meni doći? S.—Asim Ptica. Zi ma! . . . Na polju velika mećava. Nigdje živa stvora vidjeti: sve je našlo sebi zaklonište, ljudi u kućama uz toplu peć, a životinje se povukle u svoje stanove. Samo po gdje koju ptičicu možeš opaziti pod krovovima i po rupama. Ovaka jedna doleti i na moj prozor. Sva je mokra, . . . drhće . .. Pobila se uz hla­ dna okna i proviruje tugaljivo u sobu. Rekao bi da moli: „Smilujte mi se! Pustite me u sobu! Spasite nastradalog Božjeg stvora !“ Gledajući je, oledeni mi srce u grudima. Usta­ nem i približim se k prozoru, da joj otvorim, da ju spasim, ali se ona najedanput poče kretati . . . Ugle­ dala je jato svojih drugarica. Oh! kako najednom posta vesela i živahna! Strese sa sebe snijeg i — ko­ liko što bi okom trenuo — poleće k njima. Jadnica! Možda se bila odmetnula od svoje dru­ žine i zalutala. . . . Kako sam veseo, kako mi srce veselije kuca, gledajući je spašenu i veselu megju njenim drugaricama ! A kako bih tek veseo bio, da i svoju zalutalu braću vidim u kolu i zagrljaju sa ostalom svojom braćom! Za jedan dobar korak bili bi bliži k spasu našem i sreći mile nam domovine......... ^ [^ 1 5 * ^ l5ai5gi5'5ll5^l5'51[5*5ll5*^ �Broj 2. i 3. BiSER Strana 19. ZRNJE BISEROVO. MUDRE IZREKE. Prikupio: S. F. Pribrao: O. A Balić. Glava je mudrosti Boga se bojati. * Ako hoćeš, da ti je savjest mirna, neka ti je na­ mjera čista. * Koji čovjek vjeruje, da Bog sve vidi, on ne će ni javno ni tajno griješiti. * Lijenost i besposličarenje ključ su nužde i nevolje. * U uzrujanosti niti sudi, niti koga kazni, jer u uzrujanosti nestaje razuma. * Čovjek sa zijanom sjeda, ako sa srdžbom ustaje. * Ljutnja je slatka, ali joj je plod gorak; a savjet je gorak, al je plod njegov sladak. * U dženet se sa samim bogoslužjem ne će unići, nego uz to treba i čisto srce imati. * Kada jedna stvar iz ruku ode, onda joj se vri­ jednost sazna. Najplemenitije plemstvo jest lijepa naobrazba. Hazreti Ali. (r. a.) Čovjek uživa trajno i mirne duše samo ona dobra, koja je skupo platio trudom i naporima. Pridom. Ako mi u vremenu živimo, to moramo s vre­ menom i napredovati. Mi moramo s vremenom na­ predovati, inače će nas vrijeme za sobom vući. Blago onom, ko dragovoljno ide. Herdcr. Ko suviše mnogo promišlja, od tog ne očekuj mnogo. Šiller. Dvije polovine čine doduše jedno cijelo, ali upamti: od onoga, što je polovno ragjeno, ne biva cijelo djelo. Ko je samo polovno zdrav, može kazati, da je bolestan. Rikeri. Sloboda nije ni pravo, ni čimenica, ona je na­ grada, najveća nagrada, koja sobom nosi najviše sreće. Ko je ne osvoji, taj ne će okusiti ni jedne duboke ni trajne radosti života. Pavot. Narodne umotvorine. Dilber Meho i Fatima mlada. Pribilježio: Hajrudin. Meho gleda u mahali zlato Meho gleda, a majka mu ne da: „Progj se, Meho, Fatime djevojke, Jer su njojzi četiri mahane: Prva joj je, moj sine, mahana, Jer u Fate ruku neimade; Druga joj je, moj sine, mahana, Jer je Fata u struku malena; Treća joj je, moj sine, mahana, Jer se Fata bjeli i bakarni; Četvrta je njezina mahana, Jera često izlazi na vrata. — Majka će ti bolju isprositi Rukatiju, rukom bogatiju". Sin Meheirjtd majci odgovara: „Mila majko, ne griješi duše. Nije blago ni srebro ni zlato, Već je blago, što je srcu drago". Ode Meho l’jepc Fate dvoru, Kad mu Fata bješe za gjergjefom. Gjergjef joj je od krm’zli merdžana, A na njemu Dubrovočko platno U ruci joj igla od bilura, A u igli svila od Misira, Ispletena venedinskim zlatom. Sjeo Meho pokraj ljepe Fate, Pa joj broji po gjergjefu grane. Dok još Meho kod Fate bijaše, Majka mu je isprosila zlato. Kad eto ti tanke robinjice: „Hajde Meho, tebe zove majka, Dovela ti lijepu djevojku. I ljepša je i viša od Fate, �Strana 20. I boljeg je roda i plemena". Ljepa Fata njozi progovara: „Bježi dvoru, tanka robinjice, Srdit Meho da te ne okara, Oštra čorda da te ne obreže!" Ode dvoru tanka robinjica, Dok eto ti ostarjele majke: „Hajde dvoru, sine Mehemede, Majka ti je dovela djevojku". Vadi svoje dojke iz njedara Haramljuje materino mljeko, Ako ne će svom bijelome dvoru. Prepade se hrane materine, Podje Meho svom bijelu dvoru, A zaplaka lijepa Fatima: „Vidi Mehe, vidi hainina, Koliko se meni zaklinjao, Da se drugom oženiti ne će". Progovara Meho, momče mlado: „Ne ću Fato, života mi moga, Života mi i tvoga i moga, „Ili s tobom, ii zemljicom crnom!" Ode Meho svom bijelom dvoru; I uljeze u gjerdek djevojci. Pa on uze sedefli tamburu, Sitno kuca tanko popijeva A u svaku Fatu pripijeva: „Sada misli moja dilber Fata, Da djevojci bjelo lice ljubim. Nijesam, Fato, tebe ne želio Već se opet tobom oženio, Ne na ovom već na onom svjetu". Pa govori lijepoj djevojci: „Digni duvak sa bijela lica". Ona diže pulli duvak s lica, Sinu lice kao žarko sunce Grlo bjelo sjajna mjesečina, Progovara Meho momče mlado: „Lijepa jesi i viša od Fate Ali nijesi mome srcu draga Kao što je moja mila Fata". Pa zaklinje lijepu djevojku: „0 tako se u sreći smirila Ne u ovoj, već u drugoj, mlada, Ti ne cvili dok zorica svane Dok ne svane i sunce ograne, Nek se moja braća naigraju, Nek se moje seke napjevaju, Nek se moja naveseli majka. Pozdravi mi moju milu majku, Nek me kuplje od ruže gjulsijom BISER Broj 2. i 3. Nek opremi što — god ljepše može, Nek mi pusti perčin niz nosila, Što no ga je Fata uzgojila. Tri je zlatna češlja salomila, Dok je meni perčin odgojila. Nek sakupi sve moje jarane, Nek me nose kroz gornje sokake Ispred b’jelog Fatimina dvora Ne bi 1’ Fata perčin raspoznala". Uze Meho oštroga handžara, Pa se udri u srce junačko — Kako se je lako udario Na nožu je srce izvadio. Kad u jutro bijel dan osvanu, Dan osvanu i sunce ogranu, Progovara Mehmedova majka: „Vidi Mehe, vidi hainina, Kako mu je zlato omiljelo" Zatim ode na bijelu kulu, U vrata je nogom udarila, Sama su se pusta otvorila, U krvcu je majka zagazila, A zacvili lijepa djevojka: »Bog t’ ubio Mehmedova majko, Što ga nisi Fatom oženila, Jadna si ga jutros poželila" 1 kaza joj želje Mehmedove. Majka skupi Mehine jarane, Pa ga nose kroz gornje sokake. Uto doba Fata na pendžeri, Kad je ona perčin ugledala, Ona pade na demirli pendžer. Misli majka, da se prenemogla AP je Fata dušom preminula, Pa zakuka Fatimina majka, Ona kuka kano kukavica A previja kano lastavica Pa dozivlje Mehine jarane, „Stan’te malo Mehini jarani, Pričekajte drugoga mejjita" Zajedno ih u grob ponesoše Zajedno im raku iskopaše, Kroz raku im ruke sa»taviše A u ruke rumene jabuke, Kad se prenu nek se poigraju. Više Fate rumen ružu sade. Više Mehe vinovu lozicu Podno noga vodu navratiše: Ko je rumen nek se ružom kiti, Ko je gladan, neka se najede, Ko je žedan neka se napije. �0 Broj 2. i 3. „ B I Š E R“ Strana 21. Pripovijetke iz naroda. Noširevan i hamal. Ko sto čini, sve sebi. Nuširevan bijaše jedan od najslavnijih perzijskih vladara, koji se je danom i noću trudio, da širenju demoralizacije (izopačenja) na kraj stane, koja se je tada megju svim slojevima naroda bila ukorijenila. Jednog dana ode car u tenefus sobu na odmor te sjednuvši uz prozor, nepomično gledaše, kako svjetina vrvi, ali mu na jedan put oči uteku na jednog hamala, koji je pjevajući, go i bos na ki­ šovitu vremenu ispod carskih saraja brzim koracima jurio. Car se tome slučaju veoma začudi, te naredi, da se taj hamal odmah preda nj dovede. Ta mu se naredba za čas izvrši. Čim hamal stupi u sobu, car ga zapita za uzrok veselja. Hamal na to izvadi iz džepa jednu bocu, koja bijaše napunjena nekakovom tekućinom, pa mu reče: „Ova se tekućina zove mest (veselje) a kad je čovjek popije postane ser-hoš (ve­ sele glave). Caru se to svidje, te kupi tu tekućinu, da joj narav sam prouči. Pošto car otpravi hatnala ispred sebe, uzme tekućinu te je popije. Do malo mu se počne ćud mijenjati, kao da se u razna bića pretva­ ra. Najprije počne pjevati, za tim buncati, a najposlije ga san savlada, te zaspi. Kad je sjutra dan ustao, glava ga je boljela, a i savjest grizla, kad su mu ukućani kazali, da je nepristojne riječi u pijanstvu izgovorio. Sad se car sjeti onoga hamala, koji ga je u toliku sramotu strovalio, te naredi odmah da mu se preda nj dovede, da mu žao za sramotu vrati. Kada hamal stupi pred cara, duboko se nakloni i na označeno mjesto stade, a car ga prezreno pogleda i reče mu: „Kako se smjede usuditi zlikovče, da prodaš caru bolest mjesto veselja"? Pošto hamal sazna, šta se je caru dogodilo od njegova pića, prepade se zlih pošljedica, te mu se poče ispričavati. „Istina je, care, da se čovjek lahko razboljeti može iza pića, koje živce razdraži i oslabi, ako i malo ozebe, ili se ne naspava, ali ništa to ne bi bilo, kad bi se opet na­ pio, čim ga je piće popustilo". „Pa bih li ja ikada mogao da ne pijem, a da opet veseo budem, kao pri piću sto sam veseo"? upita ga car. „Bi care. samo onda tako mogao ostati, kad bi do mog stanja (hamaluka) dotjerao, te ga nemao za što kupiti", odgo­ vori hamal i s tim se nakloni i ode svojim poslom. Car pošto je sam iskusio, da je piće sredstvo, kojim se demoralizacija širi, izda naredbu, kojom zabrani pravljenje i prodavanje pića. Priča se, da je bila jedna žena, koja je uza svaku riječ, kao uzriječicu govorila: ,,Ko što čini sve sebi". S te uzriječice je svjetina „Svesebum" prozva i mjesto svoga vlastitoga imena, Svesebomise do smrti zvala. Jednoga dana dogje Sveseba u komšiluk jednoga bega ženi, kad joj je muž nekuda na put bio otišao, a i sinovi joj se u lov opremili i krenuli. Sveseba boraveći dane kod begovice, bijaše joj sa svojom uzriječicom dosadila te begovica naumi, da je otruje, da je se tom zgodom kurtariše. Jednoga jutra urani be­ govica i skuha pogaču, u koju je otrova umijesila. Kad je iza podne Sveseba kući krenula, begovica joj dade otrovanu pogaču, veleći joj, da kod kuće imadn~ šta večerati. Vraćajući se begovi sinovi iz lova, ne mogoše od gladi do kuće doprijeti, te se uz put Svesebi uz­ vrate i zaišću jela da glad ublaže. Sveseba im da onu pogaču, koju joj je njihova mati dala. Kad su bezi pojeli pogaču, krenuše kući, te nijesu ni preko kućnoga praga prešli, zavale se oba i umru. Kada se je stvar ispitala, doznalo se, da im je njihova vlastita mati smrt priredila, a Sveseba da ie nevina i da nije ona ničemu kriva. Sveseba dok je živa bila, vazda je svoju uzriječicu govorila, koja se je megju narodum kao poslovica ukorijenila: ,,Ko što čini, sebi čini!' prib,iježio: s. Karakušina osuda. Priča se, kako je nekakav čovjek — u staro doba — došao na tužbu Karakušiji, koji se potuži, da mu je neki čovjek izbio oko. Karakušija pozove dotičnoga i osudi, da se i njemu iskopa oko, dakle jedno za drugo: kisasuna kisas. Osugjenik gr. zamoli riječima: „Molim te, da me samo časak saslušaš! Ja sam po zanimanju terzija, pa će mi biti šteta, ako mi se oko iskopa, jer mi trebaju obadva. Ja imam jednoga susjeda, koji je lovac, njemu ne treba nego jedno oko. Pa ako je mo­ guće, da se njegovo oko iskopa mjesto moga" — na što Karakušija i pristane i dutičnom lovcu bez ikakva suvala i bez ikakve krivnje oko izvadiše. Za to se rekne megju našim narodom, kad bude što tomu slično: „To je hukjmi Karakuši". (Ka­ rakušina OSuda). Pribilježio: A. R. �Broj 2. i 3. BI SER Strana 22. b ZDRAVLJE. Tjelasna njega naše školske mladeži. Kad dijete pogje u školu recimo od 6 ili 7 godine pak do 14 ili 16. god. ovo doba računa se u mladenačko, kojemu treba posvetiti najviše njege i pažnje. U ovo doba mora se kod djeteta na sve paziti, jer što se u ovim godinama postigne — a to je svakom djetetu kao osnova za daljnji njegov duševni i tjelesni razvoj — to mu je dobrobit svega kasnijeg života. Tjelesna njega potrebita je jednako kako muškim tako i ženskim. A da se to postigne, potrebita je primjerena hrana i čist zrak, dostatno gibanje u čistom zraku, gimna­ stika, plivanje i kupanje, prostrano i ne suviše topla odjeća. Ako pružimo djetetu sve ovo, što navedoh, onda se se od njega može nadati, da će mu se i du­ ševni rad valjano razvijati i da će danas — sjutra biti na ponos u prvom redu svojih rocl.ieija, a kasnije na sreću svoga naroda i svoje domovine. Što se tiče hrane mora se na to paziti, da se u što većoj količini daje, jer u tom razvoju svakako je potrebno, da dijete što izdašnije hrani svoje tijelo. Hrana ne smije ni preslana ni zapanrena biti, te ni suviše kisela ni slatka. Voće je vrlo dobra hrana, ali mora biti zdravo, potpuno zrelo. Od pića je najslagja dobra voda, ali i pri tome se mora imati na umu, kad je dijete ugrijano, da vode ne pije. Isto je tako i mlijeko zdravo piće, te se djeci u ovim go­ dinama mora davati u što većoj mjeri. Razmućeni med ili razni sokovi dobro su piće za vrućih dana. Mla­ deži ne smije se nikako davati alkoholnih pića, jer to ubija i duh i tijelo njegovo. Mladež, a osobita školska, mora se što više kre­ tati u svježem zraku, jer školske prostorije, pa makar kako bile uregjene, obiluju sa pokvarnnim zrakom, koji je na uštrb mladenačkog tijela, zato potrebno joj je, da se za odmora prošeće u čistom zraku. Stoga mnogo školski dvomjesečni praznici doprinose, da se naša školska mladež duševno i tjelesno okrijepi pa je osobito onima, kojima je Bog dao te mogu, da svo­ ju dječicu pošalju u planinu, gdje će u izobilju imati čistog svježeg zraka, koji će ga u velike okrijepiti. Ovo je potrebno takogjer i za onu mladež, koja se nalazi po većim gradovima, gdje s dana u dan guta silnu prašinu s gradskih ulica. Slobodno kretanje, skakanje, trčanje, gonjenje, vikanje, pjevanje, nabacivanje i slično mnogo poma­ že tjelesnom uzgoju, ali to treba da se izvršuje u čis­ tom zraku, jer time trostruko potpomaže tjelesni razvoj. Kod nas su uvidjeli i stariji mladići, da je ne­ ophodno nuždan tjelesni uzgoj, te osnovaše „Sokolske 0 družine", gdje po nekim ustanovljenim pravilima nje­ guju sve dijelove svoga tijela, te ga time učvršćuju i jačaju. I ovo bi sredstvo bilo vrlo dobro za našu učeću mladež. Doduše opstoji kao predmet po svim zavodima: gimnastika, koja na žalost ne donosi želje­ nog cilja, jer u dva sata sedmično ne može se Bog zna što postići. I sa ovog gledišta trebalo bi se malo više pobrinuti, jer: „Mens sana in cornore sano“. (U zdravu tijelu, zdrav je i duh). Pranje ljudskog tijela je je od velike korist za tjelesni razvitak. Trebalo bi djecu privikavati, da pe­ ru svoje tijelo u hladnoj vodi najmanje sedmično jed­ noć. Za ljetne zapare i svaki dan. Plivanje je od velike koristi za razvoj mladenačkog tijela, jer kretrja u vodi kod samog plivanja pospješuje cirku­ laciju krvi, kroz pojedine dijelove tijela, a time ga hru ii i jača. Kod kupanja potrebno je, da se zapamti ovo: Nikada ne idi ugrijan naglo u vodu, nego se malo odmori, te onda pogji, opravši glavu i prsa, pak ti voda ne će naškoditi. U riječnoj vodi, ako ne znaš dooro plivati, ne kupaj se! Dubljinu vode moraš dobro poznavati, ako si se nakanio u njoj kupati. Za mladež izvrsno djeluje morska voda, te ako se kod kuće kuplje, potrebno bi bilo malo soli u vodu staviti, jer ovakova voda rastvara lakše pore, koje izlučuju znoj, a baš to je potrebno čisto i u redu držati. Sad ćemo još nekoliko reći o samoj odjeći, jer i to upliviše na tjelesni uzgoj. U prvom redu se mora misliti na rublje, koje se najviše kvari izlučivanjem nečistoće iz tijela. Za to ga treba što češće mijenjati, a najmanje jednom u sed­ mici, a za vrućih dana i dva i tri puta na tjedan. Gornja odijela moraju biti pristala, a ne da su možda preširoka ili pretijesna. Osobito se mora paziti na to, da se oko vrata ili oko pasa ne steže, jer time spriječava cirkulaciju krvi. To vrijedi i za mušku i žen­ sku djecu. Odijela ne smiju biti predebela, a ni previše lagana, nego se mora udesiti tako, kako će odgova­ rati onom mjestu, gdje se čovjek nalazi. Najviše se mora paziti i na doba godine, jer ljeti treba lagano i tanko, a i prostrano, dočim zimi toplije 1 pristalije odijelo. Prostorije, gdje obitava ućeča mladež poslije škola, moraju biti vidne, čiste i prostrane, pak će u ovakovim stanovima zdravlje cvjetati. Kao što je potrebno često presvlačenje, tako isto je potrebno često mijenjanje rubenina oko po­ steljine. Voda nije skupa, te se s malo truda može u �Broj 2. i 3. ,,B I S E R“ potpunom redu čistoća sačuvati, koja daje polovicu zdravlja. Naša uzdanica je mladež, a osobito ona, koja se nalazi po školama, te joj treba tjelesna njega, ako hoćemo da imademo čvrst i zdrav naš mlagji naraštaj — naše buduće gragjanstvo, pa za to trebamo, da tu Strana 23. našu uzdanicu podignemo i učvrstimo u njenom pri­ mitivnom razvitku, a to se najlakše postizava izdašnom hranom, čistoćom i svježim zrakom. Eto to troje nek je na umu, pak će od naše mladeži biti kremenjaci, a ne mlitavci i zakržljali bijednici. Hodža. LISTAK.o Riječ-dvije našoj učečoj mladeži. Nakon deset mjesečnog napornog rada dogjoše i ferije, preko kojih će se naša učeča mladež nižih, sred­ njih i viših škola odmarati puna dva mjeseca, da opet novim prikupljenim silama uzmognu nastaviti svoje študije. Ovima na ovom mjestu hoćemo riječ-dvije da reknemo. Svaki sin ovijeh zemalja mora da nastoji, da ovu zemlju podigne, da uznastoji, da prosvjeta prodre u najniže slojeve našega zapuštenoga na­ roda, mora gledati, da pismenost zagje i u najzabitniju kolibicu, jer pismenu čovjeku otvoren je horizont, pružena i podata sredstva napretku i pro­ svjećivanju kako pojedincu, tako i i množini. S toga bi trebali naši učenici srednjih, a pogotovo oni vi­ ših škola, da u svom mjestu, odnosno u svojoj bli­ žoj okolici otvore za vrijeme praznika analfabetske te­ čajeve, da na taj način pripomognu prosvječivanju naroda. I ovaj trud biti će mu nagragjen, te mora odmah svoj početak javiti kotarskom predstojniku, a kad završi svoj posao mora istoga pozvati, da pri­ sustvuje izpitu, te će za svoj rad dobiti na svakog učenika, koji se pokaže, da je naučio čitati i pisati — 4 K, a za svaki svoj sat rada po 1 K. Eto na taj će način doneklen i nagragjen biti, a neka mu je najviša nagrada ta, što je vidio u lijepom uspjehu svoje zadovoljstvo, jer je radio za svoj narod — za svoj muslimanski elemenat. Druga bi dužnost bila svakog sveučilištnog gragjanina te srednjoškolskog učenika, da za vrijeme ovijeh ferija nastoji u svom mjestu i okolici, ne bi li pribavio što više članova našem jedinom humanitarnom druš­ tvu „Gajretu". S toga bi svaki od učeče mladeži mnogo doprinio ovom našem prosvjetnom vrelu pot­ pomaganja, ako bi našao samo po jednog utemelitelja ili najmanje 5 prinosuika. To nije težak posao. Naša učeča mladež morala bi nastojati, da u svakom dućanu nagje artikle, koje izdaje naše miljenče „Gajret“, jer time indirektno pomaže svoje. Eto, mladeži draga, ovim načinom imaš pune ruke posla, pa gledaj, da za ovijeh školskih praznika ne budeš skrštenih ruku, jer od svakoga od nas traži naša mila domovina pomoći, a najviše u prosvjeći­ vanju našega naroda, pa gledaj, da na svakom svom koraku makar i savjetom pomogneš napretku i bla­ gostanju svoga naroda, svoje domovine. Pred oči ti stavljamo sliku, kako češ najlakše da se odužiš svom narodu i svojoj zemlji, pak ako joj makar i nešto vrlo male daruješ od onog, što posjeduješ, vjeruj, da si veliko djelo i dobročinstvo učinio. Ovim te retcima — uzdanico naša — podsje­ ćamo na posao, a pouzdano se nadamo, da ćeš se objeručke latiti istoga, te tim koristiti svome rodu, svojoj rogjenoj grudi. Prijatelj svog milleta. Vitez Bilinski u Herceg-Bosni Zajednički ministar financija, upravitelj Bosne i Hercegovine Njegova Preuzvišenost dr. Leo vitez Bilinski posjetio je Bosnu, te je od 7. do 25. juna probavio u Sarajevu, a otalen preko Mostara u Monarhiju. 25. juna je stigao u Mo­ star gdje je 26. posjetio veliku gimnaziju, jubilarnu osnovnu školu, gradsko poglavarstvo, električnu cent­ ralu, te vrelo Radobolje i Bune, gdje je usput posjetio i podrum Jelačića. I u Sarajevu i na Ilidžama je Njegova Preuzvišenost pregledala mnoge kulturne usta­ nove, te se osvjedočila na svoje oči o našim prilikama. Veselilo bi nas, da je njegova Preuzvišenost zašla i u naša sela, te se na svoje vlastite oči osvje­ dočila o stanju našeg naroda. Osobito nam je milo, što je novi ministar, svojim nastupom kao upravitelj ovih zemalja, uredio u zemaljskoj vladi posebni odio: bogeštovje i nastavu. Ovo nam daje garancije, da će se intenzivnije poraditi oko uregjenja i podizanja škola, kao i vjerskih ustanova u našoj lijepoj do­ movini. Ovoliko smo mogli sa nekom radošću pobilje­ žiti, jer poznavajući naš millet, koji treba kulture, a �Strana 24. „ B I Š E R“ ova ustanova nam garantuje, da će se bržim tempom poraditi oko toga, kako će se naš zapušteni narod prosvjetno i moralno ozgojiti, te se osoviti na svoje vlastite noge, jer mora da mu leži na srcu: Prosvje­ tom slobodi! Književnost. Na znanje. Molimo sve pisce kao i izdavatelje knjiga i u opće kakovih ćasopisa, da nam izvole iste na naše uredništvo slati, pošto ćemo otvoriti rubriku za prikaze i ocjene raznih knjiga i izdatih djela. M. Milinović; „Ko je provodadžija?" šala u jed­ nom činu 1 —36 str. osm. Naklada pisca. Cijena 1 K. Narodna pozornica jest bez svake sumnje jedno vrlo zgodno i uspješno sredstvo za kulturno-prosvjetno podizanje naroda. Poučni komadi izvedeni na pozor­ nici i praćeni valjanum mimikom, živo se usjeku u dušu i daju mu poriv za ozbiljno i tr'jezno razmiš­ ljanje, dižu ga iz one letargije i indiferentnosti, koja je na žalost reć’ bi srasla s našim narodom i prouz­ ročila mu onaj očevidni moralni i materjalni nazadak, dok zabavni komadi hrane i oplemenjuju dušu na­ roda i daju mu smisla za viši duševni život koji mu smisao skoro potpunoma manjka. Up’avo s ovoga razloga morali bi svi, koji se osjećaju pozvani, da rade na kulturno-prosvjetnom podizanju naroda, svr­ nuti pozornost na ovo snažno sredstvo za odgoj na­ roda. Pojedinci društva i korporacije morali bi se zanimati i širiti narodne pozornice i aranžirati na­ rodne predstave, gdje se samo može. Naravno, uspjeh će se tek onda polučiti, ako budemo imali lako obragjenih dramatskih komada sa zabavnom i poučnom sadržinom, koja će što snažnije blagotvornije djelovali na narod. Pri izboru komada za narodnu pozornicu svaki pravi prijatelj i prosvjetiiteij naroda mora biti oprezan i raditi s nekim stal­ nim ciljem, a ne onako bacati sve bez razlike pred narod. Pri tom ne smije se nikako računati s tim, što bi možda momcntano godilo ili rado bilo primljeno od nižega naroda. S toga svaki ozbiljan prijatelj i odgojitelj naroda radit će proti onim spekulantima ili burzerima, koji računajući sa neodgojem i nišim ne­ plemenitim nagnućima čovjeka, daju narodu ono, što ga ne oplemenjuje i ne podiže, nego kvari i ubija. Treba nam djela za odgoj naroda sa valjanom sadržinom u narodnom duhu. Glasovitiji dramatičari malo su ili nikako ovakovih djela spisali u našemu jeziku. Oni su više računali na višu gradsku publiku i za njih djela stvarali, dok su moguće držali, da njihova dramatska djela pisana za narod ne će imati progje pak su se od toga opstinirali. Istom kod pjesnika, koji su uže skopčani s narodom ili svojim Broj 2. i 3. životom ili službom, vidimo težnju za pjesničkim stva­ ranjem iz naroda i za narod. Ni ovih nemamo do sada puno. Poslije Ekrema i Kuzmanovića javlja se na ovom polju Marko Milinović pučki učitelj po drugi evo put, prvi put sa „Amanetom" a drugi put evo sa „Ko je provodagjija?!" koje djelce dobismo na ogled. ,,Ko je provodagjija“, jest karakterna vesela igra u jednom činu, a sudjeluje deset lica. Sadržaj je uzet iz gragjanskog života, a prikazuje nam s jedne strane onu ukočenost i prefriganost (Lucija), što se čestu krije u gospodskom životu, a s druge strane nespret­ nost i protivnost gragjanskoj etiketi skopčanu ujedno sa lukavosti (Lujko). Supruga umirovljenog gruntovničara A. Ramerskoga Lucija htjela bi po što po to udati svoje dvije sestrične Veroniku i Mandalenu. Lucija, pravi majstor u lovu na mladoženje, priregjuje Češće sa svojim sestričnama „Theeabend-e“, na koje poziva mladu gospodu, ne bi li zaručila svoje sestrične sa kojim od njih. Čisti izdaci na „Theabende" kao i to, što njegova supruga radi snubljenja dobiva ime provodrgjija, ljuti Ramerskoga i on bi htjeo svemu tomu učiniti kraj. U tomu pomaže mu njegov sluga Lujko Buoalo. Lujko to udesi sve tako, da se na koncu Lucijine sestrične ne zaruče sa snubljenom gospodom liječnikom Pitićem niti sucem Majićem, nego s ne­ kim posve drugim a to je Franz Trempe, trgovački putnik i Nikola Doboš, bankovni činovnik. Odatle Lujko postaje pravi provodagjija, koji za tu svoju zaslugu dobiva za zaručnicu Katu služavku Remeisicoga. I to je konačni rasplet igrokaza, kojega smo očekivali. Ova vesela karakterna igra odlikuje se osobitom lakoćom narodnoga jezika i stila. Što se tiče lica, glavno je lice Lujko dobro ocrtano i možemo reći, da je jedini on predmetom komike i smijeha, doćim nuzgredna lica puno su slabije ocrtana i često čine dojam kao da su to figure za nuždu, da se može radnja razvijati. Pisac je mogao i više istaknuti i njihov karakter i dati im širu ulogu. Po svemu čini dojam, kao da se je pisac pri obradbi ovoga komada morao žuriti. Još u prizoru 17. pri kraju, gdje se go­ vori o ,,Urlapu“ i kupanju, ono kupanju moglo je izos­ tati, a da komad ne bi izgubio ništa od komičnosti, jer mi ne vidimo velike komičnosti u onom pripovi­ jedanju Lujkinu, da se muški i ženski zajedno ku­ paju, dapače imao sam priliku gledati izvedbu ovoga komada i posmatrati publiku, kod koje je ovo mje­ stu, na mjesto smijeha izazvalo neugodno i nenadno uzbugjenje. Inače djelce je za preporučiti osobito za narodne pozornice. Mi se nadamo, da će nas g. pisac i još sa kojim krasnim komadom obeseliti. D. Z. �Broj 2. i 3. BISER Kulturne bilješke. Za ,,Gajret“ . Upravni odbor ,,Gajreta“ sazvao je glavnu godišnju skupštinu za 7. jula t. g. u Sarajevu. Pošto mi muslimani vidimo s dana na dan sve veću korist od potpomaganja naših gjaka po srednjim i višim školama, to bi ova skupština morala biti što brojnija, da se na taj način zasvjedoči, da smo svom dušom zauzetni za ovo humanitarno društvo. Najma­ nji kutić naše lijepe i prostrane Herceg-Bosne ne bi smio biti, a da nema povjerenika, koji će megju svo­ jim narodom propagirati ovu ideju i koristi od ovog našeg miljenčeta—Gajreta. Koliko se može vidjeti, i ovaj je odbor sa veli­ kim marom i zauzetnošću poradio, da se što više samo društveno stanje podigne, a tako se isto nadamo, da će i novi upravni-odbor propagirati istu ideju, da bi se na taj način što više učećoj mladeži priskočilo u pomoć, a osobito na današnjoj skupoći. „Gajrctu treba materijalne potpore, a odbor će znati s tim manipulisati — i otrta će biti mnoga suza siromašnog mladića-učenika. Na svima je nama, a i na učećoj mladeži, osobito, koja dolazi na ferije s vi­ sokih škola, da u svakoj zgodi nastoji, da se sto više skupi za naš ,,Gajret“, jer: zrno do zrna, pogača! Hodžinske stipendije. Zemaljska vlada sa Bosnu i Hercegovinu raspisala je natječaj, da će se počet­ kom škol. godine 1912./1913, podijeliti nekoliko Sti­ pendija po 400 K godišnje onim učenicima islamske vjere u gimnazijama u Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Mo­ staru, koji su voljni po svršenim gimnazijskim naukama posvetiti se ulematskom staležu i u tu svrhu ii za svršene donje gimnazije stupiti u šerijatsku su­ dačku školu u Sarajevu, ili za položenoga ispita zre­ losti nastaviti teološke nauke na sveučilištu (dar-ulfunun, dini šube) u Carigradu ili Kahiri. Onaj, koji želi ovu Stipendiju dobiti, ma svoju molbenicu najzad do 5. jula o. g. predati kotarskom uredu u mjestu svoga boravišta (u Sarajevu vladinom povjereniku za zemaljski glavni grad). Ovoj molbenici valja priložiti rodni list (izvadak iz popisa žiteljstva), posljednu školsku svjedodžbu, svjedodžbu uredovnog liječnika i obveznicu (reverz), da će se molitelj po svršenim gimnazijskim naukama posvetiti ulematskom staležu'i u tu svrhu ili za svr­ šene donje gimnazije stupiti u šeriatsku sudačku školu u Sarajevu, ili iza položenog ispita zrelosti na­ staviti teološke nauke na sveučilištu (dar-ul-funum, dini šube) u Carigradu ili Kahiri, a u protivnom slu­ čaju dobivenu Stipendiju zemaljskoj vladi u cijelosti povratiti. Obveznicu valja, da s moliteljem zajedno pot­ piše i njegov otac, odnosno od suda postavljeni sta­ ratelj (tutor) a moraju ti potpisi biti po dvojici svje­ doka ovjerovljeni. Strana 25. Molbenice bez gore spomenutih isprava kao i one koje budu iza gore označenog roka predane, ne će se u obzir uzeti. Muslimanski soko ii Mostaru. Zauzetnošću našeg sugragjanina g. Smailage Šarića i nekolicine prijatelja sokolstva, osnovao se je u Mostaru „Muslimanski Soko“, te je odmah prikupio veliki broj naših mladića, koji su se osobitom marljivošću dali na vježbanje raznih sokolskih vježba tako, da su na 23. juna dali u bašči gostione ,,K zapapnom logorištu" prvu javnu vježbu. Uz vojnu muziku izvagjali su naši vrijedni so­ kolovi, a uz pohvalu i odobravanje brojno prisutnih gostiju: skupne vježbe, vježbe na spravama, vježbe na skoku, u vis, te vježbe na ručama, a na koncu je izvedena u slikovitom obliku piramida. Naša se je mladež toga dana svojom izvedbom ponijela, te će, sigurni smo, latiti se i dalje još većom ljubavlju i žarom oko potpunog razvitka sokolske ideje, držeći se one: Jačajuć i uzgajajue tijelo, jačamo i uzdižemo i duh! Napred za sokolstvo! irioiba ručnih radova i crtarija zanatlijske škole U Mostaru. Bogatu zbirku gjačkih radova iz kovačke, bravarske, limarske, tesarske, stolarske skupine pre­ gledali smo, te smo se divili njezinoj preciznoj izradbi. Isto su tako oosve lijepo izragjene i crtarije, koje iziskavaju osobite marljivosti i rada. Izložba je trajala samo dva dana 26. i 27. juna o. g., te je istu posje­ tilo mnogo našeg svijeta, a naša djeca — budući majstori — sa osobitom susretljivošću dočekivali su posjetioce, te im pokazivali i tumačili izragjene stvari. Svaku hvalu zaslužuje direkcija i nastavnici ovoga zavoda, koji su doprinijeli, da je izložba u svakom pogledu vrlo lijepo uspjela. Obraćamo pažnju na ovaj zavod roditeljima naše mladeži u Mostaru i okolici, da bi u što većem broju doveli svoju djecu u ovaj zavod, gdje će se naučiti valjanu zanatu. Položiti ispit zrelosti. Na ovdašnjoj velikoj gim­ naziji obdržavao se ispit zrelosti, kojem su se pod­ vrgli četvorica Muslimana, te isti položili. A to su: Alajbegović Ibrahim, Brkić Husein, oba iz Mostara, Kapetanović Mustajbeg iz Počitelja i Metilj AlijaMehmed iz Čapljine. Mi spomenutim od srca čestitamo, tvrdo uvje­ reni, da će kao zreli i slobodni gragjani na svakom mjestu i koraku poraditi oko podizanja i unapregjivanja našeg milog naroda. Odgoda ovogod. skupštine društva ..Gajret“ . Pošto su stigli od nekih pododbora društva ,,Gejret“ pro­ testi, da nijesu po § 44. društvenih pravila p imili na vrijeme pismenu obavijest o sazivu ovogod. glavne skupštine društva ,,Gajret“, glavni odbor uvaživši te �Strana 26. ,,B I S E R“ proteste ugodio je ranije zakazani rok od 7. jula za 17. jula ov. god. Dakle ovogod. glavna skupština društva „Gajret" obdržavaće se 17. jula 1912. u 1 sat poslije podne u sporednim prostorijama Društvenog Doma u Sarajevu, sa istim dnevnim redom. Time ispravljamo našu gornju vijest. (Op. ured.). Stipendije za obrazovanje trgovaca. Trgovačka i obrtnička komora podijeliće za školsku godinu 1912/13. deset štipendija po 20 K mjesečno onim učenicima, koji žele pohagjati trgovačke ili trgovačke stručne škole. Za tim će podijeliti trgovačka i obrtnička ko­ mora dvije štipendije za trgovačku ili eksportnu aka­ demiju u Beču ili kome drugom mjestu u godini 1912/13. i to po 80 K mjesečno i 310 odnosno 330 K za školarinu, te prinos za učila u iznosu od 30 K. Reflektanti na ove štipendije imadu svoje molbe podnijeti trgovačkoj i obrtničkoj komori najdulje do 1. septembra 1912. i priložiti im: a) domovnicu ili krsni list, b) svjedodžbu siromaštva. Molitelji za trgovačku ili trgovačku siručnu školu imaju osim toga pridonijeti svjedodžbu da su s uspje­ hom svršili 4 razreda osnovne škole' molitelji za tr­ govačku akademiju, svjedodžbu da su svi šili s uspje­ hom 4 razreda gimnazije, realke ili koju trgovačku stručnu školu; napokon molitelji za eksportnu akade­ miju imaju doprinijeti dokaz o položenom ispitu zre­ losti na kojoj gimnaziji, realci i trgovačkoj akademiji. Oni, koji kane moliti Stipendiju da nastave zapo­ čete nauke na kojoj od navedenih škola, treba da svojoj molbi prilože i svjedodžbu o dosadašnjem na­ pretku u nauci. Razno. Znameniti dani u mjesecu junu. Broj 2. i 3. Novinarski kurs u Americi. U Americi je bogati novinar Pulicer u svom testamentu ostavio velike svote, da se na Kolumbija univerzitetu podigne četiri godišnji kurs za novinare. Ova je universa objavila svoj program. Nastava će otpočeti u septembru ove godine. Glavni zadatak nastave je, da se študentirna dade opšte obrazovanje i specijalna tehnička uvježbanost tako, da budu potpunoma vješti novinarskom poslu. Megju predmetima, koji se predaju, nalaze se: istorija, filozofija, prirodne nauke, pravo i strani jezi­ ci. Uz to moraju študenti marljivo da čitaju savrene listove. — Da se študenti potpunoma usavrše u svom poslu, moraju, prije nego dobiju novinarsku diplomu, šest mjeseci raditi stvarno kao novinari. Redakcije su se izjavile, da će rado ovakove študente primiti na šest mjesečnu praksu. Što sve kazuje pečat na listu. U novije vrijeme došli su u modu listovni pečati u privatnoj kerespondenciji, naročito ženskoj. Na elegantnom ženskom pisaćem stolu danas ne smije više manjkati manje ili više skupocjena pečatna garnitura. Pečatnjak je lijepo brušen poludragulj kao n. pr. ametist, oniks, lapislaziuli itd. ili jednostavan monogram, mističan znak kome se pripisuje, da donosi sreću itd. Dama pravog uku­ sa upotrebljava samo jednu stanovitu boju pečata, za koju se jednom odlučila, ali u pariškom otmjenom društvu razvila se neka vrst cijelog „pečatnog govora11, koji iziskuje razne vrsti pečatne boje. Pozivnice za svadbu i objave zaruka pečate se kao snijeg bijelim pečatom, a žalobne objave, naravno crnim pečatom. Za običnu korespondenciju sa rogjacima upotrebljava „fashionabl0 Parižanka smegji pečat izmiješan žuć­ kastim mrljama. Za dopisivanje ljubavnika postoji već cijela skala pečata i pečatne boje, te svaka nuanca imade svoje posebno značenje. Muškarac, koji s dos­ tojnim počitanjem piše odabranici svoga srca ali joj se još nije očitavao, rabi pečat boje tamnog rubina. Naslovnica se prema tome može ravnati i znade, što ima očekivati. Odgovori li mu pisamcem, koje je zape­ čaćeno pečatom smaragdovske boje, tad znade, da će biti uslišan. Dobije li pako pismo s ljubičastim pe­ čatom, onda znade da dotična prema njemu goji prijateljska čuvstva, ali da o ljubavi ni nema govora. Tamno modri pečat znači odklon, hladnoću, ružičasti srdačnu sklonost, blijedo-zeleni pečat znači spočitavanje i brigu, žuti ljubomor i srčbu, jasno-modri pri­ jateljsku sklonost, narančasti strastvenu ljubav, a sivka­ sti prazan žep! Ovaj zadnji malo tko upotrebljava, ma i kako mu prazan bio žep, jer znade, da nitko ae bi htio ni otvoriti pismo s takovim pečatom. 2. Rijeka (Fiuma) postaje slobodnom lukom 1717. — Nikola grof Zrinski, ban, brat Petrov, rodio se u Čakovcu 1620. 4. Turci i Mlječići zajedno ulaze i zauzimlju Klis g. 1532. 7. Gaj otvara tiskarnu u Zagrebu 1837. 10. Kraljević Rudolf u Zagrebu g. 1888. 16. Posljedna predstava u starom kazalištu u Zagrebu 1895. 17. Ruska i Crnogorska vojska bombarduje Du­ brovnik g. 1806. 19. Hasan paša zauzimlje na juriš Bihać 1592. 22. Mletački admiral Pietro Loredan osvaja Trogir 1422. Trgovanje ljudskim glavama. General Nahuma, 24. Grad Zadar podleže se Austriji g, 1797. guverner dijela otoka Formose, koga ustupiše Rusi 26. Otkrit Gundulićev spomenik u Dubrovniku Japancima, pripovijedao je nekom američkom novinaru g. 1893. vrlo znamenite dogodjaje iz života divljačkih pleme­ 29. Bitka na Zrinskom polju kod Une 1689. na, koji nastavaju na ovom otoku. Barbarsko stanje, �Broj 2. i 3. BISER" Strana 27. u kojim se ovi ljudi još nalaze, dolazi do izražaja u za potrošak kave najveću korist vuku, jer tri četvr­ užasnom običaju, da svim svojim neprijatelima i stran­ tine od cijele kavine produkcije daju brazilske dr­ cima odrube glave. Megju ovim divljacima najdivljije žave. Godišnji potrošak kave na čitavom sv:jetu iz­ je pleme Astaji-Jam, koje broji 30.000 muškaraca, a nosi do 21,197.000 metričkih centi ili 17,684.000 vreća. stanuje na sjevernom dijelu Formose. Nijedan dječak Na pojedine države otpada na: Sjevernu Ameriku nije primljen u ratničku kastu, ako nije posmicao 8.000. 000 centi,Njemačku3,650.000,Francesku 2,275.000, stanoviti broj Ijuskih glava. U jesen upriličuju se for­ Austriju 1,100.000, Holandiju 760.000. Belgiju 625.000, malni lovovi za ljudskim glavama u krajevima, gdje Švedsku 670.000, Norvešku 270 000, Dansku 295.000, stanuju druga plemena. Odsječene glave po više sto­ Italiju 456.000, Rusiju 480.000, Švicarsku 212.000, tina, tada su donešene kući i uz svečane ceremonije Englesku 266.000, Španiju 248.000, Portugal 70.000. položene na daske ili kamenje. No ljudodžeri nisu. Tursku 290.000, Grčku 35.000, Rumunjsku 52.900, U tome se razlikuju od divljih Novo-gvinejaca i sta­ Bugarsku 30.000, Srbiju 18.000, Egipat i sjev. Afriku novnika ostalih otoka. S lubanjama oni trguju. Ubi­ 190.000, Kap 325.000, Indiju 100.000, Kanadu 110.000, jeni medvjed ili bivol plaća se sa pet do deset ljuba- Pacifik i Kaliforniju 300.000, La Platu 370.000 i Au­ nja itd, već prema vrijednosti robe. straliju 100.000 metrički centi. Izračunavanje kubičnog sadržaja pravilnih tjelesa. Kubični sadržaj grede, koja je četverostrana, te su joj stranice posvema jednake, lako je kubični sadržaj izračunati. Izmjeri se jedna strana debljine, te se pomnoži sama sobom a ovo se pomnoži sa duljinom i eto nam izračunata kubičnog sadržaja. Kod drugih oblika je malo teže. Ako je podica jednog tijela istostraničan trokut, onda moramo da nagjemn površinu toga trokuta i pomnožimo to zduljino.n (visinom) i eto nam kubičnog sadržaja. Mi ne znamo, kolika je visina trokuta i sad moramo to da pronagjemo. Visinu istostranična trokuta pronaćićemo, ako duljinu jedne stranice pomnožimo sa 0'28868 i tad ćemo dobiti visinu; sad nam je lahak daljni posao. Ako je za osnovicu jednog pravilnog tijela peterokut i tad ćemo visinu jednog trokuta u peterokutu pronaći, ako osnovicu (jednu stranicu) pomnožimo sa 068819. Isto tako i kod pravilna šestarokuta, ako duljinu stra­ nice pomnožimo sa 0.86603, a kod pravilna sedmerokuta, stranicu sa 1'08326, osmerokuta sa 1'20711, kod deveterokuta sa P37374, a kod deseterokuta stra­ nicu sa T53884, danaesterokuta sa 1.86603, i eto nam visine dotičnih trokuta i sad nam je lahko površinu toga lika pronaći a poslije toga i kubični sadržaj. Spomenik Kolumbu u Waschingtonu. Ovih dana su u Waschingtonu otkrili veličanstven spomenik obretniku novoga svijeta Hristoforu Kolumbu. Sakupila se toga dana sa sviju strana Amerike sva sila svijeta, a samom otkriću prisustvovao je predsjednik Saveznih zemalja sjeverne Američke Taft. Spomenik sačinjava zdenac, gdje se na stražnjoj strani podiže veliki stup, na kome sjede četiri velika orla. Oni drže u kljuno­ vima zemaljsku kruglju, na kojoj je zapadna hemis­ fera izragjena u obliku reliefa. U zdenac strši prednji dio broda, na kome sjedi Kolumbo. Njegov lik je iz­ radio poznati kipar Lorado Taft, nećak predsjednika Saveznih država. Koiiko se gdje potroši kave? Premda su cijene kavi u ovo nazad 30 godina znatno poskočile, ipak se s dana u dan sve veća količina troši. Brazilijanci Kako se čuva carsko blago. Blago ruske carske obitelji, koje je najvrijednije i največe na čitavom svijetu, čuva se u jednoj tvrgjavi, koju čuva 180 ne­ aktivnih oficira. Ovi su veoma dobro plaćeni, a prije nego što budu primljeni, moraju biti skroz neporočnog ponašanja, i ne smiju biti odani nikakvoj strasti ni previšim uživanjima. Jedan dio carskog ruskog blaga Čuva se u londonskim i pariškim bankama. Blago ta­ lijanske kraljevske kuće sakrito je u jednoj malo vrgjavi, te je smješteno u izbama. Tvrgjava je sagragiena na jednom otoku u sredini rijeke Tibera Tako je odjeljeno od kopna i čuva se jakim voj­ ničkim odjelom, te je nepristupačno najrafiniranijim lopovima Za 16 i pol minuta oko svijeta. Ovih dana po­ stignut je rekord u brzini. Za 16 i pol minuta obišla je oko svijeta brzojavka. Newyorški list „Times" poslao je brzojav slijedećeg sadržaja: „Pošaljite ovaj brzojav oko svijeta. „Times" u Ne\v-Yorku.“ Tačno u 7 sati na večer predata je brzojavka na centralnom brzojavnom uredu u New-Yorku, a u 7 sati 16 mi­ nuta i 30 sekunada već je stigla natrag, prevalivši u svemu 28.613 geografskih milja. Umro najveći savremeni rumunjski spisatelj. Da­ leko od svoje domovine — u Berlinu — umro je ovih dana najveći savremeni rumunjski spisatelj i najuspje­ liji dramatičar, što gaj e Rumunjska ikada imala: Joan L. Caragiale, u 60 godini. Pokojnik je već dugi niz godina stalno boravio u Berlinu. Smrt njegova težak je udarac za rumunjski duševni život i taj gubitak osjećaju i najširi slojevi rumunjskog naroda. Ca^agiale je znao kao nitko drugi shvaćati prave rumunj­ ske tipove i životne odnošaje, te ih prikazivati veli­ kom stvaralačkom snagom. Njegovi igrokazi: „Scriso area pierduta" („Izgubljeno pismo"), te „0 noapte furtunoasa" („Burna noć") klasički su repertoire ru­ munjskoga kazališta. Caragiale istaknuo se i kao no­ velista i feljtonista te je napisao i potresnu tragediju „Napastea11 („Usud"). Njegove novele i skizze prevevedene su na više ježika, a zastupane su i u njemač �Strana 28, „ B I Š E R“ koj reklamnoj univerzalnoj biblioteci. Caragiale pošao je iz Bharlottenburga, gdje je boravio sa svojom su­ prugom, u Berlin i tamo mu je pukla jedna žila. Njegovi su smrtni ostanci odprcmljeni u Bukarešt, gdje će biti sahranjeni na državni trošak. Ostavština ad „calandas graecas“ . Upravni odbor grada Berlina ima da se pozabavi zamršenim raču­ nanjem i pitanjem: Kad će glavnica od 2000 maraka sa kamatima toliko narasti, koliko iznosi dug grada Berlina. Radi se naime o oporuci majora izvan službe i tajnog savjetnika Juliana Eisnera pl. Cyronova, koji je u svojoj oporuci ostavio gradu Berlinu 2000 ma­ raka uz ove odredbe: Kapital se imade koristonosno uložiti i posebno upravljati. Kamati se imadu tako dugo priklapati glavnici, dok glavnica ne dosegne vi­ sinu gradskog duga. Kad se to zbude, onda se polo­ vica godišn ih kamata smije trošiti, a polovica dalje priklapati glavnici. Mimogred spominjemo, da je dug grada Berlina g. 1908- iznašao 369,798.900 maraka, te je od onda narastao do 600 milijuna maraka. Prema tome ni jedan od današnjih berlinskih suvremenika ne će dočekati dan, kad će dug grada Berlina biti pokrit tom „velikodušnom" ostavštinom. Muž i žena- Žena, ako je ružna, onda mužu nije mila, ako je lijepa, onda se svigja i dugima; ako je bogata, onda je muž siromašan; ako je ona siromašna, onda je teško hraniti; ako je mudra, onda hoće ona da vlada; ako je luda, onda ne umije da sluša. Ima neka vrst žena, koje se srde, kad im kažeš: a Vas ljubim; a srde se pako i onda, kad im to ne kažeš. Brak je ljubavi to, što vjetar vatri, ako je većma ne raspiri, on je ugasi. Ljubav ili ne prašta ništa, ili prašta sve. Žene se megju sobom mrze, ali ipak jedna drugu brane. Vražja lagja. Najstarija i najčudnovatija lagja, koja sada plovi morima za cijelo je, kako newyorški listovi pišu, lagja, koja se baš sada nalazi na putu onamo. Radi se o staroj lagji „Success", na kojoj je engleska vlada kroz 15 godina prevažala razboj­ nike iz Engleske u australske kolonije. Mornari zovu lagju „vražja" ili „paklena". „Succes" je isprva gragjena kao oboružana lagja za vožnje u Indiju, a u god. 1853. kupljena od engleske vlade. Vladi je slu­ žila, kako smo gore rekli, za prevažanje kažnjenika i robijaša, dok nije nakon ukinuća deportacije potop­ ljena u luci od Sydneya, da se tako izbriše trag ovoj lagji punoj neljudskih okrutnosti prema osugjenima. Poslije je lagja opet dignuta te kao zanimiv objekat prevežena u Englesku, gdje je još više od 1 milijona ljudi razgledalo. Čemu sada plovi put Amerike, to se ne veli. Extravagantna milljunarka Najextravagantnija žena u Newyorku sada je za cijelo Mrs. Julia Lavvrence. I)o svoje 50. godine živila je u čednim prilikama. Broj 2. i 3. Nedavno je od neke udaljene rogjakinje, o kojoj nije imala ni pojma, baštinila veliku svotu od 160 milijona kruna. Jednim mahom bila je druga. Kupila si krasnu palaču u jednoj otmcnoj četvrti, i oko nje dala podići krasan park. Za isti kupila je najskupocjenije drveće i bilje. Kao velika obožavateljica bi­ blije dala je dopremiti — s Libanona nekoliko origi­ nalnih cedrovina te je u svom parku zasadila po­ seban vrt Salemonov. Kao služinčad namjestila je u svojoj kući tek — propale aristokrate, koje je u Americi lahko našla, tim što nije gledala na svotu, koju je plaćala. Njezina kuharica potiče od prastare franceske porodice, dok je njezin kočijaš pravi pravcati — markiz. Njezin frizer bio je jedan njemački barun, dok je prostije poslove u kuhinji obavljala jedna talijanska markiza. Držala si je posebnoga sli­ kara, koji ju je morao u svim mogućim pozama sli-* kati, dok je njezin kućni pjesnik morao svim njezinim časovitim raspoloženjima dati oduška u posebnim pjesmama. Sve to stajalo je silu novaca, tako, da su se napokon morala djeca knd suda potužiti i tražiti da im se majka stavi pod kuratel. Gospogja Lavvrence namjeravala je ništa manje nego u svom parku po­ ći ći posebnu kazalištnu zgradu. Pred sudom potužila se gospogja Lavvrence na svoju djecu, jer im ona ne dozvoljavaju ni najneznatniju zabavu. Ali sve to nije pomoglo, jer je sud uvidio, da je gospogja notorna razsipnica, pa je sud predao upravu imetka najsta­ rijem sinu, koga je majka prije ne dugoga vremena bila odbacila, jer se zaručio sjednom plesačicom na užetu. Muslimanski konvikt Mujage Komadine. Početkom nove školske godine otvoriće naš velevrijedni gradonačelnik g. Mujaga Komadina — naš dobrotvor — za muslimansku sirotinju konvikt, gdje će naša uzdanica, koja je željna nauke, a nema sred­ stava, naći utočišta, te se izobrazivati u srednjim za­ vodima i medresama, koje se nalaze u Mostaru. 0 ovom hvalevrijednom podhvatu progovorili smo u prošlom broju, te nam za danas ne preostaje, nego da na ovom mjestu donesemo „Kućni red", koji je sastavljen i odobren u gornju svrhu. Iz ovog pravil­ nika potpunoma se razabire, što nas jako i veseli, očuvanje u vjeri i moralu. Pitomac mora svijeh pet vakata dnevno klanjati, nc smije psovati, alkoholnih pića ni u konviktu ni izvan njega uživati. Red u kon­ viktu, prema ustanovljenom rasporedu mora biti po­ tpunoma uzoran i uredan, odgovarajući prema našim prilikama i današnjem vremenu. Da se i naši cijenjeni čitatelji upoznadu tim „Kućnim redom" donosimo ga u cijelosti. Evo ga: �Strana 29. BISER Broj 2. i 3. K U Ć N I RED K o n v i k t a M u j a g e K o m a d i n e u Mostaru za siromašne muslimanske učenike vjerske škole do Idžazeta (Medrese), gimnazije i trgovačke škole u Mo s t a r u . Osnovatelj, vlasnik i vrhovni upravitelj konvikta. § 1. Konvikt osnuje i o svom trošku uzdržava Mujaga Komadina iz Mostara, te je ovaj neograničeni vlasnik i gospodar, kao i vrhovni upravitelj i nadzor­ nik konvikta. Zemaljskoj vladi stoji pravo, da se preko svojih organa može shodnim načinom osvjedočiti o prilikama, koje vladaju u zavodu i potražiti potrebna obavje­ štenja od njegove uprave. Primanje i isključenje pitomaca. § 2. Vlasnik samostalno odlučuje o primanju ili neprimanju, kao i o isključenju pitomaca. Pitomci, njihova obskrba i njihov kucni odgoj. § 3. U konvikt će se primati oko četrdeset siroma­ šnih muslimanskih učenika iz Bosne i Hercegovine, koji pohagjaju vjersku školu do Idžazeta (Medresa). gimnaziju i trgovačku školu u Mostaru, koji će u njemu imati besplatno cjelokupnu opskrbu kao hranu, sta­ novanje, poslugu, rasvjetu, ogrijev, pranje rubha, lije­ čenje, i t. d. osim odjeće i obuće i koji će se u njemu kućno odgajati u pravom vjerskom islamskom duhu. Odjeća i obuća. § 4. Pitomci moraju iz svojih sredstava nabaviti od­ jeću i obuću. U izvanrednim slučajevima osobitog siromaštva mogu pitomci imati odjeću i obuću besplatno. Vjerske i moralne dužnosti pitomaca, kazne. § 5. Pitomci moraju bezuvjetno pokoravati se vjer­ skim propisima i vladati se moralno u svakom pogledu uzorno, a u svojim naukama napredovati uspješno. Imenito su dužni: a) da klanjaju pet vakta namaza u konviktu, b) da klanjaju Džumu i bajram namaz u gjamiji, c) da poste ramazan. Ko propusti makar i jedan vakat namaza kla­ njati, bilo ma iz kojeg uzroka osim iz razloga predvigjenih u Šerijatu, kaznit će se prvi put opomenom, drugi put ukorom, treći put isključenjem. Na isti se način kazni i psovanje vjerskih svetinja. Pitomce, koji kroz dulje vremena pokazuju hrgiav uspjeh u svojim naukama, isključuje vlasnik po svojoj uvigjavnosti. Najstrože će se kazniti i psovanje, porugljivanje i uvreda drugova. Alkoholna pića. § 6. Zabranjono je pitomcima u konviktu i van kon­ vikta piti alkoholna pića i za školskih dana i za ferija. Politika, narodnost. § 7. Zabranjeno je pitomcima baviti se politikom, učestvovati političkim manifestacijama ili demostracijama. kao i nazivati se Srbima ili Hrvatima, dok su konviktaši. Upravitelj. § 8. Upravitelja konvikta postavlja vlasnik, a dužnost je upravitelja, da se brine o tome, da u konviktu vlada u svakom pogledu uzoran red, uzorna čistoća, da se u opće u njemu postupa po zdravstvenim propisima, da se pravila kućnog reda tačno vrše, te da kazni pitomce, koji se u ta pravila ogriješe. Upravitelj je dužan da češće izvješćuje vlasnika o napretku i vladanju pitomaca u opšte. Upravitelj kazni pitomce opomenom, ukorom zatvorom i postom. 0 promjenama u osobi upravitelja ima se svaki put obavijestiti oblast. Pomoćnik, § 9. Upravitelju potpomaže jedan pomoćnik, a tako­ vim postavlja upravitelj jednoga gjaka iz višeg razreda, koji se odlikuje uzornim ponašanjem i dobrim uče­ njem. Ovoga je dužnost, da pazi na red svojih dru­ gova te da sve, što se dogodi megju gjacima, javlja upravitelju. Pomoćnik zan cnjuje upravitelja kad je ovaj odsutan. Muidi. § 10. Osim pomoćnika postavlja upravitelj još dva muida (korepetitora) od vr jednih gjaka viših razreda, a njihova je dužnost, da se brinu za napredak pito­ maca u školi, da poučavaju mlagje, koji im se povje­ ravaju i da pomažu pri nadziranju i izvršivanju odre­ daba kućnog reda i dnevnog rasporeda. Oni će ujedno se brinuti za red u sobi za spavanje, u kojoj će i oni pored ostalih imati svoj krevet. Po potrebi može se još koji gjak postaviti muidom. V; erska nauka. § U. Pitomci su dužni, da redovno dolaze na vjersku nauku, koja će im se držati svakog petka u konviktu 2—4 sata po podne. Red i raspored. § 12. U konviktu pitomci moraju da se vladaju po dnevnom raspuredu, koji će im svaki dan na izvjesno �BI SER Strana 30. vrijeme biti odregjen (ljetni, zimni, ramazanski). Kada se pitomci pozivaju, davat će se znak električnim sig­ nalom i pitomci moraju ići onamo, kuda ih upućuje raspored toga dana. Ustajati i lijegati, uzimati abdest, ići na klanjanje, na doručak na ručak i večeru, pola­ ziti u školu moraju na znak električnog signala. Svako odsudstvo mora se unaprijed objaviti upravitelju. Zajedničko učenje. § 13. Zajedničko učenje odregjeno je u Dershani (sobi za korepeticiju) za sve gjake. Za vrijeme učenja mora biti u Dershani potpuni mir, ne smije se razgovarati niti lupati knjigama ili drugim stvarima. Soba za spavanje. § 14. U sobi za spavanje ima svaki pitomac svoj kre­ vet, koji mu upravitelj odredi i svaki je dužan svoj krevet u jutro urediti. Odjeća, obuća i knjige § 15. Svaki je pitomac dužan svoju odjeću i obuću držati u redu i čisto. Haljine, koje pitomac nosi, mo­ raju biti očišćene i složene. Knjige i druge školske stvari, kada se ne upotrebljuju, moraju biti na svom odregjenom mjestu. Tugje haljine i stvari uzimati bez znanja vlasnika je zabranjeno. Broj 2. i 3. a Udaljenje iz konviKta. § 19. Udaljiti se iz konvikta slobodno je samo uz dozvolu upravitelja ili njegovoga zamjenika. Obnoć izlaziti iz konvikta nije dozvoljeno. Odmor. § 20. Za vrijeme odmora dozvoljeno je pitomcima, da se zabavljaju u avliji ili pred zgradom konvikta. Kuhar (aščija). § 21. Kuhar dogotovljuje jelo po odredbi upravitelja. Sluga. § 22. Sluga vrši kućnu službu prema propisima kuć­ nog reda i rasporeda. Na koncu pripominjemo, da bi dobro bilo, da bi naši cijenjeni čitatelji, koji bi u svom mjestu našli kakovo siromašno, a čestito i talentirano dijete, koje je svršilo četiri razreda osnovne škole, da bi ga upu­ tili na našega dobrotvora g. Mujugu Komadinu, koji će ga, sigurni smo, primiti i dati mu prilike, da se dalje naobrazi. U prvom redu morali bi se za ovo zauzeti naši čestiti i vrijedni učitelji, a onda mualimi, te vakufska povjerenstva, koja moraju da bdiju nad napretkom našeg muslimanskog milleta. Dakle na posao za naše opće dobro, koje nam ga pruža svojim konviktom g. Mujaga Komadina. Hublje i banja. § 16. Pitomci se presvlače svakog petka. Rublje (čamašir) svakoga pitomca mora biti označeno brojevima. Jedan je gjak odregjen da kupi nečisto rublje i da ga daje na pranje. Ako se kod vračanja rublja opazi, da što god manjka, treba to odmah prijaviti. U banji se pitomci po potrebi kupaju, a redovno najmanje svaki mjesec jedan put. Namještaj i čistoća konvikta. § 17. Pitomci moraju na to paziti, da se namještaj u konviktu ne kvari i da se drži u najvećoj čistoći. Na pod se ne smije pljuvati, ne smije se lupati vratima, niti galamit' po sobama i hodnicima. Soba za bolesnike. § 18. Za bolesnike je odregjena posebna soba, u kojoj bolesnik može ležati samo kratko vrijeme i to kako odluči liječnik. Po odluci liječnika odprema se bole­ snik u bolnicu, Trošak za liječenje u bolnici ne nosi vlasnik. S k ro m n e ž e lje . Sjedio Nasrudin ef. gladan kod kuće pa udario razmišljati i sam u sebi govoriti: „Da imam dvadesetak groša, sad bih otiš’o u čaršiju i kupio mesa. Kad bih još imao kotao, a drva bih uzajmio u komšije, odmah bih naložio vatru i nastavio meso, a onda eto debra ćevapa, eto slatke čorbe". U to neko pokuca na vrata. Kad hodža otvori, unutra upade dijete siromaha komšije, držeći čašu u ruci. „Što hoćeš?" upita ga hodža. „Bolesna mi mati" veli dijete; pa joj na um palo mesne čorbe; molim te, da mi malo daš!" „Vidi ti, što je ovaj sviet!" planu hodža ljutit sam sebi. J a istom nešto namislio, a oni već nanju­ šili miris?" �Broj 2. i 3. Strana 31. BISER Z ajam . Rebus. Došao jedan komšija Nasrudin efendiji, pa ga zamoli, da mu da u zajam sto groša i da mu dade četiri mjeseca vremena, da mu novac vrati. Na to će hodža : „Novaca nemam, a vremena mogu ti dati, ako hoćeš i osam mjeseci". Š ilo z a o g n jilo . Išao Nasrudin ef u varoš i vodio za sobom ma­ garca. Kako je bio ljetni dan i jaka žega, hodža pre­ baci svoj kaftan preko magarca i pogje dalje. Ali u putu neko se našali, pa mu ukrade kaftan s magarca. Kad se hodža obazre i vidi, da nema haljine, povika magarcu: „Gdje je Kiftan?" Magarac šuti. ,,E dobro, reći će hodža ljut, pa skine samar s magarca i metnuvši ga sebi na legja, doda: „Kad mi dadeš moju haljinu, onda ću ti povratiti samar". Polis, polis, polis. Složio: Salihamidzić. Prometaljka. Složio: O. A. Ballć. Ime kršćans. a a a m Ime muslim. 1 r a r Grad u Italiji i g V s Plan. u Bosni i i i r Drž. u Evropi V e š 1 Drvo m P d t Grad u Rusiji a a s Grad u Bosni a 0 V e j i n b r n h a 0 nj .s ITl t a i 1 I Početna slova, dobro poredane zagonetke — či­ tana odozgo dolje — daju ime glasovite ličnosti iz hrvatske prošlosti. Narodne zagonetke. 3 Prikupio: Avdija. Zagonetka u kvadratu. a a e e vesela igra k 1 I m muško ime muslimansko 0 0 0 0 dio tijela čovječijega 0 r r gj ptica Zagonetan novac. 1. 2. 3 4. 5. 6. Ide šumom ne šuška, ide vodom ne šapka. Dvije koze, jedan vrat i onaj jedan prerezat. U naše mace oka na repu. Sama sebe jede. Slama izgori, a pojata ne može. Čuješ ga, ne vidiš ga. Poruke i odgovori uredništva. A . R Donijeii smo, kako vidite, vašu jednu stvar, a drugo i uz najbolju volju ne možemo. Pokušajte malo što više, ali samo lijepo i razborito, jer bolje se je i malo više namučiti, pa da viijedi, nego nešto n a "brzu ruku napisati bez ikakve vrijednosti. Time se samo uzaludno vrijeme troši. M. sel am. M. O. u V. Primili smo tvoje dvije pjesmice. Vidi se, da su početničke, ali pošto se ipak vidi, da imaš pjesničke žice, to ne moj klonuti, što ih ne iznesosmo u našem listu. Čitaj što više veće pjesnike i radi, pa će biti s vremenom uspjeha. M. sel am. A. S. Eto vidite, da smo jednu stvar donijeli, a za drugo vrijedi i za vas kao što gore rekosmo. M. s e l a m . M. Ć. Ć. Sta je s Tobom? Za što se ne javljaš? II boluješ ili ašikuješ — ali u obadva slučaja trebao bi se javiti, jer obečanje teško dugovanje. Svakako očekujemo od Tebe što skorije kakovu oveću radnju. P r i j a t e l j s k i sel a m. J. T. u ti. Po mogućnosti donijeti ćemo nešto. Samo bi tre­ bali malo više pažnje posvećivati svojim radovima, a osobito, da se u njima odrazuje narodni govor, jer svaki za narod i radimo. Sad bar imate prilike, pa to izgladite i s takvom nas se radnjom sjetite. M. sel am. H. M. u T. Vrlo nas čudi, zašto ste zaboravili na naš „Biser". Mislimo, da će te svoie izvršiti, M. sel am. �Broj 2. i 3. BI SER Strana 32. Potpuni pregled željezničkih pruga i troškova gradnje I. Po programu obiju vlada monarhije (dotično ministra dra Bilinskoga). 1. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. gragjevna perioda. Tuzla— Brčko— Bjelina (normalno) 101 km = K 25,500.000 Bihać— N o v i ........................................ 67 km = K 20,500.000 Banjaluka— J a j c e .................................. 71 km = ; K 36,300.000 Samac— B r č k o ................................... B. Gradiška— Banjaluka. Bugojno— Aržano (uskotračno) . 85 km = : K 34,000.000 Doboj— Samac (normalno) . . . 61 km = K 20,000.000 Doboj— Sarajevo (normalizovanje) 186 km = K 66,000.000 Tuzla— Kladan— Sarajevo (normalizovanje) Sarajevo— Fojnica— Prozor— Rama (normolno) Jajce— Rama—Mostar (normalno) 166 km = K 75,000.000 Tuzla— Doboj 60 km (nocmalizovanje) Mostar— Klek 166 km (normalizovanje i novogradnja) II. gragjevna perioda. 35 km = K 7,000.900 130 km = K 60,000,000 85 km = K 30,000.000 A. ukupno po programu ministra u I. periodi 737 km K 277,400.000. U II. pe 250 km K 97,000.000. Ukupno po programu ministra u I. i II. periodi 987 km K 374,000.000. Pruge 5, 12 i 13 nisu u toj svoti sadržanu a stajat će ukupno K 100,000.000. Dakle ukupnu K 474,000.000. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. II. Po programu saborske zajednice. I. gragj. perioda II, gragj. per. III. gragj. per. Tuzla— Brčko— Bjelina (normalno) 101 km —. K 25,500.000 Dopunjak po Bihać— Novi (normalno) 67 km . . , . = K 20,500.000 zem. savjetu Banjaluka— Jajce (normalno) 71km . . . = K 36,400.000 Samac— Brčko (normalno) 35 k m ........................................ = K 7,000.000 B. Gradiška—Banjaluka (normalno) 48 k m ......................................................... = K 10,000.000 Bugojno—Aržano (uskotračno) 85 km . . ~ K 34,000.000 Doboj— Samac (normalno) 61 k m .........................................= K 20,000.000 D oboj—Sarajevo ( n o r m a ln o ) .................................................... Tuzla— Kladanj— Sarajevo (norm.) 130 km . = K 60,000.000 Sarajevo— Fojnica— Prozor— Rama (normal­ no) 85 km .......................................................... = K 30,000.000 Jajce— Rama—Mostar (normalno) 166 km = K 75,000.000 Tuzla— Doboj (normalizovanje) 80 k m .................................................................... = K 15,000.000 Mostar— Klek (normalizovanje dotično no­ vogradnja) 166 k m ........................................................................... ........................... = K 75,000.000 B. ukupno po programu saborske zajednice u I. periodi u II. periodi ukupno kilometara 705 km = K 281,400.000 96 km = K 27,000.000 801 = K 308,400.000 C. Dopunjak po zemaljskom savjetu kilometara 294 = K 100,000.000 Razlika megju dužinama po programu A i B jest 186 km t. j. pruga Doboj— Sarajevo a u iznosima K 60,000.000 a povrh toga pruge 5, 12 i 13 po programu C sa ukupno 294 km. .Ukupni trošak pruga po prograu saborske zajednice, dotično zemaljskog savjeta nakon potpune Ugradnje bio bi 408,400.000 kruna. Pošto se ovih dana pretresalo pitanje o gradnji željeznica u našoj domovini — to evo donesosmo^taj potpuni pregled budućih pruga, da bi se i naša gospoda čitateh' što više uputili u našu buduću željezničku mrežu naše domovine. (Op. uredn.) Za uredništvo odgovara: Muhamidi-BiKlr Kalajdžio. ‘Hrvatska dionička tiskarna, Mostar � https://kolekcije.nub.ba/files/original/61f1e124cf853d3dc50df8acdb5105e4.pdf 29f47c56cf25df6c964559ff160767a0 PDF Text Text BISER BROJ 4 . ,,BISER“ izlazi svakog mje9goa na 24 stranice. — - ~ Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime), i muslimansko ženskinje K 3’—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. -— ■■■- LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU- • SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Neplaćena se pisma ne primaju. Za oglase plaća se prv put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes nao stinu 4 kruDe. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p i s i sen ev ia ća ju . - GODINA I. treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) ■■= PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Š ev v a l 1330. Vlasnik, iz da va te lj i n a k la d n ik : MO S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Evropa i isla m sk i narodi. Prije nego počnemo razlagati o historijatu napadaja evropskih političara na ideju islamskog jedinstva te njihove agresivnosti na islamske na­ rode, hoćemo da progovorimo o aspiracijama u podčinjavanju tih naroda i o tobožnjim uzrocima tog potčinjavanja, kojima evropske diplomate zavaravaju javno mnijenje. Kod evropskih poii tičara je geslo: Pravo je sila —, a dan danas su većim dijelom islamski narodi pali u stag­ naciju i slabost, da gotovo nije potrebno činiti kakve pretpriprave za njihovo potčinjavanje. Poznata je stvar, da su i kršćanski evropski narodi u ono doba, kad su njima vladali apso­ lutistički vladari i popovi, živjeli kao i ostali na­ rodi u velikom ropstvu i duševnoj zaostalosti. Evropski narodi toga doba, koji he znadijahu ni za kakove blagodati slobode, bili su pripravni, da i na najmanji mig svojih apsolutista pohrle i u najveće nezgode i opasnosti. Na pošljetku, kad su se narodi dokopali svete slobode i stresli sa sebe ropske lance, koji ih tako dugo sputovahu, naravna pošljedica toga bijaše, d a su državnici i mnogi funkcioneri morali polagati račune o svom radu pred forumom narodnog suvereniteta Zagrijane ljubavlju za slobodom neke su stranke u tom pogledu pošle još dalje, te su [ S ep tem b a r 1912 . Oregjaje: Redakcioni odbor. počele pripovijedati jednakost i bratstvo sviju ljudi i zagovarati ideju, da se ograniči sila ka­ pitala i birokratizma. Neki su dapače predlagali i to, da se u državama ukine sila, koja je glavni uzrok svjema zapletajima i neprijateljstvu naroda, te stvoriti pitanje razoružanja kod svih država. U svima narodima Evrope nalazilo se ljudi sa velikim idejama, ^da socijalni položaj ljudi poprave, te učenjaka i filozofa, koji su pripovi­ jedali o sreći i napretku ljudskom, ali državnici, koji su ravnali sudbinom narodnom, da izvedu svoja tobože velika djela, klonuli su se i prezali od ovih velikih umova. Pošto je pokretalo jav­ nog mnijenja bilo u rukama tih velikana, naravna stvar, da su državnici nastojali, da svojim popostupkom ne izazovu javno mnijenje proti sebe. Za to su evropske diplomate uvijek prije nego bi nasrnuli na koji slabiji narod, da opravdaju svoj postupak, počeli o dotičnom, a osobito o sasma udaljenom narodu širiti svakojake glasine i sofistički kovati podvale na nj, time su išli za tim da dokažu tobožnju zakonitost svog po­ stupka. Za postignuće svog cilja uzeli su za glavno sredstvo štampu, koja prosto denuncira i napada. Napadaj evropske štampe na islam­ sko jedinstvo isto je iz ovog razloga. O Islamu i islamskim narodima piše se tako ogavno, da se čitalac mora zgražati. Javno mnijenje, koje ne može doprijeti do prave istine, zavogjeno je na taj način, jer mu je prikazivana opasnost po kulturu i napredak, a time se je opravdavala politička agresivnost. Dakle eto na takav su način evropske vlade �Strana 50. B I S E R raspirivale mržnju svojih državljana proti islam­ skih naroda, dok bi najzad ta mržnja poput žestokog ognja planula. Ne žacaju se nikakvih sredstava, samo da do svog cilja dogju. Evropski su političari sa svojim neprijatelj­ stvom na islamske narode okrenuli osvajalački pogled na Istok, a da su svaku zgodu iskori­ stili, o tom svjedoče dva historička momenta. Jedan je star, a drugi je novijeg podrijetla. Ovaj stariji je ispunjen vjerskim fanatizmom, a prljav je tako, da služi čitavom čovječanstvu kao žig sramote. Za primjer čemo navesti društva in­ kvizicije, koja je odigrala tako strašne tragedije, da u čitavoj ljudskoj povijesti ne možemo naići na onakva grozna nedjela, kao što ih počiniše Španjolci nad Muslimanima. Osim toga pod­ sjećamo još i na križarske ratove. Nasilja ovih fanatičnih i neobuzdanih križara plavila su poput nesavladive nabujale rječine, islamske narode. U Broj 4. Poslije je opet nekad te nekad, a osobito u doba križarskih vojna, kad su zapovjednici došli u dodir sa od sebe kulturnijim islamskijem svi­ jetom, sinula po koja zvijezda prethodnica, ali je njezino svjetlo brzo potamnilo za crnim za­ storima crkve i tamnim mantijama popovskim. Luterove ideje bile su kadre, da i od onih, koji se slijepo pokoravahu duševnoj potištenosti, učine najizrazitije borioce za umnu slobodu, one stvoriše nove ljude i čvrste karaktere. Ljudski umovi se probudiše s novim životom i pokaza se ne­ odoljiva želja za slobodom. U polovini Xvl. vijeka, a za vladanja kra­ ljice Elizabete u Engleskoj, poče nova Luterova vjera da ragja dobrim plodovima. Svakako u to doba Engleska bijaše jedino utočište velikih ljudi, koji moradoše pred katoličkim fanatizmom na­ pustiti domovinu i bježati u tugjinu, zbog čega se tuđe počeše razvijati sve grane znanja i U ovu periodu historije ne ćemo se dalje umjeća. Čudnovata je činjenica, da baš u ono doba upuštati, jer nabrajati grozote i nedjela toga kad u Evropi nastaje preporod, u islamskim doba, ništa ne koristi, nego na proti svako ple­ menito srce mora zakrvariti, a ljudska čuvstva državama počinje stagnacija, a to sve pada se negodovanjem potresti. Osim toga ljudi da­ u doba vladanja najmoćnijeg tuiskog cara sul­ našnjeg doba klone se i da šta čuju o nedjelima tana Sulejmana-zakonodavca. — onog vremena, dočim velikani na peru ne usuSa Kolumbovim otkrićem Amerike poka­ gjuju se, da o tom štogod objektivno pišu. Na te­ zala se je u čitavoj Evropi želja za kultiviranjem tih melju toga sada ćemo se ograničiti na onaj prekomorskih krajeva, kojim načinom je nadonoviji momenat, koji imade dodira s početkom šlo zbliženje megju zapadnim državama. U ovom evropskog preporoda i savremene kulture kao pogledu su Portugalci imali najvećeg uspjeha, i sa slabljenjem i opadanjem najviše islamske jer su otkrili morski indijski put, osvojivši mnoge države — turskog carstva. — oceanske otoke. Putem, koji Portugalci otkriše, Početak savremene kulture, koja nas toliko pošli su odmah Englezi i Španjolci. Englezi su u zadivljuje, pada u doba glasovitog Lutera. U XVI. vijeku osnovali indijsko trgovačko društvo šesnaestom vijeku pojavivši se on u Njemačkoj, i počeli odmah eksploatisati te krajeve. Francuzi učinio je veliki p r e o te t u kršćanakom svijetu. i Holandezi nijesu htjeli, da u tom pravu ostanu Njegove brošure bile su prve, koje najavljivahu za svojim komšijama. Pred ovom najezdom slobodu mišljenja, a piopast duševnog apsolu­ Evrope padale su islamske države u Aziji i Africi, tizma, pred čijim mrakom su i same krunjene a Osmanlije bijahu izložene neprestanim napaglave niče padale. Te brošure dadoše novi život jima kršćanske Evrope tako, da su s mačem u čitavoj Evropi. Jest! Mi priznajemo, da je katkad ruci morali braniti svoj položaj na Istoku. i na mnogo prije Lutera u Evropi sinula koja Klica prosvjete, koja se istom u Evropi bi­ iskra prosvjete. To mi ne niječemo. U osmom vi­ jaše omladila, sada je nesmetano razvila svoje jeku življaše franački car Karlo, koji prilično na- grane na svaku stranu. U islamskim zemljama stojaše, da pomakne u državi znanje i umjeće, naprotiv nastaje stagnacija i veliki nehaj. Za sjaj­ ali na žalost to vrlo kratko vrijeme trajaše, jer nog doba vladanja sultana Sulejmana, pred čijom se ubrzo iza njegove smrti i ova iskra ugasi. silom strepijahu sve države, te baš za vrijeme, kad �Broj 4. BISER" čitava kršćanska Evropa bijaše lišena svakog blagostanja i napretka, prestaje perioda osvajanja, a nastaje ona opadanja turske države. Za ovo imade nekoliko stvarnih razloga: Prvo: U Evropi nastaje preokret u idejama i megju zapadnim svijetom ragja se želja za preporodom, dočim islamski svijet zauzima tada sasma indiferentan položaj i postaje skroz strani motrioc, gdje se jedan diže a drugi pada, što i jest uzrok, da se nijesu latili za savremen napredak i civilizaciju. Drugo: Sultan Sulejman dade mletačkoj i Genoskoj republici te francuskom kralju Franji I. neke kapitulacije. Treće: Osmanlije su slijedile po­ grešnu politiku, što su svu svoju snagu trošili na Evropu; oni su najviši dio i najbolju svoju vojsku angažuvali na beskorisno upokoravanje nekih krćanskih podanika, ni ne misleći na bu­ dućnost, što je glavni uzrok, da se na drugoj strani država nije mogla razvijati. (Nastavit se}. Hatndija Mulić — Konjic. Čast. (Kulturna crtica). Riječ čast se svakojako upotrebljava u našemu na­ rodnome govoru. Više puta se i ne misli na pravu suštinu riječi „čast", nego posve u drugom se smislu spomene. Evo na pr.: govori se o nekom čovjeku bez ponosa, pa mu se posve krivo veli: „on ne drži do časti" ili čak neki će reći: ,,šta će mi čast, neka ja imam novaca" i t. d. Tako ne poznavajući pravoga smisla te riječi, vrijegja time drugoga, pa i sebe i šta više dokazuje sam, da u opće ne poznaje te ljud­ ske vrline, da je kukavno cdgojen. Čast je izraz čistoga morala; ona je izraz ideje dobrote u čovjeku; ona je uzvišeno čuvstvo, što čuva najveću svetinju ljudsku. Ko nema časti, taj nije u pravom smislu ni čovjek, ili da bolje reknemo, on je moralna kukavica, prevrtljivac (bez karaktera); on to­ bože nosi znakove časti, ili „drži do sebe", ali ne zna cijeniti te svetinje, pa je i bez časti. Veličina je ljudska u njegovoj časti. Čast ne trpi oholosti, taštine; ma nikakve mane ni slaboće. Kulturni je Arap rekao: „Čast nije u mome plemić­ kom listu i očevu (djedovu) naslovu. Čast je moja, — moja vlastita vrijednost". Ona nije ni u diplomi, rangu i t. d. nego u ljudskoj moralnoj svijesti. Strana 51. Častan čovjek ne traži priznanja, fale ili čak laskanja. U tome uživaju oni, koji misle, da se čak stieče rangom ili sojem. Čast se ne da kupiti, a kuje jednoć ima, taj je čuva kao svetinju. Čast koliko je čista i svijetla, toliko je i osje­ tljiva. Ko nam dira u čast, taj nas vrijegja. Ona je naša čuvarica svih naših ideala. Za to pazimo, da nam je čast neokaljana: gledamo, gdje ćemo i s kime ćemo Za to, koji se od nas svojim umom, svojim moralom) svojim uzornim životom i radom visoko dižemo, služi nam na čast. Koji se na protiv prezireći sve ono, što čovjeka krasi i kiti, snizi dolje u blato, ne cijeni sebe kao čovjeka, s takim nigdje i nikada. Neimamo svi prilike naukom se naobraziti niti se odgojiti u svim vrlinama, ali imamo pred sobom ljudi od časti t. j. učenih i dobro odgojenih. To su nam uzori. Ugledajimo se u njiha!...... Muhamed-Seid Serdarević: o nopouzdanje i tevekjul. Megju mnogobrojnim vrlinama, koje čovjeka trebaju da kite, samopouzdanje zauzima jedno od najvažnijih mjesta. Čov.iek, kojem manjka ovo lijepo svojstvo, ne smije nikada sobom poduzeti ničega, kolikogod bi to za njega bilo i vrlo koristonosno, ako samo izi­ skuje kakva truda, riskiranja i makar malo umijeća. Da pak nema nikakva koristonosna poduzeća, koje manje vise nije skopčano s trudom, da nc iziskuje koliko bilo vještine i umijeća i da ne traži nekog riskiranja, — to danas i djeca znadu. Čovjek bez samopouzdanja budući da sobom ne smije ničega poduzeti, uvijek gleda, da mu ko drugi što učini, ili ga bar zdušno potpomogne. A može li, odnosno hoće li ti ko drugi učiniti kao što sam sebi? Ne smijem baš reći, da se toga u svijetu ne može naći, ali za sigurno smijem reći, da bi bilo hiperbolično, kad bih ustvrdio, da se takav jedan — osobito u današnje vrijeme — i u stotinu može naći. Ovdje bez ikakva ustezanja smijem primijetiti hadisi šerif: „Emasu kje ibilin mietin, la tedžidu fiha rahileten" (Svijet sc može prikazivati kao jedan stotinjak deva, megju kojima ne možeš naći jednu za tovarenje). Da je čovjeku nužno da imade samopouzdanje, pa da se ne samo mogne odvažiti na zamašnija po­ duzeća, nego da sobom obavlja i sve, osobito važnije poslove svoje, a da se u drugog ne uzda, — to i naš narod svjedoči, kad kaže: „Tugja ruka svraba ne češe“ i kad umije lijepo pripovijedati o tome, kako su vuka pitali, za što mu je vrat debeo, a on odgo­ vorio, da se on za svoju hranu sobom brine, a ne uzda se ni u koga drugoga. �Strana 52. BI SER Broj 4. Kako je za pojedinca nužno, da ga resi samo­ bi dohoci, ako ne nadmašivali, ono bar dosezali p0pouzdanje, tako je to nužno, što više i još nužnije troške, pa da imetak svaki puta ne pokazuje deficita, za jedan narod. Uzmemo li proučavati stanje sadanjih što bi — ako bi ustrajalo tako sve — dovelo do i prijašnjih naroda, vidjećemo, da je svaki onaj na­ podpune propasti. Rada bi bili i mogli, ali ne smiju, rod, koji se uzdao u drugoga, da mu ispuni njegove — jer treba nešto poduzeti, a oni se ne mogu i ne smiju recimo — prosvjetne potrebe, ostao pravi džahil, te pouzdati, da će to poduzeće moći da privedu kraju. se je, izgledajući od drugoga, da mu udovolji njegovim Kako je sve u svijetu podvrgnuto mijeni, to je ekonomskim potrebama, patio u nevoljama kao pra­ pučelo odzvanjati i pogrješnom vjerovanju u to, da va fukara. Uzdajući se opet, da će ga neko drugi plemići i gospodići ne trebaju ni znati ni htjeti da obraniti od neprijatelja, koji je na njega navalio, do­ šta rade. Samo je vrijeme to vjerovanje ispravilo i živio je — potlačenost i sužanjstvo. poućilo i najtvrdoglavije ljude, kako je za svakoga Uvažimo li, da je samopouzdanje jedna cd naj­ bez razlike nužno, da se miče, da radi, ako hoće da većih vrlina čovječijih, da je ono uslov sreće i na­ živi. Po tome je nastao preokret i u samom odgoju pretka, sami ćemo doći do uvjerenja za potrebu uz­ — to se jasno opaža — i rekao bi, da su uzgajatelji, gajanja njegova kod djeteta — kod pojedinca — i koji nekad nalaziše za ugodnu dužnost, da sugeriraju kod naroda. Roditelji su dužni, da punom pažnjom gospodi: ne trebate raditi, nijeste rogjeni za to; drugi uzgajaju u svome djetetu samopozdanje i pobugjuju će sve gotovo na noge donositi; — počeli sada ma­ u njemu smisao i ljubav za rad, što je s onim prvim kar izokola provlačiti im kroz uši: „Ko ne radi ne u tijesnoj vezi. Isto su tako dužni muallimi i uči­ treba da jede!" Uz poučavanje o potrebi rada i butelji. Norodnoj opet inteligenciji — i duhovnoj (ulemi) gjenje smisla za nj’, dolazi i uzgoj samopouzdanja Ra­ i svjetovnoj — pada u dužnost, da to čini u narodu dinost doduše nije vezana za samopouzdanje, jer — u širokim slojevima. imade ljudi vrlo radinih i valjanih, kojim ipak samo­ Ovo j,; svojstvo veoma manjkavo i posve slabo pouzdanje ne dostaje, ali je istina, da je rečeno svoj­ razvijeno kod nas. muslimanskog elementa u Bosni stvo bez radinosti iluzorro, ono se kod onih, koji i Hercegovini, a — valjda u savezu s općom stagna­ samo ljenčare, a ništa ne rade, ne da ni zamisliti. cijom muslimana — i u drugih islamskih naroda. Ovo, šio rekoh o našoj aristokraciji, ne može Bugjenjem svijesti, koja se opaža danas skoro kod se dakako uzeti strogo kao općenita tvrdnja, ona svih muslimanskih naroda na svijetu — što se nikako tek imade značaj one: Lil ekjrere hukjmul kjulli. ne da zatajiti — počelo se i samopouzdanje sve više Gore ustvrdih, da je samopouzdanje slabo raznjegovati i razvijati. Same autonomističke težnje t. j. viieno skoro kod svih današnjih islamskih naroda. Nu zahtijevi, rad i borba za izvojštenje raznih autonomnih iz velikih djela starih muslimana, koji u svoje vrijeme prava, dokazom su ove naše tvrdnje. bijahu skoro jedini pioniri kulture, o kojim djelima Stanemo li proučavati život i odgoj pojedinih nam istorija lijepo priča, sudimo, da je ehli Islam pri­ slojeva našega naroda, vidjećemo, da je samopouzda­ jašnjih vremena uz druge lijepe vrline kao odličnost nje mnogo manje kod viših slojeva, kod naše aristo­ odvažnost i t. d. bio i pun samopouzdanja. Njegovi kracije, uzevši tu riječ u širem smislu njezinu. Uz­ privatni i javni uzgajatelji uspješno su gojili ovo lijepo gajateljima, roditeljima i učiteljima aristokratske djece svojstvo i rezultat toga bio je taj, da je stvarao upra­ nije bilo gotovo ni na kraj pameti, da u njima uzga­ vo čudesa. jaju rečeno svojstvo. Dolazilo je to pak odatle, što se Dini Islam, nalažući svojim Sljedbenicima, da se je držalo, da aristokratsko dijete, kao sin odlična bega pouzdavaju samo u Boga (tevekjlsjul) naregjuje, daše age ili efendije ne treba i ne smije ništa raditi, jer kite samopozdanjem. Stari muslimani kao pravi Sljed­ da za to nije ni stvoreno, ono da se je rodilo za to, da benici i žarki ljubitelji svoje vjere, tom su se vrlinom u mu drugi hizmet čini, da drugi rade, a ono da uživa. punoj mjeri kitili, kao što su slušali i druge zapovi­ Pa pored takog vjerovanja, odakle da se samopouz­ jedi Dini-mubina. danje uzgaja u jednom begoviću, agiću ili efendiću, Ovdje bi nam mogao kogod primijetiti: Propo­ jer što će mu samopouzdanje, kada niti hoće niti vijedanjem tevekljula ubija se samopouzdanje, jer se umije išta da radi ? ! to dvoje, kao dva kontrasta, isključuje, pošto tevekjul Materijalno propadanje, koje je snašlo više naših znači: pouzdanje u Boga, dakle u drugoga, a ne u odličnih aristokratskih porodica, potječe od više uz­ se. Na to imadem reći, da je taj prigovor osnovan roka, megju kojima su kao najglavniji: raskalašenost, samo onda, kada se „tevekjul" uzme u ovome smislu, rasipništvo, neracionalno gospodarenje imetkom i ne- u kojem se danas obično uzima, dakle kao ljenčarenje dostajanje samopouzdanja, što je dijelom izravan uzrok i ugursuzluk' neracionalnom gospodarenju. Mnogi bi, uvidjevši, da Ovako krivo i pogubno tumačenje tevekjula je ne mogu izaći na kraj, da im se prihodi ne poklapaju novijeg dć tuma i raširilo se je megju islamske na­ s rashodima; radi bili povećati svoj imetak, kako rode, ušavši i u kjutubi ahlak (knjige etičkog sadr- �9 ________ \ ) Broj 4. „ B I Š E R" Strana 53 žaja) pošljednih pisaca, širenjem pogubne nauke sta­ U ostalom šta se može i očekivati od jednog vjer­ novitih redova Mutesavvife, čija (mističnaj filozofija nika, nego da se svakom prigodom sjeća svog Stvoritelja, — puput i one druge — imade raznih pravaca, kri­ od Njega prosi milost i uzda se u Njegovu pomoć. vih i pravih, korisnih i štetnih. Koje dakle pun tevekjula, pun je i samopouzdanja. Nu kad se uzme tevekjul u onome smislu, u ko­ jem ga uzimahu prvi muslimani i kako ga je Resulullah (s. a. v. s.) i djelom i riječima jasno tumačio, onda spomenutom prigovoru nema mjesta. Budući M. Ćazim Ćatić: da tevekjul ne znači stajati skrštenih ruku, nego na Nox. protiv latiti se posla i poduzeti sve, za što se drži A . . . . Topićevoj. da će dovesti do cilja i pri tome biti pun pouzdanja Po ulicama zaspaloga grada u Boga, kur-anske riječi: „ S a mo se u B o g a p o ­ Svilenim krokom povlače se sjene, u z d a j t e , a k o s t e pravi v j e r n i c i : " znače : ne­ Krvavi plamen s lampiona pada mojte se ni u koga drugog (ni u kakva stvora) po­ U mrak ko uzdah zaljubljene žene — uzdavati i nadati se, da će Vam neko drugi želju Po ulicama zaspaloga grada. ispuniti, vašim potrebama udovoljiti i osigurati vam U niernom zvuku zamišljene noći postignuće ciljaj uzdajte se sami u se, pa se prema Svetog se bola veličanstvo širi — tome i vladajte, vršeći ono, što na vas pada, podu­ Zv’jezdice plaču u plavoj samoći zimajući sve, što u vaš djelokrug zasijeca, ne zabo­ I njima suza kao tamjan miri ravljajući pri tome ipak, da imade nad vama jedna U niernom zvuku zamišljene noći... viša sila, koja sve vaše osnove može razvaliti, a i vi što razvalite opet da shlopi! Ah! šta to šumi sa dalekih sfera? Mogao bi i ovdje izletjeti kogod s pitani«''1 ■3a 1’ oblakovi pahuljasti plove, Kad već čovjek mora da se lati posla i da poduzme V.h uzdrhtalih skrovitih jezera, sve, za što je prilično, da će do cilja dovesti, čemu Prosipljuć bjele i pamučne sn o v e? ------onda pouzdanje u Boga? I: ako pouzdar e u Boga Šta li to sumi sa dalekih sfera?... znači što i samo pouzdanje, za što se ne kaže izravno: II naga Venus tajnu čežnju zbori? Uzdajte se u se!? Odgovor je na prvo pitanje: Kolikogod se čov­ II sa c.mbala angjeoskih zvuci jek lati posla, ipak to ne znači, da će ga svršiti i da Šapuću ljubav? 11 kevser žubori? će mu ispasti onako, kako on želi. Za mnoge stvari misli­ I! Luna maše s lepezom u ruci? mo, da su sigurna sredstva, koja vode stanovuom ii naga Venus tajnu čežnju zbori? cilju, ali se ipak prevarimo; uza svu našu brigu i Trenuci to su ekstaze i raja, pažnju često nam se puta računi pomrse i planovi Časovi sveti, kad pjesničke grudi izjalove. I baš odatle, što se ovo ovako mnogome Slatko se šire s mekih osjećaja, dogodi, izlegli su se pojmovi „sreće" i „nesreće" pa Što ’no ih Sevdah cjelovima budi — čovjeka, koji u svojim pndhvatima ili u jednom sta­ Trenuci to su ekstaze i raja!... novitom poduzeću uspije, zovemo „sretnim" i kažemo za njega: „Sreća ga služi" ili: „Sreća ga poslužila", O noći, ženo neznanih daljina, dok onome, čiji se trud izjalovi, velimo: „nesretan" Kojoj u oku dršću priče sjajne! „sreća mu se iznevjerila" i slično. Tvojega duha i tamnih dubina Iz ovoga odgovora razabire se i odgovor na dru­ Meni su mile, tako mile tajne — go pitanje. Budući da je čovjek slabašno stvorenje, 0 noći, ženo neznanih daljina! — o čemu je i sam uvjeren, često puta i bez pra­ Po odajama samotnog života voga povoda klone duhom i neopravdano pane u očaj, Etirna sad mi tvoja noga stupa; a nužno je, ako hoće postići cilj, da ga za cijelo vri­ Pod njenom stopom svud cvjeta ljepota — jeme njegova djevovanja i rada oko ostvarenja sta­ 1 sve u tvome mlijeku mi se kupa novite želje prati nada u uspjeh, — zapovijed glede Po odajama samotnog života. pouzdanja u Boga je sasvim umjesna i opravdana. Njome se dapače mnogi, kojem odvažnost ne dostaje, Moj duh sa tvojim duhom se cjeliva, sokoli na rad i potiče na korisna poduzeća, jer kad Na tvojoj usni moja pjesma spava znade, da je Bog ne samo nečiji, nego svačiji dakle I sva mi tuga u tvoj mrak se sliva — i njegov i da na Božju pomoć i milost n.je niko 0 noći, ženo spokojna i plava, udario monopol, prema tome da mogu svakome dakle Pjesnik te evo grli i cjeliva! — -----i njemu u dio p asti/^prije j će^se na svašto odvažiti, nego inače. �B I S E R « Strana 54. Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) Išli smo dalje. Ja sam malo uhitrao, da bi još za vremena stigli u vinograd. Refik je isto tako mene slijedio brzim koracima. 0 kako smo se bili zadihali, kako umorili! Ali ipak nismo klonuli duhom! Ta ko će u onoj prirodi, u onom romantičnom predjelu klo­ nuti! Tu čovjek i ne misli na smalaksavost, nego mu se što više grudi šire, pune svježeg uzduha, pune neke zasičenosti, jer kuda god pogledaš — na sve te strane dočekuje neko veselje, neka zamamljivost i neka tajna privlačivost — rekao bi, da te sve zove u svoj na­ ručaj. Na protivnoj strani od nas vidiš, kako se rijeka Miljacka vijuga izmegju šarolikih i gorostasnih kuća šeher-Sarajeva, kako ti pruža neke biserne odsjeve prema prvim sunčanim zrakama, a onamo opet izdi­ gao se visoki Trebević sa svojim tvrgjavama i kao da prijeti cijeloj okolici — cijelom gradu. Gledaš li pak niz Miljacku, odmah ti u oči upadaju one visoke i vitke munare, pa one veličanstvene zgrađeEkoje se poput orijaša sve jedna uz drugu nižu, pa ti i neho­ tice oko zapne u nedogledi, kako željeznica juri i poput zmije vijuga se kroz sarajevsko zeleno polje, izbacujući cijele oblakove crnog i gustog dima. — Ali ne hiti toliko! Refik će, pošto smo malo na više krenuli. — Pa ne hitim ! Ali, dragi Refiče, ti trebaš znati, da ne ćemo moći stići, ako ne budemo pospješili korake. — Pa ne moramo baš sada biti na mjestu. — Ne moramo, to je istina! Ali šta ćemo mi tamo sami, kad se bude svijet vratio? — Pa zar to ne traje dugo? — Ne! Za kratko vrijeme sve se svrši. — E, onda se požurimo! — to reče i uporavi upravo samnom. Nije se više obazirao na okolicu, koja ga je osobito zanimala, nego si samo mogao vidjeti, kako brzim koracima naprijed žuri. I zaista za par časaka bili smo na mjestu, samo je još trebalo nekoliko koračaja dalje cestom krenuti, da dogjemo upravo do džamije. Već na prvi pogled ugledali smo silnu svjetinu. Cijela je cesta bila puna mladeži. Tu više ceste na onoj zeleni posjedale djevojke sve po dvije—tri i više ih u skupu, a odmah do njih naslonio se na ogradu momak i vidiš po njihovoj kretnji, kako jedno drugom nešto dobacuju, kako se smiju i eglenišu. Pa nije samo na onom mjestu! Taki ti se prizori svaki čas dogagjaju i izmjenjuju pred očima. U opće cijeli mi vinograd sličio nekoj šarolikoj bašći, punoj razna cvijeća. Ja sam nisam znao, kuda bi: da li još naprijed ći, ili se na cesti zadržati pa čekati, kada počnu pro- Broj 4. laziti. Refik isto tako nije ništa progovorio. Na licu sam mu mogao primjetiti, da ga je ova slika silno iznenadila, jer on nije nikada prisustvovao ovolikom skupu djevojaka i momaka, gdje ih na stotine ima. — Ja ne znam sam, da li bi se ovdje negdje u kraj sklonuli ili gore dalje išli! Šta ti misliš? ja ću. pošto je nekoliko djevojaka pokraj nas prošlo natrag i s njima nekoliko momaka. — To ti bolje znaš! Ali baš ako me hoćeš po­ slušati, bolje je ovdje ostati. Ondje ćemo više ceste sjesti, pa ćemo moći sve vidjeti ko god progje. A znaš... možda će i ona! Zar nije ova osnova lijepa, jer megju onom svjetinom, kad bi gore otišli — ne bi ništa vidjeli. Refik ć? i kao da mu se nekud one crne oči zacakliše. — Ali ti si i previše naivan! Kako možeš tako nešto previše odavati jednoj stvari pažnje, kada za nju nisi siguran ni da više opstoji? A...? Refik me na to čudnovatim pogledom pogleda i mogao sam vidjeti, kako mu se preko čela mala nit ljutnje prevukla. — Pa zar nije tako? ja ću, pošto mi nije ništa na moj upit odgovorio, nego se bio na protivnu stranu okrt iuo. Molim te, o tome mi tako ne govori, — on će i poće se verati uz obalu. Ja sam ga slijedio i ni?am mu ništa na to odgovorio, ier sam vidio, da sam ga u njegovoj duši uvrijedio. Sjeli smo na travu. Oko nas je takogjer sjedilo nekoliko momaka, koji su sa bijelim rubcima mahali na dje\ojke, koje su cestom sad lagano išle, sad opet zastale i koketno jedna drugoj nešto pripovijedale. — Pogledaj! Eno već svijet polazi! Zaista ne bi mogli ništa vidjeti, da smo dalje gore otišli, a ovdje je baš lijepo. Svak mora ispred nas proći. Samo... i htjede još nešto izustiti, ali se brzo susteže. Na licu mu se ipak pokaza neka veselost, neka znatiželjnost — Pa reci slobodno, što hoćeš! Nemoj se sustezati bar preda mnom! Ja i ako sam malo hladniji i ako pojedine stvari prisugjujem ozbiljnije, ipak nisam takav, da ne bih mogao i u tom tvom mišljenju su­ djelovati, jer znam, da si čovjek pun ideala, da ljubiš i voliš sve, što je lijepo. Ja ako sam malo prije rekao, da si naivan i da ne trebaš toliko previše davati pažnje jednoj stvari, za koju ni sam nisi siguran, da postoji, to ne stoji, daje o toj stvari razgovor sa mnom glede iste isključen. Refik me na to pogleda, pa će osmjelmuta lica: Eto, znaš, volio bih ono djevojče vidjeti, nego ne znam što! Ona kao da mi je uz srce prirasla! Tri su godine prošle, ali uspomena je ostala i ja kao da je i sada gledam, kako se slatko i vragoljasto nasmija, pa isčeznu nekud u drugi sokak. Dakle sad me zaista razumiješ i ne ćeš mi više zamjeravati mojim rije­ čima ti, reče j upravi pogled prema cesti. �Broj 4. BISER Svijet je već počeo prolaziti. Momci se nabaci­ vali za djevojkama, koje su kao srpe hrlile cestom. Na sve strane čuo se slatki smijeh i ljubavne riječi. Gdje i gdje mogao si vidjeti opet, kako momak s dje­ vojkom gotovo uporedo ide i kako nešto ozbiljnije razgovaraju. „To su zaista zaljubljene duše" rekao bi Refik ovakom paru. Dok sam sve to naokolo proma­ trao, dotle je moj Refik neprestano gledao prema cesti. Znao sam zašto, pa ga nisam više ni pometao. Svijeta je sve manje i manje bilo; tek si mogao još na ra­ štrkanim mjestima vidjeti po nekoliko djevojaka i momaka." — Ona..! Ona i niko drugi! Refik će u sav glas. Čisto me iznenadio. — Ko? — Ona...! Ustani! Vidiš eno je., to je., a ne., ne! Nije ona. Ja pogledam i ne mogoh ništa primjetiti. Refik se čisto promijenio u licu. Ustao je. Cestom su 'išle tri djevojke u žarovima, a uz njih jedno djevojče pod šalom. Pratio ih je jedan po svoj prilici gjak iz koje srednje škole. — Ona...! Jest! Hajdemo! — i Refik me poteže za ruku. — Ana koja? ja ću u neprilici. — Eno ona u šalu! Idimo ih pratiti! Pošli smo. Kada smo sašli na cestu, one su se već bile približile na domak par koračaj?. Ja sam odmah svratio pozornost na ono djevojče i na prvi pogled opazih, da su Refikove rijeci zaista istinite, jer u istinu pred sobom vidjeh angjela, čedo Ljepote, kome treba pažnje poklanjati. Refik je stao kao ukopan, ni da jedne riječi progovori. Bio je kao izvan sebe. — Jeste li se namuradali, dražesna gospojice, Refik će, kada su upravo mimo nas prošle. — Isto kao i vi! — jedna će izmegju njih. I posli Smo za njima. fNastaviće se.) Ata Nerćes: Gljive. (Crtica.) Ja mrzim gljive," te gadne nametnice, što ’no sebi mjesto nagjoše na truleži bilja i životinja. 0, kako je lukavo i neiskreno to bilje, koje više puta nosi u sebi ljuti otrov?! Mrzim ih. . . 0, kako ih ne ću mrziti?! Onomadne je neka žena, da obeseli svoje dijete, otišla u šumu, da nabere koju „pečurku". Zaista ih je u šumi našla mnogo. Eno, ondje se šarene poput cvijeća, ondje su nabu­ brile i izbočile svoje gadno tijelo. Jadna žena, kao Strana 55. obično svaki čovjek — ne osvrćući se na svoje isku­ stvo uvijek i na zdrav razum — mislila je: sve što se crveni kao merdjan, sve što se bijeli kao mramor bijeli, sve je to lijepo, sve valjano. Ali da, na večer joj je djetetu pozlilo od „lijepih" šarenih kao cvijeće gljiva. Ali ipak, ipak!.. Kada me te otrovne biljke sjetiše na lukavost, prefriganost, neiskrenost i t. d. sjetih se u taj čas, tebe čovječe! Kada pomislim na mnoge i svagdanje današnje ljude u finim odjećama, lijepoj, ponosnoj kretnji, šta više i u dobrim karijerama, a zavirimo li im u crna srca i crne duše, o, onda ja vas ne mrzim gadne gljive, vi ste istom biljke. Dakle, ja ne mrzim više gljive, ja mrzim ljude, koji pod finim i bogatim plaštem kriju siromaštinu odgoja, koji u salonskom smiješku kriju zmijin ijed... Ijesknvčanln Hajrudin: Alkibijadovo pseto. Požuriš ,a slitfa u četiri scene. Dogagja se u Atini 430. god. pr. Is.) LI CA: Sokrat, glasoviti grčki filozof. Alkibljad, atinski prvak. Tlmej, atinski prvak. Milon, Time-ov rob. Alkibijadovo pseto. P rva scen a. (Sokrat i Milon.) /U avliji svoje kuće Sokrat sjedi zamišljen, položivši\ \glavu u dlanove ruku. Milon naglo u avliju upane./ Mi l on: Za ljubav Božiju, Sokrate, zakloni me! Zaštiti me od gospodareve srdžbe. Timej me je na mrtvo isprebijao. Ah, i sad me progoni! Spasi me, Sokrate; biću ti zahvalan . . . . S o k r a t : Bijedni Milone! Šta si to počinio, pa da se je toliko tvoj gospodar ražljutio? Mi l on: Ah, ja sam vrlo nesretno stvorenje! Pregorjele mi jarebice, što sam ih gospodaru za ručak prigotovljao, p a .......... S o k r a t : Pa zar Milon, stari atinski vojnik, gleda na takove sitnice? Ako su jarebice malko preplanule, to ništa ne čini. U ratovima je stiipao i suh hljeb .. . Mi l on: Moj Sokrate, moram ti priznati, da su se jarebice pretvorile u pravi ugalj. S o k r a t : (osmjehnuto) E, onda je razumljiva Timeova srdžba. Mi l on: Da! Ali me je na drugi način trebao opomenuti, a ne bičem. �Bi oj 4 BISER Strana 56. S o k r a t : To je istina! Nu kaži mi, kako si mo­ gao ostaviti na vatri jarebice, da izgore? Mi Ion: Svemu je krivo prokleto Alkibijadovo pseto. Svagdje njušku zabada. Nekako se provuklo u kuhinju kroz jednu rupu i ugrabilo hljeb, što ga bijah sebi za ručak spremio. Ja sam tada ostavio jarebice na vatri, pa za njim potrčao, da . . . . S o k r a t : Jedan put su na smrt osudili nekog tvrgjavnog zapovjednika za to, što je napustio obranu tvrgjave i pošao u potjeru za hrsuzom, kaji mu je bio ukrao novčarku. Mi Ion: Potpuno opravdana kazna! Njegova je dužnost bila, da čuva i brani tvrgjavu. S o k r a t : Kao što je tvoja dužnost bila čuvati jarebice. 1 ti si — kao onaj tvrgjavni zapovjednik — iz vlastite koristi zanemario svoju dužnost. Mi Ion: Da, Sokrate, vrlo sam pogriješio. Ali... S o k r a t : E, drugi put pazi, da ne pogriješiš. Nego jesi li bar mogao svoj hljeb oteti od pseteta? Mi l o n : Nijesam, Sokrate! Prokleto pseto je bilo brže od mene. Jedva sam ga stigao kod Akropole; ali je bilo kasno, jer moj je hljeb već bio u njegovu trbuhu. S o k r a t : A jesi li kaznio pseto? Mi l o n : He, razumije se. Ubio sam ga. S o k r a t : Ubio ?! ... Mi l o n : Tako mi se čini. Udario sam ga štakom po glavi takom žestinom, da se je odmah po zemlji prostrlo. S o k r a t : Hm... Tvoj se^gospodar zadovoljio samo time, što ti je tur isprašio, a ti si bijedno pseto na mrtvo ubio. Mi l o n : Ali, Sokrate, pomisli, da je razlika izmegju mene i jednog psa. S o k r a t : Tako je. Pseto nema razuma, pa ne zna razlikovati zlo od dobra, dopušteno od nedopu­ štena. Ono nije svijesno svojih činova. Mi l o n : Zaista, Sokrate, veoma mi je žao, što sam ga ubio. Jer da sam se malko promislio... S o k r a t : Prijatelju, razum je vrlo spor. On ne može dostignuti srdžbu, koja je nagla i brza poput munje. Mi l o n : Uh, dobro govoriš, dragi Sokrate, A ako se pseto bude samo onesvjestilo ?... S o k r a t : I to je moguće. Ja bih to želio, Milone, jer Alkibijad... Mi l o n : Ah, Sokrate, sakrij me, jer eto gospo­ dar dolazi! S o k r a t : Bježi u kuću! Kaži Ksantipi, da nijesi ručao, pa će ti dati štogod da -'pojedeš. (M'lon uleti u Sokratovu kuću.) D ru g a sce n a . (Sokrat i Timej.) T i m e j:*](Naglo unišavši s bičem u ruci.) Sokrate, da 11 si ovdje gdje vidio mog roba Milona? So k r a t : Eto ga u mojoj kući! Ti me j : Priznajem, da je svet prag Sokratova doma i da se ta svetinja ne smije povrijediti. Ali kad čuješ, šta je moj nesretni rob počinio, ne ćeš ni časak oklijevati, da mi ga izručiš. S o k r a t : Znam, znam. On mi je pripovjedio. Ti me j : Je li ti kazao, da je zbog njegove ne­ marnosti moj ručak izgorio? S o k r a t : Jest, sve mi je kazao. Šta ćeš, dragi Time! Siromahu pseto Alkibijadovo ugrabilo hljeb, pa potrčao za njim, ne bi li svoj ručak oteo. Ti mej : He! Za, komad hljeba pustiti, da moje prepelice izgore! Molim Te, pusti mi ga, da ga na­ učim pameti. S o k r a t : Valjda ćeš jarebice povratiti, ako ga ubiješ ? Ti me j : Ali Sokrate, ja roba moram kazniti. So k r a t : Ti si vrlo strog prama robu, Timej! Reci mi, da li si ti ikad u svom životu osjetio po­ trebu, da ti tvoji gospodari oproste neku pogrješku? T i me j : (u čudu) Moji gospodari!?... Sokrate, ne zaboravi, da sam ja atinski gragjanin i da nemam Irugih gospodara osim atinskih zakona, kojim sam se vuzda pokoravao. S o k r a t : A misliš li, da se ne griješiš o zakon, koji zabranjuje zlo postupanje prama robovima ? (Ti­ mej šuti.) No ja sada ne ću govoriti o zakonima. Time«! Znaš li, da imaju drugi gospodari, koji vladaju i nad atinskim plemićima, i nad perzijskim kraljevima, i nad misirskim faraonima, i nad svima ljudima? Ti me j : Misliš valjda bogove? Ta mi se njima pokoravamo. Oni su moćni, da nas kazne za naše grijehe i imaju na to potpuno pravo. S o k r a t : (smijući se) Ali oni prama nama naj­ više blago postupaju. Da li si ikad doživio, da te oni za jednu prepelicu progone s bičem u ruci? Da su tako bogovi prama nama postupali, zlo bi bilo s nama, Timej. Ti me j : (sakrivajući bič za se) Zaista, Sokrate, ti si zagonetan, neshvatljiv čovjek. Kadgod sam preda te s nekom namjerom došao, morao sam ju promije­ niti. Evo čas prije bijah čvrsto odlučio, da Milona žestoko kaznim, a sada se upravo stidim svoje srdžbe. Sad sam skoro pripravan, da robu oprostim. Ti imaš čudnovatu premoć nad ljudima, Sokrate! S o k r a t : E, prijatelju, da ja tu moć imam, ti ne bi bio samo pripravan oprostiti Milonu, nego bi mu do sad već oprostio bio. T reća scen a. (Sokrat, Timej i Alkibijad s mačem u ruci.,) So k r a t : Kuda tako nagliš Alkibijade ? Al k i b i j a d : Tražim Timeova roba. S o k r a t : Ne traži ga! On je ovdje. A što ti treba ? �Broj 4. B i S E R A l k i b i j a d : Da ga u pakao otpremim. Kazaše mi, da je moje pseto ubio. Prokletnik! Tim ej: Molim te, Alkibijade, ne prenagli se! Rob je moj. A l k i b i j a d : Ja ću ga kupiti. Koliko za nj tražiš ? T i me j : Nije mi na prodaju. A l k i b i j a d : Dobro! Ali ja ne ću odustati od svoje nakane. Moram ga ubiti... T i me j : Bićeš kažnjen novčanom globom. A l k i b i j a d : Neka! Ipak ću svoje pseto osvetiti. S o k r a t : Pseto osvetiti?!... Dakle bilo ti je vrlo drago? A 1k i b i j a d: Pa zar to nijesi do sad znao, Sokrate? S o k r a t : Znao sam, da je pseto tebe volilo. Više ništa. A l k i b i j a d : I ja sam njega volio. Bila je to krasna životinjica; svi su je Atinjani hvalili. S o k r a t : A zašto si mu tu skoro rep odrezao? A 1k i b i j ad: Jer se je o njemu bilo prestalo govoriti. S o k r a t : Dakle, ti si htio, da tvoji sugragjani o njemu uvijek govore ? A l k i b i j a d : Priznajem, Sokrate, svoju f'abusi. Ja bih htio, da se vazda o meni govori... S o k r a t : Ili o tvom psetetu... Ali ja ću ti, pri­ jatelju, reći, da o njemu više niko ne govori, odkako si mu rep odsjekao. Svaka novost megju Atin anima tri dana kola, pa se zaboravi. I o tvom će se psetetu sada opet tri dana govoriti, jer je lipsalo, s toga tre­ baš biti zahvalan Milonu, što ti je to uživanje pribavio. A l k i b i j a d : Ah, bijedno moje pseto! Šta mu je učinilo, da ga.... T i me j : Hljeb mu ugrabilo.... A l k i b i j a d : Za jedan hljeb ubiti životinju!.. Kako je kamenita srca taj rob! S o k r a t : A zar nije kamenitijeg srca onaj, koji mu je rep odsjekao, da ugodi bolesnom osjećaju svoje ambicije? A l k i b i j a d : (nepomičan) Sokrate!... S o k r a t : Pa da! Od čega je veće bolove pre­ trpjelo: ili od robove štake, ili od gospodareva noža? A k i b i j a d: Ali ja mu nijesam život oduzeo. S o k r a t : Rob ga je izbavio muka... A l k i b i j a d : Kakovih muka, Sokrate? S o k r a t : Ta ti si pseto čuvao, samo za to da ugodiš svom ćejfu. Milon ga je pak poslao onamo, gdje ga ti ne ćeš moći naći, da ga na muke stavljaš. Pseto je, Alkibijade, sretno, što je krepalo, jer da je dalje ostalo na životu, ti bi mu sigurno odrezao još uši i na druge ga muke stavljao, samo da se o njemu — u vezi s tvojim imenom — govori. Ja ti opet velim: pseto je sretno, što je uginulo. 0 njemu će se sada govoriti dva—tri dana, a tim je udovoljeno tvojoj ambiciji. Zato trebaš zahvaliti Milonu. Strana 57. A l k i b i j a d : (turajući mač u korice.) Ah, Sokrate, Ja ne znam, kakav si ti čovjek. Čim preda te stupim, čim se s tobom upustim u razgovor, odmah postajem posve drugi čovjek. T i me j : To sam i ja malo prije rekao. A l k i b i j a d : A znaš li, Timej, zašto je tako? Kad god mi svojim umom ne možemo nešto shvatiti i riješiti, tada nam to sve Sokrat riješava. T i me j : Tako je, Alkibijade. S o k r a t : (otvorivši kućna vrata) Izigji, Milone! Mislim, da se nemaš više čega bojati. Jer srdžba se nikad ne može s razborom sjediniti. Gdje razum vlada, tu nema mjesta gnjevu i srdžbi. Č etv rta sce n a . (Prijašnji, Milon i Alkibijadovo pseto.) /Milon izlazi iz Sokratove kuće. U isti čas uleti u avliju\ VAIkibijadovo pseto i potrči prama svom gospodaru./1 A l k i b i j a d : Pseto moje! (miluje ga). Mi l on: (za se) Gle, nije papcima otegnulo. Slava bogovima! S o k r a t : E, Alkibijade, šta sada veliš, da si ub:o Milona ni kriva ni dužna...? A l k i b i j a d : Ali zašto su mi slagali?... Mi ' o n : Nijesu slagali, dragi Alkibijade. Ja sam zaista pseto udario i mislio sam, da je krepalo. A l k i b i j a d : E, onda te sažaljujem, jer evo već odmah pseto traži odmazdu. Gle, gle, kako te pro­ matra. Sad bi te ujelo, da ga za šiju ne držim. (Pseto laje.) Pokušaj, Milone, da ga ublažiš. Mi l o n : (kleknuvši pred pseto.) Oprosti mi, go­ spodin cucak! Bio sam vrlo ijutit, kad sam te ošinuo. Znaš, srdžba je gadna stvar; ali je prolazna. Oprosti mi, molim te, dragi gospodin cucak! /Pseto laje; ali se polahko umiruje. Pogledajući na\ \ gospodara, liže Milonu ruke. / A l k i b i j a d : (U čudu, pritajenom srdžbom) Pra­ šta mu!?... S o k r a t : Pa nije li i tebi oprostio, što si mu rep odsjekao? Mi l o n : (zadovoljno) Ah, kako je dobro to psetance! (milujući ga) Kad drugi put ogladniš, možeš slobodno bez mog pitanja moj hljeb uzeti i pojesti. S o k r a t : Alkibijade, tvoje pseto je dobar primjer onim ljudima, koji budu bijeni. Vidiš, kako prašta! Ti me j : A Milon je opet lijep primjer onim, koji nekog istuku. (pruživši ruku robu) Oprosti mi Milone! Ti si sam rekao, da je srdžba ružna stvar, ali je prolazna S o k r a t : Gladnih očiju biti gadno je ljudsko svujstvo, kao i svi drugi nedostaci i mahane. Tek pošljedice su srdžhc mnogo opasnije, jer brzo nastu­ paju. Čovjek ne smije ništa činiti, dok mu je um uzrujan i poremećen. (Zastor pada). S turskog: Ćazim. �Strana 58. BISER Broj 3. Ah, zmije mu se za prsi kvače, a gorki otrov kaplje, i sad tek vidi, gdje je došle bio. ..Bože, daj mi opet moju mladost!" zavapi bolno Stara priča. nesretni starac. „Da mi je otac, da me ponovo odnese na raskršće, da izaberem pravi put!" Prije stvorenja svjeta Na milijun ljeta: Da, ali mu je oca već davno ne stalo, a tako Živjela je na zvijezdi jednoj kao vila, isto i mladost prošla. Živjela je s vitezom jednim i sretna je bila. Nedaleko nad nekom močvarom opazi, kako Kad se Zemlja stvori njezin vitez o d e : krijesnice leteći svjetlucaju i kako ih zatim na groblju Da i Zemlju vidi i ljude na njoj, ne staje. „Ono su moji u ludo izgubljeni dani!" po­ Jedan zlobni čovjek viteza probode; misli nesretnik u sebi. Vitez je umro i u zemlji s n ije ------Nebom zasja i poleti zvijezda, okomi se na Ona plaču provodi vijek svoj zemlju i ne sta je u hiljadama sitnih varnica. „Ono ----------------------------------i suze lije .--------sam sada ja!" reče njegovo bolno srce, a zmijski se zubi teškog kajanja zariše još dublje u njegove rane. Ona uvjek plače, Sad tiho sad jače, Bolesna njegova mašta vidi mjesečare po krovu, Suzam zaljeva Zemlju i grob viteza svoga; vidi krila vjetrenog mlina, koja će ga sad poput ruku Kišom zovu suze toga bića ubogoga. da zahvate, a u mrtvačnici blizu spazi ličinku, koja Izvori, rijeke, jezera i mora, stade poprimati crte njegova lika. I to sve suze te vile bajne; Usred te borbe najednom začu kucanje s tornja Koja dogje gdjekad Zemlji na vrh gora : i muziku, koja je pozdravljala novu godinu. To bijaše Ljudi to zovu pojavom S r e ć e ------ugodan dojam. Pogleda naokolo po horizontu po ši­ Prose udovu i oči joj sjajne, rokoj okolici i pomisli na svoje vršnjake, koji su danas -------— ----------------- al’ nikog ne će. — sretni oci svojih obitelji i vrijedni sinci svoga naroda. „1 ia bih sada mogao kao i vi boraviti blagi sanak Kad ona dogje i traži grob viteza svoga j provoditi sretan život, da poslušah savjete i želje Gdje joj je? Gdje snije? svojih roditelja o Novoj godini". Nad njim skrušeno padne i plače U tim grozničavim uspomenama svoje mladosti ----------------------------- — i suze lije. — — pričini mu se kao da se ona ličinka s njegovim crtama u mrtvačnici diže i što mu se više približava, to on više prepoznaje svoj lik iz mladijeh dana. Napokon ne može više u nju da gleda, zakloni oči, a hiljade vrućih suza potekoše licem i ne stade ih u sni­ jegu. On samo uzdisaše neutješljiv i nesvjesno šaptaše: Jean Paul: ,,Oh, dogji mi dogji, moja mladosti, dogji"! I ona zbilja dogje, jer je on samo sanjao uoči Nesretnik uoči Nove godine. Nove godine ovaj strašni san; on je dakle zbilja bio Oko pola noći uoči Nove Godine sjegjaše starac mlad. Samo njegove zablude nijesu bile san, s toga za­ pokraj prozora, gledajući sad u nepomično i zvjezdano hvali Bogu, što ga mlada odvratio od krivog puta, a nebo, sad u mirnu, čistu i bijelu zemlju, na kojoj niko okrenuo na onaj svijetli, što vodi u mirnu blagoslov­ u to doba nije nesretan bdio već on. ljenu zemlju, gdje obilna žetva nagragjuje trud, a an­ Blizu sebe vidi svoj grob pokriven, ne zelenilom gjeli rajsko cvijeće sade. mladosti, već snijegom starosti. Iz svoga dugoga ži­ Povrati se snjim, mladi čitaoče, ako si zašao s puta! vota nije drugo ništa ponio do bolesti i grijeha, poha­ Ne dao Bog, da ti ovaj strašni san bude budući rana tijela i opustjele duše, srca puna otrova, a sta­ sudac, jer bi onda uzalud dovikivao: ,,Oh, dogji mi rosti teška kajanja. Njegovi mladi dani vitlaju se dogji, moja mladosti, dogji!—jer ona ne bi došla. danas pred njim kao sablasti i vuku ga opet na ono divno jutro, gdje ga otac prvi put postavi na raskršće Slobodno preveo: Poslanik. života i pokaza oba puta. 1 sam vidi, da nije pošao onim svijetlim, što vodi u mirnu i blagoslovljenu zemljui gdje obilna žetva nagragjuje raniji trud i gdje angjeli rajsko cvijeće sade. On je pošao onom tamnom krtorovinom i dospio u crni pakao, gdje otrov sa stijena kaplje, gdje u tami pecaju guje, a teška omora guši, davi. M. Ć. Gazanfer. s je z ik a ’ �Broj 4. M. Ćazim Ćazlć: „ B I Š E R“ Strana 59. svašta nagagjao. Jedm su ga psovali, što je to učinio, dok ne odsluži vojništvo, jedni su govorili, da to nije S osmanlijskog parnasa. čist posao, da je nešto šušnulo, pa ovako na brzu ruku odvede je. Ali svijet ko svijet! Jedni u ploču, Lustradžija). jedni u klinac. Malo ih je bilo, koji su znali pravi razlog tomu. To su bili sami najbliži Hasanovi i MejKraj jedne ulice on je u tamnom zakutku sio, rini prijatelji i prijateljice. Pogledom prolazak prateć’ veselih i sretnih ljudi — I sami su se njihovi roditelji iznenadili tomu. U oku njegovu s nadom odsjev se bijede slio Mejrinu ocu dapače bilo je krivo. On je bio naumio I prašnom ulicom tiho za prašnom obućom bludi... dati bvoju kćer za muhtareva sina, jer su mu mnogi provukli kroz uši, da će je muhtar i zaprositi, ali se A sve je njegovo blago: razb’jena kutija jedna, je on brro umirio. Na njeg je osobito djelovala Mejrina Stočić i dvije—tri kefe i komad prljava platna. majka. Kazala mu je sve, šta je čula o muhtaru: da Kraj njega psetance leži, a pred njim lokvica blatna: je on bio uzrok, što je Hasan uzet, jer je mislio, da U njoj gle, drhturi sjena njegova života leđna. će mu se tako najbolje osvetiti za sina, a tako i Mejru zadobiti za Mujicu. Stari Osmo samo nekoliko Katkada u ovoj lokvi on lice ogleda svoje, puta popriječi očima, zavrti glavom i na to ne odgo­ A onda okrene oči i motri okolo sebe: vori ništa. Prljavu obuću čeka. Briga ga u srcu zebe Hasanovi su se roditelji donekle obradovali, ali im je bilo samo žao, što im sin toga nije prije kazao, Za suhu koricu hljeba, Ah, grozan zanat vam to je! ali kad im on sve ispripovjedi, smiriše se i počeše Svijetu ližući noge, njegovo proći će žiće — se spremati piru. Ljudske bijede kip je njegovo mizerno biće!... Naročito je^Imširovica bila vesela! Hasan je radio Šekih AklL — einilo ioj se — dva puta više neg prije, dok nije bio oženjen. Srce joj je napunjalo osnbito zadovoljstvo *) Ulični čistitelj cipela. pa se je stara češće pitala: „Kakvo sam to dobro učinila, pa‘me dragi Bog ovako obdario?". Još je je­ Vihor. dine željela, da to zadovoljstvo dugo potraje i da dobije ur.uče, s kojim bi se pod stare dane zabavljala. Urlaj, zviždi, buči, neka se kule ruše! Zvijezde rukom čupaj, nebeske alem-krune, „Ali Bože zdravlje", govorila je ona, ,,i to će biti, jer Nek tvojim tragom lete. Sred ognja i sred frauše su da^no kazali: Gdje je dvoje i trećem se nadati". Nek se vapajem smrtnim svi horizonti pune! Tako se je tješila Imširovica. Ali sve to veselje i zadovoljstvo pomutila bi im Mnoge se suze suše na tvom gigantskom krilu, pomisao, da Hasan mora ići u vojništvo. Pir se ie Uzdasi mnogi tonu u divljem jeku tvome. proveo, kakav se odavna u selu ne pamti. Svak je Ti, vihre, slaviš prkos, plamnu otpornu silu; bio zadovoljan, osim muhtara i njegovih najbližih Hrastovi s tvog se daha ko krhke grane lome. prijatelja. Prikučio se i dan Hasanova odlaska. Majka je I ja sam sličan tebi: moja je glava puna na svakom koraku ronila suze. Starac bi se često za­ Lude objesti tvoje, gordog ponosa tvoga ... mislio, odhuknuo b i . po nekoliko puta, pa bi molio Oh smij’ se, smij’ s oblaka, zviždi, ruši i mori! dobrog Allaha, da mu u pomoći bude. A kake je tek bilo jadnoj Mejri? Ta istom se dvoje mladih golubića Kad zemlju bičem šiba desnica tvoja stroga, sastalo, a već se moraju rastajati! Istina, ona nije Šta je beskrajni obzor, šta li drhtava luna?! Pred svekrvom plakala, ali bi se zato sklonila gdje u Šta je vapaj i suza, kad tvoj se smijeh o ri?!.. kut, pa lijevaj suze ko kišu. Hasan se je pričinjao Ali Dzanib. sasvim ravnodušnim. On ih je sviju tješio. — Nemoj plakati — govorio je on Mejri. — Nijesam umr’o. Doći ću opet. Ti samo budi pametna. Slušaj mi oca i majku, a što god ćeš raditi, čuvaj mi obraza, pa će biti sve Hamzalija: dobro. Ne bi joj stigjeno. — Ali kako ću ja bez te b e ----- ? pitala je Mejra. (Svršetak.) — Eh- kako ćeš? Lakho! tT a . nijesi ni'prva ni VII. pošljedna, koja tako ostaješ. Šta ih još tako ostane, Sutra dan se munjevitom brzinom raznio glas pa još s djecom. Mejra na te riječi ušutjela, pa počela trti suze. po selu, kako je sinoć Hasan odveo Mejru. Svijet je �BISER Strana 60. Dan je polaska. Hasan spremio sve svoje u sanduk. Majka mu pala u kutu, pa suzi, i plače, Bože moj, kamen bi rasplakala. — Sine! — vikne ga ona. — Oj, majko! — Deder malo amo! — On se prikuči, a ona ga zagrli. I njeg ganuše materine suz.e, pa i on zaplače — Šta si me zvala majko? — — Eh, šta sam te zvala! — Da te zagrli i poljub tvoja majka. Ta na srcu si mi ležao, ti si krv moje krvi, a davno su kazali: Nije krv voda — Zatim iz­ vadi iz njedara malu krpicu, u kojoj je bilo svezano nekoliko groša, pa mu je dade govoreći: - Maj ti ovo, nek imaš, ako ti gdje u putu za­ treba. — On uze pare, metnu ih u kesu, pa se pokunji. Htjeo bi nešto reći, ali se stidi. Napokon se odvaži, pa će — Pazi je, vjere ti! — Kako ne ću, tmj sinko! Ne vodi brige o tome! Rastanak je težak bio. Najteži čas u cijelom Hasanovu životu. Ali tako je moralo biti, i on nije mogo ništa protiv toga. Bilo je suza, plača, jecanja----- . VIII. Hladna je jesen već nastupila. Poljski se poslovi pospremaju. I Imšir se otima starosti. Radi, koliko može i koliko mu sile dopuštaju. Ali se pri tom često sjeća svog Hasana. „Od Boga našao, brate, onaj, koji je bio uzrokom, da mi ga uzmu"! znao je starac više puta kleti. Pa kako'i ne će! Poslova se nago= milalo, a on sam. Doduše nevjesta mu pomaže, ali šta može žensko? On se zapleo u poslove Kao pile u kučine, pa ne zna, kako će na kraj izaći. Platio bi rado, ali ne može nikog na nadmeu naći. Svak gleda svog posla Kad će Bog dati, Osmo s djecom svoje poslove svršio, pa onda pritekao prijatelju u pomoć. Imširu drago, ne može se kazati. Tako i Imšir svrši svoje poslove Starica je neprestano sjedila u kutu kraj zem­ ljane peći i plakala za sinom. Plač joj je već bio go­ tovo oči ispio. Staračko, naboiano lice odavalo znak blize smrti. Kad bi se zakašljala, jedva bi se povratila. Ko god bi je vidio, prva mu je misao bila: „Ovo je prvom mrazu večera". Zbilja tako i bi! Čim su nastupili studeni zimski dani, ona je sasvim pala. Nije se više ni dizala. Za nekoliko dana je pustila svoju dobru, plemenitu dušu, preselila se na onaj svijet. Zadnje su joj riječi bile: ,,A moj Hasan! Zar ga ne ću ni vidjeti"? Mnogi je žalili, a imali su i koga. Ta nije nikom nikad ništa krivo učinila! Sa svakim bila dobra i ljubazna. I Imšir je počeo pobolijevati. Stari Osmo se prepade, da ne bi i njem šta bilo, pa veli: „Ne daj Bože, ako i njemu šta bude, ne valja. Baš ćemo mi pokušati njega izbaviti". Broj 4. Za nekoliko dana ode Osmo u T . . kotarskom predstojniku, kaže mu sve, šta je i kako je, pa ga zamoli, da gleda, ne bi li Hasana pustili, da dogje svojoj kući. Predstojnik mu obeća, da će sve sile upotrebiti, da mu molbi udovolji. *** Proljeće je granulo! Imšir malo oporavljen je­ dnog petka izagje i u grad. Ta nije tamo bio već ima toliko vremena. Čim je došao u grad, zovnu ga po jednom panduru predstojnik i reče mu, da mu za koji dan sin dolazi. Ja kolikog li veselja, Bože dragi, kad je čuo da mu dolazi sin! Lijepo htjede predstoj­ niku ruku poljubiti, što mu je to kazao. On taman od predstojnika, a pred njega Selim trgovac u T . . u. Dade mu pismo. On ga zamoli, da mu ga i prouči. Hasan je pisao, da dolazi kući i iskao para za putnog troška. Imšir odmah pošalje novce i vrati se kući. Kad je kazao Mejri, da Hasan dolazi, za malo da nije poludila. Počela je svekra pitati u potanko­ stima o tom, koji joj je sav veseo odgovarao. Ona brže bolje odleti da to kaže i majci. Oni se svi u kući obvesele tomu. Nije prošlo 5 —6 dana . Hasan je došao kući. Svi su iz Osmine i Imširove kuće istrčali preda nj, da ga dočekaju. Veselju nije bilo ni kraja ni konca. Šio je Hasana najviše iznenadilo, bio je njegov mali sinčić Osman, koga je Mejra povijena držala u naramku. Htio je, da odmah k njemu poleti, čim je došao, ali se zastidi pred ocem, puncem i punicom pa njih sve ižljubi u ruku, a onda se okrene Mejri i u ta je za zdravlje. Ona je onako ponosno, što mu j- rodila sinčića, odgovarala na njegova pitanja. Kad su već sjeli, počeše se ispitivati za kahvom, š a je sve i kako je bilo. Kad dogje riječ i’ o majci 1 asanovoj, on uzdahne i proli suze niz lice. Punica ga je tješila. Stari Imšir gotovo kroz plač progovori: — Baš ne dočeka, rahmet joj duši ono, što je najviše želila: povratak Hasanov i unuče. — He, šta ćeš, prijatelju, — Osminica će. Nije joj bilo sugjeno, — Imšir će, slegnuv ra.menima. Poslije su se svi razišli za svojim poslom. Hasan je opet prihvatio za svoj posao, a Imšir je sa zado­ voljstvom gledao svog sina. gdje se muči i radi, če­ kajući konac svog života. Hasan ga je poštivao, kao što treba, da sin oca poštuje. Ljetos su se obavljali u selu izbori za muhtara. Svijet je promišljao, koga bi izabrao. Starom muhtaru su mnogi koješta prigovarali. A najviše, što su mu u grijeh upisivali, bilo je, što je krivo učinio Imširu i biu ga rastavio sa sinom. Zato su mnogi bili s njim nezadovoljni. Izbori su bili obavljeni. Osman Omahić postao je muhtar. Mušanu je bilo vrlo mrsko, što on nije �Broj 4. B I S E R više muhtarom. On je išao i prestojniku, pa ga molio, da uništi ove izbore, jer bajagi nijesu obavljeni u redu. Predstojnik ga odbio, a on udario megju pisare, pa im dijeli nemilice novce, samo da mu pribave muhtarstvo. Oni mu obećaše. Tako je on trošio na pisare, a Mujica pio, dok se gotovina muhtareva ne potroši. Sad se muhtar ujede za jezik, pa se okani i pisara i muhtarstva. Sina odbi u svijet, je r ’ se nije prošao pića. Samo ga je pekla jedna misao; a ta je, što je Hasanu učinio krivo. Odluči ga zamoliti, da mu halali. Što smislio, to i učinio. Hasan ga lijepo dočekao kao starijeg, a kad mu je bivši muhtar kazao, zašto je došao, Hasan se nasmije, pa će mu: — Žao mi je bilo, što si mi to učinio, ali ja ti opet halaljujem. Zaboravit' ćemo sve, kao da nije'ništa ni bilo. — — Hvala ti, drago dijete! Sad ću moći rahat u grob leći. Hasan je i dalje živio sa svojom Mejrom i starcem ocem, uživajući sreću, koja ga je neprestano pratila kao i njegovu čeljad . . . Strana 61. govitom kraju. 0 veliki vjetre, koji moje uši zaglušuješ i moje kose mrsiš! Ako imaš ikakve sličnosti s lahorom, ponesi moj pozdrav stanovnicima začara­ nih zlatnih gradova! Reci im: Najednom nepoznatom maglovitom, ledenom putu u maglovitu daleku pre­ djelu zemlje ostao je bez štapa i kabanice jedan za­ bludjeli osamljeni putnik!... Bježah od sunca, od nebeske bogate kraljice, koja svaki dan po cijele sate prostire svoje zlatne svijetle kose po blatnim tlima, po visinama i nizi­ nama, po grbama i ranama griješne zemlje. Bježah od svijetla i sjaja. Bježah od svjetala, koja se igraju ljudskim bojama i oblicima, koja harmonički ustroj ljudskog tijela prostiru po licu zemlje u smi­ ješnoj i crnoj slici, sad ga uveličavajući, sad umanju­ jući. Bježah od sviju boja: od zelene i plave, bijele i crne, žute i mrke, ljubičaste i rumene. Bježah od sviju ljepota, što ih ragjaju aprilski lugovi i travnjaci. U zelenoj boji vidjeh varku, u plavoj nevjernost, u bijeloj tugu, u crnoj opasnost, u žutoj smrt, u lju­ bičastoj b';, u rumenoj čežnju i veselje. Jednog me dana pozvala na svoje lagodne grudi ijuuićasta boja maglovitih ledenih predjela. Boja, slič­ na starom nagrobnom kamenju maglovitih hladnih krajeva. S'atka prolazna boja studenih maglovitih do­ lina. I ja sam pošao s kabanicom bola o ramenu i Fadll Kurtagić. sa štapom če nje u ruci. Ovdje ne bijaše ni svijetla, n: boje, ni sunca ni zvuka. Bijah sam ja i bezglasnost Mutni stihovi. neizmjerja, bezbojnost beskrajnosti.* Ja i bezgranični prostor. Bijah na krajnjoj tačci Svemira, na rubu vaNa krvavom trgu cvieća ružićnoga, siore, na beskrajnom putu. Kog ubraše moga iz vrtova zdravlja, U jednom još ne dovršenom kutu svijeta stupao Bez sviesti rulja i bez cilja svoga sam poput osamljenog, zamišljenog, nijemog boštva, Sa hihotom sluša zdvojan glas što javlja. koje bludi, noseći u ruci čarobni štap stvaralačke Opojena kupe znanja iz tamnoga, moći. Putovao sam. Kadkad udarah štapom o tle, da Divljačkoga željna na vieke slavlja, se uvjerim u svoje bivstvo. Slušao sam njegov tamni Ulicama luta, biesno traži boga — ledeni zvuk, što ga je iz leda izbijao: Tuk, tek, tuk! Moleć, da je tmina svjetlu ne ostavlja. Onda sam se opet teško i bezglasno ^klizao Usahlo mi oko gleda vrutak česme poput kakve velike sjene. Života mi mlada — tužna razgovara ! — Ne znam, koliko sam vremena tako putovao. A akordi crni svakidanje pjesme Ne bijaše ni noć ni dan. Ja sam bio izvan granica općih prirodnih zakona, koji vladaju u svijetu. Ko­ Obaviti maglom žutom preko gora račao sam veseo, slobodan i opijen prazninom vre­ Vuku se ko nakva čarobnjačka sjena — mena i prostora. Najednom je nastalo talasavo gi­ I košćata, mračna ruga mi se žena... banje u ljubičastoj zamišljenosti magle. Pubojah se, da magla ne otprhne, pa zastadoh. Magla se nije dizala, nego se počela zgušnjavati. Tada se iz nje pojavi jedan oblik blijedo-bijele boje, po kojem je­ dno plašljivo daleko sunce prosu blijedo rumenilo M. Ćazim Ćatić. od nebrojenih boja. Iz turske moderne lirike. Bez sumnje — pomislim u sebi — ovo je „fata morgana“ maglovitih ledenih’ krajeva Osamljeni putnik. Nastavih putovanje, okrenuvši glavu od te slike, da ju ne vidim. No u taj čas mi za čelo zape neko Ostadoh bez štapa i kabanice. Evo me na lede­ nom, nepoznatom, maglovitom putu u hladnom ma- tijelo i ja na svom ledenom licu oćutih neku toplinu. �Strana 62. BISER U Broj 4. Začugjen stadoh! Preda mnom sada stajaše slika — A ona jata oblakova, što se u tisuć oblika mlade polunage žene pune čarolija i magjije. Ona javljaju?... mi pristupi i u moje pomućene oči usadi svoje, koje — To su etirne ptice, koje čas rastu, čas se su sličile dvjema neizmjernim čarobnim ponorima, smanjuju. One se katkad u suze rastope— otvorenim prama zvjezdama posutom dalekom nebu. — Šta su ove noći, što se nad nama spokojno Mojem ogluhlom uhu prinijela je svoje usne, koje su uzdižu?... me podsjećale na začarane zlatne gradove maglovitih — Sada je dan na umoru. Ovaj mrak biće njeledenih krajeva. Mojoj je duši govorila glasom, u kogov mrtvački pokrov. Taki pokrov jedne etirn jem je proljeće zvonilo. na nebu tkaju od tmine i tajanstvenih sjena, da njime — Ozebla sam, rekla je. Studeno mi je... pokriju umrle danove. Odgovorih jo j: — Ah, ja sam osjetila boni drhtaj tih nervoznih — Lijepo dijete ! Ti si tako topla, kao da si ruku !. . . — Draga! One ruke nemaju srca... sad sa sunca sišla. Dosta ti je tvoje topline. Nastavi svoj put i mene ostavi mom miru! Ona ponovi: — Ozebla sam!.. Zima mi je... — I ti ćeš meni odgovarati na neka pitanja, Pobožno i s predanjem svukoh svoju kabanicu, ako želiš moje srce obeseliti. Reci mi, šta je tvoja pa je prebacih preko njenih golih ramena, koja su iznimna ljepota, ukrašena plavom zavjesom ? drhtala, oponašajući nazeblost. Mišljah, da će tada — Šetalište tvojih pogleda. otići, nu ona još kod mene stajaše. Upitah je : — A tvoje oči, pune topline i sjaja?... — Šta bi htjela? Šta još želiš? — Dva sunca, koja u zimi tvoje srce svijetle i — Tvoj štap, putniče, tvoj štap. Put je taman, tebe grijupa trebam vodića. —- A ove sjene, ova sjeta tvog lica?... Ja joj rekoh : — To su bojažljive ptice, koje u nervoznom — Lijepo dijete gazelskih očiju ! Ostavi mi bar strahu vječito dršću. moj štap, koji svojim zvukom oživljuje samoću mog — Ko ih plaši ? ... puta. Pogji! Plamen tvojih očiju dovoljan je, da ra­ Noć budućnosti. Svakom je životu sugjeno, svijetli staze, kojim ćeš proći. da u strahu smrt očekuje... I naša ljubav jednog će — Tvoj štap, ona ponovi. Tvoj štap, dobri pu­ dana umrijeti. I preko njena rumenog tijela cvaki tniče !.. će pokrov položiti jedne nevidovne ruke, koje su bez Dao sam joj ga. Ona se udaljila, ništa mi ne osjećaja. ostavivši u znak zahvalnosti. Ja sam neko vrijeme — Uh, šuti, draga, šuti! Dosta je — slušao zvuk svog štapa, ko.i je sada — rastavljen od — Ovaj će pokrov pohlepno-prionuti uz njen vrat, mene — putovao. a naša će joj srca biti — grob. Zatim je nastao opet mir. Sam sam. Zeben, držDželal Sahir. ćem. Bez štapa sam i bez kabanice ostao. O veliki vjetre, koji mi kose mrsiš! Ako imalo Ovo je sve ljubav. sličnosti imaš s lahorom, ponesi moj pozdrav stanonovnicima začaranih zlatnih gradova. Reci im: U jed­ Katkad pred tobom stajah pobožno i spokojno. nom dalekom maglovitom kraju zemlje na pustu le­ Tada je moje srce bivalo blagoslovljeni izvor ljubavi denu putu ostao je bez štapa [i kabanice jedan zablu­ i milja. Činilo mi se, da tvoje cijelo biće u svojoj djeli osamljeni putnik, koji nigdje nikog nema! duši Ijuljkam i uspavljujem skladnom i opojnom pjes­ mom. Naša se ljubav pred mojim očima pojavljivala Jakub Kadri' u slici raskošnog gaja, punog sjena i svijetlih drhta­ vih tačaka. U njegovoj dubini nijesam mogao ništa Spram horizonta. vidjeti osim jednog komada čistog, nepomućenog neba. — Uh, Sahire, da nam se je sada dignuti k ne­ U mom je srcu i na mom jeziku drhtala tada tajna molitva, tajni psalam velike sreće i blaženstva. besima !... — Draga moja! Ne traži u nebu nade!... Katkad sam te nepravedno mučio strogim uko­ — A kaži mi, šta su ta plava nebesa? rima i divljom kletvom... To bijahu iskre mojih gnjev­ — Beskrajno visoko šetalište zvijezda. Do njeg nih osjećaja. Samo vatrene uvredljive riječi poput oštrih mačeva mogahu biti tumač moje lude Ijubone dopire ljudska misao... — A ono sunce, što na horizontu plamti?... mornosti. Ta bi bura moje srdžbe u tren polomila — Velika vatra, koja grije zemlju, a zemlja se sve grane i stupove u gaju naše ljubavi, pa bi se oko nje vječito vrti. odmah i stišala. Ja sam te tada ucviljenu gledao, �Broj 4. B I S E R Strana 63 Lagano čuli se zvuci kako zbog mene, zbog moje srdžbe plačeš i kajao Sve tiši — tiši su bili — sam se u duši; ali sam kraj tog opet ostajao prkošljiv Slavulj je prestao pjevat, i skoro zadovoljan, štb sam te rasplakati mogao. Suton se gubio mili. Gdjekad sam ludio, gledajući, kako se svijetlim sjenama tvojih lijepih crnih očiju krijese tajanstvene Do čas je mjesec blijedi čežnje i slatkostrasne želje. Raspleo zrake svoje Tada hi u mojim nervima ludo i pnmamno izaObasj’o prirodu cjelu vrila grozničava strast. U glavi mi se vrtilo, mutilo. I ono ašika dvoje.-----Želio sam cijelu tebe sa svjema česticama tvoga ti­ jela na ruke primiti i tvbj život do pošljedne kapi posrkati svojim usnama, rukama, grudima, svom svojom dušom. Predstavi sebi razbarušene kose ljudske glave, koja se kotrlja u ponor, pun drhtavog cvijeća: eto Mačka mladoga mornara. moji nervi takovi bijahu. Ja se nijesam mogao nikada nasititi tvog mirisa, tvojih cjelova tvojih ruku, koje Thomas Lowther bijaše mladi mornar na palubi su strastveno me grleći — visjele niz moja ramena. velike jedrenjače „Hibernia", koja u mjesecu maju Glada.i i opijen pripijao sam se uz tvoja njedra godine 1722. iz bristolskog pristaništa — kako se po i srkao mirise tvoje ljepote. jednoj staroj kroničarskoj vijesti u Bristolu pripovi­ Katkad — stojeći pred tobom — pomišljao sam jeda — zaplovi put Indije. U lagji je bilo prilično na mogućnost, da ne ćeš biti moja, da ćeš se od mnogo miševa i parcova, koji su svojom nesnosnom mene rastati i da ću ja bez tebe živjeti. Tada bi rabotom kvarili kako lagju tako i sve, čime je ista nešto u meni proplakalo. U srce bi mi se počele ci­ natovarena bila. Radi toga bijahu sa sobom poveli jediti kaplje ognjenog bola, koji prži i izgara. U tim jednu sivu mačku, od koje je slaba korist bila, jer su plačnim časovima povlačeći svoje biće po tlima se s njome obijesni mornari igrali; jedino mlagjahni — ja sam. kao na krajnjoj granici života, živio u Thomas gojio je spram nje neko prijazno osjećanje. smrtnim bolovima. Ječao sam i cvilio, položivši glavu Osamnaesti dan plovidhe bude jedrenjača žrtvom na prag velike čarobne zgrade, koja se ,,Živut“ z ve. strašnoga orkana, koji je sa zapada pomamno bjesnio. Ali ja sam ipak ljubio svoju bol; ja sam ju podgaLagja nasjedne na marokanskoj obali. Većina se mor­ jao i čuvao u dnu srca, a sve zbog tebe i naše lju­ nara u valovima uzburkanoga mora utopi, dok je bavi. Nikad ne pnželjeh, da moje rane zacijede. samo nekima pošlo za rukom, da su se kopna do­ Ovo je sve ljubav. Ovo sve ljubav bijaše. Ah čepali. Megju spašenom mornarskom momčadi na­ ja sam tebe uvijek samo — ljubio! lazio se je takogjer Tom, kome je uspjelo, te je i Dženab Sihabuđin. mačku izbavio. Grabežljivi stanovnici obale nijesu brodolomce baš gostoljubivo dočekali, nego ih zlo­ stavljajući za sužnje, u unutrašnjost zemlje odvedu i tamo ih kao robove prodaju. Toma prodaju nekom odličnom i bogatom sta­ F erid : rom Mauru* koji je s njim posve prijazno postupao, U sutonu. a samo ga pri kućnim poslovimu upotrebijavao. Mačka Gospojici A. C. je još uvijek s Tomom bila i radovaše se marokan­ skom toplom suncu, čija toplina vrlo povoljno djelo­ Tamo u zelenom lugu vaše na živoi njenog organizma. Slavulj je pjesmice vio, Tako proteku dvije godine, za koje je vrijeme Pozdravljo prirodne čare, mladi mornar lako naučio jezik Maura (arapski). Je­ Ah. opjevat sve je htio. dno veče, kad je Husein Deheb* — tako se zvao stari Maur — stupio u sobu. u kojoj uprav njegova I slušala njega druga večera bijaše na sofru donešena, opazi Tomasovu I noćni leptiri mali, mačku kako na sofri brižno jede masni pilav. Priroda, šarno cv’jeće Na to se Husein ražljuti i otjera lakomu živo­ 1 rijeke tihi vali. tinju, koja pobježe u jedan kut sobe, tražeći gdje bi A tam’ u bujnoj travi * Tako se zovu stanovnici države marokanske na sjevero­ Čuo se glasak mio — zapadnom dijelu afričkog kontinenta, čiji su pradjedovi nekada Ah to je ljubimće dragoj Spanijom gospodarili. Vrhunac njihove moći govori se da je bio Pjesmice s lire vio. za Abđurahmana III., koji je god. P29. primio naslov -kalif1*. �Strana 64. B I S E R se sakrila. Odmah iza toga ona stane tužno cijukati i maučuči savije se od boli, konačno se izvrne na legja, opruži sve četiri noge i bijaše već mrtva. Husein je s rastućom zapanjenošću i s užasom posmatrao čudnovato stanje mačke. Strašna sumnja probudi se u duši staroga Maura. Svi ovamo! — poviče Husein. Sve se sluge oko njega zgrnuše, a megju njima i Tom. — Gdje je Hasan? — — On je još u kuhinji — reče jedan od sluga. Dovedite mi ga! — Sluge dovedu Ašči-Hasana. On se pričinjaše ne­ što prestravljenim. — Jesi Ii ti ovaj pilav svario ? — upita ga nje­ gov gospodar. — Jesam, gospodaru, — promrmlja Hasan. — Mačka mladoga gjaura okusila je malko pi­ lava i tada je u velikim mukama uginula. — Ja to ne razumijem, gospodaru ! — — Jelo je otrovano — nastavi Maur. — Za Boga, to nije moguće. — — Priznaj! — opet će Maur. — Ja neznam šta ću priznati — odgovori kuhar. — Ti si otrova s jelom pomiješao.. — — Nijesam. — -- Dakle odmah pojedi to, što je mački pre­ ostalo ! — — Gospodaru, na koljenima Vas molim, nezahtijevajte to od mene! — u strahu će Ašči-Hasan. — Jedi! Kuhar se drhčući nakloni, pa onda zajeca: — ia ću priznati, milostivi gospodaru! — — Jesili ti otrova u pilav metnuo? — — Jesam — odgovori aščija. — Ko te je na takav zločin nagovorio? — Vaš vlastiti sinovac Ahmed Jezid, promuca Hasan. — Kukavac! I on je valjda htio postati mo­ jim baštinikom. Ja ću njega ubiti i našljedstva ga lišiti. Sam ću suditi tome prokletniku, te ću ga smrću kazniti. Brže mi ga ovamo dovedite! — Neke sluge otrče iz sobe. Naskoro se bez Ahmed Jezida povrate i jave: — Gospodaru, prije nekoliko časova uzeo je Ahmed Jezid najbržeg konja Vašeg i u planinu odbjegao. Nije ga moguće dovesti. — — Ako je on moga konja „Džarida" uzeo, za­ ista bi tada bilo uzaludno za njim u potjeru ići. Mo­ žda će nesretnik sam u propast posrnuti. Ko zna, možda će grabežljivi Kabili* nevaljalca gdjegod u planini usmrtiti kao kakvog bijesnog šakala**. — * Kabili su pleme, koje pripada narodu berberskom. ** Čagalj ili zlatni vu k (Canis aureus Briss), živi u sjever­ noj Africi, Turskoj, na sjevero-zapadu Azije, a nagju ga katkada i u južnoj Dalmaciji. Spada u zvjerad, na ljude ne nasrće. Napolje s tim lopovom, nastavi rasrgjeni Maur; bacite Ašči-Hasana u tamnicu; moj prijatelj, kadija osudiće ga po zakonu na smrt! Ova zapovijed bude izvršena bez ikakvih dalj, nih pošljedica. Poslije toga se Husein Dehebi okrene prama Tomu i prozbori: — Milostivi je Bog valjda tako na­ redio, da tvoja mačka bude sredstvom spasu moga života. Zato budi dragom Allahu vječna hvala ! Ja ti mladiću, moram trajno zahvalan biti. To trebaš od mene zahtijevati. Imaš li kod kuće u tvojoj domo­ vini roditelje ? — — Imam, gospodaru, — odgovori Tom. — Jesu li ti roditelji siromašni? — — Vrlo siromašni, milostivi gospodaru ! — — Bi li ti možda rad bio, da vidiš tvoga oca i mater tvoju, ili da opet budeš u tvojoj domovini? — — S kolikom žudnjom želim ja to ! — — Dobro, — reče stari Maur — tvoja će se želja ispuniti. Ja te lišavam ropstva i poklanjam ti slobodu. Osim toga, evo ti još hiljadu dukata, da se u svoju domovinu ne vratiš kao bijedni siromašak.— Tom, obradovan time, najljepše se zahvali svome gospodaru. Husein Dehebi isprati ga sžm do jedne luke na sjevernoj obali marokanskoj i otpremi ga lagjom u Portugal. Mladi mornar odavde prispije zdrav i veseo u svoju domovinu. Njegovi se roditelji vanredno obraduju, što su ga opet vidjeli, jer ga već dugo mrtvim držahu. Tom odmah napusti mornarsko zvanje. Obilati novci, ko­ jima ga je veledužni stari Husein Dehebi nagradio omogućili su mu, da se je kasnije oženio i na taj način udario temelj vlastitoj porodici. Sretno i zado­ voljno živio je u blagostanju još mnogo godina. Uvi­ jek je bio prijatelj mačaka a pored toga nesret­ noj sivoj mačk' ostao je trajno zahvalan, što ga je ovako usrećila. Po njemačkom: N. Resulović. NARODNE POSLOVICE. Pribrao: LEBIB, Prsten s kamenom, žena s čovjekom. * Bez dogovora u polje pošla, bez snopa kući došla. * Ko ne može konja, on'bije samar. * Ne čudim se Heri, što pogje begu, već begu, što uze H&ru. * Baba šumom, djeca drumom. * U vodu upo, kiše se ne boji. �Broj 4. Strana 65. B I S E R Neka uči Vide, kuda dim ide. * Za nevolju i mačka svijeću izjede. * Koja koža blizu kosti, ono tijelo rugla dosti. * Kad se noge pruže, zna se, šta je čije. * Kasno drvo gotovi ugarci- kasna djeca gotovi prosjaci. * Lubina (lubanja) se mjeri, kad se očisti. Narodne umotvorine. Mustajbegovica. Glavu veže Mustajbegovica, Beg Mustajbeg drži ogledalo Pa govori svojoj vjernoj ljubi: „Lijepa ti si, moja vjerna ljubo!" Govorila Mustajbegovica: „Ne budali beže Mustajbeže, Ti ljepote ni vidio n’jesi. Da ti vidiš Šehovića Kadu I njezinu šećer l’jepu Nazu, Ne bi znao. ko te je rodio I bijelim ml’jekom zadojio." Govori joj beže Mustajbeže: „0, Bogati, moja vjerna ljubo ! Sastavi me šećer l’jepom Nazom, Dati ću ti ćurak i ćurdiju, Dati ću ti roblje i robinje I daću ti gjerdan od dukata." Reče ljuba, ujede je guja. Pripe skute, uzvrnu rukave, Ona ode u nove mutvake, Sve gospoje na večeru zovnu. I pozovnu Šehovića Kadu I njezinu šećer l’jepu Nazu. Večeraše i akšam klanjaše. Govorila Mustajbegovica : . 0 Bogati Šehovića Kado! Ustavi mi šećer l’jepu Nazu, Neka sa mnom u dvoru prenoći, Jere nema bega Mustajbega." Reče Kada, ustavi se Naza. Kad se gospe s’ sobeta rasule, Večeraše i akšam klanjaše 1 odoše u bjelu odaju, One steru mekane jatake. L’jepa Naza jaciju klanjala, A na vrata beže Mustajbeže, Uze Nazu po svilenu pasu, Pa je baci na meke jatake. Ljubi Nazu s’ večer do sabaha. Kada se je danu okrenulo, Ljuba Šalje tananu robinju, Da dovede šećer l’jepu Nazu. Govorila tanahna robinja, Govorila begu Mustajbegu : „Mustajbeže, selam ti je ljuba, Da ti šalješ šećer l’jepu Nazu, Kara će je ostarjela majka". Govori joj beže Mustajbeže: „Had’ joj kaži, mlada robinjice, Ne vraćaše mejit sa mezara, Ni od mene šećer l’jepa Naza", Povrati se mlada robinjica, Pa sve kaza Mustajbegovici. To je njojzi vrlo mučno bilo, Pa ti šalje opet robinjicu. Govorila mlada robinjica: „Mustajbeže objesi t’ se ljuba!" Govori joj beže Mustajbeže : „Hajđ’ joj kaži, mlada robinjice, Nek se vješa na krilu je ljepša!" Pribilježio: Muharem Kui'tagić, Muhamedov iz Kulen-Vakufa. �„B I S E R“ Strana 66. Broj 4. m T " ZDRAVLJE.® m iž S L ______________________ » s 50 prostoru od kakvih 16-20 nr noćiće po 8 - 1 2 čla­ nova obitelji, a tu im je i kuhinja i spavaća soba, jer Najveći uzrok propadanju i iskorjenivanju našeg zbog velike cijene ne mogu udobnijeg stana naći. naroda ušljed raznih epidemičnih bolesti, jesu bez Koliko imade još ovakovih stanova, koji su bez dvojbe veoma slabe stanbene prilike, osobito kod ni­ poda i sa trošnim krovom, pak za vrijeme kiše mo­ žih slojeva našeg naroda. Ako pogledamo kućicu, u raju se često podmetati komadi dasaka, da im voda kojoj stanuje: seljak, radnik, obrtnik i zanatlija, pa ispod golog tijela ne teće. I ovakovo bijedno stanje šta ćemo tu naći? Mračnu nisku sobicu, a možda i našeg seljaka i uopće našeg naroda iz nižih slojeva u bez krova ili poda, te je u njoj prenatrpano sa živim pogledu njegova prebivanja i stanovanja, daje povoda stvorovima, koji jedva zapremaju onaj dosugjeni im propadanju našeg naroda s dana u dan, jer ga bijeda prostor u časovima svoga odmora. s jedne strane, a s druge strane kučevlasnik sa svo­ Ne znamo, gdje bi gore i jadnije stanje našli, ilj jom velikom kirijom dovodi do ruba propasti do u selu ili gradovima! Pogledajmo kuću naših seljaka! tjelesnog, duševnog i materijalnog posvemašnog uni­ Io je niska potleušica, u koju se mora uči napola štenja. sagnut, a u njoj ćeš naći mračnu, zadimljenu sobu i stotinu 1 radionice naših zanatlija nijesu u boljem stanju, nekakvih stvari, koje ne bi smjele u sobi biti, pa ne ier su iste bez ikakva uregjaja pogledom na zdravlje bi čovjek vjerovao, da tu obitava cijela jedna obitelj od onih, koji moraju tu iz dana u dan raditi i život pro­ 10 do 20 članova, a u prostoru od 10 do 25 četvornih voditi. metara. U jednom kutu je polica, na drugom kraju I naši hanovi nijesu takogjer boljega stanja od dan sanduk, a skoro na sredini je ognjište. Dosta ovakovih radionica. U njima se dapače kupe najniži slo­ veliki dio prostora zaprema srg, na koji se vješaju jevi i to u masama, jer sirotinja nije u stanju, da boljega prljave i zakužene haljine. Prozora skoro nema nikako, zakloništa nagje, jer ga s jedne strane neimaštvo, a jer u Hercegovini su ovakove kućice većim dijelom s druge strane nepoznavanje štetnosti po zdravlje i život zidane suhozidom, te ima dosta pukotine, a kroz vječno ovakovog obitavališta ne može da odvrati, ako je što otvorena vrata dolazi prilično dosta svjetlosti. Po Bosni imućniji, te jedan i drugi mora da propada. U ovaje to malo drugojačije. Tu su „modernije'* kuće, jer kovim hanovima (prenoćištima) spava se jednostavno su većim dijelom na jedan kat, jer se moraju radi na podu bez ikakve prostirke ili pokrivke. Prostori vode podići nešto iznad površine zemlje. A tu je opet se nikako ili vrlo rijetko zrače, a same prostorije niti velika mana, da je pod sobom u donjem boju u t. zv. se čiste niti kreče. Unutra je zrak tako zagušljiv, da ,,magazi“ kod mnogih kuća smješteno blago, koje čovjeka, koji sa ulice dogje, tako zakusne, da je pri­ svojim isparivanjem daje neugodan vonj čeljadi, ko­ moran odmah na polje izaći, ako nije, kao što su ovi jima je sugjeno, da u ovakim stanovima mora da sta­ bijednici, priučio se na ovakovi vonj. Zar ovakovi nuje i živi. prostori nijesu ubitačni po ljudski život ?! Baš iz ova­ Kod hercegovačkog seljaka je takogjer njegovo kovih prostorija razilaze se klice svih epidemičnih blago blizu njega. On svoju kućicu razdijeli pleterom bolesti, te koje osobito u zadnje vrijeme nevjerojatno u dva dijela, jedan dio za štalu, a u drugom sprovodi kose i miču s površine naš onako bijedni i malobrojni sa svojom obitelji zimske duge noći u odmoru i spa­ narod. vanju — u kratko u tome i takovom stanu provodi Često i obične kafane služe za prenoćište. Po on cijeli svoj život sa mnogobrojnom svojom obitelji. cijeli se dan tu sjedi i puši u razgovoru i eglenu, a Eto, kolike nesreće prate naš seoski puk, baš u večer, kad se kafana zatvori, gosti se povaljaju gdje u pogledu njegova stanbenog stanja. I Životinje imadu su i sjedili, te u onako zagušljivom zraku traže „odugodnije nočiste, nego li ga ima naš bijedni seljak. mora“ svome tijelu. Jadan je to odmor, jer ga onaj On je u tom nadmašio i samu okorjelu zvijer, te mu zrak ne krijepi, nego mu dapače u tijelo usagjuje treba čim prije pomoći, treba mu pokazati, kako će razne .bakcile, od kojih mora jednom podleći. na jeftin način doći do udobna stana. Kod nas se do danas vrlo' malo posvećuje pažnja Pregjimo sada u kasabe i gradove, te pogledajmo na konačišta, te se prema statističkim podacima po­ gdje radnici stanuju! Šta ćemo tu naći? Jadno i bi­ kazuje veliki razmjer mrtvih slučajeva od same tuber­ jedno stanje ga je strpalo u vrlo trošnu kućicu, te u kuloze. Godine 1908. obdržavala se anketa za suzbi­ vrlo malom prostoru obitava on i njegova obitelj. U janje tuberkuloze u Sarajevu, te je pl. Hadrović iznioJ 0 stanovima. �Broj 4. „ B I Š E R“ Strana 67. da su baš krivi širenju tuberkuloze stanovi, rekavši: da dogje do zdrava i udobna stana. U ovom pogledu „U zimsko doba ima kod seljaka u jednoj sobi, koja mogla bi djelovati kotarska vijeća sa saborom zajedno, je dosta tijesna, najmanje desetero čeljadi, često ih te prema odregjenom nacrtu, naložiti našemu seljaštvu, se puta tu nakupi i 20—30, te moraju u istoj sobi da mora takovu i takovu kuću napraviti, a naći mu spavati. Sobe na selu niske su po prilici T5 m, tako, naravno i izvor, odaklen će na jeftin način doći do da se čovjek ne može ispraviti, što nije slučaj samo zajma u slučaju, ako mu je isti za taj posao potreban. kod siromašnih već i kod bogatih ljudi". Na istoj Što se tiče podizanja radničkih stanova, to bi anketi donosi dvorski savjetnik dr. Kobler u svrhu se moglo za izgradnju zauzeti veća radnička, tvornička suzbijanja tuberkuloze kao prvu tačku podizanja novih i industrijalna poduzeća, te radniku pružiti prilike: ili i poboljšavanje postojećih stanova. Vladin savjetnik da ima udoban stan uz nisku kiriju, ili mu naći na­ dr. Seidenfeld iznio je na istoj anketi podatke, što ih čine, kako će lakše doći do povoljnog zajma, da si je našao kod smrtnih slučajeva u Bosni i Hercego­ sam prema njihovu nacrtu podigne kućicu. vini u g. 1905. Prema njegovim izvidima, umrlo je u Možda bi u gornjem pogledu mogle najviše dje­ rečenoj godini 51.039 osoba, a od toga od same tu­ lovati „Sreske blagajnice", te i njima, koji najviše za­ berkuloze 7.237 ili 14"/o. Ako promotrimo smrtne slu­ štićuju radništvo, sigurno leži na srcu i to aktuelno čajeve od tuberkuloze po gradovima, nalazimo prema pitanje, te će ga, daj Bože, čas prije i privesti kraju. izvještaju dr. Seidenfelda, da u Sarajevu umire od Gradska općina sarajevska već je uzela to pi­ sušice na 1000 osoba 115, u Mostaru 10'7, u Bihaću tanje u pretres, te se je nadati, da će sve moguće 7 7, u Travniku i Tuzli po 5‘2, u Banjaluci 35. učiniti, samo da što prije to pitanje kraju privede. Još ako se bude malo više pažnje posvećivalo Jadnu sliku u pogledu stanbenog stanja u zemlji iznosi na istoj anketi savjetnik dr. Bayer, koji reče na prenoćišta i na razne hanove — a osobito na one, izmegju ostaloga: „Takovi stanovi bez svjetla, bez u kojima se noćiva, te uz stroge odredbe vrši nadzor zraka, ispod površine ceste, škodljivi su ne samo za nad istima, onda će se zaista smanjiti broj smrtnih obitelj, već i za dijete, jer čim dogje na svijet, usiše slučajeva od zaraznih bolesti, te će se u našem na­ rodu podići nova generacija života, sreće, zdravlja i klicu smrti". U kratkim crtama iznesosmo jadnu sliku stan­ zadovoljstva. Popravimo i podignimo udobne i zdrave stanove benog stanja našeg naroda. — Za narod, koji pro­ pada s dana u dan, potrebno je, da se čas prije našemu narodu, to nas i bijedno njegovo stanje u tom mjerodavni faktori zauzmu za njegovo — najdrago­ pogledu zadužuje, pak će nam se trud u novom i zdra­ cjenije mu na svijetu — zdravlje. Treba tome narodu vom pokoljenju sto na sto naplatiti! Na kome je, na pomoći, treba mu pokazati, na kakav, ali jeftin način posao za svoj narod! Hodža. LI STAK. o Iz islamskog svijeta. Jubilej „Polumjeseca". Nedavno se u Carigradu slavila godišnjica „po­ lumjeseca", turskog nacionalnog grba. Za vrijeme križarskih, kao i na španjolskom po­ luotoku sa Marokom, velikih vojna — na mnogo mjesta čitamo, kako se je „polumjesec" protiv krsta borio. Nu historičari kada su ovo pisali, živjeli su u slobodnoj pjesničkoj eri, pošto islamski polumjesec upravo ove godine navršuje svoju 400-godišnjicu. Jauz Sultan Selim I. učinio je 1512. god. polumjesec tur­ skim narodnim grbom. Prije toga turski grb bijaše jedna životinja, ondašnjim hrabrim Turcima vrlo pri- stajaća veličanstvena ptica: orao. Odlični engieski pjesnik Fletcher Phineas još god. 1633. spominje crnog orla mjesto turskog grba. Prije pojave kršćanstva, polumjesec je kroz 600 godina bio grb grada Bizant-a, te se na tadanjim mnogim novcima i medaljama može vidjeti. Kada su Osmanlije primili taj bizantijski sim­ bol, odmah su ga upotrebili kao nacionalni grb, a kasnije ga stavili i na ratne zastave. Zatim su ga po­ čeli stavljati i na minare i kube vel'kih džamija. Jenjičarska vojska najprva je pod polumjesecom ratovala, a njezin polumjesec već i danas postoji, te se kao i ostale ratne starine čuva u carigradskom ratnom mu­ zeju ,,E!bise-i-Atika“. Jenjičarski ratni bajrak ima na vrhu koplja zlatni, sitnim zvoncima, okičeni polumjesec, ispod kojega sa �Strana 68. , B I S E R“ dvije strane vise dva konjska repa, od kojih je jedan Fikret svojom pjesmom i Halid Zija svojim ruma. crne, a drugi crvene masti. U ostalom polumjesec je nom i novelom. U to vrijeme ..Scrveti Funun" izniče poput ka­ bio prije nego ga Turci poprimiše takogjer i simbol kršćana. Kada je naime Karlo Anjou-anski kod Tag- kova svijetlog ostrva, poput oaze u moru olovnog liacozzo-a pobijedio Konradin-a, u Messini je 1268. mraka, koji je pritiskivao intelektualni život osmanosnovao viteški red sa polumjesecom sa ovim geslom: linskog naroda. Kao megju zidinama starih grčkih „Donec totum impleat orbem“. Poslije je u 1448. god. hramova, tako su se tada megji četiri zida „Serveti jedan drugi Anjou, taj red preuzeo i drugo mu geslo Fununova" uredništva skupljali pošljedni borci na­ dao. Sa padom anžuanske kuće nestalo je i reda sa pretka i istine, koji bježahu od opskurnog konzerpolumjesecom, jer pošto je već bio postao i simbol vatizma Nadžijevaca i od tiranije apsolutističke vladaTuraka — kršćani su ga posve ostavili. Kada je Sultan vine „crvenog sultana". Megju tim eto borcima mi Selim III. došao na prijestolje, osnovao je takogjer vidimo i mladu pojavu Huseju Sirotovu, koji je jedne orden sa polumjesecom, koji je bio od zlata, a u sre­ noći 1895. godine s nekoliko drugova deportiran u jedan dini je imao briljant sa urezanom carskum turom daleki napušteni kraj Male Azije, gdje je sve do pro­ (monogramom). Ovaj je orden hio odregjen samo za glašenja ustava u turskoj carevini u mukama i pat­ strance i prvi je njime nagragjen bio znameniti engle­ njama živio. I baš u toj nesreći Siretova života leži ski admiral Nelson, poslije abukirske bitke. Konačno početak njegova pravog umjetničkog rada i djelovanja. je Sultan ratih Mehmed II. izmijenio donekle formu Sve njegove bolje pjesme ocvale su u tmini pro­ turskog polumjeseca. fre^eo: S. Bakamović. gnaničke ćelije, a u njima su kao u ogledalu slikokovito iznešene sve patnje i stradanja, svi boli i čuv­ stvovanja pjesnikova srca. Husejn Siret nije od prirode stvoren kao izvan­ Književnost. redan pjesnički talenat, s toga je kroz njegove živce Odbjegle noći. Nakladom knjižare Muiitar Ha'.i- t: bao prostrujati jedan otrovni samum ; on je trebao dove u Carigradn izašla je prošle godine pod gornjim doživjeti jedan jak udarac u životu, pa da mu se uz­ naslovom knjiga pjesama darovitog osmanlijskcg budi nervni sustav, da sc sa struna njegova srca iz­ lirika Husejn Sireta, koje megju pjesničkim izdanjima mame najljepši akordi, a taj udarac je kod njeg bio - jad i nevolja prognaničkog života. „Biblioteke moderne književnosti" zauzimaju vrlo od­ Nesretni dani, što ih je pjesnik proveo u h snilično mjesto. Siretove pjesme su kao neki most. neka veza M~nsuru, jednoj zabačenoj varošici Male Azije, skjp izmegju autora „Razbijenih gusala" i pjesnika „Noć­ su krvavih avantura i doživljaja. To je — kako sam nih vjetrova", jer svojom formom, tehničkom, dikci­ Siret u svojim „Uspomenama" veli — zaborav! eno, jom i slikovitošću sliče Teufik Fikretovim stihovima, i od dohvata vremena daleko zabačeno, mjestance, a svojom dušom se pričinjaju kao neki mali svijet, oko kojeg visoke gore plamte pod žegom ljetnog sunca, mali dio onog beskranojg svemira osjećaja, što nam a cijela varošica, čijim se sokačićima razvila pakiena vatra — čovjeka zagušuje svojom sparinom i smrd­ ga pred oči donose pjesme Šihabudinove. Istina Siret nije kao Fikret mogao svojim pr­ ljivim zadahom. Stanovnici onog mjestanceta su mizerni stvovim pjesmama steci umjetnički glas, niti je kao Šihabudin uspio, da svom artizmu pribavi veliku ljubav ruvi, polunagi, ogrezli u džehaletu i nemoralu : pravi i udivljenje čitaoca; ali je ipak sebi prisvojio jedno tipovi predhistorijskog doba. Da upoznamo one samotne noći, što ih je Siret od'jeljeno mjesto, koje je prilično izloženo svjema po­ proveo u Hasni-Mensuru, dosta je navesti ove stihove: gledima turske čitalačke publike. Kad koju Siretovu duševu tvorevinu pročitate, Zar ja &am zločinac prosti ? vi ne ćete osjećati udivljenja, ali ćete u dno duše I šta li zgriješih, da mi ćutjeti iskrenu ljubav prama njenu autoru, jer on Stan je sobica tijesna, osjeća i svoje osjećanje u dušu čitaoca preliva. Ta Gdje studen i tmina čami? se odlika opaža u Siretovim — kako prvim, tako i Ja kalugjerskijživot u potljednim pjesmama. Ovdje provodim sada, Djelomično pomanjkanje fantazije i nepotpunost S ove mi samoće duša artističkog shvaćanja kod njega nadomješćuje iskreno U pustu dosadu pada. čuvstvovanje, koje je bitni biljeg njegove poezije. Husejn Siret se svojim prvim radovima javlja Gušiću se u miru groba — u ono vrijeme, kad se je privodila kraju literarna Ah’ da 1’ ću tako dovjek? borba izmegju „starih" pristaša Nadžijine škole i U ovom regbi gn’jezdu „mlagjih" Ekrcmovih gjaka, kojim je na čelu stajao Sova sam, a ne čovjek__ �Broj 4. B I S E R I sve je spokojno. Nigdje Ni svjetla ni zraka nema, U mraku dubokog mira Na sanak sve se sprema. Tek jedna izdiše sv’jeća, A pram njoj jedna sjena; Pred okom čežnja mi stoji Bolesna i zamišnjena. — Dosta je ove patnje ! Drhtavo jezik joj zbori; Ona se na plamen baca, Da sama sebe zgori...“ U ovim patničkim danima uz pjesnika se uvijek nalaze dva vjerna druga, dvije „sablasti": Čerkeska oslobogjena robinja, s kojom se Siret iz ljubavi vjen­ čao i mala Hadžesta, plod te njegove i ženine mu ljubavi. On vjeruje, da je besmrtan, da će vječito živjeti u svom djetetu, pa za to pjeva : Ti zaman otvaraš žvalje, 0 smrti, ponore kleti! Ja nisam besplodna grana, Stog ne ću nikad mr’jeti. Siret je zaljubljen muž i dobar otac, koji se u svom prognaničkom životu nikad dušom ne rastavlja od svog djeteta i svoje ženice : „Sunce tone. Po obzorju mlada večer šara slike, Bacajući sjenu tuge na sve strane i vidike. Čuj, dolazi glas od zvona s mirnog polja iz daljine: Vraćaju se bjela stada ko oblaci vrh pučine. Aj, šta tako ponad staze ja pogledam svaku veče, U čeznuću kao pastir, kog u lugu noć zateče? Da 1’ me tražiš u tom času, o Hadžesto, pile moje, Dok ja plačem, dozivljući pred svoj pogled oči tvoje?." Zadnji reci ove pjesme izrazitim jezikom tu­ mače svu gorčinu Siretove čežnje : Dok ja bdijems tvojom slikom usred mira ponoćnoga, Pile moje, da 1’ ti u snn snijevaš sada oca svog?" U svjema pjesmama, što ih je pjesnik u pro­ gonstvu spjevao, oštro se opaža nervoznost osjećaja i misli. Kad se on sjeća svoje bijedne ženice, koja nikoga na svijetu ne poznaje osim njega i svog iedinčeta, kojoj je sav život bez njih stran i tugj, onda Siret zamišlja svoju skoru smrt i čini mu se kao da vidi najdražih svojih dvoje bića kao bijedne sirote bez ičije zaštite i ljubavi. Vječita briga za njih provejava sve njegove pjesme: Strana 69. ,,I moj je pogled bludio ko ptica Prirodom, što je predvečerje ovi Rumenim mirom. Gledao sam kako Obzorjem jedan čami oblak plovi; U njem’ je sunce zakopano bilo I horizontom krvne suze lilo. Viš mene tako stupalo je večer, U njedra jednog oblačka sakrivena... Ja vidjeh: jedna nepoznata ruka Taj oblak uze za svilna pramena I nositi ga naglo tada stade — Današnjeg dana, en život pade!... Draga, u tako jedno sjetno veče 0 mojoj smrti ti ćeš glase čuti, 1 gledati ćeš — daleko od mene — Plačuć, na jedan obzor, što se muti..." Ovo ćućenje bliske smrti postaje istinom, realizuje se. Ali Siret ne umire, nego njegova žena, koju je on u dubokoj tuzi i žalosti ostavio daleko za ve­ likim gorama i širokim rijekama. Nesretna ženica, na koju Siret uvijek misli u svom p.ogonstvu, ne mogaše snositi veliki bol rastanka; ona lagano vene, suši se i - umire, a mala Hadžesta ostaje siroče u prvim danima svog nevinog živeta. Tragični ovaj udarac sudbine pjesnik je spjevao u jednoj ovećoj tužaljki, koja počinje ovim krvavim stihovima: „Ah! one oči, čije suzice evo dršću U mome pogledu, sad se okreću k meni s puta, Po kojem, bježeć, mjesec skliže se tiho, lahko. I njihov zadnji pogled, na meni što je stao, Mutna je regbi zvjezda velike tuge i bola!.. Ah, one oči sada beskrajnom daljinom blude I nikad, nikad ne će osvjetlit više moći Noćcu ljubavi moje!.." Duboka tuga ove pjesme prijelazna je, ona dje­ luje na dušu čitaoca tako, da i on sam — proči­ tavši je — u ovom svem osjeća bol njena autora i nije mu se moguće oteti suzi nad ovom nesrećom pjesnikovom. Ovo su prave pjesme ljudskog srca, kakvih je malo naći u turskoj lijepoj književnosti i baš ovo iskreno osjećanje boli čini razliku izmegje Husejn Sireta i drugih novijih „mlagjih" turskih pjes­ nika, koji pjesmu smatraju samo igranjem riječi, i srokova, a ne i izljevom duševnih osjećaja pjesni­ kovih. U Siretovim pjesmama imade zamamnih orjentalnih boja i mirisa: „I nikad više ne će opojni mirisat miris, Koji se prosiplje s naših koketnih ružinih grudi U rujnoj dalekoj bašti...." �Strana 70. B I S E R U njega je mnogo takovih stihova, koji nas podsjećaju na klasičnu tursku poeziju: J a svjetlosti i plamena kao leptir žudim 1 moja se naga duša ledi, evo bez n j e -----Na usnama svojih dragih ja sam čaša rujna, U kojoj se iskri vino ljubavi i čežnje." Možda će se nekada na Siretove pjesme spu­ stiti koprena zaborava; ali ja sam uvjeren, da će svaki čitaoc, kojem slučajno dogju u ruke, u njima osjetiti kucanje jednog ljudskog srca i najiskreniji plač jedne napaćene pjesničke duše. M. Cazim Catić. „ćorav račun11. Nedavno je izišla iz štampe vrlo uspjela pozorišna šala „Čorav račun" u tri slike od gosp. Saliha Kazazovića. — Knjiga je izašla u vrlo ukusnom izdanju, u piščevoj nakladi, a štampana je u štampariji Vogler i dr. u Sarajevu. — Pisac je uzeo siže (gragju) iz našeg savremenog provincijalnog života, te je u ruhu zdravog i vrlo originalnog humora obradio tendencioznu satiru na raspojasan život muslimanske mlagje generacije kao i na prilike, koje takovom ži­ votu kod nas nesmetano pogoduju. Ovo je satira svoje vrste u dramskom obliku i u našoj oskudnoj dramskoj književnosti zaista jedna dragocjenost, koja se i sa literarne i sa dramskoscenerijske strane najtoplije može oreporučiti svakom prijatelju naše književnosti. — Zbog malog broja lica kao i zbog tehničke jednostavnosti i ljepote ovoga pozorišnog komada, preporuća se najtoplije ovo divio u svrhu prikazivanja svima našim društvima i kiraethanama u Bosni i Hercegovini. Knjiga iznaša četiri štampana arka u osmini, a cijena joj je 1 K, te se može dobiti kod „Prve mu­ slimanske nakladne knjižare u Mostaru" kao i kod Muslimanskog naprednog i dobrotvornog društva „Medenijjet-a“ u Travniku, koje društvo ima glavnu ra­ sprodaju. „Muallim11. Primili smo 9. i 10. broj lista, što izlazi već drugu godinu pod gornjim imenom u Sarajevu, pod uredništvom vrijednog prosvjetnog radenika g. Muhamed-Sejid ef. Seraarevića a izdaje ga Muslim. muallimsko i imamsko udruženje za Bosnu i Herce­ govinu. Spomenuti list izlazi jedan put mjesečno i štampa se arebicom, a donosi pored ostalih stvari i lijepih članaka o uzgoju naše mladeži. Zadnji brojevi toga lijepo ureguvanog lista imaju slijedeći sadržaj: Povijest mushafa. Odlomak iz povijesti din Islama. Prostitucija i njezine pošljedice. Pjesma iseljenika. Zorna nastava. Društveni glasnik: Ovogodišnja društvena skupština. Konstituisanje odbora. Naš list. Darovi društvu. Bi­ lješke: „Udruženje bos.-herc. ilmijje". „Siroti mustekim". — „Sebilurresad". Mi ovaj list braći muslimanima najtoplije preporučujemo. Jusi1.' i Ismail. Pod ovim naslovom izašla je ovih dana iz štampe u nakladi „Prve muslimanske nakladne knjižare' mala knjižica u kojoj su štampane dvjje islamske pjesme: Hikjaja o Jusuf peigamberu i Hikjaja o Ismail pejgamberu Kako se ugodno čita kod našeg islamskog na­ roda ova knjižica i kako je obljubljena, najbolje svje­ doči ta činjenica, što su dosad štampana dva izdanja na jagmu raspaćana, radi ćega se je treće izdanje mo­ ralo prirediti. Cijena je ovoj knjižici vrlo niska samo 20 helera, te je može i najveći siromah nabaviti, a može se do­ biti u svima knjižarama. Mi ovu knjižicu sa naše strane najtoplije pre­ poručujemo našim čitateljima. Kulturne bilješke. U d ru žen je b o sa n sk o -h e r e e g o ■ v a č k e ,,Ilm ije<fcPrPikom zasijedanja prosvjetne ankete u Sarajevu, kojoj je takogjer prisustvovalo noj koliko najuglednijih naših alima, izbilo je megju istima na površinu pitanje o osnivanju jedne organizacije, kojoj bi bila zadaća, da okupi u jedno kolo svu ilmijju Bosne i Hercegovi: e, te da tako ujedinjena radi na čuvanju kako svojih staleških tako i svih islamskih intere a, a osobito da pazi na Što bolje učvršćenj i vršenje svetih islamskih načela megju naše n veoma zapuštenom narodu. Ova ideja naišla je na veliko odobravan e kod svib prisutnih alima, te se u tu svrt u odmah izabrao privremeni odbor, komu je po­ vjerena zadaća, da sastavi i izradi pravila, le da nakon toga ista predloži skupštini na odo­ brenje. Privremeni je odbor dotična pravila izradio i po skupštini ista kao primljena uz male pre­ inake vladi na odobrenje predložio, koja ih je u aprilu o. g. i odobrila. Na 28. o. mj. sazvao je privremeni odbor glavnu skupštinu u svrhu izbora glavnog od­ bora, na kojoj je sa svib strana Herceg-Bosne prisustvovalo mnogo naše najuglednije ilmijje, te su na istoj izabrana u odbor slijedeća gospoda: Za predsjednika: Hadži Mehmed Džemaluddin ef. čaušević; za podpredsjednika: Šalim ef. Muftićj �Broj 4. .BISER" 7.a tajnika: Muhamed Seid ef. Serdarević; za blagajnika: faib ef. Saračević, za knjižnjićara: Tufo Muhamed ef.; za revizore: Sakib ef. Korkut i Ibrahim ef. Saric. Bez funkcija: Ahmed tf. Burek, Mehmed ef. Polić i Salih ef. Svrzo. Provincijalni članovi za okružje sarajevsko: Numanagic H. Husni ef.. Muftić Abdul-Hamid ef.; za okružje travničko: Babahmetović Hadži Ali ef., Kurt M. Sevket e f.; za okružje mostarsko: Alajbegovič H. Salih ef., Kurt H. Muhamed e f.; za okružje banjalučko : Maglajlic H. H. Ibrahim ef., Fejzagič H. Ilafiz Bekir e f.; za okružje bi­ h a ć k o : Jahić H. H. Jusuf ef., Redžić H. H. Ibrahim e f .; za okružje tuzlansko: H. Ergić H. Salih ef., Mehmedagić Arif Hikmet ef. — Na istoj skupštini primljena je jednoglasno rezo­ lucija, koju su predložili brčanski alimi, a ko­ jom se traži, da se svim mogućim i zakonitim sredstvima najenergičnije poradi na tom, da naš najugledniji, najradiniji i najzaslužniji alim veleučeni g. Hadži Mehmed Džemaluddin ef. Caušević bude izabran za našeg vrhovnog vjerskog poglavicu — za reisu 1-ulemu Mi sa najvećim veseljem i zadovoljstvom istićemo i pozdravljamo gornju rezoluciju, čvrsto uvjereni, da će ista kod svih muslimana Bosne i Hercegovine naići na najveće zadovoljstvo i jednodušno odobravanje, jer je g. Oaušević je­ dini u stanju, da svojom velikom spremom i svojom marljivošću, što nam već dosadanji nje­ gov rad svjedoči — odgovara svim zahtjevima, koje to veliko zvanje i iziskuje. Sto se pak tiče samog udnženja, koje je djelo g. Oauševića, mislimo, da ne će biti niti jednog muslimana, kojeg ne bi ova nužna i korisna organizacija obradovala i u svoje kolo privukla, a naročito naše muallime, vjerouči­ telje i u opće cijelu ilmijju Bosne i Hercego­ vine, jer smo čvrsto uvjereni, da će spomenuto udruženie na čelu sa svojim vrijednim odbor­ nicima živo poraditi u smislu svetih načela uzvišenog Islama na svim linijama na moralnom i prosvjetnom podizanju našeg veoma zapu­ štenog naroda. V Strana 71. vila tog udruženja s namjerom, da naš narod upozna što bolje svrhu i cilj tog udruženja, a tim više, što su pravila štampana arebicom, koja još nije svima dobro poznata. Muslimanska centralna banka. U prošlom mjesecu otvoren je ovaj naš veliki novčani zavod sa 3 milijuna kruna početnog kapitala, te je već otpočeo sve ban­ kovne poslove. Ova naša kulturna intitucija kao i njeno ostva­ renje u velike nas veseli, jer time je našem narodu pružena prilika, da u slučaju materijalne nužde ne nasjeda raznim lihvarima i kod raznih novčanih za­ voda, koji ne samo, da mu uz veliki kamatnjak preko gruntovnice daju novac, nego ga dapače uz to još na svemoguće načine izrabljuju tako, da čim koji padne u ove zamke, više se ne kutarisava bez posvemašnje propasti. S toga svaki musliman treba u prvom redu, koji je imučan, da kupi dionica u ove naše zajedničke banke, a onaj, komu novaca treba, da se jedino na našu centralnu banku obraća, jer će time ne samo lakše i s manje troška doći do novaca, nego će ujedno i to naše veliko poduzeće tim korakom potpomoći. Ovo u kratko donesosmo, te ćemo se u idućem broju malo opširnije osvrnuti na naše stanje u ovom pogledu, a osobito pogledom na upropašćivanje našeg težaka od strane raznih lihvara i drugih manjih nov­ čanih zavoda. Islamski gjački konvikt. Pod ovim imenom ot­ voren je ove godine muslimanski gjački konvikt I Sarajevu, zauzimanjem vrijednog gjačkog prija­ telja g. Hakije ef. Hadžića, u koji je primljen lijep broj naše siromašne mladeži, koja je ostala na putu bez ikakvih sredstava za daljnje školovanje. Ovo je djelo svake hvale vriledno, te se osjećamo dužnim, da se najljepše zahvalimo, kako gosp. Hadžiću, tako i svima podupirateljima toga korisnog djela, na zauzi­ manju i očinskom staranju za napredak i budućnost naše uzdanice — školske mladeži. Početak školske godine. I ove se je godine kao i lanjske upisao i pošao veliki broj naše musliman­ ske mladeži u sve srednje zavode, a naročito u gimna­ zije i trgovačke škole. Ova nas pojava mora veseliti, jer time i naš elemenat posvjedočava, da zna cijeniti va­ žnost i korist naobrazbe, koja je najglavniji uvjet kod svih naroda za svako napredovanje. Nu pri tom mo­ ramo napomenuti, da nije dosta samo da se veliki broj naše mladeži u srednje škole upiše, nego da je mnogo važnije, kako će uspijevati ta mladež u nauci i kakove će uspjehe polučiti. Da iskreni budemo do­ sadanji uspjesi nijesu nas zadovoljavali, a naročito ne moralno-odgojna strana, koja je glavni uvjet za Pozdravljajući osnutak ove humane, ko- svaki rad. Uzrok, da jc naša mladež u moralno-odristonosne i neophodno nužne organizacije po gojnom pogleciu, a osobito ona sa strane, slabo, bolje spas Ehli-Islama ovih zemalja, donosimo pra­ reći nikako dosada uspijevala, leži u tom, što je bila �,,B I S E R“ Strana 72. prepušćena sama sebi, kako bez ikakva nadzora od strane svojih roditelja, tako i od samih konvitskih uprava kao i vjeroučitelja, koji su dužni za čitavoga vremena brižljivo i valjano nadzirati i voditi o njoj računa. Pored roditelja, konviktskih uprava i vjerouči­ telja držimo, da je moralna dužnost i nastavnika musli­ mana, da bdiju i nadziru našu školsku mladež. Vodite više brige odgojitelji mladeži o povjerenoj vam uzdanici. Narodna dobrotvorka. Na 19. ov. umrla je u Sa­ rajevu dobrotvorka Sejda hanuma Bičakćić nakon teške bolesti. Ona je još za svoga života zajedno sa svojun mužem, H. Mujagom Bičakčićom uvakufila svoju kuću u Haiilbašića ulici, u kojoj je stanovala do svoje smrti. Iz toga će vakufa naša siromašna djeca, koja pohagjaju škole dobivati pomoć. Svrha njezinog vakufa je isto što i „Gajretova", pa se može s pravom reći, da je ona prva narodna dobrotvorka u današnjem vremenu, kada nam znanja i školovanih mladića treba. Osim toga je rahmetH Sejda hanuma još odre­ dila trećinu svoga imetka, da se podijeli sirotinji iza njezine smrti. Rehmetullahi alejha rahmeten vasiah! P r a v i l a Udruženje bosansko-hercegovačke elmiije (Bosno ve herceg džemijjeti ilmijjesi) I. Ime i sjedište društva. § 1islamska ulema u Bosni i Hercegoviui osniva društvo pod imenom „Bosne ve herceg, džemijet il­ mijjesi" (udruženje bosansko-hercegovačke ilmijje) sa sjedištem u Sarajevu. II. Svrha i zadatak društva. § 2. Društvo ima taj zadatak, da udruži i ujedini svu ilmijju u 3osni i Hercegovini u jednu cjelinu, pa da udruženom snagom radi na širenju dobre i zdrave prosvjete; naročito vjerske na učvršćivanju islamskih vjerskih osjećaja; na poticanju islam?kog elementa na vršenje vjerskih dužnosti; na suzbijanju protu islam­ skih ideja i običaja; na iskorjenjivanju on h zlih i štet­ nih navika, koje su se tečajem vremena uvukle u islamsku zajednicu; dalje raditi na tom, da se musli­ manskom podmlatku daje valjan i jedinstven odgoj; štiti staleške interese i ugled ilmijje i nastojati, da se ona podigne i održi na onoj visini, kuja joj pripada. Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bakir Kalajdžlć. Osim toga društvo ima raditi na potpomaganju siročadi, udovica i onih svojih redovitih članova, koji su siromašni i koji nemaju mirovine kao i na pru­ žanju potpora samim takovim članovima u izvanred­ nim nezgodama; naročito pak treba nastojati,1za tim, da se položaj i materijalno stanje muallima, vjerouči­ telja, imama i muderrisa poboljša. Društvo kao društvo ne smije pripadati nikakvoj političkoj stranci, ali mu je ipak dužnost, da podupire one misli i poduzeća, koja su korisna po ehli Isiam u Bosni i Hercegovini, pa potjecala ona odakle bilo. (Nastaviće se). Iz uredništva. Naš list ni je mogao sve do danas izaći k razloga, što je ovdašnja štampa­ rija, koja je jedina u Mostaru, prenatrpana poslom. Da bi pak list „Biser“ u redu izlazio, od­ lučili smo, da u mjesto dva puta — jednom mjesečno izlazi i to na 24 u mjesto 16 stranica, ier se time omogućuje ne samo redovito izlal' 'n lista, nego nam se ujedno pruža prilika, da ^ećo^ mjeri donosimo pojedino gradivo od naših vrijednih suradnika. Za o molimo sve gg. pretplatnike, naše su dnike kao i čitatelje r Biseraa, da ovo do znanja uziru, te da s nama zajedno svim si­ lan* porade ha tom, kako bi se „Biser“ što više podigao na onu visinu, koja ga zapada i kako bi kao naš jedini muslimanski književni 3st uhvatio čvrsta korijena u našem narodu, da ga što više prosvjetno i kulturno podigne. U savezu s ovim naglašujemo ponovno, da će ,,Biserw i nadalje redovito izlaziti, te time otpa­ daju sve glasine, koje govore o prestanku nje­ gova izlaženja. Mi smo se na to odlučili i pri tome od­ lučni ostajemo, pa se s toga nadamo, da će nas naši prijatelji, pretplatnici i suradnici kako moralno tako isto materijalno potpomoći u na­ šem pothvatu. Na znanje. U drugom i trećem broju nepažnjom su krivo pomećani brojevi stranica, te u ovom broju ispravljamo onako, kao da su stranice drugog i trećeg broja dobre. S toga neka svaki g. pretplatnik „Bisera" 2. i 3. broja ispravi brojeve stranica tako, da su mjesto: „1, 2, 3 i t. d.“ stavi tintom „17, 18, 19 i t. d.“. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8ab520afeb0d0fe97bb91b5cf9931f9e.pdf 693ec00c794b13821a34f8bfdac213fa PDF Text Text BROJ 5. DISER“ izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = = Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje fmuall me), i muslimansko ženskinje K 3'—, a za ostale K 6-— godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. = BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. Ru ko pi si se ne vraćaju. = = Neplaćena se pisma ne primaju. -- GODINA I. Za oglase placa se prvi put za cijelu str mu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnae stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Z ilk id e 1 3 3 0 . V lasnik, izd a v a telj i nak ladnik : M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. M. Ćazim Ćatić: Misticizam i utjecaj Perzijanaca na tursko pjesništvo. Ko je pratio kulturnu povjest Osmaniija, tome je poznato, da su Pcrzijanci imali velikog intelekt ■ alnog utjecaja na život i razvoj turskog naroda. Taj se utjecaj opaža u svjema elementima osmanlijske civilizacije, u svjema granama njihove umjetnosti (ar­ hitekturi, glazbi i pjesmi), pa dapače i u svjema stup­ njevima socijalne im evolucije, a prešao je megju n h preko seldžučkih Turaka, koji su ga primili od turicomanskih plemena, kad su se iz Irana preselila u Malu Aziju. No kako se vidi, po samom naslovu ovog članka, mi ovdje ne ćemo govoriti o tom općenitom utjecaju, nego ćemo u kratkim potezima pokazati čitaocima intelektualni upliv Perzijanaca na samu osmanlijsku li­ jepu književnost, poglavito pjesništvo, te mirticizam kao glavni izvor toga upliva. Već u prvim danima postanka osmanlijske lite­ rarne umjetnosti vidimo, da su osmanlijski pjesnici u svojim duševnim produktima ostentativno imitirali svoje perzijske drugove. Kasnije je ta „manija imitiranja“ — kako to zgodno K’jbprili zađe veli — za­ uzela tolike dimenzije, da su osmanlijski pjesnici sve trope, slike i figure, pa i smisao cijelih verzova i ki­ tica ad verbum prenosili u svoja djela, te je s toga i sami njihov jezik sličio napolici perzijskih i turskih riječi. I ako je slavni pjesnik Bakija (živio u prvoj poslovici XVI. stoljeća) svojom umjetničkom rukom uspio osmanlijski artistički jezik tako izbrusiti, dotje­ rati i takovu mu eleganciju podati, da su se u njemu svaka misao i čuvstvo mogli izraziti bez imalo prozaičnosti, a dosta blizu narodnom shvaćanju, ipak se taj utjecaj , Perzijanaca time nije mogao istisnuti iz osmanlijske lijepe literature. O k t o b a r 1912. Oregjtije: Redakcioni odbor. 1 najveći turski pjesnik, a Bakijin savremenik’ Fuzulija prikazuje nam se u svojoj pjesničkoj pripo­ vijesti „Lejla i Medžnun“ kao potpuna perzijska indi­ vidualnost svojim religijskim nazorima (bio je Šiit) te oblikovanjem i načinom izražavanja svojih ideja, rna da je to njegovo djelo nastalo pod uplivom arapske književnosti, iz koje mu je i sujet uzet. U otio su vrijeme mnogi turski pjesnici, kao sultan Selim I. pjevali cijele „divane" na perzijskom jeziku. I autor poznate „Tedarruname" (Knjiga o skru­ šenoj odanosti), Sinan paša, ispričavajući se, što je to svoje djelo napisao na turskom jeziku, ne bi li bilo piistupačno i široj publici, veli, da ono po svom sa­ držaju i svojim idejama pripada perzijskoj književnosti, i ako oblikom i vanjštinom pripada osmanlijskom na­ rodu. Te nam Sinan pašine riječi dokazuju, kako su slabo u njegovo vrijeme (XVI. stoljeće) susretane i primane knjige, pisane turskim jezikom. Toj velikoj ljubavi prama jeziku potomaka Zoroastrovih i njihovu duhovnom utjecaju na osmanlijske pjesnike najglavniji je uzrok perzijski misticizam, s toga ćemo se ovdje malko više pozabaviti s niim, kao s vrlo važnim faktorom ne samo u književnosti, nego i u socijalno kulturnom životu Osmanliia. Misticizam je grčka riječ, a znači: tajarstvenost; tajna, čudnovata vjera; vjerovanje, da ljudi mogu s Bogom općiti; zatim: duševna bolest, kad se neko prepušta nepravilnoj igri mašte, koja ga mami u nad­ naravni svijet. Inače misticizam (Urni tesavuf) znači: jednom govoru (riječi ili rečenici) dati dva smisla: vanjski i unutarnji (manai zahili, manai batini); ili — da se jasnije izrazimo — smisao u pravom filološkom zna­ čenju, kako ga riječ ili rečenica donosi, i smisao u metaforičkom značenju, kako ga mistik — pjesnik u sebi zamišlja. Pjesnik na primjer pjeva o ljepoti dragina lica, o vinu, svijetlu i ljubavi, ali mu nije prava svrha hvaliti te stvari; njemu je glavna namjera sla- �,B I S E R“ Strana 74. viti velikog Stvoritelja pomoću tih objekata i tako se zanositi u mističnu ljubav prama Bogu kao apsolut­ nom osnovu, koji sve obuhvaća. Sve, što je u životu lijepo i uzvišeno, mistični pjesnici smatraju vidljivom vezom izmegju Boga i čovjeka, koji ga je spoznao, dakle „Arif billah* postao. Oni šta više ni na tom ne ostaju, nego zaljubljeni u intuiciju, traže odraz Božijeg lica u svjema lijepim stvarima i pojavama vanjskog svijeta. Dakle njima nije svrha — kako rekosmo — u svojim duševnim izlivima hvaliti objekte pojavnog svijeta, kao pošljedice i učinke, nego slaviti Boga kao prouzrok tih objekata, koji su samo oblici božanskih atributa. Zato mistici daju svakoj riječi neki posebni tajni smisao, a svakoj rečenici posebnu interpretaciju. Tako oni i svoja djela smatraju učincima božanstva. Lijep primjer tome, daju nam ovi stihovi turskog pje­ snika Ališira Nevaije: G’jul juzunde bulbul Senun eszariina natik, Šem’i vadide pervane Seniin husniina šejda! Na ružinu 1‘cu slavuj Čita vječne tvoje tajne, Pokraj sv’jeće leptir ludi, Ljepote ti čeznuć sjajne. Šejh Širazija (živio u četrnaestom stoljeću) pre­ veo je s perzijskog na turski jezik knjigu „Razijin cvijetnjak“, koja govori o misticizmu, a u njoj je razgovjetno protumačeno, šta koja riječ ili rečenica kod istočnih mistika znači u svom unutarnjem, tajnom smislu. Po njegovoj interpretaciji n. pr. vino označuje Božije tajne, svjetiljka Božije svijetlo t. j. ljubav i t. d Misticizam nije ljudski um zaustavio samo na materiji i pojavama konkretnog svijeta; on ga izvodi izvan granica njegovih, pa svaki obični pojam komen­ tari i razjašnjuje jednim uzvišenijim pojmom. Misticizam potiče čovjeka, da se sav posveti razmišljanju o Božijem bivstvu, o transcedentalnim stvarima, o'duhovnim stanjima čovjeka kao o „ekstazi" (hajret) i „nestanku u Bogu" (Fena fillah), a to ra­ zmišljanje dovodi rdo istine i intelektualne mistične ljubavi prama Vječitom prouzroku svega bitka. Prve začetke mistične filozofije susrećemo u Indiji, a to nam dokazuje ova priča iz svetih brah­ manskih knjiga Veda: — „Jedna žena, imenom Metredži upita nekom prilikom svog muža: — Šta bih ja morala činiti, da spoznam Boga? Da li mi ti možeš o tom što kazati ? Muž joj ua to odgovori: — 0 najdraža drugarice moga života! 0 kakvoj me lijepoj stvari pitaš!.. Dobro slušaj, što ću ti reći. Žena svog muža ne ljubi zato, što joj je on muž, nego Broj 5.' zato, što u njemu vidi Božiju moć. I mi svoje supruge ljubimo, ali zato, što ta naša ljubav preko njiha pre­ lazi na Božije biće. To je, draga ženice, stvar, o kojoj moramo kroz vas život razmišljati, ako hoćemo da dogjemo do spoznaje Tvorca. Kad njega upoznamo, onda nam cio svijet poznat postaje". Zamislimo li se pomno u ovu priču, ne će nam ni malo teško biti naći osnov spoznajne teorije misti­ cizma. Muž izravno ne ljubi ženu t. j. „učinak", nego Boga t. j. „uzrok"; on u ženinu biću vidi Božanstvo i slavi ga. Kad dubokim razmišljanjem dogje do spo­ znaje Boga, onda on upoznaje i prirodu sa svjema njenim tajnima; dakle on primitivni pojam (pojavni svijet i njegove stvari) razjašnjuje uzvišenijim pojmom, Bogom, pa čim do njegove spoznaje dopre, odmah mu obične stvari i pojave same od sebe otkrivaju svoja bića. Takova pak teorija spoznaja nije ništa drugo, nego misticizam. U grčkoj kulturnoj povjesti takogjer nailazimo na mističnu filozofiju. Mi ćemo ovdje, počevši Aristo­ telovom osnovnom teorijom: „Život je — kretanje", navesti neke misli toga velikog filozofa, koje mogu osnov misticizmu poslužiti, bez da se upuštamo u .pitivanje njegovih bezbrojnih ideja, koje se pre­ tvaraju u logičku potrebu, da se u svakoj stvari i pojavi /anjskog svijeta traži bolja i ljepša stvar. Po Aristotelu je život — kretanje, a pravi uzrok tug kretanja je udobnost, za kojom težimo kao svr­ hom Potpuni pojam razjašnjuje manjkavi, a savršena stvar nesavršenu... Kako se iz tih premisa vidi, Aristotel u svojoj filozofiji pretpostavlja nesavršenoj stvari savršenu stvar; čovjek se — po njegovoj nauci — ne smije zadrža­ vati na nepotpunim i manjkavim pojavama i objektima, nego — da ih uzmogne upoznati — mora steći naj­ prvo spoznaju o savršenim i potpunim stvarima. Koliko se ljudska misao više približi ovoj tačci spoznaje savršene stvari, toliko će ona upoznati bit­ nost i tajne života, a ta spoznaja čovjeka odvaja od njegove svagdanje okoline i uzvisuje ga nad ostale obične smrtnike, koji do nje nijesu doprli. Krajnja svrha misticizma je — kako rekosmo — stvarima i pojavama vanjskog svijeta dati neki viši, unutrašnji smisao. Aristotel veli, da svaka naša kretnja nastaje kao pošljedica jednog uzroka, pa i sama onda postaje uzrokom. Polazeći tako s uzroka na uzrok, koji se protežu u bezbrojnost, čovjek je prisiljen najzad ustaviti se na jednom pošljednom uzroku, jer uzroci se ne mogu u beskrajni lanac protezati. Tako nas Aristotel dovodi do prouzroka, a to je — Bog. Koliko se ljudski um približi tom prouzroku, koliko ga upozna, toliko će i živ-t apoznati, jer „nepotpuno", „manjkavo" i ,,Pr0" lažno samo se može razjasniti i upoznati „potpunim*, „savršenim" i „vječitim". �Broj 5. ,B i S E R' Istočni mistici su prihvatili te osnove doktrine Aristotelove spoznajne teorije, pa su — baveći se duševnim i nadnaravnim pojavama i stanjima, kao što su „jedinstvo substancije" i „nestanak u Bogu" — probudili u srcima ljubav za spoznajom Tvorca i u svakom objektu pojavnog svijeta našli su po jedan smisao za hvaljenje njegova neizmjernog bića. Na taj su način u svojim djelima htjeli dati izražaja svojim spoznajnim idejama, svom duhovnom slavljenju Boga i mističnoj intelektualnoj ljubavi prama njemu. Ne može se ipak zanijekati, da izmegju prvih mistika i kasnijih postoji velika razlika ne samo u pogledu nabožnosti i odanosti k Bogu, nego i u filo­ zofskim principima i nazorima. Mistici, koji su živjeli u prvim stoljećima Islama, veliku su važnost polagali na posvemašnju nabožnost i slijepu odanost načelima objave; oni tada još ne bijahu zašli u panteističko mišljenje o Bogu i svijetu. Kasniji pak istočni mistici velikom voljom i jasnoćom opravdavahu panteističku teoriju o „jedinstu egzistencije", koju je prvi megju njiha prenio Perzijanac rodom, Bajezid Bistamija. Misticizam su u turskoj književnosti raširili naj­ više derviški redovi (tarik). Svi osmanlijski pjesnici bijahu isključivo ulema i obrazovani šejhovi, koji te­ meljito poznavahu arapsku i perzijsku literaturu. Za njiha je bila prirodna potreba, da svoje duševne pro­ dukte kite mističnim idejama, te da tako postignu uspjeh u oponašanju perzijskih književnih djela, k-)ja su im kao model služila. Derviški redovi, osnovani na misticizmu, koji mašti daje neizmjeran polet, a čuvstvovanju pruža mnogo vrela naslade, usporedno su s poezijom podgajali i prirodnu potrebu ljudske duše prama muzici i uopće estetici. Dok je ortodoksna ulema nastojala, da tu potrebu uništi i iskorijeni, jer se je protivila jasnom slovu objave, odnosno pejgamberove tradicije, dotle su se derviški redovi tru­ dili, da je prošire, pa im je tako pošlo za rukom odgojiti mnoge duhove, koji su veliku ljubav gojili prama pjesmi, muzici i umjetnosti. S toga se ne treba ni malo čuditi, što su skoro svi osmanlijski pjesnici izišli iz redova derviša i da su općenito stajali pod uplivom misticizma. Ti se redovi nijesu nužno mogli oduprijeti uplivu socijalno-kulturnog ambienta, u kojem su na­ stali i zato općenito nose biljeg svoje mjesne okoline. Na primjer kod derviških redova, koji su se pojavili u arapskim zemljama, pa prešli megju Osmanlije (a i nama u Bosnu), kao što su Kadirije, opaža se velika nabožnost i odanost Tvorcu, koja se manifestuje u javnim molitvama uz bučne popijevke i arapske igre, dočim kod onih redova, što su nastali u veselom i živahnom perzijskom narodu, vidimo neizmjernu oda­ nost ljubavi i umjetnosti, pjesništvu i fantastičnom sanjarenju. Taki je mevlevijski red, koji se svakako odlikuje izmegju ostalih redova, jer iz njegova su krila baš izišli najveći osmanlijski pjesnici i muzikalci. Strana 75. Ma da se je taj red pojavio u Maloj Aziji, dakle megju Turcima, ipak on nosi sve biljege perzijanštine; jer mu je sami osnov u Perziji nastao. Uvažimo li tu činjenicu, lako će nam biti shvatiti, kakve je duboke tragove na osmanlijskom socijalno-kulturnom životu ostavio perzijski duh. Grad Konja, koji bijaše od davnina kulturni centar zapadnih Turaka, bila je za vladavine Seldžukovića najveće žarište islamskog misticizma u Maloj Aziji, a u njoj je i mevlevijski red pod uplivom Perzijanaca, osobito Šemsa Tibrizije, osnovao veliki filozof-pjesnik Mevlana Dželaludin Rumija, rodom Turčin, ali dušom i odgojem potpuna perzijska indi­ vidualnost. Njegovo neumrlo djelo „Mesnevija" više je stoljeća osmanlijskom lijepom knjigom vladalo i držalo na životu utjecaj Perzijanaca na Osmanlije Naravno, da taj utjecaj Iranaca i njihova misti­ cizma nije mogao vječito trajati; on se je pomalo počeo gubiti već u doba Nef’ije (17. stoljeće), naročito u vrijeme elegantnog i raskalašenog carigradskog pjesnika Nedima, kadno se počela živo osjećati po­ treba turske društvene reformacije i što bližeg odnošaja C manlija sa zapadom. Tada se je misticizam u pjesništvu počeo vrlo ružno shvaćati i tumačiti: mistična se ljubav stala pretvarati u erotičke izlive, a vino, koje bijaše simbol Božijih tajni, opjevalo se i slavilo kao izvor tjelesne ugode i naslade bekrijske. To nije nikakovo čudo, jer je to iziskivala potreba vremena, u kojem je u Carigradu vladao duh raskoša i raskalašenosti starog Bizanta. Na sijelima i izletima u carigradske okolice, gdje se je uz pehar „rumenike" veselilo i pjevalo, naravno je, da nijesu bile primane pjesme pravih mistika, koji su se trudili, da svojim duševnim tvore­ vinama u povučenosti i rezignaciji protumače narav stvari i razotkriju koprenu spoznaje sa lica apsolutnog bića. Za vrijeme dakle Nedimovo u carigradskom životu je više vladao utjeqaj Bizanta nego Perzije. Stara turska lijepa knjiga poglavito pjesništvo poslije Nedima krenulo je kolotečinom dekadence i izopačenosti; tek je nešto malo života pokazala u doba Sabita i Kodže Ragippaše, kad je bila popri­ mila više filozofsko obilježje i karakter didaktične knjige. Pjesništvo je od tada sve do šejha Galiba, geni­ jalnog autora „Ljepote i ljubavi" (Husn ve ašk), ostalo na smrtnoj postelji. Ovaj veliki mistični filozof i pjesnik nosio je u najdubljim zakucima svoje duše intelektualni (upliv Perzijanaca, poglavito svog velikog pira Mevlana Dželaludina Rumije. Galib i preporod, što ga je on na turskom parnasu proizveo, mogli su nastati samo pod duhovnim blagoslovenim suncem „Mesnevijine" poezije i misticizma. �Strana 76. .BISER* Perzijski utjecaj intelektualni, koji je bio za­ prekom, da turska književnost — crpeći iz naroda i prirode gradivo — postigne velik i zdrav organizam i koji je turskoj pjesmi dao upravo konvencionalan karakter, svoju je misiju završio sa Šejhom Galibom i u njegovu peru izlio pošljedni dah renovacije i preporoda osmanlijske umjetnosti. I sam veliki autor „Ljepote i ljubavi" veli: Fejz irdi Dženabi mevleviden, Aldiim nidže dersi mesneviden; * Blagoslov je stigo k meni od velikog Mevlevije — 1 postigoh mnogo štošta, čitajuć mu mesnevije. i pokazuje, koliko je blaga, koliko nadahnuća crpio iz perzijske lijepe knjige. Poslije Galiba, koji je umro 27. dan ramazana 1212. po hidžretu, turska je literarna umjetnost — izložena valovima napretka i svjetlosti, što se je sve više sa zapada širila prama orjentu — prošla kroz vrlo kritičnu fazu prelaza i perzijski je intelektualni utjecaj sve više jenjao, dok napokon nije za doba Šinasije, Zija paše i Namik Kemala posve iščezao, ostavivši svoje mjesto uplivu zapada, poglavito Francuza. Namik Kemal u nekim svojim literarnim dizer tacijama i essayima, a Zija paša u svojoj poznatoj „Pjesmi i prozi“, kojoj imaju mnogo zahvaliti pristaše turske narodne književnosti za književni preporod; pokazali su šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća do tada nevigjenu energiju i besprimjernu odvažnost, raspravljajući o štetnim pošljedicama mi­ sticizma i perzijskog utjecaja na osmanlijsku literaturu, I zbilja, nužna pošljedica toga izopačenog utje­ caja i misticizma bijaše ne samo književna dekadenca nego i kulturno-socijalno rasulo Osmanlija.Jer begtašijski derviški red, koji se još pri osnutku osmanlijskog carstva raširio megju Osmanlije i vršio velik upliv i na same državne poslove, poprimivši značaj jenjičarske temeljne vjerske dogme, bio je jedan od glavnih faktora turskog nazadovanja, dok mu napokon sultan Mahmut II. nije smrtni udarac zadao uregjenjem reformacije u vojski. To isto vrijedi i za mevlevijski red, čiji su se principi vrlo krivo shvaćali i zlo primjenjivali u životu, jer zloporaba misticizma, koji se — kako smo vidjeli — osniva na intelektualnoj ljubavi i jedinstvu bića i koji u književnosti svojom svrhom smatra ljepotu ideja, vazda rezultira tjelesnu pohotu, uživanje, raskoš, moralnu indeferentnost i ku­ kavičko predanje sudbini, a to se baš vidi kod Osmanlija kao i kod Perzijanaca. Da su ti daroviti narodi gledali svoju umnu aktivnost i energiju posvetiti poboljšanju ćudoregja i kultuviranju duše, mjesto što su se gušili u kojekakovim predrasudama, zloupotrebljujući načelo misti- Broj 5. čizma o „ništetnosti ovog svijeta" i o „nestanku u Bogu", danas bi pokazivali mnogo više života i soci­ jalnog blagostanja. Uočivši, da bi osmanlijski narod sa svjema činbenicama svog bića propao, ako bi i dalje ustrajao na putu moralnog nazadovanja, koji je kao pošljedica zloporabe misticizma — uz fanatizam zadnjeg stoljeća vladao u njihovu društvu, mlagja je generacija pod vodstvom Šinasije, Zija paše i Kemala otresla se misticizma i počela u osmanlijsku lijepu književnost unositi realne i korisne motive i elemente, koji su kadri oplemeniti njihov narod. Ipak kraj svih svojih zlih pošljedica, misticizam i utjecaj perzijski u turskoj je književnosti stvorio mnogo umjetnih djela, kojim bi se mogli ponositi i daleko kulturniji narodi, nego su Osmanlije; s toga on potpunim pravom zaslužuje, da mu se dadne posebno odjeljenje u kulturnoj povijesti turskog naroda. Ata r r-čes: Tukuc i luka. (Crtica.) Toplo jesensko sunce izmamilo nas je na dvo­ rište. Tva se je naša gazdarica tomu sjetila, pa je već oko devet sati nas upozorila: „Gospodo, gjaci, izvolite na sunce! Grije sunce, upravo ugodno"! Njezin prijedlog svi usvojismo. Jedan je pograbio bržebolje „Osmana", drugi mlagji. botaniku, treći „lomonda" i tako smo svi bili na dvorištu zabavljeni, blažeći se na toplim zrakama dragoga jesenskog sunca.... Da se prekine kadkada i tišina, koja bi naravno morala nastati, kada se već htjelo pripravljati u nauci, Ferid bi, naš najveseliji drug, što — šta šaljivo primjetio, a mi bi se dosjetkama takim veselili. Za čudo, gazdarica bi obično u taj čas došla megju nas, pak bi u ulozi majke: „Nemojte prekidati svoj mir! Molim Vas, samo budite dobri"! Danas je ne bi ni jedanput. Mi smo se odmah sjetili, šta je po srijedi. Gazdaričin se je, a i njezinoga muža čuo glas iz kuhinje. Nijesu stari bili nešto dobre volje, pa su se porječkali. Njezin muž bivši nekad „feljbaba", a sad penzionirani kancelist, inače starac, nije baš uvijek popustio svojoj ženi. Gazdarica je, naime uvijek mislila, daje pamet­ nija od muža, a i mi smo primjetili već prvih dana, da bi i nad nama gjacima htjela imati neko pravo. Dašto, mi smo joj to odbijali onako alčački: Trpićemo tvoje litanije, samo ti nama što bolji „melšpajz"!.... I njiha se dvoje dovuklo u svagji k nama na dvorište, a u taj čas izigju pred nas gazdaričini tukac i tuka. �Broj 5. Strana 77. „ B I Š E R' — Pravo kažite, gospodin Ferid, izgleda li Vam antipatičan tukac?! Jestj gospogjo, — odmah joj odgovori Ferid. Uo, no, gospodin Ferid. Vi se kao da malo u to sve razumijete... brzo primjeti gospodin, gazdaričin muž. „Ta vidite, molim Vas, kako je samo gadan jedan pogled tukin, pa joj lice upravo gubavo, gadan kljun i t. d. a naprotiv, gledajte samo krasno, dosto­ janstveno držanje tukca...." živo je govorio gospodin... Da, da... ali... zatezao je u neprilici Ferid, ali, gospo­ dine, nije li moguće u modi, da je baš ono lijepo, što ne izgleda tako šareno kao tukčevo n. pr. perje, a i držanje treba da se ima prirodno kao n. pr. što ga tuka ima... „Jest, jest... jelte, tukac se uzoholio, znate kao kakav veliki gospodin, pak mu se već na nosu vidi, da mu je prazna glava, a moja tukica, kako je skromna..." veselo je govorila gazdarica. „Gospodin se Ferid slabo razumije u ovu upravo zanimljivu znanost, pak kažite to Vi, gospodin Ekrem", reći će po nešto nezadovoljno gospodin muž. ... Ma kako ću Vam kazati, gospodine,... Doduše tukčeva je vanjština lijepa, šta više dostojanstvena, ali to se danas ne cijeni. Znate, kako se uzme, ali znam Sigurno, da bi sami grčki filozofi rekli: tukiua skrom­ nost je diamant, a dostojanstvo tukčevo je istom zlato i t. d.... Gospodin se na to još ražljutio, smrsio je brzo, tobože kao da ga mi ne čujemo: „To će mi biti suci i gospoda"... pak je ljutito ušao u kuhinju. Gazdarica je ostala megju nama slaveći svoju pobjedu, a i mi smo bili veseli, jer nam je gospogja obećala „upravo sjajan" sjutrašni ručak... Na žrtvenik joj ljepoti je pala Bezbrojna žrtva: devet punih ljeta Krvca je tekla podno Troje-grada. Sapho. S ružom na usni, sa suncem u kosi Kroz gaj maslinov šetala je ona, Što vječno miri po cvijeću i rosi . .. 1 dvorila je lijepog Apolona: Na struni lire drhtala joj pjesma, Vječna i mlada ko i duša njena: Stih svaki bio biserna joj česma Magičkih boja, svjetala i sjena. Platonske dušu punile joj težnje . .. A' jednog dana — ili jedne noći — Pastira nekog smutiše je oći . . . 1 od tad vazda kao kip od čežnje S ružom na usni blijeda i bona Megj’ maslinama čekaše ga ona. ----- - Zulejha. Zulejha ne može bit bez ideala, Zulejha ljepotu sa zanosom ljubi 1 u ljubavi joj svo se biće gubi, • Baš ko u ognju jedna iskra mala. Svaka joj miso i želja i nada Jusufa prati misirskijem putom — Pa zar je grijeh, što je žena mlada Za bijelim mu posegnula skutom? Filistri o tom nek što hoće zbore — Ja tek vrh Nila meku gledam pjenu I slušam, kako vali mu žumore: M. Ćazim Ć a t ić : Iz ciklusa „O ž e n i “ . Gospogjici Šemsi P Helena. Blago Zulejhi, kad u srcu ćuti Ljubav k ljepoti!.. Čistu dušu njenu Ni kada grijeh ne može da smuti!... Balkis. 0 njoj je svuda širila se priča Preko zemalja i dalekih mora — Sred kolibica i mramornih dvora Slavljahu čare junonskog joj bića. Rujine Sabe i sad pričat znaju Priču iz drevnih biblijskih vremena, Kad ’no je Balkis u kraljevskom sjaju Ravnala sudbom bezbrojnih plemena. Pa zar je čudo, što Parisa mlada Dovede čežnja pred kapije njene?.. Ta same oči lijepe Helene Više su vriedile od trojanskog grada. Njoj sa svih strana prosci dolažahu, Cjelivajući podnožje joj trona — Puzavost njinu preziraše ona I nogom srca gazi im u prahu. 1 nju je junak ko idola sveta Prenio preko Egejevih vala; A1 ciela na to digla se Helada . . . Tek gordi sin je Izraelov znao Likom joj svojim ispuniti grudi, Kad s džinskom vojskom pod Sabu je pao. �Strana 78. .BISER1 Ifrit je čežnje~nju bliedu i niemu Donio s krunom pod krilima k njemu I rek’o: „Kraljice, robinja mu budi!... Judita. A nilske i sad pričaju sirene, Da ona b’jaše ko i druge žene: Svemoćna slabost i zla dobrota. Merjem. U templu ona palila je sv’jeće, Mnogi je pjesnik u stihove svio Vrline njenog djevičanskog srca, Iz kojeg nekad žar zanosa kvrca, U tmini kada Izrael je bio. A srce čisto ko rosa i vjerno. Jahveh je Jahveh je I r’ječ joj Drhtnuše I Onaj, koji stvara sva čudesa I u svem život svojim dahom budi, Njoj svoju rieć je poslao s nebesa I nadahnu joj netaknute grudi. silni zborio joj s usta, dušu prosvjetlio njenu — iz sna Svetu Zemlju prenu. polja i sva brda pusta. Dvorila Jehovu pobožno i smjerno — Duša joj bila ko ljiljansko cvijeće, I kao zv’jezda, što u Kanan vodi, Ona je tako svoj narod povela Žugjenoj met': spasu i slobodi. Iz njiha genij rodio še t a d a ------A1 ljudi u taj podigli se mah: — To prljav plod je grijeha i gada!... I haljina joj lepršala biela Ko st’jeg na čelu pobožnije č e ta ------Judita žena je velika i sveta. Tek kad joj srce smrviše u prah, Viš njena čela drhtnu aureola: Merjem je čista... Suza svetog bola!... Astarta. Hipatlja. S i pendžera Uranijina hrama Babelski silnik noću je i danju Klećo na pragu njenih sobnih vrata, Viseće bašte podigo je za nju S lišćem smaragdnim i drvljem od zlata. Promatrala je nebo noći svake) Sa zvjezdicama — povućena, sama — Ašikujući. Skidala je trake I sve na svijetu Bog što stvori liepo, Sve to Astarti ;pred=nogam’ je teklo . . . Na njen je mig se palilo i sjeklo I pr’jestolja se rušila u pep’o. Dalekih sunca, da osv’jetli tamu Viš rodne zemlje i viš Svete r’jeke... A1 kad je jednom radila u hramu, Na papir mećuć čudne slovke neke, I pred;nju jednog dovedoše dana Čobana nekog iz judejskih strana, Babelska boštva što'grdi i crni — U lance sape opskurna ju klika I dovede u svete crkve mire... Tu ispod bliedog Isusova lika Pa čujte, kakva osuda je pala: Astarta skut mu cjelivat stala: — 0 daj me svojim ćebetom zagrni!... Djevičansko joj rastrgaše t’jelo, A Nazarencu mrštilo se čelo: — Zar tako ovdje moju ljubav šire?!. Kleopatra. Hansa. Bijaše ona ko i druge žene: Angj’o i demon, — skup kontrasta svih. Život joj bio i buran i tih, A leđnim ognjem gorile joj zjene, Njena je plesma sjenata oaza, Gdje megj, paomam' sto izvora vrije, Umornog putnika kad nanese staza Da odmor nagje i da zulal pije. Mržnju i ljubav štono prosipahu Povrh Misira. Čas sunce, čas grom... Mnogi Antonij klanjo's e 'pred njom, A mnogi robovi srcem joj vladahu. I tad da baci mutne oči svoje Pustinjom pješčanom dalekome kraju, Gdje no života beduinskog boje U svjema svojim nuaceama sjaju... Za jedan vječni tren otrovne slasti Žrtvom je njene uzburkane strasti Tisuću palo muških života... Hansu je rodio čador i sahara Kraj pustog druma hitrih dromedara A hranila je granata oaza. �Broj 5. Strana 79. ,,B I S E R' Njena kasida oblačak je kiše, Što blagoslovom i mirisom diše Vrh divljeg Nedžda i pitomog Hidžaza. Fatime Ezzehra. Finijem gestom svoje ruke pune Na harfi kad bi Fitnet takla strune, Svi pjesnici bi zaniemili tada. Lady Godiva. Najbolja kćerka izmegj’ sviju kćera, Mirisni cv’jet s pejgamberove grane — Bijaše čista bez ikakve mane Ko njena srca postojana vjera. Na bielom atu plemkinja je mlada S prosutom kosom niz obla ramena Jahala naga kroz ulice grada Ko Iiepa priča iz drevnih vremena. Izmegju žena najvjernija žena, Ponosna, čedna, ko paoma mila — Božanskom lavu je žarka ljubav njena U boju zv’jezda predvodnica bila. Ljudi i žene u čudu gledahu Tu nikad do sad nevigjenu sliku; Njen ženski stid je vuko se po prahu Pod pločom bjelca kroz zaglušnu viku: I megju majkam’ nikad majke take Nježne i dobre!... Kerbelske sokake Svaku noć — vele — sad oblazi ona; Ko kiša na nju sasule se kletve, A svijet ne zna plodove te sjetve, Sv’jet ne zna, da je njena žrtva sveta — 1 kad kod groba Svete žrtve stane, Nijemo plačuć, po humku mu pane, A s njome plače c’jela vasiona.... Tek poslije čuše: plemkinja je htjela Nagošću svoga jasminskoga t’jela Zaodjet golog oguljenog kmeta... Jeanne d’ Are. George Saud. I žena vatren heroj biti znade, I ženska desnica može čelik biti, I žensko srce smjelosti imade, Slobodu svoga naroda da štiti, Koketna darna pariških salona, Utjelovljenje prpošnije hira — 0 uzičici finih je manira Vodila za nos bezbroj Salomona. Kad dušmanske joj legije zapr’j e t e ------I Jeanne d’ Are jedna kći Evina b’jaše, Što gorila je plamom vatre svete, U njenoj ruci handžar se blistaše------- U boidoaru se njenu sastajahu Artizma liepog mnogi svjetlonosci 1 ruku mnogi prosili joj prosci, I srca njina — igračka joj b’jahu. Francuski narod s njom se poput vala Na branik svoje otadžbine dig’o, Da strese ropski sa vrata joj igo: Musset je pjesmom skute joj cjeliv’o, Ehopin joj glazbom milost izmamljivo, A1 ona ostade hladna kao st’jena. Ona je simbol narodne ideje I njene krvi svaka kaplja mala Izvor je jedne slavne epopeje... Žedna i željna žrtava i pliena Muške je lovila dalje sred tenhane, Stvarajuć nove ljubavne romane. Fitnet. Karmen Sylva, U krugu pjesnika i umnih vezira Fitnet spomenik otmenosti b’jaše, U njenoj duši nježnost odsjevaše Ko sunce u sred dubokoga vira. Kraljica žena u sjaju i slavi, Sjeni se mnogi klanjaju joj puci — Skiptar i lira blješti joj u ruci, Kruna i v’jenac na bijeloj glavi. Nju odgajala je dobra Melpomena U krilu svoga amber — gjulistana — I opojna je bila pjesma njena Ko tonovij srebrnog fistana, S krune i skiptra sunčan trak joj pada I blagoslovom jedan narod grije; Lira i v’jenac zvuk i miris lije Vrh cjelog ljudstva. Njena riječ vlada Za čijim*skutom po cvijetnoj stazi S lukom i strielom Amor nekad gazi, Da lovi srca matora i mlada. Srcima kao angjeosko slovo.... Njoj skiptar Mars je od svog ognja skov’o, Apolon liru od svjetlosti svoje. �J H _ S E R' Strana 80. Pred tronom njenim muze dvoreć stoje, A Klio prste cjeliva joj ruke: Utjelovljene ideje i zvuke. Nigjar. U peru ona srce svoje proli — I Sevdah vječni njenom krvlju piše Stihove slatke ekstaze i boli, Kroz koje mitska čarolija diše. Riječ joj svaka — suzica je č'sta, Ljepote objavu što bojama zbori Sa Manijeva umjetničkog kista... Čežnjama mistike njeno njedro gori. S visine svoga pjesničkoga trona Spušta se megju svoje sestre ona, Da vjerom duše klonule im kr’jepi. — Nigjar je apostol istočnije žena, Ko b’jeli seraf vazda duša njenja Nad svetinjama haremskijem strepi... Hazim M uftić: Mlade i stare mačke. — „Treba razumjeti uzroke toj razdvojenosti Oni ne trpe svirke u svome društvu, a ovi opet naj­ više radi toga neće da se fuzioniraju. Žao ra vele tambura!.... A vremenom će ih i oni sami odbaciti, iskupljati se pobaška i ružiti svoju mlagjariju „što se je po­ kvarila"....! Na to se ne treba ni ljutiti. Eto ovi se ljute na stare, što neće da stupe u njihovo omladinsko dru­ štvo. A istom bi se onda kajali, jer bi stari tada izgu­ bili svoj nufus i autoritet! Kada bi se pored ovakih principa, a bez odba­ civanja svirke društva sjedinila, izgledalo bi, kao kad bi veliku bundavu htjeo nataknuti na tanku slamku"! Tako razlagaše naš prijatelj Ahmet, kad smo neki dan razgovarali o tome, na koji bi se način mogla sjediniti ova naša društva, kojih skoro u svakom na­ šem mjestu danas imade po dvoje: starije i omladin­ sko i to svako sa istim ciljem i svrhom, samo što još u omladinskom imadu tambure, dočim stari to ne trpe. Radi ovih tambura mi danas živimo podijeljeni u dva tabora. Na dvije strane trošimo svoju i moralnu i materijalnu snagu. Mjesto jedne kirije, plaćaju se dvije; mjesto jedne članarine trošimo dvije. Mjesto da mladež čuje i nauči što korisno od iskusnih svojih starijih, odstranjena je od istih, pa gubi vrijeme naj­ više u besposlici, igranju, sviranju, kartanju i odgo> \ varanju. Mjesto da stari imadu prilike, što god novog • savremenog čuti i doznati preko svoje mladeži uzdanice, odijeljeni su od iste, pa troše zlatno vrijen^ u neradu, zijevanju, tužakanju i grdenju novog nPo_ kvarenog" naraštaja. Tako se sve veći jaz neprestano pravi megju 0va dva svijeta i njihova mržnja jeenih proti drugih Po. staje sve veća i veća. Prije dok se je samo po privatnim kahvama sjedilo, ta se razdvojenost nije ni opažala, ali danas u doba organizovanih društava, ta je rascijepljenost sistemisirana, kao nekim pravilima uregjena. Dokle će ovo ovako ići, pitaju mnogi i šta će se iz svega toga izleći? Niko ne uzbija savjeta uvigjavnih ljudi i niko neće da promisli, da su i sadašnji stari bili nekad mladi i da će današnji mladi u budućnosti doći na mjesta onih starih. Šta i šta starih imade, koji su malo više iskreni, pa pripovjedaju, kakvi su oni naopaki bili u svojoj iladosti, a opet koliko i danas imade čestitih i soih mladića, da se platiti ne bi mogli. Po tome mi onda uvigjamo, da dobra i zla imade na obje strane i da ga je bilo i prije kao i danas! Zar ne bi sada na obe strane bilo korisnije, kad se ■/i združili u jedno društvo, te svoje zajedničke sile upotrebili na opću korist? Tako bi bili stalniji i jači, jer je nemoguće povezan snop štapova prelomiti najjačem čovjeku, dočim ih razvezane i razbacane i malo dijete sviju izlomi! — „0 klete tambure, ovo je sve radi vas! Šta bi smo s njima, Ahmete" ? — upita neko iz društva. Ahmet je megju nama poznat kao originalan čovjek. Mlad je i dosjetljiv, te nas znade više puta iznenaditi sa svojim zanimljivim prispodobama. U ovom slučaju, kad smo započeli pretresati ovu našu društvenu razdvojenost i ispitivati njezine uzroke, Ahmet je najviše šutio i nešto razmišljao, a sad kad se na njega naročito sa upitom obratismo, on okrenu nešto kazivati sasvim drugo, te se do završetka nje­ govog govora nijesmo mogli ni sjetiti, šta mu je meram. — „Velika je razlika izmegju starih i mladih mačaka"! — govoraše Ahmet. — „Nije u tome, što su one veće, a one — manje i što su u jednih pandže i šape dulje i jače. N ije ni zato, što je u jednih avaz jasniji i što su u drugih repovi dulji i kitnjastiji. A ni radi toga, što jedne mogu veći komad mesa pojesti! Nego za to, što se mlade mačke rado igraju, a stare to ne će, nego se drže ozbiljno; igru n e vole-" ostarile su... Pokušaj povući kanapu ili komadić krpice ispred jedne stare mačke, pa ćeš vidjeti, kako je hladna 1 �Broj 5. .BISER' Strana 81. mirna. Ne će ni da te pogleda. Žmiri i kunja, a kad M. Ćazim Ćatić. te malko ispod oka pogledi, kao da ti hoće da kaže, koliki si adabsuz; odrastao si, a još nijesi pameti Hram ljubavi. stekao!.. To neokaljano Svetište je moje, Po gdje koja, nakon dugog Tvog zadirkivanja'i Gdjeno kip tvoje ljepote se koči, svrdanja ispred nje, iskolači svoje žute oči u Te i Kandilj mi čežnja viš njeg psalme toči, stane nešto mlatati repom, što je znak, da se je raSv’jetle i meke poput kose tvoje. srdila. Ima ih pa bajagi mlatnu šapom po kanafi i to Tu začarane gledaju mi oči nekako nespretno, ali to su one, koje nijesu još posve Najljepše slike i najljepše boje — ostarile, nego u njima još ima mladenačke mačije krvi, Ej, tu ja tebi pjevam pjesme svoje pa hoće da Ti donekle želju ispune! U mističnoj i punoj kada noći, A male!? Ti malo zagrebunjaš noktom čak gore na sećiji, Pred kipom klečeć na''piedestalu. a ona gjipi čak odozdol ispred furune, pa se stane A golubovi mojih rujnih snova s Tvojom rukom hrvati. Grize zubićima, jagmi Ti i . Svijaju gn’jezdo hramu uvrh krova... najmanju stvarčicu, pa je ćuška, ćuška; a zadnjim no­ Iz njina kljuna biserje se truni žicama neprestano nešto oduvire, oduvire. I tiho tjeme posvećeno kruni Povučeš li joj ispred nosa kakvu klipibu ili Tvojemu kipu — mome Idealu.------olovku, pa okrećeš sve u okolo, ona to bez umaranja goni, goni i vrti se u čevrntiju. Sve se čudiš, kako joj se ne zanesvijesti! Još nikad ovome hramu preko praga Hoće uspuzati i uz nogavicu, zaskakuje se i uz Gr’jeh'blatnom nogom do sad prešo nije, duvar, kad-kad se i sa svojim repićem zabavlja. Dogje Niti je strasti ljudskoj bilo traga joj nekad volja, pa skače i igra se sama, bez da je Pod kubom tom, što ko nebo se vije. iko zadirkuje. Ako je ostaviš sa malim d>etetom i s njim se igra i zabavlja ga. Dira njegovu malu ru­ U miru ovdje tihi sanak snije čicu, griska mu nožice, a da pri tom ipak ne . ujede Nevinost u svojoj svoj krasoti naga, i ne ogrebe. Na usni joj se Platonizam smije, Uzvišen’ kao tvoja duša blaga Eto, hajvan, pa ima nešto razuma i zna. da je dijete, — dijete! I mirisima svojim me opija, Ali i pored toga svega, opet se u jednoj kući i Pa u ekstazu duh mi se uzvija male i velike mačke nekako snose i slažu. I rajem šeće, Nigjar, lieru moj !.... Jedu i spavaju zajedno. Svaka naponase, a nekad To neokaljano Svetište je moje, i sve skupa brane i čuvaju kuću od neprijatelja i krad­ Ideal mi je — kip'ljepote tvoje; ljivih miša. Ah, ja sam monah, vjerni sluga tvoj!-----Često se vidi, kako stara mlado liže, njeguje i čisti. Mladi se starima nekako uvlače i umiljavaju. Pa kad-kad se malo i sa repom stare pomalo poigra, ali to bude nekako pristojno i pri raspoloženju, pa se stara ne ražljuti. Ono što nekad stara na malu zareži to je za održanje nužne discipline. (Pripovijest.) Vidi se, da je ova razlika nekako prirogjena, pa bi je trebalo razumjeti, a nikako se radi nje ljutiti i Napisao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) praviti torape... I tambure i defovi bi se mogli negdje u kraju Premda su ubrzale radi naše nenadane pojave, za zastorom držati, a društva sjediniti"! ipak smo ih sve stopu uza stopu slijedili. Niti ja niti Refik nismo se obazirali na onoga nama još nepo­ znatog mladića, koji je gotovo uporedo s njima išao i češće se puta slatko nasmijao* Po svoj prilici, da je jedna izmegju onih triju u zaiovima bila njegova ljubeznica, pa da s toga uporedo s njima ide i razgo­ vara se. Dva života. �Strana 82. .b i s e r ; Broj 5T Moj je Refik šutio. Vidio sam, da mu je nešto s jedne sad s druge strane. Ja sam se bio u taj čas krivo, a da s&m nisam mogao znati, što bi moglo čisto zanio u te idilične slike, u te potresne prizore sbiti po srijedi. On bi čas ono djevojče pogledao, ča i ond umiljne glasove djevojčeta, koje uz glas har­ opet onog mladića i kada bi na njega pogled upro — monike izvija svakovrsne melodije. 1 dok sam ja u mogao si onda na njemu primjetiti, kako mu se ne­ tome uživao i s tim se svakičasnim prizorima naslanadano na čelu bore kupe i mršte, a u isti čas kako gjivao, dotle je moj Refik neprestano svraćao svu lice poprima sasma drugi izgled — izgled nekog ža­ svoju pozornost na ono djevojče, koje je već primjeljenja, zamišljenosti a i zavisti. To se je sve moglo tilo to Refikovo ponašanje, pa se je sve češće i češće obaziralo na nas, a osobito na Refika, koji bi joj, sav na prvi čas lahko primjetiti. blažen tim njenim pogledom, dobacio po koju šaljivu, Ja i ako nisam ništa govorio — ipak sam za­ ključivao po njegovom cijelom držanju, da mu je a više puta i ozbiljnu riječ. Bili smo već na uglu triju ulica, koje su se meveoma krivo, što oni mladić ide uopredo s djevojkama, jer da se boji, da baš on s onim još nepoznatim dje- gjusobno križale, kad one na jednom rastadoše. Onaj mladić, pošto je izmijenio nekoliko riječi — naklonio vojčetom ne razgovara. — Je F Refiče, da je tebi krivo, što on s njima se i davši nerazumljivi znak rukom — otišao je uli­ ide? ja ću posve lagano, da bi se osvjedočio otome. com, koja vodi upravo na „Medreseta". Ja sam se i — Ah, brate! Meni nije krivo; da sam uvjeren, Refik lagano približavali njima. — Možda gospojice ne znaju, kuda će — Refik da on s njome ne razgovara... A ako to bude, onda ne samo, da će mi biti krivo i teško, nego šta više će, pošto smo se već blizu njih došli. — A kako ne bi znale, gospodine! jedna od njih. biti ću mu u tome zavidan; govorio je Refik, a oči — Ali možda ne smijete same....! Oni vas prasu mu od neke zažarenosti poput žeravice sijevale. „Ta gledaj — on će opet nakon male stanke, — kako t'oc ostavi, ja ću na to, ne bi li kako bilo došli do iio boljeg poznanstva. ona koraca". Je F kao srna, kao jelenče! Ta viniš, — Ah... Ono je naš jedan poznanik..! S njime kako je krasna, kako dražesea. Jest1Sad je još mnogo smo samo malo imali nekog razgovora. dražesnija! Onda je bila još luda — a sad... sad se - Pa da! to smo primijetili. — Refik će — ali ako je eno posve razvila — ali u istom onom svojstvu slobodno gospojice pratiti — mi stojimo na usluzi... ljepote i dražesti. ’l baš je to jedini razlog, zašto sam — Ali zašto? Ta mi nismo toliko vrijedne, to­ ja najedanput poznao nakon prolaska \remena od tri godine dana — to reče i duboko uzdahnu. Govorio liko zaslužne, da nas gospoda prati. Možda se vi samo je kao izvan sebe i po tim njegovim riječima još se s nama šalite! Zar ne..? ono će lijepo djevojče na više uvjerih, kako je moj Refik upravo postao ljubo­ Refikov upit. — 0 ne, gospojice! Osobita bi nas čast zapala, moran prema onom djevojčetu. — Pa zašto šutiš, kada ti je toliko za srce pri­ kad bi to doživjeli!... Refik će uzhitreno na te njene riječi. Na licu mu primjetih odraz nekog veselja, ne­ rasla? Zašto joj ne dobaciš koju? ja ću na to? — Drage bih volje to učinio, ali će mi možda kog unutarnjeg zadovoljstva. onaj zamjeriti, jer bojim se, da on s njome ne razgo­ Ah, ne govorite tako! Odkie, da bi to mi vara — Refik će na moj upit. doživjele? Ta možda ste više puta vidjeli, kako na­ — Ali, mani se te mislil Ta vidiš, da on na nju protiv momci nas djevojke izbjegavaju, a kamo li, da i ne gleda, već na onu drugu u sredini, što je u žaru! nas još prate... ono će djevojče. Zar ne..? Gledaj, kako se jedno na drugo smiju,kako — Kako to mislite? Ja nc mogu pojmiti, da bi jedno drugom nešto pripovjedaju — ja ću, da bi time mogao jedan naš momak, koji je bar donekle svjestan makar donokle pomogao Refiku, koji se u duši borio. sam sebe, izbjegavati naše ženskinje i šta više ih — I ja mislim, jer da štogod ima, ne bi se ona prema Vašim riječima bagatelisavati. Doduše i toga onako na nas obazirala, nego bi svoj pogled jedino se nagje, ali bi trebalo svakoga, koji to čini, osuditi na njega upirala... Refik će posve lagano. i preziru ga dati — Refik će na to. U tom razgovoru već smo se približivali Sumbul— Ali, gospodine, to vi govorite tako, jer znate mahali. Ni ja ni Refik nismo znali, kuda i gdje idemo. što valja, a što ne valja, što je dobro, a što je zlo... Jedini nam je cilj bio, da ih pratimo, pa dokle bilo. — Ne! Ja samo tako mislim i to je moje uvje­ To su i one opazile, pa su se čas smijale, čas opet renje, a možda ih ima, koji posve drugačije misle i nešto šašaptavale, sad opet ubrzale svoj hod, sad na­ sude... Ali to neka stoji! Nego možda da smo ovim jedanput posve lagano, ali koketno koracale. našim razgovorom gospojice previše zabavili, što na­ U putu smo na sve strane susretali momke i ravno od nas ne bi lijepo bilo. djevojke po vratima i pod prozorima. Svuda živah— Ni najmanje, — jedna će od njih — jer smo nost i slatki razgovor, koji bi od časa do časa pre- zato i izašle, da se malo prošetamo, porazgovorimo sjecao zvuk pjesme i harmonike, koji bi dopirao sad Vazda smo i u kući. �Broj 5. .BISER1 Strana 83. Ali draga moja zaista već dugo ovdje stojimo! Neočekan Bolje je da se malo maknemo s ovog mjesta - druga Oluje ii’ žege, — će i lagano upravi cestom. Jedan čas zlonosan Pa možemo, ali vidi, moraćemo se skoro ra­ I pokida stati. Već smo blizu kuća — ono će djevojče i pošto Cvijetke im plave, je krenula s ostalim, dadne nam znak mahom šala, Isisa miris i uništi, da ih slijedimo. Čamu boju . . . Refika je ovaj znak čisto obveselio! Sav rado­ Tako zakon mjene stan slijedio ih je gotovo uporedo, i s njirra se smi­ Vrši pravu svoju. jao i razgovarao, te bi se i ja gdjekada u te razgo­ vore upustio. Idu dani, Već za neko četvrt sata bili smo u Arap mahali. Nestaje života, Putem su nas dvije u žaru ostavile i otišle kući, dok Sve umire — nestaje svega je s nama još ono djevojče i njena drugarica ostala. Brzo, brzo . . . Išli smo posve lagano. Refik je neprestano promatrao Sve tako se mota, — ono djevojče i čisto se naslagjivao njenom bistrom i Nestaje života. shvatljivom razgovoru, jer je zaista po cijelom njenom držanju moglo opaziti, da je to djevojče duševno pri­ lično razvijeno i da bi se moglo još više usavršiti li­ jepom podukom i knjigom. Na izmaku Arap mahale u jednoj pokrajnjoj ulici Životopis jednog megjeda. najednom rastaše se i nakon par riječi — ona se u žaru udalji, pošto se je na pratnji zahvalila i umać* rHumoreska.) u jedna omanja vrata, dok je ono djevojče upravo Napisao Huseln Gjogo — Mostar. vis-a-vis od nas u jedna vrata uletjelo. Refik se je Ne umijem vam, braćo, kazati onaj dan, kad je odmah približio vratima, dok sam ja ostao na cesti. Nakon nekoliko minuta povrati se Refik i saopći mi, naš Salko uhvatio megjeda u dubokoj Ljutoj, iz koje da ima po podne u 3 sata „Randesvous" s onim dje- vazda izbija nekakav duman i pusta magla! Znam vojčetom čije ime niti Refiku, niti meni ne htjede ka­ samo to da je bila kasna jesen i da su prije megjeda na tri dana dolazile finance u naše selo i tražile zati kao i one njene ostale drugarice. muhtara; a prije finanaca na dva sahata išla su dva (N astavit se.) šumara i nešto bilježila po našoj planini. — Neka Bog na dobro okrene! Vazda se je dobro u Njega uzdati... ama ja ovo kažem: baš kad su sve promjerili, vuk je preklo Muminu kravu muzaru od dvanaest pedlji, a grom je u selu isti dan spržio Mujina alata — ko gorsku vilu — i još petero goveda. Kad je za to čuo naš Šefika Nesterin B jelevac: hodža, povjko je: „Ljudi, Allah znade, za što to čini..!" Idu dani . . , Vama su — možda — pričali Humljaci štošta o tom megjedu i o Salki, ama im ništa ne vjerujte, Idu dani, jer se oni radi ispaše više godina natežu s našim lju­ dima. Ima ih, pa su čak govorili, kako mi nismo me­ Nestaje života. gjeda ni vidjeli. — To je... to je, braćo, hotimična Sve umire — nestaje svega; potvora, da ne reknem laž! Jer — tako mi ove kahve, Brzo, brzo . . . koju pijem — istina je živa, da ga je Salko donio Sve tako se mota — pred ručak na Iegjima ovdje - pred svoju kolibu i tu Nestaje života. mu ga muhtar sa svojim rukama snimio s vrata. To Ljiljani bjeli, će vam potvrditi cijelo selo, koje je megjeda gledalo, I rumena ruža, a potvrdiće i muhtar sa svojim muhurom — pa šta Karanfil, lale i jasmini ćete više? Opadaju . . . Hele ti, braćo, naš Salko uhvatio megjeda bez Žute, bijede, venu, puške i bez noža, pa ga svezana ponio svojoj kolibi. Jedni propadaju — Prvi, koji ga opazio, bijaše muhtarev šarov, a odmah iza njega Ajka, žena Salkina. Na dva puškoDrugi žiju, meta ga stimao i zalajao, da se čulo čak do na HuCvatu se i rastu, sinu vodu. Pa i sami Mumin kaže, da onakog pasjeg Da i njima jedan čas dogje �Strana 84. ,B I S E R ' hršuna nije čuo odkako je krepala hodžina kera, koja je prva, odmah iza okupacije — opazila |žandare u našem selu. Siroti je to bilo zadnji put, jer je sutra dan nagjoše mrtvu i ukočenu. Neki vele, da su je žandari otrovali, ama hodžinica — eno je i danas žive! — tvrdi, da nije otrovana, već da je crkla od muke, šro je „Švabo" došao u našu zemlju! Nu kako bilo, da bilo: šarov je uzbunio cijelu planinu i svu svoju braću oko torova. Muhtar se taman pripremio, da što u kolibi za­ loži, pa čuvši onoliki i onaki lavež, ostavi ručak, te skoči pred kolibu rekavši ženi: Pritvori, vrata, može bit su financije! U tom se oču na desnoj strani nešto podalje Ajkin glas: — Šta to nosiš Salko? A Salko poviče: — Ne daj, ne pušćaj pasa, jadna bila! Ajka je odma naslutila, da ima neko čudo po srijedi. U srcu je nešto stegnu. Pogleda na djecu, što su kraj nje stajala, pa nehote pogje korak naprijed i još jače upita: — Ama šta ti je na legjima, bolan? — Evo megjed! — reče Salko iz daljine. Ona se zabezeknu. Zasjeni rukom oči od sunca, da bolje vidi. Kad je razaznala, da mu na vratu stoji baš megjedije mrko runo i da mu šape niz ramena stoje poviče: — Je li živ? — a u stranama dva put odjekne: J e li živ?" — Ja šta je veg živ! Kao da je konj udari u tančinu, tako Ajku zaboli u žličici, te sva očajna zakriči: — Ne amo, ne amo, jadan bio! Ne idi amo, evo djece! No Salki nije bilo toliko do njezina straha, ko­ liko do toga, da što prije stovari sa sebe mrko zvi­ jere, koje je težilo kao olovo. A Ajka, videći, da je njezina opomena uzaludna, brže-bolje potjera djecu u kolibu, s izvana je zatvori, da ne bi mogla izaći i sama — ko da je vile gone — zažeže u stranu, u komšiluk. Još da nije tada priletio muhtar Salkinoj kolibi, moga mi Boga, braćo, ne bi siromah imao s kime otovariti megjeda... — Hej, junače! — klicao muhtar snimajući me­ gjeda, — hej, junače, halal ti hrana! — Šta to kažeš, muhtaru ? — pitaše Salko pokrupnim glasom kao da nije čuo. — E beli si junak, da ti para nema! — govorio muhtar gledajući čas na megjeda čas na Salkine mi* šnice i ramena. Salki godila ova pohvala, te još bolje rasoući svoj crveni džemadan, da prsa bolje izboči pa sa nekim zadovoljstvom reče: Sindžir, sindžir, brate, da ga svežemo za jasen! Broj 5. Muhtar skoči kolibi, otvori vrata i stavši megju zaplašenu djecu zapita: — Gje... gje je sindžir? Jedna curica od desetak godina pokaže rukom na kačicu, pa dok je muhtar po njoj burljao tražeći sin­ džir, iza njega su dva mališana u košulji rumeni i g0_ loglavi provirili svoje glavice kroz vratašca i gledali izvaljenin očima, Staje „babo" prislonio uz jaseno drvo. — Unutra, pasja muko! dreknuo muhtar noseći sin­ džir i zatvarajući kolibu: — Unutra, eno megjeda! — Oba mališana udare u plač, ama ih curica do malo smiri i nšutka. — Kako ćeš ga svezati? — pitao muhtar razmotavajući sindžir i gledajući Salkina ramena. — Lijepo, brate... — Kako „iijepo"? — Skinućemo mu torbu sa glave, pa onda oko vrata — govorio Salko i rukom zaokružio put, kuda će sindžir doći. — Ja mu, brate, ne bi torbe ni skidao! — reče muhtar. — Ja bi’! Znaš, gusta je, pa će se zadušiti — ivorio Salko i gledao, šta će muhtar. — Ti si bogme čudnovat! — poviče ovaj. — Zar nije bolje, da se i uduši, veg da ,,on“ koga uduši? Ovgjt su dieca: tvoja, moja... Ibrina; ovgje je hajvan - nabrajao muhtar, ali ga Salko tješio: Neće, ne će, ne boj se! Mi smo ovgje... — ja se ne bojim — opet će muhtar, — ama božji čovječe: za što da se igramo s njegovom glavom? Za što da mu torbu snimamo? — Ako će opet... — Grjehota je mučiti, pa makar i megjed bio! Kad mu svežemo sindžir, a noge (prednje mu i jesu povezane, šta onda možemo počiniti? — govorio Salko, da umiri muhtara. — Dobro, dobro, brate — vikao m u h t a r kad tako hoćeš, a ti radi, kako znaš, ama ti veiim: ti si odgovoran, ako šta bude! — Taman! — osiječe Salko. Sindžir sveže oko megjedijeg vrata, noge mu još bolje poveže, i svezavši sindžir oko jasenova debla, svuče torbu sa me­ gjeda. Muhtar se dobro izmaknuo, metnuo ruke na pokove, te gledao nešto nagete glave. I premda je bio protivan, što se je torba snimila, opet je sa ne­ kim udivljenjem promatrao megjeda i njegovu runjavu glavu, pa mu pri tom češće palo na um: koliko je snage trebalo, dok je bio savladan! Megjed je bio mlad i zaplašen, pa — kad po­ gleda u sunce — uzvrti se kao iza sna, te zamumlja. Prvim se nogama teško opirao o zemlju, jer su bile dobro pritegnute. Pošavši malo naprijed, zaustavi ga lanac. Tu zastade, a onda prinese njušku k uzici na prednjim nogama. — Ušaha! — povikne muhtar bojeći se da me­ gjed ne pregrize uzicu, a na to mu on zamumlja �Broj 5. „ B I Š E R' mjesto odgovora, te se zakloni za jasen, da ne gleda svoje dušmane. I Salko je promatrao svaki njegov kret. E baš si muško! — opet muhtar udari u hvalu — baš si muško, dok ti njega svlada: — Svlada’ vala! — dometnu Salko. — Ama kako, za Boga? — pitao muhtar idući prema Salki. — Lijepo, brate... Jutros pogjoh u mlin, pa na prvom počivalištu — kod one okuke — malo založih iz torbe. Taman se digoh, da otresem mrve s torbe, - a on iza kamena. Stani — stani! On se prope, a meni ko da netko šapnu: „Navuci mu torbu na glavu" i ja odmah posluša. Za čas sve bi gotovo. To ga smete, jer ništa ne vigjaše, te ja bez muke omotah uzicu oko njegovih noga i tako ga svezana ponesoh kući. Dobro si, duše mi i dušina mjesta! — veli muhtar. — A da nijesi bio brz, moglo je svašta biti svašta. I snaga, brate: i ona sudi... — popravljaše Salko. — Jes’ i snaga i brzina. Oboje, brate... — Hajde na kahvu, rr.uhtaru! — pozove ga Salko idući prema kolibi. Za njim upravi muhtar i zastađe pred kolibom, dok je Salko unišao k djeci, da ogleda ima li na ognjištu vatre. A gdje je ona? — pitao curicu. Otišla je gori, čim si došo — odgovori ona pokazujući rukom prema strani. — Otišla sigurno da javi... reče muhtar. - Tuke su ti današnje žene — tnžio Salko tražeći kutiju, u kojoj stoji kahveni „takun". Mjesto da pomognu svome domaćinu, a one vole poći u tugje kuće i raznositi habere (vijesti) iz svoje... Eto, pa se ženi! — I božjim hićmetom (čudom) svaka je taka potvrgjivao muhtar i obrvama uzdizao — eto baš svaka! — Ho, ho, hoj.J oču se iza kolibe šuškav glas. Može li se tamo, Salko? — Hajde, hajde, Mušane.J viče Salko raspuhivajući vatru. Brzo potakne dva tri ugarka, a onda zapovjedi curici, da dobro opere šerbetnjak i da pri­ stavi nek se voda ugrije. Posli toga izagje pred kolibu. — Ggje je megjed? — pita Mušan s prvih tabana. Kakav megjed, čojče! — u šali će Salko. Veg ti meni reci: je li „moja" kod tebe? — Sad nije! Eno je u Huse. — A biva je bila? — Jes’, ama^se gotovo nije ni okrenula. ,,U nas eno svezan megjed" veli s vrata, pa odmah spuči dalje... — Nikad ne bi trebalo telala — dobaci muhtar, ama ga presiječe Mušan sa pitanjem: — Ama gdje je megjed? Strana 85. — Eno ga, čojče; ta nije mače, da ga ne vidiš! — reče muhtar, te sa Mušanom pogje prema jaseni. Salko je izostao kod vrata, pa gledao, kakav će dojam biti kod Mušana, kad razgleda rr?gjeda. Iza neke stanke upita: — Aja li, Mušane! Šta ti o „njemu" veliš? — Velim, brate, da si djetić! Kad te je majka rodila, nije za džaba rekla: „muško je!“ — Ne pitam te ja za se, neg za nj! — reče Salko kao da ne voli hvale, dok mu je u istinu srce plaho kucalo od nekog veselja. — Za nj ti, brajko, neznam šta reći. Megjed ko megjed, a ti ko nikoji u našem hududu (kraju). — Kako to? — pita Salko za razjašnjenje. — Evo kako! Ja sam ostario i zube polomio idući po našem kršu i po našim planinama, pa još nijesam vidio čovjeka, koji bi ov’likog megjeda ufatio i još kući donio. Vas razdragan otrči Salko u kolibu, da što prije ispeče kahvu i da svoje prijatelje ljudski počasti: Curica je prala findžane, a on.se nadimao i puhao kao mijeh u razgorenu vatru, samo da bude kahva čas prije gotova. Megju tijem se oko megjeda iskupilo dosta se­ ljana i njihove djece, te je muhtar morao nekoliko puta pričati, kako ga je Salko uhvatio. Sa sviju strana padale opaske, doskočice i pitanja, a na sve je odgo­ varao muhtar, uz Mušanovu pomoć. Neki su počeli i meg'eda podraživati, nu u to izbije iz kolibe Salko sa pečenom kahvom, pa poviče: — Hodite; gotova je! Seljani pogjoše prema kolibi. Posjedoše oko Salke, koji se pustio u jasenovu hladovinu na zele­ noj travi. Jedni sjedoše na ledinu, drugi podmetnuše poda se kamenje, da im se gaće ne otrave, a muhtar sa starim Muminom i Mušanom oturisa na drvenu klupu, što bijaše prislonjena uz kolibu i pod strehom. Megju njima, u tom okrugu čučnuo Salko, metnuo kahvu na travu i redao findžane. Neko vrijeme gledali šta radi Salko, ama tn šutnju prekide Mujo Halilov. On uhvati Salka za mišnicu i usklikne: — Evo što je jače od megjeda! — Bježi, čojče, branio se Salko, metnuvši šećer u njegov findžan. — Da nas je, Bog do, još ovakih.! primjeti stari Mumin. — ...onda se ne bi Humljaci umetali kamena sa našim selom! — dometne Osman Mujin, koji je lani služio „cara" (t. j. vojništvo). Bili bi mekši, bi, brate. A vjeruj se, bi i sud imao manje posla — govorio stari Mumin i puhao na čibuk, koji je vazda sa sobom nosio. — Ali će oni i za ovo čuti... veli Mušan pri­ majući kahvu iz Salkine ruke. — Čut’ će za megjeda, beli... �Strana 86. .BISER' — Trebalo bi im ga sad pokazati — predloži Mujo, — neka ga vide svojim očima da posije ne kažu: „bogme nisu megjeda ni vidili, a kamo li uhvatili!" — Za to je lasno — veli Mušan. — Ko ne vjeruje, neka nas pita. A da će im biti muka, to znamo svi; i da će gledati ovo sve umanjiti — i to znamo. Kahva se pije... Findžani se po drugi put pune. Salko se neprestano okreće po družini, da natoči, kome se findžan ispraznio. Trava se ljuljkala, grane od bukava odje se micale. Ugodan vjetrić puhao sa jugozapada preko brjegova i žitnih dolova te se zadjevao o Ijetnje haljine naših seljana — planinštara. Sunčane zrake ojačale svaku boju tako, da je trava izgledala zelenija, hladovina plavlja, torovi i začagjele daske na kolibama još tamnije i crnje. — Vidjećete vi — poče Osman — oni će reći: megjed je sasvim malen, megjed je mlad i lud... Ko do sad čujem, kako to govore. (Nasttviće se.) Broj 5. I. P. Hebel: Korisne pouke. Ništa lakše ne zaboravi čovjek u svom životu kao množenje, pa da ga je ne znam kako u školi učio i znao. A ipak se u školi uči za život, a mudro it se ne sastoji u znanju, ntgo u prvoj primjeni i izvršivanju onoga, što se naučilo. Recimo da neko svaki dan u besposlici potroši po 10 helera. Mnogi, koji obiluje, reći će: „Pa to baš nije mnogo!" Ali je to ipak u godini dana 3.650 h. a za 30 godina imamo svotu od 109.500 h. ili 1.095 K, što čovjek samo onako baci, a ova je svota svakako golema. Neko opet svaki dan provede po 2 sata u bes­ poslici, misleći svaki put: „Danas mi je moglo biti". To je za godinu dana 730 sati, a za 30 god. 21.900 sati ili 912 izgubljenih dana našega kratkog života. Kad promisliš, to je više nego 1.095 K. Objam je zemljin 40.000 km. ili 10.800 sati hoda. To je zaista dalek put. Ali kad bi čovjek mogao ići L jiljan sk i: u pravcu i to samo po jedan sat svaki dan, za 30 g. Tragedija duša ili „Bijela ruža" □išao ci zemlju. Iz ovog se vidi, koliko čovjek može u s. životu uraditi, ako samo po jedan sat provede (Pjesma u Prozi.) u kor. radu, a koliko bi tek onaj, koji svaki dan Pozdrav. upotrebi ia korist i sreću svoju i svojih suplemenika. Ali ko nikad ne započne, ne može nikad ni svrJa te pozdravljam na pragu mojih dvora koje ko se s mal m na jednom ne zadovoljava, ne je razdragana mašta od bisera i dragog kamenja na­ šit pravila!. Ja nemam toliko smjelosti, dati pružim ruku. može dokučiti, kako se malo po malo može ipak Slobodno preveo: Poslanik. Klečeći pred tobom, dajem znak robovima mojim, že­ mnogo uraditi. ljama mojim, da ti širom otvore vrata; da ti moji ideali ponesu skutove tvoje oprave... Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Sreća, Pribrao: Narcus. koju srce osjeća u svojoj poniznosti, neizmjerna je... Najljepše ruže iz gjulistana mojih uzdisaja kidam pred Aforizmi. tobom i posipljem put, kuda tvoja noga kroči — —. Ljubav domovine s vjerom je skopčana. Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Ja znam, Hadisi šerif. da mi nosiš nešto ko sreću, ko utjehu — biti ćeš u Premda vidite, da će Vam naškoditi, ako istinu mojoj blizini... Ja ću paziti na svaki mig tvoga oka, svaki pokret ruke, i svaka tvoja želja biće ispunjena rečete, Vi ju recite, jer je u istini spas, čuvajte se laži makar znali, da će vam koristiti jer na pokon u laži prije nego što je i zamisliš... Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora i nudim propast. Hadisi Šerif. ti sve riznice moje duše, koje su pune dragoga ka­ menja. Ti nosiš čarobni ključ; ti ćeš otvoriti začarana Ko sna jednog učenika struje novčić, kao da je vrata na mome srcu! Ti nosiš čarobni štap, kojim ćeš na Božiji put žrtvovao cijelo blago. Hadisi šerit. čudotvorno oživiti kamen — srce... Za to prekorači slobodno; jer naći ćeš srce, koje U svoj povijesti nema ljepšega prizora, nego će te razumitiL Dogji slobodno i ne boj se ni čega! gledati, kako i svoja prava gube oni, koji prava dru­ Sreća je uza te, ona će te slijediti i ovamo... Jedno gih gaze. srce, koje te neizmjerno ljubi,, čezne za tvojom blizi­ A. Starčevi«. nom i smjerno šapuće pozdrav sultaniji srca na pragu Podnašati krivicu pa joj se svom dušom ne pro­ dvora, koje je razdragana mašta od bisera i dragog tiviti, jednako je kao da sami pomažemo nepravdu, kamenja napravila... koja se na nama vrši. Ja te pozdravljam na pragu mojih dvora! Valtaire. �Broj 5. Strana 87. ,B I S E R“ Narodne umotvorine. Nesretna ljubav Zlatije djevojke. Kad’no Omer iz Stambola dogje I obljubi Zlatku Begovića Na livadi pod Kovačićima; Dade njojzi mito plemenito: Baš na glavu od bisera granu, A u uši od zlata mengjuše I na grlo diziju dukata, A na ruke srma belenzuke — 1 reče je uzet’ o jeseni. To ne vigje niko ni oklena, Već livada, na kojoj se ljube. Livada je ovcam’ govorila, Bjele ovce čobaninu svome, Čoban kaza u putu putniku, Putnik kaza na vodi brodaru, Brodar kaza u selu imamu, Imam kaza svojemu gjematu Gjemat kaza ocu i materi. Svojoj Zlatki majka progovara: ,,Ko t’ obljubi vele jadna bila?“ „Progji me se, moja mila majko, Ako me je jednom poljubio. Dao mi je mito plemenito I rek’o me uzet’ o jeseni" Ljeto progje, medna jesen dogje, Rodi čedo Ziatka materina Malo jčedo, al’ je muška glava. Oženi se Omer momče mlado Iz Travnika travničkom djevojkom. Čedo zavi Ziatka materina, Čedo zavi u bijelu svilu, Pa ga šalje Omeragi mladu: „NS tu tebi,od zlata jabuku, Na jabuku, pa se igraj s njome Kao sa mnom pod Kovačićima" Vrati čedo mladi Omeraga, Poručuje Zlati Begovića: „Luda ti si Ziatka materina, Inu ii mala nema mu hesaba, Kupit hoću od zlata jabuku. Imam ljubu igrat ću se s njome". ha toga vrijeme postajalo Malo vr’jeme ni godina dana — Udade se Ziatka materina Preko mora za careva sina. — Zabilježio: P. Hajrudin. ZDRAVLJE. Kako je god ljudsko tijelo vrlo zamršena, isto je tako ono i jedna vrlo osjetljiva sprava, jer ono ne trpi, da ima u sebi sad više, sad manje topline, Svakomu je čovjeku, koji hoće da sačuva svoje niti -da su mu razni dijelovi njegovi različito topli, zdravlje, veoma potrebno znati, u kakvom odnošaju nego treba, da su mu svi dijelovi u svako vrijeme stoji toplina ljudskoga tijela prema njegovom životu jednako topli i da je visina ove topline po prilici 37° 1 zdravlju, te ćemo zato ovdje ocrtati najglavnije fizi­ po Celsiusu. ološke pojave na ljudskom tijelu, koje se odnose oso­ Toplinu tijela mjerimo termometrom ili toplo­ bito na toplinu, i na osnovi kemijskih^ fizičkih zakona mjerom. Na svakom ovakom toplomjeru vidimo vodo­ ih rastumačiti. ravne crtice, koje su jedna od druge jednako udaljene, Ljudsko je tijelo jedna makina, jedna vrlo za­ a pokraj njih stoje brojevi, koji označuju visinu, stupanj mršena sprava, kojoj je uvijek potrebna i z v j e s n a ili grad topline. Ako jedan takav toplomjer sa živom m n o ž i n a topline, ako hoće da u redu radi, da žive metnemo u led, živa će u njemu doći do one vodo­ u zdravlju. ravne crtice uz koju stoji broj „nula" (0); a ako ga 0 toplini zdrava ljudskoga tijela. Sastavio: Osman Dcronja, stud. med. u Beču �Strana 88. ,B I S E RJ Broj 5. Ako pojavu izgaranja dublje i kemijski istražu­ postavimo u vodu, koja vrije, onda će živa doći do jemo, vidjećemo, da ono nije ništa drugo, nego spa­ broja „sto“ (100). janje kisika s ugljikom, koji je najprije zagrijan na Kao što toplinu drugih tjelesa, tako isto mjerimo i toplinu ljudskoga tijela toplomjerom sa živom, kod neki izvjesni stupanj topline. Kada preko zažarena ugljika vodimo kisik, onda koga su stupnjevi uregjeni po Celsiusu. Ovakav jedan toplomjer, koji je osobito napravljen za mjerenje se on s njim spaja, te se p r i to m r a z v i j a t o l i k a topline ljudskoga tijela, metnemo pod golo pazuho, t o pl i na , da ugljik, ako ga još slobodna ima, ostane pritisnuvši dobro golu ruku uz golo tijelo. Iza jedno i dalje užaren, pa šta više, da i okolne predmete 5—10 minuta izvadimo toplomjer i brzo pročitamo ugrije; čim presiječemo dovoz kisika, odmah prestane stupanj, do koga je živa došla, te ćemo vidjeti, da će i spajanje ugljika s kisikom, a s tim i daljnje razvi­ živa pokazivati, ako smo zdravi 37°; kad čovjek spava janje topline. Ugljen, koji je prije gorio, prestaće može imati 1 36°, a kada težak posao radi i 37’s0, a gorjeti, te će se i sasvim ohladiti, ako mu ne dovo­ dimo s druge strane topline. da ipak bude pri tom sasvim zdrav. Kad se tvrdi ugljik spaja s plinovitim kisikom Svu toplinu, koja je ljudskomu tijelu za njegov život i rad potrebna, stvara ono kao živi stvor u sebi onda od toga nastane jedan kemijski p l i n o v i t i samo, te je onda upotrebljava u razne svoje potrebe. spoj, koji se zove u g l j i č n i d v o k is ik ju g ljič n i Radi što jasnije predodžbe o stvaranju topline dvokis) ili u g l j i č n a k i s e l i n a . Budući da je ovaj u ljudskom tijelu, navešćemo ovdje i rastumačiti neke spoj plinovit, to on iščezne radi svoje malene speci­ pojave, koje su iz običnog života svakomu čovjeku fične težine i radi svojih plinovitih svojstava u zraku, a ostane od čitavoga goriva ostatak, zvani pepeo, poznate, ali nejasne i nerazumljive. Zimi, kada nam je studeno, ložimo vatru u pe­ koji se nije mogao spojiti s kisikom u ugljičnu ćima, da bismo tim stan ugrijali. Kao gorivo upo­ ’ »selim'. Iz ovoga razmatranja nam je jasno, zašto uzi­ trebljavamo drvo ili kameni ugljen (čumur). Poznata ■ gorenje drvo i kameni ugljen i zašto pro­ je stvar, da je dvoje potrebno, ako hoćemo, da vatra mam izvodi. j puhanjem zračnu struju; zato, jer u drvetu poćne goriti. i kamen .m ugljenu ima veoma mnogo ugljika, a u 1. ) da gorivo tako ugrijemo, da bude moglo primiti vatru. U ono vrijeme, kad ljudi nijesu pozna­ zr, i kisika, te dovedavši ove pri izvjesnoj toplini vali današnjih sredstava za stvaranje vatre, trali bi u dodir, prouzrokujemo, da se oni kemijski spoje i oni drvo o drvo, dok se ne bi jedno od njih zapalilo; da se na taj način razvije nama potrebna toplina. Kao što god mi stvaramo na gore opisani način kasnije je u tu svrhu služio kremen, a najposlije šibice. 2. ) kad je drvo već upaljeno, onda trebatoplinu, da tako isto nju stvara i naše tijelo; i ono uzima vodimo preko njega zračnu struju, što mi na taj način ugljik i kisik, te ih spaja, da dobije toplinu. Kao što činimo, da jednostavno ustima ili mijehom pušemo u se god u peći goreći spoji ugljik s kisikom u ugljičnu kiselinu, koja onda kao plin kroz dimnjak izagje u već zažareno drvo. Puhanjem dovodimo užarenom drvetu nepre­ zrak, tako se isto od ugljika i kisika u našem tijelu stano novi zrak, a s njim i dostatnu množinu kisika, stvara ugljična kiselina, koju mi na usta, i na nos koji je potreban, da drvo izgori, t. j. da se velika kao kroz kakav dimnjak iz pluća izdahujemo u zrak. Pita se sada, kako dobiva ljudsko tijelo ugljik množina drveta pretvori u vrlo neznatni ostatak, koji i kisik? — Ono dobiva oboje u hrani. ne može izgorjeti — u pepeo. Ugljik dovodimo tijelu jedući razna tvrda i te­ Zrak je tijelo, koje mi ne vidimo, jer je on bez boje i proziran, a sastavljen je u glavnom od dva kuća jela, a osobito masti, brašno (mlivo) i slatka druga tijela: od dušika i kisika, koji su takogjer bez jela. Mast, brašno i šećer su najglavniji izvor, odakle boje i sasvim providni, te ih zato ne možemo očima naše tijelo dobiva ugljik, a ako ovih nema, onda rga vidjeti kao ni staklo, koje je dosta tanko i čisto. ono može da dobiva i iz bjelančevine, koje u tijelo Staklo možemo uvijek lako prstima napipati, jer je dovodimo jedući meso, sir, jaja, grah, sočivo (sačivicu) ono tvrdo, dok je kisik jedno vrlo rijetko, plinovito i slične stvari. tijelo, mnogo rjegjo nego vodena para, te ga zato mo­ Kisik dobiva tijelo naše dihanjem iz zraka, te je žemo samo onda osjetiti, kad on u velikoj množini prema tom i zrak hrana isto tako, kao n. pr. meso i s velikom brzinom u o b l i k u v j e t r a udara u i druge stvari. Mi dakle udihujemo zrak radi kisika, naše tijelo. koji se u njemu nalazi, a ako u zraku nema kisika, Drvo je takogjer sastavljeno tijelo i to u glavnom onda ne samo da nam od njega nema nikakve ko­ opet od dva druga tijela: vode i ugljika. Ugljik mo­ risti, nego nam može takav zrak biti i za zdravlje žemo vidjeti i opipati, jer je dijamant (dragi kamen) vrlo opasan. najčistiji ugljik, a isto se tako i grafit, kameni ugljen Ovakav nevaljali i nezdravi zrak bez kisika i ćumur sastoje gotovo od sama ugljika. nalazi se u zatvorenim prostorijama, u kojima su više �Broj 5. ,,B I S E R“ sati bile životinje ili ljudi, koji su dišući sav kisik potrošili, a ostao je gotovo sam dušik i izdahnuta ugljična kiselina. Masti i slasti nalaze se na više mjesta ljudskoga tijela naslagane kao rezervirana hrana. Čovjek naime može od vremena do vremena mnogo više ovakove hrane da pojede, nego mu je za život i rad u tom vremenu potrebno, zato tijelo onaj višak sačuva, rezervira ga, te ga onda troši, kad mu u hranu manje dovedemo, nego li mu za život treba. S kisikom nije tako, jer tijelo nema nikakvih sredstava niti načina, da bi kisik gdjegod u sebi ostavljalo za rezervu, te ga onda u oskudici kisika upotrebljavalo, nego ono mora svu množinu kisika, koja mu je od časa do časa potrebna, u isto vrijeme to udahivati; ne bude li ga imalo ili moglo udahnuti, prestaće za čas u njemu svaka kretanja, ono će se ohladiti i umrijeti. Ako dakle ljudsko [tijelo ima u sebi dostatno materijala, iz koga će uzimati ugljik, i ako još može dihanjem svaki čas dovoditi kisik, onda će ono — pretpostavivši, da je inače zdravo — moći za razne svoje svrhe na gore rečeni način stvarati toplinu. Ljudsko je tijelo tako uregjeno, da mu razni njegovi dijelovi služe za razne životne potrebe: plu­ ćima uzimamo kisik u krv, želudac nam probavlja jela i t. d., te kakvo je čudo, da su učenjaci nastojali pronaći i onaj dio ljudskoga tijela, u k< m se toplina pravi, t. j. gdje se zbiva gore opisano spajanje ugljika s kisikom i kakve su vidljive promjene na tom dijelu ljudskoga tijela, kad on stvara toplinuPronašlo se, da su to mišići, muskuli, ono, Sto se u običnom životu zove k r h t i m me s om. Mišići (krhto meso) služe nam za gibanje. Gdje god u ljudskom tijelu vidimo običnim okom ma kakvo gibanje, to se zbiva s pomoću mišića; oni su dakle pokretači kao što pojedinih dijelova, tako i či­ tavog našega tijela. Iz toga, što se pojedini dijelovi ljudskoga tijela, kao i tijelo samo, sada kreću, a sada opet miruju, razumije se, da je mišić jednom u stanju kretanja, t. j. jednom on r adi , a jednom opet u stanju miro­ vanja, t. j. on mi r uj e . Kad mišić miruje, on je normalno najdulji > najtanji, a ujedno i najmekši; počne li pak raditi, on se stegne, pokrati i odeblja, a postane nešto i tvrgjiMišići se stežu na poticaj, koji dolazi kroz živce iz mozga u glavi ili iz mozga u hrptenici. Da pak to stezanje može nastati, nakon što je poticaj već došao, potrebno je, da se u njem dogodi jedan ke­ mijski proces, t. j. da se u njem spoji ugljik s kisikom. Kad se je u mišiću kemijski spojio ugljik s kisikom, stvori se u njem toplina, a to sve opet na nama još nepoznat način prouzrokuje, da se mišić stegne i izvrši neku radnju. Strana 89. Eto dakle to je mjesto i način, kako se i gdje se toplina stvara. Toplina se stvara u našim mišićima, kad oni rade, t. j. kad se u njima kemijski spaja ugljik s kisikom. Izvršujemo li veću radnju, to će se i ovo spajanje u većoj mjeri dogagjati, te ćemo mi zato, da bismo veći potrošak kisika u isti čas nadomirili, morati brže i dublje dihati i više ćemo se ugrijati. Spomenuli smo, da je ljudskom tijelu za njegov život i rad ne samo toplina potrebna, nego da mora i visina te topline biti uvijek i na svim mjestima ista, to ćemo sada, nakon što smo vidjeli, kako i gdje se toplina stvara, još i to proučiti, na koji način tijelo naše drži toplinu svoju uvijek na istom stupnju, jer je to za zdravlje naše vrlo važna spoznaja. Budući da ljudsko tijelcr samo svoju toplinu stvara, to je ono jedan izvor topline, te zato uvijek iz njega izbija toplina, ako je opkoljeno zrakom, koji ima manji stupanj topline fmanju temperaturu), nego je ono samo. Isto tako može naše tijelo i da prima u se to­ plinu iz zraka i okolnih predmeta, ako su oni topliji, 'ego li je ono; sunčane zrake, kad dovoljno okomito padaju, imaju takogjer veću toplinu, nego je naše tijelo te onda ono i od njih prima toplinu. Ovo izdavanje i primanje topline dogagja se po zakonu za prelaženje energija uopće s jednoga tijela na drugo, koji nam zakon'o samoj toplini ovo kaže: toplina prelazi uvijek s toploga tijela na hladnije i to sve dotle, dok im se topline sasvim ne izjednače, t. j. dok oba tijela ne budu imali jednak stupanj topline. Kako se iz ovoga fizičkoga zakona vidi, naše bi tijelo u svako doba godine imalo istu temperaturu (stupanj topline), koju ima i okolni zrak, da nije samo izvor topline, te da uvijek izgubljenu toplinu ne nadoknagjuje svojim životnim radom. Ipak se može dogoditi, da tijelo više topline gubi, nego je običnim životnim radom može stvoriti, te mu onda prijeti opasnost, da će mu se tempera­ tura sniziti ispod 37° C. i da će mu se radi toga pokvariti njegov obični i zdravi životni tok. Da se to ne bi dogodilo, tijelo se naše služi ovim najglavnijim sredstvima: 1.) Kako svako tijelo, koje iz sebe izdaje toplinu, ovu na površini svojoj izdaje, to je najprije potrebno, da se, što je moguće više, ograniči dovoz topline iz nutarnjosti tijela na njegovu površinu. Ovo tijelo naše na taj način postigne, da stegne sve vrlo sitne žilice (kapilare) na površini svojoj, t. j. u koži, kojih je ona prepuna. Kad budu na taj način sitne kožne žilice stegnute, ne će moći ni krv u većoj mjeri dolaziti u kožu, te se prema tom ne će s krvlju ni mnogo topline na površinu tijela dovoziti. Osim toga, što će tijelo tada �Strana 90. .BISER1 Broj 5. Boljega razumijevanja radi navešćemo najprije 'i manje topline na svojoj površini izdavati, postaće ovdje i rastumačiti slične pojave iz običnoga života nam radi pomanjkanja krvi u koži i koža blijeda. Ako uzmeš kašičicu soli, koja ima n. pr. 15oC. 2. ) Ako ovo sredstvo nije dostatno, onda se naše tijelo na svim mjestima, gdje imamo mišića te je saspeš u čašu vode, koja ima istu temperaturu kao i s6, dakle 15oC, i čekaš jedno po sata, dok se (krhta mesa) počne pomalo kočiti, t. j. mišići se samo malo stegnu i postanu nešto tvrgji, te mi tada ve­ s6 sama od sebe u vodi rastopi. Tada izmjeri s po­ moću toplomjera toplinu slane vode, te ćeš naći, da limo, da smo se od studeni skupili. Tim, što su se mišići naši malo stegli, prešli su je voda postala s t u d e n i ja. Pita se, zašto? Poznata je stvar, da će se ista množina soli u oni iz stanja mirovanja ili nerada u stanje gibanja ili rada, a pošljedica od tog bude ta, da se povisi istoj množini vode tim prije rastopiti, što je voda vruća: toplina vode dakle prouzrokuje rastapanje soli, množina napravljene topline. Kako se god u ovom slučaju većina mišića te je prema tom toplina za rastapanje soli veoma stegne, tako se stegnu i oni sitni mišići u našoj potrebna. Ovo je i uzrok, zašto je voda u čaši postala koži, koji podižu dlake na koži, te nam se radi toga dlake naježe. studenija, kad se je so u njoj rastopila. S6 je za svoje 3. Ako još ni ovo ne pomaže, onda se naše ti­ rastapanje trebalo topline, a budući da je ona sa svih jelo dadne na izvanredno stvaranje topline na taj strana bila opkoljena vodom jer smo je mi sasuli način, da potakne većinu mišića na brzo i jako ste­ u vodu — nije mogla te topline ni odakle uzeti, nego zanje i rastezanje, dakle na žestok i brz rad, kojim od vode, u kojoj je sasuta; toga radi uzela je so za se brzo stvori velika množina topline. Ovaj se fizički svoje rastapanje toplinu od vode, te je voda postala proces očituje u tom, da mi u svijem dijelovima studenija. našega tijela počnemo drhtati i to tim jače, što je Sličan je ovomu idući slučaj. Ako zimi metneš veća potreba topline. mnu vode na kakvo suho mjesto, da u nju ne Ne pomažu li s/a ova sredstva i ne budemo li mole ta ni odakle padati niti da je mogu kakve mi sami svojom svojevoljnom kretnjom i drugim na­ životinji piti, onda ćeš nakon 1—2 mjeseca dana činima: odijelom, dovozom topline s vana i t. d. opaziti, čaša nije puna, nego da je nekoliko vode mogli spriječiti, da tijelo izgubi više topline, nego je iz e nestalo. Učiniš li to u proljeće, vidjećeš već može stvoriti, onda će se temperatura ili na svim iza : Koliko dana, da je iz čaše mnogo vode nestalo, mjestima našega tijela ili samo na nekima sniziti a ljeti će, kad je velika vrućina, za nekoliko dana ispod normalne (37° C.), te će na taj način prestati nestati e vode iz čaše. Ako tu istu čašu napu­ i oni uvjeti s obzirom na toplinu,, pod kojima živa njen: vodom držiš oprezno na plamenu n. pr. od tvar našega tijela može da izvršava sve svoje životne ^ampe tako, da u njoj voda vrije, to ćeš vidjeti, da radnje i tijelo će radi toga prijeći iz zdravoga stanja će za nekoliko sati nestati sve vrele vode iz čaše. u bolesno. Kako se to tumači? Kako je god sniženje temperature u našem tijelu Svaki smo put vidjeli, da vode iz čaše nestaje opasno za zdravlje, još je opasnije njezino povišenje i to tim prije, što je viša temperatura zraka. I ovdje iznad normalnoga stupnja — po prilici 37° C., te kako je dakle toplina uzrok, da se voda pretvori u sitnu god tijelo ljudsko ima sredstava, da se bori protiv paru, koja onda ishlapljivanjem ili isparenjem ode u zrak. prvog slučaja, tako isto ima ono načina, na koje će Kako je god dakle toplina potrebna, da se tvrda se obraniti od povišene temperature. Temperatura (stupanj topline) ljudskoga tijela s6 pretvori u sitni i običnim okom nevidljivi prah, koji onda kao rastopljena s6 pliva u vodi, tako je mogla bi nastati veća, kad čovjek radi kakav težak posao, a toplina je okolnog zraka umjerena; isto bi isto toplina potrebna, ako hoćemo gustu vodu da pre­ moglo nastati, ako čovjek i miruje, ali je temperatura tvorimo u rijetku paru. Iz ovoga vidimo još i to, da okolnog zraka veća, nego je normalna (zdrava) tem­ ćemo u isto vrijeme tim veću množinu vode moći peratura^ ljudskoga tijela, jer tada tijelo stvara toplinu pretvoriti u paru, što budemo imali više topline, te kao obično, a još u nj ulazi toplina iz toplijega zraka. prema tome, da ćemo i tim više topline trebati, što Najgori bi slučaj bio, kad bi čovjek radio težak posao veću množinu vode budemo htjeli pretvoriti u paru. u zraku, koji ima veću temperaturu, nego ljudsko tijelo^ Na ovom se zakonu osniva i ohlagjivanje ljud­ tada bi se radi oba uzroka nagomilavala prevelika skoga tijela s pomoću znojenja. Kad tijelo u gore toplina u njem, te bi se tijelo moglo da ugrije i preko navedenim slučajevima bude prisiljeno boriti se protiv 45 °C , što bi naravno imalo za posljedicu smrt, jer prevelike topline, onda ono izlučuje na površini svojoj je temperatura već od 42 °C. za ljudsko tijelo radi veliku množinu znoja, koji se u glavnom sastoji od zgrušanja bjelančevina vrlo opasna. vode i vrlo malo drugih tijelu nepotrebnih tvrdih izluProtiv prevelike temperature bori se tijelo naše čina. Ova se voda počne onda ishlapljivati i to s po­ z n o j e n j e m. moću topline ljudskoga tijela, te se na taj način počne �Broj 5. »BISER' tjelesna toplina trošiti i snizivati, a tijelo se ohlagjivati isto onako, kako smo vidjeli, da se voda ohlagjuje, kad se u njoj so rastapa. Ako je zrak, u kom se mi nalazimo, suh, onda može lakše da u nj prelazi ona para, koja se stvori ishiapljivanjem znoja na površini našega tijela, te se radi toga u suhu i parom nezasićenu zraku mi brže ohladimo, ako smo oznojeni, jer se onda znoj na našem tijelu brže ishlapljuje i tim našem tijelu brže oduzima toplinu. Isto se to dogodi, ako stojimo oznojeni na vjetru ili mahanjem sami umjetni vjetar prouzrokujemo. Tada mi naime vjetrom ili mahanjem rastjerujemo onaj zrak, koji je oko nas i koji je već parom iz nas za­ sićen, a dovodimo novi i suhlji, koji onda bolje u se prima novu paru iz našega tijela, te tim ishlapljivanje znoja, a radi toga i ohlagjivanje našega tijela, pospješi. Radi toga se može na vjetru i suhu zraku brzim ishiapljivanjem znoja tijefo naše tako brzo ohladiti, da mu temperatura padne ispod 37° C-, te da se veoma prehladimo. Ako je pak zrak odviše zasićen parom, a mi radimo uz visoku temperaturu zraka kakav težak posn . onda ne može ona para, koja se ishiapljivanjem znoja na našoj koži stvara, da u zrak odlazi, jer i onako već u njemu ima dosta pare, te radi toga prestane i ishlapljivanje, a prema tom i odvagjanje opline iz našega tijela. U ovom slučaju ne koristi znojenje n'šta i ne budemo li na umjetni način odvodili suvišnu toplinu iz tijela ili ne pobrinemo li se, da se u što manjoj mjeri stvara u nama toplina — treba prestanuti ra­ diti! — onda se u ljudskom zdravu tijelu može na­ kupiti toliko topline, da se bjelančevine zgrušaju, te da u taj čas nastupi smrt od tako zvane kapi radi vrućine. Strana 91. Iz ovoga čitavoga razmatranja vidimo, da koža na površini našega tijela ima neprocjenjivu važnost za naše zdravlje, jer je ona pravi upravitelj topline ljudskoga tijela. Ona se na opisani način brine, da se ne bi toplina našega tijela niti povisila niti snizila, jer čim jedno od ovo dvoje nastane, može da najveća nesreća snagje naše zdravlje. Radi toga ću ovdje još navesti ukratko i gimnastiku (vježbanje) naše kože — makar to ovamo ne spadalo — i u glavnom rastu­ mačiti njene posjedice. Kako god možemo ruke i noge izvježbati vježbom da vješto i brzo izvršuju ono, što hoćemo, tako se isto može vježbom i koža izvježbati, te da i ona brže i vještije izvršuje svoju zadaću. To se postigne najlakše kupanjem studenom vodom i takovim tjelesnim radom, gdje se moramo znojiti od napora — napor naravno ne smije biti nipošto prekomjeran, a mnogi se ljudi ne smiju radi raznih bolesti u opće kakvom tjelesnom naporu pod­ vrći. Kupati se takogjer treba vrlo oprezno, a osobito je to važno za od sebe slabe ljude, jer ovi teško podnose takove kožne vježbe. S početka treba da se što brže okupamo i da se onda, otravši se dobro, što brže obučemo, a poslije može kupanje za zdrave ljude, kad im se koža već uvježbala, i dulje vremena (15—30 minuta) trajati. Ko nema mjesta da se okupa, dovoljno je i to da spužvu (sungjer) zamoči u studenu vodu, te da njim tijelo umiva. Kupanjem studenom vodom vježbamo kožu, da se moše brzo boriti protiv studeni, a napornim radom opet protiv vrućine. Imajući ove najglavnije pojmove o toplini zdrava ljudskoga tijela možemo s pomoću svoga uma život naš tako urediti, da se od mnoge bolesti sačuvamo — a to je baš^bio cilj ovih redaka. Mahmudbeg Fadilpašić, Dana 15. o. mj. ranim jutrom pronijela se je gradom Sarajevom tužna vijest, koja se je velikom brzinom cijelom našom zemljom raznijela, navještajući veliki gubitak smrću Mahmudbega Fadilpašića. Umro je jedan od najodličnijih članova grada Sarajeva, čijom smrću nestaje jednog najstarijeg člana plemičke obi­ telji u Bosni; s njim nestaje čovjeka, koji je najveći dio svoga života posvetio radu i oko blagostanja svoga milleta. Mi muslimani širom Herceg-Bosne oplakujemo svoj kobni čas, jer izgubismo osobu, koja je od naravi blaga, iskrena i darežljiva prava sirotinjska majka. U javnom životu isticao se je merhum, kao revan pobornik za narodna prava. On je svim silama radio oko prosvjetnog i kulturnog podizanja muslimana u Bosni i Hercegovini, te je u tu svrhu znao rado žrtvo­ vati i veće materijalne doprinose. Idealom mu je po- �Strana 92. »B noći akciju oko kulturno-prosvjetnog napretka našeg naroda, te mu je naš narod, cijeneći, njegove duševne vrline i zasluge oko narodnog podizanja, rado pre­ davao najvetalnija svoja pitanja. Opća je želja bila, da u upravu svakog kulturnog ili gospodarskog po­ duzeća dogje i merhutn Mahmudbeg. Već u početku pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju stajao je merhum u prvim redovima bo­ raca, a kad je vjersko-prosvjetna autonomija dobivena, postao je podpredsjednikom vakufsko-mearifskog sa­ bora, a predsjednikom vakufsko-mearifskog kotarskog povjerenstva. Merhum Mahmudbeg Fadilpašić je dobio i narodno povjerenje, izborom za narodnog poslanika u zemaljskom saboru, u kojem svojstvu je i zaklopio - svoje blage oči. Osobite zasluge idu baš njemu oko osnivanja „Muslimanske centralne banke" kojom je bio prvim predsjednikom. Otomanska vlada odlikovala ga je ordenom „Medžidije" IV. reda. Ostavlja iza sebe dva sina i kćerku, koja se je nedavno udala'za uglednog bosanskog plemića Bećirbega Gradašćevića, a najstariji mu sin polazi safajevsku realku. Mahmudbeg je umro, ali njegovo ime biti će vječno sačuvano u srcima našega naroda širom HercegBome, te će ga se zbog njegovih nebrojenih dobro­ činstva učinjenih našem narodu, svatko ugodno sjećati. Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiah' Književnost. __ __ dina sastavljao „Uputu u prošlost Bosne i Herceg0. vine" jer fermani, bujruntije i druge listine, koje truhnu po tavanima i policama nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi po javnim gragjevinama propadaju s dana na dan, povjesnički neistraženi i neobragjeni... Tako nam sam Safvetbeg govori, a to opravdava potpuno i svu onu površnost, kojom je pisana „Uputa8. Pri koncu nam je obećao, da će se zabaviti i ispitati život i djela onih naših pregja, koji se na polju lijepe književnosti proslaviše kao prvi pjesnici, književnici i veliki umnici. A to je svoje obećanje i ispunio davši nam ljetos lijepu i zamašnu knjigu: „Bošnjaci i Hercegovci u Islamskoj književnosti", rezultat marnog dugogodišnjeg proučavanja i istraživanja djela naših pregja u ogrom­ noj i raznolikoj islamskoj književnosti. Težak je to posao, tim teži, kad se uzme u obzir, da sve turske antologije, koje su do danas izdate ni­ jesu potpune, pa je Safvetbegu trebalo tražiti i ispi­ tivati: A kad se uzme još i to da su mnogi naši veikani iz prošlosti pisali i u ova tri jezika, pa još k tomu neki na tuceta toga su napisali, onda istom *emo pojmiti Safvetbegovu marljivost i ljubav na­ pi ma knjizi koju je napisao! Megju .nama muslimanima na žalost ostala je nepozn. ta široj publici. To je mana naša; naše čitaeke publUce, koja za ovake rijetke pojave slabo haje. Nekoji ima, koji opet vode velike rasprave o knjigama i književnosti, a poznaju ih jedva po naslovima. A k nja je još i nekoji špikulanata, koji su pokvarili ukus čitalačke publike sa kojekakvim romanima za 20 helera; zatim leži i krivnja na našem domaćem novinstvu koje svoje čitatelje hrani raznim polemi­ kama sijući razdor i neslogu megju svijet i onako — neodgojen!.. Ovo napomenu uzgred povodom Safvetbegove knjige. A to mora da boli pravog rodoljuba — jednog književnika, koji je radio bez ikakvih dobitaka, samo, da dade svojoj braći knjigu u kojoj je na sva vremena sačuvana uspomena na našu prošlost! 0 knjizi se mnogo govorilo — što više i prij nego je štampana zasebno, — sa izvjesne joj se strane dobacivalo koješta radi pitanja narodnosti, koje je Safvetbeg uzgred dotakao! To je bilo s jedne strane. A mi muslimani?! Kako smo je mi primili! To najbolje zna sigurno autor; ali je sramota da ovako malo se brinemo za one sinove naše, koji na diku i ponos služe velikoj islamskoj književnosti!.. Bošnjaci 1 Hercegovci u islamskoj književnosti. (Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine: Napisao : Dr. Safvetbeg Bašagić). — Istočni jezici izumiru megju . nama. Već su vrlo rijetki oni, koji se posvećuju izu­ čavanju ^tih jezika. A prema tomu i istočna literatura postaje nam svakim danom napristupačnija. Istok se odmiče od nas, a mi gubimo i ono nešto malo tradi­ cionalnoga — ono nešto istočnoga, i kratko je vrijeme pred nama, kad će se na vrata istočne prosvjete pečat udariti. A stim će sve izumrijeti. Pa i danas! Koliko ih je, koji se koriste sa znanjem istočnih jezika! Vrlo malo, sasvim malo, — a tog malog broja još je manji broj kojih su drugom koristili sa svojim znanjem. Megju ove rijetke i časne iznimke bez sumnje spada, i autor gornje knjige Dr. Safvetbeg Bašagić Čitav život„ čitavu svoju mladost posvetio je Safvet­ beg izučavanju triju glavnih istočnih jezika i triju literatura. Prema ovome može se mirne duše ustvrditi, da je ova knjiga stručno i znanstveno obragjena i ispitana. Safvetbeg je revno radio, da bar spasi od za­ boravi ono, Što se još da spasiti, radio je u oskudici o kojima na gradiva, kao što je radio, kad je prije dvanaest go- pojma... „Sudbina je našeg roda, Da narodim drugim daje Velikane...“ žalost ni naša intelegencija ne ima ni �Broj 5. __________ ,,B I S E R“ _______________ Strana 93-_ A sad sa ovom knjigom dao nam je Safvetbeg preglednu cjelokupnu sliku naših velikana na polju istočne prosvjete. U četiri perioda iznosi nam autor preko 130 životopisa pjesnika, književnika i drugih, koji se istakoše na književnom polju, iznosi ih ne onako suhoparno kako je običaj, nego kritički ispi­ tujući jednog po jednog navagjajući njihova djela, donoseći odlomke, da se čovjek naslagjuje čitajući prevode, koje je naš. pjesnik njemu prirogjenom vje­ štinom presadio u naš gjulistan. Ni jedna riječ nije nužna za preporuku Safvetbegove knjige*), jer knjiga sama sebe preporučuje tim više, kad navedemo, daj e ista primljena kao dok­ torska disertacija na bečkom sveučilištu. Knjiga se dobiva kod knjižare Braće Bašagića u Sarajevu, a može se naručiti i kod „Prve musli­ manske nakladne knjižare" u Mostaru, uz cijenu od 2 K. III. Materijalna sredstva društva. a) b) c) d) IV. Članovi društva. § 5. Članom društva može biti svaki musliman i mu­ slimanka, koji plaća odregjenu članarinu i pokorava se društvenim pravilima. A. H. B. Kulturne bilješke. P R AV I L Udruženje bosansko-hercegovačke elmijje (Bosno ve herceg džemijjeti ilmijjesi). » (Nastavak.) § 3. Da se postigne cilj istaknut u prvoj alineji gor­ njeg paragrafa društvo će: 1. Izdavati list, koji će služiti njegovim organom i u kojem će se donositi korisno štivo i potrebni naputci. 2. Izdavati vjerske i druge poučne knjige, kitabe i risale. 3. Pri potrebi izašiljati sposobne i vješte ljude kao vaize u ona mjesta, gdje bude potrebno. 4. Budnim okom pazeći na rukovogjenje naših au­ tonomnih vlasti u vjersko prosvjetnim poslovima, raditi na tom, da se na mektebe, medrese i druge zavode postavljaju samo sposobni i spremni ljudi i da se vakufsko mearifski novac kao .i subvencija troši n& prvom mjestu u svrhu vjerske prosvjete. 5. Podupirati ideju osnivanja autonomnih zavoda i ispunjavanje cilja naše vjersko-prosvjetne autonomije kao i paziti na to, da se njezina prava čuvaju i dje­ lokrug ne skučuje. 6. Raditi na tom, da se u naše vakufsko-mearifska tijela biraju sposobni- ljudi, koji će znati i htjeti da štite vakufsko šerijatske propise. *) U.jednom od slijedećih brojeva donijeti ćemo opširan prikaz o radu nekih naših književnika, kojom ćemo se prilikom posebno osvrnuti na ovu knjigu. § 4. Materijalna sredstva društva jesu: prinosi članova, dobrovoljni prilozi, pokloni i vesaje i prihodi od knjiga i društvenih artikala. a) b) c) d) e) § 6. Članovi društva dijele se na: redovite, pomagače, utemeljitelje, dobrotvore, i počasne, § 7. Redoviti članovi društva kao i pomagači društva mogu biti po svojoj volji.: prvog reda, koji plaćaju mjesečno po 4 K — h., „ 2 „ — „ drugog „ •». „ 1 „ - „ trećeg „ „ „ „ „ „ — „ 50 „ četvrt. „ „ „ „ - „ 20 „ petog „ „ „ „ § 8. Redoviti članovi jesu isključivo ilmijja, a to su:: Rejs el-ulema, članovi ulema megjlisa: Muftije, Mudirrizi, kadije, šerijatski vježbenici, muallimi mekjtebiihtidaija, sibjan mekjteba i sejjar muallimi, vjerouči­ telji svih Škola, imami, hatibi, šejhovi kao i svaki onaj, koji je usposobljen za jedno od spomenutih zvanja, a nosi odijelo ilmijje ili odbor u svojoj sjednici zaključi, da ga obzirom na njegove kvalifikacije i jednog alima dostojno vladanje treba smatrati čovjekom od ilmijje. § 9. Članom utemeljačem može biti svaka osoba mu­ slimanske vjere kao i svi muslmanski zavodi i korpo­ racije, koje najednom ili kroz godinu daha uplate u društvenu blagajnu svotu od 300 kruna. § 10. Dobrotvor je svaka ona islamska osoba,' zavod ili korporacija, koja od jednom ili kroz godinu dana uplati u društvenu blagajnu svotu od 200 kruna ili pokloni društvu nešto ove vrijednosti. �goj 5. .BISER' Strana 94. § u. Počasni član je onaj, kojeg glavna skupština na predlog glavnog odbora izabere za njegove vanredne usluge učinjene društvu ili vjerskoj prosvjeti za mu­ slimane ovih zemalja. (§ 35. tačka 7.). § 12. Članovima utemeljačima, dobrotvorima i poča­ snim izdaje glavni odbor diplome i to počasnu odmah čim budu izabrani, a utemeljačima i dobrotvorima kad optpunu uplate članarinu. § 13. Vasijjeti i prihodi vasijjeta namijenjenih društvu trošiće se u one svrhe, koje u okviru ovih pravila odredi musijja, ne bude li pak musijja ništa odredila, onda će ih glavni odbor nakon predhodnog odobrenja od glavne skupštine upotrijebiti u one svrhe, za koje drži, da su najsevabnije. V. Pravo i dužnosti članova. § 14. Redoviti članovi, koji su najmanje šest mjeseci prije skupštine članom postali i za sve to vrijeme uredno platili članarinu kao i dobrotvori . utemeljači, koji pripadaju ilmijji imadu i aktivno *oasivno pravo izbora, a svi ostali imaju pravo da prisustvuju dru­ štvenim glavnim skupštinama i pod-odborskim skup­ štinama i da podnese glavnom odboru pismene predloge, koji će ih ako nagje za shodno iznijeti na pre­ tres u skupštini. (Uvjet za posjedovanje aktivnog i pasivnog prava izbora ne traži se dakako od izbor­ nika u prvoj konstituirajućoj skupštini društva.) § 15. Dužnosti članova jesu: 1. Uredno unaprijed plaćati članarinu; 2. promicati cilj i unapregjivati interese društva; 3. pokoravati se društvenim pravilima i zaključcima glavne skupštine, te glavnog odbora; 4. držati se islamskog adaba; 5. Napose dužnost je redovitih članova, da se uvijek i svagdje vladaju uzorno kako to dolikuje časnom staležu ilmijje. štvo nijesu uplatili svojih članarina, biće opomenuti i ako opomena kroz 3 mjeseca ne uspije, prestaju biti članovima i gube pravo na uplaćenu svotu. § 18. Članom prestaje biti: a) b) c) d) istupom, smrću, iseljenjem i isključenjem iz društva. § 19. Član društva, koji bude svojim radom oštećivao interese društva ili dogje u očiti sukob sa ustanovama ovih pravila, a naročito onaj redoviti član, koji svojim protušeriatskim ponašanjem bude sramotio stalež ilmijje, bit će iz društva isključen. Takvog člana isklju­ čuje glavni odbor, a on kao nezadovoljnik može tomu pismeno prigovoriti na glavnoj skupštini. Definitivno isključenje takvog člana objaviće se u društvenom organu. VI. Organ uprave društra. § 20. ,gani uprave društva jesu: glavni odboi i nje­ gova skupština. § 21. Na čelu društva stoji glavni odbor od 22 lica i to 10 iz Sarajeva megju kojima mora biti najmanje 2 mua^ ma i 12 iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine 1 to iz svakog okružja po 2. Glavni odbor bira re­ dovito glavna skupština većinom glasova, tajnim gla­ sanjem pojedince ili na želju skupštine aklamacijom. Tajno glasanje obavlja se osobno i to posebnim ce­ duljama provigjenim društvenim muhurom. § 22. Glavni odbor se bira na 2 godine dana, no izmegju sebe izabere presjednika, podpredsjddnika i 2 revizora, od kojih će jedan biti zamjenik tajnikov a drugi zamjenik blagajnikov. § 23. Nakon izminuća izborne periode redovito glavna skupština bira novi odbor, ali polovica sarajevskih odbornika ostaje u odboru još dvije godine. 0 tome, § 16. Članarina se obično plača svakog mjeseca una­ koji će ostati u odboru, koji će istupiti i na mjesto prijed, ali tko hoće može to učiniti za više mjeseci. njihovo skupština druge birati, odlučuje kocka. Pri idućim izborima istupaju izmegju sarajevskih odbor­ § 17. nika oni, koji su vršili odborsku dužnost četiri godine, Koji član ne plati članarine za tri mjeseca, do­ a na mjesto njih skupština bira druge dok ona peto­ biva opomenu od glavnog odbora, ako nakon opo­ rica, koja su ustupila u odbor u predhodnim izborima mene ne uplati dužni iznos, prestaje biti članom i gubi ostaju u odboru do slijedećih izbora. Tako skupština pravo na uplaćenu svotu. svake dvije godine bira samo 17 članova glavnog od­ Isto tako dobrotvore i utemeljitelje, koji nakon bora. Prvašnje članove glavnog odbora može skup­ isteknuća jedne godine od kako sa se upisali u dru­ ština svaki put ponovno birati. (SvrSiće se.) �Broj 5. ,B I S E R' RAZNO. Brzojav bez žica na zvijezdu Mars. Staru pro­ blemu, po kojoj da na zvijezdi Mars-u ima živih ljudi, skoro su opet na javno pitanje iznijeli dva američka učenjaka, profesor'David Todd i fizičar Leo Steffens. Učenjaci su naime nakon dugog proučavanja došli do uvjerenja, da bi pomoću brzojava bez žice izmegju Zemlje i Marsa moguće bilo svezu usposta­ viti. Ozbiljna im je namjera jednu takvu stanicu te­ legrafa bez žice na zemlji ustanoviti, koja bi u stanju bila na Mars lako slati vijesti. Nu prije toga obojica će odletjeti u zračnu visinu od deset milja, odakle će im uspjeti prve brzojave na Mars poslati. Oni drže, da su stanovnici planete Marsa toliko civilizovani, da već poznaju brzojav bez žice. Učenjaci dapače drže mogućnim, da su stanovnici Marsa već davno na nji­ hov način počeli probati da dogju u svezu sa nama, ali da mi te znakove nijesmo opazili ni razumjeli. Šta je neprirodnije, pišu iz Newyorka, nego taj njihov fantastični plan, jer ima važnih zapreka. Tako na prvom redu taj njihov let na toliku visinu! Ali dva će učenjaka od sada priregjivati više zračnih izleta, da bi se mogli toj vrtoglavici prouzrokujućoj visini priviknuti. Kada im ovo uspije, čekat će vri­ jeme, kada bude Mars najbliži našoj zem ;i. Druga je poteškoća, da li su stanovnici — kad predstavimo da da ih ima — Marsa u istinu kulturni ljudi i da li poznaju brzojav bez žice, pa još brzojavni sustav Marsova Marconi-a; možda je sasma drugčiji od onog zemaljskog Marconi-a. Njihovu osnovu većina je svietja s’dvojbom primila, ali interesantno je da su oba učenjaka sa svojim drugim mnogobrojnim uspjesima već veliki ugled stekli kako u američkom tako i u engleskom znanstvenom svijetu. Profesor Todd rekao je pred jednim novinarom, da oni o uspjehu njihova plana ni najmanje ne dvoje. SeJam svjetskih čudesa staroga vijeka: 1. Egipatske piramide. 2. Semiramidini viseći vrtovi. 3. Dianin hram u Efezu. 4. Zersov kip u Olimpiji. 5. Maurolov grobni spomenik. 6. Kolos na otoku Rhodosu. 7. Svjetionik na otoku Pharosu. Veličina Balkanskog poluostrva. Evropska Tur­ ska ima 160.300 km2 i 6,130.200 stanovnika. Bugarska 9 5.345 km2 i 4,329.108 stanovnika, Grčka broji 64.979 km2 sa 2,631.952 stanovnika, Srbija ima 48.303 km2, a 2,853.659 stanov., Crna Gora ima površine 8.433 km2 sa 250.000 stanovnika, Bosna i Hercegovina ima 51.027 km2, a 1,895.673 stanovnika. Prema tome cijeli Balkanski poluotok ima 438.087 km2 sa 18,090.592 stanovnika. Strana 95. Duljina željeznice na svijetu. Početkom g. 1909 iznosila je duljina željeznica na čitavoj zemlji 951.760 kilometara. Amerika je imala duljinu od 484.685 km., Evropa 318.952 km., Azija 90.050 km., Afrika 29.630 km., a Australija 28.443 km. Gradnja Željeznice je najskuplje stajala Englesku i Irsku 620.000 maraka po 1 km., a onda Belgiju oko 230.000, Francesku 144.000, Nje­ mačku 123.000. Rusiju 90.000, a takogjer i Ameriku 10.C00 maraka po kilometru. Najstarije novine. Kao najstarije novine na svi­ jetu računa se list kineske vlade, što izlazi u Pekingu a zove se „King Pao", koji je započeo prije 1.400 go­ dina. Iz početka se taj list pisao na pločama šimširova drveta, a danas se štampa sa najmodernijim strojevima, sasvim po evropskom načinu. Uregjuje ga vrlo naobraženi ljudi, od kojih su neki svršili visoke nauke u Evropi. Z a go n etke. Prlbirao: M. Kurlagić, Muhamedov. 1. Sikirica šamarica po vrh gore zvečala. 2. Puna kapa lješnika, a megju njima car— orah 3. Sjeko lipu jednog ljeta, sjeko drugog i sjeko ljeta, uvjek lipa jednolika. 4. Nit je u kući ni na dvoru. 5. Zlato uvij, zlato savij, kad sutra zlata nema. 6. Gore ploča, dolje ploča, a u sredini živo sjedi. 7. Vuk zaronu u buk i iznese na repu jabuku. H. Hadžihasanović: „Slovna zagonetka". za, uš, in, pat, na, na, ham, stu, tap, ja, e, pon, i, kra, di, gi, be. 1. muško ime musi., 2. vrijeme u putu mjesec-, 3. dio kuće, 4. pokrajina u Africi, 5. pokrajina u Aziji, 6. doba života, 7. pokrajina u Bosni. Ako su riječi dobro poredane, početna i zadnj i slova čitana odozgor dolje, izuzevši najzadnje slovo u najzadnjoj riječi, daju ime, u povjesti znamenitog;, čovjeka u Bosni. �Strana 96. Poruke i odgovori uredništva. Prometaljka. a 1. narod. a a a b d dž I i i i i j 4. KrŠć. muško. ime. m 2. Varoš u Arabiji. i Broj 5. ,B I S E R' a 2. Rodbina. 1 3. Rijeka u Africi. i 1 1 m n n 6. Rijeka u Bosni. n r r 7. zvjerka. u V t 51 t z 8. Misi. muško ime. Početna slova dobro poredana, daju ime glaso­ vitog Arapskog učenjaka. N. R. u 0. Primili smo Vaše radnje, te smo jednu kako vidite — donijeli u prošlom broju, u osta­ lom nadamo se, da ćete nas se još kojom radnjom što prije sjetiti. selam. Narcus u V. Od Vaših radova neke smo uvr­ stili. Pjesme Vam nisu baš za javnost, ali ipak ne klonite duhom, jer dobra volja i ustrajan rad sve postizava. Selam. C. Poslane smo pjesme primili, koje ali polag najveće volje nismo mogli donijeti. U ostalom vrijedi za Vas ista kao za gornjeg. M. selam. M. Ć. u T .: Vaše smo radove primili, te smo neke u ovaj broj uvrstili. Hvala i priznanje! M. selam. H. M. Ć. Poslano smo primili, od čega u,ovom broju nešto donosimo. Hvala lijepa. M. selam. Hvala tih stvai Zagonetka u letvici. 1. Nošnja. 2. Rijek u Evropi. Č. u K. Glede one stvari možete je poslati. rizi i nastojanju, te podupiranju plemeni­ M. selam. 3. K. u F .: Poslane stvari nisu za javnosti. M. selam. R. u F.\ Pored čekanja i žurnih zamolbi, ono nam ne spremište, radi čega smo morali i bez onog s petim brojem izaći. Pozdrav. 3. Dostojanstvenik. 4. Varoš u Rusiji. F. H. u S. Gradiva imamo dosta, a dosta i go­ spode suradnika. Za „Biser" se ne trebate ni bojati. Ali ipak po onoj: što je više jaja — gušća čorba! pa bogme ima nas dosta, koji možemo, pa samo još dobre volje — eto radova, eto „Bisera" sa svojom zadaćom, za koju je i pokrenut. Složio: A. Salihamidžić. Rebusi. d je d o d je br je L A ? 2 ” d d je je d je ci zna ju — — ju — mu se ci. S. B. u M. Vaše smo cijenjene radove primili i kako vidite — u ova dva zadnja broja nešto donijeli, te očekujući daljnje radove, lijepo se zahvaljujemo. M. selam. R l’ & M B - f 3 ” I 7”” 3’ 5” lj ’5’ O’” 7”” 5” ”2 6” O’” Za uredništvo odgovara: Muhamedi-Bekir Kalajdžić. Našoj gg. čitateljima. Nastavak od uvodnog članka: „Panislamizam i Evropa" nismo mogli doni­ jeti, pošto nam prevodioc nije nastavka spremio. S toga molimo, da ovo gg. čitatelji do znanja uzmu i da na nama nikakve krivnje nema. Radi toga je i ovaj broj morao zakasniti. Selam! Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/881b95c4411841b48e9e14ee313cec77.pdf da0bb3db419a1706684963438c3d29e6 PDF Text Text BROJ 6. BISER „BISER" izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. Cijena je listu za gjake (taleb’j ), ičitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3'—, a za ostale K 6 — godif nje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zem lje 8 franaka. — GODINA I LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vračaju. = — Nepladena se pisma ne primaju. = r-\Q Q rn Za oglase plada se prvj put za cijelu str.nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes na* stinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve Sto se tiče administracije i ureddiStva lista, treba slati na adresu: „BISER* .Mostar (Hercegovina,) __________________________ PLATIVO I UTUŽIVO U MOSTARU. Z ilh id že 1330, Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: |_______ M O S T A K Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEK1R KALAJDŽIĆ.______________________ Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Što se tiče kapitulacija, one su baš gh /ni uzrok opadanju Turske države. Osobito su one privilegije, koje su se dale poslije Sulejmana kao n. pr. vjerski pro­ tektorati, bile uzrokom vječitih intervencija Tako se 1740. godine dogodi za Tursku nesreća, što je ona Francuskoj poklonila protektorat nad katoličkim sve­ ćenstvom u Turskoj. Kad se je Turska našla u neprilikama, Evropa nije propustila ni jedne prilike, gdje će joj na lukav način pribaviti još veće neugodnosti, a s druge strane Evropa je okrenula svoj osvajalaćki pogled na Istok i Muslimane u Africi i zauzela se za njihovo podči­ njavanje. Megjutim Papa predloži, te se Austrija, Poljska, Venecija i Malta složiše za zajedničku akciju proti Turaka i taj savez 1683. nazvaše svetim savezom na Muslimane. Tada se je otpočelo sa neprestanim na­ padajima na Osmanlijsku imperiju i izložiše ju naj­ gorim opasnostima na kopnu i na moru, što je uz­ rokom da se to čitavo vrijeme ispunja samim krvavim scenama. Baš nekako u to vrijeme, Petar Veliki diže ruski narod iz životinjskog u ljudski položaj i stvori državu, koja Osmanlijama posta tako opasnom, da su Sre­ dišnja Azija, Kavkaz, Turkestan, Evropska Turska i Iran, bili izloženi pogibli toga novog neprijatelja. I u istinu nastojanjem Petra Velikog Rusija postade ponajtežim bremenom na vratu Turske, a iskra ratnog ognja, koju Rusi zapališe ne bi u prilog njih, jer Turci muževno odbijahu svaki nasrtaj, za to Rusija moršde svoj osvajalaćki nagon okrenuti na Perziju. I N o v e m b a r 1912. Uregjdje: Redakcioni odbor. Iran se pak tada nalazio u kritičnim časovima cije­ panja i slaboće. Petar Veliki znao je izrabiti ovo ža­ losno stanje u Perziji, za to je s vojskom prešao kavkazko gorje i osvojio dosta prostrane predjele Dagistana; osim toga na zapadnoj obali morskoj, pri­ poji svojoj državi Sugur i Benader. Za tim Petar još ostavi iza sebe poznatu oporuku, koja je u ostalom prava slika njegove pohlepnosti i nasrtljivosti. Ovom oporukom zahtjeva on, da se krimskim Tatarima made na svaki način samostalnost oduzeti; Turska i Perzija da se pod svaku cijenu podčine, a da se pri izvagjanju toga ne bi na zapreke naišlo naglašava potrebu da se neke evropske države u savez pozovu. Po ovoj se je carskoj oporuci, koja inače karakteriše njegov moral, i postupalo, nu premda se je nešto i ostvarilo, ne pogje im za rukom, da sve njene točke izvedu. Za carevanja čuvene Katarine, koja je 1772. zasjela na ruski prijesto, pošlo je Rusima za rukom, da megju krimske Tatare bace kamen smutnje i razdora, što je urodilo pošljedicom, da je došlo do ugovora u Kinardži, po kojem su Tatari izgubili sa­ mostalnost, a Rusi zaposjeli crnomorske obale. Kata­ rina je otpočela pregovore sa austrijskim carem Jo­ sipom II., da bi se Tursko carstvo podijelilo, da bi se neki otoci bijelog mora zaposjeli, a najzad da se u Carigradu postavi nova vlada po uzoru bivše bizantiske. Da bi ovu osnovu osigurali predali su Ruski i austrijski poslanik Porti note svojih vlada slijedećeg sadržaja: I. Da se zajamči sloboda trgovine i plovidbe, te da se u tom pogledu odmah sastave štatuti i za­ koni, kao i to, da se po uzoru evropskom pribave trgovačka komunikaciona sredstva i njihova sigurnost, II. Da se Turska ni u kojem slučaju ne upliće u upravu Tatara, a krimskom chanu, da prizna sa­ mostalnost, �Broj 6. ,B I S E R' Strana 98. III. Da u nekim provincijama ukine pobiranje haradža. Porta je iz ovih nota prozrela zle namjere tih dvjehu država, koje su pošle samo za tim da Tursku zbrišu sa geografijske karte, i naravna stvar smjesta ih odbila a da se prema okolnostima sastavi odgovorna nota sazvala je jedno vijeće u Carigrad g. 1197. (po H.) Nakon što je vijeće svestrano pretreslo te drske zahtjeve, došlo je na to, da se tuđe krije ideja osvajalačka. Oni sq zahtjevali od Turske ono, što nije ni­ kako mogla učiniti, samo da je izazovu u rat i na taj način čitavu odgovornost na nju svale. Turska pak bijaše izmorena neprestanim ratovanjem te nije željela, da još sa dvjema državama dogje u sukob. Ali pošto je savez izmegju Rusije i Austrije bio očevidan, a opasnost rata na vidiku, Turska, da bi imala što više vremena, da se za rat spremi, otposlala im je odgo­ vornu notu, u kratkom izvatku, slijedećeg sadržaja: Po dvojici poslanika, tih previsokih vlada, pre­ date nam note, proučene su sa najvećom voljom i pažnjom. Opomene i prijateljski savjeti glede nekih reforama i njihovog brzog provedenja, nailaze kod visoke porte na najdublje simpatije i zahvalnost. Neki pako odnošaji, koji izazivlju pritužbe carske ruske vlade, po mogućnosti će se popraviti, a što se tiče starih ugovora, mi ćemo ih se uvjek strogo držati. Glede našeg držanja, mislimo, da smijem ) ustvrditi, da obe carske vlade znadu, kako i u koliko je naša politika miroljubiva. Iza toga nije dugo prošlo, a neprijateljstva su otpočela svom silom. Rusi prisvojiše Eflak, Bagdan i Besarabiju, a ovi drugi poplaviše Srbiju. Što su ovom zgodom Rusi i Ismail-Kali*) izveli divljačka krvopro­ lića, služi i danas na ćelu čitava čovječanstva kao neizbrisivi žig sramote. Kao, da sama kruta sudbina pribavi ove nezgode, koje politički položaj Turske države bijahu dotjerale u očitu propast ali baš tada umrije car Josip II. Posredovanjem ostalih velesila rat se dokrajči i dogje do ugovora u Žištovi. (Nastaviće se.) Musa Ćazim Ćatić. Iz zbirke „Živi cvjetovi". A. Zahiroviću. Cvjetovi njeni na krilu prhte, I leptiri joj cvjetaju, U zvuku ptica boje joj drhte I s mirisima lietaju. Lahori teku, jezerca pire, A plavu svjetlost sunca joj Šire 1 biele sjene trepere — Tu u beharu statua neka Plamnoga tvoga cjelova čeka I plače pjesme — bisere ... Majsko jutro. A kud se žure plašljive sjene? Kud noćne ptice se spremaju? U zagrljaju te šume snene Zar svojih gnijezda neim aju?... Sad dan će doć u sjajnoj ekvipaži Na glavi sa krunom cd zlata — Već otvoraju mu nevidni paži Kapije safirnih palata. U zapjenjenom šumu kaskada S parom se biser diže i pada Na usne mirisnih cvjetova. Drveće šuti ko u ekstazi — — Viš nas angjelski blagoslov slazi U zvuku sunčanog cjelova. Zaboravljeni otoci. Čuj, kako sivi kliktaju ždrali U našoj tamnoj šumi!... Na žal su mrtvih jezera pali, Gdje val ko priča šumi. Oni su negdje daleko bili: Čak iza devet gora — Sad su nam u pohod došli na krili’ Ah, preko sinjeg mora! — I cvjetak su nam donieli meki Sa nepoznatih otoka nekih U drobnom kljunu svome; U mojoj bašti. Liepa je moja sjenata bašta Ko vrt čarobnog Edena — Nju gradila je raskošna mašta I jedna ljubav vatrena. Pa opet na put krenuće oni — — Čuj, kako tužno kliktaj im zvoni U mračnom tremu tom el. .. Kamelije. *) Ismail-Kala je jedna važna utvrda, koja je 1195. god. (po H.) na Dunavskoj obali sagragjena. Nakon dugog obsjedanja Rusi su ju osvojili. U gradu se je nalazilo 30 000 vojnika i 15.000 stanovnika, koje su Rusi nakon osvojenja do i najmanjeg djeteta poubijali. Jednome je samo skočivši u Dunav uspjelo, da se spasi i isti je o tome pokolju donio žalostnu vijest u Carigrad. Cvieće u vazi kristalnoj sniva: To bijele su kamelije — Gle, sjeta njinom bjelinom pliva Ko duša kakove Ofelije. �Broj 6. Strana 99. .BISER' 0 gdje su ambre njihova daha? Zar tako rano ishlapiše? — Na žrtveniku našega sevdaha Sav tamjan svoj ispališe... U pratnji nimfa nagih i liepih, Što put im strašću gori. .. Zvjerad u džbunje skrivena strepi I rog se niemo o r i.------- 1 meni, Nigjar sada se čini, Da shvaćam pjesmu latica njinih, Gle, kako diskretno šumore: I mi smo lovci. Ja s usne tvoje Sokove lovim: smeške i boje U mreže mašte plahe — - Mi dječica smo dalekog luga, U šapatu nam sva vaša tuga I vaši svi snovi govore. — A ti strelicom pogleda svoga Čuvstva i čežnje srdašca moga I ljubavne mi ahe ... Remontanti. Pod višnjom. Bijeli behar s višnje se truni Ko perje angjelskih krila I perivoj se gizdavi puni Dahom proljetnih vila: Gle, kako Tuga krilima sada Prirodi lice rasjeni!... I zlatno lišće s grančicama pada Pod dahom pozne jeseni. Kroz ovo gusto nervozno granje Zefiri neznani pire — Ah, da 1’ to šapću daleke sanje, II’ vile lepeze šire? ... Mekane suze — ko čežnje duge Bolesno sunce prosipa I njinim biserom daleke luge Po bliedom čelu posipa. I u sred toga svečanog trena Dršću ti kose ko svjetla sjena: Zavjesa ljubavnog boga, Na tvom balkonu cvjetovi žute, Na tvom balkonu slavulji šute U dubokome smiraju — Pa jagodice gladi mi n u jn e-----Gle, p’jan sam, srčuć s usnice rujne Sokove života tvoga!... Tek remontanti časkice krile: U zlatnoj kosi jesenske vile To zadnji smješci titraju! Pejsaž. Ćutke smo išli ruku pod ruku, Oko nas raskošni gajevi. . U tajinstvenom nijemom muku Samotni drhtali krajevi. Po jezercetu vrh masnih vala Bijeli labud je plivao, A na njedrima čipkasta žala U momi satir je snivao. Mi tu smo stali. A za vrhunce Viš nas je svjetlo tonulo sunce Ko silnog genija misao ... Trak zadnji — poput zlatnoga pera — Po površju je tihog jezera Krvave stihove pisao ... U lovu. Ko drevna bajka diše planina, S daha joj prhte snovi — U miru njenih tamnih dubina Sad lov Diana lovi A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. „Ja mislim na jednu rijeku sa mnogo pritočica, koja izvire iz mračne, prostrane i duboke šume i koja je tako bistra, da se može viditi kamenje kako na dnu blista. I ta rijeka nije isušena kao Cedron i nije san, kao ona 0 kojoj govori Ezechiel, i nije je nemoguće pro­ naći, kao one Hoskia, no i danas žubori i huji . . . “. Selma Lagerlof, I. Ibrahimbeg Jahjapašić ležao je na smrtnoj po­ stelji na svome imanju u Vitezu. Za njegov život ne bijaše više nikakve nade. Liječnici iz Travnika i Sa­ rajeva dolazili su svaki čas da bar umjetnički olak­ šaju posljedne časove plemenitom starcu. Čitava rod­ bina i prijatelji došli su, da ga još vide za života. Zekija došla najprije. Za tim sin mu Hamdibeg iz Beča, koji je bio otišao, da polaže posljedni liječnički ispit. I brat mu Ahmedbeg došao iz Brčkog, a najposlije Murisbeg, najmlagji sin Ibrahimbegov iz Ca­ rigrada. �Strana 100. ,B I S E R' Svaki je čas neko dolazio, neko odlazio. Na svakom licu vidio se izraz saučešća. Svak je žalio Ibrahimbega, jer svima bijaše dobar prijatelj, a siro­ tinje pravi dobrotvor. Mnogu suzu utro, mnogo me pomagao u bijedi i nevolji. Seljaci iz okolice dolazili i pitali sluge kako je „starome begu", kako su ga oni zvali. Dolazili Ibrahimbegovi kmetovi iz najudaljenijih sela, da čuju, kako je njihovu gospodaru. I kupili se oko vrata, sjedili zabrinuto gledajući kako liječnici izlaze zabrinuto praćeni po kojem sinu Ibrahimbegovu. Očekivali, da će koji izjaviti: da još ima nade, da će stari beg ozdraviti. Oni se nisu bojali, dok je Ibrahimbeg dolazio megju njih, nije moglo njima biti nikakva zla. Žita nije moglo nestati za kruh njihovoj djeci, sijena nji­ hovu blagu... Oni se nisu parničili. Sve razmirice, koje su na­ stale megju njegovim seljacima rješavao je Ibrabimbeg bez suda, bez troškova na zadovoljstvo zavagjenih. I za to su oni sa strahom gledali svaki čas šta će biti sa Ibrahimbegom i hoće li njegova bolest kre­ nuti na bolje. Oni bi rado našli jednog izmegju sebe, koji bi se žrtvovao, da drugi ne izgube dobrotvora i štićenika čitave okolice — svih njih... Gdje je god ko došao, odakle je god se ko vra­ ćao pitali jedan drugog za Ibrahimbega. Koje dolazio od Ibrahimbegove kuće mjesto selama susretali ga poznanici sa upitom: J e li begu lakše" ? — Onako... hasta... J e li mu i malo lakše" ? — Sve onako, u neznanju... „A šta hećimi kažu iz Sarajeva" ? — Ni oni ništa neznaju... „Allah je kader! Da ga Bog učuva"! — AminL Ovaki i sličan razgovor raspleo bi se obično na testi, u kafani, na sijelu, u kućama Ibrahimbegovih seljaka i svršavao se jedino nadom u božiju pomoć. U Ibrahimbegovu konaku takogjer! Hamdibeg bio uvjek uz oca. On se najbolje, kao liječnik razu­ mijevao u bolest i sam preuzeo na se njegu Ibrahim­ bega. Sjedio više njegove glave i pazio na svaki mig bolesnikov, da mu iz očiju na pola već umrlih una­ prijed razumi šta želi. Murisbeg bi drugda ušao u sobu, pogledao sad oca, sad brata, prohodao šutke po sobi, došao pro­ zoru i zagledao se u zelene livade na kojima su ra­ dili Ibrahimbegovi ljudi. On je došao naglo iz Carigrada. Brat ga pozvao brzojavno na Želju oca, da ga još jednom vidi. I Mu­ risbeg se opremio za jedan sahat, prijavio se odjelnom predstojniku Munir paši i otputovao. Broj 6. Tako je bila želja njegova oca... Doduše on već odavna nije bio u Bosni — nije ni oca ni brata vigjao, pa nije htio nikako ostati, premda je on mislio, da Ibrahimbeg nije opasno obolio. Tješio se. Nazebao, starost i slično... Ocu će dobro biti! Tako mislio na prvi čas, kad je brzojavku primio. Nu kad je predočio u mašti, da bi mu otac mogao umrijeti — i da ga više ne bi nikad vidio, javilo se ono veliko čuvstvo u njegovoj duši, da je želja roditelja svetinja... I po­ hrlio.. Došao kući vidio oca, razgovarao povjerljivo s jednim liječnikom iz Sarajeva, koji mu je otvoreno izjavio: da nema više nade... S bratom se sastao o b i č n o : pružili jedan dru­ gom ruke i nazvali jedan drugom: „dobro došao"!.. Obojica iz velikog svijeta. Obojica odgojeni da­ leko od roditeljske kuće; daleko jedan od drugog svaki od njih p o d d r u g i m s u n c e m... A takogjer i ovi drugi, koje je tu uz oca zatekao bijahu mu životom i običajem — I općenjem tugji. Sestru ostavio, kao djevojčicu, kad je bio posljedni njt, a sada je vidi kao majku uz čovjeka njemu po■«* nepoznata... edini koga on još dobro zna — ko ga je rodio ko g štitio i podigao na ono mjesto gdje je — to bija e njegov otac ! A onda ni njega više ne će biti... On će biti Si n a c megju s voj i m, kao što je i sada tugji pripadn'k u svojoj domovini. Pri tim mislima nešto ga steglo oko srca; obazrc bi se oko sebe: pogledao oca, za tim brata, a na oči bi mu navrle suze... On to nije tumačio, kako bi neko drugi - : sentimentalnost!., rekao bi sam sebi i prišao bratu s riječima: „Kako je ocu"? Hamdibeg se prenuo iz misli, pogledao Murisa, za tim oca. Uzeo bi ruku Ibrahimbegovu i opipao bilo, a onda kratko odgovorio: „Nepromjenljivo...". Nakon toga bi Muris polako na prstima izašao iz sobe. I u istinu Muris je bio stranac! Sluge, subaše, sluškinje i ostali ne rado su pitali Murisbega za Ibrahimbegovo zdravlje. Nijesu se ustručavali. Bojali se, da se ne će udostojiti mladi beg sa zlatnim naočarima ni odgovoriti. Pa ga nijesu ni pitali. I Muris to osjećao — vidio to; tim više kad bi gledao kako se oko Hamdibega kupe i raspituju. I ako je Hamdibeg rijetko izlazio iz očeve sobe, tek onda kad bi došao koji liječnika, da dulje ostane uz Ibrahimbega, ili kad bi vrućina popustila izašao bi Hamdibeg, da se prošeta. A tad bi svi navalili na nj pitanjima: �Broj 6. ,B i S E R‘ „Kako je begu... pitao jedan... ama je li mu i malo lakše" ? pitao drugi. „Može li išta' jesti" ? — treći... „ — Bože daj, da ozdravi... uzdahnu tamo sta­ rac iz grupe, a Hamdibeg odgovarao svima jednako: „bi će dobro, ako Bog da!.. A svi k tomu dodavali: — „Hoće ako Bog da!.. II. Strana 101. je našla poštena i valjana čovjeka. Muris će u svijet, jedini ti ostati ćeš u ovoj kući, dok možda i tebi ne postane tijesna. Šta ćeš, svijet je taki! Ali molim te dok si ovdje pazi se sa svijetom. Vidi, rekoh sa svi­ jetom!.. Svijetom!.. Da me krivo ne shvatiš! Sa mojim svijetom: sa mo j i m l j u d i ma , sa onim s v i ma koji na našoj zemlji živu. Koji su se izrodili, uzrasli i ostarili. Budi im dobar, pa će i oni tebi vjerni i pošteni. One naše livade, one mračne šume pune su blaga, a oni moji ljudi — seljaci puni su poštenja i vjere — zdravi... Pazi ih, pomozi ih! Podaj im što im fali — a ne uzmi im ono što njima treba, bez ćega ne mogu biti. Obagji ih, savjetuj i liječi ih... Ibrahimbeg se počeo uzrujavati, glas mu drhtao. Riječi je teško izgovarao, ali ih je govorio iz duše. Nije skoro vjerovao, da to govori čovjek na smrtnoj postelji. Kad je opazio, da Ibrahimbegu previše glas drhće pogledao ga suznim očima, uzeo mu ruku i stavio na usne. A Ibrahimbeg završio teškim i isprekidanim gla­ som: ,,A Murisa čuvaj, jer svijet je velik pa bi se mogao izgubiti, a šteta je da se i jedan cvijet otruni na tugje zemljište"... Deset je dana prošlo tako. Jedan čas poboljša­ valo se Ibrahimbegovo zdravlje, čas opet izgledalo, kao da će sad izdahnuti. Niko se nije odmicao od njega: Svi su sa strahom očekivali šta će se dogoditi. Hamdibeg bijaše uložio sve sile, da olakša posljedne časove svome ocu. On kao liječnik znao je dobro, da više nema nikakve nade, ali ipak drago mu bilo na­ dati se. Pa možda!.. Ni liječnici nemaju uvijek pravo. Jedne večeri izašao Hamdibeg iz sobe. Ibrahimbeg bijaše zaspao, jer vručina bijaše popustila. Tek što je na avliju sašaj, da prošeta doleti sluškinja i reče mu, da gi otac zove. On se trže. — „Ko kaže" ? upita u čudu nevjeruj ći svojim očima. Hamdibeg pritisnuo električno puce na zidu „Beg je zvonio... ja sam poletila... i on mi rekao jednom rukom, a drugom primio Ibrahimbega na prsa. da zovnem tebe..." ispriča isprekidano sluškinja. Bijaše oslabio usljed velikog duševnog napora. Hamdibeg se vrati. Muris doletio u sobu, a za njim sluškinja. Ibrahimbega zatekao otvorenih očiju. „Umire otac... izusti teško kroz suze Hamdibeg. — Kako ti je sada ?.. upita ga prilazeći njemu Sluškinja zaplače na vratima, a Muris prigje bliže. i pipajući mu bilo. Ibrahimbeg otvori oči, pogleda Murisa dugačkim — „Dobro, ako Bog da!.. Sjedi ovdje!.. pogledom i nemogne ništa reći. Hamdibeg sjedne do dušeka. Muris poleti ocu, pane pred njega na dušek, — Da vidim oče je li već vručina popustila? megjutim Ibrahimbeg izdahne.... — „Ne treba. Popustiće. Biće meni dobro, ako Dvojica sinova okrenu ga prema k’bli, a Hamdibeg Bog da!.. Ja se ne brinem za se. Ta i godine su, pa mu zaklopi oči... '(N^um«56 se.) šta imam žaliti... „Ali oče! Ali o čem ti govoriš"? — „Ti si doktor; ti znaš!.. Zovnuh te onako, da ti nešto kažem. Odavna sam htio! Ali nijesam mogao. Nazif Resulovlć. Nekakav gaflet... Žena. „Pa sad ti je bolje! Bujrun, kaži mi štosi htio"! U prošlom deceniju nastao je megju ženama — „Nije to ništa! I ti bi to sve znao, ali ti volim reći. Ti*znaš, ja sam se lijepo pazio sa svakim, pa tako silan pokret, čiji je utjecaj i u socijalnom životu žena u Turskoj i u Japanu odziva našao. Mnogi su mi ne bi bilo drago, da neko poslije zažali na me! Oporuku sam napravio davno; nije što god — to je — imajući krive sudove o ženama — u tome svoje dužnost. U njoj sam’povrh ostalog odredio jednu malu mnijenje u mnogo koječem promijenili i na taj način svoticujnovca, da je moj ,,vasi-muhtar“ potroši u što o ženama sasma druge nazore poprimili. Učenjaci, fi­ hoće, u koju god hoće dobrotvornu svrhu: džamiju, lozofi, psiholozi, Iječnici, kriminalisti i moralisti od medresu, mekteb... Šta hoće, prema potrebi... Drugo vajkada su dokazivali, da žena predočuje jedno slabo je sve navedeno. Ali ono što u ovo nikako nespada stvorenje — jedan slabi spol. U ovo nekoliko poši o čem drugi i ne misli ja te molim sinko, da mi to ljednjih godina dokazali su neki turski, engleski, nje­ ti učiniš. Ja ostavljam iza sebe dvojicu vas sinova i mački, ruski i Američki učenjaci, da sve te tvrdnje o jednu kćer. Zekija se je već udomila j sretan sam da ženi nijesu ispravne, te da se uopće o kakvom sla- �Strana 102. „BISER8 bijem ili jačem spolu ne može ni govoriti, dapače čovjek i žena podjednako su jaki samo se razlikuju načinom života. Ovu će mo tvrdnju obrazložiti slije­ dećim dokazima: Tjelesna je gragja žene doduše drugačija nego kod muškarca. U njega su mišići jače razvijeni, ali uza sve to nije žena od njega tjelesno slabija. Otigjimo u polje i posmatrajmo pri poljskim poslovima muškarce i ženske opazićemo, da žena prosječno iste poslove tjelesno radi koje i čovjek. Pogledajmo žene, koje nose čitave tovare, kao: punane košare na tr­ žišta, pletenke s rubljem i si., pa ćemo se začuditi, koliku snagu imadu ti slabi stvorovi. Stupi li u cirkusu koja akrobatkinja (gimnastičarka) pred gledaoce, da izvede nekoliko pokretaja na ručama, preči i t. d. uvje­ riti će se, da se mišići i u žena tako izvježbati mogu, da su se kadre uprav orijaške snage domognuti. Ovo nam dokumentiraju i razna sokolska društva, gdje ženske svojom tjelesnom snagom mogu sasvim uspo­ redo stati s muškarcima. Sve do pred kratko vrijeme nije se na žalost kod obrazovanja djevojčica ama posve ništa obaziralo na uzgoj tjelesne snage njihove. Sistematska tjelovježba za djevojčice u školama se je istom nedavno počela obučavati. Ako se orema tome uzme, da je žena dosad bivala slabija od čovjeka, to je stoga, što joj se kod uzgoja sprečavalo, da svoju snagu čeliči i razvija. U buduće toga više biti ne će. Isporedimo sve te momente, pomislimo na to’ da i megju muškarcima imade i te kako slabih indi­ vidua, osvjedočit ćemo se, da žena nije fizički slabija od čovjeka. Kako je dakle stala u psihičkom duševnom životu? Veli se, da žena nije srčana kao čovjek, te se ovome još obično doda: to nije njezin posao, jer žena nije stvorena za ratovanje, nego za stradanja, muke i trpnju. Ova je tvrdnja vrlo neosnovana. Žena nije samo stvorena za stradanja, muke i trpnju, nego ima pod­ jednaka prava na svoj život kao i čovjek. Današnje žene — i ne misleći na sve te tegobe, koje im se upriličavaju — ipak su dosta hrabre. Ako se uzme u vrlo kritičnim trenutcima, gdje treba smrti u oči gle­ dati, to su žene bez iznimke povjestničkih momenata — isto toliko srčanosti pokazale koliko i ljudi. Li­ ječnicima je poznato, da se žene najtežim operaci­ jama s mnogo većom srčanosti podvrgavaju nego li muževi. One ne samo da srčanije podnašaju boli pri vrlo opasnim i teškim operacijama, nego su i kod dugotrajnih belesti mnogo hrabrije i strpljivije od ljudi. Dokazima je utvrgjeno, da muškarac teže trpi bolove nego žena. Već razmjerno maloj slabosti čo­ vjek podlegne, dok žena udavŠi se i postanuvši maj­ kom većinom svu svoju skrb ulaže oko članova po­ rodice, što čini i onda, kada je jako slaba. I volja je u žene isto toliko jaka, koliko volja čovjekova, a Broj 6. često je čvršća i ustrajnija od njegove. Što već žena jednoć poduzme, to će ona — prezrevši sve eventu­ alne poteškoće - konačno izvesti. Čovjeka je mnogo lakše sklonuti, da započetu ideju napusti. On se u mnogo slučajeva već unaprijed boji, da li ne će, pri stvaranju svoga plana, već u početku nabasati na kojekakove zapreke. Žena je čvršća u svojoj odluci i lako ne popušta. Ona svladava zapreku po zapreku, dok se ne domogne željenoga cilja. S tega su i u nesreći žene postojanije i čvršće od nuškaraca. Ovu nam tvrdnju najbolje dokazuje statistika o počinjenim samoubojstvima. U teškim okolnostima tri puta više muških skončaju svoj život nego ženskih, jer je žena tamo još uvijek hrabra, gdje čovjek već odavno očajava. Da je volja u žene jača nego u čovjeka, doka­ zuju nam na stotine hiljada brakova, u kojima je čovjek u većina stvari podvrgnut ženinoj volji, jer je njegova slabija. Istina, imade i žena slabe volje, ali u manjem broju nego ljudi. Ako u brak stupe dva ka­ raktera s posve jednako" jakom voljom, te se godima izmegju njih bude vodila prepirka, dok se kona »e slože i dok se oprečne snage obiju karak­ tera izjednače, to će od deset slučajeva tih pre­ pirki u devet žena pobjedi ti. Ona zasnovanu namisao dokrajč. muževu namjeru podvrgava svojoj. Odlični enjak i psiholog profesor Hans Gross veli: »Nije ispravna tvrdnja da slabost žene leži u njezinoj volji. To je u svim pitanjima razuma posve druga­ čije. Hoćemo li nekoga osloviti, to će mo kod nor­ malno organiziranog čovjeka opaziti, da mu je to istom, onda moguće, može li doći do logično sastav­ ljenog niza razloga (sudova). Razum žene ne posje­ duje, logiku. Mi ćemo ono, Što je na ženi istinski žensko pripoznati, pa ćemo odlučivši to istom onda vidjeti, da ona nema prave logike. I ako je ne pos­ jeduje. ona će i s prividnim razlozima nekoga mimogred i najsjajnije osvjedočiti, te do prividnog zaključka doći. Opažamo, da ona vrlo lako popuzne, te joj se to pripisuje kao slaba strana volje i ako je tomu uz­ rokom drukčija konstrukcija njenoga razuma. To isto radi žena i kad se promisli. Jedna fraza, jedan blistav izraz, jedan umirujući govor dostaje joj umjesto jednog čitavog niza razloga, što joj se ponovno kao rgjavo djelo spočitava. Na ovo se može odgovoriti: Ne čine li toga i ljudi? Pristupimo kojoj političkoj skupštini, pa ćemo vidjeti, kako izvjesno govornik sa par zgodno upotrebljenih fraza pokrene na stotine iskupljenih ljudi, te neprestanim opetovanjem tih fraza, koje su možda posvema krive, dovoljno je, da svakog, koji ne pri­ pada toj masi, usmrte. Oni govornici, koji hoće da svoga protivnika poraze, ne upotrebljavaju takovih fraza, nego se služe stvarnim i logičnim razlozima. I ljudi su vrlo skloni prividnim razlozima, tim više, jer �Broj 6. „ B I Š E R“ ih sam njihov temperamenat na to sili. Čovjek sangvinik uvijek pristupa uz prividne razloge, a megju ljudima je najstrožiji logičar u mišljenju i prosugjivanju, te koliko se do danas znade, to je takogjer najdublji mislioc megju učenjacima. Na hiljade ljudi, koji nemaju velike naobrazbe, isto su tako slabi logičari kao žene i obrnuto: jedna visoko obrazovana žena, koja je u svom obrazovanju znanstveno školo­ vana, ne će se dati zavesti frazama, prividnim razlo­ zima i blistavim rečenicama. Gore citirani učenjak još na jednom mjestu do­ kazuje, da je razum žene slab. On veli: ,,K slaboj volji žene obično se još računa i njezina brbljavost, koja joj ne da, da može ikakve tajne očuvati. Tome je pak i opet uzrokom druga gragja njezinoga uma, koja tu djeluje. To dokazuju činjenice, koje je Kant potanko protumačio: žene mogu vrlo dobro sačuvati vlastite tajne, ali tugjih nikada. Da im to leži u ra­ zumu, a ne bi štetu, koju nanose time, već unapred predvigjeti mogle. Svaki nas dobro znade, a i povjest velikih procesa opet nas uvijek uči, da su zasnovana djela i njihove planove u najviše slučajeva izbrbljale žene. U tom nas pravcu najbolje mogu poučiti spretni i iskusni tajni policisti, koji se za ruiniranje važnijih pothvata bez iznimke obraćaju ženama i to rijetko kad da bi im taj pothvat promašio cilja". I na ovaj prigovor možemo odgovoriti, dokaza /si, da ta tvrdnja općenito ne vrijedi. Imade vrlo mnogo žena, koje svaku tajnu najbrižnije sačuvati mogu. Brbljave su žene većinom neobrazovane, kojima manjka i najpotrebniji odgoj duševni. A nema li i megju lju­ dima brbljavih? Ne ogovara li se u svakoj porodici, pa i u kavanama? Ne odaju H i muškarci tajne kao i žene? 0 tome se svako može uvjeriti, povjeri li jednu tajnu, do čijeg se očuvanja premnogo ne drži jednakom broju žena i ljudi. Iza nekog vremena ćemo se uvjeriti, da su oba spola uprav podjednako dis­ kretni ili indiskretni. Sama okolnost, da je mozak u žena manji i lakši nego u ljudi uzrokom je, da su one izvrgnute raznim prigovorima. Na temelju ovoga neki tvrde, da je narav ženama sasvim uskratila sposobnost za one duševne poslove, kojim se ljudi bave. I ova je tvrdnja sasvim neosnovana. Pošljendnje godine, za kojih su žene gotovo u svim područjima znanosti i umjetnosi vanrednu duševnu sposobnost pokazale, dokazom su, da mali i lagani mozak žena može isto što i mozak ljudi. Iz cijeloga ovoga razlaganja možemo mirne duše reći, da žena ni u kojem pogledu nije slabija od čo­ vjeka, nego mu je fizički, duševno i moralno sasvim ravna. Strana 103. Dva života. (Pripovijest) Napis'ao: Mirhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) II. Jednog jutra mjeseca juna ustao sam ranije nego obično i izišao u bašću, da se malo svježim jutarnjim zrakom okrijepim. Sunce je istom počelo bacati prve svoje zrake na obližnje bregove i time navješćivalo svoj dolazak. Ah, kako je to lijepo i ugodno šetati po tom zelenilu izmegju šarolikog cvijeća, s kojeg se iz tihana i nevidljivo gubila sitna rosica! 0 to šarno cvijeće, o te mirisave i privlačljive ružice! 0, kako vas ja volim i kako se sretan osjećam u vašem krugu, jer megju vama mi se pred očima stvara sasma drugi život — život sličan rajskoj ljepoti, gdje svuda samo bujnost, veselost, zadovoljstvo i sreća cvate! Ta šta ima ljepše, nego s vama biti — s vama živjeli; jer sve, što me sada okružuje — jest jedna velika knjiga, koju i najveći geniji ne mogu ni pročitati, a kamo li njen sadržaj shvatiti! Ah, to je jedna knjiga, koju što dalje čitaš to te sve više zanosi, sve ti više svraća pozornost na pojedine daljnje stranice! I dok sam, šetajući okolo po bašči, svoje grudi čistim zrakom ispirao i tu prirodnu idilu promatrao— dotle je neprestano slavulj svoju milu melodiju tamo u obližnjem grmu izvagjao, i pozdravljao pjesmom navještaj dana. Ja sam se čisto smatrao, kao da sam istom rodjen, kao da u meni počimlje nova i svježa krv cirkulirati. Na nekoliko sam se mjesta sageo i šarno cvijeće mirisao — a ono kao da se veselilo, što ga volim i što mu život štedim! U tome sam se više puta sjetio na mog Refika i na njegove neizmjerne ljubavi prema prirodi, u kojoj on jedino utjehu, za­ dovoljstva i veselja nalazi. Sjetio sam se ujedno i njegove ljubavi prema Džemili, koju je od prvog susretaja zavolio i s njome počeo ašikovati — sve više i više — slično kao kad sjedneš na čamac i sve dalje — dalje odlaziš od obale, dok se najedanput ne nadješ na pučini, na debelom moru, koje onda s tvojim ži­ votom ravna i upravlja. Tako se je isto i moj Refik sa Džemilom najprije upoznao, a onda postepeno za­ lazio u sve veću i veću ljubav. Jedno prije desetak dana sjedio sam u bašći na jednoj klupi i čitao „Romea i Juliju" od Šekspira. Čisto sam se bio zadubio u one ljubavne odnošaje mladih ljubavnika i kada sam došao do onog mjesta, kad u osvit dana Romeo hoće da odlazi, jer se boji njenih roditelja, a Julija, obuzeta strašću i ljubavnim žarom, sve te pomisli odbacuje i umiljnim glasom, dovikuje mu: „Slavulj pjeva — a ne ševa"! — u tome �Strana 104. .BISER' Broj 6. baš času najednom se proču na vratima neko lagano sada činiš — a činim i ja, samo s tom razlikom, što kucanje. Nisam znao, tko je! Zaklopim knjigu i sta­ ja predjoh na visoku školu, a i ti ćeš skoro. Pa uz nem osluškivati, ali ništa! Opet uzmem knjigu i la­ toliko nevolje ipak smo isplivali vazda na površinu, gano stanem čitati. Bio sam već pri njihovom rastanku, a to baš s toga, što smo bili odlučni i što nam je kad opet proču se jače kucanje, a onda čuh Refikov jedina lozinka bila: Samo naprijed u započetom poslu! glas. Odbacim opet knjigu na klupu i brže bolje po­ Ah, divno je ono doba bilo! Čini mi se, da više ne letim vratima, da vidim, šta je to s njime, što me jutros ću nikad onakovih lijepih časova života proživjeti kao tako rano traži. Njegovu sam se dolasku čisto iznenadio! što onda, a isto ne ćeš ni ti! Ta kako smo se šalili, kako veselili! U tome nas nije ništa priječilo. Pred — 0 , jesi li već ustao? on će. — Još davno! Ima već nekolika sata, pa sam našim je smijehom i šalom izčezavala svaka teška pomisao. A sada?... u tome malo zasta, pogleda nekud odmah izajjao ovamo u bašću i nešto čitao. — E, to je vrlo lijepo! I ja najvolim rano ustati, tužnim pogledom prema prvim sunčanim zrakama, pa po prirodi šetati, jer čovjeku dosadi sjediti uvijek što su već počele i na nas padati, pa će dalje: Sada čovjek ovi svijet posmatra malo drugačije — s drugog na jednom mjestu. Za čas smo bili u bašći, jer Refik nije htio, da gledišta! Čovjeka sada kruže i zabavljaju druge misli, u sobi sjedi, a osim toga mi je rekao, da mi ima koje mu život sputavaju i terete! I zaista ovo je razlog, zašto se više puta uklonim nekud u prirodu, jer tamo nešta mnogo pripovjedati. Ja sam ga okolo po bašći proveo, da vidi, kako ipak nalazim neke slasti, neke bujnosti poput onog sam sve uredio, a onda smo sjeli na onu istu klupu. mladjanog života — pa mi u tome i nehotice sine — Pa šta si to čitao? Refik će prema meni na um ona: Ah, ipak si krasan, svijete moj! Na to ušuti! Šutio sam i ja, te sam gledao čas s osmjehnutim licem. njega, čas opet u cvijeće, koje je pred nama izdiglo — Zaista ćete začuditi, jer znaš da ja obično svoji arolike čašice, na kojima su se sunčani traci ne čitam ovakove stvari. igrali., dok je Refik prevrćao listove knjige. — Kakove ? —- Pa kad ti tako misliš, koji u prirodi živiš, — Ljubavne, eto kakove! A to opet tebe najviše zanima, osobito sada u zadnje vrijeme, ja ću na nje­ uživaš i u njoj tražiš svako veselje, jž kako ću ja onda taj svijet prosudjivati! S kog stanovništva ? Zaista gov upit i da ga malo darnem. bi onda morao biti pesimista, a ipak nisam, i ipak Ali Refik se nije na to ni obazirao, nego najed­ ideališem i ljubim, ali samo u manjoj mjeri nego ti, nom uzme knjigu i pogleda naslov. „Romeo i Julija"! klikne sav radostan! Ah, pročitao sam ovu knjigu više jer tvoje je srce vruće i mekše, ja ću, da prekinem šutnju. Refik me na to pogleda, pa će ćisto veselim puta i nikad, nikada se ne mogu nasititi. Vazda bih je čitao! — nastavlja on — a ti možeš još tako nešto glasom i s osmjehom na licu: — Dakle ipak nijesi pesimista! Ipak ideš mojom stazom — slijediš me pa govoriti! — Naravno, da bi ti čitao, jer si se i ti počeo makar to ne bilo u podpunim koracajima... uporedo. upušćati u ljubavne odnošaje isto kao i Romeo, pa Ali, čuj! Ovo sada nek stoji! Ta svaki dan o nekim možda, da će i tvoja sreća i blaženstvo cvasti isto stvarima raspravljamo..! Sad ćemo o nećem drugom, onako kao i kod njih dvoje! Nije li tako, Refiče, ja pa sam baš radi toga do tebe i došao. Zaista bi već i gotovi bili, da sam odmah na samu stvar prešao.... ću prema njemu u šali. — Pa šta bi to moglo biti? ja ću u znatiželj— Ah, ne govori o tome! To samo može na peru da iznese jedan Šekspir, ali se u samoj stvari nosti! Refik se malo zadubi u misli, pogleda me onim do onoga vrhunca ne može doći. Ali da ti istinu ka­ svojim crnim i vatrenim očima, pa će tiho: — Ali, obećaj mi, da ćeš me u svemu pomno žem, ja se već dosad osjećam nekud sretnijim, što sam se s onim angjelčetom upoznao i već počeo ra­ saslušati i da ćeš mi kao svome drugu i prijatelju na svaki način gledati pomoći... Hoćeš li? zgovarati. Šta će na koncu biti — to ne znam ! Ne — 0, drage volje! Sve ću za tebe učiniti sve! znam, da li će mi sreća i blaženstvo cvasti, kako mi 0 tome ni ne sumnjaj! Drugo je šala a drugo ozbilj­ ti predbaci ili će se nešto obratno dogoditi... nost, a kako mi se čini, biće govora o pošljednjem, — Šta obratno? Što bi to moglo biti? ja ću da kako se vidi po tvom držanju.. Nije li tako? prekinem šutnju, jer se je Refik nakon zadnjih riječi — Ah, jest... jest...! Ta kako ti to sve znaš po­ dao u reko duboko zamišljenje. goditi..! Kako si prozrljiv! Rafik će na te moje rijeć* — Ali kako bi se moglo nešto obratno dogoditi! posve zadovoljnim tonom. veselije će Refik — jer što čovjek hoće i za čim ide s čvrstom voljom — to može postići. Ta znaš sam ('Nastaviti će se.) po sebi! Sjećaš se valjda kako smo zajedno u školu išli — kako smo jedan drugom svoje teško stanje pripovijedali, učeći uz to tolike predmete. To ti i �Broj 6. Strana 105. ,B I S E R' M. Ćazim Ćatlć: S osmanlijskog parnasa. Kroz drvlje . . . Mi sjedimo megju cvijećem, Mirisi nas opijaju. Vrh ljubavi naše, draga, Mjesećeve oči sjaju. Kroz drvlje se vidi, eno, u večernjoj sjeni Jedno gn’jezdo: azil mira, jedan dvorac sneni. Pendžeri mu otvoreni zure u nebesa, A na vjetru trepiri im svilena zavjesa. U ruci mi tvoja ruka; Naša srca skladno biju I u pjesmu jednoglasnu Osjećaje svoje liju. Po balkonu osjenjenu, čuj, veče koraca I po cvijeću ljubavnome mjesečinu baca. Iz te pjesme u naš život Rumeni se cvijeci trune, Iz te pjesme mirisi nam Bezoplačnu mladost pune. U tom gu’jezdu fantastičnom živi jedna žena Kroz pendžer na obzor gleda plašno, zamišljena. Kraj nje lahor tajnim dahom kao ljubav diše I uvojkom njene kose raspletene njiše. Svilen plašt joj tiho šušti niz naga ramena, U njenom se oku sjaji tisuć uspomena. I ja strasno u tom raju S tvojih usni srčem slasti — Milje moje, ja bih htio Tvoje usne sad ukrasti! . .. Tahsin Nahid. Ko zvjezdane noći što se u daljini kriju. . . Vrh usni joj osmjehnutih davne čežnje mriju. Kadkada joj sjetni pogled u obzorje tone 1 tada joj iz očiju suzice se rone. ' A te suze stvaraju se u stobojno cv’jeće, Što nikada uvehnuti ni izbl’jedit ne će .. . Kroz drvlje se vidi, eno, sred večernje sjene Jedno gn’jezdo: azil Priće, ponajljepše žene. Sulejman Saib. Izbledjele bašte. . . Izbledješe bašte u sjetnoj samoći, Beznadno i bono jecaju fontani; Tvoje rubin — usne u mjesećnoj noći, Izbledješe kao mrtvi fesligjani. Bezglasno se lahor ko molitva krili, l/jio ć sipljuć miris zaspalih cvjetova, A u naša srca dah topli i mili Sladostrasne čežnje i dalekih snova. Po licu me draška pramen kose tvoje, A po čelu gladi tvoja ruka mala, Mirisna ko jasmin, rumena ko lala. Obzorje se steže u beskraj bez boje, Bašte pune mira i ekstaze ćute. — Tiho naša lica i cvjetovi žute . . . Sulejman Saib Megju cvjećem. Mlada večer san se krili Samo cvjetnoj na obali, Šum se čuje: to s lahorom Ašikuju bijeli vali. A. Hifzi Bjelevac: Lukavi opančar. (Komedija u dva čina). Osobe: Hadži-beg Musa, njegov sluga Opančar Ahmed, opančarev kalfa Onbaša-beg, desetar Muktar Financ PRVI ČIN. (Pozornica prikazuje jednu oveću sobu (ćiler) u Hadžibegovoj kući. Stropa (šiše) nema, nego se vide začagjene grede. U dnu pozornice vidi se nekakvih ibrika, legjen, lonaca, jedan jelov sanduk. Na desnoj strani jedan velik sanduk i na njemu sbačene sirove kože. Po podu nekakve česetine prostrte. Na lijevo prozor, koji gleda u bašču. Kad se zastor digne Musa posprema po sobi. Za tim mete dižući prašinu.) P r i z o r pr vi . (Musa sam.) Musa: (mečući kože u sanduk) E mu karavara nije!... I vazda kriv!... Ako ljeti: Musa poteci u Čitluk, Musa poteci u Iliće; Musa tamo, Musa amo!... Moraš biti uvijek i kod kuće i na selu — i sluga i subaša i sve... Ljeti sijeno, žito!... U jesen trganje; beri grožgje, traži mušterije; nosi, kupi; — prodaji i sve jadni Musa! (sjedne i savije cigaru). E, ne može se više! A bogme i godine; jer davno je starog Hadžibega �Strana 106. ,B I S E R" Broj 6. Musa: Odmah aga! (odlazi) otac rahmetli Hadži Aganaga odveo me iz Posušja! Hadžibeg: Eto de! Neznam. Može biti, da sam Eh, davno... davno ono bijaše!... Aganaga umri — B. gmu se duši smiluj!.. A sad ovi — pa Mehmed- i ja zlo mislio. Može biti nije ni opančar kriv! Opet beg, njegov sin, da Bog ukloni nad krajcarom bi je siromah pošten, dok je on i od drugih kože kupo­ umrli!... Pa vazda Musa krifM... (ustane i nešto po­ vao i plaćao ih pošteno (zamisli se). Ama opet (maše sprema): Pa sad ova nesretna pastrva! Musa opet glavom) opančar! Prepreden je, da mu karara nema! po pastrvu, pa daj kolji: opet Musa i to krijuć po Jedan put mi u ovome ortakluku batisa 300 groša, noći. Vazda muka i muka!... (osluškuje): Neko ide! pa onda opet 200; pa duhan, pa grožgje, pa sijeno!... Sigurno Hadžibeg! Sad će opet biti: hajde Musa ovo, Opančar! I Musa je čini mi se s njim, on nešto s njim hajde Musa ono, dok jedno jutro i neispapi se... (sebi): šara!... (Neko kuca na vrata): Ha, kad prija! Biće si­ gurno Musa s opančarom! (Prigje vratima i otvori ih): E bogme ne možeš dugo, ostario si MnsaL. Musa! Musa!.. (Glas iz vana). Hadžibeg traži te beg P r i z o r drugi. Onbaša (uznemiri se i zatvori vrata): Onbaša! beg! Šta će on! Opet nešto. Ili duhan, ili porez ili a da (Prijašni i Hadžibeg.) nije... (Poleti sanduku i pokriva ga žakama): da ne Hadžibeg: (dolazi) Hm! Ti Musa ovdje, a ja uligne! uh bogami on je čudnovat! Mogao bi me i obih drvo kamen tražeći. prokazati, pa onda eto globe — odoše kože!... Musa: Ma evo kože ove gledo’, da se ne ucrvaju, er znaš davno smo ih bacili ovdje. P r i z o r treći. Hadžibeg: Hm hm, a bolan Musa šta ćemo s njima. Ta neće nam se ovdje smrditi. (Prijašnji i Onbaša.) Musa: Pa k’o ti veliš, da ih prodamo? (Onbaša ulazi sa knjigama pod pazuhom) Hadžibeg: Ja; da ih ti pronosaš po čaršiji. Hadžibeg: (gleda ga začugjeno, zatim gleda Musa: Bogme si baš oporavio! Zar, da me malsanau. kože): Bujrum beg! tari uhvate?! 0 a: Hadžibeg, sabalehairosuml Hadžibeg: Kakvi maltari! (dosjeti se). Aha; meHad i eg: Bujrum, beg! Šta je? Da nije što gjer ti veliš: što smo ih krijuć općine zaklali. otu<_ ozuhurilo? Musa: Pa, da što; ta znaš, da treba krvarinu Hibcša: Ama ništa! (oklijeva) Znaš, Hadžibeg platiti. Ta kad bi me uhvatili otišle bi i kože i sve meso u begluk, a opet bi džerimu platio ^ onu od ono onon.-đne kad dolazih s financima. Hadžibeg: Šta je po Bogu, kazuj, da neće opet aršina!... Hadžibeg: Ham, hm (osmjehne se). Bolan Musa — kazuj beg, da mi opet neće kuću premetati (Sebi) Opet taksirat, opet opančar!.. eto te ko „domišljar Ilija". Pa da šta veliš ti? Onbaša: (tražeći po tefterima): Nije, nije ništa, Musa: Bogme bi aga najbolje bilo, da zovnemo majstora opančara, pa da ih njemu prodamo. A njemu Hadžibeg, — jedna pozivnica. Hadžibeg: Kuda, ako si turčin da ne će opet i trebaju; on će ih kupiti, jer sam i prije njemu kože globe? Ah, čudne nesreće!... prodavao. Onbaša: (dajući mu zelenu pozivnicu): Evo Hadži­ Hadžibeg: Ham! hm! Opet onog opančara! Baš ko da te je pod starost osihirio. Ta znaš, da sam i beg u četvrtak zovu. zbog onog duhana s njim nagraisao. Znaš šta bi kad Hadžibeg: Ama adžeba za što li je? Zelena, kažu, da je od globa. nagjoše financi onu vreću duhana!? Musa: Vala znam... Onbaša: (značajno) Više puta biva tako. Hadžibeg: Pa čiji je šer’, nego njegov, a ja plati Hadžibeg: (gleda pozivnicu, smota je i metne u globu. Pa ono ispitivanje i belaji!------džep). Eto baš neće me se da progju. Musa: Pa šta ćemo? Onbaša: (dosjeti se): Hadžibeg, ja sam čuo da Hadžibeg: E vala beli ne znam (nakon šutnje): kaniš uzeti oni vinograd kraj mene. Pa šta misliš? A kako ti je plaćao? a?.. Jeli odmah ili na veresiju? Hadžibeg: Ama ne znam vala, eto u malo smo Musa: Kako kada; samo vazda mi je s njim stali (polagano): Ima mi on nešto i dužan, znaš onaj pošteno bilo. ortakluk, pa već jednom da svršimo! Hadžibeg: Biva, kako veliš; bolje ih je njemu Onbaša: Vala sam mu i ja mušterija. i jeftinije dati nego drugome, ali se bojim opet općine, Hadžibeg: Pa ja ću ti ga onda predati, samo da ko god ne dozna. da se ja naravnam. Musa: Bogme ago, to je tvoj posao, ako ćeš Onbaša: E pa dobro. Ja sad idem, pa ću se mu ih i pokloniti. sjutra malo i opančaru navratiti ne će li natjerati pazar. Hadžibeg: (ispravi se) Musa, hajde der ti njega Hadžibeg: Dobro, dobro! A kako ono bi po­ zovni, ama znaš kaži mu: Hadžibeg te zove... zivnica? U utorak reče li ono? �Broj 6. ,B I S E R“ Onbaša : (polazeći) U četvrtak. Hadžibeg: Ejvala (odlazi). Pr i z or četvrti. (Hadžibeg sam, poslije Musa i opančar.) Hadžibeg-. (Izvadi pozivnicu iz džepa i gleda ju) Ama ko li, što li me zove? Ako bude globa nikad gore. Ode sva ljetina! (Gleda na sat) Beli ga nije našao, dok Muse nema natrag! (Čuje se bahat) Ha, eto ih idu. Opančar: (dolazi s Musom) Šta je hajrola Hadžibeg? Hadžibeg: (Musi) Zar mu nijesi kazao? Musa:. Ja borme nijesam. Hadžibeg: (Opančaru) Majstore! Opančar: (lukavo) Šta je hajrola? Hadžibeg: Ama eto zaklao sam pastrvu krijući od općine, pa ovo što imam koža ovčijih, da ti ih prodam, znam da tebi trebaju. Opančar: Pa peke. Samo, samo ako ne budu skupe. Da vidim. Hadžibeg: (Musi) Izvadi te kože iz hambara, neka ih majstor vidi. Musa: (p.nn'e se na hambar i stane ih vaditi) Eto ih aga, baš sam ih uredio. Hadžibeg: Eto ih majstore, pa vidi. Opančar: (pregleda kože i sebi) Ah mol su pa pošto bile. Hadžibeg: E majstore, kako veliš. Opančar: Ja neznam tvoj je mal, pa je tvoje, da rečeš pošto su. Hadžibeg: Ja velim po 15 groša sjedne na drugu. Opančar: Mahni se turske ti vjere Hadžibeg! kakvih 15 groša ? Hadžibeg: Ja šta ti veliš? Opančar: Ja velim po deset groša. Hadžibeg: E vala, nije pravo mene više zapa­ daju. Musa: Vala aga, kad bi moje kože bile volio bih ih njemu i jeftinije dati nego drugom. Hadžibeg: Dobro jeftinije, ali to je sasvim niska cijena. Malo mi majstore daješ. Opančar: A ti ih prodaj kome drugome. Možda će ti ko i više dati. Musa: (upada u riječ) A maltari, ,pa policija!... Hadžibeg: Pa globa!... e...e! To ti je najgore! Već daj ih^ ti ' plati po dvanaest groša s jedne na drugu. Musa: Eto majstore, a vala su baš dobre. Opančar: Pa tamam eto ću ih platiti po 12 groša. Hadžibeg: E dobro! Neka srećno bude (neko kuca na vratima Musi): Musa koje sad vidi der. Musa:.{ote van). Hadžibeg: (opančaru): A kako će mo s onim vinogradom ? Strana 107. Opančar: Molim te Hadžibeg pričekaj me malo jer znaš i ja sam siromah, a znaš oni moj vinograd, eno sam ti ga pokazivao, (sebi) Tri tugja vinograda i jedan moj platit će Hadžibeg L. Hadžibeg: Ama majstore vremena su, pa globe, pa ovo, pa ono, a zima ide... ljetina da Bog sačuva!... Musa: (s vrata): Hadžibeg, Hadžibeg! Muftar... financi,.. Hadžibeg: (upropašćeno) šta kože, kakve kože ko im kaza ? Musa: (pridušeno s vrata) Duhan... duhan traže!.. Hadžibeg : I duhan, i kože!.. Ah čudne nesreće!... (opančaru) Majstore po Bogu brate, pomozi, eto kože nosi, evo ovud kroz pendžer. Opančar: A ako me uhvate na avliji? (Poleti pohlepno hambaru vadi kože i baca ih na pod.) Musa: (uzrujano) Šta ću im kazati, oni hoće unutra po što 'po to. Hadžibeg: (opančaru) Majstore po bogu brate broj: dvadeset i dvije bravije ima... (smeteno) Ama kako rekosmo po 12 groša! Opančar: (Lukavo mečući kože u vreću)... dobro dobro; a ako me ufate!... -Musti: (s vrata)... meso aga — i meso će vidjeti i odnije i. Hadžibeg: (smeteno) Ah nesreće i taksirata! Ne će proći bez gjerime (opančaru) Nosi majstore, odmah, sad će oni' Eto znaš koliko je: — dvadeset i dvije bravije 'po 12 groša. Opančar: (poprti vreču sa kožama) Odo ja Hdđzibeg! (pogje s vrećom prema prozoru). Hadžibeg: (poleti za njim) E, majstore!... Opančar: (s prozora) Ne boj se, neću ja nikome kazati, da sam kože u "tebe kupio. Hadžibeg: E čekaj, kako ostadosmo? Opančar: E to 22 bravije po 12 groša! Hadžibeg: Ima još i osim toga: pare, pare!!... Musa: (koji je kroz to vrijeme okamenjeno stajao čuvajući vrata; pogleda van): Hadžibeg zovu da ulignu. Hadžibeg: Hajde, eto mene na vrata (opančaru) Majstore nemoj otići! Pare!... Musa: (s vrata) Evo muftara! Hadžibeg: Eto mene ne pušćaj ga unutra (glas s’ vana: „Hadžibeg") Eto me! (U ovo vrijeme Hadžibeg izlazi; opančar ode s vrećom kroz prozor, a Musa ostane gledajući za njim). Musa: (nakon stanke) I odnese kože bogami! Opančar ode, a ti se hajde sad nateži i traži pare! Biću opet ja kriv. Musa ti si ga pustio, ti si mu dao kože. P r i z o r pet i . (Musa i Hadžibeg.) Hadžibeg: (doleti unutra): A opančar?! �Broj 6. .BISER' Strana 108. Musa: Pobjego je kroz pengjer. Hadžibeg: Hitro hajde ukloni meso odozgor! Musa: Ihi! A financi? Hadžibeg: Sad će odmah unići. Hajde hitro! (Musa odlazi): Hitro Musa! Musa: Odmah. Hadžibeg: (sam gleda na prozor) I ode bogami! I kože odnese, a ko zna, kad će platiti. E, taksirata nekakva po Bogu! Pa sad duhan traže, meso, kože i sve... A povrh svega eto globe one od aršina.. Musa: (s vrata) Hadžibeg! Hadžibeg! Hitro po Bogu, evo ih u avliji. (Hadžibeg polazi van — u to za­ stor pada). DRUGI ČIN. (Pozornica kao i prije). . P r i z o r pr vi . A svaki se dan prebire kuća! Ama, beli i hak mu je! Hotio bi uvijek s tugjih legja, a ne zna šta ima. (sjedne na klupi i počne jesti) Evo, ni ručao nijesam, daj sakrivaj meso! daj u potjeru za opančarom, da kože plati, ali sve bi gjaba. Tko će njega stignuti, ta kod njega ništa insanskoga nema. S tim čovjekom gjavoli i gjini vladaju. Ahmed: (s vrata) Jeli doma Hadžibeg? Musa: (prestrašeno) Šta je opet sada? Da nije opet nešto izbilo? Ahmed: Ama mi Hadžibeg treba! Musa: Odmah ću ga zovnuti (pogje vratima i viče) Hadžibeg! Hadžibeg! Ahmed: (sebi) Šta će se sve iz toga izleći, dragi Bože?! Kako li će se ova čitava stvar riješiti? Musa: Eto Hadžibega! P r i z o r treći. (Prijašnji i Hadžibeg.) Ahmed: (dolazi na vrata i gleda po sobi) E baš je i moj majstor gjavolja majka! (zove) Hadžibeg! Hadžibeg: (s vrata) Šta je opet Ahmede ? Kamo (dogje na sred sobe) Nema ga! nema ni opančara! ti majstor, kamo kože ? Šta ću ja ovdje; šta ću mu ja?! Pa još onakvog Ahmed: (naivno) Pa i ja ga tražim. Ne znam, skrtca da prevari!... Srete me tu na cesti, nosi kože: gaj hajde u Hadžibega kući i traži mene. Reci, da me zibeg: Pa šta će ti? Šta je opet? Da ga policija traži! (gleda na prozor): Aha, eto ga preko tko ne iraži? bašče! a šta će sad? Nešto opet nosi. Ahmed: Ama Hadžibeg! ćini mi se, da mu se Opančar: (dolazi i proviri kroz prozor) Ahmete! najbolje ne piše. Ahmed: E, šta je! Kazuj, šta ću raditi? Hadžibeg: Kazuj, po Bogu, Ahmede, šta je bilo! Opančar: Zatvori ona vrata, da ne bi ko došao, Hm! Hm! i opet nešto! dok sam ja ovdje. Kad ja odem i ti otigji kroz pro­ Ahmed: (značajno) I čini mi se baš nešto krupno. zor pa okolo na avlijska vrata. Traži mene. On će te Eto jutros dogje inspektor sa dvije zaptije i traže pitati, šta ću ti, a ti mu kaži, da je došao sad u majstora. Ja ih pitam... dućan stražarski inspektor sa zaptijama i da su me Hadžibeg: (prekine ga) Šta veliš bolan, pa što ga tražili radi nekakvih koža! Eto znaš.... traže? Ahmed: Dobro!... Uraditi ću, samo i meni bakšiš. Musa: (sebi) Opet nekakve petljanije!... Opančar: Neboj se, a sad hajde. Evo ovuda! Ahmed: (nastavlja) Traže ga za nekakve kože, (pokazuje na prozor). kažu, da je zaklao pastrvu kradomice od općine, pa Ahmed: (ode kroz prozor, a opančar ulazi, no­ eto onda mu ode i meso i kože u begluk, pa onda seći na vratu napunjenu kesu). opet globa! Opančar: Ha! Škrtac jedan, prohtjelo mu se Hadžibeg: Be sve ti džaba, ama globa — mučno moga vinograda! Ama ćeš ga Boga mi skupo platiti je to! (savjesno) Teško je to i prav se s njima drČekaj ti, vidjećeš, s kim si se uortačio! Nećeš se lako ljati, a kamo li kriv. razortačiti. Kože su moje, one su već na sigurnu Ahmed: Ama tko ga natenta, da kolje pastrvu, mjestu, a ti čekaj mahšera, da ti platim! (Čuju se krijući od općine! koraci). Aha, neko ide... dosta je! Ovdje može tkogod Hadžibeg: Šuti! nemoj nikome kazivati o kožama. izbiti, pa nikud gore. (Uzme vreću, otkljuća vrata, a Ahmed: Šta je? Da nijesu tvoje? Da nijesi ti zatim ode kroz prozor). klao pastrvu? Hadžibeg: (u smetnji) Ama nije... već onako ti P r i z o r drugi . kažem: baš je tvoj majstor taksiratu dužan! (Musa sam, zatim Ahmed). Musa: (dolazi zaprašen, noseći komadić suha mesa i kruha u ruci): E Boga mi, ni ovakog dana a sve zbog onog nesretnog duhana. Sad uvijek financl u Hadžibega — on je ortak s opančarom!.., Prizor četvrti. (Prijašnji i opančar.) Opančar: (viče iza kulise) Ah stignuće me, Boga mi, pa ode duhan! Nemože se dalje! �Broj 6. Strana 109. ,B 1 S E R' Hadžibeg: Ha! Šta je to? Tko onako viče? Baš kao da je neko u mojoj bašči. Ahmed: (poleti prozoru) Majstorov glas! Musa: (gleda kroz prozor) Jest, aga opančar! Nosi nešto na sebi; da nije duhan! Hadžibeg-. Kakav duhan! Zar da mi opet kuću prebiru? Ne...! Ne...! Nedaj mu Musa kroz pendter! Zatvori! Opančar, (probaci vreću kroz prozor, za tim uleti) Po Bogu, braćo, da ovo duhana sakrijem!.. Potjerali me financi... Hadžibeg: Ne-š’ unutra! Izdiri! (Musi) Otjeraj ga Musa! Neću ja, da moja kuća gori! Dosta je meni više ortakluka. Ovo nije nikakav ortakluk, nego batakluk. Opančar, (poleti Hadžibegu) Kumim te Bogom, Hadžibeg! Ovog puta sakrij me, sad će tinanci! Hadžibeg: Jok, jok, brate! Ne možeš ga ovdje sakriti, meni je dosta munta i globa, pa gjavolu i ti i duhan! Opančnr. (baci u sanduk duhan) Samo sada, Hadžibeg, pa je sav tvoj ćar! Hadžibeg: (lakomo) Hajde bježi oda-le! Hm, hm, kako ću te sakriti, kad će sad financi! Ne ću ja ćara! Ahmed: Pa pomogni mu Hadžibeg! Hadžibeg: (dosjeti se) Jok jok! A kože? Šta bi s kožama? Opančar: (lukavo) Moj Hadžibeg, čim ja na sokak, a evo ti policije, kao da si je iz rukavice bacio: „Halt, u ime zakona kože ovamo". Što bi dlan o dlan, kože odnesoše!... Ostah ja praznih ruku. Mislim se, bi li išo u općinu, pa da kažem, da sam kože kupio, ali znam, da će me pitati, od koga sam kupio. Pa šta bih onda? A opet znam, da ćeš i ti ragje pregorjeti kože nego li tri puta veću globu platiti, pa još uz to i meso morati dati. Mašući praznim šakama, odem kući. Kad dogiem kući nagjem ovaj duhan. Jedan mi ga seljak donio. Hadžibeg: (sebi) Hm! Hm! Kože platiše glavom. Ali opet dobro je, da je meso ostalo. (Glasno) Pa šta si ga ovamo donio? Zar da ja za te plaćam globu? Nosi, brate, odmah! Opančar: Kako ću ga ostaviti, kad mi financi kuću premeću. Hadžibeg: Pa zar ga više nigdje nijesi imao sakriti, nego si ga donio ovamo? Opančar: Zar nijesmo ortaci? A ćar je vas tvoj ako ga ne nagju!... Hadžibeg: Dobro... dobro! Sad hajdete odavlen, a duhan nek ti stoji (svi odlaze osim Hadžibega). P r i z o r pet i . (Hadžibeg, zatim jedan financ i muhtar.) Hadžibeg: (sam) Eto belaja! Sigurno su ga vidjeli kad je otišao. Sigurno je odmah jedan poletio za njim. U zao čas se ja s njim uortačio. Odoše kože,... uh dvadeset i dvije kože po 12 groša, 264 groša. Mogao sam još pet ovaca kupiti. Ama ne ćeš ni jedne. Pa sad ako dogju, pa još i duhan nagju, biće još većeg belaja. Biće para ćara, a četiri zijana. Muhtar: (s vrata) I tamo ćemo malo Hadžibeg! Hadžibeg: (u strahu za sebe) Eto ih Bogami! (glasno) Šta? Ovdje ništa nema. Šta ćeš ovamo? Eto neka vas Musa provodi po štali i bašči. Ovamo nije nitko došao. Šta vi tražite po drugi put ovamo? Financ: (ulazi) U ime zakona mi ćemo i ovdje pregledati. Ja sam ga tjerao do vaše bašče, a tada mi se je izgubio. Hadžibeg: Koga? Koga? (u smetnji) Kože je po­ licija odnijela. Vi nijeste ništa maloprije našli. Financ: Ja duhan tražim, ja nemam ništa s ko­ žar .. Hadžibeg: Pa eto tražite! Muhtar: Pogledaj, gospodine, može biti da nije baš ni došao ovamo. Financ: (traži) Pa trebalo bi kazati, gdje je! Hadžibeg: (gleda u sanduk; sebi) Uh odoše kože, pa još ako duhan nagju, eto iznova belaja. Financ: (približi se sanduku) Šta je u ovom sanduku? Otvorite, da vidim. Hadžibeg: (u strahu) Pa ništa! Vjerujte, nema ništa! Financ: (podigne poklopac ushićeno) Puna žaka duhana! To je onaj. Hadžibeg: (za se) Ah nagje ga, Boga mi. Financ: (vadeći vreću) To je! To je! I vi ste sukrivac (otvarajući vreću sebi govori): Ti će mi svi platiti (otvori vreću, začugjeno gleda): A’ to nije ni­ kakav duhan! Taj lopov! (Izvadi nešto talaša iz vreće) Hadžibeg: (začugjeno) A! Prokleti opančar! Muhtar: Ah šta je lijepi, brate, oznojismo se tjerajuć ga! Financ: I mjesto duhana našli smo talaš. To su čarolije. Hadžibeg: E belli ne će te više kod mene tra­ žiti duhana! Financ: (Vadeći još uvijek talaš iz vreće): Taj će mi lopov ipak pasti u ruke. Ja ću mu već pokazati. Hadžibeg: (seb') E, beli nije mi sada žao koža. (Zastor pada). �Strana 110. , B 1 S E R' Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) N apisao: Husein Gj»go — Mostar. (Nastavak) U tom izbi Ajka pred kolibu, ali s protivne strane nego je otišla iz kolibe. Na licu joj se vidjelo, da je Jjuta. Progje mimo ljude bez riječi, te ode k djeci. Istom iz kolibe, sasu vatru, padoše ljute riječi na Salku i megjeda. Ona ga koraše i ružaše, što je doveo grdnu zvjerku megju djecu, da je zastraši; što je svezao me­ gjeda kod tora, da popiaši cijeli hajvan i da izazove svu pašćad na lavež i boj, pa da se ne može cijelu noć .ni oči zaklopiti. Ko bi živ iskupio ovce, koze i goveda, ako samo ugledaju, Šta je uz jasen? Ljudi — pa i Salko — pokušavahu, da reknu koju protivnu misao, ali ne mogoše doći do riječi. Ajka svom silom naskbčila, da se mora megjed kud bilo odvesti i ukloniti ispred kolibe. I ženina pobijedi. . . Neko predloži, da se megjed daruje vladi, neka ga hrani za Ilidže, ali predlog pade; ta ko će zvijer odvesti u Sarajevo, s njom unići onoj gospodi,pa ga priteslimiti (predati)! Mušan sa svojim šušljavim gla­ som izreče, da ibi bilo najzgodnije zvjerku odvesti u kotarski ured, pa je dati predstojniku, neka čini s njome šta hoće. Taj bi dar s toga valjao, što je Salko predao lani molbu, da mu se izda dozvola za gradnju mliniće na Ljutoj, na onom brzatku, pa bi tako došlo povoljno riješenje. Ama i taj plan propade; obori ga muhtar, koji je dokazivao, da bi se tim đaWm pre­ plašio svaki činovnik u kotaru. Nastala bi Salki veća šteta no korist. — Pa da ga je u grad odvesti i prodati? — opet će Mušan. — Ma kome, kome..? — poviče muhtar. — Zar da ga kupi s'ari Alibeg svome jedincu? iiriso, da mu za kasom stoji? ili Meho, da mu sahate gradi? — A „oiiuciri"? — Njima je dosta i naših soldata! Na posljetku predloži starac Mumin, da je naj­ bolje darovati megjeda žandarima. Dugdnogi Ibro naprnji usne u znak, da se baš ne slaže sa Muminovim predlogom. Inače je tišina nastala, a Salko se neprestano obazirao po družini, da vidi, kako se ko drži. I muhtar je šutio i, klima­ jući okomito glavom kao da prebire sve razloge, gle­ daše n vrh svojih opanaka. Tu šutnju presječe neki Alija, mlado momče i izjavi, da ga on ne bi darovao žandarima. — Ti si još mlad, dijete... pokrupn© će Mumin, — i ti još ne znaš, šta ja znam; ja... ovako star! -- Pa baš bi ga i ja volio kome drugom dati... izusti dugonogi Ibro. Bi li mi znao to razkazati? — pita stari mudrac Mumin. Ibro samo slegne glavom i ramenima. Broj §7" — Oni nisu „velika" gospoda! — priteČe Alija, — Šta su oni? — — još si ti zelen, momče! opet će Mumin po_ krupno. Ti još ne znaš pravo, šta su žandari i koliko oni mogu. Kaži ti meni: ko ono dolazi u naše selo i prelazi preko planina svaki drugi ili treći dan? Ko? Žandari! A kaži ti meni: ko ono piše i zapisuje po selu, ako si prolio safunjaku pred svoja vrata? A kaži ti meni: ko ono ove godine prebra kuću i po­ jatu u Mehe Ajkića? — ko li ono nagje u bašći i to u jednoj kupini staru pušćetinu i šta bi lani radi toga s našim Alijom? — Duše mi... uzvikne muhtar i opet ušuti, ali se vidjelo pb njegovu držanju, da se podpuno slaže s Muminovim riječima. Mumin dalje nastavi: — A ko ono... moj Alija!... nagje u stjenama pieklani kozu Husinu? Niko je nije mogo od cijelog sela naći, a dvojica je nagjoše, ufatiše i dovedoše Husi, pa siromah otrese „muntu" (globu), što nije pravo reko, koliko ima koza, kad se je brojilo? Ti ■+iš, Alija... A odgovori mi, sinko moj, oklen izbijaju pozivke meg j nas? Na njima podpis pristojnikov, a pristojnik nije 'iio ti našem selu ima tri godine! Oklen to? — "akc tc ? Oklen svaki petak onoliko svijeta pred prist jniko om sobom? Ko ih je prijavio? Ha, ha, siriko ti si još lud, zelen, mlađ! Ti jo§ ne znaš, koliku silu imaju žandari! Oni su protjerali hajduke, oni su umi.i i onoga Boška, što no je bio strah čitavoj našoj okolini... Tu j.e Mumin prestao .i istresao duhan iz c ne lule. Ljudi gledali u njegov čibuk, u tozluke i u džemadan; gledali i šutili. — Oni će, beli, i megjeda urediti i istalumiti — napomene Mušan. Opet stanka, jer se svak nešto zamislio. — Pa šta velite ljudi? pita Salko. — Podaj ga Žandarima, kako Mumin veli... pre­ dloži Mušan. — šta ti veliš, muhtaru? — pita ga Salko. — Šta i Mušan, Salko! — Žandari će ga primiti sigurno — veli Alija. — I ja kabulim, što ljudi reknu. Nek bude baš žandarima! Ama sad oni nisu na ovoj planini, jer su jučer prešli preko nje. — Treba ti odnijeti megjeda u njihovu kasarnu u grad; nema druge, ako hoćeš, da ga što prije uklo­ niš. — Veli muhtar, gledajući pod jasen. — Što prije, brate! dometne Salko, o&luhivajući šta Ajka radi u kolibi. Sad se zametne razgovor o tome: kako će se megjed opremiti, kako će ga donijeti do u kasarnu i kako će ga predati carskim ljudima. Raspravljalo se do U tančirie i naposljetku se ovalco uglavilo; �Broj 6. ,B I S E R' Mumin će dati Salki grožgjani sepet, a muhtar će mu opremiti svoju kobilu, koja je vrlo mirnaSalko će megjedu nataći na glavu tcrbu, prve će mu noge dobro zamotati u krpe i čvrsto svezati sindžirom, pa će ga metnuti u sepet, a pri tom će mu poma­ gati Mušan. S jedne će strane natovariti na kobilu taj sepet, a s druge će biti drva, te će obojica s ko­ bilom krenuti u grad. Nu jer će tamo doći kasno po noćj, kad se ne „ureduje", moraće prenoćiti kod Mujage, kome je Mumin prije tri dana prodao tovar šljiva za pekmeza, a i bez toga, Mujaga imagjaše dosta dobra na ovoj planini. Sutra „u 8 sati prije podne" kako im je to muhtar naredio — trebaju megjeda predati žandarima u kasarnu, pa ako pane od njih koja para, neka lijepo podijele megju sobom. Od predugoga govora počeli neki zijevati. Muhtar i Mušan ustadoše sa svog mjesta, da noge malo opruže i da se protegnu, jer su se previše nasjedili. Za ovim se povedoše i drugi, te za malo vremena bijaše sve na nogama. Jedni gledahu na megjeda, drugi u stranu, ne će li opaziti svoje blago kako po,lazi kućama i torovima. Sunce se dobro prigelo k zapadnoj strani i dobr.o popustilo u svojoj vruć; Sjene od raznog drveća bivale dulje i odvr emmado vremena mijenjale svoja mjesta. Vjetar bio 1riličit i dobrano ljuljao grančicama, čemerikom i požutjelim žitom u dolovima. Maje su počele dozivati ■qbanč;>d, neka kreću kućama, a iza toga već se u daljini ia zvona predvodnika i vidjele se bijele gruy o.aca, koje su pohitile k svojim janjcima, što će :za njiii.s protivne strane doći. još malo i već se čuje, blej: ije njihovo, čuje se i mukanje goveda na polazku iz paše. Ljudi prepoznavali po zvuku zvona i po rikanju krup­ noga blaga, čiji se „ohmut" (stado) već približava. - Vrijeme je biti pred torom! — rtče muhtar i pogje svojoj kolibi, a i za njega nageše i drugi, da pomažu majama pri večernjem planinskom poslu. Samo su ostala na mjestu, gdje se kahva pila, Salko i Mušan koji svom ozbiljnošću počeše ispunjati želju Ajkinu, da se što prije uporavi sa grdnom zvijeri, dok je ne ugle­ daju goveda i ovce, jer ih žive ne bi šale sastavili po­ novo, ako se samo preplaše. (Nasta-ride se.) M. Ćazim Ćatić. Iz turske moderne lirike. Kad se je svijet stvarao. . Tama!.. Duboka zagušljiva tama!.. U zapjenje­ nom dimu, koji je cijeli svemir poklopio, neka užur­ banost, strah i vika! Vihri su tekli, stijenje pirilo, ognjevi vrili. Od šumskog plamena stvarali se vrtlozi. koji se u kovitlac vrte. Od rastopljenog željeza po­ stojale vatrene struje. Gore se kotrljale, a mora se StFana l i t . ćas punila, čas praznila. Oblaci se ježilj i rikalir q iz. njih mirijade zvijezda iskakale i na sve strano lepr­ šale poput vatrenih bubica. Zapjenjeni i nabujali ognjevi strastvepp se bacali na burne nara le talase voda. Vatra se s vodom grlila. Svemir se vrtio, neprestano vrtio!.. Angjoli, kojim je bilo naregjeno, da svijet izragjuju i uregjuju, prhtahu s jednog kraja vasion-e na drugi. Jedni sp držali plamenove za repove od dima, drugi hvatali vode za glavu od pjene. Gore su gu­ rali, zvijezde su valjali i rijeke, koje se uza stabla dizahu, u korita polagali. Neki su Velikog Medvjeda za rep, a neki opet Jarca za rogove teglili. Jedan požrtvovan angjeo hrlio je brzinom munje kroz oblake magle i dima, htijaći zadržati Veneru, svijetlu i lijepu zvijezdu, koja je bila promijenila pra­ vac, svoje putanje i zabludila. U tom je času Venera jednim naglim obijesnim okretom zgnječila krilo angjelu, koji ie onesviješten ita stijene pao. Kad je sebi došao iz očiju mu se skotrlja niz kamenje jedna kaplja, jedna vrela suza. Tvorac je vidio požrtvovanost ranjenog angjela i ona mu je veoma godila. Zato je htio, da uspomenu na ovu . gjelovu suzu sačuva. Iz te prve suze On je stvorio pr^og Čovjeka. — $ * *. Već r se ' vijet polako dogragjivao i uregjivao. Rijeke su plazile u svoja korita, a mora u svoje ne­ izmjerne dubine. Zvijezde se počele vrtjeti’ oko svojih osovina. Vulkani se gasili, trnuii, Sunce je svaki dan cijelom bitku darivalo nešto više boje, nešto više ži­ vota. Vjetar svaku- noć pridodavaše prirodi nove, lje­ pote, nove kompozicija Sitne kapljice večernjeg zapadnog grimiza pre­ tvarale se u ažurne ružine grančice, oblaČići u sno­ pove ljubičastih cvjetova, a majušne atomske zvijezdice u bijele makove usnulih njiva. Pregršt duginih čarobnih boja pomr,imaše, sliku paunova perja. Sve ove ljepote, sve ove miline bijahu nagrada i dar angjellma, koji su pri svorenju svijeta pokazali toliko marljivosti, toliko požrtvovanosti. Da se nauŽivaju tih novih nevigjenih ljepota, angjeli su u jatima šetali, lepršali,, skakutali i zavla­ čili se u sjene stabala, pijući glasove ptica i uvija­ jući se u mirise cvijeća. Jedan izmegju njiha najmlagji, najljepši ali i najumorniji bijaše za sunčeva izlaska sio na sred jednog snopa cvijeća, koje je svoja njedra, svoje listiće širilp prama etirnom svijetlu sunca. Kao sva ostala stvorenja, i taj je angjeo znati­ željno očekivao jedan izvanredni dogagjaj u prirodi. Usnama je i očima počeo srkati sunčane zrake. U tom trenutku je svaka ptica dobila po jedno svijetlo per- �R 1 S E R“ Strana 112. ce, svaki cvijet po jednu novu boju, a svako stablo po jedan novi slatki Dlod. Od jedne kapljice svijetla, što ga je angjeo pio, pojavi se na njegovim usnama neka rumen, neka ljepota. Ta ljepota, ta rumen bi­ jaše prvi osmjeh na svijetu. Tvorac je vidio požrtvovanost angjela i ona mu je veoma godila. Za to je htio, da uspomenu na ovu slast, na ovaj osmjeh ovjekovječi. Od tog je prvog osmjeha On stvorio prvu ženu. 1 tako se je dovršila gradnja svijeta 1... Ahmed Hik'jmet. Svijetlo i sjene. Čim se je na horizontu pomolilo Sunce s plamnom bakljom u ruci, sjene su se odmah razbježale i posakrivale u duboke šume megju drveće i stijenje, zaštitivši se pticama, koje su lepršale. Sunce je život i nada, tmina je smrt i očaj. Oni jedno drugo uzastopce prate i vječito se izmjenjuju. Sunce je svojim zlatnim listom ponovno prelilo bojama drhtavi suton maglice, što ga bijaše čas prije raspršalo. Moru i nebesima je dalo plavu, šum' livadama zelenu boju. Preko očiju živih bića razlilo je izražaj veselja, a u srca unijelo iskru nade... Zatim je zlatnu baklju, što ju je držalo u ruci, visoko podiglo i počelo boje rastapati. Stupalo je za sjenama, koje su drščući koračale po dž movima gora i po živicama usnulih gajeva. Sjene neke ogr­ nute zelenilom i zadubljene u morske valove, počele se povlačiti u dubine, pune spokojstva. Jedne se spu­ štahu u ponore, a jedne se opet zaklanjahu u špilje i gudure. Uspinjući se teškim korakom povrh polja i njiva, Sunce je opazilo, kako ga izvjedljivo promatraju po­ sakrivane sjene. Leptiri i ptice, što ih je ono stvorilo od svoje krvi kao dijelove vlastitog života, razasuli se po gajevima, iskresavajući pokretima svojih krila crvene, žute i plave iskre. Ribe od stotinu magijskih boja — ploveći po moru — skupljahu sunčanu svjetlost i po dubinama je raznašahu u tisuću čarobnih iskrica.... Raspirivši svoj oganj, Sunce je počelo sipati plamenove po njedrima morskih talasa, pretvarajući ih u krvavo žarište. Kad se je tako visoko uspelo, da je moglo sve dobro vidjeti, opazilo je, kako su se sjene opet skupile za zapadnim obzorjem i poplavile sva mjesta, kuda je ono proputovalo. Sunce se tada lagano spustilo zapadnom horizontu, upalilo oblakove u uzduhu i izgubilo se s vidika, ostavivši iza sebe požar mekanog oblačja, s kojeg su krvave kaplje curile povrh kontura dubokih usnulih gajeva. Čim je Sunce zašlo, sjene su opet izašle iz njegova ishodišta. Na sve su strane vrvile, brišući plamenilo neba i mora, zelenilo šuma i livada. Iz očiju živih bića su izbri­ sale izražaj veselja, a iz srdaca nadu protjerale. Sove i šišmiši, koje je tmina stvorila od svoje krvi kao dijelove svoga života, prhnuše u zračne vi sine, iskresavajući pokretom svojih krila crne iskrice Plač sova i ćukova punio je šume i gore i remetio dosadnu tišinu okolina. Sjene se s neba na zemlju spuštahu u gUstini jatima, poput gladnih ptičurina, koje sa svih strana padaju na uginulu životinju. Opazivši slavoluk „kumovske slave", što su ga u visini podigla daleka sunca, sjene su polegle po zemlji i — nepomično usadivši svoje crne griješne oči u nebesa — počele misliti o bezbrojnim suncima, koja ih prate. Na sve strane tišina. Tuga i melankolija carevaše. Sjene su polagano raskrilile svoje crne koprene i po srcima ih prostrle. Pokrivši slavoluk od „kumovke slave“, što je na nebu ljudskih srca podigla Nada, Zdvojnosti su popus šišmiša bezglasno otprhnule. Dok sjene, povučene u samoću razmišljahu, dotle se je u jednom kutu zemlje počela svjetlost širiti i teći poput čarobne rijeke. Najednom su sjene kri­ lima zakleptale. U taj čas — tražeći njiha — pojavio Mjesec viš planina sa srebrnom zubljom u ruci. 'iijele njene trake bezglasno su puput sablasti u šu unišle. Neke su — ogrnuvši se zelenim ve­ lom ■o moru polegle. Jedne se nečujnim koracima 'uljale tužne pogašene odaje, da straže nad usnus; ■ ma; druge se opet u mrtvoj tišini — poput M' duhova — poredale po borovim i jelovim gar ima. Mjesec je moru, nebu i šumama dao nove boje nove ljepote. Oči je živih bića prelio izražajem me­ lankolije i u srca unio mjesto nade — ljubav. Mjesec, ljubimac Sunca podigao je svoju sre­ brnu zublju viš zemlje i počeo uzastopce pratiti plave drhtave sjene. Hamđullah — Subhi. Ljiljanski: Tragedija duša ili „Bijela ruža“. (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) Njezin doček. Ona je došla u proljeće moga života obasjana suncem mojih nada na zlatnim kolima mojih želja. Pratila je svita uzdisaja, a zaklanjali je angjeli svojim krilima od zlobe i zavidna oka. Došla je u dvore moga srca čista kao ljiljan, netaknuta, nevina... Donijela je u očima dubokim kao more, tajinstvenim, kao čudesa božija — jedan ko­ madić neba. Donijela je u svome srce sreću, — Život u svome angjeoskom biću... �Broj 6. ,B I S E R' Strana 113. Došla je sa svim slavljem uz umiljnu pjesmu razdragane duše — došla je u svom veličanstvu mla­ AFORIZMI. dosti... Dostojanstveno kao kraljica prekoračila je Traži nauk pa makar u Kini. Hadisi-Šerif. njezina nožica pragove mojih dvora! U slavu njezinu pridonešeno je stotinu žrtava — krv je prolivena za Najveći je gospodar nad ljudima onaj koji im sreću njezinu. najviše služi. Hadisi-Šerif. Pred ulazom gorio „vječito oganj" u slavu Vje­ Stid je jedan dio vjere. čitoga. Ona pristupila smjerno i molila, molila tiho, Hadisi-Šerif. kako može moliti samo jedna nepokvarena duša, jedno Mir je gospodar sviju posala. biće koje istom u život stupa. Hadisi-Šerif. Ona je molila i čitava vaseljena s njom zajedno... Bog je čist, za to ljubi čistoću. sunce, nebo, drvlje, ptice, rude i čitava priroda. Molila Hadisi-Šerif. bez riječi, bez suza... Na njezinu licu titrao blag odSvi ljudi osim učenih, živi su mrtvaci. sjev sreće i zadovoljstva, pred njom u nedoglednu Hadisi Šerif budućnost titralo sve u sjaju duginih boja... Znanje je kao jedno svijetlo, koje razveseljuje Njezina duša bijaše čista od grijeha, kao u dje­ judsko srce. teta — bez grižnje savjesti!.. Hadisi-Šerif. ... I sve kleklo s njom pred žrtvenikom, da moli za Tko me nauči samo jedno slovo, učinio me je nju, za njen život — za njezinu sreću. A njezina usna svojim robom. zborila tihu molitvu! Čas — dva vladala majestetična Hazreti-Ali. tišina, za tim se uspravila mahnula rukom i robovi se Tupost srca nastaje od prenatrpavanja stomaka. dizali... Primicali se smjerno i ljubili skute, a njezin Hazred-Ali. pogled tražio nešto oko sebe. Djelo je najbolja slika čovječije duše. Tražio nešto obećano, nešto što je tek bilo pred­ Hazreti-Ali. met njezinih sanja... I našla!.. Mora ina snaga ljudi je u čistom i pravom vjeDug pogled — pogled pun čežnje s-stao se rovanju. Hazreti-Ali. s mojim pogledom i ona prekoračila... Uz stepenicu išla uza me šutke, a oko nje Dobro uči, tko istinu kaže, pametno govori, tko risalo sve majskim cvijećem, proljetnim životom — preporuča što je pošteno, slavu zaslužuje i dobiva, srećom... tko ju za narod traži. A. Starčević. ...Ona je došla... Sabrao i preveo: Ahmed Rašidkadić. ZDRAVLJE. bistvovanje u ljudskom tijelu unište i spriječe njezin pogibeljni rad. Tko proizvodi to ubitačno haranje u našem ti­ Od najstrahovitijih bolesti, koje zarazuju ljudsk život, svakako je sušica ili tuberkuloza. Koliko i ko­ jelu? pitalo bi se. Odgovor nam je na to dao mikronokop, koji je otkrio neizmjerni svijet sićušnih ži­ liko naroda propane baš ovom nametnicom, koja podgriza niti ljudskog tkanja, te svojim djelovanjem osla­ votinjica životinjskog i biljevnog carstva. Životinjice bi stanovite dijelove, tako da čovjek postepeno ugi­ životinjskog carstva imadu zadaću da u zemlji i vodi ba i gubi se — nestaje ga sa lica zemlje — umire. izvode razne rastvorine, koje se pretvaraju u takove Ovo haranje, koje kosi ljudske živote, vlada baš me- stvari, da služe bićima biljevnog carstva za daljnu gju mladošću, te nam najljepše cvjetove otkida od gragju, a pogotovo imaju veliku ulogu po čovjeka, jer ih je mnogo vrsti, te čovjeka bacaju u razne živućeg ljudskog roda. U prijašnja vremena gospodarila je ova bolest bolesti. Životna bića, koja na r^čun čovjeka kao i živo­ podpuno nad čovječanstvom, ali sad su joj ušli u trag, te svom silom nastoje liječnici, da joj njezino tinje žive, zovu se parasiti. One su najniža vrsta bi- Sušica — tuberkuloza. �Strana 114. .BISER' linskog carstva, a žive na račun drugoga tijela, i to na taj način, da na useljenom mjestu lokalno njegovu otaničevinu troše, a radi toga i upalu prouzročuju i na taj način djeluju, da sokove iz tijela troše i kroz to otrovne stvari izlučuju, koje obično razne teške bolesti proizvagjaju. Ovako proizvedene bolesti dije­ limo u dvoje i to na akutne i kronične zarazne bo­ lesti. Akutne zarazne bolesti naglo se razvijaju, a tako isto i naglo se odstrane, dok hronične bolesti lagano počimaju i obično dugo vremena traju. Bakterije se dijele u tri vrste i to: 1. kokke, 2. bakcili i 3. spirille. Bakterije i bacili nalaze se u zraku, površini zemlje, kao i u samoj zemlji, te na površini vode kao i u nekoj odregjenoj dubini iste. Bakterije se nalaze i na čovječijoj koži, osobito ondje, gdje se nečistoća zadržaje i gdje se čovjek mnogo znoji. U želudcu ne mogu da se zadržavaju, jer ih solna kiselina ubija. Tri su puta da mogu ući u čovječije tijelo i to: koža, probavni i dišeći kcmadi. Tu moraju naći povoljne uvjete da se podpuno razvijaju, jer se često dogagja, da je čovjek uz sušičava: dan i noć ali opet ne primi na se te bolesti. Ako jedan bacili dogje u pluća, te se on na­ stani na jednom stalnom mjestu i počne se razvijati i množiti prema tome, kakvi su mu uvjeti za njegovo bivstvovanje. Bakcilima su potrebna: sredstva za svoje uzdržavanje, te to uzimaju iz samoga tkiva plućnog. Po­ što bakcil izlučujeizseberaznesastojine, koje truju čovječiji organizam, jer prelaze u krvne sudove, ta na taj na­ čin raznesu se po čitavom čovječijem tijelu. Njihovo brzo razvijanje rapidno bi razorilo cijeli prsni koš, te bi čovjeka kroz kratko vrijeme rastavio od živućih stvo rova, da tu nema obrane, koja se opire djelovanju bakcila. Same stanice brane se od njih, a krvna tjelešca, koja se neprestano gibaju, hvataju ih i unose u sebe, te ih na .toje izbaciti na polje. Kod onih, koji nemaju jaka organizma, te im rtanice u tijelu nijesu jače i moćnije od bakcila sušice, taj će podleći i obo­ ljeti od te bolesti. Čim se je bakcil sušice nastanio u plućima i stao djelovati, to se opaža na čovjeku,jer dobiva po­ većanje temperature: vatru, ćuti slabost i klonulost tijela, počne kašljati, znojiti se po tijelu u noći — i to su prvi znaci zaraze. Ako bakcili zaraze jedan dio pluća, to ih umrtvi za svaki rad, a čovjek hoće da se one klonulosti i smetanja u radu ostatka pluća ri­ ješi, stane izbacivati, ili naprezati silnim kašljanjem da se toga riješi. Ovo naprezanje silno škodi orga­ nizmu. Najbolji teren za bakcil sušice je tijelo slabo kržljavo, slabo hranjeno, ne naviklo na promjene tem­ perature, nepriviklo raznijn naporima i nezgodama, ili ako je iznemoglo, te iztrošeno duševnim ili tjeles­ Broj 6. nim radom. Kada bakcil sušice nagje ovakav teren, on svoju djelatnost posve može da razvija. I pojedini dijelovi u našem tijelu mogu da obole od sušičavih bacilla. Na pojedinim zglobovima, gdje smo pretrpjeli ozljedu ili uboj mogu se bacilli sušice nastaviti i razvijati, kao i u bubrezima koji su pre­ trpjeli upalu u mjehuru, koji je imao katar pa ga nije izliječio, ili ga ima u crijevima, koji su imali razne upale i drugdje. Pošto su bakcili tako sićušni, da ih čovjek pro­ stim okom ne može vidjeti, to su tim opasniji, jer se mogu na nevidljiv način ušuljati u naše tijelo da ga uništuju. Koliko ove nemani ima po raznim predme­ tima u sobi, na našem odijelu, rukama, kosi, obući, na kuhinjskim predmetima i drugdje, jer ih vjetar i druga koja sila prenosi iz kašlja zaraženog pat­ nika, a mi to sve gledamo, ali ih ne primjećujemo. Svakako možemo naslućivati gdje ih najviše ima. Ako sušičavi kašlje i izbacuje, to je za stalno da se bakcili oko njega kruže, te je ova okolica zaražena i opasna za prisutne, koji su u neposrednoj udaljeno­ sti jadnog patnika. Siromašni slojevi našega naroda najviše pate od o bolesti, jer su svi uvjeti za razvitak sušice potpun ' povoljni. Slaba hrana, prenatrpan, mračan i vlažan stan, a prema tome i odjeća i obuća nikakova. U predprošlom broju „Bisera" bilo je na ovom mje­ stu govora o stanovanju našega naroda, te je iznešeno po samim slučajevima (liječnicima) za ankete za suz­ bijanje sušice u g. 1908. da su u prvom redu krivi slabi stanovi našeg naroda, a da se sušica najlagje nastani i širi. I hrana doprinaša mnogo, da jedan organizam lakše, a drugi slabije sušičavi bakcili zarazuju. Jedino se mogu da tome opru, jer su im stanice i tkanje opasne, te nastanjeni bakcil sami unište i iztjeraju iz svoje okolice. Kad pogledamo hranu, kojom se hrani naš se­ ljak, malo obrtnik i zanatlija, tu ćemo opaziti, da ve­ liki broj ovakovih progju po čitave dane od koma­ dića najprostijeg kruha s lukom, ili malo sira, te dobro je, ako nekada ima mlijeka i jaja. Rijetko kod ovakovi imade mrsa. Jedino, kad mu je kakav god, onda si bolju hranu prigotovlja, ili mu je došao kakav gost, onda gleda, da u kući bude mesa. Kod sirotinje ni tada toga nema. Uz ovakove uvjete, kakav će biti organizam, a kakav podmladak?! Sve ovo dovodi do rasula i propadanja, te moramo misliti na prosvješćivanje našega naroda, da ga na taj način uputimo na njemu najdragocjenije zdravlje, — na njegov organizam, koje ga će moći i znati njegovati, te se odhrvavati ovakovim napustima. Svaki mora bar znati to, da sušičav ne leži i ne boluje u istoj sobi, gdje spavaju ostali ukućani, da bolesnik ne baca svoje hrakotjne po sobi, nego u �Broj 6. ,,B I S E R' kakvu posudu, u kojoj ima vode, da ukućani, ne jedu istom kašikom i iz iste zdjele, odaklen i bolesnik; da iza bolesnika — iz iste njegove čaše — ne pije vode niti ikakve tekućine. Ni pod ikakvu cijenu, iza smrti bolesnikove da nemamo njegovo odijelo, rublje, po­ steljinu za svoju uporabu, jer na taj način ostaje bo­ lest u obitelji i prelazi s jednoga čeljadeta na drugo. Prosvjetni i gospodarskii ntenzivni rad u našem narodu može mnogo doprinijeti, da se sušica bar skuči na minimum. Naša je zemlja po prirodnom svom položaju u svakom pogledu bogata, te bi iz te zemlje trebalo iskorijeniti ovakove bolesti, a tim lakše, jer su ti preduvjeti za suzbijanje. Zar se u našoj zemlji ne bi mogao osnovati sanatorij, gdje bi se bolesnici, koji su u prvim početcima zaraze, mogli opravljati, a tim i izliječeni biti. Utvrgjena je činjenica, da čist zrak, sunčano svjetlo, dobro hranjenje i dobro njegovanje tijela su sredstva, kojim se mogu bijednici od sušice odhrvati' Humanost zahtjeva, da se i za one, koji su teže zaraženi, potraži veća njega i briga, nego što je u svojim slabim i jadnim kućicama ima. Za ovakove trebalo bi podizati bolnice, gdje bi svaki teže žara ženi bolesnik morao biti primljen i njegovan. Time bi se dvoje postiglo, jedno, što bi teret jednoj obitelji otišao s vrata, a drugo, spriječilo bi se gornje zakuživanje obitelji onog nesretnika, a sušičavi bi u ovakom lječilištu bio više njegovan i pažen, nego li kod kuće. Strana 115. Trebalo bi čisto zakonom ustvrditi, da svaki sušičavi bolesnik, koji nema propisane uvjete kuć­ ne njege, mora biti odpremljen u bolnicu za plućne bolesti. Odgovaralo bi zakonima higijene, kad bi se bolesnici od tuberkuloze odmah izolirali od zdravih članova. Za suzbijanje sušice potrebno bi bilo, da se osnivaju posebne zadruge, ili kod nas da današnja kotarska vijeća, sa kotarskim liječnikom budno pra­ te i vode brigu i nadzor nad osobama koje su bo­ lesne, ili su u zajednici sa bolesnim. Liječnik bi mo­ rao ovakove besplatno njegovati i o svemu davati upute, koje bi se morali preko članova vijeća pro­ voditi. Zar ne bi se mnogo uradilo za sriječavanje ove bolesti, kad bi ovakova društva propagirala, da se po svuda ne pljuje i da se stanovi desinficiraju gdje je bolesnik ležao, kada bi se megju članovima (megju narodom) održalo više raznih predavanja o Čuvanju zdravlja i o samoj sušici, gdje bi ga upoznali sabivstvom same te bolesti, te mu dali načina, koko da se u prvim početcima odhrve istoj. Ovakove su uredbe vrlo dobre, te treba li na­ rod, zemaljski sabor i zemaljska vlada zajednički navjestiti rat sušici, ako hoćemo, da je sa tijela našega naroda trsimo, gdje je stoljećima nad njim gospodarila. Držimo se svi devize: U rat proti sušici! Hodža. b LISTAK.o Stagnacija se i s ticala na svim linijama. U kul­ turnom i političkom razvitku osjeća se nerad, a prema tome i nazadak. Deset je godina, kako je „Gajret“ osnovan, a do danas nije našao pravog odziva megju (Dojmovi sa jednog sastanka.) nama. Deseta godina već se navršuje — deset go­ Negdje koncem septembra sastali smo se u Sa­ dina tihog i skromnog rada trebalo je ipak s neko­ rajevu. Bilo nas odasvuda. Izgledalo kao da su svi liko riječi popratiti i dati bilancu o njegovom radu naručeni. Sastali se na jednom mjestu pa se rasprav­ članovima i prijateljima našeg razvitka. ljalo. Bilo o svemu govora dok nije pala riječ o na­ Da se proslavi desetgodišnjica „Gajretova" rada! šem ,,Gajretu!‘. Tu smo se svi pogledali i jedan od Kako i na koji način nastalo je pitanje, da se drugog tražili razjašnjenje: za što „Gajret" ne na­ izvede nešto slično „Prosvjetinoj" proslavi. Ne ide. preduje u onolikoj mjeri koliko nas ima brojem u Nemamo društava, nemamo sokola, nemamo muzika, Bosni i Hercegovini. a ne bi imali sigurno niti onoliko učesnika, jer pri­ Tu se svak našao kriv! Nije nijedan mogao reći znati se mora, za „Gajret" se nije onoliko radilo koliko da se je „odužio" i radio za ,,Gajret“ onoliko, koliko za „Prosvjetu", a naš svijet nema ni toliko oduševljenja, koliko su ga imali učesnici „Prosvjetine" proslave. je bilo dosta da se „oduži svojemu narodu". Predlog za ,,G a j re t o v u “ spomenicu. �Strana 11b. Broj 6. BISER' Pa kad bi bilo slučajno i štete, zar ne bi 400-500 . . . I onda se došlo na jednu ideju: da se pro­ slavi desetgodišnjica „Gajretova" rada izdanjem jedne kruna deficita mogli lahko podmiriti ljudi višeg po­ spomenice. A stim bi se donekle popunila i ona praz­ ložaja po 20-30 kruna bez ikakovih poteškoća, zna­ nina u našoj književnosti, koja se tako silno osjeća jući da tim koriste jednoj opće koristnoj stvari. U to ime imao bi se osnovati izdavalački odbor, danas nakon prestanka nekih naših književnih lis­ u koji bi trebalo na svaki način da dogje nekoliko tova. književnika, koji bi preuzeo daljni rad oko dogotov­ Svaki narod, a osobito mlagji naraštaj, osjeća veliku potrebu za zdravom duševnom hranom, koju ljena „Gajretove" spomenice, tako, da bi bezuvjetno jedino može dati lijepa književnost. Ali, da će u nas morala biti gotova polovicom ili još bolje početkom ta potreba preći u glad, nijesam vjerovao. A da je to februara slijedeće godine. Ali da se ne bi „Gajretov" odbor našao zapos­ istina, osvjedočio sam se na našem sastanku u Sa­ rajevu, kad se je tako živo raspravljalo o književnosti tavljen ovakim izdanjem spomenice, s druge strane morao bi se izjasniti: kani li sam proslaviti. „Gajretovu" i uzrocima nerada. desetgodišnjicu i na koji način, te nosi li se tom mišlju Okrivljivali se „stari“ i „mladi", na koncu se da i jednu spomenicu izda? oprostilo obima i zaključilo slijedeće: Razumijemo da predvigjene svote u proračunu Da se poradi na tome kako bi se proslavila za to nema, ali uz naknadno odobrenje skupštine za desetgodišnjica „Gajretova" 20 februara 1913. skromno, potrošak, za koji držim, ne bi niko ni riječi primjesvako mjesto za se prema prilikama priredivši taj tio, već bi svaki prijatelj „Gajretov" i pohvalio upravu dan u korist „Gajreta" po jednu zabavu sa čistim za taj rad znajući, koliko indirektno koristi samom prihodom u korist „Gajreta". „Gajretu"! Da se izda spomenica, u koju bi osim spomen S tim smo se rastali u nadi, da će se naći neko, pisanja o „Gajretu" došli još i radovi poučni i za­ će nas u ovom predlogu poduprijeti. bavni, koji bi prikladni bili za ovu zgodu. Ovo iznesoh na javnost sa molbom, da se o Najviše je zapelo kad je došlo do finansiranja ovom predlogu povede diskuzija. djela, koje bi obuhvaćalo oko 300 stran ca, a troškovi Mo s t a r , u novembru 1912. bi sizali do 1500 Kruna. To je ono pitanje, a ne A. Hifzi Bjelevac. treba ni riječi potrošiti za rad, jer smo bili svi uvje­ renja, da bi svi naši književnici sudjelovali drago­ voljno kod izdanja rečene spomenice već i iz obzira naprama samom „Gajretu". Iz islamskog svijeta. Dakle po srijedi je bilo financiranje. „Gajretova" skupština je ljetos zabacila predlog Sakib ef. Korkuta, da se proslavi „Gajretova" deset­ godišnjica, a do eventualija nije došlo prilikom druge skupštine, gdje bi se ponovo ovaj predlog iznio. Tako „Gajretov" proračun ne predvigja ni jednog novčića za proslavu desetgodišnjiee „Gajeta". Prema tomu „Gajretov" odbor ovaku spomenicu ne može ni izdati. Red bi bio na kome drugom. Mogao bi se sas­ tati poseban odbor za izdanje ovake spomenice, koja bi sa imenovanjem pododbora u raznim mjestima imao sve prirediti što bi nužno bilo do 20. februara 1913., kao i sa izdanjem spomenice biti potpuno gotov, da ju na odregjeni dan dobiju gotovu u svim mjestima naše domovine i tom prilikom rasprodaju. Ja sam mišljenja, da bi se trošak isplatio, ako bi se imalo uložilo više truda pa makar ovi troškovi iznosili i preko 2000 K., jer će „Gajretovu" spome­ nicu kupiti svako naročito, ako ne bude skupa i ako. sav prihod od nje bude odregjen za „Gajret". Uz to djelo ne bi bilo prolazne naravi, pa bi se slobodno moglo štampati u više hiljada primjeraka, koji će se prodati za sigurno, ako ne od jedan put, a ono ipak kroz kratko vrijeme. ISMAIL-BEG GASPRINSKY. U današnjem islamskom svijetu teško je naći premca glasovitom turskom piscu i preporoditelju rusk'h muslimana Ismail-begu Casprinskom. Povodom njegovog novog zauzimanja za napredak turskih i in­ dijskih muslimana, evo šta o njem piše Jusuf-beg Akčurin, urednik carigradskog uglednog lista „Turk Jurdi": Po mome mnijenju — piše on — u zadnjem Četvrtstoljeću Turcima je najviših i najvažnijih usluga učinio Ismail-beg Gasprinsky. Ismail-beg je ujedno savršen narodni učitelj, razborit i promišljen pisac, vrlo spo­ soban novinar i narodni dobrotvor. Rodio se 1257. godine u selu „Gaspri" na krimskoj obali. Majka mu je iz stare krimske plemićke porodice, a otac mu je marljivošću u službi zadobio plemstvo. Ismail-beg kao dijete bude spremljen u vojničku školu u Moskvu. Ismai-beg je, koji će kasnije postati najviši turski patriota, prvu naobrazbu stekao u toj ruskoj školi, a što je glavno, svoj je narodni odgoj primio u prazničkim danovima od jedne ruske šovinske porodice; od na Turke napadanjem znamenite ruske novine „Moskovskie Vjedomosti“ dopisnika pro­ �Broj 6. ,B I S E R' fesora Ivana Katkofa! I prije smo pisali: Osoba, koja se sobom uvjerila o* božijem jedinstvu, došla je iz jedne idolopoklonske porodice1). Obnovitelj Islama Imami-Gazali bio'je’ učenik neznaboškog sofističkog reda. Voltaire-a, Renan-a odgojili su jezuite. I Ismailbeg je svoj prvi vjerški i narodni odgoj primio u po­ rodici Kaznagjijefa od šoviniste Katkofa! Ismail-beg Gasprinsky od takih je ljudi, koji drže, da izmegju jedne ideje i njenog ostvarenja, izmegju namjere Pizvedenja, ne smije biti prekida. Čim se jedna misao prosudi vrijednom — treba ju odmah ostvariti. Još dok je boravio u Moskvi, čim je počeo osječati veliku ljubav i svezu za tursko-tatarsku na­ rodnost, kojoj pripada, odmah je pod nagonom tih osječaja ustao na djelovanje. Da pomogne Osmanlijamama, koji su tada sa kretskim ustašama vojevali, pobjegne iz moskovske vojne akademije. U Carigradu se htjede upisati kao dragovoljni oficir, ali uzrokom tadanje klimave Portine politike dosadi mu uzaludno očekivanje, zato mjesto na Kretu uputi se u Pariz. Ismail-beg je od takih ljudi, koji izkustvu, ži­ votu i očevidnosti višu prednost daju, nego mrtvim knjigama. On voli misli sobom iz života uzeti, negn li svoju glavu mislima drugih natrpati. I u Parizu mjesto da pohagja škole, voljeo je u toj ogromnoj školi knjigu života proučavati. Iza povratka u Rusiju, posveti se pisanju te 1297. god. izda na ruskom je­ ziku knjigu pod naslovom: „Muslimani u Rusiji". Domalo iza toga postane učiteljem ruskog jezika na jednoj od muslimanskih medresa u Bagče-Saraju. Ismail-begovo prvo djelo „Muslimani u Rusiji", i ako je mala knjižica od jedva 30-40 stranica, ipak u onom vremenu isticala je njegove misli i bila je neka vrst programa njegovih projekata za budući rad što je sve od velike značajnosti. U toj knjizi opaža on vrlo ozbiljan položaj sa gledišta turskog naciona­ lizma i pred tursku intelegenciju iznaša jedno vrlo važno pitanje. Taj opaženi položaj jest ovo: U jednom dijelu Azije i Evrope stanuje jedan mnogobrojni narod. Taj narod je tursko-tatarski. Na prama drugim na­ rodima, tursko-tatarski je narod u znanju, umjetnosti kulturi, bogatstvu i snazi vrlo zaostao; ako ovako uzigje^ovaj narod po prirodnom zakonu „Strugle for existence“2) uništit će se, drugi će ga snažniji narod proždrijeti. Iz ovog opažanja slijedeće pitanje proiz­ lazi: Šta je uzrok tursko-tatarskom nazadovanju i opadanju? Šta treba činiti, da se taj narod od pro­ pasti učuva? Ismail-begov cijeli život prošao je u traženju i nalazu odgovora ovom važnom pitanju. Povjest Ismailbegovih misli jest povijest odgovora, koje je našao tom velikom pitanju, a povjest njegovog rada jest po­ vjest djelovanja prema gornjim odgovorima. *) lbrahim (a. s,) ^ Borba za opstanak Strana 117. U svojoj brošuri „Muslimani u Rusiji" ovo pi­ tanje ovako riješava: Uzroci naše slabosti jest naše neznanje, naše nepoznavanje savremene znanosti, te neshvaćanje prirodnih zakona. Da se spasimo, učimo evropejsku znanost i primajmo misli i ideje! Ali evropejsku znanost samo je moguće kroz njihove medrese u njihovom jeziku megju turko-tatare uvesti. Radi toga u Rusiji stanujući Turci trebaju imati svoju tursku književnost. Kao prvi korak ostvarenju ove misli, Ismail-beg pokreće list „Tergjuman". Ismail-beg, koji nije ni od naroda niti od države nikakva sticanja izgledao, kome se je nasuprt hiljadu zapreka pravilo, jedino sa svojom odvažnošću i strpljivošću uspio je „Tergjuman" izda­ vati. „Tergjuman“-ov prvi broj ugleda svijetlo 10. aprila 1883. godine, te i danas neprekidno izlazi. „Tergjuman" je Ismail-bega Gasprinskog naj­ više djelo. U ,,Tergjuman“-ovu tridesetgodišnjem životu vi­ dimo opet da se radi sa raznih gledišta oko onog velikog pitanja: „Kako bi moguće bilo Turke za život osposobiti?" I nagje li se odgovor jednom dijelu pi­ tanja, urednik ,,Tergjuman“-a ne zadovoljava se sa tim tgoretičkim riješenjem, on odmah nastoji to prak­ tički izvesti. Prvi zaključni odgovor je, neophodna potreba osnovne obuke: da se turko-tatari naobraze, trebalo je početi od djece, trebalo je djecu u brzo na lagan način i prema duhu savremene znanosti podučavati. Odavle se rodiše „škole po novoj metodi". Za osnovu podučavanja u ovim novim školama, sastavio je po uzoru evropejske fonetičke metode prvu tursku abe­ cedu „Učitelj djece". On je na ovom pravom putu naišao na tri ve­ like zapreke. Prva je od tih: neznalice u hodžinskoj odori. Oni digoše veliku buku, kako je novina, savremena znanost po šerijatu zabranjena, kako je to protivno starim islamskim običajima i t. d. Ismail-beg je svojim oružjem te napadaje odbijao i dokazivao obratno baš kako Islam svojim Sljedbenicima zapo­ vijeda, da stiću znanost i nauku. U „Tergjuman“-u vješto pisanim vjerskim člancima, sjajnim uspome­ nama stare islamske kulture, te velikom pričom: „Mus­ limani zemlje blaženstva", potpuno uspije u ovom po­ gledu te tako bi ova poteškoća savladana. Druga je zapreka raznovrstnost i nesrodnost tursko-tatarskih narječja. Gasprinsky se mnogo trudio da se ta narječja i dialekti umanje. „Tergjuman" je neprestano preporučivao, da se povrh tih raznih nar­ ječja uči jedan opći turski jezik. Taj opći jezik imao je biti zapadno turski (osmanlijski), ali od stranih ri­ ječi purifikovani jezik. Ali nije bilo moguće u svim tursko-tatarskim školama jednim te istim jezikom pre­ davati. Njemu je za to na općem trećem velikom kon­ gresu — „Saveza ruskih Muslimana", uspjelo na opće �Strana 118 „ R I S E R' privolenje dati, da se nakon trogodišnjeg učenja mjesnog narječja, ima učiti „turski književni jezik". Treća i najteža zapreka dolazila je iz političkog položaja u Rusiji nastanjenih Muslimana, koja i danas postoji. „Tergjuman" kao drugi zaključni odgovor, do­ kazivao je nepobitnu istinu, da je nemoguće napredovati jednom narodu, ako samo muški budu naobraženi a ženske ostanu na starom stepenu kulture. „Polovicu naroda sačinjavaju žene, majke i prve odgojiteljice naroda". Ismail-beg uzevši tako u obranu ženske, mnogo je i neprestano pisao, da se što prije i prema duhu vremena moraju ženske naobraziti. Po mome mnijenju Ismail-begovo najoštrije djelo i jest „Ženska zemlja", koje je radi ovog važnog pitanja" napisao. I u ovom pitanju on nije ostao pri samoj teoriji, nego je svoje misli i praktično gotovo izveo, te tursko ta­ tarske žene u Rusiji imaju jedino Ismail-begu zahva­ liti za svoj današnji socijalni položaj. Ismail-beg se brzo uvjerio, da samom naukom nije moguće narod podići na željeni stepen kulture, ako se ne bude obaziralo i na narodno siromašb bijedu, ako se ne bude stalo na put narodnim nevo­ ljama, koje potjeću iz socijalne borbe. Ovome je kao najbolji lijek našao „dobrotvorna" i „potporna" društva. Gdje je god bilo turko-tatara osobno je pomagao si­ rotinju tih društava. Ovo je treći od zaključnih odgo­ vora koje je „Tergjuman" našao. Ismail-beg Gasprinsky nije nikada s’ uma smećao svoje ciljeve, koje je odlučno, jednostavno i razgovjetno opredjeljivao i izvagjao te je neumorno strpljivo radeći, sretnim se osjećao, kad bi većinu svojih ideja mogao ostvarenim vidjeti. Danas u Rusiji u svim go­ tovo postojećim tursko-tatarskim školama predaje se po Ismail-begovoj fonetičkoj metodi. U većini furkotatarima nastanjenih gradova osnovana su sa ogromnim kapitalima razna dobrotvorna i prosvjetna društva, koja neprestano napreduju i sa velikim uspjehom svom cilju idu. A ekonomska i razna potporna društva raširena su do u najmanja sela. Ismail-begova misao 0 turskom jeziku i narodu već od dvadeset godina u svakom broju ,,Tergjuman“-a se iznosi, a koju je svaki ruski Musliman dobro shvatio: „Tergjuman", koji je raširen i poznat megju turskim narodima kao što su turk, tatar, azeri, kumak, nugaj, baškird, uzbek sart, tarangja, kjašgari, turkmen i dr., uzeo je za za­ daću, da megju svim tim Muslimanima širi prosvjetu 1 da islamske škole reformira. Piše vrlo lakim i jas­ nim štilom, da ga svak može razumjeti". Da se danas može govoriti o ujedinjenom tur­ skom narodu u Rusiji, ima se zahvaliti Ismail-begovu tridesegodišnjem neprestanom radu. Tako jedan od znamenitih orijentalista sa zapada pozdravi „rogjenje novog naroda na Istoku". Broj 6. Po našem mnijenju i ideja o ujedinjenju svih cijeloga svijeta turskih naroda potekla je od velikog Ismail-bega. U tome se i „Turk Jurdi" ponosi ka0 ,,Tergjuman“-ov mlagji brat. Sabri. Književnost. Književne studije. Uredništvo „Bisera" namjerava u svojim daljnim brojevima donijeti opširan prikaz o radu naših književnika, kako bi i šire krugove upo­ znao sa njihovim djelima. Stoga molimo sve književ­ nike muslimane, da nam pošalju svoje knjige, koje su štampali. Isto tako molimo sve književne listove kao i izdavače knjiga, da nam nove knjige šalju uzamjenu odnosno na prikaz. „Cejret". Vrlo je interesantna činjenica u našem razvitku, da danas neimajući ni jednog političkog lista imamo dva književna. Doneklen bi to bila i ■tiešljiva pojava, kad bi oko njih bila okupljena i ava književna elita. No bolji poznavaoc naših pri­ lika ne će to tako zaključiti, kad se zna, da i oni gotovo silom izlaze — samo da se posve ne prestane. Ali u pošljednje vrijeme kako smo obavješteni sa ;erodavne strane nastaviti će, da redovito izlaze ka­ ko .Gajret„ tako i „Biser". I na taj način doći će mo opet pred jednu zagonetnu pojavu, u našem kulti rnom životu: ne može se politički raditi, dok narod nije dignut na onu visinu, da može politiku razumi­ jevati. Prije svega narodu treba zdrave duševne hrane koju mu jedino može dati lijepa knjiga. 0 tomu, ne treba trošiti ni riječi, jer to je već pitanje stotinama puta dosela raščlanjeno. Najbolje nam svjedoči historija raznih naroda, gdje je uvijek u njihovu razvitku igrala ne mal, glavnu ulogu lijepa knjiga i pjesma. Književnici i pjesnici bili su kod svih naroda preporoditelji njihovi i prvi vodiči njihovu prerodu. Pa stoga i ova pojava sa ovoga gledišta p r i č i n j a , se utješljivom. U nas je mlada književnost, koja još nije pro­ drla ni do jednog književnog centra. Ona se razvija preživljuje sve krize, kroz koje mora proći, da se očisti od predrasuda, i konvencionalizma. I ta mlada književnost — nas bosansko-hercegovačkih muslimana posebne vrsti je u hrvatskoj i srpskoj knjiženosti. I sigurno će za uvijek ostati dok jedan musliman piše, jer naš život posve se razlikuju od života naših su­ plemenika. Naša književnost bila je otpočetka čisto poučna te i sama zabavna djela imala su poučnu tenden­ ciju — očitu, da se je mogao čitatelj poučavati iz knjiga i zabavnog sadržaja. �Broj 6. Strana 119. .BISER' Od prije, nazad deset-dvanaest godina, kad se ozbiljnije kod nas počelo, pa do danas, k ad oni koj i su p o č e l i „š uš t al i " u s v o j e m r a du izuzev ne­ kolicinu čitava naša književnost ostala je na mladim silama. I omsami nijesu mogli održati je; — ne zato što nijesu bili j a k i nego za to što su se razdijelili dva razna tabora. I ti su uzroci u glavnom bili uzrokom što je „Behar" prestao, što je „Gajret" neko vrijeme bio obu­ stavljen. U posljednje vrijeme pokušalo se opet pos l j e d n i m s i l a m a te izgleda po svemu da će biti uspjeha i da će se opet naši književnici, i stariji i mlagji okupiti i zajednički početi raditi. Sa ovom željom i sa pozivom da se skupimo oko „Gajreta i „Bisera" napisao sam ovo redaka, sa uvjerenjem, da obadva lista mogu cvasti, na našu diku, samo ako se uklone još neke nesuglasice. A dužnost je naše čitalačke publike da pudupre kako nakladnike, tako i pisce, da mognu ustrajati u svome radu. Posljedni dvobroj „Gajreta" zadovoljio nas je i mi se podpuno nadamo, da će mo i u buduće u njemu naći novi rad uvijek zabave i pouke. U onom broju pored ostali redova javlja nam se Hadžić sa svojom lijepom i poučnom radnjom „Kul­ turna povjest islama", koja će svakom muslimanu dobro doći, tim više kad zna da to piše jedan čovjek koji povijest Islama u tančine pozna. Osim toga ima još nekoliko članaka manje i veće literaturne vrijed­ nosti većinom prijevoda. Kod ovoga sa divljenjem moramo »staći lijepu baladu naše spisateljice Šefike Nesterin Bjelevac pod naslovom : „Azema", koja nas lijepim stihovima prenosi u bajni Istok. Ona nam je poznata po još nekim njezinim uspjelim radovima u prijašnjim brojevima „Gajreta", za tim u „Zemanu" i „Biseru", te se je nadati da će nam pružiti još koje zrnce njezine mekane pjesničke duše. Mi s naše strane preporučujemo „Gajret" svima prijateljima našega napretka i želimo, da zajednički s „Biserom" zdušno poradi na prosvjećivanju musli­ manskog elementa u Bosni i Hercegovini. Cijena je listu za Bosnu i Hercegovinu i Austro­ ugarsku Monarhiju za članove „Gajreta", talebu, uče­ nike, težake 2 — K za nečlanove 4.— K, a za druge zemlje 10 franaka. Ihsam Muslimani! Š i r i t e d obr u štampu ! Kulturne bilješke. P R A V I L A Udruženja bvsansko-hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 24. Redovita glavna skupština bira osim 22 člana glavnog odbora još odborskih zamjenika iz Sarajeva, megju kojima mora biti makar jedan muallim. Man­ dat odborskih zamjenika jednak je onome odborniku na upražnjenu mjestu, kojeg odbornika glavni odbor postavlja jednog od izbornih zamjenika, i to onoga, koji je dobio najviše glasova. U slučaju, da je izbor obavljen aklamacijom kocka će odlučiti o tome tko če doći na upražnjeno odborničko mjesto. § 25. Sjednice su glavnog odbora redovne i vanredne, a drže se svako 15 dana, a vanredne, ako to zahtjeva viša polovica članova glavnog odbora ili predsjednik. § 26. Odborska sjednica moše se držati, ako bude prisutna nadpolovična većina članova glavnog odbora iz Sarajeva. Zaključci se stvaraju većinom glasova. Pri jed­ nakoj podjeli glasova odlučuje ona strana, na kojoj predsjednik dade svoj glas. U vrlo važnim postupanjima treba pozvati na sjed­ nice i vanjske članove glavnog odbora, a svakako u godini 1 put. 0 tome da li je koje pitanje vrlo važno, s čega bi trebalo pozvati i vanjske odbornike, odlu­ čuje sarajevski odbor. No ali ako bi dvije trećine vanjskih člavova odbora tražilo, da se sazove šira odborska sjednica; mora se ona sazvati. Vanjski od­ bornici, koji dogju na odborsku sjednicu, dobivaju primjerenu svotu u ime putnih troškova i prenoćišta. § 27. Koji odbornik iz Sarajeva tri puta izasebice ne dogje na odborske sjednice, a izostajanje nijednom ne opravda unaprijed, prestaje biti odbornik. § 28. Predsjednik zastupa društvo u javnosti, saziva i vodi sjednicu odbora, predsjeda društvenim skupšti­ nama, vodi brigu, da se skupštinska riješenja točno vrše, nadgleda rukovogjenje društvenim imanjem, odo­ brava izdatke, potpisuje blagajničke isprave sa bla­ gajnikom a ostale isprave i sve dopise sa tajnikom. (Nastaviće se). �Strana 120. Broj 6. .BISER1 RAZNO. Žene u Indiji. Kada kogod čuje, da u istočnoj Indiji izvjesne žene imaju zvanja, koja traže specijalno i visoko obrazovanje, da poneke od njih pišu knj ge i u javnosti zastupaju pitanja općeg značaja, da je urogjeničkim djevojkama dopušteno da Studiraju me­ dicinu na univerzitetu u Bombaju — kada kogod sve to čuje, on će onda sasvim prirodno pomisliti, da ci­ vilizacija u istočnoj Indiji džinovskim koracima ide naprijed. Ali koliko je silne muke imala civilizacijaj dok je te uspjehe postigla, i kako su prilike tako za nju rgjavo stajale, naročito u pogledu žena, najbolje se može vidjeti iz zakona, koji su još u snazi i koji se odnose na socijalne i bračne odnose žena. To su dvanaest zapovijesti, koje u t&čnom i vjernom prevodu glase: 1. Za ženu, osim njenog muža, nema drugog bo­ žanstva na svijetu. 2. Ma koliko muž bio mator, ružan, neprijatan i strog, i ma pored sveg tog izgubio još i cjelokupno imanje, ipak zato treba žena svu svoju pamet, ljepotu i privlačivost samo na to da upotrijebi, kako će što ljepše postupati i kako će što više zadovoljstava pri­ baviti njemu, koji je njen neograničeni gospodar na zemlji. 3. Žena ima cijelog svog vijeka da sluša i da se klanja: kao djevojka da se klanja pred svojim ocem, kao žena pred svojim mužem, kao udovica pred svo­ jim sinovima. 4. Svaka udata žena treba vrlo brižljivo da se stara, da ljudima sa tjelesnim i duhovnim preimućstvima, ne poklonja mnogo pažnje. 5. Žena sebi ne smije dozvoliti, da zajedno sa svojim mužem sjedne za sto, nego da smatra za čast što može jesti ono, što je njen muž ostavio kao su­ višno i ružno zgotovljeno. 6. Kada se muž smije, treba i žena da se smije a kada on plače, treba i ona da plače. 7. Svaka žena, pa ma kolika bila bogata i viso­ koga roda, treba svojim vlastitim rukama da zgotovi muževljeva omiljena jela. 8. Da bi u očima svoga muža izgledala privlačna, žena treba svakoga dana da se kupa, prvo u čistoj vodi, pa zatim u vodi sa šafranom; ona treba svoje kose da češlja i namiriše, ivice očnih kapaka da oboji antimoniumom i mali crven znak načini na čelu. 9. Kada joj je muž na putu, žena treba da posti, na zemlji da spava i nikakvim nakitom da se ne kiti. 10. Kada se muž vraća kući, Žena treba veselo i radosno da mu izagje u susret, i odmah da mu po­ loži tačan račun o svome ponašanju riječima, pa čak i mislima za vrijeme njegovoga odsustva. Za uredništvo odgovara: Muhamcdi-Bekir Kalajdžić. 11. Kada muž ženu pomiluje, ona treba da mu zah/ali na njegovoj ljubaznosti. 12. Kad muž ženu bije, ona treba strpljivo da snosi kaznu, da ga uzme za ruku, zahvalno ga po­ ljubi i zamoli za oproštaj, što ga je naljutila. ZAGONETKE. L o g og ri f od: Emina. Ja sam riječ od dva slova, Zamjenica ličnog kova. Pročitaš li mene straga Pitalica tad sam blaga; A čitaj me turski, pravo, Izbrojim ti prste zdravo. Poruke i odgovori uredništva. Travnjanin: Primili smo. I naš je program kul­ tu. podizanje našeg elementa. Mi ne sumnjamo u Vas sposobnosti, pa se nadamo da će te u onom prave, i raditi kako ste pisali. Radove će mo Štam­ pati pn redu., Selam! M. Ć. Ć. Ono će nam vrlo dobro doći. Pošalji nam i onu pripovijest od Hikmeta. Selam! A, K. Muhamedov. Dok pročitamo javićemo Vam šta će biti s Vašim radovima. M. H. T. Primili smo. Pjesmu ne možemo do­ nijeti, jer nije što osobita. Kod narodnih pjesama treba birati najljepše. Zagonetku takogjer, jer nijeste poslali odgonetke, a mi nemamo toliko vremena, da se sami mučimo. Inače hvala! — Y: VaŠ rad štampat ćemo čim dogje na red! N. O: Rado bi učinili po vašoj želji, ali nije za javnost. A. R. u F. Primili smo vaš nastavak, kao i priposlane aforizme, koje u ovom broju, kako vidite donosimo. Pošaljite još ovoga, kako ste obećali, te Vas molimo, da nam nastavke redovito šaljete. J. u S. Šta je s Tobom?! ? — Ni od Tebe ništa!... H. M. u R. Vaša je zaliha iscrpljena. 5. B. u M.: Isto. Hamdija S. List nikom ne šaljemo što ne će pret­ platu poslati. Selam. Svim vakufskim povjerenstvima: Molimo Vas, da nam izvolite javiti sakupljene pretplatnike i eventu­ alno preostale brojeve povratiti. Neka se ispravi u 5. broju „Bisera" na str. 85. u 30. redu ozgor na desno prva rečenica, odnosno prva njezina riječ tako da mjesto: „Tuke su ti" it.d. bude ispravljeno u „take su ti". To je štamparska pogrješka, koja mijenja pravi sadržaj rečenici. — Osiim te, ima još i drugih, koje se mogu lakše upoznati i ispraviti. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/975633272f99fd156ad4d8103c53f619.pdf 6d1767ba1e6567f41b8c2b48b5ca959b PDF Text Text BROJ'7. nBlSER“ izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = = — Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muall me) 1 m uslim ansko ženskinje K 3 '—, a za ostale K 6 — godifnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — - : BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE M EGJU M U­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. GODINA I. Za oglase plača se prvi p ut za cijelu str nu 40, za pola 20, za osm inu 6, a za šes n at stinu 4 krune. Slijedeča u vrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 8 k ru n a po stranici. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p i s i se ne vračaju. Sve Sto se tiče adm inistracije i uredništva lista, - N eplaćena se pism a ne primaju. = treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) ^ ________________PLATIVO 1 UTUŽIVO U MOSTARU. M uharrem Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: 1331. | M O S T A R P rv a m uslim anska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. | D ecem bar 1912. GregjUje: Redak(ioni odbor. jevaše da Carigrad pripadne u njegov dijel, na što Napoleon ne htjede pristati. Na to car predloži, da se Carigrad učini slobodnom lukom, ali francuski Prevodi: Ahmed Rašldkadić. imperator ne htje ni na to privoljeti. Napoleon ne bi­ jaše od onih ljudi, koji nisu znali, kakva bi opasnost (Nastavak.) nastala p'6 svjetski mir, kad bi Rusija zaposjela onako Pošto se je eto na takav način završilo neprijatelj­ važnu tačku, kao što je Carigrad, ili kad bi mu došla stvo izmegju Turske s jedne a izmegju Austrije i Rusije u neposredni komšiluk. Dakle, to je uzrok, da pre­ s druge strane, Turskoj se i opet ne pruži prilika, da svoje govori nisu mogli uroditi nikakvim plodom, te da je rane, koje su nakon dugog ratovanja jako krvarile, vida, i opet ostalo sve, kako je i bilo. Kad su Rusi i ovaj te da se ratnički podigne, jer sada opet bi izl t na put uvidjeli, da su im sva nastojanja završena ne­ napadaju Francuza. Kako nam je poznato Napoleon uspjehom; počeli su birati drugi put, kako će svojoj Bonapart god. 1213. (po Hidž.) 1798. (po Isa a. s.) pohlepnoj nestrpljivosti pribaviti uspjeha. priredio je vojnu na Misir, te pošto gaje osvojio, prešao Megjutim Carigrad je tada prežjvljavao kritične je sa svojom vojskom u Siriju i time Osmanlije stavio u veliku nepriliku. Ali junački otpor Turske vojske časove revolucije: Selim III. bijaše se zauzeo, da reformiše vojsku i uvede disciplinu u nju, ali se time prisili ga, te se morade povući iz Sirije s namjerom, izvrže bijesu pomammh Jenjičara, te izgubi prijestolje, da se u Misiru smjesti, nu pomoću Engleskcm ne a malo za tim i glavom plati. Mustafa IV., koji sada mogaše ni to održati i Misir bi pcvraćen svom sta­ zasjede osmanski prijesto, bijaše za kratko vrijeme rom gospodaru. prisiljen, da carstvo prepusti Mahmudu II. Evropa pak nije niti jednog časa oklijevala, a da Ovi žalosni slučajevi, koji su se redali sve jedan bi Tursku na miru pustila, nego uvjek s novim na­ za drugim, dade Rusima još većeg povoda za njihova padajima na nju iskršnjavala. Pošto je Napoleon zasio na francusko prijestolje neprijateljstva. Rusi su vješti, da nagju uzrok svom napadaju, nasta zbliženje izmegju njegove i turske države. Nu to se nikako nije svigjalo Engleskoj i Rusiji, te od­ za to i ovaj put Turskoj navijestiše rat. Sad opet mah otpočeše sa napadajima. S jedne strane englesko planu puška izmegju Rusa i Francuza, te na taj način ratno brodovlje, usidrilo se pred Čanak-Kalom i bez­ Turska bi spašena iz očite pogibli. Rusija, da bi se razložno stranom ošteti, a stranom uništi tursku mor­ što bulje oprla Francuzima, zatraži od Turske mir. 1 naricu; s druge strane Rusi prelažahu preko Dunava. godine 1812. bi potpisan ugovor o miru u Bukureštu. S time zajedno što je rusko neprijateljstvo na Sva sreća za Tursku, da baš toga časa planu rat izmegju Napoleona i Rusije. Rusi biše uz strašan po­ takav način, toga puta, privedeno kraju, Aleksander raz suzbijeni, te tom zgodom dogje do ugovora u okrenu svoj pohlepni pogled na drugu stranu. Pošto je uvidio, da nije tako lahka stvar dijeliti Tur.-ku, Telsitu godine 1223. (po Hidž.) Bezprimjeran je slučaj da su oba vladara, još obrati se na druga sredstva za izvedenje oporuke prije nego su počeli i pregovarati o miru promijenili Petrove, te potače stanovnike Peloponeza na usta­ svoja stanovišta i uz drugu kajdu udarili. — Kad su nak za njihovu samostalnost. Poticanjem samog cara, se oba cara u Talsitu, sastala predmet pregovora Grci su osnovali tajno revolucionalno društvo sa cen­ bio je dioba turskog carstva. —' Aleksander I. zahti­ tralnim odborom u Petrogradu, a pod predsjedništvom Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. �Strana 122. „ BI S E R* * jednog od ruskih velikih knezova. Ovo je društvo odmah otpočelo sa širenjem revolucionarnih ideja. Nije dugo prošlo, a ova je misao poplavila čitavi po­ luotok Peloponeza i njegove stanovnike digla na usta­ nak. Peloponežani su sada podastrli turskoj vladi svoje trćžbine i zaprijetili se ujedno, da će ustanak tra­ jati sve dotle, dok im se i najzadnja tačka ne udovolji. Svi evropski kršćanski narodi priskočiše im u pomoć i nisu birali sredstava, samo da se što prije pospješi dioba Turske. Usprkos sve odvažnosti Grka, usprkos toga što su iz Evrope dolazili mnogi dobrovoljci i oficiri, ne mogoše Peloponežani ustankom postići ono što su htjeli i taj neuspjeh izazva ponovno negodo­ vanje Evrope. Rusko, francusko i englesko brodovlje poče krstariti ispred Pelaponeških obala, te usidrivši se pred Navarinom uništi Tursku i Misirsku morna­ ricu. Sad je tek Evropa učinila veliki pritisak na Portu, da se mora udovoljiti zahtjevima Grka. Visoka Porta je s mjesta ovaj nepravedni korak odbila. Ru­ sija i opet navjesti rat. Turska se ne bijaše još ni od prvog rata s Rusima oporavila. Osi.r, tog ona bi­ jaše dugo vremena zaokupljena poslom za ugušivanj. ustanka. Jenjičarski odžak bijaše se istom ukinuo, a inače se prilike u vojsci ne bijahu konsolidovale, za to bijaše za Tursku veoma opasno i opet se u rat upustiti. Pokraj takih okolnosti, turska se je vojska, iza malog otpora, počela pred Rusima natrag povla­ čiti. Rusi osvojiše čitavu Rumeliju do Edrena (Adrianopola). Evropa, koja mirnim okom gledaše sve te uvjete propasti Turske, kad uvidje da Rusi i Cari­ gradu zaprijetiše, što se sa političkim ravnovjesjem u Evropi nikako ne slaže, predloži ona pregovore o miru iza kojih uslijedi Edrenska konvencija, koja je 1829. potpisana, a po kojoj se Turskoj pjvraća izgubljeni teritorij. (Nastaviće se). A. Hifzi B jelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) III. Osvanulo sumorno proljetno jutro. Magla se još povlačila čitavom okolinom... Nije se moglo odrediti ili je oblačno, ili je samo to od velike magle. Zrak vlažan, težak. Izgledalo još rano premda se već bijaše podobro odanilo. Na livadi, na putu rijetko si vidio kojeg prolaznika; drugda prošla bi samo koja kola glavnim putem ispred žandarske postaje i skrenula putem prema Kruščici. Jedno beznačajno jutro kakva su rijetka u ovoj okolini. Preko čuprije putem, koji vodi od željezničke po­ staje prema Vitezu, koračao je čovjek zaogrnut crnom kabanicom polagano, a po crtama i izgledu lica već 7. si na prvi pogled mogao opaziti, da mu je nešto teško na duši. Čas bi se zaustavio, bacio pogled čitavom okolinom oko sebe i zastao. Uzdahnuo bi i zamislio se, a za tim nakon kratke stanke pošao opet lagano naprijed. Izgledalo, kao, da nerado ide. Kad je pro­ lazio mimo žandarsku postaju istrči pred njega za­ povjednik i prigje mu učtivo s riječima: — Gospodine, doktore, kako je ocu od jutros? — Od sinoć nije ga više megju živima, odgovori prolaznik, Hamdibeg sin Ibrahimbega Jahjapašića. — Umro? začugjeno priupita zapovjednik postaje nevjerujući riječima mladoga bega. —Sinoć gospodine. Upravo se sad vraćam s pošte, odaklen sam brzojavio nekim prijateljima, koji će možda još danas stići na dženazu. — Pokoj mu i rahmet njegovoj velikoj duši, a vjerujte mnogo će se oko orositi suzom teške tuge nad njegovim gubitkom. — Šta ćete, sudbinal... Umrijeti se mora, danas ili sutra! Niko se nije mogao spasiti. Liječnici su ulo­ žili svu vještinu, ali se nije moglo proti volji božijoj... Nestalo života — došla smrt!.. — Vjerujte doktore, da nikad ne ću zaboraviti dobi g bega! Ja ga poznam već deset godina, od kako služim u ovoj okolici. Možda više nego i sami, jer vi ste bili u svijetu, na školama, a ja sam bio s njim ovdje zajedno. Sirotinjska majka! Čisto nam je žao i neobično bilo, kad bi preko zime odselio u Travnik Nešto nam falilo! Bog mu se duši smilujL Hamdibegu tekle suze niz lice, slušajući jednog stianca s kakvim poštovanjem govori o njegovu ocu. Nije se mogao dulje zadržavati, jer je trebao biti kod kuće, da pripazi na sve, jer jutros, kad je otišao na poštu ostala su u kući gotovo samo ženskadija. Muris otišao u Travnik, da pokupuje što treba i obavijesti ostalu rodbinu, subaše takogjer kud ko razišli se... Vijest o smrti Ibrahimbegovoj brzo se raširila. Još sinoć znala je bliža okolina, a u podne, kad je Hamdibeg sjedio s Murisom u sobi i, dok je hodža opremao mrtvaca stizali brzojavi od onih, koji radi udaljenosti nijesu mogli doći na dženazu. Eto tamo istom otvorenih brzojava iz Sarajeva, Tuzle, BanjaUike, Brčkog, Županjca i t. d. i t. d. kojima prijatelji duhom hrle, da otaru suzu žalosnicu. Iz Travnika, Zenice, Bugojna, pa i iz samog Sa­ rajeva došlo mnogo Ibrahimbegovih prijatelja, da mu iskažu posljednu počast i otprate ga do groba i da vide, kad crna zemlja sakrije posljedne ostatke jednog plemenitog srca — jednog dobrotvora čitavog naroda. Sve sobe bijahu pune. Pred vratima na cesti i s jedne i s druge strane posjedao svijet i čekao na dženazu. Nisu samo muslimani došli, nego čitava oko­ lina bez razlike vjere bijaše se sakupila pred kućom. U svih na licu vidio se izraz iskrene tuge i saučešća nad smrću Ibrahimbegovom. �Broj 7. ,B I S E R‘ Oko tri sata po podne, kad je drugi voz doveo još preko stotinu Ibrahimbegovih štovatelja iz Trav­ nika mejit*) je već.bio potpuno opremljen. Za tim je dženaza krenula niz cestu prema groblju gdje je odregjen vječiti stan Ibrabimbegovu tijelu, a njegovoj dobroj duši u dženetu... Svak se grabio da ponese na rukama Ibrahimbega, niko nije mogao održati suze. Nekoji su i gla­ sno plakali. Za dženazom su išli okružni predstojnik sa mnogo činovništva svi u crnini, a za njima svijet, da se nije moglo okom pregledati. Nakon što je pred džamijom klanjata dženaza, krenula je povorka na groblje, gdje su dvojica sinova: Hamdibeg i Murisbeg položili Ibrahimbegovo tijelo u grob. ... I za čas zasula ga crna zemlja... Na stotinu ruku činilo dovu, da Bog udijeli Ibrahimbegovoj duši rajsko blaženstvo i na stotine oči orosilo se suzom. Nemuslimani otkrivene glave stajali su pobožno slušajući dovu imama, koja je svaki čas praćena sa: amin.. amin... Čitavom okolinom vladaše tajinstvena tišina, sunce se kralo kroz oblake, kao da i ono azumije žalost tih svih, osobito oni koji su u lbrahimbegu izgubili štićenika i pravog prijatelja. I počeo se svijet razasipati, kad je imam proučio dovu. Grupa po grupa odlazila, šutke bez riječi do­ zivajući u pameti svaki sebi: da će svakom kucnuti posljedili čas... Ta život je kratak, ako ga čovjek u potrebi u dobro, a dug ako zlo čini... Hamdibeg se uvratio s mezara odmah kući, da utješi ženskinje i razgovori se, a Murisbeg otpratio prijatelje svoga oca do željezničke stanice, da im se zahvali na dobroti, koju su im iskazali... Večer se spustila na zemlju, a mrak počeo ovi­ jati prirodu svojim crnim velom. IV. Megju braćom postojala velika razlika u shva­ ćanju i poimanju života i stvari. Razilazili se — da­ leko, daleko jedan od drugog, ali ipak ne tako da­ leko, da bi to urodilo ma kakvim nesuglasjem. I je­ dan i drugi imao je u svemu pravo, samo s tim što je svaki polazio sa drugog stanovišta. I Muris i Ham­ dibeg osjećali su živu potrebu sporazuma, ali nikad ne mogoše naći zlatne sredine. Dok je jedan tumačio jednu stvar, kako je shvaćaju u Beču ili Berlinu, ili uopće na zapadu, drugi je to gledao očima jednog istočnjaka. Hamdibeg bijaše vrlo ozbiljan, naginjao više pe­ simizmu, ispitivao svaku stvar iz njezina začetka, kako se je već privikao na to kao liječnik kad traži i ispi­ *) Mrt.ac. Strana 123. tuje jednu bolest u njezinu začetku. U Beču, još dok je bio i mlagji, već prve godine odao se svom dušom isključivo liječničkoj znanosti i na svakom mjestu jednom riječi u čitavu svom životu bio je samo liječnik! Muris bijaše naprotiv posve druga narav. Idea­ lista, optimista, površan u svemu odan lagodnu Ži­ votu posmatrao čitav svijet s njegove dobre strane i sve gledao kroz prizmu ljubavi i sreće. Pa ga tim više slučaj očeve smrti prenerazio. Trpio više radi toga nego Hamdibeg, pošto je bio dalje od oca i činilo mu se, kao da ga je i sam otac tako cijenio — cijenio kao slabijeg i davao mu manju važnost. To ga bolilo ! A nije znao da je otac drugačije to shvaćao, jer je i on polazio sa svoga stanovišta, ali posve trećeg... Ibrahimbeg je poznavao sentimentalnu dušu svoga Murisa, pa ga štedio da ne trpi previše znajući, da je Muris doneklen i razmažen raskošnim životom i okolinom u kojoj se kretao. U Hamdibegu si vidio na prvi pogled n a š tip , čovjeka, koji je bl i ž i nama i našem životu. To si mogao viditi i iz razgovora, držanja, općenja. U njemu nije Beč mnogo šta primijenio — jer je Hamdibeg ostao i u Beču Jahjapašić, sin naše grude, koji je sve žalosti i radosti svoje domovine osjećao i dijelio, dok Muris bijaše u svemu tip jed' og osmanlije. Odgojen u Carigradu u najvišim krugovima, zadahnut tradicionalnim misticizmom jednog istočnjaka Muris bijaše svemu bliži os:m onomu narodu iz kojeg je nikao, megju kojim je svijetlo božijeg dana ugledao Da ga nijesi sreo u Bosni, gdje ti se prestavio kao: Murisbeg Jahjapašić mogao si u Carigradu dane i mjesece općiti s njim, a da ne bi poznao, da i u nje­ govim ž lama kola vruća krv ponosnog Tvrtka i So­ kolovića... Odgoj mu dao sve osmanlijsko pa i imenosaše: Jahjapaša-zade Muris!.. Po svršetku nauka stupio preporukom i zago­ vorom nekih prijatelja u ministarstvo izvanjih poslova, gdje je mislio i ostati u službi Turske govoreći da, kad služi jednoj islamskoj državi, da s tim služi i onoj velikoj islamskoj ideji, koja svakim danom preuzimlje maha u islamskom svijetu. No tomu se Hamdibeg protivio. On se nije mo­ gao složiti sa Murisovim nazorima, te nastojao oko Murisa, da ga pridobije, da Muris ostane u Bosni, megju svojim i tako direktno u prvom redu koristi svome narodu, koji mora, da mu je preči od svih drugih naroda... Tu se razilazili i nastajala megju njima ozbiljna prepirka. Na koncu Hamdibeg popustio živoj naravi svoga brata i napustio misao, da zaustavi Murisa. „Bog zna kako ga sjajna budućnost čeka"! — rekao bi sebi — „pa za što da mu budem uzrokom! Svak je tvorac svoje sreće, ali bi nekad i to trebalo žrtvovati za sreću bližnjega../. �Strana 124. „ B I Š E R‘ Oni ostali sami. Rodbina se razišla nakon ne­ koliko dana i za čas počelo sve po starom. Jedino što se je na Ibrahimbegovu mezaru zelenila trava. Njega nije bilo. Muris to nije osobito osjećao, pa ni Hamdibeg, ali nestanak i pustoš najviše su osjećali Ibrahimbegovi ljudi, kojima je sada falio vogja i branitelj. Oni ga se više sjećali i nazivali mu rahmet, nego njegova vlastita djeca. Hamdibeg nije mogao nadzirati ogromno imanje, koje je sada bilo njegovo vlasništvo i njegova brata Murisa i sestre, nego je povjerio nadzor subašama, dok svrši liječničke ispite, a Muris nije imao ni smisla, da radi o tome. I tu malu promjenu već prvih dana osjetili kme­ tovi i pridržnici Jahjapašića, i još više žaMli i plakali za starim begom, koji im se više ne će nikad megju njih vrat ti. A tako prolazio dan za danom jedan ko i drugi Hamdibegu u čitanju, a Murisu u lovu i zabavi. Nakon četiri mjeseca, nekako polovicom augusta rastala se braća na kolodvoru u Zenici. Hamdibeg ostao opunomoćen, da uredi imanje, da ga da u zakup i šta god hoće učini, a Muris otpu­ tovao u Carigrad. Braća se rastali hGdno pruživši jedan drugom ruku i zaželivši sretan put!.. Voz pošao Muris ustao na prozor, dobacio bratu: alah emanet... i zurio tupo na varoš, koja je počivala u tihom ljetnjem snu. Nešto ga zabolilo u duši - postalo mu teško. Nehajno tužan zavalio se na mekan j šilte pr­ voga razreda i zadubao u misli. On, Muris odlazi iz svoje domovine, k^ju je po­ znavao tek iz zemljopisa, odlazi tamo, gdje je odrastao, gdje žive i gdje mu je tako dobro!... Bosna bijaše za nj, kao i ostale zemlje, kuda je proputovao, jedino s tom razlikom, što mu ovdje ostaje brat, sestra, rodbina, imanje... . , A ta brda, ta polja i livade, rijeka Bosna niz koju putuje ne bijaše za nj ništa osobita. Tako je nešto vidio i drugdje. Lijepo je. To on i ne niječe. Ali mu ne bijaše u srce — nije za nj priraslo. Muris će to sve naći u Carigradu; malu rijeku zamijeniti će veliko nepregledno more, te šume i brda velike planine — a ljepotu — još veća ljepota bajna Istoka. Ali mu ipak bijaše nešto teško pri duši. Nu on o tom nije htio dalje misliti. Namjestio se udobno na svome mjestu i uzeo čitati dnevne novosti iz lista kojeg bijaše na stanici kupio. Hamdibeg ostao još dugo na kolodvoru. Činilo mu se, kao da će taj isti vlak vratiti se sada s druge strane, da još jednom vidi Murisa, da se još s njim porazgovara ne bi li ga kako god sklonuo da ostavi Carigrad i da se nastani na svome imanju. Da ostane, Broj 7. da koristi svome narodu. Ta on je tako naobražen! Da radi za narod, da ga vodi i upućuje; da ga brani i čuva. Ali badava! Sva nagovaranja Hamdibegova ostala su beskorisna. Murisbega je nešto vuklo u Carigrad — megju tugje od svojih kojima je tako potreban bio. Kasno u noć vratio se Hamdibeg u svratište, uzeo sobu i spremio se, da spava. Nu nije mogao. Htio da misli na sve: i na Murisa i na imanje, na narod, na bosanski narod poglavito muslimane, pa onda na sav Islam i na koncu na se... ... I opet se vratio Murisu. Za što nije ostao, pa za što nije ostao još m jesec-dva dana? Dok se smrtovnica provede, dok se nasljedstvo uredi? Nego onako: „Hamdibeg! Idimo da ti potpišem punomoć...". I na sudu i ne gledajući šta je otiskano, a šta rukom ispisano na punomoći potpisao... Šta god hoće!.. Samo je on morao otputovati - više se nije mogao zadržati!.. — „Služba me zove...“. na posljetku rekao, kad g? ;e Hamdibeg nagovarao. Hamdibeg razmišljao dalje: Otac je već umro Os sam da upravlja velikim imanjem, kojeg i ne pozr. Od očeve smrti nije ništa učinio, osim što se je :a ispit spremao. A tamo treba mnogo rada biljna rada i truda, da se uzdrži u redu, kako ga jtd držao. Da sam upravlja imetkom,da žive m e g j u o č e ­ vi l j udi ma , da s nj ma dijeli — radost i žalost?! Da podjeli sve i svoje sebi pridrži? Da proda i novac kapitalizira? Da sve da u zakup poštenu čovjeku i posveti se isključivo svome zvanju? Nije znao. Noć je prolazila i počeo već dan bijeliti. Hamdi­ beg nije mogao usnuti. (N astavke se.) Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Nema sumnje, da je šejh Galib-dede jedna od najmarkantnijih pojava na osmanlijskom parnasu sta­ rijeg doba i po kvantumu i po kvaliteti svojih pje­ sničkih radova. Šta više za njega se bez ustezanja može reći, da zauzima veoma vidno i odlično mjesto megju najboljim umjetnicima cijelog islamskog istoka. Rodio se je u Carigradu 1171. po hedžri (1749. po Is.) od vrlo pobožne i dobre majke Emine i oca Mustafa Rešid efendije, koji bijaše tajnik kod neko­ liko vezira, a na koncu perovogja velikog vijeća (divana) na carigradskoj porti. Šejh Galib je početne nauke primio od oca, a onda počeo pohagjati muderiska predavanja u Fatihovoj džamiji, gdje se je megju svojim drugovima �Broj 7. [BISER1 Strana 125. odlikovao velikom inteligencijom i svestranim shva­ Pjesnikov atelier bijaše tada pravo ognjište i ćanjem propisanih naukovnih predmeta. Uz to je on zasadište blagotvornih ideja, koje su otkrivale obzorja slušao predavanje glasovitog mističnog djela „Mes- novih do tada nepoznatih pjesničkih ljepota. nevije" pred tada poznatim perzeologom Neš’et efen­ Kad je glavar mevlijske tekije u Galati, Numan dijom, a to je djelo ostavilo silni upečetak na kasniji beg bio riješen tog zvanja, na njegovo mjesto bijaše Život i pjesnički rad Galibov, kako ćemo to vidjeti u imenovan neki šejh iz unutrašnjosti, koji - - ne prislijedu ovog prikaza. spjevši u Carigrad — u putu umrije. Tada je eto po­ Još tada kao vrlo mlad dječak Galib bijaše niži sredovanjem tekijskog šejha na Jenikapiji izabran na činovnik kod velikog vijeća na porti. Nedovršivši za­ to važno mjesto Galib, a taj se izbor u carigradskim počete nauke, krenuo je u Konju, da se zaredi u der- učenim krugovima smatrao velikim i rijetkim dogagjajem, jer Galib svojim znanjem, svcjim uzornim i viški red Mevlevija, čiji gorljivi ljubitelj bijaše. Srce, puno vatrene čežnje i velike mistične lju­ otmenim životom bijaše jedinstvena pojava megju ta­ bavi, koju je crpilo iz ,,Mesnevije“, neodoljivo ga danjim pjesniicima i obrazovanim ljudima turske privuklo posvećenom grobu njena autora i dubokog mi­ jestonice. Od toga časa galatska je tekija bila stjecište stičnog filozofa, Mevlana Dželaludina Rumije, koji je osnovao mevlevijski red. Njegov se grob u to vrijeme osmanlijske elite, a njezin glavar najpopularniji i naj­ smatrao svetištem i ćabom pobožnih derviša na cije­ omiljeniji čovjek u Carigradu. Svaki gazel, svaka riječ mladog galatskog šejha — kako ga tada nazivahu — lom islamskom istoku. prenosila se s usta na usta, a ugled mu sve više ra­ Galib je htio u glavnoj konjijskoj tekiji kraj toga stao, pa i sami sultan reformator Selim III. češće bi groba provesti tri godine propisanog dvorenja kao puta — osobito kad bi se učila mukabela — pohodio džan*), prosvjećujući se u neposrednoj blizini duhom galatsku tekiju, gdje bi se u njegovoj prisutnosti obavvelikog svog pira; ali je prije — nego što je navršio ljalu bogoslužje uz propisane mevlevijske ceremonije. propisano trogodišnje dvorenje— morao ostaviti Konju Su’tan Selim III. je neizmjerno cijenio i poštovao i povratiti se u Carigrad. Njegov naime otac Mustafa šejha Galiba. pa ga češće i nagragjivao carski i obi­ Rašid efendija nije mogao snositi žive želje za svojim lato. Tom vladarevom naklonošću prama bogodanom jedinim evladom, pa je nekoliko puta izrav 10 i neiz­ pjesniku mnogo se je koristio i mevlevijski red, a po­ ravno molio Čelebiju, da mu dozvoli sinu povratak u glavito galatska tekija. Sultan Selim III. je na poticaj prijestonicu, te da tamo u mevlevijskoj tekiji na Je- Galibov popravio „zelenu kapulu" na turbetu Mevlana nikapiji dovrši svoj ,,čille“. Galib je dakle prek< svoje Rumije u Konji, pa mevlevijsku tekiju u Galati i Kavolje otišao iz Konje i u Carigradu se zaredio kod simpaši i t. d. tada glasovitog šejha Sejid Ali Nutkije. Pjesnika je više nego iko cijenio njegov učitelj Poslije ovlaštenja na ,,iršad“ povukao se u očinu perzijske književnosti, Neš’et efendija, koji mu je u kuću na Sudlidži, gdje je počeo pisati svoje neumrlo početku pjesničkog rada dao i pseudonim „Esad";on djelo „Ljepotu i Ljubav". Već do tada su njegovi ga­ je pak prama svom učitelju, kao zahvalan učenik uvi­ zeli išli od ruke do ruke, a glas s jezika na jezik, te jek gojio veliku ljubav i poštovanje, kako nam svje­ su članovi carigradske duševne aristokracije i pjesnici doče ove njegove riječi: hrlili u posjete mladom mevlevijskom umjetniku, da Ti si nov mi život dao, u njegovu društvu provedu po koji čas, smatrajući ga Ti mi narav uljepšao... dragocjenim užitkom i nasladom. 1 Neš’et efendija je pjesme pisao; ali se njegovi umotvori ne mogu ni iz daleka porediti ni s najneuspjelijim pjesmama njegova učenika, jer Neš’et efendija *) Tako se u mevlevijskom redu zovu oni derviši, koji — istom stupivši u red — moraju tri godine u tekijskoj kuhinji po­ ne bijaše od Boga dani pjesnik, nego strogi učenjak. služivati, tekiju čistiti kandilje paliti i druge unutrašnje poslove Čudnovato je, da su i Galibovi neki gazeli, kojim je obavljati. Kroz te cijele tri godine oni ne smiju iz tekije na polje imitirao svog učitelja, vrlo slabi, skoro bez ikakve izići bez dozvole nadstojnikove, niti se ičim — osim vjerskih ob­ reda - baviti; dapače kroz to im je vrijeme po propisima mev- vrijednosti. Mladi galatski šejh najvećom ljubavlju i pošto­ levijskog roda strogo zabranjeno čitanje i nauka. Tek kad navrše t. zv. „čille-', t. j. trogodišnju dužnost dvorenja u tekijskoj kuhinji, vanjem u svojim djelima spominje svog oca, Mustafa onda počimaju pred kuhinjskim prelektom (kazandžijom) učiti Rašid efendiju, čiji je odgoj — regbi — mnogo utje­ „Mcsneviju" i ,,MinhadŽul-fukarau (Putokaz siromašnih), djelo, u cao na pjesnikovu dušu, da se razvije do potpune kojem se gPvori o mevlijskim obredima i životu prvaka i predstav­ pjesničke individualnosti. On u jednom gazelu pjeva: nika toga mističnog reda. General mevlevijski stanuje u Konji, a zove se „Čelebija11 ili 0 Galibe, ja slijedim stope dragog oca svoga, ,,Aziz“ ; on je ujedno glavar konjyske tekije i kao takav ima du­ Kog sam vazda dužan hvalit i za njeg se molit Boga. žnost osmanlij8kim vladarima opasivati mač, kad stupaju na prije­ Vječno Allah povrh mene nek njegovu drži sjenu, stolje. Glavari drugih mcvlevijskih tekija zovu se ,,Dede“, a om Ovaj svijet vasioni ja poznajem tek po njemu. koji eu navršili „čille“ — derviši. �Strana 126 Broj 7? „ B I Š E R“_ Kad je dovršio svoje besmrtno djelo „Ljepota i Ljubav" šejh Galib je na poticaj svog oca u jednoj ovećoj pjesmi opjevao pejgamberov miradž (Ulazak k nebu). On nam o tom u uvodu te pjesme sam pri­ povijeda: U pjesmu se još ne b’jaše 0 miradžu priča svila — Ah, ta I;ubav, ta ljepota Bez krune je svoje bila. Pa moj otac meni reče: — „Daj zapjevaj i o ovom!.." 1 ja pjesmu tu dovrših Duševnim mu blagoslovom. Kad u sv’jetu ljubavi je Mogao mi vogja biti, Zar očinstvo svoje ne bi Opet m^g’o obnoviti!?.. Ovaj sujet (pejgamberov miradž) opjevali su mnogi osmanlijski pjesnici kao Belig, Hakanija, Sabit Užičanin, Sulejman Čelebija, autor poznatog „Me .luda" koji se i kod nas u Bosni uči prilikom pejgamberov a rogjen-dana, i t. d.; ali ni jedan ga nije uspio obra­ diti onako lijepo, s onoliko ljubavi i volje kao mladi galatski šejh. Ovaj bogodani pjesnik je umro od sušice u čeierdeset i prvoj godini svog blagoslovljenog ži­ vota (1790. po Is.), ostavivši iza sebe ucviljenog sije­ dog oca i ženu, oslobogjenu gruzijsku dvorsku robinju, koju mu je sultan Selim III. poklonio bio. Zadnji distihon na kraju njegova kompletnog „Divana" ovako glasi : Doć će vrijeme, kad će mene prijatelji spominjati I mog društva, o Galibe, svaki trenut c’jenit znati!.. Ovo se proročanstvo ispunilo, jer danas sva osmanlijska elita i duševna aristokracija najdubljim poštovanjem spominjt ovog velikog pjesnika i diči se s njime kao s jednim od najvećih sinova turskog naroda. Šejh Galib je dakle vrlo rano preselio u vječ­ nost, a da je sa svojim snažnim pjesničkim poletom, sa svojom orlovskom maštom proživio još nekoliko ljeta, bez sumnje bi stvorio takovih monumentalnih djela u turskoj lijepoj književnosti, kakvim bi se mo­ gli podičiti i najnapredniji, najkulturniji narodi na svi­ jetu. Ipak kroz svoj kratki život Galib je mnogo uči­ nio za osmanlijsku literaturu, ostavivši iza sebe jedan veliki kompletni „Divan1* gazela, munadžata (himna Bogu), natova (pjesma u slavu pejgambera), zubaija i t. d. i najljepšu tursku pjesničku pripovijest „Lje­ pota i Ljubav", kojom je na istoku prvi udario temelj simbolističkoj poeziji. Osim toga napisao je komentar na „Mesneviju" i arapski komentar na K’josedž-dedeovo mistično djelo „Sohbetus-sofije" (Intimni razgovori). Galibovi svi gazeli osnivaju se na misticizmu i baš misticizam je poglaviti uzrok, da je on u svojoj „Ljepoti i Ljubavi" krenuo simbolističkim smjerom. Kad god ja u ruke uzmem to remek djelo osmanlijske poezije, moram vazda ostati zapanjen pred ve­ ličinom Galibova stvaralačkog genija, koji ga je stvo­ rio.* Čini mi se, da tada osjećam sve krize njegova misticizmom opojenog prometejskog duha i rekao bih, da vidim plamen njegovih svijetlih očiju, u kojim se odrazuje moć božanskog nadahnuća i turobno blijedilo visokog mu čela, koje obuhvaća sve dubine i visine, sva spokojstva i bure sve istančane slike, sjene, svjetla, boje, kompozicije, mirise i žive refleksije, št j se ne daju riječima izreći. Jest, ja tada osjećam sve naslade njegove samohvale i sve ljepote njegove mi­ stične ljudske samosvijesti i ponosa, koje izbijaju iz ovih krasnih stihova: Srce moje, srce moje, Što te tako tuga mori? Ah, ma da si ruševina, Ti si hazna začarana Gdjeno silno blago gori. Ti si biće uzvišeno: Pokretima svojih krila Angjeli ti klanjaju se — Ti si duša: bliznac ti je Dah velikog Džebraila. Dobro motri bivstvo svoje: Ti sveg sv’jeta suština si, Diglo si se iznad svega. Ti si čovjek... u očima Vasione zjenica si!.. Tek nakon duga i duga razmišljanja čovjek počme shvaćati uzvišenost i snagu Galibove velike duše i širokog pogleda, koji obuhvaća sva nebesa, sve zvi­ jezde i sunca. Povučen u samoću svoje — poput mistične fi­ lozofije - mračne sobice tekijske i promatrajući u predvečerje zalazak sunca za zelene bosporske gore, on pjeva: Zublja moje duše sitnim plamom gori, Kom su tjesne megje beskrajnih nebesa; Grudi su mi gn’jezdo svijetla i kr’jesa: Takog sv’jetla nema ni na Sinaj-gori. „Meni se čini — veli turski književnik Ahmed Hikmet — da nije Mevlana Dželaludin Rumija napisao svoje besmrtno djelo „Mesneviju", da bi šejh Galib mogao pobožna mevlevijska srca osvjetljivati produk­ tima svoje bogodane duše, koja je gorila u živoj mi­ stičnoj ljubavi prama Bogu i njegovu poslaniku", �Broj 7. Strana 127. ,B I S E R' Ni sami Hassan bin Sabit nije mogao u svjema svojim panegiricima bolje i ljepše pohvaliti Muhameda (a. s.), ni prama njemu izraziti više ljubavi, nego što je to galatski šejh učinio u ovoj cigloj kitici: On je sveto Svjetlo, što se stvori prije svega, Ko u drugo boštvo svoje vjerujem u njega. Da shvatimo pravu veličinu ovog genijalnog pjesnika, koja dopire skoro do mudžize (stvaranje nadnaravnih pojava), dovoljno nam je znati, da je on svoj kom­ pletni divan sastavio u dvadeset i četvrtoj godini Ži­ vota, a „Ljubav i Ljepotu" poslije toga na dvije go­ dine, dakle u „jutru mladosti", kako to on sam veli: Gle, u jutru mladih dana nad odbjeglom tminom Otmene sam poezije opio se vinom! Duk’jdi umuzden puši sačagini Ačdi g’jonullar deli bajragini. Ičup, ičup kendi elunden anin Duramojup upmišim ajagini. Čok surunup g’jozlemišim uzlejup Ajaginin izini topragini. Virmadi bir kimseje Galib gečid Kande čevrdise soz irmagini. Niz ramena prosu joj se Sa koprenom kosa vrana I razviše st’jeg ludila Mnoga srca razdragana. Poslije imenovanja glavarom galatske tekije pjesnik je vrlo malo radova napisao: tek nekoliko mističnih gazela na perzijskom jeziku, nekoliko prigodnih chronograma i panegerika, u kojim je hvalio sultana Se­ lima III. i njegovu sestru princezu Beghan, koja ga je veoma cijenila i češće posjećivala. Sva dakle svoja djela — kako rekosmo — napisao je do svoje 26. godine i postao u cvijetu mladosti vladarem pjesnika svog doba: S čežnjom silnom u prahu sam Trag joj stope pogledao I iz njene pijuć ruke, Nožice joj cjelivao. Mog su carstva podanici ideje i ^ ječi. Gazeli, koje je u ranijoj mladosti spjevao nijesu od bog zna kakve vrijednosti, a ni u kasnijim pjesmama te vrste nije se mogao uzvinuti do Fuzulije i N dima. On o svojim prvim gazelima veli: Pisac „F vijesti turske književnosti" Šihabudin Sulejman veli. da ovako čistom turkovštinom nije mogao pjevati ni jedan turski pjesnik poslije Ališira Nevaije i Husejna Bajkare. U neku vrst samohvale Ja sam jednog dana pao I stihove iznenada Megj’ drugovim’ kovat stao. A1 sam opet pomislio: Vrijednosti imat ne će Kod pravije ljubavnika Ti gazeli, to cvijeće. Jer svaka je početnička, Puna strasti i ludila — U osvitku mladih dana Splela ih je moja vila. U „Ljepoti i Ljubavi" kao i u poznijim njegovim ga-^ zelima ne vidimo toga samoponiženja, nego naprotiv češće se susrećemo sa stihovima, u kojim vrije ponos i samohvala, što katkad prelazi u autoapotheozu, kao što ćemo se poslije uvjeriti. Interesantno je, da su Galibovi gazeli, koje je pod pseudonimom ,,Esad“ objelodanio, mnogo put ljepši i savršeniji od onih gazela, što ih je pod pravim imenom u svijet pustio. Kao što vidimo u njegovu „Divanu" čisto perzijskih i arapskih pjesama, tako ih dosta vidimo čistim turskim jezikom pisanih: Kad god na drum Galib svrne Šumnu r’jeku pjesme svoje, Tuda niko proć ne može, Da od milja ne zapoje. Ne znam zašto; ali meni je izmegju sviju pred­ stavnika osmanlijskog parnasa iz prvog perioda, pa sve do Teufik Fikreta najsimpatičniji svojom pojavom i svojim manirama šejh Galib. Fuzulija, taj rastrešeni ljubavnik, taj tužni slpvulj najčišće lirike osmanlijske, bez sumnje je bio priprosti derviš sa poderanim gjubetom i neuredno omotanim turbanom oko glave. Nef’ija mi pak po svojim pjesničkim tvorevinama iz­ gleda kao kakav u licu opaljeni korpulentni jenjičarski aga s krupnim glasom i debelim pogledom, koji se tek povratio iz dugogodišnje vojne, a na čijem oholom licu imade više izražaja surove ćudi i naprasitosti, nego li miline i blagosti. Za Nedima se opet svakako zna, da je bio gurav i bekrija par exellenc. Galibovu pak pojavu ja sebi ovako zamišljam: To je umiljat i otmen mevlevijski šejh crne pune brade, tankih obrva, zelenih očiju, koje gore vatrom neubuzdane ljubavi, krupnih trepavki, bijela lica, malko natrag zabačene odmjerene glave sa tankim zelenim turbanom. Čini mi se kao da ga sada vidim, kako kroz avliju mevlevijske tekije u crnom dugom gjubetu stupa ritmičkim korakom izmegju poredanih oda­ nih mu derviša, koji ga dubokim naklonima s rukom na srcu pozdravljaju, a on im odzdravlja s onakovim osmjehom na usnama, kako ga kod svoje drage za­ mišlja : �Strana 128. Broj 7. „B I S E R ' S njenih usana slatkih Osmjeha boja kapa.... U ovom derviškom naklonu manifestuje se njihova neograničena grozničava ljubav prama njihovu glavaru, a ta je ljubav jača od poštovanja i izrazitija od ma kakve odanosti. Pjesnik „Ljepote i Ljubavi" u svoje je vrijeme — kao što smo to već napomenuli — uživao viši ugled nego svi njegovi savremeniei na osmanlijskom parnasu — i bio je toliko put čašćen od samog sul­ tana i njegove sestre princeze Beghan. Šta više, tada se već na sva usta govorilo, da će biti imenovan šejhul-islamom. On ne bijaše samo glavar jedne tekije i tankoćutni pjesnik, nego jedan od najelegantnijih i najumnijih lica megju duševnom aristokracijom osmanlijske prijestonice. Koliko je važnosti davao čistoći i ljepoti jezika u svojim djelima, toliko je on — od dana, kad je stupio u mtvlevlijski red — pažnje posvećivao čistoći i otmenosti svog odijela. Kad je jednog petka za vri­ jeme učenja „mukabele" došao u tekijsku sobu za „sima’", obučen u vrlo elegantno i fino odijelo, koje je bilo u potpunom skladu s njegovim harmoničnim tjelesnim ustrojem i simpatičnim licem, našao je kod svog sjedala jedno pismo, u kojem mu se smrću pri­ jeti, „što se je preveć odao gizdi i lažnim čarima prolaznog svijeta, zaboravivši na Boga i odi canje, koje mevlevlijsk ired propisuje". Učenog i tankoćutnog pjesnika ovo se pismo vrlo dojmilo. U srcu ga zabolilo, kad je \idio, da se megju dervišima, koji njega tako žarko ljubljahu i poštovahu, nalazi i ovakovih neznalica, i ovakovth niskih stvorova. Galibu je naročito bilo žao, što su take neznalice u isto vrijeme bfle počele iznositi kojekakove laži i potvore proti njegovu plemenitom za­ štitniku, sultanu Selimu III Od tog doba pjesnik se je posve potegao u sa­ moću svoje radne sobe, gdje je još nekoliko godina proveo pobožnog života, a onda od sušice umro. Galib bijaše vrlo simpatična, učena i otmera umjetnička ličnost. Ko god je s njim nekoliko časova u društvu proveo, privukla ga je njegova elegancija i odgoj, pa mu se ne bijaše moguće oteti simpatijama i ljubavi prama galatskom šejhu. Tako o njemu piše u svojoj „Tezkiri" Esrar-dede, njegov savremenik i gorljivi prijatelj. Što su ga pak neki pjesnici toga doba kao Sururija izvrgavali javnom ruglu i šibali bičem svoje satire, 'o se imade pripisati jedino Galibovu izvan­ rednom pjesničkom talentu, inteligenciji i velikom glasu, na kojem su mu oni zavidili. Carska sestra, princeza Beghan, koja je od svog brata tražila glavu kapelnika dvorskog orkerstra, Sadulah bega, kad je čula za neke njegove nepodopštine, što ih je počinio, neučavajući u glazbi haremske ro-, binje, eto ta okrutna i krvava princeza gojila je vi­ s o k o ' poštovanje i duboku odanost prama nježnom, galatskom šejhu. Dok ga je ona ljubezno i umiljato obasipala riječima „Pamučni moj šejhu!..", bogodani je pjesnik, sav razdragan njenom naklonošću, pjevušio: Svjetlom svoje milosti je Dušu moju ispunila 1 srce mi porušeno Jednom rječi popravila; ili Sto put svojom naklonošću Stvorila je moje oči Bujnom česmom, iz koje se Radosnica suza toči. Prvu zbirku Galibovih pjesama princeza je ukoričila i pozlatila, pa ih pjesniku poslala. On joj je tom pri­ likom spjevao pjesmu zahvalnicu, u kojoj slavi nju i brata joj sultana Selima III., a za koju je — kako se pripovijeda — bio nagragjen s deset hiljada dukata u zlatu. Šejh je zbog ovih darova i carske milosti vazda osjećao neizmjernu zahvalnost i ljubav prama vojim visokim dobrotvorima. Vrijedno je ovdje napomenuti, da šejh Galib kraj !ju tih darova, naklonosti i poticanja odstrane sultan; i njegove sestre — nije mogao postati ni do­ bar paneg rčki pjesnik kao Nefja. ni nenadmašiv ga i\ *a kat Fuzulija. On je mnogo prije, nego što je p pisati pjesme u slavu svojih dobrotvora, izvijao na 1 ri -onosni stih: Na pjesničkome ja dvorim oltaru Naravi svoje bogatome caru. Iz tih riječi i iz ovog krasnog distihona: Plamen srca svoga zamjenio ne bih Sa svjetlošću Božjeg otkrića i java; Svoje baklje ne bih ni za mjesec dao, Što no svojim trakom noćcu uljepšava razumije se, da je Galib bez ičijeg poticanja i bez reflektiranja na ikakovu osobnu korist pjevao, gonjen jedino prirodnim nagonom i ambicijom, da natkrili sve svoje savremene pjesnike. Tajna bogodana vatra, što je tinjala u njegovom srcu, najednom je poput vulkana buknula i iz nje se je pojavila „Ljepota i Ljubav" u svoj svojoj milini i do tada nevigjenoj lje.poti. To je remek djelo dovoljno, da nam dokaže, e je galatski mladi šejh u cvijetu svoje mladosti sve starije pjesnike osmanlijske nadvisio plemenitošću svog osjećanja, majstorskim crtanjem lica i opisivanjem zgoda, te istančanim umjetničkim ukusom u pogledu izbora pjesničkih slika i figura. I zbilja, turski pjesnik Zija paša u svojoj autologiji „Harabatu" potpunim pravom tvrdi, da je Galib na ovaj prolazni svijet došao samo zato, da stvori „Ljepotu i Ljubav". (N astaviće se.) �Broj 7. . . B I Š E R' Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mirhab-Šukri KariSiković. (Nastavak.) Ja mu na to nisam ništa odgovorio, nego sam nestrpljivo iščekavao, kada će otpočeti i šta će mi sve govoriti. Bio sam uistinu znatiželjan, i ako sam već unaprijed predmnijevao, da će biti govora o njemu i Džemili, odnosno o njihovu prvom poznanstvu i ra­ zgovoru, jer sam po Refikovom držanju uvidio, da je već počeo o Džemili misliti i računa voditi. Refik je neko vrijeme šutio, zadubivši se u neke misli. Dva-triput me je pogledao i na očima sam mu primjetio, da se u duši bori, i da se ne može da od­ luči na to saopćenje. Ja više nisam mogao čekati, te ću prema njemu: — Dakle, što to može biti na stvari? Zar bar meni ne možeš povjerovati sve, kao svome od mladih dana drugu i prijatelju?.. Ove ga moje riječi takoše i nekud osokolišć. On se nenadano trže iz one zamišljenosti, pa će vesela glasa: „0, ne! Ja se od tebe ni najmanje ne ustežem, od tebe ništa ne krijem i budi uvjeren,; a to ti kao jedinom i najvećem prijatelju velim, da od tebe ne ću ništa kriti! Što ja znam — znaćeš i ti! Ti ćeš mi biti onaj, kome ću sve svoje veselje i zadovoljstvo voju ttigu i patnju otkrivati — a isto misiim, da ćeš i ti to činiti, jer ta koga ovdje više imamo! Mi mo dru­ govi od djetinstva, i ostaćemo za vazda! 0, reci mi, nije li tako! — to reče i blagi pogled baci prema meni kao da moli, da te njegove riječi potvrdim, da mu obećam i- uslišam svakoj molbi. Ja se čisto izne­ nadili tom njegovu govoru! Ntsam znao, šta bih mu odgovorio! Drugovi jesmo bili od prvog poznanstva i vazda smo zajedno bili, dok nije otišao na više škole, • a kad bi se povratio prigodom ferija, ili kakvih pra­ znika, opet bi nerazdruživi bili. Krili nismo ni do sada ništa jedan od drugoga — što sam ja znao, to je i • on! A sada? Sada opet nenadano dolazi s ovakovim upitom i to baš' u ono vrijeme, kad smo vazda za­ jedno i kada me o svakom1 svome koračaju izvje­ šćuje. Pa šta da mu odgovorim? Rekao sam mu ukratko: — Refiče! Ja ti najljepše zahvaljujem na to­ likom povjerenju 1 biidi uvjeren, da te kao pravog prijatelja držim i da će svaka naša riječ, svako naše djelo, svaka naša tajna ostati pri nama i niko o tome ne će ništa znati! Osim toga što god budem mogao učiniti za te — ne ću žaliti žrtava i truda, kao'što i ti nisi nikada žalio radi mene!... Refik na to skoči, pruži ml ruku, pa će: —5- Hvala ti, prijatelju! A sada ću ti reći, zašto sam došao! —1na to sjede, pa nastavi: Kako sam ti već prije nekoliko dana govorio, ovih dana Strana 129. morao sam odputovati u Beč, da polažem prvi državni ispit. Što se tiče same spreme — pa eto! Mislim, da će se nekako moći isplivati. Ostaću tamo po svoj prilici jedno dva do tri mjeseca, jer se moram tamo još malo pripremiti, pošto imam dosta poznatih gjaka, koji su prvi ispit napravili, pa će mi to donekle dobro doći, taj jer će me u mnogo što-šta uputiti, što sam ne bih mogao polučiti! Nije li tako? Ta znaš, da sam ne možeš iz knjige sve dobro shvatiti, kao kad s drugim zajedno učiš, jer dvojica više znadu... Ali sada, dragi moj. prijatelju, dolazi nešto drugo!.... nešto, štc me veže i sapinje, nešto što mi moju dušu, moje srce i moje misli vuće sebi, kaa kad jaki vir u svoje kolo uhvati izmorenog plivača i za čas ga proguta kroz svoje ždrijelo, premda se on muči i nastoji, • da toj sili izbjegne, da se te otvorene čeljusti riješi.... Istina on se muči neko vrijeme i napokon umire... dok obratno ja u tome uživam i čisto se naslagjujem u bujici te sile, koja već počimlje s mojim bićem ravnati i upravljati! Znaš me dobro! Sjećaš se onog jutra, kada bdosmo u vinograd i kada tamo nagjosmo ono djevcjče, onog angjela! Znaš, kad sam isto to jutro ugovorio s njome „rendesvous" za po podne. I otišao sam! Najprije smo se jedno drugom predsta­ vili, a onda smo zašli u razgovor. Već na prvim ri­ ječima m gao sam uvidjeti, da u tom djevojčetu ima dosta lijepa odgoja, dosta lijepih manira i inteligen­ cije. Ah, k ■ iretniji, ko. radosniji od mene! Stajala je preda mnom kao slika, koja ima sve potrebštine sa­ vršene ljepote! Ja sam se čisto smatrao, kao da se nalazim negdje izvan svijeta... negdje u drugom i ljepšem svijetu... — Ah, gospojice Džemila! rekao sam joj: „Ta ima li iko ljepši od vas; a ima li iko sretniji sada od mene, što imam čast s vama razgovarati. A koliko tek mora biti sretan i blažen onaj, koji s vama ra­ zgovara — odnosno vaš dragi"! Ona me na to po­ gleda, pa će u smijehu: — 0, ne! Ta nisam ja sama na svijetu! To mi bar previše laskate gospodine!.. Onakova sam, kako me Svevišnji stvori! — Ali ne budite time uvrijegjena, jer moje je to mišljenje, meni takova izgledate i ja moram ono kazati, što je na stvari! Zar ne, gospojice! Istina je nepobitna! —r Ali toliko baš nije! Vi se samo sa mnom ša­ lite! Zar ne! ona će prema meni tako umiljnim gla­ som, kao da joj iz usta biser siplje. — 0 ne! U mene je u ovakovim stvarima šala isključena, te vam ponovno velim, da ću današnji dan u analima svog života zlatnim slovima ispisati i ona će me vazda na vas sjećati kao što se i danas sje­ ćam, kad vas prvi put vidjeh prije po prilici tri godine, kada ste pošla u vinograd na „Murad". Vi se toga možda ne sjećate, ali ste meni još onda ostala u srcu. �Broj 7 jn_s_LRl Strana 130. u duši mojoj i., jutros sam vas na prvi pogled upo­ znao..! Rekoh svom drugu: „Ono j e ’angjeo, što se prije tri godine u jednom sokaku preda mnom stvori"! I zaista vi ste bila! Sve isto... Ni u čemu se niste promijenila, nego što ste danas odraslija.. punija! Ona se na to kao zastidi i zakloni vatreni pogled za vrata. Ostao sam tu kod nje oko tri sata, te smo se toliko u razgovor upustili, kao da smo stari pozna­ nici. Momci i djevojke su prolazile tamo — amo, a ja sam stajao kao ukopan. Mene više drugo nije mo­ glo zanimati, nego sam svoj pogled upro prema njoj, a svoje misli i osjećaje prepustio njoj! Zatim Refik ušuti, uzdahne, pa će opet: — Ali kuda sam tako daleko otišao! Ta to ti sve znaš! Već sam ti s time glavu probio, što se rekne! — Ah, ne! ne! Ta to meni osobito godi, a ja te potpuno razumijem, kao da se to sve sa mnom dogagja, ja ću na to. Refik me na to blago pogleda, uze sa klupe knjigu, otvori je, zatim je brzo zatvori, pa će posve tihim glasom: — I tako sam se s njome rastao, pošto smo ugovorili, da ćemo se na večer opet sastati. Ja sam gotovo svaki dan išao i što je koji dan prolazio, to sam sve više i više dobivao volju za razgovor, te je dolazilo časova, kada bih i do zore ostajao, pa opet... opet bi mi bilo malo... Najvolio bih, kada se od nje ne bih ni rastajao. A sada? Sada eto dodje čas, kad se to mora učiniti..! Bio sam sinoć kod nje! Rekao sam joj sve, a ona bi pa prodje! Šutila je dugo... dugo, a onda će posve tiho: „Pa ja vam želim sretan put i dobar uspjeh". — Ja sam joj uz to rekao, da je zaboraviti ne ću i da ću joj preko tebe pisati... Eto, zato sam došao, da ti to kažem! Sve će preko tebe ići, jer znam, da s^m u tome siguran i da ćeš me o svemu tačno izvješćivati. Je 1’ da ćeš mi tu ljubav učiniti ? Je l’, da ćeš mi na nju paziti... i da ćeš me u svemu izvješćivati ? on će i pogleda me nekud tugaljivim pogledom, iz koga sam pročitao, da se u duši bori, jer sam znao, a i po njegovom se govoru vidjelo, da je zaljubljen u Džemilu i da jedino o njoj misli... — 0 sve... sve ću ti drage volje učiniti... ja ću na taj njegov upit. Za tim smo još neko vrijeme na onoj klupi sjedili, a onda se je moj Refik sa mnom oprostio i otišao svojoj kući. 0, kako mi je teško pri duši bilo! Žalio sam njega, što odlazi, a žalio opet što previše misli o Džemili, jer sam se bojao, da mu se ne bi što dogodilo... (Nastavlće se.) Hamdija Mulić, - Konjic : U zlu se ne poništi. (Iz knjige „Narodno prosvjećivanje" .) Neko reče, da su narodne poslovice, ogledalo narodne duše. Nije se prevario; narod sam o sebi najpraviji sud izriče. Ima u našega naroda poslovica: ,,U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi". I dok se zbilja naš narod u dobru i ponese, to se na žalost svaki dan vigja, da se naš čovjek i poništuje. Ima ljudi u narodu pa hoće, da su već po svojoj prirodi i po svom odgoju u svemu slobodni, da nijesu muhtač nikomu, ne daju obraz ni pošto, vole i suh hljeb jesti, nego se o tugjoj muci hraniti. Takvi su ljudi ponosni, što su svoji, na djelu su kremenjaci, i vidiš im na ponošaju, da im se na svačemu vidi odraz plemenštine. Nema ih nikada ondje, gdje se tobožnja čast i slava stječe, ne naturaju se gdje im nije mjesto, a junački se opiru, ako ih kogod s mjesta goni. U njiha nema hinjenja ni puzanja; ne umiljavaju se nikome; tugjemu se bogatstvu vesele, a nikad ih radi toga ne mori zavist; sami po sebi su jaki, odrje­ šiti, junaćr, a većemu i pametnijemu od sebe daju nrvenstvo i čast. To su svijetli obrazi i karakteri. Srećan narod im t^ki-i ljudi. Njima se na čelu vidi ona ponosna: „Teško meni bez mene". On znade, da je stvoren, da rad. i živi krijeposnim životom. I kao mrav prema velikoj moći dragoga Stvoritelja, on se Njemu jedi­ nome za zdravlje i rahatluk moli, a uzda se u svoje, i to samo u svoje šake. Pogledajmo ljude s druge strane. Ima rogjenih prosjaka i danguba, kojima se je još u bešici pričalo o hrani iz tugjih ruku. Taki su ljudi dangube, kuka­ vice i ništice (nule), a sav im je rad i briga: živjeti o tugjoj muci. To je crna vrsta ljudi i jadan narod u kojemu ih ima! Narod što god je nekulturniji, sve ima više pro­ sjaka i bogalja. Ljudi, koji su putovali po prosvjećenim zemljama, pričaju, da se rijetko vigjaju prosjaci. Zdravu čovjeku je sramota prositi. Ima ih kljastih i sakatih od poroda, pa opet imaju obraz i usred svoje siromaštine teško im je pružiti ruku za milostinju. Taki ako ništa, a oni uzmu kakav instrument (čalgiju) pa sviraju, ili nose uza se dučančiće, pa se pretrgom bave. Hajde, zagji po našim krajevima. Ima mjesta pa kad si izišao iz vlaka, odmah te susreću s povicima još i mala djeca: „Molim, da ponesem kufer"! A gdje je toj djeci kućni odgoj, gdje mekteb i škola?! Mani, ne pitaj ni za jedno: znaš, da mu mati negdje u kone srče kahvu i puši cigaru, a otac u kahvi otvorio s bra­ ćom dembelima slatki razgovor. �Broj 7. Strana 131. ,B I S E R" U kojemu god mjestu dogješ u čaršiju, vidićeš dosta kahvi. Ko je kahvedžija? Mahom Huso, Haso ili Alija. Nijesu li ovi sve znaci, da je tu naroda dosta lijena i nemarna?! Već je kućnome odgoju, a posli e i školskome (mektebskome), da u mladeži razvija ljudsku svijest, ponos, dostojanstvo i plemenitost. Valja djecu živim primjerima dovesti, da vide, da je bez nevolje prosjačenje, ljenčarenje it. d. gadno i odurno i da onaj koji to čini nema časti ni ponosa. Djeci valja tumačiti, da je samo onaj srećan „koji se uzda u se i u svojih deset nokata", a radeći tako moli se Bogu i čuva svoj rz i obraz. Jest, dužnost nam je obazrijeti se oko sebe, pa na kućnome pragu svome otpočeti odgajati ljude svijetla karaktera, koji će biti na diku i ponos svome narodu i otadžbini. M. Ćazim Ćatić: Smrt. Ejne te k ’jun, ju d rik ’je l—mevt. Hadis. Sam sam u sobi — u mrkoj samoći; — Preda mq,om stala jedna sablast niema, Upiruć u me od kristala oči, Što'vatren led im u zjenici driema. Ironijom joj usna prelivena Šuti ko pečat mutnije nebesa — Tek pandža lako podiže se njena I po plećima griva joj se stresa. Ja trnem, dršćem bez glasa i daha, Tu strašnu sfingu gledajuć pred sobom I grudi moje lede se od straha — — — Čuj, tupa usna tiho joj se miče: — Ja vječito sam zagonetno biće, Ruka mi ravna bešikom i grobom... M. Ć i z ' m Ć a tić : Kurban—bajramski kandilj. U tišinu tamnu, u prazninu mraka Ognjene mu oči bojažljivo zure I plamne im suze pobožno drhture Ko tanana parca osmjehnutog maka. 0 šta li to gleda krvava mu traka U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure? 1 zašto li plače, dok sve stvari žmure I dok c’jela zemlja duboka je raka?.. Čuj! crveni jezik nijemo mu zbori: — Pjesniče, i u mom srcu noćas gori Životvorna ljubav vječitoga Boga! I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim I ja mu dobrotu munadžatom hvalim, Osvjetljujuć tminu suzom bola svoga... M. Ćazim Ćatić : Imaginacija. Pobratim u Š. K. Oj zašto li vazda sanja moja duša 0 dalekom carstvu nepoznate Priče, U sevdahu čeznuć kao Huma-biće Mirisa i boje nevigjenih ruža! Zašto svake noći, kad sav svijet sniva, Zavodljive oči cvijetnih chimera Kroz mrak u me glede ko sv’jetlo jezero, Ode se naga Pjesma kupa i umiva! Ta zaštu mi narav sanjarsku je dao Bog, da kule zidam na sunčanoj grani, Gdje u b’jele noći i rumeni dani ! Zs\iO, zašto..., kad sam ko crv u prah pao, Gdje koprenom crnom zbilja mi života Sve te liepe sanje uvija i mota?!.. Hazim Muftić : Jedan život. (Crtica.) Večer je bila oblačna. Nakon dvomjesečne suše, kiše je malo padalo. U komšiluku se provodilo svadbeno veselje; dje­ vojke kolo igrajući pjevale, momci podvikivali. Zbog toga je u okolici bilo živahno. Ona je sjedila kod pendžera i slušala kako u komšije pjevaju. Slušala je i ugodno se sjećala lanj­ skoga svog veselja, jer je i ona lani dovedena. Nu sad je očekivala novo svoje veselje. Bila je u blagoslov­ ljenom stanju i očekivala čedo, svoj plod, svoju ra­ dost. Samo „Bože daj, da se sretno halasi"! — sve su joj tako govorile. Njezin muž, njezin vječni drug, otišao je nekuda, ima već desetak dana, — kao što često nekuda otide, ne kazavši svojima. On nije bezprijekornog ponašanja, to je svak znao i pripovijedao. Ali ona ga trpi i nada se, da će se popraviti, kad mu ona daruje dar, — svrhu njihovog sjedinjenja. On će �Strana 132. ,B I S E R' ■ _ g ro ) 7. Ovaj nenadani glas neugodno se dojmi, j, Hajdara Fejzu, te im,.čisto, bi žao,, što- im taj nezvani gostp0r remeti raspoloženje, koje si.čas prije na njihovimi-li-, cima opaziti mogao. Fejzo ustade, pogje pramai vra-, tima. te otvorivši.ib ugleda pred kućo.m Salana Maikina. — Šta ćeš ti sabahile .Salane, da Bog da te vi|e. odnijele?! — reče Fejzo malko šaljivo. . — Pitaš, me šta ču! Zar,onoliki mi zijan uraditi pa da ti ne dogjem na hesab ljutito odvrati Salan! — Ma kakav sam ti zijan učinio i na -kakav si mi hesab došao?, trag ti se zameo Salane! — opet će Fejzp. — Ama šta kakav zijan?, Zijanr koji se Jahko- neplaća — odgovori Salan. D ok.se tako ..njih dvojica prepirahu, dotle je Fejzinica ispekla kativu i čekala, kad će' -joj ge do­ maćin ispred kuće povratiti. I Hajdar je izišao iz kuće, čim je čuo svagju izmegju Fejze i Salana. — II se šališ ii ti to zbilju govoriš Salane? — umiješa se Hajdar. — Nema tu nikakve šale, moj brajko, nego ja ne znam, ko će- meni moj jaram namaknuti?, — tuD.... 'o odgovori Salan. Pri izgovaranju ovih riječi, moglo se je primjetiti, kako mu , glas podrhtava,. a lice poprimljuje ža­ lostan izraz. U isti čas navrle su mu i suze na oči, te i svako rekao, da je tuđe golema šteta po srijedi. — Hajdemo u kuću Salane, — Fejzo će - da popijem ■ kahvu, pa da. se ko ljudi porazgovorimo i vidim«. kakvog ti je jarma ne stalo! Salan se nećkao i otimao, ali mu druge ne bi: morade unići, jer su ga Hajdar i Fejzo silom uveli u kuću. — Šta radiš, ako si božiji? — reče Fejzinjpa r— kahvu sam davno ispekla, pa je evo i uvrela čekajući te. A vidi ti Salana Maikina u našoj kući. k6 od želje. E beli će danas nečije magare lipsati! - Šuti, umukla, ako Bog da, — prekiqe je Fejzo te namignuvši joj, nastavi: — Salanu su vrata naše kuće vazda otvorena. Što ga često nama . nema, to je sigurno s toga, jer je čovjek zaposlen. Kako ti to ne promisliš? Haman ste vi žene tanke pameti. Sjedi brate Salane, sjedi i ti Hajdare! Iza toga im domaćica nalije po findžan crnčite N azif R esuiović: smotavši sva trojica po cigar duhana, počnu. — uz odbijanje gustih dimova — srkati kahvu. Jaram. — E sad mi onako lijepo razloži, dragi moj Ne znam pravo, kada je to bilo; ali mi se sve Salane, kakav zijan treba, da ti platim? — progovori čini onoga dana, kad se je otelila Ajdinova vezulja. Fejzo. Hajdar bijaše izjutra otišao tu komšiluku Fejzi MaliJučer mi je onaj tvoj, što ’no ide u školu, ćevom na kahvu. Uprav, kada je Fejzina domaćica kažu mi neka djeca, koja su tuđe bila, zapalio plot pristavila kahveni ibrik uz vatru i stala prženim zrnje- od njive, te mi je u njemu izgorio jaram, koga ne čem zasipavati mlin, što joj gaje iz Izmira donio da- mogu šale pregoriti, — odgovori Salan. jidža Hajro one godine, kad no je išao na hadžiluk, Kad je ovo Salan izgovorio, Hajdar i Fejzo zgliepoviče neko ispred kuće: „0 Fejzo!, jesi lj kod kuće“ ? daše se u nekom čudu, jer su.pp onoj njegpvoj tugi se kajati i iskače od nje oprosta, a ona će tada zapla­ kati i oprostiće mu sve! Tada će živiti, — maštala je njezina dobra duša, — skladno njegujući svoju malu milu bebu! Ona je o tome razmišljala, pa se veselila tom životu. Noć je minula, dan- osvanuo vedar i l;jep, zrak bio ugodan .i blag. Svak bio zadovoljan zbog lijepa vremena, a osobito težaci. Na piru se u komšije još više pjevalo. Njega još nema. Može biti, da još za više dana ne će doći. Šta je njemu briga. Zar on i o čem vodi računa! Zar on zna i zar on hoće ikako da zna;, šta, jse .može- kada dogoditi! Ona je oko podne rodila — kćerku. Dijete je sasvim zdravo. Žene se našle u pomoći, te dijete pri­ mile, okupale, zamotale i povalile da mirno spava. Ona je bila slaba, kao i sve ostale, nakon po­ roda, ali se u duši veselila, rado je gledala malu svoju zamjenu. I sjedila je ona, sjedila sa dobrim ženama. Ra­ zgovarala se čitav sahat i pila je kahvu. Ali do jedan sahat, ona je opet legla ili nači­ nila se, te zaspala,----------- zaspala vječnim snom, jer joj je velika pritajena uzrujanost iadi neopravdane odsutnosti muževe u ovako svečanom času, kad se obitelj povećava, — opet mnogo ogovaranje i rdnje proti nehajnom mužu od strane mnogobroj pri­ sutnih žena — previše djelovala na mlad' dobro srce. Srce joj je puklo, kap ju udarila. Svak ju je žalio, a najviše zbog male sirotice. No većina ih, koji su i njega i nju poznavali, kad su za n ezinu naglu smrt čuli, rekli su — „rodila se“! Jer živjeti sa čovjekom, koji imade okamenjeno srce, — koji gleda da ugodi samo sebi, a o svojim bližnjim ne vodi nikakve brige — nije nikakav život. I sljedeću noć se je u komšiluku provodilo svad^ beno veselje, još življe, jer je bila mjesečina. Pjesme se pjevale, a i muzike su svirale. Ona je sinoć ove pjesme sa svoga. pendžera slušala i naslagjivala se, a noćas je ondje blizu dža­ mije. pod zemljom njezino tijelo... �Broj 7. »B ]_S-E i suzama zaključivali, da se tuđe radi o mnogo većem zijanu i hesabu, koga je Salan.već toliko puta istaknuo. Strana 133. — Otkad si ti Salane počeo upotrebljavati onaj jaram ? — Ima, ja mislim, osam godina — odgovori on. — Kakvim si plugom orć zemlju? — opet će učitelj. — Ovim našim drvenim — odvrati Salan. — Koliko si puta na godinu or6 r jesi Ii duboko? — upita učitelj. — Ja mislim tri puta u godini i prilično duboko1 — odgovori on. — Jesi li gjubrio zemlju? — učitelj će. — Jesam, ali ne često — odvrati Salan. Kad ga je učitelj ovako potanko ispitao, te dobio jasnu sliku njegova rada oko zemlje, progovori; „Dragi moj Salane! Da je tvoja zemlja dosta dobro žitom ragjala uzrokom je, što- si je često i prilično duboko orćj'što- si je gjubrio i što ti je sjeme valjalo. Jaram kakav mu- drago bio samo ne valja li plug, ne uzoreš li što češće i na vrijeme, ne pogjubriš li zemlju i nije li ti sjeme zdravo, ne će ti roditi ni žito. Uzmi ti moj Salane, onaj gvozdeni plug, uzori zemlju ne­ koliko puta godišnje, gjubri je i zasijavaj zdravim sjemenjem., a jaram neka ti napravi ko bio i makar haka'. h«o„ zemlja će ti se predirati od roda! Sva su trojica s najvećom pozornošću saslušali riječi učiteljeve, a Salan. je.-sav umiren zahvalio mla­ dom učitaj u, što ga je ovako lijepo, uvjerio,, da jaram nije uzrokom dobrog roda, j obilnog, ploda, te je — izmirivši se s pejzom..— pri polasku obećao, ,da će nabaviti drugi, jaram i gvozdeni plug.,. — Ja sam Salane mislio, da je to, ne daj Bože, nešto golemo, a za jaram ćemo mi lahko, — opet će Fejzo. , Na ove Fejzine riječi bijaše Salan iskolačio svoje goleme oči, te bi čovjek rekao, da se s dušom ra­ stavlja. U isti trep pomoli se na kućnom pragu Fejzin sin Imšir, koji s e je bip; povratio iz škole na ručak — Nije lasno, moj brajko,,’onaki jaram nabaviti jer nema više ’nako sevepli majstora, k’o što je bk* majstor Musto, — odvrati Salan.. — Pa nije li svejedno; ili ga načinio Musto ili koji drugi majstor?, reče Fejzo. Ja samo znam, da je ovi tvoj obješenjak kriv, pa moje žito ne će više k’o dosad ragjati — promuca Salan. Pri ovim Salanovim riječima Fejzo sav. gnjevan mrko pogleda maloga Imšira, pa ga srdiipopita: Kad si uz plot u Salanovoj njivi, ložio vatru? — Nijesam ja, oče, — u plaču ,ć e . dječarac nego Selman Mujkanov i Mušan Redžin, kad su jučer na paši pekli kukuruze. — Eto,,Salane, čuj, što .dijete kaže, a j^. ču ti platiti i jaram i plot, samo da prestanemo s ti i besppn slicama; nijesmo djeca, — Fejzo će — sam1’ mi još reci, dragi moj Salane, za što ti odsad ne će ra ajj žito k’o prije? Ovdje se je Salan malko zamislio, pa uzdah uvš.i reče; Nije meni, brajko, za jaram, da je živ majstor Musto; ali pošto ’onakog majstora više ne ragja,majk i to sam ja iz temelja prop’o. Otac mi je — Iahl^o mu Životopis jednog megjeda. duši bilo — još za života stotjnu puta rek’o: „Čuvaj Salane ovaj jaram, jer ga je stari Musto načinio! Otkad (Humoreska.) sam ga poč’o na volove metati, otada mi se žito ro­ N apisao: Husein G jogo — M ostar. dom predire". (Na$tav*k) Svi su u kući najpomnije slušali i pratili goyor Salanov, dok ga ne- prekide Hajdar: Hajde bolan, ne­ Vas je zapad z a p lita o u n^kojvatri i u rume­ nom žaru, ali se sunce nije vidj#|p. .Sakrilo, sa za goli moj tu mahnitati; k’o da jaram daje rod! — Nema; dragi Salane, jaram nikakva posla vrh dalekog Lisinja, sasuvši po,vispyimia,. svqj-e,-šare­ nilo. Još je bio vedar, jasan dan po ravnipi .i brežulj­ s rodom žita-, — doda Fejzo. — I ja imam- makar malo- mozga u glavi, moj cima, samo nešto, prodo.Une utopuLe.u .ne^oj tišini.i brajko;- ja ću na sudu svoj jaram tražiti, — odsiječe tankom mrčilu, kan. da su .željne, počinka.. Dan je pomalo sve više gubio svoje svpj§trvp, a noć navjaćila Salan. — Ne znam ja ili je u njoj mozak ili slama tamni.veo na cijelu okojing. samo ti kažem k’o rogjenom bratu, da jaram ne ore Tada. su naši ljudi potjerali ,kQbilu upeRiyšj. zemlju, niti daje roda. Ako se ne vjeruieš, hajde sa prema gradu... Kobila je u početku bila^vrlp mirpa. Sirpta nije: mnom i s Hajdarom našem mladom efendiji, učitelju u školu, pa će nam on to najbolje razložitr — reče Fejzo. ni znala, šta nosi u sepetu na svpjpj., desnoji strani Iza toga im domaćica nalije još po jednu kahvu, Put je s prva bio lijep, ali što se ,više spuštao niz te zapalivši sva trojica po cigar, ispiju kahve i kre­ kose, niz brda prema dolini, postajao je sve teži, uži i kamenitiji. S osobitim oprezom prelažahu preko li­ nu školi. Kad.su došli: učitelju,: on ih je vrlo1 ljubazno i tica, u kojima su konjske noge uduble neugodni pususretljivo primio, te pošto; je od Fejza saznao za što teljak, pa se je nekoliko puta desilo, da je konj kod tih mjesta pao i skrhao se. su došli, ponudi im mjesta, da sjednu i upita; �Strana 134. ,B I S E R' Broj 7. Mušan se zbilja izmakne, omjeri kobilu i put, Pred kobilom je išao Salko vodeći je za jular, a iza nje ,,dekao“ Mušan; dekao i razgovarao se... pod kojim je zijevala jedna prodolina, te pomisli: ako Što su dalje išli, to ih je noć sve više zahvatala. Mjesec se kobila razbjesni, ode dMje! Ko će onda živ muhkrupni, puni mjesec izbečio se prema svoj strani. Svi­ taru dati račun? Za to poviče: — Tegli za jular, Salko, tegli! — a sam stade jetlio pute njima i njihovoj kobili, koja je polagano spuštala noge u kamenice i vratom zatezivala, da se lupati prutom po njezinim sapima, neka polazi. Tako ne bi tovar previše nageo naprijed. Sepet je škripao, je i opet morala naprijed, dok se je megjed ušutio, ona oduhivala, a njezin topot potkovanih noga nešto kao da osjeća, da bi i on pri tom mogao nastradati, jače zvučio u noćnoj tišini. Putem se kobila nije sasvim smirila; okretala se, Ovo noćno društvo išlo ko — obično. Toliko je hrzala i zastajkivala, ama je opet nosila svoj teret, puta bio svaki seljak u gradu i toliko je puta kobila koračajući po kamenju. Sreća je bila, što je put bio išla istim putem pod svojim tovarom, pa se i navikla sve to bolji. Sa zadnje okuke, koja je bila na toj na svoj posao. Ama to putovanje nije bilo nešto obi­ strani, opaziše naši putnici u daljini grad, što ga je čno - - megjedu, jer mu je bilo prvi put, da ide u mjesečina obasjala. sepetu, na tugjim nogama, na konju. Osim toga mu — Fala Bogu! — uzdahne Salko — blizu smo. je Salko namaknuo gustu torbu na glavu, a Mušan Još samo da sagjemo na glavnu cestu. upravo nemilosrdno sputio njegove noge sindžirom, — Onda smo za po sahata u Mujage! — doda ga je moralo dobro boljeti. Ljudi su mu snagu metne Mušan. ograničili, oni su mu i Božji zrak prikratili, pa nije — Hoće li biti kasno ? mogao dihati onako, kako je naučio, već koliko je — Eno svijeća, još gore! torba dopuštala! S toga megjed zamumlja... Naperiše prema glavnoj cesti. Taman pri dnu Kobila odjednoč zastade. Bog joj je dao dva uha. kako će na glavni put, popuznuše kobili zadnje da i ona čuje, što se zbiva oko nje. Njima je strignogt, er je bilo pri kraju sasvijem koso i pjeskovito. nula nadrijed i natrag nekolika puta, ne će li ponovno Čitav tovar žestoko tresne o zemlju, a megjed za­ čuti i raspoznati taj čudnovati glas. mumlja svojim strašnim glasom. — Deh! — drekne Mušan i ošine je vitkim pru­ Kobila odmah sine na noge kao da je gola, bez tom. — Šta stojiš, ta nije vuk! tovara. Sako brže bolje uzme za jular pri glavi, da I ona je morala dalje poći, jer je Mušan prilično je bolje zadrži, stegavši ga objema šakama, te je po­ tvrda srca spram životinja i jer je Salko teglio za jular. vede d a tri koračaja na stranu, na cestu. Tu ona — Boga mi, Salko — reče Mušan, — mi bismo poarcoči na prednje noge, okrene se nekoliko puta se mogli namučiti, ako se megjed prokaže. sa tovarom u vrtlog. Salko poblijedio, a Mušan se — Ne će zar — veli Salko i još bolje potegne smeo, pa samo hodao okolo nje i zviždao, da se umiri. za jular. — Ne bi se ovako plašila — reče Salko — da je Iza toga su išli jedan sahat. Put je bivao sve nije lani megjed napao i bbranio! ružniji a napredovanje sve teže i laganije. Tovar se — Sigurno je oćutila i prepoznala megjediji jače ljuljao dolje — gori, da je megjed udarao gla­ glas! — opet će Mušan. vom i legjima o sepetovo pletivo kao uzburkani va­ U tom se ponovno stade okretati. Puše na no­ lovi u drvenoj kanti. Toliko klimanje ga smutilo, pa zdrve kao ciganski mijeh, nešto se raskorači i dobro je morao opet — zamumljati. zahrže. — Odmakni se, Mušane, ubiće te! — opomiKobila puhne žestoko na nozdrve, trgne glavom, njao Salko. Tek što se Mušan izmaknuo, odape zad­ i istrže jular iz Salkine ruke. Zastade, onda se malo njom nogom u stranu jedan put... dva put... tri put... raskorači i uzdignuvši glavu vfsoko, visoko, zahrže.. Megjed opet zamumlja kao da pita: šta se to Oči su joj sijevale kao vatra, a uši strigle na sve dogagja? strane. Tako je stajala neko vrijeme, a da je ni Salko To je mumljanje tako prepalo kobilu, da je kao ni Mušan ne mogoše natjerati, da dalje pogje. Ona bijesna poletjela prema gradu, niz cestu, dok je Salko je htjela, da pod svaku cijenu budu računi čisti, i za trehnuo o ledinu kao krošnja smokava. to je poskočila u stranu, tresnuvši sepetom kao da — Šta ti bi, za Boga?! — pitao Mušan prileŽeli podsigurno saznati, jesu li u njemu šljive ili je u tivši mu u pomoć. — Ma šta bi i kako bi? njemu nešto živo i strašno. — Ne pitaj, brate — tužno će Sulko kao ra­ — Vidi gjavla! — usklikne Mušan i u nevolji njenik, — ne pitaj, veg poteci za kobilom! se nasmijao njezinom skoku. — Kao da je čovjek, Mušan s početka kao da oklijeva; činilo mu se tako zna! — prešnije pomoći čovjeku, nego li trčati za mahnitom — Izmakni se, Mušane, — veli mu Salko,— da životinjom, ama se sjeti, da je kobila muhtareva, te te ne udari. on okupi like i trkom zamače prema gradu vičući; — �Broj 7. .BISER1 Ptoć, ptoć.. mala moja! PtoćJ Trčao je koliko je god mogao, ama je nigdje još ne opazi, a kamo li dostiže — Jesu li joj kolani pritegnuti? — dovikivao Salko za Mušanom, ama ga Mušan nije u onom trku ni čuo. Cesta je bila široka, ravna i okučasta prema be­ demima, ispod kojih se protezala. S desne strane, pod cestom, tekao potok. Ako prevali — razmišljao Mušan, trčeći, pa pane u potok, šta će onda biti? A ako još megjed iskoči iz sepeta? Oh! — uzdihivao i dvostrukom snagom trčao niz cestu metnuvši šake na prsa. — Progje prvu okuku, ne vidje nikog, dotrči na drugu, — i opet se ništa ne vidi. ali mu se čini, kao da čuje, da zemlja u daljini tutnji. — To ona trči! — reče u sebi i nastavi trk. Izbi na treću okuku i tu srete jednog seljaka na konju. Čovjek okasnio nešto u gradu, pa noćno kre­ nuo svojoj kući, svome selu. — Bra... bra..te — mucao Mušan od velikog truda i teške zaduhe, — vigje.. vigje li kakvu ko.. kobilu, brate? — A vigjoh gjavla i šejtana! — veli seljak. — Ono nije kobila! — Je li prevalila to., tovar? — Nije, ama će sad, ako još nije! — veli seljak. — Ih, moj brate, — ukorno će mu Mušan, — što je ne ufati? — te opet potrči naprijed. Za njim gledao seljak, a onda mu dovikn — Ko će vraga zastaviti i ufatiti? Nadigišila rep, pa kao da je vile gone, a iz sepeta nešto buči ko da su se svi gjavli u njemu sastali! — Mušanu više došla duša u kotlac, te jedva dihau. Noge mu se zapletale, trk bio lakši i težak. Pas mu se bio otpasao, a tozluci na koljenima spali. Jedva je nekako stiže pred gradom. Prevalila tovar. Sepet, drva i samar sve je bilo pod njezinim trbusima i visjelo, jer su konapi čvrsto držali zajedno sa kolanom. — Ha, ptoć, ptoć moja zeka, ptoć..! — vikao Mušan iz daljega polahko i mehko, a u duši od jeda i ljutnje ništa što nije zaplakao. — Ptoć, moja zeka! — mirio je on, približavajući joj se i pruži joj desnu ruku kao da nešto daje. Kobila, sva u znoju i u bijeloj pjeni stala, gicala se i hrzala, gledajuć prema Mušanu. Kad je on uhvati za oglav, trgne njim nekoliko puta, da iskali svoju žuć, pa onda poviče: — O.- hoj.. Salko..o.o! Iz noćne tišine očuje se daleki odziv. — 0..hoj Pohiti, pohiti.i.i., prevalila je..! PohitiJ! Kad je došao Salko, obojica teškom mukom po­ novno natovariše kobilu i sve troje izmoreno nastaviše put. Sad je Mušan prvi išao a Salko dekao idući kroz grad izmegju bijelih kuća i zelenih bašča. Svud je bila tišina i svačija vrata zatvorena. Nije se vidjelo svjetlo u mnogoj kući, jedina Mehina kahva bila otvo­ Strana 135. rena, a u njoj sjedila dva tri mladića, te se igrala „žandara". Mjesečina je sa vedra, plava neba razlila svoje svjetlo po cijeloj prirodi, a r ko bi najviše gledala na naše planinštare, što su krenuli niz ma­ halu k Mujaginoj kući. Mujagina je kuća — stara kuća od jednog boja, koju je sagradio njegov dedo. U prizemlju bi stanovao zimi, a čim odali vrijeme, preprtlja u prvi boj, u tri odaje, te bi tu ostao sve dok bi zastudilo. Pred kućom je bila golema, kaldrmisana avlija (dvorište), a za kućom se nalazio prostran vrt, u kome bi Mujaga po vas dugi dan nešto čeprkao, da mu vrijeme lakše progje. Oko cijelog tog zemljišta povučen je zid, samo ovaj nije bio tako visok oko vrta, koliko onaj oko avlije, a to s toga, da se tijem zapriječi svako gledanje u „tursku" avliju, kuda se žene zadržavaju. Na avliji, u jednom kraju bila je staja za kravu, a u, drugom kraju, baš prema basamacima i blizu vrtnih vrata stajala dašćara za drva t. j. drvarnica, koju je Mujaga prije dvije godine dao načiniti. Mujaga je iza okupacije nekoliko godina bio trgovac, ali je pred sedam-osam ljeta prebacio terezij^ preko vrata, zatvorio dućan po temelju i otišao kući, da se sasma poda tihom životu. Šta ga je nag­ nalo na ta korak, ni danas se pravo ne zna. Jedni vele, da je stekao pa mu više ne treba, a drugi — ko svijet! kažu, da je on čudnog „tabijata" (ćudi), da je mušičav, pa nije mogao dalje da kao trgovac ugagja svijetu i mušterijama. U kući je imao ženu i kćerku jedinicu, imenom Fatu. koju je jako volio ne samo s toga, što druge djece više nije imao, nego i za to, što ga je ona plaho pazila i slušala. Oko nje se Vrzao najviše neki Alija Mujagin, mlad momak i ona mu se s početka oda­ zivala, nu kasnije puče tikva i toj ljubavi. Alija je s toga bio najviše kivan na Mujagu, jer je držao, da joj je on zabranio' s njim (Alijom) govoriti, ali je u tome svaka krivnja Mujagina bila netemeljita, pošto Mujaga uopće o kakvom ,,ćosanju“ (ašikovanju) nije ništa znao. Fata je sve to tako lijepo krila, da je on vazda mislio, kako njegova šći ni ne zna, šta će to reći „ćosanje". Pravi povod tome prelomu bio je sam Alija, koji je bio vrlo otresit i neodgojen, pa Fata nije htjela da i dalje sluša njegove sramotne riječi psovke, što bi ih govorio po navici, bez temelja i u sasvim nedužnim stvarima. Baš onaj isti dan pred ručak, kad je Salko no­ sio megjeda svojoj kolibi, — Mujaginica je naložila vatru na sred avlije, da vari pekmez u golemom, crnom kazanu. U ono isto isto vrijeme, kad su se ljudi kupili oko hrasta i pili kahvu na planini, — u ono isto vrijeme se okupilo jedno desetak što žena, što djevojaka u Mujaginoj avliji, te s njim (one se �Strana 136. _B I S E Ru nijesu krile od svog'„dede“) zajedno miješale crne šljive sa debelom mečkom, vatru poticale, kahvu pekle i veselile se. Kad je bilo jedno dva sahata pred mrak izvila se je i pjesma rt'aših djevojaka, da se čulo u tri mahale (četvrti). Istina, to nije veselilo Mujbgu, već ga još ljutilo, - ali je ipak trpio i mislio: hajde deh, nije ni to često! Nu pjesma je morala prestati, a da nije navršila ni ravan sahat svoje vladavine. Evo zašto! Očuo „nesretni" Alija, d a j e u Mujage veselje pa odmah pohitio, da vidi svoju Fatu i daj e kakogod -dozove na razgovor, a mislio je: žene su u avliji; pa je Mujaga ostavio kuću i otišao u čaršiju. Došavši do njegovih vrata, prikuči im se i kroz ključanicu poglada u avliju. Na sred avlije plamsala vatra i -nad njom stajao crn kazan, iz koga izbijala para pomiješana sa dimom. Kraj kazana, na jednoj klupici, sjedio Mujaga u ljet­ nim haljinama i zasukanih rukava, te gledao čitav rad oko pekmeza. Lice mu je .sjalo od osjeva a brada bijela i duga, klimala tamo amo. Mujaga seobazirao desno i lijevo, dočim ga Fata dvorila crnom kahvom. — Vidi jarca, što se je kuriso (namjestio)! — Alija u sebi. Gledao ga sa nekom mržnjom, te mu nije bilo pravo, da muško stvorenje trogju tolikim ženama traži sebi zabavu. To mu se či nio ne.što dje­ tinjasto od starog čovjeka i za to odluii to •'-jegovo zadovoljstvo fazbiti. Alija promijeni glas pa kao kakvo dij zapita kroz ključanicu: — Je li mi mati tamo? — Odmah je Mujaga opazio, da to nije dječji glas već nćkojeg momka bezobraznika, koji gleda kroz ključanicu u „tursku" avliju' tugje žene i djevojke. Pa kao da je bio' pripreman, odgovori: Eno ti je u klanici (pojati) kraj jasala! — tim je htio reći, da mu je krava — mati! Na to se momak nasmije pravim muškaraČkim 1 glasom, a to još Više raspali’ Mujagu. U jedan tren pograbi Tfiečku iz kazana, pa potrči na vrata put Alije. — Pričekaj pasjakoviću jedan! — vikao Muj'aga otvarajući zaključana vrata Megju tijem je Alija podbrusio pete prije rtego li je Mujaga sa zamazanom 1paljaćom tzletib pred Vrata, na ulicu. Videći da rema nikog, povrati se u avliju, za­ ključa vrata pa stade vikati: - Ma koji je ono bijo pas: mu se mesa ilabijo? Koji, kbji? Da on gleda „turske" žene?! Da on gleda u mojii aVliju?! Oh.. oh..! kliktao on i zavrtao suhim rukama — da sam ga vidijo! Žene su samo šutile, a djevojke se pokunjile. U Mujagirioj: duši kuhalo nešto ko u starom Munlinovom lončiću i na koncu1 prevri. Okrene se djevojkama i tresnuvši dbjema rukama prema njima, zaviče: — Vi, vi ste ovom1 krive! Vi i vaš Jezik! — Iza toga baci paljaču iz kazana na tavan, kehne ilogom kahvenu dževzu s fihđžanima, pa prihvati za uši od kazana, — Šta ćeš to? — pitala ga žena blijeda I drhtava. — Skidaj! — Ali za Boga, pekmež još nije varen! — Skidaj kad ti kažem! — grmi Mujaga. — Aitia, dragi; još samo čejrek pa je gotov! opet će ona. — Biva ti mene he ćeš slušati? — Tbzdreči se on i svom silom povuće kazan s vatre prema sebi. Mujaginica i Fata brže bolje' prihvatiše za druge ugj ponesoše kazan, jer bi ga inaće sam Mujaga pre­ valio. — Kuda? - gotovo kroz plač pitala Mujaginica. — Tu, pod basamake! — U Sobu je bolje da na izvanu ne stoji... — Šut! — osiječe’ Mujaga i ddrhah ode uz ba­ samake u odaju ni ne pogledavši Više na avliju. Žehe uvidjele, šta je na stvari i sažalno gledale na tužnu Mujaginicu. Sve'ko otrovano i sve ljuto na Mujagu i njegov tabijat. Malo se provrzli po avliji, pospremali neke stvari i nakon toga se društvo razišlo Svojim kućama, dok nijesu domaćini ostavili kahve i dućane. * * * Mujaga je sjeo megju1pćhdžere pod ogledalom na ku sećiju. Desnu strahu prislonio uza zid, noge ; da se potkupio i tako ščućnren sjedio puno... puno; jedio, odbijao guste dimove duHana i razmišij E za što će on gledati kroz ključanicu? Za Što ć. n a nije znao, ko je taj — gledati u tugje avlije t gje žene? Za što deh? — Sto je puta kimnuo t ,avom i sto puta u sebi rekao: — E za što će ^tedati u moju avliju? — ama nikad nije mogao doći do tih razloga. — Što je pas, pas, kudrov! — grdio ga on. — Ono je samo, da ljude ezijeti (muči). Mrak se već spustio na zemlju i sva se priroda smirila u nekom miru i odmoru. Ahšam okujisao, lampe se već zažegle po kućama i svjetlo prodiralo kroz pendžere i žarove, dočim je mjesec poplavio čitav grad, sve bašće, kuće i avlije svojom svjetlošću, što je do­ lazila sa istočne strane. Mujaga nije išao u džamiju — što mu je bio običaj — u ahšam; ni u jaciju, već je obe molitve kod kuće obavio. Više niti je stoga mjesta - izmegju pendžera — silazio, niti je većerao niti i jedne pro­ govorio. Tek iza jacije, kad mu je žena pokućila findžan kahve, on se malo pomaknuo, napunio novu lulu, pa rekao: - Sutra ćeš zorom uzeti krpe i zatarkati onu ključanicu! — — I ja ću! — reče Fata, da mu uzburkanost umiri. Očito ga je Fata zadovoljila, jer mu se nabori na Čelu umartjiše i dimovi profijediše. To jć bilo sve što se moglo opaziti, a drugačije je i dalje! šutio i srkao kahvu... Taman je Mujaginica u sebi fekla: — Fa*a Bogu, kad se malo stiša! — kad opet neko lupne vratima nekoliko puta. �Broj 7. .BISER' — Ma ko je opet? — srdito i uzrujano pita Mujaga sa pendžere. Fata i Mujaginica protrnuše. — O... Mujaga!.... ču se dozivanje — Ali ko je? — opet će on. — Otvori, naši smo! On skoči na tavan, ama prije nego li će niz basamake, vikne: — Fato, posvijetli, jer ne vidim!— Istina, mjesečina je sjala, ama su basamaci bili u sjeni, a povrh toga je Mujaga imao „kokošiji vid". Hvatajući se lijevom rukom za priječku od basamaka i držeći u dosnoj tespih, sigje u avliju, pa prihvativši za „erezu" na vratima i opet zapita: — Ko je? — Evo ja, Mujaga! —. odgovarao netko iza vrata. — Ama ko si ti? — Mušan i Salko — Ehe! — odahne Mujaga i otvori vrata. Salko otvori i drugo krilo od vrata, te sa kobilom unigje u avliju. Mušan sa Salkom hoće da rastovari. — Šta je to? — pita Mujaga — Evo brate, drva za te, a sepet nek prenoći kod tebe do sutra. Drugog mjesta ne znamo boljeg. govori Mušan. — Mogli ste u han — upade u riječ Mujaga — eto ga tu u blizini. — Iz tih riječi uvidi i Mušan i Salko, da agi ni ^ drago, sto su došli. Salko malo promumlja nešto u sebi, a Mušan se dva tri put počeše iza ušiju. — Salain ti je naš muhtar! — veli mu ovaj, ne će li biti što r ši. — Alejkjumusselam! — uzvikne Mujagi i c ah priupita: — A šta ćete s kobilom? Kod mene, uj se nema mjesta. A... a! — štucne se Mušanu u duši. — ovojnema selameta! — a onda zapita: Imamo li, Mujaga, gje sepet u suho ostaviti? Mujaga pokaže prstom na dašćaru i pridrži ko­ bilu za oglav, da ne bi pošla k zidovima i otkinula koju grančicu posagjenog cvjeća. Mušan i Salko spodbiše megju se sepet i odnesoše u dašćaru. Putem šaptao Mušan: — Duše mi ti, Salko, nema ovdje za nas konaka! Stari „titiz“ (škrtac) ne da ni kobili, da kod njeg prenoći. — A mi ćemo u han. pa šta Bog da! — Dobro, reče Mušan, — ama ja nemam već pet šoldi! I ja sam slabo stao — reče Salko — ali će, valjda, žandari... Tu prestade, otvori vrata od daščare koja su bila kanafom privezana. Nu prije nego će sepet unijeti unutra, zapali Salko šibicu, da razg'eda. Daščara je bila dosta uska, ali duga. Na sredini, iza vrata, stajao dobar direk, koji je podupro šljeme na polovici. U jednom kraju, desno, ležala naslagana, iscijepana drva u dvije „kamare", a izmegju drva i direka bilo cjepalo, krupno i izglodano. Unesoše sepet. — Svezaćemo ga za direk — veli Salko, Strana 137. — Biva ćeš ga ispustiti? — Grjehota ga je, Mušane, više mučiti; makar je i megjed... — Nije, nije brate, jer nas je namučio ko niko živ! Ipak privoli Mušan, da ispusti, a kad mu je Salko htio skinuti torbu sa glave, već je Mušan bio na izvanu i otud svjetlio šibicom. Za tijem pritvoriše dašćaru. Pogjoše obojica prema Mujagi, a Mujaga pogje prema vratima, vodeći kobilu lijevom rukom, a desnom prebirući zrna od tespiha. I to je bio našim ljudima jasan znak, da trebaju tražiti han za konačište. — Alahemanet! — vikao im Mujaga, premda još nijesu nj izašli iz avlije. Ko pokisli ostaviše obojica s kobilom kuću i uputiše se niz ulicu, kako će handžiji na konak. Za njima zaškripi stara brava na vratima, a iza toga se oču Mujagin glas: — Fato; posvijetli, Fato, ne vidim izaći! — E jesi li ga vidio, Salko? zagrižljivo govorio Mušan ulicom: — Stao kod vrata-, usurdupio se ko kip. — Šta ćeš, boji se, da mu u kući ne ostanemo... — A jesi li ti vidijo onog tespiha u ruci? Ima aršin duljine! — opet govorio' Mušan idući, a nakon '■ šutnie zastane, uhvati Salku za desnu ruku, po­ gleda - dobro u oči, pa povjerljivo nastavi: Moj brate, a tebi nešto kažem! Nosi li on i sad žute mestve n; gama, nosi li on vazda tespih u ruci, ostaje li vavijek zadnji u džamiji, — — bježi, bježi od njega ja t velju! Bježi, brate....! O akc je govorio sve do hana. Kad. je Mujaga izašao u edaju, već je bila pros­ trta postelja. Mehki dušek zapremio trećinu poda, po dušeku prostrt bijel čaršaf, a na vrhu metnuta dva duga jastuka i po njima ležao Jastukbez", dočim je na kraju čekao lahki „kumašli" (saten) jorgan na domaćina i njegovu ženu. Lampa je dobro uštunuta i slabo svijetlo zurilo po prostranoj, bijeloj odaji sa bo­ sanskim namještajem. Mujaga se poče pripremati na počinak, jer je bilo neko doba noći. Taman kad je nabio stari vuneni čulah na glavu (u njem je vazda spavao) zapita ga žena: — Šta su -ono donijeli? Drva stranu i sepet — — Je li sve nama? — Nije sepet — — A šta je u njemu? — Nisam pit’o, ali mislim da su jabuke iz nji­ hova sela. Na tom se sve svršilo, Mujaga je poslije toga legao i povukao jorgan na se sve do ušiju, iza njega je legla Mujaginica, a najzadnja hljaše Fata, koja je sasvijem lampu ugasila, pa onda legla na šilte u drugi kraj SObe. Nastaviće se.) �Broj 7. BISER' Strana 138. Ljiljanski: Tragedija duša ili »Bijela ruža" (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) San ž iv o ta . Kad sitna apriiska kiša sipi ja sanjam san života. Ja se podajem nečem što ne razumi n, ja živim nekim drugim životom, koji je posve daleko od shvaćanja čovjeka... I kad sve žije novim životom, kad cijela pri­ roda preporagja se, kad se drveće počinje zeleniti i slavulj pjevati ja tužim... Kad ševa pjeva i lastavica cvrkuće tražeći staro gnijezdo, da se smiri, ja osjećam nemir u duši; ja strepim, plašim se nečega! Ja se bojim, ja sanjam za tihi aprilski noći jedan težak san, san o žutom lišću i uveloj „bijeloj ruži", i o porušenim dvorima moga života. Ja se plašim... Ja se plašim onog sivog neba iz kojeg sipi tiha apriiska kišica i natapa zemlju — budi život!.. Ja se tada prenosim u život maštanja, lutam za Fata Morganom i umaram se... Živim u halucinaci­ jama, preživljujerr život sanja — ideala... A poslije se vračam u zbilju potiš’en — rastrovan... Ah, taj život što ga moja bolesna duša stvara, ah taj san što ga moram sanjati svake godine kad nastanu aprilski dani... U dalekoj začaranoj zemlji u dvorima čiji piag nije ljudska noga prekoračila upoznao sam nju... Tamo sam je vidio, tamo zaljubio i poveo je iz tih dvora, gdje je carevala u carstvu mladosti, ljepote živola i cvijeća. Čuvarica „svetog gaja" zaspala gledajući kako se cvijeće razgovara, cvjeta i miriše... Ona je zaspala, a ja došao pred zlatna vrata i pokucao. . . . I tad je ona izašla, otvorila sedam brava, sa sedam zlatnih ključeva. — Kuda ovuda putniče? Za sevdahom. Na svijetu se naći ne mogaše, Što Alibeg ljubu milovaše, Od mila je Zerre-Kadom zvaše, Ona mu se ljepše odzivaše: — Lepe beže, rumen karanfile. Od mila je na krilu držaše, — Iz svijeta Pakosti na krilu Sanja dogjoh, da se napijem na izvoru Života napitkom prave Ljubavi... — Ulaz je svima zabranjen iz svijeta Pakosti! Ovdje živu samo sretni, a mi ih dvorimo, ovdje ne dopire plač gladnog svijeta, ovdje se ne osjeća težina života. Pogji odavlen stranče, pogji u tvoj Svijet, jer za te nema mjesta ovdje! Naš život ne ćeš razumiti. Jecala je čitava priroda — vaseljena plakala; padala sitna apriiska kiša... Pogled. Mio, blag, angjeoski, začarajući... — Stranče! — čuo sam opet njezin glaz iza vrata — bijedan si, ugji da se odmoriš, ako ti je srce čisto, a duša bez grijeha, ako te savjest ne grize... Oćutio sam dodir jedne mekane ruke, vidio sam je uza se, u veličanstvu mladosti, života ljepote. . . . I pošli šuteći alejama samotnog gaja... Mje­ sec se krao kroz gusto granje, mirisale ruže i karan­ fili, pjevale ptice i slavulji. Prolazili časovi u sreći, u ljubavi... Nestalo nljeseca i sjalo žarko sunce. Oko nas nije bilo cvijeća, ni ptica, čarobnog dvora ni tajinstve-og gaja... Oko nas korovlje, trnje i nedogledna pustinja. A nekakav opor, fatalem glas ori se više naših glava kao grmljavina: . I pogjite u Život da osjetite njegov teret i slast Rada...". Ona je drhtala i plakala. Ona je htjela u zača­ rane gajeve; a ja je poveo nepreglednom nirvanom, kroz koju nije bilo puta ni staze... Hranu sam joj vadio iz zemlje, noktima gulio korijenje i ljuštio koru lješnika. A kraj izvora rada spleli od drvlja i pruća vrata pustoj kolibi, da se za­ tvorimo od krvožednog tigra i lava... (Nastaviće se.) Na krilu mu šećer kahvu pila, Kahvu pila s njime besjedila. Beže ljubu šalom prikorio: — Mila si mi vjerna ljubo moja, Ti bi meni još milija bila, Da bar imaš od srca evlada. Voma teško Alibegovici, Što joj reče beže Alibeže. �Br^j 7. „BISER" Ona njemu odmah odvratila: „A Boga mi, beže Alibeže, Sebe ženi — a mene udaji, Da vidimo ko nema evlada". Druga njemu biti ne mogaše, Već se na vjek rastat’ milom ljubom. Nju je dao svome Siliftaru, A on uze Siliftara seku. Još ne progje ni godina dana, Rodi sina Siliftarovica, A u njega ni spomena nema. Još ne progje ni druga godina, Opet rodi Siliftarovica, Ona rodi sina od naramka. Ne svrši se ni treća godina, Rodi sina Siliftarovica, A u bega ni prilike nema. Hrani majka tri sina nejaka, Pothranila da čini veselje, Da pokaže begu Alibegu, Da je bio na krivome putu, Kad je ljubu šalom prikorio: — Da bar imaš od srca evlada, — Ali ona nije tome kriva, Što beg nema od srca evlada. Kad su sinci majci ponarasli, Sunet čini Siliftarovica, Šenluk čini za nedjelju dana; Sve pozivlje na svoje veselje, Sve komšije age a i bege. Mudra bila Siliftarovica, Mudro djeci kuma odabrala, Odabrala tetka Alibega. Svi pozvani došli na veselje, I pred njima beže Alibeže, Siliftar ih dobro dočekao. Redom ajan sjeo do ajana Strana 139. U odaji Siliftarovice, Pa su oni šenluk zametnuli, Zametnuli šenluk pa veselje. Djecu šalje Siliftarovica U odaju da goste pozdrave, A gosti će djecu darovati, Darovati kako koji može. Majka djecu svoju svjetovala: „Čujete li moji sinci dragi! Pametno mi goste pozdravite, Svima redom ruke poljubite, I svom tetku begu Alibegu: Njega djeco u skut i u ruku I u bradu i pod njim sedžadu. Luda djeca mudar savjet prime, Savjet prime odu u odaju. Svima oni ruke poljubiše, A svog tetka bega Alibega Poljubiše u skut i u ruku, I u bradu i pod njim sedžadu. Begovo se srce raskipilo, Raskipilo pa se ražalilo, Gledajući male sokolove. I sad njemu vrlo teško bilo, Gdje je reko svojoj vjernoj ljubi: — Da bar imaš od srca evlada, — Pa ga muke svakojake muče. Puče srce tetka Alibega, Od žalosti, koja se ne kaže, Pa se tuđe beže prevalio, Prevalio pa je zanimio. Misle ljudi: bega zaboljelo! A1 se beže dušom rastavio Od žalosti za starim sevdahom. F. Čavkić. ■ ZDRAVLJE, Zrak i ljudski organizam. Zrak ili vazduh (uzduh) okružuje našu zemlju na 75 km. visine. Svakom organskom biću, a time u prvome redu i čovjeku potreban je zrak za život uz hranu, svjetlo i toplinu. On je za zemlju i njene sta­ novnike ne samo zbog svojih kemijskih sastojina naj­ važniji životni uvjet, nego još više, zbog svojih fizi­ kalnih svojstava' težine, gustoće, prozirnosti, pruživosti, gibanja, vlage i rasprostranjivanja svjetla, to­ pline, zvuka i munjine. bi | | | | Atmosferski zrak pritišće na našu zemlju, a time pritišće i na samoga čovjeka. Na odraslom čovjeku taj pritisak iznaša oko 20.000 kg. Malo je nevjerojatno da sam čovjek drži na sebi toliku težinu, ali kad se pomisli, da naše tijelo okružuje zrak, a suprot toj težini — opire joj se zrak, koji se nalazi u samom našem ti­ jelu, vrlo je vjerojatno, da na našem organizmu ne ću­ timo nikakva tereta. Nutrašnjost naša je ispunjena i tekućinama, koje se ne dadu stlačiti, pak na taj način i atmosferski zrak — ta ogromna težina — nije nam teška, ne osjećamo je. Unutrašnji zrak našega ti­ �Strana 140. „B I S E R' jela stoji u nekom odnošaju prema vanjskom zraku tako, kad bi, recimo, ne stalo unutrašnjeg zraka u na­ šem tijelu, tad bi ga vanjski zrak stlaćio. A kada bi ne stalo vanjskoga zraka, tada bi se nnutarnji to­ liko raširio, da bi naše tijelo na sve strane ispucalo. Ovaki odnošaj atmosferskog zraka neophodno je nuždan za čovjeka, jer mu on promiče disanje, po­ maže i uzdržaje optoku krvi, gibanje tjelesnih sokova; u opće, drži sve unutrašnje organe i zglobove da se ne raspadnu. Pošto je tlak zraka u nizinama mnogo veći, a u velikim visinama je mnogo slabiji, to se kod ljudi, koji obitavaju na visokim predjelima, zbog te tlačivosti pojavljuju tako zvane g o r s k e bol e s t i . — Ovakove bolesti sastoje se u tom, što čovjeka oslabe. Nastaje jače lupanje srca, gluhoća, umornost drijemež itd. Kod stanovnika u srednjim visinama je normal­ niji život, te mu unutrašnji organi vrlo povoljno za svoj opstanak rade. Tu se asječamo mnogo zadovolj­ niji i zdraviji, jer nas umjerenost zraka čisto oživljuje. U zraku ima i vlage, koja dolazi u nj isparivanjem, te ga jednoć ima više, a drugi put manje u uzduhu. Čim je zrak suhlji, to on u sebe prima i veću količinu vlage, a dočim ako je zasićen, vrlo je slabo u se prima. Ovakov zrak — zasićen vlagom — slabo djeluje i na naš organizam, jer naše tijelo izlućuje kroz svoje pore (šupljike) i pluća veliku množinu vlage, a zrak ne može da to primi, te nastaje zastoj, što slabi naš organizam. Gibanje zraka — vjetrovi — vrlo su povuljni za naše zdravlje. Oni su važni jer neprestance ob­ navljaju vazduh, dovode kisik i odvode škodljive sas­ tojke, što se nalaze u zraku; oni su pravi zračni ven­ tilatori. Zračne struje utječu različito na čovjeka. Sjevernjak i istočnjak utječe povoljno na naš orga­ nizam, jer osvježuju i uzbugjuju disala. Reumatičnim i prsobolnim ovakovo strujanje može naškoditi. Naglo isparivanje iz našeg tijela, te razdraživanje plućnih di­ sala škodljivo je za sušičave i reumatične, dočim topli a vlažni vjetrovi, kao što je jug i zapadnjak, smanjuje isparivanje, te ovima nijesu toliko pogi­ beljni. Zrak u kojem ima prašine nečist je i vrlo škodljiv po naše tijelo. U toj prašini nagomilane su čestice životinjskih, bilinskih i rudnih sastojina. Ove s pra­ šinom uvlačimo u pluća, a kroz njih u krv i u cijelo naše tijelo, te one razdražuju, pak na taj način prouzrokuju razne katare i upale, a najpogibeljnije su za pluća. Čisti i svježi zrak potreban je za ljudski orga­ nizam — za zdravlje, te ga moramo tražiti i nasto­ jati, da se samo u ovakom zadržajemo — u njem da živimo. Kao što biljka zakržljavi, ako joj nema svjet­ losti i zraka u dovoljnoj količini, tim prije će zakrž- Broj 7. ljaviti i ljudski mladi organizam - dijete, ako se ne kreće u svježem i čistom zraku. Dijete je obično najveći dio dana u sobama, a za njegov razvoj je potreban čist svjež zrak, to moramo nastojati da ga priskrbimo, ako ne ćemo imati kržljavce, koji malim udarcem vremena pogibaju. Osobito u gradovima su prostorije, gdje obitava ljudski organizam, često ispunjen nečistim i škodlji­ vim zrakom, a ovo treba izmjenjivati, ako želimo usčuvati čvrst organizam, čestim zračenjem tih prosto­ rija. Osobito se inora paziti na one prostorije gdje se spava, da se dobro vjetre. Ako se u mjestu pojave kojekakve epidemične bolesti, najprije će se ukalemiti ondje, gdje gospo­ dari nečisti zrak. Zarazili se samo epidemija na bi­ jednike u ovakovim stanovima, eto onda žrtava, koje hametom ruše i razaraju. I količina zraka utječe na naš organizam. — Čovjeku je potrebno za njegovo zdravlje: u bolnici 40 -8 0 kubičnih metara, u privatnim stanovim 25-30, u školama 7-15, a u spavaćim sobama 20 kubičnih me'ara. Ništa se većma ne osvećuje čovječijem bivstvo . kao nedostatak zraka. Kod stanovanja, osobito gdje se dulje vremena ostaje, a prostor je mali, koji je zap’ mljen živućim stvorovima u većem broju, naj­ više škodi na njihov organizam, te djeluje ubitačno. Kod našeg naroda, osobito siromašnijeg je obi­ čaj da svoje sve prostorije — svaki otvor začepi, čim nastane mali znak zime — jeseni, i to ne otvara, dok ■ sine žarko sunce o Gjurgjev-danu. Kakav tu mora biti tek zrak? Možda u jednoj sobici stanuje jedna cijela porodica od 10-15 lica, te se mora da truje nečistim uzduhom, i — mora da propada. Često zračenje mnogo doprinaša, te se pokvareni zrak na­ domjesti dobrim, što mnogo doprinosi zdravlju ljud skog organizma. A to baš treba kod ovakovih malih zatvorenih sobica, da se sačuva zdrav ljudski orga­ nizam. Zračiti treba izjutra valjano, za tim poslije objeda i večere, a to osobito ondje, gdje se danju i noći u istom prostoru obitava. U onim prostorijama gdje se danju ne prebiva, nego se samo nočiva, ovakove pros­ torije treba ostaviti posvema otvorene sve do pred spavanje. Ako si u sobi preko cijeloga dana, potrebno ti je, da bar pred spavanje sobu prozračiš, ako ti nije nikako drukčije bilo moguče, e si je onoga dana vjetrio. Slabo zračene sobe djeluju i na san, jer čovjek u ovakom prostoru slabo ili neuredno spava, spopa­ daju ga razni neugodni sni i veći je dio noči u besanici. Osobito se to opaža kod male i nejake dječice, koja se — u ovakim prostorijama — cijele noći ko­ prcaju, tuku nogama i stenju. Ovakova su djeca i po danu mlitava, blijeda i tamna, a o zdravlju se ne može ni govoriti, jer su blijeda, mršava i zakržljala tijela. �Broj 7. . BISER' Više zraka! Ova deviza morala bi lebditi pred očima svakog ljudskog organizma, ako se hoće, da se potrebita količina — za organizam dostatna zraka ima, te organizam od kojekakovih tjelesnih i pogubnih napadača spasi i uzdrži. Jedna mana, koja se ne da mimoići, jest ta, što u našim sobama ima i cvijeća koje se goji, u lon­ cima, ili se nabrano drži u Čaši s vodom. Ovo se is­ parava, te samo kvari zrak, a time i škodi onima, koji su tu privezani da obitavaju. I mokro rublje je škodljivo po dihanje, te ga treba odstraniti iz sobe. Ono se isparuje, a ona ispara je samo na štetu ljud­ skog organizma. Vrlo je gadan običaj, da se uz peći suše mokre čarape, gunjci, vlažno rublje i ini pred­ meti. Sve je ovo samo na Štetu ljudskog organizma. Ono, što nam može škoditi, odstranimo, pa ćemo i naš organizam zdrav očuvati i ojačati! I pušenje je, ne samo za onoga škodljivo, ko puši, nego i za onoga, ko mora u onome dimu biti, osobito na dulje vrijeme — kod spavanja. Ko je pri­ □ Strana 141. moran u ovakim prostorijama spavati, taj mora prije spa­ vanja sobu dobro prozračiti, da izadje dim, a ovoga da zamjeni čisti zrak. Ako su djeca već pozaspala, treba ih za vrijeme zračenja dobro pokriti, da se ne nahlade. Ostavljanjem mangale sa žerom u sobi preko noći je vrlo škodljivo, jer najbolje sastojke zraka baš odvuče gorući ugljen, a nama ostavlja najubitačnije sastojke zraka, te smo prinuždeni da ostatke udišemo. Kod ovakovih slučajeva dogodi se često, da mnogi s ne­ znanja i zaglave, jer ga je onaj pokvareni zrak ugušio. Vjetrenje ili zračenje soba je neophodno pot­ rebno, jer čist zrak može samo da koristi organizmu, a nipošto da škodi, stoga otvarajmo često prozore i vrata, da nam ta blagodat resi naše domove, pak ćemo mi i naše pokoljenje biti čvrsta i zdrava orga­ nizma. Refik. LISTAK. Iz islamskog svijeta. Porast Muslimana. — Prošle godine je u Indiji poraslo pučanstvo Islama što rogjenjem, što prelazom na Islam za 1,050.000 osoba. Muslimani na Javi. Koliko se vidi iz pisanja listova na Sudejshom otočju, Muslimani se iz dana u dan množe i njihova privreda i bogatstvo sve više napre­ duje. Pa, ma da Muslimani imaju prestiž nad inovjercima u svakom pogledu, ipak im Holandija smeta u svaknm pogledu u općoj prosvjeti naroda. Vrlo se boji ta uprava muslimanskog napretka u prosvjeti naročito od savremeno uregjene nastave, pa zapostavlja muslimane i — zalagajući prvake masnim plaćama i odlikovanjima — cijedi žestoko narod u poreznom pogledu. Hazrsti Omerov novac. - U posjedu veletržca Hasan ef. Akčere u Simberu nalazi se jedan srecreni novac, koji je pripadao Hazreti Omer , a nosi datum 20. godine po Hidžretu. Raunijov. U Oremburgu u Rusiji nedavno je umro glasoviti musliman Šakir ef. Ramijev, vlasnik listova ,,Vakta“ i ,,Šura“. Merhutr. je bio vrlo zauzetan čovjek, posjedovao je, uza sve ljudske vrline, velike zlatne rudokope u Uralu, na kojima je milione zaradio. Osim što je izdavao „Šura“ i ,,Vakt“ podizao je i mnoge škole i medrese, potpomagao obilno sva korisna islam­ ska poduzeća i tako ostavio iza sebe vječnu uspomenu u islamskom svijetu. Bog da ga nadari firdqvsi-ala dženetom! Pomirba Muslimana i Budhista. Muslimani i Budhisti u Indiji su stupili u složan i zajednički rad, koji im je Engleska ometala kroz mnogo godina, potpiru­ jući megju njima mržuju u svoju korist. Sada je ovaj pakt svratio na se veliku pažnju engleskih političara. Muslimani se bude. Indijnnske novine pišu, da izmegju muslimanskih porodica — nastanjenih na gra­ nici Indije i Afganistana — i izmegju Engleza ne vla­ daju najbolji odnošaji, što Englesku dosta zabrinjuje, pa da s velikom požrtvovnošću igra prijateljsku ulogu prema Turskoj u pitanju današnjeg rata. Gasprinski otvara mektebe u Bombaju. Smailbeg Gasprinski, vlasnik i urednik uvaženog islamskog lista „Terdžumana" na Krimu u Rusiji, osnovao je nedavno nekoliko musi. škola u Bombaju o svom trošku. O tome pišući engleski list „Bombaj-Gazeti", veli: „Smailbeg Gasprinski uspio je, da do sada u Rusiji osnuje ko pet hiljada mnkteba, u kojima se praktično predaje, tako da djeca već za 40 dana znaju dobro čitati i pisati. Ruski muslimani, a naročito oni iz Si- �Strana 142. Broj 7. ,B I S E R' birije, Turkestana i srebnje Azije su od toga vidjeli te je za to knjiga prikladna za gjačke knjižnice i za velike koristi, pa svim silama rade dalje na podizanju darove dobrim učenicima. Mi je od naše strane toplo preporučujemo ne svoje prosvjete. Sada se je eto Gasprinski zaputio i u Indiju, da otvara musi. škole vlastitim trudom i samo našoj omladini nego i odraslima. Ujedno žalimo, da zbog malog prostora ne možemo donijeti opširnije svim potrebitim troškom od sebe. Tako Gasprinski iz Rusije u Bombaju. — A razglabanje barem o istaknutijim suradnicima te knjie. Stoji za učenike 3 K. a inače 4 K, te se može dobiti mi ?.... kod izdavatelja u Sarajevu (učiteljska škola). H. Književnost. Književni pupoljci, tako se zove nova knjiga, koju je o svom trošku izdao vrlo poštovani književnik gosp Josip Mi l a k o v i ć , prof. učiteljske škole u Sarajevu Još poodavna je bilo javljeno općinstvu, da će ta knjiga izaći sa probranim gradivom, što su ga naši učiteljski pripravnici tekom mnogih godina (od 1887, do 1911) bili sabrali za svoj almanak. 1 premda u Knjiž. pupoljcima nije ni pola te gragje iznešeno, opet je bogat sadržaj te knjige. U njoj su 92 umjetne p j, srne, 20 pripovijesti i crtica i 11 poučnih članaka Saradnika je 47 osim g. Milakovića, koji je napisao lijep predgovor sa potrebnim podacima o nekim pi­ scima i o samome djelu. Ova nova knjiga podiže ugled cijelom učiteljskom staležu; ona je po svojoj vrsti prva knjiga u našim zemljama, a po lijepome sadržaju zauzima udlično mjesto megju svim almanacima izvan granica naše domovine. Mladi i poletni učit. pripravnici, gotovo sve sami rogjeni Bosanci i Hercegovci, metnuše u Knjiž pupoljke želje i čežnje svoga srca, misli i ideale svoje duše, opisaše zgode i nezgode svoga roda — ukratko oni svojim intelektualnim silama upriješe u narodna kola, pomogoše narodnoj knjizi. To je napredak za cio narod, to je razvitak bosanske književnosti, koju sve više uvažuju i Srbi i Hrvati izvan granica naše domovine. U Knjiž. pupoljcima vidimo mlagje radove nekih sadašnjih učitelja, koji su se već istaknuli na književnom polju, a vidimo — na žalost — da je ne­ mila smrt otrgnula nekoliko talenta’ ili da su radi životnih poteškoća neki odložili pero, pa šute..., mjesto da povećaju kolo učitelja književnika. Razno gradivo, koje sadrži ta knjiga, potječe od sinova našeg naroda, uzeto je iz sredine njegove, ono je s toga iznešeno u narodnom svjetlu, što čini, da će sa tijem gradivom biti zadovoljni naši ljudi i naša mladež. Pjesme, pri­ povijesti i crtice — to su grančice raznog cvijeća utrgane u raznim krajevima i sastavljene u rukovjet narodu na dar — to su Knjiž. pupoljci! I ko god ne čita sa duplim naočalima, koji ne čita za to da stvar kudi, već da uživa u tihom i solidnom štivu taj će biti zadovoljan sa tom knjigom toliko, da će je i svojim prijateljima preporučiti. Tu nema teških misli, da čitatelja umaraju, niti velika uzrujavanja, da mu škodi. Sve je lako, veselo ili blago a interesantno* Kulturne bilješke. PRAVI LA Udruženja bosansko-hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 29. Ako je predsjednik odsutan ili zapriječen za­ stupa ga u svemu podpredsjednik. § 30. Tajnik vodi zapisnik u sjednici glavnog odbora ka ' na glavnim skupštinama, potpisuje predsjedni­ kove zapis like i sve druge isprave i vodi društvtnu prepisku. § 31. Blagajnik vodi blagajničke knjige i odgovara u prvom redu za blagajnu ulaže novac društveni u si­ gurni novčani zavod, čija je centrala u zemlji izvan Bosne i Hercegovine, vodi popis društvenih članova, naplaćuje članarinu, isplaćuje društvene račune. Bla­ gajnik ne smije imati u ručnoj blagajni više od 200 kr. § 32. Ni jedan izdatak ne smije blagajnik učiniti bez potvrde predsjednika ili njegova zamjenika. § 33. Predsjednik bez predhodnog pitanja glavnog od­ bora moše sa blagajnikom zajedno izdati u društvene svrhe svotu od 50 kruna uz naknadu odobrenja od­ bora. Svaki veći izdatak mora biti predhodno odobren u sjednici glavnog odbora. § 34. Knjižničar vodi knjižnicu i odgovara za to, stavlja predloge o povećanju iste, izdaje knjige na pročitanje članovima i brine se o tačnom vračanju. § 35. Svi članovi glavnog odbora iz Sarajeva solidarno su odgovorni za imovinu društva, a vanjski u koliko su djelovali u stvaranju zaključaka. �Broj 7. ,B i S E R ' VIII. D u ž n o s t i g l a vnog odbor a. § 36. Glavni odcor ima pokrenuti jedan društveni list koji će zastupati društvene interese (§ 38). Odbor daje pravac listu i postavlja glavnog i odgovornog urednika, odnosno redakcioni odbor (§ 40). § 37. Strana 143. 16. da prati rad naših autonomnih vlasti, naro­ čito na polju vjerske prosvjete, kao i to, da li se njihov rad uopće podudara sa osnovama šerijati-mohammedije; 17. da obavješćuje milleti- islamijju o eventualnoj uporabi ili zanemarivanju svojih dužnosti od pojedinih ovih vlasti i da poduzima nužne korake protiv toga kao i protiv svačega, što ide na štetu milleti-islamijje, pa potjecalo odaklen mu drago. 18. da izragjuje i izdaje potrebite knjige, od­ nosno, da podnosi glavnoj skupštini predloge o izradbi i izdavanju potrebnih knjiga u korist društva: 19. da sklapa ugovore za izdavanje raznjk pro­ izvoda u korist društva! 20. da prosugjuje i pretresa rasprave i predloge, što su ih redovni članovi pismeno glavnom odboru podnijeli, pa da odregjuje, koji će se od njih pred skupštinu iznijeti. Ako je po njegovom mišljenju koji prijedlog ili rasprava za pretres na glav. sknpštini neumjestan, tada će glavni odbor pozvati dotičnog člana da to povuče, istaknuvši stvarne razloge za to. Ak oak dotični član izbjegava povući svoj prijedlog ili raspravu, tada odlučuje glavna skupština, da li će se o tom raspravljati ili ne. Glavni odbor ima dužnosti: 1. da bude u granicama ovih pravila prestavnik društva; 2. da svim silama radi na tome, kako bi se što bolje izvršivao zadatak društva; 3. da upravlja svom društvenom imovinom; 4. da na vrijeme saziva kako redovne, tako i izvanredne skupštine i da za njih ustanovljuje dnevni red sa svojim predlozima; 5. da se stara o valjanom uregjivanju lista; 6. da tačno izvršuje sve zaključke glavne skupštine: 7. da predlaže glavnoj skupštini za počasne članove one muslimane i muslimanke, koje su otva­ ("Nastavili <5e se.) ranjem vjerskih učevnih zavoda, potpomaganjem mu­ slimanske siročadi — a navlastito hodžinske te omogućivanjem štampanja dobrih isl. djela učinili vanredne zasluge isl. milletu u ovim zemljama, za čiju RAZNO. dobrobit imade raditi ovo društvo, ili na drugi način Csiitleman.*) Čitajući danas različite knjige i prateći omogučiti društvu ispunjavanje njegova cilja; 8. da na vtijeme izašilje opomene onim društve­ pisanje javne žurnalistike, nailazimo vrlo često na nim članovima, koji su zaostali sa uplaćivanjem dru­ izraz „gentleman". Ovaj izraz, koji je svojina engleskog jezika, neki Englezi pridaju sami sebi ili drugim oso­ štvene članarine (vidi § 18). 9. da izdaje diplome dobrotvoJima, utemeljačima bama, što u najviše slučajeva ima da označi pojam: „plemić". i počasnim članovima društva (vidi § 12); Pošto se ovaj predikat i u nas pojedincima po 10. da stavlja predloge glavnoj skupžtini o tom, u kakve će se svrhe trošiti prihodi onih vasijeta, za gdjekad dodaje1 vrlo je pogrešno, upotrebili se u gore istaknutom značenju. koje musija nije ništa odredio (§ 13); Riječ „gentleman" u našem jeziku u opće nije 11. da sastavlja godišnji izvještaj o svom radu kao i o djelovanju društva i da ga podnosi glavnoj moguće nikakvim izrazom posve tačno izkazati, kao što i mnoge oznake stvari i svojstava u različitim skupštini; 12. da predlaže glavnoj skupštini proračun o drugim jezicima. Tako na primjer mnogi jezici nijesu u stanju naći zgodan izraz za našu, riječ: „bruka" i dr. prihodu i rashodu društva; Hoćemo li baš da nagjemo u našem jeziku 13. da nastoji za tim, da se položaj i materijalno stanje muallima (vjeroučitelja), imama i muderrisa približno — sadržajem odgovarajući — sličan pojam za izraz „gentleman", to će, ma da ne odgovarao poboljša; 14 da vodi brigu oko toga, kako bi se izbavila formalnoj upotrebi za titulu i bez da je smisao posve novčana pomoć u obliku stalne potpore ili inače siro­ iscrpljen, t o prilici u mnogo slučajeva dostajati izraz: mašnim redovitim članovima društvenim i njihovoj „poštenjak". Jedan engleski list o ovome piše; „Nazovemo li siročadi od vakufa, općina, zem. vlade ili potpornih nekoga „gentleman", to time ne trebamo praviti nidruštava; kakove razlike izmegju višeg i nižeg, izmegju ranga 15. da u izvanrednim slučajevima daje potpore postradalim redovitim članovima, naročito muallimima, i službenosti, izmegju bogatstva i siromaštva. Ne, vjeroučiteljima, imamima, muderisima i njihovim po­ rodicama; *) čitey: džentlmen. �Strana 144. „BISER" razlika je čisto duševna. Ko je iskren, vjeran i pošten, ko se vlada čovječno i uljudno, ko se načinom svoga poštenoga poslovanja i prosugjivanjem uzdiže iznad ostalih ljudi i ništa mu drugo ne treba osim zadane riječi da obećanje ispuni, taj je ,,gentleman“ — pravi poštenjaković. Sat kao kompas (buzola). Ljudi su zu kompas pronašli mnogo sredstva u prirodi, pomrću kojih se tud i tamo arijentiraju — snalaz.e Kao najobičnija, kojima se ljudi već odavna pomagahu, jesu: razne zvijezoe, mnogo šumsko drveće, sjena i t. d. Ništa za to nije tako pouzdanije od džepnoga sata. Sat se položi posve vodoravno (horizontalno) preda se tako da mu je mala kazaljka okrenuta prema suncu. Iza toga se raspolovi prostor izmegju male kazaljke i broja dvanaest. Ona stranu, na koju je polovište okrenuto, označuje oosve tačno jug. Radi boljeg razjašnjenja debro če nam poslužiti ovaj primjer: Okrenemo li malu kazaljku, kad je na satu osam, to će jug biti u smjeru broja deset, jer: polovina izmegju 8 i 12 jest 10. Da se džepni sat može upotrebljavati kao buzala malo je kome poznato. Na ovo je najprije došao Stanley, kad je putovao u unutrašnjost Afrike. Kad su ga pri povratku zapitali, odakle je saznao za ovu tako jednostavnu metodu, odgovorio im je, da nije nikada o tome ništa čuo. Broj 7. Prema tome kakvog je oblika brada u pojedinih osoba, rečeni astrolog ističe njihov karakter ovako: Dugaška brada dokazuje, da njezinog vlasnika ne mogu lako zla preobvladati; no takav je čovjek obično ugursuz i umišljena neznalica, koji prividno lijepo izgleda. — Ljudih male brade trebamo se klonuti i čuvati, jer osim što su prepuni bezboštva i nevaljaština, oni su obično špijuni, te sliče zmijama. — Je li brada okrugla, to pokazuje mekoputnost (nježnost), kao što žene većinom okruglu bradu imadu. Brada čestitog čovjeka treba da je gotovo če­ tverokutna. Poruke i odgovori uredništva. Travnjaninu: Vaše smo pismo primili. Naš nak­ ladnik ustupio nam je i Vaše prijašnje pismo, te Vas molimo, da nam rad pošaljete. Kako vidite u ovom je broju došla na red ona stvarca. Ostalo smo pri­ mili na znanje. Hvala na pažnji 1 J. K. T. Onu oveću radnju, što ste poslali, donijećemo u jednom od slijedećih brojeva. Selam! Ibrnil Vatan: Poslato smo primili. Hvala na brizi i. zauzimanju. Ovakog gradiva imamo dosta na zalihi. Čovkić: Pošaljite ono, što ste obećali. Selam I Usta i brada. U prošlom je vijeku Izašlo jedno H. M. u Č. Kako vidite i ovo smo donijeli. djolo pod naslovom: „Izvrsna, korisna i za čitanje X —. Poslano povraćamo natrag sa primjedbom, ugodna knjiga glasovitog i vrlo učenog astrologa*) Arcandama". U ovom djelu pomenuti astrolog prosu- da primamo radove samo od muslimana. gjuje korakter pojedinih ljudi po obliku usta i brade. Po obliku usta ocjenjuje on pojedinca na ovaj način: Jesu li usta velika i razvučena (dugačka) po­ kazuju strogu i u ratu hrabru narav. Čovjek takovih usta većinom je raskošan i raspikuća. — Vrlo du­ gačka usta, koja izgledaju kao da su nožem razrezana, označuju grabežljiv, okrutan i zloban karakter, kao Pošto se je polu godine nuvršilo, umoljašto ga imadu grabežljive morske ribe. Ljudi s takovim ustima uvijek se hvale, hvastaju i premnogo: govore, vamo gg. pretplatnike, koji nam nijesu poslali ništa ne znaju i mnogo lažu. — Mala usta predočuju plašljiva, mirna, ali nevjerna čovjeka. — Onaj u koga pretplatu za drugo polugodište, da nam je što su usne izbočene i zadebljale, pokazuje da je prljave, opake i okrutne naravi. — Usta, koja izgledaju golema, prijepošaljuju, inače ćemo obustaviti šiljanje lista. a otvor im je posve malen, pokazuju u savezu s na­ Istodobno stavljamo do znanja, da list smijanim očima, da je takav čovjek niskog mišljenja, ljubitelj plesa i svečanosti. On još imade tu manu nikom ne šaljemo ko unaprijed ne pošalje pret­ da prečesto laže. — Onaj pako, koji pri govoru usta samo na jednu stranu otvara, lošeg je karaktera i vrlo platu bar za pola godine. nevjeran. J/ašinj priljateljima pretplatnicima ! *) Astrolog je onaj, koji po zvijezdama gata. Za uredništvo odgovara: Muhamadi-Beklr Kalajdzlć. Uprava „BISERA*. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/719ee179a9201123f503a30279de8f44.pdf 3049f447672cc32fb6ef52fb81d38ab0 PDF Text Text BROJ 8. BISER „BISER" izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. —»= = Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muall me) 1 muslimansko ženskinje K 3-—, a za ostale K 6 — godičnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vraćaju. ■ Neplaćena se pisma ne primaju. GODINA (. Za oglase plaća se prvi put za cijelu str nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes naestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve Sto se tiče administracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) PLATIVO 1 UTUZIVO U MOSTARU. S a fer 1331. Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: | M O S T A K Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMEDI-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak.) Nije dugo prošlo iza tih nemilih dogagjaja. a Francuska je svoje osvajalačke težnje obrnula na sje­ vernu Afriku. Uhvatila je priliku, kad je Turska bila jako slaba i istrošena, te je u Džezair (Algir) izaslala svoju vojsku tobože tim uzrokom, što je džezairski valija nekorektno prama njezinu konzulu postupao. Starosjedioci su se sve do 1847. godine hrabro opirali, ali najzad, kad su sve sile istrošili i dalnji otpor im bio nemoguć, i oni se podložiše. Evropa pak bijaše naumila uništiti samostalnost islamskih država, za to je neprestano i navaljivala, a u kakvu je nepreliku tim uzrokom došla Turska, gore smo razložili i historijskim činjenicama dokazali, no ovdje bi bilo mjesto da kogod stavi ovo pitanje: Ako je Turska tako oslabila i iznemogla bila. evropske velesile mogle su lako izvršiti svoje osva­ jalačke planove, te ako je to tstina, Turska bi već davno bila podiljena, nu mi nju i danas vidimo, gdje opstoji. Šta je uzrok tomu? Onomu, koji bi nam sta­ vio takovo pitanje, odgovorili bi smo na slijedeći način : U prva vremena, kada je Evropa svoju osvajalačku politiku prenijela na istok, Turska bijaše ta­ ko snažna i spremna velesila, da ne bijaše te sile, koja bi je svladala. Ona bijaše poput neprelaznog zida na razmegji istoka i zapada, te je bila kadra uništiti svakog onog, koji bi sa osvajalačkom težnjom pošao ma proti koga islamskog naroda na bližnjem istoku. Eto to je uzrok, što su Evropejci okrenuli svoj pohlepni pogled na prekomorske krajeve proučavajući, koji je predjel najzgodniji za osvajanje, a narod naj- | Ja n u a r 1913. Uregjuje: MUSA ĆAZIM ĆAT1Ć podesniji, da mu se ropski lanci nature na vrat. Da se islamskim narodima na dalnjem istoku uništi sa­ mostalnost, pošla je Evropa drugim putem, a pošto se je otkrio indijski put, a Evropejci posjetili čak i Rt Dobre Nade, to im je i pošlo za rukom. Sjaj ve­ likih uspjeha njihova osvajanja, kao da im zasjeni oči, te Tursku neko vrijeme pustiše na miru. Kad je pako poslije Turska počela slabiti i opa­ dati, a Evropi se pružila prilika uništiti ju, ruski se je narod, genijem Petra velikoga, podigao na takovu snagu, da je ugrožavao političko ravnovjesje na zapadu. Rusija zapadu postade potpunim suparnikom u agre­ sivnosti na islamske narode. Evropu osobito zabunjavaše to, što Rusija bijaše najbliža Carigradu. I zbilja, posto je Carigrad tako važna geografska tačka, ako bi se ruski orao tuđe ugnijezdio, ne bi mu teško bilo, da kroz kratko vrijeme, čitavi istok i zapad uzme pod svoja snažna krila. Zbog takvih okolnosti, Evropu za­ brinjavaše ovo: Ako bi jedan put Rusija uzela Cari­ grad pomoću svoje sile, zavladala bi i bijelim morem, čime bi opet svoju snagu uvećala, a onda joj se nikakva sila ne bi mogla oduprijeti. Po srijedi još bijaše i to, što se ruska pohlepnost nije ograničavala samo na Tursku, nego je ona htjela i Indiju progutati. Kada je Rusija prisvojila Turkestan, Engleska se osjetila povrijegjenom u svojim interesima, jer je ćutila zao udarac ruske blizine u Iranu i Basranskom zaljevu, gdje se već engleski prestiž bijaše počeo razvijati. Eto to je glavni uzrok, da su, prvo Engleska, a za njom i sve druge velesile odustale od djelidbe Turske. S jedne strane išlo se je za tim, da se dalnjem pro­ diranju Rusa stane na put, s druge strane našla se je shodnija politika — postepeno komadanje Turske. — Dolje ćemo navesti uzroke, koji su ponukali neke evropske sile na politiku, da su prilikom krimskog rata stupile u savez sa Turskom. Glavni razlog, zašto je buknuo krimski rat, jesu nesretne kapitulacije, a mi ćemo nastojati, da to malo bolje osvijetlimo; �Strana 146. Broj 8. ,,B I S E R' Izmegju katoličkih i rišćanskih svećenika u KudsiŠerifu (Jerusolimu) došlo je do nekih razmirica, zbog neznatnih okolnosti, odnosećih se na kamamensku crkvu. Ovaj čin, koji se je zbio 1260. (po Hidž.) uzela je Rusija za razlog i zatražila protektorat nad rišćan ma. Turska, uvidjevši ozbiljnost stvari, dala se je od­ mah na izvide. Turska nastojala svim silama, da pri­ jepor privede kraju i pravo dade onom. koga ide, ali rišćani podgovarani Rusijom, ne htjedoše pristati ni na kakovo riješenje Turske. Oni posegoše čak i u prava katolika, jer porušiše neke dijelove crkve, koji su katolicima pripadali. Sada činjenica posta dvojaka: Ovog puta intervenira francuski poslanik u Carigradu i zatraži, da mu se stvar, prema ugovorima od g. 1156. (po Hidž.) glede protektorata nad katolicima, razjasni Politički položaj, koji sada zavlada u Evropi, vrlo je pogodovao caru Nikoli. Francuska tada preživljaše tešku krizu, jer se po drugi put ukidaše republikan­ ska vladavina, a na francusko prestolje zasjede Napoleon III. Austrija pako još od velike francuske re­ volucije, od kad ljudskim umovima zavlada ideja slo­ bode, koja velike državnike toliko zabrinjavaše, držala se je sasma postrance. Ovomu metežu u Evropi pri­ dodaj još ustanak Crnogoraca, pa caru Nikoli nije trebalo bolje prilike, da ostvari svoje političke težnje. Nikola je znao cijeniti položaj, za to njegov poslanik u Carigradu Tetof, dobiv nalog od svoje vlade, poče poduzimati energične korake kod visoke P rte. On zatraživaše, da se Turska imade držati ugovora sklop­ ljenog u Kajnardži po kojem su, kako on veljaše, ri­ šćani sasma slobodni u svojim vjerskim poslovima, bez da se imade iko drugi u to uplitati. Na to je vi­ soka Porta odmah sastavila jednu komisiju, koja bi potanko stvar ispitala, da se jedan put kraju privede. Osim toga što se rišćani ni s tim ne zadovoljiše, oni pretvoriše prijepor u tučnjavu. Za to je sada Turska sastavila treće poslanstvo od samih rišćana i katolika i pod vodstvom Afif begovim odaslala ga u Jerusolim. Odaslanstvo je tamo ostalo sve do iduće godine, na­ stojeći da stvar izravna, što mu i pogje za rukom. Kakav su i ovog puta Rusija i Francuska činile pri­ tisak na Tursku, vrijedno je da se spomene. Spome­ nimo samo to, da je car Nikola, ne da zaštiti kato­ like, nego da Turskoj da neprilike, prividno zahtijevao, da s Turskom stupi u pregovore glede svetih mjesta u Jerusolimu, te poslao za to princa Menćikofa u Carigrad, ne bi li na koji bilo način Tursku izazvao u rat. Tek što je spomenuti došao u Carigrad, toliko se je uzoholio, da je ministru vanjskih posala Fuad efendiji, kad se htio s njime sastati rekao: „Pašo, malo poslije". Spomenuti ministar, našavši se uvrijegjen tim drskim postupkom, morao je dati ostavku, a na nje­ govo mjesto došao je Rifat paša. Megjutim se je ruski imperator tajno sastao sa tadanjim engleskim poslanikom u Petrogradu Sir Hamil- ton Simoronom i otkrio mu svoje osnove glede Turske. Car mu govoraše: „Da se Turska podijeli potrebno je, da moja i vaša država stupe u savez. Turska je jedan bolesnik, koji će danas-sutra morati da umre, za to treba da je mi još od sada podijelimo. Ako budemo čekali na njegovu smrt, u Evropi će kijameti nastati, za to treba s tim odmah početi. Misir i Kretu daćemo Engleskoj, Srbiju sa Dunavskim vilajetom učinićemo samostalnom državom pod ruskim nadzorom, Carigrad će privremeno zaposjesti ruska vojska. Dakle s time bi bio posao gotov, a ja vam ovo kao najbolji vaš prijatelj saopćujem, pa ako mi s vašom državom stu­ pimo u savez, ja drugima i ne odajem nikakove va­ žnosti". Poslanik mu je na to odgovorio: „Ja nalazim za slobodnije, da se onaj bolesnik što bolje liječi". „Ako bismo pak ustali dijeliti miraz, čitava bi Evropa planula i to bio uzrok mnogim ratovima. Odmah iza sastanka poslanik je u cjelosti izvijestio svoju vladu o stvari. Pošto je car Nikola uvidio, da će se njegove tajne osnove otkriti, veoma se je rasrdio, te počeo na­ stojati, da Sir Simorona okrivi s veleizdaje. Na taj eto način su velesile doznale za tajne osnove Rusije, Što ■'.rodilo posljedicom, da je izmegju Engleske i Fi. iske došlo do ugovora u Londonu, kojim se zajai 'je integritet turske države. Ai'igjutim su Rusi opet počeli zaposjedati tursko zemljište i uništili osmanlijsku mornaricu pred Sinopc na što su im saveznice navijestile rat. Tekom ratnih dogagjaja postignuto je zbliženje i sa Austrijom; malo za tim i Italija stupi u savez i posla na bojno polje 18000 vojnika. Sada se opet i Švicarska priključi savezu. Rusija pretrpljavaše sve poraz za porazom, tako da joj ne preosta drugo, nego da zatraži mir. Prema tome su neprijateljstva obustavljena, a pregovori o miru u Parizu otpočeli. Godine 1856. bi potpisan pariški ugovor, po kojem se i nadalje zajamčuje integritet Turske. Prema tome ugovoru Turska se obvezuje, da će u državi provesti nužne reforme, a svjema državljanima, bez razlike vjere i narodnosti nastojati osigurati blagostanje i napredak. Rat se eto na takav način završi, a baš tada umrije Sultan AbdulMedžid, a na osmanlijsko prestolje zasjede Abdul-Aziz. Evropa, koja je malo prije pariškim ugovorom zajam­ čila Turskoj integritet, kao da se sad na jednoć pokaja toga čina, jer poče kovati razne načine za uplitanje u unutrašnje poslove turske države. Sultan Abdul-Aziz nalazio se je u nepovoljnim prilikama, jer je silom morao priznati čin rumunjskog princa, koga velesile odabraše; bio je pod velikim pritiskom Evrope, da Srbima prizna samostalnost, jer se bijahu digli na ustanak, a uz to još zaokupljen ugušivanjem revolu­ cije na Kreti, koju je takogjer Evropa potpaljivala. (Naetavlće se.) �Broj 8. ,B I S E R' S lro to lju b : Strana 147. A. Hlfzi Bjelevac: Islamsko sirotlšte. (Prilikom njegova otvorenja 17./I. 1913.) Kakve li liepe i radosne viesti Islamski genij sad nam evo javlja: Došao dan je velikoga slavlja, Kad žarki plamen narodne nam sviesti Iz pepela se živ i snažan budi, Da kaže”svietu, e smo i mi ljudi. Jest, mi smo ljudi, mi imamo volje, Da ozareni njegovijem sjajem, A zagrljeni bratskim zagrljajem, Obragjujemo naše pusto polje, Gdje raste korov, havdika i trnje, Od umiranja gorčije i crnje. Ta mi imamo, štono drugi nema: Njive i šume, vakufe i kmete — S tog usporedo s narodima svjema Možemo stupat napram svoje mete I podizati budućnost nam roda: U kulturnom je"napretku sloboda... Gle, sad smo orak svome cilju bliže! I vakuf nam je počeo, da radi, Pa zapuštenoj našoj siročadi Pod Trebevićem utočište diže, A to su sjajni ljubavi nam dvori, S ognjišta čijeg oganj će da g o r i-----I taj će oganj da grije i snaži Ozeblu djecu bez majke i babe, Ah, taj će oganj da kriepi i blaži Sve ostavljene, nejake i slabe, Što bieda goni gole ih i bose, Da po sokaku komad kruha prose. I biće oni pravi muslimani, I biće naša oni moć i snaga, Sve plemeniti ljudi i valjani, Čuvari vjere i rodnoga praga, Što dom i Islam braniti će znati I na žrtvenik vas im život dati. Islamska sviesti, sto puta ti hvala! Blagoslov Bož’ji sad ti pjesnik ište — Siročad naša već ne će da piste, Jer ljubavlju ih ti si obasjala. A dok je tvoga životvornog plama, Blago je nama, sto put blag nama! Pod drugim suncem. (Nastavak.) V. Kako je Muris nenadano otputovao iz Carigrada, tako je isto nejavivši nikom i došao. Kad je stupio iz željezničkih kola i ugledao pred sobom silnu masu svijeta, bilo mu neobično. Navikao se bio na tihi la­ danjski život pa mu ta zaglušna vika neugodno zvo­ nila u ušima. Okrenuo se oko sebe i gledao, ne bi li koga poznao megju toliko svijeta od svojih bližih prijatelja i poznanika. Ali nikog osim kojeg redara i činovnika, koje je on poznavao iz vigjenja. Nije se mogao snaći. Stajao je nepomično kod svojih stvari i tražio kojeg hamala, da mu stvari smjesti u koja kola na ulici. Pa kuda će onda? Da li bi išao u svoj stan na Beg Ogliju ili bi otišao na Terapije odmah, gdje su i njegovi, kako je Muris obično govorio lje­ tovali. Da ih iznenadi svojim dolaskom? Da ona ve­ čeras iznenada, kad pogje u svoju sobu, ugleda preko puta u*Murisovoj sobi svijetlo? Kako bi se iznenadila. Nastalo bi pitanje: ko je tamo? Da nije Muris!.. A onda bi došao stari HuseinS i pitao, je li beg-efendi došao. Ja: A Muris bi onda izašao i narugao se u šali kao i vazda dobrom starcu teškim anadolskim na­ glaskom: došao, došao... Ne ! Ne će ! . . — Na Beg-Oglu u kuću broj 245. prama Galata-Šaraju, zapovjedi Muris kočijašu, kad mu je hamal smjestio stvari u kola i on sio. Kola krenula polagano izmegju svijeta od kolo­ dvora prama ćupriji. Murisu bilo neobično, bilo mu je teško pri duši; i nehotice sjetio se brata, zavidio mu, da više neće biti izložen velikom svijetu, kao on. da će živiti mi­ ran život u svojoj domovini. Čudnovata je ta Murisova misao bila, tim čudnija, kad i njemu nije |niko smetao da tamo ostane! Molio ga brat, dokazivao mu potrebu rada megju svojim, a Muris nije to mo­ gao pojmiti. Šta bi on mogao pomoći jadnim narodu, koji se nalazi u rasulu, koji nije stvorio sebi ni oslona za razvitak i napredak. Kako se narod nije mo­ gao prilagoditi novom životu, kojim je čitav svijet pošao!.. Pa da on — on sam i njegov brat to ispra­ vi, da stigne one, koji danas gospodare, a nekad bi­ jahu sluge, kmetovi! To se ne da! Šta on može uči­ niti ? On koji se je sam osjećao tugji pod onim sun­ cem, koje ga je najprije obasjalo... Nedasetako! To me narodu treba čitave legije inteligencije, ali ne one, koja se stidi zaći megju narod, nego onake, koja je uvijek s narodom i u radosti i nevolji. Nije trebalo čekati dok dogje do propadanja, trebalo je odmah... odmah čim su prošla ona vremena mača i puške. �Strana 148. „ B I Š E R‘ Hamdibeg je za narod — on je ko i seljak... A ja... pitao se Muris idući u kolima — ja sam nešto drugo... Da Muris nije razmišljao o Hamdibegu i o svo­ joj domovini, u kojoj se je on tugjinom osjećao, vi­ dio bi mnogo poznatih, koji su mirno prolazili i gledali za Murisovim kolima. .. . Murisbeg bi vidio i Rifatbega Afandaki zađe, svog budućeg punca, ali ovako je prošao neopazivši ga, a Rifatbeg stao začugjen i gledao kako odlaze Murisova kola. Rifatbegu bilo neugodno, da je mimo njega pro­ šao zaručnik njegove kćeri, a da ga nije ni pozdra­ vio, premda ga je vidio, jer mu je glasno doviknuo: — Dobro došo [Murisbeg!.. ...A on mjesto da zaustavi kola nije ni odzdravio, nije ni pogledao. Kočijaš zaustavio kola, pred odregjenom kućom i Muris se istom prenuo iz svojih misli. Kad je stu­ pio na vrata, istom nastala zbrka i čugjenje. Vratar neobaviješten, sobarica nije uredila sobu, „maitresse de maison“ ne zna ništa o njegovu dolasku... A Muris ih iznenagjeno gledao... — Ah molim V as! dajte samo stvari u utra pa će mo za sve lako... reče Muris hladno na sve isprike — „jer ja ću se istom večeras smjestiti. Gospogja Daniolis pozove Murisa na kavu, što on i prihvati, rekavši da se želi pozabaviti sa kćer­ kama i za čas malo se odmoriti u njihovu krugu! Kolika radost kod kćeri Daniolisa, kad su Murisa ugle­ dale iznenada!.. „Dobro došo!.. uskliknule obadvije u jedan glas i poletile Murisu. Vi-di ti njega, pa ni javiti se kartom ni pismom da dolaziš?! ukore ga obadvije djevojke s kojima je Muris bio dobar i intiman prijatelj. Za tim se okrenu majci: — E sad ne ćeš govoriti: dok Beg dogje, pa onda na izlete... — Zahvaljujem na srdačnosti!., reče Muris, sje­ dajući na stolicu. Upita za zdravlje. Prigovori što im nije pisao, za tim saučešća nad smrću Ibrahimbegovom, kojeg je gospogja lično poznavala, za tim kava i obični razgovor o putovanju i boravljenju u Bosni. Nakon što su skoro čitav sat razgovarali pozo­ ve starija kći gospogje Daniolis Olimpa Murisa u po­ krajnju sobu i izvadi iz ormara malenu posjetnicu s dražesnim osmjehom: — Murise, poznaješ li ovu djevojku? Muris pročita: Sabina Sarian... Problijedi. Čas je šutio, a onda, da prikrije svo­ ju uzbugjenost, zapita: — A ti? .. — Nekad bijasmo drugarice u liceju... krasno djevojče! Jeli de Murise? lukavo će Olimpa. — „A kad se je povratila u Carigrad? Broj 8. — Prije nekoliko dana tražila te ovdje. Mene je jedva prepoznala. — „Mene tražila !? začugjeno će Muris. ,,A skim je bila, ako ćeš mi reći. — Sa majkom, lijepom kao i kći... — „Šta to znači ? .. — Ja neznam. Zamolila me, da ti ostavim po­ sjetnicu. — „Ništa više!., upita uzbugjeno Muris. — Kako te interesuje! S v ašta:... srce.., Muris protrne. Olimpa nastavi: — Ona će se naseliti ovdje. Pripovijedala mi nešto iz mladosti, nešto iz dobe dok... Olimpa ne doreče. Gledala ' je pozorno Murisa, kakav će dojam na nj to učiniti, a onda oprezno nastavi: — ...dok je nijesi zaboravio. Još dok bijasmo dru­ garice, dok nijesi k nama ni došao, vi ste se pozna­ vali. Vi ste se ljubili. — ,,A onda?..“ drhtavo će Muris. — Ne onda, nego sada došla je opet u Cari­ grad i nije te zaboravila... — „Tri je godine, da je nijesam vidio. Od kako sau. se povratio s nauka. A sad je krasna... zamamljiva. Išla je u tvoju sobu i zamolila... — „Nešto? — jedva dahne Muris. — Da upiše nešto u tvoj album... Nemoj se lju­ titi ! Bila je vrlo skromna. Nekakovi znakovi, kojih nijesam razumjela, datum i potpis... - „Koko si nidiskretna!.. I to si dozvolila!! Mjesto da rečeš da je sve zatvoreno, pokazala si joj sve... — 0 ne! Ona nije ništa čitala... Na koncu upi­ tala me kad ćeš se povratiti, a ja joj nijesam znala ništa reći. — „A gdje su odsjeli, ako smijem znati? — U svojoj kući, dvije sto koraka od nas. — „Olimpo, žao mi je da je kasno došla, jer se možda ne ćemo više vidjeti. — Za što? — „Jer je sve svršeno... Olimpa ga pogleda začugjeno, a Muris sjedne na divan i gledaše tupo, zamišljeno nekuda kroz pro­ zor. To mu je sve došlo iznenada. Nije se nadao, pa tim teže bijaše Murisu razgovarati sa Olimpijom s kojom je uvijek bio povjerljiv. Muris bijaše već davno zaboravio na lijepu Sabinu. Njezina ljubav izgledala mu, kao jedan san — lijep san, kojeg sanjamo pred zoru za kratkih ljetnih noći. I on je sanjao taj san, ali nije mislio da će ga se tako dojmiti kad mu ga neko treći ponovi. Muris je mislio, da bi mogao ostati hladan da i Sabinu pred sobom ugleda. Ali nije računao pri tom na svoje srce. On je mislio, da je onu krizu mladosti i �Broj 8. Strana 149. .BISER' zrelijeg doba već prošao. Muris je sam sebi priznao to više puta, da za nj ne opstoji druge ženske osim njegove zaručnice. Ali ipak i povrh toga osjećao je nekakvu prazninu u svojoj duši. On je u sebi osje­ ćao neko više biće nego što je običan čovjek. Muris bijaše došao do onog absurdnog zaključka nekih ekstrema, da čovjeka ništa na svijetu ne može pot­ puno zadovoljiti. ...I on — Muris, koji je nekada sretan bio, gle­ dajući kako zvijezde na nebu svjetlucaju, kojeg je nježna pjesma slavulja uznosila u Život blaženih, taj isti Muris osjećaše svu prazninu one beskorisne filo­ zofije ništavosti. On je vidio u svakog koga je sreo po jedan dio zadovoljstva, a on bijaše potpuno ne­ zadovoljan. Iz tog nezadovoljstva padao je u zamišljenost, u zaboravnost, indolenciju, finu modernu, koju bi pravije nazvali nervoznosti. Za to se ni sada nije mo­ gao održati, a da ne pane u svoju slabost, što je i njegova prijateljica opazila i lagano se udaljila iz sobe. Muris ostao sam. Dugo potrajalo to stanje, dok je Muris došao sebi. Onda istom bijaše opazio, ko­ liko je bio slab i koliko je pogriješio, a da nije od­ mah otišao na Terapije. Da je otišao tamo i da je svoju zaručnicu Fadilu kćerku Rifatbega Afandakizade iznenadio svojim dolaskom, koliko bi ona sretna bila — kako bi nje­ govo srce drhtalo od slasti gledajući njezino uzbugjenje. A ovako?! Sam je to sve doživio!.. Nehajno prigje prozoru i pogleda na ulicu. Kao i obično! Ulicom svijet vrvi, neko žurno, neko lagano već svak prema potrebi. Muris nije nikog prepozna­ vao, jer nije mogao ni gledati sve prolaznike, da upo­ zna možda kojeg svoga prijatelja ili znanca. Njemu se činilo to sve pusto. Mračilo se pred njegovim oči­ ma. Lampe su sanjljivo žmirkale, a kiša tiho rosila. On je vidio nju — on je osjećao blizinu Sabine, kako s njim ide iz kazališta kući za onih sret­ nih dana mladosti. Muris je osjećao instiktivno dodir njenih nagih ruku, vidio, kako se nadimlju pod bije­ lom haljinom pune grudi, čuo kako uzbugjeno srce kuca... A onda se praštali, da sutra ponove isto, što i večeras, dok im je život nudio sve svoje raskoši i blaga mladosti, dok je sudba više njihovih glava držala svjež vjenac ljubavi i sreće... Murisa pustili, da se odmori na samu, kako je Olimpa rekla majci, kad je izašla iz Murisbegove sobe. Nije niko k njemu ulazio i tako je Muris mo­ gao da se podaje sanjama mladosti, koje su u opre­ ci stajale naprama njegovim mislima, kad se je vozio od kolodvora kući. Tek poslije ručka izašao Muris, da se prošeta i posjeti Rifatbega u radnji. Kad je izašao na ulicu, vrtilo mu se nešto u glavi. Osjećao se nemoćnim, satrvenim i najvolio bi se vratiti i leći u postelju. Ali se opet svlada: ne bi bilo lijepo, da Rifatbeg čuje, da sam došao, a da nijesam k njemu se navratio. A s tim bi se možda zamjerio i svome odjelnom pred­ stojniku u ministarstvu Munir paši, prijatelju Rifat­ bega i daljnjeg rogjaka Fadiline majke. VI. Spustila se tiha lijepa veče. Stišao se dnevni život, pa i sama priroda spremala se na odmor. Tajinstven mir vladao čitavom vaseljenom. U zraku, povrh tih kuća, kućica i palača, koje su se nizale uz obalu čarobnog Bogaza nešto drhtalo, kao san, ko nekakve tajanstvene niti izmegju ovog i nekog dru­ gog višeg svijeta. Nešto se povlačilo zrakom, kao pjesma — tiha mirna pjesma bez tonova, koje čovjek tek osjeća i razumi, kad se preda prirodi, kad utone u njezine tajne. Mjesec svijetli, zvijezde podrhtavaju — tiho, sanj­ ljivo. More sanja, šume okolo njega i za njima veli­ ke i mračne planine anadolske. Baciš okom okolo sebe ne vidiš nikog, ne čuješ glasa ni od kuda, a dušom ti se prelijeva nešto, što ni sam ne razumi­ ješ — nešto što nije u čovjeku, ali je blizu — po­ sve blizu oko njega... Tiho je, mirno... A tamo gdje ti oko opaža sa brežuljka neko svijetlo — tamo na zapadu, gdje ti se oku gubi iz vida, vidiš jedan veliki grad; te ako duhom prodreš tamo, oćutićeš viku, galamu, muziku, pjesmu, lavež, svagju... Instiktivno ćeš osjetiti blizinu velikog grada i vrevu njegovu. Čitava će okolica izgubiti oni čar, onu romantičnost, jer si duhom u gradu, a ne u prirodi. Ovako se činilo i Fadili, sjedeći gori više ljet­ nikovca u otvorenoj sjenici i posmatrajući čas veliko pospano more pod sobom, čas hrleći duhom nekud daleko preko onih planina — čas gledajući tamo na horizontu veliko more svijetla, gdje je ležao Carigrad u svojoj noćnoj silhueti sa vrhovima bijelih munareta. Ona nije mogla usnuti. Polako, kad je sve u kući pospalo, izašla na balkon. Gledala tamo preko bašče i preko puta, jesu li osvijetljeni prozori njegova stana. Ništa! Mrak. Zastori navučeni. Dugo ostala previsivši se preko okrajaka balkona i tupo zurila u mračne prozore njegova stana. Kako je ona sretna bila, kad bi sa ovog istog mjesta gledala neopaženo, kako on tamo u svojoj sobi sjedi za stolom i radi. A on nezna, da ga gleda !.. A poslije bi ona iznijela svijetlo na balkon, za tim ga utrnula, a on bi onda došao, došao doli u bašču i oni ćeretali i razgovarali... �Strana 150. Broj 8. „ B I Š E R‘ On bio veseo, razdragan, uvijek pripravan da se šali. Pričao joj o budućim danima, kako će biti sretni, kako će je on na rukama nositi... A poslije postao zamišljen, mučaljiv. U razgo­ voru izbjegavao šalu. Pričao joj o umjetnosti, muzici književnosti najragje govorio o ozbiljnim stvarima. Donosio joj knjige, koje zasjecaju u kućanstvo, te se jedanput ozbiljno prepirao snjcme, kad je uznosila junake i začetnike romanticizma. Ona je to najviše opazila od tuda, kad je on od oca zatražio privolu i kad su se jedno drugom obećali. Jedino što je on volio, bila je muzika! Već su četiri mjeseca da je otišao — otišao naglo nenadano i od tad ona nije ni jednom sjela glasoviru. Njega nema. Šta će, kad on ne sjedi tamo u pokrajnjoj sobi s njezinim bratom!.. Ko će razumjeti njezinu umjetnost, koga će uznijeti oni meki akordi, u koje ona prelije čitavo svoje biće. ...I došla sadašnjosti!.. Zadrhtala, osjetila zimu u svom tijelu. Uspravila se i pošla u spavaću sobu da se zaogrne. „Bože, Bože!., dahnulo djevojče pridušenn „jeli moguće da je došao!.." Zagrnuta lakim svilenim šalom, sišla lagano u bašču, da nikog ne probudi i sjela u sjenicu. U grlu je nešto stezalo, srce drhtalo i počela plakati. U večer, kad je Rifatbeg došao iz Carigrada, re­ kao im za večerom: da je čuo, e je Murisbeg došao iz Bosne. Fadila sva protrnula, oblio je rumen stida, p< gledala oca zahvalno i usudila se upitati: ko mu je kazao. Rifatbeg odgovori na pola ljutito, da ga je on vidio. Poslije večere Rifatbeg mrk i ljutit povukao se odmah u svoju sobu, premda su svi h jeli čuti: kako je Murisu, da li se razgovorio iza očeve smrti i t. d. Ali su svi opazili, da je otac ljutit i nijesu se ustru­ čavali, da ga ispituju. Fadila bila najogorčenija. Kad je Rifatbeg otišao u svoju sobu, nakon po sata došla k njemu Fadila. da ga upita: šta mu treba, da li što ne fali u sobu.. Rifatbeg se osrjehnuo. To je ona opazila. — Sigurno si došla po selam od tvog Murisa, upitao je otac ironički. Fadila ga pogledala i pocrvenila. — Danas je došao, nastavio Rifatbeg, prošao je u kolima, ja sam ga vidio svojim učima na ćupriji On me nije ri opazio. Kola su projurila svom brzi­ nom. Mislio sam, doći će po podne u radnju, ili večeras ovamo!.. To nije od njega lijepo! Ko mu ima bliži od nas? Pa nije htio ni u svoj stan ovamo, nego na Bey-Ogliju, sad u ijeto. Fadila nije ništa rekla. Rifatbeg sjeo na divan, a ona se okrenula od njega i otrla suzne oči. I ona se našla uvrijegjena. Ipak je došao pa nije htio niti se ocu navratiti. Kako se je otugjio!.. — ,,A možda je i žalostan oče" — ispričala ga djevojka — jer Muris je vrlo poštovao svoga oca. — Možda i to, a možda je i umoran od puta, jer četiri dana voziti se... — „Mogao ga je Nusret potražiti — izusti smjer­ no Fadila. — Išao je popodne odmah u njegov stan i re­ kli mu, da je nekud otišao i da se ne će večeras po­ vratiti. Ove riječi napunile nadom mekano srce djevojke i ona se nadala, da će Muris ipak večeras doći. Nu nije došao. Iz Rifatbegove sobe otišla Fadila u bratovu sobu, da vidi jeli došao, jer ga za večerom nije bilo, Ali ni Nusreta ne bijaše... Za tim otišla u svoju sobu. Usnuti nije mogla. Bilo joj teško. Izašla na balkon, a za tim sišla u bašču. Ona nije mogla na zlo ni pomisliti, jer je i pre­ više volila Murisa, a da bi mogla uopće o njemu što .. 'mnjati. Fadila se već toliko puta osvjedočila o vje. isti svoga Murisa, pa tim je manje sada sum­ njala nakon njegova povratka u Carigrad. Neposredna blizina mora davala je i previše \ 3ge okolini, tako da je nakon po sata bilo Fadili eno. Odluči da spava, ili bar samo da legne u pc telj u, da ne nazebe. uogje. Polako iz megju cvijeća osvijetljena sjajn< m mjesečinom išla kao kakva lijepa prikaza, kao začarana djeva iz onog viteškog doba. U sobi na stolu iznenadilo je malo pisamce u omotu bez adrese. „Ko je bio poslije mene u mojoj sobi — pitala se Fadila otvarajući pismo. Za čas je zastala, a licem joj se prosuo žar ru­ menila. Pismo zadrhtalo u rukama. Fadila je čitala s jedne strane: „Žalim mila da nijesam još večeras došao. Ispri­ čaj me, a ostalo će Ti Nusretbeg kazati. Ljubi Ti oči Tvoj... a s druge strane posjetnice: Jahjapaša-zade Murisbeg" Fadila se nije znala snaći. Onako uzbugjena izagje iz sobe i pokuca na bratovu sobu. Nema od­ govora. Pokuca još jednom i otvori vrata. Nusretbeg je spavao u svojoj postelji. Fadila se vrati nazad, baci se na postelju onako obučena i proplače od radosti... (Nastaviće se.) �Broj 8. , B 1 S E R“ Muhamed-Seid Serdarević: Istina i pravda. Ima li išta na svijetu ljepše, bolje i uzvišenije, a da se uz to ipak pokazuje manje iskrene volje za njegovim postizanjem, kao što je istina? Ima li opet išta, za čim se više vapije, što se toliko želi, traži i za nj se vodi borba — često puta krvava, — a da je manje u svijetu, kao što je pravda? Istina! To je nešto čemu pjesnici pjevaju himne, književnici ga se najradije dotiču u svojim djelima, filozofima je meta i povod njihovom filozofisanju, a moraliste ga pored pravde odnosno pravednosti naj­ više u zvijezde kuju i preporučuju. I znan i neznan i poštenjak i lopov i asketa i „farmason" (framuason) i bogat i siromah, jednom riječi svak priznaje je sebi i tvrdi za se, da je njezin ljubitelj i pobornik i da mu je ona u svemu krajnja želja. Isto je ovako i s pravdom. Posmatramo li vidjećemo, da najsuroviji egoista, koji bi svoga oca prodao, samo da se dočepa koje krajcare; najpleme­ nitiji altruista, koji bi da pomogne drugome sebe stavio na sve moguće patnje; najpristraniji nepotista, koji bi na pr. i čobaninu iz kruga svojih bližnjih ustaknuo vladalačku krunu i posadio ga na p ijestolje, a samo za to, što je njegov; najjači pravednik, kojem je u svemu deviza ona naša: „kako ocu, tako i šokcu" i: „ni po babu ni po stričevima, već po pravdi Boga istinoga"; najodvratniji fanatik i najžešći šoven, — svaki će od ovih nabrojenih klasa ljudi reći: moja je želja, da istina izagje na srijedu; nek se vrši pravda; i: ja hoću pravo. Što više reći će to s nekim ponosom, nekako oholo i po tom odvažno. Najvećem lašcu i petljancu, kad se makar slučajno konstanitra isti­ na, opaziće se na njemu znak nekog zadovoljstva i entuzijazma, vidjeće se, da se čovo diči time, što je pogodio ili je rekao istinu. A tek šta da reknemo za ona svijetla lica u historiji, koja propovjedahu istinu i bijahu njezini iskreni pobornici, koji nijesu žalili ništa, samo da je iznagju i da joj isposluju priznanje, pribavivši joj što više pristaša. Koliko se oni naslagjivaše u tome, što su imali čast, da imadu posla s istinom i da njoj služe! Rado su žrtvovali sve; život su metali na kocku, pa voljeli su se i rastaviti s njime, nego da se liše te časti. — Sve to govori, da je istina nešto, čemu možda u svijetu nema ravna u ljepoti i uzvišenosti. I valjda baš za to, što joj to svak priznaje, svak je i sovjata, tvrdeći da je na njegovoj strani i svak se — makar prividno — pokazuje njezinim pri­ jateljem i ljubiteljem. Utakmica odabranog ljudstva u stvari pronalaska istine, veliko natjecanje pojedinih ljudi za pribavljanje da mu se prizna, kako je istina na njegovoj strani dokazuje, da je ona nešto, što je veoma skupocjeno, Strana 151. To se pak može protumačiti i time, što je ona ri­ jetka i što nije lahko do nje doći. Čega god je pak u prirodi malo i do šta je teško doći, kod ljudi je jako obljubljeno i smatraju ga skupocjenim. Zlata je na pr. razmjerno malo i za to slovi kao najskupocjenija kovina. Radija (radium) je danas u svim laboratorijima na svijetu samo 18 grama i za to jedan njegov gram iznosi na hiljade. Čim dogje dotlen da se radium počne proizvagjati odmah će mu cijena pasti. Pogje li kome za rukom prav'ti umjetno zlato, — za što su ljudi nekada u stara vremena trošili svoje duševne sile, a i u najnovije se vrijeme po neko stao o tome zanimati, što više i sasvim slobodno, posve ozbiljno tvrditi, da je i uspio (?) onda će i ono izgubiti na svojoj vrijednosti. Rekoh gore da je istina rijetka, s čega da je i makbul. To je sasvim razumljivo. Za svaku stvar postoji samo jedno biće ili — a to se može reći — samo jedan način po kojem je ona ono, što jest, i onakova kakova je, dočim drugih načina, po kojim ona nije ono, što jest niti onaka, kakva jest imade na hiljade. Prema tome istina je u razmjeru prema neistinama, kao što je 1: 1000. (Zadnjak ovoga omjera ovisi, a! češ, i na — 1,000.000!) Istina se gubi i krije megju neistinama, poput jednog, s halalom (na dopušten način) stečenog groša, bačenog u veliku gomilu s haramom zaragjenih groša. Čovjek, kojem bi bilo povjereno, da u odregjeni dan i iz velike go­ mile haram-groša izluči onaj jedini halal-gfoš i da ga tako riješi neprijatna društva, mogao bi i omrknuti, pa — ako ćete — i opet osvanuti, a da cilja ne po­ stigne. Filozofija, a napose kosmologija datira od više hiljada godina. Kad bi se sve napisalo, što je od po­ četka pa do sada rečeno i napisano o predmetu, kojim se bavi filozofija, i sastavilo u jednu zbirku, brojila bi jamačno više hiljada svezaka, iznoseći možda nekoliko milijona stranica. U toj bi kolosalnoj zbirčurini našao bog zna koliko nejednakih i posve protuslovnih mnijenja i tvrdnja, nazora i zaključaka, hipoteza i teorija, a sve o jednom predmetu. Kako je istina samo jedna — kao šćerka jedinica u svoje majke — to je isključena mogućnost, da bi ona u svoje krilo primila sva rečena mnijenja, tvrdnje i ostalo. Ptolomej se možda veselio, misleći da je pogodio istinu, kad je dovršio svoj rad na formiranju poznatog sistema glede uregjenja kosmosa; isto kao i njegovi predšasnici iz „prastarih" vremena, koji naš sunčani sustav pronagjoše da je sličan glavici crvenog luka i držaše, da niko ništa nije mogao mudrije izvaliti. Darvin se je zanosio svojom teorijom, po njemu prozvanom „darvinizam", kao i stotinama njegovih pristaša, ali i njegova danas ostaje u pozadini. Lavoazije (Lavoisier) je nakon što su mu prethodnici put utrli „bje­ �Strana 152. ,B I S E R' lodano" dokazivao, kako su dva praosnova svijetu i to dva posve različna, akoprem jedan od drugog nerazdruživa supstrata — materija i energija, — koja oba da su v je č n a . Time je Lavoazije propovijedao filozofski dualizam i ujedno n e p r o p a d l j i v o s t m a t e r i j e . Ovo je posljednje uzeto u kemiji kao maksima, u koju treba vjerovati, kao što vjernici vjeruju u jednog Boga. Materija se neprestano mijenja, prelazi iz jednog stanja u drugo, ostajući joj uvijek isto biće, ali je nikad ne može nestati, niti se može umanjiti, kao ni povećati. Lavoazije propovjedajući ovu teoriju i iznoseći dokaze u prilog njoj, vjerovao je, da ne propovjeda ništa drugo, nego golu istinuAli nu belaja! Eto u pošljednje vrijeme nekakvih „drskih" i „oholih" ljudi, koji izbiše s kategoričkom tvrdnjom, da se sve, što je u svijetu, ragja, razvija, živi, pa ostari i najposlije umre. Tu svoju tvrdnju najprije primijeniše na Lavoazijevu teoriju veleći: Nje nekad nije bilo, dakle rodila se je; razvivši se živjela je, i ako baš ne previše dugo; sad je ostarila pa treba da umre i da ide u drugi svijet — u svijet zaboravi, u najbolju ruku u anale budućih historičara. Tu svoju tvrdnju uz prethodnu argumentaciju primi­ jeniše i na materiju rekavši: i materiji, njezinim prvo­ bitnim atomima kao i svemu drugom, mora jednom da odzvoni. Ona se ragja, podvrgnuta je raznim mi­ jenama, i preobražajima: prelazi iz jednog kalufa (oblika) u drugi, ali najposlije omatori, iz lere se počne truhnuti, umre pa se raspane odnosno raspline. U materijalnom svijetu ne ostavi ni najmanjeg traga i najsićušnjem njenu djeliću (atomu) prostorni svijet otkaže stanovanje, jer da za njega u njemu nema mjesta. To će reći, da se materija rastopi i nestane je — pretvori se, vele, u energiju, dobivši karakter etera. S toga je, tvrde ovi pošljednji, i alfa i omega ovome svijetu samo — energija. Mjesto dua­ lizma u filozofiji zauzima monizam. — I ovi posljednji ne misle drukčije, nego samo istinu da govore. (Ako se makar u dalekoj budućnosti nagje kakvih kaprici­ oznih filozofskih ,.budala" — a ko bi smio jamčiti, da se to neće dogoditi? — koji nemilosrdno drmnu o <le hipotezom o eteru, eto čitava kijameta u filo­ zofiji: sve će se dosadanje istine, koje su se na toj hipotezi temeljile, za čas prometnuti u neistine, a mnoge stare otrcane zablude pretvoriti se možda u prave istine. Sve ovo što sada navedoh, kaže, da je istinu teško uloviti, za to ona i jest skupocjena. Ali bez obzira na tu skupocjenost istine težnja ljudi je prema njoj prirodna; jer je čovjek razumno biće, koje misli i umuje. To pak čini, da sazna i to šta? — da sazna stvar onaku, kakva je, dakle da sazna istinu. Pa ipak ljudi u mnogo slučajeva zabacuju istinu malo pokazuju ozbiljne volje za iznalaskom njezinim; Broj 8. prave pobornike istine ne samo da ne cijene i ne poštuju, nego ih šta više mrze i napadaju. Odakle to dolazi? Uzroka tome, da ljudi u mnogo slučajeva ne će i ne traže istine, imade više. Neki su ljudi od prije prihvatili neku neistinu pod istinu, pa se drže nje kao pijan plota. Tako ne nalaze za potrebno, da istražuju istinu, jer je ona već — po njihovom mi­ šljenju — u njihovu posjedu. Drugim je istina u po­ jedinim slučajevima gorka i sudbonosna, pa je za to ne traže, upravo od nje bježe! — (Okolnost, da je istina ponekad gorka, ne dira ništa u njezinu ljepotu i vri­ jednost.) Podnevsko sunce kad obaspe svojim zrakama kakvo gjubrište ili mrljinu, prouzroči smrad, pa ko bi za to na sunce mogao da nabaci kakovu mahanu? Krtica ga, veli, ne može nikako podnositi, a slijepi miš u njegovo lice gledati, a sunce je ipak izvor svega života na zemlji. Mnogim ljudima nije dala i ne da tvrdoglavost da saznadnu istinu, makar da im se ona često puta sama sobom ponudila i bez ikakva njihova truda oko ištenja njezina — kao gotov plijen — sobom nau ’.ula. Kao najveći protivnici gospodova.iju uzvišene istine i carevanju svete pravde jesu — razne strasti. Sirasnu na pr. alkoholičaru ili igraču ne dozvoljava opaka strast, koja je poznata kao ljuti neprijatelj zdravom razumu ljudskom, da grle njegovu posestrimu — istinu — i da uvide šta je i kakav je njihov zanat. Ljudi, u kojih vlada razmahana stranačka strast, ne mogu ni pokušati, a kamo li da pogju onim putem, što vodi k istini, a pravda im je nešto sasvim grubo i eksotično, na što ne mogu ni misliti. Zaviri u historiju i gdje god nabasaš na koju crnu stranu, slobodno sudi, da je proizvod pogane strasti ljudske. Na hiljadu ćeš pak slučajeva i u sa­ dašnjosti — kao i u prošlosti — naći,"gdje taj gad, što se zove strast, oskoruju uzvišenu istinu i svetu pravdu, nemilosrdno ih prignječuje i kao okrutni ti­ ranin udara njima o ledinu i baca ih u blato. Kako n e o d g o j e n i l j u d i sačinjavaju p o ­ g o d n o 11o za razvijanje raznih strasti, to su oni kako i s t i n i , tako i p r a v d i posve m a l o p r i ­ stupačni. Za to posvetimo veću brigu oko valjanog o d g o j a mladeži i naroda uopće, pa ćemo bolje utrti put k svim s v o j i m i d e a l i m a , a tako i i s t i n i i pravdi ; �Broj 8. ,B 1 S E R' Dva života. (Pripovijest.) Napisao: Mlrhab-Šukri Karišiković. (Nastavak.) A ko je bio Refik? Odakle je i koga sve ima? — pitaće mnogi, jer ga do sada poznajemo kao stu­ denta, koji kani skorih dana putovati u Beč, da po­ laže prvi državni ispit. Refik se rodio u gradu M. Kako su mu roditelji bili nešto imućniji to su još više posvetili pažnju prema svome prvorogjenčetu, da ga što bolje odgoje i da mu još za rane mladosti u dušu ucijepe početke svih vrlina, koje čovjeka oplemenjuju. To im pošlo još lakše za rukom, jer su bili oboje prilično naobraženi. Njegova mati Hatidža otišla je kao još dijete u Carigrad svojoj inače bogatoj tetki Dževahiri, gdje je pohagjala ruždiju, a kroz to cijelo vrijeme upućivala je tetka na što više čitanje koristonosnih knjiga, osobito onih o kućnom poslu i o lijepom odgajanju podmlatka, pa bi joj više puta znala reći: Uči dijete, jer vidi, kako se već sada od nas ženskih iziskuje neko znanje, neko umijeće, a šta će i kako će se istom poslije iziskivati? Što koja bolje zna, ta je sretnija, slagji joj je život i može mirne duše da gleda u bolju budućnost... i t. d. — Ovo i c kovo svakidanje savjetovanje pobudilo je u Ha-tidži još višu volju za naukom, pa je još kao djevojčica isti­ cala svoju duševnu sposobnost. Sve je razumijevala i brzo shvaćala kao već odrasla djevojka, pa kada se je povratila u Bosnu, u svoje rodno mjesto, po­ čela je megju svojim drugaricama, kao i megju že­ nama, širiti ideju o naobrazbi našeg ženskinja. o kuć­ nom valjanom radu, o lijepom odgoju mladeži, u če­ mu je osobito vidjela mnogih nedostataka. Hatidža je u tome ^uspijevala i ako je nailazila na mnoge za­ preke, ali je to ona sve znala ukloniti svojom ustraj­ nošću. Iz toga razloga naravno da je Hatidža sve sile upotrijebila, kako će svoje prvorogjenče što ljepše odgojiti. I zaista je Refik u prvoj dobi svoje mlado­ sti pokazivao znakove postepenog duševnog razvijanja, a u tim se znakovima zrcalio lijep kućni odgoj. Ha­ tidža se čisto veselila, što pred sobom gleda tako li­ jepo djetešce — svog milog Refika, a otac mu Jakub neprestano bi se s njime smijao i zabavljao. Eto vo­ ljeli ga oboje ko oči u glavi. Refik im je bio cijela kućna zabava, bio je jedna tačka, gdje su mu rodi­ telji oči uprli i sve svoje misli na nju svratili. Koliko li ovake roditeljske radosti, kiliko li veselja, sreće i zadovoljstva! I čim je Refik bio za škole, počeli su ga rodi­ telji već učiti čitati i pisati, pa ga onda dadoše u osnovnu školu, gdje se isticao vazda u svemu kao Strana 153. prvi gjak. Dok je Refik još bio u osnovnoj školi, na­ šlo se u Hatidže još jedno žensko dijete — Zumreta. Sada je i Refik imao zabave, te bi se neprestano ša­ lio sa svojom milom sestricom. Baš ovaj slučaj do­ prinio je, da su roditelji Refika spremili na srednje škole, jer da je sam — jedinac, teško da bi roditelji dopustili, da im sin od kuće ide u nepoznati svijet. A ovako im je lakše bilo, pa su Refika bez ikakva ustezanja na škole dali i on je na taj način mogao dalje svoj duh usavršavati. Kroz cijelo vrijeme učenja vazda bi se Refik isticao kao veoma marljiv gjak, a uz to je bio sam po sebi od prirode talentiran. Knjiga mu je bila sve! Ni časa jednog ne bi za ba­ dava potratio' Ako već nema nikakvih školskih zadadaća, onda bi uzeo kakvo djelo pojedinog književ­ nika, a kada ne bi ništa imao čitati, uzeo bi violinu i stao bi onim prstićima prebirati po žicama. U tome bi osobito uživao, jer je veoma ljubio glazbu. Za vri­ jeme kakvih pozorišnih družina — znao bi ih svake noći posjetiti, a to je baš na njega još više uticalo, da je još jačom voljom i energijom počeo čitati i po­ jedina znamenita djela proučavati. I ako kod nas pozornica nije podignuta na toliki stepen, kao kod drugih naroda — i ako Thalia nije posve raširila svoja krila, iz kojih svjetlost bije, koja duh čovječiji usavršava ipak je, pa makar malo, njeno svjetlo toliko na Rifika djelovalo, da se je već kao mladi gimna­ zijalac isticao megju gjacima, kada bi kakovi razgo­ vor nastao di kada bi se debata o kakvom pitanju povela. Svojom oštroumnošću, svojom naobraz­ bom i znanjem znao bi svakoga preskočiti — te ga je radi toga svaki volio i poštovao. Pa ne samo nje­ gova ta naobrazba i ona više od prirode inteligen­ cija i lijepe manire, nego i sami njegov pogled, te njegovo elegantno držanje, njegov oni djevo­ jački puni izgled, sjaj i živahnost crnih očiju, iznad kojih se crne obrve poput pijavica kružile, pa ono vazda osmjehnuto lice i ljupkost njegova govora — sve te to privlačilo njemu. Za to ga eto kao trećoškolca vidimo u tajnim gjačkim društvima kao od­ bornika, pa kao tajnika, predsjednika, i t. d. I koliko bi puta kao takav držao razna predavanja, a sva bi se ticala potreba našeg naroda! Svako ovakovo pre­ davanje bilo bi svestrano obrazloženo i ne bi mu se moglo nikad ništa prigovoriti. Već prema njegovim prvim radovima — moglo se vidjeti, koliko on ljubi svoj narod i koliko mu dobra želi. Kada je bio u šestom razredu gimnazije — najedanput mu ko iz vedra neba grom — stiže tužan glas, da mu je otac nakon dvodnevne kratke bolesti preminu > i da od­ mah kući putuje. Ova je nenadna vijest tako djelo­ vala na Refika, da je onaj čas bio čisto izvan sebe. Nije u taj čas ništa znao. Tek malo poslije došao je sebi i kako je bio ipak donekle ustrajan, reći će kao da sam sebe tješi: „Ali... možda nije — šale se... hoće da me vide". �Strana 154. Broj 8. „ B I Š E R‘ I zaista Refik je otputovao onaj isti dan. 1 pro­ šlo već dva mjeseca, a njega nema. Istina pisao je svojim kolegama, a pisao i meni. Da li će nastaviti školu ili ne — o tome nije nikom ništa javljao. Svi smo se bojali, da nam ne bi Refik ostao ! „Ta onako spreman i talentiran, onako jedan bistar naš drug, koji će moći dosta svome narodu učiniti, pa da osta­ ne? Da prekine daljne školovanje? To ne može biti! Svi ćemo se na njega obratiti da kako bilo nastavi ško­ lovanje, a da kao vrijedan gjak za ova dva mjeseca ne će ništa izgubiti" tako smo mi megju sobom go­ vorili. I zaista smo mu odmah pisali. Rekli smo da svakako po mogućnosti dođje i nastavi školu, kada je već u šestom razredu, a on nam je odgovorio, da nam se na tome lijepo zahvaljuje i da će svakako školu na svaki način nastaviti. Pisao nam je: „Pri­ jatelji! Čovjeka u životu mnogo nešto stiže i kada bi pomislili na ono, što smo eto već dosada proživjeli, a bez da ne mislimo što nas u budućnosti može zadesiti — mogli bi mirne duše reći: Čvršći smo od samog željeza! Ja koliko god se sada nalazim u teškom položaju radi smrti moga milog roditelja — toliko opet ne mogu izgubiti u sebi energije, smijem smalaksati, jer to čine slabi ljudi. Taj je slučaj došao i morao je jedanput doći — a kada, to je odluka Svevišnjega. I ono, što se po zakonu mi­ jenja — to će se svakako dogoditi, pa kada je to tako — onda i ja nemam razloga ovdje ostati i škole prekinuti! Ne! Tako malodušan ne mogu biti, dok sam živ— a kada se i samnom onako dogodi__ onda ne žalim, jer sam, dok sam mogao i u životu i snazi bio — izvršivao svoju dužnost kao čovjek..." Ovako i slično je dalje nastavljao. Ali Refik se što se kaže nije za pravo ni smi­ rio radi gubitka svoga roditelja i istom što je kod kuće sredio posao u neku kolotečinu i našao sve one, koji će se za vrijeme njegova učenja oko kuće i rada brinuti, da mu mati ni mila sestrica u čemu ne oskudijevaju kada mi preko ferija stiže od njega pismo, u kome mi javlja, da mu je i toli draga mati umrla i da je sada i on i sestra mu ostali puste si­ rote. „Ima li iko, jošte, da ga ova dva slučaja kroz nešto cko pola godine dana zadesiše? Ima li iko opet da uz to nema svoje bliže rodbine, gdje bi se te dvije sirote sklonile ? Ali možda... u svijetu svega ima... Ali to je volja Svevišnjeg i mi se njegovoj odredbi moramo pokoravati i prama istoj zahvalni b iti! Jer ko nas stvori? Ko nam život dade, nego On, pa naravno ko stvara, taj i rastvara?................. „Pitaš me možda, šta ću sada i kuda ću? Rećiću Ti. Eto me tamo u Sarajevo... Tu ću se nastaniti. Znaš da imam nekoliko rogjaka, pa ću kod njih, a i radi sestrice će mi dobro doći, jer je njoj sada 7 godina, pa ću je u Ruždiju, jer nauka je danas nama po­ trebna ko komad kruha, jer u mjesto što Rimljanin veli: „Hljeba i naslade", mi treba da velimo: „Hljeba i prosvjete!" — Hljeba ćemo imati, ako budemo ra­ dili, a bićemo prosvjetljeni, ako se po školama damo pa bez obzira, je su li to: gimnazije, realke, prepa­ randije, trgovačke škole, zanatlijske škole i t. d., na to ne smijemo gledati, jer ne može svako jedno biti a nama baš u svemu treba, u svemu smo mnogo za­ ostali. • ■ Pa i ja ću isto opet nastaviti! Prepustit ću cio imetak nekom u zakup da radi i obragjuje, a ja kako rekoh tamo. Hvala Bogu ima se toliko, da se može živjeti... ali ipak... ipak bih volio, da su oni na životu... a ovako... mora se. . . “ Ja sam na to odgovorio, te sam ga sokolio, da ne klone duhom jer sam ga neizmjerno volio, 'da mi je bilo neugodno i vrlo žao, da ne bi radi ovih dvaju slučajeva izgubio od one svoje radinosti i za­ uzimanja, od svoga onog energičnog djelovanja i rada megju gjačtvom. I zaista Refik je došavši posve u Sarajevo i nadalje ostao onaj isti... Učio je., radio... čitao i tako svršio tu srednju školu, a to je mogao samo on... Refik učiniti prema onim slučajevima, što ga u cvijetu mladosti kao i malu sestru mu Zumretu ’<;siše.............. (Nastaviće se.) M. Ć a zi ii Ć atlć: L mom atelijeru. Suleimanu Džaferbegoviću. Kipovi se moji poput mlieka biele Za zavjesom bone i nervozne noći — Oko čela svježe ruže im se splele, Što ih je daleko u šumskoj samoći Djevičanska jedna podgajala ruka I bojama dala magičke Mm moći. I kipovi šute bez daha i zvuka — Iz mramornog oka praznina im diše: Bezživotni izraz nirvanskoga muka. Tek šušteći tiho, zavjesa se njiše Na drhtaju vjetra; po njoj suza kapa Plave lune — ko da uzor — slike piše. — Ko to sada po mom atelieru tapa? Ko li budi moje kipove u tmini, Dok viš njiha Morfej kreljuti rasklapa?.. Gle, blijeda neka žena u crnini Sa bakljom u ruci stupa na tenhane — Na licu joj sjetnom cvjetaju zerini. Kad joj plamen s baklje na kipove pane, Mramorne im odmah progledaju oči,. A cijelo tielo micati se stane — �Broj 8. .BISER1 I usne im drhtnu, a s njiha se toči Eliksirska pjesma i magička priča U šapatu tajnom zavjese i noći. Ah, kipovi zbore — baš ko živa bića — 0 dalekom nekom čarobnome kraju, 0 ljubavi jednog umrloga žića. 1 zbore i plaču u nijemom vaju Tako svake noći, kad ta dogje žena I u svoje baklje okupa ih s ja ju .------ — 0 lijepa ženo! Ko si? Angjo? Sjena? Odakle si došla iz neznanih sfera?.. — Ja sam došla tebi iz svog groba snena: Ja sam tvoja Lejla, tvoja mrtva vjera!.. Fadil Kurtagić: Misterij. Ko to tako tapa pred vratima mojim ? — Je li mutna zraka iz olovnih dana Razapela mrežu s paucimu svojim? — Ili tiho gmiže noć ne prospavana? Ko to tako tapa pred vratima mojim, Ko jesenska pjesma s orobljenih grana? I kakvi to čudni zvuci tuda zveče? — Jesu F lanci teški s robija okovana Ili s groblja harfe razbijene ječe, Ili suze kaplju sa golih p la ta n a ? -----I kakvi to čudni zvuci tuda zveče, Dok je sivom tugom noćca poprskana? Cvile li to duše što no s ropstva pate, II odjeci to su uzdasima kojim? — Ukroćenog lava da li sprovod prate; II Azrail hodi sa plijenom svojim ?-----Kad noć prospe vlasi u te mučne sate, Čujem: nešto tapa pred vratima mojim... Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. Kao stručnjaci u znanostima i pjesnici imaju neku specialnu sposobnost, neki prirodni dar. Takovi su svi glasoviti ljudi. Većina darovitih umjetnika prvu fazu svog umještva provede u krizi neodlučnosti, dok im se prirodni dar ne otkrije i ne nagje pravu tačku, koja odgovara njihovoj sposobnosti i prirodnim tež­ njama. Uspjeh pak vazda kod izvanrednih talenata počinje samosviješću i nekim ponosom, nekom sapodopadnošću tako, da se oni smatraju višim bićem od drugih lica svoje okoline.^To^se vidi i kod^šejha Strana 155. Galiba u svjema njegovim radovima. Njemu se ne svigjaju njegovi literarni predšasnici ni savremenici; on ne trpi zastarjelosti, nego nove oblike, misli i slike unosi u osmanlijsku poeziju i udara osnov njenoj ka­ snijoj Tenovaciji i preporodu, kao što sam pjeva: Za dikcijom ižvakanom nemoj pružat ruke; Mi imamo nove misli, ljepote i zvuke. Svojim štilom nadmašismo štil prvih pjesnika, Propjevasmo riječima drugoga jezika. Haj, ono je junak pjesme, što nov put otvara I stihove elegantne i koketne stvara! Ja'u hazni poezije nove slike stvorih — Ah, tu haznu ja otvorih, ja je i zatvorih!.. Pjesnik „Ljepote i Ljubavi", kad je prvi korak bacio na književnu pozornicu, našao je veliku oprečnost megju svojim mislima i idejama svog vremena i oko­ line. Tada Nabija bijaše najslavljeniji pjesnik, najpo­ znatiji autoritet na osmanlijskom parnasu. Pjesnik „Hajrabada", kojeg su priznati umjetnici: Šamija, Belig, Ragib paša Kodža, pa dapače i naš veliki zemljak Sabit Užičanin smatrali prvakom osmanlijske pjesme svog doba, bijaše i poslije sto godina svoje smrti sa­ čuvao popularnost kao umjetnik par exellenc megju pjesnicima i ljubiteljima književne umjetnosti. Taj Nabijin pjesnički autoritet nije mogao trpjeti jedini mlad: galatski šejh, koji je dubokog mist.čnog filo­ zofa Mevlana Rumiju i perzijskog pjesnika Ševketa Buhariju držao najvećim svojim učiteljima i koji s po­ nosom ističe, da ne će, d o k je živ, p r e s t a t i t r a ž i t i i dej e, k o j e n i j e s u o p j e v a n e . Autor „Hajrabada", koji ne imagjaše pravog pje­ sničkog poleta i jake fantazije, nije mogao u osmanlijskoj književnosti ništa velikog stvoriti time, što je svojim i pučkim frazama u jednostavnoj i ograničenoj formi i slici dao biljeg jedre filozofije, ili pravije fra­ zeologije. Osobito za Galiba, svestranog poznavaoca per­ zijske lijepe knjige Nabijin „Hajrabad" nije mogao pokraj „Pendi Attara" imati nikakove vrijednosti kao umjetničko djelo. Ali Galibovi savremenici Vehbija, Sururija, Ajnija i drugi obični verzifikatori o tom nijesu kao on mislili: oni nijesu shvaćali, šta znači književni preporod, pa je za njih Nabija bio svakako majstor i uzor, kojeg su u svojim djelima oponašali. Da obori te predrasude svojih savremenika i da dokaže neistinost njihove tvrdnje, e je „ Ha j r a b a d " n e m o g u ć e o p o n a š a t i , Galib je — pun mlade­ načkog života i znanstvene spreme — napisao „Lje­ potu i Ljubav" i tada potpunim pravom doviknuo im: Meni Bog je u mladosti ono dao, Što je Nabi teškom mukom postigao! Lahko je pojmiti, kako se je tadanjih stihoklepaca, Nabijinih obožavatelja čudno dojmila smjelost i pje- �Strana 156. ,B I S E Broj terarni krugovi, kojim 'je njegov umjetnički gias bio zazoran, ne mogahu otvoreno nijekati velike mu PJe. sničke vrline i sposobnosti. Najistaknutiji biljeg Galibove' 'pjesničke indivi dualnosti je to, što je uvijek znao izabrati tanke i poput bistrog potočića prozirne slike, a onda ih zaodjeti nevigjenim i nečuvenim riječima. Za Galiba je mašta — pjesnička stvaralačka moć, a slike su mu vJhunac umjetnosti. Kod njega je više fantazije, nego osjećanja. Njegove su slike svijetle i istančane, duboke i otmene, katkad nejasne, ali žive i refleksivne. Da ih shvatimo i osjetimo njihovu lje­ potu, potrebno nam je podulje razmišljati, a kraj toga moramo imati kroz više godina uzgajan estetski ukus. Na primjer, opisujući u „Ljepoti i Ljubavi" jedno arapsko pleme, Galib veli: snička snaga ovog darovitog „strašnog djeteta" kako ga oni nazivahu. Oprečnost izmegju Galibovih misli i ideja onog vremena, a naročito odvažnost i silna sprema, keju je on pokazao, davajući osmanlijskoj pjesmi -novi smjer i pravac, izazvala je dosta jaku struju proti njemu u prvim g dinama artističkog mu života. Izuzam učitelja mu Neš’et efendiju i gorljivog obožava­ telja njegova Esrar-dedeta, svi su stihotvorci tog doba poprijeko gledali na mladog umjetnika, koj i je i ma o m a n i j u t r a ž i t i n o v e mo t i v e za s v o j e ra­ d o v e i kojem se nijesu svigjali ne samo produkti njihove kržljave mašte, nego ni djelo njihova učitelja i jedinog uzora, Nabije. Ta zavist njegovih savremenika najviše je po­ rasla, kad je šejh Galib napisao „Ljepotu i Ljubav", jer tada su svi shvatili, da je njegova umjetnička Od’jelo im julsko sunce — bez oblaka —, snaga crpljena s izvora, koji je posve oprečan bio A piće im - sv’jet što pali — žarka traka. vrelima njihove ižvakane i obljutavjele poezije. Akordi, koji su se izvijali s njegova mističnog naja, bijahu duboki i refleksivni poput pobožnih gla­ Na prvi pogled ova nam se pjesnička slika čini vrlo sova akšamskog ezana, što se k zvjezdanom nebu nezgrapna i nenaravna, jer od julskog sunca ne može hiti odijelo. Ali je smisao ove slike dubok i koliko uzdižu, a čisti i opojni kao kristalni žubor rijeke k ■ njegovu unutrinu prodremo, toliko ćemo osjetiti protječe kroz daleke nepoznate krajeve. Do Galibova vremena osmanlijska pjesma bijaše u nje mu ljepote, estetskog ukusa i istančane mašte. prošla sve faze svoje evolucije i sve moguće struje; Iz prvog stiha navedene kitice razabiremo, da je u nije bilo predmeta, koji se ne bijaše opjevao, niti Arabis'aru velika vrelina i sunčana žega i da Arapi ■mg te ^eline goli, bez odijela hodaju. Isto je tako pjesničkih tropa i figjra, koje ne bijahu up :ebljene u svjerna nuancama orjentalnog estetskog ukusa. Tada dubok, zamamljiv i značajan smisao drugog stiha ove su se samo stare misli i forme obnavljale i ništa više. kitice: U „Ljepoti i Ljubavi” sam šejh Galib to ovako A piće im — s’vjet što pali — žarka traka. opisuje: „Stariji su pjesnici sve opjevali, neostavivši skoro nikakva sujeta; savremenici pak samo opona­ Kad pročitamo Galibov stih: šaju njih i ponavljaju sto puta prežvakane stvari". Ovo plamna pjesma je — o vatrenoj ljubavi —; Naravno, da članovi takovog literarnog ambienta, Melodije gizdave i akordi krvavi, koji su po carigradskim kavanama, ispijajući kavu i pušeći nargilu, vodili riječ o pjesmi i lijepoj knjizi i biflali Ragib pašin ,.Munšiat“, nijesu mogli razumjeti odmah se pitamo, zar mogu i akordi krvavi biti. Ali mladog galatskog šejha i njegovo mišljenje o umjet­ ako o tim riječima malo dublje razmislimo, ako ih potanko analizujemo, onda ćemo shvatiti, kakav dubok nosti. Ipak kao što svaki veliki umjetnik, koji se svo­ i čaroban smisao one kriju. I zbilja, šta li sve ti „krvavi akordi" ne kazuju! jim mislima uzdigao nad svoju svagdanju okolinu, tako je i pjesnik „Ljepote i Ljubavi” polagano počeo Bolni utisak pjesme i pjevačeve melodije na dušu i sticati glas u narodu i pred tim je glasom svaki dan srce slušaoca; tužna dispozicija pjesnikova u času, iščezavala zavist, koju su prama njemu gojili savre- kad je te melodije izmamio sa struna svoje zaljub­ meni mu pjesnici u prvim danima njegove umjetničke ljene duše —; eto to su ti „krvavi akordi", ta utje­ kariere. lovljena čuvstva. I „gizdave melodije" su besprimjerna Osim megju ljubiteljima mevlevijskog reda, koji slika ljepote i pjesničke umjetnosti. ga cijenjahu kao drugng Mevlana Rumiju, on bijaše Šejh Galib često voli upotrebljavati hiperbole. I veoma obljubljen kod visoke carigradske aristokracije, Nabijina je najviša mahana to, što je bio: osobito kod ministra vanjskih poslova, Rašid efendije, Debelog glasa ptica, što lieće, šejhul-islama Esad zađe Šerif efendije, ministra finan Po hiperbolama, da bere cvieće. čija, Šerif efendije i prvog sekretara sultanova, Ahmed efendije. Naročito njegov ugled bijaše porasao tim, Galib je posve jasno u pjesmi izrazio, kakva moraju što ga je sultan Selim III. osobno uzeo pod svoje biti djela onih pjesnika, koji otvaraju nove puteve okrilje, cijeneći ga kao učenjaka i pjesnika, a pni li­ poeziji; �Broj 8. On dapače dozvoljava i najnejasnije slike, kad oholo veli: Da usnama moja pjesma Prijatelj je bila, Zar bi onda ispod neba Na krilu se vila! Osmanlijski moderni pisac i profesor carigradskog sveučilišta, Ahmed Hik’jmet beg o Galibu se u jednoj svojoj dizertaciji ovako izražava: „Galib je u prvom redu pjesnik boja, kompozi­ cija i nevigjenih slika: hiperbola, antiteza, metafora( metonimija, komparacija i t. d. Njega više zanosi ružica, nego slavulj; više je odan ljepoti, nego ljubavi; više je fantastični slikar, nego čuvstveni pjesnik: U grudima mojim nema Ni svijetla ni ljubavi, Tek svijeta savremenog U njima je odraz pravi. U Galibovoj „Ljepoti i Ljubavi" susrećemo se sa silesijom vlastitih mu neologizama: Rujni plašt, ružićni trak, rumena čarolija, rujna rosa, rumeni čimen, ružični cjelov, rujni znoj, rumeni suncobran i slično. Či­ tajući to remek-djelo, ljudska duša širi krila u svi­ jetu mašte, pa — obasuta cijelom kišom rumenih cvjetova — leti i tone u plava obzorja dalek h ne­ izmjernih nebesa. Galib je stvorio poseban svoj pjesnički jezik, pun fantazije i slikovitosti. Njegova lica jednim okom sunca piju i oblače se u njihove ružične trake; njegovi mi­ risi govore, a uzdasi surmu podvlače pod oči i onda se sve to svršava sa: Ovo plamna pjesma je — o vatrenoj ljubavi; Melodije gizdave i akordi krvavi. Kad osjeti potrebu, on mirisima puni svoj mozak i sav razdragan stvara od ružičnih pupoljaka krilate slavulje i čini, da se gromovi grohotom smiju, a ne­ besa u svom vječitom kretanju šepaju i. hramlju". Ovdje ćemo navesti nekoliko stihova, u kojim Galib-dede opisuje perzonifikovani Sevdah, a iz kojih nam pred oči izbija sva dubina njegove pjesničke bogodane mašte i sav plamen njegove neobuzdane mistične ljubavi: Ah Sevdah je ko Azrail: Mig mu ljudske duše prima — Demon smutnje kurban mu je Povezanim sa očima. Dim je vatre Nemrudove Po licu mu mahovina, Rujne usne: od kevsera I od vina mješavina. Strana 157. .BISER' Ne* ne bude pjesma potpunoma jasna ! Pod bijelim ćulahom mu Crna kosa skovrdžana. Baš ko da je na mjesecu ,,Azam-dova“ ispisana. U ruci mu britki handžar: Sunce u krv obojeno; U blijesku njegovu je Mnogo srce utopljeno. Hej! kad U atome Solufima Opet ne bi se crna svjetlost razdrobila, njegovijem bi slična bila. Kad cvijetni pupoljak bi Duh imao i živ bio, Pao bi mu na usnice I med poput pčele pio. Katkad se Galib upravo igra antitezama i pred oči čitaoca donosi cijeli cj&lus zamamnih svetih slika, do kojih naša mašta ne može doprijeti. Tada se s pje­ snikova pera cijedi u jedinstvenu harmoniju sliven čitav pompozni šum tišine i bure: Jedno drugom tajnu ljubav šutke zbore, Nieme riječi buče kao burno more. Čitajući opisivanje njegovih perzonifikovah lica Ljepote, ili Ljubavi, mi se - htjeli ne htjeli — pripitomljujemo uza sve one njegove prpošne i divlje manire, razmišljajući 0 tom, kako je veliki pjesnik mogao takova lica naći i doprijeti do one visine umjetničkog stvaranja, oči nam se zanose, a srce burno kuca i mi — ne mogavši shvatiti tih ljepota, koje nam mozak umaraju — pri­ siljeni smo na nekoliko časaka pokraj sebe odložiti „Ljepotu i Ljubav". Ja kao i Galib vjerujem, da kroz ovaj prolazni svijet piri dah samo jednog genija, jednog duha. Taj sveti duh, taj mirisavi vjetrić katkada puše kroz Širaz 1 Hafiza opija nasladom čarobne mistične poezije iz Gjulgješta i Musalla-gaja; gdjekad on zastruji po vru­ ćim pustinjama Arabije i Ferezdekovu okorjelu dušu razvlaži kapljama proljetnih ljepota; katkada zapiri povrh naše Adrije i našem sićušnom Silviji, koji be­ svjesno leži u kolijevci u uskočkom gradu Senju, priča na uši vjekovnu priču burnih jadranskih talasa o „Našem čovi" i „Iseljeniku"; gdjekada opet zaleprša viš bosporskih talasa i — cjelivajući oči malog Galiba, koji po gizdavim livadama Sudlidže prpošno tjera nestašnog šarenog leptira — svijet mu prikazuje u slici Edena ljubavi i ljepote, u obliku čarobnog kraja, koji je pun boja, mirisa i zvukova. Ovaj je dah jedan; ovaj je genij jedan, samo se u različitim vremenima, u različitim umovima i u ra­ znim varijacijama manifestuje. �Strana 158. ,B 1 5 E R“ Pouzdana vrela vele, da se Galibu nije svigjao ni jedan pjesnik njegova doba, a od starijih predstav­ nika osmanlijskog parnasa tek mu se u nekoliko do padao Fuzulija, Nef’ija i Nedim. Njegovo pak pretje­ rano cijenjenje perzijskih pjesnika Firdevsije, Nizamije, Husreva, a naročito Rumije, Saiba i Ševketa daje nam povoda mišljenju, da je te pjesnike smatrao svo­ jim pravim učiteljima i uzorima i da je iz njihovih djela ponajviše crpio nadahnuće i moć umjetničkog stvaranja. Perzijskog pjesnika Ševketa po svoj prilici je najviše cijenio kao umjetnika, dok o njemu veli: Ševketove fantazije Boje su se porascvale I crtama istančanim Čarulijski oblik dale! To se opaža i iz ovog distihona, u kojem on jedan Ševketov gazel oponaša: Od’jelo je sirotinjsko naše, A držanje kao u vladara, Jer, Galibe, mi smo vjerne sluge, Što dvorimo ljubavnoga cara. Riječi u ovoj kitici „kao u vladara" odnose se na Ševketa. Galibov savremenik i veliki poštovatelj Esrardede u svojoj „Tezkiri* veli, da je pjesnik u većini svojih gazela imitirao Kelima, Saiba i Šev­ keta. To rmitiranje ni malo ne umanjuje pjesni­ čku vrijednost galatskog šejha. Ta i Nefija je Urfiju i Fejziju, a Nabija Taliba i Kelima češće oponašao u svojim radovima, a to se ne smije uzeti kao znak njihove posvemašnje neoriginalnosti i prostog stihoklepstva. Proučavanje perzijske poezije u to je vrijeme kod Osmanlija bilo poprimilo Oblik neodoljive strasti i svdk, ko je perom baratao, znao je skoro na izust Hafiza, Firdevsiju, Saiba, Husreva i druge predstav­ nike perzijskog parnasa. To donekle sliči humanizmu u Evropi, kad su pjesnici najprije u Italiji, a onda drugdje počeli zdušno proučavati grčke i latinske kla­ sike i u njihovu duhu svoje pjesničke umotvore stvarati. Da su osmanlijski pjesnici tako strastveno per­ zijsku književnost proučavali i njene reprezentante oponašali ponajglavniji je uzrok to, što je perzijski jezik elegantan i pun muzike i što su Perzijanci u svojim djelima iznosili isključivo vesele elemente mi­ stične filozofije. Naravno, da mistične misli, koje ironički ismijavaju ovaj svijet, nijesu mogle nikad uhva­ titi duboka korjena u slojevima jednog vojničkog na­ roda, kao što su Osmanlije, koji su vječito pod oru­ žjem i u vojnoj stegi živjeli; one su bile poznate samo odabranoj kasti — inteligenciji. Broj 8. Kako nemamo pri ruci dostatnih podataka, dje­ lomično nam je nepoznat Galibov privatni život; no ipak iz njegovih samih djela možemo zaključiti, da pjesnik — izuzam učitelja mu Neš’et efendiju, pa vjerne drugove: Perteva, autora jedne „Medžmue" i Esrar-dedeta, pisca jedne „Tezkire" — nije ni skim imao intimnijih prijateljskih odnošaja. Bio je on preveć ponosan i držao se previsoko ne samo nad svo­ jom svagdanjom običnom okolinom, nego i nad svjema umjetnicima svog vremena, koji smatrahu principom etike megjusobno svagjanie i prepiranje, pa i najžešće psovanje poput ljudi iz najnižih slojeva života. Po Galibovu uvjerenju pjesnik biti značilo je biti oplemenjen umjetnik, čije je nadahnuće posve nepo­ znato prostoj masi i neznalicama. Pjesniku treba pla­ mena i bola, pa da bašta njegove fantazije procvjeta nevigjenim ružama i ljiljanima. Taki je pjesnik on sam bio i s toga je nada sve držao do svog umjet­ ničkog ponosa i velikog poziva. Naravno, da se je taj njegov pretjerani ponos smatrao velikom mahanom, jer se je kosio s etičkim načelima mevlevijskog reda, kojemu je on pripadao. Suviše, neke mevlevije tvrde, di njegovoj ranoj smrti jedino uzrok leži u riječima mu: „Ja sam, drugog nema"; no ta čudnovata tvrdnja nije nič m opravdana. Umjetnik, koji se osjećao visoko nad svojom okolini m upravo kao nadzemaljsko biće i koji je svo­ jim mislima živio u nepoznatom svijetu ljepote i svi­ jetla, Štono ni malo nije sličio ambientu starijih pje­ snika. taki umjetnik je naravno morao biti ponosan i •ohol, jer osjećanje ponosa i samosvijesti kod pjesnika pošljedica je osjećanja umjetničkog poziva i uspjeha, što ga on postigne. Autor „Ljepote i Ljubavi", koji se — slobodno živeći — „ p o k o r a v a s a m o p o n o s n o m c a r u n a r a v i s voj e", ni malo se kraj tog ponosa ne usteže od priznanja, da je v j e r n i s l u g a i n a j z a d ­ n j e m č o v j e k u , koj i z n a d e c i j e n i t i mo ć i v r i j e d n o s t ,,e h li- d ila “. Istina, u životu se rijetko može namjeriti na jednog „ehli-dila", kako ga Galib zamišlja, a. kojeg mi u današnje vrijeme nazivljemo „ljubiteljem umjetnosti"; osobito baš onda, kad se je osmanlijska lijepa književnost gušila u vrtlogu dekadence, teško je bilo naći jedan istančan ukus i ozbi­ ljan umjetnički talenat, koji bi shvaćao pravu vrijed­ nost i svrhu literarnog artizma. Mladi galatski šejh, koji u početku svog pjesnikovanja za se veli, e je lijepa ružica, sposobna, da je ljubitelji umjetnosti podgoje u cvijetnjaku poezije, kasnije je pred sokolovim očima svoje bujne fantazije gledao, gdje se otvaraju velebne kapije na „palači smisla", koju su ispraznim i mrtvim okom promatrali tadanji obični stihotvorci. Taki je pjesnik u potpunom pravu bio, da sam sebe mjeri i poredi s najvećim duhovima na istočnom parnasu. Jer njegova velika duša, koja je gorila vatrom �Broj 8. Strana 159. „ B I Š E R‘ mističnog zancsa i duboke vjere, bila je .tako puna svjetlosti, da nikad ne bijaše potrebna piti: Vino čiste mjesečine Iz nebeske mjesec-čaše... Burna i ključava mašta pjesnika „Ljepote i Ljubavi'1, koja je nove svjetove osmanlijskoj pjesmi otkrila i uvijek nove boje, slike, zvuke i mirise stvarala, Galibu je osim velikog ponosa i samodopadnosti dala još neko vječito i duboko nezadovoljstvo. Tadanji je­ zik i pjesničke forme bijahu ograničene i nijesu do­ puštale ovom genijalnom pjesniku, da u njima svoje slike i osjećaje izlije; s toga kroz sav život izbija iz njegovih radova nezadovoljstvo: Gle, šta ja bih sve pjevao, Kad bi r’ječi dopuštale! Kao što svi mistici, tako je i Galib pokazivao manje više znakove duševne bolesti. Dr. Dženab Šehabudin beg veli, da pohod u Konju i njegov rani pristup u mevlevijski red svakako dokazuju, da pjesnik nije imao potpuno sregjene i koncentrirane možgjane. Pretjerano je te pojave u životu pjesnikovu pri­ pisivati samo duševnoj bolesti; ali je svakako opet krivo tvrditi, da Galib apsolutno te bolesti nije imao. Unatoč tvrdnji nekih kritičara autor „Ljepote i Ljubavi" nije bio veliki pesimista. Galib je, okrenut licem prama velikom Allahu i povučen u svo.' osjenjenu samotnu sobu, pjevao svoje pjesni i njegovo je srce bilo oslabljeno samo navalom burnih talasa fantazije —; s toga, ma da je bio vrlo slabe tjelesne konstrukcije, u njegovu se velikom srcu nikad nijesu mogli ustaliti osjećaji dubokog pesimizma, kao kod mnogih drugih njegovih predšasnika i savremenika. Kiiprhli zađe Mehmed Fuad beg o tom ovo veli: — „Galib-dede, koji je poput Horaca, El-Hajjama i Bakije gledao na ovaj svijet kao na kakav isprazni fantom, nikad se nije mogao s tim pjesnicima sjedi­ niti u epikurejskom mišljenju, da treba ovaj ništetni i prolazni život koliko je moguće upotrijebiti u nasladu i uživanje. On je bio najviše zabavljen maštanjem o vječnosti i Istini i po njegovu mišljenju jedina je du­ žnost svakog savršenog čovjeka u tom, da — ne pro-*pustivši uzalud života — nastoji, kako će postignuti vje­ čito blaženstvo spoznajom prirodnih i božanskih tajna. Kod njega čovjek nije najniže stvorenje, što se na zemlji miče kao kod Homera, nego najsavršenije Božije djelo i krajnja svrha svijuh ostalih bića. Ove riječi velikog pjesnika, čije „ d u š e v n e z u b l j e p l a ­ me n ne mo g u o b u h v a t i t i ni me g j e n e i z ­ mj e r n i h n a b e s a " , vrlo su značajne u pogledu Galibova mišljenja o čovjeku i njegovoj veličini: Srce moje, srce. moje, . Što te tako tuga mori? Ah, ma da si ruševina, Ti si hazna začarana, Gdjeno silno blago gori. Ti si biće uzvišeno: Pokretima svojih krila Angjeli ti klanjaju se — Ti si duša: bliznac ti je Dah velikog Džebraila. Dobro motri bivstvo svoje: Ti sveg svieta suština si, Diglo si se iznad svega. Ti si čovjek... u očima Vasione ženica si!.. I ako je moguće katkada naći po koji pesimistički izliv iz Galibova srca, koje svoj mistični ponos tako visoko diže, ipak ne smijemo ni pomisliti na to, da bi kakova tamna skepsa mogla zavladati u prozirnim prostorijama njegove velike duše. Ako je dubokom tesavufskom pjesniku jednom pošlo za rukom, da velikom mističnom ljubavi i in­ tuicijom otkrije „svijet jedinstva i Istine", onda je on i smisao života shvatio i sve praznine, koje mu duh ubijaj", ispunio svijetlom Rožijeg,jedinstva". Izuzam gazele, megju kojim — kako smo prije rekli — imade dosta i neuspjelih, u Galibovu ,,Divanu“ relativno su najbolje pjesme: Musedesi, terdži-ibendi i neke rubaije*). Nu najveću pjesničku snagu on je pokazao u pjesničkoj pripovijesti, „Ljepota i Ljubav", koja je općenito uzevši pravo, remek-djelo književne umjetnosti. Zaista Galib je tu haznu poezije sam otvorio i zatvorio. „Ljepota i Ljubav" jedna je velika alegorička priča, čija su lica same pezonifikacije i simboli. Mi ćemo ovdje u glavnom iznijeti njen sadržaj, da čita­ telji uzmognu sami stvoriti sebi sud o pjesničkoj ve­ ličini mladog galatskog šejha. Pošto pjesnik. „Ljubav" uzima kao muško lice, a ta je riječ u našem je­ ziku ženskog roda, mi ćemo ovdje uzeti mjesto „Lju­ bavi" riječ „Sevdah", radi lagljeg. shvaćanja, jer — ma da „Sevdah" znači za pravo „ljubavna melanholija" — kod nas se upotrebljuje u istom smislu kao i ljubav. Dakle, pregjimo na stvar: Sevdah i Ljepota, muško i žensko dijete od ple­ mena Ljubovića (Beni Mehabet) zajedno uče u „školi poezije" pred učiteljem „Ludilom" (Džunun). Od vre­ mena do vremena ta se dječica igraju u blizini. „Je­ zera blagoslova" (havzi fejz), koje se~ nalazi na šeta­ lištu, zvanom „Zabavište smisla" (Nuzhetgahi mana). (Svršiće se).. *)' Museddea ili Tesdis je vrst pjesničke forme na Istoku, a nastaje tako, kad se svakom distihonu gazela pridodaju još po če­ tiri stiha, koji se rimuju s prvim stihovima tih distihona. Terdži-ibend je pak cijelo kolo pjesama, spjevanih u obliku’ gazela, a na koneu svake te pjeeme ponavlja se jedan te isti. distihon, kojeg zovu „nazm“. Napokon Rubaija je pjesma od četiri stiha, od-kojih se prvi, drugi i četvrti srokuju. �,B I S E R' Strana 160. Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) Napisao: Husein Gjogo — Mostar. (Nastavak.) IV. Gluho je doba... Na obje strane brze Neretve počiva grad u noć­ noj tišini, koju su ondje bunili pjenušasti valovi i ko­ lovrati. Njihov žamor strujio poput dalekog vjetra pla­ ninskog, kad redom savija vrhove zelene šume. Mjesec sjao sa vedra neba i svojim svjetlom kano da je začarao, omamio okolna brda i brežuljke, vinograde, bašče, kuće, uopće cijelu prirodu. Vratašca Mujagina vrta ciknuše i dva momka padoše u njegovu avliju. — Ja ću mu, Meho, — šaptao jedan — poka­ zati, šta mi je danas reko. Ona je svakako sa mnom „prekinula", sad barem ne trebam imati kakav obzir. Zvaću je; ako izagje, — po nju bolje; ne izagje li — izaći će stari „jarac". — Pazi samo, da ne bi bilo velike galame, pa da i policija.. — Ne boj se, Meho, ja znam, kako treba.. — Dobro, ti si po srijedi, a ja ću se sakriti pod basamake, nek misli, da si s&m. Tako i bi, Meho ode pod basamake i čučne kraj kazana, dok Alija stane pod pendžere u sjeni, pa — pijukne. Ništa se ne čuje. Zar na pendžeru visio mirno. Opet pijukne nešto glasnije. — Mir je bio. Po treći put pijukne još glasnije i to tri put, ali uzalud. Cijela kuća kao pomrla. Alija je počeo bivati nestrpljiv. Stade kašljucati i pijukati, ama sve bez uspjeha. To ga ljutilo. Bio je uvjeren, da se čuje njegovo dozivanje, samo Fata ne će da izagje na prozor. Sagne se i uzme sa zemlje nekoliko kamenčića i baci nejprije jedan; staklo cikne.. To je sve. Baci još dva. Učini mu se, kao da po sobi neko hoda a više ništa. Sad baci nekolika kamenčića od jednoč. Zar se na pendžeru pomače i pri dnu skupi, a Alija odmah pomisli, da je to — ona, Fata. — Fato! — zvao je umiljatim, pridušenim glasom. Mjesto odgovora zar se još bolje pomakne i iza njega, u onom mraku stajala bijela ljudska spodoba, — Ona u košulji 1 — govori Alija sebi i od nekakva veselja srce mu se stijesnilo. — Fato, moja draga F ato! — dozivao još njež­ nije, pa se bliže prikuči k prozoru, gledajući u nj ko mačka u ribu. — Slatka Fato, o..! i raskrili obje ruke. Broj 8. Otvori se jedno krilo od pendžera i s njega nešto puče, a puče ko mala puška. To je Mujaga pljunuo ..., iza toga otrže grditi: - Magarče, i gori od magarca! Pa ti da ulaziš u „turske" kuće — koci te raskinuli ?! Grom ti se niz čelo spuzo 1 — grmio Mujaga i gledao pod pendžer, ali njegove oči nijesu mogle ništa opaziti. Čim je Mujaga pljunuo, Alija je priskočio k Mehi pod basamake i tu čekao, dok svrši stari svoje pri­ jetnje. Nastade iza ovih mala stanka, jer je Mujaga osluhivao, da li je još Alija u avliji. Nu pošto je bilo mirno, opet Mujaga nastavi grditi, da vidi, je li se njegova zapovijed izvršila, jer — mislio je — ako je momak u avliji, ne će moći trpjeti te riječi, pa će se javiti. Uvidjevši na koncu, da mu je očekivanje jalo­ vo, zaključi po tome, da više niko nije u avliji, za­ tvori prozor, namjesti zar i leže u postelju. San ga je i onako ostavio, a ova zgoda upravo mu natjerala krv u glavu i kožu, postalo mu je prevruće. Prva mu je odluka bila, da će sutra navesti zidare, neka po­ dignu duvar oko vrta toliko, da se u nj sa ulice ne ^ože priskočiti. Još je odlučio izmijeniti iz temelja .. .. vratašca i udariti im novu bravu sa dvije zaporke. Alija je megju tijem stajao uz kazan i razmišljao, šta će sad? Hoće li ići ili će ostati, da se osveti starom protivniku? I pričini mu se, da je najbolje „bit miran Baš u tom času šapne Meho: — Šta ti je to bijelo na fesu ? Alija snimi fes, malo se zakrene od Mehe, da ne vidi, te brže otare rubcem...... — Šta je? — pita ponovno Meho — Ništa, perušina! — odvrati Alija vas crven od muke, pa iza tog pridoda odlučnim izražajem: — Upamtiće Mujaga ovu večer 1 — Nu kako, na koji način treba osvetu izvesti ? Upre sve sile, ali nikud doći do zgodne misli. Ljut sam na se, podiže polahko jednu dasku sa kazana. — Oho ! — poviče tiho, videći da je topla i mirišući ugodan zadah od pekmeza. Popipa rukom kazan, a kazan — vruć, dok je u njemu preko polovine stajao šljivov pekmez.— Eh, da imamo kakvu kantu, mogli bismo prepoloviti! — veli Alija Mehi, ali ovaj odgovori, da bi to bila prosta kragja, pa ne bi valjalo. — To ne bi bila potpuna osveta, te bi Mujaga mogao još tužiti, pa eto ne­ prilike... Aliji se sve misli okupiše oko pekmeza, da se njim osveti i konačno mu pade na um zgodna ideja. — Dobro je 1 — usklikne, pa će M ehi: — Ponesimo kazan ! — Gdje? — Kod basamaka. — Pa evo^ga kod basamaka 1 — Nije to, treba ga prisloniti uz basamake, kud se ide. �Broj 8. , B i S E R“ Strana 161. Meho ušuti kao da razmišlja, šta bi se iz toga stajao, te ga svom silom baci na avliju, smjerajući moglo učiniti, ali ga Alija opomene: — Uzmi za uši po prilici na ono mjesto, odaklen mu se Alija jav­ ali pazi, da ne klepne i ne zvekne! Mujaga će noćas ljao. Za Mujagom je poletjela žena, da ga zastavi, u njemu tancovati! — nu dok je došla do vrha basamaka... Sad udariše obojica u prigušeni smijeh i nakon ...Mujaga je već stajao usred kazana, pa se nekoliko časova ponesoše kazan, metnuše ga nasred čudio, šta se to s njim desi! ------ ------------puta, kuda se ide i pribiše uz prvi basamak, a da se — Ah, gje si to? u čudu pitala žena. ništa mije čulo. Poslije ovršena posla, poče se Alija — Vodu, vodu, bona bila! — vikao Mujaga, da ogledati po avliji. ga je čuo i treći komšija. — Brzo vodu! — Šta tražiš? — pitao Meho. Počeše vodeni, bakreni sudi klapati, što je bio Tražim zgodno mjesto, oklen bismo mogli znak, da će voda brzo doći, ali Mujaga u svojoj ne­ gledati, kako Mujaga u pekmezu stoji! - Rekavši volji postao nestrpljiv, te opet poviče: — Pohiti, do­ to pogje Alija prema daščari, da vidi, je li zaključana. nesi pun gjugum! — a u isto vrijeme vikala MujaČim opazi, da je kanafom sa izvana pritvorena, od­ ginica; — Fato, brzo lampu, ugazio ti babo u nešto! — riješi je i vrata se malo rastvoriše. Ne gledajući više, * povrati se Mehi rekavši mu: — Sve je u redu. Kad Sve je to gledao Alija iz daščare, gledao, uži­ on izagje, mi ćemo se u daščaru sakriti! — vao i smijao se ko nikad u svom životu. A da ga Opet je Meho došao na svoje staro mjesto, ali toliki smijeh ne oda, metnuo je fes na usta, da njim od nekakve uzbugjenosti nije mogao čučiti kao prije oslabi radosne glasove. Još kad je čuo, kako žena već je stajao, namjestivši noge kao trkač, koji će sad veli: — Fato, ugazio ti babo u nešto! — od velika na potrčati. Alija pomaknuvši još bolje fes nad oči, smijeha se zakocenuo i tri put okrenuo oko sebe, stade ponovno pijukati i gotovo sasma glasno dozi­ držeći desnom rukom fes na licu, a lijevom prihvatio vati: — 0 Fato, Fato..! Kad se nije niko oglasi-■, eakšire, da mu ne španu od velike trešnje i micanja. on poče posprndno zvati: — Fatetino Fatitna ! Pt tom teferiču nije ni osjetio, kako ga je prvi Pendžer se naglo otvori i s njega otvo-i Mujaga put ,,nes >“ pomilovalo po bedri, ali je za to drugi svoju vatru. — — Ah, zar nisi otišo, hule jedno? put osjetio s obje strane tijeia, po nogama kao ne­ Zar si i sad u tur... ki pljesak, sličan onom pljesku, što ga prijatelj da­ — De šta toliko drečiš? — prekine ga Alija riva prijateljici po legjima, kad ga hoće da upozori — Ma zar ti to meni veliš..? na osobite okolnosti, na opomene. Alija odmah po­ — Ja ne zovem tebe veg tvoju Fatu — opet skoči na desno, te u onom mraku lupne glavom o mu Alija upane u govor. direk. Malo popostane, da se razabere i rukom poTa drzovitost Mujagu ražestila u dno duše. — pipa po čelu, da li nije „čvorka" skočila. Učini mu Zovi ti — grmio Mujaga — svoju mater... se, da je prstima razmazao mlaku vodu po čelu. — — Lezi ti, lezi ! — dovikivao mu Alija — lezi, Sigurno je kriv! — reče u sebi. pa se pokrij po glavi! Toga časa udari ga otraga u debelo meso „ne­ — Biva sam ja dijete, pa da se pokrivam? Je što" snažno i silovito, da se je odmah našao kod li? — pitao stari Mujaga ljut kao sršljen. — Veg da naslaganih drva u dnu daščare. Udarac je bio sličan si se kinuo sa mojih očiju, dok te vrag nije odnio: „paljači" ali ga nije zabolio. Najvolio bi kresnuti, ali U tom se oču kokotanje, a iza toga jarčije me- ne smije, čuče ga Mujaga. Stajao je baš onako, kako ga je ona tajnovita sila postavila. Ne mičući se tije­ ketanje ispod basamaka. To mu se Meho rugao, lom, upre oči prama vratima, ali ništa nije u mraku — Biva nisi otišo? kratko će Mujaga. stimao. — Za Boga, šta je ono bilo ? — pitao se tri.. Kakotanje mjesto odgovora. pet, deset., dvadeset puta, ali pravog odgovora nije — Još se rugaš? — opet će Mujaga. našao. — Krava nije, tele nije, pas nije, a jest nešto — Me e — to mu bi odgovor. snažno, jako i šutljivo! — tako umovao i obično svr­ — Ti još tu? šavao sa pitanjem : — Pa šta bi drugo moglo biti? — M e--e-ke--ke! Kad su mu se oči dobro privikle na pomrčinu, — Ama ne bježi, pasji brate ! — poviče Mujaga i lupne pendžerom, koliko je mogao. Oču se tutanj poodaji. tada je mogao uhvatiti neku čudnovatu crnu živu, — Bježi! vikne prvi Meho i podbrusi pete, a zdepnastu masu, koja je pred njim stajala na za njim Alija. Meho je u onom času zaboravio, da se jedno pet-šest koračaja, upirući prama njemu oči ko go­ zakloni u daščaru, pa je proletio u vrt, skočio preko dvije krupne zapaljene cigare. — Vala čudo zida i okrenuo niz ulicu, dočim je Alija bio priseban vorio u sebi — kako se svjetle i kako su dosta ma­ lene prema veličini! — i učinio onako, kako je zasnovao. Najednoć se sjeti, da ima šibicu u džepu. Kao Mujaga pak istrčao je iz odaje, zgrabio jedan da se težak kamen svali sa njegovih prsa, tako je bardak (ibrik zemljani) vode, koji je vazda kraj vrata �Strana 162. .b i s e r Broj 8. ; osjetio u duši neku odušku, neku polakšicu. — Fala Mrijeti pod teškijem šapama kulturnih zvijeri Bogu! — uzdahne — sad ću sve saznati! — Turi I gledati crve, gdje ti tijelo rove. ruke u džep od čakšira, izvadi šibicu, pa prije nego Mjesto boga lice jedno, gdje se majmunski ceri. će je zažeći, još jednoć izbulji oči u onu živu zago­ netku, a onda kresne... AH Suad: Plamen osvjjetli daščaru i sve, što je u njoj. Na nekoliko koračaja pred sobom opazi Alija Bol sjećanja. s užasom — megjeda, kako se je nasandaljio na za­ dnje noge, dok je prve pružio prama njemu. Odmah Zlatni su danci odbjegli me davno Aliji upadoše u oči one crne kuke ko u kantara, koje Ko rujni smješci sa usana tvojih — su resila megjediji, goli taban. Uhvati ga jeza i tro­ Zlatni mi danci umrli su, dušo, struka groznica, čitavo tijelo počelo drhtati, a iz ruku A s njima sreća i svi sanci moji. mu ispade šibica. Megjed zamumlja. — Gle, sad sam samac u pustinji žića: Alija krisne kao ranjenik, od jedan hip skoči na Bez tebe, evo, i bez vjere lutam kamaru drva i zapomaže: — U pomoć..! U pomoć, I mjesto pjesme sa usana tvojih, za Boga, evo megjeda!... Tek gorki čemer uspomena gutam. * Mnoge mi zviezdam’ obasjane noći — Nuto, bona! — upozoravao Mujaga svoju U prahu leže pod olovnom petom ženu zapirajući na gaćama nogavice, — što je ono? — Sadašnjih dana. Mnoge moje čežnje — Baš ko iz naše daščare.. govori Fata. U maglu sivu ginu brzim letom. — Ne može bit! — veli MujaginicaJa ne znam: možda zatvoren je sada — Oklen će biti u daščari, bona? — pita opet Viš tvoje bašte onaj pedžer stari, Mujaga. Bezglasno s kojeg gledali smo nekad, Sve troje stalo ko ukopano, pa osluškivalo. U Mjesečne noći kad se ospu čari. daščari oču neko orginjanje kao kad se drva svališe a u isti mah opet zaječi: — „U pomoć!.. U pomoć, A biser-luna u odaji tvojoj evo megjeda!“ Srebrnim kistom slika dvije sjene: Pomaganje se čulo i po komšiluku. Tebe, o kipe božanske ljepote Mujaga pohiti prema daščari, ali ga žena i kći I u tvom toplom zagrljaju mene. zadržaše. Na pendžer k nama dizao se miris — Ne ćeš, Boga m i! — kričala Mujaginica, — Iz divne baŠče s pospalih cvjetova, Zar da mi bez tebe ostanemo! — Opojan miris kao meki dašak — Ali pustii... otimao se on. Ljubavi naše, mladosti i snova... — Ne ćeš, babo, Boga mi! — klela se Fata i teglila oca za ruku. — Zar ti star na megjeda? Ah, svaki časak, što ga tad proživih, — Star i goloruk! — dodavala Mujaginica. Bijaše sladak kao vječnost raja — Svrsit će se. 0 kad bih jedan trenut vratit mog’o, Iz onih dana: opustjelog maja! — Mustafa Ćellć Gazanfer: Suze. Kroz mrak ne vidim ništa, duša mi uzdiše i plače I klonulo mi srce trga se tužno. Ljudska bijeda me goni silno, vrludam i patim U vrijeme ovo svirepo i ružno. Al, zalud želja! Kroz pustinju žića Bez tebe evo i bez nade lutam 1 mjesto pjesme sa usana tvojih, Tek gorki čemer uspomena gutam! S turskog: Ćazim. Ljiljanski: Suzama mojim gorkim i krupnim, što niz lice teku, Svijet se cinički — grohotom smije; Jer ne zna činiti drugo. Izgubio je, iz zemnog Što dizalo ga blata i zvjerski žije. Sa svakim danom bijelim i sa mrkom noći svakom Dolaze bijede sve teže i nove — Zar život se zove živjeti bez života i silom. Tragedija duša ili „Bijela ruža“. (Pjesma u prozi.) (Nastavak.) Okolo našeg doma prostrla se pustinja na sve strane; velika nepregazna pustinja bez puta i staze, u nedogled. Sunce nas obasjavalo iz pustinje i slalo nam �Broj 8. Strana 163. ,B 1 S E R‘ zadnji pozdrav pri zahodu, kad bi se zapad zarume­ nio od njegova sjaja. Mi ne poznavasmo vremena, ne poznavasmo dana, ne poznavasmo nikog osim naše pustinje, u kojoj smo carevali... I ona zaboravila na začarani gaj. na začarani dvorac... na cvijeće, na ruže i karanfile. Samo nekad, nekad navukao bi se oblak na njezino čelo. Tad je išla bistrom potočiću i bacala kamenje u vodu. Gle­ dala kako padaju, kako ih brzi potočić nosi... nosi nekud daleko... daleko, gdje su i njezine misli bludile, u veliku rijeku... u more!., u ocean... Jednom opet otišla bi daleko, daleko; odskakutala za srnama i vjevericama... Malo po malo gubio bi se njezin zvonki glas i iičeznula bi megju drvećem u šumici više kolibe. . . . I vladala bi tišina, grobna, nijema tišina. Ja sam sjedio pred kolibom i gledao, kako sunce nebom prelazi, kako st sklanja za moja legja i nestaje ga tamo, gdje se nebo sa zemljom sastaje, tamo gdje su granice našega svijeta... . . . I vladala bi tišina, grobna, nijema tišina... Ja sam sjedio pred kolibom i čekao njezin povratak A ona bi dolazila vesela, radosna okićena cvijećem, kao u snu — u priči... I pričala mi o srnama, jelenima, paun.ma i brb­ ljavim papigama, o golubima i slavuljima, pričal' ve­ selo, obijesno. Kitila me cvijećem — kidala ružt ka­ ranfile i posipala po našoj postelji, da mi iše da nam bude mekše... A kad bi se spustilo toplo veče i mjesec prosuo svijetle trake svoje, ona bi izašla pred kolibu i ra­ zgovarala s njim o začaranim dvorima, o tajinstvenom gaju i bijelim i crvenim ružama... I to bijaše njezina tajna — njezina molitva i — vjera. To bijaše njezino spokojstvo, kad je mogla čuti tajne poruke toga čudnog noćobdije, koji gleda jednim okom nas dvoje, a drugim začarani dvor i tajinstven* gaj u začaranoj zemlji... . . . I za take jedne noći, dok je ona ispitivala mjesec i gonetala tajne s njegova blijedog lica, dotle sam ja sanjao san života... težak, mučan san borbe za svagdanji kruh, san slabosti ljudske; san zlobe i za­ visti, san sebičnosti i mržnje, san Jakuba i njegovih sinova... A ideali padali. Vrag se cerio u zakutku, dr­ žeći u ruci zlatne ključe od raskoši i zemskih uživanja... A čitava rulja svjetine hrlila k njemu, lizali mu ruke i noge, klanjali mu se i obožavali ga nad sva druga božanstva. Svetinje više nije bilo i svak demonu palio kandilj, a on na oltaru pripovijedao, keseći se, vjeru zlata i zlatnog teleta.. . . . A kad sam se probudio, bijaše cvjeće povenulo, mjeseca nestalo, a vani padala kiša... kiša tuge iz očiju sreće, koja je oplakivala svoju tešku i gorku sudbu... Pred kolibom evala „bijela ruža“ i sjećala me, da je ona nekad tu sjedila i uzdisala za začaranim gajem i tajinstvenim dvorcem. . . . I kad sitna aprilska kiša sipi, ja sanjam san života. Ja se podajem nečem, što ne razumim — ja živim nekim drugim životom, koji je posve daleko od moga shvaćanja... I kad sve živi novim životom, kad cijela priroda preporagja se, kad se drveće počinje zeleniti i slavulj pjevati — ja tužim... Ja sanjam za tihih aprilskih noći jedan težak san — san o povehlom cvijeću, ja gledam kako samotno pred kolibom u zagonetnoj pustinji cvati „bijela ruža“... Ja gledam, kad list po list opada — vene., ne­ staje... A tamo u mračnom kutu života osvijetljena dvorana, gdje demon slavi svoje orgije... A. Rašidkadlć: AFORIZMI. Ja sam žalim (silnik), ako prama silniku silu ne upoi ’b im . Hadisi šerif. I onaj, koji ogovara ljude, i onaj, koji ga sluša, jednako griješe. Hadisi šerif. Najgori od ljudi je onaj, u koga je dug život, a zla djela. Hadisi šerif. Nema Bogu draže milostinje, nego što je pra­ vedna riječ. Hadisi šerif. Nije pravovjernik onaj, koji se s tekom najede, a njegov komšija gladuje. Hadisi šerif. Odbaci od sebe sve ono, što ti savjest uznemiruje. Hadisi šerif. Nad vama će vladati uvijek onaki, kakvi ste vi sami. Hadisi šerif. Svako dobro djelo je milostinja. Hadisi šerif. Na zakonit i pošten način zaragjivati, sveta je dužnost svakog Muslima. Hadisi šerif. Od najnesretnijih pokvarenjaka su ljudi neženje. Hadisi šerif, Misvać (zubno čistilo) čisti zube i usta, pribavlja Božje zadovoljstvo, a uz to pospješuje oČnji vid. Hadisi šerif. Putujte, pa ćete uvećati i zdravlje i bogatstvo. Hadisi šerif. Vrhunac mudrosti je Boga se bojati. Hadisi šerif. �Strana 164. Broj 8. „BISER" Narodne umotvorine. Duda Penjavina iJVarošanin Meho. Sarajke djevojke. Vijaju se po nebu oblaci, Po Sarajvu alajli bajraci: Vojsku kupi Topal Osman paša, Te pokupi mlade Sarajlije, Pa ih vodi ravnoj Zasavici. Savu piju mlade Sarajlije, Savu piju, Zasavicu biju. Poručuju Sarajke djevojke: „Aman otac, Topal Osman paša, Pusti nama mlade Sarajlije, Mi ostasmo mlade neudate". Knjigu piše Topal Osman paša Na koljeno Fati Dizdarevoj. Što je paša knjigu nakitio: „Eto t’ knjige, Fato Dizdareva, Udajte se, naške ne čekajte, Mi ćemo se amo oženiti Crnom zemljom i zelenom travom" Sabrao: Fadil Arnautović. Vezak vezla Duda Penjavina Na čardaku prema Latinluku, K njoj dolazi Varošanin Meho: „Srce, dušo, Dudo Penjavina, Kome vezeš svilena jagluka" ? „Vezem tebi Varošanin Meho, Ako ćeš se proći Latinluka I Marice mlade krčmarice I Ružice s latinske ćuprije 1 visoke Ješe Samardžine I lijepe Savke Ćebedžine". Odgovara Varošanin Meho: „Vezi jagluk, Dudo Penjavina, Pa ga daji kome tebi drago. Ja se ne ću proći Latinluka I Marice, mlade krčmarice 1 Ružice s latinske ćuprije I visoke Ješe Samardžine I lijepe Savke Ćebedžine. Dosta su me vina napojile I dušmanske ruke sačuvale. Sabrao: Fadil Arnautović. a LISTAK. Iz islamskog svijeta. Smrt velikog muslimanskog učenjaka. U 5. broju ,,Misbaha“, glasila bos. herceg, ilmije izašao je ne­ krolog iz pera našeg odličnog alima gosp. H. Mehmed Džemaludin ef. Čauševića na turskom jeziku o smrti velikog islamskog učenjaka i kapaciteta u šer. zna­ nostima, Manastirli Ismail Haki ef. Koliki je gubitak islamski svijet zadesio smrću tog učenjaka, gosp. Čaušević, njegov dobar poznavaoc i učenik o tom nam veli: „Ismail Haki ef. ne bijaše od onih učenih mu­ slimana, čije je djelovanje bilo ograničeno samo na jedno mjesto, nego je svjetlost njegova uma obasja­ vala cijeli islamski svijet i svi su krajevi koristili se njegovim ispitivanjima i dubokim proučavanjima vjer­ skih istina. Merhum alim nije uzalud propuštao svog dragocjenog vremena, nego je vazda islamske zasade proučavao i rezultate tog proučavanja ne samo pred aristokracijom nego — pred cijelim isl. narodom iznosio i razjašnjenja o svemu davao. Bio je veliki govornik, propovjednik, koji je pot­ puno jezikom vladao a i oštro pero imao je, pa kao što se je hiljadama nauke žednih umova koristilo nje­ govom propovijedi, tako se je hiljadama umnih ljudi koristilo njegovim pisanim djelima. Ime ovog učenja­ ka poznato je u našoj domovini, jer njegovi su mnogi �Broj 8. „ B I Š E R“ Strana 165. članci, osobito lijepi vazovi na naš jezik prevedeni i u „Tariku“ iznešeni, te su se na taj način i bosanski muslimani prosvijetlili svijetlom njegove nauke. Dakle kao što se je uopće sav Islam koristio znanjem Ismail Haki efendije, tako je i vijest o nje­ govoj smrti izazvala opću tugu i žalost nad njegovim gubitkom." imade osobite privlačivosti, osobitog duha i harmonije. Koliko se on po smislu i sujetu odvaja od osmanlijskih modernih pjesnika, toliko se od njih razlikuje jezikom i oblikom svojih pjesama. Jezik mu je kićei) skladan; dikcija veoma slatka i glatka. U svjema nje­ govim radovima vidimo mezopotamsko bezoblačno nebo, čujemo šum Tigrisa, Eufrata i Gangesa, osje­ ćamo duh sviju arijskih mitologija i ćutimo dah i tre­ R a h m e t u l l a h i al ej hi ! pet indijskih gustih šuma. Njega pjesnikom čine ljepote neizmjerne prirode i on bi bez tih ljepota bio obični verzifikator, koji dobro vlada jezikom. Književnost. Prirodne ljepote su prodrle u njegovu dušu, u Kipovi. (Temasil), pjesme Faik Alije. Naklada cijeli život i on bi njihovu uzvišenost hotio u svemu Muhtar Halidove knjižare u Carigradu, Cijena 8 gro- vidjeti. Faik pjeva o kumovskoj slami: ša (1*60 K). Ti o majko, koja rodi neizmjerna bića ova: Nije prošla skoro ni godina dana, kako su „Pro­ Anorganska i organska, nevidljiva i vidljiva — lazne utjehe" (Fani teselliler), pjesme darovitog osAh, i ja sam tvoje dijete! Ucviljen sam evo pao manlijskog pjesnika, Faik Alibega tiskane nakladom Iz zvjezdanog zagrljaja, da me vječna tmina skriva. knjižare Muhtar Halidove megju edicijama „Moderne biblioteke", a već nam evo pred mjesec dva pjesnik Sve ove istančane ljepote pjesničke crpile su svoj pruža drugu knjigu svojih duševnih produkata pod žive!- iz prirodnih ljepota tigriske romantične okolice. naslovom „Kipovi". Ocjenjuju ći Faik-Alijine „Prolazne utjehe" osmanlijČitajući ove nove Alijine pjesme, one nam se ski estetičar Hamdulah Subhi beg ovo piše : u istinu pričinjaju svojom savršenom formom nao pra­ — „Ako želite saznati, zašto su Kaldejci i Asirvi Fidijinim dlietom isklesani kipovi, koji nam svo­ ci ispovijedali sabeističku vjeru, zašto su se klanjali jim nijemim jezikom puno govore o velikom umjetnič­ zvijezdama, onda morate bar jednom promatrati ve­ kom ukusu i shvaćanju svog majstora. lebnu panoramu mezopotamskog neba, kad ga duž Faik Alija nam se i u ovoj knjizi pjesama kao cijelog Tigrisa sve do Perzijskog zaliva blaga Noć i u „Prolaznim utjehama" svojim genrom i duhom rasvijetli lučama drhtavih zvijezdica. pokazuje kao pjesnik — romantik. Njegov duh se ne U onom nebeskom hramu bavi u zemskim nizinama, u svagdašnjem životu, nego Duša se Bogu klanja se vije u nebeske visine i tamo se druži s gromo­ I u vječitome milju vima, svjetlicama, zvijezdama i suncima; polet je nje­ Ko u ekstazi sanja. gove mašte smion; njegove su ideje i želje uzvišene, neizmjerne. Pjesnik je usko vezan uz prošlost, oso­ bito uz kaldejsku, perzijsku i indijsku mitologiju i koliko se njegov duh vine u daljine, u nadnaravnost, toliko on nalazi više snage za stvaranje svojih pje­ sama. Njega turska kritika naziva „Malim Audul-Hak Hamidom", postavljajući izmegju njega i tog najvećeg uopće osmanlijskog pjesnika tu razliku, što je Hamidov jezik jednostavniji i prostiji od načičkanosti, dočim u Faikovu jeziku riječi igraju vrlo znamenitu ulogu. Kad Hamida čitamo, čini nam se, da ga odmah razumijemo, kao da nam on nešto poznata nudi; da pak Faik Aliju razumijemo, moramo nad njegovim duševnim tvorevinama malko zastati i razmišljati, jer on svoju misao i osjećaj taji, dapače katkad i u oblik zagonetke stavlja. Ta nejasnost najveće je odlikovanje pjesnikovo. Kod Faika su i tuga i veselje i nada i beznagje nejasni. On čitatelja osvaja zamamnom kompozicijom i ritmičkim plesom svojih stihova. U njegovu jeziku S toga je eto Faik Alija više pjesnik svijetlih noćiju, sitnih zvijezda i nehotičnih gora, nego Ii pje­ snik ljudskog srca. Divni su ovi njegovi stihovi: Ah, po mojoj fantaziji Prosiplje se disaj noći I trak zv’jezda zanesenih, Što se kao zlato toči Po dalekim obzorjima, Gje je carstvo noći snenih". Tako eto Hamdulah Subhi beg veli o pjesniku i ima potpuno pravo. Kako „Prolazne utjehe", tako su i sve pjesme u „Kipovima" slične dubokim svije­ tlim noćima mezopotamskim, iz kojih su crpile du­ bokim zanosom svoj život, svoje ljepote. Ali te su noći — samo velika praznina, neizmjernost, ništa, a u Faik Alijinim pjesmama kuca jedno čuvstveno srce i diše jedna snažna mašta. Pjesnikov pesimizam je in­ timan i topao, on samo tugu i jad uspavljuje u ruhu �Strana 166. BISER' Broj 7. vila svom glasilu, pa su mnogi u početku posumnjali u mogućnost, da će „Masbah" tu dužnost moći oba­ vljati s uspjehom. Nu evo pred nama na stolu leži šest brojeva toga lijepog lista. Mi smo ih sve od po­ četka do konca pročitali, pa se ne možemo oteti ushitu i oduševljenju nad njihovim korisnim i bi­ ranim sadržajem, jer nam on dokazuje, da će „Misbah" u istinu znati potpunoma udovoljavati svo­ joj uzvišenoj istaknutoj zadaći, da će biti pravo žari­ šte islamske svijesti, kulturnog napretka i vjerskog G ajrel. Ovaj krasni književni list, koji služi i moralnog podizanja našeg zapuštenog naroda. To nam jamče i lica, koja saragjuju na ovom za poslove našeg djačkog potpornog društva „Gajreta" i za prosvjećivanje islamskog naroda, u svom poš- listu: H. Muhamed Džemaludin ef. Čaušević, Sakib ef. ljednjem dvobroju od prošle godine donosi ovo birano Korkut, M. Seid ef. Seidarević. Husejin Hazim ef. gradivo: O'inan Nuri Hadžić: Kulturna povjest islama, Muftić i dr., sve ljudi od nauke i pera. (nastavak); M. Ćazim Ćatić: Dvije-tri o Zija paši; Ovom nam prilikom ne dozvoljava ni vrijeme Ahmed Hik’jmet: Zagonetno je srce ljudsko (pripo­ ni prostor lista, da se osvrnemo na „Misbahov" sa­ vijest s turskog); A. Hifzi Bjelovac: Na kraju (pripo­ držaj u izišlih šest brojeva; ali ćemo to učiniti u vijest, nastavak); Osman A. Gjikić: Hazreti Ibrahim jednom od narednih brojeva. Za sada nam je samo (pjesma); M. Ćazim Ćatić: Iz Osmanlijske starije svakom muslimanu najtoplije preporučiti ovaj lijepi lirike (prevedene pjesme); J. Sarić: „Iz zveke sindžiraK- list, koji vrši tako važnu misiju u islamskom narodu. (pjesma); Fadil Kurtagić: Jesenska pjesma (pjesma); Juani Aho: Naseobine (pripovijest s finskog): M So „Mualim," glasilo musi. mual. i imam. društva doveai: Vila brodarica (pripovijest); Mehmed Emin: za L is. i Herc. Ovogodišnji četvrti broj ovog lijepo Čobanin (crtica); Idilsky: Pošljednji traci (pjesma u uregj. nog lista izašao je s o'im sadržajem: „0 poprozi); Ćazim: S istočnog parnasa (pjesme); Mustafa: šljednom Božijem poslaniku"; „Odgovor na članak Kraj (pjesma); Hatidža: Moje misli (pjesma); S. Gj. Bidati" „Zorna nastava"; J a učim'; „Meća u Ćabi“; Abdullatif: Poslanica prijatelju (pjesma); A Hotner Jedan Tufejlovac"; „Molba za poboljšanje mualimGrefe: Novac (pripovijest prevod); Ušaki Zađe Halid skih plata"; „Bilješke"; „Islamski svijet". Mualim Zija: Ljubavna povijest jedne ženidbe (crtica); A. Fe- Izlazi u Sarajevu, a cijena mu je na godinu za gjake tahbegović: Vah, zemana — gorkog uzdisanja (pjesma); 3 K. za druge 4 K, a za inozemstvo 6 K. Sitnice; Misli; Gospodarstvo; Ugaranje; Higijena Kinematografske predstave opasne su po mladež; Na­ rodne umotvorine; Islamski svijet; Književne i kultur­ ne bilješke; Javne potvrde — Darovi; Šale, Odgovori Kulturne bilješke. i poruke uredništva. lijepih slika i čitaoca odaljuje od zemaljskog života u neizmjerje, u etirne daleke visine, kud vječito luta njegova orlovska fantazija. Eto to je kratak prikaz ovog novog pjesničkog djela, darovitog Faik Alije, koje mi svjema ljubite­ ljima lijepe i umjetne knjige, koji poznaju turski naj­ toplije preporučujemo. Cijena je „Kipovima" 8 groša (1'60 K), a može se dobiti u Muhtar Halidovoj knji­ žari u Carigradu. M. „Misbah", glasilo bosansko-hercegovačke ilmije. — Poznato je, da je naša ulema prije šest mjeseci provela svoju organizaciju i pokrenula pod gornjim imenom društveno glasilo, koje u Sarajevu izlazi dva put mjesečno pod uredništvom redakcionog odobra. Mi smo u našem listu svojevremeno s oduševljenjem pozdravili ovu po narod tako korisnu ustanovu i nje­ na smo pravila u cijelosti počeli iznositi, pa i danas ih iznosimo. Prema tim pravilima ovo ilmijansko udruženje nije isključivo staleška organizacija, niti je „Misbah" glasilo takove organizacije; njegova je za­ daća mnogo veća i zamašnija, nego li kakova staleškog organa: širiti dobru i zdravu prosvjetu, naročito vjersku, poticati islamski elemenat na vršenje vjerskih dužnosti, učvršćivati u narodu islamske vjerske osje­ ćaje, suzbijati protuislamske ideje i običaje, iskorje­ njivati one zle navike, koje su se tečajem vremena uvukle u islamsku zajednicu i t. d. To je koliko uz­ višena, toliko i teška dužnost, koju je ulema naša sta­ Proslava desetgodišnjice „Gajretove". Poznato je, da je na prošlogodišnjoj „Gajretovoj" glavnoj skup­ štini Sakib ef. Korkut stavio predlog, da se na 22. februara t. g. proslavi desetgodišnjica toga našeg je­ dinog prosvjetnog društva i da je skupština riješenje toga predloga prepustila društvenom odboru, koji je tada biran bio. Od toga vremena proteklo je bilo skoro pet mjeseci, a da se nije ništa poduzelo u ovoj stvari, pak je gosp. Abdurezak Hifzi ef. Bjelevac u 6. broju našeg lista potaknuo nanovo to pitanje i iznio pred­ log, da se proslavi desetgodišnjica „Gajretova" bar priregjivanjem „Gajretovih" zabava po svjema mje­ stima naše domovine i izdanjem jedne spomenice, na kojoj bi suragjivali svi naši stariji i mlagji književnici, a koja bi se tiskala u više hiljada rimjeraka, da se u narodu rasproda. Nesumnjivo je, da bi na taj način ova proslava donijela „Gajretu" mnogo moralne i ma­ terijalne koristi. �Broj 8. ,B1 S E R" Činilo se kao da će i ovaj predlog gosp. Bjelevca ostati bez odziva, pa je redakcija našeg lista bila odlučila, da na dan „Gajretova" osnutka (22. febr.) izda uz „Biser" Gajretov prilog, koji bi se kasnije posebno tiskao i rasprodao, a čisti njegov prihod „Gajretu" dao. Nu kako s pouzdana mjesta sazna­ jemo „Gajretov" je odbor sada odlučio, da proslavi desetgodišnjicu ovog našeg mjezinčeta izdanjem jubi­ larnog broja društvenog glasila „Gajreta", u kojem će izići mnogo veoma lijepih radova naših prvih književ­ nika, a osim toga bilanca cijelog desetgodišnjeg dru­ štvenog rada i literarni prikaz svega gradiva, koje je izišlo u četirima godištima lista „Gajreta". Osim toga u ovom jubilarnom broju izići će ci­ jeli ciklus najljepših slika iz islamskog svijeta, čieje klišeje odbor već naručio kod carigradskog beletri stičnog ilustrovanog lista „Šahbala", a iznijeće se i slika našeg novoosnovanog sirotišta u Sarajevu. Na broj stranica ne će se gledati, jer će se u jubilarni broj uvrstiti sve novi radovi u cjelosti tako, da će on izgl dati kao kakova knjiga. Tiska će se u više hiljada primjeraka. Mi ovu odluku „Gajretova" odbora svesrdne po­ zdravljamo, jer ona ima dvojaku svrhu: „Gajretu" pribaviti ovim brojem znatnu novčanu potp )ru i na­ rodu pružiti dosta lijepe i birane duševne hrane, a ujedno ga potaknuti, da više primi k srcu ideju.' oju ,,Gajret“ zastupa i Širi. Kad ovaj jubilarni broj izigje iz štampe, mi ćemo se u „Biseru" na nj osvrnuti i sve njegove radove prikazati, a sad za sad vjerna muslimanima najtop­ lije ga preporučujemo, jer smo uvjereni, da će tuj naći najvećeg duševnog blaga i užitka. Muslimansko sirotište. Govoriti ovdje o svrsi si­ rotišta i o koristi, koja od njih potječe, bilo bi suvi­ šno, jer to je poznato svakom, ko iole shvaća ljudske socialne prilike i narav ovakovih humanitarnih usta­ nova, bez kojih danas nema ni jednog kulturnog na­ roda na svijetu. I u našem se je društvenom životu osjećala velika praznina u pomanjkanju ovakove bla­ gotvorne institucije, pak su prije pet-šest godina neki naši vigjeniji prvaci na čelu s poznatim rodoljubom muslimanskim Ademagom Mešićem bili pokrenuli misao, da se u Sarajevu podigne islamsko sirotište i u tu svrhu počeli skupljati dobrovoljne priloge naj­ prije putem „Musi. Svijesti", a onda „Musi. Sloge11 Ovi su listovi donosili više put dugačke i iscrpive članke o potrebi i zamašitosti zadaće ovakovih usta­ nova i poticale islamski narod, da doprinosi materi­ jalne žrtve — koliko je moguće - u svrhu osnutka našeg sirotišta; ali usprkos tom narod je ostao prama sirotištu indeferentan i vrlo se slabo odazvao svojim obolom na žrtvenik ove opće tako nam nužne huma­ nitarne ustanove. Strana 167. Uvidjevši tu prijeku nuždu, pretprošle je — ako se ne varamo — godine vakufsko — mearifski sabor, dok je zasjedao, stvorio zaključak, da Gazi Husref begov vakuf podigne musi. sirotište, koje će se izdr­ žavati iz vakufskih sredstava, pak je u gradnju nje­ gove zgrade votirao i znatnu sumu novaca i zgrada se je odmah prošle godine počela graditi. Taj veliki hram humanosti i čovječanske ljubavi ove se je godine dovršio i njegovo se svečano otvo­ renje — kako dnevne novine javljaju — obavilo na 17. januara t. g. u prisutnosti mnogih naših prvaka uleme i državnih dostojanstvenika, pa je u nj prim­ ljeno odmah nekoliko musi. siročadi muške i ženske. Mi nemamo riječi, kojima bi mogli dostojno po­ hvaliti odluku i rad vakufske legislative i eksekutive oko osnutka ovog najnovijeg kultumo-humanitarnog žarišta našeg mileta. Oni su potpunim pravom zaslu­ žili časni epiteton. „Oci siročadi11 i „patrioti", jer su utrli suzu mnogom ostavljenom i samu sebi prepu­ štenom, jetimu, jer su mu dali hljeb i priliku, da se odgoji, naobrazi, izuči zanat, postane čovjek, vrijedan član islamske zajednice, a ne da ostane hrsuz, pali­ kuća, proleter i tip sa dna života, koji živi samo na n§tru svom društvu i na sramotu svojoj vjeri, kakovih danas p ~o vidimo. Mi s ushitom pozdravljamo ovu novu našu ko­ risnu ustar.o u i kličemo: Dn Bog da s hajrom bilo!.. Kranjcevićev spomanik, štono ga je izradio pro­ slavljeni hrvatski kipar prof. Rudolf Valdec, već je postavljen na grobu pjesnikovu u Sarajevu, te će biti otkriven, čim se sakupi svota, koja je još potrebna da se isplate svi troškovi. Odbor, u kojemu su naši književnici: dr. Alaupović, Osman Nuri Hadžić, Josip Milaković i dr. Milan Prelog, obraća će ponovno po­ zivom svim Hrvatima, da ga potpomognu u njegovu poduzeću, jer se namjerava spomenik otkriti svršet­ kom lipnja ili početkom srpnja. Novčani prinosi šalju se prof. Josipu Milakoviću u Sarajevo. Muslimani! Š i r i t e dobru štampu ! �Strana 168.______________ _ -BISER* Broj 8, Poruke i odgovori uredništva. 0. N. H. u S. „Biser" željno očekuje Vaše obe­ ćane vrijedne radove. M. selam! X. Y. u P. Primili smo Vaše pjesme, koje nijesu za štampu. Ragje ih pošaljite na adresu svoje „ljub­ ljene.maitresse", jer će ona možda u njima naći zanimivosti i interesa. Bez zamjere. H. K. u S. Pošaljite ono, što ste nam obećali. Bićemo zahvalni. M. selam! M. T. u B. Š. Vi zahtijevate, da uvrstimo u „Biser" Vašu „pjesmu". To bi mi rado učinili, kad bi u toj pjesmi bilo makar štogod — bar u formi — novog, ali hiljadu puta prežvakanu temu i još.’u blju­ tave verzove ukalupljenu, ne možemo nikako donijeti. M. Ć. G. u S. Poslane smo stvari primili i — kako vidite — jednu u ovom broju donosimo. Pozdrav Vama i ostaloj „ehaliji". S. M. u T. Ne zaboravite u novom prebivalištu na „Biser". M. selam! Početniku u Š. Poslano nije za štampe, jer nije valjano obragjeno. Inače vidi se, da Vi imate dara; s toga nastojte, da ga upotpunite. Čitajte Preradovića, Vraza, Harambašića, Alaupovića i druge, pa će Vam — po vremenu — bolje ići za rukom. M. selam! S. F. u 0 . Hvala na poslanom. Uvrstićemo u naredni broj. Pošalji nam još svojih radova, jer smo ih željni. Bratski selam! J/ašinj prjateljima, suradnicima i pretplatnicima ! Narcus, Višegrad. Vaš smo rad primili i veoma Ovim brojem preuzeo nam se svigja. Vidi se, da Vi imate jakog talenta i smisla za književnu umjetnost. Samo nastavite dalje. lista poznati naš pjesnik Očekujemo na skoro više Vaših radova. Mahsus selam! jer su članovi dosadanjeg Travunjaninu, Odžak. Ono, što ste nam obećali, još ne poslaste. Dakle očekujemo i unaprijed zahva­ preopterećeni privatnim ili ljujemo. M. selam! H. M. u K. Šta je s Vama? Za ovaj nam broj ništa ne poslaste. Ne zaboravite za Boga, „Bisera". M. selam! H. M. u Č. El-vadu dejnun! M. selam! pa — je uregjivanje našeg Musa Ćazim Ćatić, redakcionog odbora zvaničnim poslovima ni uz najbolju volju — ■ ne bi mogli — - obavljati dužnosti uredništva. Da će „Biser" i nadalje ostati na visini H. M. u B. N. Zašto ste umukli? „Biser" je željan Vaših vrijednih radova. Sjetite ga se. M. selam! lijepo uregjivanog poučno-zabavnog lista, svje­ H. M. Dž. ef. Č. u S. Nestrpljivo očekujemo obećano. M. selam! doči sami književnički glas našeg Ćazima, F. K. u S. Kako vidite, Vašu smo krasnu pje­ smicu donijeli u ovom broju. Najljepša hvala na „po­ slanom" prikazu. Pozdrav! 0. D. u Beč. Vaše smo pismo primili. Ako Vam „ono" nije dozvoljeno, imaćete valjda drugih stvari na raspolaganju. Mi svakako očekujemo Vaših radova. Poslane brojeve „Bisera" izvolite razdijeliti megju svoje kolege, od kojih se nadamo, da će nam pomoći svojim vrijednim radovima. Na usluzi unaprijed se zahvaljujemo. M. selam! koji je sa svojih radova svuda po našoj do­ movini poznat i priznat. Nadamo se, da će ova promjena kod naših suradnika i pretplatnika naići na odobravanje. M. selam: Uprava „BISERA". H. E. š. u S. Sjetite se „Bisera"! M. selam! Za uredništvo odgovara: Muhamadi-Bakir Kalajdžio. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8739a0bc1f3bfd1ab6a6c4716e9301c6.pdf 6b6df59c5c692fc87c4e96218e374261 PDF Text Text BROJ 9. BISER „BISER1* izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. = ----- Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) 1 muslimansko ženBkinje K 3‘—, a za ostale K 6 — godifnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. — LIST ZA ŠIRENJE PRO SVJETE M EGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vračaju. = = Sve Sto se tiče administracije i uredništva lista, Neplaćena se pisma ne primaju. - R e b i- u l- e v v e l 1331. | Vlasnik, izdavatelj 1 nakladnik: GODINA I. Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šesn aestin u 4 krune. Sli­ jedeća uvrStenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po Btranici. treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina,) M O S T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMED-BEKIR KALAJDŽ1Ć. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak). Turska država se je nalazila u neprekidnim trza­ vicama : sultan Aziz bi svrgnut, a na njegovo mjesto zasjede sultan Murad, za kojim opet dorralo sultan Hamid zasjede na osmanlijski prijesto. Na BaCanu opet planu oganj, koji se malo bijaše stišao. Rusija, po svom običaju, okoristila se ovim kritičnim si injem Turske, jer je uvuče u rat, kojim je Turska izgubila Herceg-Bosnu, Srbiju, Bugarsku, i istočnu Rumeliju. Turska sila tim gubitkom jako oslabi, a njeno životno pitanje bijaše pred gotovom propašću. Ovo bijaše pošljedica one evropske politike, da še Turska po­ stepeno dijeli. Pošljedni tursko-ruski rat dade evrop­ skim silama priliku, kakova je rijetko kada bila. En­ glezi ne oklijevahu ; prisvojiše sebi otok Cipar. 1 Fran­ cuzi nagjoše sebi put, jer zaposjedoše Tunis. Nije dugo prošlo, a Engleska još okupira Misir. Ni Grčka ne htjede propustiti priliku, već poplavi Tesaliju. Grci se opet upustiše u rat, u kojem biše skroz poraženi a Turska opet bijaše onaj, koji je tim ratom izgubio, Ošteta za njezine pobjede bijaše gubitak Krete. Mi ne ćemo, da dalje i dalje u tom pogledu pišemo i svoje rane povrijegjujemo. Svakako ovo su dogagjaji iz najnovije prošlosti, te skoro i nema megju nama onog, koji ih ne bi poznavao. Iza ovih žalosnih dogagjaja Evropa se svakom i najmanjom prilikom po­ čela uplitati u unutrašnje stvari turske države i sva­ gdje iskoristila kritične časove, u koje bi carstvo za­ palo. Nakon toga svega, evropske diplomate se ne stide niti od prava i pravde, niti od najpravednijeg sudije humanizma, nego upravo stoje na klevetanju i denunciranju, trubeći o nekakvoj budućoj opasnosti od panislamizma. Muslimani skoro čitava svijeta ste- F e b r u a r 1913. U r e g ju je : M USA ĆAZIM ĆAT1Ć. nju pod jarmom evropskih sila i osim vjerskog osje­ ćaja i ljubavi jednih prema drugima, ne posjeduju ni sredstava ni prilike za svoju obranu, nu i opet nisu poštegjeni od neprestanih napadaja štampe tih bezdušnika. Poštovani čitatelju ! Vidiš dakle da Evropa vje­ kovima ugnjetava islamske narode. Vidiš i to, da nije nikakva nova stvar evropska politika podčinjanja tih naroda. Evropska politika, koja se tjera i primjenjuje od nazad stotine godina, nije ništa drugo, nego li politika sile, i nepravde. Tome nam je najbolji svjedok zaje­ dnička historija evropskih država i najveće islamske sile Turske. Pred našim očima stoje djela humane Evrope: Rusija prisvoji Krim, Kavkaz, Dagistan, Taškend, Buharu i Hivu; Engleska Francuska, Finska i Portugalija oteše Indiju, Beludžistan, Javu, Sumatru, Singapr, Zanzibar, te neke azijske i afričke dijelove i njihova mnoga otočja. Italija, Engleska, Francuska i Njemačka istočnu Afriku. Engleska i Francuska sje­ vernu i zapadnu Afriku; Engleska, Francuska i Bel­ gija središnju Afriku i misirski Sudan. Od manjih islamskih država bijaše jedini Maroko, koji je kako tako sačuvao svoju samostalnost, ali aprilskim ugo­ vorom od 1904. izmegju Engleske i Francuske doživlje i on žalosnu sudbinu. Ovo je jedan noviji slučaj, koji sasma dobro potkrepljuje naše tvrdnje. Šta su sve činile evropske vlasti u vremenu od puna četiri vi­ jeka, nekad pojednice, a nekad po nekoliko ih za­ jedno ! Tu se nisu birala sredstva ni zakoniti načini pro­ ti islamskih naroda, a i dan danas veličina evropskih pisaca i državnika napadaju na ovo malo samostal­ nih muslimana i svim silama rade na njihovoj pro­ pasti, jer je — po njihovu mišljenju već došlo vri­ jeme da se riješi — kako da nazovemo — famozno istočno pitanje. Mi se ne ćemo upuštati u pretresanje toga pitanja, koje je inače prva podloga i neiscrpivi iz­ vor napadajima evropskih političara, samo se ne možemo sustegnuti, a da ne navedemo mišljenje �Strana 170. Broj 9. „ B I Š E R“ engleskog pisca Mister Disia, koje je iznio u svom djelu : „Budućnost Misira". On veli: „Ne može niko zanijekati, da će se istočno pitanje rije­ šiti. Narodi, koji tako željno očekuju smrt boles­ nikovu (Turske) i ako misle, da tomu treba dugo vremena, kada će moći podijeliti miraz, u stvari je drukčije, jer je Turska došla do onog stadija svoje zastarjele bolesti, kad se već ne može lijek naći. Is­ točno pitanje ne datira od onda, kad se počelo govo­ riti o izgonu Turaka iz Evrope, nego od onda, kad se počelo misliti o tome, kome da pripadne Carigrad i Dardaneli nakon izgona Turaka. I doklegod traje riješenje tog pitanja, Engleska taj zaštitnik mira, naj­ više će se koristiti! Lako nam je dokazati i to, da bi Turci već bili davno otišli u nepovrat i asimilirali se u druge narode, da nije po srijedi bilo bojazni prekomjernom osilenju Rusije. Apsolutistička uprava ruskog carizma, svršila se pobjedom ili porazom, ne minovan je jedan rat izmegju Turske i Rusije, koji će dokrajčiti opstojanje one prve. U kratko, skoro ćemo čuti, da je istočno pitanje riješeno". Na jednom drugom mjestu ove knjige, pozivaju se kršćanske dr­ žave na zajednički korak proti Islama i ističe se ne­ ophodna potreba uništenja muslimana, a osobito onih u Africi. Dakle muslimani već četiri stoljeća gledaju i slušaju neprekidne napadaje Evrope, na svakom ko­ raku nailaze na znakove propadanja njihove političke samostalnosti, a valjda shvaćaju i to, da se nastoji pod svaku cijenu zbrisati sa opće geografske karte. A šta li oni do sad poduzeše proti tomu? Na ovoj tački se dobro promislimo: Da Ii dogje ikad dan, kad su dozvali u pamet islamsko jedinstvo, pa da vjerska uzajamnost potrese njihove osjećaje? Da li su ikad pružili jedan drugom bratsku ruku pomoć­ nicu, da ih dignu proti zajedničkom neprijatelju. Da li su islamski vladari zadnjeg doba, koji većinom osim glupe uobraženosti — ne posjedovahu nikakvih du­ ševnih prednosti, kad im je zaprijetila opasnost slo­ bodi, državi i prestolju, priskočili jedan drugom u pomoć. Ne, nego na prctiv njihove ideje i vjerski osjećaji pali su tako nisko, da su sami jedan drugom radili na propasti, smatrali se najvećim neprijateljima megju se i vjekovima oštrili zube jedan na drugog. U historiji zadnjih stoljeća vrlo rijetko nailazimo na slučaj, da su se islamski vladaoci megju se pomagali, a i ono što je bilo, ostalo je većim dijelom kao ideja a da se realno mje provelo. Hoćemo da istaknemo one momente megjusobnog pomaganja, na koje smo kroz historiju naišli. S time nam je namjera stvoriti jedan općenit pojam, kako je Evropa, pod žezlom kršćanske sloge i jedinstva, vjekovima srtala na Islam, te kako je naproti kod islamskih država nehajnost vladala, a vjerska uzajamnost i politička svijest pali na najniži stepen, Najprvo ćemo dozvati preda se Endolos (Andaluzija), kojim upravljaše jedna grupa apsolutističkih vladara, te njegov žalosni svršetak. Prilikom osvajalačkog nasrtaja Španjola, više puta se je tražila po­ moć od istovjernih vlada, ali ne bi niti jedne, koja te molbe usliša. Grad Granada i magribski sultan Šejh Elvetasi. koji su najzadnji pali u dušmanske ruke, više puta su molili pomoć od sultana Ildirim Bajezi(ja, ali to, osim male potpore nije urodilo nikakovom vrijednom pomoću. Sultan Bajezid je upravio na papu jednu notu, u kojoj zahtijevao, da se odmah dokrajče nasilja, a koja inače nije donijela nikakve vidljive koristi i tako je to išlo sve dotle, dok nije i zadnje sjene Islama u Andaluziji nestalo. (Nastaviće se.) Šairl Tešnjevi: Gajretu. Već deset ljeta naše vile poje I njina pjesma po svoj Bosni lieta, Pod Trebevićem otkad vrelo tvoje Proključa jednog spasonosnog ljeta Ko abu-hajat, čija kaplja stvara U kamu život, pun svijesti i žara. Ah, deset ljeta!... A kroz to si vrieme Natap’o naše zapuštene njive I na njima je proklijalo sjeme, Da srcu našem pruži nade žive — „Gajrete", tvoji blagorodni vali Mnogo su hrane našem rodu dali. I mnogi razumjs izvora^je tvoga Napojio se medenog zulala I žegju srca ugasio svoga, Što čezne znanja. Naših ideala Ti svetište si, a kaplja ti svaka Čisti je alem i sunčana traka. 0 ti si naša životvorna česma, Ko rajski Kevser što milo žubori 1 tvoj je šumor najdraža nam pjesma, Jer nam o sreći i napretku zbori, Javljajuć svijetu, da smo i mi ljudi, Kojim no puni sviest i ponos grudi... A1 kakva svijest?!... Da je svijesti bilo, Ti drukčiji bi nama bio sada; Da svako čelo kap je znoja slilo U vrelo tvoga blagotvornog rada, Ti sad bi bio rieka — poput Nila, Što stoput veći rahmet bi nam lila. �Broj 9. A gle, ovako tek nam žegju gasiš I katkad samo natopiš nam njive 1 što se može, tek da ono spasiš Kapljicom slatkom svoje vode žive — Pa ipak tvoji životvorni vali Srcima našim utjehe su dali. ,B 1 S E R' Strana 171. ’-^N e, brate strah me je, da te pustim sama. — Biva, pogagjaš, da bih oi da dolazio sam. — Ama vidim, nešto te amo privlači. — Vjeruj. — Ne kažeš mi, makar... — E, šta vidiš? — Upada mi u oči tvoje dugo gledanje niz polje. Pa s toga, eto, neka ti je hvala — Pa? I onoj kiti umnije junaka, — Da bar znam, je li što dobro, da ne žalim Iz hladnog kama što te iskopala, hoda za te. Kad olovo nas pritiskalo mraka! — Ko zna, kako je ! — reče Sadija, savijajući Vrij nam i ključaj sveto naše vrelo, jednu suhu travku oko prsta. I nalakćujući se na ogrtač I budi rieka, more budi cielo! sjetnim pogledom ispod mehkih trepavica i nekom turobnom zamišljenošću, produži: — Možda i nije... ali samo po me. Ovdje ušutje. Dugo sam čekao, da progovori. I Šemsuddin Sarajlić: kad ne mogoh dočekati, reći ću mu : — Sadija! Čini mi se da ti slabiš, što koji dan. Bijela tačka pod gajem. — Vjeruj — muklo će on. Trpim puno, a ni­ kom ne kažem. i. — Ni svom prvom prijatelju? Sadija, moj prvi prijatelj, potražio bi me često Opet nastupi duga šutnja. Mišljah, da ne će ni ovo pod konac ljeta u društvu iza podne. I je li sa­ odgo’ "iti, kad će on lagahno: mo lijep dan, povukao bi me na polje, da šetamo. Tebi ću kazati... Ja gledam odavle prema za­ Išli bi smo sad na jednu, sad na drugu stranu, a selku svoje prijateljice Zumrete. Makar da se odavle najviše puta bi me poveo preko Sobunara na jedan zaselak ne vidi, lakše mi je nekako pri srcu, kad na zaravanak više jevrejskog groblja, da tamo posjedi­ onaj kraj gledam. Za to amo dolazim. mo čitave sate. Ali ne, da razgovaramo. Već ka:' bi Čudnovato rekoh. Mora da ste vi nekom ja­ smo tamo došli, nastupila bi duga šutnja, koju bi u čom nevidljivom niti vezani, nego što je prijateljstvo. sat — dva tek po kojom riječi prekinuli. Od kad to ? Ja bih drage volje razgovarao, ali on je šutio. -- To ne bi moralo biti. Zar ja ne mogu nju Zagledao bi se daleko niz polje i zanio se u svoje željeti kao prijateljicu? misli. Kao da bi zaboravio na me. A ja bih tada kra— Možeš. Samo... Jesi li ikad išao, da gledaš u domice pogledao. Činio mi se od naravi sentimenta­ moju kuću, kad mene ne vidiš, pa me poželiš. lan, kao struk ljubice, koji stidno prikriva svoje oso­ Sadija se osmjehnu : bine pred drugim. Zagonetno mi je izgledalo njegovo — Dobro — veli — pričaću ti nešto, pa... dugo gledanje, uvijek istim pravcem i — kao neoJa se izvalih na rudinu, a on otpoče: pazice — često skretanje u šetnji na Sobunar. Čudno­ vato mi bilo, što bi, inače razgovoran, na 'jednom II. umuknuo, zagledavši se niz polje i ne obzirao se više — Išao sam ljetos u pohode prijateljici Zumreti, ni na što, ništa ne čuo. Meni je pak ta tišina godila. Slobodno bih pre- djevojci — kakovoj, opazićeš odmah. Išao sam puna tri sata do kuće od željezničke metao svoje misli i promatrao život pred sobom, ili čitao što iz punog džepa novina. Ali kad sam već stanice, makar da tu nije bilo puta više od dvadeset opazio, da moj Sadija gotovo kod svake druge šetnje časova. A tek prije toga kolike su pripreme slijedile!... Evo kako je to bilo : vodi mene na Sobunar, posumnjah, da ima nešto, što Kad se svijet počeo da rasipa iz grada na lje­ njega tamo vuče i rekoh mu jednog lijepog jesenskog tovanje po okolnim mjestima, vidio sam se slučajno dana: — Sadija! Da mi bijasmo napravili ovdje što sa Zumretom u jednom zabitnom sokaku — u bakućice za zimu. Neugodno će nam biti ovdje sjediti ščelucima. Sreli smo se. I ja, ne znajući, ko mi do­ lazi u elegantnom žaru u susret, a sluteći po vitkom na snijegu. stasu i lagahnom hodu sa slobodnim kretnjama, da On razvuče usne na jedva vidljiv osmjeh. je djevojka, ispriječih u šali suncobran pred njom, — Ne ćemo — veli — zimus ovamo ni dolaziti. — To je što drugo. Ja mišljah, da ćemo svaki kao da ću joj zakrčiti put na jedan čas. Ona stade. dan od sad, kako smo učestali. Ovdje se carina plaća, rekoh. — Ako ti je neugodno, ne ću te više mučiti. �Strana 172. ,B I S E R“ — A može li kakva prijateljica džaba proći? — osmjehnu se ona. — Oho ! — odskočih na stranu kao osupnut, poznavši je. — Oprostite prijateljice, rekoh, mislio sam, da je ko drugi, pa se htjedoh malo našaliti. — A zar se to ne smije i s prijateljicom? upita ona. — Sa po nekom možda, ali sa vama ne, jer imam puno obzira prema vama. — Što? — Jer ste u mojim očima nešto više od drugih djevojaka — E, da vas čuje moja drugarica, kako govo­ rite, možda bi na me zažalila. Koja to? — Rifka, vaša draga. Ja se lako osmjehnuh. Ne s toga, što mi je u ovoj prilici bilo do smijeha, nego za to, da vješto pregjem preko te prijateljičine primjedbe, kao da me se malo <iče. Jer u zadnje vrijeme ja sam se s Rifkom slabo vigjao i razgovarao - tanjalo je da se prekine. Za to je znala prijateljica Zumreta, pa je i ona sama bila dosta uzrokom mom osmjehu, kad je svrnula govor na to. — Ne, prijateljice rekoh joj. Ne plašim se niči­ jih prigovora, a naročito ne onda, kad sam potpuno svijestan onoga, što kažem. Megjutim što se tiče Rifke... ne znam ni što bih vam rekao... — Kako? plaho će prijateljica. Nijeste se zar poljutili? — Nemamo za to razloga; ali... — Ama zbilja prijatelju, šta je to bilo megju vama; izvjedljivo će ona, a ja odrezah: — Pa reći ću vam gdjegod na samu. Sad ne ću da vas zastavljam na putu smo. — Da, tako je, — kao prenu se ona. A vi bar dogjite sad malo kod Sejde, molim vas. — Vi ćete tamo? — Da. — Dobro, tto me — rekoh i za pet minuta stojao sam sa prijateljicom na vratima njezine rodice Sejde. — Kazati vam sve ne mogu za Rifku — rekoh joj — jer bi tu trebalo dugo pričati. Nego ću vam reći u glavnom, da nema potpunog sklada megju na­ šim dušama. A1, da me ne shvatite krivo, kao da hoću Rifku omalovažiti i reći, da mi nije dorasla, evo ću vam odmah kazati u čemu : R fka je vrlo čestita i urešena mnogim vrlinama. Samo, ja kod nje ne vi­ dim, da prema meni ima što odlučnog u sebi, već uvjek nešto ponizno, podložno, što po nekad bude i čangrižljivo. A ja, pošto ne tražim, da bude vazda moja volja i volja drugoga, nego dopuštam da svak jma u sebi svoje: ja, ali ra z u m n o : ja, to §am Broj 9. s Rifkom, ne mogavši u njoj toga razviti, počeo tanjiti razgovor, da se možda nekad i prekine. Drugi bi moguće rekli za ovo, da je malenkost i osudili me. Ali ja ne bih mogao da mi bude žena robinjom, nego bih tražio, da mi je u svemu ravna: da me neče­ mu savjetuje, u nečemu opominje, a najglavnije, da se sa mnom o svemu ozbiljno razgovara. U kratko, da bude duševno tako jaka, da mi se može na svakom koraku o bok postaviti. Ali pošto se to rijetko zapaža ili ako se vidi negdje, a ono su druge neprilike po srijedi, onda se mora ovako samovati. — Kakve druge neprilike? proviri prijateljica iza vrata, a lice joj se sjaji jednako sa debelom stru­ kom dukata na podgrlici. — Što se ne može čovjek takav na zor natjerati da zavoli nekoga, koji ovako nešto želi. Bez ljubavi pak takogjer to nema nikakva sklada u sebi. — Eh, kakvi ste vi muškarci, reče prijateljica. Od ženskinja tražite sve, a za njih jedva ako imate simpatija... — Možda za neke. Ali sve nije jednako. Nekome bi se moglo i komadić srca žrtyovati. — Ćuj! U mal’ da ne rekoste: i najtajnije — šaljivim prikorom će prijateljica. Pa ako hoćete - i najtajniji. Eh, eh. Gle ti prijatelja,, kako se umije baciti. — Ovako je, prijateljice. Po tom je nastala šutnja. Sejda nas pomete svo­ jim dolaskom i nekakvim šapatom sa Zumretom. Čuo sam, kako joj Zumreta kazo: — Ali nemoj me prevariti, nego dogji svakako. — Doći ću vjeruj mi. — Ama bojim se. — Pa kad ti kažem. Eto nek prijatelj bude jamac... — Šta to? upitah. — Zovem Sejdu — javi se Zumreta — da mi dogje na selo na teferič. — Pa? — Ne znam hoće li... Svijet čudnovat: molim i kumim, a ono jedva po koja da dogje preko čitava ljeta. Ja sve sama... Nikoga... Pa gotovo, da mi se dosadi preko dan, kad otac ode u grad, čobani otje­ raju stoku i sve se razigje. — E, nijeste pogodila, prijateljice, na pravu odresu — rekoh u šali. — Kako? — Da vi zovnete koga drugoga... — Ah, tako... a ziblja prijateljiu, bih li smjela vas zamoliti, da dogjete koji put. — Hvala iijepo. — Bez šale, dogjite. Molim vas! — Ne znam gdje izlazite na selo. Ona mi poče opisivati. �Broj 9. ,B 1 S E R“ — Od stanice, završivala je, nema ni dvadeset minuta do kuće. A kako vam kazah, put ćete lahko pogoditi. — Pa ako mognem ikako baš ću doći. — Ne bih vas ovoliko molila, reče mi na ras­ tanku. Ali znate, tamo se možemo posve slobodno razgovarati. Vi ćete meni donijeti novosti iz grada, a ja ću vama pričati — tako koješta... Osmjehnu se malo. A u tom osmjehu ležalo je nešto tajanstveno; nešto što bi htjelo kano da pro­ klija, a opet ne smije... (Nastaviće se.) Musa Ćazim Ćatić: Osmanlijski pjesnik Galib-dede. (Svršetak.) Čuvar ovog šetališta, jedan „starac mladog srca" imenom Riječ skrbnik je i zaštitnik Sevdaha. Zanos (Hajret) ili Čežnja (Hasret) — to je neka osoba ne­ valjala, koja priječi sastanak i razgovor izmegju Se. daha i Ljepote. Tada Riječ Sevdahu veli: Ti napiši pismo, ja ću odnijet’ ga... Ljepota ima odgojiteljicu Nevinost, koja je savjetuje i čuva od zabluda. Izmegju zaljubljenih nastaje izmjena onih lijepih mističnih pisama, u kojim je pjesnik ' lio iz svog pera sve osjećaje mistične ljubavi i um tničku moć svoje duše. Riječ odvraća Sevdah od borbe sa Zanosom, ili Čežnjom, koja mu se ne da s draganom sastati. I Ljepoti njena odgojiteljica savjetuje ovako: — „Ne smiješ otkriti tajnu svog zaljubljenog srca, jer ćeš se inače poslije ljuto kajati. Tu sramotu ne bi mogla ispričati kod Sevdaha; on ti ne bi opro­ stio. Ti si djevojka. Strpi se, budi dostojanstvena.! Na te savjete svoje odgojiteljice Ljepota gorko zaplače, pa bolno se i gorko smijući: Bože, Bože! Kakovi su to ukori: Ne uzdiši, a na plamnoj vatri gori! na silu umukne i zašuti. Riječ pripovijeda Sevdahu o tugi i bolu Ljepote i tada mladić počne izvijati uzdahe i vapaje: Zar se mogu ti uzdasi iskazati, Kad ne može u nebo im ni trun stati!?... Kao što Ljepota ima svoju odgojiteljicu Nevinost, tako i Sevdah ima svog vaspitača, koji se zove Požrtvov: nost. Taj vaspitač zajedno sa Sevdahom ostavlja po­ stojbinu i kreću na put, da pošto-poto otmu Ljepotu iz ruku Zanosa ili Čežnje. Velikaši Ljubovića plemena njih ismijavaju i vele im: Strana 173. — Nije tako lahak posao prispjeti vašem idealu; morate proći kroza sve faze patnji i muka, kroz koje je samo Kajs od našeg plemena mogao proći. Vama je nemoguće doći k Ljepoti, dok ne pregjete „Zemlju grudi". Tu ćete se na lagji od svjetiljke prevesti preko „Mora ognja" i naići ćete u putovanju na stoglave aždahe, a na koncu ćete kroz mnoge čopore divova, vila. džina, lavova i tigera proći i tek, kad pregjete veliko polje, na kojem se nalaze „Palače tuge" i „Ru­ ševine žalosti", gdje živi „Strašna avet" s kosom od samih zmija, moći ćete prispjeti svojoj žugjenoj meti". Sevdah je spreman podnijeti sve te muke i ne­ volje. On i Požrtvovnost polaze na put i na prvom konaku padaju u jednu duboku jamu, tako duboku: Da konopac od sto ljeta sunce u nju baci, Opet dna joj dubokoga ne bi moglo naći. Vojnici gospodara ove jame, nekog groznog diva uhvate putnike, svežu im ruke i noge, pa ih zatvore u neke mračne prostorije i počnu ih uhranjivati, da ih poslije njihov gospodar pojede. Sevdah kraj sviju tih muka i nečija ponosno u lice divu veli, da je pripravan unttijeti: Z du su, silni dive, grožnje tvoje, Sastanak je s dragom — izvor smrti moje! Ova težnja s našeg mozga ne dolazi, Ovaj dim nam sa ognjišta ne izlazi. Zublja tuge ne može se ugasiti — Umr’jet ima, al se nema povratiti. U fo im dolazi Riječ u spodobi jedne ptice, spušta u jamu konopac i na polje ih izvuče. Sada se dva put­ nika nalaze u „Ruševini žalosti". Tu je velika zrna, snijeg i led. Ah, ledom su ljudske oči zatvorene: Kroz gjozluke smrt im traže tupe zjene. Gospodarica ovih ruševina, neka vještica imenom Sova zaljubi se smrtno u mladića i obećaje mu, da će ci­ jeli svijet začarati i njemu ga u vlast predati; ali kad ju Sevdah s prezirom odbije, ona ga objesi i prikuje s četiri klinca o neko ogromno stablo. Sevdah i tada uvijek misli na svoju ljubavnicu, koja mu dugo vre­ mena nije ni pisala, niti štogod poručivala. To on pripisuje njenoj nemarnosti; ali mu se čini, da ta ne­ marnost potpuno njoj odgovara: Pa recimo: bez milosti draga da je — Taj običaj, ta nemarnost njoj pristaje. Pravi ašik mora tugu i bo piti. A dragana bez milosti vazda biti. Tim se Sevdah tješi u svom bijednom stanju. U tom dolazi Riječ, uništi Sovine čarolije i izbavi Sevdah iz �Strana 174. Broj 9. .BISER' muka, na koje je bio stavljen. I tada ljubavnik pita Riječ: A da 1’ me je pozdravila draga moja? Riječ ubija vješticu Sovu i Sevdahu predaje dvije stvari, koje mu je Ljepota na dar poslala i to: „poput tetrijeba brzog crvenog konjica, koji je od glave do nogu pokriven ružičastim pokrovcem'* i „krvavi mač, koji na svom vrhu krije grozničavu smrt“. Kako je taj mač oštar razumije se iz samog njegova imena: „mač uzdaha". Ljepota je Požrtvovnosti poslala na dar krila. Požrtvovnost ih natiče, a Sevdah opaše mač i pojaše konjica, pa opet nastave svoje putovanje. Danju i noću putuju i Sevdah od umora često put klone i pane u očaj, ali ga Požrtvovnost okuražuje i potiče na ustrajnost. Iza toga Sevdah ubija u putu toliko divova, vje­ štica, avetinja i džina, da je: Li nebesa obrnuo zemlju c’jelu, A aždahe u „kumovsku slamu" b’jelu. Već bijahu prošli kroz „Ruševine žalosti" i preostalo im je još, da preplove „More ognja" i progju pokraj „Palača tuge". Brzi konjic pod Sevdahom poput Ankaptice preleti preko „Mora ognja" i pane na obalu, koja bijaše lijepa poput rajske bašte: Čist je bio i opojan zrak joj plavi, A slavulji ko pupoljci mirisavi. Ovaj put se Riječ pojavi u prilici papagaja i Sevdahu ovo proriče: — „Kinejski car ima jednu kćer, imenom „Klju­ čarica uma" (Hušruba), koja u ovu baštu uvijek do­ lazi na šetnju, šteta za Te, što ćeš se u nju proti svojoj volji zaljubiti". Ovo proročanstvo papagajevo obistinjuje se i Sevdah se zaljubi u „Ključaricu uma". Ona postavlja sofru, na kojoj se vrte: Sv’jetle čaše kao almas, pune vina Rumenoga poput boje od rubina. „Ključarica uma" opije Sevdah i uzme mu iz ruke ,.mač uzdaha", pa pobjegne. Tada eto Sevdah i Po­ žrtvovnost opet ostaju sami u velikoj nevolji i bijedi. U tom dogje jedan tetrijeb i kazuje im, da ova djevojka nije Ljepota, nego kći kinejskog cara, koja će sjutra opet doći i njiha odvesti u tvrgjavu „Grad slika" (Kal’ai Zatussuver). „Ključarica uma" zbilja dolazi, uzima Sevdah u naručje i — unatoč protivljenju Požrtvovnosti, odnosi ga u tu tvrgjavu. Čim je s njim unišla, sva se vrata na gradu pozatvaraju i oni unutra ostanu zatvoreni i odijeljeni od svega svijeta. Zidovi ove velike tvrgjave bijahu svi urešeni slikama: Ona sama slikala je ove slike mile; Vilinske su trepavice njenim kistom bile. 1 ovdje Sevdah na sevjet Požrtvovnosti uzjaše svog konjica i pobjegne; ali opet prolazi kroza sve kušnje, što ih je prije doživio: pada u jame, zarobljuju ga strašila i preplivava preko „Mora ognja'. Najveća mu je nezgoda, što nema pri ruci „mača uzdaha". 1 on tada moli Boga: 0 daj lieka bolu mome, rane mi zacjeli! A moj vapaj s mojom pjesmom u zvuk jedan prelij! Tada opet dolazi Riječ u prilici slavulja i savjetuje mu, da se povrati u tvrgjavu „Grad slika", te da tamo zapali blagajnu, u kojoj se nalazi kinejski car i nje­ gova kći „Ključarica uma". To on učini i opet nastavi put. Doživljujući velike nevolje i nezgode, toliko tada oslabi, da kao sjena s konjica pada i dalje pješe pu­ tuje. Nu na koncu toliko obnemogne, da ne može ni pedlja koraciti, jer: Bo i b’jeda ispila mu žiće c’jelo, S Azrailom grli mu se slabo t’jelo. Jednog lijepog jutra opet Riječ dolazi u spodobi si­ jedog ječnika i Sevdahu veli: — ,Ja sam liječnik vremena. Došao sam, da te liječim. Pogji sa mnom u „Zemlju grudi", gdje vlada »carica srca", Ljepota. Ona je čula za tvoje nevolje i bolest, pa ti je mene poslala". Čuvši ove slatke riječi, Sevdah umre i opet oživi. Tu on ostavlja Požrtvovnost i sa starim liječnikom veseo i razdragan ulazi u „grad grudi" a to je grad tako lijep, da: Zanose se ljudske oči, gledeć njega, Nema r’ječi, da valjano pohvale ga. Pri ulazu u grad cijela „vojska svjetala" okruži Sevdah i prati ga do palača, u kojim stanuje Ljepota. Tu je rasplet cijele pripovijesti; tu se otkrivaju sve tajne: Zavjesa se diže i pred očima nam se pokazuje Čežnja, Požrtvovnost, Nevinost i sva druga lica, pa onda ,,Zabavište smisla", „Ruševine žalosti", „Palače tuge", „More ognja" i sva iskušenja, kroz koja je Sevdah prošao, dok je dopro do svog ideala Ljepote. Cijeli niz patnja i nevolja na koncu poprima sliku radosti i sreće. Kako se vidi sujet je ove pjesničke pripovijesti vrlo jednostavan, primitivan, a osobe su joj ili perzonifikovane apstrakcije kao Ljepota, Ljubav, Požrtvo­ vnost i t. d., ili nadnaravna bića kao vile, divovi, džini i t. d. Filozofija „Ljepote i Ljubavi" može se na ne­ koliko riječi svesti: „Ljubiti 2nači — muke i bole podnositi; ali ti su boli slatki. Ko ih mogne pretrp­ �Broj 9. .BISER* jeti i iz materijalnog oblika pretvoriti u duhovni oblik, taj je bez dvojbe najveći ćovjek u životu. Ljudi, koji do te tačke dopru, sve su postigli. Ljubav je jedno svijetlo, jedna vatra i oni, koji tom vatrom gore, in­ diferentni su prama zemaljskom živitu; kod njih je patnja i udobnost — na istom stepenu. Jednom riječi: osjećati Život znači osjećati bol. Ko tu bol mogne snositi, toga na koncu nagrada čeka. Na primjer Sevdah, težeći svom idealu, Ljdpoti, dragovoljno proživljuje sve nevolje i patnje, sve muke i bolove, ali na posljetku dolazi do svog cilja i bere plodove tih muka i nevolja. Kako je to velika i du­ boka filozofija za dvadeseto stoljeće! Ko se ne plaši životne borbe, ko energično na putu života znade svla­ davati zapreke i otklanjati nezgode, taj bez sumnje mora na koncu steći blagostanje. Ne bojati se ničega, snositi nevolje i postojano raditi — to je svjetlost, koja pokazuje put napretku i sreći u životu. Šejh Galib je u ovom svom djelu dopro do krajnje tačke, do koje se može simbolizam uzvinuti. Zadržavši se na dva bitna elementa misticizma i po­ ezije, Ljubavi i Ljepoti, on je cijelim poletom svoje orlovske mašte htio pokazati snagu svog stvaralačkog genija u prikazivanju svojih ideja i nazora o životu, a to mu je i uspjelo. U ovom je djelu pjesnik skupio najnovije riječi, najnovije slike, koje do tada ne bijahu poznate u osmanlijskoj literaturi. Njegov opis zimske noći zaista je unikum u istočnim književnostima, s toga ćemo ga mi ovdje makar u mršavu prevodu donijeti pred či­ taoce : Kroz pustinju neku mračuu iznenada Zabludila crna noćca s tisuć jada, Kroz pustinju, — sačuvaj nas Bože sveti — Gdje džilita igraju se džini kleti. Strah s očajem pomiješan svuda vlada, Sada tmina, a sad snijeg zemlji pada, Pa dok sn’jeg'*se's tminom grli i cjeliva — Mrak i svjetlost u jedan se kalup sliva. Od studeni sledila se mjesečina, Mjesto rose živa prsi iz visina. Noć u b’jelu gazelu se pretvorila, A poljana tamjanom se ispunila. Kud pogledaš: u snijegu mrak se čini Kao zjena našeg oka u bjelini. Gle, ko da je s plavog neba led otpao 1 u sitnim kapljicama zemlji pao. Vili zime bijeli snijeg kose resi, Crnac noći svoje strašne zube kesi. Ploča lune čavlima je prikovana, Svaka zvjezda zimskim mrakom umotana. Zastor se je bele noći osvjetlio, Baš ko da se plavi danak pojavio. Strana 175. Obratnik je lava sličan širom putu, Lav pamučni u svakom mu stoji kutu. Sa sv’jeće je drhtav vapaj uzavrio, Baš ko da je jezik joj se uhvatio. Sledile se ljute iskre, ne trepere: Žarka vatra zakopana u bisere. Sva su stakla na hamamu razbijena, U almas mu krov i streha pretvorena. U gori su stekla krila bistra vrela, Lepršajuć pod imenom sn’jega bjela. Srebren kanal iz polja je bježat htio, Ali se je u Sudlidži ustavio. Krv je vruća uskipila poput vala I prst s granom pobratila od korala. Pod sn jegc m kao strava sv’jet počiva S planinom se vihor grli i cjeliva. U uzduhu nestalo je prkos-ptice, Tek proleću plamne boje i iskrice. U ognju je leden zulal uzavrio, A dim sivi u buru se zatvcrio. Aj, žiške su povezane za udice, Da se love gladne ribe i ribice. To je vladar, što je varoš uljepšao! Naj srebreni na usne je krova pao. S usne krova vapaj se je porazilo, Ko da mu se sa jezika led razbio. Crkva vatre sunčane bi zemlji pala, A1 ju zora leđnim čavlim prikovala. Svod zeleni poteko bi dolje tlima, Al ga leđnim stupovima drži zima. Gle, po moru kristalnome riba luta, Da je gladna gazelica žudno guta. Da pas lane i otvori žva^e svoje, Zec bi reko: „Moga oca njedro to je“! Da potraži sklizališta, tu noć vila Jezerskome žalu nije dolazila. Da se džemre nije s neba oskliznulo, Sve do juna zemlju ne bi dotaknulo. Gle, pod štitom gori luča, sva rumena, Ko u moru koralj-grana sakrivena. Spaziv nebnog jastrijeba u ćumezu, Glas goluba umuk’o je u kafezu. Marsu ruke sledila je ljuta zima, Pa mu s neba handžar pao zemskim tlima. Lav u b’jelo mlijeko se topi, gubi, Viš zemlje mu lepršaju sniežni zubi. Oči ljudske sa ledom su zatvorene: �Strana 176. Broj 9. „B I S E R * ________________ Kroz gjozluke smrt im traže tupe zjene. Karanfilaga: „Na pendžeru". Pram baruta hrli brza gazelica, A pram njenih usta vrabac i sjenica. Sad bekriluk sa asketstvom skupa hoda, Vlažnom vatrom postala je suha voda. A1 čudo je, što se smrznu misli česma: U srcima rijetko se javlja pjesma. Umukli su stihotvorci, nik’ ne zbori, U bokalu vino smisla ne šumori. 0 Galibe! Tebi nema danas para, Duša ti se s bakljom misli razgovara... Po ovom se odlomku može vidjeti, kako je šejh Galib bio majstor u opisivanju stvari i prirode i kako je opisivanje njegovo živo, prozirno i gizdavo. Gore smo naveli, da nam privatni život autora „Ljepote i Lju­ bavi" i njegov odnošaj sa savremenim mu svijetom, nije najbolje poznat. Ali kraj svega toga imamo pri ruci dovoljno dokaza, da su pjesnika pri kraju nje­ gova života počeli cijeniti i najveći mu protivnici, koji ga prije nijesu štedjeli od najžešćih satira, zbog nje­ gova izvanrednog talenta, spreme i novotarija, što ih je unio u tursku lijepu knjigu. Sururija, Vehbija, Ajnija Mevlevijski i svi drugi pigmeji starijeg osmanlijskog parnasa tek su onda shvatili veličinu ovog ge­ nijalnog pjesnika, kad je u najljepšoj dobi života za uvijek odvrnuo oči od ovog prolaznog svijeta i nestao u vječitom apsolutnom biću sa zadnjim riječima: Ja sam, drugog nema! Čudnovato! Onaj Sururija, koji je Galiba najviše šibao bičem svoje ognjene satire i koji mu je u jednoj ta­ kovoj satiri rekao, „da je na pjesničkom mejdanu vazda poražen", taj eto Sururija na koncu o Galibu veli: Svi pjesnici kada bi se Digli proti njemu, Svojom pjesmom on bi bio Pobjednik u svemu. Pa nije li to ironija sudbine?!.. Prilikom Galibove smrti mnogo je pjesnika spje­ valo chronograme, u kojim su izlili sve osjećaje svoje duboke tuge nad smrću neumrlog autora „Ljepote i Ljubavi". I mi se sada pobožno poklonimo pred sje­ nom ovog velikog „evlijaullaha" i za njegovu prometejsku dušu pošaljimo pred prijestolje Svevišnjeg Allaha jedno iskreno i duboko: Lillahi-El-Fatiha! — Javrum draga, ja sam ašik na te! — „Dušo, dragi, ja nijesam za te. Nije čara za takog ćibara". — Da mi Bog da takog hizmećara I od tvoje ljepote šićara. Ali gdje je diba za gariba ?! — „Znaš bez vode da ne može riba, Nit bez debla tanki fidem šiba, Nit ja sama mogu bez tvog nžma!" — Ah, za tobom mene ljubav slama, U samoći pritište me čama; Tebe žudim, ja za tobom ludim. — „Ja bez tebe ko siroče hudim, Spominjuć te oda sna se budim; Tebe želim, tebi se veselim!" — Ja bih htio sa tobom da dijelim Sve, što imam, pa ti draga velim: Budi moja hanuma-gospoja!? — J a nijesam gospodskoga soja, Pa ne mogu bit’ hanuma tvoja Ja, sirota, potanka života". — Daj nek udes u sreći nas smota; Vazda bećar biti je sramota! — „Brzo tako ne mogu, polahko..." I to dugo ponavlja se tako... K6 da nije isprositi lahko! Misliš, draga i ne gleda na te, A ne pitaš: bi li pošla za te ?!... A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VII. Muris došao vrlo kasno kući. Nije mu se dalo spavati, pa se nije toliko ni žurio. Rastao se s Nusretbegom kod Tokatlijana oko deset sati, pa kad je on otišao na Terabije posljednim parobrodom, Mu­ ris pošao niz Bey Ogliju. Još je bilo sve živo, a oso­ bito kad se spustio dolje u Galatu. Htio da pogleda taj njemu dobro poznati, život nakon četiri mjeseca 1 Pošao, da vidi je li sve onako, kako je on ostavio. Po­ gledao tu i tamo; vidio dim i prašinu kroz zatvo­ rena vrata, čuo vrisku, muziku, pjevanje i čas zastao. Nešto je razmišljao. Pošao dalje, odmahnuvši neza­ �Broj 9. .BISER1 dovoljno rukom, kao da je htio reći: „1 toga sam sit..." Pošao dolje „rihtemu", da vidi i tamo, kakav je noćni život, ali ispred vrata se povratio... Koliko se je god silio, da se otrese nekih misli, koje su ga svega obuzimale i da misli o drugom nečem, nije mogao. Nešto nejasno obuzimalo Murisa svega i on pomišljao sad na ovo, sad na ono... Kad bi ga nek:> sreo ovdje i poveo kuda bi god htio, on bi išao bez opiranja. Ali Muris nije znao ni kuda! Nakon uzaludnog tumaranja, neznajući gdje bi i šta bi htio, odluči kratkim putem uz Juksek-Kaldrmu" kući. ...I počeo se penjati. Tiho. Nikog živa na ulici. Od nekud dolazio glas pjesme i što se Muris više penjao, bivalo i pjevanje glasnije! To bijaše pjevanje iz pokrajnjih sokaka, gdje se je u razbludi život tratio. U Murisovu srcu porodi se nešto ružno nešto odvratno, želja da skrene... Neko čuvstvo, pomješano sa strašću, obuzelo ga svega u taj tren. I ovo kasno doba noći i njegovo neraspoloženje, koje je nastalo ušljed neke nutarnje, duševne borbe -- i ovi razbludni tonovi stare venecijanske pjesme povukli Murisa u prvi sokak. Zastane neodlučno i pogleda na sat. Bilo je već po noći prevalilo. Išao je lagano i ogledao svakog ko bi kraj njega prošao. Kao da nekog traži, kao da se nekog boji, da ga ne bi pre­ poznao. Kad je zašao malo dalje, nagje se najeda put u vrevi i buci. Pogleda desno i lijevo. Svuda svijetlo, odasvuda pjesma i muzika. Na jednim • vratima skup bludnica na pola golih više njih na prozoru; tamo lijevo na drugim vratima isti prizor... Muris stade. One prestanu razgovarati. Jedna istrči pred njega, zovući ga k sebi. Muris se ukloni ispred nje i pogje brže naprijed. Skoro trkom progje sokakom i izbije pred bečku kavanu. Bio je zadihan i umoran, kao da ga je neko tjerao. Čuo je još za sobom dolje u sokaku razbludni smijeh i mislio da su se njemu smijale. Tu zastane opet i pomisli, bi li išao kući ili bi se tu svratio, da popije kavu i odmori se. Neko izagje u isti čas i Muris pogleda unutra. Bilo je vrlo malo svijeta, koliko je časovito mogao viditi otvaranjem vrata. Unigje unutra i progje redom ispred svih sto­ lova, ne bi li koga našao. Nema nikoga ! Sjedne za jedan sto posve u vrhu. Kavana bijaše prilično prazna. Nekoliko igrača u pokrajnjoj sobi, dvojica tamo blizu kase, jedan čita novine, dvojica kod bilijara i t. d. Kavanar se šetao tamo amo, kao da se spremao da i on ode, kao da je htio podsjetiti goste, da je vrijeme spavanja. Kad je blizu Murisa došao, pozdravi ga dubo­ kim naklonom : — Otkad vas nijesam vidio! Već pet mjeseci, držim, nijeste bili kod^mene. Strana 177. Muris se orene, pruži ruku dobričini Lčbelu i reče mu, da nije bio u Carigradu. — A tako što drugo! Mnogo su pitali, gdje, ste dolazite li ovamo... — „Šta ćete! Morao sam naglo otputovati, nekazavši nikom. 0 — Onda nije ni čudo, da su se raspitivali. — ,,A sigurno gospoda: Samibeg, Fikret Ihsan, Fadil, Konstantin i tako... — „Oni su i sad ovdje... tamo u pokrajnjoj sobi igraju. Izvolite ! — Ne, fala! Ne ću da igram! Idem spavati, nego ako ćete mi učiniti ljubav, pogledajte igra li Samibeg! Ako ne igra, recite mu da ga neko traži. Ali ne re­ cite, da sam ovdje ! Za čas je gospodin Lčbel otišao. Muris je osobito volio Samibega ne baš zato, što je bio Fadilin amidžić, nego što bijaše iskren i vje­ ran prijatelj. Oni se poznavahu još iz liceja. Za či­ tavo vrijeme ostali dobri prijatelji i drugovi. Muris je smio povjeriti sve Samibegu, kao što i on njemu, oak su njih dvojica najradije i općili. Oni se tako pazili, da je Samibeg uveo Murisa u svoju kuću još, dok mu bijaše osamnaest godina, gdje se nije niko od njega krio. Samijin.i majka volila ga kao svo­ ga rogjenog sina. Ništa se nije moglo u kući dogo­ diti, a da i Muris ne bi bio pozvan. Zajedno otišli na nauke u Pariš, zajedno svršili i povratili se. Po­ slije se rastali samo u službovanju. Samibeg stupio u sudsku struku a Muris izvanjskom ministarstvu. Kod Samibega upoznao Muris Fadilu, razgovarao ne­ koliko puta i jedno drugom očitovali ljubav. Murisa zadovoljavala Fadila u svakom pogledu, jer ko je poznavao njezina oca, ko je s Rifatbegom samo jed­ nom razgovarao o uzgoju djece, taj je imao već pojam o Fadilinu odgoju i naobrazbi. Čovjek i ako trgovac, ali sa sveučilišnim naukama, slobodnih nazora o životu i svijetu, želio je da mu kći bude odgojena u duhu vremena, u kojem živi. Odgajao je posve slobodno, držeći d a je z n a n j e j e d n o v e l i k o č i s t i l i š t e d u š a na ovom svi­ jetu, gdje se ljudski um očisti od onih pritruha, fanatičkih predrasuda i premda izgubi nešto nd svojoj težini. U tom mu pomagao i Fadilin tetak Hajdarbeg profesor književnosti i dobar pedagog, tako da je Fadila u svojoj sedamnaestoj godini znala potpuno najglavnije pisce i pjesnike turske, starije i mlagje i njihova najznamenitija djela. U školi Fadila stekla nešto pojma o francuskom jeziku, Ikojeg je poslije potpuno naučila sa učiteljicom glasovira. U obitelji govorili još grčki, jer njezin otac nije htio napustiti jezika, kojim je prvi put progovorio, dok bijahu na Kreti. Doduše Fadili bijaše turski jezik materinski, ali povrh svega toga govorila je i grčki i rado se za­ nosila za njihovom književnosti. �Strana 178. ,,b i s e_r; Ali na Fadilin odgoj utjecala i njena majka, od koje je primila strog karakter vjere i morala i povrh svih nastojanja očevih, da kćeri dadne realne pojmove 0 životu — ostala Fađila mistična kći Istoka, koja se podavala u svemu u ruke sudbine. Tu se kći odalečivala vrlo daleko od oca i približavala materi. % Na prvi pogled opčarala Murisa aristokratska pojava miade djevojke. Lijep stas, velike tajinstvene oči, nježna usta, bujne vrane kose, čuvstveno srce 1 plemenita duša... S Fadilom se moglo o svemu razgovarati, što je dobro i lijepo. Ona se nije ograničila, kao druge na haljine, izlete i ljubav. Raspravljala o književnosti, o umjetnosti, o raznim djelima turske i francuske književnosti. 1 take su rasprave bile bez kraja i kon­ ca. Njezini roditelji nemagjahu ništa proti izbora nje­ na srca i tako nakon dvije godine iskrene 1-ubavi zaruče se... Kad je Muris došao do ove tačke, protrnuo i prestao razmišljati. Gospodin Lbbel bijaše se povratio, rekavši Murisu, da će sada Samibeg svršiti partiju i doćiKasno, skoro pred zoru rastala se dvojica prija­ telja. Muris otišao kući, a Šamija u Stambol, gdje je stanovao. Počelo se b lo već svitati, kad je Muris usnuo, ne znajući šta će mu sutrašnji dan donijeti. Sutradan probudio se vrlo kasno. Sunce bijaše visoko odskočilo i kralo se kroz teške zastore u Murisovu sobu. B Io je već prošlo deset sati. Mladi beg skoči brzo iz kreveta i počne se spremati. Morao je na svaki način još prije podne stići Munirpaši, Rifatbegu i na ručak Nusretbegu na Terapije. Dok se oblačio, sobarica mu donese kavu i spu­ sti na stol. Kad je bio gotov, D rigje stolu da pije kavu, ali mu upane u oči pod rupcem malena kuverta. Pro­ čita. Olimpa ga pozivlje na ručak, jer veli biće i Sabina kod njih, pa ga moli da nikako ne izostane. Muris zadrhta. Sabina !.. Ona !.. Ne !.. Murisbeg nemagjaše kada polako popiti kavu, uzme šclju u ruku i stojeći ispije, za tim prigje ogle­ dalu, poravna kosu i kravatu, uzme štap i izagje. Na hodniku ga dočeka Olimpa i zamoli ponovo, da ne bi izostao: — Žao mi je — reče Muris dosta ravnodušno, moram otići u ministarstvo Munirpaši. Ispričaj me i zamoli gospogiicu, da mi ne uzme za zlo. Ja ću je posjetiti kod kuće prvom prilikom. Olimpa je opazila njegovu zbunjenost i podrh­ tavanje glasa. — „Ali Murise ti znaš, da te je ona tražila, pak će joj biti neugodno čuti sada, da si poziv otklonio, Molim te dogji!.. Broj 9. — Ne mogu ! Žao mi je ! Moram na svaki na­ čin otići Munirpaši, a sam ne znam, koliko će me zadržati. Olimpa pogleda Murisa dugim pogledom i opro­ sti se. Pred vratima sjedne u kola, koja su tuda prola­ zila i naredi, da ga voze do „haridžije-nazareta". Paša ga primio vrlo ljubazno, ispitao ga kako mu je bilo u Bosni, izrazio mu svoje saučešće na očevoj smrti, pitao ga je li se već odmorio i kad je došao. — Jučer istom preuzvišeni !.. — Jeste li bili kod Rifatbega. — Nijesam još nigdje. Došao sam najprije va­ šoj preuzvišenosti. — „Lijepo je to od vas Murisbeg, da ste tako zahvalni. Ja ću sve učiniti za vas, da budete sretni. — Pod Vašim okriljem. — „Vladajte se lijepo, pazite Rifatbega i čuvajte čast njegove obitelji čijim ćete skoro i vi postati čla­ nom, jer Rifatbeg je meni osobito mio. — Ja se nadam da do sada nijesam ni čim slab *'i:mjer pokazao. - „Sačuvaj Bože! A sad ostanite deset-dvadeset dana, da se odmorite, da se narazgovarate!. Munirpaša se lagano osmjehnu i udari Murisa krajem prsta po ruci. „Odabrali ste ružu, kakve nema u po Stambola, pa je čuvajte i njegujte. Ona je još mlada !.. Muris pocrveni i zahvali se Munirpaši zamoliv da li smije otići sada Rifatbegu. — „Posve slobodno prijatelju! Od mene selam recite. Petnaest-dvadeset dana možete još ostati. Ka­ ko vidite. — Ali preuzvišenosti bojim se, da se poslovi ne nagomilaju. — „Ja ću to sve urediti. Nebojte s e ! Odmorite se, sad je lijepo... Kad je Muris izašao iz Munirpašine sobe, nije znao šta se s njim dogagja. Bilo je upravo podne. Pomisli najprije na Olimpiju, kako ga sada ispričava Sabini, za tim razmisli o svakoj riječi, što mu je paša rekao i odluči odmah nakon što se svrati Rifatbegu, na Terapije otići. Čitav produljeni dopust ostaće u blizini svoje zaručnice. Idući nervozno niz Babu-Aliju prema ćupriji, zvučile mu neprestano u ušima pašine riječi, kao opomena: vladajte se lijepo, pazite Ritatbega i čuvajte čast njegove obitelji, a ja ću sve uči­ niti, da budete sretni. (Nastavile se). �Broj 9. M. Ćazim Ćatić: Onim, kojih se tiče. Zabludjeli ste, ko da ste bez glave, Razum vam ne zna, kud vam noga hodi, Vi izdajice djedovske ste slave — Za nos vas dušman krivom stazom vodi; Zabludjeli ste, ko da ste bez glave. Kamo vam oči, ne vidjeli njima? I gdje vam savjest, ljudski ponos gdje je? Vašeg se srca svaka hrgja prima I vi ste sluge tugjinske ideje — Kamo vam oči, ne vidjeli njima?... Čujte, gdje kune vas rogjena vam mati, Što vam je život, što vam hljeb je dala; Svuda vas njena teška kletva prati... 0 zatornici njenih ideala, Čujte, gdje kune rogjena vas mati. Svaki joj atom uzdiše i jeca, Kud vaša noga po tlu njenu stupa; Ta vi joj niste sinovi i djeca, Jer s vas se ona u suzama kupa 1 pod nogom vam njena zemlja jeca. I njeno sunce blagorodno ono, Svoj blagoslov joj što sipa vrh čela, Vas gleda tako zlovoljno i bono. Ah, vaše snove, vaša blatna djela S prezirom motri njeno sunce onoL Vi ruku dižete na vlastitog brata, Stajete na put narodnoj nam sreći — Pa kakva vam je, kakva za to plata I šta li ćete — recite mi — steći, Kad ruku dižete na vlastitog brata. Vi Efialte i Radaci svi ste: U srce majci handžar ste zaboli; Pov’jesti svoje zgazili ste liste — A u duši vas to ništa ne boli, Jer Efialte i Radaci vi ste. 0 stidite se, skrijte mrske glave Pod mračnu zemlju, o sinovi tmine! Kad kod vas nema ljudske sviesti prave, Neka vam sjena sa svijeta zgine — Ah, stidite se, skrijte mrske glave! Čujte, gdje kune vas domovina mati, Što vam je život, što vam je hljeb dala; Svuda vas njena teška kletva prati... 0 zatornici njenih ideala, Čujte, gdje kune vas domovina mati!... ■BISER1 Strana 179. Asim : 0 društvenosti. Kada bi smo putem historije istraživali početke društvenosti ili ljudskoga udruživanja, morali bi smo zaći još u ono prastaro doba, kada su ljudi živjeli rascjepkani i podijeljeni u male društvene zajednice, u pojedina plemena, koja su proizišla iz porodice. Te prvobitne zajednice, ili bolje rekuć najstarija ljudska udruženja, nastala su iz nužde, jer se čovjek u prastaro doba b' rio ne samo proti čovjeku, već i proti divljoj zvjeradi, koja su mu opstanak ugrožavala. Posmatrajući dakle historijski razvoj ljudske društvenosti, koja je nastala iz nužde za samoobranu 1 samoodržanje čovjeka, ukazuju nam se isti motivi, pobude i razlozi ljudskoga udruživanja i danas kao i u onom prastarom zemanu, kada su ljudi živili u pećinama i u busarama, kada su se hranili prijesnim mesom divljih životinja i riba, a odijevali se kožom divlje zvjeradi. Borba sa divljim i strašnim životinjama, naučila je čovjeka da se sa svojim, po rasi i vrsti, bratom udruži, jer fizička snaga pojedinca za navalu i za obranu, nije bila dostatna u borbi sa mnogo jačim životinjama. Osim toga prirodni nagon ili bolje rekući stomak, gonio je od vajkada čovjeka u borbu na smrt život, a otpor, na koji je pri tome udarao, silio ga je, da svoju snagu pomoću udruženja poveća, da uzmogne savladati presnažnoga slona, krvožedi oga lava i neustrašivoga medjeda, vepra i nosoroga. Nu nijesu se ljudi u prastara vremena borili samo sa divljom zvjeradi, već i megjusobno. Za dobru lovinu su se jagmili i otimali, a usljed toga se krvili, pa jedan drugoga ubijali i jeli. Nevolja je i nužda dakle ljude u ono pradoba jatila u društvenu zajednicu, kojoj je početak porodica, a svrha održanje svoje rase. Od pojedinih ljudskih porodica nastali su rodovi a od rodova plemena. Ljudsko pleme u svome po­ četku nije ništa drugo, već jedna udruga, dakle društvo vezano krvnim srodstvom, jezikom i običajima. Takova organizacija plemena, bila je u skladu sa organizacijom vojske. Od plemena nastao je narod, a od naroda, koji je imao svoje sjedište na stalnome teritoriju, zemljištu, je država, koja opet nije ništa drugo, već udruženje, društvo ljudi organizovanih u svrhu zajedničkih in­ teresa. Da se ti zajednički interesi održe, potrebno je bilo megjusobno uregjenje odnošaja pojedinih članova zajednice, kao i njihov odnošaj prama zajednici. Na taj način su nastala neka pravila štatuti i zakoni, što ie imalo karakter postavljanja granica, ili bolje rekuć pravnih propisa, koji označuju na jednoj strani vlast i pravo pojedinca, a na drugoj nalažu dužnost i nameću obveze. �Strana 180. „BISER". Pravnim propisima je svrha, da štite interese po­ jedinaca i društva, a društvu je svrha da se održi, opstoji, cvate i napreduje. Ljudsko udruživanje, kako vidimo, poteklo je iz potrebe i nužde, a ljudska kultura i civilizacija ima da zahvali svoj postanak i svoj dosadašnji stupanj razvića udruživanju ljudi u zajednicu. Osim interesa za samoodržanje ima ljudsko udruženje i svoje dublje etičko značenje. Društvo ili udruženje ljudi, u sredini državnoga uregjenja, ima svoju — ili socialno ekonomsku, ili socialno političku ili kulturnu svrhu. Svaki je pojedinac čovjek, dan danas, po svome društvenom položaju i zvanju upućen na ekonomske, duhovne i kulturne veze s drugim ljndima. A za us­ postavu i održanje tih veza, bezuslovno je nuždan društveni saobraćaj. Da se saobraćajem uzmognu i sve mase naroda moralno i materijalno okoristiti, ukazuje se potreba udruživanja u manje skupine i to prema svrsi, po­ trebi ili ideji same skupine. Većina tih skupina, ud­ ruženja u današnje doba imaju pred očima ili koristan ili humano plemenit ili kulturan cilj, dakle svoje kul­ turno unapregjenje. Potreba ljudska za duševnim usavršenjem nije nikakova laž ni samoobmana, već zaista ta potreba postoji i neodklonjiva je, te za nju govore historički, fiziološki i psihološki razlozi. — Čovjeku je duševna hrana t. j. nauka isto tako potrebna kao i tjelesna, samo s tom razlikom, što bez duševne hrane može doduše čovjek živjeti, ali sasvim niskim, životinjskim životom. Čovjek se uči od čovjeka, više ljudi više znade, a svi ljudi sve znaju. Čovjek od čovjeka nauči i zlo i dobro U društvu pokvarenih ljudi može se i najmo­ ralniji i najčestitiji čovjek pokvariti. U društvu pak koje ima plemenitu ideju i uzvišen cilj pred sobom, može se i pokvaren čovjek popraviti, i najsurovija ćud i narav ugladiti. Divlju i krvoločnu zvijer čovjek u svom društvu; pripitomi i nekome stanovitom redu nauči. Pa i pojedine vjeroispovijesti nijesu ništa drugo, osim udruženja sa uzvišenim ciljem i pod jednim kultom, te sa stalnim pravilima i moralnim propisima, po kojima se sljedbenici izvjesne vjere moraju vladati, da postignu i na ovome i na onome svijetu neku višu i ljepšu svrhu. I naša uzvišena vjera — Islam — nije ništa drugo, nego jedno udruženje, društvo, jedan džemaat sa Imamom na čelu, a sa svrhom, da nam na ovome svijetu oplemeni srce i dušu, te da nas pripravi na bolji i vječni život poslije smrti. Čvrstu društvenu zajednicu, jednakost, bratstvo i megjusobni kontakt, Islam svojim sljedbenicima upravo nalaže i stavlja u dužnost. — Islam nama nalaže, da sve redovite naše obiede i molitve obavljamo zajednički, a to će reći: nama se muslimanima od strane naših vjerskih pro- Broj 9. niša upravo zapovijeda, da budemo jedna jedinstvena i nerazdruživa skupina, jedno tijelo, jedna duša i kao takovi, da budemo svagda i u svako doba jedan drugome pri ruci i u pomoći. Kako sam gore spomenuo, društvo čovjeka po­ pravlja, upitomljuje, uči ga redu i usavršava, a s tim zajedno ga opet čuva od stranputice, opačine, divljaštva i surovosti. Osim toga čovjek u društvu nikad ne očajava, ne gubi pouzdanje u se i u svoju snagu i nalazi uvijek pobude i potjecaja za svoj poziv i u svome radu, a pri tome zamrzi na mehkoputan, ne­ potreban i glup život dangube. Život je čovjeka, bez udruženja, život bez sveze, jer takav čovjek nema tačno utvrgjene svrhe, nema ideje ni ideala, nema u svojoj duši ništa uzvišenoga. Društvo budi u čovjeku snažne osjećaje ljubavi za opće dobro, za red, rad i kulturni napredak. Pravo na opstanak imadu samo oni narodi, koji unapregjuju čovječanstvo, koji unapregjuju civilizaciju i kulturu, koji dakle sudjeluju pri izgradnji zadataka, što ih čovječanstvu daje sama priroda i nameće duh vre­ mena. Društvenost pomaže, da se život pojedinca niva na razvoju i prilagođivanju prema prilikama i v menu, a to su činjenice koje pogoduju unapregjenju, kulturi i civilizaciji. Pa, kao što pametno mi­ šljenje mora da bude i opsežno i obrazloženo, a nada sv' ispravno i logično, tako isto mora i naše pona­ ša u vanjskom svijetu da bude sregjeno i prema pri i /.ama udešeno. Ako naše mišljenje izlazi iz okolnih činjenica, a rukovodi ga prirogjena već logika, to je i naše po­ našanje ograničeno prilikama u kojima živimo, a ru­ kovode ga neka pravila etike i morala. Čovjek, koji ima u sebi morala, on se lahko prilagogjuje društvu, jer društvo i nije ništa drugo, nego sklad izmegju naše volje i volje drugih ljudi. Sklad izmegju pojedi­ naca nije opet ništa drugo, već pravednost, koja pro­ izlazi iz društvenoga izvora, ona je proizišla iz po­ trebe, da budu uregjeni odnosi megju ljudima, koji zajedno imadu da žive. Čovjek moralan — adabli — ne može raditi što mu se prohtije i bez obzira na druge, a društvenost po svojoj bitnosti od svakoga čovjeka to punim pravom i zahtijeva, pa je čovjek u društvu na neki način obvezan, da bude moralan, jer će inače i, s pravom, biti izbačen iz društva. Mi muslimani u Bosni i Hercegovini nijesmo do sada imali društvenosti i društvenog života u naprednom smislu riječi, pa ne ću ni malo pretjerati, ako ustvrdim, da je to bio poglaviti uzrok našega cijepanja i razdvajanja, da je to ubijalo u nama smisao za napredak i razvitak ideja, i da je ta okol­ nost ugušila u nama svako oduševljenje i agilnost. Mi nijesmo do u najnovije doba znali, da bez dru­ štvenog (klubskog) saobraćaja nema ni ekonomskog ni političkog života. �Broj 9. ,B i S E R‘ Strana 181. U svima se klubovima dnevno sastaju ljudi. Tu Traženje sklada izmegju naših pojmova, shva­ se pripovijeda, debatira, razgovara, izmjenjuju se misli ćanja i nazora, te zbiljskih činjenica — zovemo zna­ i utisci, upoznavaju se ljudi, vjetre se nazori, padaju nošću i filozofijom. Traženje sklada izmegju naše ideje, cirkulira krv, dobiva se volja za rad, odušev­ duševnosti i cjelokupnog svijeta i njegove bitnosti — ljenje za ideju agilnost raste i stvaraju se često u zovemo religijom — vjerom. Traženje sklada u nama jednom malom skromnom društvu — velike stvari. samima, sklada izmegju naših unutarnjih pobuda i Što čovjek ne bi nikada sam zamislio, to se porodi uobličavanje ovoga sklada zovemo ljepotom — um­ u klubskom životu. Čovjek, koji bi mlitavio kod kuće jetnošću. Traženje sklada izmegju naše volje i tugje sam sa svojim idejama, — oživljuje i crpi snagu i volje zovemo pravednošću — etikom. radost za svoj rad u klubu, jer tu vrije i kipi od naj- ' Ako su sve ove težnje posve nesebične, ako mi različitijih misli i ideja. tražimo istinu samo.radi istine, jer nam to godi i Svako je društvo jedno ogledalo političke spreme zanima nas, ako tražimo ljepotu samo radi ljepote rada, života i agilnosti stranke kojoj pripada. Dru­ same, ako tražimo vjeru, kao neku stalnost, o koju štvene prostorije nijesu samo za to, da se u njima se možemo uprijeti, koja nas može, kada zdvajamo i čitaju novine. To mora biti stjecište svih članova očajavamo utješiti, — onda istom sve ove težnje društva ili političke stranke, gdje se zajednički svaki- postaju — plemenite, uzvišene, idealne, onda postaju dnevni dogagjaji prorešetaju i rasprave, gdje se ljudi prave kulturne težnje, a mi kulturnim ljudima. jedan s drugim dogovore i posavjetuju o vlastitom i (Nastaviće se.) općem boljitku i gdje čovjek čovjeku, drug drugu pruža bratsku ruku pomoćnicu, da jedan drugog uzajamno potpomogne. Čovjek mora da jede, da stanuje, da se odijeva, da bude zdrav, da sa što manje truda i prijegora, a (Pripovijest.) sa što više lahkoće, ugodnosti i udobnosti živi da hab-Šukri Karišlković. potroši što manje vremena za saobraćaj da ima što Napisao. više vremena za slobodu, za odmor i za zabavu i što (Nastavak.) uredniji i osiguraniji život. I svima ovim potrebama čovjek da udovolji, bilo sam, bilo u društvu. IV. Tako se razviše: gospodarstvo, tehnika, st' «evi Osvanu, j lijepo junsko jutro! Sunce je već bilo (machine), izumi, tvornice, prometna sredstva, zdrav­ prilično odskočilo i svojim još blagim zrakama ras­ stvo, praktične nauke, zakoni, društvene i dižavne vjetljivalo okolna brda i visoke zgrade Šeher-Sarajeva, uredbe, šta više i sama država, koja po svojoj svrsi, koje se poput bisera jedna do druge nižu i izmegju kako sam to gore spomenuo, ima da štiti interese kojih se kao orijaši dižu visoke munare sa pozlaćenim državljana, promiče blagostanje i daje sigurnost života, vršcima, na kojim se sunčane zrake rado vole igrati rza i obraza svojim državljanima. Sve ovo zajedno i oči prolaznika na se svraćati. Izmegju tih gorostasnih — cijeli ovaj skup uredaba, sredstava i poslova — zgrada provirivalo je drveće sa svoiim bujnim zele­ koje služi za udovoljenje ovim vanjskim potrebama, nilom, pa im je još ljepši izgled davalo. Tamo opet zovemo jednim imenom: „civilizacija", „uljudba" — na desnoj strani Miljacke češće su se čuli lagani „medenijjet". glasovi djevojačkog grla, koji bi se na protivnoj strani, Da nije dakle društvenoga uregjenja, ne bi bilo prama Hridu postepeno gubili kao akordi zvučne i ni civilizacije, ne bi bilo ni kulture. privljačive glazbe. 0, kako to jutro šumi nekim Ako čovjek nastoji, da utroši što manje truda zvučnim pjevom, nekim veseljem, kao kad još nevino a dobije što više udobnosti i vremena, on to čini za djevojče u zagrljaju svoga dragana tiho prosiplje iz­ to, jer želi da udovolji i nekim drugim unutarnjim ljeve svojih zažarenih čuvstava, u kojima se odrazuje svojim potrebama. Čovjek po svojoj prirodi teži, da jedino — ljubav. Pa ko ne bi izišao u to prirodno što više shvati, razumije, da u svojoj nutrinji, u svojoj slavlje, da se okrijepi, da se razveseli i da se nauživa duši postigne neki sklad i zadovoljstvo. To znači tih prirodnih ljepota! Pa i Džemila nije mogla u kući drugim riječima, da čovjek ne živi samo o hljebu, ostati, i ona je izišla u svoju bašču, da se malo ok­ nego teži i za istinom, za ljepotom, — za pravdom. rijepi i odmori iza onog svakidašnjeg kućnog rada. Ovim potrebama udovoljuje duševna djelatnost ljud­ Poput srne skakala je okolo po bašći sad tamo — stva, a ova se djelatnost očituje u vjeri, u znanosti, sad amo, te bi se češće sagela prema pojedinim umjetnosti, u filozofiji, jednom riječju: u vjerovanju, cvjetovima, da vidi jesu li se rascvali. Sama nije u razmišljanju i u duševnom stvaranju. Sve ove dje­ znala, za koji bi prije ili za bosiok, ii za sumbul, ii za latnosti imadu jednu zajedničku crtu, a to je težnja katmer, ii za jargovan, koji je u vis iznad nje strišio, jer je Džemila nalazila u cvijeću najvećeg veselja, za skladom dakle za udruženjem. Dva života. �Strana 182. „ B I Š E R“ najviše zabave. A one ružice, što su se tako lijepo rascvale i što tako lijepo miruše? Ah, na tu pomisao brzo bi k njima otrčala i nezasitnom bi požudom srkala iz njih najljepše mirUe. Ali sada to nije mogla učiniti. Na tu pomisao najedanput bi je nešto u gru­ dima sapelo... steglo i jedva da bi dahnula. U tome času činilo joj se, kao da je nevidljiva ruka kroz grudi za srce hvaća i stišće g a... stišće, kao da joj ga sad hoće posve iščupati, da ga više nema, da više ne kuca... Ali uza sve to njoj su najmilije ružice... ona ih voli i ljubi više nego svo ostalo cvijeće, koje bi radije sve žrtvovala i poništila bez ikakva saža­ ljenja i samilosti prema njihovom životu, nego li i jednu jedinu toli dragu ružicu. Pa kako da ih ne bi voljela, kako da ne bi vazda u njihovoj blizini bila i njihov opojni miris u svoje grudi upijala! Ta sjetila se je, koliko bi puta za blagih proljetnih noći znala ondje pod istom onom ružom više sati ostati u raz gororu sa svojim Refikom; sjetila se, kako bi ga na polasku znala onom najljepšom ružicom zakititi, a on bi joj se vas radostan najljepše zahvalio, pa bi se onda iza onih taraba u mraku udaljio... Ali opet na pomisao na rastanak... najedanput bi je opet počel? nešto nevidljivo za srce stiskati i ona bi tada uprla pogled u ružice, koje bi joj tiho šaptale i umirivale s riječima: „Umiri se! Mi smo uza te". 1 ona kao da to sve čuje, da sve vidi, kao da ih razumije. U tome bi se času opet umirila, i on bi joj — njen toli mili Refik — opet došao pred oči i činilo joj se, kao da ona sada gleda pred sobom one njegove okrugle, crne i vatrene oči, ono njegovo elegantno držanje i kao da sluša njegov slatki govor, kojim joj prazninu srca ispunjava, u tišini prama onim blijedim zrakama mjeseca, koji im je vazda staze ljubavi otvarao i koji je više puta bio svjedokom njegovih toli milih i ljubeznih riječi... Tako se je Džemila u ovaj čas bila u misli zadubila i kada se je iz njih trgla, vi­ djela je, da toga nema n išta... i da je to tek fanta­ zija. — Znala je dobro, da se on sada nalazi tamo negdje daleko u tudjoj zemlji, medju tudjim i nepo­ znatim ljudima. — Sjetila se je ujedno, da joj je obećao više puta pisati, pa na polasku onih slatkih njegovih riječi: J a t e b e j e d i n u v o l i m — n i k o g v i š e ! " — Ah, ove su riječi bile za nju utjeha u ovoj samoći, pa ko'iko je god bila tužna radi njegove odsutnosti i radi njegovog nejavljanja, ipak bi sama pomisao na te riječi znala kod Džemile na licu istjerati neku veselost, neku nadu... Pa i sada se je na Džemilinom licu pokazivalo neko veselje, neko zadovoljstvo, samo što joj je pred očima neprestano lebdio sinošnji prizor, koji se je u kući odigrao izmegju nje i njenih roditelja. Ah, taj joj je prizor najedanput poremetio svu njenu nadu, svo njeno veselje i premda je svom silom nastojala, da ga se riješi, ipak nije mogla, jer dok bi samo _______ ________ ____________Broj 9- pomislila na one Refikove riječi: „Ja tebe jedinu volim i nikog više“, najedanput bi joj se u isto vrijeme pred očima stvorio onaj za nju toliko stra­ šan i ganutljiv prizor. — I za čas je to mlado andjelče sjedilo na onoj bujnoj i zelenoj travi pokraj one iste ružice. Ono" puno lijepo lice popunilo je neki drugi izgled, - izgled neke zdvojnosti i tuge. One žarke oči bile su najednoć pune neke mutne vode, a njene pune grudi počele su se poput valova sve brže i brže dizati i spušćati. Jednom se rukom podnimila, a drugu je ruku metnula na prsa i neko­ liko časova bila je kao bez ikakvih osjećaja, b z života, tek nagli uzdisaji tvrdili su, da se Džemila u duši bori... „Ja njegova...? On mene vo li...? Da li je istina, kad on... on ni progovoriti...? On? otac...? To je iagano kao iz.an sebe izgovarala i opet su na­ stali još jači uzdisaji... još valovitija dizanja i spušćanja onih bijelih i punih grudi mlade Džemile... Nakon četvrt sata bila je Džemila u svojoj sobi. Sjela je na sećiju do prozora i uprla svoj pogled tamo negdje daleko... u neizmjenost... Ono njeno veselo lice bilo je pokrito koprenom neke neizmjerne tuge. i neprestane duševne borbe... S iro ta...! Kako j jutros bila vesela... kako dražesna, pa sada najedanput da to svoje duševno stanje promijeni... Ah u ovaj bi čas najvoljela podleći, nek je više nema! Činili joj se ovi časovi tako strašni, strašniji, nego kada se bolesniku smrt približi... Ta ona bi sto puta voljela radije i umrijeti, nego se ovako u duši boriti... i u neizvjesnosti živjeti!.. Oh, kakve joj sve misli u ovaj čas glavom prolaze... Sjetila se nekada one očine ljubavi i milovanja; sjetila se one dobi, kada je sve časove svoga života sa svojim ro­ diteljima u najvećem veselju bez ikakve brige pro­ vodila... A sada? Sada joj taj isti roditelj, koji je do skora volio i ljubio — najedanput prekida to veselje, te lijepe časove i baca je u neizvjesnost... u tugu, jer dok je u duši osjećala s jedne strane ljubav prema Refiku, dotle je opet s druge strane osjećala ukor i zabranu, da s Refikom ne govori i to s onim istim Refikom, s kojim je prvi put u svome mlagjahnom životu osjetila moć neke nevidljive sile, koja je svakim “časom sve više i više spajala njihova mlada i vruća srca... Ah, u ovaj se je čas ona na­ lazila u razmaku^'dviju staza, da ni sama ne zna, kuda bi pošla! Jedna joj se ukazivala puna šarolikog cvijeća, zelenog drveća i onih njenih milih ružica, po kojima su skakutali biglisavi slavuji i lepršave ševe, a druga joj izgledala kao pustoš, kao neka razvalina, gdje nema nikoga... gdje vječita samoća i dosada vlada... Ostaviti Refika i pokoriti se zapovjedi svoga roditelja — za nju je značilo poći onom drugom stazom, a opet prekršiti riječ svoga ioditelja... i to onog, koji je othranio i odgojio, koji je za cijelog �Broj 9. .BISER' Strana 183. njena života svu pažnju i brigu njoj posvećivao? Ah sada bi najvoljela, da se u ovaj čas nekom izjada da mu otkrije sve boli duše svoje i činilo joj se, da Noćna slika. bi joj tad lahnulo- U ovaj joj je čas više puta na um (Iz ciklusa „Gajevi tuge“). dolazilo, da Refiku piše, da mu sve kaže, što je na Gluha se ponoć nervozno kreće stvari... šta se je s njome sve desilo! Ali kako? Kroz pusta polja, prepuna sjete; Na koji način? Šta će on opet reći? Šta će pomi­ Pošljedno lišće po putu šušti, sliti? Zar se on ne će naći u tome uvrijegjenim? Zar Vjetar kroz gole bježi boskete. se ne će naći iznenagjenim za ovakove riječi njenog roditelja? On? Refik, pa da mu se ima šta prigovo­ A ja nijemo na klupi sjedim riti, kada je na svom mjestu? 0, Bože, kakve je sve Pod suhim svodom od jablanova. misli u ovaj čas ne obuzimlju!... Najedanput je Natrag se prošlost tmurna mi vraća, skočila sa sećije i približila se svome stolu, gdje su Zarasle rane krvare s nova. joj knjige stajale. Sat je na zidu muklo odbijao i ta1 madame moja došla je k meni, lasi se njegovih udaraca lagano odbijali po sobi, is­ Hladna ko mramor, bljegja od sjene; prekidani češćim uzdahom Džemile, koja se je na­ Lice je njeno svehlo od boli slonila na stol i u jednoj knjigi nestrpljivo prevrćala A oči su joj mračne i snene. listove, ne znajući ni sama, šta bi i zašto to čini. Dugo smo tuđi sjedili sami — Bila je ko izvan sebe, — pa nije ni čula, kada su Tako je tiho, da dah je čuti; se otvorila sobna vrata i kada je njena mati Sidika Burnije samo srce tek lupa k njoj pristupila, koja je došla, da vidi, što za to­ Kao da nešto sablasno sluti. liko nema njene mile i drage Džemile, koja bi prije obično vazda uz nju bila i s njome se razgovarala A kad se naše sastaše usne, i smijala, kad ne bi bilo škole ili kada bi iz škole Prostruji sav hlad što iz njih bije; izašla... 1 ja oćutih da zadnji spomen — A šta to radiš Džemila? Što si se to previše Ljubavi negdje u srcu mrije. zabavila s tim knjigama? Vazda ih prevrćeš i čitaš, a znaš, da to nije posve lijepo... Sidika će prema Džemili... Džemila sva iznenagjena brzo zatvori knjigu i, Životopis jednog megjeda. da ukrije svoje duševno stanje, posve će tiho: — Pa ne znam, šta bih drugo! Znaš, da danas (Humoreska.) nemamo škole. Napisao: Husein Gjogo — Mostar. — Pa zašto nam ne dogješ! Valjda od sinoć ne (Nastavak.) smiješ! Sidika će u nekom smijehu. — Ah, majko! Pusti me__ Džemila će na te Valja istinu reći, Mujaga se nije baš žurio njene riječi, koje je još više u duši potresoše. k daščari, ali se jest uzmučio kao kokoš na gnijezdu. — Pa ne moj se srditi, kćeri moja! Ta znaš ti Nije znao, šta da radi, šta da počne, već se samo dobro svoga oca! Šta ćeš! Od roditelja treba sve okretao oko sebe i hodao oko kazana kao da je dragi kamen izgubio. presaburiti, Sidika će da je makar koliko ublaži. — Donesi, Fato, crveni pžs! — Džemila na to ništa ne odgovori, nego opet — Ma zašto će ti pžs, za milog Boga? — pitala upre svoj pogled u knjigu... Sidika je neko vrijeme promatrala Džemilu i ga žena, a on kao iza sna uzvikna: — Ah, nije pas! činilo joj se, kao da kod nje nešto ima, jer je izgle­ Hoću reći: donesi mušemali (povošten) tenjer... — Evo ti lampe, šta će ti fenjer! — opo­ dala posve neobična... Nije onako vesela... nije raz­ govorna, a samo lice joj pokazivalo neku zabrinutost mene Fata. — A zar je tu? Boga mi je sad istom vigjo! U i neraspoloženje... ovom kijametu, dijete, ne znam, ni kako mi je im e! (Nastaviće se). Sad se opet proču: ,,U pomoć, evo me-me-gjeda!“ a Mujaga se ponovno stade okretuti oko sebe ,,u čevrtmu", i poče u sebi učiti a sve rukama otresao kao težak, kad žito sije. Fata i njezina mati gledale na nj i od nekakve muke stužilo im se u drobu, ali nijesu mogle ni riječi progovoriti. �Strana 184. „ B I Š E R‘ — Ma šta je to noćas kod tebe, Mujaga? — javi se prvi komšija, neki Dervišaga, koji se iz svoje avlije popeo uz merdevine i prevjesio na zid, pa gledao u Mujaginu avliju. — Ne znam, brate! — veli Mujaga okrenuvši se njemu. — Nakvo je čudo kod vas — opet će Dervišaga. — Moja je ,,stara“ čula, kako nešto sam galamiš, ja sam opet čuo, da kokoši kokoću i da jarac mekeće, a sad evo čitavu kuću uzbunilo nekakvo pomaganje. Šta je to? — Vallahi, brate, ne znam! Evo od ićindije kako je ulišo u moju kuću nekakav gjavo, šejtan li, još je nije ostavio, niti ga ikako vidim! Taman sam sedam , Kul-euza"1) proučio pod jorganom i četiri oko kazana, pa svejedno..! — — Vala čudo! — reče susjed, — a pijevci su jednom otpjevali. — Čudo, čudo, brate i pomozi, ako Boga znaš! — molio Mujaga gotovo kroz plač. — Pomozi, Dervišaga! — vikala i Mujaginica. ,,U pomoć! evo megjeda ! . . “ glas, očajan i debeo, prodirao iz daščare, da se razlijegao po komšiluku. I doista se neke komšije probudiše. te stadoše jedan drugog dovikivati i raspitivati, u koga je ono poma­ ganje. Počeše se lampe žeći, a stara Hankaduna uda­ rala nečim tvrdim u zid, koji je bio zajednički, i vikala iz svoje kuće (kuhinje): „Šta je to, Fato, tamo?“ Nekoja se vrata otvarahu, škripajući. Sa zida počecr Dervišaga, onako u noćnim haljinama, davati naloge svojim sinovima, koji su se na tavanu nalazili. — Haso, Huso, brže u Alage, neka s puškom dogje' — S puškom, brate, megjed je krupan! — pre­ kide ga Mujaga, premda nije ni vidio megjeda. — A ti, Hasane — nastavljao Dervišaga — uzmi onu dugu kasaturu (debela sablja), pa ćeš sa mnom! A ti ,,stara“ nagji sjecavicu (mala sjekira za sjecanje mesa), da mi je na r u c i------— A ti, Fato, šćeri moja, uzmi sjekiru — go­ vorio Mujaga, ali mu žena reče, da je sjekira baš u daščari. — Onda dvije glavnje... — Vatra je ugasla — Fata će. — Onda lopatu suprege (žeravice), da džabe ne stojite. Pa ha se megjed pomoli, zaspite ga po očima... Fata se skamenila radi svoje zadaće i već joj se činilo, baš će megjed najprije nju pograbiti. Nu mati je potegne sebi rekavši: — Ne dam ja tebe za čitav svijet! Usporedo sa Mujaginim nalozima govorio Der­ višaga dalje, šta treba činiti, a sinovi ga slušali kao vatrogasci svoga vogju. Probudi ,,stara“ Mehu.*) *) Tako se zove u „Kuranu “ jedan članak, molitva, koja je osobito mrska „šejtanima11 (gjavlima). Broj 9. — Nije još došo! — upade mu u riječ ona. _ Vidi ti momka, da se toliko liska! Da je tu, on bi brzo otišo do u han, tamo ima vazda puno seljaka. Nu, kad ga nema, idem ja ... i rekavši to, ostavi zid, sigje niz merdevine u avliju, pa oškrinu niz ulicu. U brzo iza toga oču se lupanje na Mujaginim vratima, a nekoliko glasova vikalo: — Otvori, otvori Mojaga! — Mujaga zapovjedi Fati, nek iz odaje do­ nese ključ, jer su vrata zaključana. Ona otrči uz basamake, a mati za njom, dočim sami Mujaga upravi prema vratima. U ćullahu i noćnim haljinama sa mokrim nogavicama stao kraj brave, rukom je pipao, i vikao: — Pomozite, braćo! — Kad je Fata donijela ključ, otigje u odaju, da je ne opaze, a njezin otac okretaše ključ u bravi, ama nikad otvoriti. U onoj tjeskobi duševnoj zaboravio je, na koju stranu treba ključ okretati, pa mjesto da na desno zavre, on je obratno činio. Ljudi sa ulice počeše grditi, što vrata više ne otključa, a jedan još dobaci: — Ako to brzo ne bude, idem ja kući! — Ponovno se oču poma­ ganje, a iza toga molba Muiagina, neka ne odlaze, ' malo još pričekaju. — Sad će brava popustiti! — kao i škrljugao, dok jedva jednoć vrata oslabiše, kad j ezičac od brave uskočio u bravu. Posukaše susjedi u avliju. Prvi unišao Alaga sa dvcijevk' n, koju je držao objema rukama pred so m. Bio je vas u bijelu osim crnih postula. Za njim išlo nekoliko susjeda, takogjer u noćnim halji­ nama. Svaki se zametnuo dugom, debelom biljom drv ili sjekirom. — Gdje je megjed? — junački pitao Alaga zapinjući horoze na puški. — Tamo! — ukratko će Mujaga pokazavši rukom prema daščari. Alaga pogje preko avlije, a za njim ostali. Jedno deset koraka pred pašćarom zastade i pogleda na društvo, da vidi, može li se u nj pouzdati. — Ademe, — reče jednom čovjeku — ti si dug i snažan, ti bi mogao uzeti dvije bilje... Ti ćeš mi biti na desno... A ti, Fehime, ti si mlad i lahak; otrči brzo u mog zeta, neka dogje sa svojim crnogorskim revolverom... Iza ovog naloga prigje nekom osrednjem čovjeku, koji nije nikad fesa skidao (jer je ćelav). Uzme mu s ramena sjekiru i utisne u obje ruke rekavši ukorno; — Drži čvrsto i dobro udaraj! — Upozorivši tako sve drugove, da budu pripremni, odvažni i sabrani, za tijem, da se od njega ne razlučuju i da dobro pogagjaju, — pogje jedan korak naprijed i dovikne: Mujaga, rasvijetli fenjerom, da gagjain u megjeda... — On je u daščari — odvrati Mujaga s velikoom tugom. — Znam — veli Alaga — ti posvijetli, a neka Ibro, otvori vrata, da ga vidimo i izmamimo na avliju. �Broj 9. Strana 185. . BISER' — Boga mi, ja ne ću ! — osiječe Ibro. — Ha, kukavice! Hoće Adem... — Nisam još pomahnito, moj Alaga! — dočeka Adem. — Onda ćeš ti! — poviče onom ćeli i rukom ga takne. — Barem se ti pokaži junak. Nu Alaga s: namjerio na lošu adresu. Ćelo ga je pogledao od glave do pete razgoračenih očiju, a onda zagalamio: A za što ti, moj Alaga, ne ideš k vratima? Ti si stari lovac a dvogrla ti u ruci! Za što spremaš nas goloruke, da mu otvaramo kapiju? Ovo je izazvalo u cijeloj družini smijeh. Sami se Alaga, premda je to bio žalac protiv njemu, smi­ ješio, ali oprezno da ne izgubi svoje dostojanstvo, a nakon toga je nastavio elegično: — Oho, nema više junaka! Ovi mladi naraštaj------ vas ko da je od džigerice, a ne od mesa! — ,,U pomoć.., za Boga! — razliježe se po avliji i mahali. — Drži, drži se!., dovikivao Alaga bijedniku i hrabrio ga — čim dogje moj zet s Jevorverom", pucaćemo! Sad sva družina poče ogledati svoje oružje. Adem je promijenio kraj od svoje toljage; činilo ma se, da je deblji bio u ruci, a tanji pri dnu. Jedan je svt.ju toljagu tako prihvatio, da je desna rtiica bila gornja nad lijevom, a prije je bilo obratno. Ćelo je prstima povukao preko sjekire, da vidi, je li oštrica tanka, i pri tom je kimnuo nezadovoljno gla. n Alaga je takogjer rastavio svoju pušku i odjednoć se plesnuo desnom po bedri — Ah, braćo! — uzdahne, puška mi je prazna! Ni jednog fišeka!.. Ova je žalosna činjenica razočarala cijelo društvo, koje se odmah izmače nazad pet-šest koračaja od daščare. — Eto, — viče ćelo, — a da sam ja otvorio vrata, šta bi moglo biti!? — Nek nisi, brate!., veli Alaga zadovoljno kao čovjek, koji se ne kaje, što se njegov strogi nalog nije izvršio. Za tijem pogleda po avliji. Okom pregje preko cvijeća, kuće i njezina dva crna oddžka i zadrži se na zvjezdanom nebu, dok su mu usne odje micaleA mjesec ozgor gledio — gledio na noćnu družinuSad dotrči Fehim, prilično momče, i priopći, da će Mustafa, zet Alagin, brzo doći. Alaga mu odmah zadade drugi posao. Naredi mu da skokne k njegovoj (Alaginoj) kući, pa neka uzme sve fišeke. Ne bude li ih u kući, onda neka ode u Sulejman efendije, pa će mu on pozajmiti; ne bude li u ovog, valja trčati u drugu mahalu u Ibrahimbega. — Ah ne zaboravi — opominjao Alaga - šest fišeka najmanje moraš do­ nijeti! I onda im reci, da mi ne šalju one, u kojim sačma za jerebice, niti -za lisice. Tu trebaju kuršumi.., znaš: kuršumi, koji su na vrhu tupi. (Svršit će se.) Mustafa Ćelić Gazanfer: Mrak. Gledam mrak i njegovu tajnu pjesmu slušam. Jer gluha, nijema noć bijaše, kad majka mi život je dala i kucaje srca i ljudsku moć. S tog uvijek gledam crninu i žalost i tanac tihi mraka u mraku — i uvijek slušam sovurine pjesmu i graktanje gavrana u zraku. Sve što mi majka dala, svijet mi uze i zadnju utjehu i nadu. U mraku s&m osta ja i mnoge suze. Smrt osta mi još crna i crni lijes. Mračnih sjena gledati paradu I pobjedu mraka i aveti bijes.... Male priče i dosjetke. Sabrala: Zumrut* Azabagić. Hajrul-kjelami ma kale ve dalle Hadis. Hafizova nudrost. Kad je Timurlenkj dovršio 795. osvajanja po Perziji, zovne preda se najvećeg lirika cijelog istoka, Hafiz Širaziju i reče mu: — Osvojio sam sabljom četvrtinu zemlje i po­ rušio na hiljade gradova, dočim sam Semerkand i Buharu podigao i ponovio, pošto je to moja domovina. A ti, bivši u takom stanju, poklanjaš i Semerkand i Buharu za jedan ben širaskog dilbera. Kako? Za tim citira ovaj stih iz Hafizova divana: „Eg’jer an turkji širazi be dest ared đili mara Be halihinduješ bahšem Semerkandu Buhara ra“. Hafiz poljubi zemlju pred Timurlenkjom, pa će mu reći: — 0 care svijeta! Baš za to, što poklanjam i jesam došao u ovakvi fukaraluk. Caru se dopade ovaj odgovor, pa pjesnika obilno pogosti i nagradi. Pamotna robinja. Harun-ei-Rešid dogje u jedan gradić, gdje ga dobro dočekaju. Do malo ugleda jedna njegova robinja sa ćoška, kako mnogi svijet nekud leti. Na pitanje: šta je to? kazaše joj, da svijet ide dočekati velikog učenjaka Ibnul-Mubarekja, koji će ih eto odlikovati svojim posjetom. A robinja će: — Tako mi Boga' ovo je pravi car, a nije Harun. Pred ovog učenjaka svijet ide od veselja i ra­ dosti, da se njegovim znanjem koristi, a pred cara su izašli od straha. �Strana 186. .BISER' Dobra nada. Neki Arap bijaše veoma ružna lica, a njegova žena izvanredna ljepotica. Jedan put se ona zagleda u svog muža, pa će reći: — Hvala Bogu! — Šta to znači? upita je čovjek. — Mi ćemo obadvoje u dženet, reče žena. Tebi je Bog dao lijepu ženu. pa mu šućur činiš; a meni ružna muža, pa ja saburim. A tvoja zahvalnost prema Bogu i moja strpljivost, odvesti će nas za si­ gurno u dženet. Broj 9, AFORIZMI. (Pribrao: Narcus.) Istina je hljeb, koji iziskuje tvrdih zubi; to je žena, kojoj se svako uklanja; knjiga, u kojoj se ne­ rado čita; koplje, koje teško ranjava; jelo, koje ri­ jetkima ide u tek. P. Abraham. Ne gledaj na broj, nego na kakvoću svojih što­ vatelja: počašćen si, kad se ne svigjaš zlima. Seneca. Dosjetljiv berbor. Oženio se jedan starac, pa će otići u brijačnicu i reći berberu: — Molim te, lijepo me namjesti: proberi ove bijele vlasi u bradi, pa ih odreži. Na to berber odreže cijelu bradu i baci je pred njega, veleći: — Evo, proberi ti, ja nemam kad! Samo je onaj bio mlad, koji je znao i ostati mlad. Neko. Koja je najveća stečevina čovječije duše? Zar genij? Ne, dobrota. Viktor Hugo. Svi vole ono, što im je blisko, ali velikom srcu blisko je i ono, što je daleko. M. Gorki. javljivati BoŽije istine i pozivati ih na pravu stazu, stazu pravde, prosvjete, slobode, ljudskog bratstva i M evludi'ierif. Na 19. ov. mj. osvanuo je najsve­ jednakosti. Tada je počela nova epoha u kulturnoj tiji i najblagosloveniji dan za sve islamske narode povijesti čovječanstva, jer Arapi, prosvjetljeni velikom na zemlji, dan kad je prije trinaest i po stoljeća iz naukom Muhamedovom u kratko su vrijeme, prono­ „alemi lahuta" došao na ovaj niski i prolazni svitet seći svuda ime jedinog Alaha, stvorili jednu veliku najveći ljudski genij i najpribraniji Božiji poslanik civilizaciju na istoku u Mezopotamiji, a na zapadu u Andaluziji, kojoj se isključivo ima zahvaliti sav da­ Muhamed sallallahu alejhi ve sellem. Taj dan su se na pozornici mračnog i u bez- našnji napredak i kulturne tekovine evropskih naroda. boštvu ogrezlog Istoka odigrale mnoge čudnovate Danas je nas na zemlji preko tri stotine milijuna dogodovštine; nadnaravne pojave se širom Arabije šljedbenika uzvišene islamske vjere, koji smo daleko Perzije i Sirije dogodile: monumentalne mramorne zaostali u kulturnom pogledu iza tih evropskih na­ palače perzijskih ćesara u gradu Ktesifonu potresle roda, negdanjih islamskih učenika. Tom našem nase i porušile; veliko jezero Sava u Jemenu, koje su zatku glavni je uzrok naš nehaj prema propisima i Arapi obožavali, presahlo je na površini zemlje, a u zasadama islamskim, naša indolencija i megjusobne svetištu svih Arapa „Bejtullahu" preko tri stotine razmirice, koje potkopavaju temelje i našeg socijalnog idola, kojim su se oni klanjali, pretvorilo se u sitni života, kao što nam to dokazuje propast Andaluzije, današnje komadanje Turske i mizerno prosvjetno prah i pepeo. Sve te nadnaravne pojave govorahu, da se je stanje nas bosansko-hercegovačkih muslimana u po­ rodio „Paraklit", spasitelj zabludjelog čovječanstva, redbi s našim komšijama Hrvatima i Srbima. kako je to prorekao sirijski kršćanski svećenik Satih, Ta već je vrijeme, da se jednom osvijestimo i kad su ga izaslanici perzijskog vladara pitali, da im — držeći se čvrsto „habli metina" — zajednički i protumači ta čudesa. I zbilja njegovo se proročanstvo bratski počnemo raditi oko kulturnog podizanja našeg ispunilo, jer je poslije toga na četrdeset i tri godine naroda. Bacimo na stranu megjusobne razmirice, jer „Paraklit" u osobi Hašimovića Muhameda sina Ab- one koristi donose samo našim protivnicima u dana­ dulahova u svetom gradu Meki počeo narodima ob­ šnjem kulturnom i gopsodarstvenom natjecanju naroda. Iz islamskog svijeta. �Broj 9. BISER1 Tek budemo li bratski radili, Bog će naš rad blagosoviti, a njegov poslanik Muhamed (a. s.) svojim nas duhom prosvijetliti- S toga dan njegova rogjenja nek nam ne bude samo dan slavlja vjerskog, nego neka nas svojom duševnošću potiče i na to, da se što više držimo propisa Islama, da radimo za musli­ mansku zajednicu bratski, jer samo ćemo tako moći proslaviti i zadovoljiti velikog našeg pejgambera: Sallallahu alejhi ve sellem. Irtihali dari-naim. Prije petnaest dana donijele su sve carigradske novine tužnu i crnu vijest, da je u vječnost preselio nestor osmanlijskih književnika i po cijelom kulturnom svijetu poznati islamski učenjak, Ahmed Midhat efendija. Merhumova je smrt nepro­ cjenjiv gubitak za cijeli Islamijet, koji je u njemu iz­ gubio jednog od najvećih svojih umnika u današnjem stoljeću. Ahmed Midhat je prije kojih četrdeset godina pokrenuo u Carigradu list „Terdžumani Hakikat", oko kojeg je pokupio svu onovremenu literarnu generaciju s Mualimi Nadžijom na čelu, pa je kroz nekoliko go­ dina stvorio cijelu kitu pjesnika i književnika, koji su pripravljali terain današnjoj modernoj osmanlijskoj literaturi. Sam merhum Midhat je u tom razdoblju napisao mnogo romana, novela, kritika, eseja i drugih članaka, koje je kasnije tiskao u više knjiga kao zbirku pod naslovom „Krk anbar“, koji e i danas omiljela knjiga u turskom narodu. Osim tuga je merhum Ahmed Midhat ef. i , pisao mnogo djela iz područja različitih znanosti, a u učenom je svijetu najviše na glas izišao sa svojih vjerskih rasprava: ,,Mudafe-e“ (Obrane), „Islam ve uluma" (Islam i znanosti), „Bešairi nebevi" (Radosne vijesti o poslanstvu Muhamedovu al. sel.) i dr. Ta su mu djela prćnijela glas po svjema kul­ turnim narodima, a naročito mu podigla ugled u is­ lamskom svijetu, jer je on u njima učeno odbio sve napadaje i podvale, koje su evropski pisci kao Draper, Renan, Hanoto i dr. uperivali na islamsku vjeru i dokazao nepobitnim faktima, da je Islam jedina reli­ gija, koja u sebi nosi sve zasade i principe, koji su u skladu s moralom, etikom i eksaktnim znanostima. Merhum Midhat je kraj toga svoga intenzivnog svestranog djelovanja na polju obrane i podizanja Islamijeta, mnogo učinio za muslomanski narod kao profesor teologije na carigradskom sveučilištu i kao nastavnik različitih modernih znanosti na carskom liceju ,,Sultaniji“ i civilnoj akademiji „Mulkiji", gdje je podgojio skoro svu današnju elitu osmanlijsku. I ako je merhum Midhat u svojim političkim načelima odvajao se od liberalnih elemenata, prijanjajući uza struju, koja je nastojala, da održi absolutistički režim Abdul-Hamidov; i ako je često dolazio u sukob sa radom Namik-Kemala, Ali Suavije, Ebu-Zija Teufika i kasnijih nosioca mladoturske ideje, ipak ga je uvijek poštovala i cijenila osmanlijska in­ Strada 187. teligencija, zbog njegovih zasluga, što ih je za tursku imperiju, a poglavito za islamsku vjeru stekao kao učitelj i učenjak, koji je svojim oštrim perom i sve­ stranom učenošću, braneći Islam i podižući muslomansku svijest, učinio više za Islamijet, nego li sve skupa uleme, što su u njegovo vrijeme živjeli. Merhum je za starog Hamidovog režima postigao čast „rutbei bala", što je po prilici kod nas dvorski savjetnik i bio je potpredsjednik zdravstvenog vijeća za osmanlijsku carevinu. Poslije proglasa ustavne vla­ davine stupio je u mir, te je na carigradskom sve­ učilištu fungirao kao redoviti profesor, a na „Sultaniji" i „Mulkiji" kao izvanredni nastavnik, pa ga je eto u tom svojstvu i smrt zatekla. Ovaj veliki osmanlijski književnik i islamski učenjak poznat je kod nas bosansko-hercegovačkih muslomana samo sa svog romana „Tajne", što ga je u trećem godištu „Behara" preveo — ako se ne varamo — naš vrijedni pripovjedač, Edhem efendija Mulabdić. No — kako čujemo — u zadnje je vrijeme jedan naš pisac počeo da, prevagja i Midhatovo glaso '+o znanstveno djelo „Islam i znanosti/, koje će se u posebnoj knjigi tiskati, pa će se tako i naš narod bolje upoznati s ovim velikim muslomanom i prosvijetliti se umnim proizvodima njegova bes­ mrtnog duha. Mi ćemo gledati, da u jednom od narednih bro­ jeva donesemo iscrpivu biografiju i literarno djelovanje merhum Ahmed Midhata, kojemu sada od velikog Alaha ištemo dženetsko naselje i život islamskih blažeuika-. Aliah rahmet ejleje! Hitali ahmer. U trećem i četvrtom broju „Misbaha" organa bos.-herceg. ulemanske organizacije, izišao je jedan članak na turskom jeziku iz pera na­ šeg vrijednog alima, Hadži Mehmed Džemaludin ef. Cauševića, pod naslovom „Pripomoć za hilali ahmer", kojeg mi zbog važnosti njegove prenosimo u naš list. „Islamski je svijet u razdoblju od blizu hiljadu godina pokazao veoma znatne znakove života, a onda pao u letargiju i lijenost. Mjesto prvašnje žilave ak­ tivnosti, volje, mara i oduševljenja zavladala je apa­ tija, mizerija i gadno predanje sudbini. Tvornice, ra­ dionice, trgovina i industrija pale su u zaborav, a raskoš i nemar unišla upravo u modu i mjesto važnih otkrića i izuma došle besmislene priče. Kršćanski se je pak svijet sabrao i snašao, pa svojim nastojanjem i radom učinio vrlo važne izume i otkrića. On je shvatio, da u pogledu materijalne kulture visoko stoji nad islamskim svijetom i počeo to svoje shvatanje širiti. Megju ova dva oprečna svijeta počele su na novo borbe i u svakoj borbi — koje su trajale skoro �Strana 188. Broj 9. „B 1 S E R“ tri sto godina — islamski svijet je morao trpjeti štetu i zijan. Društvo kršćansko, kršćanske državej koje su to dobro osjetile, stale su na islamske na­ rode tovariti kojekakove odgovornosti u moralnom i materijalnom pogledu, pa su sve polahko pripravljali sva sredstva, koja su potrebita odregjenom cilju, da se Islamijet uništi. Kršćani su tokom više stoljeća nastojali, da se što više raširi protuislamski pokret, pa su nas mu­ slimane napadali sve „u ime civilizacije", kako to Evropljani govore. Evo u današnje vrijeme napadaji balkanskih dr­ žava na osmanlijsku imperiju ovo osvjetljuju i poka­ zuju bjelodano, da je njihova svrha — uništiti Islam, jer srce svega islamskog svijeta — jest Turska. Eg­ zistencija muslomana, kao muslomana, ovisna je o opstanku turske države, pa zato baš svi muslomani iz dna srca žele, da Turska bude snažna, da bude napredna i u moralnom i materijalnom pogledu. Ne­ prijatelji Islamijeta, koji tu okolnost uvažuju, sa sviju su strana nasrtali na nju, laćajući se svakakvih sple­ taka, da stanu na put njezinu ojačanju i napretku, oni su da Tursku oslabe, stvarali uvijek unutra i s vana u njoj nemire i u svome radu — kako vidimo — potpuno uspjeli. Kršćanske države su najprije tursku carevinu okovale u sindžire kojekakvih privilegija i kapitulacija, a onda su se počele umješavati u njene unutrašnje odnošaje, poticati njene neke narode na bonu. istrgavati ih ispod njene uprave, raditi na njihovu svakom napretku i razvitku i dizati ih proti Turskoj. U tom se je eto kroz više stoljeća sastojao rad kršćanskih država. Kulturna Evropa nije se nikad na to osvrtala što su civilizovani barbari i divlje kršćanske zvijeri u Turskoj prolivali krv hiljade nedužnih muslomana i gazili im ilobodu života, vjere, imetka i obraza. A ta ista Evropa podiže cijeli kijamet, ako se pritvori jedan kršćanin, koji otvoreno rovari proti vlasti i mir i red narušava u osmanskoj imperiji. Evropske države, koje nikad nijesu htjele niti jednog svog čamčića otposlati u one zalive i luke, gdje se je na tisuće muslomanske dječice kasapilo, te eto države u Carigrad šalju velike svoje oklopnjače i — da ovo protuslovlje pred svijetom oprav­ daju — podižu viku i halabuku: „Turci su barbari, oni će kršćane poubijati". Ali da su Turci odnosno muslomani kršćane ubijali, ne bi danas u Turskoj bilo ni traga kršćanstvu, kao što nema traga Islamu u Andaluziji, Magjarskoj i Srbiji. Nu pošto je Evropi svrha uništiti ili — ako to nije moguće — bar oslabiti Tursku, koja je upo­ rište vjersko za cijeli Islamijet, to ona sebi dozvoljava svako sredstvo, da tu svrhu postigne. Veli se, da je jedna nevolja bolja od hiljadu savjeta, Ah, kad bi se islamski svijet bar sada pre­ nuo; kad bi se muslomani prošli megjusobnih raz­ mirica i nesloge, pa svi zajednički poradili na napretku i osnaženju islamskog hilafeta. Kad ne bi naivni bili i gutali otrov, što im ga pružaju lažni nosioci civi­ lizacije!.. Naša vjerska braća u Turskoj danas čast hilafeta brane životom i imetkom; oni se bore s jedan milijun dušmana, oni vode rat s četiri kraljevine, koje su Tur­ sku nenadno i bez ikakva prava i povoda napale. I bosansko hercegovački muslomani, da koliko je moguće budu u pomoć hilafetu, i ove su — kao i prošle - godine zaključili skupljati dobrovoljne priloge za „Hilali-ahmer", pa je zato sastavljen naročiti odbor u Sarajevu, u kojem se nalaze H. Salihaga Bičakčić, Kumašin H. Muhamedaga, Demirdžija H. Abdaga i dr.. i već do sada je pokupljeno okolo četrdeset hiljada kruna u tu svrhu. Nadamo se, da će se ovakovi odbori i po drugim mjestima naše domovine osnovati i kupiti ijanu za „Hilali-ahmer". Molimo našu ulemu, da braći jednovjernoj tumače važnost ove ijane, da ih potiču, na nju i razjašnjuju im, šta znači „džihad bil-mal", kad nije moguće tjelesno voditi borbu s vjerskim nam dušmanom i t. d ...“ Eto tako naš odlični alim H. Mehmed Džemalludin ef. Čaušević piše u „Misbahu" o važnosti skuplja. ;'a dobrovoljnih priloga za osmanlijski „Hilaliahmer". Tu su — možemo radošću konstatovati — važnost shvatili bosansko-hercegovački muslomani, pa su po svima mjestima do sad pokupili znatnu sumu novaca i otposlali preko glavnog odbora „Hilali-ahmerova" u Carigradu. Osobito je hvale vrijedno, što su mostarski mu­ slomani — po drugi put nakon povratka mladoturaka na vladu na brzu ruku skupili.trideset tisuća franaka u ovu po cijeli ehli islam tako važnu svrhu i poslali preko glasovitog heroja islamskog Enver bega. Ovaj čin braće Mostaraca vjeran je dokaz njihove musli­ manske svijesti i ljubavi prama vrhovnom vjerskom nam forumu — hilafetu. Živjela islamska svijest i čisto muslimansko bratstvo! Književnost. Trogodišnji književni rad lista „Gajreta“ . *) U augustu 1909. g. — kako nam je poznato — glavna je godišnja skupština našeg gjačkog potpornog društva „Gajret" zaključila, da se list „Gajret", koji je do tada služio isključivo u društvene svrhe, donoseći samo izvještaje o poslovanju ove naše prosvjetne insti­ tucije, reformira i pretvori u književni list, ne bi li *) Na naročitu želju jednog odličnog našeg prijatelja i su­ radnika^ sa strane, uvrštavamo u naš list ovaj prikaz „Gajretova-1 trogodišnjeg književnog rađa s primjedbom, da mi n pogledu nekih njegovih nazora imamo svoje posebno mišljenje. Uredništvo, �Broj n. - B I Š E R' se tako doskočilo onoj potrebi u našem vjersko-prosvjetnom životu, štono se osjećala zbog pomanjkanja valjane i čisto u islamskom duhu pisane, lektire za naš narod i porodicu. Taj skupštinski zaključak realizovao se početkom godine 1910. i reformirani „Gajret" je počeo izlaziti pod uregjivanjem društvenog poslovogje, rahmetli Osmana Gjikića. Svako je tada mislio, da će na tako preobraženom listu — ako ni iz čega drugog, a ono bar iz interesa naše prosvjete — početi suragjivati svi naši stariji literati i ljudi od nauke i pera kao što su Bašagić, Hadžić, Mulabdić, Kadić, Spaho, Ćatić, Sarajlić i dr., koji bijahu već poznati u islam­ skom narodu sa svojih radova u „Beharu", dok je izlazio kao čisto islamski poučno-zabavni list. Svako se s pravom nadao, da će „Gajret" donositi obilje lijepe i zanimive lektire, dobre pouke i zdrave du­ ševne hrane, da će postati listom, koji će potpuno odgovarati literarnom niveau — u jednog dobro uregjivanog književnog časopisa. Ali kako su tada u našem javnom životu vladali nesregjeni odnošaji, političke borbe i stranačke po­ divljale strasti, koje su se prenijele i na društ^ _ „Gajret" rušenjem njegova starog odbor? i unošenjem po novom odboru ćirilskog pisma u list . Gajret", tako su se svi naši istaknuti književnici — jedni s toga, što su uvrijegjeni bili neopravdanim pad m s uprave društvene, a jedni zbog ćirilice, kao njeni načelni protivnici — sustegnuli od suragji an na listu „Gajretu", osim nekoliko njih, koji su mu — bez ikakvih stranačkih obzira — kao suradnici pri­ stupili, držeći pred očima jedino njegovu plemenitu svrhu: prosvjećivanje našeg naroda. Megju tima ističemo osobito poznatog pisca uzgojnih i poučnih crtica, Ata Nerćesa, te Hazima Muftića, Ibni Muniba, (Sakiba Korkuta?), Muhamed Hilmiju Hodžića, pa na posljetku Ćazima Ćatića, Šemsudina Sarajlića i Fadila Kurtagića, koji su po­ lovicom drugog godišta preporogjenog „Gajreta" po­ čeli saragjivati. Uz ovakove okolnosti, (malobrojnost boljih književnika) razumije se, da list nije mogao, kako bi trebalo, izvršivati onu misiju, koja mu je bila nami­ jenjena reformiranjem, niti se je mogao vinuti do niveau-a pravog poučno zabavnog lista, kao što je — recimo — bio „Behar", nego je ostao listom, na kom je većinom školska naša mladež, naročito ona, koja se Srbima nacionalno osjeća, pokušavala svoju literarnu sposobnost, a da megju tim sve do sad nije pokazala nikakva napretka ni razvitka u svojim ra­ dovima, kao što su tome tipičan primjer pjesme ISarića, Hamze, Hasana i dr. Iznimka su megju tim mladim „literatima Hafiz R., čije su crtice dosta lijepe i simpatične, onda Šefika Nesterin Bjelevac svojom nježnom pjesmom i Strana 189. prozom, pa M. Ć. Gazanfer i Hatidža A. Gjikićeva s nekoliko uspjelih tankoćutnih pjesmica. Ipak kraj pomanjkanja dostatnog broja naših boljih i istaknutijih književnika nepravedno bi bilo ustvrditi, da „Gajret" nije donio bar od vremena do vremena po koju izvornu ili prevedenu stvarcu, koja oplemenjuje srce i prosvjećuje dušu. Osobito čisto poučni članci, kojih je cijela serija izišla kroz tri go­ dišta reformiranog „Gajreta" iz pera Ibni Muniba, Hazima Muftića, Muhamed Hilmije Hodžića, Hamdije Mulića, Munire, Krajiške, Zahida, Ahmeda i drugih, mora se priznati, da su mnogo donijeli koristi našoj porodici i narodu, Istina, bilo je megju tim člancima više njih, čija važnost nije trajna, i čija se narav odnosila na jedno odregjeno vrijeme; ali su i takovi članci mnogo do­ prinijeli koristi narodu, jer su se u njima bistrili pojmovi o onom pitanju, koje je bilo u vezi s našim prosvjetnim i socijalnim životom. S toga mi u ovom pregledu ne ćemo govoriti o takovim čisto poučnim člancima, nego ćemo se os­ vrnuti samo na beletristični sadržaj triju godišta re­ formiranog „Gajreta" i kao objektivni ocjenjivači baciti malo svijetla, da prikažemo takove literarne radove. Počećemo s prvom godinom odnosno III. go­ dištem „Gajreta" U prvom broju te godine lijepa je i jedra pjesma „Hubul-vatani minel-imani!" od Osmana (Gjikića?), koja odiše snažnim domoljubljem i pobožnošću pravog i svjesnog muslimana; ali najbolja je stvar svakako „Mu-nevera", pripovijest od Gjuzide hanume, koju je s turskog preveo Osman Asaf Soko­ lović, bez sumnje dobar poznavaoc istočne literature, jer je u prevodu — a to je vrlo teško — sačuvao sve one nuance, slike i ljepote, koje su osobina osmanlijskog jezika. Ova pripovijest, čija glavna juna­ kinja Mu-nevera umire od čežnje, ljubavi i tuge za svojim umrlim zaručnikom Šefikom, svakim skoro svojim retkom i rečenicom čini na našu dušu žalosni utisak, da nam se nije moguće oteti suzama saučešća prama nesretnoj ostavljenoj djevojci. Ovdje je opi­ sivanje prirodnih ljepota: jeseni, proljeća, mora, Bospc ra, šuma i bašti carigradskih tako slikovito, tako veličanstveno, da nam se u dušu preliva poput čarnih predjela, što ih je istočna mašta u priči stvorila. „Munevera" se proteže kroz nekoliko brojeva „Gajreta". Zgodna bi bila u ovom broju crtica od Fevzije „Moj komšija", da je bolje obragjena i da ne vrvi jezičnim i ortografskim pogreškama; a pjesma „Je­ dnoj djevojci" od Hamida (Hadžija iz Beča?) sliči svemu prije, nego li jednoj pjesmi. Najsuhoparnija proza. Od nje je mnogo bolja pjesma „Bardova ljubav" od D. T. (Po svoj prilici od Dušana Tamindžića, profesora iz Mostara, jer je ćirilicom tiskana); tema �Strana 190. ,B I S E R' joj je lijepa i prikladna za jednu romancu; ali je u njoj jezičnih pogrešaka. Za hatur rime ne bi se smjelo kvariti gramatičko pravilo, kako to taj pjesnik čini: „Nikad dušo, nikad, nikad! Ah, djevojko, teški jadu! Nikhd ne će, ah nikada tvoj Kromvel te grlit mladu!.. Osim toga ovo „nikad" dosagjuje, da se mora zijevati. U drugom broju prve godine dobra je pjesma od rahmetli Osmana Gjikića „Muraija", u kojoj se snažnim stihovima šiba murailuk i licemjerstvo. Nije loša ni pripovijest Nedžib Ševkijina „Moj prijatelj Mehmed", ali je preveć tendenciozna, pa nema želje­ nog efekta, inače je u njoj pripovijedanje prilično plastično. Pjesma pak „U, svom selu" od nekakova Jasana nema ni u formi ni u mislima ništa nova — prosta patriotska tirada. Ta nijesu li do sad stiho­ klepci sviju boja i dlaka kovali ovake fraze u verzove: Zdravo da si, selo moje, Zdravo mili zavičaju!... Ugodno se čita Ata Nerćesova crtica „Akšamluk" kao što se ugodno čitaju svi literarni radovi njegovi, koji imaju većinom uzgojaji i poučan karakter. Ovakovih njegovih crtica izišlo je mnogo u „Beharu", pa i u svjema godištima reformiranog „Gajreta" pod zajedničkim naslovom „Iz sličica „Sa Neretve" s toga ovdje više ne ćemo pojedince o njima govoriti, jer bi to kraj drugih radova iziskivalo više prostora i vremena, a toga nam oboga ne dostaje. Dosta je spomenuti samo Nerćesovo ime, pa da dobijemo pojam o ovim crticama. „Ima računa", humoreska od Hakije Temima vrlo je banalna i obiluje svačim više, nego li zdravim i valjanim humorom. Osim toga u njoj igraju ulogu i žene iz polusvijeta, sobarice i to vrlo nemoralnu ulogu, s muslimanima, koja se — na mjesto da bi je autor, žigosao i osudio — nekako hotimično odobrava, pa se čudimo, da je mogla ovakova bljezgarija zabasati u „Gajret", kojem je zadaća oplemenjivanje našeg naroda i širenje is­ lamskog morala. I ako bez muzike i pjesničkih ljepota, koje se od današnjih pjesnika traže, ipak je veoma prijatna i nježna pjesmica Hatidže A. Gjikićeve „Moj bulbul". Pravi izliv tankoćutnog ženskog srca. U trećem broju izašla je od beletrističnih radova glosa na Šantićevu pjesmu „Ostajte ovdje!..." od Hasana, koja bi se mogla čitati, da se cnim „tirani­ nom" ne aludira na izvijesni objekat, koji stoji kao zapreka centrifugalnim težnjama nekih megalomana preko granice k istoku. Ali ovako se mora grozno zijevati od dosade. Crtica od Huše: „Ostavljenom zavičaju" bez ikakve je literarne vrijednosti, natrpana samo otrcanih fraza, s kojih su nam uši već zaglušile. Isto tako loša je crtica „Sudbina" od K. Br., pa je bolje bilo, da je Broj 9. otišla u koš, nego što je tiskana u listu, da ljudima želudac kvari. U četvrtom broju tiskana je Hatidžina pjesma „Molba očevima", koja nema u sebi čiste poezije; ali je veoma važna po naš kulturno socijalni život, jer njom na Hatidžina usta govore sve naše zapu­ štene i u džehaletu ogrezle žene i mole od svojih očeva i braće, da ih izbave iz ovog tužnog položaja, da im žednu dušu napoje naukom i naobrazbom, kako će biti dobre majke i kućenice. Eto tu vrijednot ima ova pjesmica, koju je ženska ruka pisala. Pjesma u prozi „Otadžbina" od N-ća prava je prozaj a isto tako i Hasanova „Hibo, sjeti se m ene!...“ Fina je Wienerova crtica „U balonu", koju je Zahid preveo; ali obiluje germanizmima i pokazuje slabu prevodiočevu spremu u poznavanju svog mate­ rinjeg jezika. Peti broj donosi dosta uspjelu crticu od Ra„Udaljenoj drugarici", a donekle je uspjela i pjesma u 1 prozi „Proljetni razgovori" od Krajiške. Druga njena pjesma (u verzovima) „Tvoj bulbul", koju po­ svećuje Hatidži, čuvstvena je, sa srca. Prilično je lijepa i Hasanova pjesma „Vrijeme"; osobito joj je snažna pointa: Svud je tiho i sve šuti, Poput kakve sfinge nijeme, Samo što tu svetost muti Neumorno brzo vrijeme. (SvrSiće se.) Kulturne bilješke. ,,Gajretova“ desetgodišnjica. 20. februara o. g. navršuje se deset godina, od kako je „Gajret" os­ novan i kako blagotvorno radi na prosvjećivanju na­ šega naroda. Taj dan trebali bi svi muslimani u Bosni i Hercegovini na najsvečaniji način proslaviti, davši tim svjedodžbu svoje svijesti. Taj epohalni dan dolazi u našoj stagnaciji, da progje u zaborav kao i svi drugi danovi tek s tom razlikom, što će novine kro­ nološkom dužnosti zabilježiti ga kao dan, kada je prije 10 godina u Sarajevu udaren temelj našemu „Gajretu". Skromno, bez buke proći će taj dan neopažen, premda bi trebao da bude narodnom svetkovinom, kad bi trebali pokazati, koliko nam je stalo do naše mladeži i nauke. Ali oni, koje je „Gajret" izveo na pravi put kao i one, koji su i danas njegovi Stipen­ disti. — osjetiće u duši svojoj svu veličinu i zamašnost toga velikog dana! Osjetiće dužnost, da porade za njega svaki u svojoj okolini i prema prilikama, jer je široko polje, gdje se mogu odužiti za učinjena dobročinstva. A narod od njiha ništa ne traži osim da rade za njega iskreno i pošteno, da pomognu �Broj 9. Strana 191. ,B I S E R' poslije druge, kao što su i njih drugi izveli na pravi put. „Gajret je učinio mnogo u ovo deset godina, premda je mogao i više učiniti, da smo bili svijesni njegova zamašnog značaja! Najposlije nas je prijeka nužda i potreba osvi­ jestila i svi smo uvidili potrebu ovakog jednog kul­ turnog društva. Da se dade bar i blijeda slika ,,Gajretova“ rada u ovom deceniju, trebalo bi napisati veliki članak, što ćemo i učiniti u jednom od slijedećih brojeva. Danas donosimo samo nešto, da se vidi, koliki je ukupni bio prihod i rashod „Gajretov" i da njegovi prijatelji vide, je li se moglo što više učiniti. Evo brojaka: I. PRIMICI: 1 . Prinosi članova 1./3.1903.-30./6.1912. K 129.24876 2. Gajretovi artikli — — — „ 150.23678 3. Darovi, prilozi, kašice, zabave i ino „ 81.42272 4. „Gajretov" kalendar — — — „ 6.17662 5. Razglednice — — — — — B 2.517-91 6. List „Gajret" — — — — — „ 4.34487 7. Liga hiljade — — — — — „ 3.10610 8. Firdusov fond — — — — — „ 7.5i8i2 9. „Gajretova" sofra — — — — „ 2.623'— 10. Ini prihodi — — — - — 54.539 80 ostvarenja „Gajreta" manje razmišljanja, više odu­ ševljenja, manje želje, više volje, manje zbora, više tvora, manje očajanja, više samopouzdanja, pa se sve može postići!" Raditi polagano ali ustrajno, pa će „Gajret" svakim danom biti jači i jači... ,,A da se jedna ideja populariše — veli Rousseau — treba iskrena i poštena rada, treba požrtvovnosti i samoprijegora njezinih nosioca, a kad ona postane svojina čitava naroda, kad ta ideja zacaruje masom širih slojeva, lako je biti vogja i pobornik"... Ne zaboravimo ni u kojoj zgodnoj prilici na „Gajret" — a svaki njegov pravi prijatelj nek zapali kandilj u svome srcu i nek žrtvuje za „Gajret" bar stoti dio od onoga, što prosi pije u raskoš i bes­ poslice !... P R A V I L A Udruženja bosansko hercegovačke ilmije. (Bosna ve herceg džemijeti ilmijjesi). (Nastavak). 2L Da u razna mjesta naše domovine u nužnim slučaj, ima izašalje svoje delegate, kao interventare u stvarima, za koje se vidi, da je nužna intervencija ilmijje. kao i da pri potrebi izašilje vrsne vaize i da ih honorira; II. IZDACI: 22. da pri. izborima u vakufska i druga tijela 1. Stipendije — — — — — „ 258' . V68 putem lista, ili inače opominje milleti islamijja na to 2. Upravni troškovi — — — „ 27.33853 da bira sposobne i dostojne ljude, eventualno da 3. Zajmovi — — — — — — „ 18.879'47 ističe svoje kandidate: 4. Kalendari — — — — — — „ 4.47971 23. da odlučuje o svemu onome, što po ovim 5. List »Gajret" — — - „ 12.005-40 pravilima nije pridržano glavnoj skupštini. 6. Školske knjige — — —— „ 727*80 § 38. 7. Razno — —— — — „ 3.04749 Društvo ima svoj muhur s natpisom: „BosnaKake se iz ovoga vidi, glavni izvori društva bili su njegovi artikli i članarine. Članarine su u herceg džemiijeti ilmijjesi" (Udruženje bosansko-herpošljednje dvije godine vrlo opale pa to baca slabu cegovačke ilmijje), kojim se uz potpis pozvanih od­ sjenu na naš rad za „Gajret*. Radi ibreta iznijeti ću bornika (§ 22.) svaki spis, odluka i ostali društveni iz zaključnog računa za 1911./1912. jednu stavku, otpravci potvrgjuju. koja pokazuje prinos članova u jednom neznatnom VIII. iznosu od K 6.066 66 ! ! ! Or gan društva. Pogledajmo statistiku pučanstva, pogledajmo, koliko ima muslimana u Bosni i Hercegovini, pa § 39. stavimo omjer! Pogledaćemo tužno, zaklimati glavom Udruženje ilmijje ima svoj poseban organ (§ 35.) i sažeti ramenima: Nije se radilo!... kao jedno od glavnik sredstava za postignuće u (§ 2.) Društvu treba da su glavni izvori njegova pri­ istaknutog zadatka. Ovaj organ u glavnom treba da hoda prinosi članova, jer svi drugi pr hodi ne daju bude u našem jeziku sa arapskim pismenima, dočim se predviditi, niti su stalni. Za to nastojmo, da se po želji pisca mogu se donositi članci na turskom „Gajretu" pribavi što više članova, koji će ga redo­ odnosno arapskom jeziku. vito podupirati, da uzmogne vršiti svoju svetu zadaću § 40. na diku i ponos čitavog islamskog naroda u Bosni i Vrijeme izlaženja, ime i cijenu lista odregjuje Hercegovini. Radimo za „Gajret" u onom smislu, kako je glavni odbor. Za redovito izlaženje i valjano uregjirekao njegov prvi predsjednik Safvetbeg Bašagić na vanje izlaženje i valjano uregjivanje lista na prvom dan konstituisanja prvoga odbora: „Neka bude kod mjestu odgovaraju glavni i odgovorni urednici. �Strana 192. .BISER' IX. R e d a k c i o n i odbor. § 41. Da se što bolje osigura redovito izlaženje i valjano uregjivanje lista, društveni će odbor postaviti redakcioni odpor, koji će izabrati iz svoje sredine ili izvan nje. On se sastoji od glavnog i odgovornog urednika i administratora, a ako su ovi izabrani izvan sredine odborove, onda još i dvojice članova glavnog odbora, koje ovaj u svojoj sjednici naročito za to izabere. Redakcioni je odbor po tome u prvome redu pozvan, da se stara za postignuće istaknutog cilja i odgovoran je glavnom odboru društvenom na prvom mjestu. § 42. Članovima redakcionog odbora spada u dužnost: a) obavljati potrebne administracione poslove oko lista. b) pregleda’i za list poslane rukopise i radi ocjene ih megjusobno rasporegjivati; c) odregjivati, šta se ima štampati z ocijenjenih radnja za svaki broj lista; d) brinuti se za rukopise u slučaju nedostatka njihova. e) voditi izdavalačku radnju oko lista f) činiti pogodbe sa štamparijama za štam­ panje lista; g) voditi nadzor o tačnom razašiljanju lista; h) brinuti se za naplaćivanje dužnih pretplata; i) brinuti se i starati oko napretka društvenog lista u svakom pogledu; j) brinuti se o nabavljanju knjiga za društvenu knjižnicu; k) ocijenjivati djela, koja će izlaziti u društvenoj nakladi i voditi izdavalačku radnju oko njih zajedno sa glavnim odborom. (Nastaviće se.) Zabava u korist naših muhadžira. Mostarsko vri- jedno'zanatlijsko udruženje „Ittihad" davalo je na 6. ov. mj. zabavu, čiji je čisti prihod namijenjen her­ cegovačkim bijednim muhadžirima, koji se u domovinu vraćaju iz osvojenih krajeva turske carevine. Na ovu je zabavu — osim velikog broja Mostaraca došlo mnogo braće muslimana sa strane kao iz Sarajeva, Konjica i Trebinja, pa je materijalni uspjeh bio upravo neočekivan. Tome uspjehu je naj­ više doprinijela zauzetnost agilnih omladinaca Mehmed ef. Ribice i Derviš ef. Hadžomana, koji su u oči Za uredništvo odgovara: Muhamad-Bikir Kalajdžić. Broj 9? zabave po gradu pokupili znatnu svotu dobrovoljnih priloga Moralni je uspjeh takogjer velik. Diletanti - članovi „Ittihada" - cijeli su program zabave izveli što može biti ljepše; osobito — poput pravih umjetnika — istaknuli su se u svojim ulogama Mustafa Ćišić, predsjednik udruženja i Ahmed Gjukić. Njihove su kreacije izvedene savršeno dotjerano. Ovo agilno muslimansko udruženje je ove zime davalo još dvije dobrotvorne zabave i to jednu u korist „Hialli ahmera", a drugu u korist siročadi jednog svog umrlog člana. Trebalo bi, da se u njegov in­ tenzivni rad ugledaju sva muslimanska društva u Herceg-Bosni. Mostarski ,,Ittihad“ zaista zaslužuje svako priznanje i hvalu. Ejvala mu! S uredničkog stola. U prošlom broju našega li­ sta javili smo, da je došao u Mostar naš pjesnik Musa Ćazim Ćatić i preuzeo u glavnom uregjivanje „Bisera". Danas radosno možemo još nešto objaviti. Naime: Izmegju „Bisera" i našeg drugog mlagjeg liata Šemsuddin ef. Sarajlića postojao je spor, usljed čega ovaj nije htio saragjivati u „Biseru". Ali iz razloga opće koristi i megjusobnim popuštanjem ovaj se je spor nedavno izravnao i Sarajlić je od sada naš saradnik i to jedan izmegju prvih. U ovom broju već počinjemo donositi njegove lijepe radnje „0 društvenosti" i „Bijela tačka pod gajem". Iza njih je u vidu sila drugih članaka i beletrističnih pri­ loga. Da ne kažemo „trebali bi“ nade je, da će se naši mlagji saradnici ugledati sami od sebe u intenzivniji rad starijih i poći njihovim stopama — naravno slo­ bodnih šaka u izabranoj temi, samo s boljim i jedrijim obragjivanjem. Radi toga, makar da se počet­ ničkim radovima ne smije zabraniti štampanje u „Biseru" već zbog razvitka mlagjih sila, ono će se početničke radnje sve više ograničivati na bolje i bolje, što nam zasigurno ne će niko zamjeriti, pa ni sami početnici, jer što gube u štampanju vlastitih produkata, dobi­ vaju više u čitanju boljih i primjerenom pisanju jačih radnja. Radnje potpisate punim imenom, za koje već pisac nosi moralnu odgovornost u javnosti, a naročito od već poznatih radenika na polju naše književnosti uvrštavaćemo u list programatično bez promjena, dok s radnjama pod pseudonimom i početničkim malo ćemo i operisati pri eventualnim potrebama — trud i rad za podizanje književnosti ne će se žaliti. Jedino, misao mora biti lijepa, ako se hoće da radnja ugje u list. Biser je naš jedini p r a v i književni list, pa poželjeno je, da se svi okupimo oko njega. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. �Strana 192. ,B I S E R‘ IX. Re d a k c i o n i odbor. § 41. Da se što bolje osigura redovito izlaženje i valjano uregjivanje lista, društveni će odbor postaviti redakcioni odpor, koji će izabrati iz svoje sredine ili izvan nje. On se sastoji od glavnog i odgovornog urednika i administratora, a ako su ovi izabrani izvan sredine odborove, onda još i dvojice članova glavnog odbora, koje ovaj u svojoj sjednici naročito za to izabere. Redakcioni je odbor po tome u prvome redu pozvan, da se stara za postignuće istaknutog cilja i odgovoran je glavnom odboru društvenom na prvom mjestu. § 42. Članovima redakcionog odbora spada u dužnost: a) obavljati potrebne administracione poslove oko lista. b) pregleda’i za list poslane rukopise i radi ocjene ih megjusobno rasporegjivati; c) odregjivati, šta se ima štampati iz ocijenjenih radnja za svaki broj lista; d) brinuti se za rukopise u slučaju nedostatka njihova. e) voditi izdavalačku radnju oko lista: f) činiti pogodbe sa štamparijama za štam­ panje lista; g) voditi nadzor o tačnom razašiljanju lista; h) brinuti se za naplaćivanje dužnih pretplata; i) brinuti se i starati oko napretka društvenog lista u svakom pogledu; j) brinuti se o nabavljanju knjiga za društvenu knjižnicu; k) ocijenjivati djela, koja će izlaziti u društvenoj nakladi i voditi izdavalačku radnju oko njih zajedno sa glavnim odborom. (Nastaviće se.) Zabava u korist naših muhadžira. Mostarsko vri- jedno*zanatlijsko udruženje „Ittihad" davalo je na 6. ov. mj. zabavu, čiji je čisti prihod namijenjen her­ cegovačkim bijednim muhadžirima, koji se u domovinu vraćaju iz osvojenih krajeva turske carevine. Na ovu je zabavu — osim velikog broja Mostaraca — došlo mnogo braće muslimana sa strane kao iz Sarajeva, Konjica i Trebinja, pa je materijalni uspjeh bio upravo neočekivan. Tome uspjehu je naj­ više doprinijela zauzetnost agilnih omladinaca Mehmed ef. Ribice i Derviš ef. Hadžomana, koji su u oči Za uredništvo odgovara: M uham id-Bikir Kalajdžić. Broj 9. zabave po gradu pokupili znatnu svotu dobrovoljnih priloga. Moralni je uspjeh takogjer velik. Diletanti — članovi „Ittihada" — cijeli su program zabave izveli što može biti ljepše; osobito — poput pravih umjetnika istaknuli su se u svojim ulogama Mustafa Ćišić, predsjednik udruženja i Ahmed Gjukić. Njihove su kreacije izvedene savršeno dotjerano. Ovo agilno muslimansko udruženje je ove zime davalo još dvije dobrotvorne zabave i to jednu u korist „Hialli ahmera", a drugu u korist siročadi jednog svog umrlog člana. Trebalo bi, da se u njegov in­ tenzivni rad ugledaju sva muslimanska društva u Herceg-Bosni. Mostarski ,,lttihad“ zaista zaslužuje svako Driznanie i hvalu. Ejvala mu! S uredničkog stola. U prošlom broju našega li­ sta javili smo, da je došao u Mostar naš pjesnik Musa Ćazim Ćatić i preuzeo u glavnom uregjivanje „Bisera". Danas radosno možemo još nešto objaviti. Naime: Izmegju „Bisera" i našeg drugog mlagjeg li­ terata Šemsuddin ef. Sarajlića postojao je sport usljed čega ovaj nije htio saragjivati u „Biseru". Ali iz razloga opće koristi i megjusobnim popuštanjem ovaj se je spor nedavno izravnao i Sarajlić je od sada naš saradnik i to jedan izmegju prvih. U ovom broju već počinjemo donositi njegove lijepe racnje „0 društvenosti" i „Bijela tačka pod gajem". Iza njih je u vidu sila drugih članaka i beletrističnih pri­ loga. Da ne kažemo „trebali bi" nade je, da će se naši mlagji saradnici ugledati sami od sebe u intenzivniji rad starijih i poći njihovim stopama — naravno slo­ bodnih šaka u izabranoj temi, samo s boljim i jedrijim obragjivanjem. Radi toga, makar da se počet­ ničkim radovima ne smije zabraniti štampanje u „Biseru" već zbog razvitka mlagjih sila, ono će se početničke radnje sve više ograničivati na bolje i bolje, što nam zasigurno ne će niko zamjeriti, pa ni sami početnici, jer što gube u štampanju vlastitih produkata, dobi­ vaju više u čitanju boljih i primjerenom pisanju jačih radnja. Radnje potpisate punim imenom, za koje već pisac nosi moralnu odgovornost u javnosti, a naročito od već poznatih radenika na polju naše književnosti uvrštavaćemo u list programatično bez promjena, dok s radnjama pod pseudonimom i početničkim malo ćemo i operisati pri eventualnim potrebama — trud i rad za podizanje književnosti ne će se žaliti. Jedino, misao mora biti lijepa, ako se hoće da radnja ugje u list. Biser je naš jedini p r a v i književni list, pa poželjeno je, da se svi okupimo oko njega. Hrvatska dionička tiskara, Mostar. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/86612429ba8cf0c2a794317eeb2dfcb6.pdf 258ef0eb924cce0b4a77a91072faf0d0 PDF Text Text BROJ 10. „BISER“ izlazi svakog mje. seca na 24 stranice. - ■> Cijena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3‘—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu 1 Herce­ govinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. - BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE M EGJU MU­ SLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p is i se ne vraćaju. GODINA I. Za oglase plaća se prvi put za cijelu str mu 40, za pola 20, za osminu 6, a za Sestnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. Sve što se tiče administracije i uredništva lista, •— "■*= Neplaćena se pisma ne primaju. treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina,) PLATIVO 1 UTUŽIVO U MOSTARU. R e b i - u l - a h a r 13 3 1 . | Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: M O Š T A R Prva muslimanska nakladna knjižara MUHAMED-BEK1R KALAJDŽIĆ. M a r t 1913. Uregjuje: MUSA ĆAZIM ĆAT1Ć. nosti izložena opasnosti od strane Engleza, te i ovaj put zatraži pomoć od turske vlade. Bagdadski valija dobio je nalog, da u koliko je moguće priteče u po­ Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. moć, ali koja korist, kad je sama Turska bila zaoPrevodi: Ahmed Rašidkadić. kunljena brigom, kako će se braniti od Evrope, oso­ (Nastavak). bito od Rusije, te siroti Bibi nije mogla priteći u po­ moć. Da je Turskoj bilo moguće tako priteći u pomoć, Prije smo na jednom mjestu istaknuli, da Turska i dan danas bi njen suverenitet bio nad Indijom. Maza vrijeme svoje sile bijaše strah i trepet zi Evropu, gribski vladar inače slavni sultan Muhamed bin Abdua neprelazan zid izmegju Istoka i Zapada, što je bilo llah uvidio je žalosno stanje islamskih država, osjetio uzrokom, da je Evropa morala tražiti drugi pi za da bi se sve islamske vlade u ime obrane trebale ostvarenje svoje osvajalačke politike. Pošto su Por­ složiti, a veoma je cijenio što uže prijateljstvo sa tugalci otkrili Rt Dobre Nade, države, koje toliko žu- najvećom islamskom državom Turskom, u ime čega dijahu za osvajanjem, upraviše svoj Žedni pogled je poslao, sa mnogo skupocjenih darova, dvojicu svo­ preko Indijskog oceana. Muslimani Indije toga doba jih delegata u Carigrad, godine 1179. Ovaj postupak bijahu u velikoj neslozi i razdoru. Kad se je Indija naigje kod sultana Mustafe III. na vrlo dobar prijem, našla pred neprestanim napadajima Engleza i Portu­ te u ime zahvale posla magribskom sultanu jedan ratni galaca, a islamske tamošnje vlade pred očitom pro­ brod krcat topa, puške, baruta i inih ratnih potrep­ pašću, izaslao je poglavica Melibara sultan Ali Ridža, ština! Za vremena sultan Hamida I. koji je iza Mu­ svog naročitog izaslanika Sultanu Abdul Hamidu I. stafe III. naslijedio osmanlijski prijesto, buknu opet godine 1911. (po hidž), jer spomenuti znadijaše pro­ rat izmegju Turske i Rusije, kojom prilikom je spo­ suditi ozbiljnost i kritičnost položaja. U posebnom pi­ menuti sultan Muhamed pripremio četiri ratna broda smu, kojeg je izaslanik predao padišahu, sa zahval­ puna ratnog materijala i htio ih preko džezairskog nošću se je isticalo, kako je godine 950. (po hidž.) valije poslati u Carigrad, nu ovaj odbi tu ponudu i merhum sultan Murad IV. poslao melibarskoj vladi dva šta više poče proti njemu kovati urotu. Taj gadni ratna broda sa nekoliko osmanlijske vojske, što je postupak valijin ne uplaši ni najmanje sultana Muha­ doprinijelo njihovoj pobjedi nad medžusijarr a, te se meda, a da bi odustao od svoje plemenite nakane, i ovog puta moli, da joj se putem milosti doprinese nego spremi Muhamed bin Elarebiju sa skupocjenim novčana pomoć, jer su se medžusije po nagovoru En­ darovima u Carigrad. gleske i Portugalije opet digli na ustanak. Turska je Pošto je dotični razjasnio gadni postupak spo­ u to vrijeme sama oskudijevala novcem, te nije mogla menutog valije, rekao je dalje: indijskim muslimanima u susret izaći. Po smrti Ali „Njegovo veličanstvo moj prejasni vladar doznao Ridžaa zasjela je na vladu sestra mu Bibi, koja je g. 1194 izaslala takogjer svog izaslanika u Carigrad i molila je preko nekih konzula prijateljskih nam država, da Rusija i Austrija*) kane zajednički navaliti na Caripomoć od Osmanlija. Ovi su se ispričali nepovoljnošću velike udaljenosti i sva žrtva bila je u tom, što se je ■grad i, kako oni misle, uništiti Tursku. Moj gospo- Fanislamizatn i Evropa. skupocjeni dar poslao spomenutoj vladarici, a podu­ zeli neki koraci kod engleske i portugalske vlade. Godine 1199. melibarska vlada bijaše već do skraj- *) Ovo je onaj savez, koji bi sklopljen izmegju ruske carice Katarine i austrijskog cara Josipa II, a q kojem smo mi već prije govorili. Pisac. �Strana 194. ,B I S E R' dar je tom viješću veoma ogorčen. Prema pripovije­ danju konzula, vaša država se, da bi mogla odbiti neprijatelja, nalazi u velikim pripremama na vodi i kopnu. Moj prejasni vladar mi je naložio, da vam saopćim, da je on pripravan sve žrtve doprinijeti, da vam pomogne u ovim kritičnim danima, dapače ista­ kao je, kako u vaše ime ne bi požalio i sam život žrtvovati. Njegovo veličanstvo veoma žali, što se u ovakim ozbiljnim časovima islamske vlade nalaze u razdoru i pocijepanosti. Pomoć, koju evropske države pružaju Rusiji, kako je god škodna za sve islamske države, tako bi — misli moj vladar — trebalo, da to služi primjerom našim vladama, pa da se već jedan put i one slože". Ova poruka naišla je kod turskog sultana na veliko godovanje, a ideja o slozi islam­ skih naroda na osobito odobravanje. Turska se vlada na to izjasni, da joj nije ni čega potrebno, jer imade dovoljno vojske i materijala, nego bi joj samo još trebalo novčane pomoći, te zapita, su kolikom svotom bi joj mogao magribski sultan izaći u susret. Izaslanik je izjavio, da bi njegova vlada mogla doprinijeti svotu do 5000 kesa, što se je naravno smatralo malim, nu megjutim dogje do mira s Rusijom, te i ta potreba otpade, a izaslanika s pu­ nim počastima ispratiše put Hidžaza. Prijateljstvo, koje se sada utvrdi izmegju tih dviju država, potra­ jalo je sve, dok je god sultan Muhamed bio na prijestolju. U pošljedne dane Abdul-Azizove vlade, emir buharanski spremio je izaslanika u Carigrad, da javi Turskoj, kako ga Rusija namjerava okupirati i da za­ traži pomoć, nu prije nego je izaslanik stigao u Ca­ rigrad, došla je vijest, da je Buhara od strane Rusa već zaposjednuta. Od islamskih vladara, koji su nastojali stupiti u što uže prijateljstvo s Turskom, jedan je zanzibarski emir Bergeš, koji se je takogjer obratio na Osmanlije u zadnjim časovima izdisanja političkog ži­ vota; uzrokom neprestanih nasrtaja Njemačke i En­ gleske spomenuti je htio uteći pod turski protektorat no i sama Turska imala je pune ruke posla, izbavljajući se neprilika, u koje je zadnjim ratom s Rusi­ jom zapala. U ostalom i nije kod islamskih vlada bilo — kao kod evropskih — da jedna drugoj — ma da su im interesi različiti — u slučaju potrebe pomogne, za to se i ne ispuni želja spomenutog emira. Ovo su dakle sva historijska fakta o uzajam­ nosti i pomoći islamskih država megju se, a naprama evropskom jedinstvu i savezu, kojim ona, još od po­ četka svog kulturnog napretka, svim silama nastoji, da sve islamske narode — ma gdje se na zemaljskoj kugli nalazili — potčini i u svoje ih teške lance ropske sputa, a muslimane, neprestanim ratovima nemoćnim učini. Broj 10. Je li, dakle od strane evropskih političara pra­ vedno i čovječno napadati na narode, kod kojih je na najnižem stepenu svijest o uzajamnosti i okrivljivati ih, da su opasni po svjetski mir? Evropske diplomate prispodabljaju islamski svijet — u slučaju ostvarenja ideje njegova jedinstva — jednomu divu, koji bi bio kadar čitav svijet progutati. Iz našega dosadašnjeg razlaganja se vidi a i historija nam je o tom najbolji svjedok, da bi se ta prispodoba u istini mogla na Evropu primjeniti. Više se puta dogodi, da je nečija nesreća i potištenost prvi znak njegova spasa. U velikom Kuranu stoji: „Ve asa en tekrehu šejen vehuve hajrun lekum“, što znači: Više puta vi nešto ne volite i prezirete, a ono baš naprotiv bude uzrokom vaše sreće". Ja sam pako toga uvjerenja, da su podvale evrop­ skih diplomata i njihovo fanatičko okrivljivanje mulimana sa panislamske ideje, više koristile baš mus­ limanima, nego li njihovoj lakomoj politici, jer samim tim činom su upozoreni, da im je sloga i uzajamna pomoć neophodno potrebna. Muslimani, čija vjera im toliko zagovara brat­ stvo i megjusobnu slogu, počeli su razumijevati svoje griješenje proti njoj i prozreli su fakat, da im ne ima drugog načina izbaviti se iz nesreće i teškog polo­ žaja, u koje ih Evropa stavi, nego Ii da se svojski prihvate za tvrdo vjersko uže sloge i jedinstva. Oni već shvaćaju i to, da je ponajviši uzrok njihovoj zalutalosti i nesreći apsolutističko vladanje gospodara. Bugjenje, koje danas gledamo u islamskom svi­ jetu, nije ništa drugo, nego li naravna posljedica ev­ ropske agresivnosti, da sve islamske narode učini svojim robljem, te njeno toliko osiljavanje na Istoku i Zapadu. Ako Evropa ovo bugjenje muslimana sma­ tra predznakom jedinstva, ili pak već ostvarenim panislamizmom, mi velimo, da je to samo jedinstvena ideja, koja ispituje i primjenjuje sredstva i uvjete da­ našnjeg kulturnog napretka, a ta sredstva nisu ništa drugo, nego li sloboda i prosvjeta. Islamski narodi nastojali su i trudili se, koliko su im okolnosti i apso­ lutističke uprave dozvoljavale, da se prosvijete. A kako je stalo kod njih sa slobodom ? Gdje god se mus­ limani pod apsolutizmom nalaze, žude za njom. Kod njih u tom pogledu ne ima razlike, je li to islamska ili kršćanska država. Kako god vidimo Misirce, gdje se za slobodu bore proti Engleske, tako isto gledamo Perzijance, kako u ime slobode ratuju proti svoje islam­ ske države. Na isti način su osmanlijski borci za slo­ bodu zapodjeli borbu perom proti svoje države, te žrtvuju i život i imetak da zbace sa sebe apsolutis­ tički jaram*). Dakle po srijedi nije ništa drugo nego li jedin­ stvena misao sviju muslimana, koja se ragja iz težnje, *) Ova je knjiga pisata za^vrijeme .apsolutizma u Turskoj. �Broj 10. ,B 1 S E R“ da i oni jedan put stupe u koncerat napretka i kul­ turnih naroda. Kultura i napredak nisu li oprečni poj­ movi divljaštvu? Da su, kako Evropejci tvrde, musli­ mani divlji i fanatični, bi li oni težili da stupe u red prosvjetljenih naroda. Nije li ova sama čjnjenica do­ voljna, da oni sa sebe tu ljagu saperu? Jest, to je pravda i istina! Evropske pak diplomate trebali bi već jedan put imati čovječnosti i od tih potvora nas poštediti. Naš savjet islamskim narodima. Strana 195. uma i njegovu slobodu do najdaljih granica. Vaša vjera nije ni samim pejgamberima dala prava da utječu na ljudsku savjest i slobodnu volju, osim jedino u slučaju, kad se radi o obraćenju na pravi put. Čujmo šta Svemogući Alejhiselamu u Kuranu dovikuje: ,,M5 alerresuli illel-belag", t. j. „Pejgamberska je za­ daća samo da objavi što je dobro, a što li zlo“. „Laste alejhim bimusajtirin" t. j. „Ti nisi spremljen, da im budeš tovarom". Nadalje u Kuranu se veli: „Ve ma ente alejhim bivekil", što znači: „Ti se ne imaš uplitati u tugje poslove". Na drugom mjestu još u Kuranu stoji: ,,J5 ejjuhel lezine amenfl alejkjum enfusukjum, 15 jedurukjum men dalle izehtedejtum". To znači: „0, vi pravovjerni, svaki ćete samo za svoju osobu odgovarati. Ako ste vi na pravom putu, vama ne do­ lazi nikakova šteta od toga, što je neko zabludio". Dakle ova nekolika ajeti kjerima jasno poriču svaki prohtjev, da bi netko mogao utjecati na slobodu uma i savjesti. Današnja borba Rusa, a nekad već minula borba Fran­ cuza, prouzročila je toliko proljevanje krvi za izvojštenje slobode savjesti, a ta sloboda — kako ste iz nave­ denih ajeti kjerima razumili — temeljni je princip vaše vjere. Ali koja korist od tolike liberalnosti vaše vjere, kad je apsolutizam, koji se nad vama bani, usmrtio vašu savjest, ubio vam ljudski ponos, te odgurnuvši vas sa prave islamske staze, stavio vas u položaj čovjeka, koji samo očajava. On je zatvorio' vrata slobode savjesti i umnog ispitivanja. Iz našeg razlaganja mogli su muslimani razumiti, da je najglavniji uzrok njihove nesloge i zaboravnosti na islamsko bratstvo i uzajamnost, način apsoluti­ stičkog vladanja u njihovim zemljama, gdje su na žalost već od dugo vremena njihovi vladari odabrali taj pogre­ šni pravac. Ove apsolutiste su, u ime svog oholog individualiteta, svakom prilikom srtali jedan na drugog, a bijedne islamske narode, koji se pokoravahu njihovim zapovijedima, snagje naravna pošljedica nesloge i raz­ dora, što im donese strašnu sudbinu, veliku opasnost i užasnu nesreću. Ovaj nesretni razdor bijaše zaprekom, da ni brat bratu ne priteče u pomoć pri najozbiljnijim časovima, kad neprijatelj hara njihove zemlje i narode. Kad je to tako, onda bacimo pogled na prošlost, ispitajmo uzroke naših nevolja u sadašnjosti, neka nam budu na ogled, a dobro proračunajmo, kakva nas opasnost u budućnosti čeka. Braćo muslimani! Vi svakim danom gledate i slušate, kako evropske države, glede ma kak­ Na temelju ovih faktičnih činjenica, morate jedan vog pitanja na Istoku, stupaju u savez, kako su se ta i put biti svjesni toga, da vam evropska osvajalačka ta država služile n. pr. glede pitanja Basranskog za- politika i njena agresivnost nije ništa opasnija od liva, ili pako da otmu koji islamski posjed na Cr­ apsolutizma vaših vlada, dapače on pospješuje ostva­ venom moru. Vi to sve gledate i slušate, a doživjeste li renje evropske težnje i ubrzaje vašu nesreću u bu­ ikad kakovi zajednički korak vaših vladara proti tomu? dućnosti. Evropske države ne samo da su obezbijedile svoj Evo moga prvoga savjeta vama, braćo muslimani: posjed i državljane, nego se još slažu, da muslima­ Znajte, da je vaš moralni život u znanju i nauci, a nima i zadnji komad zemlje otmu i unište njihovu politički pak u ustavnoj vladavini, te prema tome samostalnost, te da ih učine svojim robovima. Dočekaste upregnite sve sile, da se što više kultivirate i prosvi­ Ii vi ikad jedan dan, kad su se vaše države zbližile* jetlite. Da podignete što više škola svojih, ne žalite da jednoj od njih očuvaju čast i samostalnost? Ne, vi ni truda ni novčanih žrtava. Šaljite svoju djecu na niste nikad ni čuli ni vidjeli od njih taj znak života, evropske škole. Okoristite se sjajnom luči zapadne nego naprotiv one vas baš guraju u najdublji ponor civilizacije i blagostanja — znanjem i prosvjetom. propasti. Muževno obarajte sve poteškoće i zapreke, koje koče Nesreći, u koju ste vi zapali, prvi je uzrok po­ vaše prosvjećivanje i vaš napredak. Svoju mladež gubni način apsolutističke uprave, koju ste vi dali u čeličite i potičite ju na rad i nauku, a vaše učene ruke jedne ohole osobe, te što ste dozvolili, da se ljude poštujte i slušajte njihov savjet. Ozbiljno se hiljadama ljudi oduzme slobodna volja i kretanje. zauzmite, da obezbjedite svoj kulturni i gospodarstveni Hiljadama ljudi osugjeno je na moralnu smrt, a sve napredak. Odbacite praznovjerja i zidanje kula po za volju jednog sebičnog vlastodršca. oblaku, te se ne podajte očajavanju. Ogrijte svoje umove Ova moralna smrt pripravlja vam onu pravu, na suncu prosvjete i osnivajte društva, da one ljude, koja će vam donijeti žalosni svršetak, da se izbrišete koje je udarac apsolutizma lišio sviju blagodati civi­ iz redova drugih ljudi i naroda. Ovaku mizernost lizacije, kao što su to n. pr. stanovnici Maroka, Arap­ ne trpi ni čovječnost ni zdrav razum, a niti vaša vjera skog poluostrva i Turkestana, upoznate sa svima teko­ to zahtjeva. Vaša vjera traži od vas, da budete na vinama savremene kulture. Ovi siromasi čame u za­ vrhuncu sa rsenstva, a dapače zapovijeda uporabu ostalosti i s prezirom gledaju na svako djelo zapadne �Strana 196. Br oj io. „ R I S E R‘ civilizacije, a taj prezir niti je nastao iz njihova osvje­ dočenja, niti pod uDlivom religije. Naprotiv, to je samo slabost srca koja proističe iz fanatizma, kojeg su, uz lažljive narodne učitelje silnički i apsolutistički vladari razvili u tolikoj mjeri, te je postao opasan, da i zadnji znak života kod slamskih naroda zbriše. Prosvjeta je jedino sredstvo, kojim se apsolutizam ruši. Svaka pojedina osoba samo naobrazbom dolazi do spoznaje, šta je ljudska volja i sloboda savjesti. Zmiju apsolutizma utucite oružiem znanja i nauke, a svaku vladu, pod kojom se nalazite, ma bila koje god vjere i narodnosti, nastojte učiniti konstitucionalnom. Vašu sreću i blagostanje samo na ovaj način možete pribaviti. Ovo je jedini pravac, da obezbijedite svoju samostalnost i polit čki život, da očuvate narodnu cje­ linu. Mržnja i prezir, što su megju vama vladali za apsolutizma, pretvoriće se u ljubav i bratstvo, kad se pod okriljem konstitucije, bolje upoznate. Trebate znati i to, da je glavni uvjet, zašto evropski narodi zauzimaju tako visok položaj megju drugim narodima, kao i njihove moći i slave, to što skoro kod sviju vladaju jednaki osjećaji, te prijateljski odnosi jednih prema drugima. Ako jedan od zapadnih naroda, bio on mali ili veliki, digne svoj glas za slo­ bodu, mnoga srca osjećaju s njim zajedno, a sami učenjaci i diplomate pritječu mu u pomoć. Na temelju toga povedite se i vi za primjerom ovih ljudi, te ako ijedan od vaših naroda zagazi u borbu za slobodom, poklonite mu svoje simpatije, priskočivši mu u pomoć svojim perom i štampom. Ovako ćete čitavom svijetu dokazati da ste narod, koji još živi, te koji radi na sreći i kulturnom podizanju čitava čovječanstva. U ovom pogledu se povedite za ruskim muslimanima, koji su tek jučer dobili slobodu misli i govora. Ovaj inače marljivi i blagosloveni narod u svojim novinama, koje do nas dopiru, izljeva svoje simpatije prema osmanlijskim borcima za slobodu, a čitave članke posvećuje Misircima, u zvijezde kujući njihovu požrtvovnost za prosvjetom i napretkom. Vidi se dakle, da njihova srca kucaju zajedno sa srcima bratskih im naroda, te će ovo, ako Bog da, biti primjerom, da se u skoroj budućnosti svi muslimani povedu za njima. Ovo je moj prvi savjet vama, a ovaj drugi vam stavljam na srce: Uzmite sebi za lozinku: „Istok istočnim narodima". Ali kada? Onda, kad srušite apso­ lutizam i uvedete konstituciju, a krenete stazom pro­ svjete i napretka svomu idealu. Ova lozinka treba da se ukleše u vaša srca, te da bude osnovna podloga vašeg prosvjećivanja i načina obuke, a duša vašeg napretka. Zapamtite i to, da je Istek zajednička do­ movina sviju njegovih naroda, bez razlike ko je mu­ sliman, kršćanin ili jehudija. Pošto je to tako, vi na svakom koraku pružajte pomoć ovim svojim domo­ rodcima, kad se o kakvom općem dobru radi. Ovi vaši zemljaci — inovjerci — imadu kod vas neka prava, koja im je — još prije vas - naš Pejgamber (a. s.) priznao, a pravedni šerijat sačuvao. Etika naše vjere u tom vas već uči. Priznavši im i poštujući ta prava, oboriće se ono uporište vaših neprijatelja, na koje su se oslanjali, da vas onako protivnički napadaju (Nastaviće se.) Šemsuddin Sarajlić: Bijela tačka pod gajem. (Nastavak). III. Ja se kanio da odem jednog dana prijateljici u pohode. Ali pored sve volje, ne mogoh za dugo otići. Jedva jednom dograbih se prosta dana nakon mjesec i pč i spremih se da odem. Opremih se, onako na brzu ruku, da ne zakasnim na rani vlak. Ali ipak nijesam zaboravio ponijeti prijateljici nešto novo za čitanje. Vozio sam se do prijateljičina sela. Kad sam iz ?ao na stanici — bilo je oko deset sati prije podne — ogledao sam se plaho da me ko ne vidi. Bojao sam se, da bi me ko upitao, kuda ću, ili da bi mi pročitao s lica, da idem nekuda, za što drugom ne bih htio kazati. Po tom sam sam osjetio, da moj posjet kod prijateljice ima nešto u sebi, čega nemaju drugi, slobodni posjeti. Sunce je kroz tanke oblake lahko prigrijavalo. Razapeh odmah uza stanicu suncobran i zavukoh se u nj, više da se sakrijem od koga poznata, nego od sama sunca. A kako sam još iz željeznice uočio i poznao prijateljičinu kulu, okrenuh odmah prema njoj, ali iza ograda, živice i drveća — da se što više zaklonim od svijeta. Nekakva me strepnja obuzimala, kad sam po­ mišljao: kako ću prići kući i projaviti se, a da me drugi niko, do li sama prijateljica, ne opazi. U putu sam zašao za nekakvu vodu, koja me daleko odbila. Ah, ja sam mislio, koračajući preko nekakva strnjika, kraj joha i rakita, da mi to još dobro dogje, da neopaženo dogjem kući s legja, kroz šikare. Kad mi se ipak učinilo, da sam daleko uz vodu otišao, nagjem najzgodnije mjesto i nekako se pre­ bacim na protivnu obalu. Pregjoh ogradu i nagjoh se pod gajem, opkoljen sa svih strana drvećem. — Hvala Bogu, ovdje me bar niko ne vidi, rekoh i izvalih se na rudinu, da malo odahnem. Složih ruke pod glavu i zagledah se kroz granje prema nebu. Mislio sam: je li prijateljica kod kuće i da li joj je otac otišao u grad. Ili, ako me majka opazi, hoće li njoj dati, da mi se ukaže. I j°š mnogo nešta. �Broj 10. ,B i S E R' U svemu mi je izbijala pred oči dražesna pojava prijateljice, pojava, koja toplinom svoje nježnosti zatravljuje. Pojava, koja u isti mah svojom ljupkošću privlači i umiljatošću prisvaja,, a razborom i odluČnošću odbija, da nijesi siguran: ili bolje prema njoj pristaje najtopliji ili najozbiljniji razgovor. A ipak jedno jest: moralo se prema njoj biti u strogoj obzirnosti, ako se nije htjelo i za najmanju neuglagjenost u govoru, da se njezine tanke obrve u času pokupe i u isti mah dobije prigovor, po svojoj vanj­ štini jednostavan, ali da za sr e ujeda. Sam sam se čudio, šta da mene privlači jednoj takovoj djevojci, koja je jednim pogledom sputavala snagu moga umijeća i zasužnjivala me tako, da me izdavala riječ, dok bih bio u njenoj blizini, pa joj ne bih umio ništa lijepo reći. I pitao sam se, što da joj idem u pohode, kad se od tih pohoda nemam ni čemu dobrom nadati, nego baš možda na protiv, da bih joj se u čemu mogao zamjeriti. Pa kad ne bi ništa bilo — mislio sam dalje — nego ako bi me majka vidjela... Razumila bi sigurno da sam ja Zumreti došao u ašikovanje. Pa ako bi me onda otjerala?! Jer, majka je majka. Svojoj kćeri želi uvijek nešto bolje, naročito ako joj to kći i za­ služuje dobrotom sa svake strane. Pa kad bi i majka pogledala kroz prste... Ali tu nema kakve nade za budućnost. Jer, Zumreta si­ gurno već mora da ima, dragoga. Pa kad b i na novo birala, pitanje je, bi li joj se na meni zastavilo oko, pored mnogo boljih prilika, koje su joj se jav­ ljale; na meni — jednom običnom stvorenju, uvehla lica i tamna pogleda... Iznad mene su zujale mušice u zraku, kao da se negdje u blizini roj uhvatio. Kraj mene je ležao moj fes, suncobran i otpučena jaka u travi. Vjetrića ni za lijeka. Vladala je tišina. — Ah šta je meni! — Skočih. Ovakve misli, a ja idem samo prijateljici, koja je prema meni kao prijatelju vrlo usrdna. Spremih se i pogjoh dalje. Verao sam se iza ograde kroz trnje, dok ne ispadoh na nekakav put. „Kuda li vodi" pomislih i pogjoh dalje. Pa kud iz­ bijeni! — rekoh. Ali nijesam čestito pošao ni pet minuta, kad opazih jednu zgradu i komadić kuće. Stadoh i razgledah. Dolje njive, gore gaj. A ako pogjem dalje putem, izaći ću na čistinu, da bi me mogli vidjeti iz kule. — Aja, rekoh, ne smijem putem, pa zagjoh u gaj. Ali nijesam odmicao daleko, uvijek sam gledao kućni krov. Tako dogjoh do njive iznad kuće, koja veže s gajem. Vidim put niže sebe, ali re smijem na nj, da me od kuće ne opaze. Za to okrenuh na više pokraj ograde i izagjoh na vrh njive. Put je vodio sada na niže u okrug, da izbije na protivnu stranu Strana 197. kući. Po tomu mi je na prvi mah izgledala ta njiva iznad prijateljičine kuće na luk svedena. — Stao sam i promatrao. Preda mnom se steralo široko polje i po njemu voćari i ljetnikovci kao posuta šaka oraha po podu. Vidjela se i velika rijeka i na njoj most, kuda je cesta prelazila i kratki put skoro do željezničke sta­ nice. Tu i tamo šibali drugi putevi preko njiva, na kojima se rijetko ko vigjao. Vidio sam i jednu stranu krova prijateljičine kuće. Ispod kuće se širila njiva kukuruza do potočića, na kom sam malo prije bio, a lijevo nedaleko vrhlo se žito na širokom gumnu. U hladu kraj slame sjedila su dva seljaka u bijeloj rubenini, a s njima i jedan suhonjav mladić u čakširama i fesu. Nekakva curica išla je od gumna i iz­ gubila se na putu pokraj kukuruza pod prijateljiči­ nom kućom. — Ne valja, rekoh sam sebi i sjedoh na jedan panj. Bio sam uvjeren, da njezini vrhu i — da je otac kod kuće. Mislio sam šta ću činiti. Da produžim put, opaziće me oni s gumna i — sve propalo. Da se vrnem nazad, opaziće me iz kule, pa — još gore. Ne znam šta ću. Uhvatila mi se nekakva tjeskoba oko srca, a vrućina, pa se sav uzvarih. Nekoliko krava maldovanki i voLva prolazilo oko mene, pušući silovito na nozdrve. Kad bi me koje goveče opazilo, stalo bi i dugo me gledalo, a onda pošlo lijeno dalje, da čupa koju travku. Obzirao sam se po gaju i željno izgledao kakvo dijete, čobanče, od kojega bi doznao za prilike u pri­ jateljičinoj kući. Ah, nigdje nikoga. Gaj čist, okolo se poizdiglo drveće, a izmegju njega po hladu blago plazi i mušice zuje... Tišina. — Ja sam u toj tišini silno želio, da se „neko" odakle iznenada u gaju po­ javi i da me vidi, kako sam na panju sjedim, ili da izagje tu na zaravanak, na vrh njive pod gaj, a ja da se iza plota nenadano javim. Koliko bi bilo iznenagjenja! Ali otkud! Taj „neko" sjedio je u taj mah pod brdom u kuli, ni ne sluteći, da mu se u blizini nalazi biće, koje se sa strepnjom prikralo do njive, koja kuću okružuje — pa ne smije dalje. A nikoga nema ni da pomogne, ili da presiječe nit strahotne neiz­ vjesnosti. pa ili naprijed kući, ili s mjesta natrag. Ali ne! Osjećao sam, da se ne bih mogao vra­ titi, a da prijateljicu ne vidim. „Moram je vidjeti" sjeknulo mi mozgom i ja sam već stajao na nogama, spreman da progjem uprav ispred prijateljičine kuće. A ako bi me ko drugi opazio i rekao šta — slagaću u nevolji, da se vraćam iz jednog bližnjeg sela, pa da sam zašao. Muka bi opet bila, ako bih morao odgovarati, gdje sam bio, kad ne znam imena ni jednom selu i okolišu. — Kako bilo, rekoh, idem, pa šta Bog d a ! �Strana 198. Broj 10. .BISER' Pošao sam na niže, sve pored ograde. Doverah se sretno do kukuruza ispod kuće, a niko me ne opazi. Okrenuh polahko iza kukuruza, koji su bili viši od mene, pa su me dobro zaklanjali. Kad sam došao na kraj njive, stadoh. Nit’ sam mogao dolje niti smio. Preda mnom potok, a odmah na više kula. Dva koraka naprijed, pa me više ništa ne krije... Sjedoh. Slušao sam, čuje li :>e ko u kuli. Kad za četvrt sata ne zamijetih ništa, no što su vrata nekoliko puta škrinula, odlučih, da izagjem ispod kukuruza na čistinu. Pogledah na sat — jedan po podne. — Ako je kod kuće, da se već projavim, ako nije, a ja da idem, rekoh sam sebiIskoračih... Ali istom što sam se pojavio, a sindžir hrknu... Zeljovina, pas — kao june — skoči sa svog sjedala ispod kuće pa da će prema meni. Ruknu, kao da ga ko kolcem premjeri. Pričini mi se, da se otrže s lanca... Mene nešto čudno bolno prože i svali se u noge... Pa ni meknut ne mogu... Stajao sam nepomično i osjećao, kako mi se poteže krv iz glave i klonulih ruku prema uzbugjenom srcu. A u tomu se na pendžeru u čardaku ukazala jedna zlatna glavica. Bila je prijateljica. Pogleda na put i poče miriti vašku, kad nikoga ne opazi. A zeljov je i dalje strašno lajao i gjipao, kao da se hoće s lanca otkinuti. — Ne znam šta mu je — progovori prijateljica nekome u kući, — laje a nikog nema. Pa se opet zagleda na put; a onda zaokruži pogledom okolo. — Ah! kliknu iznenagjeno, opazivši mene. — Prijatelj! Ja metnuh prst na usta u znak, da šuti i upitah je: je li sama kod kuće? Ona kimnu glavom i osmjehnu se, pa će mi veselo: — Hoš geldun, prijatelju! — Ejvallah; živa bila! odvratih i kano da u času zaboravih na sve tegobe u putu. Odahnuh i sjedoh na megju uz kukuruze. (Nastavile se.) Musa Ćazlm Ćatić: Moja ispovijest. Kako je gadno ulizica biti 1 drugom smradne cjelivati stope! Kako je gadno, proseć suze liti, Da tugji skutovi u njima se tope — Kako je gadno rob ljudima biti!... Kako je nisko nemat’ samosviesti I u svom srcu ponosa i žara, Pa tugjim znojem kruh natopljen jesti Kraj snažnih ruku i umnoga dara — Kako je nisko nemat’ samosviesti!... Ja mrzim one, što pred drugim puze I mrzim liske, što ništa ne rade I svakog, ko se okiva u uze Od predrasuda i ko laskat znade I sve alčake, što pred drugim puze. I nikad nikom „Pardon" ne ću reći, Jer svojim carstvom svojevoljno vladam; |a sam otvaram vrata svojoj sreći, Pa kad uživam, ili kada stradam, Ja opet nikom „Pardon" ne ću reći. Ta za me pero i budak je isto, Žulj i znoj meni koru hljeba sladi; Tek nek je čelo otvoreno, čisto I nek se sviesno i pošteno radi, Pa za me budak i pero je isto. Ja samo slavim samosviest i snagu Gigantske volje, što brdine ruši; Vjerujem u se. A slobodu dragu Nosim ko svetost u srcu i duši — I slavim samo samosvijest i snagu... Razume ljudski, ti si boštvo moje, Pred kojim klečim i molitvu zborim. Ja tebi palim tamjan krvi svoje 1 tebi samo pred mihrabom dvorim, Razume ljudski, ti si boštvo m o je!... Astoi: 0 društvenosti. (Nastavak.) Svi su ljudi u glavnom jednako gragjeni i svi imadu u glavnom jednake prirodne nagone i potrebe. Za to svako novo a praktično sredstvo uljudbe, brzo prolazi od čovjeka do čovjeka, od naroda do naroda, te postaje općim dobrom sviju ljudi. Nekoje uredbe, nekoji strojevi, izumi, vještine, prometna sredstva i t. d. — sve je to megjunarodno. Za to je i uljudba i civilizacija, općenito uzeto, megjunarodna. Za to se uljudba i širi naokolo, kao što se širi na pr. voda za poplave: gdje su dublje jame i uvale, i vode ima više i dublja je, a gdje su pličine 1 uzvisine, tamo je i vode manje. Udubine i nizine su kao neke potrebe, kao neki nedostaci, koje voda ispuni. Tako se eto i uljudba širi i razlijeva. I u tome, što sve dublje prodire, leži njezino napredovanje, njezin razvoj. Društvenost je za širenje uljudbe i prosvjete najzgodnije sredstvo, jer u društvu se svaka misao i svaka ideja brže širi, prodire u udubine i izjednačuje praznine, poput vode koja poplavlja. Ljudi su različiti megjusobno po naravi, odgoju, prilikama, po vrsti osjećaja i nagnuća i po vrsti i �Broj 10. .BISER' Strana 199. količini svoga zvanja. Sva ova različita svojstva ljudi stalne tačke, nego će ići sve dalje i dalje. Čovjek pomoću društva i u društvu dohode u neki sklad tako, dakle u društvu mora da se miče, da se kreće, ne može kao što se glasovi raznih muzičnih instrumenata u ostati ukočen i okamenjen, jer će znati da okamenjeni jednom glazbenom zboru spajaju u jednu harmoničnu predmeti spadaju u muzeje, a ne u život, te da u cjelinu — u jednu kajdu. životu čovjek mora da živi i da se razvija, a to znači, Nas društvo diže u visinu, sa koje imamo širi da se prilagogjuje prilikama i duhu vremena, pa će pogled na svijet, na život, na prilike i okolnosti u za to i on nastojati da bude prilagodljiv i gibak. kojima živimo. Društvenost nam pomaže, da doznamo Čovjek osamljen i bez društva postaje trom, za što više činjenica, da se što bolje u životu sna- ograničen, sebičan, opor i neobazriv spram drugih gjemo, da nam pogled bude slobodniji, da budemo ljudi, s kojima u doticaj dolazi. Pa zar ova svojstva što manje vezani o svakidanja čaršijska sitna gledišta, čovjeka mjesu protivna i vjeri i moralu i kulturi ? i da budemo što više iznad običnog života. Društve­ Može li čovjeka snabdjevena i providjena takovim nost nam daje distancu potrebnu, da u svezi uočimo svojstvima iko trpiti, može li ga iko voljeti? Zar nije što veći opseg životnih pojava. U tome i leži pravo čovjek sa takovim svojstvima jedan bogalj sažaljenja značenje društva, u tome leži onaj viši duševni užitak, vrijedan, pa makar imao Karunovo blago, jer obljubšto nam ga pruža društvo, pomoću kojega postajemo ljenost, popularnost i ugled ne može se za novac dostojanstveni, ozbiljni, vrijedni i korisni članovi ljudske kupiti. zajednice. Ko je sam za se i ko samo sebe voli, toga sva Društvo daklen u višem etičkom smislu riječi njegova okolica mrzi i prezire. Moralan čovjek i čovjek znači traženje sklada, traženje istine, ljepote i pravde zdravoga razuma, ne će sebe separirati, osamiti i otui to radi duševnoga zadovoljstva. Zbog toga je društvo gjiti od drugih ljudi, a svoj će rad udesiti tako, da podobno, da podržaje objektivnost, susretljivost, Iju- radeći ze se, radi ujedno i za drugoga i obratno. Takav beznost i pravednost. Ovo može društvo učiniti za to, čovjek ne će biti ni dogmatičan, ni tvrdoglav u svojim jer nas ono diže na više stanovište, odakle gledamo nazorima, niti će biti ukočen i auktoritativan u svo­ na život, kao na jednu cjelinu, u kojoj svaka čest ima jemu ponašanju. svoje opravdanje, svoje pravo na život, svoje mjesto, Drusvenost nadalje čeliči i brusi čovječiji ka­ svoju važnost i svoju cijenu. I baš ta činjenica, da rakter. Karakter je sregjenost nazora, po kojima se čovjek u društvu znade, da svaki čovjek na svo» način čovjek u svome životu ravna. Da ta sregjenost nazora i prema svome stepenu naobrazbe, prema svome tempe­ bude dobro i stalno formulirana, potrebno je da čovjek ramentu, prema svojoj naravi traži zadovoljštinu svojih svoje nazore izmijeni, a to može učiniti samo u dru­ unutarnjih potreba, on u toj subjektivnoj crti nalazi štvu ozbiljnih i promućurnih ljudi. Ta karakter za oznaku pojedinca, pa i sam dozvoljava, štuje i naučava pravo i nije ništa drugo, nego u životu i praksi pro­ sve one razlike u mišljerju; on poštuje duševnost vedena iskrenost, dakle istinitost. Karakter znači svakog pojedinca, on ne nameće nikome na silu svoje takogjer i sklad izmegju djelovanja i uvjerenja, izmegju nazore, on smatra vjeru, uvjerenje i mišljenje svakog onoga što držimo istinitim, i onoga što radimo. Koji čovjeka — stvarima njegove savjesti. Takav dakle dru­ čovjek drugo čini, drugo govori, a drugo misli, taj je štveni čovjek poštuje slobodu savjesti i nastoji samo bez karaktera, pa takav čovjek u uregjenom društvu oko toga, da ljudi ozbiljno misle, samostalno prosugjuju, ili se mora popraviti ili iz društva čistiti, jer ga niko iskreno govore i nesebično postupaju. ne može ni voljeti, ni u zaštitu uzimati. 1 onaj je Čovjek će u društvu doći do uvjerenja, da je čovjek bez karaktera, koji se iznevjeri istini i iz sebičnih život podvrgnut neprestanoj promjeni i razvoju. Na­ razloga svoje nazore promijeni. Nu čovjek vezan po dalje će čovjek u društvu lakše uvidjeti, da promjena društvenim konvencijama, ne će lahko to ni moći ni u životu nije ništa drugo, već borba, a razvoj je obi­ htjeti učiniti. S toga je društvo i zaštitnik i čuvar lježje života. On će nadalje doći do uvjerenja, da su karaktera ljudskoga. svi pojavi života u nekom savezu, da su megjusobno Ovim bi bilo bar donekle rečeno i precizirano suvisli i povezani, da jedan pojav izaziva drugi, da moralno i više etičko i odgojno značenje jednoga mo­ svaki pojav ima neke uzroke i posljedice, da ništa dernoga društva. ne dolazi iznebuha i samo od sebe, nego se sve ra­ Sada pak da pregjemo na njegovu praktičnu zvija jedno iz drugoga, jedno usljed drugoga. A to stranu, na njegovo socialno-političko i socialno-ekoznači, da takav čovjek neće vjerovati u nemogućnosti, nomsko značenje i prednost. u gatke, bajke, čarolije i ostale sljeparije, ne će svoj U zadnje vrijeme je počeo i kod nas politički rad osnivati i zavisnim činiti u očekivanju čudesa, život da klija. Počeci našega političkoga života nalaze nego će smatrati životne pojave jedne s drugima ogra­ se u prošlom deceniju i to u pokretima za vjerskoničene, determinovane. U društvu čovjek najlakše vidi, kako se sve ra­ prosvjetnu autonomiju nas muslimana i naših sugrazvija, pa se ne će onda ni on zaustaviti kod jedne gjana hrišćana. Pokreti za vjersku samoupravu doveli �Broj 10. „ B I Š E R' Strana 200. su nas do primitivnog političkog rada i mogućnosti da se politički osvijestimo. Za politiku uspjeha — sa demokratskog stanovišta — za politiku unutarnje slo­ bode, socialne i političke jednakosti — a pogotovo za nacionalnu politiku, mi ne ćemo još za dugo biti sposobni ni zreli, jer politička je zrelost u samoj kulturi uvjetovana. Nu makar mi bili još politička djeca, ipak se mora računati s tom činjenicom, da je naša domovina iza aneksije stupila u red ustavnih zemalja, a to će reći, da je narodu našć otadžbine t. j. nama, dato kakovog takovog udjela u upravi s našom domovinom. Ova nova preobrazba našeg političkog života nije nadošla ni po našem zahtjevu ni našom zaslugom, već eto tako došla u zemanu, pa i nas svrstali u red naroda, pred kojima mi moramo biti početni učenici i šegrti. Bilo dakle kako bilo, mi se sada nalazimo u tom položaju, da moramo početi političku „elif-sufaru“ učiti. Ova je nauka za nas i nužna i aktuelna, te je ne smijemo zanemariti, ako se mislimo kao starosjedilački narod održati i naše stanje obezbijediti. Mi treba odmah u početku našeg poli­ tičkog odgoja, da se trgnemo od sanjarija i iluzija, te da uočimo zbiljski i realni život; ili bolje rekući, da politiku iluzornih težnja zamjenimo politikom žive snage — stvarnog i koristonosnog rada Nas ne smiju više zavesti nikakovi tajinstveni i sirenski glasovi na političku stranputicu. Kojekakvi frazerski i demagoški marifetluci i alčakluci, nas su prilično zbunili i kompas našeg javnog života uzdrmali, ali to je kratkotrajno i prolazno kao i svaka stvar, koja je na laži i obmani zasnovana. Naša poslovica veli: u laži su kratke noge a još kraći vijek. P rv a p o d lo g a n a š e g p o li tič k o g ra d a tr e b a da p o č iv a na je d in s tv u i s lo g i s v iju m u s lim a n a B o sn e i H e rc e g o v in e . To bi b ila je d in a g a r a n c ija za nas, da ne b u d e m o ni od k o g a iz ra b ljiv a n i. U svrhu obrane cjelokupnih in­ teresa naše domovine potrebno je, da stojimo u spo­ razumu s našim sugragjanima drugih konfesija. Prava samostalnost i politička sloboda moguća je samo na osnovu je d n a k o s ti, a ova opet samo na temelju d e m o k ra tiz m a . Sa ovim temeljnim nazorima treba da pogjemo u političku školu, ako mislimo, da u budućnosti budemo u svome svoji, da sami sa sobom ravnamo i upravljamo. Riječi: Sloboda, jednakost, bratstvo i napredak, treba da nam budu lozinkom i zvijezdom vodiljom u našem političkom i kulturnom životu. (Nastavlće se.) A- Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VIII. Afendakizade Rifatbeg bijaše na glasu trgovac žitom. Radio je na veliko. Uz to je imao i fabriku sapuna, u koju bijaše veliki kapital uložio. Taj posao Rifatbeg je naslijedio od svoga oca, koji je prije nego su doselili u Carigrad trgovao na Kreti i proizvagjao znameniti „giritski sapun". Usljed nesnosnih i nesregjenih prilika na tom nesretnom otoku, vječitih pitanja i nereda odlučio Rifatbegov otac Hadži-Sadibeg ostaviti svoju domovinu i preseliti u Carigrad. Tu njegovu odluku pospješio nemio dogagjaj, kad su mu Grci zapalili ljetnikovac i orobili sve, što su u njemu našli. Kad je on to po­ čeo istraživati i kad je vlast uhvatila krivce, zaprijete mu se drugi, da će ga ubiti i djecu mu poklati. Hadži Sadibeg proda jedan dio svoga velikog imetka i seli u Carigrad. Kako je bio radiša i zauzetan čovjek preuzme u Carigradu fabriku sapuna jednog propalog jevreja, uredi je po svome načinu i počne lijepo napredovati. Uzgred se bavio i kupovanjem žita i sijena, te mu to donosilo skoro više prihoda nego fabrika. Nemajući nikog nego dvojicu sinova: Rifatbega i Ahmedbega, odluči, da ih obojicu valjano naobrazi i iškoluje. Po svršetku srednje škole pošalje Rifatbega u Pariš, a Ahmedbeg svrši u Carigradu za učitelja. U to umrije Hadži Sadibeg, ostavivši sinovima ogromno imanje u Carigradu i trgovinu žitom i sa­ punom. Ime staroga Sadibega bijaše poznato ne samo u Turskoj, nego i širom čitave južne Rusije i Balkana, kuda je putovao i zakupljao i prodavao žito, brašno i slično. Po njegovoj smrti preuzme posao Rifatbeg, koji se vrati iz Pariza, ne dovršivši posve svoje nauke. Ahmedbeg ostane kao učitelj, gdje se je poslije popeo i na profesorsku stolicu i predavao na sveučilištu hi­ storiju i zemljopis. Rifatbeg se oženi nakon dosta burne mladosti djevojkom iz bogate osmanlijske obitelji. U obitelji ne bijaše sretan, čovjek iz velikog svi­ jeta, nije razumio svoju pobožnu ženu, koju je uzeo više radi njezina bogatstva, nego radi ljubavi; ali na­ kon jednog nepoznatog slučaja povukao se iz društva razočaran i posvetio se posve trgovini. Rodio mu se sin Nusret, a poslije tri godine kći Nezira, koja je kasnije u drugoj godini umrla. Poslije nje rodilo mu se treće dijete — žensko, kojem nadjene ime Fadila. Za Rifatbega ne bijaše drugog svijeta osim nje­ gove trgovine i njegove djece. Na taj način posveti svu pažnju isključivo odgoju Nusreta i Fadile. �Broj 10. ,B 1 S E R' Nusreta, iškola u Curigradu, gdje je svršio Galata Sarajski licej i Funun, a Fadila idadijju i žensku učiteljsku školu. U liceju se upoznao Nusret s Murisbegom Jahjapašićem, gdje su bili nerazdruživi prijatelji. Uz njih bijahu u liceju još: Samibeg Fuadzade, takogjer Giritlija, Refik sin bogatog carigradskog sarafa Husnibega, Isa Chan Mirza, Perzijanac, brat tadašnjeg po­ slanika perzijskog na carigradskom dvoru, Nadži, sin Munirpašin i mnogi drugi. Nusret uvede Murisa još dok su bili u nižim razredima u svoju obitelj, gdje bi zajedno učili i za­ bavljali se. Poslije u višim razredima dobiju u svoje društvo Feridpašina starijeg sina Nešeta, Zijauddina, kasnije turskog pjesnika i Konstantina Logothetidesa. Ta mladost — ti poletarci, koji su se dosta slo­ bodno odgajali u Galata-Šaraju, makar i u tugjem duhu, nijesu mogli gledati nesnosne prilike u Turskoj, nijesu mogli gledati, kako se najzaslužniji muževi do­ movine protjeruju u pustu Arabiju, a drugi bježe u Evropu, dok i njih nije stigla sudbina onih, koji bi­ jahu već u Fizanu, Jemenu, Bagdadu... Zagrijavali se za mladotursku ideju i gledali spas domovine u uskrsnuću te ideje. Sastajali se po ra­ znim mjestima i čitali knjige i novine, koje eu izda­ vali prognati mladoturci po Francuskoj, Švicarskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Misiru. Na tim sastancma davali bi oduška svom ogor­ čenju proti mraku i tmini, koja je zastirala obzorje budućnosti turskoga naroda. Tad bi se povele rasprave na dugo i široko o prilikama u Turskoj i drugim dr­ žavama. Raspravljali o radu države i sudjelovanju na­ rodne volje u upravi, o radu inteligencije megju na­ rodom i upirali prstom u krvlju ispisane stranice francuske revolucije govoreći: ,,I mi moramo nešto ovako izvesti! Što je trulo nek propane, narod je jak i žilav — on ne može propasti!.. Najviše puta bijahu kod Isa Chana, jer su se tamo ćutili najslobodnijim pod zaštitom poslanika. Na tim sastancima ne bijahu samo Turci; Arapi i Perzijanci, doseljeni stranci, koji su se nalazili na naukama, svi skupa čutili su težinu ropstva i gvozdenu ruku apso­ lutizma, gdje narod nije imao svoje riječi. Svi su se zanosili nekim novim životom, u kojem će se Turska preporoditi i dignuti, postati jaka i silna!.. Megju njima bijaše i Murisbeg na kojeg su ta­ kogjer djelovala djela mladoturskih pisaca: Abdul Hak Hamida, Zija paše, Kemala i drugih. On ih je čitao u zaključanoj sobi, za teškim zavjesama zastrtim prozorima u gluho doba noćiKako im bijaše odgoj u liceju dosta slobodan prema druginTškolama, kako im bijaše otvorena fran­ cuska književnost, odakle su se napajali slobodnim mislima i gledali ideal preporogjene buduće Turske u preporogjenoj Francuskoj, koja poslije pada Napoleona Strana 201. bijaše skoro na rubu propasti, i koja je nakon more prolivene narodne krvi uskrsnula i uzdignula se megju prve države svijeta. Ali ko će početi ? Zar oni, koji se sakrivaju, da izliju gnjev svoje duše, ili oni iz Pariza, Londona, Ženeve? Ne! Ne mogu! Treba neko silniji i jači od svake sile — treba sam narod, da oćuti težinu lanaca, koje o vratu nosi, treba, da probugjena narodna svijest zbaci jaram sram­ nog ropstva sa sebe. Da se predobiju visoki vladajući krugovi, i da oni počnu, da se ideja prenese megju časnike — u vojsku!.. Ali ni to nije pravi naravni put, kojim bi došli preporodu, to bi bilo podizanje na vladu novih ljudi, novih misli i novih želja... A narod bi opet ostao isti, jer ne bi sve to došlo njegovom voljom, on bi to gledao nepovjerljivo, kako dolaze, d a v l a d a j u oni, koje je c a r s t v o p r o t j e r a l o , k a o o p asn e... Narod ne bi razumio tu promjenu — ne bi imao povjerenja, je r n ije s v i j e s t a n , da ra z u m i n ji h o v e id e ­ ale. Za to treba najprije n a r o d o s v i j e s t i t i — najšire slojeve njegove, treba ga dignuti da on vlada... Ovako mišljenje vladaše tada u krugovima, u kojima se krećao Murisbeg Jahjapašić, pa se ni on nije rr gao oteti tomu vrtlogu, a da ga ne zahvati. I Murisbeg se ogledao oko sebe, tražeći jedno realno stajalište svojim mislima u životu, u društvu u narodu i razočaran Vraćao se, ne mogavši ništa naći srodna u životu sa njihovim idealima. Pomanjkanje škola i nastave u čisto narodnom duhu, pomanjkanje sredstava, za podizanje novih škola, pomanjkanje vlastitih sinova u upravi i javnom životu sprječavalo je normalan razvitak naroda. Državne tr­ zavice, nemiri u unutrašnjosti, nesregjene prilike, — apsolutizam, koji je kao mora gušio svijest naroda, raznosili i one ostatke prihoda, koji su na papiru bili za škole odregjeni. Svaka slobodnija misao smatrala se kao izdaj­ stvo, i kaznila progonstvima, tamnicom; — podmići­ vanjem i zalaganjem masnim plaćama. A na taj način gušio se svaki slobodniji pokret, koji je u sebi nosio biljeg n o v o g a d u h a . I tako prolazilo nestalno vrijeme, donoseći svaki čas nove potrebe, nove Želje, gomilale se razne ideje i križale megjusobno — zakon evolucije vladao u svemu, narod spavao, a njegova mladost sanjala o njegovu uskrsnuću. Murisbegu bijaše dvadeset i pet godina. Posljedne ferije ostao u internatu Galata-Sarajskog liceja, gdje je mogao slobodno čitati i proučavati razna djela najglavnijih svjetskih književnika. Nije izlazio nikuda, izuzev nedjelje i to dva tri sata poslije podne. U tom miru osjećao se nekako mirniji, jer nije išao nikuda, niti se je i s kim družio. Knjige i novine donosio mu jedan drug i izvješćivao ga u kratko, šta ima novo u �Strana 202. ,B 1 S E R' Broj 10. Carigradu. Tamo se Muris ćutio najsigurniji i najmirniji. Muris saopćio šta želi od njega, pogledao ga začuNečega se ipak bojao. Jedan čas promišljao da posve gjeno i zamolio, da ne govori o tomu više ni riječi. Nu Muris nije klonuo. ostavi Carigrad i ode u Pariš, ali mu bijaše žao osta­ — Učinićete dobro djelo, vaša preuzvišenosti, viti posljednu godinu licejskih nauka. Osim toga ža­ ako naredite, da se Sarian pusti. lio je Carigrad i s drugog jednog razloga, koji je po­ — „Ali Murisbeg, zar vi mislite, da je to mala mutio vedrinu njegovih mladenački dana. Jedan uzrok, koji je gonio Murisa iz Carigrada, stvar? Kako ću ja to opravdati, da me neko upita. — Preuzvišenosti! Vas niko ne će pitati za to, bijaše njegova lična nesigurnost. Bio je s u m n j i v i svaki njegov korak pratili su detektivi radi raspača- jer vi ste danas sve u državi. — ,,A sutra mogu da budem ništa... Prilike su vanja brošure: „ T a j n e J i l d i z a “, jer bija:e pala sumnja, da je knjiga preko njega došla i rasturena u takove; pomoći se ništa ne može... — Ja Vas molim, u ime njegove obitelji, ja Vas Carigrad. Na prvi mah pograbili Murisbega, pretražili njegov stan i nije mu se moglo ništa dokazati. Nu i zaklinjem suzama njegove žene i kćerke... — „Koju Murisbeg sigurno ljubi — prekine ga b e z d o k a z a bio bi Muris uklonjen, da ne bijaše F erid paše, Munirpaše i perzijskog poslanika, koji su ironički Feridpaša. Muris pocrveni, glas mu poče drhtati: ga zaštitili. Tad mu se savjetovalo, da se posve po­ — Vaša preuzvišenosti, ja vas zaklinjem, pustite vuče iz društva i zatvori u licej, što će donekle svući ga, da obrađujem sirotu ženu, da otarem suze sa nji­ s njega krivnju, radi spomenute brošure. hovih očiju... Drugi slučaj, koji se takogjer nemilosno kosnuo — „Nije moguće. Murisa, bijaše uhapšenje njegova prijatelja i tada gla­ — Dozvolite bar, da ga smiju u zatvoru posje­ sovitog odvjetnika Sarijana, jer se kod njega prilikom premetačine našao jedan primjerak gori spomenute titi žena i kći! — „Ni to Murisbeg... Savjetujem Vam, da se brošure, u kojoj su otkrivane sve nezakonitosti iild/ske kamarile i zločinstva, koja je vlada činila, baca­ mahnete ovoga posla ili...“. Muris pogleda. Feridpaša ga upita: jući u vodu nevinu djecu zatočenog sultana i njego­ „Čiji ste vi državljanin, Murisbeže" ? vih žena. — Turski... odgovori Muris hladno i kratko. Nije ostala ni jedna vigjenija ličnost u Carigradu, FeriJpaša je razmišljao čas, a onda umiri Murisa, a da Muris nije kod nje pokušao, da spasi svoga prijatelja, osobito kad ga je gospogja Sarijan sa obećavši mu, da će se on raspitati za tu stvar i vikćeri, tada istom djevojčicom, Sabinom došla moliti. diti da li se što dade pomoći. Muris zahvali Feridpaši na obećanju i ode veseo Sabina bijaše krasno djevojče, pupoljak, koji se kući, da je polučio sam više, nego bi mogli učiniti je imao istom razviti i postati cvijet. Lijepe crte lica svi njegovi prijatelji, na koje se je obratio radi po­ velike ažurne oči, koje su stidljivo i djevičanski gledale sredovanja... svijet kroz pramenje razbacanih kosa, nježan glas i fine kretnje, iskrene suze, kojim je oplakivala roditelja, IX. začaralo Murisa. Preporuči se gospogji Elizi Sari­ jan i njenoj kćerci Sabini obećavši, da će još jednom Deset dana iza toga bio je Murisbegov prijatelj Sa­ pokušati, pa makar ga stalo života. rian slobodan. Muris postade najbolji prijatelj njegove I zbilja pokušao. Munirpaša se nije dao nago­ obitelji, a Sabina nije znala, kako bi se zahvalila mla­ voriti, da založi svoj upliv za jednog Ermenina, kod dome i požrtvovnom plemiću na ljubavi i dobroti, koju je kojeg se je našla zloglasna brošura, a Nešet nije mu učinio njezinu ocu, titrajući se sa svojom vlastitom smio obećati, da će govoriti ocu za tu stvar. Muris slobodom. Tu zahvalnost iskazala Sabina Murisu do pošao dalje: kod perzijskog poslanika ostao kratkih mjesec dana sa jednom riječi, kad mu je očitovala, rukava, išao i samom patrijarhu, i on slegao ramenima... da ga ljubi. A njihovoj ljubavi ne bijaše niko na putu, Na koncu odlučio najopasnije. Otići sam Ferid- jer i otac i majka rado su gledali Murisa i Sabinu paši i zamoliti ga, da posreduje. Nije oklijevao ni zajedno. Ljubav se polako razvijala na obadvije strane jednoga časa, nije mislio ništa, kakvim bi posljedi­ i počela njihovim srcima vladati. cama moglo to uroditi, nije razmišljao ni šta će na­ Svako jutro navratio bi se Muris po Sabinu i vesti u obranu Sarijana. One ažurne oči, što su svijet otpratio do koleža, na večer je pratio kući i ostajao nevino gledale kroz pramenje kosa, one iskrene suze s njom pred vratima po više sahata u razgovoru. Ali mlade Sabine, davale mu energije i moći. Ni u pred­ kako je Muris pratio Sabinu, tako su i Murisa na soblju, kad je bio najavljen, nije o tome mislio. Vrata svakom koraku slijedili tajni agenti policije i pazili, s e pred njim otvorila i on stajao pred velikim vezi- kuda ide i s kim se sastaje. To je i Muris opazio, zirom. Feridpaša poznavao ga po pripovijedanju Ne - to je i Sarijan opazio i brinuo se za Murisa, da mu šeta, pa ga radi toga i primio lijepo. Ali kad mu je se što ne dogodi. �Broj 10. ,B I S E R' Kad su se primakle školske ferije, pozove Murisa ravnatelj liceja i razjasni mu: kako on ima na­ log, da Murisa upozori, da se povuče posve iz dru­ štva, da se ne druži sa Sarijanom i predloži mu, da čitave školske praznike ostane u internatu. Na taj način biće, kao izgubljen iz Carigrada, i prestaće se paziti na njega. Muris pristane. Sarijanu saopći, šta je po srijedi, da mu ne zamjeri a Sabinu zamoli, da mu odredi zgodno mjesto, gdje će se moći viditi, kad izagie iz škole. I zatvori se. Prvi mjesec nije nikuda izašao. Bilo mu neo­ bično odreći se svega, ali je morao. Sva radost i utjeha megju licejskim zidinama bila su mu Sabinina pisma. U njima mu zaljubljeno djevojče pričalo o kucajima svoga srca, o svojim mislima i željama, nudeći mu bijele grudi, crne oči i rujne usne uz tisuće poljubaca. Mnogima bijaše začudna Murisova odluka, oso­ bito njegovim bližim prijateljima: Nusretu, Šamiji, Zijauddinu, Isa Chanu i drugim. Nešet je znao za uzrok što je Muris ostao preko ferija u internatu, jer Feridpaša nije mogao dozvoliti, a da Murisbegov postupak ostane nekažnjen. Ogriješio bi se o sistem tadašnje uprave u Turskoj. Pete nedjelje izašao Muris samo kratko vrijeme. Nije nikom javio, nije nikoga tražio osim Sabine Ona ga nestrpljivo čekala sva u bjelini sa ružicom na pr­ sima pred školom i radosno mu pohrlila u susret, kad je stupio na vrata. Koliko slatkih riječi, koliko ljubavi i topline bi­ jaše u tome susretu, teško je i naslutiti. Čas su oba­ dvoje šutili i išli brzo ulicom izmegju svijeta, kao da im je svaka sekunda bila dragocjena. Otišli su tako do Osmanbegove bašče i vratili se natrag. Zatim se svratili jednoj Sabininoj prijateljici, koja im je dala skrovište za njihove tajne ljubavne razgovore. A pred večer otišao Muris opet u licej, nakupovavši knjiga i novina, koje su mu trebale. Tako prošle čitave ferije. Muris se navikao na samotan život u liceju i nije htio ni poslije, kad mu je ravnatelj dozvolio, ostaviti internat. Tek na kon­ cu školske godine, kad se je počeo spremati za polaganje baccalaureat-a *), nagje stan kod gospodje Danialis u blizini i Sabine i škole i ostavi in­ ternat. Muris se bijaše posve promijenio. Ne bijaše više oni fanatički pristaša mladoturske ideje, ne zalazaše više u njihove krugove držeći, da nema hasne izlagati se bez jake pomoći naroda. A to je falilo. Nu ipak ga grizlo sve ono, što se je u posljedne vrijeme, s njim dogodilo. Nije mogao oprostiti ni Feridpasi niti ravnatelju liceja za presiju, koju su na njemu izveli. *) Ispit zrelosti. Strana 203. Carigrad mu postao tijesan i Murisbeg se spre­ mao čim položi ispit, da otputuje u Pariz, gdje će u slobodi, da izlije na papir sve ono, što ga je trio i o čem su mu zabranili i misliti. Za ispit je bio vrlo dobro pripreman. Nije tre­ bao učiti, nego samo nešto i nešto ponoviti. Ostalo čitavo slobodno vrijeme ispunjala je ljubav. Ili je on bio u Sabine, ili bi ona poručila po njega da idu kuda na izlet. Tako prolazio dan za danom, dok nijesu došli i ispiti. Murisbeg, Nešet, Nusret, Sami, Zijauddin, Isa Chan Mirza i mnogi drugi njegovi drugovi polagali su pismene ispite. Tri je dana prošlo. Na redu bijaše i arapski jezik sa zadatkom: „Arapi, njihova država, sistem vla­ danja i osvajalačke težnje njihove". Svi su radili. Ništa nije poremećivalo mira, koji je u crtačoj dvorani vladao, gdje su oni radili pismene radnje. Od gornjih, koji su polagali ispit, falio je samo Isa Chan Mirza još od jučer, a danas vrlo kasno do­ šao. Nešet nemiran i usplahiren. Nekoga je tražio očima i kako u prvi čas nije imao gdje sjesti, profe­ sor mu ponudi svoju stolicu i sto, koji je bio blizu Murisa. Kad je Nešet sjeo, pogleda ga Muris, a ovaj ga upozori, da čeka, dok mu nešto napiše. Profesor Abdullah efendija bijaše otišao u dno dvorane i gledaše na prozor. Nešet baci pred Murisa komadić papira, na kojem bijaše napisano: „Upozori Zijauddina, da još danas ostavi Carigrad i bježi. Isa Chan je jučer otputovao u Evropu...*. Muris ustade kao gromom ošinut, okrene se Zijauddinu, koji je za njim sjedio i nešto mu na uho šapnu. Zijauddin problijedi, baci papir i radnju, za tim ode Abdullah efendiji i reče mu, da ga nesnosno glava boli. Profesor ga pogleda začugjeno, dozvoli mu da može izaći na izvan, a ostali se zgledaše. Najprvo pogledaše Murisa, za tim Nešeta i nasta tiho šaptanje: Isa pobjegao u Evropu... Zijauddin se nije povratio. U jedan sat poslije podne bili su svi gotovi s radnjama. Abdullah efen­ dija pokupi radnje i ode, a oni se za čas okupe oko Murisa sa hiljadu pitanja, šta mu se je dogodilo. Muris nije znao ništa odgovoriti. Čas bi pogle­ dao Nešeta, kao da je od njega tražio odgovor, čas se ispričavao da ništa ne zna. A uistinu Murisbeg ovoga puta nije ni znao. Tek poslije na ulici rekao mu uzrok za Isa Chana i Zijauddina i to prvi je po­ bjegao radi sakupljanja milodara za rusku revoluciju, a Zijauddin radi jedne pjesme Voltaire-u, koja je iza­ šla u „Mešveretu". �Strana 204. „ B I Š E R1 Kad je Muris došao kući, uruči mu gospogja Danialis pismo od Zijauddina, u kojem mu javljaše, da će večeras otputovati sa parobrodom i da će mu se javiti, čim se smjesti u Parizu ili Ženevi. Petnaest dana iza ovoga slučaja ostaviše Cari­ grad, nakon dovršenih ispita: Samibeg Fuadzade, Nadži, Konstantin, Nešetbeg i Murisbeg Jahjapašić... X. Tri godine su prošle. Mnogo se toga promijenilo i u malom mjestu, a kamo li u jednom velegradu. U carstvu, u kojem se mladi Jahjapašić nalazio, nastupile su tekom vremena takogjer velike promjene, da ih je nemoguće nabrojiti u tančine. Tek onako uzgred vrijedno je zabilježiti: da Feridpaša ne bijaše više veliki vezir; Munir paša popeo se na višu čast; Rifatbeg Afendakizade postao vrlo bogat i na glasu trgovac. Njegov sin Nusretbeg trebao je ove godine svršiti sveučilište, a Fadila udati se za Husnibegova sina Refikbega. Ne bijaše doduše to gotova stvar, jer Refik ne bijaše djevojci simpatičan mladić, pak ~e opirala volji roditelja, kad su joj već nekoliko puta o tomu onako iz daleka govorili. Odvjetnik Sarijan umro prije godinu dana, kad se je sa liječenja \ % Evrope povratio, ostavivši svojoj jedinici preko dvijesto hiljada franaka gotova novca, lijepo imanje u KučukČekmedži, nedaleko od Carigrada i krasnu trokatnicu na Bey-Og!iji. Nakon očeve smrti otišla Sabina naj­ prije nekoliko mjeseci u Evropu, a za tim se povra­ tila u Kučuk Čekmedžu, gdje su i ostali na naročitu želju svoje majke. Jedini od svih Murisbegovih drugova dopisivao se s njim Nusret i izvješćivao ga, šta se u Carigradu dogagja. Da li se je Muris dopisivao još s kim, ne bilježe njegovi dnevnici ništa o tome. Jedino ne­ koliko pisama iz Pariza i nekoliko karata s puta pri­ mila je Sabina i ostavila u svoj album. Poslije i to prestalo, jer Muris ne znagjaše, odaklen mu se Sabina javlja sad iz Carigrada na polasku, za tim iz Buku­ rešta, Pešte, Beča, Venecije, Rima, Napulja, Kaira i t. d. i t. d. Pa i to prestalo... Poslije, nakon pet mjeseci povratila se Sabina u Carigrad — i dva mjeseca iza toga preselila s maj­ kom na selo. To toliko o najvažnijim promjenama nakon Murisbegova odlaska iz Carigrada. Četvrta godina nastupila. Nakon duge i jake zime nastupilo krasno pramaljeće. Čitava priroda zaodjela se zelenilom, cvijećem i bijelim beharom. Nastali l’jepi proljetni dani veselja i teferiča, radosti, izleta, sastanaka i razgovora. Mjesto onog zimnog monotonog zviždanja parobroda razlijegala se pjesma i muzika; — parobrodi za Bogaz, Zlatni rog, Hajdar pašu, Kadi-Kčj i Bujuk-Adu išli su češće nakrcati izletnicima. Na ćupriji stiska, smijeh, gurkanje, ko će prije izvaditi kartu, da što prije bude na odregjenome mjestu, Broj 10. Carigradski ešraf izašao na ladanje, da u lagod­ nosti daleko od gradske buke provede proljeće i ljeto. Jer ko bi se u Carigradu patio za vrijeme one ljetne sparine, kada mu je Bog dao, pa ima kuda izaći i odmoriti se. Rifatbeg bijaše takogjer isprtljao u novokupljenu kuću na Terapijama. On ne bi tako rano otišao, jer mu to bijaše nezgodno radi posla, ali radi slabog zdravlja svoje žene i po savjetu liječnika odlučio se. Pa i mora se! Eto on radi toliko vremena i danju i noću. Stekao je lijep imetak, pa može dozvo­ liti i sebi i svojima, da malo živu ko i ostali boga­ taši u Carigradu. To ipak ne bijaše tako skromno, kako bi čovjek zaključio iz njegovih riječi. U tom bijaše i malo ego­ izma, a malo i želje, da se pokaže, kako je i on bogat, kako će moći odgovarati svim zahtjevima višega dru­ štva, pa kad mu se i kćer uda za bogatog Husnibe­ gova sina Refikbega... Mora se i on pokazati, da više nije „giritski muhadžir", kako su to nekad o njegovu ocu Hadži Sadibegu govorili. Fadila se najviše radovala toj promjeni, pa kad i selili, rekla ravnodušno materi: „Bogu fala kad mi taj Refikbeg ne će više toliko dosagjivati...". Majka je Zcčugjeno pri tomu pogledala, a na večer nije mo­ gla pretuiiti, a da i Rifabegu ne kaže. Rifatbeg nije ništa odgovorio. On je bio odlučio u prvi mah prepustiti izbor zeta srcu svoje kćeri, ali kad je ispala ovaka rijetka prilika, mislio je, da se posluži pravima oca — istočnjaka. Nu to se kosilo sa njegovim načelima. Radi toga nije ništa odgovorio na ženinu primjetbu. Tajne djevojčina srca nije niko poznavao do li njezina učiteljica glasovira. A Fadili bijaše već osam­ naest—devetnaest godina, pa je bilo teško vjerovati, da već nije niko zacarevao njezinim srcem, — da nije nekog makar idealno ljubila. Prije mnogo godina, dok je bila, kao djevojčica, a poslije, kao curica, zalazio je u njihovu kuću s nje­ zinim bratom mlad i lijep mladić. A taj mladić, s kojim je ona najprvo u životu progovorila, koji se je s njom onako usrdno, kao sa sestrom razgovarao, ostao u njezinu srcu, kao ruža sakriven i obožavan tihom i iskrenom ljubavi nepokvarena srca. 0 tom se mladiću više puta razgovaralo u njihovoj kući; hvalio ga otac, Nusret, hvalio ga Munirpaša dva-tri puta, kao uzor mladića i potomka znamenita plemena Jahjapašića. Ta slika, koja je ostala u njezinu srcu zaklo­ njena od svega svijeta, bijaše Murisbeg!.. Ona je mislila, o njemu u idadiji, slušajući uči­ teljicu, u ženskoj preparandiji, slušajući učitelja; ona je na nj’ mislila polažući ispite — ona je pla­ kala za njim, kad je on došao k njima, da se oprosti i poljubi u ruku staru njezinu nanu, da mu dovu čini; ona je čitala sa zebnjom u srcu sva pisma, koja je �Broj 10- .BISER1 on Nusretu pisao i strepila, da u kojem ne nagje gorko razočaranje. Fadila je mislila na Murisa, kad joj je majka pričala o udaji i Refikbegu - ideal nje­ zinih mladenački sanja bijaše Murisbeg... Na stolu u njezinoj sobi megju cvijećem i parfimima, megju zlatnim češljima i skupocjenim igla­ ma stajale su u pozlaćenom okviru dvije slike jedna uz drugu i to jedna Nusretova, a druga Murisbeguva!.. Na grudima pod svilenom košuljom u zlatnom me­ daljonu nalazila se Murisova slika... A te slike, koje jjj je pribavila njezina učiteljica bijahu čitav život mlade djevojke, oko tih slika splete je Fadila vijenac svojih sanja... Te slike ljubite je za­ ljubljena djevojka po hiljadu puta na dan i čuvate ih kao kakvu svetinju — kao amanet... Zadnje pismo, koje je Muris pisao Nusretu i koje je Fadila našla u bratovu ormaru, uzhitilo je i podalo tračak nade njezinu srcu, da će se Murisbeg opet povratiti u Carigrad. Kad je Fadila ispratite brata na vrata, kad ga je s prozora vidite na palubi parobroda, gdje odlazi u Carigrad, uzme Murisovo pismo iz ormara, sjedne kraj prozora i čitaše: „Pariz, 25. aprila 190... Mon cher ami! Hvala Ti na odgovoru. Osobito što mi se svigja, to je Tvoja tačnost u odgovaranju na pisma. Ja : am u tomu drugačiji. Ako onog časa, kada prim ist, ne odgovorim, teško mi je se poslije nakaniti. Za to i Tebi evo odmah odgovaram, jer znam, da si ne­ strpljiv, čim si riječ „odgovoriti" dva puta potcrtao. Prvo što Ti imam poručiti: jest molba, da Munirpaši izručiš izraz moje duboke zahvalnosti na za­ uzimanju za moju osobu. Izrazio se je vrlo laskavo o mojoj osobi, kako mi pišeš, pa mi eto osobito godi, da Munirpaša ne misli o meni, kao prije. Možda je i on došao do zaključka, da „Hasani", kao što je ,,onaj“*) ne mogu preporoditi ni dignuti narod i državu bez njezine inteligencije. Osobito mi se svigja od njega, kao starijeg čovjeka, da se je odlučio, da u svoj ured namjesti mlade sile, koje imadu volje, da rade. Ja ću doći moguće još koncem ljeta u Carigrad, čim svršim potrebite ispite i dobijem svjedodžbu. U Parizu ima svašta! Radi se, miče se, pa će moguće jednom i sinuti novo sunce, kad će čitava vojska inteligencije dohrliti oduševljeno u s l u ž b u n a r o d a . Sastajemo se najviše kod predsjednika eksekutivnog odbora naše stranke. Svi smo na okupu i gotovi na svaki mig otuda. Na žalost stvar ide dosta sporo, jer se ideja ne može, da širi brzo radi starijih časnika u koje vodstvo nema povjerenja. *) Hasanpasa čovjek u visoku položaju, koji se nije znao ni potpisali. Strana 205. Za onu drugu stranu Tvoga pisma ne mogu Ti ništa kazati. Tužiš se, da si nesretan u ljubavi. Zača­ rate Te jedna djevojka, koju si tek jednom-dvaput vidio! Ja sam je doduše poznavao nekad u mladosti, ali sada ne znam ništa o njoj. Prije godinu dana do­ lazila je s oeem i majkom u Pariz i tad sam je posljedni put vidio. Čuo sam da joj je otac umro i da više ne stanuje u Carigradu, što si mi i sam pisao. Izgubite se valjda u velikom svijetu, jer mi se je ne­ koliko puta javite sad iz jednog sad iz drugog mjesta. Dakle nemoj se ljutiti što Ti o ovom predmetu pišem površno. Vjeruj mi, ja drugačije ljubav razumijevam. Nije ona ondje, gdje je čovjek traži, nego se često nalazi sakrivena kao svetinja u dubini vjerna srca, koje grije svojim žarom. Ja zamišljam ljubav kao dje­ vu raskošnih ljepota, otvorenih, ali ne uzburkanih grudi sa čarobnim osmjehom na usnama... A ostalo već sam znaš u prvoj stvari, o kojoj sam Ti prošli put pisao, šta ćeš učiniti. Dakle, ne zaboravi, da odeš paši i stvar urediš, a ja ću Ti biti zahvalan. Selami Tebe i sve Tvoje Muris. P. S. Kad pročitaš, uništi!..". Kad je mteda djevojka pročitala pismo, pusti ga na sto i zamisli se. Prvi dio pisma bio joj je jasan, jedino što nije znate šta ima Muris zajednički sa Munirpašom i za što poručuje Nusretu, da mu se u ime njega zahvali. Drugi dio bio joj posve nera­ zumljiv. Koju djevojku ljubi njezin brat, a da ona ništa o tomu ne zna? Kakva je to djevojka, koju i Muris poznaje iz mladih dana i koja je bila prošle godine u Parizu? Čudnovato, bar da joj zna ime? Pa ona je i pisala Murisu a onda se negdje i z g u b i l a u v e l i k o m s v i j e t u . Nju ne bi ni to zanimalo toliko, da se nije bojala, da je i Muris nije nekada ljubio, pa da možda ta nepoznata djevojka još i danas ne vlada njegovim srcem. Pri toj pomisli i neznajući ni ko je ona, ni šta je, osjećala je nešto slično ljubomoru, premda su je tješile Murisove riječi: da ljubav nije ondje, gdje je čovjek traži, nego da se često sakrivena nalazi u du­ bini vjerna srca... Murisbeg će za sigurno doći — mislila je mteda djevojka dalje— ostaće u Carigradu, ona će ga onda za sigurno vidjeti. Doći će Samibegovim ili — i k njima s Nusretom i možda će pitati: ,,A gdje je Fadila, Nusrete? Da se nije udala"? A onda — onda će mu reći, da nije. On će je potražiti, da je vidi, govoriti će s njom. Šta će mu reći ? Kako će mu kazati da ga ljubi... �Strana 206. ,B I S E R' Broj 10. Ne! Ona će ga najprije pitati o Parizu, o zaba­ Fadila je tiho plakala okrenuta zidu, a Nusret pomi­ vama, o ženama i djevojkama, a tom prilikom upitati slio, najprvo na Murisa, koji i ne zna da ga Fadila ga, je li našao odabranicu svoga srca. A ako joj od­ ljubi, za tim na Refika, koji je mislio isprositi je; pak na koncu prigje Fadili s riječima u kojima je bilo govori: da jest... Pri tom Fadila pomislila opet na onu nepoznatu toliko skrbi i bratske ljubavi, toliko mekoće, da se djevojku, koju je Nusret sigurno vidio i zaljubio se Fadila nije mogla ni snaći. — Ljubi li Murisbeg tebe? Možda se dopisujete? i o kojoj mu sada Muris piše. Različito je zamišljala - „Ne! Ja ne znam, ali ja njega ljubim još odavna... u svojoj pameti, njezina mašta slikala je sad ovako, — A Refik?! upita brižno Nusret. sad onako... Fadila ne odgovori ništa. Pogleda brata jednim Ovako sanjareći, prošlo čitavo poslije podne, a da ona nije ni primjetila, da je već akšam prošao. I dugim tužnim pogledom, a suze joj navru na oči. Ona je tiho plakala kraj stola, gledajući zaljubljeno u sliku otac joj došao. Čuo se glas Rifatbegov pod prozorom pred sobom, a Nusret prišao prozoru i gledao veliko Fadiline sobe, gdje nešto sa slugom razgovara. uspavano more obasjano mjesečinom. U to vrijeme Nusretbeg u njezinu sobu. Bio je A tamo preko zelene šumice u sjaju mjesečeva blijed, kao krpa; neugodno je iznenadio njegov dr­ svijetla prikazivala Nusretova mašta u buci pariškog htavi i uzrujani glas, kad je očajno progovorio, bacivši života Murisbega... Za tim se prizor promijenio i Nu­ se na sećiju: sretova mašta slikala Sabinu Sarijan, kako se njemu — Fadila! Za Boga propao sam! Nikom ni riječi, približuje niz tanke niti mjesečine... jer još večeras moram bježati... Fadila ga začugjeno pogleda i turi u njedra pismo, koje je držala u ruci: XI. — „Za što? Šta se je dogodilo"? Ne smijem nikom odati! Ni ocu!.. Izgubio sam jedno važno pismo... Zaboravio sam ga uništiti... — „Od Murisbega iz Pariza? — upita Fadila, drhtavo, gledajući zastrašenog Nusreta pred sobom". — Da! Odakle ti znaš ? Da ga nijesi gdje našla?! Govori... sestro spasi me!.. — J e s t Nusret!.. Ja sam pismo uzela iz tvoga ormara, da ga pročitam. Oprosti mi! Evo ga u mene... Ja sam ga samo pročitala. — Bogu hvala! dahne radosno Nusret, ali nikom ni riječi o pismu, jer znaš... — Nusrete, zar ti misliš da sam ja dijete, pak da pripovijedam. Ja znam čuvati tajnu pogotovo, kad je to tvoja i... Fadila ne doreče. Nije mogla, jer je brat na to presječe s pitanjem: — J •• — Pa, tvoga prijatelja Murisbega, odgovori Fa­ dila u neprilici. — Ti poznaješ Murisbega? — Još dok sam kao djevojčica bila, kad je nama s tobom dolazio, odgcvori stidljivo Fadila, pocr­ venivši u licu i zaklanjajući rukom oči, da se ne oda Nusret je opazio njezinu zabunu i uzbugjenje. Posumnjao je, da Fadila Murisa ljubi. — Fadila, ja nešto opažam... Ti si se uzbudila, ti si uznemirena; možda ti i ljubiš Murisa?.. — „Brate!., izusti drhtavo Fadila i okrene se od Nusreta". Što je Nusret naslućivao, potvrdila mu sestra sa jednom riječi: „brate..", u koju je prelila svu svoju tugu i ljubav naprama Murisu. Nusret nije vjerovao sam sebi ni svojim ušima. Čas-dva trajala je tišina. Nusretbeg nije ništa rekao Fadili. Nije bio proti njezine ljubavi, ali nije joj ni odobrio. Murisbega je volio, ali mu je Refik bio bogatiji. Ali nije ni to bio glavni uzrok. Nusret bi moguće volio, da se njegova sestra uda za Murisbega, ali on nije htio, da bude pcsredn'k njezine ljubavi. Izgledalo mu to nisko, da piše Samibegu, svome rodjaku u Parizu o toj stvari, ili samom Murisu: da iz daleka nešto napo­ mene. Neka se stvar razvije naravnim putem, pa će biti najbolje. Najviše, što je Nusretu mutilo pamet, bi­ jaše ljubav naprama Sabini. On je vidio svega dva puta. Prvi put, kad je Muris odlazio u Pariz, ispratila ga u društvu sa ocem na stanicu. Tad je upoznao. A kad je voz otišao opa­ zio je, kako se suze cakle u očima lijepe djevojke. Tad je zavidio Murisu, a ujedno žalio Sabinu, da se s njim rastaje. Možda se i jjube?.. Kasnije vidio je još jednom na čajnoj večeri kod d’ Holysa i govorio s njom. Tad ga opčarala svojom ljepotom. Nusret razgovarao dugo, dugo, da je i sam opazio, kako je djevojci skoro dosadan postao. Nu nije mogao od nje nikuda. Na koncu zamolio je, da li je smije posjetiti kod kuće, ili pričekati negdje na ulici, da se s njom pobliže upozna. I tad ga djevojka odbila s izgovorom, da ne smije od roditelja. Nusret to nije vjerovao, nego joj predbacio: da možda r»d nekog drugog ne smije. Sabina mu odgovorila uvrijegjeno: da mu je slobodno misliti šta hoće... Poslije nije je više vigjao. Njezina slika ostala mu za uvijek u uspomeni. Malo po malo i Nusret počeo sumnjati, da Sabina u istinu ljubi Murisa, pa ta sumnja obuzela ga i onoga časa, kad mu je Fa­ dila očitovala, da ljubi njegova prijatelja, �Broj 10. Strana 207. .BISER' Čudnovato! mislio Nusret, kako jedan čovjek ima sreću, da ga djevojke ljube, koje on i ne poznaje, koje on i ne ljubi... Na taj način ostala bi izjava sirote Fadile bezpredmetna, da nije slučaj sam htio, da je Nusret oda svojim roditeljima. Bilo je to dvije hefte iza toga slučaja, kad je Refikbeg poslao „glede", da vide Fadilu i upitaju njezinu majku o privoli djevojke, da je Refik zaprosi. Kad su „glede" otišle, došao Rifatbeg kući i Ajiša hanuma, Fadilina majka rekle mu o prositbi. Bio tu i Nusret prisutan. Rifatbeg pozvao kćer i lijepo očinski rekao joj, kako joj se pružila krasna prilika, da se uda, ako ona voli Refikbega. Fadila šutila i kradomice gledala brata, da on mjesto nje progovori. Nu, Nusret je šutio. Rifatbeg je opet pozvao Fadilu, da se izjavi: hoće li poći za Refikbega, na što je Nusret skočio na noge i stao prema ocu : — Za što je tjerate od kuće! Ona ga ne ljubi i nemojte je siliti, da ide za čovjeka, kojeg ne ljubi. — „Kako to ti znaš? — upita Rifatbeg iznenagjeno. — Jer drugog ljubi... Fadila pogleda zahvalno brata suznim očima. — „Koga" ? upita Ajiše hanuma ljutito „ja bi bar morala znati". — „Murisbega iz Bosne — odgovori Nusret kratko, na što svi u jedan glas zapitaše začugjeno: — Murisbega?! Nastala mala stanka. Fadila šutila i gledala preda se. Rifatbeg upita: — Fadila, reci, je li istina? — Jest... odgovori djevojče i pogleda smjerno oca. Rifatbeg slegne ramenima i otpuhne. Majka uzme Fadilu za ruku i odvede je u drugu sobu. Nusret je ostao s ocem i pričao mu dogagjaj, kojim je načinom doznao za sestrinu ljubav. Rifatbegu nije to išlo u glavu, ali kad mu je Nusret rekao, da je moguće, da i Muris nju ljubi, pristane na Nusretovu ponudu, da se sa udajom Fadile pričeka, dok Murisbeg dogje u Carigrad. Radi toga odluče odbiti Refikbega; jer ga Fadila nikako nije ljubila s porukom: da je djevojka još mlada i da se kratko vrijeme pričeka... Tako i bilo. Refik se ljutio s početka, a poslije se počeo tješiti egoistički: da nije ni dostojna kći jednog ,,giritskog muhadžira", da bude njegovom Ženom. Fadila bijaše naprotiv, kao preporogjena. Uvijek vesela i zadovoljna — sretna išla iz sobe u bašću i obratno; pjevala, a s njom i čitava okolina u kojoj se je krećala, Ona nije ni jednog časa mogla posum­ njati u svoju ljubav, da konačno ne će pobjediti. Ta ona poznaje Murisa, on ima dobro srce, — oni Mu­ ris, s kojim se je nekad šalila, oni Muris, koji je ne­ kada od milosti zvaše: Fadom... Pri tim uspomenama topila se njezina duša u sreći i milju, a misao bludila ulicama velebnog Pa­ riza, tražeći Murisa. Sad ga nalazila na ulici, gdje šeta sa Samibegom ili Nešetom, ili kojim drugim, sad ga zamišljala u sjeni kakva parka, kako misli na malu nestašnu Fadu, a sad opet kako se sprema, da ot­ putuje... Koncem jula donio joj tetak Hajdarbeg radosnu vijest, kako mu je Munirpaša rekao, da su imenovani činovnicima u „Haridžije nazaretu" Murisbeg i Nešetbeg, a Samibeg dodijelen na praksu vrhovnom su­ dištu u Carigrad. Nadalje je pričao, kako mu je Munirpaša rekao, da će Nadži ostati još godinu u Parizu i da je Zijauddin otišao u Egipat. Istu večer donio Nusret brzojav od Samibega iz Pariza, da je otputovao preko Marseille-a s Murisom i Nešetom i da će najdulje za deset dana prispjeti u Carigrad. Fadila bijaše sva sretna. Niko se možda nije ra­ dovao njihovu dolasku, kao ona, jer je željno očeki­ vala čas, da vidi onoga, kojeg ljubi svom svojom dušor Br jila dane. Svaki joj se činio kao vječnost! Ali na kor cu i to prošlo — deveti dan poslijepodne otišao Nusretbeg sa mnogim prijateljima i Samibegovim rogjacima na pristanište, da ih dočekaju. Taj dan i ona bijaše došla u Stambol kod Samibegovih roditelja, da čim prije vidi Murisa, a ujedno da vidi i svoga rodjaka. Samibegovi roditelji, kojima bijaše poznata Fadiiina ljubav, pozvali Murisbega u goste i na gozbu, koju su bili priredili u počast dolaska svoga sina iz Pariza. Kad su se pozdravili i ispitali za zdravlje, Nešetbeg se oprosti od svojih drugova i ode kući, a Murisbeg, Samibeg i ostali krenu uz Babu-Aliju kući Samibegovih roditelja. XII. Poslije večere u razgovoru nije Muris zaboravio nikoga. Pitao sad za jednog sad za drugog, a Nusret­ beg je morao na sve odgovarati. Trebalo je pripovje­ diti sve, što se je u Carigradu dogodilo u četiri godine. Na koncu se Muris obratio s pitanjem onako u pola šale: — A FadaL Za nju mi ništa ne pripovijedaš? Možda se udala? — „Nije" — odgovori kratko Nusret. — Jednom sam je se sjetio u Parizu. Vidio sam jednu djevojku i malo da nijesam viknuo za njom! Tako je bila slična! Pričao sam i Šamiji. A onda pri polasku... Muris ne doreče. Nusret ga pogleda značajno, če­ kajući, šta će reći. Muris nastavi; �Strana 208. ,B I S E R' — Uzeo sam joj jednu knjigu, — Manon Lescaut — jer jednom je tražila od mene. Tad ne imagjah, pak sam se sjetio u Parizu. — „Biće joj vrlo drago — odgovori Nusret, slu­ šajući Murisovo pripovijedanje — i ona je više puta 0 tebi govorila... Nusret je kolebao. Nu ipak ne mogne ušutiti. — . . . i došla je sa mnom, da te pozdravi... — ,,A tako! Onda ćeš dozvoliti samo, da je upitam za zdravlje, da vidim, je li već velika, da je pitam za nešto, što sam čuo u Parizu". — Slobodno! Ja idem samo reći Samibegovoj sestri. Nusret ustane. Bio je smeten, jer je i sam opa­ zio, da je i previše rekao Murisu o Fadili, što nije trebao učiniti. Ali tako bi!.. Sat kasnije razgovarao je Muris sa Fadilom i Samibegovom sestrom. Razgovarali su kao dobri pri­ jatelji, jer Sadija, Samibegova sestra nije se nikako krila od Murisa. Pred Murisom nije više bila ona nestašna Fada, kako ju je on zamišljao u Parizu, nego krasna dje­ vojka u potpunoj svojoj ljepoti i dražesti ženska. U razgovoru up tao je i za njezinu udaju: kako je čuo u Parizu od Samibega, da se je s Refikom zagledala 1 pitao je, smije li čestitati; na što mu je Sadija od­ govorila mjesto Fadile: — 0 ne Murisbeg! Fadila ga je odbila... —: „Onaku partiju? upita radoznalo Muris. — Jer prava ljubav nije u sjaju zlata; ona se često krije u dubini srca... odgovori stidno Fadila. — J a se sjećam tih riječi Fadile hanuma — primjeti Muris — negdje sam ih čitao...". — Ne Vi Murisbeg, nego ja sam ih čitala, ja sam ih ukrala iz jednoga pisma. Muris se zamisli. — Ne možete se sjetiti ? upita Fadila. — „0 da! Ja sam pisao nešto o tomu Nusretbegu". — A ja sam čitala... Čas-dva nastala šutnja. Sadija opazi, da je već suvišna megju njima i udalji se u drugu sobu. Fadila ostane kod vrata pokrivena do polovice zastorom, koji je zatvarao vrata od sobe, u koju je Sadija otišla. Kad su ostali sami, počnu razgovarati ponovo, ali ne o pismu i sadašnjosti, nego o djetinstvu i mla­ dim danima, dok su jedno drugom govorili „ti" i razmećali se nestašnim šalama. A onda došli do onog časa, kad je oboje osjećalo u duši jedno prema dru­ gom neko čuvstvo, koje nijesu razumjevali i koje je kasnije i umrlo, da opet uskrsne večeras, kad su se nakon četiri godine opet sastali... Muris je gojio u svome srcu jedno čuvstvo, koje se je različito raz/ijalo i težilo sad jednom predmetu sad drugom. Njegova duša tražila kod svake ženske nešto slična, što je sam osjećao. A kad ne bi mogao Broj 10. nigdje naći, vraćao se djetinstvu i gledao u Fadi ideal svoje duše — rascvjetalo čuvstvo ljubavi u uspomeni na mlade dane... . . . I jednoga dana povukao se posve, da žive samo za uspomenu, vjerujući: da se ljubav nalazi često sakrivena kao svetinja u dubini ljudskoga srca... Muris se svega toga sjećao, idući na Terapije nakon razgovora s Munirpašom, kad mu je rekao: odabrali ste ružu, kakve nema u p6 Stambola, pa je čuvajte i njegujte, jer je ona još mlada... Sjećao se Muris onoga časa, kad su priznali lju­ bav jedno drugom, sjećao se svoje sretne ljubavi u dvije godine, pa onoga svečanog dana, kad su mu tu lijepu ružu — Fadilu poklonili, da bude za sav život drugarica mu i — nešto ga steglo u srcu. Osjetio ka­ janje, kako je samo i jedan časak mogao na drugu misliti. Parobrod se je primicao Tarapijama, a Muri­ sovo srce neobično kucalo... (Nastaviće se.) Husein Gjogo: Kratak pregled perzijske književnosti. Prije no počmemo govoriti o perzijskoj književ­ nosti, valja da kažemo dvije-tri o Perzijancima i nji­ hovoj domovini. Oni su većinom vitka stasa, savijenog nosa, krupnih očiju, mekih usana, bijela lica i crnih kosa, koje su po strani zakovrčene. Njihov tip je lijep. Perzijanci su jedan ogranak indoevropskog ljudskog stabla, kome pripadaju takogjer i Slaveni. Jezik per­ zijski jest milozvučan, ali nije u izrazima tako bogat kao n. pr. arapski. Taj je jezik, kao i engleski, vrlo siromašan u sklonidbi imenica. Perzijski narod jako voli sjaj i lov, strastven je i pobožan. Nigdje nema toliko derviša kao u Perziji. Hodže jako štuju, premda ovi nijesu dorasli sadašnjem vremenu. U ovoj okolnosti naziru neki glavni uzrok, što se nastava u mektebima predaje po starom običaju i što uopće pozitivna da­ našnja nauka nije prodrla megju narod. Perzijanci su od vajkada nacijonalno bili osviješteni, i ta je svijest upravo temelj njihovoj državnoj samostalnosti. Turke s toga veoma mrze. S njima su toliko puta vodili ratove, premda su oba ta naroda iste vjere, tek sa nekom razlikom u vjerovanju. Turci su Suniti kao i mi, a Perzijanci su Šiti. Oni svoju domovinu, Perziju, nazivlju Iran, a sebe Irani za to, što je iranska visočina kolijevka njihova naroda. Tu je pravi narodni govor, dočim po drugim krajevima perzijske države nije perzijski jezik tako čist. Ovamo se u nj uvuklo dosta arapskih i turskih riječi, �Broj 10- „BISER1 Današnja Perzija obuhvata 1,645.000 km2, ima jedno desetak milijuna stanovnika. Od ovih je sedam milijuna Perzijanaca, milijun Turaka, ostalo su Arapi, Bahtijari, Beludžije i dr. Ovi imaju svoju narodnu’ osebinu i svoj jezik. Po vjeri ima: osam milijuna Šita, milijun Suni a, 50.000 kršćana, 35.000 Židova itd. Osim toga treba spomenuti starovjerce t. zv. Parse, koji vjeruju u vatru, kako su to prije Islama vjerovali go­ tovo svi stanovnici Irana. Ima ih jedno 9000. Po sta­ ležima ovako se dijeli perz. stanovništvo: prinčevi (šah zađe), rogjaci njihovi (emir zađe), duhovnici ili hodže (mulle), plemići (khanovi i bezi), trgovci, za­ natlije i težaci. Strana 209. obogatiše perz. narod novim gradivom, što je dobro došlo Mjepoj knjizi. Taj napredak pomete tatarska in­ vazija g. 1258., kad Džengis-kan obori tu starodrevnu carevinu. Istom po smrti Timurlenka 1405. prestade tatarska vlast, ali onda zavladaše Perzijom Turkmeni, dok 1502. ne zasjede na njezino prijestolje Ismajl Savefija, pravi sin svog naroda. Današnja vladarska loza u Perziji zove se Kačari, koja je po porijeklu tursko-tatarska. Prvi vladar te loze jest Aga Muha­ med, koga Irani 1779. priznaše za vladara i prozvaše „šahin šah“ (car careva). Perzijska se književnost dijeli u tri periode. Prva je perioda čisto vjerskog značaja, druga je perioda 1906. godine Perzija je dobila ustav, postala je restauracija državne samostalnosti i renesansa stare daklen ustavna monarhija. U njoj ipak nema dobrog narodne vjere, a treća i najvažnija perioda jest Perzija reda i potrebnog mira. Veliko strančarenje u državi u znaku Islama. i često podjarivanje Rusije i Engleske sa strane jako Prvo ili stan doba perzijske književnosti. škodi njezinom napretku, pa bi je te okolnosti mogle lahko i uništiti. Zemlja je od prirode bogata, ali je Početak ovog doba nije tačno uglavljen, ali je narod lijen i ne obragjuje zemlju, kako valja. Željez­ svakako stariji od osnutka perz. države. On sigurno nica vrlo malo, putevi rijetki i slabi, javna nesigurnost potječe od onog vremena, kada je staro vjerovanje u priječi razvitak prometu, trgovini i industriji. Jedino božanstvo Ahura Mazda, koga je sveti Zaratustra domaća industrija, osobito ćilimi i pasovi, nalazi dot_ svijetu rokazao, zahvatilo iranski narod*). To je vjero­ mušterije. Glavni je grad Teheran. (280.000 st.). vanje trajalo puno stoljeća, dok ga nije dobro pobr­ Malo je koja država imala onako sjajni prošlost kalo i gutovo uništilo vojevanje Aleksandra sa Dakao Perzija- Njezin osnovatelj jest Cir, koji je poslije rijem g. 431. pr. I. Najglavnija knjiga, koja nam tu osvojio babilonsku kraljevinu, te je pripojio s joj periodu književnu označuje, jest sveta knjiga Avesta državi. 0 velikoj sili kasnijih careva kao n. pr. Da- ili Zendavesbi. To je jedan vjerski kitab, u kome su rija, Kserksa i dr. ne treba ovdje govoriti, o tom se bile sadržane sve molitve i svi propisi za Zaratustrove uči u prvom razredu naših srednjih škola. Perzijsku pristalice. U njemu ima pet poglavlja: Vendidat (u kojem se propisuje, kako se treba moliti), Jasna (u silu potuče Aleksander Veliki i osvoji tu državu, po njegovoj smrti (323. pr. I.) ponovo uskrsnu Perzijaf kojem su ispisane molitve i himne), Vispered (neki kojom vladahu carevi porodice Seleukida i Arsakida. dodaci za pregjašnje poglavlje), Jašt (u kojem se slave Ovo je restauracija te države, koja osobito ojača pod pojedina božanstva) i Korda Avesta, gdje su sadržani Sasanovićima. Carevi iz ove loze pribaviše toj državi izvatci iz prijašnjih poglavlja, kako bi se lajici mogli veliki sjaj i ugled, dok se u 6. stoljeću po I. ne zadr- što bolje snaći u vjeri. Neki vele, da je tu svetu knjigu maše njezini temelji. Jedne noći (20. aprila) g. 571. napisao Zaratustra, a drugi tvrde, da je on napisao utrnu se perzijska sveta vatra, potresoše se sjajni samo jedan odjel njezin i to: Gastas u poglavlju Jasna, dvorovi cara Kisrata I. u Ktesifonu. Ta izvanredna a sve ostalo da je poslije nastalo i dotjerano. To se pojava jest znak jednog novog, epohalnog dogogjaja. zaključuje i po tome, što su riječi i neki izrazi u Te se noći rodi novi božiji poslanik, koji 611. g. poče ostalim poglavljima birani i dotjerani, dočim su u naučavati pravu vjeru: vjeru u jednoga Boga i nje­ Gastasu suhoparne riječi, ali jedre i duboke, koje gova poslanika Muhameda a. s. Istine, koje je Islam može upotrebljavati tek jedan filozof i svetac. Nu ta iznio i ideje, koje je on proturio u narod, preporodiše knjiga Avesta nije važna samo za to, što su u njoj svijet, olakšaše ljudima život, donesoše im pravdu, razvijene misli jednog osnovatelja vjere, nego je tajednakost i bratstvo. Perzijanci, koji su vladare dotlen kogjer važna i za književnost. Ona je vrlo važan lite­ držali za bogove a sebe za robove, snagjoše se u rarni spomenik, i ako se nije potpuno sačuvao. U toj novom vremenu, prigrliše svom dušom novu vjeru i knjizi vidimo staru metriku u pjesmi, a u nekim od­ tako dogjoše do blagostanja, kakovog prije nijesu nikad lomcima se nalaze i tragovi narodne epike kod Parsa. uživali. Narod poče razvijati svoje duševne sposobnost^ *) Oni smatraju, da je čisti duh (Ahura Mazda) stvoritelj poče se širiti njegov duh, koji je do tada bio sputan svijeta i zakonodavac svemu. Njemu je podregjeno viših i nižih du­ lošim običajima i štetnim vjerovanjem. Od prelaza hova (Pranasis), koji se bore za to, da se -sruši kleti Ahriman (zao Perzijanaca na Islam, poče i njihova književnost napre­ duh), koji ima silu svojih četa, koje hoće da održe na svijetu mrak dovati kao nikad prije. Pored prirogjene bistrine duha, i nesreću. Ljudi ne smiju biti u toj borbi nepartajični, već moraju dogjoše još duševne tekovine arapskog naroda, te tako pomagati dobrim duhovima, u tome daše ljudi jačaju. �Strana 210. Broj 10. ,B I S E R' Radi ogleda navešćemo ovdje jedno mjesto iz Jasne: „Ja znam da sam sjeromah, o Mazda, da blaga i ljudi malo imadem. Tužim ti se, o Mazda, da vidiš to! Udjeli mi pomoć kao drug drugu, te uslišaj skromnu želju molitelja". Drugo je mjesto, što prevodimo, uzeto iz pogl. Vendidata. — Zaratustra pita A huru: „„Ahura Mazda, presveti duše, tvorče, zemna svjeta, pravedniče. Kom’ od ljudi pokaza se prije mene? Koga si ti naučavo vjerovanju Mazda-Zaratustrovu?““ — Tad reče Ahura Mazda: „Jimi, l’jepom i bogatom pastiru, pobožni, ja se bjeh pokazo prije tebe. Njeg naučih vjerovanju, onom Mazda-Zaratustrovu". Stara perzijska književnost sačuvana je gotovo isključivo u toj svetoj knjizi, premda se ova nije pot­ puno sačuvala. Radi nje nazivaju cijelu staru periodu književnosti jednim imenom Av e s t a . Drugo ili srednje doba perzijske književnosti. Književnost ovog perioda zovu još P e h 1e v i. Ona zahvata od prilike vrijeme od četvrtog vijeka prije Isata, pa do raširenja Islama u Perziji. Riječ „pehlevi" došla je od stare perzijske riječi „parthavi" i znači srednji perzijski govor, kojim su napisane knjige ove periode. Nu osim toga književ­ nog jezika postojalo je takogjer i pismo „pehlevi", kojega Arapi nazivlju „huzvareš". Ono se teško čita, tim teže, što za neke riječi treba znati čitavu hrpu posebnih slova. Radi toga su sami Iranci htjeli, da knjige .pehlevi" periode ispišu drugim, jasnijim pi­ smom. Ipak u onom „pehlevi" pismu ima dosta ele­ menata, koji su došli u arapsku abecedu, a čita se od lijeva na desno. Gradivo ove periode većinom su napisi po stjenama i pećinama, te molitve i propisi, koji se od­ nose na ustanove Zaratustrove vjere, što no su sa­ brane u knjizi Avesta. Govor te periode ima u sebi dosta tugjih riječi, osobito aramejskih. To se vidi u svjetskoj kronici „Kinkart" i državnoj „Bundešeh", u kojima su razni komentari na Avestu. Osim toga ima dosta spisa dogmatične i apokaliptične naravi, koji pripadaju ovoj „pehlevi" periodi. Za vrijeme vladanja Sasanovića, pod kojim je Perzija bila veoma moćna i bogata, zadobi to pismo i taj književni govor šire područje. Tada se prevedoše neka indijska djela, megju koje treba ubrojiti i „Pančatatru" (t. j. pet knjiga, u kojima su priče o raznim životinjama), te grčka matematična i geografska djela. Perzijanci su tada preveli knjige Platonove i Aristo­ telove. Uz to oni nijesu zanemarili ni svoje narodne priče, tradicije i bajke. Njihovi su potomci kasnije po tim knjigama sastavljali tzv. carske knjige (šahname). To su narodni eposi (epi), u kojim se pjeva o slavi i junaštvu starih Iranaca i njihovih vladara. Najgla­ sovitiji takav ep jest, „šahnama" od pjesnika Firdusija. Književnost „pehlevi" periode najbolje je evala za vlade cara Kisra Noširevana (6. stoljeće). Dobro su je pomagali i drugi carevi kao n. pr. Kisra Parvis i Jezdegart III. U tome su stekli velikih zasluga on­ dašnji učenjaci i svećenici, a i bogataši su za tu svrhu davali dosta novaca. (Nastaviće se.) Dva života. ("Pripovijest.) Napisa Mirhab-Šukri Karišikovlć. (Nastavak.) Sidiki je zaista bilo u ovaj čas veoma neugodno. Kao majka brinula se, da Džemilu možda nije štogod zaboljelo, pošto je vrlo dobro znala, da se Džemila previše napreže, kako u kućnim poslovima, tako isto u nauci. Ta znala je, da je Džemila vazda u školi bila prva iztnegju svojih drugarica! A kod kuće? Ah, kako bi ona znala svako jutro rano podraniti, naložiti vatru, ispeći kahvu i dok bi roditelji ustali i počeli kahvu ispijati, dotle bi ona brzo haljine digla, i po­ mela, pa onda u kuću, čisti sudje, naloži vatru, pri­ stavi vodu, da se grije, a onda kada bi sve to spre­ mila, otišla bi u svoju sobu, pa za knjigu! I tako je to išlo iz dana u dani A jutros? Kao da nije ona Džemila! Kao da kod nje nema ništa, do li neke teške sjete... neke zamišljenosti! Eto, jutros je samo ispekla kahvu, probudila majku, a onda se brzo udaljila iz sobe, da se više nije ni povraćala... I baš ovaj razlog, što se Džemila više nije povraćala u sobu, ublaživao je kod Sidike pomisao na možda kakovu slabost Džemilinu! Šta više Sidika je najedanput bila kao uvje­ rena, da su ovom Džemilinom stanju uzrok očeve ri­ ječi, kada ju je prekorio radi toga, što sa Refikom razgovara. I Sidiki u ovaj čas kao da lahnu, — kao da joj se veliki teret s ledja svali, pa će u nekom veselju prema Džemili: — Ali, draga kćeri moja, drago dijete moje, reci ti meni slobodno, što ti fali... — Pa šta mi fali? Ništa, majko! — Ali vidi! Ti mi takova nisi nikada izgledala... Nikada, djete moje! A znaš kako tebe tvoja majka �Broj IO- „ B I Š E R" voli, kako se za te brine... Reci ti meni sve! Reci,da znam, da se toliko ne brinem. — Nemoj imati brige! Meni nije ništa. Eto jutros sam nekako nevesela, a ne znam ni sama, što mi je. Ne ćutim ništa, da mi manjka... Džemila će prema Sidiki, krijući jednako pravi uzrok svoje tuge, svoje zamišljenosti i neveselja. Ali Sidika nije nikako htjela da popusti. Ona je sve sile upotrijebila, da od Džemile sazna pravu istinu, šta joj manjka, šta joj na srcu leži i šta uopće ona u ovome položaju misli. Znala je dobro, da ona ra­ zgovara s Refikom, šta više i da se je prilično s njime zaašikovala, premda je Džemila uvijek gledala, da to sve od nje ukrije, da o toj njihovoj ljubavi niko ništa ne zna, ali to ipak nije mogla učiniti! Sidika je za to saznala, pa joj baš nije bilo ni teško, jer je čula, da je Refik posve pošten i ugledan mladić; da nema kod sebe nikakvih besposlica, da je od dobre familije i da će s vremenom postati velik čovjek i biti sam svoj gospodar. Sidika je za to sve saznala, to joj se do­ palo i nije htjela svojoj kćeri ni smetati u tom ašikovanju sa Refikom. Šta više ona se je sinoć sa svo­ jim mužem Salihbegom i preporiječila radi toga, što je on Džemilu onako napao, a bogme i Refika, jer je uvjerena bila, da nije imao pravo. Ta znala je, da je danas vrlo malo momaka, koji su se u svemu saču­ vali, a pogotovu onih, koji su sa teškom mukom i patnjom svršili koju školu ili moderni zanat tako osigurali svoju eksistenciju i svoju budućnost. Ona nije ni najmanje polagala kakove važnosti 01 ima, koji potječu od soja i plemena, a koji megjutim sa svoga neznanja i ne imajući nikakva zanata brzo propadaju, i više se šale ne povraćaju na bolju stazu, kao što je eto Salihbeg polagao. Sidika je to sve proturila Salihbegu kroz uši, ali on nije od svoga htio ni naj­ manje popustiti. Šta više ne samo, da je bio proti onih, koji^nijesu kao on od soja i koljena, nego je ujedno bio veliki protivnik svakog napretka i pro­ svjećivanja naše mladeži. Ta koliko se je samo puta protivio, da Džemila pohadja ruždiju i da uči ono „švabsko" pismo, što od njega sva zla dolaze, kako ono i sinoć Sidiki predbaci: Jest! Da ona nije pošla u tu vražiju školu, gdje se to ,,švabsko“ pismo uči, ona ne bi za to toliko ašikovanje znala i za te to­ like marifetluke... A? Zar nije tako? A to si ti svemu kriva! Ona nije trebala to ni započinjati, jer ja sam tu... ja bih je već negdje smirio i sreću joj našao! Pa još kakovu! Ne za onog Refika, što mu se ni za trag ne zna, nego za sojkovića i odžakovića, kao što joj je i otac... kao što su joj i stari, a ne za one ne­ kakve, što se po „švabskim" školama nalaze i koji ništa drugo ne vjeruju, do li onog njihovog. Ta oni su gotovo svi zašli krivim putem... u svakom se po­ slu nalaze, svašta im je za harač, a jedan koljenović ne će nikada tako što učiniti,., ne će na nisko pasti". Strana 211. Sidika se je svih tih njegovih riječi sjetila kao i toga, kako bi on vazda pri tome čvrsto ostajao, premda bi ona njemu obratno znala dokazati, i svoje mu dokaze pojedinim primjerima obrazložiti... — Džemila! Šta si se ušutila? Što mi već jed­ nom ne rekneš, što ti je, da znam, Sidika će nakon neke pauze, pošto joj se cijeli sinošnji prizor pred očima stvorio. — Ali, majko! Velim ti, da mi nije ništa! Dže­ mila će malo tužnije na taj upit, a lagani se uzdah ukrade iz njenih mladih i punih grudi... Taj njen uz­ dah značio je u ovaj čas mnogo nešto, jer je prema Sidikinom držanju uvidjela, za čim ona ide i što hoće. 0, kako joj je ovaj čas pri duši bilo! Da otkrije majki svoju duboku tajnu, svoje misli i osjećaje, pa tegobu očevih riječi ? 0, to ne može... to nije moguće! To bi samo mogla jedinom Refiku kazati, kome je namije­ njen svaki udarac njenog srca, svaki uzdah duše, svaka misao i osjećaj!.. 0, kad bi on tu sada bio... kako bi joj sve lahnulo... kako bi sretnija — veselija i zadovoljnija bila... Ta to sve njena mati ne bi ni primijetila... Sve bi drugačije izgledalo, nego što sada h i da... uopće cijela bi se stvar sasvim okrenula... tako se Džemili ovi čas pričinjalo. Istina, znala je, da je majka voli, i da joj ni najmanje ne smeta u lju­ bavi sa njenim Refikom, ali uza sve to nije se mogla nikako da odluči, da joj tajne svoga srca povjeri, da joj iskreno . otvoreno rekne, šta je na stvari i kakovo ona u tome svoje mišljenje ima. I više je puta htjela iskreno na majčin upit odgovoriti... ali opet nije mogla... nešto je u tome nevidljivo priječilo i riječi joj zastavljalo. To kolebanje Džemilino uvidjela je Sidika, pa je još više počela oko Džemile s raznim upitima kao: „Reci ti meni sve! Otkri mi svaku tajnu, da znam, kako ću se s ocem vladati i šta ću mu sve na nje­ gove riječi odgovarati, jer ovako niti mogu, niti znam, kako bi i šta ti misliš. A onako možda bi se on lahko dao preokrenuti...". Kada je Sidika u jednom takovom upitu rekla: „Možda bi se on dao preokrenuti" — najedan­ put se Džemiline oči nekim sjajem rasvijetliše, lice po­ primi izražaj neke nenadane veselosti, koja kao da u sebi samilosti traži, pa će prema Sidiki, ovivši joj obje ruke oko vrata: — Preokrenuti? Što to veliš, draga majko?Je 1’ to istina? Ha...? — Pa zašto da ne bi moglo biti, kada bi ti meni sve kazala i kada bi se ja znala spram tvojih riječi ravnati i s njime o tome raspravljati. S toga mi sada sve otkrij, dok on nije otišao, a i ovako smo se ovdje već dugo zabavili. Možda će nas sada koju zvati. — Ali... Ta ti znaš!., — Kako? Šta ja znam, šta na tvom srcu leži... — Pa eto znaš! Čula si sinoć sve.., Džemila će i spusti se opet na stolicu. �Strana 212. .BISER' — Dakle on je po srijedi! Ti njega voliš? Je 1’ tako, Sidika će na to, uzevši Džemilu za ruku. — Ah... Oprosti mi majko! Vidim, da me na to siliš, da te ovo moje stanje muči, pa ću ti sve reći... Ah... sve., sve, majko slatka, ali samo oprost... oprosti mi... i skočivši sa stolice, nježno se obavije oko Sidike, koja na svojoj desnoj ruci osjeti vrući cjelov Džemilinih usana. U tom stanju prošlo je nekoliko časova, a da nije ni jedna riječi progovorila. Pona­ šanje Džemilino i ono slatko umiljavanje natjeralo je Sidiki suzu u oku i umalo, da nije nad svojom kćer­ kom proplakala... 0, Bože! Ta koliko je vremena već prošlo, od kako se nije našla Džemila u majčinom zagrljaju... Koliko li vremena ima, otkako nije osjetila vrući cjelov svoje mile majke... Ta to je bilo u dje­ tinjstvu... u ono vrijeme, kada je Sidika u bešici lju­ ljala i cjelovima je svojim u slatki, angjeoski san za­ nosila. Džemili se sada činilo, kao da se je opet po­ vratilo ono doba... doba bezbrižnosti, doba majčina svakidanjeg tepanja i milovanja... Ah, u isti čas sje­ tila se i svoga oca, kako bi je uz majku milovao, cjelivao i svake joj večeri kolača i raznih šečerlama donosio, a ona bi se u toj dragosti smijala i svojim roditeljima cjelove uzvraćala. — Svega se toga sje­ ćala i u tim mislima još su se jasnije čuli uzdisaji, još su više bile Džemiline oči orošene vrućim suzama, koje bi više puta jedna za drugom sletila niz njeno bijelo i puno lice. Dok su Džemila i Sidika tako sta­ jale, najedanput se pročuo glas Salihbegov, koji je lagano otvorio vrata svoje sobe i izašao u kuću. Sidika je na to brzo pustila Džemilu iz zagrljaja i lagano pogledala na prozor, da vidi, kuda će Salihbeg. — Džemila! Otari suze, nemoj plakati, da te otac ne bi vidio ili možda primjetio. Eno ga izadje u bašču... Još se nije posve spremio., pa mislim, da će se opet ovamo povrat ti. Nego djete, dakle reci mi brzo, što je na stvari! Sidika će prema Džemili, pošto je vidjela, da je Salihbeg otišao u bašču. — Ali... Ja!., ja ne..mo...gu., Džemila će... — Zašto? — Pa tako..! Nije mi moguće... — Ali slobodno! K6 svojoj majki... Džemila na to lagano ustane, pa će posve ga­ nutljivo. — Majko! Ja njega... Refika volim! i nikog... ni­ kog više... Zatim se opet spusti na sećiju... Bila je ko izvan sebe... Šta ćeš! Morala je otkriti svojoj majci tajne svoga srca... — Dakle ti njega voliš..! Samo njega, je li kćeri? — Jest, majko! Rekla sam ti iskreno... — Pa nemoj se žalostiti radi očevih riječi Si­ dika će, da je koliko bilo utješi. Otac kć otac! On je istina malo stariji, a uz to previše vruć i ugrijan, pa ne treba baš previše pažnje posvećivati njegovim naglim odlukama. Ja znam i uvjerena sam, da će se Broj 10. on ipak moći preokrenuti. Ta znaš dobro, kolike li razlike izmegju njega i tvog amidže OmerbegaJ. A Omerbeg tebe voli i on će u tome dosta doprinijeti... Eto braća su, pa opet nijesu jednaki... Jedan je za školu, a drugi je proti toga... Ta da nije Omerbega bilo, ne bi ti možda ruždije ni vidjela, jer ja ne bih mogla ništa učiniti sama a onako pomoću njega ti sada pohagjaš ruždiju... — 0, zaista je amidža vrlo dobar! Džemila će malo veselije... — Jest..! Jest..! Samo ti šuti i nemoj se žalostiti! Budi vesela i mirna, a ja moram sada u sobu... Dugo smo već ovdje, a posla na sve strane. Za to poslije nam dodji, da čas prije sve smirimo, pa onda možeš opet u bašču, kojoj drugarici i koni, pa uči, veseli se... To je bolje, nego se tako u sobu zatvoriti i previše nešto razmišljati, jer od toga čovjek ništa nema, niti šta može time postići. — Dobro, majko.! Odmah ću doći., Džemila će, kada je Sidika već stupila preko praga sobnih vrata, a onda je ustala, prišla stolu i stala je svoje porazbacane i neuregjene knjige uregjivati. ... Tog istog dana, kada je Džemila otkrila svojoj majki, d samo Refika voli i da je najviše tužna i žalosna, što joj otac tu ljubav priječi i strogo joj za­ branjuje svako ašikovanje, i svaki razgovor s njime, tog eto istog dana dobio sam od njega preporučeno pismo. Bio sam kod kuće!.. Moglo je biti oko jedan sat po podne, kada najedanput pokuca netko na vratima. I ako mi je bilo žao ustati iza svoga pisaćeg stola, jer sam baš dovršavao pismo svome jednom prijatelju u provinciji, ipak sam morao... Bio je to listonoša... Čim sam ga opazio, odmah sam pomislio, da je pismo od Refika, pošto sam mu već dvaput pisao i nikakva odgovora nijesam dobio. Istina, ja mu ne bih pisao, jer nijesam znao njegove prave adrese, nego sam to više učinio radi same Džemile, koja bi me vazda o njemu pitala, čim bi joj otišao ili bi me gdje u putu srela... 0, kako bi me znala u jedan čas sa bezbroj pitanja okupit«, a ja bih slegao ramenima i rekao joj, da još ništa od njega nemam, ali da se treba malo strpiti, jer u tudjini da nije lahko; da se treba za sve sam sobom brinuti i sebe osigurati, a onda će istom za pisanje imati vremena.. Tako sam je eto tješio i time mog Refika ispričavao... I glede pisma nisam se prevario..! Odmah sam poznao rukopis Refikov; a sa strane je uz to još sta­ jalo slovo ,,R.“. 0, koliko sam tada bio veseo... koliko radostan! Pogledao sam nekoliko puta adresu, na kojoj nije nikakva znaka bilo glede Džemile, pa uza sve to ipak sam se ustručavao otvoriti ga. Ali se ipak odlučih i na svoje veliko čudo, u ovoj kuverti na­ lazilo se još jedno pismo, na kome je stajala ovaka �Broj 10- Strana 213. .BISER' adresa: „Dražesnoj gospojici Džemili... u S.“. Sada sam bio još veseliji, te ni sam nijesam znao, kako sam se najedanput opet našao za svojim pisaćim stolom. Bio sam nestrpljiv, jer pomislite, kroz koliko vremena nisam imao ni glasa o svome toli milom drugu i prijatelju. Pismo na mene upravljeno — bilo je slijedećeg sadržaja: „Dragi moj prijatelju! Oprosti, da ti se nijesam mogao odmah javiti’ jer sam znaš, koliko čovjek treba vremena, dok svoje stvari sredi, a osobito ovamo u tudjini. medju drugim ljudima. Mislim, da ćeš me razumjeti, kao što i moja Džemila, kojoj u prigibu prilažem pisamce i o kojoj znam više noći po tolike sate misliti. Ali na pomisao, da si Ti tu, i da si onaj, preko kojeg mogu sve svoje osjećaje iskazati i koji će mi u svakom po­ gledu svaku stvarčicu vjerno i iskreno priopćiti, na­ jedanput mi tih misli nestane... 0, kako mi je teško, kako neugodno bez tebe, bez našeg društva, bez našeg milog naroda!.. Čovjek ne može nikako shvatiti, što je svoj, što je domovina i svoje ognjište, dok ne bude u tudjini — i dok ne iskusi ljubav i susret tudjina. U ostalom o tome si dosta puta čitao, a u ne­ kim si slučajevima tako nešto i doživio. Šta ćeš! Naši misle, da je lahko učiti i škole svršiti, a onda „badava" hljeb jesti. Kolikog li neshvaćanja! Ta koliko ramo kuburiti i jaditi, pa na koncu: Šta si post gao? Ništa!.. Onim se tvoj trud ne može isplatiti... Daleko sam otišao! 0 tome ćemo kasnije kad tamo dodjem. A sada Te molim, da to pismo odmah uručiš adresalu.. Ne zapovijedam, nego molim, kako rekoh! Šta ćeš..! „Ona" me je sila zaista u svoje kolo uzela i ja mo­ ram onako igrati, kako ona hoće.. Čudnovato! Nikad na to prije pomisliti, a sad.? Pri kraju Ti saopćujem, da sam sa zdravljem dobro, da ću u brzo na ispit i da sada dosta imam posla sa knjigama. U ostalom o tome ću Ti kasnije javiti, a sada primi srdačni pozdrav i grli Te Tvoj Refik." To sam sve naglo pročitao i učinilo mi se, kao da sam svaku riječ nezasitnom nekom čežnjom gutao., a to tim više, što ću moći svoju prijateljicu Džemilu sa onim pisamcem obradovati i razveseliti. (Nastaviće se.) Šefika-Nesterin Bjelevac: Ljubavi. Ko sunce žarko proljetnog dana Ti svietliš meni stazom života; Ko svog kumira ja te poštujem, Živeći s tobom život ljepota. Bez tebe sve bi pustinja bila, Svijet bi ovaj grobnica bio : Šarene biljke, sitni slavulji, Čovjek, priroda i svemir cio. Ljubavi sveta, jedina nado, Što šiješ ko luč kroz mračne noći, Kad kušnja sumnje zavlada srcem, Tad mlada k tebi upirem oči. Tražeći duši u tebi samo Utjehu, vjeru, ja sanjam raj; Pod tvojim suncem, ljubavi moja, Procvjet’o mog je života maj . . . Životopis jednog megjeda. (Humoreska.) Napisao: Husein Gjogo — Mostar. (Svršetak.) U mlagjega pogovora nema. Radi se tu o žy/otu ljudskom, radi se o grdnoj zvijeri, koja može svladati i tri čovjeka. S toga je Fehim povjerene naloge pri­ mao sas im ozbiljno i svom dušom želio i nastojao, da ih izvrši. Tamam, kad je izašao iz avlije, dogje Mustafa sa revolverom, za njim Haso Dervišagin sa svojim bratom Husom. Obojica se zametnula biljama.*) — Po­ misli, ze.v, — govorio Alaga, idući mu u susret — u puški mi nije ni jedan fišek. — Ih ! — čudio se Mustafa. — Jah, moj brate! — nastavio stari Alaga. J<i da je megjed izletio, sviju bi nas pomlatio! Sad uljegoše u avliju : Dervišaga sa vilama, koje je u hanu uzeo, Mušan sa lopatom i Salko sa torbom. Ova dva pošljedna krenuše pravo prema daščari, kad ih Alaga zastavi. — Pričekajte — veli — dok mi kuršumi dogju ! Nu oni nijesu htjeli čekati. Kad je Salko htio vrata otvoriti, opazi, da je kanafa odmotana, a to je znak, da je neko iza njih došao u daščaru i tamo opazio megjeda. Nu bio je uvjeren, da megjed nije mogao prekinuti debeli, jaki sindžir. Kod vrata zaoali Mušan šibicu, Salko ih otvori i odmah opazi, da je pravo mislio, jer je megjed zategao sindžirom, pa stajao na zadnjim nogama, okrenut prema drvima. Prednje noge mu bile slobodne i vodoravno spružene, a uza nj nije nikog opazio. To je Salku plaho obradovalo, premda je u ostalom sumnjao, da bi onako mlad megjed mogao čovjeka svladati, jer je bio u sindžiru. Zgodno ga je obišao i s velikom brzinom baci torbu na njegovu glavu. Mušan mu brže priteče, obojica ga lahko osvojiše, a nije se baš ni branio. Samo je pan*) toljagama. �Strana 214. ,B 1 S E R' Broj 10. — Ohoj! ozove se krupan glas. — Gdje si to? — U pojati kod krave! Ima nas trojica... — Vigje li ga ti? — Vigjo, brate, ama nisam d obro... — A gje je okreno? — Vjeruj se, ne znam. Kaže Mustafa, da je okreno u vrt! Sad se oču glas Dervišagin. — Gdje si ti to? — pitao opet Alaga. — Evo me na duvaru, na merdevinama... — A gje ti je Huso i Haso? — Evo ih u mojoj avliji! — Znaš li ti barem, kud je megjed okrenuo? — Ne znam, Alaga, baš ko ni t i ! — U vrtu je, u vrtu je! — oglasi se ćelavi Na drvima, u ćoši (kutu) čučnuo Alija, blijed> Ahmet. drhtav i krvav po čelu i licu. Nije se smio ni taći — A gje si ti to, Ahmete? — pita Adem iz ni maći. Kad je opazio Salku i Mušana, dva poznata pojate. seljaka, kao da ga je sunce ogrijalo. Nešto mu je — Evo me tamam u vrh vrata! zgrijalo ukočenu krvcu, a duboko je udihnuo noćni — Koliko vas je tamo? zrak, kad je vidio, da je megjed — svezan. Bio je — Ja sam sam ! siguran, da će ga oni svladati. Nu šta će biti poslije — Ama znate li, ljudi, da li koji od nas f&li? toga s njim? To je nova muka, o kojoj poče razmi­ zabrinuto pitao Alaga, bojeći se, da nije kojeg me­ šljati, jer ne će biti šale, kad ga uhvate toliki ljudi, gjed ubio. pa kad stanu od njega iskati račun, za što ih je u Kod mene su trojica — opet se javi Adem. gluho doba uznemirivao. U takoj prilici bi lahko pala — A kod mene isto toliko — javlja Alaga. koja šaka u glavu ili kolac po legjima, a džabe ti — U mene je sve na broju — vikao Dervišaga grdnja ogorčenog Mujage. Osim ovih stvarnih pošlje- sa zida. dica dolaze i moralne, a te su još gore. Za nj bi bilo A vigje li ko Mujagu? — pita neko u pojati. mnogo teže podnositi ismjehavanje gragjanja i njihove Amo nije! — veli Alaga. dječurlije, te bi radije nosio zavezano čelo tri hefte, — Nije ni am o! — odgovara ćelo. nego li takovu sramotu prvog jutra. Sve ga je to sililo U tom se projavi tanak ženski glas: na brzu odluku. — Gje mi je otac? Kad je Mušan svijetlio, dobro je izmjerio položaj — Mujaga, o Mujaga!.. zakriči Fatina mati, u daščari, pa kad je on prišao Salki, da mu pomogne, jesi li živ? šibica se utrnula baš onda, kad je torba navučena Srećom se oču Mujagin glas. Pitao je Mušana na megjediju glavu. Tu je zgodu upotrijebio Alija, i Salku, kad su izbili k njemu iz daščare, za što su skočio je sa svog mjesta za Mušanova legja i u jedan ispustili megjeda na izvan. Ovi su se smijali još uz hip bijaše kod vrata. megjeda, kad su čuli onaj trk po avliji i ono kasnije — Drrr-žite ga! — povikne Mušan, koji se tome dovikivanje, ali su sad, kod toga pitanja, udarili u nije ni nadao. Glas mu bio snažan, ama neobičan, još veći smijeh, da se je čuo i u Fatinoj odaji. — zastrašen... — Megjed je, brate Mujaga unutri i svezan ! — umirivao — Ne...he... dajte m u! grmio u isto vrijeme Salko. ga Salko. Ove su riječi iznenadile družinu na avliji baš — Pa ko je pobjegao? — Mujaga će radosno. kao puška vrepce na gumnu. Svi se razbježaše kud — Lopov! On je pobjego! govorio Mušan. — koji. Za čas nije se ništa čulo na avliji, ali se je čula Kad je vidio, da smo se zabavili oko megjeda, šmignuo nekakva huka i neko zvečanje u pojati i na tavanu je u mraku ... više basamaka. Jedini Mujaga stajao na starom mjestu, — Je li išta odnio sobom? ukočen i bez lampe. Ona mu je ispala iz ruke, čim je — Ništa, osim život i zastrašenu d u šu ! — od­ čuo ono: „D rž...“, kcje mu je kroz srce prozujilo i zaplelo se oko njegovih noga, da nije mogao ni ko- govori Salko. Cijela družina slušala razgovor i kad su saznali, raknuti kao njegove komšije. Tek nakon pet minuta šta je na stvari, pohitiše k Mujagi na avliju, da dalje pročuju se ljudski glasovi. — O Ademe! — dovikivao Alaga sa tavana raspituju. Osobito im je bilo zagonetno oklen će biti megjed u daščari, kad ga niko nije vidio, kad je kućnjeg. džama malo okrvavio Salki ruku. — Podero je krpe — govorio Mušan. — Možete li sami? — pitao s izvana Mujaga, držeći u ruci lampu, i družini svijetlio. — Evo Adema, nek pomogne! — predlagao Alaga, slušajući šta rade ona dvojica u pojati. Njihova šutnja bila velika zagonetka za sakupljene ljude. U toj šutnji uvigjali su, da nije baš ni megjed tako jak, da ga ljudi ne mogu osvojiti, nu da su ga ipak osvojili za tako kratko vrijeme, nijesu mogli vjerovati. Šta više, očekivali s u : ili megjed istrčati iz daščare, ili će oni ,,u nutra“ zvati za pomoć. To očekivanje je bilo dosta neugodno, a osobito Alagi sa praznom puškom. �Broj 10- ,B I S E R' došao i kako je došao. Tu su im zagonetku riješili naši planinštari, zamolivši Mujagu, da ne zamjeri, što mu nisu kazali, šta je u sepetu bilo. Rekoše m u: — Ti nas, Mujaga, nijesi pitao, a mi zaboravili da kažemo. Ko se je mogao nadati kakvom belaju? Malo po malo, svijet se prikuči daščari. Kod vrata zapali Mušan šibicu, a pedeset očiju uprlo u onaj mrak, pa onda u sepet, gdje su medvjeda spu­ tana priklopili. — Je li golem? — neko će. — Nosi g a ! — reče Mujaga, ni ne čekajući od­ govor naših seljaka. — Odaklen je? — priupita drugi. — Nosi ga iz moje kuće! — opet će Mujaga. — De, da ga vidimo... kaže Alaga. — Jok, jok, nosi ga iz moje kuće! Ono Mujagino navaljivanje ukresalo se u dušu Salki i Mušanu. S toga Mušan prevri: — Nosićemo ga, Mujaga; jest nositi... Ne boj se! Ako ti je što pojeo ili popio, da platimo! Šta toliko intačiš? Ako si mu dao večeru, da mi tebi dadnemo tr i! Ako si ga pokrio žakom, da ti dademo čitav gunj! Pa šta onda toliko navaljuješ? Ti si gore na nj navalio, no on na te, i šta toliko govoriš ? Ljudi počeše miriti Mušana i Salku. Na koncu oni odoše, noseći sepet s megjedom izmegju sebe. Za njima pogjoše i Mujagine komšije. Smijali su se toj zgodi, te su — rekao bi - unaprijed uživali, šta će o njima pričati svojima u kući. Megjed je prenoćio u hanu, ali ne u sobama, gdje ljudi spavaju, već su ga sprtljali u jedan vlažan podrum, u koga su bila debela, okovana vrata i vrlo malen prozor. Handžija mu je to mjesto odredio. * Sutri dan prije 8 sati ode Salko s Mušanom iz hana. Ovaj pošljednji nosaše na legjima težak sepet, a za njim išao njegov drug, te razgledao po čaršiji one dućane, koji se istom počeli otvarati. Neki trgovci, Iz islamskog svijeta. Intelektualni pokret tuniških muslimana. Usred grada Tunisa blizu velike D ž a m i - e z - Z e j t u n e , čija je obuka u cijelom islamskom svijetu poznata, na strani onih mnogobrojnih ,,suk“-a, gdje se pod žarom afričkog sunca čami istočni život razvija, otvara se jedna slijepa ulica, koja se poslije nekoliko stuba Strana 215. koji su okasnili, metijahu svoj dućan ili prebirahu robu, a drugi sjeli na svoja obična mjesta i Čekali mušterije na sabahu. — Pošto kruške? — zavika jedan Mušanu, mi­ sleći, da je u sepetu voće. — Ovo su jabuke! — odgovori Salko. — Malo dalje, usred čaršije, zapita drugi trgovac: — Jesu li to jabuke? — Jok, brate! — zadihano odvrati Mušan. — Pa šta je to? — pita treći trgovac. — Ovo su kumpiri! — Tamam, pričekaj da vidim... — Prodate su ! osiječe Salko i prišapne Mušanu : — Pohiti bolan, da svijet ne spazi. — Fala Bogu, te su djeca u mejtefu, a bilo bi belaja... veli Mušan. Pred jednim golemim vratima, što su bila zatvo­ rena, potegne Salko za jednu vjesilicu, a u „kasarni" zazvoni. Izbi pred njih jedna stara baba, a iza nje jedan bradati žandar, i ovi upustiše seljake u dvori5.e. Ovdje naši ljudi izručiše svoj peškeš carskim s' jžbenicima. Uz kahvu rekoše žandarima, da je cij lo selo bilo za to, da se megjed odnese u „kasarnu", a izda­ leka ^atuknu Salko, da mu još nije stigl i dozvola na miir’icu... Kroz pola sata svršila se i predaja megjeda i ispijanje kahve. Sa četiri krune u džepu oslaviše naši seljani žandare i mrkog medu, da ga i.čei i vježbaju. Više nikad ne vidješe ono smegje run . i oi e tabane s pandžama, ali su slušali od carskih ljuc', da su medu poslali željeznicom u jedan grad, koji je daleko, daleko... od naše lijepe planine. Onog Mehu, koji je one noći brzo od.naglio iz Muja­ gine kuće, poslije su momci i djevojke prozvali „*rtutmom“, dočim je Alija dobio časni pridjev.ik „megj.d". Meho je tome najviše kriv, jer ga je on zoiom odao... ------ Dovlen je evo opisan život našeg megje !a. Moguće, da je i danas živ. završuje jednim prostranim nutarnjim dvorištem, krje daje pristup izvjesnom broju dvorana: to su prosto­ rije stare medrese E l - A s u r i j j e sada spojena sa Ha l d u n i j j o m, visokim učilištem i sjedištem ^Mu­ slimanskog prosvjetnog Udruženja", što ga osnovaše inteligentniji Tunišani, da nastavu islamske teolo ije (Akaid) i pravne nauke, (Fikh) Džami-ez-Zejtune, sa modernim znanstvom nadopune. A kako je bilo te ko �Strana 216. ,B I S E R ‘ B ro jjo . nastavu velike Maslinove Džamije modernizirati, vlada izvještajem, podnešenim Kongresu Sjeverne Afrike 1908. francuskog protektorata, poštivajući intimna uvjerenja god., zahtijevao. Inače je ugled Haldunijje već počeo reagirati na Tunižaca, nije ni pokušala da u njoj promijeni sta­ rinski način predavanja. stari universitet Džami-ez-Zejtune i mogao se počet­ kom 1910. god. vidjeti rijetki prizor pravog štrajka U Haldunijji nema ništa tajna: strani posjetioc dobro je primljen; njega uslužno provode kroz dvo­ slušatelja ove potonje, kako zahtijevaju temeljno prerane za predavanje, poučavanje itd., čiji su zidovi ukra­ ustrojenje njihove nastave: njihovim se zahtjevima šeni geografskim kartama i raznim prirodopisnim sli­ donekle udovoljilo. Dok se Haldunijja trudi da vjersku znanost s na­ kama sa arapskim imenima. Predavanje, koje je posve besplatno, obično počimlje oko četiri sata poslije stavom na arapskom jeziku savremenim znanstvom podne na arapskom jeziku, ali i francuski jezik u na­ upotpuni, S a d i k i j j a , prosvjetno udruženje starih stavi zauzimlje važno mjesto. Tu se predaje svjetska abslovenata zavoda Sadiki (tuniška gimnazija za mu­ i islamska povijest, geografija, prirodopis, fizika, ke­ slimane) marljivo radi oko prosvjećivanja Tunižaca mija, aritmetika, geometrija itd. itd. Pravne i ine znan­ uopće, šireći znanost do u najniže slojeve musliman­ stvene konferencije čine se, kako za članove i sluša­ skog pučanstva. Ujedno ovo udruženje propagiranjem telje zavoda, tako i za zadrugare, koji stanuju u Tu­ francuske kulture brine se uveliko, da se tuniški podnisu. Haldunijja'ima i veliki laboratorij za razne po­ mladak u duhu Islama odgoji. U i u svrhu Sadikijja kuse, čitaonicu i biblioteku, koja je — otvorena osim u zimskom polugodištu za tunišku mladež priregjuje članova i slušatelja — i svima onima, koji se intere- redovne konferencije, posve praktičnog značaja. Ove suju, ma za kakvo pitanje o Islamu. Godine 1908. ova konferencije, koje čine Tunišci iz odvjetničke komore, je biblioteka u svemu imala 720 djela u 1200 svezaka, iz osoblja sudskih tumača, muslimanske štampe, profe­ od kojih su osobito najskupocjenija djela na arapskom sora gimnazije Sadiki, te francuskih advokata i pro­ jeziku za poznavanje arapske civilizacije i povijesti dora Carnoto-va liceja, sakupljaju po više od sto i raznih islamskih naroda. Nekoja od ovih djela veoma pedeset slušatelja. Nekoje od ovih konferencija na­ su starodrevna, a megjutim ukrašena sjajnim i kra­ stavaju se u obliku uličnih predavanja na arapskom snim ilustracijama u bojama, te su od neprocjenjive jeziku, u kojim se od naroda zahtijeva mnogo pred­ vrijednosti. Biblioteka sadrži takogjer . mnogobrojna meta, veoma korisnog značaja, kao strukovna nauka, djela u arapskom prijevodu elementarne (osnovne) udruživanje megju zanatlijama itd. Tu se radi dakle obuke, kao i ona moderne, zapadne književnosti. Su­ podjedrako, upravo demokratski za prosvjećivanje i više, tu imaju i zbirke glavnih pariških smotra. naobrazbu muslimana bez razlike staleža, za koje se Ova marljiva, u islamskom duhu naobražena, je očinski zauzela ova muslimanska elita, koja je naj­ tuniška mladež zaista je dobro naoružana savremenim većim dijelom plod Sadikijje i Haldunijje. znanstvom, te se može usporediti sa najistaknutijom Najodličniji članovi ove tuniške obrazovane mla­ zapadnom inteligencijom. deži, koja potječe iz raznih redova naroda i svih kra­ Na čelu Haldunijje stoji upravni odbor od dva­ jeva zemlje, sačinjavaju tako zvanu mlado-tunišku naest članova, koji se redovito s ake godine biraju stranku, koja je istina malobrojna, ali megju muslitako, da se prijašnji članovi mogu ponovno birati. .manskim elementom dosta uplivna. Program rada ove Broj sveukupnih članova udruženja do sada iznaša mlade, islamskom kulturom naoružane, a zapadnim 463 od kojih 312-torica stanuju u Tunisu. Mali bud- idejama nadahnute muslimanske inteligencije, izražuje get Haldunijje, koji iznaša oko 12000 franaka, uzdržaje se u člancima sedmičnog lista T u n i s i e n (TuniŽac), se članarinom, redovnom godišnjom potporom admi­ što ga u arapskom i francuskom jeziku uregjuje Sejjid nistracije Vakufa, te raznim milodarima. Sa tako sla­ Ali Bach Hamba advokat u Tunisu. bim pomoćnim sredstvima do sada polučeni sjajni Ovi Mlado-Tnisci megjusobno su prema svojim uspjesi Haldunijje, dokazuju, da će ovaj zavod mnogo kvalifikacijama porazdijelili razna pitanja, od kojih sc doprinijeti za opću prosvjetu Tunižaca. Diploma ovog taj program sastoji. Sejjid Hajrullah i Sd. Asram na­ visokog učilišta daje pravo prednosti u nekim držav­ ročito su zaposleni oko širenja prosvjete megju pu­ nim službama, koje su rezervirane muslimanima. Slu­ čanstvom; Sd. Bešir Safar energično se zauzimlje za šatelji, koji su pohagjali dvostruko predavanje Džami- unaprijegjenje prihoda muslimanskih privatnih vakufa; ez-Zejtune i Haldunijje, primaju se kao činovnici u Sejjid Zauš, industrijalac i član „Društva za širenje lokalnu upravu, ili po volji odabiiaju slobodna zani­ prosvjete" već je učinio velikih usluga muslimanskim manja. Neki od abiturijenata ovih dvaju visokih uči­ fabrikantima i trgovcima, potpomažući ih pri organilišta svršili su i sveučilišne nauke u Francuskoj. Da zovanju za obranu njihovih staleških interesa, dok Sd. Haldunijja mogne još veće usluge činiti, treba da se Ali Bach Hamba energično zatražuje preustrojenje ze­ preobrazi u pravo moderno islamsko sveučilište, kako maljskog pravosugja. A megjutim svi zajedno poduje to njezin odlični predsjednik Sejjid Asram svojim zimlju potrebite mjere za naseljivanje isključivo uro- �Broj 10. BISER1 Strana 217. gjenika na beglučka zemljišta i za obilnije primanje Vjersko-prosvjetna autonomija kineskih muslimana. Tunižaca u državne službe. Uopće oni rade za materi­ Carigradski ilmijanski list „Sebilurrešad" u svome jalno podizanje i umni razvitak svoje braće po vjeri. 49. broju od ove godine javlja, da je predstavništvo Ovaj program muslimanske tuniške inteligencije kineskih muslimana, u koje je izabrala svaka kineska nije u opreci sa programom države protektorata koja — provincija, gdje muslimani žive, svoje zastupnike, up­ nastojeći da preko svojih javnih zavoda posve prakti­ ravilo prije dva mjeseca memorandum republikanskoj čnom strukovnom nastavom domaćem narodu pribavi vladi u Pekingu, u kojem traži saniranje islamskih sredstva za življenje i spašavajući ga tako iz duboke bi­ vjersko prosvjetnih odnošaja podijeljenjem autonomije jede, — ne zanemaruje ni visoko obrazovanje svojih šti­ i potpunog obezbijegjenja vjerske im slobode. ćenika, koji su i od sebe jako željni naobrazbe. I sama Najglavnije tražbine kineskih muslimana mogu tuniška vlada zahvalna je ovim marljivim Mlado-Tuni- se svesti na ovo nekoliko tačaka: Osnutak islamskog šcima, što joj tako olakšavaju njezin prosvjetnički rad. mešihata u glavnom gradu Kine Pekingu, koji će biti S francuskog: Sabri. vrhovni forum za riješavanje islamskih vjersko-proTurski Sultan - Kalifa cijelog Islama. Mjesečni list svjetnih odnošaja. Mešihatu će dodijeljen biti jedan za širenje Islama u Japanu „The Islamic Fraternity“ alim, kao fetva emin, koji će u šerijatskim pitanjima (Islamsko bratstvo), što ga čuveni Hindlija iz Bhopal-a izdavati pravne presude. Muhammed Bereketullah-han i Misirlija Ahmed FazliUz mešihat će se ustanoviti jedan -posebni odbor bey na engleskom jeziku u Tokiju izdaju, unatoč ne­ za ispitivanje šerijata, koji će ujedno biti kao savje­ opravdanim napadajima jednog dijela engleske kršćan­ tujući organ šejhul-islama kineskog. U središtima ske štampe, u svojoj uzvišenoj zadaći sjajno napreduje, sviju pokrajina, gdje muslimani žive, postaviće se te već sada ima, kako u Japanu, tako i u stranom šeriatski suci, koje će imenovati i sa službe dizati svijetu velik broj čitalaca. U jednom broju ovaj list, šeihul-islam. Osim ovih glavnih tačaka ima u ovom opisujući uzvišenost islamske religije, ističe potrebu memorandumu kineskih muslimana mnogo drugih za sve muslimane, da priznaju samo jednog vjerskog zahtijeva, koji se odnose na uregjenje tamošnjih poglavicu, koji je carigradski HaUfa, te piše ošovo: vakufa, na prosvjetno podizanje islamskog naroda i „Islam je čisto jedna ogromna vjerska zajednica, slično. Kako je nova republikanska kineska vlada do koja se ne ograničuje samo na jedno pleme, ili na sad više put pokazala svoju naklonost prama tamo­ jednu rasu ljudstva; on je odregjen da koristi cij' Dm šnjim muslimanima, koji su — osobito oni u Nanljudstvu, svima sinovima Adema i svima kćerima Have, kingu — znatnu ulogu igrali u državnom prevratu dajući im jednaka prava i iste dužnosti. pretprošle godine, nadati se je, da će im i ovaj put Zasjedanje Muhammeda V. na slavni prijesto izići u susret željama i podijeliti] im vjersko-prosvjetnu osmanlijskih Turaka, za islamski je svijet era nove autonomiju, koja će im zajamčiti slobodan razvitak i nade i života. Ovaj dobri vladar doista zaslužuje na kulturni napredak u duhu uzvišene vjere — Islama. slov halife svih vjernika. Vrijeme je došlo, u kojem Bugjenje svijesti muslimanskih žena. Skoro je će svi muslimani i sunnije i šiije, naći simbol jedin­ stva u osobi Halife cijelog Islama. Vrijeme je došlo, oko 4000 turskih žena održalo u Carigradu skupštinu, u kojem će vlade Turske, Perzije i Afganistana me- na kojoj su izrečeni (u univerzitetu) mnogobrojni gjusobno ustanoviti jedan čvrsti blok, pripravivši se patriotski govori. Megju njima je bila takogjer i žena tako protiv svakoj zajedničkoj opasnosti. Mi apelujemo generala Mahmud Muktar paše princesa Nimet. Tu na vjerske i patriotske osjećaje svih muslimana, da se je zaključilo, da se u ime osmanlijskih žena po­ uvide ozbiljnost položaja, te da svojim simpatijama i šalje brzojav turskoj vojsci na bojištima, koja gine novčanim prinosima potpomažu Tursku i Perziju u za svoju domovinu. Nadalje se izriče u ime svih is­ ovim kritičnim časovima njihove povjesti... Evropejski lamskih žena zgražanje i ogorčenje nad nedjelima, bankiri već iz zasjede vrebaju na Tursku i Perziju, što su ih počinili rišćani u osvojenim zemljama, te da ih dovedu u ropstvo, kako su to učinili i sa Egip­ se ujedno obratiše te žene na sve kraljice evropskih tom. Na svijetu ima 300 milijona muslimana. I da država, apelujući na njihov plemeniti osjećaj, da po­ svaki od njih daruje samo po jedan srebreni novac rade, kako bi se stalo u kraj onom kasapljenju ljudi „Fondu za obranu Islama", brzo bi se nakupila do­ na balkanskom poluostrvu. Takogjer su muslimanke dne 15. februara opet voljna svota, koja bi mogla Turskoj i Perziji dati sve manjkajuće im institucije, koje su im tako potrebne . održale drugu skupštinu, na kojoj su poslije drža­ Na koncu pisac izrazuje nepovjerenje prema ve­ nih besjeda sakupljale dobrovoljne priloge za vojsku. lesilama Trojnog Sporazuma, koje imaju tako velik Mnoge su skinule nakite, pa ih dale. Megju ove broj podanika muslimana i napominje značajne riječi spada i žena ministra unutrašnjih poslova, koja je Lorda Curzon-a, koji je rekao, da su „Turska, Perzija cijeli ures sa sebe skinula i dala. i Afganistan dijelovi Istoka, gdje zapad ima još da igra vrlo zamašnu ulogu". �„b i s e r ; Strana 218. Književnost. Trogodišnji književni rad lista ,,Gajreta“ . (Svršetak.) Šesti je broj vrlo mršav beletristikom. Dobra je stvarca „Lafunger" od Hazima Muftića; ali ima više karakter poučnog prozaičnog članka, nego li lijepe pripovijesti. Hazimovi svi radovi nose taj bi­ ljeg, pa o njima dalje ne ćemo ni govoriti, jer smo gore istaknuli, da nam je u ovom pregledu namjera iznijeti ocjenu jedino čisto zabavnih radova „Gajretovih '. Inače Hazim je vrijedan prosvjetni radnik, pa mu svaka čast i hvala! Zgodna je crtica od Reg. „Vidljive i nevid­ ljive rane". Fehim u svojoj pjesničkoj prozi, ili ako hoćete u svojoj prozaičkoj pjesmi visoko se digo, „gdje glu­ post triumf slavi", megju demone, pa onda na nekakovo „Gjubrište" pao; mnogo je i ništa rekao: Broj 10. Lijepa je od magjarskog pisca, Mavre Jokaja prevedena humoreska „Ja bih to mogao biti" i Ka­ ranfilagina pjesma „Kroz aleje", koja je puna čežnjom obojenih tonova, šuštanja lišća s lipa, breza, vrba i kestenova i mirisa šarolikih cvjetova. Nijesu li ugodni i milozvučni ovi stihovi: Stupao bih s tobom, moja željo živa, Kojoj srce ljubav nikad ne otkriva, Kroz cvjetna polja i mirisne luge, Pokraj šumne rjeke, kroz aleje duge... „Jesenskoj idili" od Šemsuddina Sarajlića takogjer nema nikakvog prigovora, samo što je malko nategnuta. U završnom dvanaestom broju prvog godišta reformiranog „Gajreta" vrijedno je na prvom mjestu spomenuti Sarajlićevu pjesmu ,,Ko bi mog’o" i Karanfilaginu pjesmu „Zavidim ti". Lijepa je crtica „Is­ pravak" od N. P., a nije baš loša ni „Vrijedna žena" od A... Pjesma „Ah, ja ljubim!..." od A ... bolje bi bilo da je poslana na adresu autorove ljubavnice. Konac je! Glupost je pobijedila! * U šestom se broju svakako od sviju radova beOd početka druge godine (IV. god.) reformirani letrisičnih odvaja „Zapis", s turskog prevedena pri­ povijest od Raif Nedždeta svojom vrsnoćom i lite­ je „G, et“ počeo izlaziti u petnaest dana. Ovo go­ rarnom ljepotom. Zabavni radovi sedmog i osmog dište je raznolikim gradivom znatno bogatije od prvog, broja (dvobroj) sastoje se sve iz samih prevoda osim jer je na njemu počelo suragjivati i više onih naših jedne originalne crtice „Sestra" od H. M., koja je književnika, koji su se držali do tada u pasivnosti. veoma uspjela. Prevodi su takogjer uspjeli. U početnom broju ovog godišta nailazimo na preve­ Deveti je broj prenatrpan izvještajima o godi- denu pjesmu Teufik Fikretovu „Na groblju", koja je dišnjem poslovanju društvenom pa je vrlo malo u nima filozofije intimnog pesimizma kao i sve pjesme nj došlo zabavnih stvari. Divne su dvije pjesme naj­ „Razbijenih gusala" ovog najboljeg osmanlijskog mo­ boljeg osmanlijskog modernog pjesnika, Teufik Fik- derniste. Od originalnih pjesama ističe se osobitom reta „Jusufova košulja" i „Majka", koje je u naš ljepotom dikcije i kompozicijom čarobnih boja pjesma jezik u kićenim stihovima pretočio naš dobar po- našeg Ćazima „Ja sam vjerni rob ljepote". Osobito znavaoc istočne književnosti, Musa Ćazim Ćatić. Fe- je lijepa takogjer Šemsuddinova rodoljubna pjesma himova pak pjesma u prozi „Na mom ognjištu" miriše „Probudila s e . . . “, koja je u srcu pjesnikovu duboko na neke misli iz Kranjčevićeve „Ja domovinu imam". proćućena i onda izlivena u magičkim stihovima na U desetom broju od beletrističnih radova naj­ hartiju. Koliko je Ćazim pjesnik fantazije, toliko je ljepša je Šemsuddinova pjesma „Zemlja", jer je posve Šemsuddin pjesnik srca; prvi je slikar, a drugi je originalna njena tema, a i forma joj je vrlo kipar, koji vlastita čuvstva utjelovljuje u kipove, koji dotjerana. puno govore. Karanfilagina pjesma „Kad ćeš se ženiti", nije Ugodno bi se čitala pjesma od Fadila Kurtagića Bog zna od kakove vrijednosti, ali se ipak može „Sniježnim alejama", da nije prenatrpana suvišnim čitati. Pjesma pak „Pod bajamom" od — a n ...a i nezgrapnim poredbama. ukočena je, hrapavih stihova i svojim „jecanjem u Ta zar nije nenaravna komparacija ova: granju" nekako podsjeća na slične motive u Dučićevoj ----------------------------- Kao što pitija poeziji'. S rubni Vam usana osmjeh me tješio. U jedanaestom broju susrećemo se sa vrlo krasnom i snažnom patriotskom pjesmom od Ibrahim Fadil je megjutim kasnije — kao što ćemo vi­ Edhema Džafića „Ne ostavljajmo domovinu". Ovo je djeti — tu pogrešku shvatio, pa je izbjegavao ovakove nekakav početnik, — jer nam do sad nije poznat — neprirodne ornance u svojim pjesmama, koje su nam ali u njega ima jake pjesničke žice, pa bi šteta bilo veoma simpatične. da dalje ne nastavi, jer bi se iz njeg mogao istesati Pjesma „Noćni akordi", od Fehima Nedžatije dosta dobar poeta. Pjesma „Ruža i slavulj" od Fadila Ima u sebi mrvićak poezije; ali joj je ritam nekako Begića je skroz na skroz početnička stvar. suhoparan, opor. �Broj 10. ■B I Š E R' Najbolja stvarca u ovom broju bez sumnje je Sarajlićeva pripovijest „Danica je čekala mjeseca” koja prolazi kasnije kroz nekoliko brojeva a u kojo je autor pokazao zaista široku spremu u psihološkom analiziranju duša i veliku vještinu u opisivanju pri­ rode, pa napokon poznavanje sviju nuanca ljepota i blagoglasja našeg jezika. Pjesma u prozi „Panem et circenzes" nema ništa pjesničkog. Iznimno moramo ovdje spomenuti megju beletrističnim radovima „Biografiju Ebu-Ali-Ibni Sina-a“ od nekakova Firuza Fočanina. To nije ni nalik na kakovu biografiju, koja bi nam bar u miniaturi mogla prikazati život, rad i djela ovog velikog islamskog filozofa, o kojem bi se dale čitave knjige napisati. Fočanin nam u ovom člančiću od jednog stupca pruža 0 Ibni Sinau samo ono, što skoro svaki iole obrazo­ van čovjek zna; s toga — kad ni sam nema šireg poznavanja Ibni Sina-a i njegovih djela — nije trebao ni mrčiti papira, jer ovom „biografijom" je samo omalovažio toga velikog čovjeka i njegova besmrtna djela. U drugom i trećem broju ovog godišta vrlo nam se svigja pjesma „Složimo s e ..." od Ibrahhr Edhema Džafića, o kojem smo gore rekli, da imade lijepe pjesničke žice. I zaista Džafić ovom već pjesmom pokazuje neki napredak i evoluci. u, u radu, jer je ona od one, što smo ju u prvom reformiranom godištu spomenuli, bolja i mislima i formom. Krasne su stvari Teufik Fikretova pjesma „Ribari" azorišna sličica „Seha i Pervin" u Ćazimovu p.evodu, a dosta je simpatična i Vahidina originalna pjesmica „Zora", jer je — vidi se — potekla sa vrlo tank ćutna ' i plemenita srca ženskog. Ugodno se čita ruska humoreska „U redakciji", od Miasnjickog. „Venus", pjesma od M. Ć. Ćatića, kao i „Alkemičar" od Fehima Nedžatije prilično su uspjele, samo nam se čini, da prva odiše malo višom slobodom u mo­ ralnom pogledu. Spomenimo od gradiva tih brojeva još pjesmu Karanfilaginu „U proljeće", koja je dosta nježna 1 čuvstvena, a ostalo je gradivo ispod svake kritike. Četvrti broj ovog godišta pun je više svega, ne­ go li valjanih beletrističnih radova, izuzam samo Teu­ fik Fikretovu „Jesensku vilu" i čuvstvenu pjesmu „Dogju čaši" od Šefike Nesterin. Bjelevac, koja ima slatku dikciju i milozučan ritam poput kucanja nježnog ženskog srca, kao što je kod Šefike, koja „očekuje časak jedan — nova zora da zarudi", zora narodne nam prosvjete, čiji će dionici biti i naše zapuštene sestre. Peti broj sadržava od prilično valjanih zabavnih književnih radova samo Muhamedovu pjesmu „Ruže su nam svehle" i Šefikinu crticu „Zalog", koja ima jakog efekta na dušu čitaoca. Ćazimova pjesma „Mo­ ja ljubav" mislima je lijepa i ugodna; ali oblikom je — osobito u završnim stihovima — vrlo nategnuta i hrapava, što je rijetkost kod Ćazimovih pjesama, koje su općenito uzevši glatke i milozvučne. Strana 219. U šestom broju pjesma od Muhameda „Ah li­ jepo čedo milo!.." suhoparna je i malokrvna kao i „ono čedo" koje se u njoj opjeva; isto tako i pjesma „Pramaljeću" od Mustafe Kezmana. Ćazimov „Jesen­ ski plač" pun je boja, nuanca i opojne muzike jesen­ skih melanholičnih dana. Gačaninova pjesma „Kad" ima u sebi nešto poezije, a pripovijest „Pokraj Dri­ ne" od Hafiza R., koja se u sedmom broju svršava, pokazuje, da njen autor ima dosta dara i smisla za lijepu knjigu, pa bi se moglo od njeg po vremenu nadati i boljim literarnim radovima, ako ustraje i svoju sposobnost više dotjera, čitajući bolje naše knji­ ževnike kao Gjalskog, Novaka, Tomića, Kozarca, Kumičića i druge. Sedmi broj ukrašuje zbirka Ćazimovih pjesama „iz ciklusa religioznih soneta", onda Muhamedova pjes­ ma „0, da mi je!..“ Drugi radovi sastoje se samo od znanstveno — poučnih članaka, koji ne spadaju u okvir ovog pregleda. U osmom broju izišle su Ćatićeve „Ljubavne melodije", koje su opojne kao i oni zamamni glazbeni akordi, što ih njegova Nigjar izvija na glasoviru is­ pu- svojih majušnih alabastar — prstića. Muhamedova pjesma „April" oporo se čita, ri­ tam joj je ukočen i nepravilan; inače ima u njoj li­ jepih boja i tonova. Hatidžina pjesma „Ti si" sto puta je prožva­ kana proza, a isto tako i pjesma „Raziji" od Hafiza R. Slabo je uspio i prevod u prozi Teufik Fikretove pjes. ie „Bolesno dijete"; prama ljepoti originala upravo banalan. Deveti broj donosi sonet „Vili pjesme" od F. Nedžatije, koji svojim završnim stihom : A ona pjesme najljepše mi daje... nekako preveć miriši po Teufik Fikretovoj „Vili pjesme", koja je u osmom godištu „Behara" izašla. Lijepo je Sarajlić započeo i dovršio svoju pjes­ mu „Ko harfa sam razbijena", ali je već u trećoj ki­ tici prešao na prozaičan momenat: Radio sam za svoj narod, Trudio se pomoći ga... pa cjelina pjesme gubi jedinstvenost i harmo­ niju poetičkih ljepota. „Sličica" „Trčivoda" nije nikakva literarna stvar, a „Ljubavne iskrice" od merhm Adila Galijaševića početničke su, ali veoma nježne i jake pointe, pa odaju lijep autorov dar, koji bi se bez sumnje va­ ljano razvio, da je rahmetli Adil poživio. Karanfilagine pjesme „Cvijeće" imaju kolorit na­ rodne poezije, a nježne su i mirisave kao pravo šum­ sko cvijeće. Deseti je broj dosta dobro uregjen. Sonet „Pjesniku" od F. Nedžatije, s turskog pre­ vedena crtica „Spava li mati?", onda prevedena �Strana 220. ,,B I S E R ' manja pripovijest od Ernesta Despera i Čazimova pjesma „Kao što ljubice cvatu? — sve su to lijepe i zanimive beletristične radnje, koje bi se mo­ gle iznijeti i u boljem književnom listu. Jedanaesti broj je veoma mršav. Pjesma „Sje­ ćanje" od Gondžeta nema ništa nova ni u for­ mi ni u mislima, a nije mnogo bolja ni Sarajlićeva pjesma „Slomljeno srce", a puna je očajnog pesimi­ zma i skepse, koja dosagjuje. Mora, da je Sarajlić tu pjesmu davno spjevao, pa je tek kasnije „Gajretu" dao, jer ona se ne da ni iz daleka usporediti s nje­ govom poezijom, koja je vrlo bogata različitošću te­ ma, lijepim mislima, figurama a kadkad i krasnim slikama. Izedinova crtica „Vodonoša" je nategnuta, suho­ parna; sujet joj svagdašnji, koji je sto put do sad opisan. Uspjela je Gazanferova pjesma „Vox“ dcsta, samo joj oblik nije najbolje dotjeran, dikcija joj nije poetična. U dvanaestom broju vrijedne su spomena od izvornih, radova pjesme „Pred očinskim domom" od Ćazima i „Ja snatrih" od Fadila Kurtagića. Simpa­ tična je i pripovijest „Zanemareno blago" od Hafiza R., koji se — kako nam se čini — sve više razvija i napreduje u književnom radu. U ovom je broju počela izlaziti u prevodu Šemsuddina Sarajlića dra­ ma najvećeg osmanlijskog pjesnika, Abdul-Hak Hamid beja, „Kći Indije" (Duhturi hindu), koja se pro­ teže do 24. broja; ali — na žalost — nije dovr­ šena, ne znamo, s kojih razloga. Sarajlić je nastojao, da što vjernije prevede ovo remek — djelo istočne lijepe knjige; ali kraj svega toga nastojanja nije mo­ gao u naš jezik pretočiti sve one zamamne ljepote, sve one čarobne boje i magičke slike, koje je autor izlio sa svog pera u turskom jeziku. Ali Sarajlića ne smijemo zato osugjivati, jer kod nas — uvjereni smo — nema nikog, ko bi to mogao učiniti. U trinaestom i četrnaestom broju (dvobroj) je­ dri su i puni zdrave poezije „Proljetni soneti" od Ća­ zima Ćatića, a ugodno se čitaju i „Dva pisma" od Hafiza R. — Lijep je i zanimiv i prevod s francus­ koga „U balonu" od M. Levela i pjesma Karanfilagina „Na postelji", a ostali radovi sastoje se iz samih sitnica, koje nemaju nikakove literarne vrijednosti. Petnaesti i šešnaesti broj prava je golotinja u pogledu beletrističkog gradiva izuzam pjesmu „Lju­ bavni akordi" od Ćazima i „Spleen" od Kurtagića Fad'la. Sedamnaesti pak broj nema ni jedne zabavne književne stvarce, koja bi nas zainteresovala i ugo­ dila našem estetskom ukusu. U osamnaestom broju izišle su samo dvije stvari, koje su vrijedne, da se spomenu. To je prevedena Sulejman Nazifova pjesma „Um i objava", koja je puna dubokih misli i filozofije, te Halid Zijaova pri­ povijest „Pošljedna djeca" u prevodu G. Risa. (Gligora Ružića, učitelja srpske gimnazije u Skoplju?) Broj 10. Devetnaesti broj je okićen s ciklusom divnih Teufik Fikretovih pjesama „Iz razbijenih gusala" i prijatnom humoreskom „0 berberima" od Mark Twaina. Hamzine dvije pjesme „Ljabavi nema" i „Sjećaš li se“ imaju u sebi više svega, nego zdrave i snažne poezije, a Sadijina crtica - pjesma u prozi, šta li je? _ nKod zadnjeg oproštaja" pravi je književni galimatijaš. Tople su, čuvstvene i intimne pjesme „Pusto polje" od Karanfilage i „Noć caruje" od Sarajlića. Od dvadesetog i dvadeset i prvog broja spomenućemo samo „Boje i mirise", nekoliko turskih prevoda, Sarajlićevu pjesmu „0 kako je tužan jesen­ ski dan!..", čije nas sentimentalne boje upravo opi­ jaju i u ekstazu uznose i Karanfilaginu „Ostavljena", pjesmu, koja je takogjer prevučena drhtavim velom otmene sentimentalnosti i tuge. U dvadeset i drugom broju liiepa je samo pjes­ ma „Gdje si?..“; inače svo ostalo gradivo — šuć muć, pa za plot. Napokon u završnom broju (23. i 24.), tiskana su „Tri gazela" od Ćazima Ćatića kakovih je, u na­ šoj književnosti rijetko naći, onda s turskog preve­ dena pripovijest „Pismo jednog umrlog" od Jakup Kadrije, lodernog osmanlijskog pisca. Kad još spomenemo „Noćnu sliku" od F. Neđžatije, onda smo naveli sve zabavne književne ra­ dove od drugod godišta reformiranog „Gajreta". Treće godište nije ništa bolje od dvaju prvih po kvaliteti svog gradiva, a izišlo je — kao i prvo — u -vemu u dvanaest brojeva. Rahmetli Osman Gjikić uredio je od tog godišta samo tri broja, a ostale brojeve današnji poslovogja društveni, Avdija Sumbul, koji i danas list uregjuje. U prvom broju ovog godišta lijepa je samo Karanfilagina pjesma „Vijenac" i Mark Tvvainova humoreska „Posjeta jednog intervjujera. Od drugog i trećeg broja nema ništa, da se spomene osim pjesme „Silhouetta" od Fadila Kurtagića i crtice „U službi" od A. Hifzi Bjelevca. Četvrti broj je posvećen rahmetli Osmanu Gjikiću. U njemu ima vrlo krasna pjesmica od Osmanove sestre Hatidže, u kojoj je ona u toplim verzovima izlila sav bol i tugu svoje sestrinske duše nad smrću svog brata. „Mojoj dragoj" od Abdulaha, „Iz zveke sindžira" od I. Sarića i „Na pragu života" od M. Hadžića — sve su početničke stvari, koje su mo­ rale u koš doći. Peti i šesti broj donio je krasnu kraću pripo­ vijest „Problematično popodne" od Bjelevca i dvije vrlo uspjele pjesme Fadilove „Statua" i „Mi", koje su mogle ući i u zagrebački „Savremenik" po našem mišljenju. U sedmom i osmom broju ističe se svojom vri­ jednošću samo „Azema" pjesnička pripovijest od Šefike Nesterin Bjelevac i Osmanov „Derviš", inače su �Broj 10. B I S E R“ druge sve zabavne radnje bez ikakve literarne vrijed­ nosti, osim francuske prevedene pripovijesti „Čovjek sa zmijama1' od Asafa. Deseti i jedanesti broj (dvobroj) donosi zanimiv prijevod „Zaboravljene ljubavne riječi- odKatuleMendesa i krasnu Sulejman Nesibovu pjesmu, ,,K istini" Završni broj (12) ima lijepu Fadilovu pjesmu „Jesenska pjesma", Ahmed Hikmetovu pripovijest „Zagonetno je srce ljudsko" i pripovijest „Na kraju" od A. Hifzije Bjelevca. Inače svi drugi beletristični radovi ovog broja - prosta su bljuvotina. Time smo eto iznijeli tačan pregled i objektivan sud o „Gajretovim" trogodišnjim beletrističnim radovima, pa se pre­ ma tome može zaključiti da se svi ti uspjeli i ljepši radovi mogu svesti samo na nekoliko pisaca, koji su prije na „Beharu ‘ saragjivali, kao što su Sarajlić, Ćatić, Kurtagić, Ata Nerćes, Bjelevac i još nekoliko njih. Listak „Gajretov je kroz sve tri godine bio mršav; u jedinoj rubrici „0 zdravlju11 izišlo je neko­ liko lijepih i po narod korisnih članaka i nekoliko stvarčica o nacionalnoj ekonomiji. To je sve, Moramo ovdje — makar to ne spadalo u okvir ovog pregleda — još spomenuti, da je u pošljedno vrijeme pristupio bio „Gajretu" kao suradnik i naš najbolji i najproduktivniji pisac Osman Nuri Hadžić i počeo iznositi svoje novo veliko djelo „Kulturna povijest Islama" ali je — kako smo obaviješte« i — taj svoj rad opet povukao, zbog toga, sto „Gajret" pretežnim dijelom donosi radove tiskane č: 'icom, koja je do sad bila zaprekom, da na ovom listu suragjuju naši stariji i istaknutiji književnici. Uz Hadžića su se od daljnjeg suragjivanja na „Gajretu" s ist;g razloga povukli skoro i svi dosadanji njegovi bolji suradnici kao Sarajlić, Kurtagić, Bjelevac i drugi. U najnovije se pak vrijeme proti uredništvu toga lista dižu mnogi prigovori: prigovara mu se, što una­ šanjem ćirilice kao simbola srpstva tendenciozno pre­ ko „Gajreta" postavlja društvo na neko stranačko stanovište. S toga i mnogi pretplatnici „Gajretovi" (iz samog Stoca oko 200) vraćaju list i odustaju od pretplate. To je vrlo nezdrava i hrgjava pojava u našem prosvjetnom životu, a služi samo na uštrb ne samog lista, nego i društva, koje troši toliki novac na.nje­ govo izdavanje. Ne znamo, ali nam se čini, da je „Gajretov" odbor suglasan s redakcijom, da se list tiska ćirili­ com, jer baš o volji odbora ovisi, kakovim će se.pis­ menima društveno glasilo štampati. To nije lijepo! Mi bi smo u „Gajretu" morali biti samo muslimani, a na tom je temelju ljetos - da ne bude trvenja — i kompromis na skupštini sklop­ ljen i dana časna riječ, da će se jedinstveno i složno raditi. Tako bi moralo biti i odbor bi trebao biti ne­ pristran i popustljiv u onom, što zahtijevaju pretplat­ Strana 221. nici i suradnici, o čijoj pretplati i radu ovisi opsta­ nak lista, a to je i u interesu društvene ideje, koju je imalo pred očima, kad je list pokrenulo. Na koncu nam je još ovdje izraziti svoje nego dovanje, što neki stranačkom strašću zaslijepljeni ljudi putem štampe izriču neobjektivnu kritiku o ne­ kim radovima u „Gajretu", koji svojom kakvoćom ne zaslužuju takove kritike. Tako je na pr. nekakav Mustafa Stršljen valjda prije petnaest dana napisao u „Hrv. Dnevniku" prikaz pošljednog „Gajretova" dvobroja, u kojem nepravedno napada na radove Osmana Gjikića i A. H. Bjelevca i trpa ih pod istu kapu s Ismetom Sarićem, verzifikatorom banalnih sti­ hova „Iz zveke sindžira'. Ta merhum je Osman — a to se mora priznati — jedan od boljih naših pjesnika po vrsnoći i kvan­ tumu svojih radova, pa mi ne možemo nikako shvatiti, kako je taj „Dnevnikov" kritičar mogao njegovu onu lijepu pjesmu nazvati kobasicom, tim više nam to ne ide u pamet, što je ta pjesma skroz religioznog sadržaja. — Valjda je to za to, što se je merhum Osman osjećao nacionalno Srbinom, pa kritičar nije Hf;o, da objektivan bude. Bjelevac je opet jedan od naših mlagjih marljivih radenika književnih, a koliko se sjećamo, i kritika se je o njemu povoljno izrazila, kad je izdao svoje „Sli­ čice i profile" Jedina „Bosanska vila" tada je nepo­ voljan sud dala o toj Rezakovoj knjizi i to samo s toga, što nije štampana ćirilicom i što preveć miriše „hrvatštinom". Dakle nije lijepo nebjektivan biti i bez razloga osugjivati valjane literarne radnike, kojih mi trebamo, jer nepravedan oštar sud ubija volju i mar a volje i mara ima mnogo kod našeg Bjelevca, od kojeg se još mnogim lijepim radovima možemo na­ dati. Mustafi bi poručili, da se drži one Ekremove : M u n e k i d a di l o 1m a 1i !.. H. J. Muslimanska žena. (El-mer’etul-muslime.) Redak­ cija našeg lista odlučila je od početka naredne naše godine (1. juna 1913) iznositi u prevodu ovo glaso­ vito naučno djelo učenog arapskog pisca, Muhamed Ferid bega Vedždije, koje je prije godinu—dvije štam­ pano u Kairu, a u kojem se znanstveno i kritički ra­ spravlja o ženskom pitanju uopće s primjenom na po­ ložaj muslimanske žene, što joj ga je šeriat odredio. Nadamo se, da će ovu nakanu naše redakcije radosno pozdraviti svi „Biserovi" čitatelji i čitateljice tim prije, što ovo djelo govori o tako važnoj temi, koja je aktuelna i po naš socialno-kulturni razvitak, i što će u n emu naći mnogo zdrave i poučne lektire, koja će im proširiti horizont naobrazbe, upoznava­ jući ih s položajem žene u Islamu i istiskujući one grdne predrasude, koje su o njemu vladale — osobito megju našim suplemenicima katoličke i pravoslavne vjere. �Strana 222. „BISER1 Da pružimo našim čitateljima i čitateljicama bar kratku sliku sadržaja ovog skupocjenog djela Vedždijina, mi ćemo sada ovdje navesti poglavlja, na koje ga je autor razdijelio. Poslije oduljeg predgovora (deset stranica) u prvom se poglavlju govori uopće o ženi i njenoj de­ finiciji. Drugo poglavlje prikazuje nam prirodne du­ žnosti žene, a u trećem pisac potanko raščinja pitanje, da li je žena fizički i duševno ravna muškarcu. U četvrtom se poglavlju dokazuje nepobitnim argumentima potreba, da žena stoji pod zaštitom mu­ škarca, te se nabrajaju koristi i dobre posljedice te zaštite; u petom se pak poglavlju svestrano i pituje i riješava problem, da li je žena sposobna, da s mu­ škarcem sudioništvuje u vanjskim (izvanobiteljskim) odnošajima, a u šestom opet analizuje se pitanje, ima li išta u prirodi žene, što bi dokazalo, da bi ona mogla obavljati poslove, koje muškarci obavljaju. Sedmo poglavlje govori o tom, da li se žena treba klonuti kontakta s muškarcima; u devetom se analizuje pitanje, je li pokrivalo islamske žene znak ropstva i podvrženosti, ili je zaštitnik njene slobode, a deseto pak poglavlje raspravlja o tom, da li je po­ krivalo zapreka, da se žena oplemeni i usavrši Jedanaesto poglavlje raščinja problem, da li treba ženu otkriti, dvanaesto, da li su oplemenjene savršene žene na zapadu, u središtu čisto materijalne kulture. Napokon u trinaestom se poglavlju raspravlja o pitanju, kakav bi način odgoja bio prikladan, da se stanje naše žene poboljša i uredi. Ova knjiga ima 165 stranica 8°, a autor se je pri njezinu pisanju mnogo služio evropskim učenim piscima i mnoge svoje tvrdnje argumentirao njihovim riječima. Još jednom napominjemo, da se čvrsto nadamo, da će našu nakanu o prevogjenju ovog glasovitog Vedždijina djela svi naši čitaoci s veseljem pozdraviti. Kulturne bilješke. Džemalov vaz u Carevoj džamiji. Dana 14. pr. mj u petak poslije podne držao je na zamolbu općinstva pred punom džamijom slušalaca naš veleučeni i opće priznati alim H. M. Džemaluddin ef. Čaušević vaz sa svrhom, da upozori prisutne, kako Kur-ani-azimuššan preporučuje bratstvo, slogu i jedinstvo, kako u vjero­ vanju tako i u poslovanju, te je uzeo za temu ajet iz surei-bekare: „Ve e nf i ku fi s eb i I i 11ah i ve la t u l k u bi e j d i k j u m i l e t t e h l u k j e t i ..." — „0 muslimani! Pokazujte požrtvovnost za spas muslimana; ne bacajte sami sebe u propast; budite dobri i dobro činite, jer Bog ljubi dobročinitelje 1“ Onda je ovdje tumačio ,,infak“ — požrtvovnost, te je pri tom na­ glasio: ako jedan narod ne bude požrtvovan, da ne može kao cjelina ni živjeti ni opstojati, već mora pro­ pasti. Ovdje je naročito istakao, kako je za opstanak Broj 10. islam, cjeline nužno imati mektebe, medrese, škole, sirctišta i druge zavode, koji služe za jedinstven uzgoj, pomoću kojega se može ta cjelina usavršavati i lakše dolaziti do zajedničkog uzvišenog cilja. Još je rekao: Mi, kao muslimani, ako se ne pokažemo požrtvovni za uzgoj svoje mladeži, nego je prepustimo, da je neko drugi uzgaja u drugom pravcu nego li po uzvišenom islamu, onda smo sami sebe strmoglavili u propast. „Tehlukju" je protumačio na dva načina: prvo je „škrtost", koja prouzrokuje propast jedne cjeline, a drugo je „razdor", koji takogjer uništava svaku za­ jedničku sreću. Opi šivajući ovu vrst „tehlukje" t. j. razdor, naveo je, da laž, kleveta i potvora jesu od najvažnijih razloga razdora. Za to su jedni mufessiri protumačili riječ: ,,ve ahsinu", koja ima prvobitno značenje „uljepšajte" i dobro činite", pri čemu su uzeli: uljepšajte vaš ahlalk, vaše ponašanje prema Bogu i megjusobno! Narod, koji je lijepa ahlaka, vrle ćudi i moralan, narod je najsretniji. U njega nema laži^ klevete i t. d. Za to je naš pejgamber, kad su ga pi­ tali: „Šta je islam? Ja resulallah!" odgovorio: „Elislamu husnul-hulki!“ t. j. islam je lijep ahlak. A kad su ga zapitali: „U čemu se sastoji lijep ahlak ?“ Od­ govorio je: .Lijep ahlak se sastoji: 1. ako se ko razljuti na te i okrene glavu od tebe, da se pomiriš s njim (en tesile men katakje); 1. da daruješ i potpomogneš onoga, koji tebi odmaže (ve tutije men haremekje); 3. da oprostiš svakom onome, ko ti na­ nese štetu ili ti nasilje učini (ve ta’fu an men zalemekje)". Ovo su pravila, pomoću kojih čovjek dolazi do lijepa ahlaka, za koji je sam pejgamber kazao, da je poslat, da ga usavrši (buistu li utemmime mekjarimel-ahlaki). Razloživši, da je razdor najgore opasan po islam, zajednicu — od kojeg nas odvraća i Bog i pejgamber, kako se vidi iz citiranog ajeta i hadisa — naveo je drugi ajet, koji to još jače rasvjetljiva: „Ve et i ul l ahe ve r e s ul e hu, ve la t e n a z e u f e t e f š e l u ve t e z h c b e r i h u k j u m vas bi r u. . . " što znači: Mu­ slimani! Pokoravajte se Bogu i pejgamberu, a ne­ mojte se svagjati, jer ćete oslabiti, nestaće vašeg vjetra, vaše snage; budite strpljivi, jer je zaista Bog sa onima, koji su strpljivi!" Iz ovog ajeta jasno proizlazi, da mi muslimani trebamo — ako hoćemo svoju sreću i ovog i onog svijeta — da se ravnamo po Božijoj zapovijedi i njegova poslanika, pa da ne puštamo megju se ništa, što bi nas moglo zavaditi, a po tom i oslabiti: „Munazea" — svagja pokugjena je po islamu kao i sve ono, što do svagje dovodi. Za to u islamu ne smije biti strančarenja, koje bi prouzroko­ valo nazadovanje u glavnom cilju. U islamu ne smije biti razlog za razdor to, što je jedan dio muslimana Arapi, Turci, Perzijanci, Bosanci, Rusi itd. jer islam ne cijeni ljude po narodnosti, nego po obdržavanju islam, propisa. To jasno stoji u surei-hudžuratu u jednom ajetu, gdje Bog veli: „0 ljudi! Mi smo vas stvorili od jednog oca i majke i učiniii vas raznim �Broj 10- Strana 223. .BISER' narodima, da se megjusobno spoznajete; ali najpribraniji od vas kod Boga jest onaj, koji se Boga boji“. Vidite, šeref i čast nije po narodnosti i plemstvu, nego po izeršivanju Božijih zapovijedi. U islamu je jednak i Arap i Nearap i za to islam propisuje, da ne smiju služiti za razdor razni nazivi i plemena, niti se smije zapostavljati cilj zajednice pred trvenjima za plemenske pripadnosti i nazive, jer Bog dž. opet kaže: „Svi oni, koji vjeruju u Boga i njegova poslanika, jesu braća". Dakle, kao braća trebamo živjeti, i jedan drugog potpomagati, a ne smijemo kazati: „Šta je nama stalo za onim muslimanima u Kineskoj ili Franceskoj?!" Mi smo dužni za njih se zauzimati, a takogjer i oni s.i dužni za nas. Ovdje se ne smije gledati na jezik i narodnost, jer su oni muslimani, a i mi muslimani — i kao takvi moramo jedan drugome štit biti, jedan drugome dobro željeti, jedan drugog potpomagati — kratko rečeno: vjerska veza mora biti nada svim vezama, mora biti najjača! Hvala Bogu, to se i osjeća. Mi danas vidimo, da naša braća u raznim krajevima svijeta osjećaju jedan za drugog; primjerice: Kad je došla turska Iagja „Hamidija" u misirsku luku Skenderiju, pa zatražila da joj se dadne potrebna količina ugljena, i kad su htjeli, da joj se to ne dadne, — tamošnji musi. sta­ novnici, koji ne poznaju turskoga jezika, niti imaju kakve druge veze nego samo vjersku — pohrlili su na stotine i hiljade prama turskoj lagji i svaki je d .nio onoliko uglja, koliko se nalazilo kod njegove kuće. To je prisililo misirsku vladu, da je izjavila, da će potrebni ćumur za „Hamidiju" izdati u Suvejšu. Narod je i tamo letio željeznicama i drugim putevima, da se osvjedoči, hoće li turska lagja dobiti potrebnu opskrbu. — To su znaci islam, veze, koji hvala Bogu ni u nas ne manjkaju. I mi u našoj domovini, ako ništa drugo, bar kupljenjem iane za „Hilali-Ahmei" pokazujemo, da nam je najsvetija veza — islamska vjerska sveza i zajednica. Protumačivši još jedanput ponovno ajet s po­ četka, osvrnuo se posebno na izreku ,,fi sebilillah" — „Božiji put" i naglasio je, da sve, što se daje u islamske dobrotvorne svrhe, to je Božiji put — u ime Boga. Mufessiri su protumačili ,,fi sebilillah" borbom sa neprijateljem. Borba, kako može biti fizičkom sna­ gom, tako može i mehkom, naročito ondje, gdje nije moguće džanom doprinijeti žrtvu uzvišenim vjerskim pozivima. — Po tom je naglasio, da su naša braća muslimani na bliskom istoku u velikoj nevolji, pa smo dužni doprinijeti za njih koliko možemo. Megjutim naši glavni gradovi Sarajevo i Mostar i neka druga mjesta pokazali su se požrtvovnim za nevolje musli­ mana na bliskom istoku prema svojim islam, osjeća­ jima, na čemu neka im je neizmjerna hvala! A i našu upravu ide priznanje, što je izašla najvećom voljom u susret onim bijednicima, koji — izgubivši tamo svoje ognjište i krov iznad glave — povraćaju se ovamo, da na bosanskom tlu nagju zaštite. — Mi moramo zahvaliti Bogu na našem stanju, kad njihovo uzmemo pred oči... Na koncu je zamolio prisutne, neka porade u svom dohvatu za pružanje i davanje pomoći onima, koji je nužno trebaju, a iz onih čistih pobuda, koje nas vežu u jednu cjelinu. šemsuddin. P R A V I L A Udruženja bosansko-hercegovečke ilmijje. (Bosna ve herceg džemijjeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 43. Članovi redakcionog odbora u svrhu obavljanja istaknutih dužnosti držače redovno u hefti (sedmici) po jednu sjednicu pod predsjedanjem glavnog urednika. Ni jedan se rukopis ne može dati u štampu, dok ne progje kroz ovu sjednicu. U slučaju da bi se čla­ novi redakcionog odbora u pogled i štampanja kojeg rukopisa u mišljenju razilazili i ni na kakav se način ne mogli složiti, dotični će se rukopis podnijeti glav­ nom odboru, da on o tom odluči. § 44. Glavni urednik specialno ima ove dužnosti : 1. Da saziva članove redakcionog odbora u sjed­ nice svake sedmice, a u slučaju potrebe i češće; 2. da ođregjuje dnevni red za sjednice; 3. da prima i podnosi članovima redakcionog odbora rukopise na pregled i ocjenu; 4. da vodi brigu oko štampanja lista, a naročito da pazi na tehničku izradu njegovu; 5. da piše članke i da prikuplja što veći broj spremnijih suradnika za list; 6. da sam drži reviziju svakog tabaka i da pazi na čistoću sloga; 7. da sve primljene rukopise i povjerene mu tajne čuva pod svojom odgovornošću; 8. da ovjerovljava štamparski račun za isplatu svake sveske; 9. da svojim drugovima sklapa račune i troškove oko uregiivanja lista i da ih podnosi glavnom odboru na potvrdu i odobrenje. § 45. Odgovorni urednik napose ima ove dužnostt: 1. Da vodi korekturu lista; 2. da sprema vijesti o kretanju ilmijje i udruženja; 3. da prati rad vakufsko-mearifskih autonomnih vlasti i da rezultat rada donosi u društvenom listu, naročito onaj dio rada i riješavanja, koji se odnosi na vjersku prosvjetu i ilmiju; 4. da stoji u prepisci sa izaslanicima u vakufskomearifskim autonomnim tijelima o svemu, što bi se odnosilo na interese ilmijje; �Strana 224. Broj io. „ B I Š E R' 5. da piše članke za list; 6. da zapisuje u naročitu knjigu riješenja i od­ luke članova redakcionog odbora. 8. radi na tome, da vlada sloga i ljubav megju mjesnim muslimanima, a naročito megju iluzijom i islamshim narodom dotičnih okruga, § 46. § 50 Dužnosti administratora jesu napose: 1. Voditi svu administraciju oko lista; 2. otpremati i razašiljati list pretplatnicima; 3. izragjivati svu prepisku oko lista, primati i potpisivati pisma, čuvati arhiv i knjižnicu i spremati izvještaj za skupštinu; 4. pisati kraće bilješke, pratiti i donositi važnije vijesti iz islamskog svijeta, naročito one, koje se od­ nose na kulturni razvoj i vjersku prosvjetu. Predsjeenik pododbora zastupa društvo prema svom djelokrugu u javnosti i kod mjesne vlasti, saziva pododborske sjednice i skupštine i predsjeda im, pot­ pisuje sve isprave, koje spadaju u djelokrug pododbora. § 47. Plaća urednika kao i drugog osoblja oko lista odregjuje glavna skupština na predlog glavnog odbora. X. Pododbori. § 48. Kad u jednom kotaru najmanje bude trideset redovitih jlanova, onda oni izmegju sebe biraju pod­ odbor od šest lica i to: predsjednika, tajnika, blagaj­ nika i trojicu bez naročite funkcije. A pri osnivanju pododbora radiće se u smislu ustanova zakone o dru­ štvima za Bosnu i Harcegovinu (§§ 4 -9). Mandat pododbora traje jednu godinu. (SvrSiđe se.) Poruke i odgovori uredništa. Š u S , — Osobito nas veseli, da ćeš „Lejlu i Medžnuna" prevesti za drugo godište našeg lista. To je jedan biser stare istočne književnosti, koji je i kod nas toliko spominjan. Za požaliti je, što već davno nije pretočen u naš jezik. Jer — makar da je to fanta­ stična istočna priča — za nas dobro dolazi kao pri­ mjer uzbudljive književnosti, koju mi u svom prvom razvoju moramo slijediti. — Mahsus selam. Derviš ef. Plevljak u Goraždi. Najljepša hvala Vama, Muhamed ef. Hadžiosmanoviću i Smail ef. Kukavici na požrtvovnosti i zauzimanju oko proširenja i napretka ,,Biserova“. Ali pošto vlasnik našega lista ne dozvoljava, da ,,Biser“ prima ikakove novčane darove, to Vas molimo, da nam javite, kome bi ta­ mošnjem siromašnom gjaku, zanačiji ili radniku slali „Biser" za Vaš poslani dobrovoljni prilog. Mahsus selam i poštovanje. § 49. Pododbor vrši ove poslove: 1. Upisuje nove članove, a njihova imena i bora­ višta saopštava glavnom odboru; 2. pobire članarine i darove društva, pa ih šal e glavnom odboru svaki mjesec; 3. sazivlje pododborske skupštine, spravlja izviješće, priprema predloge i odregjuje dnevni red za n jih; 4. vodi brigu o napretku društva u svom kotaru ; 5. izvješćuje glavni odbor o svim društvenim poslovima svoga kotara; 6. izvršuje zaključke glavnog odbora i svojih skupštinara; 7. bdije nad vjersko-moralnim prilikama islam­ skog milleta u svome području, prati u svome okrugu sve pojave, pokrete i pitanja, koja spadaju u zadatak društva, o njima donosi svoje zaključke, odnosno stavlja potrebite predloge o tome u pododborskoj skupštini, pa ih eventualno dostavlja i glavnom odboru; Za uredništvo odgovara: Muhamed-Bekir Kalajdžić. S uredničkog stola. Nekoliko naših gg. suradnika urgiralo nas je, zašto njihovih primljenih radova ne iznosimo u listu. Mi te radove ni uz najbolju volju nijesmo mogli do sad, a niti ćemo moći do početka nove ,,Biserove“ godine uvrstiti, jer imamo mnogo tekućeg gradiva, kojo se mora do konca ovog godišta dovršiti. Baš stoga smo i odlučili ova zadnja tri broja povećati za čitavih osam stranica. Molimo gg. suradnike naše, da se strpe, a mi ćemo im radove u prvim brojevima narednog godišta iznijeti. Ispravak. U prošlom (9.) broju „Bisera" potkrala nam se pokrupna pogreška u notici „S uredničkog stola". Tamo se veli, da je Šemsudin Sarajlić napisao članak „0 društvenosti", a to ne stoji. Pravi je autor te lijepe studije anonimus, koji ne želi, da mu se pravo ime iznese. Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7a9482480fce98062be3b61e7787a3e0.pdf 33f8570c0889f57a9e34599f05e4915c PDF Text Text BROJ 11. BISER „BISER" izlazi svakog m je­ seca na 24 stranice. ===== Cijena je listu za gjake (talebu), ufiitelje (muallime) I m u slim ansko ženskinje K 3#—, a za ostale K 6 — godišnje za Bosnu i Herce­ govinu, dok za sve ostale zem lje 8 franaka. — . list z a šir e n je p r o s v j e t e u BOSNI slim a n im a < r C ln Pojedini brojevi 50 helera. R u k o p . si se ne vraćaju. 1~ N eplaćena se pism a ne primaju. - m e g ju m u ­ I HERCEGOVINI. GODINA I Za oglase plada se prvi p u t za cijelu str >nu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šes naestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenjauz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kru n a po stranici. Sve Sto se tiče adm inistracije i uredništva lista, treba slati na adresu: „BISER*, Mostar (Hercegovina.) tu . D ž u m a d - e l - u l a 1331. | Vlasnik, izdavatelj I nakladnik: M O S T A R P rv a m uslim anska nakladna knjižara MUHAMED-BEKIR KALAJDŽIĆ. Panislamizam i Evropa. Arapski napisao: Azm zađe Refik beg. Prevodi: A hmed Rašidkadić. (Nastavak). Biće zasigurno, da megju vašim srodnicima imade i ljudi jako fanatičnih, ali i naprama ovak: n budite širokih grudi, jer ne će dugo proći, a om ce priznati vaša dobročinstva, te će sami sobom bit' prisiljeni, da vam se pridruže u borbi za zajednička pra in­ teres i domovinu. Neka vas u ovom pogleuu n. sme­ taju neprestani napadaji Evropejaca, nego naprotiv čineći svojim zemljacima dobro, dokažite, da su pod­ vale i objegjivanja vaših neprijatelja skroz lažljivi. Neminovno doći će dan, kad će istina slaviti svoje slavlje, i čitavi svijet priznati muslimanima, da su ljudi ćudoregja i napretka, a Istok će, kako je god bio kolijevkom napretka, prosvjete i svakog blago­ stanja, ostati takav, dok je god ovog svijeta. Evropa se čvrsto drži one: „Evropa evropskim narodima", za to je upregla sve sile, da i zadnje islam­ sko gospodstvo iz Evrope istisne. Za to i vi morate nastojati, da ona vaša: „Istok istočnim narodima" ne bude prazna fraza, nego mora crpiti snagu iz vašeg preporoda i prosvjete, pa onda ne će biti sile, koja će stati na put njenu realizovanju. Kako rekoh, neka se vaši ideali temelje na preporodu i prosvjeti. Jest, bez preporoda i kulturnog napretka, nema snage, nema ideala niti njihovog ostvarenja. Japanci su se n. pr. prije vas probudili i zaštitili svoja prava i interese na daljnjem Istoku. Budete li vi marljivi i ne žalili truda i žrtava oko vašeg kultiviranja, brzo će postati isti­ nom vaše geslo: „Istok istočnim narodima". Eto toga dana će Evropa, — kao što je nekad Japancima — i vama pružiti ruku pomirnicu, jer kako god ste vi upu­ ćeni na nju, i ona je na vas. Evropa je prinuždena, da mnogim proizvodima svoje toliko razvijene industrije, A p r il 1913. U r e g i u j e : M U SA Ć A Z IM Ć A T IĆ . traži tržište na istoku, a vi ste opet prinukani riastojati, da poprimite i okoristite se dobrim stranama njene civilizacije, koja nas toliko zadivljuje. Dakle, na obje strane postoji nužna uzajamnost, koja ne će nikad suvišnom postati. Nakon svega našeg dosadašnjeg razlaganja, još i ovo . ebate znati: Pravednost, čovjekoljublje i islam­ ska etika od vas zahtijeva, da evropskoj civilizaciji priznate veliko djelo, da je čovječanstvo podigla na tako visok stepen, na kakvom se nikad prije nalazilo nije. Vaši odnosi i doticaj sa Evropejcima za Istok je tako očita korist, kao da je možete rukom uhvatiti. To ne možemo zanijekati. Mi Evropi, sa gledišta njene kulture i industrije, dugujemo veliku zahvalnost. Na temelju toga, ne smiju nas pometati napadaji evrop­ skih političara, da i nadalje nastojimo stupiti u pri­ jateljstvo i bliže odnose sa zapadnim narodima. Osim toga, mi smo i primorani u prijateljstvu živjeti sa nekim evropskim državama. Koja se god od ovih država pokaže prama nama susretljivom, te kojemu od naših naroda bude na po­ moći u borbi za slobodu ili očuvanje njegove samo­ stalnosti, mi smo dužni takovoj državi, da prema njoj gojimo pravo i iskreno prijateljstvo. Islamsko bugjenje, prosvjeta i napredak, te nji­ hova težnja za narodnim suverenitetom služiće konsolidovanju prilika kod cijelog čovječanstva i to će biti časovi, kad će se ljudi približavati svojoj pravoj sreći. Toga časa će i Evropa pružiti svoju ruku islam­ skim narodima. Da se osigura u budućnosti nastup ovih blaženih časova, potrebna je obostrana ljubav i prijateljstvo, kojom prilikom će se Zapad više koristiti, nego li Istok. Jest, neka se Zapad Istokom koristi, ali u na­ činu toga korišćenja treba, da se pazi na obostrane interese. Prvi je uvjet, da po srijedi ne smije biti ni najmanja pomisao o čijem egoizmu ili hegemoniji. Otimanje pako nečijeg prava, koje i čovječnost kate­ �Strana 226. Broj 11. „ B I Š E R' gorički niječe, veliki ie prestupak proti Istoka, koji se, kao ljubitelj slobode i civilizacije, ne će nikad moći s tim otimanjem pomiriti. Savjet muslimanskim elementima. Svi savremeni narodi, manje ili više, koračaju stazom, koja vodi narodnom suverenitetu. Ovaj korak proizveo je jedinstvenu misao u po­ litičkom životu jednog naroda i uklonio razliku, koja je nastajala od nejednakih ubjegjenja i običaja, kod raznih elemenata tog naroda. Dakle, postojanje inače različitih osvjedočenja u jednom narodu, ne treba da služi zaprekom utvrgjivanju što bližeg prijateljstva i jedinstvenosti u poli­ tičkom životu. Zapad se je u ovom pogledu na mnogo prije Istoka, postavio na noge i izvojštio spomenuti suverenitet. Ali i Istok već osjeća za njim, jer je shva­ tio potrebu njegovu, pošto ga evropski napadaji i tr­ zavice, koje su megju istočnim narodima postojale, bijahu sasma uništili. I sami inovjerci — bili oni kr­ šćani ili Židovi — isto su kao i muslimani potrebni bratstvu i domovinskoj ljubavi za ostvarenje onakovog načina vladavine, koja imade sve uvjete da podigne socijalni život i čast narodnu, te osigura njegov poli­ tički opstanak. Ovo što istakosmo, baš je glavna točka, na koju upozorujemo naše domorodce, a inače sinove jedne domovine, jednog naroda, dapače ljude jedne te iste psihe. Sa muslimanima zajedno i inovjerci priznaju, da su vremena neznanja i doba apsolutizma, koji su utrnuli svjetlo prosvjete, uništili sve krijeposti vjere i patriotizma, zatrovali i muslime i nemuslime pogub­ nim otrovom fanatizma, prekrita već gustim velom prošlosti. Doduše pri dušama su ostale samo još neke nečiste mrlje. Jedini medicus, koji će ovim mrljama donijeti djelotvoran lijek, a na mjesto njih ucijepiti ljubav i bratstvo, jest prosvjeta i nauka. Nauka je u današnjem vijeku veseli vijesnik općeg mira. a svjetlo sunca ljudskih srdaca. Mi gle­ damo veseljem, kako se istočni narodi bude, i ponu­ kani nekom neodoljivom silom, hrle prosvjeti i svom preporodu. I kolikog )d se pokazivala razlika izmegju njih i onih, koji prije počeše, ipak mi vidimo mnogo djelo njihova napretka. Pošto je neminovno — poslje­ dica znanja i prosvjete narodni suverenitet, gledajmo da ga s veseljem dočekamo, a uz to nastojmo, da pripravimo sve uvjete njegovom što bržem ostvarenju. A sada molimo naše inovjerne domorodce, da nas za ovaj savjet, koji smo takogjer muslimanima podastrli, poslušaju: Prije svega treba da odbacite vjerski fanatizam te iz njeg proističuću mržnju i prezir. Pošto ste zemljaci i sinovi jedne domovine, tre­ bate zajedno sa muslimanima nastojati, da sačuvate svoj karakter Istočnjaka, te zajednički uklonivši sve zapreke, koje stoje na putu vaše prosvjete i napretka, da radite oko narodnog suvereniteta, za kojim, već iz socijalnih zahtjeva mora manje, više čitavi svijet težiti. Naši domorodci trebaju znati i to, da se jedan Istočnjak nikad ne može prispodobiti jednome Zapadnjaku, niti u običaju i naravi, niti u načinu života i držav­ nog uregjenja. Osim tog Zapadnjak nikad ne hiti, da Istočnjak može biti što i on, jer su zapadni narodi ih odvojili i rade na odvojenju stvari njihovog političkog života od stvari vjere. Kad Evropejac potčini Istočnjaka, makar i kr­ šćanina, pod svoju vlast, on samo gleda, kako će ga iskoristiti i neobazirući se na njegovo vjersko ubjegjenje i postojeće običaje. Eno, većina azijskih i afri­ čkih naroda je u rukama evropske uprave, a smatra li se ijedan ravnim Zapadnjacima, t. j. jesu li ijednom od tih naroda podijeljena ona prava, koja sami Za­ padnjaci uživaju? Nigdje i nikada! Naprotiv Evropejci ih gledaju kao ljude sasma niske, koji se nikad n, mogu s njima porediti, za to i nisu nigdje u Aziji i Africi, gdje su tobože s kulturnom misijom došli, uveli konstitucionalni način uprave. Sa ovim narodima upra­ va se posebnim zakonima. Ovakovi zakoni ne daju ni toliko prava i sigurnosti, koliko ga imade jedan rob prama svomu gospodaru. Dočim Istočnjaci — ma da je megju njima toliko različitih vjera — uživaju kod S' jih vlada svi jedna te ista prava. Jedna islam­ ska vlada ne pravi nikakove razlike megju muslima­ nima i kršćanima, oba su jednaci i u pravima i dužnostiua. Tako isto jednak je po kineskim zakonima jedan musliman kinezu budisti. Ista prava obojica uživaju. Iz ovoga se vidi, da je Istočnjak, dokle god živi političko tijelo njegove domovine, svjestan sobom vladati. Iz našeg razlaganja trebaju nemuslimi uzeti savjeta, te zajedno sa muslimanima raditi na podizanju prosvjete i napretka, te na uvogjenju demokratske vladavine, čime će dokazati, da su pravi sinovi Istoka. U kratko sav trud i posao ljudski urodiće onako čistim plodom, kako je namjera čista bila. (SvrSide se.) Šemsuddin Sarajlić: Bijela tačka pod gajem. (Nastavak). U meni je uzbugjenje klijalo. — Ne ću ti zar još to pričati, šta bih sve pri tom mislila i kako bih se teška srca vraćala kući, ne dogledavši nikoga ... U mene srce zaigra. — . . . Pa kako bih onda snatrila na mjesečini, da neko kradom kući dolazi, od čega bi srce strepilo, ne znam, da li iz bojazni ili iz nekog nejasna osje­ ćaja, koji me je svu prisvajao . . . �Broj 11. .B IS E R 1 Ja dosta glasno uzdahnuh. — . A onda bih sanjala, kako tražim kroz gradske uhce nekakva prijatelja, kojega sam negdje dugo čekala. A kad bih ga u snu gdje nazrela, trčala bih k njemu i pitala ga: A gdje si ti za toliko? Mene svega nekakvi slatki žmarci progjoše. — Ili zar da ti pričam jedan tužan san, kako sam se prepala za jednog prijatelja, videći, da mu se objesila o vrat nekadanja njegova draga . Ne znam šta je htjela, ali meni se činilo, da ga hoće ugušiti pa sam potrčala i nju surovo odgurnula . . . Prijateljica malo odahnu. — Ne ću ti pričati, kako bi iza svega toga na­ stupilo sutradan za me teško jutro, gdje mi se uz svaki posao ponovno narivale u dušu proživjele misli. A tih misli nisam se mogla otresti, sve i kad bih htjela, dok ne bih pošla ponovno gore u njivu, pod gaj, da ih tu još većma s nova podgrijem . . ______ — Ali, prijateljice........ — Znam — znam, da sam u tome pregonila, pa ne bih često mogla dosta ni jesti, ni spavati, dok se nijesam sjetila, da su to iluzije i ništa više, za koje treba lijeka. Lijek je, mislim, doticaj sa svijetom i veseo razgovor. Pa sam čisto radosna da mi đogje jedan tako dobar prijatelj, s kojim se mogu slobodno i iskreno porazgovoriti. Jedino . .. oprostićeš mi, pri­ jatelju, ovu slobodnu primjedbu.-----— Izvoli samo. — Jedino, velim, nijesam sigurna, da li ,e ta­ kov jedan prijatelj ne će osuditi za štogod, šio nije u skladu sa njegovim ozbiljnim mišljenjem i da li mi ne će kazati, da buncam? . . . Ovdje je Zumreta brzo presjekla govor i pogle­ dala me iza žara, strogo ispitujući. Ja se osmjehnuh. — Ne će prijateljice, ne će, ako je pravi prijatelj. Njezino lice poprimi opet blaženi oblik. — Nadam se i ja, samo onako kažem, reče, pa nadoveza: Eto o takvim sitnicama moga života ovdje mislim, da ti ne trebam pričati. Nije što. Kao na selu, gdje pustoš vlada. — A kako bih ja rado bio u ovakovoj jednoj pustinji, u blizini dobra prijatelja! — I ja bih uza prijatelja! I tada mi ovo već ne bi bila pustoš. Ali kad prijatelja nema . . . Ovdje prijateljica ne doreče. Pomete nas u razgovoru jedna žena, koja se javila, daleko meni iza legia, iz njive: — Čuješ ti, — gledala je u me. Čuješ ti, odmah idi otalen. Odmah! Nemoj da ti više govorim . . . Ja se pobojah, da to nije prijateljičina majka — makar da mi je po slabom zS.ru izgledalo, da nije — i plaho ću prijateljici: — Da ja nijesam kome na smetnji? — Ne, dragi prijatelju. — Ili, da se nijesam kome zamjerio, što sam stao ovdje? Strana 227. — Ništa, ti budi rahat. Ono nije niko moj. — Ja što hoće, ko je ? — Ono mi je komšinska žena, ovdje na selu. Pazi na me .. . Kad nemam cvdje kakva dobra pri­ jatelja, koji bi na me pazio, onda sam ovakvim na­ pastima izvržena. — Ne razumijem — rekoh, gledajući, kako žena lijeno odlazi. — Stvar je jednostavna, odgovori prijateljica. Ona žena ima sina, malo prije bio je na gumnu, mla­ dić za ženidbu. — Vidio sam ga. — Eh, eto, on se zagledao u me. To mu čitam s lica i iz očiju, makar da mi nikad nije što o tomu rekao. Niti čujem da drugom kaže. Obnoć ga više puta vidim, kako obigje oko kuće s debelom toljagom u ruci. Onda sjedne tamo podaleko prema kuli i gleda u moj pendžer. Čuva me . . . Naivan, je li de ? — Zaista. — A meni se ipak više puta sažall na nj, kad ga gledam tužna na mjesečini . .. Čini mi se, da je on svijestan i svog i mog položaja i da vidi, da su pr THe takve, da se ne smije usuditi prići do mene i reći mi, što na srcu nosi, kamo li, da se od toga može čemu nadati. A srce je srce: kad zavoli koga, ne pita je li carski sin ili je prosjakovo dijete. Tako ni on nije kriv, što je mene zavolio. I možda bi volio da nije, jer ne bi onoliko trpio i pregarao . . . Ne bi iz­ gubio riječi za svijetom, nasmijao bi se bar nekad, a ne onako, da se povlači, kao u glavu ubijen. — Sirota! — Ja ga žalim. Ali mu pomoći ne mogu. Imam samo jedno srce. Namjenjujem ga onome, ko ima više prava na nj, nego li jedno seosko momče. Istina, i on je čovjek, ali po ženidbenim prilikama upućen na svoj stalež. Može i na gradski, ali ne mora na samo moje srce, koje njega ne ljubi, niti može ljubiti ikoga dru­ goga, ko nema u sebi nešto više vrlina od sama obi­ čnog volenja. — Za to rekoh, da je to za me napast, kojoj sam izložena u ovoj samoći, bez obrane dobra prijatelja. — A ne uzima Ii prijateljica, u ovom slučaju, u obzir svoju zgodu i siromaštvo toga mladića, ili još, što je prijateljica gragjansko, a on seosko dijete, pa da tako kažeš? upitah. — Ne, prijatelju. Za onog, ko bi me visinom svog duševnog stanja zavregjivao, ne bih pitala: je li siromašan ili gdje je rogjen. Za me je dobra garan­ cija njegovo veledušje i plemenitost, za sve ostalo. A za ubogare se ima obično — samo sućuti i samilosti. Ja bih im, po svom osjećaju poklonila i mnogo nešto više. Ali ne bih im mogla pokloniti sebe, pošto bih time izgubila sve svoje nutarnje carstvo, kojim radije živim, nego u svemu obilju ovamo. - Izgleda, prijateljice, da si ti veliki san jar.. . �Strana 228. ,B I S E Ru — Naučile su me na to mjesečne noći, kad bih se vraćala nujna ispod gaja, odakle bi pogledala pri­ jatelja. Lahor bi mi ponio misli sa sobom. Ali ne samo u eter, k zvijezdama, odakle bih gledala pod sobom zemlju sićahnu, maglovitu, već najviše puta bi mi pošla misao na valu srebrnog mjesečeva svjetla kroz proplanke, rudine i gajeve naše krasne zemlje, vrzla se kroz voćare i lepršala oko domova srčike našega naroda, bdila nad njim i prepušćala se sva u blaženost, da mu u čemu pomognem. Ali su to bile samo sanjarije . . . Opazila bih pokraj kuće sina ove žene, pa bih se trgnula, kao da me hvata neko za ruku, kome sam samo prst pružila. Ali to ipak nije ubijalo u mojoj duši one naklonosti, kojom ljubim svoj narod i ovu grudu zemlje u kojoj sam se othranila. Pa bih s nova pošla mislima u nj, da mu zapažam rane, i ... — Šta dalje? Govori samo prijateljice, govori! — Slaba sam, odveć slaba, da bi mu sama po­ mogla. Ali bi mi najveća radost bila, kad bih mogla krijepiti koga, ko iskreno želi, da mu pomogne i ko ima snage za to. Snatrila sam više puta, kako bih mu poklonila svu svoju duševnu snagu, neka radi dvo­ strukom silom. Snatrila sam, velim, jer bi me u javu prenuo Avdo, sin ove žene, da mene čeka u životu drug. duševno siromašan kao i on, kojemu će me jed­ nog dana baciti pred noge roditelji, možda samo radi toga, što će biti zgodan kao i ja i time imati neko pravo na me. A kad se spomenem toga. da bih pod njegovu vlast imala doći i moja duša, onda me to smuti, pa bih voljela, sto puta voljela, da sam siro­ mašna i da mogu onda poći onamo kuda srce želi. Ali... — Molim! — Pitanje je, bih li onda mogla onamo, kuda srce želi. Da ne bi kome bilo zazorno moje siroma­ štvo. Ta, i ovako, bogata, ne vidim, da bih bila kadra za se probuditi bar samilosti kod onoga, koga mi odavno misli u srce svode . .. Ovdje me je prijateljica pozorno pogledala; i prije, nego sam joj mogao išta odgovoriti, reče žalovito: — Ali šta ćemo. Danas je svijet taki Jedno dru­ gog ne će da razumi, pa u najviše prilika odbija se čovjek od onoga, o čemu u društvu — više puta iz sebičnosti — s oduševljenjem govori. Ovo znam po sebi. Koliko sam puta govorila u svome društvu, kad bi se počeli natjecati u domoljublju, da bih rado sve žrtvovala za našega čovjeka, kad bih vidjela da strada svojom nekrivnjom. I gle! Kad vidim Avdu, sina ove žene, .ja ga pogledam samo p r a z n o m samilošću« Makar da vidim, gdje ljuto strada, opet za nj’ nemam ni utješljive riječi... Šta ćemo. Svijet taki... Pa zar i meni se vraća u istim opancima. — Ne znam bi li i za me imao utješljive riječi onaj, koga bih ja voljela i radi koga bih mogla možda patiti . . . Jato ptičica proleprša iznad moje glave, a prijatel.ica nastavi; Broj 11. — Za mnogog našeg čovjeka, koji živi nutarnjim duševnim životom, čini mi se, da brzo klone. Bojim se, da ne bude i sa mnom tako, makar da se mogu u tu vrstu ljudi samo s kraja ubrojiti. Jer želje mi ne na­ laze nigdje odziva . . . Ali, ako bih ovdje i klonula, klonula bih blaženo, uvjerena, da povraćam neoskvr­ njenoj gromadi sveljudskog umijeća ono, što mi je milostivo bilo udijeljeno. Sjećam se . .. — Bujrum, prijateljice, samo govori! — Sjećam se jednog svoga suncokreta, ovamo pod kućom. Gigantski bijaše odrastao, za dva moja boja. Milina ga je bila gledati, kad bi se zanjihao na vjetru. Kad mu se raširilo u klici kolo, kolik sunce, počelo ga je pretezati na jednu stranu. I jedno jutro osvanuo je, koliki je dug, opružen po ledini, strmoglav sa svojim velikim kolom na onu zemiju, iz koje se bijaše tako visoko podigao. Srušila ga je mala bura. A da nije imao cnolikog ploda, priskrbljenog sokom iz zemlje, možda bi još bio usprav. — Ali prazan. — To je što drugo . .. Prijateljica zašutje. Meni se činilo, da čeka, hoću li ja što primijetiti. A ja nijesam mogao nikako da se saberem od silnog uzbugjenja. Tako su me potre­ sle prijateljičine riječi, riječi, kojima mi je mnogo više kazala, nego sam se nadao da ću čuti . .. Ali, kako mi se to sve na jedan put okrenulo i rastrijeznilo me, kad pri­ jateljica otrese sa sebe sve te maglovite, sanjarske misli, kao što se trehne trnje s fesa, u lagašnoj besjedi: — Daleko zagjoh. Ali, nadam se, da će mi pri­ jatelj oprostiti. Mlado, ludo srce tlapi o mnogo čemu, što je po nekad u zbilji — smiješno. I ja, ukorim sama sebe gdjekad što sam ovaka. Jer, ozbiljnije uzevši, zakoni našeg socijalnoga života i položaj osoba, s kojima u doticaj dolazim, uče me,da sam ja slaba i — kako reče — samo sanjar u svome životu . . . Ne nadam se ni čemu . . . Pa se trgnem i rastrijeznim. I vidim, da je to sve jedan san na javi. A o snu govoriti donekle se može s prijate­ ljem. Ali ne može s takvim prijateljem, koji ima sto­ tinu ozbiljnijih briga, pored kojih ima pravo, da sve ovo — ismije . . . Pa i meni je smiješno . . . Ovdje je prijateljica — na moje golemo iznenagjenje — nenadano prekinula riječ. Zagledala se po­ zorno na njivu iza mojih legja i uspiahirila se. U ne­ znani je jamila zastor ispred sebe, pa nije marila, gledam li je. A meni se duboko u srce zasjekoše blagi potezi njezina milovidnog lica. — I ja se okrenuh, pa pogledah na njivu. Na kraj njive, pokraj kruškova debla stajala je žena, što me malo prije odgonila od kuće. A sin joj je išao upravo k meni — s toljagom u ruci. Kad mi je došao na blizu, javi se: — Čuješ ti . . . — Čujem brate. — Hajde odmah otalen! — Ali Avdo, javi se prijateljica, šta je tebi ? �— Ne će stajati ovdje . . . Ili će zlo -biti. — Ali ovo je moj prijatelj .. . — Prijatelj, ne prijatelj - ja ne ću za to da znam. Dosta je stajao. Nek ide odmah. Ili ću ja vašku pu­ c a ti i nahuckatijje, neka ga ona tjera .. . — Uh, Avdo! Zar bi ti to učinio? Zar si ti taki? — ’Vaki. — Pa tebi niko ne smeta. — Smeta. — Nemoj lijepi Avdo, molim te - polaska mu prijateljica. — Ne mogu, veli on, pa se odupr’ na toljagu i misli nešto .. . Meni se sažali na nj. Sjetih se, da sam i prija­ teljicu dugo zabavio od posla i da bi je za to mogla karati majka. Odlučih, da odem, pa se javih Avdi: — Sad ću ja ići brate, samo još dok se s pri­ jateljicom oprostim. — Ali prijatelju? . . . začudi se Zumreta. — Neka, neka prijateljice; dosta smo i mi go­ vorili. Hvala ti lijepo! Dovale! Prijateljica me zastavljala, da još ostanem. Ali ja, razumivši Avdin položaj — popustio sam, da ne bi bilo što više. Oprostih se sa Zumretom, izagjuh na drum i okrenuh iza ograda, kako ću dolje na brod k potoku, a onda dalje preko polja na stanicu. I Avdo e pošao njivom, mučke i oborene glave svojoj kući. Kada sam došao do potoka i prebacio na uskoj platici na dugu stranu, okrenuo sam se, da po­ gledam, gdje provedoh dan. Kao i nehotice uočio sam Avdu prvoga. Stajao je s dugim prutem u ruci u njivi, kraj desetak ovac^. Kada ih je izgonio iz otave u strnjik, — pogledah u prijateljičinu kulu. S gornje strane za ćošetom stajala je Zumreta na zeleni i pratila me pogledom. Kad je opazila da sam se okrenuo, mahnula me lahko čevrom. A kad ja odmahnuh, zaleprša ona brzo više puta čevricu u zraku . . . ----------Utekoše mi oči na Avdu. Ljuto je ćuškao ovce koljenima pred sobom i brzo pogledao sad na Zumretu, sad na me. A onda je nemilosrdno počeo mlaviti ovce prutem . . . Nešto dalje nemoćno mu se majka oslanjala na krušku. V. Idući širokim kolnikom preko polja, okrenuo sam se više puta, pogledao prema Zumretinoj kuli i zastao u hodu. Više kule, u njivi pod gajem stajala je ona i mahala me čevrom. Ja sam svaki put s nova vadio rubac iz džepa i odmahivao. Pa sam je onda gledao. Činila mi se sada kao angjeo, stojeći onako mirno sva u bjelini, okružena bujnim zelenilom, koje se tek po malo zagasivalo u nastupajućem predvečerju. I mislio sam, stupajući sžm preko polja, puno nešta. A najviše o sebi, o Rifki i o prijatelju. S Rifkom sam se upoznao prije dvije godine. Bilo je to u mojim teškim danima, kad sam izgubio prvu ljubav. Rastavio sam se s prvom ljubavi zbog nesuglasica u shvaćanju života i pošao sam u mahalu, da nagjem drugu dragu. Nijesam pitao: ko ima biti? Dosta je bilo, ako bih joj na licu nazreo dobrodušnost. — 1 našao sam Kifku i počeo govoriti s njom. Ali, kako sam išao Rifki samo da zaboravim na prvu ljubav, nijesam s niom ni zalazio daleko u razgovor. Više smo govorili o običnim stvarima. I to, kako god sam ja htio, jer je Rifka bila jedna od onih rijetkih pojava, koje se u svemu prilagogjuju dragim osobama. Je li to činila, što me je ljubila — ne znam, pošto to nijesam mogao srcem osjetiti. Tek vidio sam, da puno trpi . . . Moj razgovor svijet je počeo tumačiti kao ašikovanje sa Rifkom i izglasao mi je za dragu. Ja sam šutio i govorio dalje s Rifkom, ali razrijegjujući, jer mi nije mogla nadomjestiti moje prve idealne ljubavi ni u najljubeznijoj podložnosti svojih riječi. Dapače odbijala me time. Rifka me je upoznala sa svojom drugaricom Zumretom, koja joj je u svemu bila slična. Jedino, koliko sam prozreo, imala je malo više energije u sebi. Samo, imala je nešto, radi čega bih se više puta zastavio kod nje, kad bih je vidio. A to je bio njezin glas. Glas, koji je isto onako toplo šumio kao u moje prve ljubavi. 1 ja sam se sprijateljio sa Zumretom za hator njezina glasa . . . — Ne zamjeri mi prijateljice — govorio sam joj — što ti se namećem prijateljstvom. Moram. Srce žudi, da govoriš. Kad te slušam, kao da mi se duša budi u sjećanju na moje sretne dane, koji mi se po­ vraćaju u svijest na zvucima tvoga glasa. Prijateljica je ušutjela, pa ni danas ne znam: je li me razumjela. Tek od tada je, pod prijateljsku, sa mnom više općila. Naročito mi se usrdno javljala — makar i kod rijetkih vigjenja — odkako je opazila, da se Rifki rjegje javljam. Djevojka! Ali kad sam tu djevojku gledao iz polja, odmi­ čući polahko, kako mirno stoji pod gajem i strastveno me maše, činilo mi se, da nije obično stvorenje, nego nešto visoko, pod gaj došlo iz neznanih strana, što bi htjelo, da me u životu bodri, da ne klonem . . . I kao da me maše u bojazni, da me ne izgubi i teška srca kao da čevrom govori: sjeti se katkada zatišja, u ko­ jem počiva srce, tebi srodno — tvoje srce . . . U meni se pojavila borba dužnosti prema Rifki i naklonosti prema Zumreti. Mislio sam: „Pa i Rifka mi je prijateljica . . . Srce je drugačije ne shvaća . . . Ali eto svijet. . . U ovakovim mislima izašao sam na cestu i do­ šao na most. Pustio sam pogled uz široku rijeku. Tihi talasi kupali su joj se u tracima spalog sunca do vrha nedaleke gore. Voda je bila bistra i modra, ali ne �Strana 230. .BISER' kao dereza, koja se vidjela po dnu, niti kao ravne zelene obale, nego svježa kao suza. U široko na obalama paslo je blago mirno, spokojno. Daleko gore uz vodu sje­ dilo je tiho društvance, a još dalje pod brdom ustrkivala se djeca oko sijena i jedna ženska nosila bremu vode. Mene je očarala prirodna krasota. Zanio sam se i kano da gledao, gdje se iznad sve te čarobnosti uzdiže jedno biće, kao 1 iljan čisto i caruje. A dalje u kutu, kao da se stislo jedno slabo stvorenje i gleda je tužnim pogledom. 1 to stvorenje bilo je ravno onom carujućem, samo što nije imalo glasa kao ovo, glasa kao harmonije predvečerja, u kojoj je sve zlatno i doimajuće. I opet se u mome srcu pojavila borba: kojemu biću da se naklonim .. . A u taj mah su zaštropotala cestom kola iza mene. Išla su polahko preko mosta. Pogledam. Prazna. — Čija su kola? upitam momka. On zastavi i kaže mi, da su Zumretina oca. — A gdje ti je aga? — Ostao je večeras u gradu. Ja pogledam pod gaj . .. A odonud je prijate­ ljica mahala, da se vratim. Kola su otišla, a ja sam dugo na mostu mislio: šta ć u ? . . . Izgledalo mi, ako se vratim, da bi me noćni razgovor sa Zumretom prisvojio za nju, gdje bi Rifka ostala preko noći zaboravljena. A to ne smije tako brzo biti .. . — — — Nijesam se vratio. Pošao sam na stanicu. Vlak je upravo dolazio i ja sam se za koji čas udobno vozio u grad. Kad se vlak krenuo, mahnuo sam prijateljicu rupcem iz vagona. A u nje je onda dugo lepršao ru­ bac u zraku, kao odraz čeznuća duše. Sunce je iza nje zalazilo za goru, pa mi se još dublje urezivala u svijest njezina svijetla, bijela pojava u hladu. Na srce mi se savijala potištenost, prepletena lahkom tugom, gledajući iz odmičućeg vlaka, kako ona bijela, draga pojava pod gajem, biva sve manja u mome pogledu. Olovni valovi predvečernjeg zraka još više su mi je otimali iz očiju . . . Kad se vlak već gubio daleko od prijateljičine kule u rodnom polju, pod gajem se vidjela još samo bijela tačka . . . Ta tačka kao da je bila zrno moga života. Neopazice mi se krala u dušu i napunjala me svega. Pa mi se činilo, da u prvom sutonu vidim i pod drugim brdeljcima i na svakom zaravanku po jednu nježnu priliku, u bjelini, s lepršajućom čevricom u ru ci. . . Ćutio sam te večeri, da se u meni probudilo nešto novo, što mi je ocfveć srcu godilo . . . ---------VI. Ne mogavši se za desetak dana iza posjete otre­ sti čestih misli o Zumreti, odlučih, da joj opet odem. Ali, upravo, kad sam htio poći, vidio sam Rifku, gdje ode k njoj. Broj 11. I — nij'esam o tiša o .---------Ni tada, ni poslije više. A ni Rifki više ne idem. Uzdrmavaju me bolne uspomene nad gubitkom prve ljubavi, pa ne smijem ni k jednoj bliže. Mislio sam, da će dani rada oslabiti jaki dojam u mom srcu iza posjeta kod prijateljice Zumrete. Ali ne! Baš naprotiv, o njoj sve više mislim. Sve me na nju podsjeća. Ponekad se trsim, da je na zor zabo­ ravljam, ali — ne mogu. Nenadano je oćutim bliže srcu, kad gledam kakvu drugu, miloliku osobu, cvijet, zapad, zvijezdu . . . Taj čas kao da ne vidim pravo pred sobom ono. u što gledam, već mi se čini, da gledam milu pojavu svoje prijateljice, s koje sve oživljuje. Ćutim, da oživljujem i ja! Stresaju se s duše brige — tereti, razdiru se oblaci s horizonta umovanja, otvara se srce na sladak život, kako još dosad ne živjeh. Zanesem se više puta u neizmjerje ljupkog čuv­ stvovanja, sinem ispod tvrde kore zemaljske zbilje u svijetao, lagodan život, kroz koji — čini mi se — plivam kao u Nirvani, daleko od svijeta, od zlobe i vistkih željica. Osjećam se kao ljiljan, kao zvijezda što svemirom kruži za svojim suncem. A to sunce — vidim nije Rifka, već ona svijetla, bijela tačka pod gajem. Ona se duboko urezala u sve brazde mojih mo/gjana. pa nije čudo, što često dogjem ovamo, da gledam, prema onom mjestu, gdje se još nalazi. Ali, ni ovo ne će dugo trajati. Doći će i ona na skoro u grad, pa više ne ćemo trebati dolaziti ovamo. -------Doći će! čujem već svaki dan glas svoga srca — i ja strepim, bojim se njezina dolaska. Ne znam, kako ću se ponijeti dalje prema njoj. Bojim se nečega neizmjernoga, bojim se nje, bojim sebe, bojim Rifke — svega . . . Pa bih najvolio, da ovi zlatni dani Šahbegova ljeta ovako vječito potraju: da izdaleka gledam prema kraju, gdje se Zumreta nalazi, da je ovako tajno srcu nosim i da čuvstvujem, da i ona bar nešto neizvjesno za me u svom srcu ćuti. Najvolio bih, da se ovaj čvor nikad dalje ne ra­ splete, jer u ovakvom položaju ja sam blažen, vedar i puna srca, te mogu raditi više — bilo za narod ili za se — nego li bi čovjek i povjerovao. Ovom prilikom — naravno — i koristim se. jer zbiljskim proziranjem, vidim joj nedalek završetak u Zumretinom povratku. Onda će se čvor rasplesti. A kako god se rasplete, izvagao sam već, da za me ne će dobro biti. Izgubiću mnogo nešta. Najviše pak, za što se bojim, jest prevelika du­ ševna borba iz mnogih obzira, s koje bih mogao dugo patiti, a onda za vazda klonuti i upropastiti se. U ovome se ne bojim za se — radi sebe, već zbog rada za narod, da on ne presahne u ljutoj duševnoj borbi i bezobzirnom raspletu čvora, ma s koje strune. �Broj 11. ,,B 1 S E R“ S toga još od sad mnogo trpim i bijegam od svijeta u samoću, da u njoj šutim i m smetano gledam prema zaselku svoje prijateljice i da pušćam tamo misli, neka se na svom izvoru osvježuju za rad. Strana 231. Mi danas imamo o toj temi mnogo lijepih i opće­ niti djela, megju kojima se naročito ističe Nitzsche-ovo djelo — „Die g e b u rt d er T r a g e d ie “. U tome se djelu o umjetnosti i njenoj bitnosti, o njenim učincima i svrsi vrlo lijepo raspravlja. (Svršit će se.) No, u suprot svemu filozofiranju o toj delikatnoj temi, mi i danas stanemo sa udivljenjem pred poje­ dine umjetničke tvorevine, mi pred njima stojimo ili J. T a n o v ić: im se divimo, kao pred prošlošću prirode, koju u istinu gledamo i eksperimentalno konstatujemo, ali Ti i ja. pored svega toga ne možemo često puta njezinu in­ O ospogjici E. timnu i dublju bitnost da shvatimo. Ali put, odnosno sredstva, koja nam pomažu i Morem ideala modrih jurimo u barci m ašte---------omogućuju, da proniknemo u tančine sadržaja jedne I laka barka se žuri, veselo grle ju vali. umjetničke tvorevine — nije teško pronaći. — Veslima strasne nam čežnje goni je dalekom kraju Ako hoćemo doći do iskustva, da se u jedan Kormilar — Ljubav nam snažna, što okom ko sunce pali čuvstveni manir umjetnine mognemo duhom prenijeti, I sinjem klikuje moru, nebeskom klikuje raju___ to ćemo postići samo posredstvom psihologije. — Morem ideala modrih jurimo u barci mašte. Ovdje se nameće odmah pitanje, kako je to mo­ Kristalno more se gubi pred nama u beskraj plavu------ guće, da se mi u jedno psihičko stanje jednoga lica Gonite barčicu našu, o vesla, o čežnje drage! u romanu ili drami duhom prenesemo i da to stanje Tamo je Život i Sevdah, tamo su dvorovi Sreće: naše osjećaje, naša čuvstva silom zaokupi?— Ili npr. Tu ćemo zaklona naći u krilu Ljepote, Snage; kako ^ to može objasniti, da nas samo jedan istaknutiji Aj, nešto, što dobra žudi, tamo nas svesilno kreće — dogogja - u kojem samo zamišljena lica po opisu Kristalno more se gubi pred nama u beskraj olavu ... nešto čine i djeluju — prenese u takovo duševno ra­ spoloženje, kao da mi to sami u istinu doživljujemo? — I naše pjevaju duše i teška vitlaju vesla Na ovo pitanje slijedi odgovor: I more ispod nas bježi i val nas predaje valu; Pojedina su psihološka stanja uvijek praćena Blizu smo, o dušo, kopnu, s obale eno nam ma: u izvjesnim očitovanjima, izvjesnim gestama, — izraža­ Krilima žalovi plahi. Sad ćemo prispjeti žalu. jem misli — odnosno riječima. - Ta psihološka stanja Stražari žalovi ti su, što mladost čuvaju nasu -su opet asociativno vezana izražajem istih, jer ko je Haj, naše pjevaju duše i teška bacaju vesla!. . . radostan, taj se smije, a ko je tužan, tome crte njegova lica na poseban način izražavaju bol i duševnu depresiju. Isto tako izvjestan način mišljenja pojedinca čo­ vjeka ispunjava njegovu cijelu dušu, a njegove riječi, koje u izvjesnom raspoloženju izgovora imadu sasvim Sredstva i dojmovi tragičnog drugi tempo, nego kada govori u momentima ravnodušja. izražavanja. Iz raspoloženoga daklen duševnoga stanja pro­ (Psihološka razmatranja.) izlazi izraz i očituje Se — u riječi ili gestu, pa je jasno da je to jedno s drugim u ascciativnoj vezi. Sa napretkom psihologije, kao znanosti, kao jed­ noga dijela filozofije — ukazala se je i potreba jasne To će reći: nastup jednoga pobugjuje i izaziva istu­ panje drugoga. i razgovijetne kritike u umjetničkim tvorevinama — Iz raspoloženoga stanja pojedinca proizlaze ri­ kako bi posmatrač mogao što bolje proniknuti i uro­ ječi i djela. Ako su ove riječi i ova djela na neki na­ niti u sam sadržaj umjetničkoga djela. — Iz ovoga slijedi pitanje: je li uopće moguće za­ čin umjetnički prikazana i opisana, to te riječi i ta jedničko čuvstvovanje sa pojedinim i istaknutim psi­ djela izazivaju iste učinke u duši onoga, kad ih po­ hološkim momentima i jakim gestama, što ga jedna prima, ko ih sluša i gleda. — Moć toga poprimanja umjetnička tvorevina — jedna slika, kip, simfonijska tugjih učinaka mogli bi smo nazvati srodnošću duše kompozicija ili pjesmotvor u sebi sadržaje, pa na sebi čovjekove ili njezinom univerzalnošću nad svim onim, što čovjeka u prirodi okružava. i po sebi izražava? — Stari su metafizičari veoma mnogo rasprav­ Ako npr. promatramo sliku majke, koja nad ko­ ljali o bitnosti i izražaju umjetničkih tvorevina, ali do lijevkom teško bolnoga čeda suze roni, to osjetimo pozitivnih rezultata nijesu došli, jer su njihove hipo­ da njene suze i ona njena očajna i beznadna poza — teze bile i suviše abstraktne. izaziva u nama asiciativne osjećaje tuge i mi s tom, �Strana 232. .BISER' inače naslikanom, mrtvom pojavom, sučuvstvujemo, kao da je u naravi gledamo ili sami to doživljujemo. Iz toga slijedi, da je slikaru —umjetniku — uspjelo svojim kistom izraziti jednu tragiku or.ako, kako se ona po duševnom raspoloženju i prirodno u istinu izražava. Umjetna daklen tvorevina, koja ne pobugjuje u gledaocu, čitaocu ili slušaocu ista duševna raspolo­ ženja, koja je hotio njome umjetnik da prikaže — ne može se nazvati umjetninom. Isti se duševni proces ukazuje, ako mi u jed­ nome pjesmotvoru — eposu, drami, romanu — pra­ timo uposlena i djelatna lica u njihovim strastima nagnućima, raspoloženjima, podvizima i odlučnostima — Takova lica, inače u fantaziji stvorena, čujemo kao da kroz naše sopstvene osjećaje djeluju i govore, a njihove riječi i kretnje pospješuju u nama bugjenje naših latentnih uspomena. Moglo bi se misliti, da samo u duši onoga posmatrača izaziva jedna umjetnička tvorevina ili jedan pjesmotvor slična čuvstvovanja, ili raspoloženja, koje takav ili sličan slučaj sam doživio, ili ga makar u svojoj mašti zamišljao. — Moglo bi se takogjer mi­ sliti, da onaj, koji nije nikad ljubio, ne može na se — po samom izražaju — takovoga raspoloženja pri­ mijeniti, :niti sa opisanom ljubavnom scenom sučuvstvovati. Ovo je doduše doneklen istina, ali to nije i redovito pravilo. Svakidanji profani čovjek ne će nikada biti ganut ni potrešen sa osjećajima ednoga Fausta ili Prometea, jer takav čovjek nije nikada borbu genija u sebi osjetio i na sebi iskusio; — pa će baš zbog toga i riječi i djela, ovih — od njega duhom većih — ljudi prohujati mimo njega bez ikakva utiska i dojma. Ako npr. jedan profani čovjek sluša lijepe verzove o ljubavi, to će ovi na njega učiniti neizvjestan i mješovit dojam, kojega on ne će znati iskazati. Moguće je što više, da će takav čovjek, pri jednoj žalobnoj ljubavnoj sceni, trgnuti u grohotan smijeh, a nasuprot tome pri jednoj sentimentalno-lagodnoj sceni zaplakati. Nu, nijesu ni ove refleksije kod profanoga čo­ vjeka uvijek iste i kod sviju ljudi te vrste jednake — već su opet individualne. Gdjekada pojedini priprosti čovjek ima od pri­ rode dispoziciju, da u svojoj duši sučuvstvuje sa opi­ som ili izražajem tragičnoga. Ovakova su svojstva pojedinca neki psiholozi označili „našljedstvom" iza pradjedova. Nekoji su šta više konstantovali, da doživljaji predja ostavljaju u mozgu potomstva tragove, koji latentno tinjaju i dri­ jemaju, te se izražajem istoga ili sličnog slučaja do potpune svijesti probugjuje. Tako se n. pr. ispitivanjem ustanovilo, da potomak jednoga ratnika živo čuvstvuje sa opisanim prikazanim djelima jednoga junaka, pa ma­ kar on po svojoj duševnoj sposobnosti i ne shvatio sa­ vršenost i ljepotu umjetničke tvorevine, — koja ta djela prikazuje. Broj 11. Doduše ta svojstva spontanoga pojimanja jedne ideje nijesu kod sviju individua neminovno konsekvetna jer pri tome i degeneracija igra znatnu ulogu i stvara vidljive i česte iznimke — osobito kod pri­ vi legovane klase. Pored onih u pjesmotvoru izražaja i po njima izazvanih dojmova ima i takovih, koji se od obične naklonosti, dopadanja i simpatije razlikuju u tome, što oni kod pojedinca - ne budu i ne pokreću postoje­ ćih i u mozgu latentno tinjajućih osjećaja,-već samo izmamljuju neka transcendentalna duševna stanja, koja opet omogućuju psihičke pojave sa pošljetkom du­ ševne klonulosti — izazvane tragičnim grozotama. — Ta se duševna stanja jasno očituju na crtama lica i gestama dotičnoga posmatrača. Za objašnjenje pošljednih navoda dovoljno je čitatelje upozoriti na prvi akt glasovite Ibsenove drame „Sablasti*. Već sama riječ: — „sablasti" — izaziva jezovite dojmove, koji se — nakon upoznanja lica i njihovih prethodnih djelovanja u ovome aktu -- jednom jeditom scenom za kulisama tj. padom stolice u pokrajj sobi i značajnim šaputanjem Regine: — „Osvalde, ali Osvalde! jesi li lud, pusti me"! — uzdižu u gle­ daocu do potpunoga pojimanja do potpune svijesti i snage, pa se onda na njemu odražavaju. Ovaj nevidljivi dogogjaj za kulisama, u pokrajnoj blagovaonici — posmatran odjelito od njegove meta­ fizičke veze, podoban je, da na gledaoca učini erotičnoputeni utisak. — Mi u tome momentu, ne samo, kao da gledamo, već i živo osjećamo, ćutimo i sučuvstvujemo, kako je nevma djevojka od jed­ noga laže puteno i brutalno napadnuta, jer čujemo pad stolice i značajno prošaptane riječi djevojke, kojima je nećudoredni postupak napadačev tako živo izražen. I, baš s time, što napasnik u tome času poćima brundati jednu pjesmu, on se kao podlac sam razotkriva. Mi kod ove scene nemamo erotičnih osjećaja, niti uzimamo učešća u uzrujanosti djelujućih lica, već osjećamo sasvim nešto drugo — što je izvan toga svega, osjećamo da se u nama nešto tragično, nešto veoma jezovito — pomiješano sa gnjušanjem budi. Pa šta je onda uzrok ovoj izazvanoj jezovitosti u nama? — Ništa drugo, već sukob dojmova, što smo ih prije te scene u tome aktu dobili i onoga, što se u toj sceni pred nama dogodilo. Da s tim našim utiscima budemo na čistu, nužno je prije svega ustanoviti, da smo po toj čudnoj i tajinstvenoj sceni progledali u nutrinu nečega brutalnoputenoga i koje se samo u sebi i cjelovito provagja, obistinjuje i izražava. To duševno stanje na n sam prirodni zakon u nama osvjetljava, jer tim odnosima predhodi djelatnost onoga, što je u nama tinjalo, što nam je po našim osjetilima objavljeno i što je podobno, da u nama spomenuta čuvstva pobudi. �Broj 11. .BISER' Ovo daklen, skupno djelovanje od više prethod­ nih čestica psiholoških momenata jednoga pjesmotvora - u času spajanja u svoju cjelinu, pobugjuje u nama sasvim druga čuvstva, nego ona što ih u tome pjesmotvoru djelatna lica - na osno/u svojih doživljaja i u svome uzbugjenju — osjećaju. (Svrsiće se.)' A. Hifzl Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) VIII. Oko četiri sata poslije podne izašla je Sabina sama od gospogje Danialis i prošla niz glavnu ulicu Peru ispred ,,Concordia“ kazališta. Bila je sumorna i tužna. Nije znala ni kuda je prošla, — tek je osje­ ćala nekakvu tjeskobu u svojoj duši. Nije više mogla sjediti kod svoje prijateljice, jer kad joj je Olimpija rekla, da Murisbeg ne će doći na ručak, problijp fiia je i skupila usne, kao da će odmah proplakati. Ne će doći... Ne može... Mora nekuda otići... A ona ga željno čeka, u njezinoj djevojačkoj duši bukti oganj neugasive ljubavi za onim čovjekom, koji je n^ ada i život svoj bio na kocku stavio, da spa nje­ zina oca. Od onda do danas prošlo je već šest godina i kroz to doba promjenilo se ono čuvstvo zahvalnosti naprama Murisu u intimno prijateljstvo, u kojem je Sabina osjetila tihu mladenačku ljubav punu ideala, svježu i čistu, kao što i njezina duša bijaše čista i nepokvarena A ta mladenačka ljubav, kad su se ras­ tali, pretvorila se u tugu. Mislila dugo na Murisbega i počela ga po malo zaboravljati. U Parizu, kad je s ocem bila, oživila ta ljubav samo na čas i opet po­ čela venuti, kao što vene cvijet bez topline žarkoga sunca. U tišini ladanjskog života, u slobodnoj prirodi postala joj misao na mladost jedinom zabavom i utjehom. Ona nije više mislila na Murisa, nego samo na ljubav, na ono doba, u kojem ga je sretna oče­ kivala, kad će doći, kad će ga vidjeti. I nikom se nije tužila na svoje boli, nego ih snosila, uznoseći se uspomenama nezaboravljenih dana sretne mladcsti. Sabinina majka nije ni slutila, kakvo sunce grije cvijet njezine kćeri!.. I počela ozbiljno misliti na udaju svoje jedinice, pak je radi toga i preselila sa svoga imanja u Carigrad. Udovica Eliza nije ni jedne g časa sumnjala, da njezina kći ne će naći muža, jer ljepota Sabine i lijepi miraz davaše joj dovoljno jamstvo, da će se brzo udati. Jednoga dana saopćila kćeri tu odluku o selenju u Carigrad, a Sabina i nehotice pomislila na Murisa... Strana 233. On se je već povratio iz Pariza — pomisli Sa­ bina, vidjeti ću ga opet!... Ljubav će oživiti!... .. .1 kad je nakon dugo vremena opet prošla ulicama Carigrada, gledala je i desno i lijevo, kao da nešto traži. Svakog prolaznika motrila je ne bi li koga vidjela poznata, bar kakvu prijateljicu iz škole, da joj bude tumačem, da je upozori na promjene, koje su se dogodile u ove tri godine, od kako je ostavila svoje rodno mjesto, odkako je ostavila Bey-Ogliju i njihovu kuću, gdje joj je prvi put srce osvijetlila ljubav! A mnogo se toga promijenilo. Eto tu na ćošku bio je nekada jedan stari Židov, u kog je ona školske potrepštine kupovala. Malo dalje blizu fotografa braće Fadialis držao je radnju jedan Ermenin, u koga je kupovala štofove, rupce i ostalo. Sad ih više nema! Došli nekakovi drugi i uzeli njihova mjesta! Oni su možda propali — umrli. . . A onda Sabina gledala prolaznike. Sve tugji!.. Nikoga nije mogla prepoznati. A kad bi ona nekog srela — kad bi tuda ispred nje prošao Muris!... 0 kako bi ga ona iznenadila ... Kad je došla kući, prošla kroz sve sobe redom, zauste-vila se kod svake stvarce, kao da je htjela u svačem pronaći po jedan komadić iščezle sreće i sku­ piti ih u svoje srce . . . Sabina se sjetila svega ovoga, idući od svoje prija eljice ručka. Bila je rasijana. Misli nije rnogla nikako sahrati, da misli o jednom predmetu. Nešto nejasno, što nije mogla razumiti, tištilo je. Od pri­ jateljice pobjegla je, samo da se otme teškim mi­ slima. Misao o Mur su dopratila je do kuće skoro pred samu večer. Majku zateče u sobi gdje nešto čita, pozdravi je kretom glave i progje u svoju sobu. Pred ogledalom skine šešir i pogleda se uzdahnuvši bolno: — Za što, za što me izbjegava!?.. Zar ja nijesam toliko lijepa, da me može ljubiti... Sabina bijaše i egoistična djevojka. Koliko je god bilo tuge i boli u gornjim riječima, toliko su isto 1 egoistički zvučile. Kako je bila bogata, dozvoljavale su joj prilike, da i troši na se više svote, osobito na odijela. Ali kako je bila u Kučuk Čekmegji, tako nije ni trošila u posljednje tri god ne, osim ono što je donijela gotovo sa putovanja iz Evrope. Današnji slučaj uvrijedio njezinu taštinu. Ona, nekadanja nje­ gova draga bogata baštinica odvjetnika Sarijana — i još k tomu lijepa djevojka, pa da je zapostavi isti onaj, kojem bijaše i duša, život i sav svijet!.. Da druga ljubi Murisa, da joj ga druga iz za­ grljaja otme nakon šest godina uzalundnog uzdanja! Nakon što je ona toliko noći probdila u postelji mis­ leći na nj’! ... Ne!... �„ B I Š E R“ Strana 234. — Ako srce malakše, platiću novcem njegovu ljubav, ako ljepota propane, nadoknaditi je raskošjem i sjajem, — vikne u pola glasa Sabina, sjedajući na kanapu, onako još nerazdjenuta i uprije prstom u elek­ trično puce kraj prozora. Sluškinja unigje. — Vi ste zvali? — Otigji odmah krojačici i kaži, da me čeka sutra u deset sati. Sluškinja ode, a Sabina ustane i prigje stolu, na kojem su ležale razne ilustrovane modne novine. Ne­ hajno je prevrćala listove novina, a licem joj se pre­ lio sad izraz radosti, sad srdžbe, sad bi joj oči blisnule nekim čudnim žarom, a tijelom joj prošla jeza. Osjećala je studen. Kroz otvoren prozor strujio je tih povjetarac i rashlagjivao grudi polunage mlade djevojke. — U njezinu srcu, u tom tajinstvenom zatvorenom hramu ljubavi buktio vulkanski oganj najčišće ljubavi — i najvećih strasti i harao ideale djetinjstva, palio mirisne ruže, koje su procvale pod suncem božanstvene ljubavi i stvarao ih u pepeo. Za čas su poništeni svi oni snovi, što ih je njezina n< pokvarena duša sanjala i hranila krvi svoga srca, a mjesto njiha uvlačila se strast i požuda za sjajem i raskoši da zalije srce svojim otrovom. Njeno srce tražilo je zadovoljštinu a tu je ona htjela izvojštiti, ma se latila i najgorih sredstava!.. „On će klečati pred mojim nogama, govorila je Sabina sebi, a ja ću se igrati njim, ja ću ga mučiti i ljubiti u isto vrijeme; ja ću mučiti i sebe i njega, a sve što mi bude na putu, zgaziti ć u ... uništiti. . XIV. Murisbega su uzaludno iščekivali kod gospogje Danialis. On nije došao ni u večer, ni sutradan. Svima je to palo u oči, jer je on običavao uvijek kazati kuda odlazi i koliko će ostati. Ali najviše upalo u oči mladoj Olimpiji. Ona je od jučer već više puta po­ mislila na Murisa, koji joj bijaše osobito odan i na­ klonjen. Njih dvoje nijesu nikad onako o sebi razgo­ varali. a da je i jednom došlo do toga, Olimpija bi mogla sebi tiho šapnuti, da ga ljubi. Nu ovako va­ rala samu sebe. Zašto ljubiti nekoga, od koga nijesrno ljubljeni! A i povrh tuga držala se Olimpija običaja, da muški prvi počne i očituje se. I tako oni ostali samo dobri prijatelji i vrlo pouzdano općili jedno s drugim. Olimpija prva počela i preko svojih načela, kad se je Muris povratio u Carigrad. Eto, kazala mu za dolazak Sabine! I pokajala s e .. Opazila je na Murisu silnu promjenu, pozlilo mu ... On ju je volio... N ekad!... A tu ljubav megju Murisom i Sabinom ona je obnovila!.. Na taj način Muris je za nju iz­ gubljen! Ona se ne može takmiti sa Sabinom, jer biaše i ljepša i bogatija od nje. I pregorila tu želju u Broj li. svome srcu, želeći svoju prijateljicu, koja Murisa ljubi od nazad šest godina, privesti opet Murisovoj ljubavi. A kad je i to pokušala, razočarala se. Muris je odbio ponudu, ne baš otvoreno, ali ipak nije htio doći na ručak, kad je Sabina kod nje bila. A tim je izigrala i prijateljicu. Poslije podne, kad je Sabina otišla od nje, mi­ slila je, da će Muris doći i da će mu ona opet pri­ povijedati — i s tim popraviti svoju nesmotrenost, da se je usudila pozvati prijateljicu na ručak prije nego je bila sigurna, da će se Muris odazvati njezinu pozivu. Muris nije došao. Prošlo deset dana, prošlo još deset i Murisa ne bijaše! Poslije prvog — bio je septembar— navratio se Muris k njima, da plati najamninu. Olimpija nije imala kada ni govoriti s njim. Začudila je njegova hladnoća, a još više, kad je on rekao, da mu je stan pretijesan i da će naći drugi. Još samo septembar ostaće kod njih, dok uredi tu više njiha, blizu en­ gleskog poslanstva jedan stan, kojeg je Muris uzeo nd Munir paše u najam. Gospogja Danialis dobacila ur: o iz daleka Murisu: da se možda ne kani ženiti, na je on slegao ramenima rekavši joj: da sad odmah ne misli, ali mu je stan nuždan, radi dru­ štvenih prilika i radi njegove osobne udobnosti. Kod njih je ostao samo, dck je kava bila gotova, a da pri polasku zamolio gospogju, da se malo njegove sobe prozrače, jer da će večeras iz ureda doći ovamo. Za tim je otišao. Uz put se navratio kod nekolicine trgovaca, da kupi namještaj, ali nije mogao nigdje naći potpu.i, kakav je on želio. Kod nekog Engleza, s kojim se je od prije poznavao, navrati se takogjer da preglede. Kad je pregledao čitavo skladište i nije mogao oda­ brati namještaja za jednu oveću kuću, reče mu ova:: — Dragi gospodine! Samo ste pet dana zakas nili! Da ste došli prije, dobili bi najljepši „meubk što ga možda ne bi imao niko u Carigradu. — E, šta ćete, — odvrati Muris — a za koliko je soba bio? — Za šest soba, osmi boudoir — a, i banje? — A ko ga je kupio, — možda bi ga mogao vidjeti? Pa ako mi se svidi, naručite i meni. Jedna gospogja i gospogjica, možda ste pozna­ vali odvjetnika Sarijana. Sabina!... izusti otegnuto Muris i smete se. — Ako poznajete gospogju možete pogledati... Muris nije ništa odgovorio. Nakon duge šutnie, ponudi trgovac Murisbega, da mu on odabere na­ mještaj i sastavi iz svoga skladišta i smjesti mu ga kod kuće, pa ako ne bude zadovoljan, ne treba ga kupitiMuris pristane i ugovori, da će se s.itra sa sta ti, da ga odvede kući, za tim se oprosti s trgovcem i ode u ured. �Broj 11- . BISER- Strana 235. Koliko se je god Muris trsio, da ne misli na Došao u Carigrad, da nastupi službu. Bilo mu Sabinu, nije se mogao oteti onim lijepim očima, oro- neobično u zatvorenoj sobi. Muris se odvikao od kan­ šenim suzama male djevojke, koja je prije šest go­ celarijskog života kroz ovo pet mjeseci, pa mu se dina pred njim stajala. On nije mislio na Sabinu u nije dalo raditi. Nešto ga okupilo svega. Što je on sadašnjosti, on je bježao od nje, da je ne sretne gdje htio više, da prozre u tajne samoga sebe, tim se je na putu, ali ona Sabina, koja mu je nekad tako is­ sam sebi zagonetnijim činio. Za što on ne bi mogao kreno o ljubavi govorila, lebdila kao zvijezda tamo prekinuti sa prošlosti! Još samo kratko vrijeme i to daleko megju gustim oblacima na obzoru njegove će samo po sebi doći... prošlosti... On nije mislio na onu Sabinu, koju je vi­ Počeo nešto drugo. Razmišljao o kući, koju bi­ dio pred tri godine u Parizu, — ona Sabina, ona jaše uzeo u najam. Kuća je lijepa, istom sazidana, mala nestašna Sabina javljala se kao prikaza, kao li­ s lijepom baščom. Ali je treba urediti! Namještaj će jepa sirena iz valova uzburkana srca. A ona možda trebati kupiti, a za to će trebati preko deset hiljada još misli o njemu i neznajući, da on hoće pod silu, franaka. A Muris nije imao toliko novaca. Trebala je da je odbaci od sebe. Ona ga možda ljubi, ali on pozajmiti ili pisati bratu, da mu pošalje. Hamdibeg pripada drugoj, koja takogjer ima pravo na njegovu će se ljutiti, dokazivaće, kako mnogo troši i t. d. ali ljubav. Uklapajući se od nje, on je vidi, slučaj za će ipak poslati, koliko ushtije. slučajem oživljuje uspomene na Sabinu ... Onda će se ženiti... „Kakva je sada“? zapita se Muris, sjedeći u Fadila će donijeti i gotovih novaca, dobiti će uredu za stolom i crtajući na komadiću papira ne- stalnu rentu u vrijednosnim papirima, pak će onda kakove crte bez značenja, bez simetrije, a ona mala moći izlaziti na kraj. Fadila nije tako raskošna pa Sabina pojavila se opet pred njim! On ju je vidio na neće trebati na nju gotovo ništa izdavati, jer će ona ulici, pred školom, kako mu trči u susret, za tim na sve sa sobom donijeti. A povrh toga dobiće jednu li­ stanici, kad j.e odlazio u Pariz i najposlje u Parizu! jepu Vuću za stanovanje; a možda i ovu istu, koju Uvijek mila i prostodušna, uvijek lijepa i dražesna mu je Munir paša sada iznajmio. Tako je nešto čuo,., sa osmjehom na usnama, koji je odavao: kako joj je neko mu je o tom nešto natuknuo... malo stalo do čitavog svijeta, osim njezina Murisa... Pri tom se Muris sjetio opet današnjeg slučaja A ta Sabina možda je i sada onako lij'pa i dra­ s trgovcem, u kojeg je gledao namještaj za ovu kuću. žesna — možda ga još i danas ljubi!.. . I opet uskrsla Sabina pred Murisom!.. Iza te misli došla Murisu na pamet Fađila. ta Srce mi. počelo neobično kucati i on se nije nema više za njega — on se mora što prije .cn- mogao svladati nikakovim razumnim razlogom... čati da s tim prekine i omogući susret sa svojom Odlučio je posjetiti kod kuće. prvom ljubavi. A da li će moći to izvršiti, da li č Isti dan nije mogao, pošto je bilo kasno, sutra moći njegovo srce u budućnosti ostati — i pored Sa- takogjer, jer je trgovac došao gledati kuću, da mu bine — samo njegove žene? Sumnjao je. On je već je­ odabere namještaj. dnom pokušao i nije mogao izdržati Muris je mislio Treći dan bila je nedjelja. Cijelo vrijeme mislio i na ženidbu, ali mu sve izgledalo previše brzo. Bio Muris o toj posjeti, kakav će dojam na nj učiniti Sa­ je dvadeset dana uz svoju zaručnicu, razgovarao bina nakon tri godine. Hoće li ga rado primiti i hoće s njome i nije se mogao oteti uspomenama na Sa­ li ga prikoriti, što je izbjegava, hoće li mu išta reći: binu. A to je opazila i Fadila. Vidila je da mu nešto za što ga je tražila... fali, ali ga njezina prevelika ljubav ispričavala i nije Muris ustao dosta rano. Osvanuo kišoviti sep­ ni jednog časa — nakon dvije godine sretne ljubavi — tembarski dan. Kiša je sitno padala i od noćas zamogla posumnjati, da u srcu njezina Murisa živi us­ blatila carigradske sokake. pomena na i jednu ženu, osim što je ona — nije mis­ Kad se je umio i počešljao, stao zadovoljan pred lila, da u isti čas, dok mu ona pripovjeda o budućim ogledalo i vezao kravatu. Danas je osobito pazio i danima njihova bračnoga života, rasvijetljuje moćni na svaku sitnicu. Obukao crno odijelo, da bude sve­ Amor svojom zubljom jednu utrnulu ljubav. Na koncu čaniji, ali kad je htio poći, predomislio se. Skinuo se nije mogao više Muris izdržati prisutnost svoje za­ opet i ponovo obukao obično odijelo od finog engles­ ručnice, koja mu je još više podržavala misao na Sa­ kog štofa, uzeo štap, pogledao ima li posjetnica i kad binu, koja ga jednom i upita o onoj nepoznatoj ženi, je sve bilo u redu, obuče kaput i izagje na ulicu. o kojoj ga je Nusret pitao. — Ni tada nije Muris Išao je brzo. dao pravog odgovora. — Zatajio je svojoj vjerenici, Kad je bio red stanom udovice odvjetnika Sa­ da se ta djevojka sada nalazi u Carigradu, jer se je njana, zaustavi se i pogleda oko sebe, za tim baci bojao. Čega? Nije znao. Rekao toliko da ne zna, gdje pogled na prozore. Nikoga... Pogleda sat. Deset sati se sada nalazi... i nekoliko minuta... 0 svemu Muris razmišljao, a Sabina mu posta­ Pozvoni. ja! a bliža i bliža.... �Strana 236. „ B I Š E R' XV. U raskošno uregjenu condoir-u sjedila je Sabina, ispružena slobodno na mekanoj kanapi, gledajući besćutno kroz prozor, kako vani kiša pada. Bila je Ijutita. Još od jučer, kad joj je krojačica donijela odijela, raz­ ljutila se, i nije je moglo ništa razveseliti. Odijelo joj nije bilo po volji. Još jedna stvar je razljutila Sabinu, kad joj je poručila kontesa de Brindizi, da nije mogla za nju dobiti poziva za ples kod francuskog poslanika. Ona je htjela na svaki način da bude na tom plesu, koji će biti koncem oktobra i o kojem se u svim višim krugovima govorilo. Radi toga je Sabina i nare­ dila elegantnu opravu, koju je donijela posljedna moda iz Pariza, da se ne zastidi megju tolikom aristokra­ cijom, koja će biti na tome plesu. Nu najviše što je vuklo Sabinu, bijaše Muris... Kontesa Brindbi pokazala joj listu pozvanih, megju kojima bijaše i Murisbeg i Nešetbeg iz ministarstva izvanjih poslova. A sad je sve propalo! Ona ne može doći na taj ples i ako je bogata, pošto nije plemkinja. To je uvrijedilo ponosnu djevojku još više, da je kao luda vikala i grdila to društvo, gdje će se iskupiti kojekakve babe i nakaze, koje ulaze pod grofovskim ili barunskim imenom. A njoj nema mjesta... Ljutito griskala mlada djevojka sad gornju, sad donju usnicu svojim bijelim bisernim zubima i besćutno gledala kroz prozor, kako kiša pada. U duši joj se ragjale teške i sumorne uspomene. Sjećala se redom svega; čitave svoje mladosti. Bolilp je u duši, da je tako prosto odbijena. Ostavio je Muris, a da jnj nije ni jednom riječi rekao uzrok. Ona ga je tra­ žila, a on joj se uklonio. Obećao doći, nu nije došao A sad ga više i ne vigja... Nigdje!... Gdje su ona obećanja, gdje žarka ona ljubav, koja ih je spajala u mladim danima?! Gdje? Pairz!... Pariz!... Sabina pomislila na Pariz... otrovao je njegovo srce, a ljubav otprhla, da se ne valja po kaljuži zablaćenih ulica i po prašini noćnih salona... Ah srce!.. Za što ga toliko ljubiš, kad te je od­ bacio i uništio!... Za što ga ne prezreš?!.. Ne! To ne smije biti... Ljubav se mora zadovo­ ljiti, uvrijegjeno srce sve će pregaziti, a on... on!.. Sabina ustane i pogje prozoru. Neko pokuca na njezina vrata. Ona se nije ni makla, ni pogledala. Prigje prozoru i nasloni čelo na staklo od prozora. Vrata se polagano otvore. Unigje sluškinja i prigje polagano svojoj gospodarici. Sabina se trže. Sobarica joj uruči posjetnicu na kojoj je Sabina pročitala: Murisbeg Jahjapašić... Čitavim tijelom progje joj lagana struja, kao da je elektrizovana. Licem joj se preli najprvo neobično rumenilo, oči blisnuše nekim čudnim žarom; i čas iza toga poblijedi u licu i prigje od prozora ogledalu. Poravna kosu na brzu ruku, okrene se pred ogledalom i naredi sobarici, da pusti gospodina unutra. Broj i]. Sabina se nije mogla ni snaći od začugjenja, a Muris bijaše već na vratima. Sabina se pribere, uoz­ bilji se i pogje mu u susret. Pred Murisom nije više stajala ona nestašna Sabina, koju je prije tri godine vidio posljednji put. Elegantna dama u svoj svojoj ljepoti i raskoši lagodna života, u mirisu parfima i šuštanju svile, polunagl h grudi, koje su se kao uzburkano more dizale, stajala je nekadanja nestašna Sabina pred zapanjenim mla­ dićem. Muris nije znao, šta će joj reći, nije znao kako će osloviti nekadašnju vladaricu i ljubeznicu svoga srca. Čas su oboje šutili i gledali jedno drugo, dok se Muris nije sjetio, da se ispriča: — Ako nije u nevrijeme moja posjeta?... — Gospodin Murisbeg!... Ipak ste se udostojali, da vas bar ovom prilikom vidim !... Izvolite sjesti!.. Murisbeg sjedne na ponugjeno mjesto, a Sabina uzme stolicu naprama njemu. — Kako je dugo Sabina — oprostite — gospodjica Sabina već u Carigradu? — 0, nije nužno Murisbeg. da se razbacujemo .Tecima! Mi smo nekad... Sabina ne doreče. Hvala na povjerenju ! Dakle vi ste već odavno u Carigradu? Kad ste bili u Bosni, onda sam se povratila s majkom sa imanja, gdje sam u tišini ladanjskog života sanjala tiho... sretno... Sada ćete sigurno posve ostati ovdje? — Da... odgovori Sabina i pogleda Murisa dugim pogledom, punim čežnje jedne zaljubljene djevojke. — A gospogja majka? upita Muris, bojeći se da ne zapane u šutnju, iz koje bi se teško mogao izvući Bjjao se, da se ne oda. — Ona uvijek zdravo. Pitala je za vas nekoliko puta, da li vas vigjam... — Kako je dobra!.. Hvala joj na brizi. Neka opet običajna šutnja. Osjećali su oboje, da im ponestaje riječi. Najvolili bi ušutiti i gledati jedno drugo, prepustivši srcima, da se razgovaraju. Nu ni Muris ni Sabina nijesu htjeli, da ožive uspo­ mene prve ljubavi. Oboje se osjećalo previše ponosnim, a da prvo počne. Sabinino srce neobično kucalo. U duši joj za čas uskrsli oni ljepši dani mladosti, kad ga je slobodno zvala Murisom i kad nije s njim ovako ukočeno raz­ govarala, držeći se propisanih formula društvene etikecije. A zašto je Muris ovaki? Za što se je toliko pro­ mijenio ! Šta bi moglo značiti, ako smo nekad nekog zvali slobodno dragim i milim, ako nam je i danas drag i mio, da to ne učinimo poslije godinu dvije... Ako se nije ništa dogodilo, ako na to imamo neko pravo iz prošlosti? Ako je on bio Sabinin, a koje �Broj 11. Strana 237. .BISER' ljubio, a nije došlo megju njima do prekida, po kojem pravu, da Muris prelazi preko toga, ostajući u naj­ užim granicama društvenih pravila... To je povreda taštine, povreda srca... Sabina se počela ljutiti. Pred sobom je gledala Murisa kao čovjeka, koji je izaziva, koji vrijegja njezine najtanje osjećaje, a ne kao u prvi čas ushićenja. Njezin pogled dobivao jači izraz; gubio me­ koću, nestajalo u njemu onoga tračka toploga i miloga... Počela drhtati od uzrujanosti. Htjela je to reći Murisu, nu ustezala se. Očitovala bi se. Pokazala bi mu, da ga ljubi, a ona to ne će. Muris je to opazio. Nije se mogla Sabina pretvariti, kao što je Muris učinio. On je opazio, kako se Sabina mijenja u licu. Naslućivao je, kakav oganj bukti u srcu mlade djevojke. Ustao na noge i zamolio Sabinu, da ga ispriča gospodji majci, što je ne može ovom prilikom pozdra­ viti, nego da će to učiniti prvom prilikom, ako mu dozvoli, da je smije još koji put posjetiti. Sabina se trgla. — Kako? Murisbeg već odlazi!... — Vi ste neraspoloženi Sabina.. — Murisbeg je opazio? — Da, Sabina... — Iznenadili ste me... Nijesam vam se nadala, nijesam mislila, da ćete dcći... Mislila sam, da se više ne ćemo viditi. — Ja sam kasno doznao, da ste došli — priča se Muris, gledajući kako se Sabina sve više u :java. — Nemojte! Oprostite! Poštedite me gospodine od daljnih razočaranja... — Sabina!... VI me objegjujete!... — Gospodine, vi me ponizujete.. Oprostite... — Vi ste uzrujani... dozvolite da odem... — Ne Murisbeže!.. Ostanite! Ja vam hoću da reknem sve... sve... Pa onda... onda možete... — Nemojte Sabina.. Ne uzrujavajte se. Ja sam kriv, oprostite. — Ne, Murisbeže, ja hoću da budem na čistu! Ja sam do danas živila od prošlosti, a cd danas za­ visi od vaše odluke. — Sabina, zar nije ono prošlo, što nas je nekad sretnim činilo, zar ljubav nije prestala?.. — Nije u mome srcu... Ja ljubim Murise... — Sabina... .— Murise... Čas su gledali jedno drugom u oči, kao da hoće da ispitaju istinitost njihove izjave. Za tim Muris prigje Sabini i uzme je za ruku. Sabina je sva drhtalaMuris je lagano privuče k sebi, a Sabina mu pane na grudi i prošapta: — Murise, ja sam vjerovala u svoje srce... U jedan sat poslije podne oprostio se Muris i otišao. Sabina ostala sama. Više se nije ljutila niti na krojačicu, niti je mi­ slila o plesu , kod francuskog poslanika. Bila je vesela i sretna, kao za onih dana, kad ga je pred školom čekala, kad će se pojaviti na vratima. Muris je bio kod nje. Ona mu je sve rekla i to u posljedni čas, kad je mislila, da ga je izgubila za sva vremena. Ona nije tražila od njega, da on reče njojzi, da je ljubi - to joj nije bilo nužno, nije tražila, jer je čula kako kuca njegovo srce... Osjetila je ona svu vlast i moć ljubavi u poljubcu, koji je skinuo veo s njihove prošlosti... Sabina ga nije pitala ni za uzrok, za što nije došao odmah, — ta njojzi je bilo dosta da je on sada tu i da se smije nadati... Sva radosna otrčala majci u drugu sobu i izru­ čila pozdrav od Murisa. Majka je pogledala i primjetila odmah kako je Sabina neobično vesela. Nije joj ništa rekla, jer je znala, da je Sabina nekad Murisa ljubila, pak joj bilo milo, da je vesela. „Sigurno je Murisbeg obećao ti isposlovati poziv za ples kod francuskog poslanika?* upita je Elizaf znajući da je Murisbegov upliv bio velik u francuskim krug. ma. — On je pozvan, to sam vidila, ali mu nijesam govorila. Drugom prilikom. A moram otići, da pokažem kontesi, kako mogu i ja doći u te plemićke dvorove, a hoću joj pokazati da imam i ja odijela i toaleta, kao i ona... Sabina ostavila opet ma.činu sobu i vratila se u boudoir. Sjela za stol i počela pisati Murisbegu, da Joj pribavi poziv za taj toliko razvikani ples kod francuskog poslanika. Kad je svršila pismo, odustane od te zamisli i odluči sama prvom prilikom reći Murisu da joj pribavi poziv. Deset dana iza toga rekao joj Muris, da joj je ime uneseno u listu pozvanih, te da će dobiti poziv, čim se odredi točno, kad će biti taj tako razvikani ples kod francuskog poslanika. XVI. Muris je bio potpuno pod uplivom Sabine. Ona ga nije ni časa pušćala. Jedan dan pokazala mu svoje sobe, kako ih je uredila, drugi dan odijela i ostalo ; jednom išla i k njemu, da vidi kako se njegov stan uregjuje... Muris se čudio ukusu Sabine. Kako u stanu tako i u odijelu bijaše Sabina nenatkriljiva. U njezinim sobama činilo mu se, kao u nekom drugom svijetu. A kad mu je pokazala odijelo, koje je dobila izravno iz Pariza za ples, ostao je zapanjen i vjerovao, da ne će ni jedna biti kao Sabina... U njegovu stanu primjetila mu, da naredi neke izmjene, što je on odmah i učinio. Jednom je pratio i u kazalište, ali se odmah pokajao, kad je vidio Refikbega. Znao je da će se znati... Pa šta je to!... �Strana 238. ,B I S E R' N išta! Ali kad ta Sabina ne bi bila od prije poznata Refikbegu. Ni Fadila ne bi to uzela za zlo. Ta to društvo i njegove prilike iziskuju. Iz kazališta otpratio je kući. Tad je hladilo, snijeg lepršao... Muris je išao uz Sabinu ruku pod ruku i osjećao toplinu njezine ruke, gledao kako se nadimlju bujne grudi mlade djevojke, kako srce uzbugjeno kuca. Lampe su sumnjivo žmirkale, snijeg po malo lepršao... Oboje su šutili i išli niz ulicu Sabininoj kući. Muris je mislo o sebi. Čudio se sam sebi, šta se s njim dogagja, a da sve to biva samo od sebe bez njegove volje. Doduše on nije mogao ostati ravnodušan pred Sabinom, jer je ona sinula pred njim u sto puta ljepšoj slici, nego sto je on i zamišljao. D aje Muris upoznao Sabinu, danas ne bi zamjetio njezine ljepote, ali ljubavi koja ih je nekada tako usko vezala, p-ibližavala ih ponovo jedno drugom. A Sabina je odnijela jedan dio njegova srca. Ona ima na nj’ pravo, a on ga može kome hoće dati, založiti. Idući tako šutke uz Sabinu, sjetio se Fadile Sjetio se svojih obveza i bilo mu neugodno... Za što mora tako biti? Za što je Sabina došla kasno? Pa još tako kasno, kad je i Nusret bio u nju zaljubljen!.. Kako će to svršiti... mislio dalje Murisbeg, sumnjajući i sam, da će to dobro svršiti. On je znao koliko ga Fadila ljubi — on je vjerovao u Sabininu ljubav pak se i bojao... Nadao se oluji, koja će raskidati srca i poki­ dati cvijeće ljubavi... Ostaće pustinja, kroz koju će duhati vjetrovi ka­ janja i razočaranja... Ostaviti ni jedne nije mogao. I za Sabinu i za Fadilu nalazio je Muris mjesta u svome srcu, jer nje­ govo srce bijaše neizmjerno... On je obe ljubio, ali opet svaku nekom posebnom ljubavi... Snijeg je počeo krupnije padati. Sabina se pri­ makla bliže uz Murisa i počela mu govoriti: — Kako je Murise lijepo ovako... Nikoga na ulici osim nas!... Kako lijepo snijeg pada! Isto kao i ne kada, kad smo išli zajedno na selo u onim običnim kolima... — Lijepo je to Sabina, ali onda je još ljepše bilo... — Kako?... upita Sabina. — Pa bili smo slobodniji — bili smo djeca, bili smo na selu. — A danas?! začugjeno će Sabina, zaustavivši se pred svojom kućom — i danas smo slobodni, — još slobodniji nego onda! A grad je lako zamijeniti selom. — Ti misliš Sabina? — Ako samo hoćeš, otićićemo na selo nekoliko dana, da vidimo Eden naše mladosti... — Možemo... reče Muris ravnodušno, pružajući Sabini ruku: — a sad dozvoli!... — Da se svratimo k meni na čaj... Muris je razmišljao. Broj U, - Ideš? — Kako hoćeš... Idemo... Vratar im otvori vrata i njih dvoje ugju u kuću. Snijeg je vani padao, a gusta tama i magla za­ vijala Carigrad. Plinske lampe sumnjivo žmirkale, čuo se lavež pasa i tajinstveni odjeci zvona sa obližnje sahatkule... Za Murisem i Sabinom išao Refikbeg. Vidio ih večeras zajedno i bilo mu čudnovatu. Nije mu bilo ni mrsko jer bi se s tim samo osvetio Fadili, što ga je odbila. Refikbeg je znao za Murisovu ljubav sa Sabinom još iz liceja, ali nije mislio, da bi Sabina još i sada mogla misliti na Murisa, pogotovo, kad se on kroz mjesec-dva ženi. Pa ta lijepa i bogata Ermenka zar nije mogla naći nekog takogjer bogata, da se uda?! Ta šta će joj Muris, koji živi samo od svoje neznatne plaće, i koji će je sutra ostaviti, oženivši se s bogatom kćeri Afendakizade Rifatbegal... No jedna stvar ipak je bila Refikbegu zagonetna. Ako Muris nije bogat od kuće, odakle da uzimlje tako skupe stanove pod kiriju, odakle da nabavi namještaj od petnaest hiljada franaka, kako mu Samibey prije , dana reče... Odakle kola, automobili, odakle onaj sav .ckoš i sjaj!... Zar može sve to nabaviti samo plemićko porijeklo!... Muris je pozvan na ples kod francuskog posla­ nika, Murisa zovu ermenski patrijarh i grčki vlaste­ lini na sijela, Muris šeta s austrijskim konzulom... Njega brani perzijski poslanik; — on je u dobrim vezama sa svim vigjenim ličnostima u Carigradu !... Muris je pristaša mladoturaka, a često se vigja u društvu i najljućih protivnika njihovih... Muris je rasturao onu zloglasnu brošuru u Cari­ gradu i nije mu se ništa dogodilo, Muris je činov­ nik, diplomata, kavalir i ugledan, kojeg čeka krasna budućnost... * Tako je mislio Refikbeg, idući za njima iz kaza­ lišta. Nije mu zavidio. Nije bio ni ljubomoran radi Sabine, premda ju je gledao u kazalištu požudnim okom, ne znajući ni koja je. Kad se je Muris pojavio u loži, prepoznao Sabinu... ...I nije požalio! Bilo mu drago, da će moći u zgodnoj prilici dobaciti Samibey-u ili Nusretu... Moći će se osvetiti Fadili, što ga je ponizila... Kad je Muris ušao sa Sabinom u njezin stan, Refikbey skrenuo poprijeko u sokak, a odatlen u bečku kavanu. Tamo je bilo živo. Našao svoje redovito društvo gdje igra; megju njima i Nusreta i Samibeya. Sami igrao partiju s Kemalbeyom Serverzade, sinom jednog velikog doglavnika u Jildizu, a Nusret sjedio s nekakvim strancem i jednom damom. Refik sjeo posebno. Svaku večer kasno!., predbaci mu Kemalbeg, kad je svršio „prvu ruku" — sigurno u lovu... �Broj 11. ■B I S E R * — Pa sad je zgodno vrijeme... snijeg pada, pa se uspješno lovi - odvrati Refikbey, cinički gledajući sad Samibeya, sad Nusreta, kao da ih je htio izazvati. — Nijesam ni opazio, da si ovdie... našali se Sami, da nijesi progovorio. — Bon soir NusretL ujedljivo će Refik Nusretu, zar ti nijesi večeras u kazalištu? Rijedak slučaj... — Ostadoh s jednim prijateljem... A šta se davalo? — Pa nije hrgjav komad bio, ali šteta da ni­ jesam sve vidio. Došao sam i ja kasno! Vidio sam i Murisbeya... — Tako! onda je sigurno bio lijep komad, ako se ne varam nešto od Meeterlinka... — Meni se svigjaju njegovi komadi, primjeti gospogja do Nusreta — on je nedostiživ u traženju efekata... Nusret počeo razgovor s gospogjom do njegaSami nastavio igrati s Kemalom. Refikbeyu nije uspjeloda nešto reče više o Murisu, a nije se ni ustručavao..' Karte su padale na zeleni stol i nanosile velike svote novaca sad jednom sad drugom igraču, a zlatni dukati zvekećali... Refikbey je šutio i mislio, na koji način da pri­ bavi sebi zadovoljštinu i svojoj naduioj taštini ad mu se je pružila ovaka zgodna prilika XVII. Velika gvozdena vrata francuskog pos'. .štva bijahu otvorena i s ulice si vidio rasvijet!?.ne uzore u onim sobama, gdje je stanovao poslanik. Pr vra­ tima stajalo mnoštvo kočija i automobila, na kojima su sjedili u crnini kočijaši i šoferi, razgovarajući meg„ sobno. Nekoja su kola ulazila i u avliju, nekoja išla u obližnje ulice, da ne zaprijete slobodan prolaz. Bilo je okolo devet sati, kad je Sabina s Murisom u svome automobilu dojurila pred vrata. Nu kako nije bilo zgodna mjesta, da izagju, kavaz dade znak šoferu, da ugje u avliju. Kiša je padala kao iz kabla, pak je Sabina morala polako izaći, da ne smokri i ne zakalja haljinu. Muris joj pomogne pri izlaženju, podavši joj ruku i zaklonuvši je svojim kišobranom. Brzo pregju preko lijepo pokaldrmljene avlije i unigju u hodnik. Tu se pokloni Sabini udvorno prvi iajnik fran­ cuskog poslanstva conte da la Valette i pruži Mu­ risu ruku. — Vrlo hrgjavo vrijeme... primjeti Muris. — ...Na kojem se da vrlo ugodno zabavljati, na­ doveza conte, okrenuvši se Sabini. Muris je predstavi: — Moja prijateljica: Sabina Sarijan. Sabina pruži ruku, koju conte de la Valette nježno poljubi. Za tim ih povede uz basamake. U prvom spratu, kako se gori izagje, bila je uregjena garderoba i to na desno za ženske a lijevo za gospodu. Sirana 239. Murisbeg je pomagao Sabini svući ogrtač i odlo­ žiti nepotrebito, a conte Murisu pridržao kaput i uzeo mu kišobran. Sabina je stajala pred Murisom i conte de la Valette-om u bijeloj svilenoj plesnoj toaletti, držeći lepezu u ruci, na kojoj su se svijetlili dragi kamenovi. Conte de la Valette stajao je udivljen pred Sžibininom ljepotom i mjesto, da ih ostavi i vrati se na svoje mjesto, ponudi Murisu, da ih odmah uvede u salu i predstavi ženi francuskog poslanika, koja će biti pokroviteljica večeranjeg plesa. — Grofica sa vrlo interesirala — napomene conte Murisu — kad ste bili kod nje i naredila mi, da joj predstavim Vašu prijateljicu. — Osobito mi je milo — odgjvori Muris, šapnuvši pri tom Sabini nešto u uho. Bili su pred vratima velike plesne sale. Conte odgrne teške zavjese, koje su dijelile unutrašnjost dvo­ rane od predsoblja i Sabina stupi unutra, a zai njom Muris i de la Valette. Grofica de Chambine stajala je s nećakinjom austro-ugarskog poslanika Adom, jedinom kćerkom brgatog poljskog plemića Jana Sisolskog. Kad je conte de la Valette prišao k njima, da predstavi Sabininu, piestanu razgovarati i pogledaju obe u Sabinu i Murisa. Ada primjeti grofici tiho: Kako je divna!... Grofica prigje ljubezno Sabini: - Vj„eli me da vas vidim! Vi ste kćerka po­ kojnog ou etnika gospodina Sarijana, kojeg je' i moj muž u vehke cijenio. On se je sjetio vašeg oca, kad je vidio vaše ime u listi pozvanih ! Zatim prigje Murisu i pruži mu ruku : — Murisbey je dobro? — Zahvaljujem milostiva grofice na dobroti, koju ste mi iskazali. — Jeste li zaboravili na Pariz? — Ne može se na Pariz zaboraviti, ko je samo jednom u njemu bio. — Da vas upoznam s mojom prijateljicom, mla­ dom groficom Adom. — Vrlo će mi milo biti — odgovori Muris. Grofica de Chambine privede Adu i predstavi je Murisu i Sabini. Za tim dadne znak conte de la Valette-u da ih ostavi. Čas-dva ostali su još skupa, a onda Muris, Sa­ bina i mlada grofica Ada otišli u vrh sale, da odatlen gledaju pridošle goste. U plesnoj dvorani najviše se vidilo dama. Go­ spoda biiahu većinom u pokrajnim sobama, jer u sali nije mogao niko pušiti. U prvoj sobi na desno razgovarao francuski po­ slanik s nekolicinom konzula i diplomata o predsto­ jećoj promjeni francuskog kabineta i izboru predsjed­ nika republike. �Strana 240. „B I S E R “ Na protivnoj strani u takozvanoj „bijeloj sobi" sjedio Ekrembey, turski poslanik na ruskom dvoru, koji se je sada nalazio na dopustu i razgovarao s ruskim poslanikom. Razgovor se kretao oko ruskih muslimana. Poslanik je govorio: kako ruska vlada ozbiljno računa, da će muslimani u Rusiji postati jak faktor u državi, te će im podijeliti sva prava, koja im pri­ padaju, kao državljanima. Ekrembey mu spočitovao, da je to kasno uvidila ruska vlada i da je do sada uvijek izrabljivala i ugnjetavala muslimane u Rusiji. Ru­ sija je popustila tek u posljednje vrieme, kad je uvidila, da će se i bez njezine pomoći muslimani podignuti. — Dobro i to Ekrembey... Recimo da je naša vlada drugačije postupala s muslimanima, nego što s drugim, pa su se oni ipak digli... A šta je uzrok u Turskoj, da se ni jedan narod ne diže? — Kako to ekselencijo! — Ne mislim na pojedinca, nego na slojeve na­ roda, na masu. — 0 ne ekselencijo, to je svagdje... U nas toga nema. Svi narodi pod Turskom slobodniji su od samih Turaka!.. Svi se dižu, jer ih podupiru pojedine evropske države... Turski narod to trpi — vlada ne smije... — Zašto? — Jer je vezana sa hiljadama ugovora, pa je sav naš napredak povezan za kobne paragrafe, koje je stvorila volja Evrope... — Ali će i to vjerujte Ekrembey morati jednom popucati... — Ali sigurno na štetu Turske... Ruski poslanik slegao ramenima i ponudio ciga­ retu Ekrembeyu. Dugo su šutili, dok nije ruski po­ slanik zapitao Ekrembey-a, kada će u Petrograd. — Možda već za koji dan. — Onda će se sigurno Ekrembey navratiti malo k meni, kako bi vam mogao opširnije o jednoj stvari pripovijedati. Ekrembey mu obeća, da će se za sigurno na­ vratiti i rastanu se. Ekrembey ode u plesnu dvoranu. U svim skoro pokrajnim sobama razgovarali po­ slanici i diplomate megju sobom o ovoj ili onoj dr­ žavnoj potrebi, koje su ih više zanimale nego ples, koji je bio već otpočeo u dvorani, odaklen su dopirali ugodni akordi muzike. Ples je otvorio talijanski poslanik s groficom de Chambine. Murisbeg je plesao prvi valcer s mladom gro­ ficom Adom, a Sabina s conte de la Valetteom. Muris je plesao pred Sabinom, razgovarajući polako. Grofica Ada pitala Murisbeya o Sabini i hvalila njezinu lje­ potu i dražest, misleći, da je Murisbeyova zaručnica. Muris je odgovarao na upite Ade, vodeći je la­ gano u taktičnom tempu okolo dvorane i ne obazirući se na Sabinu, koja ga je požudno okom pratila. Broj 11. Plesači se izmijenili. Muris se povukao iz dvo­ rane, da s kraja pogleda ples, od kojeg se čulo samo šuštanje svile i lagano tapkanje cipela po lakiranom podu dvorane. Sabina je plesala s baronom Alfredom von Arnoldsteinom, višim činovnikom njemačkog poslanstva. Oči su joj letile dvoranom tamo i amo, kao da nešto traži, nešto, čega joj je istom ispred očiju nestalo. Muris je motrio Sabinu onako iz daljega, kako pleše sva u sjaju i raskoši mladosti, okružena aristokraoijom najvećih krugova diplomatskog svijeta. Sad mu se činila ljepšom nego ikada do sada. Savršeni oblici tijela, koje je jako istakla uska plesna haljina, bujne grudi i labugji vrat budili su nekakvo pritajeno čuvstvo u dubini Murisova srca. Osjećao je naprama toj djevojci ne baš ono čuvstvo prave i čiste ljubavi, nego nešto drugo, što je tražilo one zažarene usne i one uzburkane grudi, što je tražilo u Sabini samo ženu... On to nije osjećao, kad je sam s njom sjedio kod kuće, nije osjećao ni onu večer, kad ju je pratio iz kazališta, niti večeras, kad se je s njom vozio u automobilu. Nego sad istom nenadano ga obuzelo to čuvstvo. Osjećao je potpunu sreću n svojoj duši pri pomisli, da ta djevojka pripada njemu samom — da samo njega ljubi! Mugjutim došla je k njemu i Sabina s baronom Alfred m. Evo nas Murisbey k Vdma — reče Alfred, pozdravljajući se s Murisom. Ja sam se izmakao čas iz dvorane, da uživam sa strane. — Conte de la Valette pozvao nas je Murise u buffet — reče Sabina, gledajući oštro u Murisa. Muris je razumio. Sabina pruži ruku baronu Alfredu i ode s Murisom na desno. Sobe, kroz koje su prošli, bile su prazne. Sabina je išla naprijed, a Muris za njom. — Kuda ćemo Sabina? upita Muris, kad su već prošli kroz sedam-osam soba. — Tražimo Adu; ona mi je rekla da će biti tamo. Ona je tamo sama s conte de la Valette, pa sam i ja pomislila na nas. — Da budemo sami?... upita Mnris iznenagjeno — zar tebi ne godi ovaj svijet!... Ta tvoja je želja bila da dogjemo na ovaj ples. — Ali s tobom... Znaš, Murise, meni je mrzak sav taj svijet, a ti pleseš s drugom... — Sabina! Ti mi zamjeravaš... — Murise! — presiječe ga Sabina — ja ne mogu dozvoliti, ja se bojim da tvoje srce... Zastanu u jednoj sobi skoro na kraju prostranog stana grofa de Chambine. — Ali Sabina... �Broj M. ,B I S E R' Strana 241. — Sjedi Murise!.. Tamo megju prozore. Ovdje — I vi trebate. Iz krvi treba da procvate cvijeće do mene... Ja drhćem... slobode! Radite i vjerujte, da će dobro biti! Čitava Muris sjedne do Sabine na mekanu kanapu će Evropa poduprijeti vaše djelo, jer će u vama viditi — Tebi je studeno. Lako si obučena dostojna jamca za mir i poredak na Istoku. — Tako do mene... Sad mi je toplo," sad sam — Ekselencijo, govorite li to vi u ime vaše vlade? sretna... — Ja govorim kao čovjek, a uvjeren sam, da će Muris je požudno gledao bujne grudi i usplam- i moja vlada poduprijeti vas u odlučnom času. tJ'ele obraze Sabinine, a u srcu ragjalo se ponovo — Smijem li to saopćiti našem eksekutivnom čuvstvo nedozvoljene želje za Sabininim grudima i odboru u Parizu? labugjim vratom. — Posve slobodno prijatelju, jer će to morati I obujmio je rukom ispod prsa, a ona mu se najposlije i samo po sebi doći. nježno pustila, kao dijete, kad zaspe u majčinu krilu.. Nešet je bio zadovoljan. On je bio sav sretan, da će moći svojim boljim prijateljima reći, kako i nji­ Kroz otvorene sobe dopirali su zvuci glazbe. U hova stvar dozrijeva. Dok je Nešet razgovarao s poslanikom, umoreni dvorani se plesao posljednji valčik prije odmora. Bilo je vrlo malo parova, jer tu ne bijaše gospode, koji parovi šetali prostranom dvoranom i razgovarali. Nešet je tražio Murisa, jer je htio prvom njemu da saopći su došli samo radi plesa. Razgovor i sastanak bijahu glavna svrha ovih plesova, na kojima se raspravljala svoj razgovor s grofom de Chamb'ne. Nešet je uzalud tražio. Razgovor bivao sve glasniji, u dvoranu se ku i najozbiljnija pitanja. A tu se je i moglo raspravljati, jer ljudi koji pili i oni, koji nijesu plesali i razgovarali u grupama. se bijahu sakupili tu, zastupali su čitav svijet — i sve države na svijetu. XVIII. Tadanji francuski poslanik grof de Chambine i M;esee dana prošlo je od plesa kod grofa de ako ne bijaše čovjek od društva, ipak je rado raz­ Chambine Govorilo se mnogo kasnije o uspjehu i govarao večeras sa svojim gustima. Nu od ovih naj­ sjaju megju onima, koji su bili i koji nijesu bili po­ više mu bio na oku Ekrembev, ali nije im<o zgodne zvani. Nabrajale se sve poznate ličnosti, a megju njima prilike, da na samu govori s njim bila i jedna nekima posve nepoznata, koja je b.la Drugi, ko mu je upao u oči bio je Nešet i ,is. predmet udivijenja svih dama; — spominjalo se ime Prvi radi položaja njegova oca i radi njegovih dSabine Sarijan, koja se najedanput pojavila u višim binskih veza, a drugi radi njegove slobode i otvorenosti. krugovirra. Uz Sabinino ime spominjalo se i MurisDoduše grof de Chambine je cijeni j više Mu:i beyovo, jer je svima upalo u oči njihovo nerazdruživo bega nego Nešeta, jer je Muris bio ustrajniji i odopćenje i intimni razgovor. On ju je dopratio i otpra­ važniji u jednom pothvatu. Za to je i tražio Murisa, tio, a conta de la Valette rekao je povjerljivo jednom da s njim govori, ali kako ga nije nigdje vidio — svom prijatelju, da će to biti Murisbeyova buduća Nešet ispao pred njega i on se onako na samu upustio žena, jer kako mu je Ekrembey rekao bio je Muris s njim u razgovor: već odregjen za poslanstvo u Petrograd, a Sabina je — Mladi prijatelju ! oslovi Nušeta poslanik, metbogata baštinica... nuvši mu ruku na rame — Nešetbey, recite mi kako Grofica nije nikom rekla, ko je uveo Sabinu u sada ide vaša stvar? — Ekselencijo, slabo... Ja više aktivno ne sudje­ taj uski krug diplomatske elite, gdje je mnogima poziv bio uskraćen. To je ona obećala Murisbeyu i zaist i lujem u ostvarenju mladoturske ideje. — Malaksali ste; ili možda nemate povjerenja održala obećanje. I na taj način postala Sabina vigjena. u me. Kad je prolazila u automobilu carigradskim uli­ — 0 molim!... Nijesam mislio to! Sumnjam u cama, skidali šešire pred njome poslanici i njihovi za­ mogućnost. Nemamo odziva u narodu. — Onda prijatelju, ako to čekali, ostaćete vrlo stupnici, a ukočene aristokrate zaustavljali se i gle­ dali za njom... daleko, jer narod ne može nikad pojmiti nešto veliko Nekad su vidili uza nju jednog mladoga činov­ — njemu treba naturiti jednu ideju, a onda on je kadar da ju izvede. Narod je zdrav; treba istrijebiti nika iz izvanjeg ureda Visoke Porte i zavidili mu. A jednom prilikom vidili su Sabinu rpred haridžije-nasamo ono što je trulo... zaretom, kako čeka toga mladog činovnika. — A za to treba sila... — Ne! Nije nužno. Treba samo jedan čovjek Kad je podvornik donio Murisu njezinu kartu, silne volje, i čelik karaktera... on se začudio. Izašao i ugledao je pred uredom. Izne­ — Francuska je prolila more narodne krvi, dok nadio se i prikorio je što to čini, ali mu ona odgo­ se je oslobodila... vorila kratko i srdačno: da ne može bez njega ni časa.., �Strana 242. ,B I S E R“ I iskrenost ove izjave potvrdile su njezine du­ boke oči i laki stisak ruke, kad je Muris sjedao do nje u automobil. U isto vrijeme prošla su tuda jedna Murisu dobro poznata kola obitelji Afendakizade Rifatbega. Muris ih nije vidio. U njima se vozila Fadila od svoje rudjakinje Sadije kući. Ona je vidila čitav prizor i zazeblo je nešto u dubini srca. Klonula na mekano šilte i gledala, kako se pred njom u oblaku prašine odmiče automobil. Srce joj neobično živo kucalo. Teška sumnja obuzimala je? a tu joj povećalo i Murisovo nedolaženje već više od mjesec i po dana. Kad su se zaustavila kola pred njihovim vratima, Fadila je jedva izašla i unišla u kuću. Bila je potištena, tužna... Kako je Nusret već više dana poboljevao, pogje u bratovu sobu, da vidi, kako mu je danas. I ne ski­ nuvši žara unigje Nusretu, zatekavši ga za stolom. Nusret je pogleda sažalno, opazivši uzrujanost sestrinu i neobično joj blijedilo na licu: — Fada! — reče joj milo Nusret — kuda si to hodala ? — „Brate, nemoj tako! To mi je ime mrsko; zovi me ragje Fadila... — A za što? u čudu će Nusret, prišavši bliže i gledajući joj u lice. — „Ne, Nusrete! Nemoj me pitati!.. — Za što?! — „Podsjeća me na sreću — izgubljenu!.. — Murisbeya?.. Njega nema... — „Vidila sam ga danas"... Pak? Jesi li razgovarala? Sigurno je bio kod Saimbeyovih? — Nije. — „Nego"? — Vidjeh ga pred „haridžije-nazaretom" u auto­ mobilu s jednom... — „Ne znaš je!., reče Nusret, osmjehnuvši se tužno". — A koja je Nusrete? Mora, da je divna! Ja sam je vidila. — „To je... uzdahne Nusret. — Koja Nusrete? priupita Fadila. — ... Koju ja ljubim... izusti teško i sjedne na stolicu. Bijaše mu došao kašalj. Fadila ga je začugjeno gledala; Nusret je kašljao i trao usne rupcem, gledajući besćutno preda se u vrške svojih papuča. Fadila je mislila o Murisu i o onom pismu, koje je prije tri godine pisao Nusretu. Sjećala se svake riječi, što je Muris Nusretu pisao „o nepoznatoj dje­ vojci, koju je on nekad poznavao u mladosti i koja se je izgubila u velikom svijetu"... Broj U. I sad ta nepoznata djevojka došla je, da razori zlatne kule, što ih je njezina čista duša podigla u carstvu ljubavi; ta nepoznata djevojka otišla je u Mu­ risovo srce i sjela na njezino mjesto. Oh, kad bi njoj bilo dozvoljeno!.. Ali ne! Njoj bi se zamjerilo... Ne smije... A onoj je slobodno, da prati Murisa na svakom koraku i da ga čuva!.. Nusret pogleda Fadilu: — Ti si nešto rekla Fada?. Ponovi! Ja nijesam razumio. Mislio sam nešto drugo. — „Ne Nusrete! Ja nijesam ništa rekla, tebi e je samo pričinilo... — Halucinacije sestro... Ja patim... — „Šta te muči"? — Život... sve... Najvolio bih satrati, uništiti sve... Ali ne! Samo sebe... Ja sam nesretan!.. — „Ti misliš na nju"?.. — Na SabinuL Jest na nju.. — „Sabina"... začugjeno će Fadila — „je li to njezino ime" ? Sabina. — Jest Sabina Sarijan... — „1 ona te odbila" ?.. —Jer je drugog ljubila. A šta ti je rekla? upita znatiželjno Fadila. — Rekla!?. Ništa! Bila je hladna, kao mramor, tek nje. ine su usne šaptale: da je kasno... — Ona je ljubila Murisa? — .još u liceju, još prije toliko godina!.. Muris je spaiiu njezina oca... odvjetnika Sarijana, kad je bio uha *>en radi jedne brošure. — Nusrete, nemoj više!.. Dosta je... Ti znaš... — „Fada! Nadaj se... Vrijeme će izliječiti sve! — Ali brate, ti znaš koliko smo nas dvoje ja i ti srasli se u duši. Moja nesreća ne tišti me ko­ liko tvoja!.. Ona je kriva da ti... Fadila ne doreče. Nusret je presiječe: — Ne! Ja sam kriv! Moj neumjeran život donio mi je bolest, a ne ljubav. — Dakle, ti ne misliš na... — „Sabinu"? — Sabinu... — „Tek drugda onako obuzme me želja... ljubav... — A je li ti mrska? — „Ne Fado, ja je i sad ljubim... A ti Murisa? Da li ga mrziš?. Fadila ne odgovori ništa. Okrene lice od brata i Prigje prozoru, da otare suze. Srce joj se stezalo od boli i tuge. U to neko pokuca na vrata. Fadila poleti, da otvori. U sobu stupi njihov kućni liječnik dr. Šemsi, koji je prije tri godine svršio u Njemačkoj svoje li­ ječničke študije za nutarnje bolesti. Fadila je ostala u sobi, da čuje šta će liječnik Nusretu reći. �Broj 11- ,,B 1 S E R“ Nakon dosta opširna pitanja i više familijarnog razgovora pregleda Šemsibey Nusreta i predloži mu da ode nekuda na putovanje, razlažući miTkako je u Carigradu vrlo pogibeljna zima, osobito radi velikih kiša. Za tim počeo tumačiti Nusretu klimatičke prilike po­ jedinih zemalja, koje mu je preporučivao. Govorio mu o Italiji, južnoj Francuskoj, Španiji, Siriji, Egiptu, Indiji itd. Nusret je sebi sve to pribilježio. — Ali Nusretbey - reče doktor polazeći — ako ćete mene poslušati, pogjite u Egipat! Tamo će vas sve zanimati, ako već nijeste bili. — One starine, oni narod i običaji — jednom riječi najzgodnije... Prou­ čavajte, otresite se sentimentalnosti, a ja ću vam dati nekoliko pisama za moje prijatelje... Ugodno će vam biti i vi ćete se za dva-tri mjeseca zdrav povratiti. Nusret reče, da će o tomu još s ocem govoriti. — Nusretbey, ja ću Rifatbt y- u reći... Šemsibey ode, a Nusret i Fadila ostanu opet sami. Fadila se prepala, radi savjeta liječnika, jer je znala, šta to znači. Koga liječnik podalje na promjenu klime znala je, da su mu odbrojeni časovi života Pri toj pomisli zaboravila i Murisa i Sabinu i mislila o skorom odlasku Nusretovu u daleki svijet. Nusret je naprotiv bio dobro raspoložen. Pričao sestri, kako će joj svaki dan pisati; kako ć_ joj opi­ sivati život i običaje Misiraca. Fadila je slušala Nusreta na oko mirno, ali u njezinoj duši gorio oganj uvrijegjene ljubavi, srce se cijepalo na tisuće komada. Krvavilo srce, ali ne osvetom, da satare i uništi Murisa, nego pcd jarmom teške tuge i razočaranja. Ona nije mogla vjerovtti svojim očima, da je to Muris u istinu bio; - nju bi lako razuvjerio, da joj je Nusret rekao, da se v^ra... Ta Muris; — njezin Muris, s kojim se je ona ponosila, pa da je ostavi!!! Nije mogla dugo sjediti. Spušćao se večernji su­ ton i u sobi se počelo mračiti. Fadila ustala da izagje, Nusret gledao preda se u zemljopisnu kartu i bilježio u bilježnicu nekakve podatke. Fadila izašla na hodnik i otvorila prozor, kroz koji je strujio oštri zimski zrak i rashlagjivao zajapreno lice mlade djevojke. Pogleda pred sobom veliki Carigrad, kojeg je počeo sumrak prekrivati. Na nekim tačkama vidilo se upaljeno svijetlo. Čulo se zviždanje dolazećih i odlazećih parobroda — dizao se dim iz nji­ hovih dimnjaka, kojeg je raznosio vjetar okolinom. Postalo joj teško, teško i počela plakati... XIX. Nusret je znao za Murisove odnošaje sa Sabinom još prije dva mjeseca. One večeri, kad je sjedio s Refikbegom u bečkoj kavani, doznao za Sabinu i Murisa. I od tada Nusret okrenuo razvratno živiti, tražeći u tome lijeka svome srcu. Opijao se, prosipao novac provodio čitave noći po kavanama i drugim mjestima. Strana 243. Tu promjenu opazili su kod njegove kuće, pa ga jednom i Rifatbey prikorio radi neuredna i raz­ vratna života opominjnći ga na zle posljedice, koje bi iza toga mogle nastati. No Nusret nije slušao. On je nalazio zaboravi, dok je pio. Nije mislio o Sabini. Jedina bijaše sestra, na koju je mislio i koju je žalio, što će postati nesretna radi Murisa. Nusret je ljubio svoju sestru istinski i poštovao Murisa, kao dostojna člana njihove obitelji. On je više puta mislio da otkrije Fadili Murisove odnošaje sa Sabinom i da se razvrgnu njihove zaruke, ali se uvijek nadao, da će se u brzo vjenčati i da će s tim sve prestati. Malo po malo i Nusret obolio. Nije mogao odo­ ljeti. Njegov i onako slabi sastav tijela brzo je podlegao otrovnom piću. Na prvi mah mislilo se, da je nazeba prehlada. Ali malo poslije pokazali se prvi simptomi sušice. Rifatbeg se prepao. Pozvao najznamenitije liječ­ nike u Carigradu, koji su mu preporučili dr. Šemsibeya, kojem je Rifatbeg povjerio liječenje svoga sina — svoga jedinog muškog nasljednika. Nusret je čuvao tajnu u svome srcu, nepovjerivši je nikome. Volio je i umrijeii, nego okaljati prija­ telje i unesrećiti svoju sestru. Pa i večeras, kad je odao Fadiii Murisa, bilo mu žao. Prenaglio se je, jer je vidio, kako je Fadila po­ stala uzrujana. Ali drugačije nije mogao!.. Ta ona ga je vidila s njom... No, bolje je, neka se što prije svrši, neka kraju prigje! Otkriće stvar i ocu kad pogje u Misir i zamo­ liti ga, da se vjenčanje uredi što prije, ili da se Murisu povrati prsten, da ne bi i Fadilu povukao u vrtlog života, gdje bi se za uvijek izgubila. Na večer nije Fadile bilo megju njima. Kad je Nusret pogledao u njezinu sobu, našao je u postelji. Bolila je glava — izgovorila se i zamolila Nusreta, da kaže ocu i majci, da onako ne može večerati. Nusret se povratio ocu i rekao: da je Fadila bila kod Samibeyovih i da se je kasno povratila, pa da ne može večerati. Rifatbey se zadovoljio s odgovorom. Za tim počeo razgovarati s Nusretom o putovanju, pa mu i sam preporučivao, ali s uvjetom, da opet ne zapane u prijašnju pogrešku. Nusret mu htio povjeriti današnji slučaj s Fadilom, ali se opet ustručavao. Bojao se, da se Rifatbey ne prenagli, jer je poznavao očevu narav, a oso­ bito u zadnje vrijeme trpio Rifatbey od nervoze. Veliki posao, velike brige!... Da je Rifatbey bio kao ostali, doznao bi i on davno za Murisa i Sabinu; da je došao jednom Tokatlijanu, Osmanbegu, na Tepe-Bagču ili gdje slično, čuo bi nešto ili i vidio... �Strana 244. Broj 11. BISER' Nu Rifatbey nije bio od ovih. Čitavo njegovo zanimanje bila je trgovina, fabrika i burza, a čitavo čitanje dnevnih listova, burzovni izvještaji i trgovačka glasila, koja je poslije večere u svojoj sobi čitao. Po čitav dan, od ranoga jutra pa do kasnoga akšama bio je Rifatbey u trgovini za stolom, odaklen je davao naloge i razdjelivao dospjele narudžbe. U svojoj pisarni rijetko je koga primao izuzev onih, koji su u trgovačkom poslu bili došli. Do njegove sobe bilo mu je knjigovodstvo, gdje su radila trojica činovnika i imali pune ruke posla. Iz jutra oko devet sati prodao bi im Rifatbey dospjelu poštu i otišao da pogleda, šta se u fabrici radi. Oko devet ili jedanaest otišao bi na burzu i zadržao se gdjekad pe tri sata, već prema tomu kakve su bile prilike u trgovačkom životu. Jednom riječi Rifatbey je bio ozbiljan i spretan trgovac, nedajući se ni čim za­ varati. Nije radio sa spekulacijama. Računao je dobro, pak mu je uvijek i posao normalno napredovao, oso­ bito radi solidnosti njegove robe. U posljednje vrijeme pomutila mu Nusretova bolest pravi mir. Strepio je nad pomisli, da bi mogao sina izgubiti, jer mu je bio poslušan i pokoran, pa ga je očinski volio i želio mu svaku sreću. On je tražio i uzroka nagloj promjeni Nusretovoj, jer do nedavno nije Nusret nikad kasno ostajao izvan kuće, — ali koliko je god nastojao, da doznade za uzrok, nije mu bilo moguće. Nusreta nije htjeo pitati, jer se je to protivilo njegovim načelima. Nije se htio pokazati slab pred sinom, da ovaj poslije ne bi zlorabio njegovu dobrotu. Radi toga šutio. Liječnik ga uvjeravao, da to nije bog zna što, tek onako malo jača prehlada i da će to postepeno proći uz dcbru njegu i privreme­ nom promjenom podneblja. (Svršiće se.) Z ilkida A. T u z la n k a : Tiho je !.. Tiho je! . . . Noćca vrh zemlje pala, Šireći skute svilne i meke — Slavuljska pjesma umukla veće, Tek šum se čuje vjetra i rieke. Tiho je! .. Liepo! . . Zviezde trepere, Mjesec im svietle cjelove šalje — I ašikuju — šapat im tajni U eter tone sve dalje, dalje. I ja sa dragim sad ašikujem — A moje srce tako ga voli; Njegova riječ — tepanje slatko — Mehlem je moje ljubavne b o li. . . Tiho je !. .. Nigdje ni glasa čuti, Sviet gluh je poput samotnog hrama, A oko mene i oko dragog Ko duvak šušti drhtava tama. Tiho je !.. Ali kad zadnje zviezde Iščezne s neba pošljedni trak, Od mene moj će otići dragi I u mom srcu nastaće mrak! . . Asim: 0 društvenosti. (Nastavak.) Prilike i etnografski položaj naše domovine stav­ ljaju velike i važne zadatke našoj narodnoj politici u budućnosti. Ti zadaci iziskuju čvrst i solidan odgoj, te spremno, promućurno i spretno narodno vodstvo. Te prilike iziskuju veliku i moralnu snagu. Nama predstoji u budućnosti velika politička borba, koju ♦reba trijezveno voditi i mirno izdržati. Mi ne ćemo moći nikada tjerati politiku sile, jer nas je za to pre­ malo, a naša politika treba da bude poput židovske politike u kršćanskoj Evropi t. j. treba da bude izdr­ ži va, žilava i elastična. Mi u politici ne smijemo biti ni ukočeni, da nas slome, ni sentimentalno mehki, da od nas drugi svoje figure pravi. Mi smo doduše i odviše malobrojni i slabi, da se svakome isprsimo i suprot stavimo, ali smo ipak toliko jaki, da se ne damo u tugje svrhe izrabiti. Mi moramo u politici biti ela­ stični i gipki, ali uza sve to treba da ostanemo ka­ rakterni, sv o ji i se b i v je rn i. Naša politika mora biti tako rafinirana, da uzmogne biti praktična, ali mora biti tako postojana, da bude m o ra ln a . Mi se ni u koga oko nas ne možemo slijepo pouzdavati, a sami moramo uvijek voditi politiku shodnosti i mo­ gućnosti, nastojeći da se ni u čemu ne prenaglimo i ne pretovarimo. U životnoj i političkoj borbi nije do­ statna ni sama pamet, ni sama snaga, nego to oboje treba da se jedno s drugim nadopunjuje. Za nas bi bilo i ubitačno, i nazadno i ludo, da pazimo samo na to, kako ćemo se na površini uzdr­ žati ; mi moramo težiti jednom izvjesnom cilju, mi se moramo napred kretati. Naša borba ne smije biti sama sebi svrhom, nego nas u njoj mora voditi praktičnost 1 obzirnost do viših ciljeva. Karakterni moramo biti svi, a karakteran biti znači — biti vjeran samom sebi. Naše narodne sile ne smijemo trošiti u kojekakve lokalne i tričave sitnice, nego ih moramo koncentrisati, ujediniti i s njima dobro ekonomisati, jer princip ekonomije u svakom poslu glasi: utroši što manje sile, a obavi i svrši što više posla. Naša dosadašnja čaršijska i lična politika ako se uopće politikom nazvati može — dovela nas �Broj 11- - B I S E R“ Strana 245. je eto do zabune i zbrke, te smo ostali bez programa, poradi za opće dobro svoga milleta, da ga preporodi cilja i ideje. Sta više, naša politika sa dućanskog če- i na pravi put izvede! fenka i iz kahve, učinila nas je smušenim i smiješnim, Iz svega gore rečenoga izlazi, da d r u š tv o n ije te su nas danas nazvali „objektima ljudske gluposti*’ sam o seb i sv rh o m , n ego je sam o s r e d s tv o , oni, kojima smo jučer u nastranoj i agresivnoj politici, da se p o s tig n u v iš a i o p će k o r is n a sv rh a. kao stafaža služili. A sada da ogledamo i socijalno-ekonomske za­ Ali sve ove elementarne političke dogme ne mogu datke jednoga udruženja. Naš kapital i naše bogatstvo danas stoji pred se ni zamisliti bez kulturnoga napretka. Mi moramo prije da se dignemo na viši stupanj kulture, pa onda krizom, jer i ono što imamo i što posjedujemo imetka, da se politički osvijestimo. Kultura daje politici visinu to je sve nesregjeno, rasparčetano i za veća i moderna vidika, odaklen se može da razmotri položaj, a eko­ poduzeća nepodesno i neupotrebljivo. Naš zemljišni posjed pod mustedžirskim (kmenomija i blagostanje daje joj čvrstu i postojanu pod­ logu, pomoću koje može savladati sve zapreke. — tovskim) pravom izgubio je uslijed kojekakovih trza­ S toga treba prije svega, da složno i zdušno pregnemo vica i abnormalnih stanja, u polovicu svoju vrijednost. svi za našim kulturnim napretkom, i da u tu svrhu Slobodnoga pak posjeda imamo malo, a i onu što — sad za sad — utrošimo sve naše raspoložive sile, imamo, ne nosi nam ništa, jer se racionalno ne obragjuje. Još nam preostaje nešto kapitala, što ga poje­ da upotrijebimo sva sredstva i načine da se kultivi­ ramo, a uz to naš vjerski moral i narodnu karakte­ dinci u manjim iznosima posjeduju i ženski nakit u starim i vanprometnim dukatima. Ovo je potonje zaista ristiku sačuvamo. Mi ne smijemo podleći u kultur­ nome razvitku ni kršćanskome uplivu, ni modernom jedan mrtvi kapital, koji sam sebe izjeda, jer se na i lažnom evropskom bezvjerstvu, a izrabiti moramo isti mora još 2 V20/0 godišnje kao z e ć a t (milostinja, svaku situaciju, prisvojiti sve što je za nas korisno, koja se mora davati) siromasima od toga podijeliti. U najnovije doba počeli su se kod nas podizati pa čak nastojati, da i zlo okrenemo u dobro. no ' ini zavodići kao pokrajinske štedione, nu usljed U ovome smislu bi trebala da bude naša metoda nesolidno vogjenoga sistema, ne pokazuje ni jedan još borbe i obrane, pa prema tome moramo udesiti i si­ takav zć id osobitoga života i napretka. Većeg nov­ stem našeg cjelokupnoga rada i našega odgoja. čanog zavoda još na žalost nemamo, gdje bi se ka­ Najbolja i najčvršća garancija naše budućnosti pital centralizovao, da bude podoban za veća poduu ovim zemljama jest — k u ltu ra i samo ki ura, zeća: . Bankarski posao sam za se, koji radi isključivo jer ona će nam dati i snagu i vodstvo, cna će nas s novcom. nije takogjer potpun i zdrav, ako napušta uputiti i u modernu civilizaciju, koja će nam dati eksploatiranje prirodnih vrela i bogatstva. čvrstu materijalnu osnovu za razvoj i ojačanje naših Promet i industrija danas je značajka živoga sila. Ako naše interesovanje za kulturu ostane i od napretka. Ali mi o prometu i industriji ne možemo sad mrtvo, indiferentno i netaknuto, onda smo izgub­ ni govoriti, nama su čak i ti nazivi nepoznati. Ono ljeni, a naša borba postaće borbom slijepaca, gjutu- što ima u Bosni industrijalnih poduzeća, ta su u tugjim ruma i nemoćnih mučenika. rukama. Nu još je bolnije i žalosnije, da naš svijet Politika bez kulture izrodi se u sebičnu trgovinu t. j. mi muslimani kod tih poduzeća ne nagjemo i i spekulaciju pojedinih demagoga i nadrivogja. koji ne.Tamo nikakove zarade. Naša dakle prirodna snaga su nas eto već do sada doveli do takove zbrke i i bogatstvo prelazi u tugje ruke, a naša radna snaga desorijentacije, da zbog toga srćemo u hidžret, da bez ne nalazi u svojoj vlastitoj zemlji zarade. Naša do­ stvarnih i opravdanih razloga ostavljamo našu domo­ movina ima još prirodnih vrela za eksploatisanje, ali vinu, koju su naši pregji stoljećima branili, i braneći mi za taka poduzeća nemamo ni smisla ni kapitala je, svaku njenu grudu zemlje svojom junačkom krvlju ili barem, mi nemamo udruženoga kapitala, s kojim natopili. bi smo se mogli u veća poduzeća uputiti. Ovo bi bilo u najkrupnjim konturama slika ili Naša tako zvana kućna industrija i naši zanati nacrt našega budućega kulturnog i političkog rada i sve iz dana u dan propadaju, jer ih potiskuju tvor­ odgoja, ali sada treba : puta i načina da se to ostvari, nički proizvodi. Neki proizvodi naših zanata su opet da se to sustavno u djelo privede. zastarili, kao na pr. opanke, firale i saračka roba, pa Pa gdje bi se ti plemeniti i uzvišeni zadaci lakše pošto ne nalaze prohogje, to sami bez sebe i bez i zgodnije proveli, nego opet u našim stjecištima, u tvorničke konkurencije propadaju. Mi dakle muslimani u ovim zemljama stojimo našim organizovanim društvima. Naše svako pojedino društvo treba da u tome smjeru radi i djeluje, kako dandanas na polju cjelokupne privrede posljednji; mi bi se naš zaostali i zapušteni millet čim prije kulturno ništa ne zarugjujemo, nego još trošimo ono, što su (Svršiće se.) unaprijedio, a s time zajedno i politički osvijestio. naši stari privrijedili i nama ostavili. Pa zar ima ljepše, ugodnije i plemenitije dužnosti za *) Ovaj članak je pisan prije osnutka musi. cent. banke u Sarajevu. jedno društvo, jedno udruženje, nego što je ta, da �Strana 246. „ B I Š E R1 Riječi velikih ljudi. Sabrao: Server. Ne raditi ono, što je dobro, veliki je zločin. Rousseau. Budite prema svakome Ijubezni i milosrdni, samo ne prema sebi. Joupper. Lice dostojanstva je Pravedost, a postava Iskre­ nost. Broj 11. arap. carstvu (t. j. na zapadu) sasvijem napustiše staru vjeru, zabaciše staro pismo, a primiše Islam, te po­ češe učiti arap. jezik, tim više, što je Kuran — to vrelo Islama — napisat u tom jeziku. Oni počeše kroz malo vnjerne pisati arap. knjige, naročito znan­ stvene, jer je tih knjiga kod njih bilo vrlo malo. U teologiji, pravnim i državnim znanostima, u medicini, matematici i astronomiji Perzijanci su sa ostalim Ara­ pima gradili veličanstvenu zgradu isl. prosvjete. O^o je doba učenja i naučavanja, primanja i pomaganja arapskih duševnih tekovina. Heyer. Iza toga doba dolazi na red preragjivanje uzetog gradiva, kako će ga i narod, a ne samo učenjaci, bolje razumjeti i zavoljeti, jer je trebalo narod prosvjećivati. Taj su posao časno shvatili i izvršivali. Perzijska in­ Franklin. teligencija uze narodne junake, koje su spominjale Život je vijugava staza izmegju dva ponora: mnoge narodne pjesme, te njihova djela, (ljubavne dobra i zla. zgode, krvave mejdane, narodni ponos) napisaše u Arkone. knjige, dakako arap. pismom; ta djela, koja bi pisci još od sebe dotjerali i nakitili, opisivahu po arapskom Ponekad je javno mnijenje najgora misao. . načinu i obliku; narodni jezik sa arap. izrazima oboOhajrfur. gatiše — i to onda dadoše narodu za čitanje. Tako narod uvukoše oni arapski elementi, koji i danas Gorak je i težak neuspjeh, ali je još teže nikad po'to ■ u perz. jeziku i književnosti. i ne pokušati uspjeti. Dva su puta do blaženstva: ili umanjiti želje, ili pomnožiti sredstva mogućnosti. Roosevelt. Nema uzajamne ljubavi, kao što se ne mogu naći ni dvije zabilježene graške u čitavom tovaru. Tolstbj. H usein G jo g o : Kratak pregled perzijske književnosti. Treće doba Hi nova perzijska kniiževnost. (Nastavak.) Ni jedna se vjera nije tako brzo širila kao islam. Vjersko oduševljenje arap. naroda, osobito pak vojske, tako je bilo veliko, da je borba ma s kojim neprija­ teljem vazda bila uspješna. Ni perzijanci ne mogoše arap. sili odoljeti. Hazreti Omer osvaja Perziju, 637. pade njezin glavni grad Ktesifon, a do pet godina pogibe u boju pošlj. perzijski kralj Jezdegard III. Tako propade njezina samostalnost. Perzija postaje jedna provincija velikog arapskog carstva. Zavodi se u zemlji arap. uprava, službeni jezik i pismo arapsko, državna vjera Islam. Osim toga veličina arapske prosvjete i kulture, novi običaji u javnom i privatnom životu morali su utjecati na per­ zijski narod, te se je ovaj počeo snalaziti u novim prilikama. Perzijanci, naročito oni, koji su bili bliži Od ovih reforama, od ovakog kalemljenja razvi se kod Perzijanaca njihov novi književni jezik, odnosno novo doba njihove književnosti. Iranci, koji su živjeli po planinskim predjelima više prema Istoku, nijesu bili u tolikom saobraćaju sa novim gospodarem njihove otadžbine, pa za to ni­ jesu ni mogli a ni htjeli primiti elemente arap. kulture. Ovi brgjani s toga više sačuvaše čistoću svojeg na­ rodnog govora. Oni ne napustiše niti narodnih običaja, šta više, mnrgi je zadržao i vjeru svojih pradjeda. Uspomene na stara vremena, čisti govor, prave na­ rodne pjesme, stari život — to je sve doprinijelo, te je njihova narodna svijest bila vrlo jaka, oni su že­ ljeli slobodnu Perziju; oni su se s toga i podizali više puta protiv arap. gospodstva. Ova njihova borba za samostalnost državnu bi­ vala je sve to jača, — njoj se pridruživalo sve to više svijeta i inteligencije — što je moć silnog islam, car­ stva, zbug raznih unutrašnjih razmirica, više opadala i nazadovala. Naročito se ovaj pokret ojačao za našljednika slavnog Haruni Rešida, kad je svaka pokra­ jina toga carstva htjela samostalnost, a mnoga je i zadobila. Baš za vrijeme toga komadanja Halifata izbija na vidjelo nova perz. književnost pisana u pravom narodnom duhu. Ono, što je narod prije samo šapa­ tom govorio, sada otkriva. I šta se desi? Halifat morade popustiti, te imenova za Perziju kao guvernere narodne ljude t. j. Perzijance, koji u početku plaćahu Arapima neki danak, dok i s tijem ne prestadoše. �Broj 11. . BISER" Ovi ugledni ljudi, znajući, da su zadobili upravu nad svcjom otadžbinom samo s toga, što to perz. na­ rod hoće, što se je njegova svijest probudila, - svom silom počeše podupirati i narodnu književnost, koja tu svijest propagiraše. Jer, što se njihov narod’više i bolje osvijesti (nacionalizira), to čvršće stoji i njihovo prijestolje. Svi vladari (Tahiridi, Sefaridi i Semanidi, te Gasnavidi i Seldžuci) to su učinili, da je nova perz’. književnost — osobito pjesništvo - najbolje cvjetala od 10. do 14. stoljeća. Ona je prodrla i u Indiju, gdje su je tamošnji muslimani njegovali i potpomagali. Na­ kon osvojenja Indije, perz. vladari tamo zavedoše u upravu svoj jezik. Pojam književnosti zahvaća sve one tvorevine duše, koje su ljudi maštom (fantazijom) i umom stvo­ rili i napisali. Tvorevine mašte imaju umjetnički značaj, one su umjetnost, a onaj, koji ih stvara, zove se pje­ snik; daklen je pjesnik umjetnik. A onaj čovjek, koji pismeno iznosi plodove svoga uma, koji u narod širi znanost, jest učenjak. Premda narodu treba i umjetne i znanstvene gragje, da se prosvijetli, ipak se danas, kad se govori o književnosti, misli u prvom redu na one knjige, koje sadržavaju tvorevine mašte, a to je pjesništvo. Ono može biti napisano u stihu (: ezani slog) i prozi (nevezani slog.) Držeći se ovog nazora, mi ćemo naiprije govo­ riti o pjesništvu Perzijanaca, koje spada u novo doba njihove književnosti. Ono se dijeli na sedam perioda. P r v a p e r i o d a je od 900.- 1100. gcd. po I. U ta dva stoljeća postale su najljepše i najbolje per­ zijske junačke pjesme. Tih je pjesama bilo vrlo mnogo, a osobito iza ’ osvojenja Indije. Kao prvog pjesnika klasičara nazivlju R u d a k i - a (umro 950.), za koga pričaju, da je napisao bio 100 knjiga takih pjesama, ama nijesu sve sačuvane. Njihov jek počinje za vla­ davine Šah Mahmud Gaznevije 994.—1030. Ovaj osvojitelj Istoka sakupio je na svom sjajnom dvoru mnoge pjesnike i učenjake, potpomažući ih obilno, poštivajući ih i bodreći, da što više i bolje obrade stare na­ rodne junake. On bi u tom pjesničkom krugu najbo­ ljega pjesnika odlikovao časnim pridjevom „kralj pje­ snika", te bi ga metnuo u stalne svoje dvorjanike. Ovakav okrunjeni pjesnik bijaše A n s a r i (umro 1039.), koji je svog zaštitnika Šah Mahmuda slavio i njegova djela u zvijezde kovao. Njegovi učenici Asadi i Faruki pjevali su takogjer te junačke pjesme, povodeći se za Rudakijevim stihovima. Nu najviše slave za junačke pjesme steče Firdusi i Dahiki. F i r d u s i („Rajski"), to je časni pridjevak pje­ snika Ebul Kasimi Mansura, koji je 930. rogjen u Tuzu (provincija Horosan), gdje je njegov rod bio vrlo ugledan. Premda mu ime i prezime zvuči na arapsku lozu, njegova je familija uistinu bila sačuvala Strana 247. najljepše osebine perzijske, u njegovom domu se pri­ čale najslavnije uspomene iranske povijesti, a to se je sve slilo u pjesnikovu dušu. Kad se je jednoć do­ kopao jedne povijesti, ona ga je tako zanijela, da je odlučio pojedina povjesna poglavlja opjevati po svo­ joj volji i svome ukusu, pa ma koliko vremena tu tešku zadaću radio. Svojom bujnom fantazijom i bi­ ranim i novim izrazima narodnog govora poče izla­ gati zgode svoga naroda, te odmah u početku svrati na se veliku pažnju. Za njegove pjesme dočuje i moćni Šah Mahmud, pa ga pozove u svoju rezidenciju, u svoj dvor, gdje je pjesnik zaista došao — makar su „dvorski pjesnici" bili tome protivni — te je počeo dalje da radi. Dugo bi bilo, kad bi se bar priželjno opisao život ovog najvećeg pjesnika Istoka, o kome kola i dan danas mnoga priča, tužna i tragična. Njemu je u početku bilo na šahovom dvoru lijepo, i šah ga je bio zavolio. Dao mu palaču ko kakvom kralju! Nu zavidnost i neprijateljstvo dvorjanika i dvor. pjesnika pomutiše šahovu ljubav spram velikog pjesnika, koji s tpga pade u bijedu i nevolju. Ali opet on nije na­ pustio svoje djelo, koje je sa željeznom voljom i ne­ čuvenom ustrajnošću i dovršio. To je t. zv. „Šahnama", di .. knjiga, ispisana u 60.000 dvostrukih stihova, koji g vore i veličaju cijeli iranski narod od najsta­ rijih vremena pa dalje. Tu je opjevao i Šah Mahmuda, ko što ga niko nije tako počastio. Firdusija je na toj ep; ej i raćio pune 22 godine, radeći već ostario i kac stara; - pjesnik pošao silnome Šahu, da za svoj trud primi obećanu plaću. Šah mu je naime obećao, da će mu za svaka dva stiha (distihon) dati po dukat u zlatu, po čemu bi pjesnik trebao dobiti 60.000 dukata. Nu tako ne bi. Šah ne održa svoju riječ, već mu mjesto dukata dade 60.000 groša (srebra), a to je ponosnog pjesnika tako uvrijedilo, da je sve te novce podijelio svojim slugama. Ostavivši za uvijek šahov dvor, pogje pod stare dane, bez sredstava i zgode, u bijeli svijet, da se potuca od nemila do nedraga. A moćnom i naprasitom vladaru poruči: Šah Mahmude, zvijezdo pobjede! Gospodaru svieta čitavoga! Kad se mene postićljeti ne ćeš, postidi se bar velikog Boga. Zar se ne smyu prot' ličnosti tvoje podnositi tužbe, prigovori, Za to što ti vaskoliki svijet na podnožju kao roblje dvori ? Zar ti ne znaš, u desnici mojoj jedan oštar handžar da počiva? Ti me byeš, sve bez milosrgja, ko ludilo da ti um pokriva. Porugljivo nazivaš me ovcom, ali ja sam i od lava jači, Kad god hoćeš na mejdan ću tebi vedra čela u susret izaći. Sviet će moje — do vieka, dok živi — opjevane careve gledati, I carevi, što će poslie doći, riečima će mojim vjerovati: Da je pjesnik Firdusi iz Tuza čovjek častan i ponosan bio 1 da nije za šahovo blago svoje pjesme kroz pero izlio. Tek za ljubav Božjeg poslanika i Alije svetog mučenika Svoje mudre ja riječi slagah u dizije od kamenja draga. �Strana 248. „ B I Š E R" Da, još mene na ovome svietu ne satvori Božja volja sveta, Ne bi mogli drugoga Firdusa ljudi naći za sve blago svieta. Silni šahu i tvoje će ime u vječitu zaboravnost pasti, I poznijem potomstvu će tebe samo moja pjesma sačuvati. Doć će vriem e: razorne oluje kad će u prah i pepo da stvore \ elicajne vladarske palače i ponosne od mramora dvore. Ali sila nikojeg orkana moja djela ne će porušiti, Kroz vjekove stajati će ona i besmrtni simbol slave biti. Šetati će od ruke do ruke svaka pjesma, što sam je spjevao I s nasladom čitaće je svako, kome Bog je dar razuma dao *). Progonjen od uvrijegjenog vladara, on se je dugo i dugo sakrivao po kućama svojih prijatelja ne na­ puštajući svoje vile pjesnikinje. I ako je bio u ne­ prestanom strahu, da će ga uhvatiti, opet je on nizao lijepe stihove o „Jusufu i Zulejhi", pa je i taj lju­ bavni, idilični ep dovršio u 10.000 distihona. Napokon se stišala srdžba u srcu moćnoga Šaha. On naumi iskupiti pogaženo obećanje, te pošalje 1020. god. glasnike i seize sa silnim blagom, da se uruči pjesniku. Taman, kad se je ova povorka pomoli'a u Tuz, i uperila pjesnikovom domu, ugleda, kako na drugoj strani nose jednog mrtvaca na ukop. To je bio starac Firdusi! Ono, što su Homerove pjesme za grčku knji­ ževnost, to su za Perzijance pjesme Ebu! Kasiini Mansura. U njegovom velikom junačkom epu, u „Šahnami" (knjiga careva), vidi se drama njegova naroda, u ko­ joj izlaze na vidjelo toliki perzijski vladari! U glavnom, oni bi se mogli svrstiti u tri grupe i to: prva sadr­ žaje stare iranske junake, druga se bavi o pričama grčkim, macedonskim i istočnim (Darije, Aleksander Veliki i dr), a treća o Sasanovićima. Lica u Šahnami nijesu povjesnički prikazana, već su opjevana kao neka mitska bića, okružena sjajem i slavom, kako to narodna duša perzijska želi i zahtijeva. Koliko je Firdusi pogodio narodni duh u svojim pjesmama, vidi se po tome, što je nakon njega bilo puno pjesnika, koji su oponašali ,,Šahnamu“ (Geršaspname“, „Džihangirname") i „Jusufa i Zulejhu“. Njegova se djela i danas puno čitaju. D a k i k i (976.-997.) bijaše na dvoru Nuh ibni Mansura. On je bio prvi pjesnik, koji je pokušao obraditi povijest perz. vladara, ali je uvidio, da je to vrlo težak posao, tim teži, što je on htio da pjeva biranim t. j. novim književnim jezikom. Stoga napusti tu namjeru, i ako je neko 1000 stihova bio ispisao. Tu je zadaću mogao izvršiti samo Firdusi. Dakiki je mlad umoren. U ovu prvu periodu književnu treba ubrojiti još glasovitog „sofiju" Šej h Ebu S a j d - i - E b u - l H a j r a *) U stihove složio M. ć. ć. Broj 1 1 . te Na s i r i H u s r e v a i M e n a č e r i j a. Nu ove je puno nadmašio Ka bus, vladalac Gilana, svojom knji­ gom ,,Kabusname“ (1082.), koju je pisao za svog sina da ga pouči, kako treba vladati i svoje podanike pa­ ziti i čuvati. U toj knjizi, koja ima 44 poglavlja sa­ držani su nazori toga mudrog vladara o svim stva­ rima, koje je on u životu iskusio. Ona se s toga bo­ gatog gradiva i radi lijepa razlaganja i danas vrlo rado čita. (Ja sam nekoje misli Kabusove o uzgoju preveo s njemačkog, pa ih uvrstio u našu Učiteljsku Zoru lanjske godine.) D r u g a p e r i o d a počinje od 1100. do 1200. g. Karakteristika njezina jest ta, što pjesnici ne pišu knjige, da probude kod naroda narodnosni duh, već se baviše romantičnim zgodama i pohvalama pojedi­ nim vladarima, te satirom. Ovdje je u glavnom t. zv. dvorsko pjesništvo, koga su njegovali osim vladara još i drugi visoki destojanstvenici (veziri, emiri). Dvor­ ski pjesnici bi uz to još pisali kronike, opisivali lov i ljubav svojih dobročinitelja. U ovoj periodi dolazi prvi na red E n v e r i (umro oko 1191.). On je pjevao krasne pohvale (panegirike) Idžučkom sultanu Sandžaru, te njegovom našljedniK Togrul begu III. Te pohvalnice (perz. kaside) njem u donijele slavu, te perz. narod. Enveriju ub­ raja u svo-e klasike, kojih ima sedam. Osobito je na glasu njegova patriotska kasida „Suze Horosana", koju je napisao za sultan Ahmeda od Samarkanda. Megju starijim mističnim pjesnicima najglasovi­ tiji bijaše S a n a i (u. 1131.), koji raspravljaše o bo­ žanstvu i čovjeku, o njihovom odnošaju u svojoj knjizi „Vrt istine". Veliki su zbog satire R e š i d V a t v a t (Vesvat?) i učeni H a k a n i Ha k a j i k i , koji su se mnogo ru­ gali ženama i nadri-pjesnicima. Rešid je osim toga postavio pravila za poeziju i metriku. Najbolji pjesnik u ovoj periodi bio je Ni za mi (114!.—1202.) Napisao je tri vrlo obljubljena roman­ tična spjeva i to: Ljubav Husreva i Širin-e, Lejle i Medžnuna, te pustolovine (ljubavne) Behrami-Gura. Ta djela ne samo što su jako fantastična, nego su maj­ storski isprepletena mnogim zgodama, koje se doimlju ljudskog srca. On je još napisao „Iskendernamu" (Knjiga o Aleks. Vel.), koju je uresio lijepim pjesni­ čkim osjećajima i romantičnim zgodama. Njegova su djela poslije oponašali i preragjivali. U t r e ć o j p e r i o d i (1200.—1300.) dolazi veliki povjesni dogogjaj: Mongolci pod Džengiz-hanom poplaviše Perziju. Ova poplava nije udušila perz. pjesništvo, ali ga jest malo obratila sa puta uveličavanja svojih vladara. Poezija ove periode je više mistična i poučna, puna teozofskih promatranja. Početnik ovakog pjesništva bijaše F e r i d - u d Di n i At t a r , koji dosta takih pjesama napisao. On je ujedno prvi, koji je kupio narodno blago kao i �Broj 11. Strana 249. ,B i S E R" djela prijašnjih velikana, koja su se bila gotovo izgu­ bila. A njegova „Knjiga tajna (,,Esrarname“) proizvela je na poznije pjesnike vrlo velik doj.^m, osobito na D Ž e l a l - e d - D i n i Ru mi j u , toga najvećeg perzij­ skog mističnog pjesnika i filozofa. Njega računaju uz velikog Arapa Muhiddina El-Arebiju za najvećeg mi­ stičnog mislioca svih vremena. Perzijanci ga naravno uzimaju za svog velikog klasika, čija se pjesnička djela na cijelom Istoku smatraju za središte islamske panteistične nauke. Rumija je rogjen 1207. u Balhu, odaklen mlad pošao u svijet, a onda se nastanio u Konju (Mala Azija), gdje ga snagje smrt 1273. Bio je velik učenjak. U 35. g. života združi se sa glasovitim fanatičarem Šemsedinom iz Tebriza, te poče s njime općiti i ži­ vjeti. Iznenada, u nekakvoj gunguli, zaglavi Šemsedddin, a u isto vrijeme umrije i Dželalijin najstariji sin. Ovaj slučaj kosnu srce velikog pjesnika, pa se povuče od svijeta u osamu, razmišljajući o božanstvu i svijetu, a to ga dovede na misao, da osnuje jedan red derviški. I osnovao je t. zv. Mevlevijski red, koji je i danas poznat po tome, što se derviši pri molitvi mnogo okreću i tancuju dotlen, dok se gotovo ne zanesvijeste. Po tom ordenu dobio je pjesnik priđjevak Mevlana. Njegovo dubokoumno djelo „Divan" (Razgavor), u kom se potpisuje imenom Šemsi Tebrizi, sadržaje mnoge pjesme, koje Mevlevije govore pri molitvi (kla­ njanju). Svaka njegova gazela sadrži po koju duboku misao o božanstvu, iznešenu u panteističnom shva­ ćanju*). Njegovo je najglasovitije djelo „Mesnevija“, koju je pisao 14 godina. Glavni zastupnik poučnog pjesništva jest Šejhi Saadi, koji je najobljubljeniji pjesnik na Istoku. Muslihud Dini Saadi rogjen je 1184. u Širazu, gdje je i umro 1291. Njegove moralno-filozofske pjesme, ponekad i prozom ižrečene, sadržane su u djelu „Ružin vrt“ („Gjulistan") i u Vrtu plodova (,,Bostan“). On je bio takogjer i lirik, a napisao je nekoliko političkih pjesama. Jezik mu je vrlo uglagjen, prikazivanje jednostavno, ali vrlo zgodno i smišljeno, zbog čega mu se djela i danas jako mnogo uče i čitaju. Ovoj periodi pripadaju još i ovi pjesnici: Emi r H u s r e v iz De l h a , pisac rom. djela „Husrev i Širin" (po uzoru Nizamije), ,,Iskendername“ i „Osam Dženeta“ (r£ja) t. j. osam ljubavnih zgoda Behrami Gura; „ Ma h mu d Šebi s t e r i , koji je napisao djelo „Gjulšeni - r š z" , za tim dolazi K i r m a n i i I b n i j e m i n . . Če t v r t a p e r i o d a zahvaća godine 1300.—14l0. Premda su u Perziji u 14. stoljeću bile jako loše političke prilike, ipak u tom vremenu dolazi veselo, *) Panteizam je grč. ryeč, koja u prevodu glasi Sve-Bog ili Bog je Sve, đočim naša vjera veli, da je Bog svijet stvorio, daklen baska Bog, a baška Svijet (Svemir). Bog nije stvoren, a Svijet jest. U Dželalije je glasovita ona izreka njegova: „Na moja usta Bog govori i ja sam Bog“ ! zabavno pjesništvo ko nikad prije ni poslije. Lirsko veselo pjesništvo postiglo je vrhunac u pjesniku H afi zu, čiji se radovi mogu ubrojiti megju biser radove svjetske literature. Pjesma Hafizova nije zapalila samo Istok i njegov narod, nego je ona vršila velik utjecaj i na Zapad. Njega prevodi od Nijemaca Ruckert i Bodensted, a po njegovom načinu ispjeva mnogu pje­ smu Goete i Hajne. Kod nas je prevodioc Hafiza Zmaj Jovo i nešto Bašagić. Potpuno mu je ime Hafiz Šems-ed-Din Muhamed. Nije poznata godina rogjenja, ali je poznato, da je rogjen u Širazu i da je tamo umro 1389. Njegove su „gazele14 pune veselja i užitka, zadojene satirom na sve prilike one dobe. Pjesma i buka, vino i društvo te lijepa djevojka, to je gradivo za njegov pjesnički duh, koji je zaista stvorio najljepše lirske pjesme svome narodu, koji i danas hodočasti njegovom grobu. Uz Saadijine verzove Istočnjaci (muslimani) najviše citiraju Hafiza t. j. njegov „Divan". Pjesnik je još za života bio jako slavljen, a potpomagao ga je i neka­ kav mogućnik. Njemu nijesu zamjerali, niti mu danas zamjeraju, što se često ljuto našalio sa hodžama i njiho”'m predrtim savjetima; on je gotovo cijelom svijetu okrenuo legja pa je živio, kako je htio i mo­ gao. To se vidi i iz ovih njegovih stihova: Nek se nose sve mantije, Što za vino bjehu dane, Tek mantija Hafizova U mejhani nek ostane, ili: Dajder čašu, što se smije, Da nazdravim onom danu, Kad sam prvoč koraknuo Iz džamije u mejhanu. Od 1400.-1500. g. t r a j e p e t a p e r i o d a . Ona nije rodna, jer je muza nešto zastala. Si­ gurno su bile tada jadne prilike, kad pjesma rijetko dolazi megju ljude, koji su brigom bili zaokupljeni. Ipak je u ovom petnaestom stoljeću živio jedan veliki pjesnik, imenom Mevlana Nur-ud Din Abd-ur-Rahman, a prozvan D žarni, jer se rodio u provinciji Dž3m 1414., dočim je umro u Heratu 1492. On je napisao ep „Jusuf i Zaliha" (po uzoru Firdusije), „Lejla i Medžnun", te jedno djelo u prozi („Beharistan"), i tri „Divana". Još je napisao 600 biografija o evlijama Sufijskog reda. Džamija je bio pjesnik universalan. Uspio je u lirici, u mističnom pjesništvu, u historiji, u prozi. A što je još začudnije: on je svakog pjesnika znao jako dobro oponašati i rekapitulirati. Njegov je štil bio> veoma gladak. Sa ovim pjesnikom završuje se kla­ sično doba nove perz. književnosti. Pozniji pjesnici su prema ovim klasičarima samo „epigoni", koji na­ �Strana 250. BISER' Broj 11. U 18. stoljeću obradio je F e r i d G j a f e r Ha n stoje, da dostignu knjiž. velikane i koji obragjuju gra­ priče o Halim bin Obejdu, u kojima mnogo govori o divo, koje su klasici već iznijeli. Š e s t a p e r i o d a (1500.—1600.) jest vrijeme vilama i opčaranjima (sihirima). Ova zabavna književnost, kojom bi i haremske opadanja pjesništva. U to su vrijeme živjeli ovi pje­ snici: Hat i f i , Hi l a l i , Ul i od Š i r a z a , F e j z i j a dame prikraćivale dosadu, naročito je dobro prolazila i F e t a h i. u Indiji, gdje no su vladali veliki Moguli (Peizijanci) S e d m a p e r i o d a t r a j e od 1600. g. pa dalje... u silnome sjaju, pošto je Perzija u ognju i maču ku­ U tom drugom vremenu bilo je znatnijih pjesnika burila jadne dane, koji ni danas nijesu vedri. Osobito iz Perzije i Indije. Naročito se dosta pisalo epsko je književnost pomagao car Akbar na svom dvoru u gradivo, te gradivo za pouku i zabavu kao: priče i Delhi (Indija), gdje je oko sebe bio okupio G a z a ­ bajke, kojima je vrelo bilo u Indiji, a poslije pregjoše lij u, Ur f i j u, šejh E b u l F a i z a i dr. Isto je takav na Perzijance, ovi ih opet prenesoše na Zapad Ara­ mecena bio i vladar Šejh Abbas I. na svom dvoru u pima i Grcima, te su i do nas doprle. Tako je H u - Isfahanu. s e i n Va i z K a š i f i take priče iz Indije preradio na Onim raznim preragjivanjima jednoč već uzetog perzijski jezik. D ž u v e j n i je sakupio puno takog gradiva isplavio je ukus kod čitalaca, pa je lijepa gradiva u djelu ,,Nigaris;an“ (Vrt ljepote); N a š e b i književnost sve više opadala i nazadovala. Ona se je napisa knjigu „Tutiname" (Knjiga o papaganima); — ko i svaka istoč. književnost — raspala na sitnice. I n a j e t - U l l a h ,,Behari-i daniš" (Proljeće mudrosti). (Svršiće se.) U ovoj periodi pisana je i romantična povijest o „Hatemi Taju" i veliki roman u 15 svezaka ,,Bostan-i Hajal" (Vrt fantazije). Hl Ognjuština ili tifus. mZ DRAVLJE. se obično razvije kod disaćih organa katar, a trbuh biva sve naduveniji. Tijelo dobije crvenkaste pjege, koje se najvećma Ognjuština ili tifus (Typhus) je trbušna pošalina, a njom zaraženi čovjek nalazi se u maglovitom javljaju na prsima, trbuhu i legjima, a na mjesto stanju. Bolest tifusa je svakako stvar teže naravi, jer zatvora nastaju proljevi, a to biva kod daljneg raz­ je cijeli organizam u oboljele osobe u abnormalnom vijanja te pošasti. Kod teške zaraze, u trećem tjednu, stanju, čovjek svoja osjetila izgubi, bude bezćutan za čovjek skoro ništa za sebe ne zna, nego izgleda, kao vrijeme te bolesti. pravi lugjak. Štošta bez smisla govori, baca se po Čovjek odmah ne oćuti bolovanje tifusa, jer se postelji, hoće da bježi, i Bog te pitao, što sve ne radi. bakcili razvijaju i počnu djelovati nakon četrnaest Iz usta bolesnikovih udara obično jako neugodan dana zaraženosti. Kod jačeg organizma ovi znakovi vonj, a bolest oboljelih glasilnica biva sve jača i pojavljuju se i nakon tri sedmice zaraze, a kod sla­ jača, te donosi često i upalu pluća. Sad se poragjaju: bokrvnih i kržljavi ljudi i nakon osam dana. Za razne komplicirane bolesti, kao upala zglobova, te se vrijeme razvijanja bakcila, postanu pojedine osobe bolesnik — u ovoj bolesti, — radi leženja, protare, oćutljive, kao da se nadaju, da će od nekakve teže što je kod drugih bolesti velika rijetkost. Kod bolesti tifusa se vrle često dešava, da bolesti oboljeti. Odmah oćuti lahku glavobolju, trganje i bolove u zglobovima, nema nikakva teka, te obično oboljeli na toj bolesti dobije i upalu možgjane opne, nije sposoban za nikakav rad. Ovo ga vuče u krevet upalu bubrega, kao i staničevine samijeh kostiju. te traži mira u ležanju. Pri tom osjeća veliku žegju, Osobito stradaju od tifusovih bakcila živčani orgjni, koja nastaje radi sve veće vrućine tijela, a zbog toga koji ne mogu da normalno djeluju. I žene, koje je koža suha, a isto tako je i jezik suh i obložen se nalaze u blagoslovljenom stanju, bolešću tifusa nekom bijelom tvari; a i san je bolesnikov vrlo ne­ stradaju, jer obično tad pobace svoj plod. miran. Neredovita stolica i često krvarenje iz nosa Osobe, koje žive vrlo odmjereno inače, ti lakše znakovi su zaraze tifusom. Kod razvijanja bolesti snose i podnose ove muke i napasti tijela, jer to toplina sve to većma raste, a svijest počinje tamniti, otporno od sebe odbijaju. One osobe, koje se opijaju, tako, da noću često nastaju buncanja. Na plućima ili su neumjereni u jelu, te još ako se vrlo slabo �Broj 11. „ B I Š E R' hrane, ovakovi stvorovi obično od ovakove napasti — tifusa stradaju. I oni, koji su tjelesno izrabljeni i izmoreni, a uz to imadu slabe i nezdrave stanove koji su u opće za tjelesno razvijanje pogubni, ti mo­ raju po gotovo od ove epidemične bolesti da stradaju. Ovu trbušnu pošaliru vrlo će lahko podnijeti i preboljeti snažno i otporno tijelo, nego li onakav individuim, koji u sebi nema dovoljno otporne snage, a to su obično tjelesni kržljavci, koji svoj organizam za vremenu nijesu znali, ili umjeli razviti do samo­ stalnog i čvrstog razvoja, Čim je manja snaga to joj je i otpor manji. Do sada smo promatrali razvoj i glavna obi­ lježja oboljelog organizma, a sad bi trebali preći na sami način liječenja, odnosno suzbijanja od ove pošaline, koja u mnogom slučaju ostavlja pojedine organe sasvim neuporabive. U prvom slučaju, ako smo uz zaražena čovjeka, moramo osobito paziti da se mi sami ne zarazimo. Osobito se mora paziti na čistoću, jer je za zarazne bakcile najplodnije ovo tlo. Veliku važnost moramo posvećivati na čistuću svoga vlastitoga tijela, te či­ stoću svojih stanova. Čistoća je veliki neprijatelj proti svakoj zarazi a uz to, ako je zdrav, snažan i jak organizam sve će nadvladati i najgore kušnje ove vrsti lahko će od sebe odbiti. Čistoću tijela postizavamo čestim kupanjem i pranjem, čestim mijenjanjem bijeloga rublja (rubenine i posteljine), kao i svagdašnjim zračenjem po­ steljina. Ako živimo umjereno, te se klonimo svakog alkoholnog pića, a snažimo se dobrom i zdravom hranom, kao i okrepljujućim snom, onda ćemo nad­ vladati sve napasti našega tijela. I tad ne će na nas nikakva zaraza, jer imamo dosta otpora, kojim se dademo braniti. Premda moramo posvetiti veliku pužnju na čistoću tijela i odijela, ipak moramo paziti i na sta­ nove, koji doprinose mnogo na rasprostranjivanje i uvriježenje ovake zaraze. Stanovi moraju biti dovoljno zračni, svijetli i suhi. Sunčana svjetlost je jedna od najvećih neprijatelja bakcilama, stoga trebaju i sobe da su tom blagodarnošću snabdjevene. Nu i lošije stanove možemo bar doneklen zdravim učiniti, ako ih često zračimo i čistimo. Ako su stanovi vlažni, oni su najpogodniji rasadnici zarazama, pa se mora svatko ovakovih stanova klonuti. Nije samo dostatno brinuti se za čistoću tijela i stanova, te za uživanje zdrave i okrepljujuće hrane, pak da se odhrvemo zarazama, nego moramo nasto­ jati, da je u dvorištu oko kuća sve čisto, a tako isto da je na cestama i drumovima. Na ovakovim mje­ stima ne smije biti nikakva smetlja i džubreta. Dugo ležeća voda je vrlo pogubna za ljudski organizam, za to je od neprocjenjive vrijednosti i osobite važ­ nosti kanalizacija. Na ovo bi trebalo osobito paziti Strana 251. kao i na to, da svako mjesto ima zdravu i pitku vodu u dovoljnoj količini. Ako bi se držali u glavnom gornjih razlaganja, tada bi bilo vrlo malo zaraznih bolesti u našim kra­ jevima. Nu, dogodi li se, da neko oboli od te ognjuštine (tifusa), trebaju ukućani, čim upoznadu bolest, da bolesnika izoliraju, t. j. neka se s njime ne druži nitko, dok sa svim ne ozdravi, jer time prestaje zaraza. Zdravi ukućani mogu se lahko zaraziti, ako su uvijek uz njega, te s njime dijele — što no riječ — dobro i zlo. Kada je zaraza popustila, te se bolesnik toliko oporavio, da više nema nikakove bojazni, e bi se tko zakužio, tad treba odmah kuću desinfekcirati. Nje­ gove rubenine, posteljine, i sugje moraju biti dobro u lukšiji skuhani, a cijela kuća mora se krećem obijeliti. Podovi takogjer se moraju lukšijom dobro izri­ bati, ako hoćemo kuću zdravu za daljnja vremena ostaviti. Ako su okolo kuće kakove jame sa smećem ili kojekakvim džubretom, to je potrebno i to, kao i zahode desinfecirati. To se najlakše čini, ako se pospu živim krečom. Tifus se najviše širi i rasprostire izmetina.na bolesnikovim, jer se u njima nalaze tifusni bake koji na vrlo lahak način mogu dospjeti u vodu, mlijeko ili drugu koju tekućinu, a odavle lahko prispiju u čovjeka, gdje razviju svoje djelovanje. Rasprostirariu bakcila služe kojekakva gamad, a u prvom redu muhe. Prenošenju bakcila mnogo doprinose neuregjeni zahodi bi z kanalizacija. Kod našega seljaka, a na žalost i u kasabama, te u varošima nemaju posebnog zahoda za obavljenje nužde, nego se obavlja gdje mu god. Za jesenjih kiša ove izmetine snese voda u potoke i rijeke, koje često bi du zakužene tifusnim bakcilama, te ova bolest počne harati na dugo i ši­ roko. I kanali te bakcile mogu prenijeti ali se nastoji da se razkužujućim sredstvima ubiju. Zaraziti se mogu i bunarovi, ako su blizu kojekakvih seoskih zahoda. Bunarovi bi mogli biti najveći rasadnici zaraznih bolesti, stoga bi dobro bilo paziti na to, da se bunarevi često čiste, a kod gradnje da budu bunarske strane nepropustljive i na 2 m od prilike oko bunara da je cimentirano. Bunar mora biti kao boca, te čestim čišćenjem je i voda u njemu zdrava i pitka. Potrebno je iza svakog čišćenja baciti u nj nekoliko komada neza­ gađena vapna, koji će preostale bakcile ugušiti. Dobro je u bunar, koji je očišćen i čist kao boca, nasuti nešto čista pijeska, a i smrvljera drvena ugljena, jer su najbolja sredstva za uzdržavanje čiste i pitke vode. Veliko je zlo, ako se od zaražena čovjeka rublje pere blizu bunara ili na vielu kojeg potočića. Zdrav­ stveni organi morali bi na sve ovo paziti, te odmah u zametku zaraze spriječiti širenje iste, a to se može sa lijepim naputcima i korisnim zdravstvenim od­ redbama. M. Refik, �Broj li. „ B I Š E R‘ Strana 252. H LISTAK. Iz islamskog svijeta. Kulturno i gospodarstveno podizanje ruskih musli­ mana. Usprkos proganjanja i ugnjetavanja, usprkos svagdanjeg ometanja prosvjetno-gospodarskog na­ pretka i razvoja ruskih muslimana od strane ruske vlade i hrišćanskog naroda, ova su naša braća danas skoro najnapredniji dio islamskog mileta na svijetu. Baš velike muke i kušnje, koje oni proživljuju u fana­ tičnoj i nesnošljivoj Rusiji, njihov su narodni duh prekalile i očeličile, da se na svima područjima dru­ štvenog života najvećom odlučnošću i intenzivnošću bore sa svojim zakletim dušmanima — Moskovima. Ruski muslimani danas imaju preko deset hiljada svojih po modernom sistemu uregjenih osnovnih škola, imaju mnoge svoje ženske i muške gimnazije,, prepa­ randije, više duhovne zavode, pa onda mnoge novine, književne listove, kulturna i humanitarna društva, mnoge financijalne ustanove, banke, konzorcije, tvor­ nice, razne organizacije javne, biblioteke i t. d t. dSav taj kulturno-ekonomski pokret naše ruske braće duševno vodi njena inteligencija i ulema kao Ismail beg Gasprinski, Ali Merdan beg Topčibašev Sadrudin beg Maksudov i t. d., a materijalno ga podu­ piru veliki islamski bogataši, kao Šemsu Esed llahijev, Aga Musa Nekijev, Hadži Zejnul Abidin Tagiev, koji je sam do sad, po jednom izvještaju od Gasprinskog, potrošio oko 5 milijuna rubalja (15 mil. kruna) u po­ dizanje muslimanske prosvjete u raznim krajevima ruske carevine. Da iznesemo malu sliku progresa naše ruske islamske braće, mi ćemo ovdje prenijeti iz carigrad­ skog „Sebilurresada" nekoliko glosa, koje govore o njihovim prosvjetno ekonomskim tečevinama u cigla ova potonja tri mjeseca: Na j n o v i j a g o s p o d a r s t v e n a a k c i j a r u­ s ki h mu s l i ma n a . Dopisnik ruske novine „Kopaš" iz okružja Mahadiš u jednom dopisu veli, da je skoro sva trgovina toga okružja prešla iz ruski)* ruku u musli­ manske ruke tako, da se megju 15—20 trgovaca na­ lazi samo po jedan Rus. U tom su okružju, veli dopisnik, i u svemu drugom muslimani mnogo napredniji od Rusa. Kao primjer navodi, da su svi izvori nafte u Mahadišu u muslimanskim rukama. Osim toga bakčesarajski „Terdžuman" (Prevodčik) javlja, da je kazanski trgovac Rešad ef. prije nekog vremena počeo graditi u Ka- □ 7 anu jednu veliku tvornicu čohe, sukna i fine tekstilne robe. Tvornica će ova električkom silom izragjivati svake vrsti platna i najljepših svilenih tkanina. Prije dva mjeseca je pak bogati trgovac Ismail ef. iz varoša Kreča na poluotoku Krimu podigao fa­ briku kumaša i skupocjenih čilima. Ova će fabrika izragjivati najbolje turske, perzijske i dagistanske ćilime i solidne kumaše s vrlo ukusnom ornamentikom. U gradu Simiju u Sibiru opet nekoliko je boga­ tijih muslimana stvorilo konzorcij, koji će osnovati veliku tvornicu makaruna, a muslimansko udruženje u Samari u unutrašnjosti Rusije zaključilo je podignuti o svom trošku jednu veliku školu za izučavanje sto­ larskog, kolarskog i rezbarskog zanata, koji je tamo J >sta razvijen, da tako posluži unapregjenju obrta megj ■ tamošnjim muslimanima. Novi j e k u l t u r n e t e č e v i n e r u s k i h mus l i ma i a. Ruski list „Riječ" piše, da je kroz kratko vrijeme od mjesec dana megju muslimanima u kazansk guberniji pokupljeno 80 hiljada rubalja (240 hiljada kruna) u svrhu osnutka muslimanske ženske gimnazije u Kazanu. List „Kopaš" opet javlja, da je poznati multi milijuner i vlasnik izvora nafte u Baku, Šems Esed Ilahijef kupio za 30 hiljada rubalja (90 hiljada kr.) jednu zgradu u Moskvi za muslimanski licej. Na ljeto će se ova zgrada porušiti i mjesto nje podignuti se četveropratna velika kuća, koja će — poput sveučilišta u kulturnim državama — osim zbor­ nice, prefekture, blagovaonice, aule, knjižnice i drugih prostorija imati salon za konferencije gjačke i kaza­ lište. U svrhu izgradnje ove zgrade Ilahijl ef. je odredio 150.000 rubalja (450 hilj. kruna.) Isti list u svom jednom od pošljednjih brojeva donosi vijest, da je glasoviti islamski dobrotvor i mili­ juner u Baku Aka Musa Nakijef o svom trošku po­ digao veličanstven „Dom islamskog udruženja", koji ga je stajao preko 300 hiljada rubalja (900 hiljada kruna); a 25 hiljada rubalja (75 hilj. kruna) odredio je, da se jedan odio za islamsku djecu osnuje u školi rajanijskoj u Baku. Uz to je ovaj veliki islamski patriota darovao još 300 hiljada rubalja za podignuće islamske bolnice u Baku, koja će imati 250 bolesničkih kreveta, od kojih 50 samo za muslimanske žene. Eto tako ruski muslimani svakim danom prave po jedan gigantski korak u ljepšu svoju budućnost; �Broj U. „ B I Š E R' svaki dan u zdravlju svojih požrtvovnih otadžbenika i mecena stvaraju nove uslove za život i opstanak islamske zajednice i to sve se d^gagja u onoj fana­ tičnoj Rusiji, koja pripadnicima svakog drugog naroda osim ruskog i Sljedbenicima svake druge vjere osim pravoslavlja tiranski ometa svaki napredan i koristan rad. Kad bi mi, koji živimo u jednoj kulturnoj i najtolerantnijoj državi evropskoj, imali i stoti dio islamske njihove svijesti; kad bi imali i stoti dio nji­ hove požrtvovnosti i volje za napretkom, drugčije bi stajali i u kulturnom i ekonomskom pogledu, nego što danas stojimo. Daj Bože, da se i mi jednom — kako treba — osvijestimo i počnemo prama svojim sposobnostima raditi na narodnom nam napretku, bar sa nekim dijelom one intenzivnosti, kojom rade naša ruska vjerska braća. Dragocjenosti Sultanove riznice. {Založeno prije­ stolje. — 120 milijona kruna. — U skrajnjem kutiću Saraja. — Od Perzijanaca osvojeno. — Najveći sma­ ragd. — Kuća od briljanata. — Darovi evropskih vladara. — Svečane nošnje {odijela) sultana.) Kao što je nekoč Fridrik Veliki radi sedmogodišnjeg rata pretopio u nuždi srebrene stvari svojeg dotna, tako isto sultan Mehmed V. izdaje dragocijen jsti svoje riznice u zalog, te je već za prijestolje hal fa podigao zajam od pet milijona turskih funti. Uvaži Ii se, da je to svota od 120 mil. kruna, to se upravo moramo čuditi, da se tolika svota dobiva za samo prijestolje. Ko je gledao taj založeni predmet, toga ne će čuditi ta procjena, i znade, da još osim toga nebrojeni milijoni leže u ovoj vladarskoj riznici, koja se ne da usporedi^ Ta riznica sultana kroz četiri stoljeća nije bila razgledana ni od kojeg kršćanina, šta više, vrlo mali broj Osmanlija je mogao vidjeti to bajoslovno blago. Ona je smještena usred dvora, u unutrašnjosti Saraja, te je istom od vremena mladoturske revolucije pri­ stupačna strancima, koji donesu preporučene karte svojih poslanika. Od vanjskih zidova starog dvora, treba još priličan put prevaliti, prije nego li se stigne riznici. Najprije se prolazi kroz veliki, svijetu pristu­ pačni vanjski dvor sa glasovitim janjičarskim platanima. Onda se progju „vrata zdravlja'*. Iz drugog predvorja izbija se kroz krasno izgragjena „vrata blagoslova" u unutrašnjost Saraja, u jedan dvor, koji je opkoljen bijelim stupovima, te ima nekolike niže zgrade i dva elegantna kioska. I tamo, desno pošavši, leži jedna gragjevina, sa visokim, zabravljenim vra­ tima, pred kojima stoji straža; po njezinoj vanjštini ne bi se moglo očekivati, šta u njoj leži. Krupna se brava eto već otključaje, pažljivi stražari nas prate i tako čuvani smijemo razgledati čuda halifske riznice. Tu „ono" stoji, i gledaš ono prijestolje, što su ga Osmanhje g. 1514. osvojili od Perzijanaca. To je široka stolica, na kojoj može sjediti sultan presumi- Strana 253. ćenih nogu; naslon je okrugao; čitav komad je na­ činjen iz zlata i zelenog emajla, u kome su umetnuta biserna zrna i dragi kamenovi. Jastuci, štono sjedalo okružuju jesu biserom posuti. Kada sve to omjeriš. u prvi mah činiti se prijestolje nekako silovito, čudno­ vato, ama u duljem posmatranju sve ti se više do­ pada onaj ures, što ga sačinjavaju one dragocjenosti sa onom umjetnom izradbom. U blizini ovog stoji još jedan prijesto Sultana Ahmeta I., koji je isto tako majstorsko djelo čarobne istočne umjetnosti. To je prijestolje izragjeno iz finog sadefa i ploča kornjača, te u naslonjaču ima puno krupnih almasa. Teški, jedno­ stavni smaragd, koji no visi o naslonjaču jest jedan od najvećih smaragda. I jedva da si se okrenuo od ovih divnih radova, a već ti se pogled zadrži na novim čudesima, štono leže po stolovima i u staklenim orma­ rima. Tu u posudama svijetle se cijelfe hrpe odabranih almasa, bisera, golemih smaragda, ovećih briljanata najčišće vode. Krasne stare kineske vaze (posude) upravo te mame svojom eksotičnom ljepotom. Očara­ vaju te razna ogledala u slonovoj kosti, u kojoj su udubljeni vrlo lijepi tirkizi. Tu su dva ogromna zrna bisera, ondje vise čitave diže bisera. Ali nije sve, što pot>jeduje sultanova riznica, tako lijepo; koješta ima tude bez ukusa kao na n. pr. jedna kuća od samih dragulja koji stoje nad prozorima. Megju tim istočnim radovima vide se luksuzni darovi evropskih vladara: zlatna sprava za brijanje, servizi od porculana, razni radovi od srebra, bronce, kornjače (kore) i stakla, onda cijeli redovi satova svake vrste, veličine i vri­ jednosti — očito su vladari pravojernih jako voljeli europske satove. Uspnemo li se za jedne stepenice naviše, već stojimo pred daljnjim iznenagjenjima. Tu su metnute svečane nošnje (odijela) sviju sultana počevši od Fatiha do Murata IV. Nabijene lutke danas nose dra­ gocjene haljine, koje su nekad oblačili moćni halife. I tu je čudo od bogatstva. Krasna su svilena platna, turbani su urešeni sa sjajnim perjanicama, na balča­ cima sabalja svijetle se skupi kamenovi. Tu se može opaziti prelaz moda, što su i u turskom carstvu gospo­ darile ; turban se povećao toliko, da je bio kolik bundeva velik, dok opet malo po malo ne posta malen. Veoma je osobit pogled na te blještave haljine na mrtvim potpornjima. Ova je sablja bila u ruci Mehmeda II. (Fatiha), kad je prvi unišao u Aja Sofiju ! Pod onim turbanima su razapeti veliki ratni planovi, od kojih je kršćanska Evropa toliko strepila! To tako djeluje na našu dušu, kao da sad stoje pred nama osobno Sulejman Veliki i Murat, te nas mrko gledaju i pogledom nadmašuju sjaj dragulja... Nečija ruka dodirnu našalegja: vrijeme je raz­ gledanja prošlo, pa moramo otići iz riznice sultanove. Prema N. W. Journal-u H. �Strana 254. .BISER' Broj U. pisac ovdje opravdava ustanovu šerijata o ,,kisasu“ vrlo umnim razlozima. Napokon u sedmom se poglavlju obaraju svi Nekoliko islamskih ustanova. Pod ovim je na­ slovom otštampana u godini 1905. t skom prve hr­ prigovori inovjeraca šerijatu zbog toga, što je ropstvo dozvolio i tako ostao inkonzekventan svom načelu vatske radničke tiskare u Zagrebu jedna vrlo lijepa i poučna vjerska raspravica, koju je napisao Muhamed- sl-bode i ljudske jednakosti. Pisac je samo u nekoliko Ćazim. Da napiše tu raspravicu autoru je — kako riječi znao obraniti Islam od tih prigovora i prikazati sam u predgovoru veli — dalo povoda slabo vjersko ga kao jedinu vjeru, koja preporuča pravednost, jed­ vaspitanje neke naše školske mladeži i njeno hrgjavo nakost i slobodu kako pojedinaca, tako i cijelih poimanje nekih islamskih ustanova, kojim se prigo­ skupina. Eto to je mala refleksija na ovu lijepu vjersku varalo, a i danas prigovara od strane nemuslimana, da su bez svrhe, da su neopravdane, nesavre- raspravicu, koju mi svakom muslimanu i muslimanki najtoplije preporučujemo, jer će im ona pružiti jasnu mene i t. d. Pisac je. te ustanove u ovoj raspravici kratko, — i ako kratku — sliku islamske uzvišenosti i ali jezgrovito i popularno rastumačio i njihovu op­ ljepote. Knjiga se može dobiti u nakladnoj knjižari Muravdanost jakim argumentima dokazao. Raspravica je podijeljena u -ovih sedam podglavlja: 1. Vjera u opće- hamedi Bekira Kalajdžića u Mostaru, a cijena joj je 40 helera. 2. Islam. 3. Šehadet (Svjedočanstvo). 4. Miraz. 5. Zašto Islam zabranjuje muslimanki poći za inovjerca. 6. Ka­ zne u Islamu. 7. Ropstvo. Talasanja misli. (Temevvudžati efk’jar). Pod tim U prvom poglavlju pisac je logički i razgovjetno je naslovom prije nekog vremena izišla iz tiska knjiga dokazao u opće potrebu vjere i oborio neosnovane tvrdnje materijalista i prirodnjaka, da je sam razum pjesama u stihu i prozi od osmanlijske pjesnikinje, dovoljan bez Božije objave čovjeka uputiti na stazu pr eze Kadrije Husejn hanume. Autorica je ovim djelom pokazala pravi pjesnički i umjetnički morala, istine i spasa i odvrnuti ga od zabluda, sve. dar, jer su joj sve pjesme protkane istančanim i ple­ opačina i zala. U drugom poglavlju se raspravlja o Islamu, o menitim osjećanjima i snažnim refleksijama, kao i kod njegovoj uzvišenosti, o jedinstvu Boga kao osnovu njene starije koleginje Nigjar hanume. Stil i dikcija islamske religije, o Božijim svojstvima, a na koncu o o’ i pjesama su osobito glatki i nježni. Mi ćemo se u zgodnoj prilici osvrnuti na ovu pet islamskih temeljnih dužnosti: Kalimei šahadetu, namazu, postu, hadžu i zećatu, dokazujući stvarno i novinu moderne turske lijepe literature, a sad za sad je svima poznavaocima osm. jezika najtoplije prepo­ logički, kakove sve moralne, fizičke i socijalne ko­ risti potječu iz tih pet mudrih zasada za one, koji ih ručujemo, jer smo uvjereni, da će u njoj naći dosta lijepih stvari, koje će ugoditi njihovu estetskom ukusu obavljaju. Treće poglavlje govori o svjedočanstvu, kako i čuvstvu. Pjesme se mogu dobiti kod Muhtar Halidove ga šeriat propisuje. Ovo je naime pitanje do sad uvijek bilo predmetom prigovora i napadaja od strane knjižare u Carigradu (vis a vis od Porte), a cijena nemuslimana, i zbog njega se pripisivala nepraved­ im je 8 groša, dakle naših P60 K. nost našoj vjeri, jer da je — proti izvikanoj svojoj snošljivosti i proti pravdi, šeriat ovom ustanovom Dječinske pjesme. (Čodžukleriin nešideleri). Osmanstavio razliku izmegju muslimana i kršćana, ne do­ lije — kao ni ostali islamski narodi — nijesu do sad pustivši svjedočanstvo potonjih proti prvih. Pisac je imali pjesama za djecu spjevanih, pa je prije neko­ ovu ustanovu islamskog zakona u kratko komentarisao liko vremena profesor carigradske muške preparandije i dokazao njenu opravdanost valjanim argumentima. Ali Alevi beg sastavio i tiskao jednu zbirku takovih U četvrtom poglavlju ove knjižice pisac ras­ pjesama pod gornjim naslovom, koje svojim sadržajem pravlja o islamskom našljednom pravu (Mirazu) i buduću osmanlijsku generaciju pobugjuju na lijepo opravdava valjanim činjenicama njegove ustanove. ćudoregje, na ljubav prama islamskoj vjeri, domovini, Peto poglavlje odbija prigovore nemuslimana roditeljima i narodu turskome. šeriatskoj instituciji, po kojoj se muslimanki zabra­ Dobro bi bilo — kad mi već nemamo ovakih njuje stupiti u bračnu vezu sa inovjercima. I ovo je čisto islamskih djetinjih pjesama — da naši pozna­ poglavlje kratko, ali valjano obragjeno, da mu se ne vaoci turskog jezika, makar u prozi po koju ovu pje­ može nikakav prigovor staviti. smu pretoče u naš jezik, a mi bi im rado dali mjesta U šestom poglavlju, pisac pobija tvrdnje Ev­ u našem listu. ropljana, da muslimanski kazneni zakon svojom stroCijena je ovim pjesmama 5 groša (1 K), a na­ gošću ne odgovara današnjoj civilizaciji; naročito ručuje se kod sviju knjižara u Carigradu. Književnost. �Broi 11. „ B I Š E R“ ,,G ajret“ . Prije nekoliko dana izišao je 4. i 5. broj ,,Gajreta“ (dvobroj) od ove godine s ovim raz­ novrsnim sadržajem: „Muslimani i ćirilic^", „Kulturna povijest Islama", „Mizernost traženja", „Tabaiul-istibdad‘\ „Islam prema poslu i zaradi", „Umišljenost i hvalisanje", „Molitva", „Ljubav", „Doba bičevanja", „Muzikanti", Jednoj gospogjici", „Pjesma", „Kad se behar ospe...", „Na kraju“, ,,Nora“, „Jedan predlog", „Prolaze mi dani", „Negda i sad", „Iz planina", „Lju­ bavna pripovijest jedne ženidbe", „Iz engleske lirike" „Iz francuske lirike", „Iz njemačke lirike", „Iz ruske lirike", „Iz amerikanske lirike", „Higijena", „Narodno gospodarstvo", „Narodne umotvorine", „Islamski svijet" „Gajretova desetgodišnjica", „Iz uredništva lista", „Natječaj". Kako se vidi po sadržaju, ovaj je dvobroj vrlo dobro uregjen, pa je poželjeti, da i dalje ovaj naš prosvjetni drug ovako na&tavi. Ovom nam je prilikom istaknuti, da smo mi u prošlom broju „Bisera" hotjeli malo opširnije prika­ zati trobroj „Gajretov", (Za januar, februar i mart.) koji je izdan prije po prilici mjesec i po dana kao jubilarni broj, posvećen „Gajretovoj" desetgodišnjim, ali to nijesmo mogli ni uz najbolju volju učiniti, jer je u toku bilo mnogo gradiva, koga smo morali iz­ nijeti. Da bi pak sada prikazivali taj jubilarni broj, vrlo je kasno, s toga ćemo se mi zadovoljiti samo priznanjem, da je on vrlo ukusno opremljen i da je donio dosta lijepa i zanimiva gradiva, što može slu­ žiti na čast „Gajretovoj" redakciji. Na koncu ne možemo, a da ne izrazimo svoje najviše čugjenje, što redakcija „Gajretova" do sada ni jedan put nije našla za vrijedno, da bar dva tri retka donese u svom listu o „Biseru", kad je mogla cijele pohvalne članke donositi o „Bos. Vili", „Srp. knjiž. glasniku", „Matici srpskoj" i t. d. Zaista čudnovato i nekolegijalno, ali bez obzira na to, mi ćemo i odsele — kao i do sad — vršiti svoju kolegijalnu i muslimansku dužnost i svakom zgodom nastojati, da toplim preporukama što više pomognemo „Gajretu", da se raširi u narodu, koji je tako gladan lijepe duševne hrane. ,,M is b a h “ , organ udruženja bosansko-hercegovačke ilm ije. — Kao što dosadanji svi brojevi ovog valjano uregjivanog časopisa, tako je i najnoviji 11. i 12. broj vrlo bogat biranim gradivom. Na uvod­ nom mjestu donosi polemični članak „Dvije pre­ uzetne rezolucije", od Sakib ef. Korkuta, u kojem se kritiziraju naši bečki i zagrebački akademičari zbog poznatih rezolucija, što su ih izdali kroz javnost prije dva mjeseca, a u kojim izriču svoje stajalište prama balkanskom ratu i izjavljuju potrebu nacionalizovanja našeg naroda u srpskom ili hrvatskom duhu. Strana 255. Iza uvodnika dolazi u turskom jeziku vrlo jedar čla­ nak „Itiraf ve Išhad" (priznanje i posvjedočenje), koji je doslovce prenesen iz carigradskog lista „Sebilu Rešada" a u kojem se lijepo razlaže, šta je uzrok, da je obuka u islamskim medresama pala u današnje bijedno stanje i da su današnje uleme većinom ljudi džahili, koji nemaju ni pojma o savremenim znanost ma i napretku ljudske kulture. Poslije ovog članka izašao je nastavak Korkutove radnje „Naša vjersko prosvjetna autonomija", koja je veoma interesantna za poznavanje prijašnjeg i današnjeg sistema naše vjerske i vakufsko-mearifske uprave. Poučan je i lijep na turskom jeziku članak od Salih Safvet ef. Bašića „Gajretun onundži senei devrijesi munasebetile" (Prigodom desetgodiš Jice „Gajretove"), u kojem ovaj vrijedni alim analizuje uzroke i pošljedice napretka i nazatka „Gajretova", pa na koncu poziva našu ulemu, da poradi oko podizanja ove naše prosvjetne institucije, jer da je ona u prvom redu pozvana svojim zvanjem i položajem, da tu svetu dužnost izvršuje. Veoma je uspjela rasprava „Idžazi kuran" koju je napisao po M. Ćazimu, bivšem šejhul-islamu naš mladi inteligentni alim M. Tufo, a u kojoj se kritički iznose i dokazuju ljepote i nadnaravne vrline Kurana. Iza ove rasprave dolazi nastavak članka „Iz vak. mearifskog sabora", koji iscrpivo iznaša rad i za­ ključke ovogodišnjeg vak. mearif. sabora. Osim ovih članaka spomenućemo još „Društveni glasnik", „Društ. povjerenici", Irtihali dari beka", „Za hilali ahmer" i ,,lz uredništva", pa smo prikazali ovaj dvobroj „Misbaha", kojeg svakom muslimanu najtoplije prepo­ ručujemo. „M uaiim 11 Izišao je iz štampe 6. broj od ove godine ovog lijepog lista, što ga izdaje „Muslimansko muaiim. i imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu", a uregjuje vrijedni i agilni naš prosvjetni radnik, Mu­ hamed Said ef. Serdarević. O vo j e s a d r ž a j o v o g b r o j a : „Odgovor na odgovor", „Šejhul-Islam Ibni Tejmije", „Ibni Chaldun o obučavanju". Z a b a v a : „Šaljive priče", „Uprepašteni jehudija". Društveni glas­ nik: Darovi. Uz 6. broj „Mualimov" izišao je prilog: „Izjalovljena nada", u kojem se ovo mualimsko-imamsko glasilo opravdano tuži na vakuf, mearifski sabor, što nije udovoljio molbi naših mualima, da im po­ boljša slabo i kukavno materijalno stanje. Ova je tužba potpunoma opravdana, ali i ona ostaje — glas vapijućeg u pustinji. Ne čare? �Strana 256. Broj 11. „ B I Š E R' Kulturne bilješke. p r a v i l a Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje. (Bosna ve herceg džemijjeti ilmijjesi). (Nastavak.) § 51. Tajnik vodi zapisnik u pododborskim sjednicama i skupštinama, sastavlja spise i potpisuje ih sa pred­ sjednikom pododbora. Svi spisi pododbora u njego­ vim su rukama. § 52. Blagajnik prima društvene priloge u mjestu pod­ odbora i šalje ih glavnom odboru svaki mjesec, svigja sve pismene poslove, koji se tiču društvenog imanja u mjestu pododbora, potpisuje sa predsjednikom pod­ odbora spise, što spadaju u njegov djelokrug. S k up št i ne . § 53. Skupštine sazivaju: 1. glavni odbor. 2. podobori. S kupš t i na , koj e s a z i v a gl a vni odbor. § 54. Redovitu glavnu skupštinu saziva glavni odbor svake godine u mjesecu augustu. § 55. Saziv redovne skupštine kao i dnevni red ob­ javljuje glavni odbor na mjesec dana pred skupštinu u svom listu. § 58. Pododbori i redoviti članovi društva, koji žele, da se o njihovim predlozima raspravlja o redovitoj glavnoj skupštini moraju svoje predloge pismeno pod­ nijeti glavnom odboru najmanje 15 dana ranije. § 59. Izbor pismenih rasprava ili predloga podnešenih od pojedinih članova za pretresanje na skupštini utvrgjuje glavni odbor. § 60. Skupština riješava nadpolovičnom većinom gla­ sova, a kad su glasovi raspolovljeni, preteže ona strana, na kojoj je glas predsjednika. Zaključci o promjeni ili dopunama pravila valjaju samo onda, ako su dvije trećine prisutnih članova za to. § 61. Glasanje može biti tajno ili javno, kako skup­ ština odredi. No ako bi jedna desetina prisutnih čla^va zatražila tajno glasanje, onda se mora tajno gi isafi. § 62. Vanrednu skupštinu može sazvati glavni odbor. Ist je sazivlje glavni odbor i onda, kad to zatraži bar jedna trećina redovitih članova. I u ovom slučaju glavni odbor dnevni red propisuje i prije skupštine na 2 0 dana. (Svršiće se.) § 56. Glavnu skupštinu otvara predsjednik glavnog odbora. Ona se može otvoriti i otpočeti iad sa pri­ sutnim članovima. S uredničkog stola. U ovom smo broju morali izostaviti nastavak pripovijesti „Dva života", jer autor Mirhab-Šukrija Karišiković nije — kako nam piše — toga nastavka prepisati i redakciji ga poslati, usljeđ neotklonivih zapreka prilikom svog službenog § 57. premještenja. Redovita glavna skupština vrši ove poslove: Mi smo odlučili, da od sad u „Biser" ne uvršta­ 1. Raspravlja izvješća glavnog odbora o go­ vamo nikakav rad, koji nam se odjednom u cjelosti dišnjem radu društva i podijeljuje odboru apsolutorij; ne pošalje, jer šiijanje pojedinih odlomaka pravi nam 2. odregjuje godišnji društveni proračun; neprilike i često nas stavlja u vrlo neugodan položaj, 3. bira glavni odbor i zamjenike; da po nekoliko puta moramo umpljavati suradnike, da 4. izabire počasne članove; nam nastavak spreme, a razumije se, da tako i list 5. zaključuje o promjeni ili dopunoma pravila; zakašnjava, što čitatelji pripisuju jedino uredništvu. 6. riješava predloge o načinu i pravcu društve­ Mislimo, da će naši poštovani suradnici uvažiti ovu okolnost, pa nam odsele svoje radove slati od nog lista; 7. riješava predloge glavnog odbora, pododbora iednom u cjelosti i taho nam olakšati nastojanje oko i pojedinih članova društva. redovitog i pravovremenog izlaženja „Bisera". Za uredništvo odgovara: Muhamed-Bekir Kalajdžić. Hrvatska dionička tiskara u Mostaru. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6ddc90a9fc14631b73134dcd4a90827c.pdf 4cc5c5e2397016bf95d96869bb20a0ae PDF Text Text B R O J 12. GODINA 1 BISER „BISER* izlazi svakog mje­ seca na 24 stranice. — Ciiena je listu za gjake (talebu), učitelje (muallime) i muslimansko ženskinje K 3 a za ostale K 6 godišnje za Bosnu i H er­ cegovinu, dok za sve ostale zemlje 8 franaka. ---------- LIST ZA ŠIREN JE PR O SV JE T E - Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20. za osminu 6, a za šesnaestinu 4 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed noga jezika u drugi računa MEGJU MUSLIMANIMA U BOSNI I HERCEGOVINI. — se 8 kruna po stranici Pojedini brojevi 60 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pism a ne p rim aju ,--------------- Sve što se tiče administracije PLA TIV O I UTUŽIVO U i uredništva lista treba slati na adresu: „B IS ER ", Mostar (Hercegovina) Mostaru. R e d ž e b -e l-fe rd 1331 Vlasnik, izdavatelj i nakladnik: • M M U H A M ED - B E K IR O S T A R • M aj K A L A JD Ž IĆ U reg ju je: M U S A Ć A Z IM 1913. Ć A T IĆ Panislamizam i Evropa. trebljuju, ovo se je zaspano tijelo probudilo. Tomu imadu Arapski napisao: A z m ske nsrode a osobito njen neobzirni i nečovječni postupak z a đ e R e fik beg. dva uzroka: Prvo, što Evropa neprestano nasrće na islam­ u Aziji i Africi — zadnjih dana prošlog stoljeća, potresao Prevodi: A h m ed R ašid k ad ić. je svjema živcima (Svršetak). muslimana na Istoku te su prozreli opasnost, da ne će moći ostati svoji u svome ni ondje, gdje Naša riječ evropskim diploma­ tima. Sada nam je ostala još jedna zadaća, a to je, da su se njihovi pregji i oni sami izrodili, a kamo li, da sa­ čuvaju svo] suverenitet. zadnje drba počeli bilo Drugo, što više miješati iz trgovačkog saobraćaja su se muslimani u sa zapadnim svijetom, ili što su u većoj mjeri onima, počeli slati svoje sinove na evropska učilišta, donekle su koji sjede na kormilu i ravnaju sudbinom naroda. Uzdamo se okoristili zapadnom kulturom, koja je svojim narodima se, da će se i megju njima — kad li tad li — naći uvi- obezbijedila slobodu i blagostanje. još uputimo nekoliko riječi evropskim diplomatima gjavnih ljudi, koji će priznati istinu istinom. Kako god Ovo bugjenje teći će jednako i u buduće i neuklo- čovjek nije očita dobrota, nije nt očito zlo, dapače, možda nivo je dokle god bude postojala činjenica — kao stalan naginje više dobru zakon — da će uvijek Istok dolaziti u dodir sa Zapadom, nego li zlu, te je sposoban primiti svako od toga dvoga. da će se slabiji neodoljivo, prema prirodnom zakonu po- Iz našeg već navedenog razlaganja moglo se je razumiti, da su evropsku glavni uzroci na islamske njihovo ropsko načinu vladavine. pogodovanju narode, od i tim služenje apsolutističkom spomenutih sapet despotskom voljom svoga lišen agresivnost nesloga njihovih vlada, te pokoravanje Svaki za naroda izgubio svaki apsolutističkog suverena; apsolutiste, da ne bi njihove neproziran zastor prama osjećaj i energiju. Ove podanike ogrijalo, udarili su suncu više prodirati u neprosvjećene krajeve i naravna stvar, do­ nositi sa sobom nove misli. Pa tom, bijaše slobodne volje i kretanja, a obladan mukom i vječi­ neprilikama voniti za od sebe, jačim i naprednijim, da će kultura sve prosvjete, a ono svjetlo pogledom evropske gledaju na i priznadu, da je to diplomate ove treba znakove nastalo, kako da snošljivim islamskog bugjenja iz uzroka nužde, tako iz zahtjeva same prirode, a ne da to pripisuju nekakvom fanatizmu i nesnošljivosti, kako to oni već uobičavaju tvr­ diti. Uzroci, koji probudiše ideju slobode megju muslima­ što je kroz tu gustu koprenu prodiralo, bijaše veoma slabo, nima a da bi se kogod mogao na njemu ogrijati. Muslimani i samog današnjeg vijeka nisu dolazili u voluciju, koja učini veliki utisak na sve narode Zapada, — nalazili se oni pod islamskom ili kršćanskom doticaj u tolikoj mjeri sa prosvjećenim Zapadom, koga je kul­ jer ih zagrija novom mišlju tura podigla i uprav elektrizovala za ideju slobode, a da bi kost vladom — isti su oni, koji donesoše veliku francusku re­ i slobodu. Kako za čovječanska prava, jedna­ god vidimo požrtvovnost kod tim — doticajem mogli u velike prozrcti neizmjernu sferu, Osmanlija, da uvedu ustavnu vladu, tako gledamo i Per- života u slobodi, pa da se na njenim krilima vinu u te zijance, gdje i život žrtvuju, dok sfere pravog ljudskog života. Dakle muslimani su i pored bar toga malog doticaja, koji bi imao da ih probudi, ostali ipak Krimu vidimo, gdje iz samog patriotizma pod kršćanskom kao uspavano tijelo. Stvar se je danas donekle promijenila. Usprkos sviju vladom, sredstava, koja apsolutiste, da očuvaju svoj položaj, upo- jer su se priključili stranci socijalistu. na nekoliko svim su uspostavili ustavnost mjeseci Ruske muslimane u Kavkazu i silama pomažu svoje domorodce Ruse u borbi za slobodu, dapače su od njih samih oduševljeniji, �Strana 258. Evropa je B ugarskoj i G rčkoj, od T u sk e, na sve načine, a dogju do slobode muslimanima, istog islam sko ljed ica — ideala kad se odcjepljavale iz humaniteta, pomagala da i sam ostalnosti, pa bi bilo pravo, da j koji toliko razloga njihovih Broj 12. ,B I S E R“ — pomogne u ostvarenju za sam ostalnost i slobodu. Pošto je ovo bugjen je odraz vi zapadne kulture i prirodna poš- evropske diplomate, treba da sa i negodovanje postoje u jednakoj mjeri kod ,svih naroda na Istoku. Bio musliman, kršćanin ili pak idolopoklonik, u ovom pogledu jednako osjećaju . Na temelju gore navedenih činjenica hoću i vama, poštovani političari, kao što sam i svojoj islamskoj braći, stenju pod tugjim jarmovima iz humaniteta evolucije, detete, da ovi osjećaji da upravim jedan savjet: Znajte za sigurno, da je i musli­ man potpun čovjek, da i na njeg na druge ljude. Naprama upliviše sve ono, što i onom, koji mu dobro čini sim - zadovoljstvom , svaki korak napretka kod muslimana, koji patiše, a prezire onog, koji mu je okrutan. Oni muslimani, svim silama nastoje, koji da se povedu za Zapadom, koji je su negda gospodovali nad mnogim narodima, koji su prvi slobodom dahnuo i Istoku dao primjera u tom pravcu podigli jednu pratite, očim a stoje, jer muslimani priznaju, da samo onima pripada pravo dići glas za slobodu, koji imaju udjela u savremenoj kulturi i napretku. 0, biti čija nam djela i sed pred civilizacije, obišli Evropu, Aziju i Afriku, koji su posjedo­ vali važan dio našeg kontinenta, koji su sačuvali uspomenu imadu razum i osjećaj. Ako imade kakve razlike, to je da su oni jo š tankoćutniji, osjetljiviji i znadu kulturu, i muslimani su kao na i vi,svoju nekadanju slavu i gospodstvo, ne mogu dozvo­ liti, da im Evropa gazi i otima ono jo š malo prava i vi evropski političari! jedna sorta ljudi, koji sjajnu koji su, u ime širenja svoje vjere i humane blagodarniji nego li drugi. gospodstva, šta im je iza njezine nasrtljivosti ostalo. Učiniti Muslimani, već konac političkom životu muslimana, koji je prema zahtjevima njihove uzvišene vjere, ljubitelji su svake takogjer u velike vezan za književnosti. posjeduju, da ne zaborav­ je posao, dapače možda i nemoguć. Osim toga, nemoguće ljaju onomu, koji s njima lijepo postupa i dobro im čini. je napučiti drugim narodom jedan teritorij, na kome obi­ O sobito svojstvo Kako su jednog vremena Francuzi, kad je Amerika ratovala tava za slobodu, pomagali ju, kako je Evropa pomagala Gi č k o j, ovom u kratko, gom ekonomska kako kršćanskom su sve narodu evropske da se blagodaran : šta i pomogne im u kolikoj će pomagale svakom oslobodi, neka tako učini bar jednom od islamskih naroda bode, pa će vidjeti, sile sve doći do slo­ mjeri će jo j taj narod biti žrtvovati, da jo j dobro dobrim v ra ti. stotine milijona ljudi, dokle god se ne bi našlo jednako, a nenapučeno zemljište. nužda, Vas Evropejce da ove puste krajeve naseljujete. Zbog vašeg nemoralnog egoizma, koji je prešao sve gra­ nice, dajte već jednom Boga se pobojati i zaslidite se bar pred forumom humanosti. Ako hoćete, da se vaše neisti­ nito razmetanje, kako širite civilizaciju i radite za čo v je­ čanstvo, pretvori u istinu, vi onda promijenite svoj postu­ Dočim ste dima tri njihov konkretni život, mučan — gospodstvom li — postupate, a svaku se urotili protiv svjem a islamskim naro­ nalazi se oni, te ne prema nastojite, cijenu ili da uništite, to nalazili njima pod grubo i naroda okrutno im države i sam ostalnost pod je uzrok, da je niihov prama vama uvijek pom iješan sa negodovanjem. Je od kršćanskih vašim na osjećaj li se koji samilosnima, da i oni pogju putem napretka i civilizacije. D .žni ste, da bar onim muslimanima, koji su pod vašim gospodstvom poklonite makar malo pravednosti i slobode, čime ćete im predočiti, što je reći kultura i pravi napredak. Ona čovječanska prava, koja su islamske vlade, držeći se muslimane, vi mu — i kuranskog pravila: (Lehum ma lena, ve alejhim ma alejna) opet iz humaniteta priskočite u pom oć. Vi katkada gledate, već davno nemushmanima priznale, trebali bi ste i vi mus­ gdje kršćani limanima priznati. otimaju digao pak, p ama muslimanima i pokažite se, bar koliko toliko, muslimanima im etak, gaze njihova prava i na pravdi B og a ih ubijaju. Ni u takom žalosnom slučaju vi nemate ispriku tobožnji srca ni humanitet, sviju vaših nepravdi smilovanja, opet ih pomažete. Eto tada bi srdačne osjećaje muslimani i ljubav, počeli a prama vama priznavati vašu gojiti krepost i I nakon čovjekoljublje. Na takav bi se način uklonili neprijateljski postupka, vi opet od osjećaji i negodovanje, a zamjenila ih ljubav i rešpekt, te muslimana zahtjevate slijepu pokornost, jer ih u protivnom bi Istok i Zapad stupili u fazu mira i prijateljstva. Poznato slučaju vam je, kakvo se je neprijateljstvo kov i nečovječnog nego uzevši za okrivljujete s fanatizma i drugih nedostataka. T a ­ vaš postupak nije ono jekoljublje, o kojem vi toliko u politici što od vas zahtjeva čov­ trubite. Vaša ovaka taktika niti će služiti zbliženju muslimana, a niti uroditi Indijancima proti a Englezi s " promijenili posljedicom , da vi utvrdite svoj suverenitet na islamskom ići Istoku. Ako pošljedicom, da vi mislite, da je lahak posao potčiniti i na bilo probudilo megju Engleza, onda kad su ovi njima otimali prava i silnički s njima postupali. Dočim nije dugo prošlo, na ruku, da iskrenu ljubav se se svoj način vladanja i počeli im što bolje je prama ono svom kultiviraju, što je urodilo neprijateljstvo gospodaru. pretvorilo u I ovo je jedan pokornost dovesti tri stotine milijona stanovnika na Istoku, dokaz, kako su muslimani blagodarni onomu, koji im dobro ja ni bih želio vaše čini i čovječanski s njima postupa. Osim toga, katkad su pam etnije ljude sačuvati od takve fantazije. U ovom vijeku tom nemam šta se Englezi prijateljski ponijeli prama Osmanlijama i po­ napretka, mogli ih u kritičnim časovim a, pa odmah su stekli simpatije ideja slobode prigovoriti. Sam o elektrizovala je sve narode, te je i Istok počeo osjećati težinu zapadnog gospodstva i opa­ svih muslimana na Istoku, žati prekomjernu sebičnost Evropejaca. Vi, kao i mi, ?na- velike tankoćutnosti. Naprotiv, sad, kad Eaglezi nisu baš što je takogjere znak njihove �Broj 12. „ B IŠ E najbolji prijatelji tati glavu od njih, goditi. U kratko, što im — mislimo — neće nikako vi političari, jed aip u t sa neprijateljstvom ruku da muslimani pomirnicu. prestanete i ovim Ii U takom tim korakom — Onako... Pitam za nju — slučaju ne prijeti, niti — Žao mi je, što su bi mi bilo mi od novosti bi — eto da Prijateljica odmače zar, kojim se na otvorenom pro­ zoru zaklanjala i veselo mi se osmjehnu. — Pa makar — veli. Za mene je dosta ta jedna novost., kad Zapad ne će trebati Istoka. najbolje ali prazni džepovi. Ne sjećam se ničega, što Kakogod se Istok — pa ma koliko napredovao — ne će će prijateljice, reknem — tebe vaselilo. učiniti cio islamski Istok moći pasati bez Zapada, tako isto ne će nikad doći vrijeme, kao drago, da me i s koječim drugim iz grada iznenadiš. narodima jednim tržištem vaše toliko razvijene produkcije i trgovine. Budućnost — Jesi je vigjao skoro? nisu najm anje, kakova opasnost vašim gospodarskim interesima, nego ćete naproti Strana 259. — ... Ne znam... Bijah se sjetila Rifke. — Nijesam. A što ? znajte onakovi, kakovim ih vi držite. Za vas same biće bolje da pružite R‘ Turaka, počeli su opet muslimani okre­ — K o ja ? otkriti istine, koje današnje — T o — ti. vrijeme jo š krije. Veselam, velhamdu lillahi alettemam. Milo me pogleda, da mi je kroz sve žile prostrujalo neko toplo čuvstvo. Slutio sam, da to mnogo znači. Ali je to uzbugjenje u času klonulo, kad prijateljica — makar i veselo — nastavi: — Sad znam, da smo pravi prijatelji. Prijatelji iskreni, odani. A a — pomislih, stara pjesma! Iz „Bijele tačke pod gajem44*). — A ja sam baš željna takvog prijateljstva i vese- Do pola sata već sam razgovarao s prijateljicom lim se prijatelju, s kojim se mogu razgovarati Prije toga popio sam kod vode svače prijateljica i pitala, hoće li mi praviti kahvu. Poslala je — ■ I kad sam uvjerena, da mi treća ili deseta osoba prijateljica poslala jedan kolač, dva pečenka, nešto voća i ne će povratiti u uši ono, što rekla, da ću je naći samu. Ja sam, dakako, najprije založio nešto kuće od u konaku. poslatog jela, pa onda pošao. Hvatala me nekakva drhat, kad sam prila­ zio konaku. I već sam bio na čistu u misli, da moj i Jo š gore! ručak. Odbio sam, ne osjećajući gladi, makar da nijesam bio ručao. Na to je na protivnoj strani o svem , a da za to niko drugi ništa ne zna. sam prijatelju saopćila na Vrhunac 1 Pogledao sam u čudu prijateljicu. Ona kao da je zamijetila značenje moga pogleda, pa će mirno: put — Ja, istina, znam i bez toga, da je moj prijatelj do prijateljice nije samo prijateljski, nego da ima jo š nešto meni povjerliv. Vidim to i po tome, što je pregorio čitav u sebi, od čega sam ja bio zbunjen i zastravljen. Ali šta jedan dan, da je to kako ću ti to platiti?... bilo — nijesam mogao dalje pogoditi, nego samo to, što sam jako želio, da prijateljicu vidim i da s njom razgovaram. — Evo mene, prijateljice. Je li zamjerka, što sam — Za tijelo je bila previša plaća u lijepom pogoš— Malenkost. — Žao mi je još, što ne ćeš ručka. — Hvala, ne mogu... A za dušu će mi biti najveća — Nije, nego nešto drugo. Ružiću... naslada, ako mi što pričaš. Ali nešto novo, intimno, kako — Bujrun, do mile volje. Šta je b ilo ? — A gdje si ti za toliko? Već ja pogledala, pogle­ si sama privoljela. Zumreta se osmjehnu, pa se malo uozbilji: dala. . . a tebe nema. — Bih, drage volje; mnogo bih — Veseli me, da ste me se ako će nekad sje tila ... — Vidi ga sad, u kakve će žice... Ja počeh sa nti“, se ovdje, kad smo sami, intimno razgovaramo. — Ne znam je li slobodno... pošto'pod „ti“ ja razu­ mijem i nešto više. — Makar, dragi prijatelju. Mene ništa Hvala ti, ne znam ćenju, kad sam došao... došao ? neka bude što manje zaskakivanja u fraze, da mi u posjete dogje. ne veže. Je d in o .. — i zašutje. — Molim! ti pričala. znam šta mi je: u ovaj mah se ne sjećam Ali — meni je'uzbugjenje klijalo". Vidi 226 str. 11. broja. A sad, kao da mi je to sve neko rukom odnio pred tvojom pojavom. Mhm! — prekrenu se opet nešto u meni na sladak nemir. — A neću ti zar pričati samo o tome, kako provodim dane u samoći. I kako radim i kako ovdje ponekad izagjem amo gore u njivu, pa gledam na polje i na * ) Ovaj odlomak pripovijesti „Bijela tačka pod gajem " u prošlom je broju kod prelamanja lista pogrešno izostao, a spa­ dao je kao početak nastavka jedanaestog broja sve do retka ,,U ne ničega. \ šta sam nešto mislila, da ti pričam. Svašta je tu bilo! sve puteve po njemu, hoće li se pomoliti odakle kakav prijatelj, — koji je obećao da će doći. �Strana 260. Broj 12. ,B I S E R‘ riječima, Š em su d d in S arajH ć: Bijela tačk a pod gajem. (Svršetak). VII. — Sadija, ti si zaljubljen! rekao sam mu, dižući se’ kad je svršio. — Nijesam, odgovori. Ne osjećam u sebi nikakve strasti, nikakva raspaljivanja, kao kod prve ljubavi, kad mi je svejedno bilo: je li pomrčina, snijeg, kiša, daljina. Ništa to ne bi smetalo, da odjurim dragoj, kad god bi mi na um palo. Ovdje to g a ništa nema. Ne žudim dapače ni blizine Zumretine. Dosta mi je, samo kad mislim na nju. — T o i jest ono, rekoh. T voja nova ljubav je poput ovog jesenskoga dana — tiha i lijepa, poput jesen­ skog sunca — mila, da se u svaku žilicu zavlači. To se ne opaža toliko, dok traje. Istom se razumi poslije, kad se izgubi, kao što razumimo, sjaj ovih dana, kad progju, a iza njih nastane tm um oća, klonulost — zima. — Ipak, ja ne m islim ... reče Sadija. N a ovom smo završili. Išli smo još nekoliko puta na Sobunar, ali ne govoreći više ništa o Zumreti. Meni se činilo, da Sadija ne voli o tom govoriti s kim drugim, pa sam šutio. P rom atrao sam ga. Jednog dana reče mi suho: — Zum reta je došla — Vidio si je? — Da. P ozvala me, da mi preda moje stvari — neke knjige, što sam ih joj odnio ljetos na čitani e. — P a šta ti govori? — Ništa osobito. Odsele više nijesmo išli na Sobunar. Sad me je vodio kroz mahale — da progjem o pokraj Zumretine kuće. K ad bi je vidjeli, on ne bi umio s njom ni riječi lijepo progovoriti. A poslije bi zaplivao u takvu ushiće­ nost, da g a ja po nekad ne bih mogao razumiti. Toliko bi visoko, a čuvstveno govorio. K ad ne bi Zum rete vidio, stužio bi se Sadija i izgubio riječ. Govorio bi što, ali nikad da svrši, nikad da sabere misli i da nagje riječi za izražaj. »Kazuj ti što hoćeš — mislio sam — ali ti si zaljubljen. Zaljubljen iz tiha, ali tim k orjen itije«.. . U misli se nijesam prevario. Do koje dva m jeseca izmijenio sam sa Sadijom ovo par riječi: — Sadija, ti si propao u licu. Strašno si oslabio. — Vjeruj, nehajno će on. — Radiš li Što? — Gotovo ništa. — V igjaš li Zum retu? On stade. Zagleda mi se u lice bolno — tužnim pogledom i uzdahnu: — Ašikuje s drugim. — A Ritka? — Od ljetos se ne vidjesmo. Naslutila je zar, da se sa mnom ovamo nešto zbiva, pa mi neki dan piše, da me pregara i želi mi sreću. — Izgubio s i . . . Žalim t e . . . — Nijesam sve. Žive u meni uspomene. I drže me, da ne klonem. Najviše ona, što se je prelila u dno srsa ljetos, kad sam bio na selu kod prijateljice. . . — A što Zum reta tak o ? — J a joj ne kažem ništa, dok joj drugi laskaju. I, predobivaju je — čini mi s? — ^vučnim, ali praznim pa valjda misli, da ja ne osjećam za nju, ni koliko drugi... Što joj šta ne kažeš? — Ne mogu. Bojim se, — stidim s e . . . — Hoćeš li, da ja reknem? On je dugo šutio. — N e! veli. — Za što? — Mogla bi ne razumjeti, da je srce slobodno — bez gospodara, pa mi zamjeriti, što joj se pored Rifke javljam, — Ona bi to učinila? Ne vjerujem! — — Bolan osmjeh preletje preko Sadijina lica. Odmahnu glavom i poče o drugom govoriti. Iza toga dugo ne vidjeh Sadije. PoUažih ga najzad kod kuće. — Slab je — rekoše mi. J a mu unigjoh. Zatekoh ga u tihoj šetnji po toploj sobi. Suho je kašljucao. Lice mu se istanjilo, izblijedjelo. Samo u dubini tamnih očiju gorjela mu je nešto svijetlo, kao oganj, iskra, koja se negdje daleko zap alila... — — — — Kako si sada? upitao sam ga, zavaljujući se u naslonjač. — P a dobro. . . Živ sa m . . . odgovara on i mirno šeta po sobi. — Jednako te misli more? On je šutio. Ili se šta novo dogagja? On opet šuti. Duboko srknu vazduh kroz nos. ( lovori - Zabrinjuješ me! . . . I on je progovorio dubokim glasom, tiho šetajući: VIII. — Duša — ta osovina života! Da je oplemenim, ubijao sam mladost, mučeći se kroz škole. Nadao sam se, da ču s njom, kad oživi, nadoknaditi sve izgubljeno u svojim mladim danima. I žrtvovao sam za njezin život sve svoje slobodne časove. Nadao sam s e .. . I u toj nadi otpočeo današnji život: prigrlio vjeru, prigrlio domovinu, narod i sve svoje uza se - zavolio sve, zaljubio se u sve. T a ljubav razgorijevala se svakim danom više, plamtjela i ništila sve drugo pred sobom. Poništavala i moju osobu, moje ja. Nijesam se više osjećao kao samostalan živi stvor, nego kao čestica velikog stabla naroda i svega svoga. Čestica, koja vehne, ako negdje daleko u nutrinji svojoj stablo truhne, čestica, koja cvate, kad se stablo životom napaja. Gorio sam od silnih, mladenačkih ideala. I u toj gorljivosti mladih dana bijah posegnuo za jednim cvijetkom iz tih svojih dubrava P rva ljubav! Ali mi ta ljubav ne bi s u g je n a ... Bijah klonuo. Dugo sam se osjećao kao suha trska na vihoru, koja bi svaki čas mogla, da se prelomi, da — umre. Peklo me, što mi nije sugjeno, da poživim bar malo zadovoljno, kao drugi ljudi. Ubijalo me nerazumi­ jevanje sa svih strana oko mene. I već mi život postajao g o ra k . .. A tada je došla ona — Zumreta. Pristupala mi zagonetna, kao nepoznata zvijezda. Pristupala i bježala od mene u isti mah, da nijesam mogao nikad prozreti joj u srce i u dušu, da je pravo upoznam. Zagonetna mi bila vazda, pa i sada. Svaki novi sastanak riješio bi mi po koju zagonetku o njoj od prije i nario silu novih zagonetaka. P a je osjećam na srcu i duši kao lanac, koji silno steže moj pravi život, kao �Broj 12. Strana 261. ,B 1 S E R' nešto i trpko i vrlo slasno — bez čega, ma ne znam šta da je, ne bih mogao živjeti. Čarobnost!... Ova mi se riječ često zadirala u možgjane, vigjajući se sa Zumretom ovdje, kako se sa sela povratila. Pred njom se gubilo iz svijesti sve drugo, sve potamnjivalo. A istom kako bi se razvedrilo pred očima, kad bih nju gdje nazreo. Činila mi se i u najjednostav­ nijoj odjeći okićena draguljima, zvijezdama, grimiznim bojama duge... A žarke oči — jedini izvor mome životu! Usredotočio sam u njoj sve svoje ideale. Ne samo radi nje, već radi naroda, za koji radim, napajajući slabu snagu u njezinim očim a i u glasu, koji mi je u pero pjevao bezbrojne nove misli. Stoga — možeš pojmiti — kad nje nije tu bilo, kolika je praznoća vladala u mom srcu, kolika se pustoš širila, kolika me tuga satirala.. I zašao bih kroz njezine sokake. Ali je osim petka — kad je zbog drugih, da šta ne naslute, ne bih ni pogle­ dao čestito — ne vigjao nikad osim jednog dana — ponedjeljka. T ad a bismo se kao slučajno vidjeli uvijek u jednoj ulici, daleko od njezine kuće. Ili bi se sreli, ili bi ona bila u kući koje svoje prijateljice uz prozor. P ro ­ govorili bi po koju riječ, kao čudeći se megju tim uvijek kako se slučajno nagjosmo... Ali ja sam zapamtio, da je to »slučajno« slijedilo upravo, vazda u ponedjeljke i nikad više i pitao se bojažljivo: — Osjeća li što za me, ili se tek igra sa mnom?... Ovo pitanje mučilo me mnogo sedmica, sve do jednog ponedjeljka, koji je buran osvanuo. Od ranog ju tra, naime, silovito je duhao vjetar. Strašno je nučao kroz golo drveće, savijao ga, treskao časo\ito silno o prozore i kuće — rekao bi — iz temelja podrmavao. Istom bi se čulo, kako negdje daleko strašnom lupom tresnu vrata, saspe se okno u prozora, poleti crijep sa krova. Oblaci su hrlo prelijetali preko obzorja crni, tmasti, kao da će sad iz njih grad udariti. Oblaci, na krajevima nekako bliže zemlji obješeni... Ulicama slabo ko prolazio. I ko išao, hitio je, da čas prije skloni glavu pred nepogodom, koja je svaki čas prijetila. Što koji čas u dani, vrijeme sve bjesnije bivalo. Čisto sam se bojao, da mine zapriječi sastanka sa Zum­ retom, onog slučajnog sastanka, koji je slijedio vazda u dva sata po podne. Ne ubojah se! U dva sata udarila je kiša — pljusak. T rajao je koje p6 sata. A kad se onda pretvorio u sitnu kišu, ja se ne mogodoh više suzdržati doma. Zavih se u kabanicu i odoh u odregjeni sokak. Progjoh — nigdje nikoga. Na kraju je kahva. Sklonih se u nju, da me vjetar ne šiba. Pijući kahvu uz prozor, gledao sam nevoljko na ulicu... Istom se neko pomoli... Zumreta, da, ona je dola­ zila s protivne strane. Stupala je apatično, prokisla, vjet­ rom šibana... Kad mene opazi, popostade malo... Kimnu glavom i veselo pogje dalje. — — Mišljah otišla je, pa ne pogjoh za njom. Rekoh: dosta je! Susret je na mjestu! Onako zamišljen i ne opazih, da tu prosjedih četvrt sata. Kad sam izašao na ulicu i pošao kući, ona me je čekala uz jedan zid, u zaklonu od vjetra. -*— Prijateljice — rekoh joj — prozebćeš, za Boga! — Ništa!... Ne boj se — veli mi ona mekahno, pa će: Stadoh ovdje, da se malo zaklonim od vjetra. — Gdje si to bila? — Daleko, na onoj strani, kod rodice. Meni se činilo, da prikriva istinu. Jer, njezine cipelice kazivale su, da nijesu po blatu gazile — nijesu išle dalje od naših kaldrmisanih sokaka. Činilo mi se, da je, ne dočekavši mene u dva sata, pošla po kiši i vihoru, da me sama potraži... Brzo smo se rastali. I ja se tada kano da osvjedočih, da i ona ćuti nešto za me u srcu. Ali... za kratko. Jer, ponedjeljkom je više nema. P a ni drugim danima za me. Za druge ima razgovora, živa je — za me ni samilosna pogleda... Ovakvi brzi preokreti kod nje ubijaju opet sve moje misli, do jedne: zagonetka — vječita zagonetka. Ili je igrarija? I to igrarija na smrt i život s mojom dušom. Duša, moja duša pati — mnogo trpi... E to ti — kako sam ! sleže Sadija ramenima, pru­ žajući mi cigaru. IX. Jednog petka, ne rekavši Sadiji ništa, potražio sam Zumretu sam. Našao sam je doma, u razgovoru sa jed­ nim mladićem. Pričekao sam dok svrše i onda prišao na vrata, sa šalom: — Sigurno je dragi. Pometoh vas, oprostite. — P a kako se uzme — odgovori ona. Uljudan momak, pa govorim s njim, i s toga, što čujem, da me ljubi. — Dakle — samilost. — Ali što za to pitate? — Imam razloga, da i dulje pogjem — ako smijem. Kakav je razlog? — Jedno ime, koje ću poslije reći. — P a izvolite! — Ljubite li... — Ne! brzo mi presječe riječ Zumreta. — Lakše, molim. Ljubite li domovinu? Ona me pogleda začugjeno. — Naravno — ljubim. — Želite li joj pomagati? — Sretna bih bila, kad bih mogla. — Jesu li vam drage osobe, koje rade za nju? — Još kako. — Biste li koga takvog požalila, kad bi ga vidjela na propasti? — Bih i kao čovjeka, a nekamo li kao radenika za narod. — Lijepo! Nadam se, da biste ga još više požalila, kad bi stradao radi vas. — Radi mene? — Samo radi vas i nikog više, kao što jedan i strada. — Za što? — Jer vas previše ljubi. Ne samo vas, već vašu dušu. I ne kaže vam nikad, da ljubi. Jer, misli, da duši ne treba ljubavi kazivati. Ona to i sama nasluti: pa ako ne će da pokaže znaka, da razumi ljubav, onda ta duša ne vraća ljubavi — ona je tugja. A kao tugjoj ne kaže jedan ovakovi svojih osjećaja — nego samo trpi i strada... — Ko je taj? drhtavim će glasom Zumreta. Gledala me je molećim pogledom i svrtala g a za drugi kanat, za kojim i ja nazreh, ispod oka brzo pogle­ davši, jedno ukusno odjeveno djevojče. — To je osoba, preko koje biste vi mogla iz lju­ bavi pomagati domovini i raditi za narod. Je r joj dajete obilje života i rada. — Dalje, molim vas. — A bez vas mu se sve mrači, pa ne valja ni sebi ni drugome. — Ali, ko je to? �Strana 2 6 2 . Broj 12. „ B I Š E R' — Ne znam, smijem Ii vam reći... — Slobodno... Molim te Rifko, ostavi nas malo na samu... — Šta to? — Kažem drugarici, ako mi ne možete pred njom reći, neka... — A je li to Rilka? — Jest. Neka ostane, molim vas. J a bih pred njom sve kazao. N ego ovamo se bojim... nije me niko ovlastio da govorim, niko me nije ovamo poslao... Dogjoh kriomice. On ne zna ništa... Leži bolestan... A ja ne mogu više da gledam, kako g a n estaje... P a dogjoh ovamo, da vam kažem. — Ali, ko je to? — Rekoh, bojim se kazati... Jer, da on zna gdje sam, ne bi mi dao govoriti. On bi radije i dalje trpio, makar g a to i slomilo. On... — On, on?... kao da ižvjedljivo doumljivaše se Zumreta, šibajući rasijano pogledima tamo i ovamo. — On je! jav i se nenadano Riika punim grlom, u kojem kao da dugo zatomljuje plač. — Šta? kao obeznani se Zumreta. — T o je on... dahnu Rifka, zape malo i na jedan­ put prokide tiho plakati. — On? Je li — on?... pogleda me ižvjedljivo Zum­ reta. — D a — on je... Zum reta spušća čelo na ruku. Dugo je nešto mislila... Riika je jecala... Onda se umirila i počela parati noktom po vratima... Teško je disala... Na jedanput se uspravi: — Zumreta! O va je neizvjesno gledala preda se. — Zumreta! Zaklinjem te domovinskom ljubavi — pomozi mu! Moja mu ruka ne bi dala lijeka. To razumim... pa se evo za vazda potežem, da ne smetam. Neka vas više ništa ne veže za me. Slobodni ste... Ovo rekavši, hrlo se udalji Rifka. Mene je Zumreta tupo gledala. Kao da je pitala: šta bi radila... J a sam šutio. Čekao sam, dok se sabere. — Ne znam ništa — dahnu ona šapatom, pošutje malo, pa će: — Ovdje su mi dvije duše na srcu, od kojih: ako jednoj pomognem — ubiću drugu. — On je veća snaga. N jega bi, mislim, trebalo očuvati — rekoh. — A Riika mi je stalež — odgovori Zumreta. J a sam stao zapanjen. Zadivila me njezina dubljina uma i bistar sud. Razumih istom sada, zašto ju je Sadija onoliko zavolio. On, koji se nije smio oženiti, bojeći se nerazumijevanja kod žene, našao je eto kod Zumrete dosta željenih svojstava, zbog njezina glasa prenio je još sve želje iz prve ljubavi k njoj — i zavolio je. — Ovo mi nije dalo spavati dosta — produljivala je Zumreta. — Poznam se s dosta momaka, ali mi ni jedan nije odražao kao on. D rag mi kao brat. Sjećah ga se često, dok mi jedanput ne dogje ljetos u pohode. Kad je otišao, vrlo mi je žao bilo... I deset dana iza tada, sve kao da gledam njega preko polja, kako odlazi. Oćutih u srcu nešto toplo. I tih desetak dana, čini mi se najljepši su u mom životu. U n|ima je otpočelo — probudilo se nešto prvi put u srcu... Ali u taj mah dogje mi Riika — i od tada okrenu sve tumbe. Dugo bi mi se u noći tužila na njegov nehaj i na svoje jade. Bila mi je još i u tom drugarica' — da ne spavamo. U p6 noći bismo izašle viš’ kuću, pod gaj i govorile o njemu... Ne znam za što — ali ja sam se u tim noćima zastrašila od Riike i rekla joj, da ja nikad nikoga ne ću ljubiti. Ne kazah joj opet nikad, da mi je on dolazio u pohode i šta bijah oćutjela u srcu... Iza tada gledah polje kao pusto, ne da on još uvijek preko njega odlazi, već kao da mi g a je davno daleko nestalo i da se više ne će vratiti. P a sam i ja pregarala. Vrativši se ovamo sa sela, vigjali smo se često. Ali ja sam bijegala od njega u isti mah, dok me je k njemu nešto silno privlačilo. Gubila sam riječ sa Ritkom, da ne razgovaram o više usrdno, kao prije. Bojala sam se nečega... 1 jedva sam odgonetnula, da je ono, što me od Rifke otugjuje, bila jedna sila — sila ljubavi prema njemu, prema magijskoj sili njegovih očiju i ne­ čemu duhovitom u licu, sto u drugih nema. P a sam strahovala, da ne izgubim Rifku, svoju dragu Rilku, druga­ rica još iz mladih dana i stoga sam bježala od njega, in e kazavši mu nikad, sta oćutjeh za nj. Bježala jos, da i Ritka ne opazi našeg razgovora i da me ne prezre. 1 trpila, kao što i dan — danas trpim. Tek, da ne posrnem u zdravlju, razbijam brige s kim god, kao što me malo prije zatekoste. A sad ne znam, šta bih radila — života mi!... — Kako god hoćete. Samo ja mislim, da su dvije ljubavi jače — dapače i sam a domovinska ljubav teza je od pukih obzira prema jednoj drugarici. — Dobro — promisliću se još. — Lijepo. Ne kažite samo, da sam vam ja šta rekao. A sad oprostite, što... — O, molim. Hvala vam, što sve razabrah za vremena. I ja sam se nadao da nije kasno. P a veselo odoli od Zumrete upravo svome Sadiji. Mislio sam, da mu sve kažem. Ali kad ganagjoh u krevetu, u vrućici, ne smjedoh mu sve reći, nego mu tek nagovijestili, da g a Zumreta. ljubi. = Ona!... šaptao je on. Znam da me voli... Često mi dogje ovamo... Progje kroz moje sobe, kao carica... Kao proljeće... A i R iik a.. za njom nijemo hoda... blijeda... ponizna pogleda... Sjednu mi do uzglavlja i njeguju me... Onda se smiješeći razgovaramo... Kad se zasitimo razgo­ vora, izagjemo u šetnju... kroz bašče... niz polje po cvi­ jeću... Dogjemo u Zumretino selo. Njihov zeljov još uvijek se ljuti na me... Rukne, hoće da me ujede... A u mene se vazda svali nešto teško bolno u noge, pa ne mogu da maknem... One idu pod gaj i mašu me... sokole da dogjem... Ja ne mogu — boli me... Istom izbije ono momče — Avdo... Ne srdi se više na me... Kaže mi, da me žali... Jer, zna, što je reći, kad srce boli... P a me uzme pod ruku i nosi njima pod gaj... Tu nas ostavi i mi onda... ah onda zaplovimo tiho — na krilima — kroz more srebrene mjesečine. Idemo najprije iznad polja, onda preko gora i dubrava, preko nekakvih vrlo krasnih ze­ malja i mora... Izgubimo se prema zvijezdama... Ah! te zvijezde — ta biserna zrnca — njezine oči... - - A — a, moj Sadija m egjer opasno obolio! Zauzeh se za nj najvećom pažnjom. Doktor mu je često dolazio i propisivao vazda nove lijekove. Ali malo koristilo. Srce boluje, a to se lahko ne lije č il --------- — X. Kad se zima zamijenila toplim danima i zemlja obukla na se ruho bujnog zelenila, preporuči doktor još jedino sredstvo za ozdravljenje: da se Sadija ukloni iz grada u Cisti gorski zrak. Sadija je megju tim bio vrlo oslabio. Opala mu snaga i tijela i uma. jedino još imagjaše bujnu fantaziju. Kao da je vazda bio u buncanju. Doktorovu preporuku �Broj 12. Strana 263. ,B I S E R' primio je jedino, ako bi mogao otići na selo — Zumrejeće, koje se je na selu, kad ga više nije mogla vidjeti, tino, da tamo boravi. ra s’ valo poput grm a ružice. I baš, u najboljem cvatu, on je došao na selo i kao sunce ogrijao cvijeće njezina srca Želja bolesna čovjeka. Ko bi je odbio? Zumretin da bolje cvate. A onda je nadošla bura, pojavili se otac? Ni ori, jer njegovi ne će još ni za tri mjeseca na selo. mrazovi. Zumreta se trzala, da joj ne opare njezina cvijeća, — P a i kad bi mi išli — rekao je — što fali? Neka njega, kao u svojoj kući. — — — borila se. Sakrivala ga u dno srca i podavaia se zabavi. A nije znala, preko zime, ne vigjajući njega, je li cvijeće I Sadiju polahko prenijeli u novi dom. Ja sam se povehlo i rastrgano, ili još cvate, sakriveno u srcu, kao radovao, da će mu bolje biti i rekao mu, da mu je Zumu zimskom vrtu. reta dala kuću. On se bolno osmjehivao... Teško bi iza­ Sada, kada se već riješila da pogje k njemu radšao pod gaj, tu sjedio u mirisnoj travi i dugo gledao na njegova spasa, osjećala je, da njeno cvijeće nije rastr­ polje... gano; ni povehlo nije. Čitavo, možda ljepše svu ju je od — Kako bi lijepo bilo, da se ona pomoli preko jedanput napunilo svojim mirisom. Preporodilo je u času... polja... da dogje... kako... I Zumreta, sva radosna, jedva je čekala da prispiju na Ali Zumrete nije bilo. selo, da njemu otkrije srce i da ga sačuva sebi i svo­ Ona kao da nije ni znala, ko boravi na njihovu jima... Ali, kad došla na selo, svoju kulu našla zatvorenu. selu. Nije ni slutila, ko — možda u njezinoj sobi — leži Ne mogla u nju unići... Nigdje nikoga. na smrt bolestan, teško preturajući u vatruštini i strašnim Pošla je pod gaj, da pogleda na polje, je li gdje mislima mirišljive proljetne noći... Čekala je Sadiju u u njemu ko — njezin. Uspela se polahko na zaravanak. gradu, da joj već jedanput dogje za topla dana, ako A tu je na jedanput nijemo stala, zamijetivši nešto tik nije mogao od slabosti u zimi — i da se već jedanput pod gajem. Pogled joj se ukočio i ruke klonule... Vrismegju njima riječ prokine... Čekala je — i kad nije do­ nula je i zateturala naprijed... i pala na jedan svježi čekala, mislila je: da li on još i osjeća za nju... I — odgovarala momcima, koji su joj se petkom javljali... g ro b .. — -------------------------------------------------------------------------Zaplitala se s njima u ašikovanje. — Z ar ona ne će doći? govorio u vatri Sadija. — Ne Prolazeći iza toga ljeti željeznicom u svoje selo, žali me... ne ljubi me!... — — — vazda bih pogledao prema Zumretinom ljetnikovcu. Skoro P a bi jeknuo: s^ >ki put, u mirnom predvečerju, vidio bih Zumretu, — ... Z a što si me opčarala... za što varala., kad kak mirno sjedi uz Sadijin grob. Njezina bijela haljina me nij.esi — ljubila. — — — smanjivala se mome odmičućem oku, dok se najzad ne A dotle, dok bi se u njegovoj sobi vidjelo kroz bi vidjela kroz prvi suton samo jedna bijela tačka pod otvoren prozor slabo drhturenje svijeće, na pclju bi caregajem. — --------------------------------------------------------------------vale blage, proljetne noći, pune svježeg lahora i mirisa od zelene trave, mladog žita i šarenog cvijeća... I Sadija je ponekad zamjećivao ljepotu tih proljetnih noći i osje­ ćao svoju tešku bolest, pa bi rekao; — Ovo... ovo boli... A ona to ne vidi... Ne će da vidi... Ona... da — ona..... G a zira : I govorio dalje: — Život... pustara — s oazama ljubavi... Brodio sam g a otvorenih očiju... ne oskudijevajući... Tek duša je bila žedna... Oči su tražile oaze... Na jednoj se duša napoji... Ali... opet ožednje u pustinji — na žegi... I sad nadogje dvostruka požuda za oazom... Zagledah je... Ali!... To bijaše fata m organa... Duša je klonula... Pada — duboko pada... umire... Mozak se stisne... pred očima mrači... Klonulost... samoća... Ah, — zvijezda — ona... Dok on ovako, i Zumreta je već čula za njegovo stanje. Borila se iadi Sadije i Rifke — kao što se nadimlje vihor južnjak u proljeće. Više puta joj bila kuća tijesna za teške misli, pa izlazila, ne znajući ni sama, kuda. A kad je borba sazrela i srce prevagnulo na jednu stranu, zamolila je majku, jednog lijepog dana, da se izvezu na svoje selo. I — otišla je... Vozeći se u kolima na selo, zaokupljale je čudne misli. U srcu nešto drhturilo, u duši vrjelo. I što bliže selu, sve to više ono nešto neponjatno probijalo na povr­ šinu njezina unutarnjeg carstva. Rascvjetavalo se brzo u munjevitom lijetu misli. Sjećala se svega. Sjećala se dugih sanjarija djevojaštva, kad je istom upoznavala Sadiju. Krila se od njeg, ali rado slušala, kad s Rifkom govori. Krila od svijeta svoje misli o njemu, radi drugarice. Krila ih poslije i od njega sama, kad su se upoznali. Tek je nevino sanjarila... Ali to sanjarenje izazivalo u njoj želje, da ga vigia i da opći s njim. Tada je zasijano u njezinoj duši cvi­ Kraj Neretve. Sa krša mrka ko pjesnička b6. A zamišljena poput čela moga — Ja gledam evo u duboki do, Ja gledam bijes burnog vala tvoga. 1 slušam šumor monoton i dug Ko da je pjesma dalekih vjekova — Ah, slušam šumor i u njemu rug Sv oj ispraznosti ludih ljudskih snova. N eretv o^reci: gdje je sada Rim? G dje čar i slava Hercegove krune, Nad tobom štono sjaše poput lune? . . . . — Sve, sve je prošlo kao san, ko dim, T ek uspomena ostala mi evo: M oj val je o njoj krož stoljeća pjevo . . . �Strana 264. Broj 12. ,,B 1 S E R‘ Pa S. K a z a z o v ić: Sredstva i dojmovi tragičnog izražavanja- na srebrenoj rubljenu glavu Johanana i, kada glavu, prasne s a d a ć u ti (Svršetak). u poklike: - glasovitoga djela „ L a o k o o n " ili preko granica slikarstva i poezije — istakao, da su jauk i vrisak prirodni izražaji tjelesne patnje tabli prima svoju ona požudno motreći tu „A h! T i ih c j e l i v a t i ; - u t v o je u s n e , k a o L e s s i n g je u predgovoru svoga - n i j e s i dopustio — L i j e p o ! A 1i s a d a ć u s v o je z u b e u z r e lu voćku z a d r t i i t. d .“ onda ne znamo da li ćem o se više nad tom tragikom zgražati, ili ćemo sa strastvenom požudom lijepe Salom e u boju ranjeni ne sučuvstvostvovati. — Ovo je daklen mješoviti dojam tragičnoga, u kojem sa takovim uzvikom, koji već svojim posebnim tonom se brutalnost — pomoću naših latentnih erotičnih o sje ća ja boli, jer i Homerovi ratnici padaju tle Salama da ti živom cjelivam usne Johanane! (Psihološka razm atranja.) i kada krvoločnu nagradu t. j. iz putene ljubavi poželjenu i od­ naviješta katastrofu. Svaki je takav poklik stradajućega popraćen stanovi­ — raščinjava i ublažava. — Tragedija, koje su ~ po svome tom da djeluje ciji — upravo suprotne „ S a b l a s t i m a " i „ S a l o m i " — jednako pomoću vida, kao i pomoću sluha, ima sva sila, ima ih nebrojeno. Takov e tragedije, po sv o­ pa se u slikarstvu i kiparstvu dade veoma dobro izraziti. jim žalobnim predradnjama u pjesmotvoru djeluju lagodno — T a j izražaj na gledaoca, što više, te tragedije sile gledaoca na zlu­ tjelesnom na gledaoca gestom se i grimasom lica tako, poglavito očituje u izapaćenim crtama lica, u iskolačenom i ukočenom pogledu, u zgrčenim udima rado posmatranje i nabreklim tjelesnim tragediji propadaju. — mišicama. — T a dosta komplicirana tjelesna gesta — praćena tugaljivim tonom glasa — izra­ žava, ne pak samo tjelesnu bol, već i duševno stradanje. T o duševno stradanje graniči sa katastrofom psihe i pearovam „ O t h e l l u " , ladu. — sviju trpećih — smrt Jagovu u Sh akes- ili žalosni svršetak F ran ca M oara ^hillerov im „Razbojnicim a". Ovakove i slične katastrofe ne p. tosti stradajuće lice neprisebno, pa je sasvim ii djelomično uvijek i kod samoj katastrofi onih lica, koja u Za primjer navešćemo tijela uporedo. Stoga je u momentu takove psihičke nape­ neubrojivo. — Ali, izražaji golem e tjelesne boli ne čine na gledaoca i pri izražaju i tenden­ igjuju u nama saučešća, nego neku tragičnu nas­ — Sa ovakovim i sličnim primjerima - podupirali su individua jednak dojam, već o tome odlučuje duševna veličina i kvalitet karaktera stra­ dalnika. — T jelesn e muke patnika, koji je duhom velik, a ka­ stari estetičari svoje božanske pravde, tvrdnje o postojećoj vlasti neke više koja baš u tragici dolazi do svoga objavljenja, do svoga vidnoga izražaja. — — Ovi nazori su, dakako, predpostavljali teleoški rakterom otmen, sadržavaju u sebi — i pored jezovitoga * teleološko pojm anje ovoga svijeta s kojim nevidljiva ruka dojm a — do u najm anje sitnice ravna i upravlja. — neku tajinstvenu tičnost, k oja gledaoca ljepotu i draž, neku m ajeste- oduševljava. — G ledaoc se, istina Nu, da se u tragičnim katastrofama nad takovim patnjama stradajućega zgražava, ali u njemu tovanju božanske qravde — se za takovom svakidanji dogagjaji, svojom ujedno budi želja izdržljivosti, kojom tjelesne se muke uzdiže, snagom, junaštvom čvrst karakter i veliki kada za veliku ideju i duh i nad ili svijetlu suštu i surovu nepravdu. Propast Romea i Julie, njeno žalosno spasonosnu misao sebe žrtvuje. Usuprot tome, gledaocu su tjelesne muke jednoga koji odlučno našim skončanje — čuvstvima ne radi o oči­ najbolji su dokaz strahovit tragičnošću izražavaju Antigona, G rethen i smrt protuslove i suviše glasno i pravednosti. T akov a tragična notornog zlikovca takogjer odurne, ali on ih odobrava, pa rješavanja bila bi upravo nečuveno djelo nepravde i suro­ čak i sa vosti onoga uzvišenoga duha, nekom zluradom nasladom promatra, kao se radi o odmazdi za zločin, ili bolje rekući, ako se aktom koji upravlja Ima opet tragičnih katastofa, k oje su na takav način ovijem svi­ jetom. — Šta više, n. pr. sudbina O r e s t o v a justifikacije čuvstvu pravednosti udovoljava. — koji je s jedne strane bio od osvetljivoga N e m e z i s a, upotrijebljen izražene, da one u istinu izazivaju jezovit i sumaran do­ kao orugje u umorstvu A g a m e m n o n a , a s druge strane jam, ali radi frivolno - putene duševne nadraženosti to umorstvo opet proti njega iskrenuo — bila bi do Boga — vapijuća nepravda i nesravnjiva brutalnost, ako bi se pro­ k oje djelatnih lica sebi magično privlače i upravo golicaju gledaoca na posmatranje bez osobitoga gnjušanja. — Za ilustraciju taknuti onu scenu potonjega navoda — dovoljno je is ­ poslije plesa u „ S a l o m i " od Oskara W ildea, u kojoj lijepa i puteno strastvena kćerka Herodi- matrala sa stanovišta više pravednosti. — Iz svega navedenoga jasno proizlazi, da se u tra­ gičnim katastrofama ne radi o objavi, ili očitovanju volje jedne mudre i ovijem svijetom vladajuće sile, no se samo asova zahtijeva, kao nagradu za svoj ples, otsječenu glavu zapravo vrši jedan proroka Johanana. T a j krvoločni i hirovito nekom Salom e izražava se — brutalni zahtjev lijepi u onome prividno radosnom, nestaš­ nom i kićenom dialogu izmegju nje i Herodosa. prelom jedne prirodne snage i to po zakonu, koji je toj snazi svojstven i koji upravo 'z nje proizlazi, ili njoj sasma blizu stoji. — Pa, kao što se sila ili snaga iz jedne materije u drugu sama presagjuje i prelijeva — ili kao što požar u �Broj 12. .BISER' jednome gradu s jednoga krova na drugi prenosi svoj Strana 265. nom snagom. — Uzrok je pak nešto dr ugo, plamen — tako i u tragedijama prirodne eneržije i strasti sto krče ali to „neš to" j e s t n e p r o m j e l j i v o , p o s t o j a n a sebi put preko sudbine propadajućega individua, bez obzira na višu pravednst i zahtjev njegove eksistencije. — T o je eto tanka svijeta sadržaj — do — niti u krivnji propadaju čeg su Ako mi vezu rečeno: glavni lica, već je tako bezsvjesna djelu koji je kao niko drugi umjetnoti metafizičku bitnost — navodi u svome „ G eb u rt slijedeće: - der „ ... T r a g e d ie “ — n a jb li ž i u č in a k priroda' koja sigurnošću moć se ne zaključiti, da nije ništa, drugo nego može u njenoj bitnosti upoznati, niti ekperimentalno predočiti. Na osnovu gornjih razglabanja, možemo sa sigur­ nošću zaključiti, da b i t n o s t tragičnoga nije ništa drugo, već N ie tz s c h e , onda možemo sa Taka pak stvaralačka sadržana jedinstvene cjeline, koja nekoji filozofi tražili u metafizično.r.e bit­ F r ie d r ic h učinka i činidbe sebi, kao kauzalitet Drukčije nost tragičnoga. — priznao pojava, i uvijek b iv stv u je — postoji". Stojeći na ovome stanovištu, možemo najbolje shva­ što prirodnih iza onoga zbivanja ima neka stvaralačka moć, koja je na svome djelu neprestano uposlena. — se pod silom prilika raznoliko pojavljuje. — titi, za promjene predstavimo, živac svega tragičnoga ne nalazi se niti u n e d u ž n o s t i , u samome učinku i uzroku jedne iza niza tragedija od pos­ čitavoga danas. stoji odnošaj je s t i po i činidbe, umjetničkom ali odnošaj djelu ili piesmotvoru nama živo i sistematski predočen. Sredstava, za megju ostalim i t r a g e d ije izmegja u č i n k a samo naslućivan tragičnoga — to ima očigledno nebrojeno pjesničko mnogo. prikazivanje Nu, ta sredstva to , š t o d r u š t v o , ili u o p ć e b l i s k e v e z e i z m e g ju sastoje se u glavnome u tome, da se različite djelatnosti lju d i u jednoj drami, ili jednoj sceni — postave jedna prema drugoj tako, kako ili čitatelj najlakše uočiti — u li v a ju n iš tv a , k o ji s e p resn ažn e onda do s rc a i n a n je g a p r e ja k o d je lu ju . fiz ič k a u t je h a — k o ja n a s o s je ć a je z a je d ­ p r ir o d e v r a ć a ju od izmegju uzroka i učinka, te kako će djelatnost uposlenih p rav e tr a g ik e n o j je z g r i n e r a s t r o ja n — Ovo temeljna bi bilo spoznaja o učenje nerazdruživom o Na koji način tragediji j jedinstvu svega postojećega. zičnost je tragičnoga, a daklen najsnažnije pošto je kasnije cendentalnu bitnost muzike, mislio je, našao korijen istakao metafi- upoznao i trans­ da je i u muzici tragičnoga. — Na ovu krivu hypotezu na­ vela ga je grčka drama u lirskim ditirambima. Ali, da je uzeo Shakespeara za ishodiste svojih razmatranja = bio zapravo počiva i to stalno u odnošajima učinka i činidbe Schopenhauer izrazio, kada je se j e o tome čisto spekulativno ustvrdio, da je kauzalitet izmegju uzroka i učinka samo subjektivni oblik logične misli, dočim sam za se da je učinak. — Ta njegova misao temelji se na tome, što sve u nistinu postojeće nije materija, već samo čisti učinak, pa je po tome kanzalna spoznaja sama subjektivna, ili saznanje rezultata izmegju učinka i nekog prabitka. Tako je mislio o Schopenhauer, uzročnosti ali se i učinku i moderna tragičnoga i predradnje daklen treba, da bude udešena kom pozicija čan — n je nikada — i nigdje izvjesnim pravilima ustanov­ T o se nije moglo pod neka pravila strpati za to, što je izražaj tragičnoga tako silno mnogostruk, da je za naš razum neobuhvatljiv. T a moć izražavanja prepuš­ tena je samome i n s t i n k t u obdarenoga pjesnika tragičara; on mora u pojedinom danome slučaju pronaći sam oblik odnošaja, koji objavljuju po čemu N i t z s c h e , u mjesto najvećih atičkih tragičara, bi siguno našao, da je jedinstvo svega postojećega ili tzv. „ p r a s n a g a " u melodiji slabo izražena, nego da ona scene drame, da njen tragični utisak bude potpun, valjan i logi­ ljeno. N ie tz s c h e izmegju lica na njega što bolje djelovati. — i n e ra z d ro b iv *. — misteriozno vezu gledaoc onu o s l o b o g j a v a — ta , š t o je ž i v o t u s v o j o j s t v a r ­ kauzalnu će — J e d n a je m e t a ­ unutarnju vezu učinka i činidbe. I po dramsko-naturalističkom prikazivanju čevjegijega života t. j. života onakovoga, kakav je u svojoj suštini, te koji je samo jedna neprestana izmjena volje i d jelatn o st — može se trancendentalna tragičnost izraziti. Sam a predranja toga prikazivanja formi interesantnoga dogagjaja, koji ne smije biti u bi sa svojom prena- petom kompozicijom dražio gledaoca na izvjesnu znatiželju ili svojim nenadanim preokretom čitaoca vezao, — u kratko: takova predradnja ne smije u sebi sadržavati nikakovoga lirskoga raspoloženja, već da postupak tragičnoga na gledaoca djeluje, biti živo predčena mora djelatnost duši uposlenoga lica i to onako, kao što se po prirodnoj konsenkvenciji u istinu u životu i zbiva. — T akav prirodna znanost postupak u naturalističkoj drami nastavlja tome filozofskom nazoru pridružila, kada je ustanovila, da svoje slijedjenje neumoljivo, bez ikakvih zbrkanih zapletaja je samo transcendentalni substrat one jedinstvenosti posto­ bez ikakovoga lažnoga i prosječno - moralnoga laskanja jećega, sve ono, što se nama kao uzrok i učinak prividno i izmotavanja. U takovoj drami jedna riječ slijedi drugu, ukazuje. Potonji nam navod najbolje potvrgjuje H e l m h o l t z , Jedna činjenica prati drugu tako došljedno, da mi na koncu koji u svome djelu — „ O b e r d i e Kraft“ veli: — „ P r i r o d n i t i v n u moć, priznajemo Eerhaltung zakon, kao der objek­ i, t o z o v e m o p r i r o d ­ radnje stojimo pred gotovim prirodnim iznenagjenjem. — Što u ovome slučaju licima, neki te ostaje golemi gledaoc nekako sučuvstvuje sa uposlenim postrance; osjećaj, koji je njega više zaokupi izvan svega toga, što osobe �Broj 12. ,B I S E R‘ Strana 2 6 6 . u pjesm otvoru čuvstvuju, zaokupi ga neko posebno presnažno čuvstvo puno sumorne jezovitosti. — Ovaj dojam tragičnoga mogli bi smo nazvati prodi­ ranjem naših osjetila u one tajne, koje stoje izvan nas — u vezi sa samim životom. — ljubav slagja mi od pripovijedanja. M oja ljubav i nije ništa drugo nego nešto umišljeno, nešto, što ne može biti T o je ljubav srca. T o nije jedna ljubav nego dvije — tri... Ljubav moja, ljubav prijatelja... Ljubav seke... T ri Lju­ bavi. . T e tri ljubavi usko su vezane uz moj život nevid­ I, b a š o v a s v e t a t a j i n s t v e n a j e z o v i tljivim o s t nitima najtanjih sim patija. Jedna djevojka, možda je vi sigurno ne znate: — tragičnoga jest neko polusvjesno pojimanje megjutim to ništa ne mijenja na stvari — neka Sabin a onoga nečega vječnoga i nadzemaljskoga* Sarijan, koju je Muris ljubio... T u djevojku vidio sam jed ­ k o je jest, koje bivstvuje i v ječno p ostoji. — nom pri odlasku moga prijatelja Murisa i ja od tada nijesam mogao zaboraviti onog angjela, onu ljepoticu, što je možda na svijetu nema. Od tada, po prilici pet godina ljubim Sabinu. Ona me odbila, rekla mi je, da sam kasno došao. Tako je!.. A . H ifzi B je le v a c . Pod drugim suncem. bili zajedno. |a (N astavak). S doktorom Šem sibegom šetao svaki dan po malo i pričao mu o Murisu i Fadili. Jednom spomenuo i o svojoj ljubavi: Šem sibeg počeo ga ispitivati o tomu, im ajući pred očima uvijek svoju dužnost liječnika i znajući izliječi li Nusreta, da će gu Rifatbeg bogato nadariti P očeo onda oprezno. N ajprije prešao na Nusretovu Šem sibeg je sum njao. Kao odmah, da te dvije ljubavi maloj svezi. T a k o o Murisu i Fadili, a tek njemu jo š nepoznatu ljubav. dobar psiholog zak jučio je moraju biti u nekoj m akar i je i Nusret počeo. N ajprije o sestri i i svome budućem zetu, a tek poslije prešao na se. Nusret nekad na — mu povjerio, kako je pola njegova sestra bila zaručena za Refikbega, ali se otkrilo kasnije, da ne ljubi i onda su ga odbili. Ljubila je M urisa N jegov Muris otac je nije plemić imao i ništa takogjer proti bogat te ljubavi, čovjek, kojeg jer je ček ala krasna karijera. N jegov je prijatelj jo š iz mladosti, kojeg je u dušu poznavao pa i on sam bio za to, da se Fadila uda za Murisa. I to je skoro gotova stvar. Njih su d voje zaručeni. Šem sibeg je čekao, šta će mu jo š Nusret reći, nu n ije dočekao. Nusret je šutio i išao nije zamolio Nusreta da mu povjeri naslonio na ogradu na Sultan Ahmedovu lijep oko dva i čist, kao sata poštovao, kao svoga rogjenog kuću, gdje smo ga svi poštovali; primali ga kao svoga.. M oja sestra... Znaš Šem sibeg, Fadila bijaše onda Nije se krila. M oja rodica, m oja nena, niko... Dolazio, kao u svoju kuću. Ja sam tada znao za njegovu ljubav sa Sabinom — ona djačka ljubav!.. On otišao u Pariz, — ja vidio Sabinu prvi put.. Muris mi je predstavio... ... I od tada nikad mira za m oje srce... Nije mi bio niko na putu. Tražio sam Sabininu lju bav, ali uzalud. Ona ostala hladna kao mramor. Najedanput je nestalo iz Carigrada. Poslije Murisa. doznadoh, Za tim da je Nekud otišla... bila u Parizu i našla ponovo jo j umrije otac i nakon m jesec dana nestade je opet... Tražio sam je svukud i nosio njezinu sliku u svom e srpu. Nemojte se čuditi!.. Ovo je najčišća ljubav — lju­ bav srca, duše... Pisao sam Murisu u Pariz. Povjerio mu tajnu m oga srca i gle!.. D eset dana iza toga pisma dobijem odgovor. Nusret prestane pripovijedati, izvadi iz lisnice brižno sačuvano Murisovo pismo, od kojeg je bila polovica odre­ zana i stane Šem sibegu čitati: Tužiš se, da si nesretan u ljubavi. Začarala te jedna djevojka, koju si tek jednom — dva put vidio! Ja sam je poslije podne. Dan poznavao nekad u mladosti, ali sada ne znam ništa o njoj. Prije godinu dana dolazila je s ocem i m aj­ kom u Pariz, tad sam je posljedni put vidio. Čuo sam da mejdanu i zagledao se nekud daleko... daleko... Bilo je u moju jo š djevojčica. doduše tajnu svoga srca. Nusret se moj najbolji prijatelj. Uvijek smo ga polagano uz doktora. T ak o je bilo i drugi put!.. T o se opetovalo nekoliko puta dok Šem sibeg sam brata. On je bio dobar, pravi drug, stari plem ić... Dolazio Nusret se opremio. Pisao nekim prijateljim a u Kairo d a dolazi na putovanje Njezino srce bilo je ugrabljeno. Lljubila je Murisbega... Murisbeg je bio je bio u proljeću. Da nijesi okolo sebe vidio gola stabla, praznu aleju bez cvrkuta ptičica, mislio bi da je početak marta ili aprila, a ne sredina novembra. Šem ­ sib eg se takogjer zaustavio i posm atrao Nusreta, očeku­ jo j je otac umro da više ne stanuje u Carigradu, što si mi i sam pričao. Izgubila mjesta. — Dakle nemoj se ljutiti, što ti o ovom predmetu pišem površno. Vjeruj mi, ja drugačije ljubav razumijevam. Nije ona ondje, gdje ju ći šta će mu odgovoriti. se valjda u velikom svijetu, jer mi se je nekoliko puta javila sad iz jednog sad iz drugog je čovjek traži, nego se često nalazi, Nusret nije odgovorio. Šem sibeg ponovi pitanje. kao svetinja u dubini vjerna srca, koje grije svojim žarom. — Šem sibeg — reče Nusret — ja bih najvolio da Ja zamišljam ljubav kao djevu raskošnih ljepota, otvorenih, ne pitate!.. Ja o tom ne volim govoriti, jer misao na moju ali ne uzburkanih grudi sa čarobnim osm jehom na usnama... �Broj 12. .BISER' — „Ovo mi je odgovorio Muris — nastavi Nusret Strana 267. Maglilo mu se pred očim a i činilo mu se kao da će mu ostavljajući pismo u džep, jer sam mislio da je prošla ta se sad neko zlo dogoditi. Nusreta je ljubav njegova i vjerovao Sabinu vidjeti. ž a l i o ga, al i M oja sam u jedan čas, kad ću opet ljubim Sabinu. Otkrila je meni srce — i tad Refikbeg bio odbijen... Murisbeg došao. je on moju prestao misliti Pred njegovim Pitao prvu večer za ,,Fadu“ kako ja ne znam kako, oni se Sabinu. T ek lebdila na obzoru moje fantazije njezina zvijezda i svijetlila mi... silhueta prošlosti... Na toj slici u ... I ta slika, koja je pred njegovim očima titrala kao u magli — približavala mu se... kamenu isklesanu ploču s Rifatbeg od oca prije vjenča. Ne bi nikad otkrio Fadili, da nije sam a vidila... natpisom : je gledao- sada ,,Dr. gleda Sarian, odvjetnik" On je došao k njemu. sestru od razočaranja i tražio davno... davno zatrpan... U mom srcu planula ljubav jo š većim žarom... što mislio o drugi život, jedan svijet, koji je bio za nj već u Murisbeg nije mogao- odoljeti. Njih se dvoje našli da se volio nikako sve pred sobom oživljelo. Tam o eto kao da Najedanput ona došla.. Štedio sam istinski čas nije očima u njegovoj mašti dizala se u nedoglednoj perspektivi godine prošle, njih se dovje zaručilo, ja na ovaj tamnim i jedva vidljivim bojama gledao je Rifatbeg jedan sestru zvao i — zagledali.. Dvije u svome sinu. sestra ljubila je Murisa. Isto vjerno i slijepo- kao što jo š ja sada ih preda tomu mladom Nosio je nekakve račune da odvjetniku, kojeg su jednog od najsposobniji preporučili. Išao je, mu, kao da ga uzme za svoga odvjetnika u velikom i razgranjenom poslu kojeg ... A onda sam joj sve rekao!:. je naslijedio iza rahmetli Hadži Sadibega. Mladi odvjetnik primio ga usrdno u svojoj kancela­ Šem sibega b ijaše do srca dirnulo Nusretovo pripovijedanje. riji. Razgovarao snjim dugo o poslu, kojeg mu je dao, O vako iskreno i vjerno nije mu niko do sad pripovijedao, za tim prešli i na ovako o znao ni ljubavi nije sam mu niko do sad govorio... I nije ništa odgovoriti Nusretu. I on je mislio o lijepoj djevojci, koju nije ni poznavao; — mislio sa dvos­ trukim čuvstvom, neznajući, kako bi je osudio... Sunce je na zahodu zalazilo, nebo se oblačilo i trgovaca. Dr. Sarijan s ocem. drugim Ispratili ga svi poznati prijatelji, a Šem sibeg. Nakon što je Nusret svršio i oprostio drugi put na odlazak. je s se. Parobrod je Nusret se koga ne zaboravi i ugledao plakala, jer okrenuo dao znak po je da mu svaki čas piše, da mu javlja što se u Carigradu dogagja, a pri oprostu šap­ ne zaboravi javiti mu, kako će s M u- risom svršiti. — Kako sam ti sinoć rekao — napomene jo j Nus­ ret — ne zaboravi... Jedan dan otigji Samibegovim; ja sam već sve Šemibegu kazao... — Poslušaću — reče Fadila — ali ne vjerujem.. Ja sam vidila... — Budi pametna! Popusti srcu... budi snažna... Fadila parobrd. Nakon obeća ponovo. Nusret se oprosti i unigje u jetovao mu se i obećao da će sa časova odmicao obale. Na obali su stajali jo š Nusretovi se parobrod od prijatelji i mahali ponovo se Sarijan u Rifatbegovu razgovarali. Postali bliži prijatelji. se s njim u svim primjedbe. Preporučio stvarima i uvaživao ga jo š nekim njegove svojim prijateljima i malo po malo išao Sarianu posao sve bolje. Za mjesec dva postali intimni prijatelji. — I jednog dana uveo Dr. Sarian svoga prijatelja Rifatbega Afendakizade u svoju obitelj!.. Malen krug bijaše to, kojeg je sačinjavao dijete i žena, mlada i lijepa ženica odvjetnikova Eliza. Toga časa nije nikad Rifatbeg zahvaliol Ono izne- nagjenje, onaj susret prosecao uvijek Rifatbega, kao teška opomena na mladost... Radostan i vaseo odvjetnik predstavi Rifatbega svo­ joj ženi. Ona ga pogledala, čudnovato, a ruka jo j počela drhtati. Postala blijeda kao smrt i malo da se nije srušila, na pod. Rifatbeg je gledao pred sobom ženu odvjetnika S a riana i u isti čas gledao Elizu rogjenu Anades, nekadanju svoju nekoliko rubcima. R ifatbeg je u jednom nekolicini dobrih Odvjetnik je uživao osobito povjerenje Rifatbegovo. Sav ­ oko sebe, da odlaskom gubila i posljed­ njeg tješitelja svoga sjajnog srca. Nusret nije mogao dugo razgovarati s njom. Molio radnju i tu sestru. Prišao i njoj. Ona je Nusretovim nuo jo j nježno, da zahvalio Tad su se oprostili. Nekoliko puta navratio Na pristaništu dugo razgovor s Rifatbegom, poljubivši ga u ruku prišao redom svima životu Carigrad. Rifatbey ga sokolio ga preporučiti jo š svim marom raditi povjereni mu posao. otišao iz Carigrada. megju njima i Dr. a Dr. Sarijan tužio se R i- u trgovačkom velikom mjestu, kao što je XX. razgovarao stvari. fatbeg'i na posao, da mu ne ide, jer da je teško probiti led i postati popularan obećao mu, da će počelo zahlagjivati. Nusret je druge prijateljicu sjećao se i [drugu. I u isti čas gledajući Elizu svoje ljubavi s tom lijepom ženom, sjetio se onog posljednjeg časa, kad ju je ispratio na željezničku stanicu, da ide u Evropu i sakrije grijeh njihove ljubavi... bio uzrujan... Šetao tamo, ovamo zamiš­ ljeno gledajući preda se. Nije ništa vidio pred sobom I ta Eliza, ta žena koju je Rifatbey nekada mahnito ljubio, eto je opet došla ovamo, da zatraži možda zado- �voljštinu za uvrijegjenu ljubav; eto ta opazio je dost. Pritisle ga brige: posao, obitelj i odgoj djece izliječio rane mladosti. U jednoj stvari došlo megju njim i S a ria - G ospogja Eliza nije ni riječi progovorila. Sarian situaciju, povedavši Rifat- nom do nesporazuma i oni prekinuli poslovne veze. I tim se i sve svršilo!.. b eg a da mu pokaže kćerku. Eliza je ostala nepomična. Za bijelim zavjesam a nad posteljom nevinog djeteta, k oje je mirno spavalo, pripovijedao je mladi odvjetnik svom e prijatelju svoju kratku historiju ljubavi: „Rifatbey, vidite ja jediti, što će imao Rifatbeg nije više znao nijda postoji na svijetu Eliza, nije vam znao niti je cvijet njegove bih vam mogao nešto pripovi- mislio o svome djeteta, prve ljubavi. Nije znao, koje je bilo da je taj cv ijet procvao i očarao milinom njegova sina. vam i čudnovato biti! Vi ne znate! Nijesam zgode, da 12. Vrijeme teklo i Rifatbeg zaboravljao na svoju mla­ žena koju je on zaboravio i odbacio usrećila je jednog č o v jek a"!!. Dr. Broj . B I S E R * Strana 2 6 8 . T o je istom jutros doznao od Šem sibega! povjerim. Ja sam najsretniji čovjek Uzgred napomenuo Šem sibeg, da bi mogla biti ljubav na svijetu!.. R ekao sam vam, da sam oženjen već tri go­ u prvom redu uzrok Nusretovoj bolesti i da jo j sam o u dine, a to nije istina! T o je tajna — ne moja, nego moje Elize... Ja sam vjenčan istom godinu i po u Ženevi, odmah po svršetku moje prakse i nakon položenih advokatskih ispita. Elizu sam upoznao u jednom parku u Ženevi. Tam o je hodala i zabavljala se s jednim djetetom — hoćete li tom treba tražiti lijeka. Otac je bio i za to vojka bila ne znam odakle. 1 Šem sibey mu rekao ime Nusretove odabranice. v jerovati? — sa mojom malom Sabinom L SabinaL SabinaL ponovio Rifatbey nekoliko puta. Sarian se prigne i poljubiti dijete, a za tim nastavi: — T ad se upoznao s mojom Elizom. Mislio sam, da je žena ili kakva odgojiteljica. telji. Ona je mora imati nekakvu tajnu na svome srcu. Mi smo se vigjali često, skoro svaki dani Ona je šutila, rijetko govor koji bi razgovarala, izbjegavajući svaki raz­ se odnosio na njezinu prošlost. A ta n je­ zina šutnja ta tajna tuga i sjeta, ... I jed nog ostavljenu dana od osjetim čitavog u duši, svijeta svim žarom prave i iskrene ljubavi volim. Očitujem se. Ona se gorko osm jehne kao da mi nije vjerovala. Za lim reče: — Prijatelju, vjerujete Nije vjerovao svojim ušima šta mu Sabina Sarian... odgovorio Šem sibey. Rifatbey nije više ništa rekao. Prišao da se s drugim oprašća, izm akao se Rifatbey i šetao sam. Parobrod je pošao. Nusret je mahao jrubcem , op rašse sa svojim prijateljima. Rifatbey tupo gledao, kako odmiče se od obale veliki engleski parobrod, koji je puto­ vao za Egipat. Jo š koji za rt Šaraj čas i zašao je iz vida gledaoca Buruna. Ostala samo crta morem, kuda je brod prošao... (Nastaviće li, da bi vas mogla usrećiti. se). — Vjerujem — odgovorim na to. — A vjerujete li, da bi me ljubili, ovako, a da vam ništa o sebi ne rečem. J . T an o v ić: Sutonski snovi. — Prim ite moju ruku i budite mi ž e n a .. — A da me nikad ne upitate za ovo dijete, za ovo nedužno stvorenje, koje nije krivo, da pati na ovom svi­ jetu. — „D ijete će b iti m o je i ja ću mu dati svoje ime, pristanem ja i kleknem pred njom e. Iza toga svom e smo m jestu vjenčali i došli u Carigrad, da u počnem karieru. To niko ne zna! Jedini svoju tajnu, jer vi ste čovjek, ušuti i prigne se, da poljubi malu Sabinu- R ifatbeg je šutio, gledajući pred sobom čovjeka, koji jedno nahodče uzim lje za svoje d ijete i ljubi ga... Sarijan je ljubio Sabinu i milovao po licu a Rifatbegu postajalo teško pri duši... On je osjećao težinu svoga snage, da ga primi na svoje ime... Elizu nije više vidio... noći, majko uzdaha i sn ova! — — .— Poljima cvijetnim žića pjesnikova Biserno svuda popadalo inje 1 viš njih gavran krstari i sova, k o jeg ja visoko cijenim ..“ Sarian I noć se spušta, kraljica duhova, 0 se ste vi, kome sam povjerio i. Gle, suton noćno rasiplje milinje Noć čarolije čudne i vilinje . . . . Ona mi je dala ruku... grijeha, ali nije imao Nusretu i s njime. Bio je uzrujan. A kad je svr­ šio i Nusret počeo tajuć da tu nepoznatu moguće!.. Qugo razgovarao koja je prekrivala nje­ zino lice, privlačila me sve više i više... ženu, Nije je Šem sibey rekao i ponovo ga upitao. Mi smo općili kao prija­ bila tužna i hladna. Ja je nijesam mučio sa izjavama, zam išljajući sebi, da gotov, da ispuni želju sina, jer nije imao ništa proti ženidbe svoga sina, pa makar ta dje­ Što plaše samo kukavice sinje . . . . Gavrane, sovo, bjež’te duplju sv om e! Hrgja i glupost pred vama se klanja — Al’ svijest svoje šije ne priklanja. Sad nema m jesta mraku tiranskom e! Uzdasi robija ragjaju slobodu 1 spas i sreću potištenom rodu. �Broj 12. .BISER' II. Strana 269. h a n o v a , toliko je bilo megju Tatarim a stranaka i sve te stranke su se Što grakćeš, gale, kad imadeš strvi, megjusobno do istrage gložile. Rusija, kao inovjerna država, Tu mrtvog robija leže legioni, nije se mnogo za njih brinula, ona je uzimala od njiha porez u krvi i novcu, a njihov unutarnji T u sila pade, tu se ropstvo krvi, socijalni život i poredak prepustila je samim njima. Razni Tu mnogi uzdah izvinu se boni. Bašklri, Kirgizi, krimski i donski Tatari, te kavkaski Turci, II kobiš istom stečenu slobodu, nijesu Ili se praštaš s četama tirana? . . . da su u kakoj vezi stajali. Pokret ruskih muslimana datira 0 od početka osamdesetih godina, kad je preporoditelj njihov ostaj gale! Već je u pohodu se megjusobno tako rekuć ni poznavali, a kamo li Ismail bey Gasparinski osnovao prvi tatarski list „Terdžu- Sloboda draga. Eto robiju dana! mani hakikat". — I onda su ruski muslimani, koji su se do Digla se snaga slame i plotova: tada 1 dronjci hoće da postanu ljudi, smatrali povučeni Ponos i čojstvo u njima se budi. vrijeme Kroz Tirani doljel Vlada je robova — prototipom u struju kratko vrijeme narodima A gavran grakće povrh legiona. 1906. bore — ili — te prije pet „sabor ruski su za kratko morala računati. muslimani stupili u prve apsolutizma godina, bio je i autokracije. uz God. velike neprilike Novgorodu prvi tatarski narodni zbor ruskih muslimana" — kako ga oni sami omh 2 0 miliona ruskih muslimana, a naglašena je na tome saboru O društvenosti. se ovo naše koliko - toliko očajno popravi zajednički rad i sporazum u ovome se i ekonomsko poboljša, potreban je sviju nas. S toga je društvo i možemo sastati, porazgovoriti, posavje- tovati, pa eventualno u tu svrhu stvoriti i potrebnu orga­ nizaciju. Mi treba društvenosti; dakle da naročito shvatimo treba onaj dublji dobrotvor, biti „hajirsahibija" svoga naroda, pomoći svome bratu u bijedi i nevolji, to je uzvi­ šeno, to je i lijepo i plemenito, to je naša sveta čo v je- čansk a i i s l a m s k a dužnost. Ova spoznaja, ova čovjek u svijest sa čvrstom odlukom, da društvu, u jednom dobrotvornom član za to, da svome bratu i svome pomogne, treba društvu bližnjem u nevolji da svakog uzdigne do ponosa, te da u njemu pobudi volju i to nepokolebivu volju za rad i požrtvovnost. Šta može zajednički i društveni sabora. hiljada Tom e velikom zboru muslimana, svih muslimana na su bile sve nacije i sva plemena. Na tome se islamskom omoću svojih velikom zboru stvorio org aiizacija svim silam i nasrtljivoj kleri­ kalnoj ruskoj propagandi". Na tome saboru rekao je jedan islamski megju ostalim slijedeće: na onm stupnju kulture, „Prije na novinar nekoliko godina bili smo kojem je ostali svijet bio prije četiri stoljeća, a sada posjedujemo oko 5 0 0 znan­ stvenih i literarnih djela. T o doduše nije puno, ali autori tih djela su nam jo š mladi ljudi, puni sile i snage, pa se nadamo da će u sv ojoj generaciji to podvostručiti. Imamo ljudi učenjaka svjetskog glasa, imamo elementarnih i sred­ njih škola, imamo kazališta, dapače i žena kuje bi mogle izobrazbom i svojim idejama stati uz bok mnogim em ancipovanim Evropejkam a." — Ovo neka nam bude doka­ zom, šta su ruski muslimani stvorili na kulturnom polju od 1880. do 1906. godine, daklen za 2 6 godina. Protiv njihovog kulturnog pokreta digla se bila silna organizovan rad reakcija svjedoči preporod naše braće muslimana u Rusiji. jom ignorancijom 1870. drijemalo je ili bolje rekuć živilo bile su ložinkom toga prisustvovalo je preko 2 0 a zastupane limani podignuti nacionalnu svijest školama i oduprijeti se stvoriti, i kakova dobra za narod doprinijeti, najbolje nam Do godine sloge jednodušan zaključak, koji doslovce glasi: „Ruski će mus­ smisao da shvatimo onaj plemeniti cilj, što ga n a š a d r u š t v a kao dobrotvorna imaju pred Biti potreba Riječi: „bratstvo i jedinstvo" materijalne pogledu jedno zgodno sredstvo t. j. opet jedno stjecište, gdje i apsolutna zemlji. (Svršetak). Da je ropske podložnosti, nazvaše. Na tome saboru je bio utemeljen moralni savez A sim : očim a. i koji se i danas skupa sa ostalim protiv održan u Nižnjem X stanje su redove narodš Rusije, Jo š šapće uzdah ranjenika bona, lijenosti liberalnih agitacija, postali faktor, s kojim je Rusija mračnjačkih i religioznih elem enata, koji su svo­ i fanatizmom htjeli jo š u početku spri­ ječiti taj liberalni pokret, protiveći se svakoj novotariji, nu je u letargiji u potpunoj nesvijesti 2 0 miliona muslimana ta reakcija bila je u Rusiji. Jest prije 3 0 — 4 0 godina živili su islamski narodi pak danas nema muslimana u Rusiji, koji ne shvaća potrebu u Rusiji pod dojmom sredovječnog mračnjaštva, a megju njima ne samo da nije bilo nikakove veze ni zajedničkog rada, nego su šta nauke i škole, kao jedinog oružja, s kojim može obraniti i svoju vjeru i slobodu i domovinu i narodnost. više bili megjusobno do pretjeranosti rascjepkani. Koliko je u raznim tatarskim plemenima bilo kroz dva decenija polagano savldana, Ne ću nabrajati sve napredne tekovine ruskih musli­ mana, samo ću naglasiti to, da su se ruski muslimani �Strana 270. preporodili jedino i samo H F. pomoću organizovavih društava Borba s tigrom. sa različitim korisnim i humanitarnim svrhama. P a i svi civilizovani evropski narodi iiradu da zah­ vale za svoj napredak i procvat svojim različitim socie- U društvu sa tetnim skupinama, udruženjima. Englesku je preporodio i kulturno na današnju vi­ sinu podigao T h om as Arnold, protestantski duhovnik, koji like naobrazbe. T e — što su njegove znači — svrhu u godini 1 8 3 0 . u sami mrak u tamošnje seoce Nivvenis, koje je vlasniš­ riječi: christian — gentle- kršćanski kavalir, pa je tvo nekoličine Evropljana, pod čijom u tu zorom radilo stvorio udruženja za narodnu pros­ i tijelo i duh, čim e je englesko čitaonička usred kojim a je bilo i tako zvanih „putujućih knjižnica", koje su knjiga na čitanje. Isto tako su Vereini i Verbindungi šumskim drvećem, izgledalo je kao da se nalazi kakve tvrgjave, koja ga štiti od navale šumske zvijeradi. Tu večer bili smo gosti kod Holandeza, jednog od u mfesto, te se megju narod širila razni prostor bijaše iskrčen. T o seoce, koje je opasano sa sviju strana visokim društva i narodne knjižnjice, megju se prenosile iz m jesta ovi radnici, sačinjavala je kojih 20 četvornih kilometara širok, koji usred steče šume školstvo bilo reformirano. Osim toga je taj reform ator engleske prosvjete zasnovao je upravom i nad­ stotinama kineskih i drugih radnika. Zemlja, što su je obragjivali vjetu, koja se na tome bazirala, da Englez mora usporedo odgajati tada poznatim holandeškim geologom Moerom i delegatom arheološkog instituta Rosselom puto­ vah po otocima Jave i Sumatre. Jednog dana iza dugog putovanja prispijemo upravo je dvjem a riječim a označio svrhu svakog odgoja i sveko­ m en“ Broj 12, „BISER' vlastelina toga sela, Mister Olanda. Iza večere izagjem o u podigli njem ački narod na današnji zamjerni stupanj kulture. Sam hladnjak. Večer je R eifeisenov sistem osnivanja poljoprivrednih zadruga učinio bacala je svoje trake svjetla daleko u gustu noćnu tamu, je N jemačku tako produktivnom, da danas svojim kruhom koja i krumpirom hrani do 6 5 milijona naroda, dok godine 1858. ^ored nas amo tamo lijetahu. r ije mogla ista velikom, a njen narod je može po sv ojoj nego i svim a je bio narod. germ anskoj ne da, već raznim Č eški ga — Ne, četiri narodim a. Češki narod se vjekovim a — U ovoj ih okolici bori proti „Češkim besedam a" — Šuma tojmo izreki doći do d r ž a n a misao: nosti, naš danas Lampa je oni prelaze iz defenzive u je glasila od spoznaje, prilike potezima i u sami skladu c je lo k u p n o s t i, pa se što ovako: u kojoj da p o j e d i n c i , koriste spas N as- će biti s a ­ koristeći ukup­ sebi, — interesa ili bolje rekuć: pojedinca i više udružujm o! m alo više života, agilnosti, reda i rada, a njihova blagodat, korist i B ožji blagoslov ne će izostati. Svrha je ovoga moga skromnoga rada sam o ta, da pobudi sm isao i oživi interesovanje za društve­ nost. U to naš posao! dogorijevala, bacajući svoje slabe, izm o­ da prenoćimo Spavao sam do kasno u jutro. Domaćin je već bio otišao na njivu, kad sam se ja probudio. Popivši kahvu, izagjem da se oko kuće napravim prošetam. Razmišljajući, da li da mali izlet u okolicu, ili da igjem sregjivati L popravljati moje jadne dnevnike, naigjem pokraj „sklonje Zaključujući ovu raspravicu želim, da unaša društva pokažu se malo sigurno ima silesija? — pro­ ih je puna i nije nikakva rijetkost, da se rene trake plave svjetlosti u gustu noćnu tamu. Ispijajću spom enuo, možemo izvući jedan moral, jednu pouku, koja jednoj stekli već uvjerenje o pri tome zadnje findžane kahve, dignemo se u svoje odaje pred njim na svim a linijama uzmicati. Iz ovoga svega, što sam u najkraćim u su vide u p6 bijela dana, kako izvan šume hodaju. i t: d. ofenzivu t. j. iz obrane u navalu i njegov dušmanin počim a bi da dužim ja ispitivanje znatiželjno, na što će domaćina: hoće da proguta, ali se on surove kao ljudskoj sili. očeličila je i razvila sile češkog naroda da te odgovori domaćin. U deset godina tek tri- slučaja. I tigri nasrtljivosti brani. T a stupnja, od boja, što — Dogodi li se ovdje često, da tigri razderu čov ­ češki narod, se ujedinjenim narodnim silama — baziranim „ k r u ž e k i m a ", v jekovna obrana toga narod aždahi, koja dakle društvima — do slovenskim svjetlucajućih jeka? i bratski kulturi da bude uzorom ne samo nama, ostalim Lampa, koja je tu gorila, ja domaćina: pioner slobode više izložen udarcima tugjinštine, nego ikoji drugi slovenski na postao divna. zvijezdama vima pripovijedao. Kad se je povela riječ o lovu, zapitam Razni societeti i unie t. j. udruženja učinili su Fran­ za sve narode na zemlji. E to najbliži nam slovenski bila išarana Domaćin nam je mnogo što šta o tamošnjim kraje­ zemlja da prehrani 3 6 miliona duša, zbog Čega su se tada jatom ice Nijemci selili u Ameriku. cu ska bijaše ime, neka nam bude sretan i berićetan svaki u kojoj ugledam vrlo krasni američki bicikl. Probudi se u meni stara strast za jahanjem. Davno je to bilo, kad jed ­ nom bijah na izletu u okolici zdrobijem moj bicikl i mognem odoljeti. Mislio sam Malage, kojom zgodom od onda nijesam ga pojahao. Ne Izvadim ga ispod „sklonje" i pojašem. isprva pojahati samo oko kuće, ali ne bijaše tako. Široki i ravni put, što se je protezao izmegju kruškovih stabala, što su posagjena po krajevima puta, kao da me namamljivaše. Isprva sam brže i brže gonio. polahko, a poslije sve Krasni, gjavolasti stroj, koji me ugodno slušaše, pa onaj pogodni i dugi ravni put očaraše me tako, da b ijah �Broj 12. Strana 271. -BISER' igračkom u rukama mojih strasti. Odlučim napraviti izlet, s grma na grm. Na čas okrenu se prama šumi, povlačeći ni ne mareći za zamjerku gospodarevu, bez čije sam doz­ vole i pitanja uzeo bicikl. lijeno nogu za nogom, Preletivši za nekoliko minuta prostor od 5—6 glavu. Oči su mu poput fosfora sjale, nu ne opazi ništa kilometara, nalazio sam se tik šume, ispod koje se steralo Uvrnute, nepregledno more zelenila, ukrašeno laznobojnim poljskim cvijećem . položaju nešto oko Da bih se noga mirisa mogao duboko nadisati ovoga zamam- i nagledati krasnog romantičnog predjela, Sjed eći nepomično m ačijoj slične glave tigar je u dostojanstvenom sebe osluškivao. Kan’da je oklijevao u odluci, kojim bi od dva puta krenuo. Obuzeo me silni strah, da mi se nešto vrtilo u glavi, a srce je naglo lupalo, kao da će iskočiti iz grudi. sašao sam s bicikla, stavio ga tu, a ja sam se uspeo na granit, što se tu nedaleka nalazio. kao da se povlači u šumu. U taj čas preprhnu ptica s grane na granu. Tigar naglo okrene Odlučivši se napokon, koraknu prama rijeci. U isti čas poput strijele skočim ja iz svoga zakloništa, poletivši zamišljen i opojen krasotama prama biciklu. Pojahivajući bicikl očujem zamuknuti topot predjela, očujem najedanput, kako iza mojih legja popuc- tigrovih nogu. T o bijaše prvi juriš. Ustoboljen na biciklu kuje granje. zavitlam nogama. Bio sam pri potpunoj svijesti. Usprkos razm iče' a Prenuvši kroz se iz misli opazim, kako se šikara nju se šulja tijelo, spuštajući se prama podalje od spazih, da je mene. to Srce nehajno nekakvo krijepko rijeci, koja se je nalazila malo mi u čas tijelo prestade uzbugjenja, što je nastalo ušljed kucati kad Neka tajinstvena sila, koja se obično pojavljuje kod čov ­ „car zvijeri" — tigar! Na kojih jeka u ozbiljnim, kritičnim časovima, vodila me je uspješno trideset koračaja od mene pomaljao se je iz šumske polu­ i sigurno, davajući tame. Izišavši iz šume, tigar je stao. Njegovo tankovijasto snagu. tijelo i sjajne, poput zlata žute, oči ne micahu se. Napola sakriven lisnatim stupom, što se je nadvio, ukočeno sam sjedio, ne odajući ni najm anjeg znaka kret­ nje. Strah biciklu — me je počeo sve žešće pomislim glavni put. T o prevelikog straha, ipak sam letio brzo, razborito i sigurno, kao vanprirodni čovjek. u sebi — hvatati. Da idem k valja mi izletiti do na bi opet svratilo pozornost životinje i ni tenošću tigrovom. Nijesam se smio jpouzdati u bicikl da me spasava, goni. Istina, bude li zvijer odlučila da me i mišićima neobičnu ali bez uspjeha. Pri oba ta sreću, nijesam se bio smeo, jer bijah kojih pedeset metara pred njim, što mi je jo š pobugjivalo nadu, da će tigar, dok prikupi ovaj prostor, malaksati, a u jurišanju mu nestati pregjašne sile i žestine. Noge mi igra­ hu od pomamne brzine. Četvrtim jurišem tigar je skratio postojeći prostor i smanjio ga za Nemoguće bi bilo i to da bih se okoristio zaprepaš- udovima I drugi puta je navalio, juriša, na svu moju dva koraka ne bih mogao ujagmiti, a već bi me ščepala svojim krutim šapama. mojim nekoliko metara. Petim jurišem b ijaše me toliko dostigao, da je manjkalo samo pružiti šapu i š č e - pati me. Sad je već sve b utovo — u strahu pomislim — , uzalud je svaka borba. Bijaše podigao šapa, da pograbi bicikl će prije preletjeti izvijesni prostor daljine, ali se ne zadnji kotač, ali je može ma i najveća, ali ograničena brzina stroja usporediti Ovaj neumjesni korak zabavio ga je, s čega je malo zaostao. sa prvim očajnim jurišima tigrovim. U tom se času najstra­ šapa on akla, ne zabodavši u gumu. Tajanstvena s la, koja mi je u početku pomogla, šnije misli vrzle po mojoj glavi. Minuvši me prvi časovi zbunjenosti i straha, osjećao bicikl jurio, sam strepnju u cijelom tijelu, srce mi je kao čekić kucalo, kruskovoga a usta mi b ;jahu kao kamen spečena. Ah, da bar imam uza se oružje I gorko sam uzdah­ stabla sm ele su tigra, da nije mogao uzeti potpuna skoka. nuo. Revolver, kojeg sam do sada vazda nosio, jutros mi vrhunac svoje brzine, ali pored svega toga, ja sam sv e- e ostao pod jastukom. Baš gjer Ledeni mi srsi proletiše tijelom, pomislivši ponijeti. Jedino sam se kao da mi gjavo ne dade hrabrio mišlju, da se je zvijer kao da se opet povrati. Tako nagela stabla, se je malo očajavao. je užasnije dovršiti rijeke. brzinom pred malo što je u lijevo, upravo prama stajalo u kraju prostor razmakao. Bicikl da će se sva ova očajna minule noći negdje najela i zbog žegje spušta se u korito Spustivši se u rijeku, zagnjuri njušku u vodu. ali kao Pomamna brzina, kojom je sada ga borba puta. je Grane dosegao za koji čas po me naj- Kad su gumeni kotači letili pomamnom šapama zvijeri, opazim pred sobom dug, a uzahan most, koji tračak preko jednog prokopa. T o mi je put podiže glavu. Tako uzdignute glave da mu se je voda tigar koji čas zadržati pred mostom u oklijevanju, ili bar iz usta cijedila, kružio je usporiti lijet, pri čemu će za koji metar zaostati za mnom očima unaokolo, kao da nešto probudilo se steraše da to ne bijaše ono, radi čega je tigar tu došao: najedan­ nade, jer sam mislio, da će se vreba. Sad sam razumio po tom, da je tigar gladan i da I nijesam se prevario. Prešavši preko mosta, bijah ga već se ostavio za desetak metara. je iz šume išuljao, ne bi li gdjegod da donaknadi sinošnji gubitak. Tek jedan nepromišljeni kret našao plijena, Opojen ovim mogao me je učiniti žrtvom neuspjeha. Njegovo fino i tankovijasto tijelo nepresano stajaše ukočeno, očima, koje su poput luči neobično sjevale, prelazio je grabežljivom sporošću s drveta na drvo* uspjehom, činilo mi podvostručio brzinu. dili, tigar je navali nije više bio T račak slabe, titrave se, da sam sad U časovim a, što su iza ovoga slije­ ponovno prikupio onaki kao izgubljeni prostor, ali u prije: ujedljiv i silovit. nade, što je jo š živio i zadržavao �Strana 2 7 2 , _________________________________________ „ B I S E R " __________ ______________________________ se u mozgu, davao mi je „Silom Iako ne uvjeri!" potrebitu snagu. Brzina je odavna bila došla u najviši stupanj, pa ne mogu reći, da Tiran mora znati; sam U šibe je dotle pravo, pobrzao, ali sam ravnotežu. prostor Letili megju svakako smo tako nastojao, da ne izgubim stotinjak metara, a da Dok može da mlati. se nama nije mijenjao. N askoro opazih, kako je tigar prilično zaostao. koje Sad se sam s veseljem Sletivši u od poput ravan, mi je počelo mahu puščanog već tisnem niz Gizda sm eta, kada sila brdo, Zapreku ne pazi; Komu valja baru preći, ostavim tigra jo š nešto za sobom. Sad zadovoljnije neke taneta otprije iz daljine bio opazio. B 6s mora da gazi. kucati srce, grudi mi se nadi­ radosti u skoru pobjedu. Ali noge od silnog umora, kao da nijesu moje. „D ok koristiš, cijen ete", N ajednom mi nešto sjeknu mozgom, veselje se preobrnu u ponovni strah! nasred puta sad — pomislih ležao je i sm etem natjeram i da goniti. T o ne Spram oboren vratnica, na T o su pjesme stare: ulazu njive Zadnja ruža čim opane, veliki lisnati stup. Šta ću Za grm jo j ne mare. — 1 N ije mi bilo moguće saći s bicikla, k oji je svom snagom nem — Broi 12- letio. izgubim * Šta hoće, nek bude — rek­ biicikl. Pregjoh sretno. ravnoteže, morao Da Sv oja bolest teško tišti, se ne sam sporije Tugja nije muka; M o j me nokat više boli, kao ^da je tigar uočio i očajno po zadnji put navali. Poletiše mi srsi cijelim tijelom , kao da me se do- Nego t v o j a ruka. ta č e ledena ruka smrti. U mozgu mi nešto zavrnu i poče mi se nesvijestiti. T ig a r je umora. U tom času prikupim i zadnju snagu. već m alaksao. Sad sam ga vrijem e gonio, ali Čuo sam kako hrope od silnog sigurno pobijedio. Jo š uvidivši da je me je neko uzalud, ostao je. Tada sam i ja ulazio u selo. I ako sam bio u selu, bez bojazni H u « e in G jo g o : od tigra, ipak nijesam popuštao u brzini. Bio sam Kratak pregled perzijske knji­ ževnosti. silno uzrujan. Srce mi se topilo od miline, bio sam zanesen ovim sjajnim uspjehom, spasivši se herojski od [Svršetak.] očite smrti i D ram sko pjesništvo. nadjačavši najbržu i najopasniju zvijer. Od tada tek počeh Ova najm lagja vrsta pjesništva razvila neograničeno ljubiti i cijeniti život, U ovoj da izum borbi bicikla stekao sam nepokolebljivo uvjerenje, služi kao nova sjajna epoha u povjes­ iz vjerskih molitava i ceremonija. Perzijski se lesiju takoga gradiva počevši od prodaje Jusuf pejgam bera do sada ni jedan čovjek pa sve do sudnjeg dana. Naročito je u njih nije m ogao steći pravoga i čvrstoga uvjerenja o položaju, sama i elegija o h. Aliji, njegovom umorstvu kojeg se je ničkoj smrti njegovog nici ljudskoga života. današnji Kao ja , čov jek dovinuo, čiji pregji i praoci bez ikakve zaštite milijardama godina usred najgrabežlji- u Perziji, narod ima simnogo p je­ i o Od toga vremena počeše se muslimani razdvajati na Alijev ce i Muavijevce i konačno taj razdor urodi, te v jie zvjeradi življahu. S turskog: Muhamed Zahirović muče­ sina Husejna (6 8 0 . kod Kerbelata). vjeri osjeti neka razlika. Pristalice niti, a ostali — većinom se i u Sune nazvaše se Su ­ Perzijanci — zadobiše ime Šiti (raskolnici). Šitska nauka bi u g. 1502. proglašena za državnu vjeru u Perziji. Sinovi Irana i dan danas slave Epigrami. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. dan1), kad časti. je godišnjicu t. j. onaj ubijen h. Husejn pravi našljednik halifske T a je slava vrlo tužna, nju od krvi i strahote ne može mnogo oko da gleda. Na taj dan u svakom gradu gdje ima dosta Perzijanaca (daklen i u T u rskoj), kreće Okreni se, život pitaj, povorka Šlta kroz izvjesne ulice. Naprijed idu derviši i Kad t’ okupe brige; glasno uče molitve i razna štiva o smrti rečenih velikana Dan i noć ti više kažu, i o progonstvu njihovih pristalica onog vremena. Za der­ Neg’ sve mudre knjige. višima idu neki ljudi obučeni u bijelu haljinu sa ’) 10. okt. „jevmi ašura". handža- �Broj 12. Strana 273. ,B I S E P' rima u ruci, a za ovima korača ostali svijet. Kad derviši Kada se, nakon opadanja halifata, perzijsko carstvo prouče po koji odlomak, zastanu, a svijet (povorka), oso­ proteglo na Indiju, tada bito onaj naprijed, počne uzdihivati i tužno vikati: ja Ali, perzijski jezik i običaje, koje unesoše novi gospodari (ve­ ja Husejn, ja Hasan i t. d. Oni u bijelim odijelima, zane­ liki moguli), te tako seni vjerskim čuvstvom, udare sebe handžarem po trupu, aristokracija zajedno sa perzijskim vladarima počeše pisati po ruci, glavi i drugda, te se jako izbrane. Krv šikne i djela perz. jezikom, i u tom nastojanju puno učini. U In­ odijelo poškropi. Neki se izgubi, te ga odnesu, a ostali diji su napisane i ove znanstvene knjige; ,,M untehab-ut-tevarih“ pogju dalje, da to isto čine, na drugim mjestima, gdje će povorka zastati. Koji u takoj žalbi iznemogne od velika aristokracija ove zemlje prihvati povečaše utjecaj perz. povijesti od t. Abdul Kadili j. Izabrani Badauni-je, knjige. Ova dogogjaji iz 1597. dovršena« gubitka krvi, ili ako koji baš i zaglavi, — taj onda ima „G julšen-i lbraiiimi" od Ferištaha kod svojih istovjernika osobitu čast, jer je dokazao „dje­ Indije); lom ", koliko žali za onim mučenicima vjere, koje je perzij­ džihanu od Ebul Hamida ski narod toliko volio, da h. Aliju poštuje kao kakva sveca. A k bara" od Ebul Fazla Allamije. Jo š ćem o spomenuti neke Naravno, da ovako prikazivanje i ovakova drama „Padšahnam e" (to je čitava povijest (Knjiga o vladaru) o caru iz Lat.ore, te Šah- „Povijest autobigrafije ili biografije mongolskih careva kao cara „Tuzu- prelazi preko granica svake umjetnosti. Tako prikazivanje kat“ (Staze, redovi), „Melfuzati Tim ur" (R iječi Tim urleu- je jedno strašilo, koje mogu izvoditi jedino fanatičari.2) kove), „Vakiati Bab ari" (Vrijeme vladavine cara 0 modernoj drami iz socijalnoga života ne može biti i t. d. M egju najm lagjim djelima — Babari-a treba znati, da se i ozbiljna govora, jer odavna nije Perzija slobodno odahnula. danas služe perz. jezikom ugledniji ljudi zapadne Indije — Moguće je, da su im Englezi pokazali djela Šekspirova, a valja istaknuli „A teškede" (Ognjeni hram) od Lutfi Alibega i Turska, koliko je god u stisci, može svojom literaturom (T 76 4 ) i „Teskiret-us-šuara“ (biografije pjesnika) od D ev- pobuditi šahove podanike, da ovu granu pjesništva prenesu letšaha, najznatnijeg perz. povjesničara. Za povijest Islama važno je djelo u svoju domovinu. Da Bog da! Mi „Ulema-i Islam ", gdje ima dosta podataka i o perz. staroj vjeri, te „D a- Znanstvena književnost. smo jo š prije istaknuli, da je znanstvena perz. bistan" (1 7 , vijek). • Perzijanci su filozofska djela pisali gotovo jedino književnost pisana arapskim jezikom, osobito na početku arapskim jezikom, ali su na području mističnog panteizma prodiranja Arapa u iranske krajeve. Ono brzo širenje nji­ samostalno radili. Imali su nekoliko svojih djela iz etike i hove države je st znak, da su sinovi pustinje bili dobro narodnog uzgoja („K abusnam e"). Znamenito je za geografiju organizovani, spremni i svjesni svoje sile, te su težili, da djelo ,,Sefernam e“ (O putovanju) od Nasiri Husreva i „Heft što više prošire svoje carstvo. I prosvjeta prolazaše dobro lklim“ (Seuam podneblja) Ahmeta R aci-a (1 5 9 4 .). Oni su pošto su Arapi voljeli čitanje i lijepu književnu gragju, te se bavili lakogjer medicinom, sastavljanjem im u tom poslu macijom ), botanikom i lizikom, te su pomogoše i Perzijanci, pišući takogjer arap. jezikom. Nu te znanstvene knjige nijesu unosile pro­ lijekova (far­ napisali o tim zna­ nostima dosta važnih knjiga. U matematici su sinovi Irana svjetu u masu, u narod perzijski sve dotlen, dok njegovi puno pomogli učenjaci nijesu počeli u 10. vijeku sa prijevodima valjanih JNasir-ed Dini Tuzija, direktora Heladžojeve zvjezdarnice arap. knjiga. Perzijski učenjaci su na prije arap. prodiranja Arapima, pri čemu treba istaknuti študije brdu Meradžju i študije Ulug bega t. zv. „Carske preveli neke grčke i bizantinske latinske knjige, a kad se table’*, koje je sastavio na temelju promatranja prihvatiše jo š i arap. darnice u Samarkandu o geometriji i astronomiji. znanstvene književnosti, onda su i sa zvjez­ širi slojevi imali priliku, da se dobro naobraze. Perzijanci su najvoljeli prirode ponosni, neizmjerno povijest. Oni su, onako od Ovijem letimičnim pregledom htio sam da iznesem uživali čitajući razna djela o imena onih islamskih velikana, koji su stvorili veliku per­ silnim carevima, velikim junacima i golemom sjaju prošlih zijsku književnost; htio sam, da se čuje za njihov islamski vijekova. T o i jest uzrok, da se je Veliki Firdusi pothva- rad, koji pripada prosvjetnoj zgradi svih muslimana, pa da tio onog ogromnog rada oko „Šahnam e", a to je ujedno tijem jo š bolje zavolimo taj plemeniti narod, kome danas i glavni uzrok, pa Perzijanci ovog velikana i dan-danas prijeti velika opasnost od bahatih Rusa i nezasitnih Engleza, onako poštivaju i slave. On je pogodio narodnu želju, uda­ j Ovaj je pregled mršav, jer nijesam vješt perzijskom rio je u narodnu žicu. Od mnogih povjesnih djela spom e- eziku, ali će ipak koliko toliko umanjiti onu prazninu, koja nućemo samo neke. „Tarihi džuzide" (t. j. Povijest izab­ postoji u našem narodu. Nekoliko ljudi, koji znadu perzijski rana) od Džurdžanije bavi se od najstarijih i tim se ponose, ne htjedoše i druge uputiti na tu kulturu, (Knjiga o poajedi.) nigdje ne rekoše ama jesnu za poznavanje tijeh velikana. i „Revdatus-sefa" (Vrt nepomućenog uživanja) potječu od dogagjajima Ovo je trebalo reći ko što se već reklo za Arape, či4u je Šeretud Dini Ali Jezdije. književnost t. j. njezin prikaz bio iznio bivši „Behar**. Jo š vremena do 1259. p. 1. „Zafername" Vessafove i Tebarijevu V alja spomenuti i neke kronike kroniku (prvi perz. prijevod sa da se ko nagje, pa da obradi tursku literaturu, e valjalo bi 1 sa arapskog). ») Čuo sam, da za taj posao upotrebljuju većinom niži stalež, kao haroale, ribare i dr., kojim, ugledniji gragjani plate priličnu svotu. Pri pisanju ovog pregleda perz. književnosti najviše sam se služio Mayerovim velikim leksikonom i knjigom Die Haupt-literaturen des Orients (11. dio) od dr. Haberlandta �Strana 274. Bi oj 12- .BISER' Š e fik a -N e s te rin B je le v a c . Ja sam i tada mislila na njihov odgoj i kad sam se Odgoj i škola. poslije, raspitala u kakvim su prilikama odgojena ta djeca, B ez svake sum nje u životu čov jek a najglavnije mjesto zauzim lje odgoj. Kako se ko čitava svog života. Već odgoji, i sam a onaki riječ i ostane „lijepo označuje, koliko se mora paziti na odgoj za odgojen" djeteta. Kolika se vrijednost daje odgoju, najviše nam tumači ta činjenica, što se u svim državama danas ozbiljno odgoju i o načinim a, djeteta. kako je vode najlakše rasprave o oplemeniti dušu Hiljade primjera vidimo svaki dan u životu, ali na žalost najviše zlih strana od goja i nehaja roditelja. D ječurlija, d ječaci veliki, odrasli miadići, pa i muževi i oci djece, koje svaki dan susrećem o na ulici — sve su to primjeri lošeg odgoja. Tuku se, biju, piju i sv a g ja ju .. — A uzrok sv em u? L oš o d g o j. --------iz škole 1 Pa ćeš misliti, da su oni već odgojeni 1 Ne I Čim su odmakli ispred očiju učitelja, počnu zastajati, igrati se, za tim psovka i onda se počnu tući. — — 1 jed va viuiš izmegju njih stotine dvojicu, ili trojicu, kako mirno igju svojim kućama, noseći knjige i tablu u ručicama. 1 nehotice nam dogje na um ono: „kako su lijepo o d g o je n a ".. . Tad ne mislimo na školu, nego na roditelje, jer im nije onu finoću mogla je dati. Kuća i domaći odgoj to su učinili: — m ajka ih je odijelila D ijete bi moralo doći u školu, svršivši najprije nauke — o lijepom kod vladanju. Roditelji daju djeci prve pojm ove o životu i svijetu i ostaje u njinovu pam ćenju, Ona kao razlučiti od U školu bi trebalo dijete doći, kako rekoh, sa nužnijim znanjem o školi. D ijete ne bi sm jelo, naj­ da opazi veliku razliku izmegju kuće i škole. M noga ujeca smatraju za kaznu igjenje u školu, a mnogi roditelji šalju opet djecu samo da nisu kod k u ć e ... D jeca se u školi dosagjuju i jedva čekaju, kad izaći, jer nije škola udešena prema onomu, što je će uijete dosad zanimalo. Naš ženski podmladak; oni ispod deset godina po­ kupljen je po sokaku i strpat u školu. Roditelji su očutili nastavnika, od škole, da im djecu preko noći valjano odgoje i vaspitaju. Ne može se to za jedan čas, kad djeca nijesu donijela sa sobom ni pojm a 0 školi i nauci. Pa i to nas mora veseliti, jer to je jedan dobar korak naprijed, kad se uzmu u obzir nesnosne prilike, pod ko ;ma se razvijamo. Nažaiost, kako djeca doiaze u školu, kao c lje srne iz šume, tako i škola, ne visini, na kojoj bi morala biti. Škola je stoji bez na onoj nastave — nastava je nesavremena i nije pedagoški ispitana, pak tako 1 djeca p oiaze školu, nauče vesti i nešto učiti, a njihov um prolazi kroz polumrak. Postane djevojkom, ne stekav ni pojm a o svijetu i i životu. od one aječurlije, što se svagjaju. kuće sa roditeljima prve nikako škole. Odgoj i škola, to su dva pojm a, koji uvijek slijede jedan za drugim, ili zajedno obadva u isto vrijeme. tu potrebu i sad traže od E to sam gledala i djecu, kako izlaze to njihova zasluga. Skoia bilo mi je onda sve jasno. Pojam odgajanja ne može se u kamen urezano. to Nije ga vidila ni u priči ni slici, a nije ga mogla ni naučiti iz onih kratkih i nerazumivili predavanja učitelja i muallima. A kao dijete ne može naučiti arapski i turski, a na materinskom jeziku nejmajući za to podesnih knjiga, uda­ je se ta djevojčica poslije kao valjano neodgojena djevojka dijete nikad ne zaboravlja I Ako ružu usadimo megju kam enje, megju trnje i ne Fali savremena obuka u našim školama i što se ne gledamo je, ne će imati one lijepe boje, onog finog miri­ će prekinuti sa umišljenim predrasudama o čitanju i pisa­ sa — izrudiće se, postaće d iv lja .. . nju, što se i našoj Dok ruža u našem perivoju, koju svakim časom ženskoj djeci ne će otvarati širom vrata znanja, ne ćemo naprijed, jer stupanj kulture jednoga gledamo i zalijevam o, procvasti će divnim bojam a i zamam- naroda mjeri se po ženama. ijivim mirisom. A onda je presagjuj po volji, nosi je kuda ti drago Iskrena rada, valjana odgoja i savremene škole dajte i našoj ženskoj djeci. — - — — ona opet ostaje ruža 1 . . Do nedavno u nas nije bilo ni škola, ni školskog odgoja. U posljedno vrijeme počela je škola odgajati nešto našu mušku mladež i to sam o š k o l s k i , ne oplem enju­ jući srce i dušu, nego samo šireći njegov duševni vidokrug. Istočno biserje. (S abrao K a s u m o v lu Ali m e d H a m d i.) Ženska djeca bila su pripušćena majci, kao i dijete ulici, gdje se je s muškom djecom učila i postepeno nestajalo kod njih onog svim psovkama ženskog prirogjenog stida. Vidila sam slučajeva, kako i ženska djeca psuju kao i muška. Naučila se na to. Prešlo im u krv. 1 tako ovih sam imala i pred sobom u školi. Jednom, došla jedna, drugi put druga i tužile se; a jednom dvije istom upisane, počupaju se za kose i počnu preda mnom psovati. Srdžba, čovječanstva. osveta, zavist i jal najveći su neprijatelji Kad se i igla svojevremeno na svoje mjesto stavi, ona se u čeličan stup pretvori. Zakon je fundament države. On zadovoljava suca kao i osugjenog. Ko želi imati vjerna slugu, neka šava svoje poslove. sam sobom svr­ �Broj 12. Strana 275. „ B I Š E R‘ [4AH0DNE UJVIOTVOHIHE. Kad morija Mostar moriiaše... P red ni°mnose od zlata sinijuKada dvije seke ponesoše, Zabilježio: F e h i m H . B a š č a u š e v i ć . Pred njim’ nose orahovu granu 1 na grani ruho djevojačko. Kad morija Mostar morijaše, Pratio ih ostario babo Pomorila dizdareve dvore. Su dva šćapa na avlinska vrata. Do dva brata na avliji kaplju, Ovako je stari govorio: Dvije neve u zelenoj bašči, „Sretan li sam milom Bogu fala! Dvije seke pod bijelom kulom. Dva sam sina na vojsku spremio, Kad starijeg brata ponesoše, Dvije neve u rod povratio, Dvije šćeri svati odvedoše, Pred njim dobra konja povedoše. Kako babu oblaziti ne ć e “. Kada mlagjeg brata ponesoše, Pred njim zelen bajrak razaviše. T o izusti, a dušicu pusti Kad stariju nevu ponesoše, I umrije ostario babo. Pred njom nose kutiju prstenja. Kada mlagju nevujponesoše, LilSTMK. Iz islamskog svijeta. Jedan ruski list, [pišući o ovoj našoj braći u Man­ džuriji, veli, da će — kulturno - gospodarstveni napredak muslimanu u Mandžu- kroz daleko kratko natkriliti oni — ako dalje ovako uznapreduju vrijeme i gospodarstveno onamošnje i prosvjetno Ruse i postati vrlo opasan riji. U Mandžuriji, otkad je odcjepljena od Kine, opaža se elemenat po njihov kultuni i ekonomski prestiž na Dalekom veliki napredak na prosvjetnom i ekonomskom polju. Kao Istoku. što su njemački i engleski trgovci — koristeći se slobo­ dom trgovanja financijalne sada — stvorili tamo ogromne gospodarske i ustanve, tako ustanovili mnoga slična im donose neprocjenjive koji izlazi pošljednih su i ruski svojih u Rusiji, brojeva da su poduzeća i institucije, koje koristi. Muslimanski list „Vakt“, u Orenburgu Mandžuriji, veli trgovci i kapitalisti o pišući u jednom razvitku od ruske trgovine u mnogi ruski muslimani u nju od­ Djelovanje kineskih muslimana u Nankingu. jedan uvaženi arapski list, koji svjem a prilikama islamskog je dobro učiteljstvom i t. d. Nu kako je Nanking mnogo udaljen nika imade vrlo manjkavo ili pogrešno svoje gospodarske poslije T i su se muslimani — po pisanju ,,V akta“ — kroz kratko vrijeme počeli u trgovini natjecati s Rusima, suviše sa ostalim Evropljanima, pa danas su u Mandžuriji sve od ostalih islamskih centara, veći dio njegovih muslimanskih stanov­ vjere. T o mnoge o mani najnapredniji dio kineskog naroda. Kao prosvijećeni življu djelatnost i otvorili piše ljudi oni sačinjavaju većinu megju državnim činovništvom, selili u svrhu trgovačkog poslovanja, te da su razvili naj­ kulturne ustanove. Kako informiran svijeta, nankingski su musli­ je potaknulo kineske Islama i p rosv jete", manima dadne osnovali kojemu je strog poznavanje svoje prosvjetljenije Nankinžane, da su revolucije islamski društvo imade u samom „Društvo glavna za širenje svrha, da musli­ odgoj i moral Danas to Nankingu preko 12 hiljada čla­ manufakturne radnje isključivo u njihovim rukama, a naj- nova, a u potonje je vrijeme osnovalo i svoje pododbore prometniji i najbogatiji trgovi Harbina natrpani su musli­ u provinciji manskim velikim trgovinama. Osim toga glavni odbor društveni stoji u redovitom pisme­ U Harbinu živi oko osamdeset islamslamskih poro­ Honkonkga, Šangaja, dica, a imadu svoje sve vjerske ustanove, društvo i bibli­ m jesta u Kini, oteku, čijim i po hiljada osoba. ruskom hiljada se knjigama Ta i tatarskom rubalja više obogaćuje. prošle godine biblioteka jeziku (1 5000 koristilo osam ima tri hiljade u vrijednosti od kruna), a svakim knjiga na preko pet se danom sve Sičevana i Pekinga. nom saobraćaju sa svjema islamskim odličnicim a pojedinih izmjenjujući misli o tom, kako bi društvo ostalim gradovima i selima moglo razviti svoju dje­ latnost na korist kineskih muslimana. Program se ovog društva u glavnom sastoji iz ovih tačaka: a) manima Društvu je rastumači dužnost nastojati, da kineskim musli­ korist novog republikanskog sistema �Strana 276. njihove dom ovine, te u to ime n jegov glavni odbor, a i pododbori u provincijam a rasturaju u narod na kineskom jeziku štam pane brošure, pa i na javnim skupštinama g o ­ vore drže Glavni i upućuju odbor i svjetinu pododbori narodno predstavništvo, te date, koji znaju i imaju revno i vjerno služe. b) Broj 12. ,B I S E R‘ DruštAO u novu brinu se državnu upravu. uz to o postavljaju v olje, izboru u sposobne da islamskim kandi­ na je poligamija (višeženstvo) vjerom dozvoljena. Zato bi se mormoni s malo interesima muslim. osnovne i gragjanske slobode vjeroispovijesti kao njoj mnogo raznih vjera i ima pristaša nekoje vjere, čim se sastanu sa jednim „1 ja sam muslim ". Amerika je na glasu radi slobode zbora i dogovora. Na velikim otvara truda lahko mogli prevesti na Islam. Nigdje na svijetu nema u Americi, radi čega i ima u sekti. Mnogo Amerikanaca slične muslimanskoj, koji — muslimanom ponosno govore zvanim „H ali", te javnim parkovima i ulicama mnogo govornika mejdanima, u zgradama predaje o škole u musi. mjestim a i mahalama; nastoji raširiti učenje vjeri. Dok u jednom, kutu parka vidimo jednog govornika arapskog koji bezbožnički napada sve vjere; dotle ćem o jezika, narod upoznati sa čistom islamskom naukom i umnožiti broj pravih muslimana. c ) Društvo energično suzbija cim a, iskorjenjuje u narodu gadne ukorjenile. čuti drugoga, kako svu svoju rječitost uputrebljuje, da do­ nemoral megju vjerni­ običaje i predrasude, koje su se Da izbavi malo dalje muslimane iz mizernog gospodarskog stanja, u kojem se nalaze, društvo ih potiče kaže istinitost jedne posve nove vlada u ova predavanja propagande i vjere. Amerikanska se ni ne najm anje miješa. Mnogome je poznat Behaullah iz Ake (Sain t Jeand ’- na trgovinu i obrt i u to ime ulaže velike moralne i ma­ terijalne žrtve. d) D ruštvo se brine o izboru vrijednih i dostojnih Acre), koji je za svoga života u Ameriku spremio mnogo alima za muderise, imame i muallime. Kako se vidi po ovom programu i po žilavoj aktiv­ uliahove vjere, oni sebe nazivlju ,,B ehai“ te imaju svagdje nosti ovog velikog muslimanskog udruženja, naša su se kineska braća po vjeri dobro osvijestila i počela stalnim koracima ići u susret b oljoj budućnosti. N ek im je Altah na pomoći! J Islamska misionerska pinskih ekspedicija na Filipine. V ogja fili­ muslimana Madžur Džon B . Fill obratio se prije nekoliko m jeseci s molbom na visoki mešihat u Carigradu, da se na Filipine pošalje pravovjerni nekoliko alima, koji bi tamošnji narod podučili islamskom moralu, bogoslužju i šeriatskim socialnim propisima. Kako se sada iz Carigrada javlja naše je odredilo vrhovno nekoliko Gejiani - zađe vjersko tijelo tu molbu uvažilo i uleme sejjid na čelu s priznatim teologom Vedžih Z ejd efendijom, koji su već preko M isira otputovali na Filipinska otočja, da vrše svetu govornika i propovjednika, te preko njih počeo svoju vjeru širiti. Sada u Americi ima velik broj pristaša B ehasvoje posebne hramove i bogom olje. T akogjer ima behaija i po evropskim velegradovimu kao Londonu, Parizu, Be linu i Beču. Kada se sastanu sa muslimanima, behaije 0 ali muhamedlJa! za sebe S ovore> da su 1 oni Jedna vrst je njih o vjerovanje podaleko od islamskoga. Behaije, kad idu na molitvu, na glave fesove ustiču godine velik broj dolazi u Aku i njih hodočastiti svake Behaullahov gtob. Da naša islamska ulema aogje u Ameriku i stane o Islamu predavati, bez dvojbe bi za kratko vrijemo vidjeli velik broj Amerikanaca — muslimana. Ne samo mormoni i behaije, nego uopće svi Amerikanci zbog sobnosti i simpatija za Islam s malo lako bi se uzvišeni mogli prevesti na njihove truua spo­ i prijegora Islam. Za to je prije svega nužno pravih, alima i vaiza koji dobro poznaju amerikansKi (engleski) jezik. Svaki Amerikanac, koji uvidi dužnost učitelja, i širitelja vječitih islamskih istina. B r o j m u s lim a n a u A m e r i c i . U Sjedinjenim dr­ pravdu i istinu, sa poklikom „Ali right" (av e dobro), bez žavama sjevero-am eričkim ima oko deset hiljada muslimana, oklijevanja je prima; od toga ga ništa ne može odvratiti. U Americi se često i u visokim krugovima debatira koji su po narodnosti Turci, Arabi, Kurdi Sloveni i Arnauti. Ovi muslimani većinom stanuju chusetts, Rhode-lslanđ, N ew -Y ork, M issauri, a mnogo ih živi i u državama M assaPensylvania, u gradovima Klinois i 0 Islamu i mnogi inteligentniji i ugledniji Američani očito simpatizuju muslimane i uzvišeni Islam. Providence-u, Važni zaključci indijskih .muslimana. Na poticaj bhopal- Osim ovih u Americi živi jo š mnogo muslimana iz dobrovoljnih priloga turskoj carevini. Indijske novine sada ske vladance u Indiji konstituisao se je odbor za skupljanje W arcester-u i Boston-u. Indije, Filipina, Kine i Perzije, kojih je broj — zbog manj­ javljaju, da je taj odbor stvorio ove zaključke: kavosti piti u cijeloj Indiji oko deset milijuna lira; 2 .) za tu svotu statističkih podataka — teško ustanoviti. Prije nekoliko vremena new -yorški dnevnik „N ew -York P re ss“ kupiti turskom carsvu jednu ratnu flotilu; iznio je statistiku o ukupnom broju muslimana u Americi. muslimanske mladiće slati na Prem a ovoj novini u Sjedinjenim 4. muslimana. Ali izgleda, da su državama pretjerane. iz Indije U se 5. državi Utah, pa pošto Amerikanci njihovo vjerovanje drže islamskim sličnim muslimanskome, ubrajaju ih u muslimane. Biće da Carigradu, da ordu-jezik zavedu po svjema visokim ško­ je i lama P ress" brojke 3.) osmanlijske visoke škole; ) zamoliti portu, da ti mladići po svršetku nauka i p Americi ima mnogo pristaša mormonske vjere, koji žive u „N ew -Y ork ove ima 4 5 0 .0 0 0 1.) Poku­ uračunala i mormone statistiku. M ormonski običaji u svoju uopće dosta sliče musliman­ skim , premda nijesu muslimani. Na primjer i kod mormo­ naturalizuju budu primani u tursku ) turski jezik kao obligatan školama u Indiji; kao obvezatan 6.) državnu službu; predmet zavesti po svj tražiti od osm. vlade u predmet i 7.) potaknuti portu, da ustanovi ratni porez za sve muslimane, koji pohode za vrijeme hadža Meku i Medinu. �Broj 12. .BISER' Književnost. Strana 277. Zašto sva Evropa želi Organi, koji se Muslimanska biblioteka u Mostaru, Svjema nam je poz­ nato, da je „Behar" naše kom adanje. neprilagogjuju Život je prirodnim borba zakonima, ne mogu živjeti. Kad se je kod ljudi pojavila religiozna ideja. P o tre b a . vjere. Vjera u Islamijetu za vrijeme svog višegodišnjeg izla- Is'am nije protiv­ vrlo dobrih originalnih i s istoka pre­ nik znanosti, nego na protiv najveći njen zaštitnik. Islam­ vedenih poučnih i zabavnih literarnih radova, osobito onih ska vjera je ćudoregje i moral. Kako Islam sudi o radu i religiozno - kulturnog karaktera, kojim se je mnogo okoris­ nastojanju. Zapreka našem napretku nije Islam, nego ono tio naš millet, a naročito naša porodica. muslimanstvo, koje ženja donio dosta Kako se ti lijepi posebnu knjigu, a radovi „Beharova" nijesu poslije štampali u se skoro sva godišta ras­ prodala, oni su pali u zaborav i ostali nepoznati velikom islamska vjera. smo krivo Obuka naučili. ilmijanska i Kako je liberalna njeno potiskivanje muslimana u ponor dzehaleta. Napredne medrese i njihove zasluge. Natražne medrese dijelu islamskog milleta, osobito mlagjoj generaciji, koja Medrese su pohagja srednje škole, a koja nema dovoljno vjerskog od­ na duh naroda. goja i poznavanja islamskih istina. i štete, koje od njih potječu. potrebne reformaciji. D oba tenzimatsko T ekije i njihov utjecaj i njegove pošljedice- Probudim o redakcija našeg lista imade našu narodnu svijest. Anadolija traži liječnika, da joj rane dosta novih izvornih i prevedenih lijepih poučnih i zaba­ viđaju. Plemensko slabljenje (opadanje?) u Anadolu i lijek vnih radova, proti njemu. Prešna proti današnjem Stoga, a ostalog i za to, što koje ne bi mogli u narednoj godini pored gradiva iznijeti, naša je administracija odlučila pokrenuti biblioteku, koja će periodično izdavati u poseb­ sredstva, mizernom nim sveskam a sve ove nove, a i one u „Beharu" tiskane Anatol treba poslati poslanstva. Pitanje nistracija staviti s njima u sporazum u najskorije vrijeme. socijalnih Prva knjiga ove biblioteke ovih će se dana dati štamnati Pitanje odgoja i obuke Sveskam a i obuke. biblioteke biće cijena vrlo umjere­ moraju upotrebiti u Maloj Aziji. Mala Azija koprca se i guši u pandžama bezdušnih lihvara. U radove, ako joj njihovi autori dozvole. Zato će se admi­ Musi. koja se stanju stručne misije, osobito agrikulturna braka, koje je rana. Kako ćemo Dužnosti jedna od naših težih provesti socijalnu revoluciju buduće generacije. Osnovi odgoja roditelja u pogledu odgoja i obuke. na, da će ih moći svako bez teškoće kupiti i čitati, pa Kakva je obuka u našim školama. Obuka vjerskih znanosti se nadamo, da će ovu u srednjim šk olam a.. Ćudoredni odgoj. dobroželjitelj islamskog naroda i prijatelj njegove prosvjete odgajanje. Obuka za prirodne i realne s veseljem pozdraviti. strani’i jezika. Arapski i perzijski jezik nakanu naše administracije svaki jezika. Zapisnici islamske prosvjetne ankete. Primili smo ovu knjigu, koja je na našem jeziku a arapskim slovima prije nekog vremena tiskana u islamskoj dioničkoj štampariji u Sarajevu, a u kojoj je iscrpivo iznešen sav rad islamske Obuka povijesti i geografije. slobodne volje. Sudbina i tevekul sudbine u Islamu odgovara „kader" u Kur’anu. Šta Higijena i fizičko znanosti. Pitanje bodno ispitivanje i tumačenje sudbine u Islamu. Da li pitanje fatalizmu. znači Obuka Obuka turskog Riječi ,.kad a“ \ vjerovanje u „kadr". S lo ­ neophodna je potreba sva­ prosvjetne ankete iz god. 1911. i 12. i njeni zaključci o kog stoljeća. Od dana, kad su zatvorena vrata slobodnog reformi tumačenja, zatvorena su i vrata narodog b lagostan ja Vrata mekteba, školama. Mi medresa ovu knjigu i vjerske toplo nauke na državnim preporučujemo svakom muslimanu, koji se interesuje za ovo naše vitalno pitanje i koji poznaje arapsko pismo. Cijena je slobodnog ispitivanja i tumačenja moraju se otvoriti, ali samo jednom ilmijanskom odboru. knjizi K 2, a Kako se vidi po samim naslovima pojedinih pog­ može se dobiti u knjižari Muhamed Bekira Kalajdžića u lavlja Mostaru. pitanja, koja zasijecaju u kulturno — društveni život naše Iz tmine k svjetlu. (Zulmetden nura). Pod tim je ime­ nom ovih dana u Carigradu izašla iz štampe vrlo lijepa i strogo znanstveno napisana knj:ga od učenog osmanlijskog kulturnog radenika, M. Šemsudin bega, bivšeg direktora ove knjige, pisac je braće Osmanlija i pokazao u njoj raspravio najvažnija puteve, koji će njegov narod dovesti do pravog blagostanja i selam eta. Cijena je ovoj lijepoj knjizi 13 groša s poš'arinom , a- naručiti se može gradu. kod „Sebilurešadove" knjižare u Č ari gim nazije na otoku Mitileni, koju su Grci zaposjeli. Knjiga imade oko 4 0 0 stranica, a svojom poukom u ovim crnim danima može Osmanlijama služiti kao putokaz svijetlijoj Hrvatska zajednica. Na 15. januara o. g. izišao je prvi broj ovog lijepog i korisnog lista, koje mu je svrha, da i b oljoj budućnosti. M. Šemsudin beg je ovo svoje naj­ hrvatski narod u Bosni, osobito novije djelo podijelio na ova poglavlja: istine poduči i naputi, kako treba raditi, da se dogje do lijepe zarade i boljega življenja. Uzroci i Činbenici današnje osm. propasti interne su na­ ravi. Uzalud nam je prositi milost od Evrope; sami se redovito, te je do danas izišlo deset brojeva, sve bolji od prenimo. Moramo se osnažiti, da smo spremni za osvetu boljeg. Ne znamo, i jedino ikad Tvrdokorna su tom kao da je s mišlju uvjerenja zapreka spoznaji živjeti. Za što se Evropa prikazuje, nama u najtješnjim prijateljskim odnošajima* „Hrvatska izlazio za zajednica" da je naše izlazi srednji u i seljački stalež mjesecu dva puta do sad u Bosni i Hercegovini krajeve i !ljude zgodniji i poučniji list od ovog malog, ali krasno uregjivanog lista. U njemu �Strana 278. je politika skučena tako, da je rijasetu jedva ne čekaju, da sposoban novi reis haman isključena, te ne zasjedne i da se već jedan put otpočne rad, ćeš — kao što je običaj kod naših novina — naći niko­ kivani rad na zasnovanim reformama jih navala na pojedine stranke. Ali za nehaj i Broj 12. ,,B I S E R ' to taj list uz to skopčanih pitanja. Mi se puno čudimo navaljuje, i to jako navaljuje na nerad, na inad i neznanje težačkog, obrtničkog, trgovačkog i uopće gragjanskog svijeta, te ujedno niži i našega naroda tako još toj i šutnji naročito i na i što čitavom pasivitetu b o s-h e re g . njezina kako će se moći snaći i othrvati sadašnjim kritičnim vre­ vitalno pitanje što prije riješi, - kako, 'to menima. O vo podučavanje nije samo u gospodarstvu, nego oni, kojih se tiče! — samo neka se već jedanput i u pravnm, socijalnim , zdravstvenim i političkim prilikama jer se na to zaista već i previše čeka. Zadrugarstvo, S eljak i advokat, Narod i Ustav, Što je novo, Tražite i t. d. — to su sve članci, koje nizacija, kao što samo na pasivitetu g o v o r a , - - u našoj žurnalistici a koji su najpotrebniji kako silama, da se neka to presude riješi, Ujedno bi bilo poželjeno, da se jedna tako jak a o rg a­ rijetko čitam o nizu ilmije i srednji stalež, na kojem i stoji narod i domovina, poučava, naše domovine. udruženja, što ne traži svim prije dugo, išče­ je udruženje b.-h. ilmije, ne zaustavlja kao što to gosp. B ašić za jedan zapušten i konzervativan narod, kao što smo mi naglasi u zadnjem uopće Bosanci i H ercegovci uz to jo š i slabe svijesti. ne će više zaustaviti udruženja o f govora — nego da istupa bez razlike vjere, koji smo g. Jozo Šeb ečić, koji je osobiti islamskog milleta. On svojim krasnim po k o ju lijepu stvar, prihvatiti. U jednom koju broju u svim pitanjima s konkretnim predlozima i djelovanjem, prijatelj našeg perom bi trebalo bez obzira i bez skučivanja one mogućnosti, kojom , kao često iznese vazda _Hrv. Z a j." uvažiti vidimo jaka organizacija, može da puno djeluje i koristi. i i članak „Našim agam a i bezima na zn an je", koga osobito ističemo, PRAVILA Udruženja bosansko-hercegovačke ilmijje. (B osn a ve herceg džemijjeti ilmijjesi). a i drugi su svi članci takogjer za nas muslimane veoma vrijedni i valjani, pa kad § 63. 0 vijećanju glavne skupštine vodi se nemamo sami svog ovakovog lista, „Hrv. Z ajed nica" bi nam mogla služiti kao putokaz potpisuje u mnogim našim životnim pitanjima. Jezik vrlo lijep, ovaj je u ovom te krasni seljak najtoplije može dobro shvatiti. Mi preporučujem o predsjednik, perovogja zapisnik, koji i tri skupštinska člana, koii se u skupštini naročito za to izaberu. prosvjetnom i gospodarskom listu ga i svaki list izrijekom, da, ako rijaset ne pregje na aktivan rad u aktuelnim pitanjima, da to onda „Hrvatsku Z ajednicu" uregjuje poznati narodni učitelj i pisac „M isbahu" Skupštine, koje uašem milletu, jer će iz njega crpsti mnogo korisne pouke. C ijena 3 K godišnje. sa z iv a ju pododbori. § 64. Svaki pododbor saziva redovitu pododborsku skup­ štinu u mjesecu julu. Predsjednik pododbora jav lja dan i dnevni red skupštine glavnom odboru i svojim članovima u kotaru 15 dana ranije. Kulturne bilješke. § 65. Redovita pododborska skupština vrši ove poslove: 1. raspravlja o radu pododbora i o njegovim predlo­ Pasivitet „Udruženja bos.-herceg. ilmije“ . Pola godine je, kako stoji prazna stolica našeg glavnog vjerskog vice, pola godine je, kako u našem vrhovnom pogla­ vjerskom tijelu vlada velika stagnacija, pola godine je kako se islam­ ski narod u ovoj zemlji drži u trzavicama, u zastoju ve­ likog prosvjetnog rada, koji mora da se iz našeg najvišeg tijela rukovodi i pokreće; pola godine je , kako naš narod stoji skog začugjeno poglevice, u neizvjesnosti prepušten bez zastoju i svoga prvog v jer­ nazadovanju. Pola godine — dragocijeno vrijeme — gdje se u radu sa na­ dobudnim novim vakufskim saborom moglo po- stolice zadovoljiti muslimanski narod i om ogućiti mu da v eć jedan put pristupi provadjanju reforama u nastavi i da se prosvjetno preporagja 3. raspravlja predloge, koji se misle poslati na 4. vijeća o tome, kako će biti na'shodnije, da se ilmija i njezino najlakše izvršivati zadatak društva u njezinu okrugu. § 66. Izvanrednu pododborsku skupštinu saziva § 67. vijećanju pododborskih skupština vodi se zapisnik koji potpisuje presjednik pododbora, ili njegov . tajnik i dvojica članova, koji se u skupštini to izaberu. Prepis pitanje i kao da odboru najdalje kroz 15 dana iza skupštine. iza dugogodišnjeg nerada u pododbor, kad to zaključi on sam, ili glavni odbor, ili većina članova onog kotara, gdje je pododbor. udruženje, kao da’ popunjenje reiske stolice nije naše vitalno muslimani u praksi izvedu i izvrše zaključci skupštine i nalozi glavnog odbora; 5. savjetuje se o shodnim načinim a, po kojim će se 0 I pozvani za to da se brinu, — šute, a što je naj- rije- šenje redovnoj glavnoj skupštini; s velikim uporištem u svom glavnom vjerskom poglavici. začudnije, šuti i bosansko - hercegovačka 2. bira pododbor; dosta učiniti, a jo š nikakva znaka, nikakve utjehe, da će se brzim punjenjem reiske zima; zamjenik, naročito toga zapisnika treba poslati za glavnom �Broj 12 Strana 279. ,,B I S E R' XII. Usljed ove strogo odmjerene etikete imade Kinez Opće ustanove. visokog položaja, kojega ovako nagovara ravni mu drug, § 68. vazda odgovarati s najvećim poniženjem sam oga sebe. Evo Svaki član a naročito redoviti članovi društva treba da nastoje odstraniti svaki spor i razmiricu, koja bi se primjera razgovoru: »Kako je momu slavnomu i glasovi­ tomu prijatelju i zemljaku?« — M ojoj kukavnoj koži nije slučajno dogodila megju članovima društva, članovima, po­ baš zlo. — »Gdje se nalazi vaša dragocijena palača?« — dodbora ili glavnog odbora, mora intervenirati i spor izgladiti. M oje bijedno pasje gnijezdo se nalazi u Šangaju, upravo Trebadne li pak, da on sobom riješi taj uz pristanište parobroda. — »Je li vaša plemenita obitelj spor, to će on mnogobrojna?« — Imadem samo pet gnjusnih nakaza. — učiniti, ali bez prisutnosti spornih stranaka. »Kako je § 69. Društvo može prestati, ako to zaključi glavna skup­ ština, u kojoj mora članova društva. biti prisutno dvije trećine redovnih mladoj i ljubeznoj gospogji?« — Ova stara babetina hoće da se raspuze od zdravlja. — I tako dalje. Čudnovata oporuka. Iza smrti nekog čudaka, u Beču, našli su oporuku, kojom ostavlja skoro § 70. Ako bi vašoj djuštvo imetak jednoj gospogji s ovom motivacijom: ma kojim povodom i ma kada „Mi smo se nekad ljubili, ali ste vi odbili moju ruku i ne htjela poći prestalo, sva imovina društva ima se upofrebiti na osni­ za me. Ja vam u znak zahvalnosti, što vanje fonda za izdržavanje i poučavanje jjanske djece. do smrti siromašne ilmi- neženje sav svoj slobodu i nezavisnost, te ste mi sačuvali mi prištedili bračne zadjevice, zapisujem 5 0 0 .0 0 0 kruna. § 71. Društvo potpada pod nadzor i kontrolu polit, oblasti kao i sva ostala društva u Bosni i Hercegovini prema odred­ bama zakona o društvima, a stoji pod zaštitom ulema- medžlica i u slučaju prestanka njegova, ulema-medžlis je Poruke i odgovori uredništva. jedini vlaslan izvršiti zahtjev § 70. ovih pravila. Broj B. 93684/1, S u k k ejn a u M. Izvolite nam javiti sv oje potpuno ime, Vidio! pa ćemo ra 'o uvrstiti Vašu pjesmicu, koja je dosta uspjela. Sarajevo, dne 18. aprila 1912. Ovako nc možemo, jer pravilo je, da redakcija mora znati Za poglavara zem. vlaće odjelni predstojnik L. S . autora svakog rada, koji jo j se na uvrštenje pošalje. S. 5 . r. u u. z. Dr. Strassmann. B. Vaša je stvarčica pa je ne možemo tiskati. Č ovjek skroz početnička, ako želi, da nešto us­ pjelo napiše, mora najprije valjane pisce čitati; za to i mi Vama preporučujemo, da ih što više čitate, pa ćete po vremenu možda i uspjeti u svom pisanju. M. selam. Razno. M. H. Z. Nešto Kineska uljudnost. Nigdje na svijetu ne postoje u dru­ u O. O bje smo T v o je ćemo uvrstiti u naredni broj, — jednu — a pošiljke primili. za ovaj put smo kako vidiš — u ovaj broj uvrstili. Mislimo, štvenom općenju tako klasične udvorne fraze, kao u Kini. da si primio sve zaostale brojeve lista, jer su otpremljeni Govori li na pr. Kinez starijem čovjeku, tada nazivlje se b e : odmah po primitku tvog pisma. Bratski islamski pozdrav. „ludi inlagji b rat"; govori li mlagjemu, tada zove seb e: „benasti starac" ili „stara trulež". Rodjak se označuje kao „rep rodbinstva". Ko govori o svojoj kući, mora, ako je fino odgojen, kazati: „ruševna koliba". lijepo nazivati: „glup trn". ne smije zaboraviti dodati: svoje mišljenje, „moje smiješno mnijenje" »skakavac«. ili nalazi se govornik, ili sim bolički: »u kolima sjedeći«. Vladar je: »Sunce od mirijade godina«. — Govori li se o ocu drugoga, tad je on ili »časni sjedobradac« ili »časni strogi«. Majka drugoga zove se: »dobrostiva blagost« ili »dvorana drugog života«, a njegova kći: »hiljadu dukata«. A. R. u F .: Ono ć rao iznijeti u jednom od narednih brojeva. Nastoj, da i obećano što skorije pošalješ. Z d ravstv uj! Ako je osoba, s kojom Kinez govori, visoka roda ili položaja, ta je ona: »onaj, pod čijim nogama« M. selam. Svoju ženu valja Ko izjavljuje „moja sm jela tvrdnja". $jn se nazivlje: Travunjanin u O. Tvoju onu veću radnju počećem o iznositi u najbliže vrijeme. Sada sabur! M. H. H. u B. Ono će poslano pcčeti od nove „Biserove" godine izlaziti. Gledaj, da nam pošalješ i onaj rad, što si nam ga obećao. M. selam. �Strana 280. „ B I Š E R“ Broj 12 Na koncu prve godine. Božijom pomoći ovim brojem završujemo prvo godište „Bisera". Kakav je uspjeh postigao „Biser" kroz prvu godinu svoga izlaženja, neka sami čitatelji reknu svoj sud, uvažujući pri tome, u kakovim je okolnostima „Biser" pokrenut i s kakovim se je poteškoćama morao boriti. Materijalne žrtve izdavatelja uz vrlo slab odziv muslimana u pogledu pretplate, te naporne moralne potpore naših mlagjih književnika, bez sudjelovanja starijih, istom mogu da kažu dobrom poznavaocu naš'h štamparskih prilika, koliko se je pokazalo dobre volje od naše strane da se „Biserom" ispuni praznina u našoj knjizi — u našoj duševnoj hrani. Ali ipak. pored svih poteškoća mi - obodreni sveopćim priznanjem za dosadanji rad — prelazimo s velikim pouzdanjem u drugu godinu izlaženja „Biserova" sveudilj na programu, stavljenom u prvom broju ovog godišta. Jedino po potrebi davaćemo više pažnje, nego li do sada, aktuelnim savremenim pitanjima u našim prosvjetnim i kulturnim prilikama. Da „Biser", mogne što bolje izvršivati svoju zadaću u buduće, izlaziće od sada dva puta u mjesecu na čitavom arku, te prema tome —naravno — mora se i cijena listu podići sa K 6 na K 8, odnosno sa 3 na 4 krune. U budućoj godini donosiće „Biser" pored ostalih radnja raspravu savjetnika turskog vrhovnog sudišta u Carigradu, Ahmed Naima „Temelji islamskog morala" na uvodnom mjestu, Muhamed Ferid Vedždijinu „Musi. ženu", „Vazove" velikog islamskog teologa Mehmed Akifa, te znanstvenu raspravu „Vjernici i bezvjerci", od Dr. Džahida, a po mogućnosti i jedan veći roman iz istočne književnosti, ili oveće pripovijesti z naših dubrava. Ujedno će „Biser" po mogućnosti donositi slike i biografije naših javnih radenika na polju kulturno prosvjetnog napretka kao i eventualne književne prikaze o radu naših literata. Da „Biser" uzmogne valjano i svi jesno ovu dužnost obavljati, zavisiće — naravno — o aktivnoj pomoći i saradnji naših sviju književnika i o obilnijoj i tačnijoj pretplati njegovih čitatelja. Stoga ovom prilikom apelujemo na patriotizam naših starijih literata, da se povuku iz svog dosadašnjeg pasiviteta, pa da zajednički s mlagjim našim književnicima i prosvjetnim radenicima priskoče „Biseru u pomoć i podupru ga u njegovu djelovanju na prosvjetnom podizanju islamskog naroda u Bosni i Hercegovini. Takogjer apelujemo na hamijet sve braće muslimana, da se što više pretplaćuju na naš list, i to da pretplatu unapred šalju, jer postulat njegove egzistencije sastoji se samo u pretplati. Dosadašnjim pak našim pretplatnicima, koji još ne uplatiše pretplatu za drugo polugodište javljamo da im obustavljamo ovim brojem šiljanje „Bisera" sve dotle, dok dužnu pretplatu ne podmire Ne možemo, a da ovom prilikom ne izrazimo najveću hvalu i priznanje svjema našim vrijednim saradnicima, koji nas potpomagahu u našem teškom i napornom radu; osobito pak neka je naša hvala našem prijatelju i agilnom literarnom radeniku, Šemsudinu ef. Sarajliću, koji nas je i moralno pomagao, a i materijalno nam koristio, proširivši prilično — kao naš povjerenik — Biser megju muslimanima i muslimankama u glavnom gradu Herceg-Bosne. Na koncu nam je napomenuti, da pripovijesti: „Pod drugim suncem" od A. Hifzije Bjelovca i „Dva života" od Mirhab — Sukrije Karišikovića, nijesmo mogli u ovom godištu iznijeti, jer autori su bili zapriječeni bolešću ili velikim zvaničnim poslovima, da ih svrše. Stoga ćemo svršetak tih dviju pripovijesti donijeti kao prilog jednom od narednih brojeva, tako da g. g. pretplatnici ne će biti oštećeni, jer će ga moći uvezati s prvim godištem „Bisera". Ponovno apelujući na rodoljublje braće muslimana, poglavito uleme i inteligencije, da nas potpomognu materijalno i moralno u našem prosvjetnom radu na korist islamskog milleta, kličemo: Esselamu ala menittebeal- huda! Uredništvo i uprava „Bisera*. Štamparija „Biser" u Mostaru. Za uredništvo odgovara: M uharaed-Bekir Kalajđžić. �V- �NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BiH A sb 4/ 1912/1913 4033272, 1-12 COBISS 6 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini - 1912/13 . Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912/13 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Description An account of the resource Br. 1-12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 IIIF Item Metadata UUID 7c41a5e3-7fb5-49cf-ab9a-6fe8859d28e9 https://kolekcije.nub.ba/files/original/10d269dd7000801f8e10d6aa0a151cb0.pdf 74667beaec98628ff86cc7e83478645c PDF Text Text BROJ 2. „BISER“ izlazi dva puta mjesečno. ■ ----- "Pretplata na „Biser" iznosi zadruštvaK 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MUSLIMANIMA U — BOSNI I HERCEGOVINI. - ; GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popusti Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Innemel-muminune ichvetun! El-Islamu jalu ve la jula alejhi! „Budućnost i opstanak muslimana u Bos. i Herc. ovisi jedino o njihovom kulturnom i gospodarstvenom napredovanju." Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. “ ' Sve što se tiče administracije i uredništva lista Neplaćena se pisma ne primaju, — PLATIVO HJTUŽ.VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) __________________ Mostaru. 11. Šabana 1331. ® M O S T A R S A D R Panislamizam i Panturcizam. Francuski napisao X. Prevodi: Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevo^ Musa Ćazi Ćatić. Mustafa Kezman: U pramaljeće. (Pjesma). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S . rapskog prevodi: Edib Tešnjak. Sejfuddin: Mojoj ljubavi. (Pjesma u prozi). Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i ft -uji S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović Poslanik: Epigrami. (Pjesma). Kazanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilazacija. S turskog preveo Ahmed Rašidkadić. Ž A ® 15. jula 1913. J : Sukejna: Blago im je, blago! (Pjesma). Dr. Husein Hulki: Ramazanki post. S turskog preveo: HajretL Hazim Muftić: Sta'mbolski softa i Sadri-Azamova kći. \kif. Jedan vaz. S turskog preveo Ašik. Server: . 1 raznih naroda. NARODNE UMOTVORINE. ?. Zabilježio: O. A. Balić. ZDRAVLJE. Nekolit iječ influenci. Napisao M. Refik. L I S T A K. jz islauskoč vijeta: Otvorenje nove džamije u Kostanci. — joifiž iost: Borba proti prljavoj i nepristojnoj knjizu ujesti. — Kulturne bilješke: Glavni zaključci vak..mcarif. sabora. Svatovske p, BRAĆO MUSLIMANI! Širite i prepladujte se na „MI5BAH“, ,,MUALLIM“, „GAJRET“ 1 „BISER" — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju buđučnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc, Ilmijje'4, ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanova. Čitajte što viče korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Brado muslimani, širite pamsiamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana. — Sakupljajte dobrovoljne priloge za „Hilali-Ahmer". Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija .B iser" u Mostaru. �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". - = F ilija la u T r e b in ju . : = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , u red im a , m e k te b i-ip ti Jaljam a, v a k u fsk im p o v je r e n s tv lm * , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c e la r ija m a za nabavu š k o ls k o g i k a n c e la r ijs k o g p rib ora. V e lik i iz b o r k n jig a iz s v ij u p od ru čja n a š e i s tr a n e k n j iž e v n o s ti N ad alje im a d e s v e k n jig e (k ita b e ) šta m p a n e are b ic o m . Izrag.uje sve u šta m p a r sk a i- k n jig o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p llja (m u h u r a ) od k a u č u k a v r lo u k u s n o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjske se narudžbe obavljaju brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se pril«'' platno prikladni darovi. PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DlOfilčKO UnUšn/O) Mostar Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. tfJ Z A L A G A O N IC A p rim a u z a lo g s v e d r a g o c je n o s ti, k a o : z la to , s r e b r o , d r a g u lje i o s ta lo . �BROJ 2. BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno. ----- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8' — na godinu. LIST ZA ŠIRENJE PROSVJETE MEGJU MUSLIMANIMA U = z BOSNI I HERCEGOVINI. GODINA II : prvi Za oglase plaća put za cijelu stranu ‘ pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Innemel-muminune ichvetunl El-Islamu jalu ve la jula alejhi! „Budućnost i opstanak muslimana u Bos. i Herc. ovisi jedino o njihovom kulturnom i gospodarstvenom napredovanju Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. p i ju, 11. Šabana 1331. ® Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ'VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. MO S T A R P a n is la m iz a m i P a n tu rc iz a m . Francuski napisao: X Prevodi- Salih Bakamović. (Nastavak.) ® 15. jula 1913. slamizma. Koliko god muslimanska vjera i sami Kur'an (a. š ), daju povoljan teren razvoju panislamizma, on se je pojavio tek u našem vremenu sa Sejjid Džemal eddin El-Afganijom Sejjid Džemal eddin je rodom iz Esadabada blizi Hamadana u Perziji*. Nakon što je svoje nauke svršio, proputovao je Perziju, Afganistan, Indiju, Ti rsku, Hidžaz, Egipat, Pariš, London, Petrograd, Berlin i na taj način podobro se upoznao sa stanjem ovih zemalja. Svojom velikom inteligencijom, te svojim uplivom i jakom moći osvjedočenja, Sejjid je prilikom svoga boravka h istočnim zemljama prouzrokovao ozbiljan pokret o probugjenju svijesti u islamkim misliocima i pokrenuo val intelektualne revolucije. Ova propaganda donijela mu je i mnogo neprilika, koje se više puta svršavahu pro­ gonstvom. Tako ga na jedan brutalan i ne­ dostojan način izagnaše iz Perzije; iz Turske ga takogjer protjeraše; u Indiji ga uhvatiše i zatvoriše; iz Egipta ga opet protjeraše. U svim ovim, protiv njegove osobe poduzetim oštrim mjerama, nalaze se prsti Engleske, kojoj on bijaše viliki neprijatelj i kojoj se svakom pri likom svetio. Ovdje nam je nemoguće iznijeti njegovu biografiju, koja je napisana u više jezika: fran­ cuskom, engleskom, arapskom i ruskom. Moguće da je Sejjidova biografija, koju je njegov uče­ Za vjersku reformu treba spomenuti Vehab'tizam u Arabiji, Babizam u Perziji, Senusizam u Sjevernoj Africi, novotarije Sejjid Ahmei Hana i njegovih pristaša u Indiji; savremena tumače­ nja vjerskih ustanova Šejh Muhammed Abdub -a i njegovih pristaša i učenika Tantavije, S id Muhamrned Rešid Rizaa, Hibat- udđin ihrestanije i Muhammed Tal‘at Harba u Egiptu, a kašnje nekolicine tatarskih učenjaka, kao Musa Begof-a, Riza eddina ibn Fahrije, Musa Abdullah-a Šakirdžan i Halimdžan Uridoffa, te njihovih prijatelja u Kazanu i Orenburgu i Zija eddina Kemalije u Urfi. Za emancipaciju muslimanske žene napisano je nekoliko djela na arapskom jeziku, na turskom u Carigradu i megju muslimanima u Rusiji; ali zatočnik je ove ideje egipatski reformator Kasim bej Amin. Što se tiče političkih i administrativnih reforama u islamskim državama, imali bi mnogo govoriti, no ovdje ćemo samo napomenuti, da su mnogi rodoljubi u Turskoj za spas svoje domovine podnijeli i zatvore i progonstva, pa čak se nisu bojali ni same smrti. Istorija mladoturaka i njihove stranke sačinjava vrlo za­ mašnu epizodu evoluciji pelitičkog života u *) Jedan ugledni turski novinar i publicista nepo­ bitnim činjenicama dokazuje da je Sejjid Džemaleddina Turskoj. El-Afgani po narodnosti Turk i su mu roditelji iz mjesta U svim ovim reformama jedna jedina Meragi u Turkistanu, naime sam mu je Sejjid tako pričao. Pr. Prev. ideja dominira svim drugim: ideja pani- �Strana 18. Broj 2. .BISER1 nik i Sljedbenik Šejh Muhammed Abduhu, ču­ veni misirski muftija, u uvodu prijevoda perzinski pisanog Sejjidova djela „Oprovrgavanje materijalista“ (perzinski: Reddi Neićeerijje?, arapski: Er-Reddu al‘ed-Dehrijjin) priopćio, naj­ opširnija od svih drugih. Njegove diskusije sa Ernestom Renanom povodom članka „Islam i znanosti" u pariškoj smotri „Revue Scientifique“ i pohvale, koje mu je Renan u svom odgovoru izrazio, dostojne su, da se zabilježe. Džemal eddin je najviše radio u Egiptu, gdje je i postavio temelje za intelektualni i književni napredak Egipćana. Za tim u Pa­ rizu uza suradnju Šejh Muhammed Abduhu-a; sa velikim uspjesima izdavao je list ,,E1‘ Urvet'ulVuska“ (Čvrsti Oslon), čuveni panislamski organ. Englezi su ga svojim mnogobrojnim intrigama nakon sedamnaestog broja obustavili. Isto je tako Engleska obustavila i njegov drufji V t „Zija ul- Hafikajn“. (Svijetlo Istoka i Zapada?), kojeg je izdavao u Londonu Ove novine, koje su izdavane na arabskom jeziku, raspračuvane su po cijelom islamskom svijetu i polučiše veliki i.spjeh. Ko se želi pobliže upoznati sa i ^emaleddinovim životom, neka se obrati na djelo M. G. Browne-a „The Persian Revolution" (Per­ zijska revolucija); onda na knjigu „Les Homtnes cćlčbres de 1‘ Orient" (Znameniti ljudi Istoka), od Georges ZeTdan-a, te na arapsku reviju „Hazinet ul-E jjam “ (Riznica vremena), koja izlazi u Americi. Sejjid Džemaleddin je najzad došao u Ca­ rigrad, gdje je živio u blizini sultana AbdulHamida, velikog protektora panislamske ideje i gdje je u 1896. godini u vječnost preselio. (Nastavitiće se). H. Hilm i: U škripca. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Opet vi kažete ,,ti“?.. A jeste li to vi vidjeli? — Eto vidim prebijenu ruku i meni je dosta. — E, onda radite što znate! Sluga gospodin star­ ješina! Čekajte malo, čekajtel — Izvinite, ja budalaština nemam kada goniti: Djeca čekaju na hodniku, idem ih pustiti, a onda idem ručati, a vi što znate, radite. — Gospodine, kajaćete se za vaše riječi! — To mi se nije još dogodilo. A kad baš želite, da vam još jednu kažem: — Uzmite do znanja, da je juče bila nedjelja, prekjuče vjeronauk, a taj dan znate da nikako i ne dolazim u školu. U petak i nema nastave, sad pojmite li da se ja nemam zašto kajati svojih riječi?! Ali nek stoji! Izvidiće se to, pa ćemo vidjeti, kako će se sa mnom postu­ pati i ko će kraći kraj izvući! Sluga! — reče učitelj i pogje, ali se nešto domisli, povratile i reče: Gospodin star­ ješina, izvolite zvati podvornika i pitati: gdje su mašice, kad vi sami ne znate. Zbogom! Učitelj izagje pred zbornicu u hodnik, gdje su ga djeca čekala i slušala prepirke.. Čim je došao megju njih, reče ih \«še: Gospodine, kad je bio vjeronauk, on se je ljuljao na direcima, pa pao u krečnu jamu. — Ko? — Radivojević. — Ko je vidio? Cijeli razred povika: ja, ja, ja. — Dobro idimo sad kući! III. I ' sata do podne pokucaojje učitelj na predstojnikovim vratima i unišao odvažno, učtivo se poklonivši. Kad ga je p 1s to jr opazio, uozbilji se i skoči sa svoga mjesta, m Hivši r ike na prsa reče: „Jeste li vi onaj junačina, koji dieci p ' bija ruke?" Molim, to nije istina! — reče učitelj odvažno. — Tako? A znate li vi s kim govorite tako osorno? Pazite se, smejsta ću vas otpustiti! Jest, smjesta ću vas otpustiti! Znate li vi, da je vaša sudbina u mojim rukama? — Možete poglaviti, prosto vam stoji, ali ne vjerujem, da bi jedan predstojnik tako kao vi, to učinio prije, nego, što izvidi, što je na stvari. Povedite disciplinarnu istragu! — Vi ćete me učiti, što da radim!? — Ja vas ne učim, to vi znate i sami, nego ja zahtijevam, da je povedete. — Sada ćete vigjeti, da sam ja već na čistu i da je svršena disciplinarna istraga, — rekavši to otvori vrata i viknu: Herr doktor kommen sie da! — Nemojte biti prenagli gospodine prestojniče, jer ko brzo sudi, brzo i lako se vara — reče učitelj. — To je previše! Ja tih uvreda ne mogu više trpiti. — Gospodine, ne mislim vrijegjati, to mi nije ni na kraj pameti! Ja vas samo upozoravam, da je to kleveta, da to nije istina. Dijete je lagalo. — Ja dijete nisam vidio, niti gledao. — Pa ste mogli po kazivanju vjerovati!. . — To je stvar doktora. — Ali ako se i on prevari, kome se ja imam tužiti, nego vama!? U tomu doktor unigje i reče sažalno, ali sigurno; Šta ste vi uradili? Vi morate biti otpušten! �Broj 2. .BISER' — Zbilja? — Ja vam to kažem! Jer ko je vidio djecu mašicama tući. — Kad bi svi doktori bili nesposobni dokazati, kako i čim je dijete ozljegjeno, kao što vi to dokazujete, onda bi ja možda došao i na vješala! Čudim se da jedan doktor ne može konstatirati kako je ruka prebijena i kako se je dao zavesti od jedoog seljaka?! Zaista žalosno! — reče učitelj. — Nudera ti ovog! Ovaj mene i moje činovnike u uredu vrijegja! — reče ljutito predstojnik, metnuvši ruke na prsa. — Gospodo, ili ja ne znam vama dokazati, ili vi mene ne razumite? Na taj način ili sam ja budala, ili vi?! — Na polje! — reče predstojnik osorno. — Odmah sam vani, ali uzmite do znanja da ja juče nijesam bio u školi. — Pa još i to?! Lijepo! — Gospodine predstojniče, juče je bio praznik a prekjuče vjeronauk pa ni prekjuče nijesam bio. Gospodin proto nije odmah djece pustio u razred, pa su se djeca na onim direcima pred školom gegala. Usljed toga je mali pao u rupu od kreča i slomio ruku. To gospodin doktor nije konstatirao, a gospodin se prestojnik na mp pravdi Boga dere i izgoni me kao takina. Neka gospoda uzmu do znanja, da će ne vlada, nego i m nistarstvo znati. S Bogom!" — Učitelj pogje k vratima Upravo kad htjede da izagje, otvoriše se vrata i unigje stari Radivojević: — Stanite, gospodine — reče knez. Molim vas, da mi oprostite, ja sam sve doznao! — S Bogom! — reče osorno učitelj i izagje. — Gospodin učitelj! — vikao je predstojnik, ali učitelj se je načinio, da ne čuje i otišao. (Nastaviće se). A h m e d N aim : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć a zim Ć a tić. (Nastavak.) Glavni osnov morala u islamskim zemljama — je velika i sveta Muhamedova vjera. Šeriat je jedini uzrok, da su se megju svjema muslimanima od najviših razreda do najnižih slojeva raširile i komunalirale vrline i krijeposti. Muslimani, da izbjegnu opačinama i zlim svojstvima, te da se naoružaju lijepim ćudoregjem, nijesu bili potrebni nikakvoj filozofiji ni pravilu osim Kur’ana, pejgamberova rada i riječi (sunet), te načina života pejgamberovih ashaba (drugova) i njihovih tabiina (šljedovatelja). Strana 19. Ostaci indijske i grčke filozofije, koji su prešli u Islam, nijesu na muslimanima ostavili nikakova traga u pogledu utjecaja na opći tok njihova morala. Istina, indi­ janska priča „Kelile ve dimne", onda Ibni El-Mukfea, te Platonovi i Aristotelovi spisi o moralu bacili su nešto sjene na filozofiju Farabije, lbni Sina-a, lbni Miskjevejha, Tusije i lbni Ružda, al njihovi praktični prin­ cipi pokazali su se toliko bez duha, toliko bez snage, da se nijesu mogli ni pokazati pred bujicom moralnih načela velikog Kur’ana i hadisa. Odgojno svojstvo tih praktičkih moralnih principa ostalo je ograničeno samo na ovim učenim ljudima, koji su se kraj njih držali i zapovijedi i zabrana, što su od pejgambera potekle. U Istinu je vrlo opširno u islamskoj vjeri izložena praktična filozofija, koja u udivljenje i čugjenje baca objektivna i duboka kritičara. Islamska je vjera zaista vjera ćudoregja. Koji god ajet kur’anski potanko analizujemo, ne će nam ni malo teško biti iz njegova smisla otkriti kakovu mudru uputu, koja čovjeka oplemenjuje, odvraća ga od hrgjavih djela, štono su zapreka njegovu blagostanju i koja ga potiče na stazu pravih krijeposti i vrlina. Ako išta ima u Kur’anu, što bi istraživaocu, koji ga proučava, bilo teško shvatiti i iz čega se ne bi mogao izvući, to bi bio jedino izbor i poregjaj ajeta, što se odnose na moral i lijepo vladanje. To je pak s toga, što je Kur’anu i islamskoj vjeri glavna svrha poboljšanje morala ljud­ skoga. Bog je u svetom Kur’anu našem poslaniku najveću slavu i hvalu izrazio u ovom ajetu: „Ve innekje le ala hulkin azira" a to u prevodu glasi: „Bez sumnje Muhamcđc, ti si se uspeo na najveći stupanj morala". Sam veliki pejgamber svrhu je i zadaću svog poslan­ stva odredio ovim riječima: „Ja sam poslan samo za to, da usavršim moral". Kad su pak jednom njegovu časnu ženu Hazreti Aišu zamolili, da im kaže, kakav je u pogledu morala bio pejgamber, ona im je odgovorila lakonički: „Njegov se moral sastoji iz Kur’ana". Ova vjera, koja je ovako veličanstvenu tvrdnju *na srijedu iznijela, od svoje je pojave kroz kratko vrijeme od četvrtine stoljeća postigla svoju odregjenu svrhu i u povijesti svijeta proizvela najveću revoluciju, što se je ikad dogodila. 1 baš samo s toga, što je Kur’an zaštitnik ćudoregja i zatornik opačina, te što je pejgamber sam osobno ruko­ vodio primjenjivanje njegovih moralnih zasada, megju čas­ nim se je ashabima pojavilo mnogo velikana, od kojih bi svaki napose zbog svojih vrlina mogao biti kruna po­ nosa i dika pojedinih naroda. Naša je vjera kroz kratko — kako rekosmo — vrijeme proizvela jodnu veliku besprimjernu revoluciju na licu zemlje, a tom je jedini uzrok to, što se njezin duh, njezin osnov sastoji od morala i što se nije nikad zanema­ rio i propustio ni jedan uslov, ni jedan postulat, koji bi je mogpo dovesti do odregjene svrhe. �Broj 2. ,BISER‘ Strana 20. II. Prije nego što počnemo opširnije razlagati, kakav položaj u Islamu zauzimaju moralne dužnosti, korisno će biti, da pokažemo čitaocima s nekoliko primjera, kako uzvišeni šeriat visoko cijeni ljudske krijeposti i vrline, a kako opet kudi i na nizak stepen spušta zla duševna svojstva i opake ćudi čovjeka. Naš je pejgamber s, a. v. s. — kao što prije napomenusmo — svojim svetim riječima: „Innema buistu li utemmime mekjarimel ahlaki" (ja sam poslan samo za to, da usavršim moral) jasno pokazao, da je lijepo ćudoregje glavni temelj njegova apostolskog poziva. I kad bi htio na molitvi slaviti velikog Allaha, on ne bi smetao s uma moral, nego bi na početku svakog namaza (molitve) ova­ ko govorio: — „Allahumme ihdini li ahsenil ahlaki, la jehdi li ahseniha illa ente: vasrif anni sejjieha, la jasrifu an sejjiiha illa ente!“ (Bože moj! Uputi me na stazu najljepših krije­ posti, jer ti si jedini, koji toj stazi vodi; Bože, odstrani od mene zle ćudi, jer. ti si jedini, koji ih može odstraniti.) Mnogo puta bi veliki pejgamber dizao pred prijes­ tolje Božijeg jedinstva ovakovu molbu: — „Allahumme, inni es’elukje esihhate »el-mijutc ve husnel-hulki!“ (Bože moj! Ja od tebe prosim zdravlje, mir od sviju zala na oba svijeta i lijepu ćud-i Jedne je pak noći sve do zore ovaj nedostiživi mo­ ralista molio: — „Allahumme, hassente halki, fe hassm hulki" (Bože moj, ti si uljepšao moje stvorenje, moj oblik, pa mi i narav uljepšaj!) Kad su ga tom prilikom upitali, zašto jednu rnolffvu kroz cijelu noć posvećuje samo moralu i lijepoj ćudorednosti, on im je odgovorio: — „Innel abdel mumine juhsinu hulkahu, hatta judhilehu husnu hulkihi el džennete; ve jusiu hulkahu, hatta judhilehu su’u hulkihi ennare; ve innel abdel muslime lejugferu lehu, ve huve naimun!" (Božiji sluga musliman uljepšaje svoju ćud, pa ga na koncu njegova lijepa ćud u raj uvede; musliman takogjer kvari svoju narav, pa ga njegova pokvarena narav u pakao strovali. Ima pak i ta­ kovih muslimana, kojima Bog prašta, dok još spavaju.) Hazreti Ajiša je na upit nekog ashaba, kakav je u pogledu morala pejgamber bio, odgovorila: — Ta zar nijesi nikada čitao Kur’ana? Moral Boži­ jeg poslanika sastojao se samo u Kur’anu; njega je to sveto pismo odgojilo ovakovim ajetim a.. . . " Za tim je kao primjer citirala ove kur’anske odlomke: „Huzil afve, ve’mur bil urfi va’rid anil džahilin" (Uzmi samo ono, što ti pripada, naregjuj ljudima da dobro čine i kloni se neznalica) Sura El-araf 198. (Nastaviće se). M ustafa Kczman. U pramaljeće. Baš u pramaljeće Lijepog jednog dana Ja sam Zehru ljubio Usred gjulistana. Viš nas je na grani Slavulj pjesme vio, A ja sam joj nježno Crne oči pio. I tad me je ona Srcem sevdisala, A moja je duša Plamom uzdisala. O Zehrino srce! Liepi cviete moj! Budi meni vjerno Kao i ja njoj fttuhnn* 1 Ferld Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). Ovdje je govor samo o asimilaciji u životnim pita­ njima; što se pak tiče industrija'nih odnošaja, njihov se napredak i razvitak i ne može postići bez oponašanja i asimilacije. U takovoj asimilaciji nema nikakva rugla po narod, niti ima bojazni po njegov opstanak. Kad je sve ovo, što smo naveli, utvrgjena istina,, nek nam dozvole oni naši učeni ljudi, koji se bave soci­ jalnim pitanjima, da ih zamolimo, neka bi od sad uvijek uvažavali ovaj princip, kad budu iznosili svoje savjete i misli o našim društvenim prilikama i odnošajima. Jer ovo pitanje stoji u najtješnjoj vezi sa životom naroda, to je nužno, da naši sociolozi, koji ga budu riješavali, ne budu kao oni liječnici, koji jedan te isti lijek propisuju boles­ nicima različitih naravi i oprečnih sposobnosti. Ta pošljedica ovakove metode liječenja odstranila bi ne bolest, nego bolesnika sa ovog svijeta. Ovdje je po srijedi još jedna druga činjenica, za koju bi željeli, da ju naši sociolozi kako treba uvaže i o njoj dobro razmisle: Koliko god je danšnja kultura svojom spoljašnošću zamamna, da nam pogledi s udivljenjem o nju zapinju, u njenoj je unutrašnjosti mnogo elementarnih bolesti, koje ubijaju; s toga neka se čuvaju naši sociolozi, da ih ne zavara vanjska ljepota te kulture. Neka oni pokažu malo �Broj 2. ,B I S E P' odlučnosti i prikore svoje poglede, koji se — ne prodi­ rući u samu bitnost — povode za površnim manifestaci­ jama, ili neka se izvole poniziti, pa za kakvoću ove kulture upitati neposredno njene osnivače. Tada će — uvjereni smo — uvidjeti, da je i u onim granama ove kulture, koji najviše zaokupljaju njihove misli, skrivena organska bolest, koja rasulom ugrožava njeno cijelo biće. Na našu veliku žalost mi vidimo, da je ta kultura toliko opčarala Istočnjake, da i njene zle strane i opačine, proti kojih se dižu sami Evropejci, smatraju savršenim vrlinama, koje moramo primiti, te ulažu sav tjelesni i duševni trud, kako bi ih megju nas prenijeli. Ti naši zem­ ljaci i ne čuju one vapaje i tužaljke nosioca te kulture, a nema skoro zdravog sluha u ljudstvu, do kojeg nijesu doprli ti vapaji i tužaljke. Naša povodljivost za Zapadom u svjema kulturnim odnošajima tako nas je osvojila, da ga — kako valja — ne imitiramo ni onda, kad tvrdimo, da smo njegovi imi­ tatori u nekom izvjesnom pitanju. Mi megju nama vidimo mnogo ljudi,[koji raspravljaju o socijologiji i filozofiji, ali oni ih ne poznaju, ili — da se jasnije izrazimo — ne shvaćaju, kako bi se principi i pravila tih dviju znanosti mogla primjeniti na naše stanje, a kako opet na stanje drugih naroda. Eto s toga kad jedan od sociologa zapadne kulture podigne svoj glas, da treba liječiti neku bolest, koja se uvukla u njegov narod, taj njegov glas odjekuje megju nama, jer naši sociolozi odmah udare u iste žice i šta više podvostruče svoj glas, kao da je naše biće istovjetno sa bićem Evroplja pa kad se njihov jedan organ potuži na bol, da r . :ju i naši organi procviliti s groznice ili besanice. Isto tako, kad zapadni filozofi počnu govoriti o potrebi promjene nekojih njihovih filozofskih teorija, njihov glas odzvanja megju našim filozofima i oni ustaju i dos­ lovce prihvaćaju nazore tih filozofa kao da su naše tecrije sa njihovim slivene u jedan kalup. Eto to je uzrok, da su naše knjige, koje bi služile narodnom unapregjivanju, otišle u vjetar i da nijesu imale djelovanja ni deseti dio, koliko je trebalo. Na osnovu ove činjenice neki svijet zaključuje, da su Misirci, postali mrtvo tijelo, da ništa ne osjećaju i da im se već nikakva lijeka ne može naći. Kako ja pak znam, to ne odgovara istini; jer u pogledu liječenja narod je isto, što i pojedinci: kao što jedan lijek ne može imati korisna upliva na pojedinog čovjeka, ako ne odgovara njegovoj prirodi, tjelesnom us­ trojstvu i godinama, nego mu šta više škodi, tako isto ne mogu imati valjana djelovanja na jedan narod socijalni savjeti i upute, ako ne odgovaraju sposobnosti i naravi bolesti tog naroda. Mi se danas nalazimo pred jednim vrlo ozbiljnim i važnim pitanjem, koje imade velikog utjecaja na pobolj­ šanje naše budućnosti, a to je odgoj muslimanske žene, koji bi odgovarao današnjem vremenu. Ali koji bi put trebalo odabrati, da se postigne ta svrha? ■ Neki od nas misle, da je jedini put, koji vodi do te svrhe, bezuvjetno i svestrano pošljedovanje zapadne Strana 21. žene, koja crpi korist jedino iz materijalne kulture i nas­ toje, da ovo svoje mišljenje orijentalcima nametnu. Ali čovjek, koji istražuje sredstva za odgoj žena, u prvom redu treba o ovom razmišljati: — Da li će moguće biti, da se jednog dana mus­ limanska žena stavi u položaj zapadne žene i da Ii ovdje imade ikakova znaka, koji bi dokazivao, da će se u skoroj budućnosti to dogoditti? Kada jedan od nas upravi na se ovo pitanje i ispita već pri­ gotovljene činjenice, koje ga okružuju, jasno će mu biti, da je na taj način apsolutno nemoguće postignuti odregjenu svrhu, jer kad opazi, da se tijelo narodno opire i susteže od ovog lijeka, on će s malo razmišljanja shvatiti, da to tijelo apsolutno nije sposobno, da taj lijek primi. Ovo opiranje i otpornost nije ništa drugo, nego praktični dokaz, da ovaj lijek sadrži neke sastavine, koje se apso­ lutno ne mogu primijeniti na bolesnikovu narav, niti se mogu i kad primijeniti, dok drugu narav ne steče. A kakovu korist liječnik može polučiti, ako uznas­ toji promijeniti narav bolesnikovu, da mu samo naročiti lijek propiše, kad opseg liječništva nije tako uzak, da bi samo jedan lijek obuhvatao? Osobito ako pridodate tome bolesnikovu otporu njego, osjećaj, da mu taj lijek koristiti ne će, nego da će mu na rotiv čestice tijela oslabiti, onda kako bi liječ­ nik moga očekivati, da bolesnik taj lijek pije, da se drži potrebne dijete i ostalih uslova, koje mu je on postavio.? Ako zatim povrh svega toga uvažite, da je bolesnik čuo tužaljke onih, kojima je taj lijek prije davan i da se je vlastitim očima osvjedočio, kako se liječnici u čudu čude, što je njihov lijek — protiv njihovu očekivanju — izveo promjenu u bolesnikovoj tjelesnoj harmoniji, koliko će tek onda bijecjpi bolesnik skeptički i s kakovim nepov­ jerenjem taki lijek primati? Ovo su vrlo važne činjenice, koje ne bi smio nika­ kav sociolog s uma smetnuti, kao što ne bi smjeli ni neki ljudi pripisivati Misircima mrtvilo i bezosjećajnost samo za to, što ne rade onako, kako im oni savje­ tuju. Pošto nam je sada jasno postalo, da većina tih savjetodavaca želi na naš narod primjeniti lijek, koji ne odgovara njegovoj naravi i sastavu, jasno nam je onda i to, da sustezanje Misiraca od tog lijeka ne znači njihovo mrtvilo, nego da ono baš naprotiv dokazuje, da u Misir­ cima imade ostataka starog života, koji ih priječi, da se slijepo pokoravaju spletkarskim pokušajima kojekakovih preuzetnika. Na temelju dakle ovih. činjenica i na osnovu današ­ nje težnje našeg naroda, da sazna, koji je najbolji način, da se njegova kćerka odgaja onako, kako odgovara nje­ govim potrebama, mi smo našli za shodno u ovoj knjizi ocrtati narav žene, njene dužnosti, prirodne darove i pu­ tove, koji bi je doveli do savršenstva, oslanjajući se pri tom u svojim izvodima na zdrave znanstvene rezultate, koji su potkrepljeni autoritetom mnogih savremenih uče­ njaka. �. BI SER' Strana 22. Broj 2. Dolje, u ravnici — bijelio se naš grad, sa posebnim Takogjer smo vrlo pomnom sociološkom analizom u ovoj knjizi dokazali cijelom svijetu, da je pokrivanje svojim šarenilom, a malo dalje razlijevala se velika rijeka. žene neophodna potreba; ali da se ta potreba ne ragja Podno brežuljka, na jednom ovećem brijegu, dizala se iz nepovjerenja prama ženi, nego da je nadošla za to, ruševina stare naše gradine, i kao da se i ta ruševina što je pokrivanje jedini jamac ženske slobode i samos­ razveselila tom krasotom, tim divnim jutrom, pa je izgle­ talnosti, kao što nam to dokazuju povijest i socijalni do- dala, kao da nam hoće pričati našu slavu, prošlost i moć. gagjaji, koji se u svijetu zbivaju. Izmegju bregova, koji su me okružavali, žuborio Osim toga smo odbili sve sumnje, koje su zapreka na putu ovih znanstvenih dokumenata, ili koje su se sup­ potok, a svuda naokolo razlije gao se veseli pijev bezaz­ lenih ptica. rot stavile zgradi islamske kulture, te smo dokazali, da je Sva je priroda pjevala, pa sam se i ja zanio u tim baš ova kultura jedini oblik savršenog ljudskog društva, koje mu se s dana na dan približuje cijelo čovječanstvo. ljepotama, kakovih je vrlo malo, a koje mi nigdje i nikad nijesu tako drage i mile, privlačive, razumljive i pristu­ Iza toga smo naveli dokaze iz znanstvenih istraži­ vanja svjetskih sociologa, da nema ni jednog savremenog pačne, kao naše bile. Nekako u sve to prodirem, sve me neodoljivo priv­ naroda, čiju bi odgojnu metodu poprimili za vaspitanje naših kćera. Iz ovog svega htjeli smo utvrditi, šta i ka­ lači, i ja sam sretan, što sam tu, što sve to shvaćam i kova mora biti žena u jednom civilizovanom narodu. I u i što sve to mene shvaća. Tako zamišljen i opojen sjedio sam, naslonivši se taj par se pred nama pojavila muslimanska žena kao sa­ vršenost ženstva i kao model narodnog napretka — kako uz debelu jelu; promatrao sam okolicu, udisao čisti zrak je prikazuje priroda i historija —, koja je dostojna, da i — uživao. Obuzelo me čuvstvo, kakvo mi inače vrlo rijetko bude uzorom svjetskom ženskinju, kao što su bili prije dolazi, i ja sam se naslagjivao mislima o ljubavi. muslimani uzorom ljudima sviju naroda. I zagledao sam se u jedno mjesto, a slika ljublje­ Ištemo od Boga da ova naša knjiga bude temeljno pravilo za odgoj muslimanske žene i snažni poticatelj za noga bića počela mi se ukazivati pred očima. Razabirao očeve u pitanju odgoja njihovih kćeri, neka bi se jednim sam joj svaku vlas i već sam htio da joj počnem tepati: praktičnim argumentom utvrdila istinitost naših riječi, da jedina .n o ja........... ,ali mi se skoro smrači pred očima. Predamnom se naime pojavila nekakova spodoba, se Misirlije ne ćesustezati, da prime lijek, kad shvate, da koji: ni sada ne znam nazvati pravim imenom. on potpuno odgovara njihovoj naravi i organizmi Bijela, visoka, raspletenih kosa, u bijeloj dugoj opBog upućuje na pravi put, koga on hoće! Nek AIlah izlije svoj blagoslov i mir na prvaka svega oitka, Muha­ .ravi, i.rnir očiju, — kao da je i sada gledam, ustubočiia se preda mnom, gleda me nepomičnim pogledom, široko meda, na njegovu porodicu i drugove!... otvorenim očima sa posmjehom na krasnim usnama, i ja (Nastaviće sa) vidim, kako je svaki čas piipravna, da me nešto zapita. Ja se okamenio, pa se ne mogu niti maknuti, niti progovoriti. Ne znam ni kako, ni zašto, ali meni se .opet izvi iz grudi: moja jed in a.. . Sejfuddin: — Ti je ljubiš?! — progovori tiho — vizija, šta li. — Da! - potvrdih ja i obradovah se, da moju ljubav pozna i ta mala prikaza, vila, Bog li zna šta je. Gospojici: S. D ella M. — A ljubiš li je jako, iskreno, od svega srca? — pitala je dalje. Osvanuo krasan jesenski dan! — Oh, sestro, ljubim je više nego sebe, ljubim je Istok je pozlaćivalo mlado sunce, a po nebu po­ micali se tanki, rumenkasti oblačići, ispod kojih se plavilo iskrenije nego što majka ljubi svoje prvorogjenče, ljubim je svim srcem, svim žarom svoje duše, neizmjerno, ne­ nebo, kao da nam sve to skupa želi reći: dobro jutro! Šuma, koja nas okruživala, bila je i tužna i vesela. opisivo, neiskazano je ljubim ! Ljubim je više nego život, Lišće bjelogorice mijenjalo svoju zelenu boju, pretva­ više nego raj! Ah, pa kako je ne bih ljubio, tu malu, tu ralo se u bakrenastu i žutu, a onda, po malo, — kao dragu svoju curicu, to dijete, sa crnim očima, zlatnom kosom, malim usnama, bisernim zubima i svim, svim.......... život —, padalo sa stabala. — A je li to ona dostojna? — ugrize me prikaza. Borovi su naprotiv bili kao i uvijek: rastrešeni, ze­ — Htjela si me valjda pitati, jesam li ja dostojan leni i veseli. Ja sam sjedio na jednom brežuljku, udaljen od grad­ toga angjelčeta? — pozdravih ja viziju. — Ne, ne! — nasmiješi se ona i ukazaše se sitni ske buke i praha, a okružen ovim prirodnim krasotama, sav ushićen i sretan, što to sve gledam, osjećam, i što joj zubi kao dva niza bisera. Pitam te, je li ona tebe dostojna, zaslužuje li, da je živim. voliš, da je toliko ljubiš. Pogled sa tog brežuljka bio je upravo divan. Mojoj ljubavi. �Broj 2. . BI SER' — Ja te ne shvaćam, ne pojmim tvoga čudnoga pitanja. Je li ona mene dostojna?! Zaista, čudno pitanje! Ne znam jesam li ja nje, ne znam pače ni misli li kada na me, ali znam sasma sigurno, da sam joj neiz­ mjerno zahvalan, da sam joj ropski odan, što mi dozvovoljava da joj smijem reći: ljubim te! Ja je toliko ljubim, da od nje skoro ništa više i ne tražim, to jest ne usugjujem se zatražiti ništa više, jer se bojim, uskratiće mi i tu milost, i onda su sve moje nade rasplinute, moj bi život postao bez svrhe, ja bi bio suvišan na svijetu i ja bih onda.......... Strana 23. on vatreno uzima u zaštitu i obranu, ako ju kogod napane. A da li , bezvjerci smatraju potrebom svoja načela o vjeri, za koja se oni tako zauzimaju? Ako smatraju, onda Džahidbegove gornje riječi ne odgovaraju istini; ako pak ne smatraju, onda je Džahidbegovo predavanje suviš­ no i bez svrhe; ono je dapače nerazumno, jer gospodin doktor hoće da nam prikaže potrebitim svoje uvjerenje, koje on ne smatra vlastitom potrebom. U ostalom ono veliko Džahidbegovo zagrijavanje i zauzimanje, da što više raširi bezvjerstvo, očito nam do­ kazuje, da on to svoje uvjerenje smatra svojom potrebom. — Opet jedan bez duha, bez svijesti, bez eneržije! Pa nije Ii obična onda sofisterija i izvrtanje činjenica tvr­ — promumlja vila. diti, da bezvjerci svoje bezvjerstvo ne smatraju potrebom? — Kako, zašto to govoriš —? upitam je. Priznato je, da se sve vjere osnivaju na moralu i — Da, i ti si bez duha, bez snage, bez volje, bez eneržije. Takovih sam susaela u životu mnogo i mnogo. oplemenjivanju duše, pa ipak im gospodin doktor — ne­ 1 ti si jedan od onih bezumnika, koji se tope nad dolično — pripisuje apsolutizam, koji je najveći kontrast pogledom jedne slabe žene. Pred kretnjom njene ruke morala. To se protivi odgoju i uljudnosti. Mi znamo, da dokaze možemo pribavljati na dva padate na koljena, njenim posmjehom ližete joj cipele. 1 načina: polazeći s učinka na uzrok i s uzroka na učinak. sve to činite tako pripravno, tako sa srca, kao da se tu Kad na primjer vidimo negdje dim, znamo da u isto vri­ radi o sreći cijeloga ćovječanstval Nemate ni toliko smje­ losti, da joj iskreno i ravno pogledate u oči, pa da vidite, jeme i na istom mjestu vatra gori, t. j. mi po dimu (pošIjedici) zaključujemo, da vatra (uzrok) postoji. Kad pak što ta zmija misli, šta hoće, šta traži, šta zahtijeva! vidimo negdje veliku razmahanu vatru, znamo, da je tu (Nastaviće se). vrijeme požar, t. j. mi po velikoj vatri (uzroku) zaključujemo, da požar (učinak) opstoji. Vjernici čvrsto vjeruju u egzistenciju velikog stvo­ ritelja vasioncg svijeta, a to su svoje uvjerenje učvrstili argu mentima razuma i objave. Džahidbegove riječi, kojim veli, da vjernici tek pos­ Dr. Ostnan Natnlk: lije vjerovanja u jednu tvrdnju traže dokaze, koji će ju utvrditi, aludiraju na njihovo vjerovanje u nebeska pisma. Ta vjernici su svoje vjerovanje u objave potkrijepili — ( V je r n ic i i b e z v je rc i) kako rekosmo — i nepobitnim logičkim dokazima, pa da doktor nije u bludnji bio, ne bi ovakove aluzije ispuknuo. S turskog prevodi: A bdusselam Hadžiferizović. Mi ćemo niže navesti naše dokaze, pa ako ih želi oboriti (Nastavak.) doktor i svoje mišlje dokazati, neka navede valjane i ne­ oborive argumente, a ne kojekakve sofizme, kao što je Kasnije će se vidjeti, da neke riječi, koje je Džahid beg prenio iz Descartesa i Voltaire-a, da potkrijepi svoje to činio u svom predavanju. Ideja o Božijem opstojanju je od vjekova megju ateističke tvrdnje, upravo utvrgjuju vjerovanje u egzisten­ ljudima raširena, pa kolika bi bila besmislica tvrditi, da ciju Boga. Prosvjećivanje i nauka — kako se vidi — nužno su vjernici bez ‘promišljanja i argumentacije prihvatili tu rezultira moral, a ovaj opet religiju. No ako polazimo sa ideju i da su prama tom svi glupani i idioti; toliko bi stajališta, da je za čovjeka i bezvjerstvo i vjera neka bilo nerazumno bezvjerce smatrati ljudima, koji ispravnu obveza, neki uslov, jasno će nam biti, da su te dvije op­ i zdravu misao ispovijedaju Po načelima vjerovanja bramanskih Veda (sveto rečne struje — jedna te ista stvar, jer obje nijesu ništa pismo), koje je rašireno u Aziji, Sljedbenici brahmanske drugo, nego li svaka za se odijeljeni program. religije vjeruju u egzistenciju jednog duha, koji obuhvaća Megju njima je samo ta razlika, što vjera pravilno i kako treba upotrebljuje dalekozor, kad hoće neku kon­ cijeli vasioni svijet i prodire kroz vas bitak. Budhiste takogjer vjeruju u tu energiju, koja daje kretnu, nazočnu stvar promotriti i ispitati, te što bez­ život svjema materijalnim tjelesima, te su — po Budhinoj vjerstvo to obratno čini. nauci — usvojili princip nirvane t. j. princip povratka u Riječ »iz potrebe«, koju je Džahid beg u citiranom pasusu naveo, znači, da neko neku stvar smatra nužnom, Boga. I ako su Sljedbenici ovih dviju religija idolopokloni­ ci, ipak prema navedenim načelima svojih vjera vjeruju u potrebnom. Vrlo dobrol Vjernik smatra principe svoje religije potrebom i opstojnost jednog stvoriritelja, dakle Boga, koji cijelim s toga je kod njeg religija sveta i uzvišena stvar, koju bitkom ravna. Teiste i ateiste. �Strana 24. Broj 2. . BI SER' Nekada je na zemlji naročito megju Rimljanima i Helenima bilo rašireno višeboštvo (antropoformizam), ali nikad to vjerovanje nije bilo u protivštini s teizmom. Višeboštvo je, pošto je prešlo megju Arabe, napuš­ teno i mjesto njega se počela širiti nauka o jedinstvu Božijem (monoteizam.) Stari crkveni pisac Jean Erigent na jednom mjestu ovo veli: — J a Boga shvaćam i vjerujem kao izvor svega bitka. Koliko god je do sada bilo bića i koliko god ili je s ovog svijeta otišlo i prestalo bitisati, sva su postala od Božijeg bića". Poznati crkveni otac Sveti Augustin rekao je, da je i Božiji govor (objava) vječit, da nije postao. Po ovom dakle razumijevamo, kako su stari kršćanski filozofi vjero­ vali u opstojnost Boga. Mi ćemo sada navesti dokaz o Božijoj egzistenciji, što su ga filozofi starog vijeka upotrebljavali: — „Apstrahirajući sve vanjske dogagjaje i pojave, mi u svakoj prirodi, u svakoj stvarci nalazimo dokaz, da postoji u istinu jedna savršena supstanca, (mevdžud). Ako je ta supstanca „slučajna", mora imati svoj uzrok, od kojeg je potekla; je li pak i taj uzrok „slučajan", potre­ ban je drugom opet uzroku. Polazeći tako dalje s uz oka na uzrok, doćićemo do jednog bezgraničkog laaca uzroka, a taj je apsolutno nemogućan *i neistinit. Ako je pak taj uzrok nužna egzistenca, onda nas učvršćuje u našem vje­ rovanju, da je to Bog". (Nastaviće se) Mali dio tvojih želja Tek će se uvažit’; Ako želiš stablo postić, Moraš šumu tražit’. * Na vrijeme nek te služe, Daj i drugom mira; Nemoj tražit’, da ti zimi Pčela med sabira. * Ko god radi što i drugi, Manu mu ne vide; Ko se druži s rakovima, Nek natraške ide. „Ljubim ruke!" često ljudi I onome vele, Što u stvari odsječenu Vidjet’ mu je žele. E a z a iil .ltm -S ab it: vcvječanstvo, ideja vjere i civilizacija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. Epigrami. Po njemačkom složio: Sulejm an Mursel. P rava j’ ljubav slična suzi, Kojom bolja vlada, U oku se najpr’je rodi, Zatim srce strada. Grozna kušnja često čeka Dobivenu slavu; Guski, koju mnogo hvale, Odvrnuće glavu. Bez hrabrosti ne će niko Lovorike brati; Ko s bojazni na put pogje, Opasnost ga prati. Vrat zavrni Što ti zrno Pa iza tog Guvnu jaja Nek junački trnje gazi, Ko želi do ruža; Smjelog sreća sama sreta I ruku mu pruža. * onoj koki, prosi, na tugjemu nosi. Ali čovjek kao takav nalazi se okružen silom strasti i srdžbe. Sirota čovjek! Šta da čini sada, kad se ove dvije sile neprestano s njim titraju, a čovjek se — htio ne htio — njima pokorava. U čovječijoj je prirodi usagjeno neko pokoravanje. Čovjek je pokorna i pobožna životinja. Tko bi sve na­ brojio one pohlepe, one osjećaje osvete i presizanja u tugju pravnu sferu, na koje čovjeka nukaju spomenute dvije sile. Bijedni čovjek je pravi rob u ruci tih dvijuh sila, a osobito, ako im se poda, onda moć razuma isavjesti prestane raditi. Svakako čovjek i jest kao slabo biće stvoren. Sada nam je jasno, da je potreban jedan čuvar ili zaštitnik, koji će čovjeka čuvati u onoj ograničenoj sferi, a da se ne bi ni na jednu stranu nageo. Ali ko da nam vrši tu zadaću čuvara — zaštitnika —? Kakovoj sili da povjerimo tu dužnost? Eto na ovoj tačci moramo zastati i podvrći je malo pomnijem ispitivanju. U tom pogledu imademo pred sobom četiri faktora: fizična sila, država sa svojim zakonima, čast (poštenje), i ideja vjere. Da se najprije pozabavimo onim pravom — fizičnom silom — (prisiljenje). Na prvi pogled nam se čini, da je �Broj 2. Štrana 25. ,B 1 S E R‘ ovaj faktor sposoban održati čovjeka na onom nužnom stanovištu. Zamislimo, da se svi članovi jednog društva naoružaju, te svakog onog, koji posegne za tugjim pravom oružanom rukom opamete i tako zaštite pravo od njegove povrede. Zar nije moguće ovaj način zaštite? Jest, ali zar to nije skroz divljački način zaštite prava, koji nikako ne odgovara čovjeku kao takovom. Kad bi ljudi ustali, da ovim faktorom zaštite pravo, onda bi baš porušili cijeli poredak, a njihova sredina bi ogrezla u krv. Osim toga pravo bi uvjek bilo na strani sile i jačega. Jači ne bi ni­ kada, kako treba vršio svoju dužnost, a slabiji bi uvjek gubio svoje pravo i bio ugnjetavan. Na temelju toga svega mi se ovim načinom zaštite ne možemo zadovoljiti, nego moramo potražiti koji drugi faktor, koji će nam biti za­ štitnikom. Država sa svojim zakonima pričinja nam se kao važan faktor, koji će tu zadaću na se preuzeti. Da li nam je to mišljenje ispravno? Ne, nije, jer jedna državna vlast pa ma kako uregjena bila i snabdjevena najboljim zakonima, ne samo da joj je nemoguće prodrijeti u dubinu ljudskog srca, nego joj nije moguće doznati ni najobičnije slučajeve, koji se u njihovoj obitelji zbivaju, te kako da ovdje zakon primijenimo. Državni zakoni i njihova primjena ne idu ni korak dalje od nekih slučajeva, dočim su ljudske težnje i kretnje sasma raznovrsne, te ako jedan slučaj izagje na vidjelo devedeset i devet ih je tajnih. Kakve korake da poduzme sada državna vlast? Kako će postupati i kakove zakone primjeniti za sve one prestupke, ko:. se tajno izvode? Hoće li se obratiti uhogjenju i čitavu sredinu poplaviti špijunima? Da li i ovo sredstvo može dopr’ i do tajne ljudskog srca? Odkudal Sve ovo ništa ne k( Osim toga, zar i sami organi državne vlasti nisu ljudi isto kao i mi? Ko će njih držati pod paskom? Ili ćemo ih možda ubrojiti u nepogrešiva stvorenja? nego naproti, pogodujući im njihov položaj, pokazuju se drskiji i nestrpljiviji, da svoje strasti obuzdaju. Mislim, da nije potrebe o ovom mnogo govoriti i dokazivati. Nailazimo na mnogo ljudi, koji zagovaraju ideju, da se ova dužnost zaštitnika prava povjeri časti (poštenju). Dapače ova misao se je u naše doba u velike raširila. Smatra se, naime da je tobože čast (poštenje) jedini zaštitnik prava i pravednosti. Svako, u najvažnijem pri­ jeporu, zalaže najprvo svoju čast, da dokaže istinitost svoje tvrdnje. Da li nam može i ovaj faktor — čast (poštenje — preuzeti na se onu važnu zadaću? Hi je to pak jedno­ stavna ideja bez ikakva oslona i dokaza? Nastaviće se) Sukejna: Blago im je, blago I Blago drugam mojim — Sad im dragi kroči, A siroti meni Nema niko doći, I kad gora lista 1 kad snijeg b’jeli, Blago im je, blago — Njih ljubav veseli. A preda mnom tužnom Lik Niobe stoji I u mojoj duši Sjetnu tugu goji. Imala sam dragog... Sad ga više nemam... U nebu mu duša. Ja se za njim spremam. Njemu sam se klela: „Drugog ljubit neću[“ U grobu ću mlada - Stignut svoju sreću. Dr. Husein Hulki: Ramazanski post. (S turskog preveo H alretl.) (Nastavak.) K a k o p o s t u p liv iš e . Da shvatimo, kako post upliviše na ljudski organi­ zam, maramo znati najprije kakvoću upliva, što ga na nj vrši nedovoljni način hranjenja, t. j. insuficivno privremena alimentacija. Ako takovo hranjenje dulje vremena potraje, vjdjeeemo, da će se polahko i postepeno početi javljati ovi znakovi: Naravna tjelesna temparatura (harareti garizijje) djelomično spane i broj tjelešca, zvanih Určc, koja se dnevno izlučuju putem mokrenja, a i broj crvenih zrnca (kuglica, k’jurejvati hamra) u krvi. Masti (sala) u tijelu počne djelomično nestajati, meso postane tromo, živčana osjetljivost se umjeri i u čud čovjeka postane opora, naprasita. Ako ovako hranjenje više dana potraje, navedene se pojave postepeno sve više umnože; a odulji li toliko, da bi moglo prouzrokovati pogibelj, onda se pojavi pro­ ljev (dizenterija) i bilo toliko oslabi, da se skoro i ne čuje. Mast se u tijelu tada sasvim rastopi, crna džigera (jetra) se umanji, a živci postanu slabi, te se čovjek često, bez uzroka uzrujava i srdi, psuje i besmislicu govori; nje­ gova vanjska čula se (havasi hams) poremete, koža mu počinje postajati crvena, a znoj vrlo smrdljiv zaudarati dok se na koncu tako ne rastavi sa životom. Ali ovakav upliv gladi i žegji počinje tek poslije osam ili dset dana; inače ljudsko tijelo može više otpora dati gladi i žegji, nego svijet misli. Šta više, ako neko gladuje i žegja četiri do pet dana, u njegovu se tijelu ne može pojaviti ni jedna izvanredna opasnost po život. �Strana 26. . BI SER* Mornari sa poznate ratne lagje Mčduse, koja se je počttkom prošlog stoljeća nasukala na afričkoj obali, mnogo su dana u jednom čamcu lutali po moru bez hra­ ne i vode, pa ih je ipak većina na životu ostala. Liječnik te lagje Henrik Savini, koji se megju mor­ narima nalazio, napisao je god. 1816. jedno znanstveno djelo o toj groznoj avanturi (sergjuzešt), u kojem veli, da kroz to vrijeme nije osjetio u svom organizmu nikakove spomena vrijedne promjene od gladi, i žegji, osim što je nekoliko zadnjih dana ćutio slabost pamćenja i sjećanja. I u istinu do sada se nije opazila nikakova izvan­ redna promjena u unutrašnjim organima onih ljudi, koji su od gladi ili žegji umrli, te poslije po kirurgu bili obducirani, (tešrih, razugjivani). Osim toga imade ljudi, koji gladni i žedni mogu i pedeset dana živjeti. Zločinac Garani koji je na smrt osugjen 1831., štrajkovao je gladgju i žegju od dana proglašenja osude, te je tek šesdeset i treći dan umro. Takovih osoba, koji su mogli izdržati dugo vremena glad, mnogo je vigjeno. Iz navedenih se primjera vidi, da dugovremeno apstiniranje od jela i pića, ne može u organizmu izazvati kakovu izvanrednu bolest i da je ljudsko tijelo tako stvo­ renoj da može izdržati mjesecima to stanje. Dakle r.e ...ože se ni zamislit znanstveno utvrgjena nemogućnost, da čov­ jek osam ili deset sati izdrži jedno stanje, k jje je kader izdržati više dana, dapače mjeseci. Reći, da je post po samoj znanosti škodljiv, znači tvrditi, da jedna privremena nedovoljna ahmentac: a, koja traje samo osam — deset sati, na ljudski organizam štetno upliviše; takovoj se pak trdnji aposohitno protive i naučna iskustva i liječnička osvjedočenja. Post — kako smo rekli — na naše tijelo samo u nekoliko djeluje, nu pošljedica tog djelovanja je samo to, Što kolanje krvi i tjelesno sagorjevanje — ili da se jed­ nom riječi izrazimo: što funkcija hranjenja postaje troma i teška, a djelatnost živčevlja umjerena, sasvim normalna. (Nastaviće se.) Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Sad je muderis stao pokušavati na sve načine, ne bi li djevojku osvjestio. Rastirao joj nečim dlanove i čelo, potkučivao joj nekakve bočice pod nos, natapao joj tjeme i zatiljak raznim tekućinama, dok na jednom dje­ vojka — progleda! Sad, ko je bio veseliji od softe i muderisa?! Djevojka čim progleda, odmah upita, gdje se nalazi. Muderis joj sve lijepo i ozbiljno priopći, kako je ovdje Broj i. dospjela; rastumači joj, kako se je bila očito jako »zani­ jela, te su bili mislili, da je bila umrla. Kako ju je za tim Hafiz iskopao neznajući, da će se moći u život pSvratiti. A onda kako je eto njemu, s Božijom pomoći, pošlo za rukom, da joj je svijest povratio. Kad djevojka, ću šta se je s njom sve zbilo malko se prestraši, ali kad pred sobom ugleda Hafiza, koji joj je eto život spasio, sabra se i reče, da je ona sa svojim položajem sasvim zadovoljna, jer da je ona baš od Boga iskala, da jcj dade ovoga Hafiza, kojeg je već cijelu go­ dinu svakog petka vigjala. Sad više nije se imalo šta čekati, nego se pobrinuti za stan i vjenčanje. Muderis je našao kod svoje kuće pod kiriju jednu malu kućicu, smjestio Hafiza i njegovu ženu, dao im nešto prostirke i brinuo se za njihovu idaru, dok Bog Hafizu ne dadne s kakve druge strane. Sad je Hafiz bio veseo i zadovoljan, a i njegova mlada žena bila je zadovoljna, jer ne samo da se je sdružila sa svojim dragim Hafizom, kojeg je volila, nego joj je eto taj opet njezin dragi Hafiz i život spasio, pa ga voli i iz ljubavi i iz zahvalnosti. Njezino otkopanje iz mezara ostalo je tajnom samo megju njima dvoma i muderisom, jer kad bi se doznalo, da to Hafiz bez dozvole učino, mogao bi doći pod ve­ liku o 'ovornost, za to su o svemu šutili. S e j e lijepo i dobro, samo se naš Hafiz nakon nekoliko dana iza vjenčanja stao brinuti šta će za idaru. Oi što im šalje muderis, doduše, može se živjeti, ali nije pravo da se muderis za njih muči i radi njih svoj dio i manjuje, a osim to ga Hafiz je znao, da se je nje­ gova * na naučila u očinoj kući puno boljem životu i obskrbi nego što sad kod njega ima. To ga je mučilo i o tome je sa svojom dobrom ženom mnogo razgovarao. Ona je bila vrlo pobožna i razumna duša, pa "je svog Hafiza neprestano tješila i razgovarala. Najkašnje se Hafiz sjeti, da bi dobro bilo, da se on digne i prohoda malo po svijetu, ne bi li gdje kakvu unosnu zaradu našao, da tako svoje stanje poboljša. On to pred'oži ženi, a ova opet sve pripusti nje­ govoj odluci. Po tome se Hafiz još zdogovori o tom i sa svojim dobročiniteljom muderisom, što mu ovaj i odobri, primivši se uz to još i nadzora i obskrbe Hafizove do­ maćice, dok se on iz svijeta povrati. Iza toga Hafiz do nekoliko dana krene u svijet. Išao je od grada do grada, od sela do sela, zaragjujući sebi hranu i putni trošak, služeći svijetu što ma­ njim lakšim poslovima, a što nekad, te nekad važeći po džamijama i u pućujući svijet na pravi put, služeći se svojim mnogim znanjem, koje je u medresi stekao. Svijet mu je davao male svote novaca, koliko je kome od srca išlo, ali to je sve tako malo bilo, da ie Hafiz mogao samo životariti, a više puta ne bi mu novaca preostalo, da plati kola iz jednog mjesta u drugo, nego bi morao pješice ići. U takom stanju nije bilo ni govora o kakvoj štednji i gomilanju novaca, kojim bi Hafiz mogao poboljšati svoje kućne prilike. �Broj 2. „ B I Š E R‘ Tako se promećući, dospije Hafiz u neku kasabu, a bio je petak. Hafiz tu ostane da klanja^ džumu. Kad je bilo oko podne, uzme abdest, ode u džamiju, klanja sve što se u petak klanja i ostane u džamiji sve do iza dove. Kad bi iza dove, pogje Hafiz da izagje iz džamije, ali u tom opazi, kako se nekakav hodža popeo na ćurs i počeo da kaziva vaz. Hafiz pomisli u sebi, da će biti za uhar preslušati ovaj vaz. Moguće je, da će mu ovaj hodža u svojim savjetima što god kazati, što će valjati za njegov život i postupak u njegovu poduzeću. Hafiz sjedne i stane slušati. Hodža je važio razum­ ljivo. Izmegju ostalog reče taj vaiz i to, da je svakom čovjeku najhairnije radili onaj posao, koji mu je i otac radio i naučiti onaj zanat, kojim mu se je otac bavio. Na primjer trgovčevu sinu najbolje je biti trgovac, hodžinu hodža, kovačevu kovač i t. d. Ova misao Hafiza vrho iznenadi, jer se sjetio, da je njegov otac bio kradljivac, te bi po tome i on morao krasti, ali to je poznato, da je kragja Šeriatom zabranjena. (Nasta\iće se), M e h m e d Aklf: Jedan yaz. S turskog preveo: A šlk. (Nastavak). Vid te li; Alah dž. š. nam izričito kaže, da naša vjera — vjera prirode, vjera istine; ali to mnogi ljudi ne shvaćaju, nego joj iz svog neznanja pridodaju kojekakove primjese, izmišljotine, koje su u najvećoj opreci s pravim i čistim Islamom. Vama je poznato, u kakovu je stanju bio Blamijet u začetku svoje pojave. Svijetlo naše uzvišene vjere, koje je zasvjetlilo u jednom kulu Hidžaza, kroz dvadeset i pet godina je cijeli skoro svijet poplavilo svojim blijeskom A što je bilo uzrok tom njegovu brzom širenju, kojemu u povijesti primjera nema? Bez sumnje to, što je Islam vjera prirode, vjera isfine i stvarnosti. To priznaju i da­ našnji mnogi evropski učenjaci. Megju zapadnim orjentalistima puno ima poštenih i nepristranih ljudi, koji vele: — „Mi vidimo, da muslimani danas na sve strane žive u letargiji, lijenosti, neradu i zapuštenosti; s druge opet strane vidimo, da islamska vjera u Africi i Kini rapidno napreduje i širi se megju tamošnjim stanovnicima. Unatoč neumornom radu i nasto­ janju naših misionera kišćanska vjera u tom pogledu ne postizava ni stoti dio uspjeha, što ga Islam polučuje. Mi smo mnogo razmišljali, trudili se i ispitivali u roke toga fakta, pa smo na koncu došli do uvjerenja, da je tome jedini nzrok to, što je Islam vrlo prirodna vjera, koja je u potpunom skladu sa stvarnosti i zakonima ljudskog života. „ Strana 27. Drugi pak dio Zapadnajaka tako ne sudi o našoj vjeri, nego ovako govori: — Islam je vjera, potpuno oprečna humanosti i ci­ vilizaciji. Ovu tvrdnju ne trebamo dokazivati; njena je istinitost jasna. Danas 350 milijuna muslimana živi u ve­ likim skupinama po raznim krajevima zemlje, a svi su u podregjenosti, ropstvu i neznanju. Šaka Engleza u Indiji tolike mielijune islamskih Sljedbenika drži kao roblje u svojoj vlasti, a isto toliko Holande a na Javi po svojoj miloj volji up­ ravlja s životom i imetkom dvadeset milijuna m uslim ana'a da izmegju njih do sad niko nije podigao glasa proti tom tiranskom gr spodstvu. Da je islamska religija — dobra i valjana vjera, muslimani ne bi bili u tako mizernu i ku­ kavnu položaju". Eto vidite, braćo muslimani, da o Islamu Evropljani imaju dva oprečna mišljenja. Pa koje je od njih ispravnije? Ta znamo, da je najprije potrebno široko proučavanje i svestrano ispitivanje jedne religije i njenih zasada, pa da se tek onda o njoj povoljan ili hrgjav sud izreče. Nije dovoljno samo baciti pogled na stanje Sljedbenika jedne vjere, pa na osnovu toga stanja stvarati sud o toj samoj vjeri. Mnogi učeni Evropljani, koji su svestrano proučili Kur an i pe gamberov hadis (tradiciju), opravdano tvrde, da je vrlo labava veza odnošaja izmegju današnjih musli­ man. islamske religije. To je istina. Pod imenom Islama danas ,e doprlo samo nekoliko čistih i neiskrivljenih vjerskih zasada; ostalo je sve samo skup novotarija, koje su iz nepoznavanja suštine islamske vjere proprimljene i vjerski im karakter dan od strane površnih hodža. Braćo musi manil Naša je vjera — vjera prosvjete i nauke, a mi smo danas od sviju naroda skoro najzapuštc niji i u džehaletu najogrezliji. Islam je religija rada i požrtvovnosti, a mi njegovi Sljedbenici najmizerniji smo i najkukavniji ljudi. Da je Islam — Maazalahl — u svom duhu, u svo­ joj suštini sadržavao samo jednu ciglu opačinu izmegju onih silnih opačina i zala, koje su megju nas unešene, šta bi danas bilo s muslimanlukom? Sigurno bi taj naš naj­ veći i najsvetiji amanet davno bio brisan s lica zemlje. Meni se čini, da smo mi muslimani posve indiferentni prema Bogu. Mislimo, da će uzvišeni Alah za naš hatur izmijeniti sve one božanske zakone, koje je postavio i sankcionisao na ovoj našoj planeti. Kukavci mi! Badava vičemo i jaučemo obješenih ruku. Ta Bog nije ni najiebu, ni na zemlji. On je svagdje prisutan i nazočan, na svakom se kraju očituje. „Ve nahnu akrebu ilejhi min hablil-verid". jest, Bog je nama bliži od naše žile kucavice. Vi ćete možda pitati, a šta su ove dove i molitve, što ih Bogu upravljamo. Malo smo prije „salati tundžina" proučili, pa zar to ne će imati nikakova djelovanja? ja velim, da hoće, ali moramo promisliti, Što znači dova i molitva. Molitva znači — obraćanje k Alahu i ona će biti primljena kod njega samo onda, ako se ljudi, koji su pretrpjeli štetu uslijed neizvršivanja božanskih zapovijedi, što ih je on Koi’anom ili hadisom pejgamberovim objavio �Broj 2. ,B I S E R' Strana 28. ponovno obrate veliknm Stvoritelju, ako se uzdrže one staze, koju im je on pokazao. Drukčije apsolutno nije moguće, da dova i molitva bude uslišana. U malo prije citiranom ajetu stoji: ,,La tebdile li halkillah“. U Božijem staranju i djelovanju nema promjene. Zašto je Alah islamsku vjeru objavio? Zato, što je njegova božanska volja htjela, da ljude pri­ vede sreći i blagostanju. (Mastaviće se). *) Ustavlja je mili babo, da još ne ide Bogme ne ću mili babo, bit mi ne može — Ej ljepše mi je kod dragoga nego kod tebe. *) Ova se tri posljedna stiha ponavljaju prema tome, koliko ima ukućana i uvjek se spominje ime po redu: majke, brata i t. d. II. Kad djevojka dolazi u mladoženjinu kuću pjevaju djevojke: Riječi raznih naroda. (Prikupio: S e r v e r .) Bolji je ćorav konj od prazna julara. Holandez. Pun trbuh lahko post izdrži. Englez. Niko se nije rodio sa sikirom u ruci. Nijema'’ Svaki magarac drži: e je vrijedan. da ga isporede carskim konjima. Englez. Na odabrati. najboljem mjestu prolaznosti, t eba iišta“ Što u dvoru žubor stoji, Što ono veli — Ej kakvo im je to veseije pa se vesele? Ovo babo sina ženi pa se veseli — Ej svak se tome veseljaše babo najviše. Ova se pjesma ponavlja kao i gornja, pa se po redu spo. nju ukućani. Pjeva se tako, da se djevojke razdijele na d\ eda; uhvate se pod ruke, okrenu se jedne pram drugim Jedan red pjeva dva gornja stiha idući drugima, a za tim se pcvrate natraške na prvo svoje mjesto. U to dri i red pjeva posljedna dva stiha, čineć isto, što su i prve činile. •Englez. III. „Još bolje! “ — neprijatelj je dobra. Francez. Prijateljsko otklonjenje bolje je od nevoljkog uspjeha. Nijemac. Pticu, koja ne leti, lahko je u gvožgja uhvatiti. Nizozemac. Vješta ptica od dvije noge većinom s jednom lovi. Grk. Na ^ odhe um otvorine . Svatovske pjesmei. Kad djevojka polazi iz roditelske kuće, obično pje­ vaju njezine rodice ovo: Već je sunce na zahodu hoće, da zagje Ej naša Mevla na pohodu hoće, da pogje. Kao pod 11., tako se pjeva i ova pjesma: Trepetljika trepetala puna bisera Ej ovi naši bjeli dvori puni veselja. Ovo majka sina ženi pa se veseli Ej svak se tome veseljaše majka najviše Uz knu pjevaju djevojke u jedan glas ovu pjesmu: Pružila se zlatna žica iz vedra neba Savila se našem Osmi Oko fesića: To ne bila tanka žica iz vedra neba Ej neg to bila dobra sreća Od mila Boga. Zabilježio: O. A. B alić — Mostar. �Broj 2. ,B I S E R' ZDRAVbJE. Nekoliko riječi o influenci. Napisao: M. Refik. (Svršetak. Velika je mana našijeh, da malo posvećuju pažnje bolestima, osobito u prvom zametku, nego, kad čovjek stoji sav rastočen pred otvorenim grobom, onda zovu liječnika, kad mu se već ne može pomoći. A pošto je influenca i zarazna bolest, to bi trebalo odmah odstraniti zaražena bolesnika od zdFave čeljadi. S oboljelim ne bi se smjeli zdravi družiti, nego u najvećoj nuždi. Koliko ima slučajeva, da kod jedne obitelji zarazom, otvori se potpuna bolnica, a tu se bogme lahko i strada. U koliko se zna, liječnici nijesu još izumili radikalan lijek, kojim bi uništavali bakcile, te na taj način odmah u zametku spriječili daljne djelovanje toga bakcila i čov­ jeka oslobodili te zaraze. Prema tome za influencu nema odregjenog lijeka. Liječnici nam mogu dati savjet, kako ćemo ju što lakše i bez daljnih pošljedica preboljeti. Svakako je, najbolje, kad bi se čovjek mogao uščuvati, a da na nj zaraza ne dogje. Uz današnje okol­ nosti našega obiteljskoga življenja nije moguće, da se usčuvamo zaraze, te nam na taj način nad glavama lebdi kosa smrti, koja bi u povoljnim prilikama živova <ja bila bar za nekoliko koračaja odmaknuta. Zdravlje i sreća u obi­ telji je svakako najveće blago ovoga svjeta, r to se postizava čistoćom tijela, odijela, prostranim zračnim prostorijama, te zdravom i izdašnom hranom. Uve sve okolnosti, teško je naći u većini našeg naroda, jer je neuk, a i siromah. Ko će najprije doći do nahlade, nego li naša siro­ tinja, a to je baš izvor začetku influence. Kad nastanu u prirodi nagle izmjene studeni i topline, onda se i influenca Strana 29. poragja, koja u mnogo -slučajeva kroz kratko vrijeme za­ razi sve što se u okolišu bolesnoga nagje. Često se čuje za promjenljiva vremena — imam influencu, svaku drugu osobu govoriti. Jadnici se tuže na ovu bolesti Čuvati se moramo nazebe, a ako napane bolest na čovjeka i influenca zahvati korjena u našem tijelu, najbolje je, da prenapornim duševnim ili tjelesnim radom ne osla­ bimo otporne snage svoga tijela. Tu nam treba odmora. Hrana mora biti krepka i hraniva. Moramo nastojati da dosta jedemo mlijeka, jaja, sira, mesa i sočiva. Uz to se preporuča, da se uzme mala količina alkoholnog pića, ili koju ćašicu jake crne kafe. I po koji prašak od kinina dobro djeluje na organizam, te da ga usčuva da mu nu­ tarnji organizam bude otporan proti toj nametnici — in­ fluenci. Ako nastupi glavobolja, trganje u tijelu ili rastezivanje preporuča liječnik dr. May antipirin, fenacetin i antifebrin. Eto, dr: May, liječnik u Tirolu, preporuča onakove stvari, koje se mogu dobiti uz neznatni novac po svim ljekarnama. Najbolje je, kad čovjek oboli od influence, da jede čorbali jela, dakle mlijeko i razne vrsti krepkih i hranivih čorba. Najbolja je govegja čorba, a u nju još razmutiti jedno ili dva jajeta. Bolestnik, čim očuti za bolest, mora odrna:. u postelju, te ostati ležati najmanje osam dana, a kad bolest ! popusti, neka za dulje vremena ne izlazi iz kuće. Ovo je najsigurnije sredstvo, da mu se bolest ne por.ovi. Uz to se, za to vrijeme u toliko oporavi, da dogje u prvobitni stad'j svoga zdravlja. Eto u kratko nekoliko riječi i o toj zarazi, pak, do samoga je čovjeka stalo, da je se čuva, ako hoće da uzdrži svoj organizam nepokvaren i za dugo vremena ušćuvan na ponos svoj i da stoji kao primjer drugima. blST A K Iz islamskog svijeta. O tv o r e n je n o v e d ža m ije u K o sta n ci. — U pretprošli petak je u Kostanci (Rumunjsk) otvorena nova džamija, koju je o svom trošku podigao rumunjski kralj Karol I. Na ovo svečano otvorenje došao je iz Carigrada glasoviti islamski učenjak, Mehmed Esad ef kao za­ stupnik Njegova carskog Veličanstva sultana Muhameda V. halife sviju muslimana, koji je bio dočekan uz najveću pompu od rumunjskih muslimana, a od kralja Karola osobito počašćen i odlikovan. Kralj i kraljica najvećom pobožnošću pratili su od početka do kraja prvi džumanski namaz u ovoj novoj veličanstvenoj džamiji, koju su o svom trošku podigli, a poslije namaza upravio je na njih odulji na francuskom jeziku govor halifin zastupnik Mahmud Esad ef., u kojem im je u ime halife i islamskog milleta izrazio najveću zahvalnost na njihovoj očinskoj skrbi i zauzimanju za vjerske potrebe rumunjskih mulimana. Za tim je Mahmud Esad ef.upravio nekoliko riječi na islamski džema’at, kojima im je čestitao, da žive pod okriljem jednog plemenitog kršćanskog vladara kao, što je Karol I., koji njihova vjerska prava štiti i osobnim materijalnim žrtvama doprinosi pomoć njihovu razvijanju u duhu Islama. Mi muslimani moramo se diviti toleranciji rumunj­ skog vladara, vlade i naroda, kad vidimo gdje na novo podižu o vlastitom trošku naše bogomolje, mjesto da i one džamije, koje postoje, pretvaraju u crkve kao što su to prilikom zadnjeg rata činili »kulturni« Bugari, Srbi i Grci. Evala rumunjskom kralju, vladi i narodu! �Strana 30. Književnost. Broj 2. .BISER' 12. s j e d n i c a . Ništa osobito. 13. sj ed n ica . „ B orb a p ro ti p rlja v o j i n e p r is to jn o j k n ji­ ž e v n o s t i 1*. — Ljudi, kojima je do materijalnoga dobitka i Zaključeno je, da se zamoli zem. vlada, neka uputi do časovitog uspjeha počeli su od neko doba stvarati redov. gragjan. sudove, da u prijeporima, koji se tiču svojim publikacijama u književnosti posebni ogranak, koji pravnog svojstva vakufa, zatraže mnijenje šer. sudaca ili je poznat p<$d imenom, pornografske ili prljave literature. drugih upućenih muslim organa. — To, da li je nešto Gragju za svoja djela traže ti »književnici« u raznim uvakufljeno ili ne. prljavštinama i seksualnim pikanterijama, povlačeći tako N o v e g r a g j e v i n e . (Zaključene poglavito u 13. književnost sa njezinih sjajnih visina na puko orugje za i 14. sjednici, a nešto i kasnije.) Na praznim vakufskim njihove sebične svrhe, ubijajući i kvareći ukus naroda arsama ili ruševinama izgradiće se nove, solidne, koristoza ono što je lijepo i plemenito. Ova profanacija lijepe nosne zgrade. U tu je svrhu zaključeno za 68 novih knjige naravno, da je morala izazvati reakciju kod svih objekata dati pojedinim vakufima 3,844.167 K— zajma ljudi bez razlike vjere, kojima leži na srcu lijepa knjiga i dob­ da podignu novogradnje, od kojih će nositi polovica 10%, ro naroda. Osobito snažan pokret proti prljavoj i nepris­ jedna petina 8%, jedna petina od 12 do 15% te jed­ tojnoj književnosti opaža se kod Nijemaca. Oni imaju, na desetina % prihoda. Za ove novogradnje uzeće vakuf vrlo rasprostranjenu organizaciju, u kojoj su udruženi kreditni zajam do 6 */2% dok mine kriza, kad bi opet mnogi odlični muževi bez razlike vjere i staleža, da vode kamatnjak pao na 5%. Zajam će se podignuti na temelju rat proti prljavoj književnosti. Ova odlučna borba već poka­ zaključka vakuf, upravnog tijela, bez osiguranja sa nek­ zuje uspjeh. Prema izvještaju njemačkog društva za iz­ retninama. Izvanredno zasijedanje vak. mear. sabora sazdavanje novina izdalo se je u Njemačkoj za nevaljale vače se u svrhu otvaranja oferti o zajmu za investicije knjige god. 1908. —1909. ravnih 60 milijuna maraka. i radi odobrenja onih novogradnji, još naknadno, za koje God. 1909.—1910. spao je broj izdataka na 55 milijuna. — usljed izvjesnih zapreka — ne prispješe od povjeren­ Prema istom izvještaju spao je broj izdataka godine stva predloži valjani t. j. sa gragjevnim nacrtima, troš­ 1911. još za daljnih 10 milijuna. To je bez sumnje us­ kovnicima i potrebnim hukmi šer’ijama. Zajmovi za novo­ pjeh zamjeran i zaštegjena je na taj način lijepa svota, gradnje dozvoljeni su prema visini proračunatog dohotka koju bi inače čitalačka publika osobito iz nižih slojeva prvom redu za one zgrade, koje će najviše nositi, a bacila nezasitnim ljudima u džep. redom i za one, koje će se i za dulje vremena Ovo je svakako značajno i poučno i za nas. ispi^ Tako će, u najgorem slučaju, ako uzmemo, pop­ F. Dž. rečno će vak novogradnje imati 10% prihoda a pla­ ćati 6B, zajam, dakle 4% čistog prihoda, sa kojim će amort zi ati svoje zajmove i kamate — vakuf imati iza 17 godina džaba zgrada u vrijednosti od 4 milijona kr i i prihod iza tada od 400.000 K, naravno, ako se strog« iščuva, da se prihodi od novogradnja ne pot­ roše ni u što drugo, nego samo u otplatu zajma. Nema G la v n i z a k lju č c i v a k u f s k o -m e a r if s k o g sab ora. fajde za ovako dalekovidan i važan zaključak, vakuf, sabor ide najviše priznanje. (II. perioda, I. zasijedanje od 11/1. do 25/11. 1913.1 15. s je d n i ca. 9. s j e d n i c a . Ništa osobito. (Mali odmor iza gragjevina!) Ujedinjenim vakufima iz Jajca ne dozvoljava se, da 16. s j e d n i c a . im se njihov polog iz suvišaka kod centr. zaklade od P r a v i l n i k za izdavanje vak. glavnica na mura­ 2470 K — preračuna u otplatu zajma uzetog od centrale, nego neka otplaćuju zajam iz prihoda sagragjenih ko- behu. Po § 1.—2. mutevelija izdaje glavnice uz dozvolu kotar. vak. povjerenstva i uz gruntovno osiguranje i to: ristonosnih zgrada, a za ovu svotu kao »resul-mal« neka sa zaradom do % njene vrijednosti, a sa drugim nekret­ se kupe kakve nekretnine ili se izda na murabehu. ninama do % vrijednosti, pri čemu mutevelija pazi, da 10 s je d n i c a . se osiguračna pristojba iz godine u godinu bedovito plaća. Zaključuje se, da se direktor vakufa sa nekim čla­ § 4. Vak. povjerenstvo postavlja vještake za procjenu novima u zemaljskom saboru zauzme za pravo nekih posjeda, kojim se zajam osigurava. § 5. Prije opterećene vakufa na neke dijelove solnih bunareva u Tuzli, koje nekretnine ne valjaju za zalog za vak. zajam. Do sad su pravo za otomanske vlade uživali, a iza okupacije neosigurane tražbine moraju se osigurati, pa na kom im se to otrglo, što se ne može tužiti(!) sudom, a admi­ bilo mjestu — ma i na opterećenim nekretninama. § 6. nistrativna uprava ne izlazi u susret. — Dalje debate Ne smiju se izdavati manji zajmovi od 100 K— Za nije bilo. Već — — eto tako — šumovlakom. veće zajmove od 500 K — treba dozvola saborskog od­ 11. sj e d n i c a. bora. § 7. Mutevelija ne smije držati kod sebe vakuf, Ne dozvoljava se, da se dadne vakuf, zemljište glavni ;e više od mjesec dana, već novac mora predati »Barica« u Sanskom Mostu Muhadžirima pod mukatu vak. komisiji, da ga uloži na knjižicu u novčani zavod. godišnje po 180 do 200 K —, da na njemu parceliranem Po § 10. Vak. povjerenstvo vodi evidenciju vak. tražbina sagrade kuće, već ako hoće pod zakup na 10 godina uz u svom kotaru i poziva mutevelije na vršenje dužnosti, uslov, da bi ga na eventualni zahtjev poviatili vakufu glede davanja glavnica na murabehu, ako je zanemare. vazda u prvobitnom stanju. — Sa gledišta vakuf, interesa § 11. u slučaju pogibelji tražbine, vak. povjer. upućuje dobro, a loše glede interesa muslimanskog bitka ovdje. muteveliju, da odmah kod suda zatraži osigur. sredstva. Zar nije mogao i vakuf žrtvovati nešto za muhadžire?!... § 13. Kod polaganja zaključnih računa mora mutevelija Dozvoljava se nekom Agariu Šišlću otkup mukate za tačno označiti stanje vak. tražbina. § 14. Ako je mute­ 150 K— uz predhodnu hukmi šer’i, za što bi inače pla­ velija nepismen, dužan je pisar vak. povjerenstva pripra­ viti mu formular za dužnike. § 15. Za periodično otpla­ ćao 3 K— na godinu. Kulturne bilješke. �Broj 2. .BISER1 Strana 31. ćivanje duga, kamate se smanjuju t. j. za svaku plaćenu mezaristanu Kzlaragina vakufa u Varcar-Vakufu. — Taratu, od onoga dana kad je uplaćena, ne računaju se kogjer interesantno! više kamate. § 17. Za prijašnje neosigurane tražbine 24. s je d n ic a . dozvoljava se i osiguranje jamcem na zadužnici. § 19. Zaključuje se, da upravitelj islamskog sirotišta bude U zajmovni ugovor stavlja se zapork?, da i glavnica dos­ »ehl i mutedejjin« — da bude u vršenju islamskih duž­ pijeva na plativost, čim dužnik ne plati redovito kamate. — Po ovom pravilniku odgovaraju mutevelije za sigur­ nosti i lijepom ponošaju uzor pitomcima u zavodu. Nagragjuju se vrijedni prefekti vak. konvikata. nost vak. tražbina po propisima gragjan. prava za zane­ 25. s j e d n i c a . marivanje. Odregjuju se Stipendije visokoškolcima po 1000 K Zaključuje nadalje osnutak posebne zaklade za islamsko sirotište, u koju bi ušli Previšnj poklon, uštede jednako i za istok i za zapad. Od 6.006 K— nagrade za kursove sibijan mualima, na odbrenim stavkama vak. proračuna, milodari i t. d. Iz ove zaklade bi se ovo sirotište uzdržavalo, valjda dru­ daje se 3.000 K— u ime nagrade muallimima go, novo, žensko iz vakufskih sredstava. Istina, o ovom mektebi ibtidaija koji će obučavati, a 3.000 K— u ime nije bilo u saboru govora, ali se mora na to računati po pripomoći, odštete i putnog troška sibijan mualimina, koji prihvaćenoj želji jednoga člana u prorač. raspravi sira- će učiti. Zaključuje se uputiti Ulema —• međžlisu rezolucije: tišta, da se nastoii osnovati i ženski odjel sirotišta. 1) Da se kod imenovanja muftijskih tajnika uzmu 17.—19. s je d n i c a . u obzir u prvom redu najsposobniji mualimi; U ovim tajnim sjednicama usvojena je pragmatika 2) Da se naredi muftijama, neka u buduće vode za činovnike vak. mear. saborskog odbora. bolju kontrolu nad mektebima. 26. —27. s je d n ic a . 20. sj e dn ic a. Nikakovih osobitih zaključaka. — Započeta rasprava o proračunu, pa je pretresanje proračuna potrajalo sve do konca zasijedanja. Uz 28. s je d n i c a . zaključke, koji su u tijesnoj vezi s proračunom, doneseni Zaključuje se otkupiti po pogodbi s mutevelijom su neki važniji zaključci i inače — već prema prilikama, evladijet vakuf Ibrahim paše u Kreševu u samostalni kako je kad šta došlo na ruku. Ističem ih redom. (srf) vakui. Dozvoljava se prodaja stare serdžade iz Sulejman21. s j e d n i c a . ’žamije u Busovači, uz predhodnu hukmi šer’i. Od 8 postojećih mektebi ibtidaijja u Banjaluci ukida bego I oijelno se zaključuje: Svagdje se u proračunu se jedna iz budžetarnih razloga, u kojoj je samo 14 djece, a drugi mektebi su blizu; na 3 ibtidahe ukida se briše izdat ik za desetinski paušalni porez na one objekte, od kojih službenik uzima u naravi prihod vakufa, mjesto po jedno mualimsko mjesto, a na 2 ibtidaije po dva mjesta radi malog broja djece. Za otpadajuće nr Cime plaću negu da taj porez ima plaćati sam službenik. 29. sj e d n ic a . pobrinuće se vakuf, uprava, da im dadne druga mje­ rena službenička mjesta po mogućnosti u Panj luci ili Zaključuje se novogradnja Ahmedbegove džamije u što bliže Banjaluke. Gračauici sa troškom od 18.000 K— od kojih će 2/s dati vakuf, a '/s ehalija. 22. s j e d n i c a . U Vrbanjcu kotar Kotor - Varoš ima se otvoriti U generalnoj debati o proračunu, Bahtijarević zag vara više vjeronauke u školama, preustrojstvo u mektebi ihtijat sunuf, uz dozvolu vlade. — Ovi pripravni jedno­ ibtidaijama, reformu medresa i darul-mualimina, a protivi godišnji tečajevi u mjesto mektebi-ibtidaija otvarače se se spajanju darul-mualimina sa šeriatskom sudačkom ondje, gdje ima narodna osn. škola, u kojoj će djeca produžiti mektebsku nastavu. školom, jer: baška pedagozi, baška pravnici. 30. s je d n i c a . 23. s j e d n i c a . Izvješće šeriatskog odbora, primljeno na znanje, za U nastavljenoj generalnoj debati, Sadiković se pro­ Dženetića evladijet vakuf u Sarajevu. tivi predlogu prorač. odbora, da se mualimima dade 5% Vakif je od 5 sinova postavio H. Sejdibega mute­ skuparinskog doplatka za 1913. godinu, jer je to ku­ velijom sa 3/u prihoda, a ostala 4 sina nadzornicima sa kavno i poniženje, pa predlaže da se dade mualimima po 7 ,, prihoda. Ovi su umrli, a H. Sejdibegu pripalo i 10.000 K— što je odregjeno za tehničke strukovnjake, nadzorništvo i drugih 8/ h prihoda. Vakifov unuk H. Asim koje ne treba uzeti, jer su nacrti za nove gragjevine beg zamolio je nadzorništvo i 8/n prihoda. Sabor, odbor 9koro svi gotovi. dao mu je */,,, a H. Sejdibegu ostalo kao od braće mu H. Egrić stavlja stvarnu primjedbu na izviješće pripalo. H. Asimbegu su date */M prihoda samo za to, proračunskog odbora glede prijašnjeg sab. odbora, da se što ne mogu u jednoj osobi biti i mutevelija i nadzornik; — navodno — nije držao potrebnih principa pri sastavu inače mu ne bi pripadalo ništa. proračuna; on i drugi članovi su se zalagali za to, ali Mualimima muških mektebi ibtidaja u Mostaru, u nijesu krivi, ako to nije i odglasato. kojima je malo djece, pa nemaju mnogo sati predavanja, Da još jedan put ponovim: generalna debata o stavlja se u dužnost, da po nekoliko sati predaju u žen­ vak. proračunu sastavljala se samo iz ova tri govora. — skoj mektebi ibtidaiji, kako se za ovu ne bi uzeo naro­ Zaključuje se zamoliti vladu, da prosvjetnu subven­ čiti mualim. ciju za vakuf iskazuje u zem. proračunu pod skupnim Na predlog jednog bega - saruklije briše se u pro­ naslovom, a ne rastavljene na konvikte i islam, sirotište, računu predvigjena svota od 250 K— za rasvjetu dža­ jer bi zemaljski sabor mogao što ne priznati. mija u Mostaru. — Sad ćemo u mraku... Fe tefekjerul... Dozvoljava se nabava gromobrana na munaru careve 32. s j e d n i c a . džamije u Višegradu za 278 K 50 h — Interesantno! Kotar. vak. povjerenstvima daju se slobodne ruke, Jednoglasno se zaključuje, da se — uz dozvolu šgriatskog odbora — sagradi koristonosna zgrada na da mogu odobrene svote za popravke trošiti i u druge �Strana 32. Broj 2. ,B I S E R' najnužnije, te da smiju glede popravka imati virama sa stavke na stavku. — Vidi još 36 sjednicu. Jedan član zakazuje svoj predlog za sutradan glede... — U zapisniku se ne kaže za što, a po sutra mj em po­ novnom zakazivanju, a ipak ne iznošenju vidi se, da je za popunjanje mjesta reisa. Ne bi odvažnosti, da se o tome progovori, niti da se izrazi želja za što veću opre­ mu toga dostojanstvenika, makar da su 22. člana sabora stajali na jednom stanovištu solidarno za predlog. 33. s je d n ic a . Podnesci na sabor i predsjedništvo sabora, čitače se u saboru i po tom uputiti kud treba. Na protest Banjalučana o zatvaranju ibtidaije i ukidanju mualimskih mjesta zaključuje se, da mualimi ne će izgubiti svoje egsistencije. Jedan član konstatuje po štatutu, da samo ulema medžlis može dokinuti ibtidaiju, kao pozvani faktor za nastavu, a drugi član takogjer po štatutu konstatuje, da vakuf, koji finansira, punovažno može dokinut flnansiranje gdje vidi za nužno. — Ne vidi se, ali biće da su s ovim u savezu uslijedili zak­ ljučci prosvjetnog odbora od 18./II. 1913. i to: 1) za osnutak mektebi ibtidaije mora biti 40 djece za pohagjanje; 2) jedan mualim može u jednom i u sva tri razreda obučavati 60 djece, a samo u jednom razredu i više, ako prostorije dopuštaju, da se sva djeca smijeste “u jednu sobu. Ako je u ova tri razreda više od 60 djece, uzima se još jedan mualim do 100, a preko 120 i treći mualim. 35. s je d n ic a . Prosvjetni odbor izvješćuje, da se s rija setom nije moglo doći ni do kakva sporazuma glede relarme med­ resa i darul mualimina, pa su pregovori prekinuti dok se postavi novi reis. Odbija se protest člana Sefića proti zakljni ika sa­ bora za male dotacije za Mostar. 36. s je d n i c a . Odustaje se od tužbe bivšeg vak. povjerenstva u Bihaću zbog prekoračenja dotacije za gradnju, već se daje prekoračena svota kao zajam. — Sad ga briši, sad ga opet piši. Principijelno se zaključuje: da ne smiju ni vakuf, povjerenstva niti mutevelije u pejedine svrhe odobrene stavke ni u k o lik o prekoračiti niti činiti virama sa stav. na stavku, pod odgovornosti tužbe za trošak mimo odobreni iznos. — Vide 32 sjednicu. I ovdje, sad ga briši, sad ga opet piši. 38. s je d n i c a . Zaključuje se preurediti upravu Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu u smislu vakufname, pošto se ustano­ vilo, da se ove ne drži u mnogo slučajeva. Dozvoljava se, da se na novo izgradi medresa u Visokom sa svotom od 17.000 K — Stara je izgorjela. 39. s j e d n i c a . Odbija se protest Ahmetaševića iz Sarajeva za Morića han, gdje nudi 40°/o kirije više od sadanjeg najam­ nika, kojem je vakuf, sabor u prošlom zasijedanju izdao han na 10 godina uz povišicu kirije od 5°/0> jer se pioti sklopljenom ugovoru ne da više ništa izmijeniti. Zaključuje se za jednu trošnu medresu u Banjaluci — u kojoj nema sohti — da se popravi i izda pod najam, ako se povjerenstvo u Banjaluci solidariše u otpi­ som Ulema medžlisa, da se od druge 3 medrese dvije pretvore u konvikte a jedna ostane za učenje. — Ovo je u savezu s reformom okružnih medresa; samo je pi­ tanje jesu li stare medrese dobre za konvikte i mogu h ovi biti u ćumezu, ako se želi valjana reforma?... 40. s je d n i c a . Pitanje glede kreiranja novih mualimskih mjesta odgagja se do reforme mektebi-ibtidaija. Prihvaća se fetva umrlog muftije H. Omerovića, da se dozvoljava »kad maslahat iktira čini« prenos mrt­ vaca iz novijih grobova, a da se na groblju izgrade po vakuf koristonosne zgrade i zaključuje se, da se gdje treba i zgrade podignu. Plaće sibjan mualima odregjuju se prema broju stanovništva, prirezu i broju mualima pojedinih kotareva. | Sa svotom iznad 3.000 K— zastupani su kao najjači kotarevi: Bugojno, Foča, Konjic, Mostar, Sarajevo, Sreb­ renica, Travnik, Tuzla i Zenica. Zaključuje se, da imamske i sibjan-mualimske plaće dijele kotar, vakuf, povjerenstva po svojoj uvigjavnosti. Principijelno se zaključuje izlučenje ispod nepos­ redne uprave saborskog odbora onih uzapćenih vakufa, u kojih je prihod manji od rashoda. Imamu Hevadže Kemaludin džamije u Sarajevu (Šerif-hodzi) i ove je godine povišene plaća za 100 K— - - lišnje. — Valjda s toga, što u ovoj džamiji nema džciv ata. 41. s j e d n i c a . Zž čini račun za god. 1911. ostavlja se do iz­ vanrednog zrsijedanja sabora, da se prouči po proračun­ skom odboru prije, nego se primi na znanje. Dozvoljava se prodaja vakufskog zemljišta u Jajcu b. h, eraru svrhu proširenja automobilskog pristaništa, te se iraad: hukmi šer’i naknadno isposlovati. — Narav­ no od š sudije — zemaljskog činovnika! Ne dozvoljava se, da se u Doboju uspostavi kotar, vakufsko povjerenstvo. — Sad u Doboju ima kotar, sud (i kadija) samo nema političkog kotar, ureda. Po ovom zaključku izgleda, kao da vakuf naginje politici. Zaključuje se: Pozvati vakuf, povjerenstvo u Gračanici, da neke nekretnine Drapnič vakufa — na kojima su sada ohrdana stabla, jedna ruševina i truhla kuća — očisti i zasadi mladim šljivama. Konačno se jednoglasn zaključuje, da se proračun centralne zaklade zaključi bez rezervnog fonda, dapače sa deficitom od 15.547 K — jer se sabor nada, da će se ovaj manjak poniziti iz raznovrsnih ušteda tokom godine. Ovo su glavniji zaključci novog vakuf, sabora, od kojih — mora se priznati — ima i krasnih, a ima i preuhitienih, koje će možda trebati u drugom zasijedanju odrješivati. Dosta puta su zagovaranja govornika ispala iz vida, a zaključivalo se nešto treće, po čemu izgleda, da se nije moglo sistematski najbolje raditi, niti da su većina članova saboja dobro proštudirali štatut. (Svršiće se) BRAĆO MUSLIMANI! Širite panislamsku štampu! Vlasnik i izdavatelj: Prva musllm. nakladna kn ižara 1 Štamparija u Mostaru. Uregjuje: R edakcioni odbor. Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Za uredništvo odgo/ara: Muhamed B ekir Kalajdžlć. �P n. Č ast m i j e o vim ja v i t i p , n. da sa m osnovao - p o re d svoje dosadašnje »Prve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju , knjigovežnicu i tvornicu kaučuk štampilja u Mostaru te filijalu knjižare u Trebinju. štam pilja Š ta m p a rija j e i knjg o vežn ica snabdjevena svim po treb n im ka* i tvo rn ica kaučuk m a ti rijalom ta ko , da će m o ć i sve n a ru č b e svojih cijenjenih m u šte ija iz v r š iv a ti n a njihovo p o tp u n o zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. N a d a ju ć i se, da će p. n. svoje cijenjene naručbe, koje sp a d a ju u navedene v rste posada, m e n i povjerovati, b ilježim se s o d ličn im štovanjem Muhamed-Bekir Kalajdžić �i ~ ■ ■ ■ ■ ■ ■ i H E J t C E O - B O J ■— > li— zemaljski osigui avajuči zavod za Bosniu i Hercegovinu, ■ Raonateljstoo u Sar ajeou. flpelooa obala (ulaz ticidži Ristić ul. br. a BI « « i ■ 2 ). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . e) p r o ti p r o v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i ž iv o t, i to osigu­ a) p ro ti p o ža ru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) p r o ti š te ta m a k od p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o sig u r a n ja za s lu č a j sm rti; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o s ig u r a n je m iraza; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: ■ N A d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za slučaj p r e ž iv lja ja , odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučajanaraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji rata, b e z i svake doknadne premije; 1 2. za s lu č a j d vob oja; ! 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4. za smrt u s lje d n e z g o d a ) .i « sa „Eg £ '« . ■ . . Premije se računaju p s i fenisko (jeftino); štete se isplaćuju bpzoi kulantno. s 5 Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, (agenture) u svim gradovima i većim mjestima * ' svake vrsti osiguranja. ■ " jfaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja ■ ■ ■ Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZ V R S N O ODLEŽHNO E x ? 0 Rt-PIV 0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bo^ar- sko-hercegovačke dižavne željeznice. ■ ■ 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c9597144dfd304d03eafff73bb987063.pdf 5dbb88c4dd474748caf641c346930131 PDF Text Text BROJ 3. BISER „BISER“ izlazi dva puta mjesečnom ■:■■■■■ Pretplata na „Biser" iznosi za društvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIREN|E ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel-muminune ichvetun! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E 1-1 s l a m u j a l u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ----- —Neplaćena se pisma ne primaju, ----------- PLATIVO I UTUŽ1VO U tre^a s'at*na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. ___________ ® 29. Šabana 1331. M O S T A R S A D R Ž A 1. augusta 1913. ® J : Poslanik: Epigrami. (Pjesma). X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Dr. Husein Hulki: Ramazanki post. S turskog preveo: Hajreti. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni). Hazin{ Muftić: Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi Musa Ćazim Ćatić. Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. acd Akif: Jedan vaz. S turskog preveo Ašik. M. Ć. Ćatić: Ramazanska večer. (Pjesma). ■■u ji ' !iogo: Kako je Mehaga uhvatio (Ham ska). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. NARODNE UMOTVORINE. Vira u junaka. Zabilježio: S. Agić. J. Tanović: Bjelci. (Pjesma). Lucina zeca. L 1 S T A K. Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bez S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizooit ci). Sejfuddin: Mojoj ljubavi. (Pjesma u prozi). K azanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilaza čija. S turskog preveo Ahmed Rašidkadić. Ramazani šerif. Iz islamska svijeta: Glas iz Japana. — Mahmud Baj Huseinoff — Književnost: Perzijska štampa. — Kulturne bilješke: Glavni zaključci vak.-mearif. sabora. BRflĆO MUSblMflNI! Širite i preplaćujte se na „MISBAH“, „MDALLIM", „GAJRET" i „BISER14 — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka* sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc. Ilmijje'š ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i Širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za „Hilali-Ahmer". Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �II »ML KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAOK-STAM PILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". —,= Filijala u Trebinju. ■......... = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školama, uredima, m ektebi-iptiJaljama, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijama za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V elik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sv e knjige (kitabe) štampane arebieom Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjsk:© se n a r u d ž b e o b a v lja '»rzo i tačn o u z vrlo p o v oljne cijene, k o jim a s e p rila ž u ot>. atn o p rik la d n i d arov i. . PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. B O S N U I H £ PC E G O V I N U (DIONIČKO D R U Š TV O ) M o sta r Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričam a zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. ZALAGAONICA prima u zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 3. ,,BISER“ izlazi dva puta mjesečno.---------— :— Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8#— na godinu. Innemel-m u BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, inune i chvetun! GODINA II Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu. 20, za pola, 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j a l u v e 1a j u l a a 1ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista : Neplaćena se pisma ne primaju,------PLATIVO I UTUŽ1VO U tre^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 29. Šabana 1331. ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak.) Premda postanak panislamske ideje i živoi Džemaleddinov sačinjavaju jednu te istu stvar, nemoguće nam je ovdje iznijeti njegov živo­ topis; za to ćemo zabilježiti, da e Sejjiđ Džemaleddin za svoga života imao velika u iva megju muslimanima u Indiji, Egiptu i Perziji i da su njegove ideje i planove poslije njegove smrti počeli propagirati njegovi učenici i sljed­ benici, koje su urodile dosta sjajnim uspjesima. Argumenti, kojima se je Džemaleddin u svojoj propagandi služio, mogli bi se u kratko iznijeti ovako: Kršćanski je svijet — razglasavaše on — unatoč što se sastoji od raznih rasa i nacija, zauzeo vrlo nepravedno stanovište prema Istoku i Islamu i potpuno se složio, da uništi islamske države. Kršćanske vojne kao i ideje Pierre-a L‘ Ermite-a, (Petra Amjenskog) još i danas pos­ toje; u stvari nije se ništa promijenilo. Islamski narodi Azije i Evrope nijesu jednaci sa kršćanima pred megjunarodnim pravom. Ove kršćanske države ispričavaju svoje na­ padaje na islamske zemlje tobožnjim barbar­ stvom i nazatkom muslimana, one se osobito tim služe prema turskom carstvu. S druge strane one sa hiljadu intriga i spletaka pa i samim ratovima ugušuju sve pokrete, koji se poduzimlju za reforme i napredak u islamskim ® 1. augusta 19137 zemljama. Megjutim te nedostatke i mane is­ lamskih država lako nalazimo u svim kršćan­ skim zemljama. Od Jave je do Maroka dvade set postotaka islamskog naroda potpalo pod evropski jaram, dok je ostatak islamskih zemalja predmet njihove pretjerane lakomosti. Svakim nam danom u oči upada preporagjanje kršćan­ skih n ^da, koji su u potpunoj „snazi i životu: izjave Gladstone-a i Jules Ferry-a, objave rata od strane Rusije, a osobito one, koje je zapo­ čeo N ;kolaj I. u ime krsta, te velika naprezanja Evrope da naglasi i ovjekovječi vjerske nesug­ lasice muslimana, onda strah, koji ju spopada od muslimanskih vjerskih obreda: od svetog rata, od hodočašća Kabe, od vjerovanja u Mehdiju i t. d.. ne ostavlja ni tračak sumnje o njihovim nepoštenim namjerama protiv islamskog svijeta. Činjenica, da je ova mržnja na Islam kod svih evropskih naroda zajednička, da to nije apanaža samo nekojem izmegju njih i da ona najzad svršaje sa ogromnom koalicijom, imajući cilj uništenja Islama, pokazuje da je muslima­ nima cijelog svijeta od prijeke, nužde jedan skori megjusobni savez za defenzivu, da očuvaju svoju nezavisnost i prime elemente napretka i nabave sredstva evropejske snage. Ovo je kratak prijegled teorija, koje je Sejjid Džemaleddin u islamskom svijetu preda­ vanjem propagirao, te njegovih ideja, koje je privlačivim i uvjeravajućim štilom u svom listu t ,,E1-Urvet ul-Vuska“ objelodanjivao. On je uvijek obvezavao muslimane, da strance ma kako protjeraju iz svojih zemalja; on govoraše; �Strana 34. ,B I S E R' „Evropejci, na Istoku nazivlju „fanatizam" ono, čemu oni kod sebe govore da je „nacio­ nalizam" j „patriotizam". A što oni na Zapadu zovu „samoljubljem8, „ponosom" i „narodnom čašću", na Istoku nazivlju „šovinizmom", što pak na Zapadu smatraju marljivošću i narodnom svijesti, na Istoku drže to kao od ksenofobije (mržnja na strance). Radi toga treba da se islamski narodi što prije probude i da se više ne varaju. Sejjid je u svojoj Povijesti Afganaca, koju je napisao arabskim jezikom, pohvalio ovaj marljivi narod, da je junački obranio svoju domovinu od nasrt­ ljivih Engleza i, diveći se njihovom ponašanju, u veliko ih hvali radi njihove patriotske i islam­ ske marljivosti. (Nastaviće se) H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bo ii.) (Nastavak.) IV. Što je to na stvari? — upita prestojm ; kneza. — Zlo gospodine, prevarilo me je dijet >. Gospodin učitelj je prav i krivo sam mu učinio. Pitao sam sa gospodinom upraviteljem djecu, pa mi rekoše da je moje dijete najbolje učio. Najviše se je oko njega trudio, ne bi li ga ispravio, ali to djetetu nije bilo pravo, pa se je htio učitelju osvetiti. — Dakle nije ga on udario? — upita prestrašen doktor. — Nije, to je i samo dijete priznalo. — Nego, kako je to bilo? — upita pristojnik. — Dijete se ljuljalo na direcima, pa spalo u rupu i tu ruku prebilo. — Onda ste vi nas nasamarili! — reče doktor. — Ne on, nego vi. Pravo je rekao gospodin uči­ telj, da ste vi morali znati, kako je udarac nastao. Zaista velika blamaža! — reče prestojnik. — Ne, ne, ja toliko nijesam kriv. Ja sam mislio, da knez istinu govori, a nije mi ni na um palo, da ispitujem, kakav je udarac bio. Tom je sve knez kriv. — Bićemo mi sve tri kriva, — reče prestojnik. — Bi li se to dalo ispraviti, upita knez, ja ne žalim troška. Ne bi kabulio za stotinu dukata, što sam prava zdrava čovjeka napao. — A što će misliti o meni,? Ja sam bio veoma nesmotren i netaktičan! Stoga se je on onako muški po­ nio. Znate, da mi nije niko izgovorio onoliko, koliko on, Broj 3. te mi je to i dalo povoda, da budem onako grub. Ali kako će se to. svršiti? Kneže idi u školu, pa kako znaš moli ga, da ti oprosti. Tu ne treba žaliti, jer pametan je i odvažan dječko. Mogao bi nam sve trojici kapu ugrijati. — Bi li mu ponudio što od para? — Idi pa radi što znaš, ne će škoditi, ako se posavjetuješ sa gospodinom školskim stariješinom. — Kako bi bilo, da se zovne stariješina ovamo? On bi ga mogao skloniti, da nam oprosti; reče — doktor. — Dobro je, sad mi nešto pade na um. Pitaću ja stariješinu, ima li kakva pogreška kod tog mladog učitelja, pa ćemo s tim možda opet doći u sklad. — Ne bi bilo dobro, da zna stariješina, da smo mi u škripcu, da se bojimo, da se krivim osjećamo — reče doktor. — Pravo imaš, nego idi ti kneže zovni stariješinu i to gledaj da urediš. Gledaj ti, kako ćeš se izmiriti, a mi ćemo već lako; — dodade prestojnik. Kada je knez izišao, prestojnik će doktoru: — Ovaj nas je lopov nasamario, ali će to meni skupo platiti. — Kako će se to svršiti? Ja sam u brizi. Čuo sam ■ nadzornik hvalio, je li to istina? — upita doktor. Istina i te kako istina! Znate li vi, da je na njemu četiri i seca bila sva škola? Titd je dolazio nadzornik, rekao mi je, da je malo or. 'dh učit i'a. Osim toga fali ga i stariješina. — Kako bi bilo, da v i ' pišete nadzorniku, da on p osredni, on bi njega poslušao? To ja ne bi smio učiniti. To je još gora blama­ ža! adzornik bi za svakog učitelja mnogo učinio, a nek­ moli za onog, koji mu se dopada. — Ja što ćemo gospodine prestojniče? Znate li vi, da ja nemam više obraza pogledati mu u lice?! — A ja,? Ja sam mu još i vrata pokazao, a osim toga mu zaprijetio, da ću ga otpustiti. — A bi li vi to mogli učiniti? Bi, ali to sada ne bi smio, jer bi mu sam dao oružje, s kojim bi me poslije progonio. Biva, da se spa­ sim, njega ću upropastiti, a tim ne bi njemu štetu nap­ ravio, nego sebi. Onaki mogu svagdje naći zarade, a onda bi nam tek bio za vratom. — To me sve većma zabrinjuje — na to će doktor. — ServuzL. Idem ručati, a pritom ću misliti, što ću učinuti. — reče prestojnik. — A Dieu! . . . . ' . . V. U jedan sat po podne bili su u prestojnikovoj kan­ celariji: školski stariješina, doktor i knez. — Čuli ste gospodin stariješina, kako nas je knez — mene i doktora — nasamario. Ja sam vas pozvao, da se posavjetujemo, kako će se to svršiti. — To će teško ići. Čuo sam, da je efendija bio na pošti. Sigurno je teligrafirao na vladu ili negdje na drugu stranu, �Broj 3. . BISER' Doktoru i prestojniku stadoše oči. — Što ćemo sad?! — reče doktor. Prije svega, treba da zna štovani čitatelj, da je prestojnik bio jedan od onih starih nesposobnih prestojnika, koji je imao mnogo kubure radi svog neznanja, pa je radi toga bio veoma strašljiv. Ako bi mu čovjek zapri­ jetio sa vladom, onda ga uhvati drhat. Doktor je bio strašivica, kao svaki jevrej. Osim toga bojali su se, da ne izagje na javu, što su oni imali sa knezom. — Kneže, reče prestojnik — vidi što ti uradi? Ovo će najprije skočiti na nos tebi, pa meni što bude. Nego idi, ako želiš, da ne propaneš, pa skloni gospodina učitelja, da ti oprosti i reci mu, nek mi po podne dogje, da onaj zapisnik poderemo. Knez izagje, a prestojnik upita stariješinu: — Bi li se išta moglo naći, da je taj mladi gospo­ din uradio, što bi mu se moglo prigovoriti? Ima li on priprave? — Ima. Zgotovio ih je prije na ravna tri mjeseca. — A pije li on rado? Gospodine prestojniče, znam kud smjerate. Njemu se ne može naći ni trunka. On je revniji od mene. Kad sam ja bio bolestan, vodio je on školu ko i ja. Nadzornik mi je rekao, da se rijetko nagje ona' učiteljska sila. Ja sam imao preko deset mladih učitelja pod mojom rukom, ali onakog još ne vidjeh. Ne žali truda ni vremena, a što je gla’ 10, gleda, da se bolje usavrši. Nikad o besposlici ne govori. Uvjek nešto pita, čita i kritizira. (Nastaviće se.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. (Nastavak.) »Innellahe je’muru bil-adli vel-ihsani ve itai zil-kurba, ve jenha anil-fahšai, vel-munkjeri vel-bag’ji...« (Zaista Bog nalaže pravdu i dobročinstvo, izdašnost pram srodnika; on zab­ ranjuje gadne riječi i djela, pokugjene stvari i prestup gra­ nica pravičnosti...) Sura Ennahl 92. »Vasbir ala ma esabejkje, inne zalikje min azmilumur« (I strpljivo snosi jade, koji te snagju, jer ta strpnja tvoja je odlučna u svjema stvarima) Sura Lokman 16. »Ve limen sabere ve gafere, inne zalikje lemin azmil umur« (Vjerovanje pak svih ljudi, koji nepravdu strp­ ljivo snose i praštaju, mnogo je stalnije i uzvišenije, jer strpljivost je zaista od najvažnijih stvari, koje odlučuju; ona je mudrost života.) Sura Šura 41. »Fa, fu anhum vasfah, innellahe juhibbul-muhsinin<. (Ali im ti oprosti i mimoigji njihove pogreške, jer Bog Strana 35. ljubi one, koji su plemeniti u svojim djelima, koji dobro čine) Sura El-maide 16. Ve lija’fu, ve lijasfehu, ela tuhibbune en jagfirellahu lek’jum...« (Nek im oproste i mimoigju njihove pogreške. Ta zar ne bi ste i vi voljeli, da Bog vama oprosti) Sura Nur 22. »Idfa’ billeti hije ahsenu, fe izellezi bejnekje ve bejnehu adavetun kjeennehu velijjun harnim«. (Zlo dobrim vraćaj, pa ćeš vidjeti, da se tvoj neprijatelj promjenjuje u zaštitnika i prijatelja.) Sura Fussilet 34. „ .. .lil-mutteki nellezine junfikune fisserrai veddarrai vel-kjaziminel-gajza vel afine anin-nasi; vellahu juhibbulmuhsinin" ( . . . Onijem bogobojaznicima, koji milostinju od svog imetka dijele, kad su u izobilju i kad su u os­ kudici, koji umiju zatomiti svoju srdžbu i koji za uvrede praštaju ljudim a.. . Bog zaista ljubi one, koji dobro čine.) Sura Ali Imran 128. „Idžtenibu k’jesiren minezzanni, inne ba’dazzanni ismun, ve la tedžessesu, ve la jugteb ba’dukjum ba’dan..." (Ne podozrijevajte suviše često, jer ima podozrenja, koja su griješna, ne uhodite tragove drugih i ne govorite zlo jedni o drugim) Sura Hudžrat 12. Mi bi se možda udaljili od predmeta ove rasprave, kad bi i pširno nabrajali sve vrline i lijepa duševna svojstva svetog Božijeg poslanika, koji je moralni vogja cijelog islamskog illeta. To ćemo prepustiti onim piscima, koji su svestrano i potanko kritičkom analizom opisali život, djelov. je i r. oralno vladanje pejgamberovo od njegova blagosovenog rogjenja pak sve do preseljenja u viječnost, te ćemo se zadovoljiti samo tim, da navedemo neke nje­ gove hadise, koje su putem tradicija upoznali Sljedbenici Islama, a koji, općenito uzevši, na moral potiču, a od opačina odvraćaju. Evo tih uzvišenih hadisa: „Husnul-hulki halkullahil-a’zam“. (Lijepa ćud je najveličanstvenije djelo Božije.) „Mekjarimul-ahlaki min a’malil-dženneti" (Plemeni­ tosti moralne su rajska djela, t. j. one čovjeka u raj uvode.) „El-hulku viauddini" Ćud je poklopac vjere; to će reći: kakvoća vjerovanja jednog čovjeka mjeri se po kak­ voći njegove ćudi.) „Ma min šej’in judau fil-mizani eskale min husnilhulki, lienne sahibe husnil-hulki lejeblugu bihi derežete sahibissavmi vessalati" (Izmegju svega, što se meće u tezulju ljudskih djela, nema ništa teže od morala: ćudoredan čovjek svojom lijepom ćudi postizava stepen onog, koji posti i Bogu se moli.) „Re’sul-akli baded-dini etteveddudu ilennasi, ve istinaul-hajri ila kjulli berrin ve fadžirin" (Poslije vjere vrhu­ nac je mudrosti pribaviti sebi simpatije i ljubav svijeta, te dobro činiti i plmenitu i hrgjavu čovjeku.) „Alejkje bi husnil-hulki, feinne ahsenennasi hulkan ahsenuhum dinen" (Drži se strogo lijepog ćudoregja, jer u vjeri su najbolji oni ljudi, koji su po ćudi najbolji.) �Strana 36. Broj 3. .BISER1 „El-Islamu husnul-hulki!" (Islamska se vjera sastoji od lijepe ćudi.) „Ma hassenellahu halka abdihi ve hulkahu, fe jut’imehu ennare" (Bog ne će paklenom plamenu predati svog slugu, kojem je i oblik i ćud lijepo stvorio.) „Keremul-mer’i dinuhu, ve hasebuhu husnu hulkihi, ve muruvvetuhu akluhu", (Ljudska se slava sastoji u vjeri čast u lijepoj ćudi, a ljudstvo u razumu.) „Innekjum len tes’avunnase bi emvalikjum, feseuhum bibastil-vedžhi, ve husnil-hulki“ (Vi ne smažete, da sa svojim imanjem cijeli svijet obaspete dobročinstvom; za to nastojte ljudima dobrotu učiniti prijaznim licem i lijepom ćudi.) „Innellahe istahlesa hazeddine linefsihi, ve la juslehu li dinikjum illessehau ve husnul-hulki“ (Bog je ovu vjeru (Islam) kao čistu, učinio svojom vjerom. S toga se vašoj religiji (Islamu) pristoji samo darežljivost i lijepa ćud. Dekle ne budite nemarni, nego gizdajte svoju vjeru tim dragocjenim uresima.) (Nastaviće se). A ezani ga mujezinski prate I zvek posugja s iftarskih sofara, Krila mu zvjezde svojim trakom zlate I plam kandilja sa vitih munara — I tople molitve pobožno ga piate. Suton je pao mirisav ko smilje I siplje zemljom svoje nujne čare, Grleći krilom drhtave kandilje — Sv’jet opet puni trge i pazare, A suton miri kao amber — smilje. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena, S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). M. Ć. Ćatić: Š ta Ramazanska večer. Mom pobri A. Rašidkadići’. 0Suton se spušta, mirisav ko smilje I siplje zemljom svoje nujne čare Gle, mujezini već pale kandilje I sviet ostavlja trge i pazare, A suton pada, mirisav ko smilje. . . . Pobožni ljudi za soframa sjede, Molitve usne šapuću im ti’o; Radosnim okom u satove glede — Bliedilo sveto post im licem svio; A1 oni veselo za soframa sjede. Na polju suton sve to više pada. I sve su stvari u duboku m uku... Čekaju ljudi, kad će top sa grada Navjestit’ iftar u plamenom zvuku — A vani suton sve to više pada. I gle, na jednom svjetlost neka sinu S tabi.e biele, ko nur s Tura da je, A sa njim zvuk se po vazduhu vinu — Zvuči l’ to svjetlost ili to zvuk se sjaje? Večernji angjeo to iz topa sinu. I hrli, noseć psalam vrh usana, Intinman, mio ko Božije rieči — I zadnji disaj umrloga dana U njemu plače, uzdiše i ječi. . . . Angjelu drhti psalam vrh usana. je žena? Žena je plemenito stvorenje; nju je stvaralačka moć Božij tredila, da umnožava čovječiji rod i njena je dužnost u tom pogledu vrlo velika i uzvišena, da se s njom n iškarac apsolutno ne može mjeriti. Da žena uzmogne valjano tu važnu dužnost obav­ ljati, njoj je Bog dao sve potrebite organe i doveo ih u harmoniju s tom dužnosti tako da — kad se pomno pn leda — cijeli nam tijelesni ženin sastav dokazuje, e je nju Božija moć odredila samo za vršenje te dužnosti. S toga mi vidimo veliku oprečnost i razliku megju tijelom žene i muškarca, a to nam jasno govori, da oni nijesu stvoreni, da se ma na kojem bilo polju poslovanja megjusobno natječu. U enciklopediji devetnastoga stoljeća pod riječi: „ženau čitamo ove retke: — „Razlika izmegju muška i ženska ne sastoji se samo u tom, što su im različni oblici spolnih organa. Jest, i ako se najveća diferencija megju ova dva roda opaža baš u njihovim organima spolnim, ipak je posve jasno, da kod obojih i u svjema drugim organima, pa čak i u onim, koji su megjusobno najsličniji, postoji neka oso­ bitost, koja megju njima razliku čini". Za to pisac ovih redaka u enciklopediji postavlja znanstvenu poredbu izmegju sviju muških i ženskih tje­ lesnih organa, osnivajući je na potankom anatomičkom eksperimentiranju, pak nastavlja: — „Tjelesna konstrukcija žene blizu je djetinjem tjelesnom sastavu, pa stoga su žene kao i djeca pretjerano osjetljive, te se vrlo naglo uzrujavaju i srde. Veselost, tuga i strah njiha se veoma brzo i lahko prima, nu pošto ti afekti na njiha djeluju bez njihova raz­ mišljanja i intelektualnog djelovanja, to iščeznu. Za to je �Broj 3. ,B I S E P' Strana 37. eto svaka žena izvržena nestalnosti i promjenljivosti". U J. Tanović: istoj enciklopediji nalazimo i ove riječi: „Ljudima je svjema poznato, d a je priroda ženama usadila u dušu veliku ljubav prama svakoj svijetloj stvari Ej, kopkaju bjelci mojih osjećaja, i svemu onome, što je može uresiti i ljepotu joj povećati. Sedlaju ih želje — žene vidovite, Ova posve naravna ljubav sama je po sebi vrlo za­ Zauzdaju gjemom od tanane svile, konita i legalna, jer sve što je pri ženi, čini je potrebitom gizdi i nakitu. 1 lakim ih krokom zajahuju čile, Tu potrebu ne diktira ženi samo njen prirodni sas­ Da poteku moje ate v ilo v ite-------tav, nego i njena socijalna dužnost, a to je ona dužnost, 1 gle, jezde bjelci mojih osjećaja! što ju žena ne može vršiti drukčije, osim pomoću privGrabe ati moji nevigjenim lietom, lačivosti, kojom dušu muškarca opija. A na njima vrište binjedžije mlade — I za to, što žene znaju, da njihova moć ovisi o Plodna polja ravna čepkaju i gaze, ovoj privlačivosti, sve što podaje ures i povećava ljepotu, Proježgjuju uske klance i bogaze sve to na njiha vrši silan upliv, kojem se teškom mukom I prolieću šume — božje ru k o sad e----------odupiru i u njima budi težnju za gizdom tako, da nijesu Grabe ati moji nevigjenim lietom. izuzete iz ovog pravila ni najrazumnije, ni najčišće žene. Glasoviti filozof i socijalistički mislioc Prudhomme u Ej, čudni su moji bjelci viloviti. svom jednom djelu ovako piše: Još čudnije one mlade binjedžije: — „Koliko je žena umno od nas slabija, toliko je Teže jednoj meti i cilju bez cilja, i njena savjest slabija od naše savjesti, a i ćud joj je Hiljadama ati prevaljuju milja, posve drukčija od naše ćudi. Sud jedne žene o lijepu i U neznane kraje, gdje se ljubav k rije -----------.ružnu ne može biti istovjetan s našim sudom za to, što Ej, čudni su moji bjelci viloviti!... se može za stalno reći, da one u poredbi s muškarcima nijesu odgojene kako treba. Predočimo li sebi dobrahno ženu i njeno stanje, vidjećemo, da su one prama pravednosti ili preijerane ili posve indiferentne, jer nejednakost je njihovo svojstvo. Dr. Osma*’ Namik: Kod žena takogjer ne možemo opaziti težnje za ravnotežom izmegju prava i dužnosti, a ta baš nja muškarca uči i — ako je ne može postići » uta. — (V je rn ic i i b e z v je rc i) potiče ga, da se upusti u najžešću borbu sa svojim suvrsnicima — ljudima. S tu skflg prevodi: Abdusselam Hadžiferizovlć. Stvar, koju žene obožavaju i ljube više nego išta dru6 . (Nastavak.) jesu privilegije i osebujnosti! Što se pak tiče pravde, koja Filozofi i učenjaci srednjeg i novog vijeka egzisten­ je izjednačila sve razrede ljudskog društva, ona je za žene ciju Boga dokazuju ovim argumentom. teški tovar, kojeg ne mogu nositi". Uzročna veza megju istovjetnim jedinicama ovoga Eto to su riječi encikopedije devetnaestog stoljeća i glasvitog zapadnog socijalističkog filozofa. Riječi pak svijeta sačinjava jedan bezgranični solidno uregjeni oblik M antegazze, kojim autor „Emancipacije žene" potkrepljuje i prama tome je ta veza „slučajna", jer je potrebna dije­ lovima (česticama), od kojih se sastoji. Pretpostavljajući svoje misli nemaju nikakove vrijednosti u svezi s ovim kod svake „slučajne stvari" njezinu egzistenciju nebivopredmetom, one se prama tvrdnjama tolikih filozofa i so­ vanju, ona je potrebna uzroku, koji će joj egzistenciju ciologa prošlog stoljeća mogu smatrati kao ideje pojedin­ stvoriti, a taj uzok ne može biti spomenuti oblik, jer — ca (efkarul-ahad) prama istinama utvrgjenim od strane pošto je nužno, da opostojnost uzroka, prethodi opstojnosti cijele skupine (Idžma), jer enciklopedije su jezgra pros­ učinka — ovaj bi oblik morao prije sebe egzistirati; to vjete prošlog stoljeća i osnov sviju znanstvenih rasprava. Sto se tiče samog mene, slobodno smijem reći, da je pak apsolutno nemoguće. Takogjer ni jedan od dijelo­ sve nedostatke, koji prljaju moral zapadne žene, nije pro­ va (čestica), koji sačijavaju rečeni oblik, ne može biti uz­ uzrokovalo ništa drugo, nego to, što su ih njihovi muš­ rokom tog oblika, jer u ovom slučaju morao bi onaj dio karci pri odgajanju udaljili od prirodnog zakona, kao što (čestica), koji se pretpostavlja kao uzrok cjeline, biti uzrok takogjer i zasebno sviju drugih dijelova (čestica) cjeline, ćemo vam to, ako Bog da, dokazati njihovim sopstvenim riječima. Ali da su se ljudi pri odgajanju ženskinja držali pa po tom i uzrok sama sebe i sviju svojih bezgranič­ nih uzroka. No i tako rezonovanje logika obara. Dakle islamskog odgojnog zakona, danas ne bi naša žena bila moramo priznati da izvan spomenutog oblika neki pose­ primjer zuluma i nasilja, niti bi se sav njen posao i rad sastojao u strastvenom ludom gizdanju i šetanju, kao što ban uzrok postoji, a to je Bog. Filozofi na taj način dokazuju opstojnost nužnog je opisuju Evropejci. bića — Boga. Što se tiče islamskih teozofa (mutekjeli(Nastaviće se), Bjelci. Teiste i ateiste. �kroj 1 ,B I S E R' Strana 38. min), oni to na četiri načina dokazuju: a) postankom ma­ terije, b) slučajnošću materije, c) postankom svojstva ma­ terije i d) slučajnošću svojstava materije. Dokaz pod a) ovo je: — „Materialne čestice, od kojih se svijet sastoji, postale su. Sve što bivstvuje, nekada nije bivstvovalo Sve pak, što je postalo po svjedočanstvu zdravog razuma, nužno iziskuje egzistenciju nečega, što ga je stvorilo, uspostavilo, a to „nešto" je nužno biće — Bog. Dokaz pod b): — „Pošto su sva nebeska i zemaljska tjelesa sas­ tavljena od nedjeljivih materijalnih čestica (molekula i atoma), to su potrebna tim česticama i za to su „slu­ čajna". Kako pak kao takova nijesu u svom bivovanju sa­ mostalna, mora da izvan njiha postoji neka sila, koja ih je stvorila, te koja njihovo bivovanje uzdržaje i unišćuje, a ta je .sila nužno biće — Bog". Dokaz pod c) — „Neprestana promjena i prelaženje iz oblika u oblik elementarnih čestica, što svijet sačinjavaju, nužno iziskuje opstojnost jednog moćnog, stalnog, mudrog i ne­ promjenljivog vječitog upravitelja, koji te promjene proizvagja izvan tih čestica. N. pr. promislimo li se malko pomnije o načinu zametanja i razvijanja ljudskih tjelesa u majčinoj maternici, odmah ćemo nužno priznati, da je onaj, koji sve to proizvagja, mudar ; znan, a to je nužno biće — Bog. Jer zdrav razum i nepokvarena narav ne mogu dopustiti, da bi kakova nedostatna i r:epotpuna inteligenca mogla biti uzrokom ovakovih srvršeno mudrih i solidnih činova". Napokon dokaz islamskih teozofa pod d) je ovo: — „Pošto su sva tjelesa u prirodi megjasobno slična obzirom na svoj sastav, jer ih sačinjavaju jednovrsne jedinice (čestice), to se sama po sebi ne mogu razlikovati ni individualizirati (tahsis), nego pomoću osobnih svojstava. Po tom dakle ta su tjelesa potrebna jednom individualizatoru (muhassis), a taj je — jer ne može biti , slučajan" — nužno biće — Bog. Džahid beg je iza prvih svojih riječi, koje smo na početku naveli, trebao zahtijevati, da vjernici - ako ništa drugo — iznesu svoje dokaze u ovoj stvari i tek onda proti njiha svojim argumentima operirati; nu on toga nije učinio, nego je svoje misli nastavio ovako izlagati: — Ovi dokazi imaju važnostL samo za one, koji ih upotrebljuju u svoju korist. Vjernici naime njiha smat­ raju apsolutno valjanim i nepobitnim. No u istinu ti do­ kazi samo dokazuju njihovo vjerovanje u Boga, a nipošto samu ezistenciju Božiju. Megju tim je svako takovo do­ kazivanje suvišno, jer ono ništa ne dodaje Božijoj obstojnosti, koja je već svakako vjernicima poznata. Da i mi pak ne mislimo i ne vjerujemo kao Laudenteque*), suvišno bi nam bilo na se upravljati pitanje: >zašto«?. I zaista je tako. Ni jednom vjerniku nije pot­ rebno pitati se »zašto«?. N astaviće se) *) Laudenteque je francuski pozitivistički filozof. Doktor Džahidbeg je osnov svog predavanja uzeo iz njegova djela „Atheisme". Sejfuddin: Mojoj ljubavi. Gospojici: S. D ella M. (Nastavak. — Ali, kako se usugjuješ nazvati je zmijom? Ko si ti? — zagrmim ja. — Samo lagano i tiho, zaslijepljeni čovječe! — opo­ menu me sasvim mirno utvara. — Da, rekla sam zmija, i, budi uvjerem, nijesam zadovoljna s tim nazivom. Htjela bih za sve žene naći nešto gorega, ono što bi njima pri­ ličilo. Zmija, to je zaista preblag naziv za ženu! Ali vi ih muškarci ljubite, vi to ne možete uviditi! Vi ste za to i slijepi i preglupi! Vas obmanjuje ženski pogled, ženska kretnja, njen posm jeh... Vi ne pitate ništa, vama je dosta, da vam se pusti, da je obožavate, da joj tepate i da je cjelivate! Kukavice! Kako ste niski, kako ste maleni i neznatni! — Ali, šta govoriš... — Strpi se i nemoj me prekidati! Ja ih poznajem mnogo, vrlo mnogo, koji ljube, a ne znaju koga ljube! Dapače žive u istoj kući, blagosloveni bračnim ceremoma, a još sveudilj ne znaju koga imadu uza se. Vidim na bi, da si i ti jedan od onih zasljepljenih, koji jedva čeka vidi svoju odabranicu u svojoj bračnoj sobi, i misli, da će mu odmah s njome osvanuti rajski dani ži\ ta. ti.-1 za to, da ti otvorim oči, — ako je to uopće ni iiće. - da progledaš prije, nego što skočiš u bezdan. Pitala sam te, je li ona tebe dostojna? Dakako, nijesi mi znao odgovoriti, jer na to nijesi nikada ni pomis­ lio. Ja poznam ljude, pa ti mogu reći, da je od sto žena, jedna dostojna muža Ili, ako hoćeš obratno, od sto mu­ ževa, ni jedan nije dostojan žene! — Tebi se miješa, ženo, šta govoriš tuđe? — upanem joj u riječ. — Miješa se svemu svijetu. Ili, pravije, žene su promiješale pamet cijelome svijetu. Koliko vas muškaraca pita, je li žena ima smisao za njega. Hoće li ona njega, za to, što ga hoće, što ga ljubi, ili za to, da ima titulu, druga novac, treća ovo, a sve slobodu! Sve hoće slododu da, udavši se, — mogu birati muškarce po volji. A vi, glupani, ne vidite to, slijepi ste! Koliko imade žena, da pomaže svomu mužu u poslu koliko ih pak ima, da znadu najbližu okolinu, da znadu, šta biva — recimo sa njihovom domovinom. Ali vi to sve ništa ne vidite, ne čujete i ne tražite od njih. Vama je glavno, da sve svoje, sav svoj život do­ nesete pred ženu i da joj sve metnete u suknju i pod cipele! Eto, znaš li na primjer ti, ljubi li tebe tvoja odabra­ nica? Znaš li ti, šta znade tvoja odabranica? Znaš li ti, hoće li ona tebe uopće, i ako te hoće, hoće li te za to što te ljubi, ili za to da se uda, za to da bude slobodna? Možda će ona donijeti sobom navaca! A ti novci nisu tebi ništa drugo, nego lanci, u koje te veže, dok traži �Broj 3. ,B I S E R‘ druge, a onda joj moraš za te novce kupiti skupu opravu, da se svidi - drugome! — Sve je to suvišno za moje zlato! Ona je dragulj, angjeo je, i ko god bi proti nje rekao ma jednu riječ, ja bih bio u stanju, da ga smrvim u prah, u pepeo. — Ne spominjem imena, ali te samo upozorujem, da dobro pogledaš u ponor, prije, nego u njega skočiš! Vidi u prvom redu, ljubi li ona tebe, kao ti nju, je li dakle dostojna da je ljubiš, to jest, može li i hoće li da ti uzvrati ljubav, a onda, onda-----, ne dovrši vila i nestade je. Ostao sam kao okamenjen. Prošlo je nekoliko vre­ mena, i ja se nijesam mogao sabrati. Nijesam mogao ni misliti, ni osjećati. Ne znam, da li od straha ili iznenagjenja pred tom bijelom pojavom, ili pod utiskom teških joj riječi, ali ja nijesam u prvi momenat znao ni šta je sve rekla, ni šta to sve znači. Kad sam došao sebi, ponovio sam sve njeno nabra­ janje, i, pomislivši na svoj ideal, požalio sam, što je ta bijela prikaza iščezla, jer sam iskreno zaželio, da joj — barem pljunem u lice. S kojim pravom dolazi ta protuha, da meni drži prediku o ljubavi. Kako se usugjuje ta prikaza , da meni k u u ave žene, dakle i moju ljubav. Pa je li to u ostalom istina, što mi je tu sve na­ brojila? Ne tiče me se! Ne ću da to ispitujem! Nek su sve žene sotone, moj ideal, moja ljubav, odabranica ja, nije taka kao druge, ona je najbolja, na'jčišća, najsvetija, ona mora da je ideal svima ženama, a meni je ona sve? Ne ću ništa da tepjtujem, ne ću ništa zlo da na njoj tražim! Da, ne ću, jer vjerujem, da je ona pravo savr­ šenstvo Boga, na njoj bi uzalud tražili svi-vijekovi i svi ljudi ma i najmanju pogrešku. Da, ja ponovno vjerujem u nju kao u najidealniju žensku čistoću, i za to je od sada ljubim više, nego .sam je ljubio do sad, tako mi pepela svih ljudi i ljubiću je vječno, sve više i više! (Svršiće se): Kazanll Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjere i civilizacija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. (Nastavak). Dakle, da unesemo malo svjetla u tamne strane ovog pitanja: Čast (poštenje) je jedno svojstvo, kojemu ne mo­ žemo opredijeliti ni pravog značenja, niti jedinstvene bit­ Strana 39. nosti. To je jedno svojstvo, koje u jednom plemenu ili pak narodu opredjeljuje neki stupanj, do kojeg čovjek smije doći, a svaki dalnji korak proglašuje nečasnim i ne­ valjalim. Eto to je dakle onaj faktor, što ga čašću (poš­ tenjem) nazivamo Ovo je pak svojstvo ljudi veoma razli­ čito i pokazuje nam se u raznovrsnim oblicima, te mu ne mo­ žemo odrediti granicu, a niti poznajemo njegovu pravu bitnost. Vrlo rijetko nailazimo na slučaj, gdje se u tom pogledu jednako misli kod sviju plemena i naroda. Dapače više puta vidimo, da je n. pr. stanoviti čin u jednom te istom narodu kod jednih osobita čast, dočim u očima je drugih prava nevaljaština. Dnevna kronika nam je tomu najbolji svje­ dok. N. pr. u Evropi je u granicama časti zajedničko posjećiva­ nje balova, zabava i t.d. Tuđe dogju muško, žensko, sin, kćerka, otac, mati i sve je to poput beduinovih kosa izmješano, te je svakom slobodan izbor, s kime. će sjediti ili šetati Otac od sina, mati od kčeri ništa se ne stidi, jer je to sve u granicama časti dočim bi to kad islamskih, a možda i kod svih istočnih naroda velika sramota bila. Ova razlika i oprečnost u pojmu o časti, ne samo da postoji megju raznim plemenima, nego dapače i megju raznim klasama jednog te istog naroda. Poznata je stvar, da ljudi, štogod rade i misle, to oni čine u ime svoje sreće (blagostanja). Sreća je uvjek krajnja svrha. 1 ova sreća nam se opet pokazuje u raznovrsnim oblicu. , Pojedini razredi i staleži iščekuju svoju sreću na raznim kapijama. Pojava sreće nije jedinstvena. N. pr. neko je poljodjelac, neko pisar, neko vojnik, a neko pak i vladar, ali svakomu je od njih zvanje predmet njegove sieće. Za njih je sreća njihovo zvanje i na njemu je os­ nivaju Ali, da uzmogne ova sreća opstojati potrebno je, da čovjek posjeduje čast. Bolje rečeno: Zaštitnik sreće je čast (poštenje). Ovo je baš ona strana časti (poštenja), koja nama može u posao pristati. Odavde proizlazi, da su sreće, kakogod su im izvori razni, tako isto i one reznovrsne, a došljedno tome i zaštitnik te sreće — čast — pojavljuje nam se u razli­ čitim slikama. Kakogod je velika razlika izmegju nosioca sreće n. pr. poljodjelca, pisara i vladara, te kakogod im je i sama sreća nejednaka, isto tako nejednak je i stepen njihove časti. Jedan diplomata traži svoju sreću u politici i hoće pošto poto, da ju otud izbije. I uspijeva. Naravna stvar, da i odavde proizlazeća sreća hoće svoju čast. Ali ova čast nije slična niti jednoj koga drugog staleža. Kod drugog staleža nepošteno je kovati prevare, nekomu zamke plesti i prekidati ugovore, dočim se jedan diplomata može bez uztezanja na ovo svako obratiti, i tn se ne može u nepoštenje ubrojiti. Glasoviti Bismark proveo je cijeli svoj vijek izmišljajući razne hile, a niko ga sa nepoštenja ne okrivi, jer je u istinu bio pošten čovjek. On je svoju čast i karakter potpuno očuvao. Dakle vidimo da čast nema svog opredjeljenog središta, nego je nestalno svojstvo, koje nam se sa stotinu lica pokazuje. Na temelju toga ne �Strana 40. Broj 3. . BI SER* možemo ni ovom faktoru povjeriti onu važnu dužnost ču­ vara ljudskog prava. Članovi jedne zajednice udešavaju uvjek svoje kre­ tanje u granicama svoje časti, a ovo njihovo kretanje kat kada bude štetonosno po drugu koju zajednicu. Dakle ovi prvi su stanoviti čin radili u granicama svoje časti, dok je kod drugih prestupak i povreda njihovoga prava. Mnogo puta čujemo, a i vidimo, da neko nešto čini, a da ne povredi svoje časti, nu to se od sama njegova brata smatra nevaljaštinom i on ga s nepoštenja okrivljuje, jer je taj čin bio uzrokom, da je ovaj svoje pravo izgubio. U ovom slučaju vidimo, da oba imadu pravo i da su oba časna, samo je ovdje jedno pravo povregjeno. Povrede prava i njegov gubi ak na svaki način nisu jedna — dvije, nego ih je mnogo i mnogo, ali sve u granicama časti i zaogrnute njenim plaštom. Ovaki sluča­ jevi povrede prava i ako se na prvi pogled ne osjećaju, kad učestaju, potresu i samim poretkom, kao što .i kul­ turu koče. Vidimo da ni ovom faktoru — časti — kao neodregjenom pojmu ne možemo predati zadaću zaštite prava. Mi se ne možemo oslonuti samo na one, koji se strofo kreću u granicama časti. Dr. Husein Hulki: Ramazanski post. (S turskog preveo Hajreti.) (Nastavak.) Nestrpljivost l’jepu djelu Nikako ne prija, Jer se i list postepeno Iz pupa razvija. Želudac i crijeva, pošto neko vrijeme ne obavljaju probavne funkcije, odmore se i okrijepe. Osobito vrlo koris­ no ovaki odmor utječe na ljude, u kojih se je želudac raširio, a crijeva oslabila i elastičnost izgubila, pa su s toga oboljeli na slaboj probavi. Dapače liječnici takovim ljudima propisuju kao lijek dietu, a svrha im je od tog jedino to, da mu se želudac i crijeva isprazne i odmore, te da se zapriječi ukiseljavanje i gadni zadah hrane zbog teškog prokuhavanja u probavnim organima. Ta se svrha naravno postizava za vrijeme posta. Post ramazanski vrši takogjer psihičkiefekat (duševni u p ­ liv, te’siri ruhani) na čovjeka, a taj se efekat sastoji u tom, što svaki uvjereni musliman zadovoljstvom srca i mirnoćom savjesti, koju osjeća, vršeći svoje vjerske duž­ nosti, sve svoje osjećaje i pohote odlučno pod svoju vlast potkuči. Njemu se tada pruža prilika, da očisti od grijeha oju dušu i svoj moral poljepša jednom vrsti psihičke et. ije (terbijjei ruhanijje), koja se zove „nijjet" (nam­ jera), i sastoji se u njegovoj čvrstoj odluci, koju u svi­ jesti st da će za cijelo vrijeme ramazanskog posta svoje strasti i pohote držati u svojoj pobožničkoj vlasti. Gvakovu borbu sa samim sobom i pobjedu nad svojim strastima, životinjskim pohotama i tjelesnim potre­ bama da iašnje znanosti smatraju duševnim svojstvom, koje oi.^ nazivaju autosugestijom*) (Telkinat bizatihi). Iz gornjih se izlaganja vidi, da za vrijeme posta nastaju pod njegovim uplivom tri pošljedice, o kojim treba malo opširnije progovoriti. — Evo tih pošljedica: 1. Funkcija hranjenja prestane uslijed insufisivne alimentacije. 2. Za vrijeme posta želudac se i crijeva ispraz­ ne. 3. Osobiti se znakovi opažaju u centru živčanom (Merkezi asab.) Kad se slabo vrši funkcija hranjenja (fili igtiza), krv počne po malo ispijati mast u ljudskom tijelu, t. j. mast se počne topiti i trošiti, ili zapravo čovjek slane sam sebe jesti, a to se stanje po znanstvenoj terminologiji naziva „autophagija", koja se od strane liječnika kao metoda liječenja u mnogim slučajevima bolesti umjetno uporabljuje. Jer kad tijelo ne prima potrebitu količinu hrane, ono uza svoju mast jede t. j. rastapa takogjer i neke svoje boles­ ne sastavne čestice. Eto s toga su liječnici, kako bi tijelo jedući samo sebe, uništilo te bolesne čestice, postavili metodu liječenja Kada silnik moć izgubi, Tad sa mržnje pati; Mrtva orla i vrana će Hrabro čerupati. *) Kad je prije nekoliko godina neki Talijan Succi — kako su novine javljale — proživio četrdeset dana bez hrane i vode, poznati je profesor Cermin ustvrdio i dokazao, da je toli­ ko vrijeme mogao izdržati glad i žegj samo pomoću autosu­ gestije. (Nastaviti će se). Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom slož’r: Si^ejman Mursel. Lako stara smrt obara, Skoro redom kosi, Al’ i mlada iznenada Često sobom nosi * Kao mudrac moraš dušu Na visoko dići, Gdje je grdnje zavidnika Ne mogu dostići. * Umišljenom velikanu Ne skreći sa puta; Žaba vazda jako zine AF muhu proguta. * �Broj 3. ,B I Š E R‘ „apstiniranjem" u mnogim bolestima kao u polisarciji, nekojim zastarjelim sifilisima (frenjak**), nekim upalama i t. d. Od takovih metoda liječenja megju liječnicima su najpoznatije ove: „Valsaloaova metoda", „Metoda Dancelova“, „Metoda Steinova", „Schveiningerova metoda", te Demonova, Hartlova i arapska metoda. Strana 4l. Mnogo je ljudi, koji su — bez ikakove potrebe liječ­ niku — popravili svoj želudac samo pomoću ramazanskog posta. Osobito ovdje treba istaknuti u kakovu je stanju živčani sustav čovječiji za vrijeme ramazanskog posta. Kako se vidi gladovanje nije vrlo škodljivo po nas, nego se po medicinskim pravilima dapače upotrebljuje za neke bolesti kao korisno sredstvo. Ako dakle neko misli, da se post islamski, koji nije ništa drugo, nego privre­ meno apstiniranje od hrane i pića, škodljiv i koliko tru­ nak, taj posve krivo misli. To pak njegovo krivo mišlje­ nje, ili pravije: uobražavanje bez sumnje je pošljedica njegova slabog vjerovanja u islamske istine. 1 danas u Njemačkoj postoji jedna metoda liječenja apstiniranjem od hrane, koja se zove „Hungerkur" a koja je tamo vrlo priznata i primljena. S ovoliko ćemo se o tom zadovoljiti, jer se bojimo, da će nam se prigovarati, e smo se od premeta udaljili, ako se i nadalje upustimo u razlaganje o svjema meto­ dama liječenja apstiniranjem od hrane, od kojih smo neke gore naveli, a koje Francuzi nazivlju: «Cura famis" i „Diete negative". Nama je svrha bila pokazati čitaocima, kako je naša vjera velika i kako islamsku svetu ustanovu, post i sama znanost prima kao jednu vrst higijenske metode. Napomenuli smo, da se uslijed nedovoljnog hr jenja (insuficivne alimentacije) za vrijeme posta probavn organi: želudac i crijeva ostanu prazni, bez hrane, te da se tako odmaraju i jačaju; nu osim toga na te organe ne mogu tada uplivisati nekoji ptomaini***), koji nastaju kao pošlje­ dica — ukiseljivanja za vrijeme prokuhavanja (Svršiće se). 6| f Hazlm Muftić: Stambolski softa i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Hafiz je sada bio svjestan, da se gornje vaizovo pravilo ne može protegnuti na one ljude, čiji su očevi radili šeriatom zabranjene poslove, pa mu je bilo začudno, zašto to ovaj vaiz nije odmah u svome vazu rastumačio. Za to se odluči da poslije vaza pred džamijom upita dotičnog vaiza o gornjem pravilu. — . Oprostite, efendija, što ću vas malo uznemiritil Vi ste ada u džamiji kazali, da je svakom čovjeku naj­ bolje biti ono, što mu je i otac bio!" reče Hafiz vaizu pred džamijom, kad ga je na samu uhvatio. — Jesam l" — odgovori hodža. — „Dobro! Ali vidi, moj je otac bio veliki kradljivac! Kako ću ja biti ono što i on, kad je kragja zabranjena?" Hodža se na to malo zamisli, osmjehne se, za tim nastavi — „Ja ću i tebi naći izlaz, a to je: Ti se moraš držati četiriju šartova u životu, pored kojih moreš slo­ bodno krasti. Ta četiri šarta jesu: prvo: gdje te god naNedovoljno je hranjenje osobito koristan i djelotvo­ ran lijek za one ljude, u kojih se je želudac raširio, a maski vakat zateče, odmah uzmi abdest i klanjaj, drugo: nemoj nikad slagati, treće: što god se kome dopada, — crijeva elastičnost izgubila. a ne protivi se šeriatu, nek se i tebi dopada i četvrto: Meni su neki ljudi kazivali, da su za vrijeme rama­ kada kradeš, nemoj sve pokupiti, nego ostavi i sahibiji zanskog posta izvanredno mirni, i normalni dočim su se najmanje polovinu!" — izvan ramazana uvijek tužili, da poslije svakog jedenja Tu se Hodža i Hafiz rastadoše i do malo vremena osjećaju, kako im gore ruke, dlani i čelo, kako odmah je iz toga mjesta nastavio svoje putovanje, zapamtivši tijelom klonu i otrome, te ih san spopane; jednom riječi: dobro vaizove savjete. kako teško hranu probavljaju. Kad je naš softa iz te kasabe krenuo, sustigne u Dakle post je po tom higijensko vrlo korisno sred­ putu dvojicu derviša, takogjer svjetskih putnika, pa ih za­ stvo za stomak i crijeva. moli, da ga u svoje društvo prime. Derviši ga preko volje prime i nastave svi skupa putovanje. **) Na primjer sifilis, koji se nije na vrijeme i valjano Dervišima je bilo nekako mrsko Hafiza odbiti, a još liječio, nego je prekomjernim ,upotrebljavanjem žive u lijekove prešao u fazu tercernog frenjka, liječi se t zv. arapskom meto­ im je teže bilo što su ga u svoje društvo primili, jer im dom, a to je jedna vrsta diete. FUiologijski osnov te metode je u napred bilo žao, što će morati svaku zaradu s njim sastoji se u tom, da čovjek gladuje, da se umanji funkcija hra­ dijeliti, za to su sada počeli snovati način, kako da ga njenja, te tako pospješi autophagija, t. j. trošenje masti i nez­ dravih čestica u ljudskom tijelu. •**) To su neke vrsti organska tjelešca, koja pr.laze u krv i u tijelu s toga nastane tromost 1 toplina a koža ispuca, te još neki znaci se pojave; jednom riječi tako se zove sve ono, što preuzrokuje autointoxikaciju t. j. •amootrovanje. se kutarišu. Tako su neko vrijeme išli i išli, dok ne dogjoše do nekog bunara, u koji se moralo duboko sići, da se vode zagrabi. Osim toga derviši su znali i to, da ko je god u ovaj bunar do sad sišao, nije se više povratio. �Strana 42. Broj 3. ,B I S E R‘ Derviši su za to dakle znali, a vidili su na Hafizu i njegovom nevinom ponašanju, da on u to nije upućen. Za to derviši zamole Hafiza, da on sigje u taj bunar i zagrabi im vode, jer su jako ižednili. Hafiz ne misleći ni na kakvo zlo, uzme malu posudu, koju su derviši sobom nosili i sigje niz nekakve slične basamacima ljestve u bunar. Kad dolje, a ono nije bunar, nego nekakva duboka pećina kroz koju teče lijepa bistra voda, a naokolo su se vidile još mnoge udubine poput soba, koje su u sti­ jenu uvaljene. Hafiz se sage da zagrabi vode, a u isti mah izagje pred njega iz jedne pećine jedan Arap sa golom sabljom u ruci. — „Stoj! Ne možeš naljevati vode, dok mi na jedno pitanje ne odgovoriš." — zagrozi se Arap Hafizu. Za tim Arap odvede Hafiza u jednu pećinu, u kojoj se vidilo po tlima mnogo insanskih glava odsječenih, a u jednom kutu je sjedila nekakva stara, vrlo ružna baba. Arap, koji je bio mlad i vrlo lijep, pokaže sabljom na onu babu i upita: — „Vidiš li ovu staru babu?! Ja sam nju sebi vjenčao i uzeo za ženu! Kako se to tebi svidja?" — Hafizu to u prvi mah bilo začudno da ovako mlad i lijep čovjek uzme onako staru i ružnu babu za ženu, ali se u taj čas sjeti savjeta onoga vaiza, da što god se kome dopada, a ne protivi se šeriatu, ne treba kuditi. A najposlije, kad se Arapu njegova baba svidiia, za što, da se ko na to ljuti i s njim se džaba svagja. Srećom kad je meni ne utovariva, promisli Hafiz i sabravši se odgo­ vori. — „To je vrlo lijepol Kad ti se takc svidjela, neka si je baš vjenčao!" — Taj se odgovor Arapu očito dopao, jer pokazavši Hafizu one odsječene glave kaza mu, da su to bili, sve oni, koji su protivno odgovorili; gadeći mu njegovu dragu babu, pa su za to i zaglavili. Za tim darova Arap Hafiza sa jednim šipom, rekavši mu neka mu to bude spomen od Arapa iz dubokog bunara i dozvoli mu da može slo­ bodno zagrabiti vode i izaći. Hafiz ostavi šip za pojas, zahvali se Arapu i zagra­ bivši vode izagje gore svojim dervišima, koji su se bili izvalili na ledinu da malo prokunjaju u uvjerenju, da su se Hafiza za uvijek riješili. Kad derviši ugledaše Hafiza, iznenade se, ali da sakriju pred njim svoju zlu namjeru, napraviše se, kao da ne znaju šta se dogagjalo prije sa onima, koji su u ovaj bunar silazili, uzmu vodu, napiju se i krenu sa Hafizom dalje. Idući malo dalje, ugleda Hafiz, kako preko polja u smjeru prama njima leti jedan Tatar na konju, koji raz­ nosi poštu. Po odijelu i drugim znakovima upozna Hafiz, da je to stambolski Tatar — poštar, te odluči zamoliti ga, da i njegovoj, kući ponese jedno pismo, u kojem će se javiti svojoj ženi, da je fala Bogu zdravo i da se ne brine za njeg. Tatar se je izvinjavao, da nema kad čekati, jer da hiti, ali na mnoge molbe Hafizove zastane i pričeka, dok ovaj napiše pismo. Hafiz kaže Tataru sokak i kućni broj, gdje ima ovo pismo predati, a uz pismo predade Hafiz i onaj šip, što mu ga je darovao Arap, zamolivši Tatara, da to preda kod njegove kuće, jer da pri sebi nema ništa boljeg i vrednijeg, sa čim bi svoje ukućane obradovao. Tatar sve primi i dobivši od Hafiza još nešto hedije u novcu za svoj trud, krene niz polje najvećom brzinom. (Nastaviće se). Mehmed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašlk. (Nastavak). Ljudstvo je bilo u povojima razvitka, u djetinjstvu kulturno-socialne evolucije; ono je prošlo kroz mnoge vje­ kove, mnoge epohe prevrata i revolucija, pa je prema svakoj toj epohi trebalo i novu religiju objavljivati. Na ncu je kao pošljedna Božija objava došao Islam, da izv ljudstvo iz bludnje na put istine i spasa, kako bi — d se njegovih ustanova i propisa — postiglo na ovom si e'u sretan život, a na onom vječito blaženstvo. Jest s tom je svrhom objavljena naša sveta vjera. Islam je vjerski rad, vjerska borba. Bog je u Kur’anu ( a .' rekao: , Obavljajte molitvu", pa je odmah tom dodao: „I dijelit: zećat". A ko može davati zećat? Svakako onaj, koji ?: :a, k o je bogat. A čime se imetak i bogatsvo stječe? Naravno, radom i nastojanjem. Eto vidite, braćo islamska. D a uzmognemo jednu od najvećih vjerskih dužnosti izvr­ šiti, moramo raditi, samo raditi. Na mnogo mjesta u Kur’anu (a. š.) imperativno se muslimani upućuju na složan rad i zajedničku borbu, a takogjer ih i mnogi pejgamberovi hadisi pozivaju, da kompaktno djeluju na korist svoje zajednice. A kako ćemo mi udovoljiti tim vjerskim propisima? Bez sumnje samo radom i nastojanjem. Da su oni muslimani, koji su živjeli u početku Is­ lama, bili kao mi, da li bi blii [mogli polučiti sve one sjajne i vanredne uspjehe u kulturnom i društvenom po­ gledu, što ih je historija zlatnim slovima zabilježila? Ah, kako oni bijahu radini, marljivi, veledušni i energični! Cijele čete i skupine velikih ashaba rasijale se na sve strane svijeta, osvjetljujući ih lučom prave i istinite prosvjete. Nijesu kao mi skrštenih ruku stajali, nego su nastojali i radili i njihovu se jedino radu ima zahvaliti sva ona materialna i intelektualna kultura, koja je više stoljeća carevala u Iraku, Siriji, Egiptu i Andaluziji, a na čijem je temelju izgragjena ova današnja civilizacija na Zapadu. A što je uzrok, da je islamski svijet došao u ovo današnje kukavno stanje? �Broj Š. Strana 43. .BISER" Mi vidimo, da su na sve strane: u Kini, Indiji, na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu današnji muslimani u letargiji i nazatku, u smrzlo^ti i stagnaciji. Megju njima nema ljubavi ni poznanstva; jedni o drugim pojma nemaju. Nas ni jedan ne zna, koliko u kojem kraju zemlje živi naše jednovjerne braće, njihovi jezici, običaji i ćudoregje toliko su nam poznati, koliko i španjolska sela; Trebali bi se sramiti. Kad hoćemo jedni druge upo­ znati, moramo se obraćati na Evropljane i evropske knji­ ge. Ah, kolikog li za nas u tom poniženja! To bi morali jednom shvatiti. Poznato vam je, da je Islam ustanovio jedno najveće i najsolidnije bratstvo, pa gdje je to bratstvo sad? Danas nema jednog naroda, da je rascjepkaniji i razdijeljeniji od nas. Muslimani na sve strane u neznanju i mizernosti pro­ padaju. Evo vam za primjer one naše braće, koji žive pod vlašću gordog Albiona. U Indiji ima 200 milijuna ljudi, a podijeljeni su u dvije vjeroispovijesti: muslimanstvo i brahmanstvo. Oni su jednog roda i plemena, jednog jezika i domovine. A šta s njima radi engleska vlada? Muslimane potiče, da na kurban-bajram kolju samo volove, koje Sljed­ benici brahmanske vjere smatraju svetom životinjom; musli­ mani se naivno povedu za tim spletkama i uprkos svojih suplemenika žrtvuju volove, što megju brahmancimanar!'izaziva negodovanje, koje katkad nagje izražaja i u reakciji, tako, da oni u muslimanske džamije bacaju svinjećije glave pa se iz toga često izrode megju njima tučnjave i bitke koje se svršavaju na obostranu štetu, a na korist samih Engleza. Takovom eto politikom „Devide et impe En­ glezi svoju vlast podržavaju u Indiji i nad rtislii nima i nad brahmancima. Kad je današnji afganski emir na svom putovanju kroz Indiju vidio ovo žalosno stanje Indijanaca, rekao je tamašnjim muslimanima: — „Šta vi radite, za Boga!? I ja znam, da je na nas kurban vadžip, da smo ga dužni klati; ali pitam vas, da li taj kurban baš mora vo biti? Zar ne bi mogli žrtvo­ vati, deve, ovce, koze? Zašto tom budaleštinom svojom Englezima somun pomašćujete?. . . Emir Habibullah je otišao i megju brahmance, otkrio im pozadinu ovih megjusobnih borbi i tako ih donekle ublažio. Pogjimo u Kinu, pa ćemo i tamo isto stanje kao u Indiji naći, a to sve zbog muslimanskog džehaleta i ne­ znanja. Neko je rekao: — „Kao što kršćanstvo ne može opstojati uz prosvjetu i nauku, tako ni Islam ne može egzistirati uz neznanje i džehalet." Tako je: kršćanstvo je vjera inferiornosti; ono ne trpi znanosti ni napretka. Muslimanstvo je pak vjera evo­ lucije, napretka, i rada; s toga je u najvećoj opreci s ne­ znanjem i džehaletom. Mi svi znamo, da je Islam u po­ četku svoje pojave bio na vrhuncu slave, kulture i moći. Mi smo tada bili na tolikom nivea-u intelektualne kulture da su neuki Evropljani iz najudaljenijih krajeva Zapada dolazili na nauke u Bagdad i — poslije — u Kordovu, gdje su se prosvjećivali znanjem islamskih učenjaka. U andaluzijskim su sveučilištima stekli naobrazbu mnogi kra­ ljevi, državnici i visoki crkveni dostojanstvenici sa sviju strana kršćanske Evrope. Tamošnji mnogi gradovi bijahu rasadišta prosvjete i znanja. Onda se polahko počeo širiti džehalet i neznanje, dok na pošljetku nijesmo došli u ovaj kukavni položaj. (Nastaviće se). Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) Za ljetnih noći vazda je pred našom ulicom čitavo sijelo. Ljudi, koji su cijeli dan trpjeli poznatu mostarsku žegu. izlaze iza večere na ulicu, te sjede na jednoj dugoj klupi, da se prije spavanja ugodno porazgovore na tihom noć n vjetriću. To bi se sijelo ponekad oteglo do iza pola . a osobito onda, kad bi se povela riječ o prikazama i gjavlima... I sada se — nakon pet godina! — sjećam, kako je lbmga pričan na toj klupi, šta mu se je dogodiio jedne noći Dubravama, kad je u svom bostanu dozivao svoga Im idžiđL.. Ozivao mu se sa sve četeri strane, a ipak nije bio u bostanu, već na prelu kod cura u drugom selul — Mujag opet nedavno, a u gluho doba, iskočilo pred noge šareno kozle iz našeg groblja, koga on nije nikako mo­ gao uhvatiti. A večalo je čudnovato... Mojem dajdži opet došla pred noge kvočka sa pilićima, kad je nešto prije ponoći išao kroz Podhum kući u našu mahalu. Pa zaludu je moj dajdža „hiškao" i gunjem mahao oko sebe, opet nije mogao kvočke poplašiti. — Moj komšija Marko iste večeri kazivaše, šta se je prije dogodilo umrlom Selimagi, kad se u gluho doba vraćao sa sela kući, pa je rad sebe morao čučnuti kraj našeg harema (groblja). Tad mu je sa zida skočio vrag upravo za vrat i povikao: „Selimaga, de me pronosaj!" Selimaga je ponio vraga na sebi, uhvativši mu čvrsto obje noge rukama. Kad su stigli do prve svjetiljke, vrag je rekao; „Pusti me!“, na što Selimaga zaviče: — A, jok! — i opet ponio vraga dalje do druge svjetiljke, pa ga tu sa sebe svalio. Tad opazi na svoje čudo, da to nije bio vrag, no budalasta Ciganka H a ta! Kada je ovo Marko ispričao, dodao je još kao poduku: da je u ovakim teškim zgodama najbolje, da čovjek bude sabran i da odmah ne bježi, već neka junački pogje k prikazi, pa bogme neka je rukama opipa i prihvati. Onda će se osvjedočiti, da tu nije ono, što mu se pričinilo, nego je kakav predmet, ži­ votinja i t. d. — Imaš sasvijem pravo, moj Marko! — pritakne moj prvi komšija Mehaga. — Evo da vam kažem, što sam �Strana 44. Broj 3. .BISER1 ja prije dvije godine doživio baš u ovoj našoj mahali. — Prisutni se pomakoše bliže Mehagi, i četrnaest očiju pade pogledom r a njegove krupne, plave brčine, na široko lice sa dosta udubljenim crtama i dugim i raskuštranim obrvama, kroz koje su zurile njegove dobroćudne oči. Imao je na sebi plavu „monduru" željezničku sa kratkim bijelim piskom na debeloj uzici. Niže raskopčanog kaputa vidio se početak bijelih dosta zamazanih hlača, iz kojih su izlazile čvrste noge sa jakim, krupnim stopama, kakove je imao samo Marko Kraljević ili Džerzelez Alija. Ruke su mu bile okošite, ali debele kosti, runjave i duge, kojima bi toliko pripomagao svome govoru, da bi njihovim zna­ čajnim kretnjama od sitnice načinio krupnu stvar. Prema njegovoj tjelesnoj veličini odgovarao je i njegov glas, a odmaklost u godinama, koja se vidjela u licu i pogledu, davala je njegovom govoru ozbiljnost i važnost toliko, da su prisutni svom dušom učestvovali u ovom njegovom doživljaju. „Vi znate — govoraše Mehaga — da sam ja čuvar kod željeznice; ovo mi je 21. godina u službi, a 56 go­ dina je prošlo, od kako me je majka na svijet dala. Kroz toliko godina nikad mi se nije ništa prikazalo i ako sam momkom svašta radio. Sto sam noći u groblju prespavao! — pa mi se opet nije šta trefilo. Samo, vala, jednoć u mojem životu bijah u neprilici, ali se je dobro svršilo. To je bilo u kasnu jesen prije dvije godine, ja sam bio u jedan sat po podne preuzeo službu do u jedan po ponoći, kad trebam ići kući. Prije, nego ću ostaviti s*ražarenje, sjednem na prag jedne drvene čuvamk e, da za­ motam cigaru i da je pripalim na mojoj svjetiličici. Ta je kućica na osami i do najbliže zgrade ima 20 m. Taman ja da ću otvoriti duhansku kutijicu, kad me po glavi i po rukama posu nekakav pijesak. Pogledam više sebe, gore drvena šiša, a pokrov od katrana. Nema ništa upadljivo. — Nu odaklen dogje pijesak? — Ustanem i obigjem čuvarnicu, ali ništa novo. Uzmem svjetiljčicu, pa se zaputim prema drugim zgradama, obigjem ih, ali ne vidim nikog. Iza toga se opet vratim na ono mjesto, prigledam dva tr puta onu šišu, zamotam cigaru, pripalim je, pa odoh u kancelariju, da prijavim moj odlazak. Već je prošao jedan sat poslije pola noći, kad sam sa kabanicom i svjetiljkom pošao kući. Noć je bila tamna, ali ipak pomrčina nije bila tolika, da se ne bi moglo vi­ djeti put i grmlje i kuće, kuda prolazim. Po nebu su se gomilale teške oblačine, kojima je vjetar svaki čas mijenjao oblike, dok je po zemlji raznio prašinu, papirčiće i opalo lišće iz jednog kuta u drugi, zbijajući ih u kolutove, da lakše zalepršaju zrakom. A meni se nadalo misliti i raz­ mišljati: odakle bi mogao doći onaj pijesak? — Valjda od miša! — rekoh .u sebi, pa da tu misao zabacim, pogledam u one oblačine, što se na visini preganjahu sad na jug, sad na sjever. Zagledavši se tako k nebu, odjednoč izne­ nadno posrnuh o jedan kamen, koga je neko bio ostavio tamam nasred puta a na početku naše mahale. Promrmljavši nešto „onom, koji je taj kamen bacio na put“, uk­ lonim ga u jedan kraj, da ne bi još ko s njega posrnuo i pogjem dalje. — Hm, ovo je noćas drugo iznenagjenje - rekoh u sebi, idući putem, nastojeći silom, da ne mislim ni na kamen ni na pijesak. Megjutim sam došao megju oba naša groblja. I s desne i s lijeve strane vidiš razne grmove i tolike bašluke (nadgrobne biljege) kako stoje na tom tajanstvenom mjestu, kao da su mrtvi izašli iz gro­ bova, pa se zamotali u platno, da gledaju, ko prolazi u gluho doba po toj cesti. Ja sam tuda prolazio toliko puta bez ikakve misli, ali baš te noći imagjah u srcu nekakvu tjeskobu. A kad još ugledah onaj krupni bašluk, odaklen je budalasta Hata skočila na vrat Selimagi, ja podigoh svjetiljku malo na više i odmakoh je od sebe, da bolje posvijetlim put i da makar što radim. Još nisam ni mitio groblje, kad ugledah pred sobom na jedno 5 —6 koračaja zeca! Jest Bogami, žec! To ti je bio golem... zekast zec biva zekonja. — Valjda je iskočio iz harema — reko sam sebi za neku utjehu, ama odmah iza toga rečem: — Ako je to zec, za što ne bježi? Za što stoji baš megju grobljem i gleda u me? (Nastaviće se). ^ H O R D ftE UJVIOTVOFJINE. Vira u junaka. U Mostaru šećer mejtef kažu, U njem uči triest divojaka, Hodža im je Šećer Salihaga, Kalfa im je dilber Umihana; U ruci joj od zlata šibica, Čim svituje svoje drugarice: Moje druge, ne hodile hude, Ne držite vire u junaku! Muška glava, šušnjevita grana. Udri granom o zelenu travu, List opade, a grana ostade. Ovaka je vira u junaka. O jablane!.. O jablane i te tvoje grane, Savi grane do zelene trave, Da ja pridem moru na jaliju, Da upitam Muju i Aliju: II je lakše kugu bolovati, Ili dragu u drugog gledati, Pa govori Mujo i Alija: Triput lakše kugu bolovati, Nego dragu u drugog gledati, Jer u kugi samo boli glava, A za dragom i srce i glava. Zabilježio: S. A glć. �Broj 3. Strana 45. . BI SER' h IS T A K- ® $ Ramazani šerif. U ponedjeljak na 4. ov. mj. nastupa ramazan, za Sljedbenike islamske vjere najblagosloveniji i najmubarekniji mjesec u godini; mjesec u kojem je veliki Stvoritelj svemira počeo preko Džibrili Emina objavljivati našem svetom pejgamberu najveću istinu — Kuran azimuššan. U ovom će se mjesecu svaki pravovjerni musliman potegnuti od nevaljalih djela i opačina i sav se predati ibadetu, posteći i moleći svemog' ćeg Allaha, da mu oprosti grijehove, koje je možda svijesno ili nesvjesno počinio kroz ostalih jedanaest mjeseci u godini. Ramazan je dakle mjesec muslimanske pobožnostl i ibadeta, koji nnm savjest čisti i duševno zadovoljstvo daje; nu on nam takogjer i fizičke koristi pruža, kao što to lijepo dokazuje Dr. Husejn Hulki beg u svom članku „Ramazanski post", što ga mi u našem listu iznosimo. Osim toga ramazan je i sa socijalnog gledišta veoma koristan po islamsku zajednicu, jer su u njemu bogatiji ljudi vjerom zaduženi sirotinji zećat i sadakai fitr davati, na iftar je pozivati i tako joj olakšavati teret životne nevolje i račuvati je od kragje i drugih nedozvoljenih činova, na koje ju može glad i nevolja natjerati Uz ramazan se muslimani često sastaju na iftarima i sijelima, gdje učvršćuju islamsko bratstvo i zdogovaraju se o zajedničkim potrebama u životu. Na tim iftarima i sijelima mnogo put iznikne po koja korisna po Islam misao, koja se poslije realizuje i muslimanskom narodu na uhar služiti stane. Naše bi kadije, muallimi, učitelji i imami patrietisk djelo učinili, kad bi sada u ovom mubarek mjesecu na iftarima i sijelima pokupili i po kojeg pretplatnik: „biseru , ko- ie pokrenut jedino za to, da u naš narod i porodicu širi zdravu islamsku prosvjetu. To ih ne će nikakva truda stajati, a islamskom će prosv n napredku mnogo doprinijeti. Želeći svoj braći muslimanima, da ovaj mubarek mjesec isposte u sreći i selametu, kličemo im: Ramazani šerif mubarek olsun! fz islamskog svijeta. G las iz Japana- — Mjesečni panislanski list l. Japanu »Iskamsko bratstvo« koji u Tokiju na engleskom jeziku izlazi, u jednom članku o sadanjem stanju Islama, megju ostalim veli ovo: »Evropa sa svojim raznim spletkama sijući razdor i neslogu megju muslimane, nasilnički napada na islam­ ske države, a evropska štampa na najbezobrazniji način viče na muslimane i uzvišeni Islam.« »Islamsko bratstvo« nabrojivši sve nepravde Zapada prema muslimanima nastavlja: »Skrajnje je vrijeme da se već jednom svi musli­ mani: Osmanlije, Arapi, Perzijanci, Afganci i Indijanci ujedine. Ovo je jedini način, kojim se muslimani mogu osi­ gurati protiv hajdučkim navalama Evropljana. Svi musli­ mani trebaju danas shvatiti ozbiljno stanje islamskog Hilafeta, te okupivši se oko njeg, bratski se zauzeti za njegov spas i napredak«. Mahmud Haj H useinoff — U Rusiji je umro čuveni islasmki dobrotvor; multimilioner Mahmud Baj Hu­ seinoff, koji je sa svojom braćom Ahmed i Gani Bajom bez pel para kapitala počeo trgovati i nakon smrti iza sebe ostavio nekoliko miliona rubalja*) Braća Huseinoin, u sticanju novca bez ikakvih sredstava, te u obilnom da­ vanju istog za svoj narod, sliče amerikanskim milionerima. Do sada ova tri brata što su za života dali, ili na smrti hl. oporu, om stavili svote ogromnog novca, za granju dža­ mija, me i resa, škola, i dobrotvornih društava, te za uzdržavanje muslimanskih gjaka u Rusiji, Turskoj i Evropi, iznašaju milion i po rubalja (preko 3,000.000 kruna.) Poslije Mahmud Bajove smrti spremljen je za njega na Hadž, Damla Hajrullah ef., koji je u ime merhumovo u Carigradu za dobrotvorne svrhe dao 16.200 kruna. Da Bog (dž. š.) braću Huseinoffe ralimet učini, a islamskom svijetu ovakih zauzetnih dobrotvora mnogo udijeli! Amin. s- Književnost. P erzisk a štampa. (Od njezina postanka do danas.) — Prva perzijska novina ugleda svijetlo godine 1848. početkom vlade šaha Nasredina. Njezin vlasnik i izdava­ telj, Mirza Teki Han Emir Nizam, pisao je o perzijskoj politici i novini osigurao saradnju viših činovnika u dr­ žavi, a njezin urednik, rodom Englez, prevagjao je članke iz evropskih novina, koji nijesu bili u opreci sa šahovom politikom. Novina je do 261. broja imala naslov »Ruznamei Vekaji« (Dnevnik dogagjaja), dok je početkom 1856 uzela ime »Ruznamei Devleti Alijjeji Iran«, (Dnevnik Perzijske vlade) a od 1903. godine izlazila je pod imenom »Iran«. Poslije su u Perziji u raznim vremenima izlazile mnoge novine kao »Taheran« »Ruznamei Ilmi« (Znans­ tveni Dnevnik), »Ettela« (Obavijest), »Šeret« (Sjaj), »Fe heng« (Razum), te u Carigradu Ahter« (Zvijezda), u Lond nu »Kanun« (Zakon), koju je uregjivao princ Mirza Malk �Strana 46. .BISER' Han Nazimudevle, za kojeg se misli da je napisao poznatu brošuru »Zadnja riječ Islama Evropi«. U Kairu je izlazila novina »Hikmet« (Mudrost). Za vlade Muzaffer-eddina u Perziji je izlazio priilčan broj novina, čiji su urednici bili većinom školski upravitelji. Tada je najviše doprinio razvoju novinstva u Perziji, Hadži Mirza Ali Han Eminuddevle. Novine, koje su tada izlazile jesu slijedeće; U Teheranu: »Terbijjet« (Odgoj), »Surejja« (Vlašići), »Hulasat ul-Havadis« (Kratak prijegled novosti) »Šerafet« (Plemstvo), »Edeb« (Dobri Odgoj), »Šahinšah« (Car), »Felahat« (Znanost), »Kevkebi Deri« (Dvorska zvi­ jezda), »Nevruz« (Novi dan godine). U Tebrizu; »El-Hadid« (Željezo), »Adalet« (Pravda), »Kemal« (Savršenstvo), »Ihtijagj« (Nužda), »Ikbal« (Sreća). U Mešheđu: »Edeb« (Dobri Odgoj), koji je kašnje prenešen u Teheran. U Bender - Bušir-u: »Muzafferi«. U Istih anu: El-Islam«. Izvan Perzije: »Az&d« (Oslobogjenje), »Miftah uzZafer« (Ključ pobjede), »Pervereš« (Odgajanje), »Surejja« (Vlašići), »Čehre-Numa« (Koji pokazuje svijet), »Medžmua-i Ma Verai Bahri Hazer« (Transkaspijska Smotra). Pri kraju vlade Muzafler-uddina, proglašenjem usta­ va i slobode štampe, novine su se u Perziji jako pom­ nožile. Pošto bi nas daleko dovelo, kad bi prikazivali — novine, koje su izlazile u Perziji od god. 1848. pa sve do danas, a kojih ima 243, to ćemo u kratko prika­ zati samo sada izlazeće novine. U Teheranu: «Istiklali Iran« (Perzijska Nezavisnost). To je dnevnik pokrenut 23. džemazi ul-evela 1228. Glasilo za slogu i napreda1:. Iz­ davatelj: Dr Husein Han, okulista, a kašnje Sejjid uha med Han, mjernik. »Amuzkjar« (Vještak). Polumjesečnik. Osnovan 18saffera 1326. Izdavatelj: Šejh Ali Iraki. »Iran-i Nev« (Nova Perzija) Dnevnik. Pokrenu u redžebu 1327. Organ perzijske demokracije. Direktor: Abu-z-Zija, kašnje Aaga Sejjid Mehdi Akgja. Urednik: Resul zađe Mehmed Emin. 'Temeddun* (Prosjeta). Sedmični list. Osnovan 1 1321. Samostalnih nazora. Direktor: Muđebbir ul-Memalik. Od ove je novine petnaest brojeva izišlo u Rehtu. »Dženub« (Jug). Osnovan u Ševvalu 1328. Direktor Dagistani. »Ruznamei Resmi i Devleti Iran« (Zvanični list Perzijske vlade) Izlazi tri puta nedjelno. Osnovan 18. rebi-ul-ahira 1329. »Soruš« (Angjel koji mjeri djela samrtnika). Sed’ mični list. Osnovan 23. Zil-kadeta 1328 Urednik: Azad ul-IsJam Lahigjani. »Asr« (Vijek). Sedmični list. Osnovan u zil-hidži 1328 Organ umjerene stranke. Direktor: Aka Mirza Agaji Isfihani. Upravitelj: Hadži Šejh Hasan Han Tibrizi »Medžlis« (Sabor). Osnovan 8. ševala 1324. Direk­ tor: Sejjid Muhamed Sadik Tabatai, kašnje Šejh Jahja Kašani. U Isfihanu »Afitab« (Sunce). Mjesečnik. Osnovan 20. rebi-ul-evvela 1329. Direktor: Mukamed Han Taherani. »Engjumeni Isfihan« (Klub Isfihanski). Sedmični list Osnovan 21. zil-kadeta 1324. Direktor: Džebel Amujs El-Musevi, odgovorni urednik: Aga Seragjuddin. Broj 3. »Beledijjei Isfihan« (Isfihanska Općina). Izlazi dva puta sedmično. Osnovan 4. zil-hidžeta. Imao je više urednika. »Pervane« (Leptir). Izlazi svaki deveti dan. Demok ratskih nazora. Direktor: Sejjid Hasan Mumin-zade. »Zajende Rud« (Ime rijeke koja teče kroz Isfihan) Nedjeljni list. Osnovan 1. rebiul evvela 1327. Demokrata. Direktor: Muin ul-Islam. Hunsari. U Rehtu: »Amuzkjar« (Vještak). Sedmični list. Osnovan 8. Džemazi ul-ahara 1329. demokratskih nazora. Direktor: Muhamed Teki Širazi. »Hair ul-Kelam« (Najkorisnija Riječ). Osnovan 24. džemazi ul-ahara 1325. Ovaj demokratski organ imao je pod uredništvom Efsah ul-Mutekellimina još jedno taheransko izdanje, kojeg posljedni broj nosi datum od 23. saffera 1326. »Kengaš« (Vijeće). Izlazi dva puta sedmično. Osno­ van 13. zil-kadeta 1328. Umjerenih nazora. »Gilan«. Izlazi tri put sedmično. Osnovan 26. šabana 1328. Umjeren u politici. Direktor; M. Z. »Nesimi Šimal« (Sjeverni lahor).' Osnovan 2! šabana 1325. Direktor: Ešref El-Husejni. U Tibrizu: »Tibriz«. Izlazi tri put sedmično. Osno­ van u zil-hidži 1328. Upravitelj: Husein. »Seadet* (Sreća) Polumjesečnik. Osnovan u rebi ulahiru 1329. Umjerenih nazora. Direktor: Azad-ul-Islam Lahigjani. »Šefek« (Zora) Sedmičnik. Osnovan 27. ramazana 1328. D’moktata. Direktor: Dž A. Riza-zade. I Nedžefu: »El-Ilm« (Znanost). Osnovan 1328. Piše pri. nolitike visokih činovnika u državi. ■ »Nedžef«. Osnovan u rebiul-evvelu 1328. Nezavisan. Ravnatelj: Zovin-zade. U Mi edu: »Huršid« (Sunce). Izlazi četiri puta nedj.ilno. 0 „ jvan u muharremu 1328. Demokratskih na­ čela. Lirektur: Muhamed Sadik Tibrizi. *Ne\behar« (Proljeće). Osnovan 9. ševvala 1328. Direk* : M. Behar. U Kazvinu: »Kazvin«. Izlazi dva puta sedmično. Osnovan u rebi ul-ahiru 1328. Demokrata. Direktor: Mirza Ebul Kasim. U Kermanu: »Kerman« Osnovan 17. rebiul-evvela 1329. Direktor: Mirza Gulam Husein Kermani. U Kermanšahu: »Kermanšah«. Sedmični list. Osno­ van 3. zil-kadeta 1327. Demokratskih nazora. Direktor: Fasih ul-Mutehellimin. U Bender - Buširu: »Muzafferi« (Muzafferov list) Izlazi dva puta mjesečno. Glasilo demokracije. Osnovan u Ševvalu 1319. Ovaj je list imao još jedno izdanje u Mekkei Mukerremi. U Urmijji; »Ferverdin« (Ime prvog mjesesa Zoroastrove godine). Nedjelni list. Osnovan 28. džemazi-ulevvela 1329. Demokrata. Direktor: H Agazade. Izvan Perzije a na perzijskom jeziku izlaze slije­ deće novine: U Carigradu »Šems« (Sunce). Sedmični list. Osno­ van u ševvalu 1326. Umjerenih nazore. Upravitelj: Sejjid Hasan Tibrizi. U Kairu: »Čehre-Nema« (Koji pokazuje svijet). Sedmični list. Osnovan u god. 1322. Umjerenih nazora. Direktor: Abđullah Muhamed. U Bombaju: »Habbul-Metin« (Tvrda veza). Sed­ mični list. Imao je još dva izdanja, jedno u Teheranu, a drugo u Rehtu. Panislamski organ. Direktor: Dželal-edDin El-HusejniMuejjid ul-Islam. Osim ovih novina izlazilo je u Perziji mnoštvo litografiranih noćnih listića, zvanih (Šebname) kao »Kerna« �Broj 3. ,B I S E K‘ Baba Taheri«, »Nam Nare«. Beuki Azrailc »Pelli Gafilin« i t. d., te Četiri pet novina na francuskom i nekolike na turskom i ermeoskom jeziku. .U svakom slučaju, za sve novine u Perziji, bile bolje ili slabije, može se reči, da su učinile mnogo koristi Perzijancima, jerbo su im inspirirale želju za čitanjem i naobrazbom. Pa ne samo manje obrazovani ljudi da su sa nasladom čitali novine, nego i analfabete uzimali su ih za svoju djecu i na taj način štampa je mnogo do­ prinijela za opću naobrazbu u Perziji. Strana 47. Ovogodišnji proračun samostalnih vakufa povoljniji je od lanjskoga. — Proračun centralne zaklade je bolje i intenzivnije proučavan. I ovaj, ima u sebi materijalnih nedostataka, koji se pokazuju u tome, što su sve dotacije na slabim temeljima i u megjusobnim silnim nerazmjerima. On pak ima naslove i stavke, kao što načela proračuna iziskuju. Predvigjen je: Prihod 930.000 .K— Razhod 928.975 « Višak 1.015K— Prema god. 1912. povišeno je pokriće za 18.900 K, U »Revue du Monde Musulmane«-u a potreba za 20.429 K— S. Specijalne potrebe povišene su: na poboljšanje plaća sibjan mualima 10.000 K— u prvom redu, a ostatak na . poboljšanje imamskih plaća i 5°/0 skuparinski doplatak za mualime mektebi ibtidaija. Sibjan mualimi će se platiti- prosječno po kotareG lavni zaključci vakufsko-m earifskog sabora. vima a povjerenstva će im odmjerivati plaću po zasluzi. (II. perioda, i. zasijedanje od 11/1. do 25/11. 1913.) Isti princip vrijedi i za imame, ako nijesu dovoljno pla­ Kako je u povojima još uvijek rad vak. sabora ćeni iz samostalnih vakata. Kod izradbe pragmatike za mualime njihove će( se najbolje se vidi iz generalne debate o proračunu, tome kulmenu parlamentarnog rada. U ovoj debati govore plaće riješiti stalno i definitivno. Generalne potrebe povišene su dijelom na pobolj­ samo trojica, od kojih samo jedan izgovori uvod u gene­ ralnu debatu, a druga dvojica samo kritikuju po jedan šanje plaća činovnika sab. odbora, po izglasanoj prag­ stav. U ovoj debati ne prekida se riječ o našim potre­ matici; eputni troškovi činovnika« za 4.000 K; bama svestrano niti dapače u vjer. prosvjetnom pogledu povišica honorara pravnom referentu « 1.200 « cjelovito, ne argumentiraju se uzroci naše slabosti, ne « bor« - radi izvanrednog zasijedanja « 3.000 « poziva se niko na odgovornosti i t. d. Već sve za jedna *i. ma medresa u okr. mjestima« « 20.000 « uže! Je li ovo znak potpune osviješćenosti, da drukčije »rei darul-mualimina« « 13.400 « ne ide, nego što jest sada, ili se šuti iz obzir i? = na za su. siromašnoj djeci u mekteb. « 1.300 « to neka svako sam sebi odgovara. »kurs i sibjan - mualima« « 6.000 « Proračun. <ipeu ■« « 12.000 « i li ino- ir provizor mjernika za planove Expoze proračunskog odbora, primljen za p gu i nad ■ novih gragjevina « 10.000 « generalne i spebijalne debate, jest u suštini uv ■: Dosa j' vakufski i jedan novi provizor. mjernik Proračunski odbor u svojih 13 sjednica proučavao imali bi proći cijelu zemlju i pregledati sve vakuf objekte je osnovu proračuna za 1913., predloženu po prijašnjem saborskom odboru. Nije bilo vremena za detaljno pruiu- te njihovo stanje i vrijednost ustanoviti; a naročito preg­ ledati novogradnje. čunavanje, ali i letimičnim pregledanjem uvjerio se, da Stipendije se predvigjaju u svemu sa 34.000 K — je ova proračunska osnova, a i dosadanji vakufski pro­ računi sastavljeni bez ikakvih principa i proračunskih i to: 16.000 K (16 Stipendija) za pravo, filozofiju, vis. sistematskih podloga, pa za to došla u proračunu za tehniku i medicinu — za svaku struku po 4, kao beska­ 1913. velika razlika i silni nerazmjer kod pojedinih ko­ matni zajam uz povrat, kad svršenik dobije u stužbi tarskih proračuna te kod pojedinih naslova i stavaka 1.600 K— plaće: 10.000 K (10 Stipendija) za teologiju na kojem istoč. sveučilištu, uz reverz, da će u prvom Central, zaklade. Kod ovog proračuna ne može se izbrisati ta ano­ redu služiti vakufu po potrebi; — i 8.000 K za gjake darul-mualimina, maksimalno po malija i provesti potpuna jednačba, ali se može utirati 300 K a minimalno prema imovinskim prilikama. put za to i postepeno dovoditi u sklad naslove i stavke Sve molbe za Stipendije šalju se preko onog vak. i provagjati jednakost. povjerenstva, u čijem se području molitelj nalazi. U koliko se ne mogu pokriti potrebe iz samostalnih Povišica pokrića uslijedila je većinom na temelju vakufa, pokrivaju se one iz centralne vakuf.-mearifske konstatovanih uspjeha iz knjiga prošle godine, te na os­ zaklade. novu toga (za koje 20.000 K—) što će centrala od U proračunu samostalnih vakufa za 1913. pred- svake investicije ili samostalnog vakufa uplaćivati troš­ vigjen je: kove za izradu projekata i proračuna po provizornim Prihod sa 897.531 K mjernicima. Rashod « 724.878 « Vakuf, proračun, što se tiče prihoda, nategnut je Višak 172.653 K do skrajnih granica. Odakle sada podmirivati druge vjer­ Prema 1912. godini povišen je prihod za 35.164 K ske, prosvjetne i opće kulturne potrebe naroda, nadola­ zeće s vremenom a u savezu sa mladom autonomijom?! a rashod za 66.152 K — Narod ne poznaje dobro vjere, njenih moralnih i Razhod: Prihod: Po okružjima je etičnih principa, nema volje za prosvjetom i kulturom, 69.226 K 80.877 K Travničko nema ideala, nema inicijative ni dovoljno snage za da­ 32.253 « 41.535 « Bihaćko našnju borbu. Naše doba ispunjava narod tamnim živo­ 311.291 « 388.050 « Sarajevsko tarenjem bez boje, snage i energije. Nehajni smo za sve, 123.341 « 141.076 « Banjalučko a naročito za borbu u kulturnom i prosvjetnom pogledu. 69.577 « 102.237 « Mostarsko S toga veli izvjestitelj proračunskog odbora: 119.190 « 143.756 « Tuzlansko Kulturne bilješke. �Strana 48. Broj 3. „ B I Š E R' »Naša je autonomija pozvata, da proti svim našim nedostatcima vojuje i podiže narod u prosvjetnom i kul­ turnom pogledu!« Autonomija mora preći na uregjenje vjerskih odnošaja, njenih institucija i prosvjetnih zavoda, makar i sa velikim novčanim žrtvama. Istina, prihodi rastu, a nade je, da će investicije — novogradnje — dati lijepa prihoda. Proračun samostalnih vakufa za 1913. godinu zak­ ljučuje se u glavnom: 1913 bilo je 1912. više za Prihod 899.987 K 861.767 K 38.220 K Razhod 751.021 K 658.726 K 92.295 K Višak 148.966 K 203.041 K — 54.075 K — Najbogatiji kotar sa vakufima jest Sarajevo sa 352.262 K prihoda, a najsiromašniji je Ljubinje sa 339 K prihoda. Preko K 0.000 K— vak. prihoda nema više ni jednog kotara, a ispod 1000 K— su kotarevi: Bileća, Cacko, Ljubuški Nevesinje i Županjac. Nemoguće je pružiti kakve više informacije o pro­ računu samostalnih vakufa bilo po mjestima i okružjima, bilo po formi da se n. pr. znade koliko se troši na up­ ravu vakufa, na džamijske službenike, vjerske svečanosti, sibjan mektebe i ibtidaije, na medrese i t. jer štampani proračuni vakufa na 450 stranica nemaju ni jedne pregledne tablice, nikakva indeksa i t. d. Nego samo skrhano jedno na drugo — čitava kupusara. Nego ako čovjek traži vakuf, mora listati proračun dok ga nagje, kao ja n. pr. tražeći vakuf džamije u Bos. Brodu. Proračun vakufske centralne zaklade detaljnije je izragjen. Ali se ni iz njega ne može sve iscrpsti. Ja sam n. pr. — istražujući nove mektebi ibtidaije — mogao jedino znati koje su nove, kad sam sravnio prošlogodišnji proračun s novim, pa zaporkom kao nove označio one, kojih u proračunu za 1912. nijesu izvedene, pa koliko je sada novin — to se ne zna. (Ja što sam nabrojio jest 17( Nu makar za prinovu, ali sam slučajno pogledao mektebi ibtidaiju u Novoj Kasabi kot. Vlasenice, pa je nigdje ne nagjem niti kod centrale niti prenešene na koji samostalni vakuf. A do godine 1912. je bila Ova ibtidaija je i sad u N. Kasabi, ali je u proračunu nema. Tako je isto i s ibtidaijama u Tesliću i u Lepenici kotar Tešanj. Cjelokupni proračun centralne zaklade preliminiran je je sa: Razhodom od 950.547 K i Prihodom «935.000 « Deficit 15.547 K— Naslovi pokrića su: za 1913. prema 1912. -)- više ili manje I. 10°/0 vak. mear. prirez 431.000 K — 24.000 K 136.500 K + ‘ 2.500 K II. Bogoštovna subvencija 102.000 K + 2.(00 K III. Prosvjetna subvencija IV. Najamnine od nekretnina 110.000 K + 20.01 0 K V. Dohodak od 4. vak. konvikta 76.000 K VI. Hardžimuhaseba od samos 26.000 K + talnih vakufa 3.000 K VII. Tretina, kesim i zakupod vakut. nekretnina 6.000 K VIII. Murabeha na vak. glavnice 20.000 K IX. Paušl za prenose pristojbe 4.000 X. Desetinski paušal 3.000 XI. Naknada parbenih troškova 500 XII. Razni nepredvigieni prihodi 20.000 Ukupno Naslovi potrebe su: I. Ured saborskog odbora: a) redovita potreba: 1. Plaće 2. Doplatci b) izvanredna potreba K K K -|- . 400 K K -(- 20.000 K 935.000 K - f 23.000 K 1913. 52.300 12.220 550* 1912. 51.070 5.430 4.000 65.070 K Ukupno 61.000 1913. bilo 1912. 15.300 II. Sabor i saborski odbor 12.300 44.063 III. Kotar vak. povjerenstva 41.000 28.950*) IV. Uzdržavanje medresa 8.230 20.000*) V. Darul-mualimin 6.580 271.789 VI Mektebi ibtidaije: 283.887 osim toga iz samostalnih va­ 50.484 kufa na mektebi ibtidaije 68.153 Sveukupno za mek. ibtidaije 325.272 352.140 VII. Putni troškovi ulema medž9 000 9.000 lisa i muftija 44.000 Vili. Sirotište 83.000 Konvikti 103.C00 106.360 X. St endije 34.000 22.000 78.351 XI. U. amijske svrhe 79.244 107.934 125.520 XII. Sibjan mektebi (osim toga iz samostalnih 10.498 vakufa na ove 15.083 110.423 Ukupno za sibfan mektebe 140.603 17.517 16.194 XIII. Uzapćeni vakufi 1.580 XIV. Užar :avanje tekija 1.689 33.700 XV. „ nekretnina 40.100 XVI Mirovinski fond: 10.000 a) za mualime mek. ibtidaijei 10.000 4.000 b) za činov. sab. odbora 4.000 XV]1. Ostali izdatci: 2.824 13.730 a) redoviti 17.700 b) izvanredni 21.000 20.525 Ukupno naslov XVII. 34.730 Ako se uzme u obzir, da u ovom naslovu otpadaju u izvanrednoj potrebi prorač. za 1913. sadržani izborni troškovi od 15.300 K —, to onda pravo povišenje ovoga naslova iznosi 29.505 K— Sveukupni prihod vakufa (samostal. centr. zaklade zajedno) predvigja se 1913. sa 1,834.987 K— a razhod sa 1,701.568 K— te se pokazuje višak od 133.419 K — prema čemu faktičnog deficita nema u proračunu vakufa kao u zejedničkom gospodarstvu. Šemsuddin * Umanjeno radi prenosa honorara pravnog referenta od 4.000 K - st ovg naslova na ostale razne izdatke, prema čemu bi, da ova stav. nije ovdje brisata iznosilo pravo povišenje nas­ lova prama 19'2 godini za 8.<>70 K— *) Povišice radi reformi BRAĆO MUSLIMANI! Širite islamsku prosvjetu! Vlasnik i izdavatelj: Prva muslim. nakladna knjižara 1 štam parija u Mostaru. Uregjuje: Redakcioni odbor. Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Za uredništvo odgovara: Muhamed B eklr K alajdžlč^ �P TU Čast m i je ovim ja v iti p. n. da sam osnovao - pored svoje dosadašnje »Prve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju, knjigovežnicu i tvornicu kaučuk štampilja u Mostarii u filijalu knjižare u Trebinju. štam parija j e štampilja knjgovežn . ; k ~ i tvornica kaučuk snabdjevena svim potrebnim n tevijalom tako, da će moći sve naručbe svojih ciienienih mušterija izvršivati na njihovo potpuno zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. Nadajući se, da će p. n. svoje cijenjene naručbe, koje spadaju u navedene vrste posala, meni povjerovati, bilježim se s odličnim Štovanjem Muhamed'Bekir Kalajdžic �H ERCEG-BOSfifl zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonateljstoo u Sarajeuu. flpeloua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . — e) proti provalnoj kragji i f j na ljudski život, i to osigu­ a) proti požaru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žiuota obuhuataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti; b) m ješovta, odnosno osiguranja govorr.osno osiguranje; za slučaj doživljaja i smrti; d) proti štetam a od tuče uz c) osiguranje miraza: naknadu potpune štete; Zavod preuzima osiguranja: d) životn e rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja, odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Osiguranja žioota ualjaju osim slučaja naraune smrti takogjer 1. za pogibelji rata, b e z j svake doknadne premije; I S = 2. za slučaj dvoboja; ! rt o3. za sam oubojstvo; | j-j 4. za smrt usljed nezgoda I -u ‘a Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj knlantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. S V : Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODLEŽMO E X P 0 RC-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosan- sko-hercegovačke dižavne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4b268f308ee695acfc738ddcd0b0fcc9.pdf 4ad11cebcbb2aa5ea5dbd7d0006a0c01 PDF Text Text BROJ 4. Pretplata na „ Biser“ iznosi za društva K 1 0 — ; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale^ 8-— na godinu. GODINA II BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno. ------- ■— — Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA Š IR E N |E ISLA M SKE PROSVJETE, Innemel-mu minune ichvetun! E l - I s l a m u j a l u v e 1 a j u l a a 1 e j hi ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista Neplaćena se pisma ne prim aju, = : PLATIVO I UTUŽiVO U trcba slatl na.adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 13 R am azan a 1331. ® M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: " Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catić. M. Ć. Ćatić: Teubei nesuh. (Pjesma). Ž A © J : Hazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Z)r. Husein Hulhi: Ramazanki post. S turskog preveo: HajretL Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma). M^ktned Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašik. Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Hu. eska). Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. 5 arapskog prevodi. Edib Tešnjak. Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici I t»C7 S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizn'46. 15. au gusta 1913. LISTAK Iz i 'ams> »ci). Karanfilaga: 1 opet. (Pjesma). Kazanli Halim-Sabit: Čovječanstvo, ideja vjeie i Civilazačija. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadid. birj4 Dijeta: Širenje prosvjete u Haukandu. — l0S, Muslimanske knjige u Rusiji. — Kulturne |. a rerjn0 zasjjedanje v..kufsko-mearifskog sabora. Revizija v: ifsko-mearifskog štatuta. Gajretova skupština. - Pnr i odgovori uredništva. - S uredničkog stola. - Ispravak. BRAĆO MUSLIMANI! Širite i preplaeujte.se na ,,MI5BAH“, „M0ALUM“, ,,GAJRET“ 1 ,,BISER“ — Osnivajte razna korisna društvu kao n. pr. zanatlijska, trgovačka* sokolska,, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-here, llmijje'4, ,,Gajretau i drugih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama, Brado muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond isl. sirotišta. Badite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �mi n i ran Kinin, jthhiiil KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PUCA. MOSTAR. VLA STITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". .... — Filijala u Trebinju. = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptiJaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim p o g la ­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk olsk og i k ancelarijsk o g pribora. V e lik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sve knjige (kitabe) štam pane arebicom. Izrag.uje sve u štam parsku i knjlgovežačk u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š lam pilja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. f j ^ “' i Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige, Vanjske se narudžbe obavljaj u brza i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu - splatno prikladni darovi. — — II i— ■ — — C— PODRUŽNICA HRV ATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul. § 0 S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČKO DPfJŠTVO) Mostar Sauervaldova ul CENTRALA u SARAJEVO; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje tete 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. <9> Z A L A G A O N 1C A prima u. zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 4. BISER „BISER* izlazi dva puta mjesečno. ---------- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! GODINA II. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e 1a j ul a a 1ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve ®t0 se administracije i uredništva lista ---------- Neplaćena se pisma ne primaju, ' puvT IV O I UTUŽiVO U treba s*at‘ na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina Mostaru. 13 Ramazana 1331. © M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić . (Nastavak.) Kazali smo, da je Džemaluddin prema koncu svoga života došao u Carigrad. AbdulHamid koji je tada aktivno radio, da proširi krug upliva svoga Hilafeta, bio je začaran nje­ govim dolaskom i mnogo se je koristio njego­ vim savjetima. © 15. augusta 1913. jom, u kojoj bijaše i dosta uleme, bi naročito odaslan u Japan, da obnovi stare veze i da širi Islam megju Japancima, ali na nesreću pa­ robrod se na pavratku potopi. Takogjer se je opremilo dosta islamskih misionera i propov­ jednika u Centralnu Afriku, Sudan, Kinu i Is­ točni Turkestan. Najvažniji od ovih pokušaja bijaše imigra­ cija muslimana, koja je najbolje rezultate dala. Turska, osobito pak Carigrad postade sre­ dište, u koje jatomice dolažahu islamski velika­ ši i odličnjaci iz sviju dijelova svijeta. Sve ove uplivne, sposobne, oduševljene i rodoljubive ličnosti, koje bježahu pred tiranijom njihovih Sejjid Džemaluddin svojom dubokom islamskih vladara, ili pred nepravdom evropskih poznajom država na Istoku, upućivao ga je u osvajača, bijahu u Carigradu sa velikim rešpeknjegovim poduzećima i živo radio da poveća tom primani; tu su imali krasne stanove, držav­ sultanov upliv u Perziji, Indiji i Afganistanu. ne potpore i oni u veliko olakšavahu ostvare­ Jedna grupa Miado-perzijanaca radila je u Ca­ nje projekata svoga dobročinitelja. rigradu pod njegovim ravnateljstvom; oni su Osim muslimanskih imigranata iz Rusije i slali spise i upute u Nedžef i Taheran, da što balkanskih državica, koji hiljadama dolažahu u više predobiju šiitske uleme i uplivnih ličnosti Tursku i svake godine pravljahu nove naseo­ u Perziji. Mirza Aga Han Kermani, koji je poz­ bine po maloj Aziji, isto tako i uvažene poli­ nat u perzijskoj povjesti, te Mirza Riza Kerma­ tičke ličnosti sklanjahu se u stolicu Hilafeta i ni, ubojica Nasreddin- Šaha, bijahu agilni čla­ druge gradove po Turskoj. Tako su znameniti Abdul-Kader, Šamil, Ismail Paša egipatski henovi ove grupe. Sa afganskim emirom Abdurrahman Ha­ div i Šejh Ubejdullah, vjerski poglavica Kurda, nom uspostaviše se prijateljske veze i Abdul- te sami Sejjid Džemaleddin i još mnogi ug­ Hamid posla emiru jednu skupocjenu sablju. ledni Arabi iz Hidžaza, Jemena, Sirije i Mezo­ U Indiji takogjer činjeno je mnogo propagande potamije, došli u prijestonicu i druga mjesta u i sultanovi agenti dopirali su do Hajdar-Abada turskom carstvu. S druge strane, osim šiitske u Dekanu. U Bataviji na Javi osnovao se tur­ uleme iz Nedžefa i Kerbela-a i perzijski prin­ ski konsulat, a pokuša se i sa Japanom doći čevi i ministri, koji su pali u nemilost, te pris­ u saobraćaj. Jedan parobrod sa turskom misi­ taše drugih vjerskih sekti, različitih od šiit- �Strana 50. Broj 4. .BISER1 ske dolazili su u Bagdad, a afganski emigranti, privatnici ili zvanične ličnosti nestanjavahu se u Damasku. Svi ovi doseljenici podavahu se aktivnoj propagandi i činjahu značajan utjecaj na svoje suvremenike u islamskom svijetu. I drugi su elementi doprinijeli za napredak i razvoj Panislamizma: činjenica da je sultan protektor dvaju Harema, Mekke i Medine (Hadim ul-Haremejni Šerifejn), pa sama dužnost, koja se tom titulom nameće, onda ,,hadž“ (hodo­ čašće) koji svake godine na hiljade pravovjer­ nika vrše, osobito pak imućniji izmegju njih, koji ostaju od tri do četiri mjeseca u Hidžazu, Siriji i Carigradu, dalje blagonaklonost, koju ukazuje [sultanova vlada ovim hadžijama, zatim pak odašiljanje „Mahmela" i ,,Surre“, sa veli­ kim sjajem i nakitom u Sveta Mjesta, te svet­ kovanje Kurban-Bajrama na Mini i t. d. dosta uplivišu na razvoj i širenje panislamske ideje po cijelom svijetu. Prisutnost većine islamskih velikaša i ha­ džija svakog petka na džuma-namazu, gdje se i sami sultan nalazi, ceremonije, .,Selamluk“-a, te Abdul-Hamidova inicijativa za gradnju po muslmane važne Hidžaske željeznice, pomoću subkripcije svih muslimana cijeloga svijeta, imaju takogjer dosta utjecaja na razvoj panislamske ideje. Oduševljenje, koje prouzrokova gradnja ove željeznice, dade začetnicima pokreta, kao i dru­ gim misliocima islamskim, sjajnu ideju da pri­ likom hadža na Kabi, prema zahtjevima vreme­ na naprave jedan megjunarodni panislamski kongres. Jedan od najznatnijih izmegju ovih Sejjid Abd ur-Rahman El-Kevakibi, rodom iz Halepa i natjecatelj Sejjid Džemaluddinov i Šejh Muhammed Abduhutov, koji je početkom dvadesetog vijeka u Egiptu umro, napisao je za ovu stvar jedno važno djelo na arapskom jeziku pod naslovom „Ummul-Kura" (Majka gradova - ime M. kke). U ovoj knjizi Kevakibi, sakuplja u Meku prilikom hadža reprezenta.-te sviju islamskih zemalja, tako da na tom velikom kongresu prisustvuju hodže i šejhulislam iz Carigrada, muftija i šejhul - mešaih Džamiul-Ezhera, išani i kadikalani iz Buhare, mudžtehidi iz Perzije, efendije iz Kavkaza, mulle, l.azreti i šejhovi iz Indije i Rusije i t. d. i gleda ih, kako na bratski način raspravljaju i istraživaju sredstva za napredak i preporod is­ lamskih naroda. Poslije Sejjid Džemaluddin EI-Afganije panislamska ideja postaje univerzalnom, bar u islamskom svijetu i neprekidni napadaji kršćan­ skih naroda, te njihove invazije islamskih zemalja sve to više pospješuju taj pokret. (Nastaviće se), H. Hilm i: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Onda mi je još žalije da sam ga uvrijedio — reL prestojnik. A šta ste mu rekli? Rekao sam mu, da ću ga otpustiti i — zaprijetio mu, tim. — On vam ne će to oprostiti. Ponosan je do skrajnosti, a ima i prijatelja. Vidio sam mu pisama od visoki ličnosti. — Onda smo propali — reče očajno doktor. — Ja sam više nego siguran, da će biti premještaja ureda radi i na vlastite troškove. — reče ozbiljno stariješina. — Idite gospodine upravitelju, pa gledajte, da to svršite, biću vam zahvalan! — A ko će mene s njim pomiriti? 1 ja sam mu krupnih rekao. — Je li za istu stvar? — upita doktor. — Jest na žalost! Za druge mu nijesam nikad imao prilike ni jedne reći. — Onda pošaljite ga k meni, ja ću s njim govoriti.! reče prestojnik. — Ja ću mu kazati, nek dogje u četiri sata. — Ne u četiri, nego odmah. — To ne će učiniti, jer ne pušta ni minute svog razreda. Jednoč ga nadzornik pozva u zbornicu, a on reče: Izvinite, imam još pola sata nastave! Ostavite koga da pazi. — reče mu nadzornik. „Nemam koga, vanda bi me gospodin nadzornik zam ijenio".. . To se je nadzorniku tako dopalo, da mi je poslije rekao: „Kad Bosna imadne ovakve sve učitelje, onda će joj pravo sunce sinuti!" — Da sam znao, da je taki, poslao bi i ja svoga Pubu. — reče doktor. — On ti ga ne bi primio. �Broj 4. . BI SER* — Za što? — Jer je malen. . Kod upisivanja rekao je gospo­ dinu načelniku: „Načelniče, imate li vi jače dijete?" — „Nemam, reče načelnik". Onda izvolite poslati bešiku i jednu dadilju, nek mi dijete ne smeta. Kad ga budu lilali, onda će bar biti mirno. — Sjećam se i jal — reče prestojnik. — Nije ga primio? — upita doktor. — Ni za živu glavu. — Koliko je djetetu godina? — Lani je bilo istom šest. — A mom će biti u augustu sedam. — Onda ga možete poslati, kad bude nova školska godina. Sluga gospodo! — S luga!. . . Tako, nek on dogje u četiri sata. — Bićete služeni!........................ IV. Bilo četvrt do dva sata, kad je mladi učitelj došao u školu i odmah u svoj razred otišao, i neuvrativ se u zbornicu. Sjedio je par minuti, dok su sva djeca unišla, a onda je počeo raditi. Kad je bio u sred rada, otvore se vrata i unigje knez. Učitelj ga pogleda mirno i stade dalje raditi. Kad je svršio reče: „Vi gospodine nijeste znali, da je strogo zabranjeno nastavu smetati? Oprostite gospodine, reče knez — molio bi vas, da malo izagjete na ganjak! — Ne običajem izlaziti, dok se sat ne svrši, ali na vašu želju, mogu par minuti izaći. Samo budite kratak. Kada su izašli reče učitelj: „Što želite?" — Molim vas za oproštenje! — i turi učitelju nešto u džep. Učitelj se brzo maši rukom i izvadi nekakav pa­ pir, a kad ga razmota, ugleda 40 K. — Šta je ovo kneže? — Eto, dar što ćeš mi oprostiti. Ne će biti samo to. — Dobro, ovo je dokaz, da ste priznali svoju kri­ vicu. Danas sam teligrafirao na vladu, da se odmah izašalje jedan vladin povjerenik, koji će sve ovo ispitati i krivce kazniti. Zar vi mislite, da bi ja za ovo pišljivi para pretrpio onaliko ruglo i napadaj od vas, prestojnika, stariještne, a što je najgore vi ste mi oskvrnuli čast pred djecom. S Bogom! — Gospodine, nemojte sreće vam! Evo priznajem, da sam bio kriv, pa vas molim, da mi oprostite, a odsele, što znate radite od malog, da ga zakoljete, ni riječi vam reći ne ću. — Dragi moj, da sam ja mislio djecu klati, ne bi ja bio učitelj. Moja je zadaća da lijepim riječima dovodim djecu i odgajam ih, a ne tučnjavom. Ali sve da sam ih dosad tukao, od sad ne ću, jer može se koji roditelj naći taki kao vi, pa me onako napasti. Čuo sam gospodine od predstojnika i upravitelja kako vas fale. Šta ću kad nijesam znao, da ste taki. Nego molim vas, oprostite mi, a i vi će te vidjeti ko sam ja! Strana 51. — Nije nužno, da više vigjam, vidio sam dosti! s Bogom. — Oprostite gospodine, zaboravio sam kazati, da vas je pozdravio gospodin prestojnik, da mu dogjete. — Ako mu trebam, zna gdje je škola, nek me nagje. Ja mu više ni koraciti ne ću, tako mu kaži; — rekavši to ode u ra z re d ....................... U tri sata dogje podvornik u razred učitelju i reče: „Moli vas gospodin upravitelj, da dogjete u zbornicu, kad pustite djecu na odmor. — Dobro, reče učitelj i pogleda u sat. Odmor dje­ ce. Sedmičaru ti stani kod vrata i po dvojicu puštaj van. Da mi je mir . . . Kada je došao u zbornicu, našao je stariješinu sama. — S luga!. . Što ste me zvali? — Je li istina, da ste vi što pisali na vladu? — To su moje stvari!. . A ko vam to kaže? — Kaže knez. A što mu ne oprostite, kad vas moli za oproštenje.? — Da je on meni došao kao čovjek i molio me za oproštenje, bio bi mu oprostio, nego on je pao iz jedne pogreške u drugu. Išao je da me podmiti, evo vi­ dite. Je li ovo dokaz, da sam nevin i ako ste i vi tvrdili da sam kriv. Ama neka, vidjećemo. (Nastaviće se). A h m e d N aitn : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M usa Ć azlm C atić. (Nastavak.) „Ehabbukjum ilejje ve akrebukjum minni medžlisen jevmel-kijameti, ahsenuk’jum ahlakan". (Meni je od vas najmiliji i najbliži na sudnjem danu onaj, koji je najljepše ćudi.) „Ekjmelul-muminine imanen, ahsenuhum hulkan, elmutaune ikjnafen, ellezine je’Iifune ve ju’lefune; ve la hajre fi men la je’lifu ve la ju’lefu". (U vjeri su najsavršeniji oni pravovjerni, koji su po naravi (ćudi) najbolji: to su oni ljudi, s kojim svako može u prijateljstvu živjeti. Oni pri­ jateljuju sa svijetom, a dopuštaju, da i svijet s njima prijateljuje. Nikakova dobra nema u onim ljudima, koji ne mogu biti intimni s drugim, niti dopuštaju drugom, da mu intiman drug postane) „Innellahe juhibbu mealijel ahlaki, ve jekjrehu sefasifeha" (Bog zaista ljubi velike krijeposti, a prezire zle ćudi.) „El-jumnu husnul-hulki". (Blagoslovi sreća sastoji se u lijepoj ćudi.) „La akle k’jettedbiri, va la hasebe k’jehusnil hulki". (Nema mudrosti kao oprezna razmišljanja, niti plemstva kao lijepe ćudi.) �Strana 52. Broj 4. ,B I S E R* „Salasun men lem tek’jun fihi ev vahidetun minhunne, fe la ta’tedu bišej’in min amelihi: takva, tahdžuzuhu an measillahi, ev hilmun jek’juffu bihi essefihe, ev hulkun jeišu bihi bejnennas". (Ako kod jednog čovjeka nema triju svojstava, ili bar jednog od njih, ne smatrajte nikakovo njegovo djelo dobrim djelom. T a tri svojstva su ovo: bojažljiva pobožnost, koja čovjeka zaprečuje, da Bogu griješi; blagost, koja bi i naprasita čovjeka umirila; te ćud, koja čini, da sa svijetom u miru i prijateljstvu živi.) „Sa’adetul-mer’i husnul-hulki ve min šekavetihi su’ulhulki“. (Sreća je ljuska u lijepoj ćudi, a nesreća u zloj.) „Innel-muslimel-musdide lejudrik’ju deredžetessavva mil-kavvami biajatillahi bihusni hulkihi ve k’jeremi daribetihi“. (Pravedan musliman će bez sumnje svojom lijepom ćudi i plemenitom naravi postići čast onog čovjeka, koji se vazda Bogu moli i posti.) Jnnel-abde le jeblugu bi husni hulkihi azime deredžatil-ahireti ve šerefil-menazili, ve innehu ledaiful-ibadeti; ve innehu le jeblugu bismi hulkihi esfele derek’ji džehenneme, ve innehu leabidun". (Bez sumnje svaki Božiji slu­ ga — i kraj slabog svog ibadeta — postignuće svojom lijepom ćudi najveće časti i nagrade na onom svijetu. Zbog hrgjave pak naravi i pcbožni čovjek će biti spušten na najniže ljestvice pakla.) „Su’ul- hulki jufsidul-amele, k’jenia jufsidul-hallu elasele; ve husnul-hulki le juzibu el-hatiete, k'jema tuzibuššemsu el-dželideu. (Ružna ćud kvari dobra djela, kao što sirće kvari med; lijepa pak narav rastapa grijehe, kao što sunce snijeg rastapa.) „Su’ul-hulki šu’mun, ve šizaruk’jum, esveuk’jum hulkan°. (Zla ćud je nesreća i koji je od vas najružnije ću­ di, taj je i najgori.) „La jezalul-abdu minellahi beiden ma jusiu hulkahu". (Dokle god čovjek pogoršava svoju ćud, dotle se sve više udaljuje od B oga) „Inne li k’julli šej’in tevbeten illa sahibe su’il-hulki, fe innehu la jetubu min zenbin illa veka’a fi šerrin minhu“ (Za sve ima pokajanje, ali ga nema za zloćudna čovjeka, jer on se ni od kakva grijeha ne može pokajati, a da odmah u gori grijeh ne zapane.) Jednom je neki ashab upitao velikog pejgambera, šta je moral, na što mu je on odgovorio: — „En tesile men kata’akje, ve tu’tije menharemeke, ve ta fuve ammen zalemek’je". (Da se sastaješ s onim, koji te iz mržnje napušta, da si izdašan prama onom, koji tebi sve uskraćuje i da praštaš onom, koji ti nep­ ravdu čini.) Jednom opet neki ashab, sjedeći sučelice prama pejgamberu, upita ga: — Šta je vjera, o Božiji poslaniče? — Lijepa ćudorednost, on mu odgovori. Ashab se za tim premjestio na desnu, pa onda na lijevu stranu pejgamberovu i još dva puta na nj upravio gornje pitanje, na koje mu je pejgamber isti odgovor dao. Na pošljetku ashab mu progjeza legja i po četvrti put ponovi svoje pitanje: — Božiji poslaniče, šta je vjera? Tada mu se pejgamber okrenu i reče: — Ta čovječe, zar ne razumiješ? Vjera je, ne dati srdžbi, da nas obuzme. Neki je čovjek Božijeg poslanika molio, da mu dade jedan savjet, pa mu jc on rekao: — Gdje god si, Boga se boj! — Još jedan savjet, Božiji ugodniče, čovjek nastavi. — Poslije svakog grijeha učini jedno dobro djelo, da taj grijeh uništiš. — Još je d a n .. . . — Sa svijetom se vladaj lijepo i ćudoredno. Kad ga je na koncu taj čovjek zapitao, kakav je posao najbolji i Bogu najugodniji, pejgamber mu je od­ govorio. — Moralno vladanje. Jednog dana u prisutnosti pejgamberovoj pripovije­ dahu o nekoj ženi, da svaki dan posti, svu noć se moli Bogu, samo da je zle ćudi, da cijeli komšiluk uznemiruje svojim jezikom. Pejgamber na to reče: — U toj ženi nema nikakova dobra, ona je od onih, koje su za pakao odregjene. III. Primjeri, što smo ih do sada naveli, dovoljni su, da razjasne odnošaj izmegju vjerskih obvezatnih činova i morala u pogledu Islama. Sada ćemo pak navesti neke primjere, koji će odre­ diti odnošaj izmegju morala i temeljnih principa vjere, neka bi čitatelji potpunoma upoznali, kako islamska religija svojim šljedbenicima kao svetu dužnost propisuje da se što više okite lijepim ćudima i vrlinama. Mi ćemo dakle svratiti pažnju čitatelja na dolje navedene hadise: — „El-imanu bid’un ve seb’une šu’beten, fe efdaluha kavlu: la ilahe illellah, ve ednaha imatatul eza anittariki; vel-hajau šu’betun minel imani". (Vjera imade sedamdeset i nekoliko ogranaka, izmegju kojih je prvi: „Nema Boga osim Allaha", a najzadnji: po­ dizati s puta, kud ljudi prolaze, sve, što bi im smetalo. Stidnja je takogjer jedan ogranak vjere.) — „Ešreful-imani, en jemunekje ennasu ve šerfulislami, en juslemennasu min lisanik’je ve jedik’je ve ešreful-hidžreti, en tehdžuressejiat". (Najplemenitija je vjera, kad u te svijet povjerenje ima; najčasniji je Islam, kad je svijetu mir siguran od tvog jezika i ruke; a najljepši je rastanak, kad se od grijeha rastaneš.) — „Efdalul-imani, en tuhibbe lillahi ve tebgada lillahi ve ta’mele lisanek’je fi zikrillahi azze ve dželle ve en tuhibe linnasi ma tuhibu linefsik’je, ve tek’jrihe lehum ma tekjrihe li nefsikje ve en tekule hajren ev tasmute". (Najodabranije je vjerovanje, da ljubiš radi Boga i da mrziš radi njega, da svoj jezik upotrebljuješ u slavljenje Boga, da drugom želiš sve ono, što ti ljubiš i želiš, da nikom ne želiš ono, što tebi nije ugodno i napokon da govoriš samo lijepo pilemenito, ili da šutiš.) �6 roj 4. ,B i Š E R‘ — „Vellezi nefsi bijedihi la juminu abdun hatta juhibbe lieh i ma juhibbu linefsihi minel-hajri“. (Tako mi onog velikog Tvorca, u čijoj je ruci moj život, nikakav čovjek ne može pravo vjerovati, dok svom bratu ne uzaželi svaku sreću i dobro, koje sebi želi.) Strana 53. Gospode, razum prosvjetli mi sada I daj mi snage, daj mi volju jaku, Demone sve što može da savlada. . . . Nek tvoja milost svijetli mi u mraku, Gospode, razum prosvjetli mi sada! (Nastaviće se). Raspiri moje stare vjere plamen, Vrati mi ljubav i sve stare dare, Da tresnem čašom o ledeni kamen I noktom zgrebem Venerine čare — 0 raspiri mi stare vjere plam enl. . M. Ć. Ćatić: Teubei-nesuh. (Pokajanje jednog griješnog pjesnika.) M o m p o b r i S. B a k a m o v i ć u . Gospode, evo na sedždu ti padam, Pred viječnom tvojom klanjam se dobrotom 1 molitvu ti u stihove skladam, Proseć: „Oh, daj mi smisao za ljepotom!" — Gospode, evo na sedždu ti padam. Ti znaš, da bijah nevin poput rose I poput liera u proljeću ranom; A1 ljudi, med što pod jezikom nose, Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, Ma da sam bio nevin poput rose. I tada s tvoga skrenuo sam puta I zatrtao kroz pustoš i tamu Ah, strast mi razum u okove sputa, Da ropski dvori njenu crnom plamu — I s tvoga ja sam zabasao puta. Vjeru i nadu iz srca izgubih, I moju ljubav pomrčo je grijeh — Postadoh sarhoš osori i grubi, Sav ideal mu što je vinski m ijeh,. . Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!. . 1 slavih Bakha kao sveto biće, Veneri pete jezikom sam lizo — Vlastitim zubom ja sam svoje žiće Komad po komad kao zvijer grizo, Slaveći Bakha ko božansko biće. Svačiji prezir pratio je mene, Od sjene moje druzi mi bježahu I sve me čiste klonule se ž e n e .. . Vajl teško mi je bilo siromahu, Jer ljudski prezir pratio je mene. Ja sada bježim pod okrilje tvoje 1 tvog Kur’ana, tvoje viječne rieči, Gospode, griehe odriješi moje 1 bolesnu mi dušu izliječi — Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje. Gospode, evo na sedždu ti padam, 1 kajem griehe pred tvoj m dobrotom — I molitvu ti u stihove skladam, Proseć: «Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo na sedždu ti padaml . . . — M uham ed F erid V edždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . (Nastavak). Nu danas megju muslimanima imade i takovih žena — i ako ih je malen broj — , u koje su se usredotočile vrline njihova spola i u kojih su se razvile plemenite naravi pod blagotvornim utjecajem islamskih običaja, pa su postale upravo životom svojih porodica, izvorom blaženstva za svoju djecu i utjehom svojim muževima. Isti filozof poslije ovako piše: — „Koliko god nam danas više manjka temelja zdrave društvene organizacije, nego što nam je manjkalo, kad smo prešli iz politeizma u monoteizam, ipak je (čov­ jek govori pravo) nasuprot tom ljudski intelekt mnogo se više usavršio i srčani se osjećaji daleko više razvili i oplemenili. Žene su u to vrijeme bile u vrlo kukavnom po­ ložaju, koji im nije dozvoljavao, da od sebe — kako tre­ ba — pa makar šutnjom odbiju lažne doktrine, kojekakovih sofista, koji su mislili, da brane žene, a u istinu su vodili rat proti istini i zdravom razumu. No što se tiče današnjih žena, one danas — hvala blagoslovenoj slobodi — otvoreno pokazuju prezir i gnjušanje nad lažnim savjetima ovakih zavodljivaca, a taj je njihov prezir dovoljan, kad nema znanstvenih obrana, koje bi stale na put takovom duševnom otrovu, što ga sipaju pokvarene duše. Najviša pak opasnost od ovakovih parazita prijeti našim visokim aristokratskim krugovima, u kojim bogatstvo vrši vrlo hrgjav upliv na moralno stanje žena. Naša braća Orjentalci trebali bi se od sad oprezno čuvati, da ne nasjedaju svemu onom, što zapadni romansieri iznose, jer oni svoje laži i fantasmagorije pišu samo �Strana 54. ,B I S E R‘ za to, da prama sebi privuku simpatije žena. Ove pak bijednice i ne znaju, da bi ih savjeti tih pokvarenih pisaca mogli upropastiti i staviti u mnogo veće ropstvo, kao što ćemo mi to, ako Bog da, dokazati poslije riječima zapad­ nih učenjaka. Suviše jedan dobar psiholog bi bez oklijeva­ nja dao svoj sud, da su musi. žene utjelovljeno savršen­ stvo pravog ženstva. Islamski su običaji do skrajnosti pogodni ženskoj naravi. 1 kada bi ženske sposobnosti i darove odgojili i razvili u okviru tih običaja, tada bi se muslimanske že­ ne nalazile na mnogo višem stupnju, te bi u svijetu vrla važan utjecaj vršile. Da smo htjeli, mogli smo još mnogo primjera na­ vesti proti zapadnoj ženi iz riječi savremenih zapadnih učenjaka i filozofa; ali mi smo se zadovoljili samo s cita­ tima iz enciklopedije, jer nam ti citati, koji su bez ikak­ vih fantasmagoirija i predrasuda, utvrgjeni kao istina od strane oficielne skupine učenjaka, mogu svjedočiti, da je na Zapadu žena još uvijek predmet, koji je izvrgnut oštru i nepovoljnu sudu filozofa. Osim toga ovi citati ne će dati orjentalcima, da lahko uzmognu smatrati istinom sve ono, što su neki feministe na Zapadu pisali u korist žena ne bi li glas stekli, ili ne bi li sebi pribavili simpatije žena, ili iz nekih drugih sebičnih razloga. Veliki evropski učenjak, August Compte, osnovaoc sociologije irealne filozofije, takove ljude naziva pokvare­ nim i perverznim besposličarima, pa nastavlja: — „Svaka pojedina epoha socialnih revolucija — kao i ova u naše vrijeme bila je pošljedica kojekakovih venskih predrasuda i krivih misli o njihovom društvenom položaju. Ali prirodni zakon, koji je taj kiasni spol (žene) odredio isključivo za obiteljski život, nije nikada bio iz vržen kakovoj velikoj promjeni. Jer ovaj je zakon tako stalan, tako zdrav, da uza svo opstojanje onih njemu protivnih sofisterija i bez potrebe čijoj zaštititi i obrani, sam sebi suvereno vlada i gospoduje". Š ta je p riro d n a d u ž n o st žene? Žena ima u ljudskom životu vrlo veliku dužnost, koja se sastoji u čuvanju ljudskog roda i osiguravanju njegovog trajnog opstanka. Muškarac se apsolutno ne može u ovom pogledu sa ženom natjecati, jer izvršivanje ove dužnosti zavisi o osobitom obliku tjelesne konstrukcije. To je pak stvar, koja se ni uz najveći napor ne može postići umjećem i pukim oponašanjem. Ova osobita ženska dužnost imade svoje slijedom povezane periode i u svakoj toj periodi nekoje neodje­ ljive potrebe, o kojima ćemo se mi ovdje malko pozaba­ viti, da uzmognemo, kako treba, shvatiti važnost i ozbilj­ nost ove ženske dužnosti. Da, ta dužnost iziskuje trudnoću, porod, dojenje i odgoj djeteta. Ko god se — makar površno — zadubi u ovaj Broj 4. lijepo uregjeni vasioni svijet, otkriće mu se pred očima istina, da svako biće u tom svijetu imade neku osobitu dužnost, o čijem potpunom izvršivanju ovisi njegovo indi­ vidualno savršenstvo i savršenstvo njegove vrste. Katkad se dogodi, da neko biće izigje izvan odregjenih granica svoje dužnosti, pa koliko se od njiha udalji, toliko će se udaljiti od svog savršenstva, a prama tome će to imati hrgjavog utjecaja i na cijelu vrst, kojoj to biće pripada. Takav njegov prijelaz preko granica odregjene mu dužnosti treba smatrati kao neki nered, koji — proti sebi — iziskuje pronalazak zgodnih i racionalnih sredstava. Kad je za nas ta istina već utvrgjena, treba nam sada ispitati, kakove su granice ženske dužnosti, jer tek ćemo tada saznati i savršenstvo žene, koje ona postizava svijesnim vršenjem svoje dužnosti i njenu manjkavost, koja joj pridolazi iz propusta ili prestupka te dužnosti. Rekli smo, da ženska glavna dužnost iziskuje četiri periode: trudnoću, porod, dojenje i odgoj djeteta. Ali kak­ vo bi znanje čovjek mogao o tim periodama steći iz ove naše kratke studije, kad su o njima stariji i noviji uče­ njaci napisali bezbroj opširnih djela, koja ne samo da ne bi mogli lako ispitati, nego bi nam trebalo napisati ci­ jele stranice, da im samo imena nabrojimo. Ta ko bi ispred mene dokazao onoj nevoljnoj ženi. koja s djetetom u utrobi sudjeluje u radničkim štrajko­ vima i bunama, da izvrgava najvećoj opasnosti svoj život i život sitnog nevinčeta, što ga pod pašom nosi, pušta­ jući svoje nježno slabo tijelo, da se mota i kotrlja megju valovima uzbješnjele mase? Ko bi ispred mene rekao onoj majci, koja se u vremenu dok još novorogjenče doji, srdito dere i glas podiže pred narodom, ne bi li njene političke nazore prihvatio, da će tim svojim duševnim uzrujanjem pokva­ riti svoje mlijeko, pa svom nevinom čedu mjesto zdravog životnog napitka pružiti otrov, koji mnogo put biva sud­ bonosan po njegovo življenje? Zamislimo jednu majku, koja bi morala svu svoju pažnju posvetiti odgoju svog od dojke odbijenog djeteta, ali koja mjesto toga po cijele dane na sudu brani zločince, da im olakša kaznu, a po cijele noći pro­ učava ustanove zakona i prikuplja pravni materijal za tu obranul Ko bi sada ispred mene tu majku opomenuo, da ona, zanemarujući proučavanje odgojne nauke, hrgjavo odgaja svoje čedo, — i ako sama misli, da je taj odgoj dobar — i da će ono kad odraste biti prosti zločinac, pa joj poslije ne će koristiti ni sva njena pravnička sprema ni polemička vještina, da ga uzmogne pred sudom obra­ niti i dokazati njegov alibi, koji bi ga kazne riješio Pa nijesu li ova stanja, što ih navedosmo kao prim­ jer, pravi prkos proti prirodnih zakona i bunjenje proti njihovih neumoljivih normi? Zanemaruje li žena one poslove, koje joj njena prirodna dužnost nameće, a o kojim ovisi njena sreća i savršenstvo i bavi li se onim, što njoj i njenu društvu samo škodi, — to se ona tim udaljuje od svog savršen­ stva, bez kojeg se ne može ni njeno društvo usavršiti. �Broj 4. Strana 55. ,B I S £ R‘ Mi sada samo ovoliko rekosmo, a vidićete u slije­ dećim našim poglavljima sve one gorke pritužbe, koje socialozi civilizovanog svijeta podižu proti tom, što su se žene počele baviti muškim poslovima i proti onim puko­ tinama, koje su one tim svojim neprirodnim zanimanjem otvorile na zgradi evropske kulture. Ovdje se nameće jedno pitanje: Da li žena može potpuno izvršavati svoju glavnu dužnost onda, ako s muš­ kim sudjeluje u vanjskim, izvanobiteljskim poslovima? Na to odgovaramo: Kroz devet mjeseci trudnoće žena ne može valjano obavljati nikaova posla; šta više ona ne može ni svoje kućne dužnosti obavljati osim teškom mukom i opasnošću, jer kroz to vrijeme zametak u njenoj utrobi ulazi u razli­ čite periode i faze. Svaka pak ta perioda imade neke svoje tragove, koji se pojavljuju na majci i neka obilježja, koja su usko vezana uza znakove majčine bolesti. Jer prijelaz djeteta iz periode u periodu, pošljedica je mnogih unutrašnjih izmjeničnih djelovanja u majčinoj utrobi, koja na njen cijeli sastav uplivišu različito prama razliki jakosti i slabosti njena tijela. Ova perioda u ženskom životu ima osobitih zdrav­ stvenih uvjeta, na koje trudna žena mora strogo paziti i primjenjivati ih na ostale periode „blagosovenog stanja", ako želi, da ostane zdrava i ona i dijete poslije porogjaja. Ne posveti li pak žena pažnje ovim uslovima, sama će se bac.ti u takovu opasnost, koja bi mogla i nju i njeno dijete s životom rastaviti. (Nastaviće se.) Ti si, mila, sjedila na uskoj drvenoj klupi, ja sam te dvorio, a moja misao i moj duh klečali su pred Tobom! Zanešena prirodnim krasotama promatrala si — Bog zna što, a ja sam drhtao nad svakim dahom Tvoje duše. Kroz rijetko lišće ljubio je mjesec Tvoje lice, a moj je pogled dragao zlatnu Ti kosu. Iz Tvojih sjajnih očiju krijesile se dvije jasne zvijezde i ja nijesam ništa drugo želio, nego da mi Tvoje oči budu vječno sunce. U taj blaženi čas, kad sam Ti s lica, s očiju, s kose, sa cijelog tijela Tvoga pogledom, punim ljubavi i oboža­ vanja pio rajski med, preleti me uspomena na jutrošnji moj doživljaj, i sve mi se riječi one bijele žene kao munja ponoviše u glavi. Ali ih brzo otjerah od sebe, i nastavim promatrati Tvoj angjeoski lik. Jedno se njeno pitanje ipak zadržalo, i ne dade, da ga s drugima odagnam. Vrti mi po mozgu, pritište me i pita: „A ljubi li ona .tebe" ? Ali ja ne ću ni o tome da mislim, ne ću ni time da gubim vrijeme, hoću samo, da te gledam, da se naslagjujem.............. Da Te pitam? Čemu? Jedno je sasvim sigurno: je sam u ljubavi naprama Tebi nepokolebiv, nenatkriljiv. . . . I ako me ne ljubiš, ništa zato. Ja sam i opet ne­ pokolebiv. Uživam i hvalim Bogu, što mi je dao priliku, da Te nagjem i da evo stojim uza Te. ! kad bih sve i najgore muke morao zbog Tebe podnijeti, rado sam pripravan na tu žrtvu, i bio bih sretan kad bi zbog Tebe izgubio — život. Daj samo, da Te dvorim, da klečim pred Tobom da patim zbog Tebel Sejfu d d in : Dozvoli, da Ti cjelunem rukul Dalje ne mogu! Sve što znam, sve što želim, sve što hoću, sabrano je u cigle tri riječi, najiskrenije, što sam Gospojici: S. D e lla M. ih ikada izrekao. I ako do sada nijesam ništa napisao svojom krvlju, ove tri svete riječi napisane su zaista (Svršetak.) krvlju moga srca. One su izljev svih mojih osjećaja, a glase: Ljubim Sunce se primicalo zapadu, i već je pružalo svoj Te — Slava 1 žarki cjelov velikoj planini, za kojom će se' do malo Mojoj ljubavi. zgubiti. Zapadno nebo poprimilo je grimiznu boju, a suton se počeo spuštati u dolinu, u polje i na naš grad U daljini se vidjele krasne konture naših gora, a kroz široko polje ljeskala se velika rijeka u svom sre­ brenom toku. Iznad stare gradine prolijetale su ptice, a dolje, na podnožju ovog brežuljka tiho je žuborio Kraljičin zdenac. Srebreni mjesec ispeo se na nebu, svaki čas pri­ pravan, da bar donekle zamijeni sunce i posvijetli zemlju. Na pola je suho lišće na visokom drveću tajnovito i sjetno šuškalo, a na nebu se pojavila prva zvjezda večernjača u potpunom svome sjaju. Dr. O sm an N am ik: Teiste i ateiste. ( V je r n ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: A b d u sse la m H a d žiferizo v ić. (Nastavak.) Kakav li je Džahidbeg argumenat mislio pod doka­ zom, na kojeg gornjim riječima aludira, kad do sada nije nigdje naveo ni jedne riječce, koju vjernici kao svoj do­ kaz upotrebljuju? Po svoj prilici pokaznom zamjenicom „ovi" (do­ kazi) cilja na dokaze, što ih teiste u obranu svog vjero­ �Strana 56. Broj 4. ,B I S E R' vanja navode, a o kojima je on tek natuknuo na kraju prvog pasusa njegova uvoda u svoje predavanje. S toga ja sada velim: eto sam citirao gore neke dokaze, što ih vjernici upotrebljuju, a te dokaze mora kao valjane i nepobitne priznati svaki čovjek zdravog razuma, pa bio vjernik ili bezvjerac. Samo se po sebi razumije, da teiste tih dokaza ne pobijaju, no ako se gospodin doktor osjeća sposobnim upuštati se u polemiku o tom, to je nešto drugo. Bilo bi ga suvišno zbog njegove tupoglavosti u ovom slučaju žaliti i štediti. Džahid beg o dokazima vjernika veli, da oni samo utvrgjuju njihovo vjerovanje u opstojnost Boga, ali, da nipošto ne dokazuju samu Božiju egzistenciju. Ako on želi, da mu se prstom upre i kao materijalno t jelo Bog pokaže, naravno da je to nemoguće. Uz to doktor priznaje, da su dokazi vjernika dos­ tatni, da potkrijepe njihove tvrdnje, a odmah za tim veli, da je njihovo dokazivanje suvišno.. Megjutim dokle god jedan čovjek, koji pripada jednoj religiji, ne sumnja u vjeru, dotle sve nije potreban tražiti kakoVa razjašnjenja o njoj; s toga i vjernici nijesu trebali nikakova razjašnje­ nja od gosp. doktora, koji je tako preuzetan u svojoj ateističkoj propagandi. Džahidbeg svoje sofisterije’ dalje nastavlja, pa veli: Jer pretpostavimo li, da sam ja teista i vjernik, na­ ravno, da bih najvećim uvjerenjem i naivnošću vjerovao, da je prvi čovjek stvoren od zemlje. I kad sam se već jednom u to uvjerio, svakako bi suvišno bilo poslije pi­ tati se zašto i tražiti dokaze. Jer dokaz vrijedi samo za to da nekoga u nešto uvjeri; dočim potreba dokazivanja otpada, ako sam se ja u nešto naivno i velikim uvjere­ njem uvjerio. Ako je Džahidbeg vičan, da slijepo i naivno vjeruje u sve ono, što čuje — nemamo ništa proti toga reći. Ali vjernici su svaku dogmu svoje vjere shvatili, slušajući, kako se dokazima utvrgjuje njena istinitost, pa su se u nju čvrsto uvjerili. Tradicijom je prenešeno s koljena na koljeno vjero­ vanje u religiozne istine. Nu čemu o tom dugo govoriti. Promislimo li se kako treba o principima razvoja, koji u tri prirodna carstva putem evolucije vječito vladaju, opazićemo, da se ni malo načelima znanosti ne protive ne­ beska pisma, koja govore, da je Hazreti Adem (Adam) stvoren od zemlje. Džahid beg se upire na prvotne svoje riječi i veli: Ali će vjernici nama reći: Ima bezvjeraca kao što ste vi koji niječu opstojnost Boga; njima pak treba po­ kazati dokaze o egzistenciji Boga. Bez sumnje vjernici navode svoje dokaze; ali zato, da istinu na srijedu istjeraju, da proti bezvjeraca argu­ mente pokažu. Vjernici se po priznanju onih, koji te do­ kaze prihvaćaju, koriste tim argumetiranjem. Ta ne pos­ toji li pravo savjetovanja i upućivanja na pravu stazu? Pa ako takovo upućivanje nemadne željena ploda, šteta sva spada na one, koji ne vjeruju, jer vjernici su samo svoju dužnost vršili i njihova je savjest čista. Džahidbeg je pak gornje riječi izlanuo za to, da budu uvod u njegovo dokazivanje svojih ideja. Gledajte, šta sada veli: Priznaje pak vjernika, da i bezvjerci postoje doka­ zuje, da nikakove vrijednosti nemaju njihovi dokazi o opstojnosti Božijoj. Jer da u istinu ti dokazi imaju kako­ vu vrijednost, trebalo bi da nema bezvjeraca, koji ne osjećaju ni za čim potrebe osim za istinom S toga su dokazi o egzistenciji Boga vrijedni hvale samo obzirom na one, koji vjeruju, t. j. koji ne osjećaju potrebe doka­ zima. Veliki Stvoritelj svemira — slava imenu njegovu — sve je stvari stvorio u paru, t. j. svakoj je stvari stvorio njen kontrast (did). N. pr. noć je kontrast danu, zima ljetu, studen vru­ ćini, crno bijelu, gorko slatku, a isto tako kotrast su vjernicima bezvjerci. To je za to, što se bitna vrijednost svake stvari može odrediti samo pomoću njena kontrasta. Uz to Božiji običaji, ili da se znanstveno izrazimo: prirodni zakoni ni.esu promjenljivi. Za to opstojnost vjernika nužno ne iziskuje, da na licu zemlje nema bezvjeraca, niti opstojnost bezvjeraca umanjuje čast vjernika i uzvišenost njihova vjerovanja. Baš obratno, činjenica, da bezvjerci postoje, uzvisuje teističko vjerovanje, jer tako se jasnije očituje veličina religije prama bezvjerstvu i ko­ liko bezvjerci uporno stoje proti vjerničkih dokaza, toliko se njihovo neznanje ispoljava. Po tom vjernički dokazi dobivaju veću vrijednost, jer samo se pomću njih istina otkriva. (Nastavitiće ye). Earanfilaga: I opet. Ja sam slušo, Mila dušo, Jednom poziv tvoj: „Kad ćeš domu doći momu, Ti, dragane moj!“ — Evo mene, Očne zjene! Javih ti se ja; A ti huknu I umuknu, Pocrvenje sva. „Drugog čekam 1 pogledam Čija bit imam" To mi reče Pa uteče, Da te ne vigjam. �Broj 4. .BISER1 A ja ostah, Ko sirota, Srca slomljena; Sad te gubim, A1 te ljubim Opet — nevjerna — — K a z a n li H allm -S a b it: Čovječanstvo, ideja vjere i civilizacija. Štrana 51. zakonita djela, dok na drugoj strani jedan nevjernik kroz čitav svoj vijek ne učini ni jednog prestupka. Samo je ovo iznimka, koja ni najmanje ne obara opće pravilo, koje se uvjek temelji na pojmu većine. U kratko: Čovječanstvo, civilizacija i ideja vjere spojeni su poput lanca jedno s drugim. Ako se jedno pomakne sa svog mjesta, drugo se uništuje i propada; ako jedno poigra na svom mjestu, neminovno je, da se i drugi potresu. l Na temelju toga izlazi nam na srijedu činjenica, da se ne smije dozvoliti slučaj, gdje bi se oni jedno od drugog rastavili. S turskog preveo: Ahmed Rašidkadić. (Svršetak). Kako vidimo, do sad ne nagjosmo ni jednog faktora, kojemu bi smo mogir povjeriti gore spomenutu dužnost. Tijekom našeg ispitivanja razumismo, da niti fizička sila, niti država sa svojim zakonima, kao ni pojam časti (po­ štenja) ne će moći, kako treba vršiti zadaću zaštitnika prava. Sada nam osta jedina nada u ideji vjere. I zaista ovaj faktor — ideja vjere — biće potpuno kadar, da nam preuzme na se onu veličanstvenu dužnost, jer se vjera očituje u vjerovanju Boga i budućeg vječnog života. Jedan pravi vjernik uvjek vjeruje u jednog Boga, stvoritelja svega što postoji. Pravi vjernik uvijek misli na to, da je on pod paskom Onog, koji sve zna i vidi. On vjeruje da će jedanput doći pred sud svemoćnog Allaha i polagati račune za sva svoja dobra i zla djela, koja je javno ili tajno počinio, pa da će prema svojim djelima biti i kažnjen ili nagragjen. Eto tako je stanje pravog vjernikal Dobro se promislimol U koga je ovako tvrda vjera, zar on može preko svoje savjesti podati se strastima? Kako će on sebi dozvoliti, da zanemari svoju dužnost, te da posegne u tugju pravnu sferu? Kako će jedan, koji tvrdo vjeruje u Boga i budući život, biti nepravedan i skrenuti s pravog puta? Dakle jedan vjernik nalazi se pod takovom vlašću i zaštitom. U njegovim očima su vladar, ministar, poglavica, sudac, pisar, zanačija, poljodjelac sve pred ovom vlašću jednaci. Nema razlike megju bogatašem i siromahom, megju silnim i slabim. Svi će na koncu pred jedan forum. Da li svako ima fizičnu silu i pojam časti? Otkudal Osim toga zaštita prava sa idejom vjere je pravedna i trajne naravi. Da Ii je ovako kod vlasti i primjenjhanja njenih za­ kona? Otkudal Na temelju svega ovog, faktor, koji je jedini dostojan, da mu se s pravom povjeri stroga zadaća zaštitnika prava jest vjera — ideja vjere. — Ova teorija nam je proizašla iz svestranog ispitivanja ljudskih odnošaja. Dogodi se da' i jedan vjernik čitav svoj vijek, po­ davši se svojim strastima, provede, čineći nevaljala i ne­ Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka). (Nastavak.) Dok je Hafiz sa tatarom stvar uregjivao, derviši su se već bili zdogovorili da Hafizu otvoreno kažu, kako bi se oni rado s njime rastali, jer da oni imadu neke svoje račune, pa da' im on smeta. Hafiz ih odmah posluša, jer nije volio nikome biti na teret, te zahvativši se dervišima i na dosadašnjem dru■štvu, odvoji se i krene sasvim drugim putem. Tako je opet išao sam, zadovoljan što je ženi poslao onu miloštu i pismo i do skora stigne u neki grad. TJ taj je grad naš Hafiz prispio pokasno, nekako pred akšam, pa ne znajući sam, kuda bi skrenuo, sjedne na ćefenak jednog trgovca, da se tu malo odmori i ras­ pita, gdje bi se mogao ukonačiti. Trgovac je bio neki Hadžija, koji je osim dućanske radnje imao još i rad sa­ kupljanja loja na veliko, te se bavio izragjivanjem svijeća i safuna. Hadžija softu lijepo primi, počasti ga čajom i ispita za njegov hal i ahval. Hafiz kaza, kako je pošao, oo svijetu, ne bi li gdje šta zaradio, da može sebe i svoju kuću lijepo uzdržavati. Hadžiji se dopade skromnost i li­ jepa namjera softina, pa mu ponudi, da bi ga on rado primio u službu i kaza mu, da bi kod njega imao nadzi­ rati sav imetak, zamijenjivati Hadžiju u dućanu i posluži­ vati, kad što bude trebalo kod kuće. Tu ponudu Hafiz odmah primi i nagodi se sa tr­ govcem, pošto će ga služiti, te je o d m a h ju noć svoju službu započeo. Hadžija je bio bez djece, a imao je samo ženu i sluškinju u kući i bio je vrlo dobar i pobožan čovjek. Hafiz je vjerno i pošteno sve svoje poslove vršio tako, da se je na svemu odmah veliki napredak mogao opaziti, u što bi god on unio svoje ruke. Ali njegova gospodarica Hadžinca nije bila čista srca. Do nekoliko dana iza Hafizova dolaska nagovori je šejtan, te stane snovati, kako bi Hafiza navela da počini kakvo zlo djelo. �Strana 58. ,B 1 Š £ ft< Ne kazuje nikom ništa, nego jedno jutro reče Hadžiji da kupi mesa i neka ga pošalje po Hatizu kući. A kod kuće rekne sluškinji, neka ona ne primi meso od Hafiza, nego neka mu kaže, da je hanuma zapovjedila, da on sobom unese meso u kuću i preda hanumi. Kad je Hafiz meso donio, vikne sluškinju sa avlije, a kad mu ova priopći zapovijed hanuminu, on posluša, unese meso hanumi u sobu, ali je pri tom gledao preda se. Kad zla žena vidje, da ovaj čovjek ne će ni da gleda u nju, ja kamo li da bi je poslušao, pa htjeo učiniti kakvo zlo, razljuti se i istjera ga iz kuće. Hafiz tada ode u dućan da vrši druge svoje poslove. Nu Hadžinica se iza toga pobojala, da je Hafiz ne bi pred kim odao, jer ga je natjerala, da u kuću ulazi, kuda muški bez domaćina ne bi smjeli ulaziti, pa stane snovati, kako bi se Hafiza sasvim kutarisala. Mislila i mislila, dok na jedno ne smislila. Skorih će dana Hadžijini ljudi u velikim kazanima izvan grada pre­ tapati loj, pa Hadžinica nagovori one momke, koji će loj pretapati, da će ona poslati nekoga prvi dan, da pita, je li loj gotov, a oni onda onoga prvog neka odmah spopanu i bace ga u najveći kazan kvrcajućeg loja. Hadžinica momke dobro potplati i zaprijeti im, da nikom o tome ne kazuju. Kad bi onaj dan, Hadžija po nagovoru ženinu reče Hafizu, da ode lojotopama i upita, je li gotovo. Kad je Hadžija tu zapovjed izdao, bilo je već blizu podne. Hafiz odmah bez prigovora krene polahko kroz čaršiju. Ali kad je bio kraj čaršijske džamije, zauči ezan na istoj, a Hafiz koji se držao onog savjeta, da odmah klanja, gdje ga god koji namaski vakat zateče, skrene, uzme na šedervanu abdest i ode u džamiju da klanja podne. Dok je Hafiz klanjao podne, Hadžinca se je u duši veselila, misleći da je on već varen, pa pošto se želila na svoje oči osvjedočiti o njegovoj smrti, spremi se sama, obuče feredžu i zavije se pa odhiti do lojara. Hadžinica se zadihala i nije bila dobro ni izgovorila riječi „Je li gotov?“ — a na jednom je nekoliko snažnih 'lojarskih ruku ščepa i ponese u kazan. Hadžinica se prepane i stane vikati, da je ne bacaju jer je ona Hadžinica, ali joj to ništa nije pomoglo, jer su momci za tili čas izvršili svoju zadanu riječ, da prvog ko uogje pitati, je li loj gotov, moraju po nalogu njihove gospodarice baciti u kipući loj. Tako dakle svrši Hadžinica, kao i svaki onaj, koji drugom radi o glavi. Kad je Hafiz poslije došao i upitao lojare, da li je loj gotov, ovi mu odgovoriše, da jest, samo da moraju loj otrijebiti od kosti i kosa . . Hafiz se vrati i kaza Hadžiji, što su mu lojari rekli. Hadžija se iznenadi, kad ču da u njegovom loju imade kosti i kosa, a znao je da je on uvijek kupovao samo čist loj. Za to i on pohiti, da stvar ispita, jer mu se to sve činilo nekako sumnjivo. Poteci gore, poteci dolje, Hadžija ustanovi, da mu nema Hadžinice, a do nekoliko Broj 4. dana nakon svestrane istrage i potankog ispitivanja doznade Hadžija svu istinu, šta mu se je sa ženom dogo­ dilo. Za to pozove Hafiza preda se, razloži mu cijelu stvar i kaza, šta i kako se je dogodilo. On se je, — veli uvjerio, da Hafiz nije ničemu tome kriv, dapače, da ga je vrlo zavolio i cijeni njegovu uljudnost i poštenje, ali da ga ipak nakon tolikog udarca koji je Hadžiju u obitelji snašao, ne može više kod sebe držati, nego mu isplati njegovu zaradu, dade mu i više nego su se pogodili i halali, a Hafiz uzme svoju zaslugu i krene iz toga grada dalje. Hafiz je već, po odavno otišao od svoje kuće, a da nije još zaslužio ni stekao toliko novaca, sa koliko bi se imao računa kuću Stambol povratiti, za to se stade baviti mišlju, kako bi bilo, da već jednom pokuša sreću u kragji, kad mu se eto ne da redovitim putem mnogo zaslužiti. Mislio i mislio i najkašnje se Hafiz odluči, da će n prvom gradu, u koji sad dospije pokušati krasti. Kragja, prisvajanje tugje imovine bez dozvole i znanja vlasnikova jest zabranjena i strogo kažnjiva rabota. To mi znamo, a znamo da je u to i naš Hafiz svakako kao učenik medrese bio upućen, pa nam je sad začudno, kako to da on, koji nam je inače poznat kao pobožan i uredan čovjek, ubrusi i odluči se na taki jedan posao. Ali se sjetio opet da se obično mlagji ljudi povjera­ vaju povagjaju za postupcima i nagovaranjima sta­ rijih, a osobito za onim, koji su namješteni na ona mjesta, sa kojih svijet prima direktivu za svoj rad i uzorno postupanje. Na primjer, mnogi mladić se ne ubrusi napiti alkoholnog pića sve dotle, dokle god bude živio u uvje­ renju, da to ne čini ni njegov otac, učitelj, hodža ili drugi uzgojiteli, ili koji od njegovih starijih drugova i braće, za koje je on još u djetinjstvu zaključio, da su to ljudi od riječi i ozbiljna posla, koje u svemu može slijediti i vje­ rovati im. Ali čim neko od tih mladićevih uzora na nje­ gove oči izvrši kakav prestupak ili se za nekakav nedoz­ voljen čin očituje povoljno, odmah mlada duša počne dvojiti o stalnosti pravoga suda glede dotičnog prestupka i lahko će ga iza toga zlo društvo zavesti i kanderisati na vršenje nedozvoljenog čina. 1 na našeg Hafiza su riječi onog vaiza djelovale, jer je on svakog vaiza, — na temelju teorija, koje je u med­ resi stekao, — smatrao mjerodavnim u svojim izjavama, te je, — premda u tome uvjeren, da kod spoznatog pojma, e je kragjn pokugjena i zabranjena, treba ostati stalan, — ponovno preko vaiza doznao i naknadno proširio svoje znanje — da ima i kragja, koje nijesu ni zabra­ njene, a to da su one, uz koje se kradljivac bude držao onih četiriju šartova, što ih je vaiz poslije Hafizu kazao. Taj vaizov postupak nije bio opravdan, ako je kod svog preporučivanja kragje mladom Hafizu mislio ozbiljno. A i šala mu nije bila umjesna kod nepoznata čovjeka, jer ako se je i pouzdao u mladićevu ahmediju na glavi, dr­ žeći, da će ga on kao takav shvatiti moći, zar nije bilo moguće, da ahmediju zamota i onaj, koji nikad u medresu ni zavirio nije, pa bi tako naš vaiz mogao nasjesti i na se veliku odgovornost metnuti i pred Bogom i pred ljudima. �Broj 4. Strana 59. . BISER' Eto i Hafiz hoće da krade! Ko je tome kriv? Niko drigi, nego vaiz! Ali ipak mi možemo ustanoviti, da je vaiz bio ipak donekle oprezan, jer je Hafiza sapeo sa ona tri — četiri savjeta, koja mu je stavio u dužnost da ih se bezuvjetno mora držati. A sigurno je i po licu Hafizovu mogao us­ tanoviti, da*je to čeljade, koje ne umije ništa o zlu mis­ liti, jer se na Hafizu odrazivala sama dobrota, nevinost i plemeniti osjećaji. Dr. H u sein H ulki: Ramazanski post. (S turskog preveo H airetl.) prisutnost razuma, pokoj srca, mir savjesti i sposobnost, da se musliman molitvom u ekstazu uznese. Ramazanski post pomoću tih psihičkih fenomena radikalno liječi neurasteniju, jednu vrst živčane bolesti, koja se sastoji u tromosti nerva, a koja je pošljedica pretjerane napetosti njihove. I zaista svaki pravovjerni, koji posti, svoje srce oslobodi svake dunjalučke mrlje i nevaljaštine i svoj mo­ ral psihičkim zadovoljstvom poboljša, a da to stanje veo­ ma korisno upliviše na odmor živaca i na očišćenje sav­ jesti, o tom ne treba govoriti. Duševni mir, što ga evropski liječnici nijesu mogli svojim neurasteničnim klientima ni s hiljadu medicinskih sredstava i lijekova pribaviti, taj duševni mir muslimanima na vrlo prirodan način pribavlja ramazanski post, koji je jedna od najkorisnijih ustanova islamskih za ovaj i onaj svijest. [Svršetak.] K ad lije č n ič k a z n a n o s t n e d o p u š ta , Osobito ovdje treba istaknuti, u kakovu je stanju živčani sustav čovječiji za vrijeme ramazanskog posta. Kao što smo gore napomenuli, čovjek koji posti, pomoću svoje odluke i nijjeta strast pobijedi i svlada, te postane čvrste i jake volje. U Evropi alkoholom zaraženi ljudi smatraju nemo­ gućom stvari spas od alkohola, koji je tamo poput straš­ nog demona u svoje mreže ulovio sve razrede ljudi. Ali megju muslimanima bolest alkoholizma, koja se na žalost prilično uvriježila, za vrijeme ramazana prestane i ljudi, zaraženi alkoholom apstiniraju se posve od pića, a to sve pomoću odluke i nijjeta, da će postiti, odnosno pomoću religiozne snage, koju za vrijeme posta duševno osjećaju. Koliko vrijedi ovako jedno uzgojno sredstvo u društvenoj zajednici, suvišno je o tom govoriti. I zaista pobijediti svoje strasti i životinjske pohote velika je vrlina ljudska i ljudi, koji tu vrlinu posjeduju smatraju se i u drugim narodima kao karakteri i dobri značajevi. Svaki musliman, koji se je priviknuo, da za vrijeme ramazana postom očisti svoju savjest i koji se je pomoću svoje velike vjere naučio, da se sam sa sobom bori, je li jednom nijjet učinio, da posti, on će taj nijjet i izvršiti pa ma ne znam šta bilo. Tome su nam lijep primjer ljudi, koji su alkoholiz­ mu odani. Kod drugih naroda vrlo se rijetko desi, da se alko­ holičar progje pijančevanja, dočim kod islamskih naroda apstiniranje od alkohola za vrijeme ramazanskog posta — posve je obična stvar. Kako se musliman pomoću posta privikne, da se sam sa sobom bori, tako se za vrijeme ramazana kod njeg posve izgube mnoge sposobnosti za živčane bolesti, a to sve pomoću nekojih duševnih stanja*), kao što su *) Phenomenes psychiques. da se p o s ti. U svjema stanjima, koja ne dopuštaju uporabu ne­ dovoljnog hranjenja, znanost nalaže, da se ne posti, uz uvjet, da se naknadno ova dužnost obavi. Svi oni, koji su tjelesno potrebni, da im se funkcija hranjenja obavlja u granicama njihova fiziološkog razvitka, ne bi po znanosti smjeli postiti; n. pr. dječica, čiji se organi tjelesni nijesu potpuno razvili, nego im se pomoću hrane [jelesna formacija tek usavršuje i upotpunjuje. Ženske, koje su za vrijeme hajza (ženske periode) mnogo krvi izgubile, onda majke, koje djecu moraju hra­ niti svojim Mlijekom, svojim tijelom, te slabunjave žene, koje u maternici hrane nerogjeno čedo, pošto ne mogu snositi insuficivne alimentacije, privremeno mogu da ne poste, uz uvjet, da će naknadno napostiti. To je dokaz, da je šeriat u svojim ustanovama jednu dlaku na četrdeset koma­ da cijepao i da nikakovu znanstvenu potrebu nije izosta­ vio izvan okvira svog proučavanja i ispitivanja. Isto je tako u potpunom skladu sa znanošću to, što je šeriat uz uvjet naknadnog napašćanja privremeno oprostio od posta one, koji su na putovanju, t. j. vojnike i putnike, koji su izvrženi naporu i poteškoćama toliko, da je nužno, da im je hranjenje normalno i prirodno. Bolesti po šeriatu takogjer zaprečuju od posta, ali to su bez sumnje one bolesti, za koje je šeriat sam ustanovio, da post ne podnose. U te bolesti ne spada umor nogu, polisarcija, i neke želudačne bolesti, obične prehlade i t. d.; takove bolesti dapače — kako su svi liječnici ustanovili — mogu se liječiti pomoću posta i s toga ne mogu nikad biti podlo­ gom, na kojoj bi šeriat čovjeka riješio od dužnosti posta. Ali kad funkcija hranjenja počne opadati i u neko­ jim bolesnim stanjima, koji zahtijevaju autophagiju, i po znanosti i po šeriatu treba privremeno post napustiti, ra­ zumije se uz uvjet naknadnog napašćanja. �štrana 60. Kod liječnika su sve vrste tih bolesti poznate, a mi ćemo spomenuti samo ove: sušica, sposobnost za sušicu, trajno držanje diete, i nekoje operacije. Higijenska Broj 4. .BISER1 pravila, kojih se treba držati za v r i j e m e posta. Gore smo u kratko rekli, da je post jedna vrst diete, te suviše, da u nekim slučajevima može služiti kao metoda liečenja, od koje se — kako znanost liječnička tvrdi — mnogo koristi može polučiti. Po tom nam se u prvom redu čini, da se ne treba držati nikakov.-h zdravstvenih pravila za vrijeme posta( kojeg medicina smatra samo jednom „higijenskom dietom“, jednom „metodom liječenja" jednom „zdravstvenom apsti­ nencijom". 1 zaista je tako. Kad je jednom post od same znanosti prihvaćen kao jedno higijensko pravilo, protuslovno bi bilo tvrditi, da je sam post potreban nekojim higijenskim pravilima. Dapače mi priznajemo, da se ne slaže s logikom, što smo ovom odsjeku naše knjižice dali gornji naslov. Ali onaj je post, post što ga je šeriat ustanovio, a nije ono stanje, što ga mnogi ljudi uz ramazan uobičavaju provoditi. Nakon gladovanja od sabaha do akšaina za večerom pojesti deset rozličitih jela, te želudac preko mjere natr­ pati, onda popušiti toliko cigara, zbog kojih zapne prokuhavanje hrane; za tim sve do zore obilaziti kavane i sijela, probdivši noć, kad je vrijeme spavanju i odmoru — to je eto obični post naših ljudi. Pridodajte tom još to, da se mnogi — misleći, olakšati sutrašnje pošćenje — prenajede i na sehurskom jelu; da za tim — htijući ugasiti žegj — popije toliko vode, koliko mu može probavu pokvariti; za tim da od­ mah legne i cijeli dan do ićindije spava i lijenčari, pojmićete, koliko takav način života mora štetno djelovati. Takovi su ljudi neophodno potrebni higijenskim uputama i naša je svrha, da jedino njima nekoliko pra­ vila kažemo. Takovim uputama nije potreban ni jedan musliman, koji za iftarom pojede potrebitu količinu jela, te poslije teraviha legne spavati, a na sehuru opet umje­ reno pojede i u dani na vrijeme ustane, pa se radom i ibadetom bavi. Kao što običaji velikog našeg pejgambera u svakoj stvari muslimanima mogu služiti kao putokazi sreće i selameta, tako mogu i u pogledu posta. On se je uz rama­ zan strogo čuvao pretjeranosti u jelu i pilu i hranio se onoliko, koliko je potrebno bilo; pa bi to isto trebali či­ niti i muslimani, koji poste. Za iftarom se ne smije uzalud puniti stomak, koji se je, posteći, ispraznio; treba se čuvati tjestenih jela, koja se u stomaku zadržavaju, kao što su simit i pita; onda treba izbjegavati suho meso kao pastrmu, sudžuka i t. d. Poslije jedan dva komada maslina i malko slatkiša treba dovoljno pojesti hranjiva i lahko probavljiva jela, za tim vrlo malo teško probavljiva jela kao Pilava ili bureka i prije nego što se je apetit osjekao, treba se od sofre podići i akšam klanjati. Teraviju treba klanjati u obližnjoj kojoj džamiji, te poslije malog odmora i razgovora otići leći i tijelo saču­ vati od umora i besanice. U sehursko doba dobro je oprati ruke, »lice, usta i nos, zatim pojesti umjereno lahkih i malo soljenih jela kao čorbe, zeleni, muhalebije i slična. U danu treba u obično vrijeme ustati, a ne lijeno se cijeli dan po dušeku valjati. Pošto post ni na koji način nije zapreka radu, to čovjek treba najvećim spokojstvcm srca i najvećim mirom duše Bogu se moliti i baviti se svojim svagdanjim poslo­ vima i radom. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. Često mjesto uvr’jedjenih Drugi jedom kipe; Što b ’ morali voli bučat, Ono kola škripe. „Ili moje, ili tvoje", Dva su pojma razna; Tugja kesa puna zlata Za mene je prazna. Ne varaj se, na temelju Čvrstom sreću traži! je r nada je slab oslonac, Ljude samo draži. * Kog bez slave sudba svali, Ne m’jenja u stvari, Potonuo nasred mora, U’ u plitkoj bari. * Živima se ne priznaju Ni zasluge prave: Ako želiš uživati: Umri, da te slave! M eh m ed A klf: Jedan vaz. S turskog preveo: A šlk. (Nastavak). Ako. braćo islamska, ne budemo jednodušno pora­ dili, da iskorijenimo ovo neznanje izmegju nas, propast je naša sigurna. Ima jedna vrlo poučna basna u „Masneviji", velikom djelu Mevlana Dželaluddina Rumije: — „Neki siromašak �Broj 4. ,B I S E P' imao jednu vrlo trošnu kućicu, u kojoj je stanovao sa že­ nicom i s nekoliko sitne dječice. Kad god bi julrom po­ šao na rad, uvijek bi se okrenuo licem prama kućici i rekao: — O moje staro ognjište! Nemoj nipošto da se srušiš i moju porodicu zatrpaš, a da mene prije o tom ne obavijestiš.. . Kad je siromah čovuljak jedne večeri s rada došao, opazi na svoje veliko zaprepašćenje i žalost, da mu se je kućica srušila i cijelu familiju zatrpala S teškom tugom u srcu popne se na ruševine svog razo­ renog ognjišta i poput jejine počne zavijati: — Ah, zašto si nesretna kućice, pala i moje og­ njište utrnula? Ta nijesam li te svako jutro molio, da me obavijestiš o svom padu. Kako si nemilostiva! . . . — Žašto me koriš, kućica mu odgovori Ja sam tebi dosad hiljadu puta htjela reći, da se jedva na nogama držim, da ću se brzo srušiti Ali kad god sam otvorila usta, da ti to rečem, ti si mi ih odmah šakom blata za­ čepio. Sve pukotine mojih zidova bijahu jezici koji ti o mojoj propasti govorahu; ali ih ti nijesi htio razumjeti". Eto braćo muslimani, toj je kućici slična naša dru­ štvena organizacija, zgrada naše države. Gdje god se je kada na njoj pojavila koja pukotina, mi smo gledali da je šakom blata zamažemo, a nijesmo pazili na njen temelj. Napokon je došao dan i zgrada se počela iznenada rušiti. Hvala Bogu, nije se još sasvim srozgala, ali budemo li i dalje u nemarnosti i indolenciji, i temelj će se njezin pretvoriti u mogilu kamenja. Pa Šta da činimo, da zapriječimo tu katast ofu? Je­ dino ne propuštati uzalud vre.i ena, nego intenzivno raditi, razmirice i svagje izmegju sebe odstraniti i jednodušno na­ stojati, da se osnažimo i unaprijedimo na svjema područ­ jima ljudske civilizacije. Ne smijemo se ni s koje strane pomoći nadati, nego se uzdati jedino u se i u svoje kljuse. Nekada su iz Evrope ovamo dolazili poslanici i po cijele mjesece u Carigradu boravili, dok bi bili udostojeni časti, da petkom na selamluku poljube uzengiju konja na kojem je islamaski halifa jahao. Danas pak mi argusovim očima pogledamo, da li će na pr. engleski ministar spoljnih poslova u svom exposć-u pred parlamentom o nama koju lijepu riječ reći, ili hoće li na priliku francuski premier-minister proti Turskoj i Is­ lamu ublažiti svoj ničim neopravdani gnjev. Šta smo prvo bili, a šta li smo sada? To bi tre­ bali znati. Danas se svijet ničemu ne klanja osim snazi i bogatsvu. U pseudokulturnoj Evropi najveća prava uživa onaj, ko je najjači, najbogatiji. Tamo se ne čuje vapaj slabih i potištenih, jer niko nije uvjeren u njihovo pravo i pravdu Jednom je veliki misirski muftija, merhum Muhamed Abduhu u Engleskoj neko vrijeme boravio. Kad je poz­ nati engleski filozof, Spencer čuo za taj boravak, htio je otići u posjete muftiji; ali pošto je bio bolestan, to je za­ molio, da bi njega mui'tija posjetio. Merhum se je toj molbi odazvao i Spencer ga je veoma prijazno i ponizno primio, Strana 61. Poslije izmjene nekolikih konvencionalnih frazi Spencer će ga upitati, kako mu se Zapad svidio, na što mu je mutfija odgovorio: — Gospodine moj, mene ne pitajte za Evropu; ja bih o njoj htio od vas štogod čuti, jer vi ju u dušu po­ znajete. Izvolite me pitati, o Istoku i njegovim prilikama, pa ću Vam rado dati informacije o svemu onom, što mi je poznato. Tada je engleski duboki mislioc ganutljivo ove ri­ ječi rekao: — Na žalost, ovdje je čovječnosti posve nestalo. Civilizovani su ljudi sasvim bez osjećaja pravde i prava. Ja tvoje pravo otimam i gazim, jer sam snažniji; ti moraš trpiti i ginuti, jer si nejak. Ja kroz crne naočare gledam na budućnost. Mi ovo ne bi htjeli, ali tako vam je, prijatelju. Vidite braćo islamska, kako jedan zapadni učenjak sudi o evropskoj humanosti i civilizaciji. To nije plemenita, prava ljudska civilizacija. Ali šta ćemo, njenu struju ne možemo zaustaviti. Evropska nenasita buržoazija bori se i radi modernim tehničkim sred­ stvima i mašinerijama, postizavajući kolosalne uspjehe i materijalni napredak, a onda dolazi k nama, da nas eksploatiše i cijedi u svoje pohlepničke svrhe. Veli se, da jedna nezgoda više na nas utječe, nego hiljadu nasihata. Mi dosad nikad nijesmo htjeli slušati sa­ vjete, a i hiljadama nas je nezgoda i nesreća zadesilo, pa se opet nijesmo mogli osvijestiti. S toga bi bar od sad morali gledati, da daljnje nesreće predusretnemo i otklo­ nimo. Moramo raditi; ali kako? To je, braćo, vrlo važno pitanje. Prije po prilici sto godina zadesila je jedan veliki narod u Evropi ovakova katastrofa, kakva je u ovom vre­ menu zadesila islamsku državu — Tursku. I taj je narod onda vodio više godina rat i bio već klonuo duhovno i fizički. Stoga se održalo jedno veliko narodno vijeće, koje je raspravljalo o tom, kakve se imaju mjere poduzeti, da se narod spasi od očite propasti. Svi filozofi, diplomati, političari, sociolozi i vojni stručnjaci o tom su svoje mi­ šljenje izrazili. Jedni predlagahu, da se stave pod zaštitu jedne velike sile, drugi zagovarahu savez, treći reformu u organizaciji vojske, četvrti opet podizanje pomorske trgo­ vine i t. d. Megju njima bijaše jedan starčić, pa kad je na nj red došao, da svoje mnienje rekne, on predloži podizanje osnovnih škola, na što se svi prisutni grohotom nasmijaše: — He, ludo stara! Od kud bi osnovne škole mogle otklonuti ovu katastrofu? Ali starčić, koji je bio potpunoma svijestan gornjih riječi svojih, na to se je podigao i u oduljem govoru raz­ ložio, da u jednom narodu, gdje nije raširena elementarna prosvjeta, ne može biti ni dobre vojske, ni mornarice, niti trgovine i gospodarstva. Njegovo je mišljenje cijelo narodno vijeće prihvatilo, jer je nepobitno dokazao, da je tadanjoj narodnoj nesreći bilo uzrok jedino to, što svom protivniku nijesu bili ravni u odgoju i prosvjeti. Iza toga svi sinovi toga naroda po- �Strana 62. .BISER' čeli su kompaktno i jednodušno raditi na podizanju pro­ svjete i rezultat je toga njihova rada — današnja kulturna i ujedinjena Njemačka. Prosvjeta, prosvjeta!.. Za nas nema drugog spasa. Ako hoćemo kao narod živjeti, moramo objeručke prihhvatiti za nauku. 0 nauci i prosvjeti ovisi naš opstanaknaša vjera; o njoj opstoji i ovaj i onaj svijet. Rekosmo malo prije, da naša vjera ne trpi neznanja i džehaleta; ona bi morala propasti, ako njeno vodstvo nezznalice u ruke uzmu. U Kur’anu (a. š.) i pejgamberovu hadisu ima bez­ broj istina. A kako se te istine mogu otkriti, da se od njih korist crpi? Bogme znanjem i ničim drugim. Koliko li se danas otkriva velikih istina iz pojedinih kur’anskih ajeta, koja se nijesu nikako razumjevala prije tri-četiri sto­ ljeća! Da je Kur’an bio u ruci evropskih naroda, vidjeli bi ste, da bi oni cijeli svijet do sad preveli u krilo islam­ ske vjere. (Nastaviće se). Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Nastavak. Be duše mi, mene okupiše čudnovate misli, a po tijelu zagjoše nekakve ježurine, kao da me ko poli toplom vodom. Dlake na glavi, rukama i prsima ko da oživješe, uši mi se pomakoše a nozdrve suziše, pa mi ponestade zraka u prsima. Noge se počeše kolebati. . . — Što ću sad? — pitam se u muci, stojeći pred zecom, a opet se držim donekle junački. Zar da pred zecom od prve položim oružje? To ne smije biti! Ali šta da radim? Hoću li proći mimo nj’ kao da ga ni vidio nijesam (a tako mi se krupan učinio!), ili ću se povratiti i okrenuti drugim putem, da dogjem kući. — Tako ja mislim i premišljam, sam se pitam i sam odgovaram, a kroz čitavo to vrijeme kao da mi je nekakvo nevidljivo stvorenje sjelo na rame, pa me pita: „Mehaga, za što si tu stao?“ Hm, zašto sam stao? To zna sami vrag, koji mi se eto predstavio zecom u gluho doba! Tako sam stajao ko „na raportu" pred zecom makar pet minuta, a svaka mi se minuta prometnula u sate. Na pošljetku ipak odlučih proći mimo zeca, pa što god dragi Bog dadel Već htjedoh zakoračiti, kad se on prope na Broj 4. zadnje noge. — Vidi ti novog belaja! — pomislih u sebi. Izmaknem svjetiljku još bolje preda se i njom zavrtim, ali zec jednako stoji na zadnjim nogama, gledajući u moju svjetiljku i u moje ruke. Ama gledam i ja u nj. Vidim ga dobro, krupan zekonja, koji svaki čas kupi brke i kao da mi se njuškom podrugiva. — T a to ne može biti zec! — rekoh u sebi, a kao da isti onaj tajanstveni glas ponovno pita: „Mehaga, za što tu stojiš megju grobljima? Pomaknem se malo u stranu. . . . Sad kao da mi neko nasadi drugu glavu, tako mi pridogjoše nove misli; sjetih se: da u ovakim prilikama ne valja bježati, no junački uhvatiti „čudo". Nekakva nova snaga dogje u noge i ruke, a po čitavom tijelu probi čudan znoj, osobito oko koljena. U tom času posegoh brzo desnom rukom za nje­ govom glavom, kako bi mu oba oka ispala, — nu on se vješto vrcnu i nadade bježati niz cestu. . . — Ama ću te uhvatiti, vjeru ti zadajem! — povikao sam glasno i škripajući zubima od neke ljutnje i osvete, potrčao sam odmah za njim tako, kako nisam nikad prije. Čini mi se, da su mi koraci bili dugi dva metra; bio sam brz ko vjetar. . . Makar što je na meni bila smotana ka­ banica i što sam držao svjetiljku u lijevoj ruci, ja sam ga tako ir. iški gonio više od pola kilometra, da megju nama nije bilo više razmaka od 5 —6 koračaja, i u onom trku sam mu mogao vidjeti bijele dlake pod repom! Od Mejtefića, gdje mi se najprije prikazao, do Ograde (Starog pazara) nismo nikog sreli. Ovdje sam ga gotovo prestigo i bio bih ga ulovio, da se nije natrag vrcnuo, te istim putem poletio prema Mejtefiću. — Ama svejedno što trčiš grobljima! — povikao sam još ljuće i dadoh vatru taba­ nima, da ga dostignem. Bio sam se zapuhao ko ciganski mijeh, a teške moje potkovane cipele tutnjele tvrdom cestom jače od konjskih ploča. Kad smo dotrčali do Tikvinove ulice istrča nekakva mačka i od nekog straha, ne znajući se vješto ukloniti, uskoči na jedan visoki zid, da preko njega izbjegne našoj noćnoj trci, ali morade pasti pod zid i pretrčati na drugu stranu ceste. To uplaši zekonju i još jače uperi prema groblju, a i ja uložih sve sile da ga dostignem. Dotrčavši do groblja, opazih, da neka­ kav čovjek ide prema meni, a onda stade. Očito se je uplaišo bio od našeg mejdana. “Drž. . !“ — povikah mu, ne će li zecu zakrčiti put. A znate li, šta je on učinio? Raskrivio se ko ranjen v 6, pa strugno uz cestu, kao da ga svi gjavli gone! To je zecu bilo začudno, a meni smiješno pored sve moje muke i nevolje. S toga je moj protivnik skočio u stranu, pa se opet povratio istim putem prema ogradi. — Ama ću te uhvatiti, da ću glavom platiti! — pomislim i potrčim za njim. On svrnu u prvu pokrajnu ulicu, a ja za njim; on se uvuče u prvu kolovogju (kućni kanal), u onu nečistoću i ja odmah uvukoh ruke, da ga zgrabim, ali on vješto iskoči, te udari natrag prema Ogradi. Na­ ravno, da sam ga gonio, ama sam i razmišljao: jeli to baš zec ili je vrag, koji me vodi na nečista mjesta? �Broj 4. Strana 63. . BI SER* Od velika znoja bio sam vas mokar, noge su mi od umora oteščale i odebljale, ama vidim, da i njega izdaje snaga. Više sam ga puta dostigao do u korak, ali dok bi se sageo, da ga zgrabim, već bi mi rastavio nekolika koračaja. Nu ipak smo junački trčali. Goneći se tako prema Ogradi, čujem konjsko zvono i poklik: „de dorate!** To je nekakav seljak sigurno nosio na konju „trećinu** ljetine svojem agi. Što smo bliže dolazili ovijem stvore­ njima u susret, sve je zvono rjegje zvonilo, pa i prestalo. Valjda je oboje stalo zbog našeg trka. (Nastaviće se) LiISTAK . Iz islamskog svijeta. rodopisu 1, o psihologiji 2, o medicini 6, o agrikulturi 8, o zanatu 1, o kritici 5, o filozofiji 6, o povjesti 18, o književnoj povjesti 3, riječnika 2, dječijih knjiga 24, Širenje prosvjete u Haukandu. — Musliman­ o geografiji 13, pozorišnih djela 23, o raznim znanostima skom listu »Terdžumanu«, koji pod uredništvom poznatog 3, o socijalnim pitanjima 10, za pučku lektiru 16, o prosvjetitelja ruskih muslimana, Ismail bega Gasprinskog glazbi 5, za životna pitanja 3, kalendara 9, za računstvo izlazi u Bakčesaraju na Krimu, pišu iz najvećeg grada 3, za fotografiju 1. u ruskom Turkestanu, Haukanda, da su se tamo s najve­ Knjige „Hali ahvalu (Sadanje stanje), „Pejgamberle ćim uspjehom održavali ovogodišnji ispiti na islamskim Tarilr 'Pejgamber i njegova povjest), „Millet Mehabbeti“ mektebima, na kojim se predaje fonetičkom metodom. (Rodoljub'1’i i „Ikram us-Salfhin“ (Dar pobožnih) i ako Muslimanski odličnici, koji su prisustvovali tim ispi­ su od strane vlasti bile konfiscirane, na protest njihovih tima, čisto su zaneseni i udivljeni s brzog naukovnog vlasnika dozvoljene su nakon sudbene istrage i njihova uspjeha, što ga fonetička metoda pruža, pa su najveću izdanja. hvalu i priznanje izrazili učiteljima na njihovu trudu i Ako ova djela na više od dvadeset miliona musli­ radu oko prosvjećivanja islamske buduće genera u mana u Rusiji razdijelimo, vidićemo da na svako osam Haukandu. dolazi jedna knjiga. A ako pak i njihove troškove podi­ Poznati alim i kadija haukandski, Damla Ktma' iddin, koji je bio prisutan ispitima i uvjerio se o velikoj koristi fonet- jelimo na svakog muslimana u Rusiji, pada jedna sedmiičke metode, odlučioje, da u trećem haukandskom kotaru na kopejke. osnuje jednu osnovnu školu, te je već počeo graditi dvo­ Ovo je dakle kratak prikaz raznih djela naše katnu zgradu za to. Škola će ova nositi ime »Kemalijje«. braće u Rusiji, štampanih u prošloj godini, iz kojeg se Osim ove škole rečeni je kadija odlučio podići jed jasno vidi, da se oni strogo drže svetih riječi ,,Ve nu srednju školu uz Emin Džanbajevu medresu, pa je u en lejse.....“ i da uvijek slijede vjerske propise uzvišenog to ime odredio šesdeset hiljada rubalja. Neka Allah za­ Islama o radu i prosvjeti. puštenom Islamu umnoži ovakove rodoljube! Daj Bože, da se i mi već jednom u njih ugledamo! S. E. Književnost. M uslim anske knjige u Rusiji. — U prošloj 1912. godini u Rusiji je izdano 608 raznih muslimanskih djela u 2,812.130 primjeraka, kojih su štamparski troškovi iznosili 681.739 rubalja (preko 1,000.000 kruna). Od ovih knjiga u Kazanu je izdano 249, u Orenburgu 64, u Uf i 26, u Istriljatamaku 7, u Astrakanu 6, u Baku-u 3, u Timurhan-šuri 2, u Tiflisu 2, u Taškendu 1, uTrojskom 1, što skupa čini 361 djelo, od kojih je 69% u Kazanu štampano. Na arapskom jeziku u cijeloj Rusiji štampano je 65 raznih knjiga, a od tursko-tatarskih narječja u kirkizkom je izdano 36, u azerijskom 24, u kazi-kumakskom 6, u turskom 5, u daraganskom 2, u čečenskom 1, u sartskom 40, u adžemskom 9, u asatinskom 3, u kabartajskom 2 i u avarskom 5 knjiga. Sa znanstvenog gledišta knjiga je napisano: O vjeronauci 178, školskih 95, za nastavu i odgoj 7, o biografiji 2, o književnosti 80, o pjesmi 35, o pri- Kulturne bilješke. Izvanredno zasijedanje vakufsko.m earifskog sabora sazvano je, radi zajma za izgradnju vakufskih novogradnja te radi reforma muslimanskih naukovnih za­ voda u B. i H. kao i radi nekih drugih prešnih riješenja. Sabor je radio od 19. do 29. jula o. g. i donio dosta važnijih zaključaka, koje ćemo mi što skorije donijeti u „Biseru" za naše čitatelje. R evizija vak -m earif. štatuta U drugoj sjednici zimušnjeg redovitog zasijedanja vak.-mearif. sabora na­ glašena je potreba revizije našeg autonomnog štatuta i zaključeno, da osnovu izradi saborski odbor u svom na­ ročitom zasijedanju, umnoži je i u novinama publicira, kako bi se što više izmjenile o njoj misli i odsvakle stavili umjesni predloži. �Strana 64. Broj 4. ,B I S E R' Ma da je ovaj zaključak prešan, vakufski saborski odbor se u tu svrhu naročito još ne saziva, niti se osnova izragjuje, niti će se brzo u javnosti staviti na diskusiju. A šta da istom reknemo za uspjeh, kad bi mogao biti polučen i kada bi smo novi štatut mogli dobiti? — Mi bi smo se vrlo radovali, kad ovo ne bi bila druga mes’ela o reformi medresa, već kad bi se što prije počelo raditi na reviziji štatuta, koju svako nužno osjeća. „G a jre to va " skupština. Obdržavana je na 29. jula o. g. i raspuštena. Hoće li se kad nastaviti ili ne će više nikako do nje doći — pitanja su. Mi o njoj ne možemo pisati, osim ako bi .smo ovu rubriku preokrenuli u „Ne­ kulturne bilješke"! Jer, „Gajretova" ovogodišnja skupština, sa svom svojom paklenom zvizgom, drekom i hlupom, gdje se nije dalo doći nikome do riječi, niti se je htjelo ikako omogućiti ljudima dolikujuće raspravljanje i izbori; gdje je najzad došlo od strane a k a d e m i č a r a otimanje i de­ ranje zakonitih glasovnica, pa „balkanski juriš" i tučnjava stolicama i pucanje revolvera — e, takova skupština se više ne može ni‘ spomenuti bez strahovita šuma u glavi: — „Sramota, velika sramota, koja se samo kod nas može desiti!" — ne može se spomenuti bez stida u obrazu, ko ga ikako irria, pa makar se ništa ne osjećao krivim za ogavno barbarstvo ove skupštine. Ovdje smo vidjeli pravo strahovito lice zbilje, koja nas ubija u pojam: da osobe, koje se ne oplemene kako treba: najprije vjerom, prosvjetom i kulturom, spremne su u svakoj prigodi počiniti svako zvjerstvo i zločin prije nego li biti čovjek, a kamo li plemenit čovjek. . . Ovo nas goni, da i ovom prilikom ponovimo jednu tačku svoga programa za naš muslimanski narod: Naj­ prije čvrsta vj$ra i dobar odgoj uz pravilnu naobrazbu, pa onda, dok se tim ublaži pogibelj nacionalizova ]a za nas, pristupaj ako hoćeš narodnosnom radu! — U vjerskom zapasivanju, lijepom etičkom odgoju i zdušnom n i jbražavanju ne bi nas imalo pak za dugo šta razdvajati i zavadjati, osim ako neprijatelj, koji bi vidio da ćemo tim kulturno i gospodarski iskočit preda nj kao brz vlak, ko­ jemu ništa ne može na put da stane; ili neprijatelj ili onaj, ko bi se bestidno dao u službu neprijatelja, da za svoje dobro ruši stotine hiljada muslimana, a za to, da ga možda ni savjest ne grize. — Nama se je učinila „Gajretova" skupština uvodom tokvoga rada. M. Poruke i odgovori uredništva. H. Salih ef. Gjozić u Kladanj. - Primili smo Vaše pismo, u kome nam javljate, da ste skupili u svom ma­ lom i siromašnom Kladnju dvadeset pretplatnika našem listu, na čemu Vam izražujemo najdublju hvalu i priz­ nanje. Vaše zauzimanje za list i dobar uspjeh vrlo nas, veseli, tim više, što se mnogi tuže, da se ne da raditi na širenju zdrave islamske duševne hrane, jer da je to­ bože naš elemenat vrlo nehajan prema svemu, što je ko risno i plemenito. Baš Vaš uspjeh protivno dokazuje i uvjerava nas, da ne leži uzrok slabog uspjevanja naših listova u samom narodu i njegovoj tobožnjoj nehajnosti prama lijepoj knjiži i zdravoj duševnoj hrani, nego u lijenosti i nemaru ljudi, koji su pozvani, da rade na širenju islamske pros­ vjete u našem narodu. Ponovno Vam se najljepše zahvaljujemo ispred našeg vrlo zapuštenog milleta na Vašem zauzimanju za njegovo intelektualno podizanje. Bog vam platio Vaš trud! Akademičaru u Beč. - Na Vaš upit, da li je gospodin Abdurezak Hifzi Bjelevac član redakcionog odbora, od­ govaramo, da nije, jer se njegovi liberalni nazori ne slažu s programom našeg lista. Selam. A. R. u F. —Kako vidiš tvoj će se rad skoro iscrpiti, pa gledaj, - da nam na novo što god pošalješ. Šta je s »Poligamijom«, zar je nijesi još svršio? Pohiti, molimo te. Bratski selam. S uredničkog stola. Počam od 5. broja počećemo u prevodu našeg pri­ jatelja i suradnika gosp. Salih bega Bakamovića donositi „Tarika", glasovitu dramu najvećeg osmanlijskog pjesnika, Abdul Hak Hamid bega, uz koju će prevodioc takogjer u kratko iznijeti život i književno djelovanje njena geni­ jalnog autora. Sujet ove lijepe drame uzet je iz islamske daleke pršlosti: u njoj se blistavim stilom i živom plastičnošću prikazuje arapsko osvajanje Andaluzije (Endelosa) pod voc = 'm velikog islamskog junaka Tarika. Nadamo se, da će naši poštovani čitaoci s veseljem pozdrav ii ovu novost u „Biseru", jer će u „Tariku" naći najbolje pouke, zabave i duševnog uživanja. * Demokrati — šačioa zavedene muslimanske mladeži, polemišuči sa „Muslimanskom ujedinjenom organizacijom', o „Gajretu", dobaciše im u „Srpskoj Riječi", i ovo: „Osnovali ste „Biser", da ubijete „Gajret" (list). Pošto se ovo tiče naše kože, mi, ne upušćajući se u tu polemiku, izjavljujemo samo glede „Bisera" slijedeće: „Biser" nije pokrenula ni jedna politička stranka u našoj domovini u kakve političke svrhe, a najmanje da se njim ubije list „Gajret", preko čega mi prelazimo s indignacijom, već je „Biser" pokrenula naša nužna po­ treba, da njim, kao čisto islamskim listom koristimo ko­ liko možemo našoj braći i sestrama. Naročito da koris­ timo njegovim poučnim vjerskim i moralnim islamskim radovima mlagjoj generaciji, kržljavoj u islamskoj vjeri i ćudoredju, koja je u svojoj nastranljivoj zasljepljenosti sve prije, nego pravi muslimani zborom i djelovanjem, te dr­ žanjem do vjerskih istina i ustanova. Ko ovoga temelja našega programa iz dosadašnjeg „Biserova" rada nije još prozreo, a ipak hoće „Biseru" da podvaljuje nisku strančarsko-političku djelatnost, ili je slijep ili pakosna protuha, za koje mi u svom uzvišenom pozivu ne ćemo da imamo riječi za odgovora, jer iznad takvog truleža daleko na više stojimo. I s p r a v a k . U uvodnom članku prošlog broja na 1. strani, a u 7. i 8. retku 2. stupca potkrala nam se je jedna omašna pogreška. Tamo naime stoji: . . preporagjanje kršćanskih naroda, koji su u potpunoj snazi i životu", a trebalo je stajati: „. . . preporagjanje kršćanskih naroda u samrtnoj borbi, a uništavanje islamskih, koji su u pot­ punoj snazi i životu." Dakle, neka poštovani čitaoci isprave. Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u slim . n a k la d n a k m iž a r a i š t a m p a r ija u M o sta ru ,______ Uregjuje: R e d a k c io n i odbor. Tteafr- Štam parije ,B ise7a“~u M ostaru. ’ Za uredništvo odgovara: Muhamed Bekir Kalajdžić. �5♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ i P Č ast m i je ovim ja v iti p . n. da sa m osnovao - p o re d svoje dosadašnje »Vrve muslimanske nakladne knjižare« - štampariju, knjigovežnicu i tvornicu kaučuk -štampilja u Mostaru te filijalu knjižare u Trebinju. Š ta m p a rija štam pilja ie i snabdjevena knjg o vežn ica , ivim potrebnim i tvornica ma u ja lo m tako, kaučuk da će m o ć i sve na ru ć b e svojih cii njenih nvišlt iju i w r š iv a ti n a njihovo potp u n o zadovoljstvo: brzo i ukusno uz vrlo umjerene cijene. N a d a ju ć i se, spa d a ju da će p. n. svoje cijenjene na ru ćb e , koje u navedene vrste posala, m e n i povjerovati, b ilježim se s od ličn im štovanjem Muhamed-Bekir Kalajdžić �=----------=----------■----------5----------i ----------i ----------i ----------i ----------i ----------i --------| | a H E B C E G - B O S N R ■ zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. ■ Raanatcljstao u Sarajeau. flpdoaa obala (ulaz Hadži Risfić ul. br. 2). ■ Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— Zaood . S) ■ ■ ■ preuzima osiguranja: e) proti provalnoj k ragji i d) životne rente, koje odmah ili _ . . . _ f) na ljudski život, i to osigusu odgogjene; ranje za slučaj smrti i doiivljfja, . ) rente za siujaj p r e iiv .j.ja , osigmimje miraza godišnjih renodnosno osiguranja udovnina; a 1 ' ' 0 osiguranja uzgojnina. strojeve, gospodarske’ T o b rtn e zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) ro b e 'vodomm kopn0odm T lIJT znicama; Kombinaciic za osiguranje žioota obuhoataju: c) proti nezgodama za pojedi. . _ . načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti, govornosno osiguranje; b) m ješovta, odnosno osiguranja d) proti štetam a od tuče uz za slučaj d o živ lja ja i smrti; naknadu potpune Štete; c) osiguranje m iraza: Osiguranja žinota oaljaju asin, slučaja naraane smrti takogjer 1 . z a pogibelji rata, bez | i « svake doknadne premije; 2 . za slučaj dvoboja; n 0. 3 2a sam oubojstvo; I E g 4. za smrt usljed nezgoda 1 Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. ■ i Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. ■ ■ ■ ■ ■__________ ■ ■ ■ ■ Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODL E Ž HNO E x P 0 R t - P I V 0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaeiji bosai - sko-hercegovačke državne željeznice. _ ■ ■ ■ ■ � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e254219698d4739cf3bc24911841015f.pdf a4fb848feec2f86571d2b16c65bfce04 PDF Text Text BROJ 5. GODINA II „BISER' izlazi dva puta mjesečno. - — -------- — Pretplata na „ Biser “ iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K A'—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed-noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENjE ISLAMSKE PROSVIETE. I nne me l - mumi nune ichvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. ■ ■ ■— Neplaćena SC pisma ne prim aju,------------- 30 Ramazana 1331. ® ILI-I s l a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i ! ^g a r PLATIVO I UTUŽ1VO 0 Mostaru. Sve što se tiče administracije 1 uredništva lista treba slati na adresu: „BISER“, Mostar (Hercegovina) M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Ž A 1. septembra 1913. J Mehmed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: Ašik. Salih Bakamović. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni). J. Tanović: Pjesma momenta. (Pjesma.) Husein Gjogo: Kako je Mehaga (Humoreska). N A R O D N E Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog pre1- Sfrnšu uhvatio Lucina zeca. U M O T V O R I N E . >rđ\ . . Dvi djevojke. Abdul-Hak ffamid: Tarik ili osvanje Španjolske, (dram a) S turskog prevodi: Salih Bakamović. L 1 S T A K. M. Ć. Ćatić; U svijetloj noći . . . (Pjesm a) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. * arar prevodi: Edib Tešnjak. >s Zilkida A. Tuzlanka: Moja tuga. {Pjesma.) Dr. Osman Namik. Te iste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. tiazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Sulajman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Rama ’nsfe ba ■am: — Iz islamskog svijeta: Musliman­ sko druš: »o pasavanje Titanica. — Prelaz jednog inte­ ligentnog pa a na Islam. Kulturne t *ke: Poduprimo svoju siročad. — Poništenje izbora r< i$-e!-uleme. — Ovogodišnji absolventi šer. sud. škole u Sarajevu. S uredničkog stola. Ispravak. A p e l n a p r ija te lje Is la m s k e p r o s v je te . Usprkos velikomu deficitu, što smo ga prošle godine pretrpjeli zbog slabe, ili skoro nikakove, pretplate, mi smo i u ovu godinu stupili i nastavili „Biserovo'4 izdavanje, nadajući se, da će nas naša jednovjerna braća obilnije pretplatom potpomoći u našem napornom radu oko prosvjećivanja i religiozno — moralnog osvješćivanja zapuštenog našeg milleta. U to smo ime sve četiri do sada izišla broja od t. g. raslaii na ogled svjema muslimanima u našoj domovini, za koje smo obzirom na njihovu povoljnu situaciju mislili, da će se abonirati na ovaj jedini pravi muslimanski književni list, a osim toga smo se s molbom obratili na mnoge naše inteligente po svjema kasabama i varošima Herceg-Bosne (učitelje, kadije i muallime), da sc prime povjereništva našeg lista u svojim mjestima, te da ga nastoje koliko je moguće raširiti megju muslimanima. Nu na žalost — i ako je našem listu cijena vrlo niska, da se svak može na nj* pretplatiti — mnogi nam već" prvi broj povratiše, a neki opet, za koje znamo, da su dobro Štamparija „Biser" u Mostaru. �situirani, zadržali su prva tri broja; dok su nam četvrti otposlali s lakoničkim riječima na omotu ,,Neprimam“. Tako nam je mnogo exemplara 1., 2- i 3. broja propalo i znatna nam se time šteta nanijela i to skoro isključivo od onakovih ljudi, koji su svojim položajem i naobrazbom prvi pozvani, da pomažu islamsku prosvjetu. Oni pak naši inteligentniji ljudi, koje smo molili, da se prime našeg povjereništva u u svojim mjestima, ne samo da se nijesu toj molbi odazali, nego su s igonrancijom preko nje prešli, ne našavši za shodno, da nam bar odgovore i drugog svog sugraganina preporuče za povjerenika. To je sve slaba svjedodžba naše svijesti, našeg islamskog patriotizma. Istina našlo se je par originalnijih i požrtvovnijih muslimana megjunašom inteligencijom, koji su nam — svijesni svoje islamske dužnosti — pokupili u svojoj okolini po nekoliko pretplat­ nika, ali to sve ni iz daleka ne odgovara potrebama, uz koje je uvjetovana egzistencija našeg lista. S toga mi evo opet upravljamo apel na rodoljublje sviju muslimana i molimo ih, da nas svojom pretplatom potpomognu u našem radu na polju islamskog prosvjećivanja; molimo našu inteligenciju, da preporučuju narodu naš list, koji je jedino pokrenut za to, da njemu moralno koristi, pružajuči mu zdravu islamsku duševnu hranu. Gospodu pak, kojoj smo poslali na ogled sve četiri ovogodišnja broja, a oni nam ih nijesu povratili, smatramo -ovim brojem kao predbrojnike, te ih uljudno molimo, da nam odmah pošalju pretplatu za ovu godinu odnosno za prvo polugodište ili prvi kvartal njezin. U slučaju da ovaj naš apel os* . bez ’ispjeha moglo bi vrlo lahko sa šestim biti zapečaćena sudbina ovog iedincg islamskog iiževnog lista. Dakle, braćo muslimani i Muslimanska intei cijo, ako ne želite propast „Biseru", nastojte da se pretplaćujete na aj' i da nam odma! pretplatu šaljete, jer njegov opstanak ovisi samo o pretplati vašoj. U to ime vam šaljemo is'am ki bratsk’ selam! Uredništvo i uprava. BRAĆO MUSLIMANI! Širite i preplaćujte se na ,,MI5BAH“, ,,MIJALLIM“, „GAJRET“ i „BISER*1 — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herc, Ilmijje'4, ,,Grajretau i dragih korisnih ustanova, čitajte što više korisne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih Muslimana, — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond isl. sirotišta. Radite sa muslim. radnjama, ako želite sebe podupirati. �BROJ 5. GODINA II BISER „BISER “ izlazi dva puta ----mjesečno. — Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a mu j al u v e I a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ------ Neplaćena se pisma ne primaju, PLATIVO I UTUŽIVO U tret3a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 30. Ramazana 1331. © M O S T A R X: P a n is la m iz a m i P a n tu rc iz a m . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Tada muslimanski mislioci slijede i propa­ giraju Sejjid Džemal eddinove ideje: Mustafa Kjamil, Šejh-Muhammed Abduhu i Sejjid AJpdur rahman EI - Kevakibi u Egiptu; Rizkuddin Mergjani, Musa Begoff, Ataullah Bajezidoff, Barudi i t. d. u Rusiji; Mir Ali Hajdar u Indiji, te napokon Hadže Tahsin, Mahmud Es’ad i t. d. u Turskoj, postaju gorljivi borci iste ideje. Sve muslimanske novine pa i one, koje su izlazile u zemljama osvojenim po kršćanima, pro­ pagirahu ove ideje, a nekoje izmegju njih bile su zvanična glasila — Panislamiz na. Takogjer su osnovane i mnoge druge novine za njegovu obranu i širenje u islamskom svijetu kao „Si­ rah Mustekim“ (sada izlazi pod imenom Sebil ur-Rešad: Put Spasa) i ,,Hikmet“ u Carigradu; ,,EI Alemul- Islamijjuu (Islamski svijet) u Kairu; Iršad (Vogjenje na pravi put) i „Hilal“ (Polu­ mjesec) u Baku-u, te „Ahbari Vakil?“ u Indiji. Perzijski list „Habl-ul- Metin“ (Čvrsta Veza) takogjer je jedan od gorljivih branitelja Panislamizma. Osim novina izdalo se je i mnogo djela, koja raspravljaju o Panislamizmu, bilo otvo­ reno ili manje više prikriveno, kao „Ittihadi Islam (Panislamizam-Ujedinjenje Islama), što ga je napisao Šejh Er-Rais na perzijskom jeziku © 1. septembra 1913. i mnogo drugih djela na arapskom, turskom, ta­ tarskom i urdujskom (indijskom) jeziku, za koje mislimo, da bi ih bilo suvišno ovdje nabrajatiJedan od najinteresantnijih članaka, koji su napisani do danas za ovaj predmet, bez dvojbe je onaj, što je objelodanjen u pariškoj reviji ,.L’Ilustration“-u, ako se ne varam, pod naslo­ vom „Zadnja riječ Islama Evropi" sa pseudo­ nimom Abdul Hak Bagdadi. Ovaj članak u kratko sadržaje sve pritužbe muslimana na Evropljane. Govorilo se, da je pisac ovoga članka od­ nosni brošure princ Mirza Malkom Han, bivši perzijski konzul u Londonu. Nu kako bilo taj članak sačinjava jedan od najlogičnijih argume­ nata za obranu Islama. Jedna od slabih točaka Panislamizma jest ta, da unatoč dobrom dočeku svih muslimana, nije imao redovite organizacije, ni djelotvornog odbora sa marljivim, oduševljenim i ustrajnim agentima, koji se ne bi ni od čega bojali da postignu žugjeni cilj. On u stvari rada podsjeća na filozofske škole starog vijeka i neke aziatske vjere Njegovi se neprijatelji bez razloga pteše, a njegove pristaše opet ne bi smjeli i nadalje ostati optimiste kao i do sada, jerbo on nije imao stalnog duha u svome radu. Koliko god najveći dio mislioca i uplivnih osoba u muslimanskom svijetu, osobito pak u Turskoj kao Namik Kemal i njegovi prijatelji, bijahu velike panislamiste, mi danas ne vidimo važnih rezultata. Pravo rekuć, mi ne vidimo nego jedan slabo uregjeni pokret u stolici Hilafeta u izdavanju ,,Sebil-ur-Rešada“ i u nekoliko pub­ likacija Šehbender-zade Hilmije i Ahmed Bey-a Agajef-a. S druge strane ova panislamska djela nijesu ostvarena, nego naporom i radom imigranata, �Strana 66. „BI SER* to jest muslimana, koji potječu iz zemalja što su potpale pod evropsku vlast, kao od Kavkazaca i Tatara, koji su postali turski podanici; npr. od Abdur-rešida Ibrahimoffa iz Sibirije i drugih. Dok prave Osmanlije, koje se nazivlju panislamistima nijesu u unutrašnjosti ništa drugo nego prikriveni panturcisti, koji se prikazuju pri­ stašama sveislamskog ujedinjenja, samo kad su u doticaju sa muslimanima iz drugih zemalja. Pri svemu tom, koliko god Panislamizam nema svoje redovite organizacije, on nalazi u samom Islamu vrlo povoljan teren za svoj raz­ voj i ideja solidarnosti i bratstva megju svim muslimanima tako je učvršćena, da u slučaju opasnosti ne bi bilo beskorisno na nju se poz­ vati. Skorašnji tursko-talijanski rat, u kojem su se vidili Arabi i Senusije iz Kirenaike, kako dra­ govoljno hrle Turcima u pomoć, koje prije ni­ jesu voljeli, tomu je dovoljan dokaz. Prije nego svršimo ovo kratko izvješće panislamskog pitanja trebamo kazati, da ako su začetnici i propagatori pokreta bili složni u da­ vanju imena svom sistemu, ipak se opaža ve­ lika razlika u objašnjenjima tog sistema. Ima dakle panislamista i panislamista. Tako na primjer megju njima ima sanjara, koji zamišljaju osnovati jedno veliko tursko carstvo, slično onome Omejevića ili Abasovića. Oni su uvjereni da bi se ovaj plan u više manje udaljenoj budućnosti dao lako ostvariti. Ali ne želeći raditi za slogu svih muslimana bez raz­ like sekte, oni izražuju veliku mržnju prema Ši’i jama i svima ostalim suvjernicima, koji ne pri­ znaju za halifu carigradskog sultana. Prema nji­ hovom stanovištu Perzija bi bila jedna zapreka za ustanovljenje ovog carstva, te jedna pregrada postavljena megju Tursku s jedne i Indiju, Af­ ganistan i Turkistan s druge strane; zato oni žeie da bi ove pregrade čim prije nestalo. Sa ovim se slažu sultan Fatih Mehmed II., sultan Jildirim Bajezid, a osobito sultan Selim I. i njegov znameniti sadri-azam Mehmed paša Sokolović, onda najviši neprijatelj Perzije i ve­ liki panislamista Namik Kemal Bey i neki dio mladoturaka. (Nastaviće se.) Broj 5. H. Hilmi: U škripcu. (Crtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Nastavak.) — Trebam ovu priliku izrabiti, pa i njemu i sebi po­ moći, a prestojnika metnuti u još veći škripac. E baš volim nego mnogo novaca, što im je onako ugrijao kapu... Sad ću mu još i ja pisati, a kako je strašivica, udariće ga kap; — govoraše sam sobom školski starješina, a za tim sjede da piše: Poglaviti gospodine! Po vašem nalogu kušao sam sklonuti mladog učitelja, da vam oprosti, ali on se ne da ni osedlati. On je odlučio zavhaliti se. Veli: da zna mnogo koješta, pa da će sve u javnosti dati. Uvredu, koju smo mu nanijeli, mogli bi možda oprati samo tako, da ga molimo za oproštenje pred onim osobama, pred kojim smo ga uvrijedili. Ja bih drage volje na to pristao. Kazivao sam mu, da ste ga zvali u kancelariju, ali on odrešito reče: „Šta, zar da mu ja idem na noge, da mu praštam?! On je mene uvrijedio u svojoj kancelariji, nek me moli u našoj zbornici." Znam da ste mi dobar prijatelj, pa vam radi toga ovo i pišem. Oprostite, da vam moram reći tnoj savjet, da pozovete g. doktora i u 4 sata dogjete. Dajem vam poštenu riječ, da niko za to ne će znati.! Sa osobitim štovanjem! Vaš pokorni sluga: N. M. To pismo je bilo u prestojnikovoj kancelariji u '/a 4 sata p. p. Kad ga je pročitao, uhvati se rukom za kosu i reče: — Što me nasamari onaj magarac — mislio je kneza — a i doktor je kriv. Zaista je velika blamaža, da jedan doktor nije mogao znati, kako je ozleda nastala. A šta bi to znao mladi učitelj? Možda onu aferu sa Z., a to baš ne bi bilo Bog zna š to !. . . Ali ako bude znao ono sa M. agom ?!. . To bi me moglo posjeći. A . . sijeno i krave?! Joj!. . — uhvati se za glavu. To bi bilo gore od smrti! Stade hodati po sobi. Dogje do vrata, otvori ih i reče: — „Doktore dogji ovam o!.. — No, was ist dass? — Zlo, jako zlo. Mladi učitelj hoće da se zahvali na službi. — P a neka, tim bolje! — Šta govorite? Tim gore, a ne bolje! Ako on ode, odosmo i mi, ode i plaća i penzija, jer on je kazao stariješini, da mnogo zna, pa da će iznijeti na javu. — S aprlot!. . Je li moguće? — Evo vidite pismo. �Broj 5. .BISER' — A bi li se to dalo popraviti? — Trebamo ići u školu moliti za oproštenje. — Idimo odmah! — Vidite doktore, kakvu ste blamažu nanijeli. Kako ste mogli reći, da je ozleda udarcem nastala? - Pa reko mi je knez. —- To je vaša stara pogreška, što vjerujete. Da ste vi i onu komediju sa L. ispitali, bila bi danas svršena stvar, a kad vas je ono opržilo, trebali ste biti oprezniji. — Vidite, i kod tog slučaja bio je učitelj. — Eto vidite, dosta mu je da to zna, pa da oba dobijemo po turu. — On zna gospodine pnstojniče i za onu curu S. — Je li moguće?! — Jes, jest, ja vam kažem! — Krasan ti taj pojam ima o nama. Njega se valja pod svaku cijenu riješiti Samo idimo mi sada u školu! A ja ću naći načina, da ga se kutarišemo. VII. Bilo je deset minuti do četiri sata, kad je mladi učitelj ugledao prestojnika i doktora, gdje idu u školu. — Ala sam im zapaprio, reče sam u sebi zadovoljno. Sad će okajati sve grijehe. Sad ih trebam susresti na veoma hladan način. Odmah ću stariješini dati zahvalu, a tim ću ih još više zatjerati u škripac. Za tim poče pjevati sa djecom. Pjevao je do četiri sata i deset minuti. Onda lijepo poreda djecu i pogje s njima niz stepenice. Blizu ulaza u školu bila je zbornica, u kojoj se je čuo razgovor. Pustio je djecu, pa se vrati u zbornicu, kao da ništa ne zna, noseći papir u ruci. Kad unigje na vrata reče: Sluga! Evo gospodin stariješina moje zahvale.. Vi znate što ćete s njom raditi. S JBogom!" — To rekav spusti na sto papir i pogje da izagje. — Stanite malo gospodine! — stariješina će. — Efendija, poče prestojnik. Mi smo došli da vas molimo za oproštenje. Nepravedno smo s vama postupali, a tome je uzrokom bio onaj magarac knez — Znam, on je mnogom koječem kriv, — reče učitelj hladno, ali ozbiljno. Prestojniku stade pljuvačka u grlu. — Ali koliko sam vidio, on si je zabio u glavu, da može titrati sa svakim. — Koliko li je šta meni izgovorio pred gospodinom stariješinom, da mi je bilo došlo, da sam tražim zadovolj­ štinu sa stolicom. Poslije |m e dogje moliti za oproštenje, pa misleći, da sam i ja kao drugi, turi mi u džep evo ovo. Ja sam ovo zadržao kao corpus delicti i evo vam predajem, a ja ću predati tužbu kaznenom sudu. Učitelj je znao da sudci sa predstojnikom dobro ne žive, pa je i tim htio prestojnika u škripac utjerati. — Nemojte biti taki! — reče doktor. -— Recite mi gospodine doktore, što bi radili od Strana 67. onog, koji bi se titrao sa vašom glavom, časti i službom. Bi li mu oprostili? — Bih gospodine, za što ne bih, kad me moli za oproštenje. — Ali za što onda nijeste oprostili K.. već mu onaku štetu nanijeli?! Pa kakvim ste vi slavljem ustvrdili, da sam ja djetetu ruku prebio i rekli mi — kao da vi otpuštate - da ću s mjesta biti otpušten. Dakle, da slučajno nijesam mo­ gao dokazati, da sam prav, vi bi me predložili na isklju­ čenje, pa da bi vas i na koljenima molio. To je bio za doktora tuš! i nije znao jedne riječi reći. — Ali njega je. nasamario onaj lopov — pomože mu prestojnik. — Žalosno, veoma žalosno! Da jedan seljak, koga još vi jedan prestojnik — nazivljete lopovom, može jed­ nog doktora navesti na tanak led, a isto tako i prestoj­ nika.. Ja ne znam, kad vi već znate, da je on lopov — a to zna i kazniona — kako mu možete dozvoliti, da je knez? Jadno ono selo, koje on kod vlasti zastupa! Za to baš želim što prije iz ovog mjesta otići! — Pa ako vi želite premještaj, gospodin prestojnik će var to isposlovati, a nemojte se zahvaljivati. — reče stariješina. — No vidite gospodin stariješina. čovjek bi se pre­ vario u vama. Gospodinu prestojniku i doktoru može se oprostiti, jer oni nijesu pedagozi, njihova je struka druge naravi, a vi bi morali znati proučiti doktora. (Svršiće se.) J. Tanovič: Pjesma momenta. (Gospogjici E.) San i Java kliknuli su, kliknula je Vasiona, Pa me gromko pozdravila. Sreća mi se nasmijala I slašću me opojila edenskije regiona — Haj, Ljubavi vječne pehar Sreća mi je darovala! I otrovom ja mezetih Venerinih škorpiona, Od te smjese čudnovate duša mi je sva drhtala, A1 ja pjesmom slavio sam svijetlo carstvo Cupidona.. I zvijezda Sevdaha je moje žiće obasjala, Što ga tvoja mladost goji, duša moja uzdržaje, Puna želja, nade puna i visokih ideala, Koje snaga moje pjesme probugjena podržaje, Sileći me, da se dižem u nedogled, u visine, Gdje moj Idol slatko sanja sred cvijeća i sv’jetala — 0 Idole mašte moje, čeznući te, pjesnik gine!. , �Strana 68. Broj 5. ,B I S E R' A h m e d N aim : životu, ili drugim riječima: ona nas upućuje u sva pitanja Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć azim C atić. (Nastavak.) — „La jestek’jmilu abdun el-imane, hatta juhibbe li ehihi ma juhibbu linefsihi ve hatta jehafelbhe fi mizaluhi ve džiddihi “ . (Čovjek ne može imati potpuno vjerovanje^ dokle god ne uzaželi svom bližnjem ono, što sebi želi i dok se u svojoj šali i zbilji ne uzboji Boga.) — „La jestek’jmilu abdun el-imane hatta juhsine hulkahu ve la ješfi gajrehu ve en jevudde linnasi, ma jevuddu linefsihi, ve lekad dehale ridžalun el-džennete oigajri a’malin ve lak’jin binnasihati li ehlil-Islami". (Čovjek ne može imati potpuno vjerovanje, dokle god ne uljepša svoju ćud, dok ne svlada svoj gnjev i dok ne uzaželi svijetu sve ono, što sam sebi želi. Imade šta i šta ljudi, koji nijesu nikakovih dobrih djela činili, ali su ipak unišli u raj, jer su islamskom narodu dobro želili i upući­ vali ga.) — „Innerredžule la jek’junu muminen hatta jek’june kalbuhu mea lisanihi sevaun ve jek’june lisanuhu mea kalbihi ve la juhalife kavluhu amelehu ve ju’mene džarruhu bi\asikatin“ . (Čovjek zaista ne može biti pravi mumin, dok mu ne bude jednako srce i jezik, a jezik i srce, dok mu se god riječi i djela ne slažu i dok mu susjed ne bude siguran od njega.) Promotrmoi li malo pomnije sve te hadise, vidjećemo, da su kod nas moralne dužnosti i prava pomiješana sa vjerskim zapovijestima, što više, da su identična s njima. Ni jedne moralne zasade nema u islamu, koja ujed­ no nije i religiozna, vjerska zapovijed. Svaki od sedam­ deset i nekoliko ogranaka islamskog vjerovanja vjerska je dužnost, vjerski praktični čin. Kao god što je jedan važan dio našeg vjerovanja izgovaranje uzvišenih riječi: „La ilahe illellah", tako je isto jedan dio vjerovanja, da s puta kojim ljudi prolaze, otklanjamo zapreke n. pr. da kamenje u kraj odstranjujemo i t. d. Musliman je svijestan, da mu je molitva, post, zećat i hadž vjerska dužnost, ali on takogjer zna, da ga njego­ va vjera zadužuje, da čuva svoje zdravlje, da hrani i iz­ država svoju porodicu, da pokazuje prijazno lice prama ljudima - svojoj braći i t d. Kao što je po Islamu veliki grijeh, koji je strogo zabranjen, samoubojstvo, opijanje alkoholom, hazardne igre, preljub, potvora t. j. uvreda nečijeg poštenja riječima, prisvajanje tugjeg imetka, tako je isto zabranjeni grijeh: drugog klevetati, zlo govoriti, zdravlju škodljiva jela jesti, želudac pokvariti, neuljudnim ponašanjem gubiti ugled i sam sebe bez uzroka ponižavati. Islamska vjera ne ostaje tek pri tom, da čovjeka naučava samo dužnostima, prama Bogu; ona je reli­ gija, koja nas naučava i svjema najsitnijim stvarčicama, kojima smo potrebni u našem materijalnom i duhovnom vjere i života. Uzvišeni šeriat je namazom i ramazanskim postom pružio nama svjema priliku, da učestvujemo u zajednič­ kom uživanju blagodati; no uz to je bezbroj njegovih us­ tanova, koje odregjuju, da tugje pravo moramo rešpekto vati i onakovih, koje pružaju mogućnost veledušnim ljudi­ ma, da neka svoja prava drugim ustupe i poklone. Iz^ršivanje ustanova našeg društvenog zakona tako­ gjer je jedan znatan dio naših vjerskih dužnosti. Naši pojedinački odnošaji su jasno i u pojedinostima odregjeni. Islam je potanko ustanovio prava i dužnosti izmegju članova porodice, izmegju muža i žene, te izmegju sus­ jeda i prijatelja. On je tako utemeljio megju svjema mus­ limanima jedno realno čvrsto bratstvo, kakovom nema primjera. Musliman se ne osjeća strancem ni u jednoj islamskoj zemlji, nego na protiv baš za to, što je stranac, on uživa tamo više poštovanja i blagodati zajedništva islamskog. Jest, musliman megju svojom vjerskom braćom druge zemlje i narodnosti, ćuti se kao kod svoje kuće, jer vidi, da ni tamo ne manjka ruku, koje se pružaju, da mu na pomoći budu, da ga podupru i tako jednu važnu vjersku dužnost izvrše. Veliki naš pejgamber je rekao; „Allahu fi avnil-abdi, ma k’janel-abdu fi avni ehihi “. (Rog je na pomoći čovjeku, dokle god je on na pomoći svom bratu.) Ne može se ni zamisliti jedan musliman, koji ovakovu pejgamberovu riječ ne shvaća, i koji ne bi u pomoć pri­ tekao jednom svom bratu — po vjeri — , koji se u ne­ volji nalazi. Ne treba se ni malo čuditi, da je samostalno jednu veliku civilizaciju stvorila ovakova jedna religija, koja bez­ brojnim moralnim zasadama osigurava najsavršeniji odgoj i oplemenjenje sviju ljudskih duševnih svojstava. 1 zaista naša je vjera ovu kulturu stvorila i to sa­ mostalno, bez da je crpila pri tom pomoć od filozofija drugih civilizovanih naroda. Kad su se muslimani najstrožije držali propisa svoje vjere, tada su stvorili onu sjajnu i veličajnu kulturu, koja je cijelom ljudstvu najvećih usluga učinila i koja svojom impozantnošću nas u čudo baca. Da se opet povratimo velikoj i slavnoj našoj proš­ losti, moramo se otresti nemarnosti i letargije, u koju smo zapali, pa se strogo držati moralnih propisa naše uzviše­ ne vjere. IV. Osobito molimo čitatelje, da ne bi iz zadnjih riječi trećega članka ove rasprave izvadili misao, kao da smo mi htjeli omalovažiti suvereni visoki položaj, što ga filo­ zofija zauzima u ovom stoljeću velike prosvjete i civiliza­ cije. Nama ni na kraj pameti nije, da negiramo one ve­ like zasluge, što ih je filozofija stekla svojim uplivom na osnivanje evropske današnje kulture, �Strana 69. ,B I Š E P‘ Mi smo jedino htjeli reći, da ne samo neki filozof­ ski pravci, koji su pokazali sposobnost, da mogu biti uz­ rok širenju moralne dekadence, nego da ni one zdrave filo­ zofske teorije, koje — osnivajući princip dužnosti na ra­ zumu — svojom krajnjom svrhom smatraju principe „isti­ ne," „dobra" i „lijepa", — velimo — da se ni te teorije ne mogu natjecati sa suverenom vlašću, što je religija pokazuje u prisvajanju širih masa naroda. Megju filozofima, koji bi se u ovom smislu htjeli osloboditi vjerovanja u revelaciju (objavu), vrlo se mali broj nalazi onakovih, koji bi — crpeći moralno pravilo isključivo iz razuma — mogli sebi uzeti za praktični princip , dužnost" i „moralnu odgovornost" i prema njoj se vladati. Trinaest je pak stoljeća minulo, od kako je islamska vjera — ne zapuštajući ni jenog od moralnih principa jedne najčišće i najstalnije filozofije — počela uvijek jed­ nakim autoritetom i energijom širiti sve ćudoredne pleme­ nitosti megju sve razrede i slojeve ljudi: inteligentne i idiote, bogate i siromašne, učene i neznalice, plemiće i plebejce. Tim, što su u Islamu ćudoredne dužnosti obojene religioznom bojom, nije se njihova moralna suština ni malo povrijedila; niti se je u islamu ikada pojavila protivština ni spor, megju razumom i vjerom. Jer osnov naše vjere sačinjavaju intelektualni ele­ menti, umni principi. Islam se nikad nije nisko spustio s one velike visine, na kojoj razum stoji. Naš je pejgamber s. v. s. rekao: — „Dinul-mer’i akluhu, ve men la akle lehu, la dine lehu". (Vjera je čovječija razum. Ko nema razuma nema ni vjere.) Svi su islamski alimi složni u tvrdnji, da je razum jedan od Božijih dokaza, s toga u našim moralnim principima nema ništa, od čega bi se razum ustegao. Da to shvatimo, ne će biti bez koristi, ako ovdje uzmemo principe racionalista, koji su najzdraviji megju svjema filozofsko-moralni n sistemima i najprikladniji duhu Islama. Mi ćemo dokazati, da se ti principi skoro potpunoma slažu s principima naše vjere. Za ćudoregje je slobodna volja najvažniji elemenat, što su ga otkrili i opredijelili stari i novi filozofi; za to ne možemo, a da ovom prilikom u prvom redu ne uzme­ mo za predmet rasprave vjerovanje muslimana u kader, predestinaciju. Muslimanima se zbilja mnogo prigovara to vjerova­ nje i mnogo ima ljudi, koji misle, da baš zbog tog vje­ rovanja nemaju nikakove moralne vrijednosti djela Sljed­ benika islamskih. No mi smo uvjereni pozitivno, da takovi ljudi nijesu mogli razumjeti, kako muslimani vjeruju u usud, kader. Velika je nepravda, što neki Evropljani — apstra­ hirajući neke filozofske sisteme, koji strogo zastupaju teo­ riju fatalizma — nas muslimane napadaju i objegjuju tim fatalizmom, zamišljajući izmegju njega i naše vjere nerazrešivu kauzalnu vezu, šta više identificirajući pojam „Islama" sa pojmom „fatalizma". Ta ni jedna religija se nije tako duboko upuštala u ovaj tamni problem. Muslimani su najvećom ozbiljnošću raspravljali o pitanju predestinacije i slobodne volje i dok su ateističke i teističke filozofske teorije većim dijelom držale se principa „fatalizma", naši su teozofi, koji su spojili u jednu cjelinu logičke i vjerske dokaze i izmirili religiju s filozofijom, dokazali opstojnost slobodne volje i svoje tvrdnje o tom riješili u smislu nauke današnjih ra­ cionalista — moralista. (Nastaviti će se.) A b d u l-H ak Hamid:*) Tarik. (O svajan je Š p a n jo lsk e ). Drama u šest činova i četeri dodatka. LICA: I. A rap sk i v o jn ič k i zbor. M usa bln N asir 1 . .. .. . 5 ... T a rik Ma Zijad J Osvoj.telji ŠpanjoUke. Aziz : Musaovi sinovi. BLervai Z ehra, M-saova kći. Ejjub b in Hablb M ugiz E rrum i | Slavne vojskovogje. Z ejd b in K ^ ssadi T arif b ir M alikj J M u slim ili g ro f J u lljan os. S a liia , E jju b ova k ći kao v o jn ik . A z r a b inti A n ta r Em ina kao vojnici. A iš a . Z ejn eb J Stari borac. Žalobne djevojke. Zaljubljenik. Arapski zapovjednic i islamska ulema. Prvi šejh. Vojska. Mnoge djevojke kao voj­ nici. Sluge, glasonoše i izvjestitelji. Š p a n jo ls k i v o jn ič k i zbor. R od erik , k ralj. Ila, k raljica. G rof J u llja n o s, ili M u slim . L u cija, vojni vodonoša, djevojka tužna i zaljubljena u jednog starog islamskog vojnika. J ed a n sv e ć e n ik , koji je zaljubljen u Luciju. M e r k a io v a žen a , u crno obučena. G rof du F e r ia | D o n L u d v ik o M erkado G en era l A lfo n so Znamenite vojskovogje. G en era l D o n S o li G en e r a l A n g e llo K a p eta n D o m in o I Gotsko plemstvo. Ostali španjolski oficiri. Princeze. GroficeVojvotkinje. Done. Agjutanti i ostala vojnička pratnja. *) Abdul-Hak Hamid beg, autor ove lijepe drame, koju se ja usugjujem u vrlo mršavom prevodu u naš je­ zik pretočiti, jest najveći osmanlijski pjesnik od postanka osm. literature do danas. Da bi poštovane čitaoce »Biserove« bar donekle upoznao s ovim genialnim »čedom �Strana 70. . BISER' I. ČIN. Broj 5. M u s a : Prije šesdeset i šest godina, dakle upravo u dvadeset i šestoj godini po hidžretu kahirski je aleksandrijski guverner, Abdulah bin Sad bin Ebi-Surhi bio po­ slao vojsku, da Afriku osvoji. Neka govore naši dušmani, što im drago; mi našu historiju možemo nazvati osvojalačkom epopejom. Sjeverna Afrika u ono vrijeme bijaše pod vlašću grčkog cesara. Čerčiz, guverner predjela, koji se stere od Tripolisa do Tangera, hotijaše s nešto više od sto hiljada vojske na put stati islamskoj vojsci. Kod Šebitalije boj se izmegju njih vodio oko pedeset dana. Koliko je Čerčiz lahko vojsku pribavljao, toliko je teško bilo islamskoj vojsci pripomoć dobiti zbog velike udaljenosti, a i zbog toga, što je bila osječena veza izmegju bojišta i prijestonice. To je bilo uzrok, da su se u našoj vojsci pokazal* znaci nemoći i slabosti. A kako da vam opišem, na koji je način neprijatelj ovu zgodu upotrebio?... Središte naše vojske bilo je pravi strašni sud. Za­ mislite, kako je, kad na širokom bojnom polju pogine i u viječnost preseli pedeset hiljada ljudi. Eto, u takovu je stanju bila vojska islamska 1 U isto vrijeme muslimanski gradovi bijahu opustjeli. Kuće islamske bijahu pustinjske pećine, na prozorima crni zastori; vrala im bijahu zidovi, a džamije te društvena i zabavna mjesta zatvori. Dvorovi, ulice i trgovi bili prazni i pusti. Zamislite jedan veliki kulturni grad, koji u tišini i pustoši groblju sliči. U takovu se eto stanju nalazila halifska prijestonica, koja oplakivaše vojsku islamsku. Uvjeren sam, da se u Arabiji prolivene suze mogu usporediti s krvlju islamskih boraca, koja je u Berberiji prolivena. Dostojno je, da se prokletim smatra ovaj predjel, koji se nahranio sirotinjskim pravom i nevinom krvlju napojio. Upravo u času, kad sa jednim odjelom vojske bježahu ispred neprijatelja pejgamberovi drugovi: Abdulah bin Abas, Abdulah bin Omer i Ukbe bin Nafi, nenadno se poput predodregjene smrti i naglo poput munje iz oblaka — preletivši kao vjetar pjeskovitu pustinju — pojavi s ogromnom vojskom na ratištu Abdulah bin Zubejr, gdje zlosretni vojskovogja Abdulah bin Sad bijaše. Tu se je eto dogodila znamenita vjerska bitka, koja se u povjesti naziva „Harbi ubadele" Našljednici četiriju velikih Halifa, četiri hrabra gene­ rala, vršeći svoju svetu dužnost sa pobjedonosnom sabljom u ruci, i ovaj su put na uspomenu darovali arapskoj povjesti, ili pravije rečeno: junačkoj epopeji još jednu sjajnu pobjedu, koja je dostojna, da se uklesa u „Hadžeri muallaku". Guverner Berberije, Čerčiz pade na bojnom polju od Ibni-Zubejrove ruke, a njegova vojska i pratnja većinom bi zarobljena i potučena, te se mir i red na neko vrijeme uspostavi. Poslije nekog vremena za vladanja Muavije bin Sufjana i njegova sina Jezida egipatski guverner Ukbe bin Nafi’ dogje u Afriku i osvoji Siren, Kartagu i Tunis. P o­ znati grad Kirvan dade napraviti. Koliko li veličajno djelol On nije rušio, nego podizao. Sjajna li uspjehal Iza tnga krenuvši na jug od Atlanskog gorja, spusti se na obale Suske pokrajine. Znamenito je, da je Ibni Nafi’ kad se je našao pred kanarskim otocima, natjerao svoju kamilu u Atlanski ocean, pa bacivši jedan put pogled na more, a jedan put na nebo, zamolio Svemogućega, da mu vojska mogne po moru hoditi, obećavajući za to, da će svetu islamsku vjeru raširiti na cijelom prostoru izmegju dva zemaljska pola. poezije istočne« (Šarkiin tifli ši’ri), ja ću se ovdje u kratko osvrnuti na njegov život i književnički rad, koji je vrlo opsežan i raznovrstan, a na kojemu se temelji današnja turska moderna literatura. Francuski pisac Fazie u svojoj »Antologie de l’ Amour Tur« o njemu svoj sud izražava ovim riječima: »Buduće generacije osmanlijske ne će govoriti, da je Abdul-Hak Hamid živio za vrijeme vladavine sultana Abdul-Hamida, nego da je sultan Hamid živio u vijeku Abdul-Hak Hamidovu«. I zaista je tih riječi dostojan ovaj veliki umjetnik, jer najveličanstvenijom energijom i snagom svog duha on je preporodio osmanlijsku lijepu knjigu, da se ona danas može mjeriti s mnogim literaturama zapadnih civilizovanih naroda. Sami poznati engleski orjentalista Mister Chipick priznaje, da je jedini uzročnik brze književne evolucije u Turskoj — Abdul-Hak Hamid beg. Pjesnik se je rodio u Carigradu u godini 1854. od vrlo ugledne porodice, čiji i muški i ženski članovi bi­ jahu sama duševna aristokracija. Otac mu Abdul-Hak Hajrullah ef. bijaše državni savjetnik i dvorski arhivar, a kasnije poslanik u Teheranu; djed mu je pak bio veliki dvorjanik na dvoru sultana Mahmuda II. i Abdul-Medžida I., a pradjed čuveni misirski učenjak i kadija Abdul Hak Sinbatija, koji je u Kairu ukopan i čije se još i danas turbe smatra kao neko svetište, koje tamošnji Arapi često zijaret čine. Hamid je prvi odgoj i elementarne nauke učio pred svojim učenim ocem zajedno sa svojom mlagjom sestrom, Abdul-Hak Mihrunnisom, kasnijom darovitom i čuvstvenom pjesnikinjom turskom, koja je prije nekoliko godina umrla. Kad mu je otac imenovan poslanikom na perzijskom dvoru — pjesniku je tada bilo devet godina — i on je tada pošao u Teheran, gje je ostao tri godine. Tu je na­ učio perzijski jezik, upoznao se s bogatom literaturom Iranaca — i počeo svoje prve verzove kovati u genru mističnih pjesnika, nu ti njegovi prvijenci — naravno — nijesu nigdje ugledali svijetla. Ali boravak u prirodnim ljepotama bogatoj Perziji i zdušno čitanje njenih parnaskih predstavnika ostavili su na mladoj Hamidovoj duši vječiti i neizbrisivi pečat iranske (Dogagja se u velikom šatoru Musa bin Nasirovu u blizini Septe.) 1. PRIZOR. (Musa bin Nasir, Aziz i Mervan njegovi sinovi, te Zehra njegova kći. Svi šute i mirno M usa-a slušaju.) �Broj 5. Strana 71. ,B I Š E K' Ovaj zemaljski govor, izrečen prama nebu veličajan je i plemenit kolik i nebeski govori, koji na zemlju slaze. Da nebeski angjeli uzmognu dostojno primiti taj veličajni govor, uvjeren sam, da se je zemaljska kugla nekoliko se­ kundi prestala okretati. blještave i kićene poezije; šta više oni su uz oca mu Hajrullah ef., koji bijaše i sam pjesnik, bili glavni izvori njegova pjesničkog nadahnuća. U dvanaestoj godini Abdul-Hak Hamida je otac po­ slao u Pariz u jedan institut, gdje je četiri godine pro­ boravio na naukama, a po svršetku je došao u Carigrad i kao perovodni vježbenik stupio u ministarstvo vanjskih poslova, a do malo iza tog bio imenovan podtajnikom poslanstva u Teheranu, gdje mu je još uvijek otac za­ stupao tursku državu. Kasnije je pjesnik služio kao tajnik kod ambasada u Parizu i Londonu, za tim kao generalni konsul u Bombaju, opunomoćeni minister u Haagu, te kao legacioni savjetnik londonskog poslanstva, odakle je — poslije zavedenja ustavne vlade u Turskoj - imenovan poslanikom u Madridu, a onda poslanikom u Bruselju, gdje i sad boravi. Hamid beg je najprije počeo suragjivati na Šinasijinu »Tergjumani ahvaluc, kasnijem »Tasviri— efkjaru«; njegovi se tada radovi sastojahu samo od omanjih lirskih pjesmica i kratkih crtica. U dvadesetoj godini svojoj napisao je u prozi drarm »Strpnja i postojanost« (Sabru-Sebat), koja nema mkakove dramske vrijednosti, ali koja je svojim novim blis­ tavim stilom i originalnošću misli privukla pažnju sviju ta­ dašnjih carigradskih književničkih krugova. Iza toga je — za vrijeme svog službovanja u Pa­ rizu kao tajnik poslanstva — izdao zbirku lirskih prjesama pod naslovom »Bunler odur« (Ovo su one!..), u kojim opi­ suje pariški život i dojmove, koje je na nj taj kulturni centar Evrope proizveo. Ove su .pjesme i oblikom i mi­ slima posve originalne — one su bile prvi vijesnici knji­ ževne renovacije u Turskoj. Kad je pjesniku bilo 25 godina, — u Bombaju bi­ jaše tada konzul — napisao je dramu »Duhturi Hindu« (Hinduska kći), koju je naš mladi i vrijedni književni radenik, Šemsudin Sarajlić bio počeo prije dvije godine na naš jezik prevoditi i u »Gajretu« iznositi. Sarajlić je tu dramu kasnije — kako sam čuo — uslijed nekih nesporazumaka s »Gajretovim« odborom po­ vukao i nije ju htio nastaviti. Zaista velika šteta! Osim ove drame Hamid beg je za vrijeme svog boravka u Indiji spjevao i izdao jednu knjigu lirskih pje­ sama pod naslovom »Malabara-Hill«, u kojim u živim bojama i slikama iznosi pred naše oći veličanstvene lje­ pote indijske tropske prirode, pomiješane s pompoznim šumom Gangesa i fantastičnim mitom brahmanske religije. Kasnije je Abdul-Hak Hamid u kratkim razmacima na svijet izdao ova djela: „Sahra" (Polje), „Hadžle" (Mladina soba), „Makber" (Groblje), „Nesterin" (Divlja ruža), „Nazifa" „Tarik", „Tezer", „Fantin“, „Ešber“, i „Bir sefilenun hasbihalr* (Samorazgovor jedne bludnice.) Svojim „Poljem" unio je u osmanlijsku poeziju sa­ svim nov oblik, nove misli i poglede na svijet; dapače može se reći, da je tim djelom udario prvi osnov knji­ ževnoj revoluciji u Turskoj. „Polje" je pjesnička, umjet­ nička analiza života; u njemu pjesnik povlači paralelu izmegju velegradskog kulturnog meteža i buke i izmegju tihog beduinskog, seoskog života. Svojom formom je ovdje Hamid mnogo sličan bel­ gijskim pjesnicima. (Sviiit će se.) Eto tako su oni najprije počeli osvajati i pobjegjivati, a nama primjer i put pokazivati. Ja sam Musa bin Nasir, kojeg je halifa Abdul-Melik bin Mervan postavio guvernerom Egipta. Ja po zapovjedi halife Abdul-Aziza osvajam Afriku. Potukao sam ratoborne Berberije na dalekom Zapadu, koje moji prethodnici nijesu mogli pobijediti. Zastavu islamske slave sve više uzdižući, progjoh tako kroz mnoge pokrajine i najzad se uputih do na kraj dalekog Zapada. Slaveći ime Svevišnjega, zemlja se napuni pravovjernih, a nebesa naših riječi. Ja sam prihvatio Ibni Nafiov plan; ali on je mogao doći samo u ona mjesta, koja ja posjedujem. On je sve gradove, što ih je osvojio, morao povratiti starim posjednicima, a ja ih od njih po­ novno uzimam i Islamu darivam. Berberije, koji po licu i izgledu, po strpljivosti i pos­ tojanosti, po hrabrosti i jakosti na Arape sliče, ali koji u lukavštini i prevari ne sliče ni na koji narod, na jednom su odbacili oklope, kojih do tada sa sebe nikada ne ski­ dahu i s mrtvačkim okrugama na vratu zamolili od nas oprost i pomilovanje. Dolazak takovih na stotine hiljada u bijele okruge umotanih crnih stvorova prama meni, pričinjaše se kao pokretni grob, na koji su se oblaci i oluje spustili. Osjećaji, što ih u moje srce uliše ti crni u mrtvačko odijelo ubučeni stvorovi, smijem reći, da su bili toliko ple­ meniti, kc :o i misao velikog Mesiha o mrtvacima, što ih je oživio čudotvornim znakom. Mi se tom divljem narodu ne htjedosmo osvetiti. Kad su oprost zamolili, sviju smo ih na slobodu pustili. Kako god ja ljubim ljudstvo, tako isto želim, da budem kod ljudstva obljubljen. (Nastaviće se.) M. Ć. Ćfttlć: U svijetloj noći... U svijetloj noći, kad koketno žmire One male zv’jezde oko bone Lune; U cvijetnoj noći, kad zefiri pire 1 drhtavom usnom s lipe behar trune; — U mekanoj noći, kad ljiljani mire Kao tvoje dojke raskošne i pune, Moje misli tebi svoja krila šire I glavu ti vjencem vjenčanijem krune. A ti Nigjar, spavaš razbludno ko vila, Polunago tijelo tako ti je krasno I po njemu kosa prosuta ko svila.. . Moje misli cielu cjeluju te strasno, Pa gdje cjelov spuste, tu ruža procvjeta; Nigjar, ti si ljepša od dženetskog cvijeta. �Strana 72. M uhamed Ferid Vedždi: ,B 1 Š E R' Broj 5. i mrka oporost i šta su sve druge mnoge vrline i nedos­ taci kod čovjeka, nego učinci onih predodžaba, što su mu se u mozgu naslikale, dok je on još bio ludo dijete, koje ništa ne shvaća. S arapskog prevodi: E d i b T e š n j a k . Mi često vidimo, kako po običaju svijet sažaljuje (Nastavak.) neke ljude, koji baštinjenim imetkom hrgjavo i rasipno Liječnici vele: Trudnoća je ženska u istinu boles­ gospodare, a zar ne bi bilo pravije sažaljevati one mnoge neuke majke, koje ni pojma nemaju o pravilima valjanog no stanje; s toga ukućani trudne žene trebaju prama njoj djetinjeg odgoja? A kolike li razlike izmegju raskošno najljepše i najobzirnije postupati, držeći je daleko od potrošenog velikog imetka i izmegju jedne plemenite duše, svega onog, što bi je rastužilo, ili što se ne bi poduda­ ralo s njenom naravi, jer to sve hrgjavo i štetno upliviše koja je na moralnu smrt osugjena! . . . Neodgojeno dijete, kad odraste, služi — htjelo ne na zdravije njeno i njena djeteta u utrob:. Takogjer bi uku­ htjelo — na teret svojoj vrsti i na sramotu svom narodu; ćani trebali trpeljivo snositi i pri azno susretati njenu srdžbu i gnjev, jer takovi se afekti kod trudne žene pojavljuju ili pak — a to je najneznatnije zlo hrgjavog odgoja — od zbog nervne ratrešenosti, koja je neodjeljiva od trudnog njega nema nikakove koristi ni narodni pleme, pa njegov život postaje bez ikakove važnosti po ljudstvo. stanja. Što se tiče porogjaja, to je perioda mnogih straho­ A da je toga čovjeka u doba nevinog djetinstva vanja i opasnosti, kad je trudna žena izvržena žestokim sreća poslužila, da pane u ruke jednoj majci, koja bi va­ bolima, koji se poslije pretvore u pravu bolest i slabost. ljano odgojila njegove naravne darove i razvila mu du­ Liječnici su napisali mnoge ogromne knjige o ovoj ševne sposobnosti, on bi kao odrastao muž bio jedan od periodi i u njima opširnu izložili ona higijenska pravila, onih sretnih ljudi, pomoću kojih narodi postizavaju blago­ koja su potrebna, da ih se majke drže jer ih baš ta pra­ stanje i pomoću čijeg nastojanja i rada uzdižu se do vr­ vila Spašavaju od mnogovrsnih groznica, koje im u toj hunca veličine i napretka. periodi život ugrožavaju. A da Ii će doći vrijeme, kad će svijet jednom Perioda dojenja je manje opasnija po majke od pr­ shvatiti tu istinu i majkama prepustiti ovu veliku odgo­ vih dviju perioda, ali je tim opasnija po dijete. Ali i za vornost? Da li će doći doba, kad će ljudi znati, da odgojna tu periodu postoje posebni higijenski zakoni, kojih se treba strogo držati, jer ako majka suviše jede tvrda nauka nije od onih jednostavnih znanosti, koje mi nau­ jela, tada mnogo put dojenče njeno oboli na stomaku i čimo kroz mjesec — dva, nego da obuhvaća veći dio dobije proljev, što mu često put smrt prouzroči. Mnogo psihologije, zatim metodu odgajanja duševnih sposobnosti put pak majka nerazumno preko mjere zadaja svoje do­ i sva sredstva za umno i racionalno poboljšanje naravnih jenče, pa tako ono od sitosti postaje tromo i teško, a to darovitosti, te da prema tome dugogodišnje proučavanje biva uzrokom, da i njoj — kao majci — a i cijeloj po­ iziskava? Hoće li doći vrijeme, kad će se ljudi uvjeriti, da rodici život dosadan i mučan postane. Nu ni to nije dosta. Imade još mnogo uslova glede sve znanosti, koje su u usku odnošaju s pedagogijom, takova djeteta Na te se uslove mora strogo paziti sve imaju svoje mnoge široke ogranke i različite sastavne di­ od dana njegova rogjenja pa do vremena, kad se ono od jelove, zbog kojih nikad razlučivanje klora od oksigena, pravih trokuta i rješavanje ostalih sise odbije. Ti su uslovi n. pr. hranjenje, odijevanje i izračunavanje matematičkih pitanja ne će u mozgu majke odgojiteljke čistoća djeteta. Kad bi se jedan od tih uslova zanemario i propus­ imati više mjesta, nego što je potrebito, da ona o tom površno znanje steče? . . tio, to bi na dijete vrlo hrgjavo djelovalo. Da se u našoj Eto to je dužnost žene, to je njeno savršenstvo, domovini dobro vodi statistika, vidjeli bi tada, da naša djeca većim dijelom umiru za to, što im majke ne poz­ pa je naša sveta zadaća, da sve što je moguće poduz­ memo, kako bi ženu približili tom savršenstvu, u uveli je u naju principa, po kojim treba djecu odgajati. U periodi odgajanja majka se nalazi pred najsvetijom granice njene dužnosti i da sve ono, što nju od te duž­ i najvažnijom svojom zadaćom. Jer kad dijete na zemlju nosti ndaljuje, smatramo našom socijalnom bolešću, koju moramo zdušno iskorjenjivati, ili bar nastojati, da je ogra­ iz tajanstvenog svijeta dogje, ogledalo je njegove duše prazno, bez ikakovih pojmovnih likova i čisto od sviju ničimo i lokalizujemo. Kad čujemo, gdje se govori o ovoj ili onoj ženi, moralnih opačina i duševnih sramotnih svojstava; ali je sposobno, da primi na se u cjelosti svaku predodžbu, koju da je izumila — recimo — aeroplan, da je držala javno predavanje o mikropima, ili da predaje na kojem sveuči­ mu odgojitelj pokaže. Svaka ta predodžba ima neke svoje posebne nužne lištu anatomiju, hirurgiju i slično, mi tada takove žene ne potrebe i efekte, koji utječu na savjest djeteta, kad se bi smjeli hvaliti s njihove savršenosti, nego bi ih trebali razvije u mladića i uprkos njegovoj volji guraju ga onoj otvoreno pokuditi zbog njihovih mahana i manjkavosti, jer strani, koju su već za nj prije pripravili. Ta šta je smje­ su se o prirodu ogriješile i granice svoje dužnost prestulost i strah; šta darežljivost i škrtost; šta vesela prijaznost pile. Trebali bi tada naše ženskinje opomenuti i savjetovati, Muslimanska žena. �Broj 5. da se dobro čuva, kako se ne bi povelo za takovim že­ nama i u bespuće zabludilo. D a li je že n a fiz ič k i i d u še v n o ra v n a m uš k areu . Mi znamo, da je nastojanje žene na Zapadu oko emancipiranja ispod vlasti muškarca i izvojštenja ap­ solutne samostalnosti glavni uzrok svjema onim pretjeranostima, čije ćemo mi žalosne pošljedice u ovoj knjizi izložiti; znamo takogjer, da su ove pogubne ideje, šireći se pod uplivom kojekakovih štetnih sugestija, prenešene i na Istok; s toga ćemo u ovom odsjeku čvrstim argumen­ tima dokazati, da je uobražena ženska samostalnost i emancipacija jedna vrst prirodne nemogućnosti i da je onaj, koji nastoji, da tu nemogućnost realizuje, sličan čovjeku, koji svoje sile ulaže, da izmijeni i preobrne ne­ promjenljive principe prirodnih zakona. Taki čovjek nema od svog rada nikakova ploda; on je sa svih strana okru­ žen samo neuspjesima u svom nastojanju. Anatomska nauka je dokazala, da je muškarac u mnogom pogledu tjelesno jači od žene i to vrlo osjetljivo; šta više, jedni učenjaci misle, da današnja žena nije ženka današnjeg muškarca, nego neke druge životinje, koja je njoj slična po tjelesnom sastavu i slaboći. Ti učenjaci drže, da je ta životinja izumrla u životnoj borbi s čovje­ kom, koji je prisvojio njenu ženku, od koje se je razvila današnja žena. (Vidi odsjek pod naslovom ,,Žena“ u ve­ likoj francuskoj enciklopediji.) 1 ako ova pretpostavka nema nikakove vrijednosti kod većine učenjaka, ipak nas ona upozoruje na veliku razliku megju muškarcem i ženom, o kojoj ćemo mi op­ širno govoriti u ovoj knjizi. Slabost žensku mi ne uzimamo kao dokaz, da je žena mizerno stvorenje, nego ju smatramo jednim primje­ rom Božije mudrosti: "„Rabbunellezi a’ta k’julle šej’in halkahu summe heda“. (Naš je gospodar onaj, koji je svaku stvar stvorio i oblik joj dao, pa je onda uputio.) Jer dar i moć, što ju je Bog svemogući ženi darovao, u skladu je s osobnim dužnostima, kojim je on ženu obve­ zao. Ta Bog je u velikom Kur’anu rekao: „Inna k’julle šej’in halaknahu bi kaderinu, što po prilici znači: „Mi smo zaista svaku stvar stvorili po odregjenom mjerilu". Prirodoznanci pak vele: „Priroda nije rasipna i rastrošna". Što se tiče razlike izmegju muškarca i žene. to je nauka o iskustvu (empirologija) utvrdila, da je visina os­ rednjeg muškarca dvanaest centimetara veća od visine osrednje žene. Ova se razlika opaža kod divljaka kao i kod civilizovanih ljudi, suviše i kod djece obojeg spola. Težina tijela pak kod osrednjeg muškarca obično iznosi sedamdeset i četiri kilograma, a kod osrednje žene samo četrdeset i dva i pS kilograma. Muskulatura je ta­ kogjer kod muških mnogo savršenija od ženskog mišić­ nog sustava. Strana 73. ,B I S E R‘ (Nastaviće se.) Z ilk id a A . T u zlau k a: Moja tuga. U bašti mi ruža cvjeta, A pokraj nje pelin niče — Na ruži mi slavuj poji, Kraj pelina vrana kriče. Ruža svojim mirisima U raj moju baštu stvara, A pelin mi svojim dahom Sve u čemer ljut pretvara. Slavuj pjesmom miloglasnom Tužnom srcu snagu daje, A vrana mi bučnom krikom Pobugjuje bone vaje. Ja ću sada pelin trgat, Sebi od njeg v’jenac viti, Rujnu ružu svom ću dragom Za uzdarje ostaviti. Pa nek sjetnog srca moga Crna vrana tuge broji, A kraj srca mog dragana, Neka slavuj pjesmu poji! Dr. O sm an N am ik: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A b d u sse la m H ad žlferlzo v ić. (Nastavak.) Ali Džahid beg ignorira tu činjenicu, pa nastavlja: — Htio bih vam reći, da je velika pogreška i strašna zabluda od strane vjernika, što oni navode dokaze o Božijoj egzistenciji, jer tako samo bezvjercima daju slobodu, da otvoreno šire i propagiraju bezvjerstvo. A da su ti njihovi dokazi nedovoljni, utvrgjuje činjenica, što bezvjerci postoje i što se svakim danom neprestano sve više množe. Ali teiste ovakovo naše argumentiranje ne će moći razumjeti. Vjernici su od nazad nekoliko stoljeća o egzisten­ ciji Boga navodili bezbrojne logičke i revelacijske argu­ mente, (Delili akli ve nakli) koji su poslije često bivali izloženi prigovorima i pobijanjima od strane nekih ateista, štono imagjahu velika retoričkog dara, kao što su n. pr. bili materijaliste. (Dehrijjiun). Ali nikad nijesu bezvjerci mogli izvojštiti pobjedu nad vjernicima. Ako se hoće objektivno misliti, lako će se na srijedu iznijeti, na čijoj je strani bludnja: da li na teističkoj, ili na ateističkoj. �Strana 74. .BISER' Broj 5. Nu pogjimo dalje. pokvarila opačinama i griesima, a to je posve opravdano Džahid beg u posljednom citatu veli, da je strašna i u skladu s društvenim interesima ljudstva; nu vjernici ni zabluda od strane vjernika, što oni navode dokaze o eg­ takove individue ne ponizuju, nego se suviše Bogu mole, zistenciji Božijoj. Ako je gospodin doktor, držeći se poz­ da se poprave i svoju ćud poljepšaju. natog suda, e je čovjek naklonjen ono činiti, što je ne­ Svakomu je poznato, da je vjera stvar ljudske sa­ dopušteno, gornjim riječima hotio dokazati da se bezvjerci vjesti, a svaki je čovjek osobno odgovoran svojoj savjesti. sve više učvršćuju u svom uvjerenju, što ih više vjernici Vjeri se niko nikada ne će protiviti, dok se ne zadokazima oblijetaju, — onda je krivo mislio, jer vjernic, podjene polemika, a je li se jednom polemika o njoj za­ nikada nijesu ateiste na silu i s fanatičkom upornošću počela, tada se otvaraju širom vrata svakom zlu i nepo­ upućivali na put istine, niti su im kada prijetili i stra­ dopštinama. šili ih. Tom nam je živ primjer Džahid beg. Njega od vjer­ S toga tu nema nikakva uzroka kakovoj „strašnoj za­ nika nije niko izazvao, a on je izletio kao ždrijebe pred bludi" od strane vjernika. rudo, pa pripovjedajući, kako vjernici bezvjercima pripi­ Što se tiče rapidnog umnožavanja bezvjeraca, tome su suju zabludu i tvrdoglavost, srdito navaljuje na njih (vjer­ poglavito dva uzroka: Prvi je velika naklonost pohotama, nike), ironizira ih i časti pogrdnim epitetonima i šta više usagjenim u ljudsku narav, koju (naklonost pohotama) re­ smatra ih najnižim životinjama, kao što ćemo poslije ligija ljudima zabranjuje, a bezvjerstvo dozvoljava i suviše vidjeti. preporučuje, a drugi je uzrok uobraženje i sam odopadnost A da li bi istinoljubivi ljudi tako štogod trebali nekih ljudi, koja se ragja iz ignorancije i pokvarene naravi činiti? njihove. Džahid beg se, kako se iz njegova predavanja može Nekoji mladići, čije se cijelo znanje sastoji u predrazumjeti, diči i ponosi svojim bezvjerstvom, pa se prama naobrazbi, umišljaju sebi, da su učeni filozofi; oni jedno­ tom ne bi trebao ljutiti, ako ga neko nazove bezvjercem. stavno bez ikakova razmišljanja negiraju ono, Što im ne Nu bez sumje on bi se i još kako srdio, kad bi mu komože shvatiti ograničeni um, taj jedini im kapital, te bez­ vjerstvo smatraju nekom vrlinom, a to je eto uzrok, da se god pred svijetom rekao da je ateista. A što je tom uzrok? Ako je bezvjerstvo stvar dobra i pohvaljena, čemu bi se danas svuda kao gljive poslije kiše javljaju kojekakovi onda čovjek ljutio za to, što ga svijet poznaje kao beztalmi-filozofi, slični gosp. dru Lžahidbegu. Vjerske pak istine naučavaju ljude krijeposnu životu, vjerca; ako je pak bezvjerstvo pokugjeno i omraženo, za vrlinama i humanosti; one im dokazuju koristi i ljepote, koje što bi čovjek sam sebi sramotni pridjev bezvjerca pripotječu od pravih znanosti i s toga baš eto čvrstvo uvjereni šivao. Ako bi se reklo, da se bezvjerstvo mora u tajnosti teista je jedino potpuni čovjek, koji je u sebi sastavio sve krijeposti, znanje i savršenstvo. Ako je taki čovjek u po­ ispoviedati zato, što njegove vrline nijesu svakom poznate, jer se nije raširilo kako treba, mi bi na to ovako gledu naobrazbe i znanja i ograničen, on ipak — ako ništa drugo — goji simpatije i ljubav prama nauci i na­ odgovorili: — Ateizam nije nova stvar, kako mladi doktor učenim ljudima. Snažna i odgojena individualnost nikada ne može biti uobražena, egoistična i samodopadna, kao što misli; on je vrlo star, samo je — prolazeći kroz razne epohe povijesti — mijenjao svoj oblik a činjenica, da sve je Dr. Džahid, koji svoje sofisterije ovako nastavlja: — Jer oni, to jest vjernici u prvom redu objegjuju bez- do danas megju ljudima nije mogao naći zgodna tla ni vjerce s tvrdoglavosti i pripisuju im bludnju, ne smatra­ uhvatiti korjena, jasno govori, da je on bez ikakva va­ jući ih kao jednu slobodnu ljudsku skupinu. Vjernici vele, ljana i solidna temelja. da je vjera jedan veliki Božiji dar i da su bezvjerci zaTo će svaki razuman čovjek bez oklijevanja priz­ uvjek lišeni toga dara, pa da s toga nijesu vrijedni ži­ nati, a naši čitatelji neka sami sude, da li je vrijednost vjeti na svijetu. ateizma uzrok, da ga njegovi Sljedbenici u javnosti taje. U jednom od navedenih pasusa svoga predavanja Iz samih prije navedenih Džahid begovih riječi ra­ Džahid beg se hvališe bezvjerstvom, veleći, da areligiozni ljudi nijesu potrebni ničemu, osim istini; nu s tim riječima zumije se, da se bezvjerstvo sastoji u apsolutnoj indiferentnosti prama svjema ljudskim obvezama i u raspojasanom potonji citat stoji u djelomičnoj kontradikciji. Ovdje se Dr Džahid beg od istine udaljio, koliko slijepom trčanju za životinjskim pohotama, pa prama tome sunce od zemlje. T a vjernici su obvezani samom vjerom, bezvjerce bi pravije bilo nazivati „robovima strasti", nego da o svakom čovjeku dobro misle; oni nikog ne smatraju li slobodnim ljudima. gadnim, nikoga ne potvoraju, niti ponizuju, niti o kome zlo Vjernici svoju vjeru smatraju Božijom objavom, Bomišljenje imaju. Vjernicima vjera zabranjuje, da prama lju­ žijom uputom, ali takogjer drže, da ni ateiste na bezvjer­ dima hrgjavo postupaju; ona ih upućuje, da prama svakom stvo nije niko drugi uputio, nego Bog; po njihovom miš­ budu ljubazni, blagi i uljudni i oni smatraju svojom duž­ ljenju razlika je izmegju te dvije Sljedbe u vrijednosti i nošću, da svakom čovjeku prama njegovoj vrijednosti i pošljedicama, koje od njih potječu. zasluzi svoje poštovanje i odanost odaju. To se njihovo Džahid beg, promijenivši cilj svojih ataka na teizam, poštovanje ne proteže jedino na one ljude, čija se narav ovako nastavlja: �Broj 5. . BISER' Vjernici tvrde, da se religiozno uvjerenje ne može steći logičkim rezonovanjem i dokazima; ali unatoč toga naučavaju učenike starih škola argumentiranju postavke o Božijoj egsistenciji. Oni dakle s jedne strane vele, da su religiji nepotrebni dokazi, a s druge ih strane smat­ raju nužnom potrebom za naučavanje vjere. Nu takova kontradikcija u postupanju vjernika nama ie uvijek veom a ugodna i mila i mi ju nikada ne ćemo napadati. Riječima „starih škola" Džahid beg apostrofira me­ drese islamske i njihovu naukovnu metodu. Svrha je Stu­ diranju šeriatskih nauka, da se upoznaju i učvrste religi­ ozne ustanove i zasade, a ne da se prisilno i presijom bezvjerci pozivaju u krilo vjere. Kako treba islamska ulema pri prevogjenju ljudi u Islam postupati, to lijepo odregjuju ove uzvirere Božije riječi: „Bellig ma alejkje, fe in lem jakbilu, ve ma alejkje", što po prilici u prevodu znači: „Objavi svijetu ono, što ti e u dužnost stavljeno da objaviš; pa ako ljudi ne bi htjeli primiti tvoje upute, ti ne ćeš za to odgovarati, nego oni." Treba znati, da vjernici nikad bez zakonitog uzroka ne će agresivno istupiti proti bezvjeraca. Na protiv oni su vrlo obazrivi prama ateistima, kad svoje vjerske principe od njih brane. Njihovo je pri tom oružje teologija i oni ni u kakovu polemičnom sukobu nemaju straha ni prezanja pred ateistima. (Nastaviće se.) H a zim M u ftić: Stambolski softa i Sadri-azamova kći. (Istočna pripovjetka.) (Nastavak.) Još ćemo se kasnije osvjedočiti, da se hafizu, rad držanja onih četeriju vaizbvih savjeta nije nikako ni dalo pogriješiti, te mu kragja u njezinom prljavom smislu ni­ kako nije mogla poći za rukom. Dakle hafiz hoće da kragjom pokuša povećati svoj imetak i s tom odlukom stigne u novi, njemu nepoznati grad. Kad je hafiz stigao u novi grad, ne htjedne se nigdje ukonačivati, nego odmah obagje nekoliko ulica, pregleda, gdje bi najzgodnije bilo doći u noći i najkašnje begeniše jednu lijepu veliku kuću, u koje je avlija bila ogragjena ne baš visokim zidom. Po vanjštini kuće izgledalo je, da je to vlasništvo ; nekog bogataša, a to hafiz i traži, jer u maloj kući držao je, da se nema šta ni nakupiti. Tu kuću hafiz dobro zapamti, pa se povrati u čaršiju, a kad je bilo oko pola noći. krene on na posaol Pregje preko zida u avliju, koja je bila prostrana i pokaldrmljena, na sredini je avlije bio bunar iz kojeg se, voda vadila sa kofom na čekrk, a do bunara je opet bila sagragjena nekakva mala zgradica sa jednom sobom. U Strana 75. okolo te zgradice su bile klupe i mali cvijetnjaci. Hafiz sve pregleda i vidi da je svukud u dvorištu vladao red i čistoća. Sad se mladi kradljivac obazre na kuću. Glavna vrata su zaključana a i za avlinska vrata se je osvjedočio da su iznutra dobro zamandaljena. Trebalo je dakle u kuću ući s koje druge strane osim vrata, za to hafiz stane pregledati pendžere. I zbilja ugleda na gornjem katu kuće do avlinske strane jedan pendžer sasvim 'otvoren, a uz pendžer se je dizao jedan razgranat dud, sa kojeg se je lahko moglo ući u sobu Mladić odmah uspuže uz onaj dud i preko jednog ogranka dogje do pendžera, kroz koji za tili čas uskoči u sobu i nagje se na mehkoj sećiji. Kad je kradljivac pogledao po sobi, imao je šta i vidjeti: Soba je bila dobro prostrta i opskrbljena najboljim namještajem, a što je najglavnije, na sredini sobe ležala je velika kamara sve skupocjenog nakita: srebrenih i zlat­ nih prstenova, halhala, mengjuša, bašlija, tepeluka, toka, probušenih i neprobušenih dukata svake cijene i drugog raznog nakita. Po svemu se moglo zaključiti, da je to kuća nekog bogatog trgovca, koji trguje sa skupocjenim nakitom. Hafiz odmah zaključi, da mu ne treba u druge sobe te kuće ni zalaziti, te ukućane uznemirivati, nego stade kupiti maj nakit. Prije nego je posao započeo, sjeti se vaizova savjeta, da ne smije sve zatečene stvari pokrasti nego da mora i vlasniku ostaviti najmanje polovinu. Za to prostrije dvije bošče, koje je tu u sobi našao, te u dvije hrpe stane dijeliti svoj plijen govoreći: „Evo meni, evo sahibiji!" Taj je posao potrajao dosta dugo, jer se pri svr­ šetku opazilo, da se zora približila. Najkašnje hafiz svoj dio lijepo zaveže u onu jednu bošču, uzo natakne sebi na vrat i polahko se spusti opet niz onaj dud dolje u dvorište. Već je hafiz bio lijepo odozgor sišao i krenuo prama glavnoj avlinskoj kapiji da će na sokak, a u tom na ob­ ližnjoj džamiji zauči sabahski ezan. Softa kad ču ezan zastade, da se malo promisli: ili bi otišao u čaršiju, pa se tamo za sabaha pripremio i kla­ njao, ili bi to ovdje svršio, kad eto svakako imade pri ruci bunar. Pošto se bojao, da bi mu, dok bi do čaršije pris­ pio, sabahski vakat mogao izmaći, to se odluči, da tu u dvorištu uzme abdest i sabah klanja u onoj maloj sobici kod bunara, pa je onda lahko bez brige put nastaviti kud ga volja. Odmah spusti svoj uzo na jednu klupu, zasuče ru­ kave i stane spuštati kofu u bunar, okrećući kolo na če­ krku, oko kojeg je bio namotan debeo i jak lanac, za koji je opet pričvršćena dosta teška gvozdena kofa. Ova kofa je handrljala i lupala o kamenje u du­ bokom bunaru, a i kolo je jako škripalo, kao da odavno nije namazano. �Strana 76. 6roj 5. ,B I S E R' T a lupa i škripa je razbudila i onako već naspavane ukućane, kojima je odmah bilo začudno, od kuda to neko na njihovom bunaru, kad su svi znali, da je avlija dobro zaključana. U toj kući je stanovao jedan hadžija sa ženom i kćerkom djevojkom. Prva se je probudila djevojka, te odmah otrčala na kameriju da s pendžera vidi, je li to baš neko u njihovoj avliji. Kad se o tom osvjedočila i na svoje oči vidila nepoznata čovjeka, kako zasukanih rukava grabi vodu iz bunara, otrči odmah pa to kaza materi, a ova opet probudi hadžiju i kaže mu, šta je na stvari. Hadžija ustane, zaogrne svilenu mećansku hrku, da se ne bi prehladio, izagje na dvorište, da vidi ko je došao sabahile u njegovu avliju, a i da usput uzme abdest na bunaru. Dok je domaćin došao do bunara, dotlen je stra­ nac već bio uzeo abdest i počeo klanjati sabah u onoj sobi, koja nije ni bila zatvorena. Hadžija se začudi, kad vidje, da je u dvorištu sasvim nepoznat stranac, a kad još Uz put zaviri u onaj svežanj i prepoznade svoje stvari, uvigje hadžija da je to kod njega pokradeno, ali kad ooet pomisli, da hajduci obično sa plijenom bezobzirce bježe, a ovaj to ne čini, nego još i klanja, uvidje da ima posla sa vrlo čudnovatim kradljivcem. Za to se nije toliko ni strašio, nego stade i on uzimati abdest vodom, što je u kofi iza hafiza preostala. Dok je hadžija uzeo abdest i počeo se otirati sa peškirom, kojeg mu je kći sa pendžera dobacila, dotle je softa bio klanjanje dovršio, ustao, spopao svoj svežanj i krenuo pokraj domaćina, nazvavši istome selam. — „Eh, alejkumusselam! — — Stani, kud si to pohitio?!“ — reče hadžija, tarući se. — „Hitim, jer sam davno ovdje došao!" — — „A što ti je to u uzlu?“ domaćin će, smijući se, — „Ovo sam nakrao!" — odgovori hafiz hladno. — „A gdje si nakrao?" — — „Eno ondje, gore u onoj sobi!" — pokaza ha­ fiz u otvoreni hadžijin pendžer nad dudom. — „Pa to je moje!" — opet reče hadžija kroz smijeh, vidivši, da kradljivac ne bježi već lojalno priznaje svoj čin. — „Ja sam i tebi ostavio ovoliko, a ukro sam samo polovicu". — Za tim hadžija stade moliti svoga kradljivca, da ne hiti nikud, nego neka čeka, dok i on klanja sabah, pa da će zajedno ići u kuću popiti kahvu, a da ništa ne smeta što je davno ovamo došao, jer i onako ne će nigdje z a ­ kasniti, što softa i primi te sjede na jednu klupu, a kad je hadžija klanjao, uputiše se obojica u kuću, ali hafiz sve čuva svoga uzla i nosa ga prebačena preko ruke. U kući uz mangalu i kahvu hadžija svoga gosta obširnije upoznao i plaho ga begenisao. Od neko doba se počeo hadžija baviti mišlju, da bi bilo vrlo dobro tog iskrenog i čestitog mladića što više uz svoju kuću prive­ zati, pa mu i svoju kćer za ženu dati, jer su vrlo rijetki ovaki zetovi, zaključivao je, hadžija u sebi. Do malo izigje u ku4u i porazgovori se sa ženom, kad li se i stara domaćica bavila istom osnovom, jer je ispred so­ bnih vrata, gdje je hadžija i gost sjedio, sve čula o čemu su ovi razgovarali i po uljudnom ponašanju mladoga softe ustanovila, da je to jedna dobra i čestita duša. Hadžija za to ne htjede časa časiti, nego odmah po­ nudi mladiću, da ostane kod njeg, da će ga on upustiti u sav svoj imetak i vjenčati mu svoju kćer. Hafiz uze razmišljati. Ovo hadžija od mene traži, njemu se dopada, a šeriatu se ne protivi. Ako njegove ponude ne primim, učiniću mu na žao, a ovamo ću se opet morati potucati bez ikakvog imetka i opet ne ću moći svoje drugarice u Stanbolu usrećiti. A moguće je da je meni Bog dželešanuhu i naredio, da sa ovim izgladim svoju počinjenu već pogrešku, koju sam kragjom na se natovario. A ovako će mi ovaj plemeniti čovjek sve halaliti i ja ću svojoj ženi u Stanbol moći dobar dio mala halal putem stečena odnijeti i kutarisati je bijede i nevolje. (Nastaviće se.) Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M u rsel. I ako nam često duša Ugodnosti pruža, Krasno lice ipak prije Djevi nagje muža. * U svijetu makar više Jedna luda stoji, No što misli, koji sebe U pametne broji. 1 nesreći, braco, treba „Dobro došla!" reći, Kad je sama, te uza nju Ne idu jadi veći. Mnogi pita prije djela Što mu srce veli, Al’ od sebe ono skreće Kuda sšmo želi. M ehraed Akif: Jedan vaz. S turskog preveo: A šik. (Svršetak). Braćo islamska! Muslimani ne bi bili danas u ovom mizernom položaju, da su ulagali i deseti dio onog truda i rada, što su ga ulagali Evropejci u širenje kršćanstva i obranu svog svetog pisma — Indžila. �Broj 5. . BI SER' Kad se govori o „muslimanluku", mi uvijek moramo pomiš.jati na zdravi i čisti oblik islamske vjere, kakav je bio za vremena pejgamberovih ashaba. Braćo islamska! Ovaj kulturni svijet nikad nije mo­ gao dati jednog velikog čovjeka, u kojem su se sve vr­ line i krijeposti usredotočile, kao što bijahu: Ebu-Bekir, Omer, Osrnan, Alija i drugi pejgamberovi drugovi i vjerni sljedbenici. Oni svi bijahu učeni, moralni, napredni i svi se — skoro — razumijevahu u državnu politiku A ko ih je tom svemu naučio i uputio, kad su prije islama živjeli u nez­ nanju i mrtvilu, u najzapjštenijem možda kraju zemaljske kugle? Njiha je, braćo, Islam odgojio i oplemenio, ali pravi nenatrunjeni Islam. A kako bi se mi danas mogli vratiti zdravoj formi naše vjere? Samo znanjem i prosvjetom, a nikako i nikada džehjletom, koji danas vlada našim ži­ votom. Imade na Zapadu ljudi, koji vele: — Nekad je vjera mogla nešto učiniti na korist ljudstvu. Kršćanstvo je na primjer prije hiljadu i više go­ dina bilo korisno po čovječanstvo; ali mu je danas vrlo štetno, jer je u opreci s njegovim napretkom. I vaše je muslimanstvo takovo: prije hiljadu godina je moglo biti od koristi ljudstvu, ali je danas ono zapreka razvitku i kulturi njegovoj Na ovo bi mi mogli odgovoriti na više načina; ali ćemo se zadovoljiti samo time, što ćemo napomenuti sud mnogih modernih mislioca, da je kršćanstvo u istinu u opreci su klturom; dočim da je Islam istovjetan s njom i njenim napretkom. Evropljani nijesu mogli napredovati dok se nijesu otresli kršćanskih dogmi, mi pak obratno tome, počeli smo nazadovati onda, kad smo islamskoj vjeri „zbogom" rekli. Tako smo povremeno eto došli u ovaj kukavni položaj. Strana 77. pristojno življenje one propovjednike i vaize, čija je narav uprljana kojekakovim strastima i pohotama. Braćo, mi moramo rekoh vam — najprije sebe odgojiti i oplemeniti, pa onda svojr j djeci dati zdravo vjersko vaspitanje, kako će biti pravi muslimani i ljudi, od kojih će se narod koristiti. Ta nijesam li vam malo prije spomenuo njemački narod, koji je prije sto godina bio u ovakovom bijednom položaju, u kakvom se mi sada nalazimo? Taj eto narod danas hvala prosvjetnom radu nje­ govih sinova — najveći je faktor u megjunarodnoj politici cijelog svijeta. Islamska vjera nama obećaje sve ugodnosti i bla­ gostanja u zemaljskom životu. Pa za što to obećanje nije ispunila? Sve s našeg džehaleta. Mi muslimani do sad nijesmo jedni druge poznavali i razumjevali, pa ni sad se ne razumijemo, a to je baš glavni uzrok današnjeg našeg mizernog stanja. Muslimani su neuki, u neznanju: i Arap i Turčin i Kurd i Arnaut i Hrvat i Indijanac i Perzijanac i svi ostali. Stoljeća su prošla, a mi ništa nijesmo učinili na opću našu korist, nego u ljenčarenju i megjusobnim razmiricama ži\ 'nro. A kome god se na današnje svoje stanje potužimo, odgovara nam: — Ah, šta vam ja mogu pom oći?!... Bog je u Kur’anu (a. š.) rekao: ,,La jukjellifullahu nefsen illa vusaha". t j.: „Alah ne će ni jednoj duši (čo­ vjeku' natovariti breme koje premaša njezinu snagu". — „Ja se podvrgavam svjema zapovjedima naše vjere: obavljam molitvu u redu, dajem zećat onako, kako su to „hilei-šerijom" odredili; na hadžiluk Bog zna nijesam išao lično, ali sam poslao bedela, koji je za me tu dužnost izvršio i povratio se, da Bog kabul učini! Njegova sam avlijska vrata u zeleno obojio. Principi islamske vjere — principi su prirode i nje­ nih zakona; oni su nepromjenljivi. Kao što je ljudski in­ telekt svojim razvojem otkrio mnoge istine u svijetu Pri­ rode, on tim razvojem može i u muslimanskoj religiji otkriti i upoznati te iste tajne istine. A čime i kako? Bogme znanjem i prosvjetom. Sociolozi su ispitivali i istraživali uzroke našeg opa­ danja, nazatka i rasula društvenog, pa su došli do za­ ključka, da je svemu tomu uzrok naše neznanje i dže- Od vremena do vremena i današnje stanje musli­ mana sažaljujem; ali šta ću, to je sve sugjeno. Ta svijet je ovaj smrtan, prolazan." Tako eto govore naše sofe, a da li imaju pravo? Dobro, nek je ovaj svijet prolazan; ali šta će s nama na onom svijetu biti? — „Svakako ćemo biti nagragjeni za ove muke i patnje t. j. unići ćemo u raj". Možda. Ali tako Bog ne veli, u Kur’anu, pa niti u hadisu o tom ništa nema. halet. — „Mislite Ii vi, da ćete unići u raj prije nego se po­ kažete strpljivi." Boš! Kur’an vam odgovara. Veliki Božiji poslanik je rekao: „Ne ćete unići u raj, dok ne uzvjerujete, a vjerovati ne možete, dok se megjusobno ne užljubite". — „Dobro, ti na to veliš, ja sve muslimane ljubim, u mom srcu nema mržnje ni prezira prama mojoj vjerskoj braći". Lijepo je to. Ali ljubav i samilost su unutrašnja duševna svojstva, apstraktni pojmovi pa da se uvjerimo u njihov opstanak moramo u vanjskom svijetu imati neki njihov zn a k ; oni se moraju očitovati konkretno- Da su dostatni osjećaji Stoga, br. ćo, u prvom redu moramo izmegju sebe odstraniti razmirice i neslogu, pa zajednički raditi na po­ dizanju prosvjete u islamskom narodu. Djeci našoj moramo najprvo strog islamski odgoj dati, a onda nastojati, da nauče prave savremene znanosti ili obrte. Nu prije svega trebamo sami sebe odgojiti; moramo svoju narav oplemeniti, značaj usavršiti i proći se megjusobnih antipatija, surovosti i mržnje. Kako li je smiješno zabranjivati alkoholna pića og­ rezlim pijanicama! Još je smješnije pozivati na uljudno i �Strana 78. Broj 5. 'BISER' srca, ne bi nama Bog zapovijedio, da klanjamo, postimo i druge vjerske dužnosti obavljamo. On bi jednostavno rekao: „Srcem me priznaji i to je dovoljno!" No tako nije. 1 sami Stvoritelj želi vidjeti naše unutrašnje stanje u vanjskim oblicima. . . 1 to onaj Stvo­ ritelj, koji poznaje sve tajne i skrivenosti. Hadis, što smo ga gore citirali, veli nam, da mi muslimani ne možemo imati potpune vjere, što ne ćemo svoju vjersku braću ljubiti, a bez potpune vjere, nema ni rajske blagodati. Dakle bez ljubavi i vjere ne može biti blagostanja ni na ovom ni na onom svijetu. I ovamo i onamo propast! Eto, to je, Bože nas sačuvaj, jasna propast! A da li bi muslimani ovako rascjepkani mogli živ­ jeti? Bog je rekao: „Muslimani su samo braća". Pejgamber pak V.li: „Svi su muslimani na svijetu kao udovi jednog tijela. Razboli li se jedan ud, svi će osjetiti bol." U drugom opet hadisu veli: „Ako trn ubode jednog muslimana, koji je na kraj svijeta, ja u svom srcu osjećam njegov bol". Eto to je samo kultura kod Islama; drugo nije ništa. Mi smo s našeg neznanja svoju svetu vjeru doveli u ovo stanje, a vjera nas u ovaj položaj. Islem je postao vjera mizernosti i golotinje. Štednju, zadovoljstvo, tevekul, strpnju — sve smo krivo razumili. Nemamo pojma o životu pejgambera i nje­ govih ashaba. Kako su oni radili i kako su se borili, ši­ reći istine naše svete vjere? Dobro je poznat Hazreti Omerov položaj u Islamu: drugi je halifa bio. Njega je Božiji poslanik tako visoko cijenio, da je o njemu jednom rekao: „Kad bi poslije mene od Boga poslanik došao, to bi Omer bio". Eto, taj veliki Omer šetajući jednog dana po Medini, opazi jednog u dronjcima obučenog čovjeka, koji je pognute glave i obje­ šenih ruku stajao, pa potegnuvši kandžiju, omjeri ga po legjima i reče: — „La temut alejna dinena, emata-kellah!", što u prevodu znači: „Ne stavljaj našu vjeru u lik mrtvaca, Bog te umrtvio!" Vidite li, da naša vjera nije vjera mizernosti, nužde i siromaštva. Osobito islamski tevekjul (predanje k Bogu). Mislite da je on onaki, kako ga mi shvaćamo? Tevekjul, što ga Kur’an i hadis propovjedaju, jest tevekjul, koji do­ lazi tek onda, kad se sva sredstva upotrebe. Lijepa je ova Sadijina priča: „Neki čovjek bude pri­ moran provesti jednu noć u šumi, pa kako se je bojao gorske zvjeradi, popne se na jedno visoko drvo, da tu probdije do zore. Megjutim od neko doba opazi pod sta­ blom jednu hromu lisicu, gdje leži, pa se u njemu probudi znatiželjnost, od čega živi ta hroma i bolesna lisica, šta jede i šta li pije. U tom se iz daljine pomoli jedan og­ romni lav, noseći u svojim raljama šakala, te došavši pod stablo k lisici, razdere ga i počme jesti. Pošto je pojeo, koliko mu je trebalo, udalji se opet u šumu, a lisica jedva povlačeći svoje sakato tijelo, p riy e ostatcima šakalova ti­ jela, nahrani se i legne opet počivati. Tada onaj čovjek pomisli: „Gle, kako Bag šalje nafaku pred noge jednog slabog i za rad nesposobnog stvorenja. Eto, dobro vidim, to je prebijena lisica; ali opet ne ostaje gladna. Kad je dakle tome tako, zašto bih ja razbijao glavu i brinuo se za životna sredstva? Radije ću se povući u kakav miran zakutak i predati se Božijoj milosti." Iza tog sigje s drveta, malko popoigje i naišavši u šumi na jednu špilju, u nju se sklone. Čekao je jedan dan, dva dana, ali nikog, da bi došao ili prošao. Treći dan nesretnik od glada iznemogne, klone i tvrdo zaspi. U snu mu dogje nekakav čovjek i rekne mu: — „Ustaj, ludo jedna. Zašto ležiš i zašto se podaješ toj mizarabilnoj lijenosti, kad ti je Bog zdravlje dao? Ta nije li sramota i grehota, da se spuštaš u položaj jedne hrome i bolesne lisice? Digni se i budi lav, neka se ostacima tvog plijena i drugi hrane." Od dužnosti, koje nam naša vjera nalaže, a koje mi krivo shvaćamo, jedna je strpnja, sabur. Mi pod saburom razumijevamo snošljivost poniženja i sramote. Sabur p ak u Islamu ne znači ništa drugo, nego li otpor proti životnim nedaćama i nepogodama. Bog je u Ku’ranu rekao: „O pravovjerni! Budite str­ pljivi, megjusobno se natječite saburom; budite stalni proti nepogoda životnih i bojte se Boga, pa ćete biti sretni i zadovoljni." A pomoću čega bi mi ove Kur’anske istine saznali? Bogme, pomoću prosvjete, pomoću znanja. Mi od­ lazimo s ovog svijeta, a da nam ove istine ostaju nepo­ znate, pa pobrinimo se bar, da ih naša djeca shvate i ra­ zumiju. Uzrok današnjoj našoj katastrofi državnoj leži u našoj neslo7i, a uzrok opet neslozi je naše neznanje i džehalet. S toga podižimo savremeno uredjene škole, dajimo našu djecu na nauke, širimo prosvjetu u narodu, pa će sve Božijom pomoću na bol e krenuti. Vidite, da su nas rat i megjusobna nesloga u ponor bacili; s toga nije sada vrijeme počinka i razmišljanja. Da očuvamo ugled Islama, nemojmo žaliti ni moralnih ni ma­ terijalnih žrtava. Složimo se u radu za Islam, pa svaki prama svojoj mogućnosti pomozimo, da se naš narod iz­ bavi iz ovog groznog i nesnosnog položaja, u koji je dos­ pio našom .krivnjom. Bože, pomozi Islam i muslimane! Bože podaj nam strpnje, učvrsti naše stope na pravom putu i daj nam po­ bjedu nad nevjernicima! Amin! Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Nastavak.) Megjutijem sam zeca dostigao, ali sam pomislio, da će mi izmaknuti, ako ga htjednem rukom uhvatiti. Za to zgrabim svoju kabanicu i njom zamahnem na zekonju, a od pusta derta zavičem: „Sad si moji" Nije kabanica ni pala na tle, a već se oču čitava zgužva preda mnom na �Broj 5. Strana 79. ,B I S E R' dvadesetak koračaja. Zvono je brzo zvonilo, konj je frkao i svom silom povukao seljaka mz cestu, koji je nepres­ tano vikao: „Ptoć, ptoć . . . jadan bio!“, ama se nije ni sam zastavljao. I to je u meni pobudilo smijeh. 1 ja sam se baš ljudski smijao i ako sam i dalje trčao za zecom, jer ga kabanicom ne pritiskoh; on joj se bio zgodno izmaknuo. Od velika trka duša mi došla u kotlac, a bo^me i mojem protivniku. Ja se toliko namučio s njim, zar da pri zadnjem naporu ostavim mejdan? Zar da bude konac ovog boja u korist strašivom zecu, a ne meni? Zar da ga pustim, kad sam ga toliko izmorio? — 0 , to ne će biti . . . 1 To ne smije biti! — Tako sam sve mislio, a sve ga gonio. Kad je on okrenuo niz prvu ulicu, okrenuo sam i ja, on izbi na „spile“ i potrča niz kameniti puteljak prema Neretvi. Ja sam ga ipak slijedio. On se je nekoliko puta prevrnuo, ama sam i ja dva put pao na debelo meso i desnu ruku dobro zgulio. Takogjer sam razbio svjetiljku, ali zeca nijesam puštao iz vida, jer kad se gonimo — neka se baš gonimo! On se zavuče u jednu malu pećinu . . . Šta ću sad? Da se zavučem, ne mogu, jer je bila niska. Osim toga bi zec mogao na drugi kraj izbiti, pošto je pećina bila podugačka. To me u progonjenju pomete. Ne ide, da ga ostavim, kad sam toliko muke vidio, dok sam ga umorio i eto u pećinu satjerao. Morao sam malo razmišljati, kako ću doći do pobjete,koju sam jedva oče­ kivao. Ta vrijeme je, da se jednoć smirim! Nisam gledao u sat, ali je bilo blizu tri sata, a u ta gluha doba na obali Neretve . . . to je neugodno. Čuješ huku i bučenje valova, osjećaš neugodni miris silnog smetlja, a opet sto­ jiš kraj pećine, da uhvatiš zeca . . . Zeca? a jest vraga! (Svršiće se). Narodne umotvorine . Širašir g o r a . .. Šimšir gora procvala beharom, Ravno polje bilim biserima. Tuda idu kićeni svatovi. Svi svatovi bio biser beru, A1 ne bere kićena divojka; Ona bere u kitu behara. Pitao je kume i diveie: - ,,A bogati gizdava divojko, Što ne bereš tog bila bisera, Već ti bereš u kitu behara". — „A bogami kume i divere, U mene je tugja majka bila; Kratko kroji, dugo joj se čini, Usko reže, široko se čini —, Pa u mene tankog ruha nema, Stog ja berem u kitu behara. Dosta dara i kita behara." — — „A bogami naša snaho draga, U tvog vojna puno roda kažu, Nije dara ni u boščaluku, A kamo li u kiti behara." Dvi divojke Dvi divojke na gradu klanjale, Klanjajući od Boga iskale: - „Daj nam Bože, po jednog junaka, Po jednoga ama pametnoga, Koji čuva cara i zanata, A ne pije vina ni duhana. Od duhana kuća upljuvana, A od vina nije nikad mirna, Od rakije uvik poplakuje. Zabilježio: S. A g lć. LilSTAKRamazanski bajram. Iz islamskog svijeta. Sjutra na 2. o. mj. svršavaju se mubarekjdani muslimanskog posta i preksjutra u jutro osviće ramazanski bajram. Mi ovom prilikom smatramo svojom ugod­ nom dužnošću, da svoj našoj pravovjernoj braći iz dna srca čestitamo ovaj veseli blagdan, že­ leći im od velikog Allaha svaku sreću i na­ predak u njihovom osobnom i društvenom ži­ votu i kličući im: Id i s e i d i f i t r i n u z m u b a j r e k j ol sum! M u slim a n sk o d ru štv o 1 spasav& nje T ita n ic a Kako kazanski list »Jildiz« javlja muslimansko se je spasavajuće društvo »Braća Mehmedoff« iz Astrahana obra­ tilo s ofertom na »Withe Star« kompaniju u Londonu za spašavanje lani potonulog najvećeg parobroda na svijetu, »Titanica«, te je označilo i svoje uslove, po kojima bi se prihvatilo toga teškog posla. Braća Mehmedoff do sada su mnogo parobroda spasili i izvukli iz Volge i Kaspijskog mora, pa je u ime cijelog Islama poželjeti, da uspiju i u ovom svom og­ romnom pothvatu i tako u megjunarodnom natjecanju osvijetljaju obraz Islamijetu, kojeg Evropljani smatraju inferiornim, kulturi nepristupačnim i pasivnim socialnim faktorom, �Štrana 80. .BISER' To neispravno mišljenje niko ne pobija kao ruski muslimani, koji i ako potišteni najvećim despotizmom i tiranskim pritiskom fanatizovanih Moskova — svakim danom sve više napreduju na svjema područjima kulture. U Rusiji muslimani imaju svoja parobrodarska društva, željezničke kompanije, razne rudarske konzorcije u Uralskom gorju, velike fabrike i trgovine, a i sve skore res­ tauracije su na ruskim željezničkim prugama pa i one u Moskvi i Petrogradu u rukama muslimana. Ah, kad bi se i mi u njih ugledali, pa jednom pri­ hvatili svi zajednički za rad!... Ali.. s . B. P r e la z je d n o g i n t e lig e n t n o g b r a č n o g p ara n a I s la m — Prije kratkog vremena na Islam su prešli: Dr. Dimitrije Konjević, liječnik iz Cerovića u Slavoniji i njegova supruga Olga Ninkić, bivša učiteljica u Smederevu u Srbiji, pa se je na 19. o. mj. — kako novine javljaju pred šeriatskim sudom u Brčkoj obavilo nji­ hovo ponovno vjenčanje po propisima šerijata, poslije čega su oni željeznicom otputovali svom domu u Čerović. Mi iskreno pozdravljamo našeg novog jednovjernog brata i sestru i od velikog Allaha, » k o j i n i j e n i k o g r o d i o , n i t i j e k o n j e g a r o d i o « , ištemo da im pro­ svjedi srca islamskom uzvišenom naukom i da ih uzdrži na pravoj stazi, na koju ih je eto svojom milošću i upu­ tio. Amin bi hurmeti sejjidil-murselin!... Kulturne bilješke. P od u p rlrao s v o ju s ir o č a d . — Kako doznajemo ovih je dana vakufska uprava izvršila zaključak vakufskomearifskog sabora o pripremama za ustrojstvo fonda našeg sirotišta i pojedinim povjerenstvima razaslalu cirkular o sabiranju prinosa za ova^fond,^ dostavivši, _im i potrebni broj bro3uFiča"črovoj našoj vitalnoj i prijekoj društvenoj potrebi. Mi sa ushitom i oduševljenjem pozdravljamo ovaj pothvat vakufske uprave i molimo Boga, da ovaj korak naigje kod našeg milleta na potrebno razumijevanje i potporu. U samoj brošurici dovoljno je ocrtana potreba i nužda ovakog zavoda, a mi ćemo ovdje upozoriti samo na to, da će ovaj fond obezbijediti ne samo našu žensku siročad, nego i u velike pridonijeti ozdravljenju naših dru­ štvenih prilika i neprilika. Kome su poznate sve grozote, kojima je izvrgnuto naše ženskinje u glavnom i nekim većim gradovima naše domovine, taj će sigurno otkinuti od svog zalogaja, da omogući ostvarenje inštitucije, kojom bi se nove žrtve otele iz ralja sigurne propasti. Tu skoro izdao je ulemamedžlis proglas na Sarajlije, u kojem ih upozoruje na nji­ hove islamske dužnosti, a mi možemo dodati samo još to, da bi se prva dužnost naših pravih dušobrižnika i ostalih vaiza i uleme — imala sastojati u realnom radu za os­ tvarenje ženskog sirotišta, u kojem bi naša siročad našla zaklona i obrane od zla, kojemu je izložena. Držimo da bi bilo vrlo uputno i potrebno, da ulemamedžlis i od svoje strane izda potrebnu uputu imamima i ostalim vjerskim službenicima, a mislimo da ne ćemo udariti na krivu adresu, ako ovu humanu inštituciju sta­ vimo na srce našim vrijednim kadijama, koji biše joj na vrlo Iahak i jednostavan način mogli priskrbiti lijepe pri­ loge. Jedna samo riječ prigodom izdavanja nićah — murasela i - sirotištu je osiguran lijep prilog razdragana roditelja ili vesela mladoženje. — Sastanci u društvima i na sijelima, bajramski, pa svadbe, suneti i druge obiteljske svečanosti, sve je to ko stvorena prilika za sakupljanje ovih priloga. Budućnost jednog naroda temelji se na vršenju duž­ nosti njegovih svijesnih članova i mi završujemo ove re­ dove sa bratskim pozivom na sve nas, da svak prema svojim silama pripomogne i poradi za ovu našu potrebu. Bio sretan početak ovog rada i djelovanja i dao dragi Bog, da doskora uberemo plod ovog islamskog i čovječanskog pothvata! S. K. P o n iš t e n je Izb ora r e ls - e l-u le m e . Pri zaključku lista doznadosmo, da su izbori reis-el-uleme n a k o n o s a m m j e s e c i poništeni s motivacijom, da je jedan od trojice predloženih kandidata (H. Hasan ef. Hadžiefendić) ruiniran, radi čega da treba izabrati i predložiti na ime­ novanje novu trojicu. — Dugo se s tim natezalo, kakva će se naći izlika da se izbori ponište — i to nakon toga, pošto su izbori po vladi kao zakoniti prihvaćeni i minis­ tarstvu na daljnje uredovanje poslani. I tuđi su zapeli. . . Je li tada bilo kakvih pregovora izmegju vlasti i poje­ dinih kandidata, je li ko smetao, da iz upravnih interesa nije mogao biti imenovan, je li se kome nudilo kakvo vi­ soko zvanje, a da se odrekne svoje kandidature, je li to odbijeno, pa po tom da je uslijedilo poništenje izbora i t. d. ili jc što drugo po srijedi — mi ne znamo. Stoga bi nam vrlo drago bilo, kad bi se to objasnilo i kad bi onaj, ko možda u tom poslu smeta, otvoreno istupio pred muslim.mskn izbornu kuriju, te rekao da ga više ne biraju. Onda bi smo s još većim interesom čekali, šta će na to reći kurija, koja se sastaje odmah po bajramu u Sara­ jevo na ijuvo biranje. O v o g o d iš n ji a b s o lv e n t i š e r . su d . š k o le u S a r a je v u — Ispiti na šerijatskoj sudačkoj školi ove su se gnJine zbog vojnog mobilizirunga u našoj domovini - vrlo rano - u maju obdržavali. O ovim ispitima mi nijesmo bili do sad obaviješteni i ako je dužnost školske direk­ cije bila, da nas kao muslimanski list, kojem je svrha prosvjećivanje islamskog mileta, obavijesti o godišnjem naučnom rezultatu ovog našeg najvišeg vjersko prosvj. zavoda u Bosni i Hercegovini, pa da o njemu našu jav­ nost izvijestimo. Kako nam sada jedan naš prijatelj javlja, ove su godine serijatsku sud. školu svršili ovi omladinci: Osman Nuri ef. Redžović, H. Begić Salih ef., Gjozić Hafiz Salih ef., Hodžić Ali ef., Semizović, Mehmed ef., Repovac Naših ef., Korkut Derviš ef., Hadžić Abdulah ef., Sikirić Osman ef., Durić Ismail ef., Muftić Ismet ef. i Brankovič Sinan ef. Neki će od ovih absolvenata šer. škole nastaviti nauke u Carigradu na teološkom fakultetu, neki u Za­ grebu pravo, a neki će se posvetiti- kadijskoj struci. Mi svjema ovom prilikom — makar i kasno — čes­ titamo i želimo im svaki hajir i napredak, nadajući se, da će znati i htjeti i sada i po svršetku daljnih studija poraditi na kulturnom i religiozno- - moralnom podizanju svog milleta. Isp r a v a k . U 4. broju »Bisera«, strana 60., Epi­ grami, 3. red ozgor mjesto: »Što b’ morali voli bučat« treba da bude: »Što b’ morali voli bukat;« a u 12. redu mjesto: »Ljude samo draži», treba da stoji: »Ludi samo draži.« — Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u slim . n a k la d n a kn iž a r a 1 šta m p a r ija u M ostaru . Tisak: Štamparije »Bisera" u Mostaru. Broj 5. Uregjuje: R e d a k c io n i od bor. Za uredništvo odgovara: M u h a m ed B e k ir K alajdžJc, �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". = F ilija la u T r e b in ju . Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima šk olam a, u red im a , m e k te b l-ip tila lja m a , v a k u fsk im p o v jer en stv im a , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c ela rija m a za nabavu š k o ls k o g i k a n c e la r ijs k o g p ribora. V e lik i iz b o r k n jiga iz s v iju područja n a še i str a n e k n již e v n o sti. Nadalje im ad e s v e k n jig e (k ita b e ) štam p an e a re b ic o m . Izrag.uje sve u š ta m p ir s k u i k n jlg o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p ilja (m u h u ra) od k a u č u k a v rlo u k u sn o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V anjske se narudžbe obavli' se i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu b e st no prikladni darovi. » t™ « « ii nm ........... ■ ' PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul B O S N U I HE P E G O V I N U (DIONIČKO DRUŠTVO) JVIostar Sauervaldova ul CENTRALA u SARAJEVU; posestrima u TUZLI. Potpnno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklala 250.000 S. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. < «> Z A L A G A O N IC A prima u zalog sve dragocjenosti, kao: zlato, srebro, dragulje i ostalo. �HER C EG -BO Sfifl zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu« Raunateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 ,- Zaood preuzima osiguranja: e) p ro ti p ro v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i život, i to osigu­ a) p ro ti p o ž a ru (makar ga i grom ranja za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) p ro ti š te ta m a kod p rev o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žiuota obuhoataju: nicama; c) p r o ti nezg o d am a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u ra n ja za slu č a j sm rti; b) m je šo v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o s ig u ra n je m iraza; naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e re n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za Slučaj p re ž iv lja ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn ln a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za p o g ib elji ra ta , bez I svake doknadne premije; 2. za slu č a j dvoboja; J 3. za sam o u b o jstv o ; 4 za smrt u slje d nez g o d a I « 5= *a g| £» Premije se račnnajn posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj kulantno Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima'i većim mjestima dajn rrdo sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje = IZVRSNO ===== ODLEŽHNO E x P O K C - P I V O PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosan- sko-hercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/57cfcc9100d704012beef30cd5f729ea.pdf cebfc8534b8b65352e16a02994f48333 PDF Text Text BROJ 6. „BISER“ izlazi dva pula mjesečno. — -■ - . —------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 - ; a zaostale K 8 na godinu. BISER GODINA II LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I n n e me l - t nu mi n un e i c hv e t un ! Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a mu j al u ve 1 a j u l a a 1 ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve št0 se tiče administracije i uredništva lista — - Neplaćena se pisma ive primaju, — p l ^TIVO I UTUŽIVO U treba stat* na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14 Sevala 1331 ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih B ak am ović. (Nastavak.) Jedna druga grupa htjela bi jednu konfe­ deraciju, u kojoj bi sve muslimanske države, ujedinivši svoje snage, imale udjela i tjerale jednu te istu politiku prema inozemstvu. Sujjid Džemaluddin bio je pristaša ovog sistema; ali najaktivniji i najzagrijaniji za ovu formu bijaše šah Nadir, veliki pobjeditelj i vladar Perzije. Ali najveći dio pristaša Panislamizma, kako* to i same izjave Sejjid Džemaluddinove poka­ zuju, prije svega misli stvoriti zajedničke ideje i čvrsto prijateljstvo megju svim muslimanima, učinivši kraj beskorisnim vjerskim prepirkama sunnija i ši’ija, koje bijahu od sultana Sulejmana i vladara iz dinastije Safevija zauzele dosta oštar karakter na štetu i jednih i drugih, te nadahnuvši im osjećaje solidarnosti, sakupiti ih u jedno kolo, da se tako mognu održati nasrtajima kršćanskih država, koje svim silama nastoje, da ih podjarme. Ima mnogo primjera, gdje nekoje ideje, čim stupe u javnost, daju pod utiskom dogagjaja posve protivne rezultate od onih, koje su očekivali začetnici pokreta. Ovo se je više puta vidjelo na Istoku. U Perziji, Japanu i Kini prvi su koraci prema zapadnoj civilizaciji učinjeni pod pritiskom jedne slijepe i brutalne reakcije. ® 15. septembra 1913. Hoće se biti snažnim, da se obrani vjera, da se odstrane nevjernici i da se osigura pro­ tiv njihovom prodiranju. Na ovaj je način Ja­ pan primio od Evrope njeno znanstvo i metode, pomoću kojih je obranio svetu zemlju svoje domovine. Tako Japanci, postavši civilizovani, znaju da još većim žarom brane svoju rodnu grudu. Ovo se može primjeniti i na muslimane u zadnjem vijeku. Oni se nijesu htjeli moderno obrazovati i primati elemente napretka sa Za­ pada, nego su nastojali da obrane svoju ugro­ ženu vjeru, da spase Islam i očuvaju Hilafet i sveta mjesta. I Evropa je u ostalom postupala kao i oni, kada je zauzeće Carigrada zaprijetilo pobjedom polumjeseca nad krstom i uništenjem kršćan­ ske vjere. Neprestane invazije naroda, kao što su Turci, nijesu prouzrokovale osviješćenja na način kako se je to u Evropi dogodilo; za to se je trebalo obratiti na sredstvo toliko moćno, kao što je vjerski osjećaj. Primicanje opasnosti, te prirodna borba za život prave čudne stvari, za to se ne može zanijekati činjenica, da je u zadnjim godinama pod utjecajem religioznog osjećaja u Islamu bilo dosta preporoda i nap­ retka. Sve vjerske ideje, kojima je temelj bio obnovljenje muslimana, dale su dosta povoljne rezultate. Islamski mislioci primali su po redu poli­ tičke ideje sa Zapada. Na primjer Panislami­ zam je ragjen po uzoru Pangermanizma i Pan­ slavizma. Takogjer se je pokušavalo sa različitim sis­ temima vlade, država se je reorganizirala usta­ �Strana 82. Broj 6. .BISER' novama i nekim zakonima sa Zapada, suviše primljena je ustanova i narodna vlada, koju filozofi devetnaestog vijeka smatrahu izvrsnim lijekom svim nezgodama, oa kojih narodi pate iljek kojeg od šesdeset godina prijatelji iz Ev­ rope neprestano preporučavahu Turskoj kao jedini, koji bi joj osigurao opstanak. Ali ni jedna od ovih teorija ne urodi po­ voljnim uspjesima. Uvogjenje ustavne vlade, koje je najbolje sredstvo za ukinuće tiranije i pronevjeren ja državnih upravnika, rasvijetli i iz zablude izvede islamske mislioce, koji pri­ pisivahu brzo napredovanje islamskih država prema dekadenci unutarnjoj zlouporabi i vanj­ skim navalama, iz čega je slijedilo, da je sta­ nje uvijek bilo maračno i dade im nade da se država može spasiti samo nadahnućem patri­ otskih osjećaja funkcionerima upravnog držav­ nog aparata. Razočarani sa toliko pokušaja islamkki mislioci bili su jednodušni u predvigjanju skore pogibelji s vana, te za to počeše tražiti druge metode. Oni su pažljivo proučavali uzroke dekadence i blagostanja naroda; jednom riječi, oni su proučavali filozofiju povjesti i zakone evolucije. Ali unatoč svim svojim naporima, ne mogoše formulirati jedno odregjeno mišljenje, jedan ideal, koji bi se mogao braniti. Jedan od ovih ideala, koji se je nedavno pojavio u Turskoj i gdje je naišao na sveopće odobravanje, jest Panturcizam ili Panturanizam. Ima dvije godine kako se Turci, Tatari i Kavkazci naprežu oko njegove propagande i oko toga, da ga privedu u jednu jaku organinizaciju. On je donio jednomu od njegovih začetnika Jusuf begu Akčura Oglu jedan glas, koji se može usporediti sa Sejjid Đžemaluddinovim, ali od kojeg se on daleko razilazi u svojem načinu djelovanja. Akčura Oglu je rodom iz sjeverne Tatar­ ske sa obale rijeke Volge (Idil) ali on je do­ šao u Carigrad još u svom djetinstvu. Tu je svršio elementarnu nauku i proboravivši neko vrijeme u Parizu, povratio se je u svoju domo­ vinu i počeo se zanimati politikom i novinar­ stvom. U godini 1904., za vrijeme ruske revolu­ cije, stupio je u stranku Kadeta (konstitucio- nalni demokrati) i sa Ajas Ishakijom osnovao list ,,Kaznn-Mubbiri“ (Kazanski vijesnik) Na­ kon toga posjetio je Petrograd i proputovao Finsku. Poslije proglašenja ustavu u Turskoj povrati se u Carigrad kao dopisnik wVakta“ (Vrijeme), jednog od najvažnijih turskih listova u Kazanu, kojeg su izdavali braća Šakir i Zakir Ramijeffi. Nastavite se) H H ilm i: U škripcu. (C rtica iz učiteljskog života u Bosni.) (Svršetak). Onda se ne bi dali navesti na tanak led. Vi nijest poznavali kneza, njegova djeteta, pa ni gospodina pres- tojnika ni doktora, a da ste to znali., vi bi to izvidili i ne hi dopustili, da se ovaka huka buka i blamaža proiz­ vede. I ako nijesam imao pobliže posla — izuzam dje­ teta — sa pomenutim, ipak sam ih pobliže promatrao i nije mi ni čudo, da se je ovo sve desilo, jer sam to unapri­ jed predvidio. Ali pustimo to kraju, ja kao mlagji — ipak ću popustiti, pa vam praštam i molim vas, da sa mnom više ne pravite šala i komedija. - A što će biti sa onim, što ste vi pisali na vladu? — upita prestojnik. — Što,? ništa. Za to vas glava ne će zaboliti. (jer 'nije ništa ni pisao.) — Fala vam, rekoše mu svi i rukovaše se. — A sad ove pare uzmite sebi, pravo je da vam da jo š toliko dvoje — reče prestojnik. — Sačuvaj Bože sebi ih prisvojiti! Ali ih kao svoje darujem siromašnoj školskoj mu recitel Molim gospodine djeci. Sam o molim vas, to stariješina, da uzmete i po­ dijelite siromasima bez razlike vjere. — Pravol Živio! — rakoše začugjeno svi. — A hoćete li i njemu oprostiti — reče doktor. — Samo se po sebi razumi, jer bi inače morao vas zvati za sjedoke, pa bi opet bili na istom mjestu. Hahaha.l Pravo — rekoše svi. — Vi ste gospodine jako duhovit čovjek, a vaše dosjetke mi se jako dopadaju! Vi imate krasnu — Skoro i ja budućnost. — reče laskavo pres­ tojnik. u to vjerujeml Jer da svega toga nije, bio bi me danas seljak smlatio, pa mi se ne bi znalo ni za trag, — reče u šali učitelj. Ali je ta šala i pres­ lana bila. Pri rastanku svi su držali gotove govorancije i svi su „tvrdo" obećali učitelju, da će mu biti uvijek na ruci �Broj 6. „ B I Š E R“ a osobito se je prestojnik hvalisao, da će mu isposlovat što god želi. U najboljem „prijateljstvu" se rastadoše. Strana 83. zaključne riječi su mu bile: „Pu'čaj to kolegama i reci im nek se čuvaju svojih „šefova", jer kad im se grade naj­ veći prijatelji onda im baš o glavi r a d e !.............. Allah rahmetejle! EPILOG. Do kraja istoj školi školske godine bio je i nije mladi učitelj na više za to vrijeme došao „u škripac", niti je on koga natjerao u škripac, Bio je u sve tri J . Tanovićs kuće pomenute primljen, a i knez ga je lijepo susretao gospode dobro U krvavoj noći. i uvijek na par koraka prije snimio svoj veliki šal s glave. Prestojnik kako će Uteklo je roblje iz ropskoga mraka I mezevu sišlo, gdjeno sunce gori, Da razbija lance, da se za se bori — — — Dovele ga borbi vile iz oblaka. i doktor su za cijelo to vrijeme gledali, što bolje ići na ruku mladomu učitelju. Bio je „Hausfreind", a gospoje su rado s njim šetale. Kada je učitelj pošao na ferije, rastao se je sa svima „ najprijateljskije“, a prestojnik mu je na polažu tumačio kako će sve lijepo koješta urediti, k id Krvavi se bajrak leprša u zraku, S blještavih handžara odsjevaju traci — A atovi vrište, padaju junaci, Dozivljući svoje vile u oblaku. se ućitelj povrati. Pišite veli, ako vam bude sto trebalo, ja ću vam se rado u pomoći naći. Pišite koju razglednicu, jer znate, da ja rado imam i sakupljam to. Doktor se je veselio povratku učiteljevom, jer će Skršena je sila, raspršeni mraci, Pobjednom je krunom borba ovjenčana — Tog, što nije znao ljepote ni dana, Dovedoše suncu gigantski koraci. on svoga malog poslati njemu u školu. Učitelj je držao sve za iskreno, pa je zaista iz to svakog mjesta, gdje je došao, poslao više razglednica. Dvadestog augusta se učitelj iznenadi, kad je u Nema ropstva više!... Sunca ima svima — Jurišem oltare njegove otesmo... Zdravo nebo naše, zdravo silna pjesmo I ti sunce naše bez magle i dima! — — — novinama čitao svoje premještenje. Dobio je mjesto s ko­ jim nije bio ni najmanje zado'oljan. Poslije je dine uz doznao, da ga je pretojnik na kraju go­ godišnji školski iskaz „pofalio" i predložio u interesu nastave, da se taj marljivi, i spremni učitelj pos­ tavi na taku školu, gdje će biti „sam ostalan", jer je to zavrijedio. Eto tako se prestojnik kutarisa tog svog mučitelja. Ali pravda je svoje izvršila. Za kratko vrijeme i prestojnik bude A hm ed Nalm: došlo je djelo na vidjelo „ureda radi" na vlastite troškove, a tek sad je pao u premješten Temelji islamskog morala. pravi škripac, jer sto je muka predeverio, dok je došao S turskog prevodi: M usa Gazim Catić. na svoje novo mjesto. I doktora je zadesila ista sudbina, pa se je obisti­ (Nastavak.) Mi smatramo velikom svojom dužnošću — a već nila ona narodna: Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. je i vrijeme — da sva ova kriva mišljenja o muslimanima Godinu ispravimo. dana iza toga bio je učitelj definitivno troškove, Dakle u prvom redu nek svako zna, da muslimansko pridonijelo novo mjesto, a još više optere­ vjerovanje u usud uije u bitnosti onako, kakvo bi moglo ćenje i njegov neprekidni rad, pa je otišao tražiti pravde. umanjiti moralnu vrijednost muslimanskih nakana i djela. „transferiran" u nebo jer mu je to Zaista i nije bio — da kako na vlastite Muslimani vjeruju u sudbinu t. j. oni vjeruju da je za ovog svijeta, jer ili se je on Bog stvoritelj i dobra i zla u svijetu; ali u isto vrijeme prerano, ili sav svijet prekasno rodio! Koji su poznavali ovo, rekoše: „sugjeno tako". vjeruju, da sami svojom slobodnom voljom Kolike li filozofije i strpljenja u toj riječ}! Zaista ni pravom stazom, koju im je Bog pokazao, a i krivim pu­ jedna riječ u svim rečnicima, vi’ e utjehe kao tem, od kojih ih Bog odvraća. Svaki nepristran i pametan čovjek po našem mišljenju poslovicu.: Svako je svoje m o že— ne upušćajući se u nadnaravne, metafizičke istine ne daje ova. T a riječ „pobija" i onu mogu ići i — sreće kovač. sam sebi postaviti ovaj sud: „Ni jedna se vjera na svijetu ne može zamisliti, da bi s jedne strane riješavala Ovo mi je pričao davno sam (pokojnik) rahmetli kolega prije na par dana, nego će svijet promijeniti, a čovjeka atributa „odgovornosti", koja je nerazdjeljiva nužda ljudskih djela, a da bi mu s druge strane nalagala �Strana 84. Broj 6. ,B I S E R' kojekakove dužnosti i obveze u pozitivnom i negativnom — „La jus’elu an ma je f’alu ve hum jus’elun." (Bog smislu. Ako čovjek nema slobodne volje, čemu bi vrijedili ne će onda njemu za svoja odgovarati.) Sura El-en bija 23. vjerski kanoni i zapovijedi, koje nemaju nikakove svrhe osim da upute, kako treba slobodnu volju upotrije­ biti Ako je čovjek neodgovorno stvorenje, kakva onda volje, kako se biti odgovoran za svoja djela, a vi ćete la jugajjiru' ma bi kaumin njemu može hatta ju - gajjiru ma bi eufusihim". (B og ne će promijeniti ono, što je ljudima podario, dokle god oni prvi ne smisla imaju ustanove o dužnostima i zabranama? Ako nema slobodne nikom — „Innelahe promjene što imaju sa zla na dobro i obratno.) Sura Errad 12. i zabranjivati. Kakovu bi vrijednost imala — „Zalikje bi ennllahe lem jekju mugairen ni’meten njegova djela, da ih nazovemo dobrim ili zlim? Kakva bi en’ameha ala kavmin hatta jugajiru ma bi enfusihim". (T o bila nellto nalagati je zato, što Bog ne mijenja dobročinstva, kojim je ljude god religija podigne sa svojih Sljedbenika odgovornost za obasuo, dokle Sure počinjena djela, ona ih je sama na smrt osudila. El-enfal 55. razlika izmegju plemenita čovjeka i zlikovca? Koja Mi pak ne poznajemo ni jedne vjero, koja kao Islam sadržaje bezbroj zapovjedi i zabrana, što se odnose na Eto god to je oni samo ne izopače svoje duše.) nekoliko ajeta, koji dokazuju slo­ bodnu volju ljudi po nauci Islama, a negiraju od njega fa- vjerovanje, bogoslužje, društvene odnošaje pojedinaca i sku­ talizam, koj pina, te hadisa, koje je naš veliki pejgam ber izgovorio o tom. jedne na kazne i mora'no vladanje. Ne poznajemo ni vjere, koja je kao Islam odredila granice izmegju mu se pripisuje. Sada ćemo navesti nekoliko — „Kulluk’jum rain ve kjulukjum mes’ulun an reijje- dobra i zla, izmegju dopuštenog i zabranjenog, te koja je tihi.u (Svaki je od najplemenitijih djela, svoje stado.) o kojim ljudstvo ovisi, do naj­ od vas pastir ne sm iješ činiti..." Pa kako bi jedna ovaka svrhu postavila oplemenjenje i svaki ste odgovoran za (N astaviće se.) nižih činova izcrpivo sve iznijela, nalažu.i: „Ovo radi, ovo religija, koja je sebi za ljudskih duša, koja je us­ tanovljena da usavrši moral i baš s toga naročitom svojom zadaćom smatrala, da odgoji u čovjeku slobodnu volju; — A t dul-H ak H am id:*) Tarik. kako bi — velimo ta vjera mogla čovjeka smatrati prostim mehanizmom bez svog htijenja i tako sama rušiti tem elj (O svojenje Š p an jolek e). svoje egzistencije? Mnogo ima ajeta kur’anskih i pejgambernvih hadisa, Drama u šest činova i četeri dodatka. koji izričito naglašu,u l,udsku odgovornost za odluke i čine S turskog prevodi: S alih B ak am o v lć. a od kojih ćemo mi ovd,e neke kao primjer navesti. — „ Fe men jamel miskale (Nastavak.) zerretin hajren, jerehu ve men jamel miskale zerretin šerren, jerehu." (O naj, koji bude učinio koji bude dobro učinio od težine trunka, vidjet će ga; i onaj zlo, od težine trunka, vidjeće ga.) Sura Znade se, da sam ja j< dan nema primjera i priiike. Mora, koja predovanju zapriječila, Božiji stvor, kojemu su Ibni Nafia u na­ ne mogu moj put zatvoriti i pre­ okrenuti. Do sada sam napred išao, pa i od sada ću ići: Zulzilet 8. — „Kul h’jullun jamelu ala šakiletihi, fe rabbukjum Ja hoću, da islamska vjera zavlada ne samo kopnom, nego a’lemu bi men huve ehda sebilen." (Reci, moj poslaniče: i morem. T a kakova je uopće razlika izmegju Svako radi po svom načinu i mišljenju; ali pustinja i izmegju m oral? Bog najbolje zna, ko ide najpravijim putem.) Sura Esra 86 . — „L ejse lil insani illa ma sea." (Č ovjek ne može imati ništa, osim onog, što sam s t e č e ) Sura En-nedžm 4 0 — „Men k’jane jtiridu harsel-ahireti, nezid lehu f, harsihi, ve men k’jane juridu harsed-dun’ja, nutihi minha.“ (Onom, koji hoće da obrag juje njivu budućeg ćem o mu plod usjeva dati plodove sa njive povećati; ovog života, mi isto tako ćem o i onom svijeta, koji ju hoće obra- gjivati.) Su ra Sura 19. — „Ve kul el hakku min rabbikjum, fe men šae feljumin, ve men šae, fel-jek ’jfu r". (Muhamede reci: Istina dolazi od Boga, pa ko hoće neka vjeruje, ko ne će neka ne vjeruje.) Sura E l-kjehf 28. — „Men amile salihan fe alejha; sume fe li nefsihi, ve men esae ila rabikjunn turdžeun." (K o čini dobro, za se ga čini; ko pak čini zlo, čini ga na vlastitu štetu. Vi ćete se D žasije 14. kasnije vratiti svom gospodu beskrajnih 1 u pustinji se kraj ne vidi kao ni u oceanu. Bogu.) Sura u oceana imaju vaiovi kao brda i po pjeskovitim Ako pusti­ njama imaju pokretna brda. Upadajući i izlazeći dogjosm o ovamo, a na isti ćemo način odavde napred ići. *) On kulturni svijet ovako prikazuje: Uglagjeni u tom svietu gentelmani Tako vam se eto na ljubavi blaže — Dame ne će samo jela i odiela, Nego i za pozdrav od njih novac tr?že. Prosjaci su tamo proste prozelite, A proroci opet raskošnici pravi, Lihvarske su banke hramovi im sveti, A bog im je novac: njega svaki slavi. Žene su im liepe ko angjeli što su, Rasipniku jednom svaka je maitressa — 1 ima li kod njih kakovoga raja, Kazalište to je, što moral potresa. — — �Broj 6. Berberijski narod smo vidjeli; sada proučimo i upoz­ najmo narod Španjolske Ova zemlja, koju sam naumio osvojiti, po krasoti sliči na Damask, po umjerenosti tem­ perature na Jemen, po mnrštvu cvijeća i mirisavih stvari na Indiju, po bogatstvu plodova na Egipat i napokon po obilju skupocjenosti i ruda na Kinu. Moj je cilj pokazati narodu te bogate i prirodnim države, koju tolike krasotama urešene pokrajine sačinja­ vaju, Božiju veličinu, sjaj i istinu naše vjere, dobrohotnost islamskih velikaša i ljudsku dužnost bogoštovanja. A z iz : A je li naš halifa o tom španjolskom ratu M u s a : Nije baš tako potrebno, da o ovom ratu obavješten ? halifa bude Strana 85. ,B I S E R‘ obaviješten. On me je imenovao glavnim vojskovogjom, pa na kojoj strani vidim sreću, tamo sam slobodan krenuti. Ako budem pobijegjen, onda me halifa može na odgovornost pozivati. Megju tim je jedna molba otprem­ ljena prijestolju za dozvolu, da se na Španjoslku povede. Tu je molbu pi ala Zehra. Ne plod moga života, nego je i vojska samo da je našljedn ca moje islamska sestra islamska zemljak nja? Nije li nas naša sveta i vjera Islam obvezala, da nam f muško i žensko mora znati, da čita i piše? Zašto da se i ja megju njih ne ubrajam? Valjda što nemam prilike, hoćete me učiniti neprilikom. A z i z : Nemoj se toliko ljutiti. Neka ti bude sablja oštra, a ne iezik. Ko te sa strane čuje, mislio bi, arapski vje ski borac, koji svoju sudbi iu kara za nije u boju stekao da si to, što čast šehita. Ti ta kritičarska pitanja stavljaj svojoj sudbini, a ne nama. Z e h r a : Ja se protivim vašim u zanosu izgovorenim riječima „Pobjediteljica" i „pjesnikinja". isto je, što i u tmini na utvaru oružje Sudbinu karati potezati Sudbina nije ništa drugo, nego čovjeku pridružena slijepa vila, koju on može voditi, na koju god stranu zaželi. Vi mene zamišljate besmrtnim arapsjdm borcen, koji ona kara svoju sreću, što nije postao šehit Ali ko vaše riječi s polja čuje, ne će li pomisliti, da se b6j bije? Glas vam odjekuje, kao A z iz : M cja je sestra pobjediteljica. zemlja se trese M e r v a n : M oja je sestra pjesnikinja. da gromovi pod pucaju; gdje nog' m stanete, vama. Razgovor vam sliči ratu, a čemu vam onda rat sliči? Na strašni sud, ili na zemaljski Z e h r a : Ja sam kći a apskog vojskovogje Ibni N aPa u školi naobrazbe, opisuje. Najstarija u središtu vojske, naravi. M oje je misli opisala. sira i arapske sam narodnosti. Najmlagja nam je s perom u ruci gdje s'ihove sastavlja i u njima ratove nam s mačem o bedri stihove ponavlja spremajući se na bitku. T a nijesam li i ja islamska kći, da li je što sam junjakinja i pjesnikinja? T a možete čudo, potop? Da na ovaj s 'ije t potop dogje, zaista vi ne biste li mi m gju plakali. Ali kad bi ste zbog nečeg zaplakali, mislilo bi se, onda Arapima pokazati i jednu djevojku, koja ne zna čitati i pisati? Svaka, koju vidim, raspravlja ili o o ratovanju. književnosti ili »Groblje« je Hamid spjevao nad rakom svoje prve žene, koja je u Berutu u cvijetu mladosti, a nakon dvo­ godišnjeg bračnog života s pjesnikom, preminula. U ovom je djelu Hamid izlio sve osjećaje svoje ljubavi i boli u najzamamnijim umjetničkim bojama i variacijama; ovdje mu slike teku, prhte i našu dušu poput vina opi­ jaju. On u »Groblju« n. pr. pjeva: Ti u tamnom grobu ležiš, a ja povrh tebe I pitam te: Milje moje, da 1’ te tuđe zebe? Jesi P došla pred prijesto svemožnoga Boga? Da P suštitinu saznala si veljeg čeda toga? On je, draga, nevinašce, plač mu nijema tajna, A lice mu rujni osmjeh i svjetlost bezkrajna Radosna je žalost njemu kolijevka snova, A u ruci igračka mu prevrat svih svjetova. On je, dušo, nevinašce, al’ mu konca nema — Sam je sebi Bog, a viečnost u oku mu driema; Taj koketni stvoritelj je svjetlom bića svoga Stvorio te u mislima mračnog uma moga. Kad čitamo ove retke, oni nam prije zaokupe srce nego razum, prije nam izmamljuju čuvstva, nego misli i naša duša tada zajedno s pjesnikom osjeća i potpuno ga razumije. Hamid je u ovakim svojim pjesmama lirik. Katkada se čini, da nam ništa ne kazuje, ali dok nam se mozak bavi njegovim prozirnim i poput metala tvrdim zvonkim riječima, duša nam više osjeća i razumije, nego li shvaća. Pjesnik u nama uzbugjuje čuvstvovanje oso- da se cijeli svijet potaplja. Hoću da kažem: Arapi kao što sam i ja Arapkinja; sve troje smo ste, djeca jednog oca i jedne domovine. bito onda, kad nam svoje težnje, svoje potrebe, tugu i plač svoje iskrene duše pripovijeda. Takovo je eto njegovo »Groblje«, taj mirisavi cvijetak rezignacije sa groba prve mu ljubavi. Hamid je prije svega umjetnik i to rogjeni umjetnik par exellence. On u prvom redu misli na umjet­ nost, a onda na druge stvari. Književnost i artizam kod njega nijesu — kao kod Kemala i Zija paše — sredstva pomoću kojih se nekoje ideje u narod raširuju; naprotiv on takove ideje upotrebljuje kao pomoćno sredstvo u svom literarnom artizmu. S toga su Kemalova i Zija pašina djela manjkava, nepotpuna i ona s umjetničkog gledišta ostaju u dubokoj pozadini Hamidovih litetarnih tvorevina. Najveća Hamidova odlika je to, što je okvii njego­ vih misli neograničen, beskrajan; on se u svojim djelima uspinje u najdalje visine ljudske misaonosti i intelektual­ nog života. Pročitajmo samo ovaj odlomak iz njegova »Ešbera«: A le k s a n d e r : Kinos, šta je ova bitka, šta je strašna vojska ova? O Peridas i ti reci, čemu slični taj rat kruti? P e r i d a s: Ptolomeja pitaj za to!.. A le k s a n d e r : Historika zala ljutih?!. P t ol ome j: A zašto me ponizuješ?.. Eh, baš mi je, care Žaol Ta ja povjest pisao sam, a ti si je sam stvarao. �Strana 86. Broj 6. .BISER1 Vi ženske sm atrate uopće nekorisnim one sirotice ne uživaju nikakovih prava. stvorovima i Da. Kad bi vi zbog nečeg zaplakali, mislilo bi se, da se svijet potaplja. Ali reci mi u kojem si boju kao kći jednog borca ubila neprijatelja, pa da te pobjed'teljicom nazivaju? A z iz : (Prim ivši od M usa-a znak.) Ja sam svojim Ali ne znam, da li će se vaša lica smijati, kad se pokaže očim a vidio. Ubila je Berberiju. koji je ranio i hotio jutro sudnjeg dana, ili će plakati, gubiti Tarik bin Zijada. I suviše, ona je kad se sunce sa Za­ Mi ćem o svakako plakati, povezala okrugom mrtvog Berberije. Zehra je pada rodi. M e r v a n : Bez sumnje. kad se sunce rodi sa Zapada, jer će tada ona crna zvi­ jezda biti nesretna po cijeli islamski svijet. A da se mog- teljica i književno naobn žena djevojka. sve do sudnjeg dana postojati. uznemiri, ali se poslije sabere.) si se sa mnom u svakoj našla. Ja sam te osobno nekoliko puta sačuvao, a bitci neko­ liko si se puta ranila na nekoliko mjesta. Ja to svjedočim M u s a : (U sebi) Tako kćeri uzrok, da ju je na glas čitao. može smatrati šehitom a svaki nije onaj, ubio koji umre. Da si sultan, čija je vojska uvjek pobjedu odnosila, onda ne bi bilo nužno, da neprijatelja ubiješ, a da se pobjediteljicom prozoveš. A le k s a n d e r : Ne uzbugjuj misli moje, znaš da ja sam bog ratistal Aristotel, šta je ovo?... A ris to te l: II pobjeda, Ili ništa!... Vrijednost i ljepota ovog malog odlomka s gledišta dramske tehnike savršena je, a misli su duboke poput dubokog i mirnog jezera, u koje nam duša slatko i s uživanjem tone. Rekao sam, da je i Hamid u nekim svojim djelima čisti lirik; ali pogledamo li na glavni osnov njegove po­ ezije, vidjećemo, da je on u prvom redu romantik, jja mida moramo takogjer smatrati i simbolistom obzirom na njegov jezik i na način njegova izražavanja. Usprkos činjenici, da je u drami prvi uslov jasnoća, Abdul-Hak Hamidov ponešto nejasni jezik glumca skučava pod svoj upliv i sili ga, da nešto osjeća. Hamid je kao romantik prvi megju Qsmanlijama po­ čeo pisati kazališna djela u skladu s pravilima dramskog pjesništva. Istina, sujet skoro svjema svojim dramama: »Tariku«, »Ešberu«, »Tezeru«, »Nesterinu«, »Fantinu«, »Nazifi* i t. d. uzimao je iz daleke prošlosti. On uvijek u svojim dramama bira onakove junake, koji nose svojstva hrabrosti, smjelosti, idealnog sanjarenja, tankoćutnosti, ponosa, samosvijesti i poštenja. Takav mu je tip naslovni junak naše drame »Tarik«, takav je i Ešber, koji »u interesu domovine« i u ime časti svog prijestolja i krune« svoju rogjenu sestiu ubija. Ešberu i kao zarobljeniku ne dozvoljava ponos, da klekne i pokloni se pobjednosnom Makedoncu; šta više on smatra za po­ niženje, k id ga Aleksander hvali, da je veledušan i ju načan, pa se sam tada ubija. Nuzgredno ovdje ističem, da je Hamidov ,,Ešber„ po svom sujetu s malom razlikom sličan Corneilleovom „Horacu". Kako Ešber tako je i Nesterin pravi romantični tip: da osveti smrt svoga oca, muči se, kuje osnove i planove i na koncu izvršava samoubojstvo unatoč silnoj težnji za životom i velikoj ljubavi prama svom ljubavniku. I liječnika Z e h r a : (Oholo) U istinu tu sam pjesmu vila. Ali ju je Ibni Zijad nadopunio. 1 to vala. Čovjek, koji se je samo u ratu našao, na čita (Zehra se opet moja! Ali tebe nazivaju pobjediteljicom; eto to ne mogu priznati, ni jednog neprijatelja, ne može se smatrati pobjediteljem , se si bolesnim učinila. jer ti si uvijek svoje oružje u vlastitu obranu upotreblja­ i pobjedi- (Zehra M e r v a n : I ja sam čuo, gdje Tarik b n Zijad nekakove stihove, koje je Zehra sastavila M u s a : Zehral T i po­ ranu jednom strese, a onda se opet umiri. nemo sm jati, trebamo biti uvjereni, da će islamska vjera kao što se ne Tarikovu je ja bio sasta­ sigurno M u s a : Dakle ti si Ibni Zijadu ranu zavezala, a on je tvoju pjesmu nadopunio. Na milosrdan postupak — ljubavni odgovor. Z e h r a : (Pažljivo pogledavši Musau u oči, sama za se) Ne ljuti s e ! . . . (Glasno) Prokleti Berberija hotijaše Richard u »Tezeru« prelazi iz oblika u oblik, iz vjere u vjeru i na pošljetku ubija svoju ljubavnicu, pa i sa;, i sebe. Svi su ovi tipovi nadnaravni, nadčovječni, fantas­ tični; ali su u svjema Hamidovim dramama dogagjaji tako povezani i skladni s logikom života, da čovjek i ne osjeća, da su njihovi junaci iz svijeta fantazije i izvan običnog ljudskog života. Mi pred duhovnom veličinom tih junaka osjećamo, kako nam se duša uzvisuje, ople­ menjuje i čeliči, da i sama bude spremna na borbu za svoje ideale. Eno nam Nazife, žene, koja odvažno oko u oko kritizira fanatizam pobjedonosnog kršćanskog vladara; eno nam »Samorazgovora jedne bludnice«, koja umire, gušeći se u prljavim dronjcima svog razderanog djevičanstva i nevinosti. Sve su to tipovi romantični: ali oko sviju njih živi jedan svijet pjesme i fantazije, oko sviju njih leprša jedno nebo umjetnosti, ukrašeno zvijezdama, suncima, mjesecima i svjema pjesničkim ljepotama. Hamida su za pravo ova savršena djela uzvisila nad sve osmanlijske pjesnike prije i poslije njega. Za njega je sami Kemal jednom prilikom rekao: — „Ako ima iko pravo, da se zove obnoviteljem naše knjige, to je Sinasija ili ti. Ja sam pak megju vama crta, koja vas spaja*. I zaista Kemal je ovim riječima istinu rekao, a i o sebi je dobar sud dao. Hamid je i u prozi velik, osobito u dramskoj prozi; njega u tom niko nije megao natkriliti kod Osmanlija. Istina, katkad se kod njeg, n. pr. kao u „Tariku" nagje mnogo vrlo dugih monologa, koji i dosagjuju, nu to je prirodna posljedica njegova romantizma i vremena, u kojem je takove stvari pisao. Eto, dovde sam u kratkim potezima „Biserovim" čitaleljima iznio literarno djelovanje velikog ,,Tarikova“ pisca, za kojeg daroviti vogja modernih osmanlijskih pjesnika, Teufik Fikret u jednoj pjesmi reče, da „kad god se Hamida sjeti, pred či mu dogje, Jedan duboki svemir i zamah orlovskog krila. S. B. �Broj 6. Strana 87. M i š £ R‘ pogubiii ništa manje, nego jednog vojskovogju. Tarik bin Zijad je duša i uzdanica vojske. Onaj je nitkov izabrao za čime bi nam dušu oduzeo; onaj Kad u goru mene donesete, Spustite me na zelenu travu. svoiu žrtvu baš ono, razbojnik nam je Kraj potoka, pod jeliku tanku, htio Na kladu mi naslonite glavu. naše uzdanje uništiti, Nemojte me od sela daleko, Tarik bin Zijad nije ni vojnik ni vojvoda; on je ci­ jela vojska; on je tvngjava. Neka vigjam svoj svijet bijeli, Onaj lopov htio je zarobiti Neka vigjam polja i livade, cijelu vojsku i jednu tvrgjavu porušiti. Tarik bin Zijad nije jedna pokraji a. ni vojska Ovaj nevaljanac Neka vigjam zavičaj cijeli. ni tvrgjava htio je osvojiti on je A sunčani kad se dignu traci cijelu Na vršike tanahnije jela, tu pokrajinu, te bi tim i vojska uništena bila i pokrajina nam iz ruke otišla. U kratko svi Ostavite tihoj me samoći bi mi bili uništeni. Ja Do osvita drugog dana bijela: sam vojskovogji Ibni Zijadu u pomoć pritekla i tim jednu pokrajninu Sam ću gledat kako sunce tone porvatila jednu vojsku spasila i jedan narod Na zapadu u rumenom sjaju, oživjela. Sam ću gledat: u eteru plavom Osim toga tu je bilo nekog naslagjivanja s osvetom; Kako prve zvijezde podriitaju; ali pošto se ova stvar samo mene tič e ... (zastane) M u s a : Dovrši I . . Šta bi se samo tebe tica lo ?.. Sam ću gledat, kako veće slazi, Z e h r a : T e tom Berberiji nijesam dala vremena, da Suton pada na voće, na cvijeće; život požali. Jer kad se je odlučio, da vojvodu Tarika ubije, Sam ću slušat pjesmu iz daljina, nije osjetio sažaljenja prama njegovoj Zehri. Kad o tom Kad se dragče u ašikluk kreće. stanem misliti, srce mi... ne, nije... da li sam pobjediteljica Sam ću slušat mrmor potočića, ili nijesam, vi o tom sudite. Od gradskih mi draži šadrvana, A z i z : T i si zaljubljena u rat. Sam ću slušat kako gora ječi, M e rv a n : Ili pravije, ona je Ibni Zijadova ljubavnica. M usa: (Za se) Ili pobjediteljica ljubavi. Kad se budi ponoć uspavana; Sam ću gledat ked zvijezde tonu, Z e h r a : Ja sam samo svoju dužnost izvršila. M e rv a n : Ali p jesm a !? Ako ono nije pjesma Iza brda kada zora plavi; je Sam ću... sve ću slušat i promatrat, li valjda la ž ? Sio se meni do sunca pojavi. Z e h ra : T a nije zar pjanost. T o su neki stihovi, koji samo dogagjaj opisuju. (Nastaviće se.) A kad sunce iza gora sine, Ako tad me ne nagjete živa, Ne tužite, jer željah: i mrtva Da priroda u knlu me skriva; K aran filaga: Da počivam ponad bistra vrela Kad bolovah. 1 na grobu da mi ruže cvatu, Da me poje rosom sa listića 1 mirisom u sunčanom zlatu; Nosite me u goru zelenu, A iz dalji preko groba moga, Gdje slavuji po drveću lijeću Da se lahor iz gora povija I u večer, kada mjesec šija, Rodnom polju, da buja i cvate — Bijele vile na planinu slijeću. S tim lahorom živ ću biti i j a . . . Nosite me iz tijesnog grada, Gdje fabričkim zrak se truje dahom, Gdje se gavan u kolima voza, Praćen ljute sirotinje ahom. Muhamed F erid Vedždi: Muslimanska žena. Nosite me iz meteža ovog, Gdje se ljudstvo za pare prodaje, Čisto srce, plemenita misd Gdje u oku svijeta ne sjaje. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Dr. De Carinie u velikoj enciklopediji, govoreći o mišićnom sustavu, ovako piše: — „Muskulatura je kod žena tri puta slabija i ob - Ah! čim prije nosite me samo Iz vrtloga pakosti i zala, — jamom manja od muške muskulature, a i kretnje su žen­ T a sžm davno bježb bih odavle, skih mišića toliko tromije i snagom manjkavije od muških A1 sam bolan — snaga me izdala. mišica". �Strana 88. Broj 6. .BISER- Srce, taj centar životne energije u srednjoj veličini Mi na to odgovaramo ovako: „Pretpostavimo, da je kod žene je manje i lakše poprečno šesdeset grama; a i ta tvrdnja opravdana. organi kod muškog su razvijeniji i jači, nego glas tanak i zvonak? Naučno je utvrgjeno, za disanje kod žene. Znanost je utvrdila, da muškarac u jednom općenito kod žena da barbarski stanovnici trop­ karbona (dušika), dočim skih krajeva upotrebljuju grama i nešto malo više; s toga je temperatura ženskog skim poslovima, pa ipak se i kod njih opažaju ove razlike kao radnike svijeta do danas u poljodjelskim svoje žene i drugim v an j­ megju muškarcem i ženom. tijela manja od topline muškog tijela. Što se tiče pet vanjskih stvorenja je ga žena ne može u istom vremenu sagorjeti više od šest satu sagori oko jedanaest grama od Ali zašto Učenjak De ćutila, učenjaci Nikoles i Carinie u velikoj enciklopediji veli, da Billiere su dokazali, da su ona slabije razvijena kod žens- se ova razlika opaža i kod Patagonaca (divljeg plemena u kinja, nego kod jakoga spola. N. pr. žena ne može oćut- Americi), kao što se opaža kod stanovnika Pariza. jeti miris lintunskog parfema S toga je suvišno o ovom pitanju raspravljati. iz daljine, iz koje ga muško Što se tiče osjeća, dok se jakost tog mirisa ne podvostruči Iskustvom je dokazano, da žena ne može osjetiti za - 2u5qo ' oslabljeni miris muškarac modrikove kiseline, *) može oćutjeti i kud Što se tiče okusa je za i sluha, dočim ga ia^3ut) umanjen. oni su kod muškarca znatno tanji i osjetljiviji, nego kod žene, a dovoljan ti je za to dokaz činjenica, da su svi izabrani vještaci, koji znadu ukusna jela praviti i svi umjetnici, koji na glasoviru izvagjaju lijepe melodije, skladajući glasove u divnu harmo­ niju — muškarci, kao što je to opširno dokazano u veli­ koj enciklopediji. Dokazano je takogjer, da je i opip kod muškarca istančaniji i osjetljiviji, nego kod žene. brozzo, Siregji i drugi utvrdili su, Strukovnjaci Lom da žena podnositi tjelesne bolove, nego muškarac, ledu umnog prednosti centra, misati, jer je to muškarca nad ženom u pog­ je i o tom pitanju suvišno pole- eksperim entalna nauka o duši (psihologija) dokazala, da izmegju muškog i ženskog mozga po mate­ riji i obliku velika razlika postoji. Znanost je utvrdila, da je osrednji mozak muškarca oko stotinu grama teži od srednjeg ženskog mozga. Ovdje se nama ne može prigovor staviti, kao da bi tu razliku mozgovnu rezultirala diferencija tjelesne veličine, muškog i ženskog spola, jer težina muškog mozga prama težini njegova tijela stoji u odnošaju kao 1:40 dočim kod žene ta težina prama tjelesnoj težini stoji u relaciji kao 1:44. — Razlika je dakle očital (Nastavit će se). može više što dokazuje, da je ona mnogo manje osjetljivija od muškarca. Lombrozzo veli: — Ovo je za čovječiji rod velika blagodat, jer žena je izvržena mnogim bolestima i mukama kao što je trudnoća, porogjaj i drugo, Šemsuđdin S arajlić: pa kad bi bila osjetljiva kao muškarac, U putu. ne bi to sve mogla podnositi. Iz svega, što smo žene uza svu svoju sada (Crtica.) naveli, razumije se, da su relativno prirogjenu slabost izvržene Putujući nepogodama života više nego muškarci i da mnogo češće jedan put na selo širokim drumom kroz od njih postaju ciljom raznih bolesti, a to jasno dokazuje, mirišljive steče planine, sustigao sam nekog ihtijara. Pred da ženski njim život mora biti isključivo kućni, unutrašnji, a Poznati učenjak Trousier u enciklopediji ovo piše: „Zbog ženine tjelesne slabog razvitka njena njena narav jo j je mnogo tjelesna slabosti i relativno vrlo živčanog sustava, mi vidimo, da je uzbudljivija konstrukcija toga kad žena vrši neke od muške naravi, a da manje otporna od muške. S svoje išao natovaren konjčić, a on iza njega stupao široko, prebavcivši štap preko ramena i držeći se rukama nipošto vanjski kao kod muškaraca. — je dužnosti kao trudnoću, za nj. Pošli smo zajedno, pričajući koješta. — Kako živiš, ihlijaru? — Pa, šućur Bogu. Imam nešto kućice i dvije njive i dvoje djece. najzgodniji Ali čo’jek ovog u muškog našem uzeo mi je džematu. Šaćiraga Uzeo ga sinu na porogjaj i d ojenje djeteta, to vršenje kod nje prouzrokuje mjesto i dao ga u medresu. Uči, priča jedna, a ja sam nekoja ostao samo konjčića. bolesna opasna. Možda stanja, će neko k oja su po nju manje ili više tome ovako prigovoriti: „T a ana­ tom ska slabost, koju ste vi kod žene ustanovili, pošlje- dica je pritiska, što ga muškarac vrši na njihovu slobodu s jednom uz ženu. I imam ovog Ovdje ihtijar zašutje, kao da prebira neke tihe misli u pognutoj glavi, pa će poslije: — Volim ga kao i presije, koju on čini ne njih, da se vječito bave onako- kad bi išao vim poslovima, koji im zdravlje narušavaju". a ja se s njim zaskoči u megj. *) Modrikova kiselina ili modričina (francuski Acide prussigue, a arapski; Hamdi prusik) sastoji se od ugljika, dušika i vo­ dika, te po tom sačinjava vrlo žestok otrov. curicom s materom i dijete. Odražao mi iz malehna u grad. Tako, kobila nosi tovar razgovaram. Darnem ga Pa pfitl — šiknu starac se prutem, a on propni i gicni, pa nadigni rep i na usne i puče prstima, pokazujući kako bi konjčić hrlo poletio. �broj 6. Strana Š 9 .. „B I Š E R“ Na mile dane cvieća i sunca: Beskrajne sreće, opojnog sevdaha, Kad vedre naše topile se duše Od rajskog milja i slatkog uzdaha — - - Potrčao bi malo, pa se za čas vrnuo i udario oko mene. Hoće da me ujede, hoće da me udari čiftom — i šta sve ne bi htiol... A kad mu bilo dvije majka godine, mu je uginula. Osvanula je jedno jutro mrtva u hanu u gradu. — Šta sam tada belaja podnio!... Nek ova slika, dragi, tebe sjeća I u tvom srcu vječno ljubav grije, Srdašce ako prestane mi kucat, I crna zemlja tijelo mi skrije. Starac zavrtje glavom i odhuknu. — Handžija me hoće da tuži, ako odmah ne iznesem leš na polje. A ja ne mogu. Letio sam i molio gdje koga stigni. Ali što smo mi, Turci, brate dragi. . . Niko ne će jeftinije od pet nemam. . . forinti da leš odstrani. A ja tih para 0 primi sliku i ktkad je barem Orosi suzom, moj dragane mio! Jer mrtva slika oživjeće tada 1 tebi tepat zanosno i ti’o: Ihtijar dćknu konjčića i otpljucnu. — Zapiakah jednome ćafiru tako i ta k o .. . „Daj ti meni — veli — tri krune. Imaš Ii?“ — Imam i ne bra­ nim — kažem mu. „E šuti" veli, pa je odvuče kolima, da zatrapi. Ko veseliji — »Sva zemska blaga, sve što čovjek ima, S vremenom sve će u ništavnost poći — Ljubav je samo vjernih duša vječna, Nju ni smrt ne će uništiti moći!... nekud u od mene! Polekoh kući, a sve Boga molim, da mi konjčić bude živ. Kad ja kući a njega nem a.. . — Kako? priupitah ja, odjahujući svoga konja, pošto nam je valjalo poći niz strmo. — Nema ga kod kuće. Odbio se s tugjim konjima Dr. Osman Namik: nekud u gajeve. A mene strah da ga vuci ne izderu. Pa se digoh odmah po akšamu, da ga tražim. — Proljeće bi­ Teiste i ateiste. jaše pa jagorčina miriše. — A ja oam ga dugo dozivao (Vjernici kroz mrak i tražio kroz crne šik a re.. . Nema, pa nema Umorih se i vratih se, da ću kući. Jednako sam ga vabio... Ali, prema meni se šume cakle u mraku i gajevi šute, puškomet hoda od kuće, kad ondi vidim nešto crno stoji. Pogledah. Kljuse. Prigjoh, a ono zahrza — kao da se zasmija. — Moj konjčić! Obradovali se. — Alčaće jedan, kažem mu i povedoh ga za uho kući. A on me sve hoće zobima za mišicu. A meni urago, drago... Džahid beg dalje produžuje: Mi znamo, da vjernici s gledišta evolucije nijesu naši savremenici, ali mi ipak ne ćemo odustati od tvrdnje, da su vjernički dokazi o egzistenciji Boga nedovoljni, jer to moramo nužno činiti kao bezvjerci, koji uvijek smat­ raju svojom potrebom istinu braniti. Džahid Od tada njega tovarim. Odem s njim u grad i vratim se — Nipošto! B aš kad mi ga je Šaćiraga hotio uzeti.. Bio sam mu nešto kriv u param a.. . Kaže: „Daj mi konja ako ne možeš platiti." E ne dam, brate. Evo ti dijete, a htio reći, da su se stupanj spoznaje evolucionih da su vjernici u oin ošaju prama njima na najnižem nivea-u kao kakove neaktivne životinje, koje nijesu dostojne, da se smatraju ljudima, pa da se prema tome ne mogu smatrati savremenicima ateista. konja ne d am .. . — — Princip evolucije u prirodi nije pitanje, koje je Razumio sam starcu. „Zaljubljen je u svoje kon jče", mislio sam, dok smo pričali, ovim riječima na najveći principa i tako polpuno upoznali bitnost stvari, a — Ne bi ga prodao? našalih se ja. dalje polahko beg bi bezvjerci uspeli a i ne umorim s e . . . bezvjerci) (Nastavak.) a njega nema ni da gdje njisne... Istom kad sam naišao pokraj jednog grma, i S turskog prevodi: A bdusselatn H adžiferizovlć. idući kroz mirišljive tamne širokim drumom, po hladu. gore, kako — gosp. doktor i njegovi -sumišljenici misle — otkri­ veno prije dva — tri stoljeća u Evropi. Ta historijski fakti nam dokazuju da su to pitanje Arapi pretresali, rasprav­ ljali i u andaluzijskim školama predavali. Šta više, Arapi su princip evolucije primjenjivali i na anorganska bića, na mineralne stvari, te su tvrdili, da tvar, zvana „Crveni sumpor" Šeflka N esterin B je le v a c : Spomenak. Na našu mladost raskošnu i dragu, Što kitile ju šarne duge boje, Uz drhtaj srca kadno naše žiće U Amorovu ognju gorilo je; ahn?er) nastaje iz postepenog formiranja mineralnih tjelesa. Evolucija pak ljudskog organizma ne sastoji se (Kjibriti — kako bezvjerci misle — samo u mijenjanju oblika i formi — kao da je čovjek n. pr. bio vč, magarac, konj ili maj­ mun, pa da je najposlije primio današnji ljudski oblik — nego je prvotna tjelesna forma čovječija razvijala se po zakonu evolucije, stanje došla. dok nije napokon u današnje �- Strana 96. „BISER- Princip evolucije i kod ostalih sviju životinja nije onakov, kako ga ateiste pretpostavljaju. Broj 6. mogli protumačiti one uzroke, koji prosvijećena srca ra­ zumnih i savršeno ćudorednih ljudi čine ogledalom, gdje Pošljedn m citatom Džahid beg je svršio svoj uvod u se odrazuju uzvišene tajim tvene misli i vrline; kako bi te predavanje i onda počeo raspravljati o dokazima vjernika znanosti mogle obuhvatiti kakvoću i bivstvo tih zagonet­ glede B ožije egzistencije, podijelivši ih u šest vrsta. On to nih i problematičnih uzroka? Neka ovako počinje: gospodin doktor. — Vjerničkih dokaza o Božijoj opstojnosti u glavnom je šest vrsta i to: metafizički, moralni, povjesnički i kosmološki dokazi, te dokazi, koji se osnivaju na kretanju svemira i na savršenom redu, koji u njemu vlada. govoriti bezvjercima na njihovo krivo mišljenje o Božijim Iza toga Džahid beg, prelazi na metafizičke nam na to odgovori Mi ne vidimo, da je potrebno i jednu riječ više od­ poslanicima i nebeskim pismima. T a tvrdnja bezvjeraca, da su pejgamberi obični ljudi, do­ kaze, pa veli: a nebeska pisma samo skup prirodnih misli, ne znači ništa — Izmegju ovih i drugih argumenata imade znatne razlike, koja se sastoji u tom, što su svi metafizički do­ kazi nepojmljivi nama bezvjercima. Ta kako bi ih pojmili, kad do tog poimanja samo jedan put vodi, a to je, da ih slijepo prihvatimo i valjanost im priznamo. Dozvolite mi, da vam jedan primjer navedem: Upitate li jednog vjernika, zašto vjeruje u opstojnost Boga, on će vam odmah odgovoriti: — Za to, što je pejgambera i sveto pismo (Kur’an) poslao. Vjernik naravno misli, da ti je eto tim riječima do­ kazao, da Bog jest, da ima. drugo, nego li negiranje i Boga i pejgam bera Džahid beg pod metafizičkim argumenat, što dokazom misli onaj ga je objava upotrebila a takovi su do­ kazi za njeg bez vrijednosti, jer on u objavu S toga ako gosp. doktor od vjernika traži odgovor razmisli o onim argumentima, koje sam ja gore naveo, a koje su i filozofi i islamski teozofi u ovom pitanju upo­ trebljavali. Gledajte, kako dalje — to Džahid beg obara metafizički Ovdje nam najprvo treba iznijeti m išljenja velikim Božijim poslanicima. Oni vele: „Kod ateista o liječnika je — Na žalost spomenuti dokaz, što ga vjernici upo­ trebljuju, nosi samo ime dokaza, a takovi su svi metafi­ zički argumenti: oni su samo izražaj osobnog mišljenja teista. Bezvjerci pak — kao što sam ja — imaju posve drugi način mišljenja. Sud jednog teiste o egzistenciji Bo­ žijoj ne bi nikad mogao od mene poteći; to je sud po­ jedinih individua, koji je meni — naravno potpuno ne shvatljiv. Hajde menai spada u metafizičke dokaze, te — i ako je dovoljan, da njim ut\rdi vjernik svoje vjerovanje da nije dostatan ovom pitanju, što ga je Džahid beg uzeo za predmet raspravljanja, jesu filozofski i mutekjelliminski argumenti, koje smo mi gore naveli. Megjutim gospodin doktor sam priznaje, da su i me­ tafizički dokazi dovoljni, da utvrde vjerovanje pa prama tom morao bi kod teista, priznati i istinitost tih dokaza. On nije naveo ni jednog protuargumenta vjerničkim meta­ fizičkim dokazima o egzistenciji Boga; niti je mogao nji­ hovu snagu oslabiti, oboriti ih i dokazati, da su nedostatni da pobiju vjerovanje ateista, nego je jednostavno rekao, skup prirodnih misli i pravila. Vrlo lijepo! Ako se priznaje ljudi, pojedinih koji su vanprirodne da je potrebno nešto, što će posredovati, da se ljudima objave Božije istine, odakle bi Džahid izvući zaključak, da bi taj posrednik drugo osim čov jeka i da odregjenom cilju i putu, kojim su stupali. — umanjuje za to, što ono sadržaje E to tako o pajgamberima i o Božijoj objavi misle beg onda mogao mogao biti nešto bi se vrijednost svetog pisma neke prirodne ideje i pravila? Jest, Kur’an i druga sveta pisma bezvjerci. sunce — dokazati egzistenciju Božiju i izraziti način ateističkog miš­ ljenja o tora. pojave pokazivali i sve misli svoje posvećivali samo svom nata argu- razmišljajući, pojavljuje govore; poznato je takogjer, da su utemeljitelji iskreni vjernički pejgam bera i nebesko pismo poslao" da su pejgamberi samo obični ljudi, a sveto pismo samo neko trabunjanje, neko besvijesno buncanje, kao da u snu religija bili pravedni i pretpostavimo, da navedeni „Jerbo je i ne poznato, da se kod ljudi, koji dugo poste (ne jedu naprežu, beg hotio reći, obarajući valjanosti Ali argumenti vjernika u — Ovakovo argumentiranje mi bezvjerci bezuslovno odbijamo i ne smatramo ga nikakovim dokazivanjem. Ta znanstveni principi dokazuju, da poslanici nijesu ništa drugo, nego ljudi kao i mi i da su nebeska pisma, što su ih oni svijetu naučavali, samo skup nekolikih naravnih ideja. S toga mi apsolutno ne možemo shvatiti vjerničke metafizičke dokaze, ili da se drukčije izrazimo: nama je nemoguće vjerovati u egzizstenciju Božiju. umno eto Džahid On dalje o tom nastavlja: dokaz, što ga vjernici upotrebljuju: piju), a uz to se je metafizičkih argumenata, kojim teiste kadkad operiraju. ne vjeruje na svoje pitanje, zašto oni vjeruju u Boga, neka malo bolje i svetog pisma. „T a svakako nema Boga, da bi poslao pejgam bera." — osim metafi­ Ja ću sada Džahid begu ovo reći: „U nauci je poz­ zičkih principa — sadržavaju naravne ideje i pravila; ona stvar, da se — uregjuju u času kad se pri otvorenoj havi na zenit uspne — oblik i sjena izvjesnog tijela, sobne zakoniti odnošaje život osobna, ljudi, ćudoregje, lijepe megju- porodična i društvena prava i koje se nalazi u blizini orahova stabla, odrazi i naslika na dužnosti; ona potiču na nauku i proučavanje naravi stvari tom stablu; ali današnje znanosti nijesu kako treba na čuvanje zdravlja, na krijeposno vladanje i upoznaju nas protumačiti, kako nastaju kadre nužni uzroci ove pojave, koji jedan drugi kauzalno siledije. Pa kako bi onda te znanost s onim svjem a uzrocima, koji pretka i blagostanja. nas dovode do sreće, na­ �Broj 6. Pa kakovim bi dokazom Džahid beg mogao oprav­ dati svoje Strana 91. ,B 1 S"E R‘ mišljenje, da sveta pisma kao skup takovih Hafiz ni sada nije znao, šta bi prije počeo, mnogi mu poslovi na glavu pali uregjujući i upravljajući sa toli­ ideja i pravila nužno nijesu objavljena od Boga? Gdje mu kim imetkom, a ni to ne bi dosta, nego do jedan mjesec je iza punice umrije taj dokaz? Mi ne možemo razumjeii smisao njegovih riječi: „Metafizički su dokazi samo izraz teističkog miš­ ljen ja..." Džahid beg je trebao makar kakav metafizički argumenat navesti, da potkrijepi svoje mišljenje; ali kod njega nema ništa, što bi sličilo kakovu dokazu: sve same sofis­ terije. On veli, da sud jednug teiste o Božijoj egzistenciji ne bi mogao nikad od njeg poteći. T a to je posve na­ mu naglo i žena, te se lako onaj sav imetak svali na glavu siiomašnom hafizu. Tada hafiz vidje, da mu više nema opstanka u tome mjestu, nego sav imetak proda i Stanbola. Sad neka naš hafiz putuje, šta se je sa njegovom ženom za toliko vremena dogodilo. Mi znamo da je maloj kućici, na brizi svog kao što je on njihov sud susretao. kašnje s puta poslao koje on smatra mišljenjem pojedinih individua, a imade mnogo ići, jer tak stekao, a mi ćemo se zavratiti u Carigrad, da vidimo ren, da će vjernici taj sud istim onim načinom susretati, mišljenje te krene put se je plaho od Stambola udaljio, dok je onoliki silni ime­ ravno. Ali, ako kakov sud od njega poteče, nek bude uvje­ Htijući razjasniti zašto ne može da shvati vjerničko unovči, hafiz svoju ženu ostavio u onoj dobrog muderisa. Da joj je po onome tataru pismo i onaj šip što ga je od Arapa dobio. Tatar je svoju dužnost uredno sokak i kućicu — Ja ne mogu naći ni jednog vjernika, koji u ras­ pravljanju o ovom pitanju ne postupa svojeglavo i su­ bjektivno, pa stoga ne mogu nikako razumjeti one teističke argumente, koji su subjektivne naravi, 'a imam i pravo da ih ne razumijem, jer oni nijesu nikakovi argu­ menti, nego proizvod vjerničke uobrazilje. Ja ponavljam, da su metafizički dokazi nepojmljivi nama bezvjercima i s toga — naravno — ja neću zalaziti u polemiku o njima, jer morao bih prije polemike razumjevati. ćom sa sokaka i kad mu se ženski glas odazvao, preba­ Džahid beg je evo opetovao, da se vjernički dokazi ne mogu razumjeti prije, nego što se pod označenim izvršio, našao onaj gosp. doktor ovako rezonuje: brojem, viknuo pred ku­ cio je pismo i šip preko taraba u avliju, i otišao svojim putem. Žena je pismo i šip uzela, Izljubila slatke darove, vrlo im se obradovala. ali pošto se je nadala, da će se dragi hafiz brzo povratiti, nije mogla pregoriti onog šipa sama pojesti, nego ga da čeka dok joj ostavi na rafu na vidljivo mjesto, čovjek dogje, pa da ga s njim zajedno slatko pojede. u njih čovjek ne Čekala i čekala, ali ni hafiza ni od njeg kakva ha- uvjeri, a to znači, da čovjek može vjerovati nešto, što ne bera. Najkašnje od velike želje za hafizom uzme onaj šip shvaća i ne razumije. T o se pak protivi pravilu, jei otkud i izljubi ga, jer su ga bi teiste trebali vjerovati se odluči, te šip raspolovi u namjeri, da jednom polovi­ Božiju egzistenciju, ako nijesu raži mjeli dokaze, koji je utvrgjuju. nom sebi žegj se hafizove ruke doticale, a onda ugasi, drugu će polovinu čuvati, da je zajedno sa hafizom pojede. Kad žena šip raspolovila, ima šta i vidjeti: u šipu mjesto onih vodenih bobica, sve sami dragi kamenovi! A pošto ona opet bila kći Sadri-azaniova, jednog od najve­ ćih carskih dostojanstvenika, to je Hazim M uftić: razuma da shvati, koliko Stambolski softa i Sadri-azamova kći. komadić vrijedi. Za to se ona nije vidjela je, da je to jedan imala toliko znanja i hiljada dukata svaki onaj mali ni malo uprepastila niti začudila; veliki, od Boga dar, te se od­ mah snagje, obuče zar, rukavice i drugo, što joj je za (Istočna pripovjetka.) (Nastavak.) I tako hafiz hadžinu ponudu prihvati i taj dan se kod mjesne mehkeme vjenča sa hadžinom kćerkom. Sad istom naš hafiz uvigje u koliki je imetak uga­ čaršije trebalo, pa ode i nekoliko onih komadića dragog kamenja proda. Kad je već imala opći cijelu svom dobročinitelju stvar u rukama onaj silni novac, pri­ i skrbniku onome muderisu i zdogovori se s njim, kako će svoje gospodar­ s nakitom, zlatom i stvo povećati i pobrinuti se, da ne bi li kako doznala za srebrom; posjedovao je mnogo zemlje i dosta velikih kuća svoga hafiza, da ga kući povrati, jer mu više nije potrebe zio. Hadžija je imao veliku trgovinu i dućana; koje je pod kiriju izdavao. Ali gdje je sreće, tu je i nesreće. Do mjesec dana putovati. Muderis joj je iza hafizove ženidbe, umrije stari hadžija, o do dva mje­ bila učena i razumna, to se je i sama znala u mnogo čem seca umrije i stara pomoći. Odmah je kupila jedne velike .saraje, obskrbila ih sa hadžinica od žalosti za hadžijom i tako sav imetak osta hafizu i njegovoj ženi jer hadžija i žena mu nijesu nikog od rodbine i miraščija imali, osim onu jednu kćer. najskupocjenijim u svemu prostirkama pomogao, a kako je ona i namještajem. Nabavila mnoge sluge i sluškinje, kupila potrebiti broj konja i fija­ �Strana 92. Broj 6. , 6 I S E tj' kera. Postav lja je i razne upravnike svoga imetka, tajnike, ružice; poslije toga je ekonom e, baščovane i svu silu potrebitog osoblja. cigare. Kahva sa otoka Cejlona, a duhan misirski. Poslije toga podvoravanja nastaje službeno ispitivanje Osim toga uz svoje saraje podigla je još jedn ve­ liku palaču i odredila je za musafirhanu, te u svrhu ne bi li što prije što god za svoga hafiza doznala, isposlovala je od oblasti, da može na svim skelama postaviti svoje ljude, carigradskim ulazima i koji musafira: ko je, slijedila večera, a onda kahva i odakle je, kako se zove i od kuda pu­ tuje i t. d. (Nastaviti će s e ) će svakog došljaka i musafira, koji u Stambol dolazi, primiti i odvesti u njezinu musafirhanu, pogošćeni svojih gdje sluga ovaj što će sa svim po dva dana svaki biti besplatno i svačim , te bi tako hanuma preko i sluškinja svakog musafira zna o njezinom efendiji, ispitivala, da li ili nije li ga po čem gdje vidio! T ak o to išlo s dana čitavo jato putnika, svak se Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejm an M ursel. na dan; momci dovodili po Nij’ na svome mjestu duša ispitivao u tančine, zavodilo Zaljubljenih ljudi, se to sve u posebne knjige i sve se moguće poduzimalo, U tugjemu t’jelu živi, al za hafiza nije nikad niko znao ništa kazati. Kad bi jednog dana, izigje na jednoj stambolskoj Za kojijem žudi. skeli iz lagje Nek od drugog svaki dobro jedan softa u svilenoj mećanskoj hrci, sa bijelom ahmedijom oko glave i u ruci nosi uekakav zem- Svoju tajnu skriva; bilj pun kao šip. Gledaj da ti t v o j pepeo Po odvažnom koracanju i slobodnom kretanju vidilo *0* Žeravu pokriva. se je, da su tome carigradski putevi dobro pozati, jer se putnik nije ni malo na skeli zadržavao, da bi tu koga Čiji živci ne podnose priupitao, kojim bi putom trebao ići, da prispije stanovitom Zvono kada tuče, mjestu. Nek mu onda za konopac T a j putnik bio je naš hafiz, sa čijeg si lica mogao čitati osobito veselje i zadovoljstvo, radi toga, što je već Nikako ne vuče. * jednom, nakon dugog Kad ko svemu ljudstvu traži, natom svijetu, i napornog tumaranja po nepoz­ — eto stigao svome cilju, — došao je u Stamboll * Što mu ne valjade, Cio svijet dobro vidi, Nu nije hafiz ni pet karaka koracio od skele, a Al’ sebe ne znade. obkoliše ga nekvi ljudi, uljudno mu se naklanjajući i poz­ dravljajući. Hafiz im odzdravi i htjede ali ga ovi opet obustaviše, sebi prokrčiti put, pokazaše mu svoje legitim a­ „Kud će kruška, već pod krušku" T o je zakon stari; cije sa carskim muhurima i rekoše mu, da on mora prvo 1 u carskoj bašči mora ići u musafirhanu njihove Kopriva da žari. gospodarice, pa onda, ako ima % kud na drugu stranu. Hafiz ih je molio, da ga puste, jer da on nije stra­ nac, nego da ima svoju kuću i familiju u Stambolu, ali mu nije ništa pomoglo, jer se i policija najkašnje umiješala i hafizu razjasnila, da se neima fajde protiviti. T ešk a srca hafiz sjedne u ponugjeni mu fijaker i odveze se u veliku musafirhanu velike stam bolske dobrotvorke. Hafiza vrlo firhane. Sv e je obskrbljen sa zadivila prostrto svim uredba i bogatstvo ove musanajskupljim potrebama perzijskim ćilimima, od najveće, do najm anje. Na svakom kutu te susreću lijepo odjevene sluge i svaki ti ima nešto da ni maknuti, a da posluži. Ne daju te ti se, što se kaže odmah ne upitaju, da li ti što fali, mogu li ti kakvu uslugu učiniti. Čim su hafiza mu ponudili srebren uveli u dočekanu odaju, odmah su legjen i ibrik, da može uzeti abdest i malo se s hladnom vodom okrijepiti. Za tim mu donese jedna sluškinja na zlatnu tabaku čašu slatkog šerbeta od M erhum Šejh M uham ed Abduhu: Islam ne poznaje oćajavanja. S turskog preveo: A h m ćd R a šid k a d ić . Oni, koji tvrdo vjeruju u Božiju moć i veličinu, ne padaju nikad u očaj; to im i sveta viera zabranjuje. Zar ne vidimo da svemogući Bog, koji najistintiije govori, u velikom Kur’anu, veli: »Innehu la je j’esu min revhillahi illel • kaumul - kjafiirun« Onda: »Ve men jaknetu min rahmeti rabbihi ileđ-dallun«? Dakle, kako će se očaj pri­ miti svijetlog srca, koje vjeruje u istinitog Boga, njegovu moć i sveznanje. Zbog toga eto mi velimo: Zar se može muslimanima, koji tvrdo vjeruju u Božanske istine i Alejhisselamovu od Boga poslanu objavu, a kojih imade danas tako velik broj, dozvoliti, da padnu u očaj i izgube nadu u povratak stare svoje slave, i napretka? �Broj 6. Strana 93. „B I S E P' Isto tako im njihova sveta vjera ne dozvoljuje da se, kako to danas u velikoj mjeri čine, pokoravaju svakoj niskosti, da trpe i polažu se najokrutnijim nasiljima, te te da se sustežu promicati Božansku riječ. Osim toga muslimani su — hvala Bogu još i danas poštegjeni od nekih nesreća, koje zadesiše mnoge narode, jer se još kod njih nalazi vladalaca, u čijim rukama imade dosta psežan teritorij. Sada s potpunim pravom možemo reći: Vrata Božije milosti njima su otvorena i ne treba ništa drugo na njih unići. Duh Božanski vije se nad Njihovim glavama i nije drugo potrebno, nego da udahnu njegove moći, pa kad se budu prilike jedna za drugom pružale, nudiće im ruku pomućnicu. Sjećaće ih, da moraju ovu niskost sa sebe zbaciti i iz svoje duboke letargije se probuditi. Pokazivaće im pravac, koiim će poći, da podignu svoju slavu na prvobitni stepen, a taj pravac da je u utvrgjivanju megjusobne sloge, kako bi ruku o ruku poradili zajednički, a za zajednički im cilj vlastito snaženje i napredak. A ovo će sve na vrlo lahak način nadoći, bude li se megju njima učvrstila vjerska veza jednos tavnosti. Pošto im je u rukama veliki kur’an koji očajavanje ubraja u svojstva zalutalih i bezvjernih ljudi, zar ima kakav razlog očajavanju i osijecanju nade u Božiju mi­ lost? Zar možemo naći kakovu srodnost izmegju pravog puta i zalutalosti. Zar nakon istine ima što drugo, nego li kriva staza? Ispričava li štogod one muslimane, kuji se dadoše na očaj i beznagje? Hoće li oni i nadalje podno­ siti nisko ropstvo, nakon svog velikog gospodstva i onolikog suvereniteta. Šta oni očekuju od ovakog svog ži­ vota, koga provede kukavno i u svakoj potrebi i siro­ maštvu, podnoseći najokrutnije tiranije zakletog nepri­ jatelja? Zar nijesu muslimani napustili svaku ..arljivost i rad, te bezbrižno miruju, a njihovu sredinu poplavio je neprijatelj, koji jedva čeka njihova zla, koji smatra svaki njihov korak nevaljalim, koji je tako nizak, da i najple­ menitija njihova svojstva proglašuje prljavima, te koji ne miruje i ne stoji, a uz to muslimane okrivljuje s nezna­ nja i nesposobnosti, čak dotle da nisu sposobni stupiti u kolo naprednih naroda. Može li čovjek, koji do skrajnosti nije izgubio ljud­ ske . osjećaje podnositi ovakovo ponižavanje. Ne treba, da moja braća smetnu s uma, da su muslimani nekad bili ženica svijuh naroda. Osobito nek pomisle, da to nije tako davno bilo. Historija se nije zagubila, islamska djela i kulturni spomenici nijesu sasma uništeni, a tragovi islam­ ske slave, nijesu još potpuno zbrisani sa zemaljske površine. U zanemarivanju Bogom zapovijegjenih dužnosti, hajde, neka nam bude ispričana masa, ali kako da nam se u tom pogledu ispričaju naši učeniji ljudi, koji su zaštitnici šerijata i pravi poznavaoci njegove duboke nauke. Zašto oni ne pozivrju slozi ovo pocijepano islam­ sko društvo? Zašto ne ulože sve sile za postignuće brat­ skog jedinstva muslimanskog? Zašto ne rade na uklonjenju mržnje i hladnoće jadnih prama drugima? Neka se svojski zauzmu, te bar onima, koji su u njihovoj blizini i koji su im još očani, uliju uvjerenje u istinitost Božijih grožnji, neka opominju svakog onog, koji se o njegove za­ kone ogriješi; onda neka im uliju radost, koja će im dati nova života i poleta, a tu je Božje obećanje blaženstva, svakomu onom, koji dobra djela ljudima čini. Jest imade jedna blagoslovena grupa ljudi, čija su srca obasjana sjajem velike vjere, a koji već rade na ostvarenju ovog velikog djela. Oni rade na raznim stranama naše zemlje, a nadaj­ mo se j Pd ostalih muslimana, da će im ruku pružiti, te složivši se podignuti svoju snagu, a lice, Božije obećane milosti, toga će mi se časa nasmijati. In tansurul-Iahe jansurk’jum ve jusebbit akdame k’jum. Jrffc k Husein Gjogo: Kako je Mehaga uhvatio Lucina zeca. (Humoreska.) (Svršetak) Nu nije druge, volja ga uhvatit', pa što god bude. Odlučio S3m provesti pravo opsijedanje pećtie. Ama kako? Mislio sam zureći u pećinu, prvo, sužiti pa sam ovo naumio .Valja: otvor pećine; treba s kakvim štapom njezin otvor progurkati, da protivnika prisilim na bijeg. I to mi je pošlo za rukom otvor, za tijem nagjoh. Kabanicom i kamenjem zagradih cijeli potražih Onda čučnem mali izlaz kakav štap, te ga na smetištu i na jednom po sredini i stadoh će da izagje. kraju pećine, otvorim mlatiti štapom. Nu on ne Ko da ga ni nema u pećini. Ako je šejtan — rekc i u sebi — sigurno je izišao! Za to stanem učiti. „Kul-euze a desnom još jače nastavim istraživanje. U jednom kutu osjetim, da štap mlati po nekom predmetu. Ha to je! — - - I pogodio sam: — štap ga potjera na onaj otvor, a .tu ga zagrabih za šiju — Stani dušmane! ga ponesem za — uši istim rečem i škrinem zubima, te putem natrag. Naravno, uzeo sam kabanicu i razbijenu svjet ljku. Noseći ga, začudno mi bijaše, zašto se zec ovo nije zekonja? nikako Zašto ne miče. Ili se je zatajio ili ne grebe i ne vrišti? Kad sam izbio na glavnu ulicu — ko da sam se istom rodio. Hvala Bogu, te sam na pravom putu! Tu su svjetiljke, tu su prozori s obiju strana ulice, pa je odmah lakše dihati i živjeti. Došavši blizu jedne svjetiljke, stisnem ga bolje za uši, a on se ne miče. Okrenem mu oči prema svjetlu, one se sjaje. Naročito razgledam, da li su mu kapci očni otišli na kanate — ko u vraga, što no pričaju, ali ne vidjeh kanata, oči mu se nijesu ni sklapale. A da budem u tom još sigurniji, protarem te onda podmetnuti prst svoje oči, da bolje vidim, uz njegovo oko. Mali se kapci pojaviše ozgor i ozdol, biva ništa osobita. Sve ko obično. — E jest ovo pravi zec; — rekoh i pogjoh dalje. Noć je bila vrlo tamna. Meni je bilo silno vruće, te mi se s toga činilo, da vlada velika omarina. Kao da će sad kiša početi padati. Pohitim, da što prije vidim svoju kuću. Koraci moji tutnje ulicom i ruše noćnu tišinu. Samo mi je nešto začudno, da nema pijeveca! Da hoće koji — Bog do — nema. Za to zapjevati, mi se obveselio bi me, ali toga misli nijesu smirile, već sve gojile neku sumnju u moj lov. Pade mi na um i to: je li to zec ili zečica? Vidiš — rekoh u sebi — moja ,,vizitacija“ �Strana 94. — T o si ti konja nije bila potpuna v eć površna. Osim toga mi se učini, da je jedno uho njegovo manje od drugog. Pohitim do obližnje svjetiljke, da oborim zle misli i da ušutkam Broj 6. .BISER' tajni glas, koji je u ušima vrzao. — — — I m oja ponovna vizitacija bi izvršena. O na me je potpuno umirila. . Nadomak poplašio... truni krivice, da je to „neko" htio njega napasti i ubiti na pravdi Boga. — Već ja tebe, gospodine, lijepo molim, da zaštitite moju sirotinju na carskoj džadi, kad Vam je odjednoč se poče zec otimati i grebsti, pa u malo da mi car dao silu i snagu. — Mehaga promijeni mjesto, se ne ote. Ja stoga priskočih svojim vratima, udarim jed­ desnu nogu preko lijeve, nom nogom m oje kuće, a uza jedan zid od groblja u kanat (krilo) te zovnem: — Fato, otvori sjedio, prebaci — Odmah sam se sjetio, o čem se to radi. Sigurno — Eto, e t o . . . ozva se ona. Kad je došla do vrata, pa prije no će ih otključati, zapita: — Kakva ti je hitnja, je ono nekakav „razbojnika", seljak koji je doveo trčao stražara ulicom da ovaj uhvati u tri po ponoća kao lud. Nasmijao sam se, sebi i seljaku. Nu vrag mi ne dade Mehaga ? — Ne pitaj, već otvori. . ! mirovati, te onako Kad je vrata otključala, nije ih odmah širom — ko da vidim, koji je to seljak, što mu se „prikazalo". obično — otvorila, nego ih maln „oškrinula", te iza kanata promolila nos. — Šta ti je to u ruci? — zapita me, uprijevši (čini mi se) jedno oko np zeca, a drugo na me. — Evo z ec! — Eh, oklen će sad biti zec? uhvatio zeca malo prije. Ako ne vrata jo š bolje prikuči, mrsko što je pa iza kanata prikorno upita : — Što ga nosiš u kuću? Zar ti je kuća do sad bila mirna. . ? M ene uze „hulja", te zavikah: — Otvaraj i ne za- novetaj, kad- ti velim! Žena pobježe odmah uz basamake, pa s tavana do­ baci: — Ja ću spavati ama, a eto tebi sobe, pa radi h o ć e š .. . I ova je otišla u odaju. Čuo sam i kako je iznutra prijevornicom zatvorila. Nisam govačke robe, pa sam ostavio stari odajna u odaji sanduk od lampu pod šta htio ništa govoriti, da ne probudim kćeri, koje su takogjer spavale. Z eca sam zatvorio u jedan tr­ aasamake, a kaput objesio kraj sobnih vrata. Ondah zažegoh lampu, te se počeh spremati za spavanje. Nu opet sam htio vidjeti, je li ono zec, te sa lampom pogjoh sanduku. I gledao sam ga i gledao, promatrao ssm ga s desne i lijeve strane — ali ništa ne opazih neobična i sumnjiva. Zaista — rekoh, to je pravi zec, te se počeh svlačiti, da po običaju umijem lice i vrat na česm i. razgovor, koji bivaše sve jasniji, što se koraci više približavahu. — -------T o se je tebi pričinilo! — govoraše je ­ dan debelo i oštro. — Ama nije, gospodine B oga mi! Evo ja sam bio s knnjem blizu ove ulice, Ii?) svim trkom prikazalo, ne bi trčao i konj kad prema vi lio, da je bio pjan, da je galamio i trčao po cesti. — Evo ovaj seljak — veli Ilija — dotrčao u našu „kara­ ulu", te prijavio, kako ga je neko htio napasti i ubiti, a radi toga je on morao s konjem konj prevalio tovar, iz sepeta lična šteta. Daklen, je si bježati. Pri tome je izletio bostan, a to je pri­ li li od tog trka išta čuo, M e­ haga? — Vala ko kroza san čuo sam nekakav trk iz da­ leka. 1 čuo sam, da neko viče: „Ptoć, p to ć".. — T o sam ja bio! upade seljak u riječ. — A nisi nikog vidio? — Nisam, dragi Ilija. Ja sam spavao. — Pri tome stadoh trati oči kao da sam jo š pospan. Stražar i seljak otpuhnuše nekoliko puta kroz nas, sazmaše malo ramenima i odoše dalje da „istražuju". Ovdje Mehaga za jao cigaru, a kad je čas prestade pričati, jer je savi­ pripalio, dovrši svoj doživljaj ovako: — Sutri dan odoh komšiji na dućan. Eglen — b eglen dogje riječ i na noćni slučaj. Veli mi kako je neko prošle noći posijao pipunove i karpuze po cesti i da su radnici rano pokupili više komada bostana. U tom izbi Luča, nešto tužna, te zapita dučandžiju, je li znade, da je kogod uhvatio zečicu... Sinoć bila pobjegla, pa je nema a petero zečića skapaje bez majke. Tako je ona jadikovala, U to začuh, kako se neko razgovara. Opazih, da je to osobit sam ja taj, koga traži. — Dobar večer, Ilija! — javih se stražaru. bude zec — onda je šejtan, pa gotovo. — Čim izrekoh „ šejta n ", ona haljinama izagjoh na ulicu, kuči sa seljakom meni, te poče pitati, da li sam ja ikoga — B ježi, Boga ti. . . Ti zeca. . . ? — Jest, ja sam u noćnim — Hah! — usklikne stražar, kad me opazi i pogje prema meni. Noge mi se posjekoše, jer pomislih, da on zna, da — D obra noć, Mehaga! opet će stražar; koji se pri­ — Uhvatio ga. . . kazuje! gdje je pa prihvati za duhansku kutiju, da zamota cigaru, te nastavi: brzol — vrata opet će onaj navodni „gospodin". Sad se seljak kleo svim i svačim, da pri njemu nema je lopov, kavkgadžija (ko meni. Evo da se je meni to opazio, ta životinji se ne pri­ a ja grizao usne. Biva je to Lucina roba! Do jedno pola sata pošaljem nečije dijete po Luču, da jo j predam robu. Kad je došla m ojoj kući, odmah je zaviknula: moja „Ih, zeka!" — — T v oja zeka nesretne glave — rekoh — Kako? I ja jo j sve ispričam o progonu, o bijegu i slučaju sa konjem i seljakom; ne zaboravih spomenuti opsijedanje u pećini i ženin zdravlju! doček. M jesec dana mi je nazatka u �Broj 6. Strana 95. .BISER' Nu Luča nije mene žalila, no zečicu. A kad je pošla da zečicu uzme i ponese, rekoh ozbiljna lica, da mi plati otštetu za pantale, za fe n je r... Trebali ste samo vidjeti kako me je pogledala preko oka i kako je usta nakrivila. Omahnuo sam rukom, da ide i da nosi zečicu, samo da ne bi zagalamila, pošto bi se tada sjatila cijela mahala Kad je prelazila avlijski prag, nije rekla: s Bogom! već u pola glasa izvali nešto krupno, krupno. A ja sam morao šutjeti. Jedino, što sam mogao učiniti, jest to da sam sle­ gnuo ramenima i rekao — Alah selamet i Luča i njezina roba! — Ipak, kad sam je pred večer sreo u putu, poz­ dravio sam je i ona mi odzdravila. Tad sam malo odah­ nuo i rekao sebi: sigurno nije nikom pričala moju trku iza pola noći... Ciganinu zapanulo carstvo Pa svog oca najpre objesio. Da su cure po baščama cvijeće, Svi bi momci baščovani bili. Gospodski se poznaju harari: Uvijek su čohom zakrpljeni, A uzica učkur iz šalvara. Hljeba, sira i studene vode: To najviše jedu u gospode. Jadna Liko, šta si dočekala, Da te Bosna kukuruzom hrani, Banjaluka sirkom i jarikom! Jadan Tale zaludu te hvale, Kad ne imaš pare ni dinara! NARODNE UMOTVORINE. Narodne popijevke. Jadno Duvno, šta si dočekalo, Da u tebi Soldin zapovjeda! Jadno ti je srce u Hrnjice, Gledajući ranjena Halila! Bojičicu bojiš li se Boga? Bojim Boga, a više nikoga, Malo cara, ni malo vezira. Zabilježio: M. Kurtagić Muhamedov. hISTAK. Iz islamskog svijeta. V a ž n a Musi. skupština u Londonu — Mus­ limansko društvo »Džemijjeti Muhamedije« ovih je dana u Londonu obdržavalo svoju glavnu godišnju skupštinu, na kojoj je veliki islamski rodoljub iz Indije, Emin Aga-han držao opširno predavanje o islamskom bratstvu i potrebi megjusobnog potpomaganja sviju musli­ mana na svijetu Predavač se je tom prilikom osvrnuo na pošljednji balkanski rat i poraze, koje je država sveislamskog halife u njemu doživila, te je rekao da vlada Velike Bri­ tanije — ako želi uza se imati 65 miliona muslimana in­ dijskih — mora živjeti u prijateljskim odnosima s Tur­ skom; da mora braniti njen azijski posjed i podupirati ju moralno i materialno, kako će moći sanirati svoje upravne prilike i kultivirati zaspuštene provincije' svoje. Predavanje ovo saslušano je najvećim interesovanjem a onda je na predlog ovog islamskog rodoljuba zaklju­ čeno u Londonu pokrenuti na engleskom, arapskom i ordujskom jeziku jednu veliku mjesečnu smotru, kojoj će biti glavna svrha, da Evropljane, poglavito Engleze upoz­ naje s ljepotama i uzvišenim zasadama islamske vjere, te da megju islamskim narodima širi veliku misao panislamizma, btatstva i civilizacije. Neka Allah blagoslovi spasonosni rad ovog blago tvornog društva! P o ž rtv o v n o s t jednog K ozaka. — Muslimanski list »VakaU, koji izlazi u Kazanu, u jednom od svojih prošlih brojeva javlja, da je prije nekog vremena jedan musliman Kozak imenom Mokač Kuramiš u selu Tuztoju (kotar Aftoba od kazanskog okruga) o svom trošku po­ digao džamiju, . u koju je uložio 7900 rubalja (oko 20000 K.) Ovaj je požrrvovni i pobožni islamski seljak u go­ dini 1905. utemeljio o vlastitom novcu i jednu elemen­ tarnu školu u istom selu, te joj i vakuf privezao, od či­ jeg se prihoda izdržavaju dvije nastavne sile. Kuramiš je divan primjer islamskog svijesna i po­ žrtvovna rodoljuba megju seoskim muslimanima u Rusiji. Bog ga blagolovio! Ž u rn alističk a m uslim anska škola. — »Vakat* javlja, da će se ovih dana u Ufi (Rusija) otvoriti turska islamska žurnalistička škola, u kojoj će se predavati op­ ćenito o novinarstvu i novinskom izvjestiteljstvu, a koju će imati pravo pohagjati isključivo muslimani. Potrebe materijalne ovog važnog zavoda podmirili su ruski mus­ limani dobrovoljnim prilozima. D o brotvorno d ruštvo u Tifllsu — Carigrad­ ski list »Tesfiri Efkar« u zadnjem broju donosi ovogo­ dišnju bilancu musi. dobrotvornog društva iz Tiflisa u ruskoj Armeniji. Po toj bilanci prihod društveni iznosi 5403 rublje (oko 14000 K), od kojih je potrošeno u potpore četrnaestorice učenika i učenica srednjih i viših škola 614 rubalja, siromasima i nemoćnim 365, tifliškoj isl. čitaonici 795 rub. a ostatak na upravne potrebe društva. Ovogodišnji suficit od 2424 rublje pridodan je društvenom rezervnom fondu, koji sad ima 11102 rublje. E le k tričn a ra sv je ta u B uhari. Jedva ima deset godina, od kako je grad Buhara, prijestolnica istoimenog hanluka i negdanji slavni, centar islamske civilizacije, počeo primati tekovine evropske kulture. Megjutim zau­ zimanjem samog hana i marljivošću gragjana kulturno podizanje u Buhari rapidno napreduje. Nedavno je — �Strana 96. .BISER' kako ruski muslimanski listovi pišu — Mir Hajdar Hadži Mirbedeleff dobio od hana koncesiju za rasvjetu Buhare elektrikom, pa je u tu svrhu uz sudjelovanje domaćih tr­ govaca osnovao jedno društvo, a za samu inštalaciju i upravljanje rasvijete iz Evrope nekolike mjernike i elek­ trotehničare dobavio S. B. Književnost. R a z g o v o ri o v jeri i filozofiji. — (Dini ve felsefi musahabeler.) Pod gornjim imenom štampana je prije po godine u nakladi »Sebilurrešadove« knjižare u Carigradu jedna veoma znanstvena knjiga, koju je napisao učeni osmanlijski pisac Fend beg, bivši poslanik saborski iz Kutahije. U ovoj se knjigi potanko, ali vrlo razumljivo ras­ pravlja o svjema metafizičkim problemima i o svjema drugim pitanjima, koja su u usku odnošaju s religijom, a svako to pitanje sačinjava samostalno poglavlje ovog naučnog Ferid begova djela. Da naši čitatelji uzmognu dobiti pojam o sadržini njegovoj, mi ćemo ovdje navesti pojedina poglavlja njegova: 1. Na koji način Kur’an obuhvata istine. 2. Bog u Kuranu nije razgovijetno i pojedinačno objavio istine, koje trebaju ljudi znati. 3. Razlika izmegju Kur’ana i ljudkkih književnih djela, te konkretni primjeri te razlike. 4. Jasno i nepohitno argumentiranje mutekeliminske tvr­ dnje, da je položaj čovjeka prama istinama Kurana isto. što položaj idiota i neznalice prama prirodnim tajnama. 5. Opasne pošljedice bezvjerstva. 6. Čovjek se ne smije pouzdavati isključivo u razum; s toga je u vjerskom, raspravljanju potrebna hladnokrvnost i neprena lijenost. 7. Jasni dokazi, koji tu tvrdnju utvrgjuju. 8. Ako se može vjerovati u ono, što nam se pričinja, onda se mora vjerovati u kretanje sunca, i nepomičnost zemlje. 9. Tvrd­ nje su većine bezvjeraca prosta igra uobrazilje, a ljudske vrline i krijeposti opstoje samo uz religiju. 10. Kako se je poznati ateista Litrć na smrtnom času povratio vjeri. 11. Ludila i samoubojstva, koja su potekla od bezvjer­ stva 12. Oblik je prirode u očima areligioznih ljudi strahovit, a njihove su teorije o moralu nevaljale i pok­ varene. 13. Duševno stanje bezvjeraca. 14. Duzina poz­ nata »Povijest Islama« plod je prostog fanatizma i nes­ nošljivosti. 15. Sreća ovog svijeta — bez obzira na blaženstvo poslije smrti — opstoji uz vjeru. 16. Obaranje nauke onih filozofa, koji drže, da je svijet samo zlo. 17. Sve teorije, koje se osnivaju isključivo na umu, ili su pretjerane ili sasvim manjkave. 18. Šta je ona slijepa sila, koju prirodom zovemo. 19. Tvrdnje evropskih filo­ zofa, da.nije moguće postignuti zadovoljstvo i sreću filo­ zofskim idejama, koje rezultira proučavanje znanosti. 20. Ko više uživa zemaljske blagodati: vjernici ili bezvjerci. 21. Uzalud se trude neki ljudi, da ispitaju istine, misleći upoznati suštinu vjere. 22. Logično dokazivanje, da je moguće, da mnoge stvari izvan dohvata razuma postoje. 23. Umna razmatranja o orgumentima, koji Božiju egzis­ tenciju utvrgjuju. 24. Položaj čovjeka prama bivstvu Boga i poslanstva sličan je položaju od majke rogjenog slijepca prama bojama. 25. Ljudsko je neznanje neiz­ mjerno u odnošaju prama njegovu znanju. 26. Zašto je poslanstvo Božije skučeno na nekoje pojedince, a nije izravno ljudstvu objavljeno. 27. Naučno osvjetljenje toga Kulturne bilješke. Izb o r R eis-el-u lem e. — Na 7. t. mj. sastala se je u Sarajevu hodžinska kurija i izabrala trojicu kandi­ data na stolicu našeg najvišeg vjerskog poglavice u Herceg-Bosni, te ih je vladi na imenovanje predložila. Izabrani su: naš odlični alim H. Džemaluddin ef. Čaušević s 22, te Šalim ef. Muftić s 13 i Hamza ef. Pužić s 12 glasova. Mi se ovom izboru od srca radujemo i čestitamo svijesnoj izbornoj kuriji, da je složno i jedinstveno opet birala na prvom mjestu našeg Džemaluddina, koji svojom spremom i agilnošću zaslužuje više nego li i jedan naš alim, da obnaša visoku čast Reis-el-uleme. Nadamo se, da će vlada ovaj izbor potvrditi, jer mnogi naši vitalni interesi zahtijevaju, da se već jednom imenuje spreman i radin alim, koji će i znati i htjeti zapušteni Rijaset podići na onaj stupanj, kako će potpuno odgovarati svrsi i dužnostima islamskog prvog vjerskog tijela u Bosni i Hercegovini. Bilo s hajrom! ,,Ittihadi-m usllniln“. (Jedinstvo muslimana.) Jedan nam prijatelj iz Kladnja javlja, da je tamo prije kratkog vremena osnovano muslimansko društvo pod naslovnim imenom, kojemu je ponajglavnija svrha raditi na slozi kladanjskih inače rascjepkanih muslimana i širiti megju njih islamsku prosvjetu i panislamsku misao. Začetnik je i osnovatelj ovog društva agilni islam­ ski omladinac i panislamista, Ćazim Ruščuklija, koji je prije tri godine u Kladnju sa svojim drugovima osnovao i antialkohol. društvo »Iršad«, da istrgne musi. mladež iz kala pjančevanja i vucarenja po mejhanama. Nadati se je, da će sada kladanski muslimani od­ straniti sve megjusobne razmirice i oko ovog novog društva okupiti se kao oko matice pa zajednički i bratski početi raditi na uhar kladanjskog Islamijeta. Hajirli, da Bog da! Vlasnik i izdavatelj: P r v a m uslim . n ak lad n a k n jižara i šta m p a rija u M ostaru . Tisak: Štamparije „Bisera" u Mostaru. Broj 6. pitanja. 28. Mišljenje materialista o duši. 29. Stanje duše poslije rastanka njena od tijela. 40. Vjerovanje fatalista i determinsta. 31. Duboka filozofska ramatranja o sud­ bini, usudu i slobodnoj ljudskoj volji. 32. Znanstveno je dokazana ispravnost islamskog vjerovanja u sudbinu i usud. 33. Šta je sudbina, te muslimansko vjerovanje u nju. 34. Teorije o obliku i sustavu svemirskom. 35. Znanstvena istraživanja prama prirodnoj sposobnosti ispi­ tivača daju razne zaključke i teorije. 36. Raznovrsna mišljenja pesimističkih i optimističkih filozofa o svijetu. 37. Teorije Schoppenhauera, Hartmanna, Fenelona i nekih drugih o svijetu. 38. Da se ustanovi, što je dobro i lijepo, nužno mora opstojati zlo i ružno. 39. Razna mišljenja fiilozofa o bitku. 40. Teorije filozofa, koji bez­ uvjetno niječu vanjski, izvanumni bitak. To su eto teme, o kojim se u ovoj knjizi rasprav­ lja, a koje bi morao svaki iole naobražen čovjek pozna­ vati; s toga mi sada ovu knjigu najtoplije preporučujemo svakom, ko turski jezik poznaje, a mi ćemo je donijeti u prevodu kao posebnu knjigu naše (muslimanske) bibli­ oteke u budućoj godini ili na uvodnom mjestu našeg lista, da bi se njom i i druga naša braća koristila. Knjiga se može dobiti u knjižari »Sebilurrešada« u Carigradu, a cijena joj je s poštarinom K 2*40. Uregjuje: R edakcionl odbor. Za uredništvo odgovara: Muhamed Bekir Kalajdžić, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/897e405b007e3f2ea236ce38fb47cfcc.pdf 99bbcd17eb031e32b8e4fcb25b02c738 PDF Text Text BROJ 7. „BISER* izlazi dva puta Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 - ;a z a o s ta le K 8 — na godinu. BISER LIST ZA ŠIREN|E ISLAMSKE PROSVJETE ' I n n e m e l - m u mi n u n e i c h v e t u n ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju, = = = 30. Ševala 1331. GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E M s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i l Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: »BISER«, Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R S A D R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Karanfilaga: Rodica. (Pripovjest.) M. Ć. Ćatić: EsterL. (Pjesma.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Špar;olsk?. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. J. Tanović: Ljubavni azil. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. 3 aEBr kog prevodi: Edib Tešnjak. A. Hifzi Bjelevac: Za ljetne dosade. (Hadže. M ovdnevnik.) Zilkida A. Tuzlanka: Oh, gdje si?... (Pjesma.) Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. Hazim Muftić: Stambolski softa i Sadri-Azamova kći. Ž A 1. oktobra 1913. J : Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) S. Bakamović: Iz arapske lirike. N A R O D N E U M O T V O R I N E . drage. — Bjeli Bišću. — Dertli jesam. — Zabi’5o: M. Kurtagić Muhamedov. Z D R A V L J E . S. E fcuni Deset higijenskih pravila. L I S T A K. Iz masi* iisaog svijeta: Islamsko sveučilište u Medini. — Umo.j jednog velikog islamskog prosvjetitelja. — Književnost: »Avec les vaincus". — La campagne de Thrace octobre 1912. mai 1913. Kita ljubica. — Kulturne bilješke: Gajret. — Razno: Čudnovate osude. B ra ć o m uslim ani! Širite i pretplaćujte se na „M ISB A H ", „MUALLIM", „G A JR ET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanoue. Šaljite što niše suaju djecu na razne moderne zanate, trgooine i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članoue „Udruženja bos - herceg. Ilmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanona Čitajte što otše korisne knjige i širite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu načela soetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas soih muslimana. - Sakupljajte dobroool ne priloge za fond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim radnjama, ako žel te seb,e podupirati. Štamparija „Biser" u Mostaru. �KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAU&IJK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ) FRANJE JOSIPA ĐLICA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Blsera“ i „Muslimanske biblioteke". ......... Filijala u Trebinju. = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima šk o la m a , u r e d im a , m e k te b l-ip ti dalja tu a, v a k u f s k im p o v je r e n s tv im a , kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v a r s tv im a , tr g o v c im a i ostalim k a n c e la r ija m a za nabavu š k o ls k o g 1 k a n c e la r ijs k o g p rib o r a . V e lik i iz b o r k n jig a iz s v ij u p jd r u ć ja n a š e i s tr a n e k n j iž e v n o s ti. N ad alje im a d e s v e k n jig e (k ita b e ) šta m p a n e a r e b ic o m . Izrag.uje sve u š ta m p a r sk u i k n j ig o v e ž a č k u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti š la m p ilja (m u h u r a ) od k a u č u k a v r lo u k u s n o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V anjslce s e n a r u d ž b e o b a v lja ju b r z e i tačn o u z v rlo p o v o ljn e cijene, k o jim a s e pril*’ ' -p la tn o p rik la d n i d aro v i. ■ H M M B H n a M f l l l i PODRUŽNICA ZA Sauervaldova ul IHiaiMMI 'tML. l a m n a H l H I I B I M I LTSKE CENTRALNE BANKE B Q i ^ U (D IO N IČ K O I H ER E G O V I N U ■ ^ J Ž T V O ) M o s ta p Sauervaldova ul CENTRALA n SARAJEVU; posestrima u TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričnvna zaklada 25U.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskoTnptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. Z A L A G A O N IC A prim a u ^alog sve dragocjenosti, kao: ^lato, srebro, dragulje i ostalo. �BROJ 7. „BISER' izlazi dva puta mjesečno.------- -----------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. ln n e m e l - m um i n u n e i c h v e t u n ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se n<; vraćaju. 30. Sevala 1331 GODTNA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e 1a j u l a a 1ej hi ! Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U ircua siau na aaresu: „jjAoE/Iv , Mostar (tiercegovinaj Mostaru. ® M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi- S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Od vremena do vremena on je takogjer pisao, prema svome uvjerenju, članke za »Sir a t i M u s t e k i m « , glasilo panislamista i tru­ dio se da istovremeno osnuje novine ,,T u r k J u r d i" (Turska Domovina) i „ T u r k Od ja g i" (Tursko Ognjište). On je bio takogjer i suradnik lista „ T u r k D e r n e i " (Turski Sajam). I najzad uspjelo mu je koncem decembra 1911. izdati prvi broj revije „ T u r k j u r d i " . Kada je Sejjid Džemaleddin htjeo Panisla­ mizam privesti u redovitu organizaciju, našao je posve priregjen teren. Za Panturcizam pri­ like su bile još povoljnije, zato je Akčura Oglu imao uspjeha kolik i Sejjid. Sada proučimo postanak Panturcizma Ideja turskog nacionalizma pojavljuje se više u formi znanstvenog i historičkog pitanja, nego li u obliku političke doktrine. I ako dodamo da prva objavljenja ove ideje imaju za podlogu istraživanja evropejskih orijentalista, ne ćemo biti pretjerani. Historički dogagjaji, osobito pak oni, koji nas upoznaju sa slavnom prošlošću i sjajnom civilizacijom, nijesu li glavni faktori u osvješćivanju naroda? Ali, kako se misli, turska rasa nije imala civilizacije slične onoj Grka, Perzijanaca i Araba. I do pred nekoliko vremena ® 1. oktobra 1913. držalo se da se, ta civilizacija nije pokazala nego u napadajima i krvoprolićima; njezino nas ime ne podsjeća na druge uspomene osim na Atillu (Atli Han), Helagu-ja, Džengiz-Hana i Timur-Lenka (Tamerlan). Megjutim historijska istraživanja devetnaes­ tog stoljeća dala su naći neke tragove civiliza­ cije od nekih ogranaka turanske ili uralo-altajske porodice. Najprvi su magjarski i finski uče­ njaci, istražujući porijeklo njihove rase, počeli čistiti tle. Nijemci su poslije ozbiljno unaprijedili povijest, filologiju i etnografiju. Za tim su Rusi, koji posjeduju samu kolijevku uralo-altajskog plemena, Turkistan, doprinijeli svojom pomoći, koja je osobito znatna. Istraživanjima magjarskog profesora Vambćry-a, ruskog učenjaka Radloff-a i najzad M. Von Lecoq-a i mnogih njihovih drugova, imala su za rezultat stvorenje jedne nove znanosti, turkologije, znanosti koja se ne može usporediti sa egiptologijom i asirologijom, pošto je ujedno područje manje pro­ strano, a literatura koju nam ističe, jedva je tek starija od srednjeg vijeka. (Iznimku čine zadnja otkrića M. Von Lecoq a, sa kojim se penje malo na više, ali u kojim se nalaze iranski traci.) Ali dosta je bila i toliko da zagrije i odu­ ševi panturciste i da probudi nacionalnu svijest megju Turcima. Nekoliko učenih magjarskih historičara, ne­ davno u Budimpešti osnovaše historičko i znan­ stveno društvo „ T u r a n i T a r s a s a g " (Turansko Udruženje), koje sama magjarska vlada pot­ pomaže sa 6.000 kruna godišnje subvencije, jedan je dio turskih književnika i učenjaka u �Strana 98. . BI SER' svezi sa Magjarima i njihovim udruženjem, osobito jedan bivši oficir Negjib Asim, koji je najbolji od turskih sadanjih pisaca i koji po­ najbolje poznaje historiju, jezikoslovje i etno­ grafiju turanskih naroda, jedan je od agilnih čla­ nova tog magjarskog udruženja. S druge strane, teorije i pisanja samog pro­ fesora Vambery-a, imale su dosta upliva na panturciste. Od nazad pedeset godina ovaj magjarski učenjak, koji je ujedno i turski pisac, sudjelovao je u veselju i patnjama mladoturaka. Za vremena vlade sultan Abdul-Aziza, on je bio suradnik »T a s v i r i-E f k j a r« a (Opisi­ vanje Misli), a za vlasti nasilničke Hamidove politike, radio je sa mladoturcima, koji su se bili sklonuli u Evropu i saragjivao e kod nji­ hove novine ,H u r r i j e t “ (Sloboda) u Lon­ donu, kao i kod Ahmed Riza begova ,,M e šv e r e t-a (Vijeće) i njegovih drugova u Pa­ rizu. I tako, bivši uvijek u neprekidnoj vezi sa rodoljubivim mladotrucima, on je mnogo dopri­ nio za razvoj ideje Panturcizma Osim toga njegovo „ P u t o v a n j e u C e n t r a l n i T u ­ ki s t a n" i njegova „ I s t r a ž i v a n j a o p o ­ r i j e k l u t u r s k e r a s e “ bila su početna točka za prvjence stranke Panturcizma. S druge strane predavanje njemačkog jezika u Carigradu i njegovo propagiranje megju turskim učenja­ cima, potpomagalo je ovu vrstu nauke, koja je svečano otpočela sa člancima pisanim u raznim revijama, od Negjib Asim-bega i znamenitog leksikografa Šemmsuddin Sami-bega (Turski Larousse). Ova su dva učenjaka, kojima se je kašnje pridružio Veled Tahir iz Bruse, prije desetak godina osnovali jedno znanstveno udru­ ženje, koje je češće objelodanjivalo u ,,Ikdam“-u (Marljivost) vrlo uvaženih članaka Negjib Asim beg je većinom pisao pjesme, a Sami beg je objelodanjivao istraživanja o arabsko-perzijskoj leksikografiji. U ovom vremenu bijaše se u Kavkazu i Tatarskoj pojavio pravi nacionalni preporod. Ove zemlje imadjahu već odavna svoj organ: „ T e r g j u m a n ' (Tumač) u Bagčesaraju na Krimu, kojeg je prije trideset godina osnovao vrijedni Ismail beg Gasprinski, list koji je imao prethodnika u „ E k i n g j i " . (Zemljodjelac) iz Baku-a. Ali pošto ovaj zadnji prestade izlaziti, Broj 7. „Tergjuman‘‘ je ostao sam. Ruska revolucija, davši veliki razvoj štampi, dala je ,,Tergjuman“-u mnogo braće, kao ,,Š a r k i R u s “ (Istočni Rus) kojeg u Tiflisu izdaje Muhamed Aga Šahtaktinski; , , H a j a t “ (Život), koji izlazi na trošak milionera Hadži Zejn- ul-AbidinaTekijoffa, a uregjivan od Ali bega Huseinzadea iz Salijan-a i Ah­ med bega Agajeffa, prvaka Panturcizma; ,,T a z e H a j a t " (Svježi Život) i „ S a d a " (Glas), koje uregjuje Hašim beg; „ I r š a d " (Upućivanje na pravi put) i ,,T e r e k k i“ (Napredak) Ahmed bega Agajeffa; „ F u j u z a t " (Blagodati) Huseinzade Alibega, „ H a k i k a t " (Istina), „G u n eš" (Sunce) i , , I k b a l “ (Sreća) Uridoffa; to su sve glasila kojih troškove obično plaćaju milioneri iz Baku-a i koja su igrala veliku ulogu za probugjenje turskog nacionalizma. (Nastaviće se.) K&i nfilaga: Rodica. Hajdarbegova Nefa, milo djevojče, radovala se, što će kod njih do večer biti sijelo. Veselo je pomagala majci spremati jelo preko dan za žetelice. I sve pogledala kad će im doći Alija, malo daljni rodjak. Kad je ovaj došao oko ićindije, radosno ga je uvela u kuću. 1 gotovo je bila brža od matere u pitanjima: kako mu je bilo te godine u gradu na naukama, što im nije ni put došao kroz mjesec dana, otkako je kući izišao, nego istom da dolazi na poruku, je li njih zaboravio — i puno drugih sitnica. I ukorila ga: — Ne bi sigurno ni danas došao, da ti nijesam poručila, da će Fata biti na žetvi i na sijelu... A on se branio: — Bih, rodice, bih. Ta šta mi je i Fata, pa da bih samo radi nje došao. — Ama eglenišete vi. — P a po gdjekad. Tako Alija svojoj rodici iz pešestog koljena, ali u čijoj je kući bio pažen od svih kao u svojoj i tim nekako privik­ nut, kao da je tu u najbližoj rodbini. Naročito su ga vo­ ljeli, otkako ih je umio da ugodno zabavlja plodovima svoga višegodišnjeg učenja. Dičili se s njim. Nefa ga je, rek’bi, najviše voljela,. I dok bi se drugi ustručavali da ga pitaju to ili ovo, ona je bacala pitanja na nj’ kao iz rukavice, da bi joj, jedva mogao odgovarati. I sad ga je, govoreći o Fati — njegovoj jaukliji — htjela još nešto pitati... Ali ne upitala. Ostavila je do večeri, kod sijela. — — — — — ------------- — — — — — �Broj 7. Strana 99. ,B I S E R* U večer se sijelo razljuljalo. Topla ljetna noć, nebo vedro, a na avliji bukti mašala. Djevojke posjele uz tarabe, a momci ispred njih. Ašikuje se u sav mah. Žagor, a iz žagora se časovito jače razabiru glasi pjesme i smijeha, pa onda vrisak, ga­ lama, puškaranje i drugo — k& u slobodnom veselju. Iz svega se opet naročito razabire jecanje tambure, ponekad jako, kao kad gora ječi ili se iz srca kida težak uzdisaj, ponekad tiho, kao da lišće treperi ili još tiše, kao što na više u čistim, modrim nebesima zvijezda zvijezdu ljubi u milošti. A kad se sijelo utiša, i djevojke se izmaknu u kameriju, jedni momci im pristupaju na naročit razgovor, a drugi se hvataju pod ruke i uz cilik karaduzena igraju krivog kola... Dotle je Alija za kućom u mraku na pendžeru. Aši­ kuje s Fatom, djevojčetom u šesnaestoj, ali zdravljem i napretkom kao u dvadesetoj godini. Uz Fatu je sjedila Alijina rodica Nefa, njezina drugarica. Kao dva pupoljka sjedile su u noćnoj tami. Fata u zanosu govori s Alijom, koliko se vole. I u šali mu dobaci, kad Alija uzdahne, da ne može bez nje živjeti: — Ima vakta za našeg gledanja. Mlada ja, mlad si ti, pa ćemo se voljeti... A rodica Nefa ih sluša i potajno uzdiše... Ona svog rodjaka voli previše. Naročito su joj drage njegove sanjarske oči i puno, bijelo, umiljato lice, kao u djevojke. To osjeća odavno, a osjetila je i večeras, kad je s njim samim o sunčanom zalasku išla pred ir bu. Pitala ga je svašta, samo da sluša njegov govor. To joj je godilo pri večernjem lahoru, na pogledu krvavog za­ pada iznad tamnih, mirišljivih gora, a u krilu zelenih li­ vada i njiva, što vonjaju mladim sijenom i zrelim žitima... To je za nju bilo carstvo mile slobode: osnažujuce vrelo života i razuma u čarnoj prirodi. — — — Tako su se i vratili pred mobom. Dok su cure - žetelice stupale iza njih, zapužarene u licu s dnevne vreline i rada i veselo pjevale: „Puhni mi puhni, hladane...", dotle su njih dvoje koracali naprijed tiho, kao dva makova cvijeta i pričali... Rodica je govorila Aliji mnogo, od srca. Ali šta — ne zna ni sama... Iza velike dnevne žege ugodno je puhao hladan gorski vjetrić, podrmavao sa stablom njezinih u srcu uko­ rijenjenih želja i otkidalo se lišće — riječi sa vrelih usna u prozirnu večernju tamu, koja je samo u grmovima jače vladala S boščom na glavi i mirišljiva kao katmer išla je uza nj’ i zagrlila ga. I osjetila ga pod mehkom rukom kao cvjetić, koji se tek razvija. A pune zvijezde se ukazivale iznad njihovih glava... U govoru mu rekla, da će mu Fatu u noći izvesti na pendžer. A ne kazala mu za što? — da baš ona želi slušati iz njegovih usta zvuke o milovanju. Ne kazala mu, da će i ona biti uz Fatu, kao što mu se ni sada ne odaje, da je tu, dok sluša slatku harmoniju njihova nevinog ašikovanja. Ne srdi se na Fatu, niti je govor što uzrujava. Nego samo šuti i potajno uzdiše: Zašto da sam mu ja rodica, pa mu ne smijem ni kazati, da...“ Kad je Fata pošla kući, Nefa je zastavila Aliju na pendžeru. Upitala ga je: voli li zbilja Fatu? On joj odgo­ vorio, da je odveć ljubi. A ona onda otišla na čardak i legla. Mislila je i mislila. Mislila je beznadno svašta i — ništa... I jecala je prikriveno, dok su se sa sijela čuli ve­ seli odjeci — a i poslije, kada se sve utišalo Druge godine bilo je opet sijelo kod Nefe. Ali na njemu nije bilo Alije. Otišao je u vojnike. A Fata s dru­ gim slatko razgovarala, kao i s njim prije godinu dana. Nefa je gledala i mislila u sebi: — „Ja ne bih mogla prema njemu tako..." I treće godine — po običaju — tuđe je bilo i žetelica i sijela. Ali na sijelu nije više bilo Nefe. Nju su udali. Otišla je u svoju sreću, kao što idu i sve njezine drugarice. Istina, malo teže, ali za to nije niko znao. Kako niko nije slutio, da je nju kad bio zagrijao plam čiste i žarke ljubavi prema čovjeku, koje ga ona po vladajućem običaju ne bi smjela voljeti, tako niko ne opazi, kako ona silom guši taj plam u sebi, tješeći se sažalno: — I ako mu se Fata udala, što da mu ja reknem kad bih ga čekala, pa i dočekala?... Svijet me zna, a i on me zna, da sam mu rodica. * Nekako u isto doba Alija, prebolijevajući u srcu čuvenu Fatinu udaju, pisao je svojoj rodici: „Dosta mislim o svijetu i o svom životu. Pa mi se čini, da bih mogao zabaciti svijet i njegovo naklapanje, kad bih mogao biti od koga pažen i iskreno milovan. Makar onoliko, koliko mi je bilo lijepo na vašem zadnjem sijelu... 0 , sada mi se to sijelo često pojavi pred očima, kao kakav sladak san. Kao da mi oči otvara, da vidim, što onda nijesam vidio. Ali možda..." Alija je dugo zavijeno pisao, — pisao i derao, jer se ne ufaše tako pismo poslati — rodici. Razumila bi ga sigurno, to čuti, ali ipak ko zna šta bi na to rekla... Nefine svate vodio je put kraj novog Fatinog doma, u kojemu se ona već obikla. Prolazeći, pjevali su: „Ah moj Aljo crne oči, Ti ne hodaj sSm po noći..:" Je li se Fata, koja je to slušala, sjetila nehotice Alije, da on možda tad sam bijedno stražari ispred kakve velike kapije, dok se ona eto već udomila? Je li se sjetila svog razgovora sa njim na sijelu kod Nefe, njegove ro­ dice, koja ih je čuvala? — Ili da je na to htjela podsje­ titi Nefu, ili tek onako od milošte, zovnula ju je, kad joj je prolazila ispod prozora: — Rodice! Zovnula ju je, a možda i ne bi, da je znala, da će se s te riječi proliti suze pod duvakom i upriječiti misli: �Strana 100. . BI SER' Broj 7. — Kad je meni sugjeno da pogjem u mrak, a da se ne smjednem prikučiti višem svjetlu, koje je rudjelo uz nas, što ga bar ti iza sebe ostavi?! U srcu mladom tvome Ja znam, da oganj gori I meni kd nur se javlja, Što iz njeg Jehova zbori Sred svoga beskrajnog- slavlja; Nur vječitoga žara..... Ali to F ata i da je čula, ne bi mogla pojmiti, pa je opet veselo zovnula: — Rodice, hajirli ti bilol Ester! U svietu svome pjesnik i prorok ja sam, Što čeznuć ljepote traka, Kroz tminu tebi basam... A moja pjesma je štaka, Koja čudesa stvara. ‘ Svatovi su nastavljali pjesmu, odmičući dalje u noć: „Sama ću ti dvoru doći, Sama doći u po noći..." A u taj mah se nešto pod duvakom zaljuljalo u sedlu i onesviješteno palo na zemlju. Tako mi Jehove moćnog, Što vedro čelo je tvoje Stvorio pločom onom, Gdje zakon mudrosti svoje Užgć je nad Sionom, Da vjerom duše hrani!... Alije više nije bilo kući. Iz vojništva otišao nekoj šumskoj firmi kao nadzornik radenika. 1 često pred večer — kad bi se kroz granje probi­ jali zadnji traci sunca i zlatno ga obasjavali u pozi tihog ozbiljnog nadzornika, a šumski lahor igrao mu se kosom — on bi se sjetio sijela kod rodice: učinilo bi mu se, da čuje neko bezazleno čevrljanje uza se i kao da mu pada na rame jedna mala, mehka ruka.... Pa bi se *rznuo. Tako mi stražara noćnog, Megj’ zviezdam što treperi I zemlji cjelove nudi: O Ester, judejska kćeri, Pjesnik te čezne i žudi Ko sunca zimski dani!... M. C. Ć atič: Ester!... (Jednoj Izraelićanki) Tako mi Jehove moćnog, Što dahom usne svoje Po nebu oblak goni, Nadojen ko dojke tvoje, Pa dažd se iz njeg roni I mrtvu pustinju hrani!... Tako mi stražara noćnog, Megj’ zviezdam što treperi I zemlji cjelove nudi: 0 Ester, judejska kćeri, Pjesnik te čezne i žudi Ko sunca zimski dani. Daj moja Safora*) budi, Ja tvoj ću Mojsije biti!... Naš kovčeg zavjetni,^ — duša Nebeski sevdah će kriti. Ah, sevdah!... Ko taj med kuša, Edenske sniva krase! Esterl Sred tvojih grudi Dva su mirisna brda, Brda Sinajska sveta, Gdje poput ovčijeg krda Stado mi misli šeta 1 pase... pase... pase. — — •) Mojsijeva žena. 4hmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catić. (Nastavak.) — „Men nukaša el-hesabe, uzibe (ve fi rivajetin uhra) juhlek’ju" (Ko god na sudnjem danu bude često polagao račune za svoja djela, taj će biti podvrgnut mu­ kama.) Po drugoj tradiciji: biće upropašten. — „La tezulu kadimen ibne Ademe jevmel-kijameti inde rabbihi hatta ju’sele an hamsin: an umurihi fi me efnahu, ve an šebbabihi fi me eblahu, ve an malihi ejne ik’tesebehu ve fi me enfekahu, ve ma za amele fi ma alime". (Dok Ademov sin ne bude pitan za pet stvari, ne će se moći rastaviti od Boga gospodara. On će se pitati, u što je svoj život protratio, u čemu je svoju mla­ dost prometnuo, čime je svoje imanje stekao, u što ga je potrošio, te napokon kako je svoje čine udešavao prama onom, što je znao, što je naučio! Posebno svraćam o pažnju na ovaj uzvišeni ajet: — „Fe le nes’elennellezine ursile ilejhim ve le nes’elennel-murselin". (Mi ćemo na odgovornost pozvati one narode, kojima smo poslali svoje apostole i mi ćemo na račun pozvati i same poslanike) Sura El-Araf 5. P o ovim svjema ajetima i hadisima vidimo, da je islamska vjera princip „odgovornosti" veoma jasno izlo­ vila i njime ustanovila vrlo čvrst temelj ćudoregju. Nama �Broj 7. fi'-l S E R‘ utemeljitelj naše vjere veli: „Staza istine i blaženstva je javna; ja sam vam je kao dan pokazao. Dakle, što hoćete, ono odaberite. Ako pogjete za mojim savjetima, to je u vašu korist, a ako ih mimoigjete, šteta je vaša". Nu najvažnije što je u ovoj cijeloj stvari, to je fakat, da se po islamskoj nauci niko ne može otresti ove odgovornosti. Po islamskom vjerovanju i veliki Božiji poslanici — kako se iz zadnjeg ajeta može razumjeti — odgovorni su za svoja djela. I naš uzvišeni pejgamber, koji je vječite Božije istine objavio i kojem je cijeli islamski narod na svaki njegov mig pokoran šljedbenik, odgovoran je Bogu za svoja sopstvena djela, kao i za poslaničke dužnosti, koje mu je Bog stavio. Ovaj je veliki genij za vrijeme zadnjeg hodočašća u Meku držao odulji govor, pa je više puta upravio na veliku masu ljudi upit, da li im je objavio ono, šio mu je Bog naložio, na što je svaki put masa odgovorila sa ,,da“, te bi tada pejgamber svaki put upravio Božijem jedinstvu riječi: — Gospode moj, ti budi svjedok ovog priznanja. Mi ne znamo, da ima većih dokaza za odgovornost poje­ dinih ljudi od ovih primjera. V. Odgovornost, koju je islamska vjera ustanovila, to je osobna, individualna odgovornost, koju svaki zdravi razum bez oklijevanja prihvaća. Niko nije odgovoran za tugje čine, niti će zbog njih biti koren ili pozivan na odgovornost. S toga eto Islam otvoreno pobija kršćansku dogmu o „istočnom grijehu" (ma’sijjeti aslijje, Pe’che orginel), t. j. grijeh, što ga djeca i unuci baštine od otaca i dje­ dova. Proučimo malo bolje kur’anska ajeta: — „Ve la teziru vaziretun vizre uhra". (Nikoja duša, koja nosi svoje breme, ne će nositi brertie druge duše.) Sura Zemir 9, Fatir 19, El-enam 164, El-esra 26. — „Kul: etiullahe ve etiurresule, fe in tevellev, fe innema alejhi ma hamile, ve alejk’jum ma hamiltum, ve in tutiuhu tehtedu, ve ma alerresuli illel-belagul-mubin". (Reci im moj poslaniče: Pokoravajte se Bogu i pokora­ vajte se njegovu poslaniku. Ako okrenete legja, za to se ne će od njeg tražiti računa; od njega se traže samo njegova djela, kao što se od vas traže vaša. Ako budete slušali, bićete rukovogjeni. Poslaniku nije ništa naloženo osim otvoreno propovijedanje.) Sura Nur 53. — „Ja ejjuhellezine amenu alejk’jum enfusek’jum la jedurruk’jum men dalle iza ihtedejtum ilellahi merdžiuk’jum džemian, fe junebbiuk’jum bi ma k’juntum ta’melun". ( 0 vjerni! Vi se trebate brinuti o sebi. Zablugjenje drugih ne će vama škoditi, ako ste na pravom putu rukovogjeni svetim kur’anom- Svi ćete se vi vratiti Bogu, koji će vam dokazati sva djela, što ste ih za života počinili.) Surei Maide 104. Strana tOl. — „Ja ejjuhennasutteku rabbek’jum vahšev jevmen la jedžzi validun an veledihi va la mevludun huve džazin an validihi šej’en". (0 ljudi! bojte se vašeg gospoda i strašite se dana, kad roditelj mjesto svog djeteta ne će moći ni trunak primiti nagrade ili kazne, niti dijete mjesto SAOg roditelja.) Surei Lokman 32. — „Tilk’je ummetun kad halet leha ma k’iesebet ve lek’jum ma k’jesebtum, ve la tus’elune amma k’janu ja’mel’jum". (Oni su naraštaj,koji je već došao i prošao. Njima je ono, što su stekli, a vama je ono, što ste zas­ lužili. Vi ne ćete odgovarati za njihova djela.) Surei Bekare 128. Prelaz odgovornosti s jednog čovjeka na drugog islamska vjera svodi samo na one slučajeve, kad nečija zla ili dobra djela prelaze na druge ljude; a da je to posve opravdano, ne trebamo razjašnjivati. U dvadeset sedmom ajetu Surei-Nahla Bog veli: — „Li jahmilu evzarehum k’jamileten jevmelkijameti ve min evzarillezine judillunehum bi gajri ilmin; ela sae ma jezirun!" (Neka uprte na sudnjem danu sve svoje grijehove i grijehove onih, koje su oni zaveli u bludnju, a sami bijahu neznalice. Kako su ružni njihovi grijesi!) Slično i jedan pejgamberov hadis glasi: „Men senne sunneten haseneten, fe lehu edžruha ve edžru men amile biha; ve men senne sunneten sejjieten, fe lehu vizruha, ve vizru men amile biha ila jevmilkijameti'*. (Ko god uspostavi jedan lijep običaj biće za nj’ nagragjen svojom nagradom i nagradom onih, koji se budu vladali po tom običaju. Ko god pak ustanovi kakav hrgjav običaj, snosiće za sudnjeg dana i svoje griješno breme i breme onih, koji se budu vladali po tom hrgjavom običaju.) U drugom jednom hadisu ovo stoji: — „Iza mate ibnu Ademe inkata’a ameluhu illa min selasin: sadakatin džarijetin, ev ilmin jentefiu bihi, ev veledin salihin jed’u ilejhi“. (Kad umre čovječiji sin, njegovo djelovanje prestane, osim u tri stvari, a te su trajna mi­ lostinja, (javno dobročinstvo kao podignuti o svom trošku most, džamiju, bolnicu, školu i t. d.) znanje, kojim je dru­ gim koristio, te plemenito dijete, koje mu hajir-dovu čini.) U jednom je pak hadisu naš Devletlija ovo rekao: — „Eddallu alel-hajri k’je failihi, veddallu eleššerri k’je failihi". (Onaj, koji na dobro napućuje, isto je kao onaj koji sam dobro čini; a onaj, koji na zlo navodi, isto je kao onaj, koji zlo tvori.) Po gornjim ajetima i hadisima vidi se, da svi oni ljudi, koji će po islamskoj nauci biti nagragjeni ili kaž­ njeni za djela drugih ljudi, nijesu bili pasivni, nego da su aktivno neke čine vršili. Svaki njih ima neka djela, koja od njeg potječu i na druge prelaze; svaki je pod sopstvenom odgovornošću učinio neki zao ili dobar čin, čije se korisne odnosno štetne pošljedice — naravno — mnogo vremena osjećaju i u zajednici. �Strana 102. Broj 7, ,B I $ E ft' Takovi su činovi n. pr. nekoga na dobro napući vati, ili ga na zlo navraćati; uspostaviti lijep ili ružan običaj; druge ljude naučavati; ustanoviti neku javnu zakladu koja će poslije osnivačeve smrti na opću korist služiti; posve­ titi veliku pažnju odgoju sv> je djece, čija će dobra djela i vladanje biti na korist i drugim ljudima i t d. i t. d. I dokle god korisne ili štetne pošljedice nekog na­ šeg čina traju, naravno je i opravdano, da prvi izvršioc tog čina bude sudionikom odgovornosti t. j. nagrade od­ nosno kazne, koja s tim činom u uzročnoj vezi stoji. VI. Eto to je princip „odgovornosti", što ga je naša vjera na slobodnoj volji osnovala. Sto se tiče pitanja, kako se je ovaj princip u našem intelektu mogao sjedi­ niti s principom vjerovanja u „kader', to pitanje spada megju metafizičke probleme, o kojim ovdje nije prikladno raspravljati ni polemizirati. Mi možemo samo to toliko reći, da nema niti jed­ nog čovjeka, ni jednog naroda, koji nije osjetio nuždu, da pokorno obožava jednu suverenu apsolutnu silu, štono se visoko uzdiže nad ljudsku moć; nema ni jedne vjere, sekte ni filozofije koja je zanijekala egzistenciju te jedinstvene sile. Sva razlika se sastoji u tom, što se toj sili - pri njenu odregjivanju — dajii različita imena i nazivi. Idolatri je zamišljaju u svojim krivim boštvima; vjen ici mo­ noteiste i neki filozofi nazivaju je „stvaralačkom energi­ jom" „kudret i fatira“, „prvotnim uzrokom" i , uzrokom sviju uzroka", a nekoji opet mislioci „uzročnom vezom bezbrojnih odregjenih motiva i uzroka". (Nastaviće se) Abđul-H ak Hamid: Tarik. (O s v o je n je Š p a n jo ls k e ). Dram a u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: Salih Bakamovlć. (Nastavak.) M e r v a n : (Izvadivši iz džepa dva papirića). Hoću li čitati. Jedan je stih tvoj, a drugi Tarikov. Z e h r a : Čitaj 1 (Za se) Ako se baš hoće da mi otac saznade, onda ti čitaj, a ne ja. M u sa : (Za se). T a joj se želja na licu čita. Srce mi se od veselja topi, kao da sam Kur’an na izust upamtio. M e r v a n : (Azizu) Ibni Zijadov odgovor ti čitaj. U zm i! (Dadne mu jedan list). A ja ću čitati stihove moje sestre. (Zehri) Slušaj, ovo je tvoje 1 (Čita): Ko taj princ je, što je ost’o u plamenom boju, U oluji oblakova ko da j ’ zv’jezda sjajn a? S a svih strana dušm ani g a s mačevim a kruže, „Ah, spasi m e!“ u očaju vapaj mu se vinu. A z lz : (Čita) A ko li je pod oružjem ona vila bajna I kud li je upravila laku nonu svoju? Zar u hrabroj mojoj vojsci i angjeli služe?.. U pomoć je stigla meni proti dušmanina. M e rv a n : (Čita) Njegovo mi stanje evo ljubav povećava, Neka mi je za to svjedok Bog, sto srca spaja! Oh, kako je učtiv bio ko dobrota prava: Blijedom usnom na usne mi cjelov vrući spusti, Prošaptavši: „Lijepa dušo, hvala ti najveća!" A z iz : (Čita) Ona j’ uzrok, da mi sad se ti’elo poživljava, Opet mi je pokazala sviet u slici raja — Ah, kako li ona slatko moj san ispunjava: Misleć na nju, mis’o stan mi obasjava pusti. Gle, i opet srce mi se one mome sjeća! M e rv a n : (Čita) Šta bi bilo, dok tu ležim zamišljena mlada Kad bi tajno pod čadorom javio se meni 1 opet mi izrazio vruću hvalu svoju — I kad bi me probudio svojim amber- dahom, Pa da opet opojim se bolom i sevdahom ?... Zar je čudo, kad od mene osvjetljen bi bio Njegov stanak, pun uzdaha, o kom je zborio?.. Ah, slagjani njegov cjelov kao vatra planu I upali tjelo moje, pa sad rekbi gori!.. A z iz : (Čita) 0 kada bih u opasnost opet pao sada, Pa nevina ona vila, angjeo mileni Da dohrli od propasti spasit dušu moju, Da joj motrim bajno lice s’ uzdahom i ahom! S njenih čar a bol je meni na srce se svio; To zna ona, ali taji. Moj angjele mio, Brzi lijek, što ga nagje, da mi viđaš ranu Uzrokom je da me sada tisuć tuga mori! M e r v a n ; (Čita) Gle, sada je drugi vjetrić popuhnuo meni!.. 1 vizija jedna oVo pokraj mene stoji — Srce mi je izgubilo moć i snagu svoju, Dok sam željno promatrala onoga junaka! U mom društvu on je samo cigli trenut bio I za taj je trenut evo meni izmamio Potok suza, ma da do sad nijesam suza lila. A z iz (Čita) Tek čas jedan pred okom mi b’jahu Čari njeni; A1 joj slika ostala je usred grudi mojih.. . Sv’jetlo joj je lice kao munja u oblaku, Nju je čelik srca moga privuk’o s oblaka — I dok tako naglo sletiv; prama meni kroči, Ja ne znadem, kakvom čudnom, kakvom tajnom moći Opet mi je porušeno srce popravila. M e r v a n : (Čita) Moj dragane, dok te tražih, uzdižući ti’o, Ti si čudno skrivao se od poglada mojih. �Da velika ti si rietkost, mora priznat svatko, Tvoja rietkost, moj dilbere, i po tom se znade, Što na nebu ni na zemlji para ti nemade. — Daj promatraj lijepe djeve, ophodnice sada Pa negješ li megju njima zvjezdu moje sreće, Poznati ćeš, da ja Mars sam, štono ratom vlada! A1 zar Zehra, koja sada robinja je tvoja, Dostojna je, da Marsovo velje ime nosi, Kad od tebe, moj junače, sebi svjetla prosi ?.. A z i z : (Čita) Draga moja, nebih nikad ja zaniekat htio, Da su meni život dali divni čari tvoji, Ali ti si moćna mene i uništit' lahko!.. O kako li ugodna je prisutnost mi tvoja; Ja bih umro, ne budeš li sugjenica moja! Odr’ješiću rane, što ih ti poveza mlada. A kako bi tumačio onaj slatki sanak? Pred tim sankom nek sav svijet u bescjenje pada, Za njega bi Tarik život žrtvovao sada! Tvoj dolazak moj je život spasio nesreće; Al’ s odlaska tvog srce mi sada tuga kosi. (Prisutnim) To je toliko i svršeno je! Z eh ra: A zašto to čitate? Ili me hoćete pokazati pismenom ili nenaobraženom? M e rv a n : (Za se) Sad će se vidjeti kakav je utisak na nju učinilo naše otkriće, a pošljedice se će kasnije pokazati. M u s a : (Za se) Ah, na stranu ta šala! Moja kćerka je u istinu vanredno biće. Zehrina ni jedna vlas ne bi zatreptala i kad bi kraj nje munje sijevale, kad bi joj pred očima cijele vojske listom ginule, a gradovi se i tvrgjave rušile i pokrajine gorile. Jest, njena ni jedna vlas ne b: zadrhtala ni onda, kad bi se od suza jednog velikog naroda velike rijeke stvarale. Ali čudnovato: čim se pred njom spomene Tatikovo ime, odmah joj tijelo zaigra poput morskih talasa. Kći Musaova po ranjenicima kao smrt gazi, a u krvi se kao život krije Ona je megju mrtvacima kao dobri duh, a u plamenu ćini se kao vila. Megju vatrama se pokazuje kao vjetar, a kao ljubav megju muke dolazi. Zehra kao utvara po mrsku hoda, pod kamenje se i zemlju kao šehit skriva, a u jutro pokazuje oči sjajne i ognjene poput jutarnjeg sunca. Ali čudnovato: čim se Ibni Zijadovo ime spomene, lice joj postane kao pomrčano sunce. Moja kći, kada u snu vidi dvoje zaljubljenih, tumači ih kao dva neprijatelja. Zehru, koja ljepotu i ljubav zamišlja kontrastima kao rat i mir; Zehra Musaova kći, koja se može u nevolji pokazati kao mlada nevjesta, a u nevjestinoj sobi kao ratoborni vojnik, eto ta Zehra čim čuje Ibni Zijadovo ime, postane tužna kao poražen borac a zamišljena kao kakav optuženik. Ona tada pokazuje nestrpljivost zaljubljene žene i promjenu u licu sušičave djevojke! Zaista čudnovata stvar! Megju tim ovo je baš dobro došlo, ovo je zgodna prilika i sredstvo, da postignemo cilj. Ovo je dobar dokaz, da ćemo pobjedu izvojštiti A u istinu Tarik je vrlo prikladan zaljubljenik za Zehru. (Viče na polje). Dijete! Z e h r a : (Za se) U istinu biće onako, kako ja mislim. M u s a : (Slugi, koji je u taj čas došao) Hajde, Tariku Ibni Zijadu javi, da ga očekujemo. (Sluga ode). Z e h r a : (Za se) Razumijem mu namisao. Ne znam kako, ali razumijem, pa razumijem. D r u g i s lu g a : Zapovjednik Septe, grof Julianos dolazi. M u s a : Nek izvoli! (Sluga ode) Ovaj čovjek, što mi u posjet dolazi, podnio je dosta nasilja i uvreda od špa­ njolskog kralja. Stoga hoće, da nam se preda i time nam uslugu učini. H a ... evo g a ... Izvolite gospodine grofe! (Nastaviće se.) J. Tanović. Ljubavni azil. Gdje slavulj pjeva i gdje lipa miri. Cdje cvjeci cvatu i prhte leptiri — Tu stan je Lelja, tu je kuća Lađe, Tu ljubav svoje skrovište imade. Ah, tamo i ja sam ljubav uživo 1 sebe i Nju od svijeta skrivo — Ah, tamo i ja ljubio sam djevu I radovo se ptičijemu pjevu. još i sad slušam, kako ljubav bruji, Ko glasi s harfe Zeusova sina Kad prati Muze, Orpheja i Lina. Još slušam, kako biljišu slavuji I kako njene nadimlju se grudi — — — Aj’ da je tamo skrivat se od ljudi 1.. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Osim toga su izbrežine i udubine ženskog mozga (telafifun ve tearidžun) relativno manje i nesregjenije i baš tu činjenicu strukovni učenjaci smatraju za najveću razliku izmegju ova dva spola. Megju muškim i ženskim mozgom postoji takogjer diferencija u lugavoj (?) cerebralnoj supstanci (Dževherun sindžabijjun), koja se smatra centrom shvaćanja i miš­ ljenja ljudskog. Ta je supstanca znatno i osjetljivo manja kod žena, nego kod muškaraca. Ali prama ovom manjku mi vidimo, da su kod žene središta osjetljivosti i uzbugjenja relativno sregjenija i �Strana 104. ,B I S E R' konstrukcijom savršenija, nego kod muškarca. De Carinie u velikoj enciklopediji o tom ovako veli: „Ovo je stanje u potpunom skladu s onim faktorima, koji u duševnom pogledu čine razliku megju oba spola, jerbo je kod muš­ karca više intelekta i shvaćanja a kod žene više uzbud­ ljivosti i passije. (Infial)". Bez sumnje, sve nam ove možgjane diferencije naj­ jasnije dokazuju, da je centar shvaćanja kod čovjeka raz­ vijeniji, nego kod žene, te da je prema tome muški spol intelektualno sposobniji i savršeniji od krasnog spola. Ovdje nam se ne može prigovor stavit, kao da je ova razlika pošljedica dugih pustih vjekova, u kojim je žena bila lišena odgoja, ali da će se tokom vremena njen mozak razviti tako, da će biti jednak mozgu muškarca, jer se iste te razlike opažaju i kod onih plemena, koja od iskona žive u divljaštvu i kod kojih nema ni traga odgoju ni muškog ni ženskog spola. Ako je odgoj i nauka uzrok, da je muški mozak veći i sregjeniji od ženskog, zašto se onda ta razlika u istom obliku opaža megju spolovima i kod posve primi­ tivnih naroda, koji su još u prvotnom stadiju prirodnog razvijanja i kod kojih jedan spol nad drugim u pogledu intelektualne sposobnosti nema ni trunak prednosti. Nu neka se malko umire naši inteligenti, koji megju nama podupiru širenje materijalne kulture. Jer Zapadnjaci sami dokazuju, da se razlika izmegju njihova muškinja i ženskinja u istoj onoj mjeri povećaje, u kolikoj kod njih civilizacija napreduje. U velikoj enciklopediji čitamo ove retke: — „Napretkom civilizacije sve jasnija postaje pri­ rodna diferencija izmegju m uškarca i žene; ta se diferen­ cija više očituje kod bjelaca, nego li kod crnaca". Nu neka se ni malo čitaoc ne čudi, što je ova raz ­ lika izmegju spolova veća u ovom obliku zapadne kulture. Ta prirodni zakoni svojim nijemim riječima govore muš­ karcima i ženama, koji žive u zemljama, gdje ta kultura vlada: — mudrosti cipe, jer opet ne „Čuvajte se, da se ne ogriješite o zakone Božije i da ne povregjujete njihove nepromjenljive prin­ koliko god uznastojite, da sebe i svijet zavarate, ćete moći proizvesti promjene u njima. T a svi su se prijašnji narodi bunili proti tih zakona i o njih se griješili; pa su za to izginuli u valovima ništavila, ne vidjevši ni trunak koristi od svoje moći i veli­ Broj 7. Muslimanska se žena mora strogo čuvati, da ne pane u strašni ponor, jerbo ako bi i muslimanke — kao Evro­ pejke — počele tražiti onu umišljenu samostalnost i eman­ cipaciju, ta bi njihova težnja mogla — Bog ne dao — još više povećati razliku izmegju njih i muškaraca i mjesto slobode donijeti im vječitu nesreću. Neka uz to muslimanska žena dobro znade, da po­ većavanju diferencija izmegju njenih sestara i muškaraca u civilizovanom svijetu nije ništa drugo uzrok, nego nji­ hovo nastojanje, da se s muškarcima natječu u njihovu vanjskom životu, jer taj je život poprište samo muškog a nipošto ženskog rada. Ove poznate diferencije baš čine, da muškarci od vajkada trajno nadilaze žene u svjema poslovima i odnošajima vanjskog života. A dokle bi se tek onda dotjeralo, kad bi se ova razlika još više povećala?.Šalji Nacionalni ekonomi su na osnovu glavne prirodne diferencije izmegju muža i žene po matematičkim princi­ pima izračunali privilegije i hegemoniju muškog spola nad ženskim. Tako n. pr. filozof Proudhone dokazuje, da cje­ lokupna sposobnost i snaga muškarca prama cjelokupnoj sposobnosti žene stoji u razmjeru kao 3:2. On zatim doslovce ovako piše: — „Svako društvo nastaje iz ujedinjenja triju ele­ menata: rada, znanja i pravde; pa po tom prava vrijednost muškarca prama vrijednosti žene stoji u relaciji kao 3> < 3X 3 : 2 X 2 X 2 t. j. kao 27:8; uz ove pak uslove apsolutno se ne može uspostaviti ravnovjesje izmegju snage i sposobnosti ženske i muške; s toga je podložnost slabog spola jakomu spolu nužna potreba, koja se ne može ničim odstraniti. Kako žena pred forumom piirode i pravde svojim sposobnostim a odgovara tek trećini muških sposobnosti, to bi emancipacija, koju u ime cijelog ženskog spola neki traže, po nju bila prava nesreća, koja bi ju dovela u očajno stanje, da ne rečem ropstvo. I takav bi njen po­ ložaj bio posve legalan". (Nastaviće se.) A . Hifzi B jelevac: Za ljetne dosade. (Hadžer-Merešov dnevnik.) čine. Istina, ovi prirodni zakoni nemaju jezika ni usta, da nas riječima opom enu na naše pogreške i zablude, ali oni nas opominju svakodnevnim pojavama i dogagjajima, koji se u njihovu okviru dešavaju. Eto baš ovo povećavanje diferencije megju muš­ karcem i ženom vrlo je praktičan dokaz, da se žena ne kreće u djelokrugu, koji joj je Bog odredio. Neka se za to žene već jednom prenu iz svog sna; neka se ljubitelji ljudskog napretka osvijeste i nastoje, da racionalnim putem uvedu ženu u njene prirodne granice. 1. B ila n c a je d n e g o d in e . Prošla je godina! Za pravo nije to kalendarska go­ dina. Nešto više ili manje, ne znam! Bilo je isto ovako vrijeme Ali razlika je velika od lanjske godine. Nije vru­ ćina. Ima kiša, pak nije nužde nikuda iz Mostara. A i ne može se. Veliki dogagjaji, ratovi, razne političke, di­ plomatske i književne afere na dnevnom redu! Konferen­ cije, ugovori i t. d., propadanje na jednoj strani, dizanje na drugoj — i obratno, rušenje podignutog i oskvrnuće uskrsloga... �kroj 7. ,k I § £ fc‘ Ništa! Čudna godina! Čovjeku dolaze svakakve misli u glavu, osobito kad je na samu, kad nije u društvu. Ne može se načuditi, je li se to sve dogodilo, u jednoj godini ili u jednom sto­ ljeću. Ako počmeš od lanjske godine, sa ovog istog mjesta gdje smo za jednog problematičnog popodneva slušali vojničku glazbu na našem ,,guvnu“, pa pregledaš u duhu sve redom počam od prve ,,Gajretove“ skupštine, pa druge pa ugovora o Tripolisu i rata na Balkanu, prvog i dru­ gog, pa do danas do ponovog poziva na ,,Gajretovu“ skupštinu, imao bi mnogo reći, ali to se ne može pisati sada za ove dosade. O tom kad noći podulje. Opet, koncert!... Svijeta ima više! Uzrok je nedjelja, jer sada rijetko kada u petak koncertuje glazba! Svijet je ne razumi. Lani smo krivo mislili. Držali smo: ili glazba nas ne razumi, ili mi glazbu, nu danas ja ispred sebe smijem jedno priznati: da je pogreška na mojoj strani. I to je uspjeh jedne godine — spoznanje, da nešto ne razumim... Jeli to napredak ili nazadak ne znam, samo se ja tješim s riječima jednog glazbenika, koji mi je rekao, da nemam sluha i ako osjećam ljepotu... Što se mene tiće, ja sam spokojan. Probao sam da naučim ali mi nije išlo od ruke. Ne znam šta je to; — valjda nemam dara, ili sluha, ili ruke ne umiju gudalo držati. Jedno će biti. Kupih violinu i nakon po godine prodadoh je, a ne naučih... Poslije tamburicu, pa harmo­ nije i ništa!... Ne znam ni uz obične gusle. Sramota! Možda bi me i Tale proklinjao da oživi... Strana 165. za pravo glasa u Engleskoj, pohod španjolskog kralja u Pariz . . . Protesna skupština odgojiteljica u Parizu proti romana „Les auqes gardiens11. . . Izvješća francuskih novina o pomiranju i porodu i bojazan za budućnost franceske nacije. Traženje uzroka i traženje brzog lijeka proti te nesreće, koja hara fran­ cuski narod. Javlja se i Adam Pane sa svojom „Stefanijom11, tumačeći na svoj način uzrok opadanju francuskog naroda. Odložim novine. Gledam okolo sebe. Pred hotelom u parku šetaju oni, koji ne će da sjede. Sve u svili što je ženska, a sve u novu što je muška... Ne mogu se podignuti, da čujem, o čem razgovaraju. Do mene sjedi plavelinka sa dvoje djece. To je, re­ koše, žena nekakva francuza, koji je došao kopati čuriru u Hercegovini. Da, eto i njega sa dvojicom inžinira za drugim stolom. Govore o poslu, o izdavanju akcija... — To će donijeti velike koristi narodu. .. govom on finom francuštinom. . . .„da ćete mu odnijeti otkriveno blago iz njegove kuće — mislim u sebi... Ja prevrćem opet novine. Glazba svira nešto pola­ gano, nešto fino toplo. Turska straža! — uskliknem na pola glasa i odložim novine. Zamislio sam se tamo negdje blizu Jildiza, za doba Hamidova vladanja. Zvuci glazbe polagano dolaze. Za tim sve glasniji i glasniji i čini mi se, da vidim kako ispred mene prolaze. Opet lakše. Odlaze. Nestaje ih za zavojem, kako će pred Hamidije džamiju da se poklone silnom gos­ podaru. . . — To je neko mekano i lijepo čuvstvo, što samo jedan Vratiću se koncertu. orijentalac razumi, mislim u sebi. A mi svi to osjećamo — — — „Cigarete!11.. onu mekoću i ljepotu, onu toplotu, koja dolazi od drugog — Sofort bitte schon!... — „KelnerL. sunca!... Toplo i lijepo!... — Molim odmah!... Povlagjivanje... Gledam... Šta? pitam se, to se i Neko kuca ključićem o čašu. Zvek noževa i viljuovim ovdje svigja!... šaka. Vojnička glazba svira nekakav komad, koji zviždi Onda je lijepo!... i ciliće. Sjednem. . . . „Bitte schon!... Razumim Istok, ali nemam sluha da i Zapad ra­ — — — — Kelner! — — zumim. .. —, Izvolite naručiti gospodinel Ipak je to dobar uspjeh od jedne godine!... — ,Jedan program — — — — „Platiti!11. .. -- --------------Kelner!------------- - „Izvolite, gospodine! Kucanje čaše. Glazba prestaje naglo osječeno. — ,Ja sam iskao program današnjeg koncerta i — Zahlen, kelner! — — nijeste mi ga donijeli, čitao sam novine, koje sam ovdje — — — Pivo gospodine? — — našao i evo vam dvadeset helera.. . —, Jedan program. — — Ostalo za drugi put!... —, To će Vam vojnik dati, izvolite — — — . , . Hvala gospodine. . . Ja šutim. Kelner ljutito odlazi. Prevrćem novine. Ima ih i starijeg i novijeg datuma sa dogagjajima na Balkanu, slike sa ratišta, razna iz­ vješća, crtice i priće o pojedinim okršajima, izvještaji no­ vinarskih dopisnika i t. d. Za tim londonska konferencija, njezini planovi i za­ ključci, onda potpisi preliminara. — — Borba žena 10. juna 1913. �Strana 106. ,B 1 S E R' Z llklda A . T uzlanka: Broj 1 . On preko toga šutke prelazi i ovako nastavlja: Oh, gdje si?... Jesenji vjetrić tiho lahori I s drvlja lišće na zemlju pada I kroz aleju potok žubori, Ko u mom srcu pošljedna nada. Hoću F ga vidjet? II nikad više Moja ga ruka zagrlit ne će? Ah, da F u Levhi — mahfuzu piše Da me resit ne će moje rosno cvieće?.. O gdje si, gdje si dilberu dragi, Da moga srca liječiš boli?.. S vjetrom ti leteć moj uzdah blagi Za jedan evo cjelov te moli. Dr. O sm an Namlk: Telste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A bdusselam Hadžiferizović. (Nastavak.) Čovjek najprvo ispita i shvati bivstvo i narav jedne stvari, pa tek onda upravi njoj težnju, nagje je i napokon prihvati, jer nikakove nema koristi od istraživanja argu­ menata o bitnosti neke stvari, ako se je čovjek u nju uvjerio, prije nego što ju je shvatio i razumio; osim toga njegovo poznavanje te stvari ostaje dvojbeno i sumnjivo. Nu ovdje je po srijedi još nešto. Ja mislim, da Džahid beg, koji je osmanlijski i islamski sin, a osim toga čovjek školovan i naobražen, znade šta je vjera i da shvaća njenu bitnost prama svojoj intelektualnoj sposob­ nosti. On pak sam obratno tvrdi, da ne poznaje i ne shvaća religije; pa mi tu njegovu malianu i nedostatak pripisujemo slaboj formaciji njegova mozga. S toga on ima potpuno pravo, kad veli, da je u pravu, što ne razumije teističke argumente u pitanju Božije egzistencije. Neka Džahid beg malo bolje promisli o tom, ka­ kovu je nepravdu učinio, pobijajući teističku postavku, da je religija Božiji dar. Ja ga zaista iskreno sažaljujem. Nu hajdemo dalje. Ako je gospodin doktor svojim riječima: J a ne mogu naći ni jednog vjernika, koji u ovom pitanju ne postupa svojeglavo i t. d .“ mislio reći, da vjernički argu­ menti ne obuhvataju i bezvjerničke dokaze i da su konstruisani samo za to, da teističko vjerovanje utvrde, onda je i nehotice priznao, da vjernici općenito uzevši slijede svoje vlastito mišljenje, da nikoga kao Džahid beg slijepo ne majmunišu. Neka nam Dr. Džahid beg iznese jedan argumenat, koji bi teističko vjerovanje obuhvatao, a koji ne bi uz to i bezvjersko vjerovanje mogao utvrgjivati i stajati u odnošaju s njegovim subjektivnim mišljenjem. - Ja ću ovdje još nekoliko riječi progovoriti o naravi metafizičkih dokaza i o mišljenju vjernika o Bogu. Da dobijemo neki pojam o tom mišljenju, kojim bezvjerci, osobito nominaliste*1) dosta važnosti daju, dovoljno će nam biti analizirati nekoje metafizičke argumente kao što je Descartesov2) i Sent-Anselmov3) dokaz o egzistenciji Božijoj. Evo, kako Descartes rezonira: — Ja znam, da jesam, ali šta sam? Ja sam manj­ kavo, nepotpuno, nesavršeno biće; nu ja ne mogu ni za­ misliti svoje nepotpunosti i nesavršenstva, što ne ću zamisliti jedno apsolutno savršeno biće. Ova misao ne može od sama mene. poteći, jer sam nesavršen, a ne može mi takogjer doći ni iz vanjskog svijeta, jer on je od mene još nesavršeniji. Dakle nužna je konzekvenca, da je ta misao meni došla od jednog apsolutno savršenog bića, koje samo o sebi postoji«. Meni ovo Descartesovo rezoniranje izgleda kao ka­ otični skup nepotrebnih riječi, koje se ne mogu razumjeti. To je priznanje, koje se ne temelji na uzrocima, koje je badava u vjetar bačeno. Naravno, ja ne mogu otkriti, kakvo vi o ovom dokazu mišljenje imate; ali ako ga ne smatrate — kao ja — nepotrebnim Iraziranjem i uzalud­ nim sofističkim mudrovanjem, onda iz toga nužno slijedi, da ste i vi vjernici i da se identifikujete s Descartesom u njegovu mišljenju o Bogu.“ Mi ćemo u prvom redu analizirati ovaj Descartesov argumenat. On postavlja tvrdnju: „Ja znam, da jesam " i time nam najprije kaže, da osjeća svoju egziztenciju, a zatim odmah stavlja pitanje: „Ali šta sam ja ? “, iznoseć na srijedu spoznajnu ideju svoga J a “, pa onda na to od­ govara: J a sam nesavršeno, manjkavo biće" i tim riječima priznaje svoju nemoć i slabost. Poslije tog dolazi ova premisa: „Nu ja ne mogu ni zamisliti svoje nepotpunosti i nesavršenstva, što ne ću za­ misliti jedno apsolutno savršeno biće". Ovim mudrim riječima Descartes hoće reći, da čovjek — misleći o svojem bivstvu i egzistenciji ne može shva­ titi svoje slabosti i nemoći sve dotle, dok — zamišlja­ jući prama svojoj umnoj sposobnooti savršeno biće — ne sazna, ua je to biće nužno i da je sav bitak u njegovoj vlasti i samo njemu posvećen. Riječima: „Ova misao ne može od sama mene po­ teći, jer ja sam nesavršeno biće." D escartes iznosi fakat, da sam čovjek svojim nastojanjem ne može nikad da shvati *) Nominaliste su pristaše nominalističkog smjera u filo­ zofiji, po kojem se sva naša spoznaja osniva na pet vanjskih osjetila, te je svo ljudsko znanje prema tome relativno. Nomi­ nalistički nazor uzima, da općeni pojmovi (universalia) nemaju objektivnog bitka, nego ;h tek naše mišljenje iz pojedinih pr dmeta apstrahira, te prema tone imadu bitak samo u nečemu pojmovnom i označuju se riječima „nomina". Po toj filozofiji ljudski um ima jedno svojstvo, koje čini, da čovjek realnim bi­ ćima smatra i one supstancije u prirodi, koje nemaju apsolutnog bitka, te da piiznaje opstojnost i nadnaravnih metafizičkih bića. I misao o egzistenciji Boga ragja se iz tog svojstva po mišljenju nominalista. ') Poznati francuski filozof, koji je živio u sedamnaestom stoljeću. ’) Glasoviti crkveni pisac, čije su metafizičke rasprave dobro poznate na Zapadu. �Broj 7. Strana 107. ,B 1 S E P‘ visokih istina, je da mu se njegova slabost i nemoć ne da uspeti u njihove tajinstvene i nedokučive sfere. Premisom pak: „Ova mi misao ne može doći ni iz vanjskog svijeta, jer on je od mene još nesavršeniji..." hoće da nam kaže, da odgoj, nauka i znanstveno ispiti­ vanje svemira ne mogu nikad samostalno dovesti do spo­ znaje Boga i istina, te da je čovjeku nemoguće iz vanjskog svijeta crpiti upute za to, što sva njegova bića u pogledu spozna;e sposobnošću intelektualnom daleko ispod čovjeka stoje. Ovo je pošljedna premisa i nju slijedi si'ogizam: „Dakle nužna je konzekvenca da je ta misao meni došla od jednog apsolutno savršenog bića, koje samo o sebi postoji." Ovim nam zaključkom Descartes dokazuje, da se spoznaja Boga stječe samo objavom i Božijim nadahnućem i da se istina u ljudskom srcu javlja isključivo kao bo­ žanski dar. Descartes je o egzistenciji Božijoj navedeni argumenat zdravom U gikom pripravio, te ga prema svojoj intelektualnoj sposobnosti i znanju shvatio i njegovo je­ dinstvo priznao. Može se reći, da je Descartes drukćije mislio, ali to se nas ne tiče i mi se bez potrebe ne ćemo upuštati u ispitivanje njegove savjesti. Džahid beg ne će razumjeti ništa od ove analize, pa ju mi upravljamo samo onim, koji će ju pravo shvatiti. Mi pak držimo, da gorn e Descertes-ove riječi više sliče na riječi jednog dubokog filozofa, nego li na riječi jednog zatucanog vjerskog fanatika. 1 to je istina. Ako pak te riječi Džahid beg ne razumije, smatra­ jući, da spadaju u područje metafizike, to je posve na­ ravno, jer ne razumije njihova sadržaja, da bi ih mogao prihvatiti ili kakovim dokazima pobiti. Tvrdokornim fanatizmom on negira opravdanost tih riječi Descartes-ovih i ovako nastavlja: »Nu uzalud se je trudio Descartes, taj veliki čovjek i ponos sedamnaestog stoljeća; on je badava do­ kazivao svoje uvjerenje o opstojnosti Boga. Jer ako je čovjek u nešto uvjeren, on ne osjeća potrebe, da to svoje uvjerenje dokazuje i opravdava. Moguće, da to Descartes nije shvaćao. Nu neka nije shvaćao; ali to je prirodni zakon, a stajati pod upli­ vom prirodnog zakona, ne zavisi o poznavanju njegovih principa. I baš stoga se je Descartes opet utekao prirodnom zakonu, t. j. on se je umno naprezao i mučio, ali svoje uvjerenje nije ničim opravdao, nego tek bez argumenta afirmirao. Ta on je apsolutno uvjeren bio u svoju tvrdnju o egzistenciji Boga i za to ju nije bio potreban doka­ zivati. Po tom njegov argumenat nije ništa drugo, nego prazna frazerija. Ovdje se ne govori o tom, da li je ovaj argumenat Descartes upotrebio zato, da svoje uvjerenje potkrijepi, ili nije, a Džahid beg ga je naveo za to, da ga prikaže kao metafizički dokaz o Božijem bivovanju. Ovdje je trebao ovaj argumenat ili priznati valjanim, ili dokazati njegovu nevaljanost; nu on se je kao i u dosadanjim svojim izvo­ dima i u ovom slučaju držao samo sofisterija. Osobito je nelogično i nerazumno što gosp. doktor tvrdi, da je Des­ cartes uzalud um naprezao i mučio se, da dokaže op­ stojnost Boga i što veli: da je to činio pod pritiskom pri­ rodnog zakona, a da tim svom prvotnom uvjerenju o Bogu nije niti što dodao, niti oduzeo. (Nastavit će se). Hazim Muftić: Stambolski solta i Sadri-azamoya kći. (Istočna pripovjetka.) (Svršetak). Za to pristupi jedna lijepo obrazovana sluškinja pred hafiza, te ga u prisutnosti glavnog hanumina tajnika, koji opet sve iskaze putnika bilježi u jednu knjigu; upita: — „Oprostite, efendija, nešto ću vas ispitati: Moja gospodarica vam šalje mahsus selam i moli vas, da meni kažete vaše cijenjeno ime i prezime, vaše prebivalište i odakle putujete!" — Hafiz joj sve lijepo kaza i usput reče sluškinji, neka zamoli lianumu da ga pusti, da može ići svojoj kući, pošto se je davno sa svojim ukućanima rastao, a da bi on drage volje kasnije, do nekoliko dana, mogao doći, pa ovdje svoju kuruntinu odležati. To sve tajnik zapisa, a sluškinja, kad ču hafizovo ime i prezime, vrcnu se, te odleti iz sobe, kao da je neko kandžijom ošinu i otrka svojoj hanumi: — „Meni muštuluk hanumal Tvoj je efendija do­ šao!" - viknu sluškinja i kaza joj, kako se zove noćešnji njihov musafir. Hanumi se lice razvedri, daruje sluškinju obilnim darom, ali radi veće sigurnosti, pošalje još i drugu i treću sluškinju u musafirhanu, da i one ponovno ispitaju novog musafira o svemu, kao što je to i prva učinila. Sluškinje su sve jednako kazivale i svaka je dobila krasne muštuluke, a onda se hanuma sama zavila, obukla zar i rukavice, metnula koprenu na lice i uputila se u mu­ safirhanu. Kad se je i ona uvjerila, da je novodošli musafir, niko drugi, nego baš glavom njezin željno očekivani hafiz, onda se je pred njim otkrila i kazala mu, sve šta se s njom zbilo, od kako je on otišao u svijet. Tada je i hafiz svojoj ženi pripovijedio svoje do­ življaje u putovanju i od te je noći nastao sasvim novi i veseli život u tim sarajima. Musafirhane nijesu ukidali, nego su i nadalje tu putnike dočekivali i proširili svoje dobrotvorno djelovanje na više, te su podizali mektebe, bolnice, sirotišta i druge hairli zavode. Nikada nijesu nikom ništa na žao učinili, svakog su potpomagali i ugledali, a trošili su samo u Božije ime, Njemu se zahvaljujući i od Njega tražeći pomoći i blago­ �Strana 108. ,Š I S E ft‘ slova, jer su oboje bili uvjereni, da onaj sav imetak što ga njih dvoje zaimadoše, ne stekoše ga svojom mukom ni zaslugom , nego jedino Božijom dobrotom i merhametom. Hafizu je njegova dobra žena, kad se je s puta po­ vratio, kazala, da još nije druge polovice onoga šipa ni načela, nego da je ostavila, te da će je zajedno s njim na­ staviti trošiti. Tu je dakle bilo sreće i blaženstva izobilja, ali sada nastalo jedno novo pitanje. Osjećalo se je da nešto fali... I hafiz i žena mu, imali su sada veliku želju, da svoga punca i oca nekako obavijeste, da njegova kći nije umrla, da i sada živi i to, sretnim životom da živi. T a je dakle želja morila naš sretni i čestiti par. Oni su o tome mnogo razmišljali, zdogovarali su se i sa nekim višim državnim dostojanstvenicima, koji su s njima bili u prijateljskom odnošaju i kojima su svoje tajne bili već povjerili. Po tome se je čitavo visoko i učeno carigradsko društvo upreglo u tu misao i brigu, kako bi se našao najshodniji i najljepši način, da se sijedom velikom veziru kaže, da mu je kći i sad živa. Najkašnje se jedan učeni i visoki dostojanstvenik sjetio jednog izlaza, kojeg priopći ostalima, što su svi kad je razjasnio, kako bi se to imalo izvesti, odobrili i pristali na to. Po predlogu toga prijatelja imade se u hafizovoj kući prirediti jedno veliko odlikaško sijelo, na koje će do­ maćin pozvati mnoge paše i vezire, učenjake, državnike pa i svog punca — Sadri — azama. Za to se je izabrao naročiti odbor, koji se imao po­ brinuti za sve da sijelo ispane što urednije i sjajnije. Odbor se je najprije pobrinuo, da gosti dobiju što ljepšu večeru. Za tim se je ispitalo, šta veliki vezir najvoli jesti i šta je njegova najmilija zabava. U tome je hanuma bila najbolji tumač, te je kazala, da se njezin otac najradije zabavlja poslije večere, igrajući se s njom šaha. U tu svrhu se nabavilo raznovrsnih igara, kao tavla, dama, domine i jedan osobito lijep šah istog kroja, kakav je po opisu hanume bio u kući sijedog vezira. T e su se sve igre poredale na jedan posebni hastal u odmornoj sali, gdje će gostima biti pri ruci. Za svaki slučaj pozvano je i nekoliko vrsnih liječnika na tu zabavu, da mogu uvijek biti na usluzi. Po tome se je sve udesilo i priredilo, da nikome ne smije ništa manjkati i u odregjeno vrijeme gosti su došli i sijelo je u potpunome jeku započelo. Sijedi vezir kao najsitariji i najodličniji megju pozvatim, zauzeo je počasno mjesto po odredbi priregjivačkog odbora, za to su se svi, kako domaćin, tako i ostali naj­ više kretali oko velikog vezira, kao pčele oko svoje ma­ tice, zabavljajući ga i čineći mu razne usluge. Poslije večere, koja se je obavila u posebnoj dvo­ rani, prevedeni su odlični gosti u odmornu salu, koja je bila prostrta i nakićena isto, kao što je bila prostrta i nakićena najmilija soba velikog vezira u njegovom domu. 6roi 7. Kad je vezir sjeo na za njeg odregjeno mjesto, bio je ne­ kako dobro raspoložen, kao da je kod svoje kuće, a to je valjda djelovao taj namještaj, koji je za njeg bio ne­ kako običan, a i drugi su gosti bili veseli, te je možda i to utjecalo, pa je vezir bio dobre volje. Sad je zabavljanje započelo na svim linijama. Svak se o nečem razgovarao, kahva i razni šurupi se pili, najfinije se cigare pušile. Neki se opet igrali kak­ vih igara, neko nešto, neko nešta samo je veliki vezir mirno sjedio izvaljen u mehkoj kadifeli stolici i kroz dim od svoje cigare gledao na hastal, koji je naprama nje­ govu sjedištu bio postavljen i na njemu poredane razne skupocijene stvari sa onim fino izragjenim raznim razli­ čitim igrama. Vezir je najviše gledao u onaj šah i pri tome se je vidilo, da ga je to gledanje za čas bacilo u neku sjetu i rastrešenost. Brzo je pušio i često kao uzdahnuo, isprav­ ljajući se na svojoj mehkoj stolici. Sve je izgledalo, da bi starac, da ga nije bilo stid tolikog društva, — megju kojima su mnogi njegovi mlagji i potčinjeni, — sada najvolio propjevuljiti koju pjesmu — tužaljku, s kojom bi rado oplakati nekadašnju svoju sreću. Tu promjenu na veziru pratili su po dužnosti mnogi prisutni gosti, te su stali hvatati zgodnu priliku, da se late posla, sa vezirom u zgodan razgovor zagju. Prvi je započeo domaćin. On je tobož iznenada prevukao svoju stolicu bliže vezirovoj, te je u ulogi do­ maćina nastojao upotrebiti svu svoju vještinu, da starca razgovori i nabavi. — „Ekselencija, nešto ste kanda neraspoloženi ? Mogu li vam kakvu uslugu učiniti?! “ — „ Estagfirulah! Molim nije ništa manjkalo, samo onako na nešto sam se podsjetio, odgovori punac zetu, iz­ nenadivši se na njegovo pitanje. — „To mi je milo. Ali ja bih želio, da ni uzdisa­ jima nema mjesta pod mojim krovom. Strah me dakle, da vam nije što kod mene neumjesno izvedeno, učinjeno, re­ čeno ili tako štoI“ — — „Ni najmanje kuzuml Nego zbilja, da ne bi vi što na me posumnjali, ja ću vam povjeriti jednu štam par­ sku p o grešku.. . . . . Onaj šah ondje na onoj masi podsjetio me je na moju rahmetli kerimu. . . Znate vrlo rado sam se s njom igrao šahal . . . Pa eto, to jel . . . A ona je toga znala izvrsno! Rahmetullahi alejhal" . . . — „Allah rahmet ejle! — Nemojte molim vas ni govoriti o mrtvim! Nego da vama, — ako dozvoljavate, — pribavim nekoliko časova te ugodne zabave. A to će biti ovako: moj harem znade vrlo dobro igrati šaha, a šah je eto tu, pa ću ja s vašom dozvolom dovesti svoju hanumu evo ovdje. Neka se lijepo zamota i m etne koprenu, pošto imade mnogo jabangjija, pa neka vas tako želja mine vaše rahmetli kćerke!" — Vezir se tome nije mnogo opirao, jer je bio stras­ tveni šahista, a pošto se nije poigrao, od kako mu je kći �Broj 7. Strana 109. . BISER' umrla, to mu se činila neka osobita sreća i naklonost do­ maćinova, da ce mu pribaviti toliko ugodnosti, te će sad uživati dvostrukom slasti: umisliće da mu je kći živa i da se eto s njim zajedno igra njem u. najmilije igre — šaha. — „To će biti kruna noćešnjeg veselja i vrhunac vaše dobrote!" — askliknuo je vezir za hafizom, kad je ovaj pošao da zamoli hanumu, da sa časnim starcem okrene jednu partiju šaha. Dotle su drugi za igru sve pri­ redili: primakli do vezira naročiti niski sto, postavili na njeg šah sa figurama, privukli još nekoliko fotelja i kanapu za domaćina i hanumu i drugo što je trebalo. Kad se je domaćin pomolio sa hanumom stasitom kao što je i vezirova kći bila stasita, sa odmjerenim i odvažnim koracanjem, kao što se je i vezirova kći kre­ tala; obučena u crni svileni zar, kakav je i vezirova kći najviše oblačila, sve je tada skočilo na noge i svratilo pozornost k stolu, gdje će se sada vezir i njegova kći igrati šaha. Vezir nije razumio te tolike pozornosti, koja mu je od sviju prisutnih bila posvećena, nego je držao, da se to sve radi njegove starosti i visokog položaja ćini. Starac je bio ushićen pojavom mlade u žaru zamo­ tane hanume, te mu je njezina u svemu sličnost njegovoj kćeri odmah izmamila duboki očinski uzdah. Sad je već i igra započela i cijelo je društo sa ve­ likim zanimanjem pratilo svaku kretnju igrača. Ali čim je ruka domaćice, odjenuta u finu od crne svile rukavicu, pomakla već treću figuru u igri. stari se vezir stao gušiti od plača. Na upit domaćinov, što je uzrok tolikom plaču starac je odgovorio, da je ruka njegove igračice ista, kao i ruka njegove rahmetli kćeri, da su kretnje, potezi, način igranja i sve eto u dlaku, sve je isto. — „Pa nemojte toliko plakati, jer je moguće, da vaša kći još živi, moguće je da vam je ona sasvim blizu!" — reče domaćin smijući se, ne bi li malo starca razgovorio. — „Od kud vam padaju na um take rijeći, kužim? Ko umre, ne vraća se više megju žive!" odgovori starac duboko uzdahnuvši. — „Pa zbiljam, nije potrebno se toliko žalostiti na ovakom jednom veselju. Može biti da i u domaćinovim ri­ ječima imade nešto istine!" umješa se netko iz društva. Starac se na ove riječi malo izvali u svom naslo­ njaču pa čudnim i ukornim pogledom pogleda onoga gosta, koji je pošljednje rijeći izgovorio, kao da hoće da svojim očima vidi to čudovište, koje može u tako odličnom društvu govoriti nešto, što nema nikako svoga značenja. Na to onaj bez ikakva pometanja nastavi obrazla­ gati, dokazujući, kako je moguće, da je vezirova kći bila samo zamrla. Ukućani mislili, da je ona u istinu umrla, pa su je opremili i zakopali. Poslije da je može biti neko sumnjajući u njezinu smrt, došao pa je lijepo otkopao, dozvao je k svijesti i izliječio. Ali, da o tome nije smio ocu njezinu ništa do sad kazati it. d. Govornik navede nekih sličnih slučajeva, gdje su se neki i nakon liječničkog ustanovljenja tobožnje smrti, ipak poslije davranisfili i k životu povratili. Na ovo je vezir samo šutio i čudio se, držeći da je to sve pravo, ali da se to njega nikako ne tiče, pošto on zna da je on svojom rukom svoje dijete u zemlju spustio, te da je taj sav razgovor izveden nekako slučajno, radi njegovog uzbugjenja, što je ustanovio veliku sličnost megju njegovom rahmetli kćerkom i ovom ovdje domaćicom, ali je taj sav razgovor ipak mnogo vrijedio, jer je starca doneklen pripremio na daljnja otkrića. Sad su vezira pitali, da li bi on mogao poznati svoju kćer, kad bi se ona sada slučajno odneklen ovdje pokazala, a on se je smijao takom pitanju, izjavljujući da bi svaki otac svoje dijete svakad mogao prepoznati, da to nije ništa teško i da je to uopće smiješno i suvišno pitanje. Iza toga se je umješalo još nekoliko govornika, koji su izokola dokazivali veziru, da je moguće prava istina, da je prisutna domaćica prava kći njegova a najkašnje je domaćin, kad je već vidio, da su starca na sve pripremili kad je sav ugovoreni program iscrpljen, ustao te svečano i ozbiljno veziru očitovao, da ta njegova domaćica u istinu jest njegova kći, za koju je on mislio da je bila umrla i da to dokaže, zatražio je dozvolu od starca da može ski­ nuti koprenu sa lica svoje žene. Kad se veziru oči ustavile na licu i suznim crnim očima prisutne domačice i kad se po tom uvjerio, da to nije niko drugi, nego prava njegova kći, onda mu je došla — od silnog uzbugjenja - nekakva slabost, te se je kao onesvješten zavalio na svojoj naslonjači. Doktori su se odmah našli u pomoći i za nekoliko časaka su vezira opet osvijestili. Iza toga je kći oca poljubila u ruku i zet puncu u prisutnosti sviju gostiju ispripovijedao svoju i svoje žene prošlost i doživljaje. Kad se vezir već dobro davranisao i počeo živjeti novim životom, rekao je zetu da se obistiniše njegove ri­ ječi, da je njegova dobrota što mu je dozvolio igrati se šaha sa domačicom: kruna noćešnjeg veselja! Sutra dan je vezir išao osobno na mezarluke, otko­ pao kćerin mezar i kad je vidio, da unutra nema ništa, onda mu je uvjerenje bilo potpuno, te je taj sav dogagiaj u prvoj audienciji caru ispričao. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u lejm a n M ursel. Nek propada, nek se ruši, Neka gori, nek se puši; Svakoj kući pravo budi, Gdje preslica maču sudi. * Udri loncem o kamen Život mu o koncu, Sad kamenom o lonac, Opet kuku lpnpu, �Strana 110. Kažu dobro i jeftino Nije brat i brat; Jeftin pazar znadni da je Tvome džepu tat. * Kada majstor zvono l’jeva I ne sluti kob, Da će možda ono isto Pratit ga u grob. Za vel’ku gospodu i lijepe žene Što ću reći čuj: Dvori ih i slušaj, gledaj im u zjene, AT im ne vjeruj! S. Broj 7. .BISER' Bakam ović: Iz arapske lirike.*) Ti noćas m otraše nebo, poplavljeno zvijezdama. I ti govoraše: „Ja mislim na gjulistane Šama, koji obiluju tako krasnim cvijećem." A m r Jezid. Sunce, crvenije od cvijeta ohkuana, zalazaše za la­ danjem. Ovo bijaše ugovoreni čas. Ja bijah privezao svoga konja i sio. I ti dogje moja d ra g a ! Mene je tada obuzela velika jeza, kao spavača, kojeg iznenadi zora. Ibnl Zejdnn. Kad je molim za milost, ona se zadovolji sa sm ije­ škom, gledajući preda se. Šta ja mogu očekivati od jedne tako velike ljubavi! Ona zna za moć svoga smiješka. Kako ću joj zatajiti, da je ljubim ? Ti si moj svijet sa brežuljcima i vrtovima, sa izvo­ rima i plodovima. Ja bih želio imati tisuću ušla, r'ja bih želio, da nikako nemam potrebu spavanja. Ipak nijesam li ja putnik, koji svake večeri zaspe pod mirisavim lišćem ? Ti si moj svijet s brežuljecima i vrtovima, s izvo­ rima i plodovima. Kad se tvoj dah dotakne moga lica, ja pomislim na lahore Hidžaza, koji su potrgali nebrojene ruže. Moji sokolovi mršaju na svojim sjedalima, moji se konji otugjuju od uzde, sjaj mog oružja počima tam niti; ali šta stalo do svega toga, kad je sjaj tvojih obraza sličan krvavom srcu šipova, kad je tvoj trbuh mnogo vitkiji od legja mojih atova i kad su tvoji poljupci uvijek nezasi­ ćeni sokolovi 1 P rostrt po slatkim brežuljcima tvoga tijela, ja pij m na izvoru tvojih usta, stiskajući svoje plodove. A b du lah El-H assan. *) Čuveni orientalista Franz Toussaint je u pariškoj smotri „Mercure de France" u francuskom prevodu objelodanio neko­ liko lijepih kasida arapskih, koje su nedavno nagjene u gradu Tombuktu u (Istočni Sudan) u arhivima starog Sankore- jskog islum. sveučilišta. Ovdje su nekoje od tih kasida po francuskom doslovce prevedene. Djeca sjedeći u avliji džamijskoj, ponavljaju ajeta iz Kur’ana. Da li će se kasnije sjetiti, da im je Mahma spremio smokava i s n ije g a ? .. N epoznati pjesnik. Pustite ljubavnike, neka se skitaju oko moje kuće. M ožete li vi spriječiti muhe, da ne lijeću oko medenih kolača ? Pustite ljubavnike, ali ih obavijestite, nek sagrade sebi grobove, jer nikoji melem ne liječi ožljeda, koje prouzrokuju oči moje drage. Nepoznati pjesnik NARODNE UMOTVORINE. Zeman druge... Zeman druge da se rastajemo, Gdje reknemo da se sastanemo. Neko dvoru, neko dragom svome, A ja nemam dvora ni dragoga: Bili dvori, pa se salomili, Bio dragi, pa se oženio. Bjeli Bišću. Bjeli Bišću golem teferiču, Sa tebe se vidi na daleko, Gdje moj dragi bjele dvore gradi. Poduminte meće jasenove, A pendžere oći djevojačke, A demire od junaka ruke, Simlju teše u pozlatu meće. Dertli jesam. Dertli jesam, večerala nisam: Da je šećer, nebi večerala, Da je halva nebi pogledala, Da je diba neb’ je oblačili. Nit sa babe, nit sa mile majke, Već sa dragog, sam ga Bog ubio. I s njegova dockan dolaženja, Sinoć mi je najdocnije došo I meni se mladoj pofalio: »Moja draga ja se oženio I» «Nek si dragi, hairom ti bilo I mene je moja majka dala, Za careva sina Sulejmana. Zabilježio: M. K u r ta g ić M u h a m e d o v . ZDRAVLJE. Deset higijenskih pravila. Higijena je znanost, koja nas upućuje, kako ćemo postupati, da očuvamo svoje zdravlje i izbjegnemo bo­ lest. Ništa nije za čovjeka korisnije od poznavanja higi­ jenskih propisa, jer zdravlje nam je jedan najskupocjeniji dar Božiji, nad kojim moramo uvijek oprezno bditi, kako bi ga laglje očuvali. Izmegju mnogih higijenskih propisa mi ćemo ovdje deset ponajglavnijih navesti, kojih bi se morali čvrsto i postojano držati: �Broj 7. . BI S ER* 1. Trebamo vježbati naše tijelo i udove bilo obič­ nim mzičkim radom, bilo drugim kretnjama, da ih učinmo snažnijim, gibivijim i čvršćim. 2. Tijelo treba držati u trajnoj čistoći, jer nečistoća nagja mnoštvo raznovrsnih bolesti. 3. Moramo udisati uvijek čist zrak, te radi toga od vremena do vremena naše prostorije zračiti. 4. Biti umjereni u svemu, poglavito u jelu i piću i izbjegavati svake pretjeranosti. 5. Jesti polahko i jelo dobro prožvakati. Osobe, koje brzo jedu i dobro ncprožvakanu hrana proždiru, podvrg­ nute su raznim bolestima stomaka. 6. Hraniti se moramo zdravim i hranjivim jelom, jer hrana je materijal, koji služi za gradnju našeg tje­ lesnog organizma. Strana 111. 7. Trebamo paziti, da se ne izlažemo promahi i studenu zraku, kad nam je tijelo znojno. 8. Najvećom pažnjom izbjegavati studeno piće, kad nam je vruće. 9. Ustajati i lijegati rano. Izbjegavati razvratno življenje i za to se uvijek zanimati korisnim I vrijednim poslom. 10. Moramo se sustezati od svagje, biti lijepe blage ćudi, ne podavati se pretjeranoj tuzi i očaju u žalosti i nevolji, koje su u vezi s našim životom, nego se skrom­ no pokoravati odredbama Božije providnosti. Uzdržimo li se ovih deset glavnih higijenskih pra­ vila, bićemo uvijek i tjelesno i duševno zdravi, a naravno uz to vazda vedri, čili i zadovoljni. S. Bakamović. LilST A K Iz islamskog svijeta. — Turska je vlada zaključila podignuti u Medinei Munevveri sveučilište sa tri fakulteta: pravničkim teološkim i filozofskim, te je u tu svrhu i potrebiti novac odredila i glasovitom arapskom učenjaku, Abdul-Azizu Čavišu, kojeg je imenovala rekto­ rom, povjerila, da nagje sposobne profesorske sile za sve tri fakulteta. Sada carigradske novine javljaju, da je Čavis 1e nastavnike našao u Siriji, Misiru i Hidžasu i da će se već kroz dva mjeseca sveučilište otvoriti u prisutnosti prijestolonašljednika princa Jusuf Izzudina. Za sveučilište je uzeta privremeno jedna medinska medresa, dok se nova velika zgrada ne podigne, za čiji će se plan i gradnju skoro izdati natječaj. Ustanovljenjem ovog novog islamskog sveučilišta turska je vlada učinila veliki hajir za cijeli islamski svijet, jer tim je pružila priliku svjema muslimanima, željnim nauke, da se savršeno naobraze ondje, gdje leži sveto tijelo najvećeg Božijeg poslanika i utemeljitelja uzvišene islam­ ske vjere, Muhameda, prosvjetljujući se njegovim velikim duhom, da kasnije uzmognu raditi na korist islamske zajednice. Neka je za to svaka čast i hvala turskoj vladi. Bog je blagoslovio! I s la m s k o s v e u č iliš t e u M e d in i U m o r s tv o je d n o g v e lik o g is la m s k o g p r o s ­ v je tite lj a . — Ovih je dana iz zasjede od nepoznatih osoba umoren Islam Hadže, veliki vezir Chivskog hanluka u centralnoj Aziji, koji stoji pod ruskim suzerenitetom. Prilikom ovog umorstva sve su muslimanske novine u Rusiji donijele velike nekrologe, u kojim ističu, da je smrt Islam-Hadžeova veliki gubitak za cijeli islamski svijet, a osobito za budućnost Chive. Islam-Hadže je kroz cijelih petnaest godina stajao na kormilu ove male islamske državice i za to je vrijeme mnogo učinio za njezin procvat i napredak na kultumoekonomskom polju. Bio je uman i agilan državnik, da mu je rijetko para naći u islamskim državama; veoma je razumijevao potrebu društvene i kulturne reformacije svog naroda u zapadnom novovjekom smislu, pa je najviše nastojao da megju mlagju generaciju u Chivi raširi plodove moderne prosvjete. U tu je svrhu dobavio u svoju domovinu mnoge jake učiteljske sile, koji su poznavali ruski i turski jezik i podigao mnoge moderno uregjene škole, u kojim se sistematski predaje; osim toga je o svom vlastitom trošku u ( Ihivi utemeljio jednu veliku medresu i mekteb, kojima je i ogr iman vakuf poklonio. Za ekonomski razvitak svog naroda Islam-Hadže je takogjer i ..mgo učinio: iskopao je mnoge velike kanale za natapanje zemlje, podigao mnoge velike željezne mos­ tove i izgradio silesiju dobrih cesta i prometnih sred­ stava. Do njegova vremena ni u samoj prijestonici han­ luka nije bi'o pošte ni telegrafskog ureda, a on je za vrijeme svoje vezirske službe po cijeloj svojoj domovini otovrio na mnogim mjestima pošte i brzojave. U samoj Chivi ustanovio je veliku modernu bolnicu sa sto i pedeset kreveta, u čiju je gradnju utrošio vlas­ titog novca oko dvije stotine hiljada rubalja. Na tu je bolnicu pozvao ruske liječnike, megju kojim ima najviše muslimana iz Kavkaza, Krima i Kazanske gubernije. Po ovom svemu vidi se, da je smrt ovog velikog muslimana nenaknadiv gubitak za zapuštenu našu braću u Chivi, koja je baš sada najpotrebnija bila jednom ri­ jetkom rodoljubu i državničkom talentu kao što je IslamHadže. Nama se čini, da u ovom umorstvu svoje prste ima sama Rusija, kojoj nikako ne miriše napredak njenih islamskih podanika i koja na svaki način proganja sve musi. prosvjećene elemente. Islam Hadžeu želimo od Boga rajsko naselje Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiaten! Književnost. „ A v e c le s v a ln cu s" . — La campagne de Thrace octobre 1912 — mai 1913. (Berger — Levrault, nak­ ladnik, Pariš.*) Sa nekom tihom rezignacijom pročitao sam gornju knjigu od francuskog žurnaliste Georgesa Remond i od­ ložio je. »Sa pobijegjenima«, naime Turcima preko osam mjeseci živjeti povlačiti se natrag i gledati očima, kako *) „Sa p o b ij e g j e n i m a " Vojna u Traciji oktobar 1912. — maj 1913. Napisao Georges Remond. �Strana 112. ,B I S H R' Broj 7. se raspada jedno veliko carstvo, kako komad po komad zaljubljene istočne hanumice, a formom su upravo savr­ mesa otpada od trulog tijela velikog čovjeka — Turske. šeno dotjerane, kao da su ispale ispod pera kakova Pred očima redale mi se slike jedna za drugom, jedna Teufik Fikreta ili Faik Alije. tužnija od druge, a nad ovima crnilo se oblačno nebo Mladu je pjesnikinju zanosno pozdravila turska kri­ skore budućnosti velike islamske države. Nepregledne tika, predpostavljajući je kao pravu umjetnicu i samoj pustinje i ruševine — sama groblja gdje je nekad pjesma do sad čuvenoj Nigjar hanumi. pjevana i gdje je mujezin s vitih munareta slavio ime Mi ćemo u narednom broju donijeti jedan cvijetak iz Svevišnjeg!.. Sve je zamrlo, svuda vlada smrt, kolera, ove lijepe kitice u prevodu pred naše čitatelje, a i nadalje ćemo bijeda i neimanje. Vidim pred sobom Krk-Klisu, Lile- po koji donositi, jer smo uvjereni, da će svak u njima Burgas, Drinopolje, Čataldžu; — slušam topove i puške, naći naslade svom estetskom čuvstvu. jeku ranjenika i J a č nevine djece, sijedih staraca i slabih Ove se pjesme mogu naručiti u knjižari »Marifet«, žena... Gledam ponosnog junaka Sukri pašu, branitelja a cijena im je 4 groša. C. Edrene, gledam Enverbega u svom taboru na Čataldži, kasnije je u Carigradu na Porti, za tim pred Sultanom gdje mu nosi listu novog ministarstva na potpis... Nazim »G ajret«. Poslije ovogodišnje »Gajretove« glavne paša umire... K’jamil paša bježi u inozemstvo, a veslo skupštine, na kojoj su se odigrali onakovi žalosni prizori, države, koja hoće, da se sunovrati u bezdan uzimlje u što su ih inscenirale političke strasti naših stranaka, govo­ ruke Mahmud Šefket... Nu nesretno strančarstvo, izdajice rilo se u javnosti, da će vlada raspustiti ovo naše pros­ domovine oduzeše mu život... On umire za domovinu, jer vjetno društvo, jer da su u njemu neuredno vogjeni je za nju sve žrtvovao, prodavši najposlije i svoj imetak, poslovi. da pomogne nesretnoj domovini. Šefket umrije vjerujući Ti se glasovi o raspustu nijesu obistinili i — kako samo u čudo, koje će spasiti domovinu i zaustaviti inva­ čujemo — ovih je dana stvoren kompromis izmegju uje­ ziju barbara, koji su pošli da na Aja-Sofiju stave krst i dinjenih i demokrata glede biranja odbora na budućoj okaljaju je svojom poganom nogom. A tu barbarsku najezdu skupštini, koja se ima što skorije sazvati. zaustavio je na Čataldži Džemal, Fetihi i Enver... Neprijatelj Nama bi veoma bilo milo, da se ove vijesti obis­ je stao, jer narod, kojem je trebalo izdahnuti, udario je tine, a još bi nam milije bilo, da se jednom prestane sa posljednim silama, stavilo se sve u jedan neprelazan zid povlačenjem stranćarstva i partaizma u ovo naše jedino i svi rekli: »Samo preko naših mrtvih tjelesa!«.... kulturno društvo, koje je osnovano samo za to, da koristi Ovo su dojmovi Remondove knjige. Pisac je pisao n^-son zapuštenom narodu, a ne da bude predmetom sa velikom ljubavi i zaslužnim simpatijama o Turcima. glozenja i svagje megju jednovjernom braćom, a još Georges Remond gledao je Enverbega i Fethibega u manje da bude rasadište jedne političke strane struje, afričkim pustinjama kako se junački bore i otud i ona kao što je do sada bilo. silna simpatija naprama ovim junacima!.. Remond je vje­ Daj Bože, da se jednom počne raditi na »Gajretu« rovao, da će i u Traciji zateći istu vojsku, kao što je onako, kako je u skladu sa uzvišenim Božijim riječima vidio u Tripolitaniji i Cirenaiki, ali na žalosl! našao je »Innemel-muminune ihvetun!« sve u neredu, — demoralisano nesretnom vladom K’jamilovom i njegovih drugova... Od Turske je moralo otpasti ono, što je otpalo!... Č u d n o v a te o s u d e . — Francuski list »Courir« Ono bez čega Turci nijesu mogli biti, Turci niti narod bilo je Drinopolje!.. Oni su ga morali dobiti natrag, jer iznio je neke osude, koje su pale u državi Francuskoj, ono je za Turke isto, što Mek’ja, Medina, Bagdad i Ca­ pa ih je usporedio megju se, da se vidi, kako neki suci rigrad!... To je prijestonica prvih osmanlijskih careva — i sudovi dijele pravdu ljudima na zemlji. Evo nekoliko primjera. to je svetinja turske povješti. Porotni sud u Parizu r i j e š i o j e k a z n e dne »Mi ćemo sklopiti mir kakav god hoćete, ali mir bez Edrene ne može biti — rekao je Džemal bey; — 8./I. 1912. mladog Josefa Frecheta, koji je gespojici Bou»naši ministri dobro znaju ako napuste Edrenu, da ću chet rinuo nož u vrat i teško je tijem ozlijedio. Kaznena komora je 9./II. 1912. osudila gospogju dignuti proti njima revoluciju«... Georges Remond znao je iskoristiti ovaku priliku i opisati sve strahovite gro­ Maret Furel n a č e t i r i m j e s e c a t a m n i c e , Što je zote balkanskog rata... Knjiga inače obiluje i lijepim opi­ džepnim nožem razrezala zadnju gumu u jednog auto­ sima, nužnim podacima i svim onim, što se može očekivati mobila. od jedne ovake knjige. A inače protkana je nekom mis­ Daklen guma skuplja od ljudskog vrata. Kaznena komora u Limoges u o s l o b o d i l a j e tičnom poezijom, koja se proteže kroz sve retke, kao »cme niti nekakva prokletstva, koje se moralo izvršiti nad jednu čuvaricu (vehtericu), što je u banji, u vodi, svezala lancima jednu budalastu ženu, pa se je za to utopila. Turskom... Pariška kaznena komora je 8./I. 1913. osudila nekog A ti grijesi, koje je Turska morala svojim životom Gilberta, koji je iz šale skinuo vrata od aborta, pa ih okajati jesu: vladavina Abdul-Hamida... Knjigu preporučujem svakom, ko vlada francuskim donio u vratarsku ložu svojoj ženi, n a t r i m j e s e c a jezikom, dobiva se u Parizu kod nakladnika za 3 fr. 50 c. z a t v o r a . A. Hifzi Bjelevac. U novembi u 1912. riješio je pariški porotni sud K ita lju b ic a . (Bir deste menk’ješe.) — Tako se radnika X. od svake kazne i ako je iz ljubomornosti zovu lirske pjesme mlade osmanlijske pjesnikinje Nezihe svojoj ženi odrezao nos džepnim nožem, dočim je kaz­ Jašar, koje su prije kratkog vremena štampane nakladom nena komora u Parizu osudila dne 22./VII 1912. meha­ ničara Leona Donvelle-a na o s a m n a e s t m j s e c i knjižare »Marifet« u Carigradu. Sve su ove pjesmice veoma nježne i čuvstvene t a m n i c e , što je, iz dragosti otkinuo zubima vrh od poput ljubavnih zvukova sa struna ćutljivog srca jedne nosa svojoj ljubeznici! 1 to je oto pravda! Kulturne bilješke. Razno. Vlasnik i izdavatelj: P r v a m u s llm . n a k la d n a kn iž a r a i Šta m p a r ija u M o atarn , -------- THm^: S^"1pariJ<>^Bjjcra* » Mnrtarn Uregjuje: R e d a k c io n l od b o r. Za uredništvo odgovara: Muhamed Beklr Kalajdžić. �Natječaj. Vakufsko-mearifski saborski odbor ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ podijeliće nekoliko zajmova od K 1.000 — slušateljima visokih ♦ ♦ škola za godinu 1913/14. ♦ Molbe za ove zajmove imaju se predložiti putem nadlež­ ♦ ♦ ♦ ♦ nog kotarsko vakufsko-mearifskog povjerenstva i istima se imaju predložiti slijedeći dokumenti1. Svjedodžba r stečenoj naobraz 2. svjedodžba • zdravstvenom stanju 3. vladina i opeins 4. revers o otplati odbijeEit ajma. Sadržaj reversa može se uviujeti kod vakufskih povjeren­ stava, a molbe se imaju predložiti najkašnje do 10. oktobra ov. g. I dosadanji vakufski Stipendisti imaju moliti za zajam. Vakufsko-mearifski saborski odbor. A �H E K C E G - B O S f i f l zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonateljstno u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristfc ul. br. 2). Dionička glavnica K 4,000.000.e) p r o ti p r o v a ln o j k r a g ji i f ) n a lju d s k i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o ti p o ž a r u (m akar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o ti š te ta m a k od p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u r a n j a z a s lu č a j sm rti; b) m j e š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz c) o s ig u r a n j e m ira z a ; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: d) ž iv o t n e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n t e za slučaj p r e ž lv lj a ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji ra ta , b e z i svake doknadne premije; 2. za s lu č a j d vob oja; 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I .« « 5 rt | g £ ~ Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzoi kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju r^do svo upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ------ ■ ODLEŽHHO ExP 0Rt-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje a pokrajinu franko ua svskoj štaciji bosansko' hercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/091822a81854fe2383eee8210f5ad92b.pdf 8cbd851a6aa303be2a0eebd6e92e97f4 PDF Text Text BROJ 8. GODINA II BISER „BISER* izlazi dva puta Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8*— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nne me l - mumi nune i chvetun! E M s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista =— . Neplaćena se pisma ne primaju, = ----- — pLATrvo i UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14. Zilkide 1331. © M O S T A R © 15. oktobra 1913. SADRŽAJ: X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. M. Ć. Ćatić: Tvoje oči. (Pjesma.) Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Za ljetne dosade. (Hadžer M e' iv dnevnik.) Karanfilaga: Kakva pjesma. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. Neziha Jašar: Moja čežnja. (Pjesma.) M. Hifzi Muftić: Bogataš i radnik (Crtica.) Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. S. Bakamović: Iz arapske lirike. Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) b*S2T0V0. Narodne umotvorine: • Njema Fata. i '•him H. Baščaušević. Listak. Iz islamđtog svijeta: Bugjenje Kirkiza. — Muslim. ženska ifiž;. gimnazija. — Raspuštanje muslimanskih đrušta - u Rusiji. — Književnost: Sarajevske džamije i oruge javne gradnje turske dobe. — Kulturne bilješke: Pokret za uspostavu rada i normalnih prilika u „Gaj retu". — Muslim. društvo „Afijet" u Olovu. — Razno: Prerane udaje. — Promjena podneblja. — Poruke i odgo­ vori uredništva. JAVNA ZAHVALA. Ooih je dana Hafiz Ali ef. Sefić iz Mostara putooao u Bas. Brad, te se je tom prilikom sjetio i našeg lista ,,Bisera“, parnu tamo našao nekoliko pretplatnika, na čemu mu ooijem putem izričemo sooju najljepšu zahoalnost i priznanje, kličuči mu: Žioia 1 Upraoa ,,BlS£Rfl“. Štamparija „Biser* u Mostaru. �¥ KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUOUK-ŠTAMPIUA (MUH VMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA 0L1CA. /MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Blsera“ 1 „Muslimanske biblioteke". ..............- = F ilija la u T re b in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptiJaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima o p ćinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i k ancelarijsk og pribora. V elik i izb or knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade s v e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pllja (m uhura) od kaučuka vrlo uku sn o uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v lja ju , b r z e i t a č n o u z v r lo p o v o lj n e c ij e n e , k o j im a s e p r ila z u ' s p l a t n o p r ik la d n i d a r o v i. PODRUŽNICA HRVATSKE CENTRALNE BANKE ZA Sauervaldova ul B O S N U I HER E G O V I N U (DIONIČKO DRUŠTVO) Mostar Sauervaldova ul. CENTRALA u SARAJEVU; posestrima a TUZLI. Potpuno uplaćena dion. glavnica 2,000.000 K. Pričuvna zaklada 250.000 K. Preuzima uloge na uložne knjižice te ukamaćuje iste 4% čistih, bez ikakovih odbitaka Eskomptira i reeskomptira mjenice i tražbine. Daje zajmove na tekući račun. Kupuje i prodaje vrijednosne papire, devise i valute. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne deposite i upravlja njima. Izvršuje Isplate i naplate na svim trgovačkim središtima tu- i inozemstva. Z A L A G A O N IC A prima ti ^ralog sve dragocjenosti, kao: 2;lato, srebro, dragulje i ostalo. : ♦ I : * ♦ �BROJ 8. „BISER" izlazi dva puta mjesečno. — ----------Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 41—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. Inne me l - mumi nune ichvetun! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera- Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista ---:: Neplaćena se pisma ne primaju, ----------- ~ PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 14. Zilkide 1331. © M O S T A R ® X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakam ović. (Nastavak.) Osim ovih, osnovano je još mnogo drugih novina kao „T e k j a m u 1“ (Svršenost), organ muslimanskih socijalista, ,,Z e u b u r“ (Pčela), humoristična novina, obje u Baku-u, .Mu 1a N a s r u d d i n“, te jedan od najboljih listova na Istoku „N u r“ (Svijetlo) i ,,U 1f e t “ (Sporazum) Abdurašida Ibrahimoffa u Petrogradu; „J i 1d ii z“ (Zvijezda) Maksudoffa; ,,B e j a n u 1-H a k“ (Objava Istine) Šejh Attara Osmanofa; „ Da n " i „ D a n j i l d i i z i " (Donska Zvijezda) i t. d. u Kazanu; ,,Š u r a “ (Skupština) i ,,V a k a t“ (Vri­ jeme) u Orenburgu; ,,T o m s k“ u Tomsku u Sibiriji, „I d i 1“ (Volga) u Astrahanu i t. d. S ovim se novinama stvara opći pokret u svijetu i pripomaže se općem zbliženju osoba i izmjenjivanju njihovih ideja. Ova toliko prostrana štampa još više do­ prinosi propagiranju književnog utjecaja Turske, jerbo je ona kao jedina nezavisna država u turskom svjijetu više uradila za svoju literaturu, nego li svi drugi ogranci turske rase. Ovi se odnošaji svršiše s emigracijom panturcista iz Kavkaza i Tatarske u Carigrad poslije turske revolucije. Unatoč svim ovim pokretima zasluga, da je ideji Panturcizma dat odregjen forum i jedna moderna organizacija, jedino pripada Jusuf beju Akčuri, direktoru revije „ T u r k J u r d i“. 15. oktobra 1913. On je prije deset godina objelodanio jedan članak pod naslovom „Tri politička sistema" u novini ,,T u r k“-u, koja je izlazila u Kairu. Ovaj je članak sada izdan u posebnoj brošuri i ra­ širen kao izvješće panturskih načela (principa). Pisac u ovom članku, odnosno brošuri ana­ lizira metode i ideje velikih ličnosti i reforma­ tora turske carevine sve od sultana Muhameda II. do danas. On izvagja od svih ovih neodregjenih i ne­ jasnih metoda i ideja tri politička sistema, koja prosugjuje i kritizira. I sa raznim argumentima nastoji dokazati nemogućnost provogjenja dvaju izmegju ovih sistema: Panislamizma i Otomanizma, te se trudi da dokaže potrebu primanja trećeg sistema t. j. Panturcizma. Ovdje mi ne ćemo procjenjivati logiku za­ ključivanja Akčura-Oglu-a; ali pošto se bez toga historija političke evolucije u Turskoj ne bi mogla prikazati, mi ćemo joj dati mjesto, koje zaslužuje. Tom prilikom najavili bi naše osobne ideje svim vrijednim našim prijateljima Osmanlijama i savjetovali bi ih prijateljski; ali držimo, da je ovdje dosta, ako rečemo ispravno kao autor ovog članka, da je propušten povoljan momenat za politiku Otomanizma, za koju Akčura-Oglu dosta jakim argumentima dokazuje, da je nesavremena. On tvrdi, da politika Otomanizma ne može opstojati, pošto bi sa raznim narodnostima osmanlijskog carstva sačinjavala nešto slična Sjevero-Američkim Sjedinjenim državama. Evo zašto: �Strana 114. .BISER4 Ova se politika prije svega protivi aspira­ cijama i osjećajima Turaka, jer bi ih lišila vlasti i dozvolila, da i drugi narodi u zemlji imadu udjela u državnoj upravi, radi čega bi turska carevi ia postala jedna država bez ikakve forme i u kojoj bi Turci, jako umanjeni, bili jednaki drugim narodima. Ona se protivi samom Islamu, koji vjerni­ cima daje mnoge privilegije i viši rang nad inovjercima, te koji ne dozvoljava vlade nemuslimanima. Ona je protivna željama i namjerama nemuslimana u Turskoj, jer su pod utjecajem kršćanskog Zapada dosta napredovali, te jedva čekaju zgodan momenat, da podignu ustanak i uzmu vlast u svoje ruke. Ovi nemuslimani nikako ne žele raditi zajedno sa onim, koji su ih podjarmili i ne će da se s njima slože, da naprave jedan novi preporogjeni otomanski narod. Otomanska politika se protivi i ambicioznim planovima Rusije obzirom na Panislamizam, krš­ ćanstvo i zauzeće Carigrada, stare prijestonice pravoslavja. Protivi se ta politika takogjer ve­ likom dijelu javnog mnijenja u Evropi, koje — podržavajući staru vjersku mržnju neprestano radi, da Turke istjera iz Evrope i oslobodi krš­ ćane ispod muslimanskog gospodstva. Što se pak tiče Panislamizma, Akčura-Oglu upozoruje na rastuću mržnju megju musliman­ skim i nemuslimanskim podanicima Turske; najzad on smatra otpor i mržnju nekojih ev­ ropskih velesila proti ostvarenja panislamskih projekata, kao nesavladive zapreke. Pisac se kasnije osvrće na Panturcizam i odgovara na neke možebitne prigovore. On smatra Rusiju najvećom zaprekom ostvarenju ove ideje, jer ona ima mnogo podanika Turanaca; ali s druge strane on se nada, da će druge države pružiti svoju pomoć za ostvarenje ovog sistema, koji je upravljen proti Rusiji. Ovo je dakle kratak pregled onog članka, koji je postao programom intelektualnog pokreta u skorom vremenu megju Turcima. Direktor političkog lista ,,T u r k", koji je izlazio u Kairu, Ali Kemal beg objelodanio je ovaj članak i onda na nj odgovarao u nekoliko brojeva tog lista; ali budući da ovaj odgovor Broj 8. obiluje igrarijom riječi Namik Kemalove literarne škole i njegovih učenika, mi ne ćemo preko njeg preći, ograničivši se samo na to, da istak­ nemo, e je Ali Kemal — pošto je žestoko na­ pao Jusuf bega Akčura Oglu, vruće branio politiku Otomanizma. Njegov odgovor sadržaje u isto vrijeme vrlo opravdanih govora o pravom stanju Turske i strogih kritika o iluzijama imperialista i ide­ ologa turskih, koji žive u svijetu iluzija i sa­ njarija. Nakon toga izišao je jedan treći članak iz pera Ahmed Ferid bega, narodnog poslanika iz Kjutahije, a kasnije osnovatelja konstitucionalne narodne stranke i umiješao se u ove diskuzije. Ahmed Ferid beg suzbija nazore Ali Kemala i opravdava politiku oportunizma, da bi se moglo služiti sa sva tri sistema, a onda nastavlja: — Panislamizam je neostvariv i ne može imati budućnosti- ali danas se treba koristiti prednostima, koje nam pruža. I Panturcizam ima vrlo sjajnu budućnosti; ali on sada ne po­ stoji i naravno ne može se ni korist očekivati od onog, čega još nema. Ali politika Otoma­ nizma ma da nam ne obećaje solidne buduć­ nosti, pune nade, ipak je najlaglja i najnužnija politika u današnjem vremenu; u kratko: ona je uvjet politićke egzistencije turskog carstva. (Nastaviće se) Abdul-Hak Hamld: Tarik. (O svojenje Špan jolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S alih B akam ović. (Nastavak.) II. PRIZOR. Prijašnji i Julianos. Julianos: (Poslije pozdrava) Dolazim, da potvrdim vjernost, zapovjedniče. Musa: (Pokazavši mu mjesto) Zahvaljujem grofe, to je vrlo radosna vijest. Julianos: Predajem vam Septu bez kapi krvi; to je eto znak moje vjernosti. �Broj 8. Strana 115. .BISER1 M u sa: Dobro, da se bez krvi predajete; inače da se s mačem Septa osvaja, ovdje vam se ne bi znak pri­ jateljstva ukazao. Time vi ljudstvu činite samo uslugu i tom ne treba dokaza. Naravno, da vaše gradove i ravnice ne želite vidjeti u slici crvenog mora. J u l la n o s : Na našem prošlom sastanku ste govo­ rili, da ste zaduženi čuvati ljudska prava. Pa zar od vas ne smijem tražiti nagradu za ove usluge, što ih uime ljudstva činim. M u s a : Vi ćete nagradu za te usluge uživati od svoje savjesti, dokle ste god na životu. Čovjeka ni sveci ni carevi ne mogu nagraditi onako, kao njegova savjest. Vaša je pak usluga tako velika, da bi mi nasiljem i ndpravdom smatrali, kad bi vas za nju nagradili. J u l la n o s : Osim toga učinio sam vam još jednu osobitu uslugu: opisao sam vam naime potanko 1 opširno neurednosti gotske države. Ako vam budem slagao, ka­ znite me, a ako ne budem, nagradite me. M u s a : Ja sam onam'o svakako poslao Berberiju Tarifa. S pet sto konjenika se je ukrcao na lagju i otišao. Nije bilo potrebno, da nas vi izvjestite o stanju, jer mi smo i suviše upućeni u sve, mi smo znali i koliko je vojske tamo. J u l ia n o s : Svakako je i Tarifova obavijest kao i moji izvještaji. Dakle nijesam slagao. M u s a : Da se Torifova obavijest i protivi vašim izvještajima, mi bi opet prešli u Španiju. U zaljevima Ceute i Tangera brodovi nam se grade, to ste svakako vidjeli. Mi ćemo ukrcati na te morske tvrgjave upravo četrdeset haljada pustinjnskih lavova. Kralj Roderik ako hoće, neka svoju vojsku na aždahe posadi i spremi. Da vam iskreno rečem: prije svega kod nas je jedan izdajica dostojan kazne kao kakav krvni ubojica. Dakle smatrajte za nagradu, što vas ne kaznimo. Mi ne znamo, šta vam je namjera: ili svom kralju izdaj­ stvo, ili nama vjernost, ili ljudstvu usluge. To je nepo­ znato. J u l ia n o s : Uzmimo to sve troje. Dakle s jednim ciljem tri posla vršim. Onda tražim nagradu za svoj po­ sao, koji se na vas odnosi. M u s a : Po srijedi je izdajstvo. Da je i u našu ko­ rist, nije vrijedno. J u l ia n o s : Pitajte me jednom, šta želim. Da li ima kakav niječan upit? M u s a : Prije svega svršimo nagodbu o predaji, pa ćemo se poslije razgovarati. (Ustaje na noge.) J u l ia n o s : Roderika ću vidjeti poražena, a to je meni dosta. Ja bih bio zadovoljan, kad bih s vješala mogao njegov poraz vidjeti. M u s a : Evo, Tarif d o la z i... III. PRIZOR. (Pregjašni, Tarif, Salha binti Ejub i nekoliko sluga.) M u s a : Govori najprije, jesu Ii istiniti grofovi izvješ­ taji o Španjolskoj, za koje sam ti pisao? T a r if : Sve je istina zapovjedniče. Gotska država nije u stanju, da nam se održi. J u l ia n o s : Ako ništa, a ono bar priznajte, slavni vojskovogjo, da ja nijesam lažac! M u s a : Do dva sata da se nagjemo u gradu, gos­ podine grofe!.. (Julianos zahvali i izigje). Vidite moja djeco, i vi ste svaki zapovjednik i voj­ voda. Dobro i plemenito postupajte prama svojim potčinjenim. Vladar, koji svoju okolicu preziranjem i mržnjom časti, u većoj je opasnosti, nego onaj, koji je od nepri­ jatelja opkoljen. Njegovi su dvorjanici, komornici, pa čak i ministri proti njega, a i jedan proti drugog; ali su svi prijatelji njegovih neprijatelja. Tome je evo dokaz Julianosova izdaja svog kralja i vjerna odanost prama nama. Pričaj Tarife, šta si prijeko radio, šta li si sve zapazio. T a r i f : Čim sam odavde krenuo, odmah sam se iskrcao na španskoj obali. Dva tri puta smo se okušali s neprijateljem. Bilo ih je sedam do osam stotina. Otpor im bio svagje bez uspjeha. Sviju smo ih zarobili Doveo sam i mnogo zaplijenjenog hajvana. Kralj im je veoma slab, vrlo uznemiren. Nijesu se u stanju od nas braniti. Vojske imaju koliko nas dva tri puta: blizu sto i dvadesest hi­ ljada. S a l h a : Pa kako onda nijesu u stanju nama otpor dati. Jedna se osoba mora braniti proti navali trojice, ali jedna osoba nikad na tri udariti. M u s a : Salha! Da ih je trista puta više, nego nas, opet ćemo proti njih ići. Njiha je vrlo mnogo, ali su u megjusobnoj neslozi, mi smo pak složni svi, i ako nas je malo. Oni vjeruju više bogova, a mi imamo samo jednog, istinitog Boga. Zašto jedan čovjek ne bi smio udariti na tri osobe, koje su u megjubonoj svagji? S a lh a : I ako je megju njima razdor i svagja, ipak, kad bi se mi u njihove razmirice umiješali, oni bi se slo­ žili proti nas, jer su im isti Bogovi i bogomolje, isti ci­ ljevi i neprijatelji. Kad bi netko sa strane navalio na dva brata, koji se megjusobno tuku, ili kad bi jednom od njih u pomoć poletio, da ga obrani, ja držim, da bi odmah oba brata napustila megjusobnu borbu i složno na tog čovjeka navalili. M u s a : Sve da im je obrana osigurana, pobjeda im nije izvjesna. Fakat je, da se države sa uvjerenjem u po­ bjedu, upuštaju rat. T a r i f : Vojnici su im u gvozdene i kožne oklope obučeni. M u s a : (Upadnuvši mu u riječ.) I naša su srca oklopljena. T a r i f : Svaki njihov vojnik je kao strašni kip; svaka im kuća utvrgjena kao kakova tvrgjava; svaka im tvrgjava ugledna i sjajna kao da je sn eb a pala. Gradovi su im od gvožgja i kamena gragjeni, a vodenim jarkovim a j prokopima opasani i zaštićeni. �Strana 116. Broj 8. ,B I S E R' Ali megju njima je razdor. Kralj je uznemiren. S a l h a : P a zar se zbog toga ne će moći nama oprijeti? Valjda ćemo mi u njihove gradove iz visine kao nebeske munje silaziti? M u s a : Ne Salha. Vi ćete ženski borci silaziti u skupu kao angjeli, a mi ćemo pak ne kao munje, nego kao kuranski ajeti spuštiti se, da tamo uvedemo sreću i blagoslov Božiji i da trajan mir i red uspostavimo. S a l h a : (Zehri) Kako ti možeš šutjeti toliko? Z e h r a : (Salhi) A kako ti opet toliko možeš govo­ riti? S a l h a : (Za se) Zehra ne zna u z r o k a ... Tarik od­ lazi . . . Z e h r a : (Za se) Tarik odlazi... Salha ne m a uzroka... (Tarik se pojavi iz daleka.) S a l h a : (Uzdahne) A h ! .. Eve dolazi! .. Z e h r a : (Uzdahne) Evo dolazi... A h!.. li se podaš strasti i ništavosti, doći ću preda te kao angjeo smrti. Što god budeš u ime svete pravde poduzimao u navalama ili u izmicanjima, u tom će te Božija providnost pomagati; a štogod u sramno ime pohote i sebičnosti učiniš u svojoj slabosti i naglosti, za to će te Božija kazna stići. Sjutra ćeš preći sentanski klanac. S a lh a : (Za se) Čim je jednom stavio svoj predlog, očito je, da će i svoju nakanu izvršiti. Z e h r a : (Za se) Čim je jednom nešto nakanio, znak je, da će i svoj predlog dati izvršiti. (Nastaviće se.) M. C. Ćatić: Tvoje oči. IV. PRIZOR. (Prijašnji i Tarik bin Zijad.) T a r i k : Vi ste me zvali, zapovjedniče... (U sebi s uzdahom.) I zehra o v d je !... M u s a : Da. Kao vazda, tako te i sada trebam Za­ povijed, koju sam izdao za polazak na Španiju treba da se izvrši i bez Halifine dozvole. Za ovu zgodnu priliku moram tu dužnost žrtvovati. Propustiti zgodnu priliku, koja se ukaže za vrijeme službe, veća je pogreška, nego li ne tražiti dozvolu od vrhovnog zapovjednika. Naše lagje, konji, deve, konjanička i pješačka vojska, ratna sprema — sve je to gotovo i za polazak spremno. I od Berberija imamo dosta vojnika. Neka proljeće devedeset i druge godine po hidžretu znamenito postane s našim osvajanjem. Sutra se polazi na Španjolsku, pa tebe imenujem glavnim vojskovogjom. Moj je život soba tamna i duboka, Gdje bijeli rietko zaviruju dani — Tu u vazi srca na niemoj tenhani Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka. Tek katkada, Nigjar, taj — Ko sunčana traka sa Svesilno mi prodre kroz U sobu života i cvijetke tvoj pogled pjani neba visoka — pendžer od oka mi hrani. Pa sva mi se soba tad napuni sjaja, A cvijeci poprime sve zamamne boje, Što kroz suze Amor u dugu ih spaja I miris se njihov porazlije svuda — — Svemoćne su, Nigjar, plave oči tvoje, Dok stvaraju tako nadnaravna čuda! Z e h r a : (Za se) Eto ti na preokreta, što ga od prije naslućujem !. S a lh a : (Za se) Eto ti preobreta, izgledam!.. kojeg odavno T a r i k : Ja ću dakle kao vojskovogja upravljati vojskom; ali ako vojska bude pobijegjena, ko će onda sa mnom upravljati? I ja trebam jednog zapovjednika, a to ste vi. Naš vas je halifa imenovao prvim neodgovornim vojskovogjom cijele vojske, za to bih ja mogao posao svršiti samo pod vašom komandom. Ako se od vas od­ vojim, pokoravaću se najčudnovatijim fantazijama, koje su daleko od zdravog razuma; osvajaču u mašti najljepše i najuzvišenije stvari. Isto kao kakova arapska bedevija bez uzde: mjesto da stoji, ona neprestano trči. M u s a : Prvo: ljudska prirodna sposobnost ne mjeri se po zvaničnom naslovu. Mnogo je zapovjenika nespo­ sobnih, a mnogo mlagjih pametnih. Drugo: razumni i raz­ boriti ljudi nikada ne trebaju vogje. Jedan junak s onom bedevijom može i bez uzde vladati. Pojmim, šta želiš reći. Ja ću tebi iz nevidljivog svijeta zapovijedati kao vladar sudbine. Gdje ti bude tijesno, doletjeću kao Hjzir, a ako Ahmed Nalm: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Cazim Catlć. (Nastavak.) Islamska ulema pak, ne negirajući ni determinističke odregjene motive niti fatalistički prvotni uzrok i stvara­ lačku moć, ustvrdili su slobodnu volju kod čovjeka i što je najzačudnije, tu tvrdnju argumentirali dokazima, kojima je današnje racionaliste dokazuju. Istina poslije prelaza nekih filozofskih sistema megju muslimane neki su islamski teozofi — poput fatalista — držali, da ne postoji ljudska slobodna volja; ali ova teozofska struja nije našla u Islamu pristalica, nego je potis­ nuta od islamske uleme, koji su slobodnu volju i odgo­ vornost ljudsku dokazivali. Muslimani kao što su vjerovali u opstojnost slo­ bodne ljudske volje, (Libertć personelle) o kojoj ovisi �Broj 8. .BISER' moralni zakon i odgovornost, tako su vjerovali i vjeruju u jednu „apsolutnu univerzalnu volju", t. j. u volju neiz­ mjernog, svemoćnog Boga, tvorca vasionog svijeta (Voloutć divine); muslimani znaju, da njihova odgovornost t: j. kazna i nagrada ovisi o njihovoj slobodnoj volji. Mi pitamo, da li se može jednoj filozofskoj struji u grijeh upisivati vjerovanja u predestinaciju (kader), ako ta filozofija — bez upadanja u protuslovlje — tvrdi opstoj­ nost jednog, Stvoritelja, koji ima neizmjerno znanje, moć i htijenje i vjerovanje u opstojnost ljudske slobodne volje, ili — po današnjoj terminologiji — moralne slobode (Ihtijari ahlaki) (Libertć morale?) U grijeh upisivati Islamu vjerovanje u kader znači sto, što pripisivati Božijim atributima ograničenost ili neopstojnost. Mislimo, da ne će biti bez koristi, ako ovdje nave­ demo nekolik d riječi Charlesa Jourdaina, bivšeg člana francuskog instituta, jer su one kao ogledalo mišljenia kakova pravog islamskog alima. Jourdain veli: *) — „Da je čovjek slobodan, da ima slobodnu volju to je pozitivno utvrgjeno, jer to nam i savjest dokazuje. Takogjer je pozitivno utvrgjeno, da Bog imade svoja neizmjerna savršena svojstva, jer to nam i razum shvaća. Ovo dvostruko pozitivno znanje čvrsto je usagjenu u ljudska srca još u prvoj periodi razvijanja umnih sposob­ nosti, dapače i prije nego što počne um djelovati i pre­ dodžbe dobivati. Za to filozofija nije potrebna, da nam to dokazuje kojekakovim „ kombinacijama i mislima, niti je sposobna da svojim sofisterijama oslabi ta naša pozitivna uvjerenja. Filozofija bi sve svoje nastojanje trebala svesti samo na to, da strogo uvažuje ove dvije istine, koje je apso­ lutno nemoguće pobiti u njihovoj bitnosti. Onaj dan, kad bude filozofija otkrila tajanstvenu tačku, na kojoj bi se spojile ove dvije istine, biće jedan od najznačajnijih i najepohalnijih dana u povijesti čovječanstva. Nu tim, što ne zna, kako bi se spojile ove dvije istine, ne može ih filozofija zanijekati, niti se može otresti dužnosti, koje joj je zdravi razum postavio.". Muslimani vjeruju da je Božija volja samostalna u proizvagjanju sviju svjetskih dogagjaja, pa megju njima i ljudskih činova, koji su proizvod Božije moći. Muslimani vjeruju, da je Bog stvoritelj kako univerzalnih zakona, koji svemir uregjuju i upravljaju, tako i sviju pojedinih pojava i dogagjaja, koji se po tim univerzalnim zakonima zbivaju, jest, muslimani pozitivno vjeruju, da Bog ima beskrajnu moć i neizmjernu volju, da radi sve ono, što hoće po svojoj apsolutnoj volji. (Fe’al lima jurid.) Ako ima ljudi, koji se protive ovom vjerovanju, i kojima se ono ne svigja, to su samo filozofi, koji niječu egzistenciju Stvoritelja svijeta. Ovo pak naše vjerovanje je apsolutno neodjeljivo od vjerovanja u kader. *) Charles Jourdain — Diktionaire des Sciences philosohiques, art. „Fatalisme". Strana 117. Ta posve je nešto drugo vjerovati Boga ovako, kao što ga mi vjerujemo, a drugo je: vjerovati ga kao pravog tvorca sviju dogagjaja i činova ljudskih u svijetu, a onda svoju osobnu odgovornost nijekati, podati se lijenosti, ne raditi na pribavljanju životnih sredstava i nepotrebnim smatrati otpor proti opasnostima, koje čovjeku prijete. Izmegju ova dva vjerovanja leži nepremostiv jaz, U jednom od vrlo poznatih filozofskih leksikona **), u odsjeku, gdje se raspravlja o muslimanskom vjerovanju u sudbinu, nalaze se ovi retci: — „Muslimanske države se bez otpora i obrane izlažu nasrtajima kuge, jer su uvjerene, da su dani našeg života odbrojeni i da nema nikakovih sredstava, pomoću kojih bi se izmijenila odregjena sudbina". Od ovih riječi ne može biti veće laži i podvale. U Kur’anu stoji: — „Ja ejjuhellezine amenu huzu hazrek’jum". (0 , pravovjerni! Oprezni budite t. j. pripravite si sva sredstva, koja su potrebna, da vas zaštite". Surei Niša 73. U drugom opet ajetu Bog ovo veli: — „Ve la tulku bi ejdik’jum ilettehluk’je". (Ne ba­ cajte se vlastitim rukama u ponor opasnosti.) Surei Bekare 191. Osobito navedenu podvalu filozofskog leksikoni iz temelja ruše ovi pejgamberovi hadisi o kugi i lepri (Cžuzamu.): — #Fir minel-medžzumi firarek’je minel-esedi". (Bježi od čovjeka zaražena leprom, kao što bježiš od lava.) „Itteku saiiibel-džuzami, kjem a juttekal- esedu, habeta vadijen, fehbetu gajrehu". (Bojte se na džuzamu oboljela čovjeka, kao što se lava bojite. Kad se on u jednu dolinu spusti, vi u drugu sagjite.) .rpg „K'jellimil-medžzume ve bejnek’je ve bejnehu kadru rumhin". (S čovjekom koji na džuzamu boluje, razgovaraj tek onda, kad si od njeg udaljen za duljinu koplja.) Jednom neka arapska plemena pošalju jednu depu­ taciju, koja se je u ime njih trebala pejgamberu pokloniti i izjaviti pokornost i prelaz na Islam. Megjutim deputantima bijaše i jedan na džuzamu oboljeli čovjek, pa kad su svi rukovali se s pejgamberom i izrazili mu svoju odanost, i red došao na tog bolesnog čovjeka, pejgamber mu ne pruži ruku, nego reče: — „Irdži, fe kad baja’nak’je".. (Vrati se, jer smo sklopili mir, ugovor.) Jednom opet prilikom, dok je na jednoj prostirki na tlima sjedio pejgamber sa Enesom Ibni Malik’jom, htjede im prići neki na džuzamu oboljeli čovjek. Pejgamber odmah Enesu reče: — „Ja Enes! Itnil-bisate, la jetau alejhi bi kademihi". ( 0 Enesel Digni prostirku, da ne bi na nju nogom stao.) Naš Devletlija je pak za kugu ovo rekao: — „Iza semi’tum bittauni bi erdin, fe la tedhulu alejhi,, ve iza veka’a ve entum bi erdin, fe la tahrudžu **) Dictionaire des Sciences philosophiques, art „Morale" �Strana 118. .BISER' m inha firaren m inhu". (Kad čujete, da u jednoj zemlji kuga hara, ne idite tam o; kad se pak zatečete ondje, gdje je kuga, ne izlazite odatle, bježeći od k u g e ) Kako se po ovom hadisu vidi, naš je pejgamber pre­ tekao trinaest stoljeća današnje znanosti u postavljanju osnova karanteni. VII. Pogledajm o sada, šta se pripovijeda u jednom od hadiskih k’jitaba: — Drugi halifa pejgamberov Omer bin El-Hattab bijaše s nekoliko vojske pohitao put Šama (Damaska), da priteče u pomoć islamskoj vojsci, koja je tamo vojevala. U to baš vrijeme u šamskoj se vojsci bijaše kuga pojavila. Kad je halifa prispio na mjesto zvano „S urg“, dogje mu u susret vojvoda Ebu Ubejde bin El-Džerrah sa svo­ jom pratnjom i javi mu, da u vojski kuga hara. Tada halifa pozove k sebi muhadžirine (one ashabe, koji su se iz Meke u Medinu preselili poslije pejgamberova hidžreta, da sačuvaju vjeru i život od idolopoklonika), koji su se u njegovoj pratnji nalazili, da se s njima posavjetuje, da li će se povratiti, ili će put nastaviti dalje unatoč haranju kuge. Jedan dio muhadžira reče, da ne bi bilo umjesno vratiti se, kad se je već jednom krenulo s veoma važnom svrhom; drugi pak dio halifi govoraše: — „Uza te se nalazi ostatak pejgamberc vih drugova, pa ne bi od tebe bilo lijepo, da ih vodiš onamo, gdje strašno kužna bolest hara, jer bi ih izvrgao očitoj pro­ pasti". Uvidivši halifa nesaglasnost muhadžirina, reče im, da ga ostave i da mu pozovu Ensarije (ashabe rogjene Medinelije.) Nu i ovi pejgamberovi drugovi ne bijahu složni u mnijenjima, za to halifa — u zdvojnosti — i njiha otpusti i naredi, da mu se pozovu kurejšitski starci, koji su prije pejgamberova hidžreta u Medinu iselili. Megju ovim sijedim muhadžirima ne bijaše nesug­ lasja: oni svi predložiše, da se halifa sa svojom sviom i pomoćnom vojskom povrati, jer da nikako nije pametno ljude izlagati pogibelji od kuge. Poslije ovog vijećanja halifa razglasi vojski, da će se sjutra na put krenuti. Kad se je u jutro vojska spremala na povratak, vo,s<ovogja Ebu Ubejde prigje hazreti Omeru i upita ga — „E firaren min kadrillahi?" (Zar bježati od Božije sudbine?) Na to mu halifa odgovori: — „Nijesam trebao ove riječi čuti od tebe, o oče Ubejdetov. Da, bježeći od Božije sudbine, zaklinjamo se za Božiju sudbinu. Zamisli sebi, da imaš čopor deva i da se taj čopor spusti u jednu dolinu sa dva brijega, od kojih je jedan obilat s pašom, a drugi pust i gS. Ako ti budeš te deve pasao na brijegu, koji je obilat pašom, nijesi li ih pasao po Bžijem odregjenju; isto tako ako Broj 8. ih budeš pasao na golom pustom brijegu, nijesi li ih pasao po Božij j sudbini?" Tek što je halifa ove riječi izgovorio, pristupi mu Abdurrahman bin Auf, koji ne bijaše prisutan za vrijeme razgovora i reče, da se on dobro sjeća, kad je Božiji poslanik jednom prilikom rekao. — Iza semi’tum bittauni... (Kad čujete, da u jednoj zemlji kuga hara i t. d.) gore citirani hadis. I kad ne bi ovaj hadis tada u istinu bio priopćen, opet bi se ovaki zaključak — kako ga je Omer u vije­ ćanju stvorio — morao izvesti iz samog duha islamske vjere, iz sviju ajeta i hadisa, koji se odnose na odgovor­ nost čovjeka za svoje čine i na vjerovanje u usud. To dokazuje i činjenica, da je — prije nego što je Abdurrahman bin Auf gornji hadis priopćio — najveći islamski vladar, Hazreti Omer po zaključku muhadžirinskih staraca dao zapovijed za povratak vojske iz šamske zemlje, gdje je kuga harala. Hadis je samo potkrijepio taj zaključak, što su ga stvorili prvi muslimani, štono su najbolje poznavali duh islamske vjere. Nu zašto dokazivati? Sama važnost, što ju je Islam davao liječničkoj znanosti, potpunoma pobija onu podvalu filozofskog leksikona, koji se smatra jednim od najvećih djela ovog stoljeća. (Nastaviće se), A. Hi zi Bjelevac: Za ljetne dosade. (H a d ž e r-M ere šo v d n e v n ik .) 2. Ram azanski dojmovf. Ja ne ću pisati o ramazanu ni postu. Pisao je »Biser«, a čini mi se: izaći će skoro i knjiga o »Rama­ zanskom postu«. To je stvar svakog pojedinca. Ne ću ni o kandiljima, kako tiho žmirkaju, u noćnoj tišini... Ni o iftarima, jer mene nije niko pozvao, pa ne znam, da li bi se trebao zahvaliti ispred koga drugoga. Čini mi se da je Ćazim o tom nešto pisao. Možda je on na iftaru bio i čekao za sofrom, kad će top s tabije. A onda, da se izrazim njegovim riječima. »...Ezani ga mujezinski prate. I zvek posugja s iftatarskih sofara, Krila mu*1) zvjezde svojim trakom zlate I plam kandilja s vitih munara — i tople molitve pobožno ga prate«. Ašikovao takogjer nijesam, pa eto ne znam ni šta bi o tom zabilježio. Ja se povukao u Bristol. Tu u kavani sjedio sam po čitavu noć i slušao ciličuće gusle nekakovih svirača. Ne znam ni šta su, a još manje šta su pjevali. Svijet im *') Večernjeg angjela, koji je „iz topa izletio". �Broj 8. Strana 119. .BISER1 pleskao rukama, pa bi gdjekad i ja onako više s drugima. Bezistanu štolove i ostalo. Idu i Čuče, idu u Sarke it.d.*2) Učitelji su držali analfabetske tečajeve — oprostite, u Nešto drugo treba našoj ženi, i to ne staroj, koja igračnici sa našim akademičarima, koji su svršili i došli je nogom nad grobom, nego našoj djeci, treba da se da rade — za narod. Jednu večer šetajući s jednim uči­ poslužim riječima jedne učiteljice: teljem Srbinom, pozvah ga u kavanu a on mi se ispriča: »..Valjan odgoj kod kuće — i savremena školska »Oprosti, imam posla oko sregjivanja računa »Prosvjete«. obuka!.. Treba prekinuti sa umišljenim predrasudama »Pa sutra ne zaboravi se navratiti*... o čitanju i pisanju, treba i našoj ženskoj djeci otvoriti Takogjer ne mogu, jer moram držati predavanje širom vratu znanja, jer stupanj kulture jednoga naroda u zadrugi... odgovori mi on. mjeri se po ženama*3) Ja se oprostio i uljegao u kavanu. Pogledao redom po svima gostima, nije li Salih prvi ili drugi došao. Ili možda hadžija, da malo pretresemo: šta ima u Bukureštu. Sjedam. Preda mnom gospodjica, malo tepa: ...erlauben Sie!.. Karanfilaga: Nema drugel Daj deset helera.. Odlazi... — »Gospodin će himber?« pita kelner. ... s kašikom... neko dobaci iza legja. 29. (svakog mjeseca.) — Što si večeras tako uranio? — pita neko iz ćoše. — »Nisam bio u klubu, nego ravno od kuće Pjevao bih. Tople pjesme ovamo... Kakva pjesma! Ovako je s malim razlikama svaku večer. U klubu je isto. Dogješ, čitaš novine i raspravljaš o reisu. Jedan hoće ovog, drugi onog... To je nužno, jer kad se reis imenuje, onda će tek i muslimanski prosvjetno vjerski rad započeti. Jedan čovjek ne može sve preporoditi, neki misle. .. Ali on je obećao povišenje muallimskih plaća. ...Ali ako vakufski sabor nema sredstava, da to provede, ostaće obećanje i ništa više... — »Ti si i proti toga... neko mi predbaci. — »Nijesam«. Ja bih muallimu u Podveležu dao dvijesto kruna plaće na mjeseci I podvelešci plaćaju namet, a nemaju ni hodže ni džamije, ni mekteba... — »Mogli bi im dati jednu džamiju iz Mostara...« neko će u šali. — »Trebaju i nama«... brani neko od starijih. — »Ova mladež ne klanja, pa misle, da džamije ne trebaju... — »Trebaju — veli opet neko — ali treba ići u njiha, a ne, prazne, da plaču za džematom... Iz kluba u kavanu... Tako su prolazili dani ramazana. U posij ednim da­ nima nekako se razgovor'promijenio. Jedna mala brošurica o »Uzrocima propadanju muslimanskih naroda* nenadano bačena megju nas, povela diskuziju o ženskom pitanju. Postavila se tri tabora. Ja sam spadao u prvi tabor ali ne uz pisca brošure, nego malo dalje od njega. Drugi tabor bijaše, da se »nešto« učini, eto n. pr. neka djeca idu u mekteb i nauče vesti i učiti, klanjati... Treći su bili protiv svegal A Hotić tražio, da žene mogu podmirivati same svoje potrebe u čaršiji... I bili su svi protiv togal... A žena u Sarajevu već godinu dana izabire sama u Brusa- Kitio bih vama, Ali mi se nešto ne da Danas u pjesmama. Misli ovo, Smišljaj ono, Makni amo, Makni tamo; Oznoji se, Namuči se — Pa ništa na srijedi! Oči stisni, Pero grizni, U kut bulji, Lakte žulji, Nešto piši, Onda briši — Jer ništa ne vrijedi! Da pjevati nije lahko, To ti svako znade, Osobito, ko u pjesmi Umjeća imade. Vedrim umom I razumom Tu trebaju Da s’ biraju Slobodne riječi,*) **) Mi se s ovim izvodima našeg prijatelja i suradnika Bjelevca ne slažemo i ako ih u cjelosti ovdje iznosimo. Ta Hotić nije u svojoj brošuri tražio samo to, da naše ženskinje može osobno podmirivati svoje potrebe u čaršiji, kao što to u Sarajevu čine, izabirući same štofeve po bezistanima, nego je zahtijevao, da one mogu zajedno s muškarcima obavljati i neke vanfamilijske poslove, što šeriat. nikako ne dozvoljava s izvjesnih moralnnih razloga. Sta je i kakova je dužnost musi. žene. najljepše je dokazano u Muhamed Feridovoj raspravi „Musi. žena“, koju mi u Biseru iznosimo. Ur, *») „Biser" str. 274 od lanjske godine. �Strana 120. „ B I Š E R“ U odjeći Ruha narodnoga; T ad slagati I vezati, Srokirati, Popravljati I preplesti I navesti Stilom lahkog sloga, Da čitatelj u bezbrizi, Mogne shvatit umah Što mu pjesnik predočuje, Ne naprežuć uma. Ali tako Sada lahko Zapjevati, Nanizati Želje raj ne, Misli bajne — Ja nijesam u stanju, A zbog jada Srca mlada, Koj’ ga tišti, S kojeg pišti, Koji hara I umara I noću i danju. Jer džep mi se opraznio, Kokuz — nemam p a ra ... A već znate, da se tada Loša pjesma stvara. — — X M uhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. (Nastavak.) Ovo su riječi jednog učenog nacionalnog ekonoma, koji je dobro proučio stanje svoje domovine i svestrano shvatio položaj njene snage i slabosti, pa ne bi trebalo da te riječi omalovažimo i na stranu bacimo. Prudhone megju tim ne umanjuje prava žene; on na jednom mjestu ovako piše: — „Priroda je ženu nadarila isključivo duševnim darovim a i u tom se pogledu njena vrijednost ne može procijeniti. Žena svakako nadilazi m uškarca s ovog gle­ dišta; ali ipak uz uvjet, da joj on inpulsa i poticaja daje. Dakle žena mora biti podvržena zakonu muške vlasti, pa da tek onda za se sačuva onaj svoj neprocje­ njivi prirodni dar, koji sam po sebi nije njeno stalno bitno svojstvo, nego samo neko pridošlo stanje, neki oblik ili atribut. Broj 8. Izjednačenje muškarca i žene po tom bi te ženske darove stavilo u vrlo ružan i hrgjav oblik, ono bi r a z r ­ ješavalo bračne veze oženjenog para, ubijalo njegovu ljubav i bilo uzrokom propasti ljudskoj". Jest, žena nije stvorena, da čami u ropstvu, s toga se ona treba boriti, da postigne svoju umjerenu slobodu. Nu kakovim će je oružjem postići? Bogme, oružjem, kojim je nju Bog darovao, a koje ne spada u vrst našeg oružja, što ga u ratu upotrebljujemo. Mi nemamo moći, da se sličnim oružjem suprot stavimo tom ženskom oružju; ali na veliku žalost, žene su to oružje zanemarile; suviše ono im nikad ni na pameti nije. To oružje ne sastoji se ni u čemu drugom, osim u tom, da žena poznaje važnost svoje dužnosti i uzvišenost onog neprocjenjivog dara, kojim ju je Bog darovab, a kojim ona mora razumno ravnati i korisno ga upotreb­ ljavati. Ovo oružje ženu čini objektom čašćenja, poštovanja i hvale, jer ona tada — poput vladarice — vlada ljudskim osjećajima i prirodnim težnjama. Želili samo, žena tada može državnim brodom ravnati; može monarhički sistem podržavati; ako hoće u republikanski ga režim ili u soci­ jalističku društvenu organizaciju pretvoriti. Nu to žena može praktično izvesti samo onda, ako svoju djecu po svojoj volji može odgajati i poticati je, da teži onoj svrsi, koju ona želi. Kad bi to žena izvela, tada bi države postale moćne i napredne, a vladari bi na svojim visokim prijestoljima počeli osjećati strah pred veličinom žene i smatrati svoje prijestolje uzdrmanim, ako bi majke bile nezadovoljne njihovim vladanjem. Suviše, žena bi tada željeznim sindžirom okovala muškarca, pa ga na koju hoće stranu vodila, da mu se osveti, što je svojim rukama povrijedio njeno pravo, inspi­ riravši joj lažima okićene ideje o njenoj emancipaciji i Što ju je prisilio na taj način, da kao muškarac obavlja na­ porne tjelesne poslove, ne bi li samo privredila potrebiti zalogaj i izbjegla zubima strašne smrji. Samo je veliki stvoritelj — slava mu i hvala — ovo udesio onako, kako se njegovoj mudrosti priliči, te je ženu obdario velikom tankoćutnošću i neizmjernom milošću i ljubvlju, kako će dostojna biti onog visokog položaja, s kojega će moći rukovoditi ljudske težnje i vršiti suvereni upliv na svoje dtuštvo. Za to žena i ne može ništa drugo zapovijedati, osim hajra i dobra, niti može išta drugo slijediti osim čuvstva ljubavi i samilosti. Ovo je evo ženino oružje i da je žena svjesna bila, da je stvar kako treba poznavala, ona bi za to oružje objeručke prihvatila i ne samo, da ne bi slušala riječi onih, koji bi joj ga htjeli iz ruke oteti, nego bi ih još opravdano u javnosti optužila, da zavide njenoj budućnosti, da bi joj željeli današnje ropstvo podvostručiti i život joj otrovom ogorčiti. P a kad žena zna, kakova joj je budućnost, da li bi bila zadovoljna, da se otkrije, da se pokrivanje ukine? Nipošto; jer ona će poslije iz naše sociološke analize �Broj 8. ,6 i S E R‘ shvatiti, da bi ukinuće pokrivanja podvostručilo njeno ropstvo, koje bi prouzrokovalo neaktivnost njenu, pa su­ više zapriječilo je, da dopre do svoje krajnje svrhe, koja Se postizava samo radom i napredovanjem. A da li žena teži, da se s muškarcem natječe u vanjskim, neobiteljskim poslovima? Otkuda!... Ta to bi — kako ćemo niže dokazati na osnovu svakodnevnog iskus­ tva — nju skinulo s prijestolja njena carstva, koje se po­ rodicom zove i ona ne bi mogla nikad dospjeti središtu onakove budućnosti, u kojoj bi bila njena sloboda, sreća i blagostanje. Pa šta bi trebala žena činiti? Treba naučiti, kako će biti dobra majka i kako će poznavati zakone svojih dužnosti; ona se mora izobraziti toliko, u koliko će biti savršeno upućena u najtanje tan­ čine i probleme odgojne nauke, jer odgoj samo čini, da strašivac postaje odvažan, škrtac darežljiv, rojalista repub­ likanac i socijalista privrženik monarhičkog sistema. Neka žena prestane izlaziti na polje, neka se ne diči time, što je naučila strane jezike i neka ne troši vre­ mena u kojekakove prividno zamamne besposlice, jer oda li se svemu tome, udaljiće se od svog savršenstva u ko­ jem je njena čast i veličina i poste, eno će dospjeti onamo, gdje je ropstvo i podložnost čeka. Nju ne smije zavarati to, što su žene drugih naroda slobodne od pokrivanja i što sa svojim muževima promeniraju bulevardima i parkovima. Nek muslimanka ne misli, da su te žene bliže svojoj boljoj budućnosti, nego li ona. Ovako rapojasano slobodno stanje Evropejke je svra­ tilo na stazu, protivnu njihovoj sreći i blagostanju; s toga i njihovi narodi podižu tužbe proti tom njihovu današnjem položaju, kao što ćemo mi to opširno iznijeti u ekscerptu iz djela zapadnih velikih mislioca. To je eto savršena žena, to je njena prava i isti­ nita sloboda, to je njeno oružje u borbi života, pa neka muslimanke dobro drže pred očima onaj primjer i neka nastoje, kako če mu se polahko približiti, jer tako će pos­ tignuti i svoju sreću i podignuti naše blagostanje, koje je uz nju skopčano. Bog upućuje na pravi put, koga on hoće! Da li žena može polučiti onakovu slobodu, kakovu joj žele. Mi smo znanstveno dokazali, da žena nikada nije kadar ni po svojoj tjelesnoj ni umnoj sposobnosti, da se s muškarcem natječe i da mu se pridruži u vanjskim poslovima; nu to nije s toga, što joj je Bog dosudio ka­ kovo poniženje, nego zbog same njene dužnosti, za koju je stvorena, da je vrši, a koja ne zahtjeva od nje više nego što joj dopuštaju njene prirodne sile. Bog, veliki stvoritelj svijeta nije njeno oružje u ovoj borbi za život učinio ovisnim o njenoj mišićnoj snazi, nego o onom uzvišenom daru, o kojem smo govorili u prošlom odsjeku. Taj dar je izvor njene sreće i ljestve, po kojima se uspinje do časti i slave. Strana 121. Mi smo u prošlom odsjeku dokazali, da razvoj toga dara, te duševne svojine ženske ovisi o njenoj podložnosti muškarcu. 1 stoga je ona dužna u svom interesu, da se stavi izravno pod zaštitu muškarca Ta kad se svojevoljno ne bi stavila u podložnost muškarca, na to bi bila prisiljena, jer ona se nikad ne bi mogla s njim natjecati ni boriti ni u kakovu izvanobiteljskom životnom poslu. Pobjeda u toj velikoj borbi prije svega zahtijeva snagu mišića i otpornost tijela prama svjema teškoćama i naporima. Najveći dokaz za ovo jest činjenica, da je žena od početka svog stvorenja pa sve do danas stajala pod vlašću muškarca. Ta koliko god se naprezala fantastična filozofija, da svojim zamamnim štilom uništi veličinu prirodnog zakona, koji zahtijeva, da „jači slabijeg kvači", ipak joj nikad ne će poći za rukom, da to učini, kao što joj ne bi pošlo za rukom, kad bi zahtjevala, da se slabiji narodi oslobode iz pandža jačeg naroda, ili kad bi tražila od jačeg čov­ jeka, da se spusti na niveau svog slabijeg brata i s njim se izjednači u svakom pogledu. Jerbo prirodni zakoni, koje je Božija mudrost stvorila, da gospoduju nad ljudskim djelima ne mogu svog djelo­ vanja i rada ni za čas pokvariti, pokoravajući se fantasmagorijama i iluzijama nekolicine ljudi, koji bi htjeli, da je oblik bitka onakav, kako ga oni u svojoj fantaziji zamišlaju, a ne onakav, kakav mora, da uvijek bude. Veliki i mudri tvorac, koji je svakoj stvari dao njen oblik i onda je uputio na put mudrosti i umjerenosti, svemir je podvrgao savršenom redu; s toga nama nije dopušteno da istupamo proti tog reda i zakona i da ra­ dimo kako bi njegovo djelovanje oborili kojekakovim so­ fisterijama i smicalicama. Ko tako radi, taj uzalud trud ulaže, a osim toga je moguće smatrati ga buntovnikom proti svetih božanskih prirodnih zakona i njihova zakonodavca. Kad bi mi bili od onih ljudi, koje zamamna spoljašnost zavarava i koje povoršnost na sebi zadržaje, bez da prodiru u pravu istinu, mi bi rekli, da se je žena na kul­ turnom Zapadu izvukla ispod vlasti muškarca; ali samo stanje stvari drukčije govori, nego što mnogi sebi za­ mišlja. Jer prirodn zakoni: „Jači slabijeg ništi" nije manje djelotvoran u tim civilizovanim državama, nego ma u kojem bilo drugom kraju zemlje. Promjenom mjesta samo se mijenjaju vanjski oblici tog zakona, a nipošto bitne i glavne forme. Mi smo u ovom svom mišljenju stalni i možemo navesti očite dokaze, da ljudska misao u svakoj stvari teži, da pokrije prave istine magjioničkom sljeparijom i koprenom, koja oči zavarava, a to je uzrok, da i božan­ ski zakoni proti tih sljeparija još žešće nasrnu, te ujedi­ nivši se s drugim prirodnim zakonima, da svoju suverenu moć dadnu jače osjetiti usprkos onih ljudi, koji se za �štrana 122. ,B 1 $ E R< spoljašću povode i koji bi htjeli podvrgnuti svojoj volji te nepromjenjive zakone. S toga takovi narodi su spoljnošću svojom drukčiji, nego što su i kakovi su u istinu; a vi ćete iste te pojave vidjeti u svakom kraju zemlje, gdje gospoduje uzaludno opsjenjivanje sam a sebe. Pogledaj te narode, koji se proti sviju bolesti bore raznim lijekovima, štono nas u čudo bacaju, i lijekovima, za koje misle, da će im život produžiti i snagu mladosti sačuvati; vidjećeš, da su ti narodi više izvrgnuti bolestima i tjelesnim nevoljama nego ikoji divlji narod, kod kojeg nema nikakovih nacionalnih liječničkih sredstava, da bi se pomoću njih mogao od napasti obraniti. A zašto? Za to, što su ti divlji narodi mnogo bliži jednostavnom primitivnom životu i prirodnom prvotnom načinu života od onih naroda, koji tvrde, da su postigli savršenstvo kulturno. Prvi se pokoravaju prirodnim zako­ nima, a drugi su istupili preko njihovih granica, poticani znanjem i naukom, što su ju postigli, te su se u životu podali svojim strastima i okružili se mnogim sredstvim a( nadajući se, da će pomoću njih staviti se izvan dohvata prirodnih zakona. Nu oni time nijesu u istinu ništa učinili, osim što su se stavili u još više ropstvo tih zakona i privukli na se vlast još nekojih drugih prirodnih činbenika, što ih rezultira njihovo opsjenjivanje samih sebe i povogjenje za spoljašnošću stvari. Ovo stanje njihovo isto je što i stanje žene. Jer nekoji fantaste iz tih naroda misle, da je njihovo ženskinje postiglo velik dio slobode i da se svojim prirodnim darovima mnogo više koristi, nego Ii žene zapuštenih ne­ kulturnih naroda. To svoje mišljenje oni opravdavaju kojekakovim kićenim riječima i opsjenjivanjem; ali u isto vrijeme sama priroda u laž ih ugoni čas riječima ljudi iz njihova ambienta, koje ćemo mi — ako Bog da — kasnije navesti, čas opet samim svojim djelima, čiji se tragovi jasno opažaju. Ta mi smo u prošlom odsjeku dakazali, da je raz­ lika izmegju bijelog muškarca i žene znatno veća, nego izmegju crnca i njegove žene. To pak nije ništa drugo, nego praktični znak, da je slabi spol na Zapadu u trajnom opadanju i dekadenci, a ta trajna dekadenca glas je pri­ rode, koja jasnim jezikom govori, da je ropstvo zapadne žene — ma kako ono svojom spoljašnošću izgledalo — gore i teže od ropstva crnačkih žena. Mi smo naveli jasne argumente, osobito pozivljući se na najveće savremene sociologe, da je žena u civilizovanim državama u većoj podložnosti i ropstvu od istočne žene, pa se nadamo, da će to biti najveća zapreka i štit muslimanskoj ženi, koji joj ne će dati čuti riječ -em an­ cipacija", kako ne bi pala u gore stanje od današnjeg njena položaja. Nek muslimanska žena drži pred svojim očima samo svoj odgoj i vaspitanje svojih sposobnosti prarna prirod­ nom zakonu, koji joj je odregjen od dobrog i velikog Broj 8. Allaha; jer ona će tek tada biti dostojna onih pohvala kojim su je obasula neka kur’anska uzvišena ajeta i pejgamberovi hadisi i tada tek ne će biti izvržena onom žestokom sudu znanosti i učenjaka kulturnog svijeta, koji su nemoćni izbaviti se iz one opasne provalije, u koju su pali, kao što ćemo mi to dolje razložiti. Da je prave i istinite ženske slobode bilo na kojem bilo kraju zemlje, to bi sigurno prije znali veliki učenjaci, nego li kakovi romansieri i ne bi tada ti učenjaci tu riječ nazivali „nemogućom i iluzornom slobodom", koja bi pogoršala stanje žene i uništila je, ako bi se kadgod ostvarila. Veliki pozitivistički filozof i utemeljitelj moderne so­ ciologije Auguguste Compte veli u svom učenom djelu „Politički red na osnovu čulne filozofije" ovo: — „Mi se ne ćemo mučiti, upuštajući se u ka­ kovu polemiku o ovoj apsurdnoj fantasmagoriji (t. j. žen­ skoj emancipaciji), koja je zapreka napretku; samo: — da odredimo važnost pravog reda i poretka — trebamo [znati, da ako jednog dana žene postignu onu materialnu jedna­ kost, koju im — bez njihove privole — traže nekoji ljudi, uzimajući ih u zaštitu, da će tada njihove socialne duž­ nosti biti onoliko narušene, koliko se naruši i iskvari njihovo duševno i moralno stanje. Jer žene bi u tom stanju bile :zvrgnute napornom i teškom radu po većini tvornica, da pribave sebi svagdanji zalogaj hljeba; one se ne bi mogle ispod tog tereta dizati, a u isto bi se vrijeme pomutili i glavni izvori megjusobne ljubavi izmegju njih i muškaraca". Na kakovu temelju ovake svoje teorije osnivaju ovi učenjaci? Na zdravoj znanosti i poznatim životnim zako­ nima, a ne na svom prohtjevu i želji, koja im je u dušu usagjena za rušenjem i mijenjanjem svemirskog reda i poretka. (Nastaviće se.) Neziha Jašar: Moja čežnja. S turskog: Šair. M ekana je čežnja moja Kano lahor u proljeću, Kad šapuće čuvstva svoja Mladom cvieću. Moja čežnja bijela je Ko sanjarska mjesečina, Kad u blagoj noći sjaje Sa visina. Čežnja moja drhtaj ima Ko što dršću lake sjene, Kad nad plavim jezerima Mrak se prene. �Broj 8. ,6 I Š E f>‘ Moja čežnja tajno miri Poput stidne ljubičice, Što nevino u sviet viri Iz živice. Ah, čežnja je moja tiha, Ko ljubavni sanak što je! — Čežnja moja: zvuk je stiha S harfe moje!. . . M. H. Mufti Bogataš i radnik. Jedan radnik, srcem derviš, koji je popravljao put, opazi kako se putem tiho — mlitavo šeta jedan bogataš, pun ponosa i kao da ne vidi svjetine, što kraj njega tka. Radniku se u toj figuri prikaza samo pomična sjena. On se podboči na svoju kazmu, oči obori preda se, duh mu poleti u visine, a iz usta mu u talasićima, zadahnutim mirisom pitome ruže, poleti tiha molitva: — Bože, podijeli mi blagosovljenog rada, a učuvai me od dosadnih hiljada! Dr. Osman Namik: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizovlć. (Nastavak.) Ta ovo je obično trabunjanje. Što se tiče njegove pretpostavke: „Stajati pod up­ livom prirodnog zakona, ne zavisi o njegovu poznavanju" držimo, da je nije trebao na ovom mjestu upotrebiti. Ta svako znade, da čovjek ne može izići izvan pri­ rodnih zakona i da sve što čini, čini na zahtjev njihovih principa bez obzira na to, da li ih poznaje ili ne. Nu pogjimo dalje. Džahid beg nastavlja: — Ali nemojmo Descartes-ovcs na muke stvaljati. Upi­ tajmo ih samo, kojim su oni orugjem izmjerili savršenstvo i kako je Descartes mogao otkriti, da je vanjski svijet od nas nesavršeniji. Nu koji su prihvatili Descartesov dokaz, ne će moći razumjeti ove naše riječi, nego će im se možda grohotom smijati. Ja niti sam Descartesov pristaša niti protivnik; ja ljubim samo istinu i njoj služim. Descartesov sam dokaz shvatio, a i Džahidbegov protudokaz i nijesam u tom našao ništa smiješna. Samo sam se potonjim doktorovim riječima začudio i nasmijao se, jer su vrlo neumjesne. Štrana 123. Ja ovdje velim, da u vasionom svijetu osim materi­ jalnih stvari, imade i apstraktnih, duhovnih, čije biće nije vanjsko, nego umno. Istina Džahid beg i slični ljudi dušu bezuvjetno niječu, odnosno je poistovjetuju s funkcijom mozga; s toga je posve razumljivo, ako ovih mojih riječi ne shvaćaju. Ako ih pak Doktor shvaća, onda mora znati, da se duboki smisao D^skartesovih riječi, koji se odnosi na bitnost stvari, ra­ zumnim ljudima otkriva pomoću supstance, koja se pod imenom „umne moći" kod ljudi razvila. Džahid beg s Deskartesa prelazi na svetog Anselma, pa veli: — Sada ću istaknuti dokaz Sent-Anzelmov o Bogu. On ovako rezonuje; « Mi svi imamo ideju o savršenom biću; apsolutna pak savršenost iziskuje opstojnost, savr­ šenog bića dakle po tom savršeno biće ima«. Glavna . tačka ovog umovanja je prirodna misao o Bogu; s toga se ovaj dokaz može u ovu tormu staviti: »Mi imamo prirogjehu misao o Bogu; naše pak misi nas ne varaju, dakle po tom Bog ima«. Ovdje se mogu prama tom dvije premise izlučiti: a) Čovjek ima misao o Bogu i b) Naše misli nas ne varaju. Najprije ćemo ovaj dokaz analizirati. Postavka „Mi imamo ideju o savršenom biću" izrazuje ovaj smisao: „Mi zamišljamo opstojnost jednog savršenog bića, koje pri sebi ima sva savršena svojstva i koje je čisto od sviju manjkavih i nedostatnih atributa". Premisa pak: „Apsolutna savršenost nužno iziskuje opstojnost savršeuog bića" znači, da svemir odnosno priroda iziskuje egzistenciju savršenog bića. Napokon zaključak: „Dakle apsolutno savršeno biće ima" znači, da ima nužno biće — Bog. Džahidbeg je ovaj dokaz po svom shvaćanju prei­ načio pak mu je dodao i riječ „prirodnu" i tim je sam pao u stupicu. Jer rekavši, da je misao o Božijoj egzis­ tenciji ljudima prirogjeno svojstvo i drugu postavku sta­ vivši u oblik „Naše pak misli nas ne varaju", pa na koncu zaključivši, da Bog postoji, pravu je samo istinu iznio na srijedu. Nu znamo, da mu to nije bila svrha, kad je oblik Sent Auzelmova argumenta ovako izmijenio. To je on po svoj prilici nehotimično učinio Dod časovitkn upli­ vom okoline, u kojoj se od svog djetinstva nalazi. Da je primjetio, kako je sklepao ovaj dokaz, sigurno bi ga kas­ nije izmijenio. Nu slušajmo, kako on dalje naklapa: — Glede prve premise, da čovjek ima misao o Bogu, ja velim, da je kod mene nema. I ako se veli, da je ta misao univerzalna t. j., da je svi ljudi imaju, mi smo eto bezvjerci u tom iznimka, pa prema tome ili mi nijesmo ljudi, ili ta misao nije univerzalna t. j. ona nije svojina svega ljudstva, nego jednog njegova dijela. Činjenica, da mi bezvjerci postojimo jasno dokazuje ovu moju tvrdnju; ali pernici nikada i nikako ne će da shvate ovog mog argumentiranja. Džahid beg je u početku sam rekao, da je misao o Bogu općenita, a sada najednom protivno tvrdi i pada u kontradikciju, veleći, da je svi ljudi nemaju. Ja na ove njegove riječu ne ću reagirati, jer one su pusto nesuvislo brbljanje jednog naobraženog sofiste. �Strana 124. M I S E 8‘ Sam o ću mu toliko reći, da nikad ne može dokazati neopstojnost Boga time, što kod bezvjeraca nema misli o njegovoj egzistenciji. T a mi smo prije rekli, da je opstojnost bezvjeraca kao vjereičkog kontrasta rezultirana nuždom Božije mud rosti. To je tako odvajkada bilo; i to se ne može smatrati kao da bi nedostojno bilo Božije veličine. Što se tiče Džahidbegovih riječi „Ili bezvjernici nijesu ljudi", teiste o tom ne će dati svog suda, jer bi se možda ogriješili o propise božanskjh objava. Ako pak bezvjerci sami sebe sm atraju nečim drugim, osim ljudi, mi se u to ne ćemo pačati. Gospodin doktor dalje veli: — Ovo sliči, kzo da bi jedan daltonik*) zdravom čovjeku dokazivao, da nema misli o boji. I u istinu, kad bi jedan daltonik nama rekao: »Vi velite, da je ova boja crvena, ali nije nego crna«, i kad bi nam htio to doka­ zati, naravno: ne bi nas mogao uvjeriti. I mi kad bi vjernicima dokazivali, da misao o Bogu ima samo jedan dio ljudi, ne bi ih u to mogli uvjeriti. S toga ih nemojmo time mučiti, nego nastavimo dalje. Kako se vidi Džahidbeg ili sebe prispodablja daltoniku, ili sam on ima mahanu u vidu, pravije rečeno u mozgu. U oba slučaja ne trebam o se obazirati na ove njegove riječi, jer bi uzalud stvar otegnuli. Nu slušajmo kako on nastavlja: — Sada ćemo preći na premisu- »Naše misli nas ne varaju*. Ovo je evo pravo polje za polemiku izmegju vjernika i nas bezvjeraca. Mi velimo, da nas naše osobne misli, dapače razmišljanja mogu prevariti, jer mnogo ima naših ideja, koje nemaju svog objekta. N. pr. takove su misli o pravoj crti, o zvuku i o boji; a u istinu prava crta ne postoji u vanjskom svijetu, jer ima samo jednu dimenziju, duljinu, dočim širine i dubine odnosno visine nema. Ona je dakle apstraktan pojam. Po svoj prilici Džahidbeg je na koncu osjetio, da će njegovo dokazivanje ispasti proti njega, pa se je latio misli o ravnoj crti, zvuku i boji, tvrdeći pri tom, da nas naše misli mogu prevariti, jer da mnoge od njih nemaju objekta u vanjskom svijetu. Ako je gospodin doktor pod pravom crtom mislio meridiane i paralele, o kojim kosmografija govori, to je šta drugo. 1 mi znamo, da se takove prave crte zamišljaju na zemaljskoj kugli, dakle da su tek umišljene stvari i da ne postoje u vanjskom svijetu. Nu Džahidbeg nije trebao govoriti o takovim umišljenim stvarima, kad sam priznaje da ih ne može njegov um pojmiti. Ako je pak pod pravom crtom mislio poznatu geo­ metrijsku tvorinu: pravac, ja ću mu ovo reći: Svako geo­ m etrijsko tijelo je omegjeni prostor, koji se sastoji od m egjusobno spojenih ploha; plohe se pak stastoje od više spojenih ravnih crta, koje nijesu ništa drugo, nego skup m egjusobno vezanih tačaka. Prem a tome prava crta ima vanjsko biće, štono se sm atra kao granica plohe, koja imade dvije dimenzije: dužinu i širinu. *) Daltonizam je mahana u oku, koja je uzrok, da čovjek (Daltonik) ne može razlikovati crvene boje. Broj S. Kad bi i ravna crta imala te obje dimenzije, smat­ rala bi se megjom tijela; nu ipak ne može se njena op­ stojnost nijekati za to, što ona imade samo duljinu. T a mi vidimo kojekakovih stvari kao što su: konac, vlas i slično, koje imaju samo jednu protegu: duljinu. One nijesu dakle ništa drugo, nego prava crta, pa ipak ih ne možemo zanijekati. Nu čujmo, kako Džahidbeg govori o boji i zvuku: — Veli se, da zvuk i boja postoje, ali u istinu njih nema; oni su samo nužna pošljedica nekojih preduvjeta. N. pr. da zvuk nastane, mora u prvom redu biti jedno živo tijelo, koje čuje, onda jedno drugo tijelo, koje može zvuk datii i napokon mora biti nešto, što će megju ta dva tijela posredovati t. j. zvuk prenositi. Dok se sve tri ova uvjeta zajedno ne nagju, dotle ne može zvuk nastati. Slično je i s bojom. Dakle ako uzvjerujemo, da su ravna crta, zvuk i boja samostalna apsolutna bića, sami ćemo sebe prevariti. Po tom naše nas mišljenje vara, ako nije osnovano na znanstvenoj podlozi. Da ovo pitanje još bolje osvijetlim, ja ću nekoliko riječi progovoriti o Laudentequ-ovu apsolut­ nom pravcu. Kad Džahidbeg ovdje o boji nije opširnije progo­ vorio, ja ću — da ne kvarim reda — progovoriti o njoj dvije — tri riječi. Sedam je osnovnih boja u prirodi, koje vidimo u dugi za malko oblačna i kišna zraka. Te boje nastaju prelamanjem sunčanih zraka, kad se para, koja se di :e iz mora i rijeka, u zraku zgusne i u obliku kiše pada na ze 'ju; to pak zbivanje jasno dokazuje, da boje u prirodi postoje. Svakom je poznato, da se isti proces zbiva, kad prama suncu voda iz česme ili iz vodoskoka štrca. U ostalom ne vidimo li, da sve stvari imaju boju. N. pr. lišće i trava imaju zelenu; partokal zlatnu, kajisija žutu, trešnje crvenu, i t. d. Imade dapače stvari, od kojih se proizvode boje, kao što je šiška, panalomba i dr. To nam sve dovoljno dokazuje, da u prirodi postoji boja. Ako pak gospodin doktor traži, da boja ima tijelo, kao što je tražio od prave crte, onda je to naravno ne­ m oguće, jer boja je svojstvo stvari kao što je gorčina, slatkoća, tvrdoća i mekoća i t. d. Svaka stvar to svojstvo ima ali boja naravno nema samostalno tijelo. Džahid beg i njegovi jednomišljenici drže, da su vanjska ćutila izvor spoznaje; nu čini se po njegovu izla­ ganju o boji, da bi to svoje uvjerenje napustiti htio. Pregjimo sad na zvuk. Zvuk postoji u cijeloj prirodi, a nastaje tako, da zvučna sposobnost, koja je skrivena u svakom atomu, nagje stvarna izražaja u vanjskom svijetu, nakon što se nagju nekoji potrebiti preduvjeti i uzroci. Zvuk kod živih bića nastaje bez vanjskog uzroka i njihovom voljom, a kod neživih stvari posredstvom vanj­ skim. On se sastoji u tom, da glas pomoću zračnog tala­ sanja dopre i u dodir dogje sa sluhom živih stvorova. Eto dakle zvuk se pojavljuje iz tijela, koje ima svoj­ stvo, da zvuk dadne; uho pak živog bića, koje ga čuje, �Broj 8. Strana 125. ,B I S E R‘ jest centar sluha, a praznina je sredstvo, pomoću kojeg se čuje. Zamišl ati pak, da ne postoje ta tri preduvjeta i negirati po tom opstojnost zvuka, isto je što nijekati boje, predpostavljajući, da vid ne postoji. (Nastaviće s e ) S. Bakamovič: Iz arapske lirike. (Svršetak.) Ako vam je dosadilo biti ljubljenim za vaše bo­ gatstvo, obucite smegje odijelo sa crnim prugama i izigjite u noć. Vaša će srca biti slična kadionicama, koje prosjaci njihaju po raskršćima; ona će pjevati ljubavne pjesme; ali ni jedna ženska ne će im udijeliti milostinje ljubavi. Svako će prolaziti, govoreći: „Čemu, ovaj Božiji siromašak nema ni papuča?!...." Neka bogataš pokuša nositi smegje odijelo! Ipak je sretan, ako — došavši kući — nagje jednu dragu, k^ja će mu udijeliti milostinju ljubavi, ako je igda imao pa­ puče. Abmed Eil-H am za. Dolaskom zime jata ptica preleću nebo. Upravo sada mi osjećamo čežnju za zavičajem: Ali Bog je čovjeku da­ rovao uspomenu i nadu. Neka je velikom Bogu hvala! ' 0 zidine Damaska! Ja se krijem, da vas oplakujem I O moj narode, neka ti moja udaljenost ne donese patnje, slične onima, koje uništiše Nuhov narod, Hudov narod i narod Salihov ! Halifa Osman Iz dinastije Omejevića-Kordova. * Paome, koje se gibaju na oluji, zavide njenoj vit­ kosti, a zvijezde zavide dvjema zvijezdama, koje se zasjaju u dnu bunara, kada se na nj ona nagne, da vodu tegli. Boja njenog lica slična je boji nojeva jaja. Njeni su zubi izragjeni poput lišća u jasmina. Njen je jezik ptica u mirisavoj krletci. Njene su ruke sačuvale odsjev prve zore na svijetu. Njeni su nokti pupoljci ruže, a ruže njenih prsiju čine blijedom grimiznu boju stida. Da stvori moju dragu, Bog je iscrpio sve svoje riznice, a kad je pomislio na njeno srce, nije mu ništa preostalo, osim jedne koštice od datule. Kada vi budete mene sahranjivali, molite Lejlu, nek vam dadne tu košticu i posijte ju kraj moga groba: iz nje će se roditi jedna paoma, koja će me podsjećati na vitkost moje drage. Ali ako ja morao sahranjivati Lejlu, ja ću zasaditi aloj kraj njena groba, čije će ju lišće, slično maču, pod­ sjećati na patnje, koje mi je ona prouzrokovala. Ibni Tahhar, Ja sam tvoje tijelo ugladio sa toliko poljubaca tako* da ono sada slići svetom „El-Djuf“ kamenu, što ga je toliko usana cjelivalo. Sunce se može ugasiti i mjesec pasti; ali ti ćeš me obasjavati svojom blistavom svjetlošću. Nepoznat pjesnik. Ove mlade djevojke, koje se razgovarahu kraj presušjelog zdenca, zamolile su me, da izrečem jednu poeziju. One čekahu, podrugljivo se smijući: I za malo vre­ mena ja sam izgovorio jednu poeziju o mladim djevojkama Da li sam mogao naći predmet ljepši? I pošto su mi one dobrohotno čestitale, ja sam uklesao ovu poeziju u moju memoriju, da vam je mognem ponovno izgovoriti: — „ 0 krasne djevojke, koje se smijete, nije li i moje srce slično ovom zdencu? T a i ono je ugasilo žegj tolikim djevojkama; ta i njega je presušilo bezbroj djevojakal Najprije se one hotijahu samo zabavljati, ali pošto more mog srca bijaše bistro, one se u njemu dugo og­ ledavahu. Poslije se povratiše sa ozbiljnim licima, s drago­ voljni n pogledima i dlanovima u obliku čaše. I kada more moga srca prestade biti bistro, one više ne prepi znavahu svojih lica; ali ipak njihovi dlanovi osta­ doše u obliku čaše, jerbo — o mlade djevojke! — vrlo ožedniela gazela ništa drugo ne sluša, osim svoju žegju. Ahm ed El-Hamza. Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S ulejm an M ursel. Sa minulim bogatsvom se Mnogi dugo kašnje diče, Ali voda, što j’ protekla, Mlinskog kola sad ne miče. Nemoj protiv prirode Nikad zalud slovit; Znaj, šio maca okoti Mora miše lovit Mnogi ti se u životu Nikako ne svigja; Malo j’ vrta sa ružama, Korov svud se vigja. Često s dobrih osobina Opasnost ti pr’jeti, Kuna mora zbog svog krzna Ranije, umr’jeti. �Strana 126. Broj 8. .BISER' Mladi zečić na M lada djeva u Zalutaju mimo S pravog puta golemu polju široku sv’jetu svoju volju zamamljivu cv’jetu. Zrnje biserovo. Držati sa svijetom — istina — muka je; ali odvojit se posve od svijeta je — propast. Štogod više želja, sve je manje nspjeha. * Žena, koja mnogo ne želi, jest žena koja puno ko­ risti. Pravo i dužnost su kao stabla hurme (datule): ne rastu li jedno uz drugo, ploda ne daju. Neki ljudi su zapravo ljudi, a neki su samo natrpana odijela. Ne može pogriješiti samo onaj, kome više ništa ne ide od ruke. * Ima ljudi poput riba: ako čuvaju usta, ne nastradaju. Neke su žene od prirode marhametli, a neke tek onda, pošto mnogo zla porade. NARODNE UMOTVORINE. Nijema Fatima. Iz zbirke: „Haremske ružice." Majka Fatu sitno pletijaše: Od petero i od devetero, Još je bolje majka svjetovaše: — „Kad te Fato ljepa sreća nagje, Ne govori za godinu dana, Ja 1’ godinu, ja li polovinu". Ljepu Fatu ljepa sreća nagje, Čak u M ostar begu Ali-begu, Odvedoše begu Ali-begu. Kad je došla Ali-bega dvoru, Lijepoj Fati već je na um palo, Što je njojzi majka govorila; Ne govori za tri godinice. Ali-begu po dvoru govore: „Što će tebi nijema Fatima?" Veće se je begu dodijalo, Pa zaprosi baš drugu djevojku I on skupi kitu i svatove, T o je beže jedva dočekao, P a on vrati lijepu djevojku, Natrag ju je majci povratio, Na ’nom konju, u onom odijelu. Pa ih posla po onu djevojku. Kada vidje ljepotica Fata, Da odoše kićeni svatovi, Ona ode na gornje čardake, Obuće se što god ljepše more: Na se udri dibu i kadifu I pripinje biser i dukate. Ona sjede kraj džamli pendžera, Otkle će se svati pomoliti. Dok evo ti kite i svatova, Oni idu uz polje zeleno. Konja igra gizdava djevojka Do djevera mladog Muhameda. Progovara sa konja djevojka: „A bora ti, djever Muhamede! Nije treba u te ni gledati, Nekamo li s tobom g o v o riti,» Što se ono vaša kula sjaji? II’ je alem, ii’ je dragi kamen? II’ je čaša megju bekrijama? II’ je diba megju terzijama? II’ je gjergjef megju veziljama? IP je vila u zid uzidana? IP je zlato niz kulu prolito?" Govori joj djever Muhamede: ,,A bora mi, moja nevjestice! Nit je alem, nit je dragi Nit je čaša megju bekrijama, Nit je diba megju terzijama, Nit je gjergjef megju veziljama, Nit je vila u zid uzidana, Niti zlato niz kulu prolito, Već je ono moja nevjestica, Nevjestica, tvoja inočica, Inočica Ali-begovica." U ta doba svati dohodiše. Ja da vidiš ljepotice Fate, Ona sigje na mermer-avliju, P a dočeka lijepu djevojku. Njojzi veli sa konja djevojka: „Selam-alejeć, nijema kaduno!" — „Alejeć-selam, brzo govorljiva! Još se brže majci povratila Na tom konju, a u tom odjelu." Poletiše begu na muštuluk: „Progovori ljepotica Fata!" Ko mu prvi na muštuluk dogje, On mu dade blago nebrojeno; Ko mu drugi na muštuluk dogje, On mu dade čohu nerezatu; Ko mu treći na muštuluk dogje, On mu dade konja nejahana, Ode beže u visoku kulu, U odaju svojoj miloj majci. Njemu veli ostarjela majka: „Vrati sine, lijepu djevojku!" �Broj 8. % „BI SER" ® LaI S T A K . Iz islamskog svijeta. Bugjenje Kirgiza. - Ruski učenjak grof N. Jatalin u zadnje je vrijeme poduzeo bio odulje putovanje kroz kirgiške krajeve, pa je svoja opažanja — jednom ruskom listu pisao. Izmegju ostalog grof Jatalin ovo veli o toj našqj dalekoj islamskoj braći — »Već heftu dana živim megju Kirgizima, kod kojih sam opazio velike promjene. Prije nekoliko godina kirgiski su krajevi bili prava pustinja; nigdje nije bilo traga školi ni prosvjeti. Sada je posve drukčije. Kirgizi imaju svoje škole, učitelje, liječnike, ljekarnike i bolničare, a gjaci im nose svi uniforme. Devedeset kilometara južno od Karkalinskija vidio sam jednu sa zlatnim naočarima vrlo otmenu i lijepu kirgisku gospogju, za koju mi rekoše, da je učiteljica na kirgiskoj ženskoj osnovnoj školi, ona je čak iz Koštanja ovamo došla, da naučava i prosvjećuje kćerke svojih jednovjernika i saplemenika. Kirgizi je veoma cijene i poštuju. Ja duhovnim okom gledam svijetlu budućnost ovog plemenitog i prostodušnog n uroda, koje prije nekoliko godina nijesmo smatrali, nego pros­ tim životinjama. Musi. ženska niža gimnazija. Kako ruski listovi javljaju ovih je dana zauzimanjem nekojih agilnih i prosvjećenih mladih muslimana osnovana niža nska gimnazija u najnaprednijem gradu Transkavkazije, Aškabadu, na kojoj će se osim gimnazijalskih predmeta predavati kuhanje, higijena i pedagogija, a od jezika: turski, perzijski i ruski. Raspuštanje m uslimanskih društava u Ru­ siji. — Kulturno i ekonomsko napredovanje naše braće u Rusiji, trn je u oku fanatičnim Moskovima, pa se laćaju svakakvih sredstava, da zapriječe muslimane u njihovu razvitku i da im ometu svaki pokret, kojem je svrha koristiti islamskoj zajednici. Tako je prije kratkog vremena ministar unutrašnjih poslova naredbu izdao, da se trinaest muslimanskih druš­ tava raspusti i da im se imetak konfiskuje. To su ova društva: Musi. ekonomska i socialna dobrotvorna društva u Usi, Hongoru, Nižnjem Takilu i Krasnofimu; udruženje naprednih muslimana u Tobolu; društvo za širenje pros­ vjete megju muslimanima u Nuhi; muspmansko društvo u Samari; musi. dobrotvorno društvo u Stavropolu; druš­ tvo za zaštitu muslimana, koji uče u „Prvoj školi1' u Omsku; tatarsko-kirgisko društvo za megjusobno potpomaganje u Gorjefu Uralskom; udruženje naprednih muslimana u Tomsku; „Safa", društvo za širenje prosvjete u Baku-u; musi. gjačko potporno društvo u Baku-u. Ova sva društva odavno postoje, a nikad se do sad nijesu ogriješila o zakon i red. Uzrok njihovu raspuštanju je — kako sam ,,Teidjuman“ veli — to, što služe vjer­ skom i nacionalnom napretku ruskih muslimana. N. pr. ruska je vlada držala, da se sa zakonom kosi treći članak pravila krasnotimskog društva, koji glasi: „Društvo će raditi, da se medrese i mektebi refor­ miraj u“. Strana 127. ® $ To samo može učiniti jedna nesnošljiva klerikalna vlada; kao što je ona u Rusiji; ali svi dušmanski progoni i šikanacije ne će moći smesti našu rusku braću na putu napretka i kulturnog razvoja. Književnost. Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. — Naš prijatelj gosp. Sejludin ef. Kemura, bibliotekar Careve džamije u Sarajevu odavno se bavi proučavanjem povijesti sarajevskih džamija, medresa, te­ kija i drugih javnih zgrada iz osmanlijske dobe, te je dvije knjige pod naslovnim imenom objelo­ danio, ka separatni otisak »Glasnika zem. muzeja u Bosni i Hercegovini«, a u jednom opet svesku posebno u islam­ skoj štampariji tiskao na turskom jeziku »Povijest Careve džamije« sa slikama. Gospodin Kemura je morao kao mrav raditi, pre­ kopavajući arhive i prelistavajući tarihe vakufname i dri ”1 pisani materijal, dok je ove knjige napisao i na svijet izdao. Tim nam je on veliku uslugu učinio i pru­ žio nam vrlo dragocjen izvor za poznavanje kulturnoprosvjeti.og stanja našeg glavnog grada za vrijeme četiristogodišnje vladavine Osmanlija, pa zaslužuje svaku hvalu i priznanje. Mi ove knjige svakom najtoplije preporučujemo. Naručiti se mogu kod samog pisca u Sarajevu, (kod C a­ reve džamije.) i kod naše knjižare u Mosturu. M. Kulturne bilješke. Pokret za uspostavu reda i nor aalnih pri­ lika u „Gajretu". — Pododbor »Gajretov« u Foči izvješćuje nas, da su svi tamošnji članovi toga našeg kulturnog društva održavali na 31. augusta t. g. skup­ štinu u prostorijama islamske čitaonice „Ittihadi muslimina", te su stvorili rezoluciju ć najnovijim „Gajretovim" odnošajima, od koje su jedan primjerak i nama na uvr­ štenje poslali. Mi ne možemo tu rezoluciju u cjelosti donijeti; jer nam ne dopušta prostor lista ali ćemo u glavnim izvatcima njen sadržaj ovdje navesti. Fočanski članovi „Gajreta" najprije konstatiraju, da se je uvukla u to naše mjezimče politika, strančarenje, osobnost i nacioalizam i da su baš ti faktori prouzroko­ van na ovogodišnjoj glavnoj »Gajretovoj« skupštini one nečuvene Skandale, kod kojih su imali posla pogrde, šamari, stolice, pa i revolveri i kojima je društvu nanešeno materialne štete nekoliko hiljada kruna. Fočani dalje vele, da je ovakov postupak pobiješnjelih strančera u stanju: a) mnoge društvene članove odbiti od rada za »Gajretov« napredak; b) mnoge čla­ nove prisiliti, da ne plaćaju članarinu i c) mnogim po­ voda dati da se ispišu i prestanu biti članovima društva. Iza tog Fočani izjavljuju svoje negodovanje nad pošljednim skupštinskim barbarskim dogagjajima, te apeluju na sve muslimane širom Bosne i Hercegovine, da ih ti dogagjaji od rada za nG ajret“ ne smetu i da nagju načina, kako bi se u društvenoj centralnoj upravi konsoli- �Strana 128. . BISER* dovale prilike i kako bi se otklonilo strančarstvo, politika, osobnost i narodnost iz „Gajreta", koji je svojina cijelog ehli Islama u domovini, a ne pojedinih ličnosti, grupa i stranaka. ' Fočanski »Gajretovi« članovi osugjuju dosadanji pos­ tupak centralnog odbora bez obzira na njegovo unutarnje djelovanje s razloga: a) što ništa ne računa s pododbo­ rima i povjerenicima u provinciji; b) što im ne daje uputa i savjeta i što ih drugim načinom na rad; ne potiče c) što ih ne izvješćuje o toku rada i djelovanja glavne skup­ štine i d) što im nikada i nikako ne daju primjera za intevzivni rad oko „Gajretova“ napretka. Na koncu Fočani stavljaju na znanje središnjem odboru: a) da će bez obzira na kojekakve glasine o prestanku društvenog djelovanja i na dalje ostati članovi »Gajreta«; b) da će i dalje oko njegova napretka inten­ zivno raditi i c) da će pribavljati nove članove i plaćati članarinu; ali tako, da će preko tamošnjeg pododbora pokupljeni novac u fcčansku muslimansku banku plodo­ nosno ulagati i da ga ne će centralnom odboru sve dotle slati, dok se »Gajretove« prilike ne konsoliduju. Rezolucija se svršaje riječima, da time fočanski »Gaj­ retovi« članovi ne će nipošto oštetiti ni zalogaj uzeti musi. siromašnim gjacima, niti iz daleka na to pomišljaju. Mi svog suda o ovoj rezoluciji ne ćemo izricati; ali ona je svakako interesantna pojava, kojoj bi centralni »Gajretove odbor morao pokloniti više pažnje i važnosti. Broj 8. Sve ove prerane udaje skloljene su iz običaja i zbog miraza. Roditeljima tih djevojaka je dužnost, da po mogućnosti što prije »kupe« muža svojoj kćeri pa makar od po litre! A jer njihova vjera bramanska zabranjuje ženama, da se ponovno udavaju, to danas ima dvadeset i šest milijona udovica, koje se ne mogu udavati, ne mogu sreću steći. One provode jadan život vjerujući, da će njihove patnje na zemlji uveličati uživanja mužu na »onom* svijetu. A što je još tragičnije, u tolikom kolu udovica imade ih puno, koje nijesu uživale bračni život radi malodobnosti, ama su službeno odnosno pismeno zavedene kao žene, čiji su muževi iza toga pomrli ni ne znajući, šta je ženidba. Tako su mladi bili. I kod nas se ponekad desi, te kadija vjenča odveć mladu djevojku, recimo su 11, 12 ili 13 godina, a to je prerano i protivno prirodi. Taki su brakovi obično nes­ retni, pa bi ih trebalo izbjegavati. U nekim slučajevima bi trebalo upravo kazniti one osobe, koje su krive da do te anomalije uopće dolazi. Narodu treba pravih majki i zdrave, normalne djece. Prom jena podneblja. — Srednja Evropa bila je nekada ledena pustinja. Najnovija geološka istraživanja dokazala su, da su Austrija, Belgija i Njemačka bile nekada u davno doba sniježne Jpustopoljane, kao što su sadanji krajevi na sjevernom i južnom polu. Kotlina češke zemlje bila je ledeno more, prebivalište mroževa i tuljeva, a okolica Beča i Berlina bila je domovina sjevernih medjuJa To je stanje trajalo nekoliko hiljada godina; na to M uslim ansko citaon ičk o društvo * A fijet“ se je zemlja pretvorila u studene močvare; poslije je došlo u O lovu. — Selo Olovo u kotaru kladanjskom, čiji su stanovnici većinom muslimani, vrlo je udaljeno od većih doba prerija poput sibirskih i sjeveroamerikanskih stepa, i življih mjesta, pa je tamo muslimanski društveni život a napokon evo šuma. Tada su ovdje bile najobičnije i prosvjetno stanje bilo vrlo zapušteno i kukavno; s toga životinje crnooki sjeverni miš, sobovi i losovi. Tih je bilo se je u zadnje vrijeme naš vrijedni prijatelj i povjerenik u Njemačkoj još 44 godine prije Isa pejgamberova rou Kladnju Ćazim ef. Ruščuklija intenzivno zauzeo, kako gjer> i, kadno je rimska vojska poplavila germanske kra­ jeve. □ stepama je već onda bilo stada i divljih konja; bi pomogao svojoj olovskoj braći i izvukao :h iz dosaa u prvom stoljeću poslije Isa pejg. naselili se vuci i danjeg džehaleta i megjusobnih razmirica, koje su — medvjedi. kao svagdje — i tamo vladale. Ćazim ef. je sada pošlo za rukom, te je u Olovu ovih dana osnovao muslimansko čitaoničko društo »Afijet«, čija je pravila sam izradio i vlasti na odbrenje podnio. Glavna zadaća ovog novoga društva je širenje M. H. M. u B. N. — Primili smo s Ilidže poslanu sloge i zdrave islamske prosvjete megju olovskim musli manima, pa mu mi želimo svaki hajr i napredak u radu. stvarcu i odmah smo je — kako vidite — uvrstili u ovaj broj. Nastojte, da nam štogod veće pošaljete; jer vi znate tako lijepo pisati. Mahsus selam. H. A. H. K. u C. — Od vaših priposlanih radova, nešto ćemo u naredni broj uvrstiti. Malko se dakle str­ pite. Selam. Prerane udaje. — Neprestano opadanje nekih A. A. B. u T. — Kako se vidi po vašim prvijennaroda u evropskim kolonijama ponukalo je neke držav­ cima, vi ste još mlad, ali darovit poletarac, od kojeg se nike, da pronagju uzroke toga propadanja, te da ga može nečemu nadati, ako budete zdušno čitali naše bolje zastave. Sve enkete, koje su se bavile tim predmetom, pjesnike. Izmegju poslanih pjesama, neke ćemo po mo­ saglasne su, da je najveći razlog i uzrok onom narodnom gućnosti malko dotjerane uvrstiti. M. Selam. degenerisanju i propadanju nevaljal običaj: da se ljudi M. K. M. u K. V. — Doći će u narednom broju. prerano žene, odnosno udaju. Ti mladi parovi u bračnom Selam. životu brzo oslabe i ostare, a njihov evlad posjeduje R. K. u T. — Jedna vam je stvarca posve počet­ malo snage, da se dobro razvije i da odoljeva raznim bolestima, što no se u kolonijame tako često pojavljuju. nička, bez ikakve vrijednosti, a jednu ćemo nešto izmijeniti Po najnovijoj statistici u samoj engleskoj Indiji ima i uvrstiti. Selam. A. D. G. u T. — Radove nemuslimana ne uvršta­ 25.000 djevojaka, odnosno majki, koje su se »udale«, a nemaju više od 5 godina života. Žena, koje nijesu starije vamo: to je program našeg lista. Inače vi prilično lijepo od 10 godina, ima dva milijona. Šest milijona je žena pjevate, pa možete svoje pjesme kojem drugom listu poslati. Pozdrav. staro do 15 godina, a 9 milijona do 20 godina Poruke i odgovori uredništva. Razno. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I) MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Uregjuje: REDAKCIONI ODBOR. Z a urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �Btfaćo muslimani! Štampajte sve potrebne TIS^RfilCE kod Štamparije „B ISER A u ]V[oslara, jer ćete time bez ikakvih žrtava poduprijeti širenje islamske prosvjete. �HERCEG-BOSflA zemaljski osiguravajući zavod za Bosno i Hercegovinu. Raonateljstuo u Sarajeou. flpćloBa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .- e) proti provalnoj kragji i f) na ljudski život, i to osigu­ a) proti požaru (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj smrti; b) m ješovta, odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj do živ lja ja i smrti; d) proti štetam a od tuče uz c) osigu ran je m iraza; naknadu potpune štete; Zaood preuzima osiguranja: d) živ o tn e rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživljaja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja uzgojnina. Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za pogibelji rata, bez j i « svake doknadne premije; I a ^ 2. za slučaj dvoboja; o. 3. za sam oubojstvo; Sg 4 za smrt usljed n ezgoda I ču ~ Premije se računaju posve nisko (jeftino): štete se isplaćuju brzoi kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje G = = = IZVRSNO ------- ODLEŽHNO E x PORC-PIUO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Bazašilje n pokrajino franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/50cf535258cbd0cc76127142865a47c3.pdf 553398001511e09af54a87f7d778b5aa PDF Text Text BROJ 9. „BISER" izlazi dva puta mjesečno.-------- ~.rpz=—Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8 '— na godinu. GODINA II BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu siranu 20, za pola, 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi Računa se 8 kruna po stranici LIST Z \ ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Inne me l - mumi nune i chvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista’ PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R 1. Zil-hldže 1331. S A X: Panislamizam i Panturcizam. Sđlih Bakamović. E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i l D R S francuskog prevodi: Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tunović: Priznanje. (Pjesma.) Ahmed- Naim: Temelji islamskog morala. S Musa Ćazim Ćatić. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Šp.i S turskog prevodi: Salih Bakamović. Dželal Sahir: 0 lijepa nevina ženo. (Pj Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska prevodi: Edib Tešnjak. Ahmed fiamdi Aliefendić: Pod dugom. (Pripovijest.) Abdul A ziz Borić: Slomljeno je srce mojel (Pjesma.) Ž A ® 1. novembra 1913. J : Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. m Marsel: Epigrami. (Pjesma.) .jepota glazbe. N a ro d n e u m o tv o rin e : H. Baščaušević. L ista k . svijeta: Broj muslimanskih gjaka na Kavkazu. ženski list. — Muslimani • u Finskoj. — trg. banka-u Baka-u. Književnost: „M isbah’. :roci- propadanju muslimanskih naroda". Kulturne bilješke: Muslimanska banka u Bos. Krupi. Poruke i od­ govori uredništva. — Ispravak. Jesmo li na pravom putri? U nekol'ko brojeva iskreno smo istaknuli nehaj našeg i do sada u njegovo izdavanje nlno^o materijalnih' žrtava milleta, a naročito naše inteligencije za „Biser" i naglasili, uložio. U zadnje naime vrijeme počeli su nam povraćati list i da bi svako trebao doprinijeti i poraditi ža nj’ onoliko, onakoyi čije materialno stanje dopušta, da bez teškoće pedeset' ovakovih listova siromašnijim muslimanima plaćaju, a koji koliko se kao svijestan čovjek i musliman dužan osjeća. Naročito smo u 5. broju na koricama lista istaknuli ..uz to danas igraju najvažnije uloge u našem kulturnožalosnu činjenicu, da su se naši inteligenti — izuzam socijalnom životu, pa su prema tome u prvom redu pozneke časne rijetke iznimke — oglušili i našem posebno vani, da pomiču prosvjetu u našem milletu .i da ga u tom tiskanom pozivu, da se u svojim mjestima prime našeg rukovode. Takovi su eto mnogi ljudi primali „Biser*' sve. dopovjereništva, ili da nam bar drugog kog;: preporuče, ko 6. i 7. broja, a onda su nam ga bez ikakove motivacije bf se te otačbeničke dužnosti primjo. povratili, a naravno, da nam nijesu ni platili ni poslali Taj nehaj naših prosvjećenih ljudi u zadnje je vri­ jeme ubio svaku volju u redakciji lista i svaki trunak prijašnjih brojeva. energije u njegovu vlasniku, koji je — vogjćn jedino mišlju, da koristi prosvjeti, islamskoj — „Biser“ pokrenuo Mi smo razmišljali i tražili uzroke tom nehaju ^naše inteligencije, pa smo na koncu zaključili, da se program i �pisanje našeg lista ne svigja tim ljudima, koji hi prvj Kako bi nam bilo, kad ne bismo imali svog knji­ m orali voditi računa o našem islamskom napretku i pro­ ževnog lista, ako zbiljski mislimo na islamski odgoj svog svjeti. podmlatka i prosvjetu našeg mileta? Na koncu: je li težak obol za „Biser", kad znamo, da svi , narodi štogod su stekli u svojoj kulturi, stekli su samo pomoću svoje lijepe S to|;a ćemo ovom prilikom staviti pitanje na svakog od njih: Jesmo li mi izdavanjem . Mi ne s ovakovim uregjivnjem \ „B i s e ra ' na p r a v o m p u t u ? zaziremo ni od kakovih odgovora. Neka svako metne ruku na srce i pravedno nam rekne svoj književnosti, bez koje bi bili slijepi, giuhi, bolesni, pros­ jaci i t. d;? J e s m o li d a k l e mi n a p r a v o m p u t u ? Molimo svakog inteligenta muslimanskog, da nam sud: griješi li redakcije u čemu,, ili primjereno ispunjava odgovori. I ako nam većina dokaže, da nijesmo, podvrći svoju dužnost? Bi li se pored slabih pretplata i zbog po- ćemo daljne izlaženje „Bisera" njihovu sudu i odluci — a ‘ manjkanja saradnika m ogao „Biser" bolje uregjivati i kakvoga nam u ovim prilikama — gradiva manjka? Imade li štogod zazorno u „Biseru" prema svrsi, kojoj je nami­ ako jesmo, onda neka se svaki nehajnik prema „Biseru" stidi što ne može za nj dati — neznatnu pretplatu. Uredništvo i uprava. „BISEARA". jenjen; na čiju suradnju može list biti upućen (mlagjih ili starijih), te kakova nesebičnost i požrtvovnost moše ga uzdržavati? Braćo muslimani širile i uofuuirilo islamsku štampu. jer je ona jedina moćna "a nas sačuva u zadnjem čas** r>čite ropasti. PODRUŽNICA HR ATSlt i h ZA S a u e r v a ld o v a u lic a . B O S N U i (D IO N IČ A R S K O ^ r NTRALNE BANKE t t t K G E G O V I N U D R U 5 T V 0 ) M O S T A R . S a u e r v a ld o v a u lic a CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. P r e u z im a u lo š k e n a š te d n ju i p la ć a v is o k u k a m a tu . Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. N a r e d b o m z e m a lj s k e v la d e za B o s n u i H e r ­ c e g o v i n u o z n a č e n a je H r v a s k a C e n tr a ln a Ita n k a p u p ila r n o s ig u r n im z a v o d o m , u k o ji se m ogu u lu g a tl p u p lla r n i n ovci (m a s e m a lo d o b n ik a i s lič n o .) O v o Je n a jb o lja p r e p o r u k a i z a o s t a le u la g a č e . MJENAiNICA : Kupuje i prodaje vrijednosne pđpire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �BROJ 9. BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno. —-— _______ Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4‘—; a za ostale K8-— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nnemel - mu i n u ne i c h v e t u n ! GODINA II Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - l s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve ®to se tič^ administracije i uredništva lista ---- Neplaćena se pisma ne primaju, ------ PLATIVO I UTUŽ1VO U trc^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 1. Zil-hldže 1331. @ M O S T A R X: Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić (Nastavak.) Ideja Panturcizma, koja devet-deset go­ dina napredovaše teško i polako, sada jako utječe na turski nacionalizam. O njemu se sa a raspravlja otvoreno i ozbiljno, kao o znanstve­ noj teoriji; ali argumenti, na koje se oslanja nijesu baš uvijek pouzdani Nu kako bilo, on će od sada utjecati na buduću politiku Turske, te mislimo da je potrebito da mu ovdje izne­ semo kratak prijegled. Panturcisti se oslanjaju na pravila savremene socijalne filozofije i miješaju teoriju ve­ ličine i opadanja država, koju je postavio Montesquieu, sa načelom socijalne evolucije naroda, kako su ga jasno izrazili Herbert Spcncer i drugi sociolozi. Oni tako misle da su neki narodi istrošeni, dok drugi dostizuju svoj vrhunac, a treći opet teže za svojim razvitkom. Megju istrošene narode oni ubrajaju Grke, Perzijance i Egipćane. Oni stavljaju evropske narode u kategoriju naroda koji, dospjeli svom vrhuncu, upućuju se prema dekadenci, a Turke pak meću u treću kategoriju, to jest megju narode, koji istom ulaze u stazu napretka i civilizacije, imajući pred sobom sjajnu budućnost; budući da je tjelesna snaga Turaka ista kao u primi­ tivnom stanju ljudskog života, te da njihovi živci nijesu izmoreni pretjeranim radom i iz ® 1. novembra 1913. čega slijedi da po prirodnom zakonu jači sla­ bije podjarmljuje, Turci će biti jedini vladari budućnosti. Ratoborni karakter turanske rase poznat je već od starog vijeka. Borbe Huna, Massageta, Gi iza, Mongola, Tatara, Turaka i t d , sve od početka historičkog doba sa arijanskom rasom, njihovi napadaji koji svagdje prouzrokovaše užas, ovim ideolozima daju velike nade i mnogo snage da rade za buduću velićinu njihove rase. Svi panturski pisci prikazuju ove ideje u sjajnim frazama. Oni govore da su u zapadnoj i centralnoj Aziji od najstarijih vremena živila dva neprijateljska plemena, iransko (arijansko) i turansko; jedno od ovih rasprostranjeno je od sjevera prema jugu, a drugo od juga prema sjeveru. Ove dvije oprečne struje, dvije neprija­ teljske rase bile su neprestano u megjusobnoj borbi; u istinu nailazimo u svakoj epohi historije na krvave tragove njihovog natjecanja u Transoxiani, u Harzemu, u Horasanu, na obalama Kaspijskog mora, po brdima Dagistana, i t. d., premda ove borbe većim dijelom u istinu ne bijahu nego borbe barbarstva protiv civilizacije ili, bolje rekuć, borbe sablje protiv pera. Značajno je da su ove dvije rase jedna drugu uzajamno pobjegjivale, jedna drugu sa snagom i junaštvom, a druga prvu sa znanstvom i civilizacijom; drugčije rekuć, Turanci svaki put kada bi osvojili Iran s’vremenom primahu običaje, civilizaciju i način življenja Iranaca i u najviše slučajeva bivahu asimilirani od ovih potonjih. �Strana 130. „ BI SER* Ova je stvar tako jasna, da nam povijest Istoka za nju daje toliko dokaza te bi bilo su­ višno o tom dalje govoriti. Dakle unatoč gospodovanju Turanaca i Turaka, od hiljadu godina u centralnoj i za­ padnoj Aziji, u Iranu, Transoxiani i još za neko vrijeme u Indiji, te u našem vremenu u Iranu, Turkistanu, Turskoj i Tatarskoj, oni su nasli­ jedili Irance u civilizaciji kako u jeziku tako i literaturi. I da vjerski antagonizam nije činio zapreke za vlada sultana Selima i Sulejmana, zvanični jezik turske carevine bio bi perzijski; ta i danas osim glavnih riječi turski, cijeli se osmanlijski riječnik sastoji od riječi iz perzijskog i arabskog jezika. S’ druge strane, kada su Turci zaposjednućem aziatskih obala Sredozemnoga mora i Evropske Turske došli u dodir sa svojim pobijegjenicima Grcima, oni su od ovih potonjih mnogo običaja poprimili. Posve je prirodno da jedan narod ne ima­ jući originalne i potpune civilizacije kad zavlada sa jednim mnogo kulturnijim narodom, mora primiti civilizaciju ovog potonjeg. Ali panturcisti ne priznaju da stari Turanci nijesu bili sposobni i da nijesu posjedovali ele­ mente civilizacije. Oni sve nedostatke, koje povjest tvrdi za Turance, pripisuju Irancima, Gr­ cima i t d. i prihvaćaju sve pohvale koje su historičari izrekli za junaštvo njihovih djedova, ali nijekaju sve pogreške, koje im isti histori­ čari pripisuju. Oni smatraju cijelu stranu historiju turanske rase kao neosnovanom, pošto su narodi koje oni pođjarmiše na vijeke ostali njihovi neprijatelji i klevetnici, za to oni i gledaju Perzijance i Grke kao svoje najžešće neprijatelje, koji i jesu uzrokom da su Turanci izgubili svoju origi­ nalnu civilizaciju i literaturu. Prema njihovom mnijenju, prvi korak, koji bi se morao učiniti, jest taj da se iz turskog jezika svi arabski i perzijski elementi odmah izbace i da turski jezik ne sadrži ni jedne neturske riječi. Najzad oni namjeravaju sjediniti tursko-tatarske jezike i stvoriti jedan opći literarni jezik, koji bi se propagirao u cijelom turanskom od­ nosno turskom svijetu, da bi tako postojao samo Broj 9. jedan turski narod u zapadnoj, centralnoj i sje­ vernoj Aziji. Jedan od najzagrijanijih megju panturskim piscima, jest Ahmed Agayeff. Da pokaže turski svijet, on crta jedan krug, koji ide od Balkana prema Mančuriji i sadrži cijelu Malu Aziju, Balkan, Krim, Kavkazku, Dagistan, obale Volge, Saratof, Samuru, Ufu, Kazan, Orenburg, Sibiriju, Polarne krajeve, Mongolsku, Kinezki i Ruski Turkistan, Buharu, Hivu, Horasan, južne obale Kaspijskoga Mora, Azerbajdžan, i t. d. i pridodaje da turski svijet, koji je veći i od Evrope i Amerike, ima osamdeset miliona sta­ novnika. U jednoj seriji članaka objelodanjenih u reviji „ T u rk J u r d P , glasilu panturcista on ide daleko sa svojim nacionalnim turskim ide­ jama, opisujući moralne, intelektualne i prosvjetničke sposobnosti turske nacije i hvaleći njihov kulturni napredak, istiće vještinu Turaka u trgovini i ekonomiji, te za primjer donosi svoje sunarodnjake u Rusiji i one koji stanuju u sjevernim i zapadnim predjelima Perzije. On izražuje veliku mržnju protiv Peržijancima i nji­ hovoj civilizaciji, koju nazivlje praznom i trulom, te proti književnim djelima iste kao što je Š a h N a m e pjesnika Firdusije; on kori Sultan Mahmuda Gazneviju, osvojitelja Indije, da se je zaboravivši svoju tursku narodnost, posve iranizirao i da je dozvolio Firdusiji, najžešćem neprijatelju Turaka, da na njegovom dvoru ob­ novi perzijsku narodnost, da grdi i kudi Tu­ rance, da u zvijezde okiva Perzijance, te da ovjekovječi Perziju sa obečanom nagradom tur­ skog sultana. Takogjer on napada i Ši’itizam, obilježje perzijske narodnosti, te žali da se je isti i megju Turcima proširio. Veliki argumenat panturcista da opravdaju svoju doktrinu, koji je bez sumnje inspirirao Pangermanizam i Panslavizam, jest kao i kod ove dvije doktrine, opasnost koja prijeti malim na­ rodima da će ih uništiti velike nacije, kako to iziskuju zakoni evolucije. Jednom rijeći treba stvoriti veliki narod da se mogne odupirati ut­ jecaju latinske, slavenske, germanske, an glosak ­ sonske i kinezke rase, koje se opažaju svuda. Primitivno stanje turanskih ili uralo-altajskih jezika u stupnju evolucije i nered u njima, �Broj 9. . BI SER' Strana 131. kojeg je manjkavost civilizacije prouzrokovala, pošto bi se rosa digla, krenuo bi uz brdo stado u papribavlja panturcistima vrlo povoljan teren za senju, prijećajući s njim sat-dva, dok se ne bi mašio zaravanaka i planine. A tada bi kroza šumu i paljike ožeostvarenje njihov.h ideja, jerbo danas se jezik, gao po dva-tri sata sa stadom naprijed. Makar da su više praktično nego znanstveno smatra kao naj­ steče planine pukle na dugo i široko, njemu su ipak na čvršća veza nacionalizma. daleko poznate svaki panj, svaka dolina, svaki put, svaka Za njihove argumente u korist nacionalis­ klada. Znao je gdje je kojem seocu upremase, znao kad tičke propagande, panturcisti se oslanjaju na može za nuždu napojiti stado na šumskom potoku, a kad istraživanje evropejskih orijentalista, historičara ga je opet morao stjerati na rijeku, iza koje su se redala razmaknuta seoca i poljane, pa ga opet jaskom uzvrati i filologa. Jedan od ovih evropskih učenjaka preko brda. koji se mnogo cijeni u Turskoj, jest historičar Sa drugim čobanima malo se kad sastajao. Radije Leon Cahun, koji u veliko hvali Mongole i bi sjeo u šumi na kladu i gledao ljuljanje borovih i hoD žen-iz Hana. Njegovo dosta poznato djelo pod morovih grana, ili odmičući od kuće ili dotjerujući stado na rijeku da ga napoji, latio bi se frulice, pa na njoj naslovom „ U v o d u h i s t o r i j u A z i j e " kajde izvodio. nedavno je prevedeno i na turski jezik. Njegova tanka frula bila mu je odavna razgovor. Čudnovato je da panturcisti, unatoč njihovoj Sve momačke i djevojačke pjesme, koje su se u njego­ velikoj želji da ponovno ožive svoju prošlost i vom rogjenom kraju pjevale, izvodio je na svojoj frulici nacionalizam, slabo čitaju djela pisana u raznim lahko, bez ikakva napora, prebirajući po njoj prstima kao dialektima turskog jezika ili pak u arabskom od igre. Prsti bi igrali po fruli, a glasovi bi se sad za­ i perzijskom, koja se odnose na njihovu histo­ tezali i zavijali na jače, sad se drobili u prekidanju i je­ riju i t. d. i kojima se baš najviše služe evro- canju, tanjili se i odskakali, kao djevojačko grlo u pjesmi, s kojega planina ječi i na daleko odzvanja. Samo, u nje­ pejski učenjaci u stvari istraživanja (Nastaviće se) Šemsudin Sarajlić: Čobanče. i. Osamnaest mu je godina, a od desete je za sta.’ :m u gori. Planina ga hrani i goji. Mlado momče, lijepo i ži­ vahno. Svježe, veselo lice, a oko bistro kao gorski vrutak. Stidljiv, prikrivao bi pred svijetom svoje osjećaje. Već se zavodio u svoje misli u šumskoj tišini, uz nera­ zumno, ali ljubezno stado. Svoje mlade dane provodio je u ushitu u slikovitim prirodnim krasotama: izjutra prvim obasjanjem sunca po gorskim vrhovima, o podne šumskom tišinom i debelim hladom, a pred večer, kad bi se iza brdeljka pomiljao za stadom kući, blagim »hladanom« i tonućim suncem na zapadu daleko ispred ožarenih tankih oblačića. Sve ga je krijepilo, sve osnažavalo, pa bijaše jak i lagahan, a na­ predan i mio, kao zelen bor. S osnaživanjem razvijalo se u njemu momaštvo, pupalo nešto tajno uz slatke snove, tajno i čeznutljivo. Uzburkavalo mu srce i mlada stidljiva prsa, žarilo oko i ubrzavalo kretnje i hod, a mirišljivi zrak napunjalo toplom tanahnom maglicom slatkog sjećanja na prve snove mla­ dića, koji tek pupa, ’prosanjane na nagradi, u samoći do svoga krotkog stada. Je li se ko razumio tome njegovom rascvjetavanju teško je pogoditi, jer se on klonio svijeta. Ranim jutrom izgonio je krave na popasak do ručanice, a od ručka, govom sviranju odražavalo se više vreline srca i više čežnje. . . Mnogo starije srce — kad bi se čobanče opazilo iz prijeka od sela i iz njiva, uz veliko bijelo stado i čulo njegovo svirauje — spomenulo bi se svojih mlagjih dana i jače zakucalo. Mladež bi mahom napela sluh i sa breckanjem krvi slušala glase iz brda, koji bi se spuštali u duboku kotlinu rijeke i opet se dizali, pa polahko zamicali za stadom preko brda. I glasi se čuli: »Plaho momče!« i'»Volim kad udari, nego Bog zna što...« A kad se to i ne reklo, uzdah bi kazao tako što. Djevojke već zamišljale, kako će on za godinu, za dvije biti dobra prilika za ašikovanje, dok se stada mane i počme zalaziti k njima na sijela. — Ali Džaferagića Kada na to ne čekala. Već će poći jednoga dana s bremom na rijeku, kad je opazila na pomolu stado, da vidi onoga koji joj sve više zadiraše frulom u srce. Nekad ga je viđala, znala ga je nešto malo iz dav­ nina. Ali ju je sada nešto naročito vuklo njemu bliže, odkako su glasi njegove frule počeli nemirnije ječati, kao da izgledaju i traže milovanja. Istina, njoj se već mnogo momci javljaju — ukoračila je u osamnaestu — javljaju radi njezine zatravljujuće ljepote i dobra položaja, ali u njezinom srcu to ne ostavlja takvih tragova, kao frulica, koja prijeko u brdu samo dogje i progje i za koju ne reče nikome, da je zamjećuje, makar da ju je čula svugdje, ma ne znam gdje bila. Bi li Salko — naše čobanče — svirao, da je znao, da koga uznemiruje svojom frulom, a najmanje Kadu, koje ne zna, da je kad vidio, ali je čuo, da mnogi veći i sa strana lome koplje oko nje — teško je reći, pošto glasovi frule zvučahu više na oduške njegova mladoga �Strana 132. Broj 9. . BI SER' srca, nego li da teku od puke zabave. S toga se nije čuditi, što je, izdaleka dolazeći, sa zanimanjem gledao, kakvo je to mlado žensko na vodi i sudeći već da je djevojka, što je počeo misliti, kako će što brže do vode, da je dobro sagleda. Zviznuo je stadu dva-tri puta jako na prste i ono se zatrkalo na niže k vodi. A on se lahko zaskakao za njim s kamena na kamen i s busena na busen, dok se nije našao za čas na vodi, sučelice Kadi na drugoj strani. U kotlini rijeke nije više bilo žive duše. Za njim debelo brdo, obraslo grabovim i ljeskovim grmljem, a za Kadom kruškanje i kroza nj širok put na više u seloSredinom kroz malu livadicu protjecala tiha i duboka ri. jeka, a preko nje, podaleko na niže, podignut most za prijelaz, od kojega je vodio drugi put u selo, da se negdje pod njim sastane s ovim drugim putem, kojim ženskinje silazaše na vodu. Rijeka nije bila plaho široka, koje de­ setak koračaja. Pod bošćom, zaklonjena lica, pritisnula je Kada ru­ kama bremu u vodu, da joj se natoči. A Salko, opazivši njezine jedre, oble ruke, podusjane krvlju, gole do laktova, pa puno gibko tijelo, zastojao je zapanjeno i za­ gledao se u nju. Stajao je čas-dva, dok Kada nije, kao i ne znajuć za nj’ odmahnula bošču s lica i Šinula žarkim pogledom u ovce preko rijeke. Salki se zamutilo pred očima... Vidio je, kako se uzvrati bošća i ispod bošće se ukaza lice lijepo, kakva on do tada nikad ne opazi. Vidio je oći. crne, plamene oči, bijelo grlo i čvrsta njedra, pa mu se nešto počelo okretati u glavi, koljena podrhtavati, a u ušima šumjeti. I kad su se malo po tom one plamene oči zaustavile na njemu, rumeno se lice još više zažarilo i oko usana joj preletio rajan smiješak, pri čemu su sinuli krasni, bijeli zubi, on osjeti kako ga krv pali u obrazima i skrenu po­ gledom u stranu.. . Pa u što god da pogleda, vidi samo pred sobom lice i žarke oči. A onaj mali smiješak — za nj riječi nema — samo je obasjao lice, da sine u još većem sjaju, u neiskazanoj ljepoti. Sabrao se malo, da još jedan put pogleda: je li u istinu pred njim ljudsko stvorenje, ili mu se to tek prividje. Ali kad je pogledao prijeko, na drugoj obali je sta­ jala samo uspravljena brema, a iza prvog kruškovog debla virilo je tek nešto malo od djevojčinog odijela. Sakrila se od njega. (Nastaviće se.) Oj nježna ženo punanih grudi, Raskoši meke bijelog tiela, Jusuf te traži, pjesnik te žudi — Ljubav ti strasnu i jaku nudi, Pokritu plašteft tananog vela, Što »plamen čežnje" zovu ga ljudi. % Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. (Nastavak.) Zaista je čudnovata ovakova podvala, kad je svakom naobraženu čovjeku poznalo, da su muslimani najveće usluge liječništvu učinili. Megju muslimanima su općenito poznate ove riječi, koje neki pripisuju pejgamteru, a neki jednom velikom islamskom alimu: — „El-ilmu ilmani: ilmul-ebdani ve ilmul-ed’jani" (Dvije su vrsti znanja: poznavanje tijela t. j. liječništvo i pozna\ ije vjere, dakle vjerske znanosti.) Treba uočiti, d a j e u ov , rečenici liječnička znanost prije spomenuta, nego vjerska. Po velikom imamu Gazaliji naučavanje i vršenje ečništva je „farzikifaja" t. j. dužnost, koja s jednog muslimana otpada, ako je drugi musliman vrši. No ostavimo mi Gazaliju i obratimo se izravno na najpouzdaniji izvor, na Božijeg poslanika. Ovi hadisi nepriitn o dokazuju našu tvrdnju: Ljepoto! Sliko svih zemskih čara! Pohlepo naga ljubavnog žara! Klanjam se tebi i licu tvome Ko ljubav silnom plamenu svome. — „Ja ibadellahi, tedavu fe innellahe teala lem jeda’ daen illa veda’a lehu devaen gajre dain vahidin elherem". ( 0 Božije sluge! liječite se, jer Bog nije ni jedne bolesti dao, a da joj i lijek nije odredio; jedina bolest, koja je izuzetak od tog, jest starost.) — „Innellahe teala lem junzil daen illa enzele lehu devaen alimehu men alimehu, ve džehelehu men džehelehu illessam". (Bog nije ni jedne bolesti spustio, a da joj nije i naročiti lijek spustio. Ko taj lijek zna, taj zna; ko ga ne zna, taj ne zna. Jedino smrti ne na lijeka.) — „Innellahe halekaddae veddevae, fe tedavu, ve la tetedavu bi haramin". (Bog je stvorio i bolest i lijek; dakle liječite se; ali ne samo sa zabranjenim lijekom.) — „Innellezi džealeddae fe džeale šifae ma šae fi ma šae". (Bez sumnje, onaj, koji je bolest dao, i lijek joj je odredio. On je lijek za ozdravljenje onog, koga hoće, stvorio u onom, u čemu je htio) — „Ma enzelellahu daen illa enzelellahu lehu šifaen". (Bog ni jednu bolest nije spustio, a da joj nije naročitog lijeka spustio.) Dobroto! Dare svih bož’jih dara, Miloto blaga, što nemaš para! Klanjam se tebi — dražima mome, Što riječ daju pjesniku svome. — „Li k’julli dain devaun, fe iza usibe devauddai berie bi iznillah". (Svakoj bolesti ima lijek. 1 kad se pravo potrefi lijek proti bolesti, nje nestane s Božijim dopuš­ tenjem.) J. T anović Priznanje. �Broj 9. „ BI SER* Strana 133. — „Eddevau minel-kaderi ve kad jenfeu bi iznillahi". rukovogjenja objave — mogao otkriti, ipak — ako bi (Lijek je stvar Božije sudbine, što katkad Božijom pomoću htjele polučiti svoju svrhu — morale bi imati takove teks­ koristi.) tove i dokaze, koji se ne kose za pozitivnim činjenicama, — „Eddevau minel-kaderi ve kad jenfeu men ješau nego koji ih poikrepljuju i učvršćuju. bi ma šae“. (Lijek je stvar sudbine. Bog katkad izliječi Nije li tako, onda ne može se naći zdrav i valjan onog koga hoće, onim čime hoće.) način, po kojem bi se u Kur’an vjerovalo. Oni, koji muslimane ne t poznaju, treba li bi već Dok je ljudsko znanje kroz ovo hiljadu i tristo go­ jednom znati, da islamsko vjerovanje u sudbinu ne potiče dina prošlo kroz hiljade kalufa i poprimilo hiljadu na lijenost, mizernost i letargiju. raznih oblika; dok su filozofske i eksperimentalne znanosti Muslimani znaju i svjesni su, da se svi dogagiaji u doživjele bezbroj promjena, nikad se kroz to vrijeme nije vasioni zbivaju po nekim stalnim zakonima i da te doganašao — niti se danas nalazi — kakav ozbiljan i racio­ gjaje rezultira jedan bezgranični lanac motiva i učinaka. nalan uzrok, kOji bi potresao vjerovanjem muslimana, a I nema tog muslimana, koji ne bi znao, da bez sjetve to je nadnaravno čudo (mu’džiza) Kur’ana. nema žetve i da je nemoguće išta postići, što se ne će Baš obratno: na kakovu se god stupnju ljudsko latiti srestava i rada. znanje nalazilo, Kur’an svoje Sljedbenike pot.če da ga Veliki je naš pejgamber nekom beduinu, koji je — naučavaju i po mogućnosti što više unapregjuju ne znajući, šta za pravo znači „predanje sudbini** (teveI sami stil navedenog ajeta jedna je od Božijih uputa, k’jul) — pustio u haremu džamijskom svoju devu, ne koje pokazuju, da je borba izmegju znanosti i prave po­ svezavši je, i k njemu unišao, da mu se pokloni, rekao: zitivne vjere jedna besmislica, jedna nerazumljiva stvar. — „Akilha ve tevek’jel!** (Zaćusteči je, pa je onda Promislimo li se malo, vidjećemo ovo: 1. Po gornjem ajetu vrijede sve premise pozitivnih predaj sudbini.) Kad je jednom halifa Omer ibni El-Hattab upitao i eksperimentalnih (empiričke) znanosti, ako nijesu tek nanekog Jemenliju, koji je bez posla vrludao medinskim so­ baćene hipoteze. Na muslimane je dužnost, da — rukokacima, čime se. zanima i dobio odgovor: „Ja se predajem vc jeni drugim mnogobrojnim ajetima, koja im nalažu, da steku znanje, o nebu i zemlji — te znanosti izučavaju. Božijoj sudbini“, gnjevno ga je ukorio ovim riječima: — „Ne, vi nijeste mutevek’jil, vi ste lažac“. Mute- Jer dužnost je razmišljati o Božijim znakovima. 0 Božijim vek’jil je onaj, koji se predaje sudbini tek onda, kad je znakovima se pak ne može razmišljati, dok se ne upoznaju svemirski zakoni, ili kako ih Kur’an naziva „Božiji ii zemlju tek sjeme posijao. Uvjet islamskog „tevek’jula** jest, da „mutevek’jil“ običaj“.i 2. Kui’anski ajet naučava, da Bog ne mijenja svoje nikad ne smeće s uma postulate prirodnih zakona; a ako običaje i da od njih ne odstupa, a to ništa drugo ne znači, ih smetne, pa ga zadesi kakova nesreća, da tada to ne nego da su nepromjenjivi svemirski zakoni, koji su pred­ pripisuje u grijeh sudbini, nego samu sebi. met empiričkih znanosti. Tim se muslimani potiču, da se Biti nemaran prama prirodnim zakonima i ni podašto ko iste znanstvenim otkrićima. ih držati može samo onaj, koji Islama ne poznaje, ili je 3. Opetovanje gornjeg ajeta ima osobitu važnost. veliki duševni siromah. To opetovanje — osim što nas upozoruje, da veličamo i Prirodne zakone Kur’an nazivlje Božijim običajem. I hvalimo svemirske zakone, dokazuje nam dvije istine. Sva da nikako nije bilo znanosti i filozofije, muslimani bi znali, sakrivena ljepota i dubina misli u opetovanom tekstu da opstoje neki zakoni — ili po šeriatskoj terminologiji ovog ajeta leži u zamijenjenim riječim.t „promijeniti** i „Božiji običaji** —, koji u svijetu vladaju. „odstupiti**. U Kur’anu stoji: Prva riječ nam dokazuje, da se prirodni zakoni ne — „Sunnetullahilleti kad halet min kablu ve len mogu promijeniti t. j. ukinuti i drugim nadomjestiti, a tedžide li sunneti.lahi tebdila**. (To je eto običaj Božiji, druga riječ opet aludira na neprestani rad tih zakona bez koji od va kada vlada. I ti ne ćeš naći promjene u Bopometnje i zapreke, a to će reći, da ti zakoni djeluju žijem običaju.) Sura Feth 23. uvijek i neprekidno, ne gazeći svojih principa. Na drugom pak mjestu u Kuranu Bog veli. Koliko li ljubavi, težnje i slasti osjeća jedan istra­ — ,,Fe len tedžide li sunnetillahi tebdilen ve len živač istina, koji se u ovakom uvjerenju baci na otkrivanje tedžide li sunnetillahi tahvila'*. (Ti nikad nećeš naći prom­ svemirskih tajni!.. jene u Božijim običajima i ti ne ćeš nikad vidjeti, da Bog U ovom se je ajetu Bog izrazio u jednini, a ne u odstupi od svojih navika.) Sura Melaik’je 41. množini, t. j. rekao je „Božiji običaj *, a ne „Božiji Nuzgredice ćemo malko zadržati poglede čitaoca na običaji*1. ovom zadnjem ajetu, koje — kao uzorak nenatkriljivo lije­ 1 iz toga mi razumijevamo, da su vrlo opravdana pog kur’anskog stila, te jednostavnosti i čistoće islamskog nastojanja, što su ih novovjeke znanosti do sad uložile, vjerovanja — jasno otkriva bitnost i suštinu prirodnih da raznovrsne zakone, za koje se držalo, da su inegjuzakona, što svijetom upravljaju. sobno odijeljeni, zasebni, povrate jednom samo univezalI ako su izvan predmeta i svrhe uzvišenog Kur’ana nom principu. (Nastavitće se).. one znanstvene istine, koje bi ljudski um samostalno i bez �Strana 134. Abdul-Hak Hamld: Tarik. (O sV ojen je Š p a n jo ls k e ). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) T a r ik : Ovdje ostaje moja pamet, moj razum, ju­ naštvo i srčanost moja. Ta zar ćete me, oduzevši mi oružje, poslati kao zarobljenika? Kako će jedan zarobljenik s vojskom upravljati? Kako će jedan bolesnik liječnicima svoje lijekove dati upotrebiti? Je li to moguće? M u s a : Ako nemaš oružja, imaš svoje tijelo. Tvoje je tijelo vojn cima štit, a i štit je takogjer oružje Nemoj da ponavljam: sjutra ćeš unići u zaljev Španjolske T a r i k : (Za se) U napredovanju je pobjeda, slava i istina, a zar ja napred ne želim? Ići ću u rat, ne žaleći ni malo svog života. Ali je Musa bin Nasir dosta star. Toga se najviše bojim. Nu na koncu, šta m oje biti? Ja ću se u ovom napornom poduzeću uništiti. The, nek je to poduzeće plemenito, nek je moj rad savršen, pa neka propanem. Za rodoljubne dužnosti žrtvovaću sve svoje nade. Jest, ali Zehra — ta djevojka, koja je ljepša od mladosti i skupocjenija od života!?. Zar da njeno prija­ teljstvo bude prolazno kao mladost, a moje ujedinjenje s njom nesigurno kao život? Zar nebeskih da se ta voljeti, a Broj 9. ,B I S E R‘ da moja Zehra, koja je od hurija česlitija, od angjela nevinija i od bož'ca krasote ljepša; zar Zehra kao hurije, angjeli i božice može samo ne uzeti? Da se uvijek na nju misli, a da se nikad ne vidi!? Ja štogod želim, kod Zehre nalazim, jer osim nje drugo ništa i ne želim. Ah, pa da nju pregorim! Zar da onaj raj bude prolazan kao ovaj svijet, ili da ovaj svijet bude obmamljiv kao san? 1 zar da ona svadbena postelja, gdje su sve moje želje usredotočene, zar onaj nebeski tahterevan, onaj nas­ lonjač ljubavi, onaj hram nevinosti, onaj oltar poštenja, onaj grob zločina, ono stratište podlosti i izhodište svjet­ losti postane kućom tmine, sjedištem mraka, kršom ništavosti i grobnicom nestanka? Zar da se ta nada moje budućnosti pretvori u us­ pomenu prošlosti?.. (Kao izvan sebe nenadno.) Zehra!.. Zehra!.. (Svrativši na se pozornost prisutnih) Sjutra ću ići! Sjutra idem, pa makar bio sudnji dan! M usa: Najprije ćeš krenuti na Algeziras*) Izgleda, da će ti se tamošnji zapovjednik Tedmir svakako odup­ rijeti. Ako pobijediš, dobro ću te nagjaditi: da ću ti svoju kćerku, Zehru. (Tarik i Zehra zadršću a za tim odmah oboje obori oči tlima. U isto se vrijeme očuje glas od Salhe, koja se brzo umiri.) *) Džeziretel-hadra. M e r v a n i A z iz : (jednoglasno) Vidiš, naša je izjava djelovala, a rezultat će joj kasnije doći! M u sa: (Za se) Ljubav u čovjeku sve duševne sile pobugjuje. Junaka Ibni Zijada pokazuje ubogim Tarikom. (Glasno) Ali mojoj kćerki moraš iz Španije poslati jedan zaručbeni dar. T a r ik : U dvorovima gotskih kraljeva u Toledu ima dvadeset i pet skupocjenih vladarskih kruna. Njiha ću poslati. M u s a : To ni| mene, ni tebe ne zapada, a ne može se ni mojoj kćeri dati. Ako se zaplijene, otpremiće se Halifi Za krune će se prema procjeni odre­ diti jedna svota novaca, od koje pet postotaka pripada državnoj blagajni, a ost tak će se podijeliti megju vojnike Ti nama pošalji jedan taki zaručbeni dar, koji ne bi ništa vrijedio, kad bi se prodavao, a kad bi se uzimao, da ga ne bi mogli milijuni platiti Dogji k meni; kao za­ ručbeni dar... (Govori mu na uho) ako pošalješ, onda ti dajem moju kćerku T a r ik : Budite uvjereni! M u s a : (Tarifu) Da idemo vidjeti te zarobljenike i konje, što si ih doveo. T a r ik : (Osmjehnuvši se) Tarif je prije nas sviju stupio na tlo Španjolske! T a r if: (S osmjehom) Ta tamo je putovalo još mnogo Berberija. M u ja : Megjutim na obali, gdje je najprije stupio, trebamo sagraditi jednu varoš pod imenom Tarif. Svak će viceti, da ne idemo na Španjolsku, da je rušimo, nego da je kultiviramo. (Promotrivši Salhu) Imam još jednu riječ za ovo društvo, pa kogod od prisutnih hoće, može jc na se odnijeti. Ja sam starac; poznato mi je, da ljubav ima tri stepena. Ona uvijek počevši od trećeg, dolazi na drugi i prvi stepen. To jest, ljubav se spušta ozgor dolje. Kad je na trećem stepenu, može se izliječiti, a kad je na dru­ gom, može se preokrenuti; ali je li došla na prvi stepen, nju nije tada moguče ni odstraniti ni promijeniti. Sada ako želite, idimo vidjeti zarobljenike i zapli­ jenjene konje. (Odlaze.) PRIZOR V. (Najprije Zehra sama, onda Tarik, a kasnije Musa.) Z e h r a : S jutra odlazi! Kad on odlazi, zašto mi otac ovdje ostaje? Kao da još ne vidi, da je Afrika već umirena. Kad je prošli dan rekao, da će Mervan i Aziz s njim ovdje ostati, a da će na Španjolsku drugog poslati, odmah sam znala, da je to Tarik. Da, njega on šalje. A zašto da ja ovdje ostajem kao siročad i nejaki. Ja, Zehra u ratu sam muško, a u ljubavi žena! Evo u junaštvu požrvovna kći Musaova, u Tarikovoj je otsutnosti nemoćna. Zehra binti Musa, koja se smatra princezom u ljepoti, u ljubavi je pokorna kao robinja. Ta i mudžahidske žene idu u rat, gdje zajedno sa svojini muževima postaju šehiti, ili gazije. A šta sam ja skrivila, pa da vodim brigu o Tariku i njegovom životu, a �kroj 9. ,B I Š E R' da ne mognem kod njeg biti? Šta je Tarik zgrešio, pa da ne mognem kod njeg biti? Što je Tarik zgrešio, pa da se onda baš od mene udalji, kad je zaželio, da bude blizu mene? Ah, zašto moj otac Tarika bez mene šalje? T a r i k : (Nenadno u n iša vši)... Da me prisili na osvojenje Španjolske, a da zato tebe dobijem .. Z e h r a : Ah! Jesi li došao, da mi još j dnom rečeš, da ćeš sju ra odlaziti ? T a r i k : Ovaj moj nagli odlazak, da se što prije cilj postigne, isto je kao kad bi u nadskakivanju natrag išao da iz daljeg skočim, da tebi brže dogjem. Raduj se, što te otac usporegjuje sa velikom zemljom Španjolskom. Ako ja Španjolsku osvojim, on će mene s tobom nagraditi. Ja ću Islamu jednu državu dati, a Bog će meni udijeliti jednog angjela, kao što si til Z e b r a : Uvjerena sam, da je otac moju ljubav primjetio, prije nego sama ja. T a r i k : Oštroumni Arapi mogu i promatranjem stanje svake stvari saznati. Ili njima pogled i srce sve otkriva. Z eh ra: Kad je tako, zašto ti ne možeš saznati, da ja ne ću moći tvoje odsutnosti podnositi? Ah, Ibni-Zijad, ti ćeš meni iz Španjolske poslati „fatihu", a ne svadbeni dar! T a r i k : ( Velikim naporom) Dijete! Državne dužno­ sti nadvlagjuju ljubavne osjećaje. Z e h r a : Zar ti mene za slavu žrtvuješ? Nevjerniče!.. T a r i k ! A h l... Tebe je teško žrtvovati vrlo teško. Zehra, ja sam Arap, ne govorim laži. Znadem mnogo ko­ ješta ali za licemjerstvo, ne znam. Da podignem slavu Islama, tebe ću žrtvovati, premda je tu žrtvu teže preni­ jeti, nego li Španjolsku osvojiti. Z eh ra: Tako? Ali eto opet me žrtvuješ. Zar tako? T a r i k : Tako jel Pod moranje je tako: ja te s po­ nosom žrtvujem. M u s a : (Ulazi osmjehnut) Tarik bin Zijad, dostojan slave Ibni Zijad!.. Ovaj je svijet prolazan za ljudski život on nije dovoljan za lijep glas i lijepo djelo. Grof Julianos je prešao na Islam. I on sjutra zajedno s tobom polazi. Od Halife sam dobio sada zapovjed; (pokazuje pismo) gledaj... on zapovjeda pravdu. Z e h r a : (Nehotično) Sjutra ćeš ićil T a r i k : Sjutra, preksjutra, uvijek ću ići samo naprijed. M u sa: Da te Bog učini pobjediteljem i da ti ne­ prijatelja uništil (Obadvojica odlaze). Z eh ra: (Za se) Kad sjutra ne bi otišao, ja bih ga spremila. ZASTOR PADA. II. ČIN. Kraj pritoka Vadilate i u blizini rijeka Šeris prikazuje španjolsko središte. PPIZOR I. Don Luis Merkado, grof Duferia, kapetan Domino, general Don Sol, vojvode i časnici u oklopima, s buzdovanima, sjekirama, mačevima, štitovima, pračama, hclcbardnma, pancierima i kop­ Strana 135. ljima. Djevojke napojiteljice vojvoda.Pobočnici, glasonoše, jahač na mazgama. Kasnije Don Alfonso. G r o f D u f e ria : Glasovi su važni. Junački Tedmir gubi na ratištu! Pobjeda je uvijek na strani Arapa. Go­ vori se, da je Tarik vrlo hrabar i vješt vojskovogja Beduini koji se nalaze u njegovoj pratnji, neprestano se pomnožavaju i kud prolaze, svuda pustoše kao poljski vihori. Da im na put stanemo, kako ćemo spram kuge stajati ? Da bježimo, kako će se pred olujom bježati? D o n L u iz M e r k a d o : Oluja sa čovjekom udara i u kamen i u zemlju; ali mu ne dira u čast. Mi se branimo, pa ako i poginemo, ostaće nam ime i čast. Osim toga mi možemo Arape i Tarika otpremiti ili onamo, odakle su došli, ili u sami pakao, D o n S o l: To je moguće. Vojske imamo preko deve­ deset hiljada, a sa Tarikom jedva da ima četrdeset hiljada, ratnika, od koj h jednu četvrtinu sačinjevaju same ženske. D o m in io : Kako ćemo mi ratovati s jednim naro­ dom, čije su se žene naoružale? D u f e r i a : Recimo, da ih dočekamo, ali je li vam pobjeda sigurna. D on L u iz M e r k a d o : Ako se prije samoga boja na poraz pripravimo, naravno je, da ne možemo pobije­ diti. Nada u pobjedu jedna je od onih stvari, koje hrabre vojnike. Časnici uvijek trebaju vojsci pripovijedati o po­ bjedi, i jenoj slavi, o ratnom plijenu i njegovoj vrijednosti. Ako i nadalje nudemo govorili take riječi, koje srca rastužuju i živce slabe i koje će zbunjene ljude đo ludila dovesti, moramo propasti i kad bi nas bilo ne devedeset hiljada, nego dvadeset puta po sto hiljada. D on S o l: Pa i ako u Arapa ima ženskih pod oružjem, zar ih nema i kod nas? Ta valjda vi ove neše napojiteljice ne držite za svadbene peharnice? Ako i nijesu hrabre, one ipak čovjeku daju hrabrost. Dogjite, da vas vidim, gospogjice! Ta šta vam je; zašto ne točite? Ili vi nemožete govoriti kao djevojke, koje gledamo u snu; ili ne čujete, što se govori ?! Ovdje ima toliko osoba ozebla srca i smrznute krvi; udijelite im malko topline. (Uzima času od jedne djevojke) Toči! (Napojiteljice počnu tamo i ovamo točiti vino.) D on L u iz M e r k a d o : (Don Solu) I ti središte vojske pretvaraš u pivnicu!.. D on S o l : Jerbo naši -časnici svoju hrabrost u krčmi pokazuju... (Pije). D o m in io : Da, i mi imamo ratnica. Samo njihove ratnice prolijevaju krv, a naše vino. Arapi su naučili ispijati čaše smrti, a mi p jemo malagalsko vino. D o n S o l: Zar vino?.. Oh, oh!.. (Pije.) Duša! Duša! J e d a n p ob o č n ik : Tedmir je napustio Algaziras i pobjegao! (Riječi uzbugjenja prekidaju pobočnikov govor. Nekoliho prisutnih megjusobno govore.) D r u g i p o b o č n ik : Tarik se nalazi u daljini od jedan sat hoda! Nenadno je izbio s vojskom kao zvi­ jezda repatica. . . . D on L u iz M e rk a d o : Ah, ah! Kako velika brzina! Naša vojnička straža nama javlja za neprijateljev dolazak, �Strana 136. kroj $. . BISER' kad je on već došao!. . (Don Alfonsu, koji dolazi.) Tedmir pobjegao! Tarik dolazi! D on S o l: I mi ćemo Tarika otjerati! Obranu tre­ bamo, napadajući, činiti. D on A lfo n so : Po mom mnijenju bolje bi bilo, da se za obranu natrag povučemo: D o m i n i o : Ja se ne ću s ovog mjesta ni makni ti. D u f e r i j a : Ja ne vidim drugog spasa osim predaje. N e k o lik o č a s n ik a : (U jedan glas.) Trebamo na­ valiti: Ne, nego bježim o... Predajmo s e . . . Ne, ne pre­ dajmo se !... M e r k a d o : Ja već vidim, šta će od nas biti zbog ovog nesporazuma i razdora. Evo još jednog glasonoše! (Prema došljaku) Kako? Jesi li vidio, da je na ovu stranu prešlo četrdeset hiljada Arapa? G l a s o n o š a : Kako sam ja doznao Tarik je kraj Algerizasa brdo zauzeo i nadjenuo mu ime „Džebelettarik" (Gibraltar). M e r k a d o : (S prezrenjem) Da, tako se nešto dogo­ dilo prije dva mjeseca! D o n S o l: (Hodajući govori.) I mi ćemo Tarika uhvatiti i zarobljenikom ga nazivati. Živila Španjolska! S v ik o l i c i : Živio Roderik! Živila Španjolska! V o jn ič k a s t r a ž a : Po kraljevu nalogu trube svi­ raju za navalu! M e r k a d o : To nije nužno javljati. I mi već čujemo Najzad da li smo nužni komandi onog pjamce, onog vla­ darskog brbljavcal? D r u g a v o j n i č k a s t r a ž a : Po kraljevoj zapovjedi trubači sviraju za navalu. M e r k a d o ! Jeste li vi obavješteni? Kažu da nepri­ jatelj dolazi. P o b o č n ic i: Neprijatelj se evo ukazao! Neprijatelj dolazi! M e r k a d o : I mi to vidimo. Na to nas nije nužno opominjati; (Zagor, opća kretnja; vojnici trče; bubnji i talambasi udaraju; španjolske se zastave počnu vijati; ja­ hači na mazgama navaljuju. - To stanje traje.) J e d a n p o b o č n ik ! Arapi prelaze rijeku Šeris sa devama. G e n e r a l D o n A lfo n z o : ( Trgnuvši sablju) Nek u zemlju propanu! Mog konja!... (Konja dovode. - Čuju se glasovi straha i užasa) G l a s o v i : Živio kralj! Živila kraljica! M e r k a d o : Kralj i kraljica se mogu naći. Nek živi domovina i narcd, domovina i n aro d !.. (General Don Alfonzo uzjaši na konja i kreće. Svi skupa lete. Opća kretnja: jedni odlaze drugi dolaze). J e d a n č s n i k : Arapi su dušli u Latu. Već riječicu prelaze! D u f e i i a : Ah, šta bi bilo, kad bi se ovog ratovanja prošli! (Vika se i graja povećaje. Lukovi se napinju, stri­ jele i prače lete. Čuju se poklici užasa i krik ranjenika. Jedni preko drugog lete; uvijek se navaljuje. Čuje se ne­ koliko glasova: Kralj!... Živio kralj! Kralj dolazi!... Živio naš kralj!). M e r k a d o : Živila Španjolska! Gle na nosiljci dolazi!.. Po svoj prilici će izgubiti prijestolje 1.. Glupane! Mislis li, da si izišao u lov na ženske!.. Zar se u rat dolazi u tako sjajnoj i biserom okićenoj odori? Ali gle, nije nosiljka, nego kočija! Sio je u poznata kraljevska kola. (Glasno se smijući.) Ah, to je život!.. Ako ništa, ono bar da se pred smrt pozabavimo Dolazi na kolima, u kojim će ga ne­ prijatelj zarobiti 1.. (Opet prezirno se grohotom nasmije.) Život... Život! Bar da ovako u zabavi mrijemo! Dolazi na ratište u odori bludnice; dolazi nagizdan kao lutka!.. Pa opet hoće., da ga narod voli kao malo dijete... (Nastaviće se.) D žclal Sahir: O liepa nevina ženoL. S turskog preveo: M usa C azim Ć atić. 0 liepa nevina ženo, kojom se ljepota diči! Što mi se kroz dušu šuljaš poput šimširske sjene ?... Zar ne znaš, da moja duša pustoj pagodi sliči, Što vječni mraci ljube trošne zidove njene. — Ahl u toj pagodi davno kandila pogasi vrieme, Pendžeri, kubeta, vrata u noć joj avetski zjaju, A po tlu idoli leže pa sveto njino tjeme Pogana gamad gazi. I mrki pauci tkaju Po svuda mreže guste. Na polju okolo hrama Uz pisku i divlji hihot lijeću šišmiši, sove — 1 svud se slegla pustoš i gusta olovna tama 1 suzom nadojeni sjetni oblaci plove. Tek katkad s kupom u ruci nad tom se pagodom vine — Pojući pjesmu mira — angjeo krila bijelih I katkad biserni mjesec poput utjehe sine, Prosipljuć s usana svojih pregršt lotosa svehlih.... .. O lijepa nevina ženo, kojom se ljepota diči! Što mi se kroz dušu šuljaš poput šimširske sjene ?... Zar ne znaš, da moja duša pustoj pagodi sliči, Bez vjere i žrtvenika, bez mile uspomene? — Pa zar pod njenim svodom da Veselog djetinskog smjeha, što I zar da ružična noga nebeske Po prahu i ka'.nom blatu, gdje odjek biljurski zvoni s tvoje usne se roni? kćeike gazi gamad pogana plazi ? Ne, ne, o divna ženol Ti nemoj dolazit više U hladne i tamne kute pagode — duše moje, ler tamo odavno veće otrovni vihor diše, Pa bi potrgat mogo ljiljane mladosti tvojel... �Broj 9. Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E dib T e šn ja k . (Nastavak.) Bilo je prije nekojih naroda, - o kojim ćemo mi poslije nešto progovoriti — koji su svojim umovima obi­ lazili i bludili oko ovakovih neostvarivih poduzeća, pa je njihov životni opstanak bio izvrgnut svjema teškim soci­ jalnim nepogodama, te su najzad propali, ostavivši iza sebe samo uspomenu, da su nekada bili na ovom svijetu. Ovakove pojave i dogagjaje sociolozi smatraju iskus­ tvom, poslije kojeg se oni ne daju zavarati od kojekakvih kićenih laži fantastične filozofije. U enciklopediji devetnaestog stoljeća na jednom mjestu stoje ove riječi: — Ovaj pokret, koji se u današnje vrijeme poveo u korist žena, ne može dati nikakova drugog rezultata osim konačnog pozitivnog utvrgjenja istinitosti onog općeg iskustva. Ta ljudski je vas rod dugo vremena živio u mnogo nižem i u svakom pogledu težem socijalnom sta­ nju, nego što je današnje stanje žena, koje on sažaljuje. Ali su napredni narodi ljudskog društva počam od sred­ njeg vijeka bili toliko jaki, da su se mogli kutarisati od poteškoća i zapreka, koje su ih kružile, jerbo ova soci­ jalna bolest i izopačenost, koja bijaše nužna pošljedica prošlih vremena, nije nastala iz toga, što bi se vladajući tjelesno odlikovali nad podložnim kao što je to koa muš­ karaca i žena, megju kojim baš organska t. j. tjelesna razlika postoji. Što se tiče podložnosti žene prama muškarcu nju obratno baš nije nužno ukinuti, jer ona će se moći pos­ tepeno preobraziti i u sklad dovesti sa općim moralnim usavršenjem. Ta ova podložnost se osniva izravno na prirodnom opadanju žene, koje nikako nije moguće zaustaviti; ovo prirodno pak opadanje i nedostatak činjenica je, koju do­ kazuju svakodnevna sociološka opažanja i biološka isku­ stva. Biologija nam n. pr. anatomski i fiziološki dokazuje, da su kod sviju životinjskih vrsta, naročito kod ljudi žen­ ske po samoj prirodi od muškaraca tjelesnom konstruk­ cijom mnogo niže i slabije u djetinsko doba". Kad je gospogja Hircoure, koja je poznata kao gor­ ljiva zaštitnica žena, jednom pisala glasovitom filozofu sociologu, Proudhone-u pitajući ga za njegovo mišljenje o ženskom pitanju, on jo| je odgovorio, da ni malo ne daje važnosti nastojanju žena oko svoje emancipacije, kao što je i doslovce u svom djelu „Shvaćanje reda" rekao, da to nastojanje nije ništa drugo, nego ambicija žena, koja dokazuje neku bolest njihova spola i da ta bolest svjedoči, da one nemaju dara ni sposobnosti, da bi mogle svoju snagu procijeniti i svojim poslovima samostalno ravati. Strana 137. ,B I S E R‘ M u h a m ed F e r ld V ed žd i: Te svoje tvrdnje poslije on opravdava svojim znan­ stvenim doktrinama i doslovno veli: — Spolna razlika izmegju muža i žene, slična je — ne ću reći: jednaka razlici izmegju spolova i vrsti ostalih životinja. Zbog te baš razlike nije moguće ženi i muš­ karcu, da budu ravni i jednaci, nu ja ipak ne velim, da oni ne mogu biti nešto drugo. Žena ne može biti pripadnica jedne zemlje (držav­ ljanka), što joj neće muž biti pripadnik te zemlje. Kao što se n. pr. rekne gospogja predsjednikovica ženi pred­ sjednika republike. Ali ove moje riječi ne znače, da žena nema nikakove dužnosti ni uloge u životu. U kratko: ja sam pripravan, da neoborivim faktima i argumentima dokažem, da žena mnogo niže stoji od muškarca u svijetu umjetnosti, filozofije i morala i da bi ona propate, kad bi njen položaj u društvu bio onakav, kakav je muški i kakav joj vi želite, jer ona bi na taj način postala obična robinja". Na žalost, ovakove stroge znanstvene doktrine su konačna pošljedica samilosti i sažaljenja onih, koji se bore za apsolutnu žensku emancipaciju. Ta sva ta nastojanja ovih ljudi, svi njihovi obmamljivi argumenti padaju u prah pred prirodom i znanošću i rezultiraju samo to, da se svjetski učeujaci gnjevno dižu proti takovih ljudi, a da žena pos­ taje igračkom svjetskih usana. jedan ustaje i veli, da je žena još u dobu djetinstva; drugi veli, da nije odgojena, a treći nešto treće, što oz­ biljno ožalošćuje nas muslimane, što nam sama naša vjera nalaže, da prama ženi lijepo i ljudski postupamo. A koliko li su štetne po ovaj slabi i nježni spol takove uzaludne riječi, kojima se on tobože u zaštitu uzimal A kako su žene bile nepotrebne tim riječima! Autor „Emancipacije žene", drži da u Evropi i Americi postoji pokret, koji ide za tim, da proširi žensku slobodu, pa ovo veli: — „S toga eto ljubitelji napretka u Evropi i Americi živo rade, kako bi poboljšali položaj žene i doveli je do još višeg savršenstva, iznad onog, do kojeg su dospjele. Oni su stalno i čvrsto odlučili, da će se boriti na ovom putu, dokle god žene ne dopru do stepena, na kojem se muškarci nalaze i dokle god ih ne izjednače sa sobom u ljudskim pravima.. (Nastaviti će se). * A h tn ed -H atn d i A lie fe n d ić : Pod dugom. Motto: Ko pod dugom umre, svezanih ruku ide na onaj svijet. Rijetko je naći čovjeka, da se čuva tugjega haka, kao što bijaše rahmetli Mula Osman. U cijeloj našoj čaršiji, a i u drugim bližim mjestima izvan naše kasabe nije niko mogao dahnuti griješnicom i reći: — „Vala se kod mene Mula Osman zadužio i ne htjede mi platiti". �Strana 138. ,B 1 S E ft' Do duše bilo je u njegovom životu i takovih ne­ zgoda, da bi bio prinužden i na priček — do boljeg vre­ mena — kupiti. Kad bi došlo vrijeme da dug plati, a on se nije mogao dotle osigurati s novcima, onda bi otišao svom vjerovniku, pa bi se ispričao, rekavši mu: — „Danas je mog duga rok istekao, pa treba da ti sada platim, ali — na žalost — ja ti nemam odakle pla­ titi, nego ako mi baš ne možeš roka produljiti, ja ću pro­ dati najpotrebniju mi stvar, pa ću platiti." Takim bi riječima vjerovniku smekšao srce, pa bi mu sa zadovoljstvom rok produljio. A on bi se požuirio, pa bi što prije onu svotu sakupio, te dug isplatio. — Kad god bi došao u kahvu, kahvedžija bi mu, po običaju, donio kahvu, a on čim popije odmah je plati, prije nego se je findžan ohladio; a kad bi mu kogod prigovorio, što tako odmah plaća, on bi se ispričao, da je zaboravan, pa bi kasnije mogao ne platiti. Mula Osman je lijepo živio. Imao je nešto malo svoje zemlje, ali je bila plodna, pa bi mu lijepu godišnju idaru donosila. Velim, lijepu idaru, za to, — jerbo je Mula Osman — isto kao i njegova domaćica — bio kanatli. Nije u svaku besposlicu i u razne ćeifove novaca trošio. Uvijek se držao one narodne poslovice: „Ko kupuje što ne treba, prodavaće ono, što mu treba". Kuća mu nije bila kakva zadružna; imao je samo jednoga sina, koga je izdržavao u gradu u medresi. I on je nekad učio u medresi, pa je toliko naučio, da je poslije bio nekoliko godina imam u čaršijskoj džamiji, ali je najposlje, dao ostavku od službe. Prisililo ga, da ostavi službu, novo nadošlo vrijeme, u kojem treba više raditi nego prije. Od imamske službe vrlo slaba plata bila, pa je mislio: ako hoće čovjek da poveća svoj imetak, ne može ga povećati nikad imamskom platom, nego će uvijek biti na glavnici ili će nazadovati, a svoje djece nikad usrećiti ne može, jer je djetinja sreća u očinom džepu. Suviše, znade Mula Osman, da džamijskom službeniku svako stavlja razne prigovore za svaku sitnicu, a prigovor je teže trpjeti, nego gvožgje gristi. On je svog sina dao u medresu da uči, jer mu je drago bilo, da i ne n bude učevan čovjek. Ali nije postupao sa svojim sinom onako, kako je njegov otac s njim postupao, jer je osjećao, da današnje vrijeme drugačije iziskuje. Njegov je otac njega jednostavno dao u medresu i ništa više, a on je dao svog sina najprvo u osnovnu školu, pa pošto je pred vjeroučiteljem svršio po­ četnu vjersku nauku, i svršio osnovnu školu, onda ga je dao jednom vrijednom, ali usavršenom majstoru na 4 go­ dine, da nauči zanat. Kad je pak svršio zanat i uzeo svje­ dodžbu od majstora, odmah je nastavio vjersku nauku u medresi. Sada — reče Mula Osman - dokle bude moguće, može učiti u medresi, a kad ostavi medresu, nabaviću mu alat (orugje) pa neka prihvati za zanat, neka pošteno radi i živi. Ja — veli Mula Osman — kad sam ostavio medresu da mi ne bi ovo malo zemlje, ne bih znao čim bi se zanimao, i kako bi se prehranjivao, jer nijesam znao ništa svojim rukama uraditi. — Broj 9. Mula Osman pošto ostavi imamsku službu, otvori dućan te nabavi nešto bakalluka i poče raditi. Kako je ta prva godina bila plodna, a njegovo ponašanje sa mušterijama, uljudno posao mu pogje u ruku vrlo dobro, tako, da je zaslužio u svome dućaniću lijepu svotu novaca. Tada on odluči povećati trgovinu i sa mehkom robom (manifakturom). Treće jeseni ode Mula Osman u Sarajevo i donese mehke robe, a posao mu od tada još bolje pogje u ruku. Od tog je vremena Mula Osman počeo ljepše i udobnije živjeti. I sin mu je, Sulejman efendija, ostavio medresu i došao kući. Otac mu nabavio orugje, i on poče raditi za sebe kao stolar u svojoj radionici. Za vrijeme odmora uvjek je osta­ jao kod kuće ili u dućanu kod oca. Nabavio kjitaba i raznih poučnih knjiga, pa se zabavljao i čitao ih. Nije se htio klatariti sa lolama i bitangama, koje kuda, po birti­ jama, niti je zalazio u one kahve, u kojim većinom za­ natlije igraju komara i drugih raznih igri. Samo bi nekad petkom — i to vrlo rijetko - izišao u mahalu i to na želju prijatelja — a Bogme, ne bili mu se koja djevojka dopala, jer mu majka odavno nagovara oca da ga oženi. Jednoga dana pronese se glas, da je isprošena načelnikova kći. — „Za koga?" Pita se znatiželjno po čaršiji. „Za Sulejman efendiju, Mula Osmanova!" To je njegove zavidnike veoma kosnulo. — „Jeli to moguće?!" rekoše oni, sjedeći u kahvi. — „Zar Sulejman Mula Osmanov da uzme onaku djevojku. Čudo, kako načelnik dade svoje jedino dijete za njega kad je ona imala boljih mušterija? — Ko joj je bio bolji mušterija? Upita ih Mustajbeg trgovac, vrlo naobražen čovjek. Na to će jedan izmegju njih razjaren: „Salih Ome- ragin, on je ludio za njom, a osobito, čovjek zgodan, a starinom soj. Zar se Sulejman može srav­ niti s načelnikom? Načelnik ga može za mekinje kupiti. Na to će opet Mustajbeg, malo uzrujan: — „Što badava praviš galamu"? Bi li bilo to pametno, da načelnik dade svoje jedino dijete za Saliha Omeragina, koji je svoga oca lumpujući upropastio do sada bar na 2 —3000 forinti. Zar je soj Salih Omeragin, koji je i mo­ ralna i materijalna propalica, a nije soj Sulejman efendija, koji je naučen, a ima i svoj dobar moderan zanat, pa može gdje god hoće živjeti, nije pokvaren, niti ide stranputice? Zar je načelnik poludio dati svoju kćer onom, koji se je u njegov imetak zaljubio, a ne u njegovu kćer? Treba mu za budućnost, kad nestane: šta, veli, načelnik je veoma star, odmah će umrijeti da se njegovim imetkom progustiram. Zar je načelnikova kći izludila poći za bitangu i sebe baciti u vječitu propast". Zavidnici progutaše pljunku i ušutiše. — Veselje je trajalo čitavih petnaest dana. Sulejman ef. bio veoma veseo i zadovoljan. Moglo se primijetiti, da mu je godio novi život. I Almasa-hanuma — Sulejef. mlada — bila je potpuno zadovoljna, jer je osjetila �Broj 9. ,B I Š E R' da ju Sulejman ef. strastveno ljubi. Imala je nadu, da će on uvijek taki ostati, te da mu ne će zapeti oko za koje drugo žensko biće i da će uvijek nju - samo jedinu nju voljeti. — Do godinu iza Sulejman ef. ženidbe, razboli se Mula Osman, te legne na smrtnu postelju. Sulejman ef. ga je brižljivo posluživao, davao mu lijekove i na svaku njegovu želju i zapovijed bio pripravan, da mu što bolje udovolji. — — „Sulejmane! sjedi der kod mene"! Reče Mula Osman, ono jutro, kad mu se bila bolest pogoršala. Su­ lejman sav protrnu, pa sjede kod očina uzglavlja. — „Šta želiš, babo"!? — „Sine! Slušaj dobro moj zadnji savjet. Nemoj se bez nužde nigdje zaduživati. Nemoj nikom ni novčića ostati dužan. Bez šta možeš biti, ono ne kupuj, pa ne ćeš biti dužan. Dug je zao drug, a osobito je tugji hak težak, jer Bog dž. š. svoj hak, ako hoće, može pokloniti, jer je njegova milost široka, a ako hoće, on će i kazniti, a tugjeg haka ne će pokloniti, pa će na sudnjem danu svako svoga prava tražiti i — naći će ga. Sine! otigji u čaršiju pa upitaj one osobe, što sam s njima pazarivao: da li nisam ostao štogod kome dužan, pa ako budem ostao, a ti plati. Sine! nemoj biti tvrde ruf . Uvjek siromahe i nemoćne po mogućnosti potpomaži I potporna muslimanska društva ne zaboravi, i ta su nam društva potrebna kao komad hljeba". To Mula Osman izgovori, pa poče šehadet k’jelimu izgovarati i čim je svrši, nakon jedne minute izdahnu i — umrije. — Tog se časa ukućani iskupiše, te nastade plač i jecanje. Sulejman ef. je gorko plakao i žalio svog rodi­ telja — bez mita dosta — kakovog više nikad imati ne će. Cijela se kasaba ožalostila sa smrti Mula Osmanove. A kako i ne bi? Munla Osman je bio vrlo dobar; nije nikada nikoga vrijegjao, nego na protiv, svakom bi se lijepom i prijatnom riječi javljao. Spram mogućnosti svakom bi bjedniku pomoć pružio, ma to bilo: novcem; drvetom, brašnom i t. d. Ko god bi ga za savjet upitao, svakome bi volju ispunio i savjetovao ga. — Ko god je čuo za Mula Osmanovu smrt, svako je pohrlio da dogje na dženazu i da svoga dobroga dosta zadnji put očima isprati u vječitu kuću — u mračni grob. Da je Mula Osman bio inegju svijetom obljubljen, najbolje je posvje­ dočila velika skupina svjetine na njegovoj dženazi. — Dva su dana prošla, od kada je Mula Osmana izmegju živih nestalo. Od onda u njegovoj kući niti je tko gotovio, ni jeo ni pio, niti se je moglo jesti od puste žalosti. Treće jutro Sulejman ef. uranio, pa je sjeo sa svojom majkom, te se s njom razgovarao o očinoj smrti. Njegova mlada hanuma ispekla kahvu, pa im unijela, da se na jutru okrijepe. Svekrvin i mužev findžan nalila, pa im dodade, a onda progje u jedan kut sobe i poduprijevši se rukom o čelo sjede. — „Šta je tebi, nevjesta, što šutiš? Strana i 39. — „Hajde popi kahvu", reče joj svekrva. Almasa uzdahnu pa reče: — „Ništa vala majko, nešto sam se zamislila o rahmetli babi". — Na to će Sulejman ef. sažaljivo: — „Hajde ovamo Almasa, sjedi za mangalu pa popij kahvu, nema koristi badava misliti". — „Usnila sam ga noćas"! To Almasa reče, pa brižnu u plač, a svekrva je začugjeno upita: — Hajr inšallah nevjesta, kako si ga usnila?! Almasa, otravši suze odgovori: — Vigjoh ga u nekakvoj zelenoj livadi, a on sjedi na jednom brdeljku. Sjeo je na koljena, a uzeo svoj štap, pa ga metnuo preko krila. Izgledaše mi vrlo neveseo. Ja ga upitah: kako ti je ovdje, babo na ovom svijetu? A on mi odgovori: — „Svakako, draga nevjesta! Za sve sam Bogu dž. š. dževap učinio, samo ne mogu da odgovorim za nekoliko groša, što sam ih zaboravio na dun’jaluku platiti, nego sam ih ostao dužan. Za to sam odregjen da na ovoj Božijoj vrućini ovdje sjedim i da se patim. A ako moj sin za me dug plati, onda ću otići pod ono veliko drvo — što ga vidiš — u onaj hlad, i onda ću se od ove patnje osloboditi". Ja pogledah gori na jednu brdoravan, na kojoj se je uzdiglo jedno neobično — visoko a granato drvo, od koga se prostire veoma veliki i debeli hlad. Onda se opet obazrem babi i reknem: — „Čudim se, babo, kako da ti budeš dužan, kad si ti sve prije plaćao čim štogod kupiš, a što si na veresiju uzimao, to si u vrijeme točno plaćao, a osobito, nije nitko iza tebe nikakva duga tražio". Na to babo uzdahnu, pa mi reče: „Reci Sulejmanu, neka se opet raspita po čaršiji: kome i koliko sam ostao groša dužan, pa neka plati da se iz ovog znoja i vreline uklonim u hlad". Onda se zašuće i opet pogleda u me, te htijaše nastaviti govor, dok se nešto sruši — a ja se probudih". Na to će Sulejman ef. tužno: — „Baš mi je to za čudo... ja sam se za njegov dug raspitivao po cijeloj čaršiji i nitko mi ne reče, da mu je moj otac ostao štogod dužan. — Taj je dan Sulejman ef. za to ponovno raspitivao svakoga po čaršiji, ali opet, kao i prije dobi isti odgovor. Sulejman ef. je bio veoma zabrinut, hodao je izvan sebe. Da je itko toga vremena rekao, da mu je njegov otac dužan — odlahnulo bi mu. Iza toga do deset dana dogje handžijino dijete Sulejman ef. kući i javi mu, da ga zove u han nekakav čovjek — jabandžija. Sulejman ef. dogje u han, a handžija mu stranca prestavi da je trgovac iz Sarajeva. — „Ja sam vas — reče trgovac — zatražio da vas upitam: da li ćete vi priznati, da je vaš otac meni dužan stotinu groša još od prije dvije godine. Kada je dolazio u Sarajevo, uzimao je od mene robu, pa nije sve mogao da isplati, te je ostalo neplaćeno sto groša, a on je kasnije, valjda, zaboravio platitit, jer ga nijesam ni jedan put opomenuo. Na to Sulejman ef. radosno uskliknu: �Strana 140. ,B I S E R' — »Gospodine! duboko vam zahvaljujem, kada ste me opomenuli za mog oca dug. Tim ste mi veliko dobro učinili. Dakle, do sad vam je bio moj otac dužan, a od sada više nije. Evo ti ja mog oca dužnu svotu isplaćujem". Potegne kesu i izbroji trgovcu čistih stotinu groša. Kada je Sulejman ef. došao kući, kaza majki i mladoj hanumi, šta se je sa trgovcem dogodilo za dug. Taj je slučaj i njiha veoma obveselio. U sviju se je moglo na čelu neko zadovoljstvo pročitati i drago im je bilo što je Almasin san izišao na pravo, da Mula Osman ne leži više pod dugom. — c A b d u l-A z iz B orić: Slomljeno je srce moje! G o sp o g jic i A . B. R. Slomljeno je srce pusto, Raspukle su grudi moje , 1 ja vehnem! Pitaš: zašto? Ah s nevjere, dušo, tvoje!... Ti sad s drugim ašikuješ, Drugom pružaš ruku meku: To me boli, s toga eto Moju dušu jadi peku. Ali neka! Sretna budi, Moja bol te ne će kleti — — — Samo katkad u toj sreći I tužna se mene sjeti!... Dr. Osman Namlk: Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: A b d u s s e la m H a d ž ile r iz o v ić . (Nastavak.) Prethodni uvjeti i nužni slijedom povezani uzroci, uzrok su postanka; ti su uzroci i uvjeti jedni drugim ne­ ophodno potrebni; naime svaki pojedini od njih iziskuje opstojnost drugog i svijet se neprestano mijenja prama njihovom mijenjanju. Običaji Božiji na taj način vladaju. Osim toga ravna crta, boja i zvuk — to su sve slučajne stvari, a slučajnu stvar tumačiti analogno prama nužnom biću nije apsolutno dozvoljeno po zdravom razumu, ma kako ta analogija odgovarala pravom stanju stvari. Po tom i kad bi bili ispravni Džahidbegovi dokazi o tim trima stvarima, naime o pravoj crti, boji i zvuku, ipak nikako ne mogu se primijeniti na egzistenciju veli­ kog stvoritelja svijeta a osobito onda ne, kad se pozitivno zna, da su neispravni i lažni. U svijetu prirode postoji i prava crta i boja i glas; oni nijesu samo apstraktni pojmovi. I s toga ovdje nema feroj 3. nikako mjesta polemici izmegju vjernika i bezvjeraca o primjeni tih stvari na Božiju egzistenciju. Gospodin doktor je malo prije rekao, da će govoriti 0 problemu »apsolutnog vertikalnog pravca", pa ćemo ga 1 o tom saslušati: — Ja ću o ovom pitanju sada govoriti, na se ga primijenivši, pa naravno vi ćete me — zbog njegove važnosti —■ pomno saslušati. Kao što vjernici imaju prirogjenu ideju o Bogu, ja tako imam prirogjenu misao 0 apsolutno vertikalnom pravcu, jer ja u ovom svemiru ne mogu ni zamisliti jednog tijela, koje nema prazninu »povrh sebe« i »niže sebe«. Nu izmegju »gore« i »dolje« ima jedan apsolutno okomiti pravac; n. pr. nadamnom je nebo, a niže mene površina zemlje. Jer ako ne zamislim izmegju neba i zemlje taj pravac, ja ne mogu odrediti svog stajališta u svemiru. Pri prispodabljanju dvaju objekata, oni ne smiju biti istovjetni; nego megju sobom slični; oni moraju imati nešto zajedničko, a to se zove „tertium comparationis" (Vedžhi šebeh.) Izmegju ideje o Bogu i o apsolutno okomitom pravcu nema ništa zajedničkog, nema ništa, što bi ih činilo sličnim. Ako se uzme kao „tertium comparationis" megju njima sama ideja, opet je bez osnova, jer Bog nije samo apstra 'in pojam, nego veliki znanošću i umom utvrgjeni problem, dočim je rečeni pravac pusta tvorevina fantazije e ljudske. udnovato je, kako je Džahidbeg, bojeći se da se valjda ne skotrlja gdjegod, skoknuo na zemlju i zamislio se u obliku kipa, koji je za kolac privezan. Kadkad se opet pričinja kapetanom broda, koji je izgubio kompas na širokom oceanu, pa se ne može orjentirati i odrediti tačke, na kojoj se nalazi. Ali mora Džahid begu biti poznato, da je i „gore" 1 „dolje" bilo nebeskih tjelesa, bilo njihovih stanovnika samo znanstvena predpostavka. Mi ne znamo u koju vrst filozofije spada njegovo zamišljanje apsolutno okomitog pravca i pripisivanje svemirskim tjelesima onog „gore" i „dolje", kad to nijedno ne postoji, jer je oboje izvan za­ kona gravitacije, koji u svemiru vlada. On dalje veli: — Misao o ovom apsolutno vertikalnom pravcu vrlo je raširena megju ljudima. Neki n. pr. ljudi ne mogu nikako shvatiti, da mjesec može u prostoru zračnom sta­ jati, bez da je uz nešto vezan. Isto tako i s djecom. Golovanci su se bojali, da im se nebo na glavne ne sruši. Nu i ako je misao o apsolutno okomitom pravcu vrlo ra­ širena megju ljudima, ja ipak ne mogu kategorički ustvr­ diti, da se ona kod sviju ljudi nalazi; ta možda ima ih i takovih, koji te misli nemaju, kao što ima i bezvjeraca, koji nemaju ideje o Bogu. Šta više moguće je, da je prva misao više u ljudstvu rasprostranjena, nego li misao o Bogu. Naravna stvar, da se širenjem prosvjete sve više umanjuju ljudi, koji imaju misao o apsolutno okomitom pravcu; takovi su ljudi većinom iz nižih neprosvjetljenih slojeva, pa naravno, da se ta njihova ideja mora smatrati obmanom. Razum pak djece, nije razum, razvijen pomoću saz­ nanja, nego posve prirodan. �Broj 9 Što od starih pametno važnim i Strana 141. . BISER' se tiče Golovanaca, poznato je, da je to jedan u neznanju ogrezlih naroda, pa mislimo nije na njih se pozivati, raspravljajući o ovakovim znanstvenim pitanjima. Osim toga ova neispravna misao o rečenom pravcu i kad bi bila ne znam koliko raširena, ipak to ne bi izis­ kivalo njenu istinitost, jer u svijetu još uvijek imade toliko raširenih krivih misli i predrasuda. Uz to danas ne bi ni djeca iz osnovne škole da­ vali nikakove važnosti ovoj obmani o rečenom pravcu. Onda čime bi mogao Džahid beg dokazati, da se je ona onoliko raširila megju ljude; ako je pak r širena megju bezvjercima, vjernici ih za nju ne pitaju, niti im zbog nje prigovaraju. (Nastaviće se.) Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: S u le jm a n M ursel. Taktika. I u moru svoga žića Neka brodar znade, Kad se uprav plovit’ ne da, Lavirat’ valjade. * Nenadana opasnost te Često stigne hudo; Klisuri se brod ukloni, Nasuče na prudo. Kog je žegja za znanošću Daleko odvela, Nek bar crpe svježu vodu Iz živoga vrela, Sudbina Nemoćni smo spram sudbine, Što nas v’jekom prćža; Odregjenu ribu hvata 1 razdrta mreža. „Ja pojimam što je muka," Zalud mnogi zbori; Onaj pravo vatru znade, Kome kapa gori. Kad te bogat prijan zove Tad mu dom pohodiš, Siromašnu i nepozvan sebe dohodiš, Travunjanln: Ljepota glazbe. Es steckt der Same vieler guten Tugenden in solchen Gemilthern, die der Musik ergeben sind. *) Luther. Pored raznolikih stvari i predmeta u prirodi, koje zavolimo — ni sami ne znajući za što, — te se čak sa osebujnim zanosom divimo skladnosti njihovih raznoličnih boja i kontura, tako nam isto omile i neki proizvodi umjetničkog stvaralačkog duha, te u njima osjećamo neko ugodno duševno raspoloženje. Opet imade takovih stvari i pojava, koje nam se ne mile i koje su nam odvratne, premda nema' razloga, radi čega su nam odvratne. U prvom slučaju osjetićemo u duši nekakovo ugodno duševno raspoloženje, a u drugom neugodno. To duševno stanje nazivamo čuvstvom. Takovo čuvstvo, koje se pobugjuje na gore navedene načine, nazivamo estetskim čuvstvom. Od sredstava, kojin.a se razvija estetsko čuvstvo, vrlo je važna glazba. Ona se u glavnome dijeli u vokalnu (■glasovnu i i instrumentalnu (glazbalnu). Vokalna, koju u prvom redu sačinjavaju narodne popijevke, sadržava u sebi takove glazbene elemente, kojima nam se zagrijava srce i krijepi duša. Narodni napjevi, poradi raznoličnosti svoje melodije, vrlo povoljno utječu na obrazovanje estetičkog čuvstva. Ljepota melodije sastoji se u načinu izmjenjivanja tonova Što se pravilnije izmjenjuju tonovi, to nam melo­ dija popijevke bolje godi duši i slušamo je s nekom osebujnom nasladom. Izmjenjuju li se pak tonovi nepra­ vilno, kao što je to kod škripe drvenih kola, onda nam se nervi prenesu u takovo duševno stanje, koje baš naj­ bolje ne prija našem organizmu. Slavujevo pjevanje pratimo s najvećom nasladom i ugodno nam odliježe u duši, dok graktanje gavrana baca nas u neku sjetu i sumornost duševnu, što nerado slušamo. Slavujevo je pištanje lijepo i ugodno, a gavra­ novo hrapavo graktanje ružno i odvratno. Koliko god narodne popijevke uspješno utječu na razvitak estetičnog čuvstva, kad se pjevaju jednoglasno, ipak se njima u tom pogledu ne polučuje onakav uspjeh, kao kad se pjevaju u zboru — višeglasno. Kao što nam većma prija i oku godi zelena livada, išpromiješana šarolikim cvijećem, nego čisto zelena, tako će nam još većma prijati i duševnu nasladu pružiti livada, u kojoj su cvijeci mnogobrojniji, nego li u onoj prvoj. S toga ćemo reći, da je ova livada ljepša od one prve. Tako je i s narodnim napjevima. Čujemo li jednu popijevku, koja se pjeva jednoglasno, pa iza toga drugu, višeglasno, rećićemo, da je ova druga ljepša i milozvuč­ *) U takovim srcima, koja su odana muzici, zasagjeno je sjeme mnogih dobrih krijeposti- �Strana 142. ,B I S E R‘ nija. Otpjeva li se za tim kakova pjesma, koja je prois­ tekla iz duše koga pjesnika i koju je uglazbio kakav glazbeni umjetnik, tada ćemo se topiti od milja, razgali će nam se Čitav organizam, duša će nam zaploviti valo­ vima milozvučnih akorda. Kako je to stalo s instrumentalnom muzikom? Nema čovjeka, koga ne bi omamila svirka ma kakvog muzičkog instrumenta! Koliko nas puta zanese sviranje čobančetove sviralice, kad se desimo gdjegod u planini, u kojoj ono provodi dan uz svoje bjeloruno stado?! Onaj glas sviralice, izpremiješan milopojem ptica pjevica, pa ona romantičnos|t planinska, sve je to u tako­ vom skladu, da se ljepše zamisliti ne može. 1 upravo radi te skladnosti u prirodi, ljepše i ugodnije nam dušom odliježe biserni glas sviralice. S kakovom duševnom nasladom slušamo melodije, koje se izviju s pojedinih glazbenih instrumenata? A kako li nas se tek dojimlje i u kakovom nam se milju kupa duša, kad čujemo harmonično brujanje zbornog sviranja?! Radi množine raznoličnih elemenata, kojima se obra­ zuje i usavršuje estetsko čuvstvo, zborno pjevanje i svi­ ranje, te muzika uopće, spadaju megju najbolja sredstva te vrsti. Od kolike je vrijednosti po čovjeka, kaj najsavršenijeg bića Božijeg, estetika, ne da se u malo riječi kazati. Dosta je, ako reknemo, da nas ona uči: kako ćemo razabirati, šta je lijepo, a šta ružno: šta je privlačivo, a šta odvratno; šta nam se mili, a šta ne mili, i to sve bez obzira na našu neposrednu materijalnu korist. Pošto je već prije istaknuto, da se estetsko čuvstvo usavršuje glazbom, a u današnje je doba ona svakom pristupačna, s toga je svakom preporučujem. U njoj će - - pored obrazovanja rečenog čuvstva — za dokolice uvijek naći ugodnu zabavu i duševnu nasladu. NARODNE UMOTVORINE. Brat i sestra. Iz zbirke: „Haremske ružice." Maćehica Muhameda kara, A babi mu^begu.'Ali-begu: „Ah čuješ li, beže Ali-beže! Svak’ preposti šehri-Ramazana, Tvoj Muhamed ni jednoga dana, Već u krčmi č a šejsp ija še." U ta doba Muhamed na vrata, On mi nosi bijela musafa. Svome babi turski selam viknu, Babo mu ga primit ne htijaše. Kad to vidje mladi Muhamede, On mi ode na gornje čardake S vojoj sek i ljepotici Fati, Broj 9. Pa govori lijepoj djevojci: „A Boga ti, moja sestro Fato, Što se na me ražljutio babo? Što mi ne htje selama primiti?" Govori mu ljepotica Fata: „Bogme ne znam, brate Muhamede." U to doba babo mu na vrata, On nosaše perna buzdovana, Stade biti mladog Muhameda, Kud ga bije, sve mu krvca lije, Kud ga kuca, sve mu koža puca. Pade Fata ocu po rukama: „Nemoj babo života ti tvoga, Ispaše mu oba crna oka." Za to babo haje i ne haje, Već on bije mladog Muhameda. Kad ga se je dosti natukao, Onda ode niz bijelu kulu. Ja’ da vidiš ljepotice Fate! Skočila se na noge lagane, Ona stere mekane dušeke, Pa uzima mladog Muhameda, Uzima ga za bijele ruke, Povali ga u mehke dušeke, Pa govori mladom Muhamedu: „Moreš znati, da ćeš preboljeti? Da prodajem rnho iz sanduka, Da ja tražim po moru berbera, Da kupujem po dukat mehlema". Govori joj mladi Muhamede: „Ah čuješ li, moja mila seko! Mogu znati preboljeti ne ću. Ne prodaji ruho iz sanduka, Ti ne traži po moru berbera, A ne kupuj po dukat mehlema!" To izusti, a dušicu pusti. Kada vidje ljepotica Fata, Da umrije bratac Muhamede, Ona lati noža žeženoga, Nožem se je u srce udrila. Kol’ko se je lako udarila, Na nožu je srce izvadila. Tu dva mejta naporedo pala. Kad u jutro jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Ispod kule prolaze jarani, A jarani mladog Muhameda. Oni njega mlada dovikuju, Al’ iz kule niko s’ ne oziva. Babo se je jadu osjetio, Ide beže uz visoku kulu, Kad izigje na gornje čardake, Desnom nogom vrata otvorio, A lijevom u krv ugazio. Na golemo čudo udario: Kad li leži zlato M uhamede. �Broj 9. Strana 143. ,B I S E P' A do njega ljepotica Fata, Kad to vidje beže Ali beže, Odmah se je natrag povratio, Pa dovede hodže i hadžije 1 dovede bule i kadune, Pa je svoju djecu opremio 1 dvoje je djece ukopao. Svako ih je jutro oblazio, A jedno je jutro podranio, Svoju djecu po imenu viče: »Ustaj Mušo, ustaj moja dušo! Gjogat ti se na telala dao, Kupuje ga moja neprilika, Neprilika iz Bru«e kadija, Svome sinu zlatu Muhamedu. Ustaj Fato, ustaj moje zlatol Kavad ti se na telala dao, Kupuje ga moja neprilika, Neprilika iz Bruse kadija, Svojoj kćerki ljepotici Fati.“ Dok mu nešto iz zemlje govori: „Otle hajde, naš premili babo! Bog ubio prokletu maćehu, Koja nas je s tobom zavadila, A na pravdi Boga istinoga." Kad to čuo beže Ali* beže, On ti ode svom bijelu dvoru, Svoju ljubu na avliji nagje. Ja da vidiš bega Ali-bega! Mahnu sabljom i desnicom rukom, Svojoj ljubi odsiječe glavu, Pa on vadi noža iza pasa, Nožem se je u srce udrio, Na nožu je srce izvadio. Zabilježio F eh im H. B a š č a u š e v ić . L i I S T AKIz islamskog svijeta. B roj m u slim a n a gjak a n a K a v k a zu . — F.ema izvještaju prosvjetnog odjela kavkazke vlade u lanjskoj godini pohagjalo je niže i više državne gimnazije 590, a realne škole 558 gjaka muslimana. U ženskim nižim i višim gimnazijama bilo je u svemu 154 učenice muslimanke. Preparandiju je pohagjalo 74 muslimana, a djevojačku školu »Marinski« 17 musiimanaka. U zanatlijskim školama bilo je 191, u gradskim školama 1263, a u osnovnim rusko tatarskim školama 16.697 muslimanskih gjaka. U cijeloj Kavkazkoj ima 1541 muslimanska škola, u kojima predaje 1625 učitelja, a koje pohagja 31.533 muslimanskih gjaka. S. B. M u si ž e n s k i list. Ovih je dana počeo u Kazanu (Rusija) izlaziti muslimanski ženski list pod imenom »Ši­ jom Bihja«, kojemu je svrha: prosvjetno i odgojno podi­ zanje i oplemenjivanje islamske žene. Utemeljitelj je i urednik ovog lista Jakub Halili ef., vlasnik islamske knji­ žare »Jol« u Kazanu. M u slim ani u F in s k o j Prije kratkog vremena je čuveni islamski učenjak Mahmud Esad et. u svrhu pro­ učavanja proputovao sve ruske pokrajine, u kojim žive muslimani, pa je svoje dojmove o njihovu kulturno eko­ nomskom stanju iznio u dva-tri velika članka u bagčesarajskom „Terdžumanu". Po Esad efendijinu pisanju naj­ napredniji su izmegju ruskih muslimana, oni u Finskoj. Njiha ima tamo tek nekoliko hiljada naseljenih, a svi se skoro bave trgovinom, poglavito manufakturom. Oni imaju svagdje, gdje stanuju, svoje džemate, džamije i imame, a žive u velikoj slobodi i uživaju sva gragjanska i polička prava kao i Finlandezi, s kojima stoje u najiskrenijim pri­ jateljskim odnošajima. Ima takovih tamošnjih muslimana, koji su počeli s pedeset kopejki trgovati, a danas imaju milijune kapitala. Esad ef, na koncu veli, da muslimani u Finskoj svaki dan sve više napreduju i da uživaju ve­ like simpatije Finaca kao ogranak turanskog stabla. M u slim an sk a tr g b ank a u B aku -u . Zauzi­ manjem muitimilionera Aga Bala Kolijefa, vlasnika parnog mlina u Baku u, tamošnji su muslimani prije nekog vre­ mena osnovali muslimansku trg. banku s osnovnim kapi­ talom od tri milijuna rubalja, koja je uz dosadanju ta­ mošnju muslimansku banku već otpočela svoje djelovanje. Književnost. ,,M l9b ah ‘ . Saznajemo, da će od 1. novembra o. g. organ »Bos herceg. Džemijjeti-ilmije« promijeniti oblik i izlaženje. Imaće format običnih političkih novina, izlaziće jedan put na sedmicu, a štampače se veći dio arapskim pismenima, a neki dio latinicom i ćirilicom. Radi ovih promjena biće mu i cijena nešto viša, po svoj prilici za članove »Dž.-Il« 5, a za nečlanove 8 kruna na godinu. „ U z ro ci p rop adan ju Islam sk ih n arod a”. — Pod tim je .naslovom prije kratkog vremena nekakav do sada u našoj književnosti i javnom životu nepoznati Alija Hotić, koji - kako vele — studira pravne nauke na zagrebačkom sveučilištu, izdao jednu brošuricu, koja je odmah zauzimanjem nekojih naših ultra liberalaca i Mostar poplavila i — naravno — izazvala najveću osudu muslimana proti sebi, a najveće negodovanje proti svom autoru. Mi smo kupili i od početka do konca pročitali tu i formatom i sadržajem malu knjižicu, koja tako krupan naslov ima, da bi njegov smisao mogli obraditi samo učeni filozofi i sociolozi, koji su u tančine proučili Islam i u najsitnije sitnice analizirali sve dogodjaje, sve uzroke i pošljedice u kulturno društvenoj historiji i razvitku is­ lamskih naroda. Mi smo je pročitali i s dubokim uzdahom odložili, jer nas je ugnjavila i umorila, govoreći samo ono, o čemu �\ Strana 144. „ B I Š E R“ _________________________________ Broi 9 smo sto put opširnije čitali i što smo možda više nego taj Hotić poznavali. Ova je brošurica takogjer izazvala i naše negodovanje proti svom umišljenom i ambicioz­ nom ocu koji bi — slijepo u svemu majmunišući Evropejce i njihove kulturno društvene nazore — hotio silom iz stuboka prevrnuti naš porodični i socijalni život, te ga staviti u onakav oblik, kakav je na Zapadu i koji bi želio, da se islamski narod odreče svih svojih tradicija i muslimanskih obilježja, pa da postane zgoljni Nijemac ili Francuz, kojem ne treba ni vjera, ni ko će ga u vjeri naučavati. Te on svoje želje u nekojim izvodima otvoreno iz­ nosi, pa ćemo se mi sada na te izvode — mimoišavši sav ostali sadržaj — osvrnuti i njihovu netačnost do­ kazati. Govoreći — u nekoliko rijeći — o uzrocima pro­ padanja pojedinih naroda i konstatujući, da je taj uzrok kod isl. naroda sama vjera (meazallah?), Hotić doslovno ovo veli: — „Ima pako ustanova, kojima čedni izvor nala­ zimo u Kuranu, ali koje je gorljivi fanatizam izobličio do granica ludosti. Pod njegovim uplivom [fanatizma] popri­ mila je vjera, kojoj prvobitnom zadaćom bijaše, da poduči i odgoji narod, demagoški karakter tako, da vrijćdnost čovjeka pred prijestoljem vjere izćezava, čovjek je tu kao sredstvo, da se vjera onakova, kakova jest, uzdrži, čovjek i vjera zamjenili su svoje uloge, mjesto da mu posluži, on njoj služi. Hotić u prvoj rečenići ovog pasusa veli, da ' us­ tanove Kur’ani-azimuššana do ludosti, izobličio gorljivi fa­ natizam, a da je imalo imao pojma o Islamu i o Kur’anu i da se nije pri prisanju te rečenice služio mislima ka­ kvog zapadnog fanatičnog pisca, ne bi nikad mogao ta­ kove gluposti i uvrede na Islam izgovoriti. U prvom redu gospodin akademičar Hotić morao bi, bar kao inteligentan musliman, koji se usugjuje pisati o ovakovoj temi, znati, da po propisima same velike naše vjere nije nikad ni jedan čovjek mogao tumačiti uzvišenog Kur’ana i nje­ govih zasada, ako nije u dušu proučio sve islamske glavne znanosti, ako nije strogo upoznao sva četiri te­ melja naše vjere i sve ostale nauke, koje su poznate u vremenu, u kojem on živi. Od komentatora (mufessira) kur’anskih najpoznatija su i najpriznatija trojica i to: Fahrudini Raži, Zimahšeri i Kadi Bejzavi. Sva trojica ovih velikih ljudi poznavali su u tančine sve savremene znanosti i svu nauku Islama, pa su onda pisali svoje tefsire na veliki Kur’an, koji i danas zadivljavaju najveće evropske učenjake i filozofe. Razija je upr. poznavao duboko astronomiju, matematiku, liječništvo, geometriju, geologiju, pa filozo.iju Platona, Aris­ totela i drugih grčkih filozofa i t. d. On je a i druga dvojica sve te onovremene znanosti doveo u sklad s islamskom vjerom u svom tefsiru, koji se sastoji od osam debelih svezaka, a za koje lijepo reče naš Osman Nuri Hadžić, da im je svaka stranica velika knjiga duboke filozofije. Naša se je ulema, tumačeći Kur’an, strogo držala eto ovih velikih ljudi i nije se nikad usudila po svom vlastitom ukusu i ćeifu izobličavati njegove uzvišene us­ tanove, kao što to reče famozni Hotić, u svojoj još tamoznijoj brošurici. Zadnjih je godina veliki učenjak i misirski muftija, šejh Muhamed Abduhu predavao u ezherskom sveučilištu svoj tefsir, što ga već više vremena iznosi u »El-Menaru« njegov učenik Sejjid Muhamed Rešid Riza. U tom je tefsiru besmrtni Abduhu, čiju svestranu učenost cijenjaše i engleski filozof Spencer i svi glasoviti evropski učenjaci, protumačio svaku zasadu i ustanovu Kur’ana prama današnjim znanostima, a pri tumačenju mu ipak bijahu oslonac Razija, Bejzavija i drugi stari mufesiri. Nu po Hotićevu mišljenju niti su stari mufessiri, niti Abduhu bili kompetentni, tumačiti Kur’an; on bi to znao najbolje učiniti: sve kur’anske ustanove onako pro­ tumačiti, kako će njegovu ćeifu i pokvarenom ukusu goditi. (Nastaviće se.) Kulturne bilješke. M u slim a n sk a b a n k a u B o s K ru p i. Elhamdu lilah, i kod nas se bosansko-hercegovačkih muslimana u zadnjih nekoliko godina poveo pokret za gospodarstvenim podizanjem, te se je'd o sad osnovalo već više novčanih zavoda po raznim mjestima kao u Sarajevu, Tešnju, Ba­ njaluci, Brčkom, Bjelini, Foči, i t. d., koji služe na uhar i korist našem milletu, izbavljajući ga iz pandža bezdušnih lihvara i stranih, tugjinskih kreditnih zavoda, koji su mu krv i znoj sisali. Sada evo novine javljaju da su i krupski muslimani inicijativom g. Oskara Somogjija, direktora Muslimanske centralne banke u Sarajevu, koji je u službenom poslu prije nekog vremena putovao kroz Krajinu i u B. Krupi se dva-tri dana bavio, zaključili osnovati svoj kreditni ’ ivod s kapitalom od 100 hiljada kruna, koji će se priba'- ti rasprodajom 2000 dionica po 50 kruna. Pravila su ovog novog muslimanskog novčanog za­ voda kako čujemo — već izragjena i vladi na odo­ brenje poslana, pa će on skoro otpočeti djelovati na ko­ rist islan skog naroda. Mi pozdravljamo ovo korisno ekonomsko poduzeće krupskih muslimana i želimo mu svaki uspjeh i napredak. H Poruke i odgovori uredništva. M. Z. u 0. Hvala na pošiljci. Unići će u naredni broj Bratski selam. H. S. Gj. u K. Ono nijesmo mogli ni uz najbolju volju uvrstiti, jer sama stvar nema trajne važnosti, da bi joj se dalo mjesta u kulturnim bilješkama. Trebao si po­ slati kojem od političkih listova. Selam. M. Ć. G. u S. Vaš prikaz Charlesa Boudellaire-a poslali smo g. Matošu, da ga pregleda, jer — ne poz­ navajući francuskog jezika — mi se bojiimo, da taj prikaz nije jednostavno otkle izvagjen i preragjen na naš jezik. Pjesme pak vaše: »U francuskom salonu« i »Madame« uputili smo kroz naš koš u Pariš gospogjici Carmen, koja oko »kipa Venusova pleše«, jer ona će ih valjda razu­ mjeti, pošto vbnjaju po „hiper modernom* parfemu, a nama belli ne idu u glavu. I s p r a v a k . U prošlom broju dogodila nam se po­ greška kod prelamanja lista, da su u narodnoj pjesmi: »Nijema Fata« prometnuta četiri stiha na kraj prvog stupca a trebali su da dogju na svršetku pjesme. To su ovi stihovi. To je beže jedva dočekao, Pa on vrati lijepu djevojku, Natrag ju je majci povratio, Na ’nom konju, u onom odijelu. Uz ove stihove izostalo je i ime Fehima H. Baščauševića, koji je pjesmu zabilježio. S toga ga molimo, da nam tu nehotičnu pogrešku oprosti. Vlasnik i izdavatelj. PRVA MISLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Uregjuje: REDAKC10N1 ODBOR. Za urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �Braćo muslimani! Š ta m p a jte sV e p o tre b n e T I S K R flI C E k o d je r ć e te tim e b e z ik a k v ih ž r t a v r �HEHCEG-BOSfiA zemaljski osiguravajnći zavod za Bosna i Hercegovinu. Raonateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz liadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 .— Zaood preuzima osiguranja: e) p ro ti p r o v a ln o j k ra g ji i f) n a lju d sk i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o ti p o ž a r u (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzrošfc) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o ti š te ta m a kod p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhuataju: nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, od- a) o s ig u r a n ja z a s lu č a j sm rti; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; d) p r o ti š te ta m a o d tu č e uz c) o s ig u r a n je m iraza: naknadu .potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n te za slučaj p r e ž iv lja ja odnosno osiguranja udovnina; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji rata, bez I .« « svake doknadne premije; 2. za s lu č a j d vob oja; ~ 3. z a s a m o u b o js tv o ; g g 4 za smrt u s lje d n e z g o d a 1 £ " Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kulantno. Ravnajeljsstvo u Sarajevu (Apelova (agenture) u svim gradovima i većim mjestinr svake vrsti osiguranja. oba!&; ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva uPute u stvarima osiguranja i preuzimanja Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje (f) IZVRSNO ODLEŽHNO ExPORC-PIVO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i T)0 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|10 litre. Razašilje a pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/91631c3d3505d3eba6e5f3cc7e0579bd.pdf 670a0ad58f91e866780ad38afe407336 PDF Text Text BROJ 10. GODINA II. BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno. . Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4 ' - ; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel- muminune ichvetun! E l - I s l a m u j al u v e 1 a " j ul a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. ---------------Neplaćena se pisma ne primaju, ■— ------ 15. Zii-hldže 1331. - Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U tre^a slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. © M O S T A R © 15. novembra 1913. SADRŽAJ: Vjeroljub: Kurban Bajram (Pjesma). Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Hafiz Muhamed Spužić: Presvijetlom gosp. Hadži Mehmed Dr. Osmati Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. Džemaluddin ef. Čauševiću, Reisul-ulemi u Sarajevu. X: Panislamizam i Panturcizam. Salih Bakamović. S francuskog prevodi: N a ro d n e u m o tv o r in e : Zam reit> Šemsudin -Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J . Tanović: Vjetar. (Pjesm a.) Sadka djevojka. Z d r a v lje . Ahmed Naim: Tem elji islamskog morala. S t Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim sunce. (Pripov Muhamed Ferid V e d ž d i Muslimanska žena. S ar . prevodi: Edib Tešnjak. L is t a k . r.g iz imamu’ — N. . noijeta: Znaci kulturnog podizanja u Perziji. . ■ Afganistanu. — Panislamistički pokret. — R edžeb Kartalović: Jesen. (Pjesma.) iBteiiiuka društva u Sibiriji. Književnost: „Odgovor na Ha- Abdul-Hak tiamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. natonxove napadaje na Islam". — „Uzroci propadanju islamskih naroda." Kulturne bilješke: Izbor Reis-ul-uleme B is e r o v im č ita te ljim a i p re tp la tn ic im a . Ovime javljamo svjema našim pretplatnicima, odnosno manjka. S toga ćemo svima, koji nam do nove godine ne predbrojnicima, da smo pripovijest „Pod drugim suncem" pošalju pretplatu, obustaviti trinaestim brojem šiljanje lista. od našeg vrijednog suradnika, Abdurezak Hifzije Bjelevca, Na pošljedku javljamo svjema muslimanima, da prošla koja je u prošlom godištu izlazila, počeli ovim brojem do­ godišta „Bisera" mogu dobiti neukoričena po običnoj ci- _ nositi i to s razloga, što je nijesmo zbog velikih troškova jeni, a ukoričeno: obični uvez K 7.40, mogli u posebnom prilogu tiskati, kako smo to prije obe­ koricama K 8*— ćali i što smo odlučili tu pripovijest u posebnoj knjizi Nadajući se, da će braća muslimani jednom uvažiti naš teški položaj oko izdavanja lista, pa se sjetiti prilikom Muslimanske biblioteke izdati. Uz to molimo sve naše predbrojnike iz prošle go­ bajramskih mubarek dana svoje dužnosti i pomoći nas u dine, da nam pošalju dužnu pretplatu, jer će mo im obus­ našem s velikim taviti šiljanje lista, a i tužiti ih za selamimo ih. uplatu duga. Ovogo­ dišnje predbrojnike takogjer molimo, da što prije pretplatu spreme, jer izdavanje „Bisera" ždere silne materijalne žrtve^ koje originalni s finim se namiruju jedino pretplatom, a te u siloj mjeri materijalnim žrtvama skopčanom radu, Administracija. �najsrdačnije čestitamo Kurban-Bajram želeći da ga provede u najboljem zadovoljstva i rahatlnku! BRAĆO MUSLIMANI! Sjetite se za vrijeme bajramski mubarek dana ISLAMSKOG SiROTIŠTA. Braćo muslimani! Sirite i pretplaćujte se na „MISBAH", „MUALLIM", „G AJRET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zem ljoradničke zadruge i druge korisne ustanoae. Šaljite Sto oiše sooju djecu na razne m oderne zanate, trgooine i Skale, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „U druženja bos - herceg. Jlm ijje‘% „Gajreta" i drugih korisnih ustanoou ritajte Sto oiSe korisne knjige i Sirite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju om ladinu u ... 'a soetoga Islama. Braćo m uslim ani, Sirite panislam sku ideju, jer u njoj leži rn cs soih muslu i. — Sakupljajte dobroD olne priloge za ond islamskog sirotiSta Radite ‘ j m uslim anskim 'njama, ako žel te sebe podupirati KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUCUK-STAMPILJA (MUH AMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA ULICA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izđavateljica „Bisera" i „Muslimanske biblioteke". = F i l i j a l a u T r e b in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebi-iptidaljam a, v akufskim p o v jeren stv im a, kao i svima o p ćin sk im po gla­ v arstv im a, trg o v cim a i ostalim k an celarijam a za nabavu šk o lsk o g i k an c e la rijs k o g p rib o ra. V eliki izbor knjiga iz sv iju p odručja naše i stran e k n jiževn o sti. Nadalje im ade sv e knjige (k itab e) štam pane areb ico m Izrag.uje sve u štam p arsk u i knjlgo v ežačk u struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pllja (m u h u ra) od k aučuka v rlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. Vanjske se narudžbe obavljaj u. brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojima se prilažu besplatno prikladni darovi. & T i ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ■ �BROJ 10. B IS E R “ izlazi dva puta mjesečno. Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8 -— na godinu. BISER GODINA II. LIST ZA IRENjE ISLAMSKE PROSVjETE. I nne mel - mumi nune i c hv et unk E l - l s l a m u j a l u v e l a j u l a a l ej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju, - Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Sve što se administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Zil-hldže 1331. ® M O S T A R ® 15. novembra 1913. VjeroIJub: K U R B A N BAJRAM- Liepo Jutro prhnu sa Zorina njedra Noseći pod krilom tielo mrtvog mraka; U oku mu mladost odsijeva vedra, A na čelu snaga ko sunčana traka... Kao smiešak ljeta bogata i štedra Liepo Jutro prhnu sa Zorina njedra. I gle, muslimani bude se iz sanka, I zimaju abdest i oblače nova Svečana odiela za bajramskog danka, Pa džamiji igju, gdje se Bogu dova Kao tamjan diže. I munara tanka Svojim molitvama sve budi iz sanka. 0 kuda će sada i šta li mu zbore One dobre usne, što su živi psalam ? Gle munari leti, gdje kandilji gore, Mujezinu starom nazivljući salam — 1 „Allahu Ekber“ svud se glasi ore: Mujezin i Jutro u glas jedan zbore: Svud „Allahu Ekber“ ko glas Božji ori I na sedždu vjerni svi padaju ljudi; U srcu im plamen pobožnosti gori, I ushitom vjerskim talasaju grudi, Dok s menbere hatib svetu hutbu zbori I glas topa dok se sa tabije ori. O muslimi, dogj’te u džamiju sada, Da molitvom duše okriepite mrtve, Jerbo rahmet Božji na zemljicu pada, Da bajramske vaše blagoslovi žrtve. .. Nek islamska vjera srcima vam vlada, O muslimi, dogj’te u džamiju sada! — I molitva minu, a muslima hrle Domovima svojim da kolju kurbane, Sirotinju svojom milošću da grle, Da kurbanskim mesom viđaju joj ran e... I njihove duše kreposne i vrle U tom času raju na krilima hrle. 0 muslimi, braćo, dan uzvišen to je, Kad „Allahu EkberM naša srca spaja 1 u Meki kada hiljade nas stoje Na sedždi; a Islam srca nam o svaja.. . Snažimo Islamom danas srce svoje — Jerbo kurban-bajram, dan nam sveti to je! �Strana 146. Broj 10. .BISER' Haflz Muhamed Spuzlć: P r e s v i j e t l o m g o s p . H a d ž i D ž e m a lu d d in ef. Č a u š e v ić u reisul-ulemi u Sarajevu. • Sred tavne noći i tjeskobne magle Premilostivo Car V as imenova Svjetlosti nigdje ne bijaše van: Reisom našim, za nas to je raj — Od zore rujne ne bijaše znaka, Narod će cieli uzviknuti gromko Kamo li bieli da se javi dan. Ko i ja sada: Živio naš Kraljl Oblaci gusti zastrli su nebo, Narodu evo ja čestitam sada, Ne bješe vigjet niti nade trak — Vas za Reisa kad mu dade Bog; M jesec pomr’čo, crnina pokrila Ja sebi sada ništa si ne želim — Gustijem velom i zadnji mu zrak. Reisom vidjeh ideala svog Narod bijaše izgubio nadu. Kad sam Vas vigjo prvi puta, rekoh: A kako ne bi, kad ga tjera kob — Ovaj bi Alim znao biti Šah; Stariji naši — tomu je već davno — Al’ mislio sam da će želja moja Nehaju crnom postali su rob. Uzalud otić u pepo i prah. Mlagji šta rade? zbog nehaja prvih Zvanje je Vaše prepuno dužnosti: Iz jata svog se spremaju na bieg; Stazom je korov proniko i trn Jer nema vogje da im put pokaže G jehalet kleti ukopo se svuda: I da ih sebi okupi pod stieg. Islamu liepom neprijatelj crn. Trutova dosta, al matice nema — Rukama golim to čistiti valja, Trutovi znadu samo jesti med; Pa korov bode, a trn gore jo š — A narod davno čeka vogju svoga, Pregnuti valja pa nek boli, peče Da stogodišnji jednom skrši led. Jer drug’če poso bio bi nam boš. Bilo je vogja; zvali su ih tako — Pa bi nam rekli protivnici naši: Ali boš posla, sve sam goli trut; — „Ta mi smo znali da će tako bit"; Mnogo se narod prevario puta, Pa bi se i ja od srama i stida Al’ fala Bogu nije ovaj put. U crnu zemlju tad morao krit. Prirodno tako moralo je biti. Inšalah velim: kajanja bit ne će Nesloge klete tjerala nas kob, Vi ne možete haša biti trut. Pa koje čudo, što je narod bio Vi ćete znati pokazati činom, Nemile sudbe pastorče i rob. Kud treba stupat i gje pravi put. I sad je udes pošo da nas goni, Vi ste sred tmine naša zvijezda sjajna, Ali se razbi o sloge nam hrid — Zore nam sjajne svijetli ste zrak, I za tu slogu B og nam skupo plati: S istoka što se pokazuje svijetu, „Id uzre bize šimdi oldi Id!“ Sehar vaktunde kad razgoni mrak. M ujeser nama Allah učini T e, Allah Vas dugo poživio ljeta Da našoj noći jednom bude kraj, Islamskom rodu na diku i čast, S imenom Tvojim dičio se dugo I sve Vam želje ispunio Vaše Narod naš cieli i naš zavičaji Da plemeniti ispuni T e k a s ti... �Broj 10. „BISER* X: P a n is la m iz a tn i P a n tu r c iz a m . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v i ć . (Nastavak.) Oni većinom sakupljaju historičke frag­ mente, koje su pronašli i protumačili evropski učenjaci, kao Kahun, Barthold, Radloff, Thomsen, Von Lecoq, Vambćry i dr. i preko njih se upo­ znaju sa svojom prošlošću. Istina kada je Akčura Oglu držao jedno predavanje o DžengizHanu, koje je kašnje objelodanio u svojoj reviji, nabrojio je i neka stara istočna djela kojima se je služio, a megju njima i čuvenu povijest Mongola ,,D ž a m i-u t-T e v a r i h“ ili ,,T a r i h i R a š i d e d d i n " , koju je napisao Rašideddin, ministar Ghazan-Hana Megjutim proizišlo je iz ovih ideja neko­ liko važnijih djela i znanstvenih udruženja, kao znanstveno i literarno društvo „ T u r k D e ^ n e j i " i društvo otomanske historije „ E n g j u m e n i T a r i h i O s m a n i". Znanstveno društvo „Turk Derneji'S osno­ vano je od nekolicine turskih učenjaka, megju kojima se nalaze Negjib Asim Bey i Ahmed Hikmet Bey, koji je fungirao kao zvanični turski delegat na zadnjem orientalističkom kongresu u Ateni; oni su objelodanili mnogo študija o povjesti i književnosti turske rase. Kao što smo malo prije rekli najzagrijaniji i najuvjereniji panturcista jest Jusuf Bey Akčura Oglu. On je objasnio svoju doktrinu u dva pre­ davanja, koja je kašnje objelodanio u svojoj reviji. Prvo je predavanje o povijesti Džengiz Hana (Timo-Čina), a drugo o Timur-Lenku. Ova su predavanja držana na jednom meetingu kojeg su panturcisti obdržavali protiv novine „Tasviri Efkjara“, koja je u jednom članku do­ nijela jednu frazu protiv Tatara. U ovim pre­ davanjima on se tuži na proklinjanja, kojima sami Turci obasiplju Džengiza i Timura i pripisuje nepravdu i pristranost historičarima naroda, koje su ovi slavni osvojitelji pobi­ jedili. On žali da je muslimanska religija postala sredstvo za napadaje na Džengiza, te da je Islamizam od lukavih Perzijanaca iz­ Strana 147. rabljivan u korist njihove nezavisnosti, a protiv njihovih neprijatalja Mongola i da su isti Perzijanci naveli Turke, Sljedbenike Islama iz T atarsko-Mongolske rase da proklinju ove potonje, dajući im prihvatiti jednu historiju, koja je je­ dino napisana da brani Irance i njihovo pravo. Nakon što je po redu odgovorio na sve pritužbe, Jusuf Bey Akčura u veliko hvali za­ sluge Džengiz-Hana i njegovo nastojanje da uje­ dini sve Irance od Istoka do Zapada te da ih očisti od stranih pokvarenih elemenata, kako bi Mongoli sa svim, pa i iraniziranim Turcima sa­ činili jedan najmoćniji narod na Istoku. Nekoliko panturcista idu još dalje i tvrde da je tursko-turanska rasa dala Istoku, pa možda i cijelom ljudstvu izvor njegove snage. Oni takogjer tvrde da božija providnost tako hoće da svaki zastarjeli, iznemogli i na pola izgub­ ljeni narod može postići svoju staru moć i ve­ ličinu, ako mu se dodadne elemenat preporogjenja koji je turska krv. Oni opet dokazuju da su svi vladari Istoka, kako Kine tako Egipta i Indije iz turske rase, isto kao što su vladari Zapada, najvećim dijelom bivali iz germanske rase. Jedna od historičkih teorija ove grupe sa­ stoji se u razdiobi historičke evolucije Islama na tri periode: arabsku, perzijsku i tursku; iz čega oni hoće da ustanove, da je vrijeme dvaju prvih već proilo i da je danas red na Turcima da upravljaju Islamom, da šire njegov nauk i da nose njegovu zastavu; dakle turska rasa je jedina koja danas ima pravo da ravna islam­ skim i istočnim svijetom. U razdiobi evolucije Islama na tri periode ima donekle istine, ali ako potanje ispitamo ovo pitanje doći ćemo do zaključka koji nije baš povoljan za Turke. Pristaše ovog sistema do­ daju, da je turska rasa mnogo doprinijela raz­ voju civilizacije, a za dokaz tomu, oni citiraju otkrića M. Von Lecoq-a u Turfanii teujgurske tekstove i stare natpise u Orkondu. Oni nastoje da dokažu da je najveći dio znamenitih učenjaka u Islamu bio iz turanskog ili turskog plemena i da jedini uzrok da su ovi turski učenjaci svoja djela pisali najprije u arabskom, a kašnje u perzijskom jeziku, manj­ kavost turskog pisma u onom vremenu. U ovoj �Strana 148. .BISER1 Broj 10. stvari oni imaju donekle pravo, takav je slučaj literaturu pod Imenom Idil (Volga). Najprvi je za Al-Farabiji i Dževheriju koji su bili turske čuveni alim Šehab-iddin El-Mergjani prouzro­ narodnosti, ali oni idu predaleko i označuju kovao bugjenje nacionalnih osjećaja i napredak Turcima sve stanovnike Transoxiane i Hora- tatarske književnosti. Poslije dolaze Abdul-Kasana kao što su perzijski filozof Ibni Sina jjim El-Ensari u Kazanu i Ismail Bey Gasprin(Avicena) i mistični pjesnik Mevlana DžeHleddin sky sa svojom gospogjom Zehra Hanumom, Rumi i dr * Dakle ovdje nacionalizam prevladava sestrom Jusuf Beya Akčura Oglu, direktora re­ znanstvo i ne oslanja se na drugo nego na same vije „Turk Jurdi“ . Nova idilska literatura počimlje od godine hipoteze. Da pokažemo koliko panturcisti hvale turansku rasu, dosta je da napomenemo kako 1905.; otada se je dosta pomnožio broj prozasu prilikom balkanskog rata Grke i Srbe pre­ ičara i pjesnika koji su napisali mnoštvo djela. zirali a Bugare, možda svoje više neprijatelje Najpoznatiji megju njima jesu Kadi Rizaeddin od gornjih, u veliko hvalili radi njihove hra­ ibni Fahreddin, Fatih Kerimi, Ali Asgar Kemal, brosti, ali jedino za to što ovi potonji pripadaju Fatih Emir Han, Jarallah El- Veli, Ishak Ajazi turskoj rasi i što su slavizirani Turanci, koji megju prozaičarima, te Abdullah Toghayeff, Said potječu od jednog te istog starog naroda kao i Ramyeff prozvani „Derdm and“, Abdul-Megjid Turci, koji je negda živio s onu stranu rijeke Ghafuri, Negjib Dumavi, Oghmasi, Beširi megju pjesnicima. Najbolji je prozaičar Ishak ljazi, a Idila (Volge). Mijenjajući sve mane Turaka u sposob­ najbolji je pjesnik Abdulah Togajeff. nosti, panturcisti vide u njihovoj sporosti razuma Ovi su pisci osnovali novu narodnu knjiiskrenost; u njihovom strogom konzervatizniu že t i . i učinili prvi korak nacionalnoj politici stalnost; u manjkanju njihove sposobnosti za i Pantircizmu ili bolje rekuć Panturanizmu, ko­ radom pravičnost; jerbo kako oni govore, trgo­ jemu je većina od ovih književnika zagrijani vina dovodi do demoralizacije, nesloge i laži. pristaša Ideja Panturcizma svakim se danom sve Ova je literatura porodila jednu političku to većma širi megju mladeži, koja je strastveno grupu, koje su reprezantenti Zijaeddin Kemali zaljubljena u francusku literaturu, a osobito megju iz Ufe, Haiimgjan Uridoff, Kadi Iši, M usa Beionom koja se interesira za filozofske i socialne koff, Ajneddin Ahmerof,, Akif Hasan Sabri Ajideje, za doktrinu evolucije naroda i za Dar­ vazoff, Hasan Ata Hadi Mahmudoff, Ahmed Orvinizam. manemiyoff, Šakir i Zakir Ramiyoff, te najzad Ruska revolucija od 1904 takogjer je utje­ Jusuf Bey Akčura Oglu i dr. Dnevni list cala na bugjenje nacionalnih osjećaja raznih „ J i l d i z " (Zvijezda) koji izlazi u Kazanu, do­ naroda u Rusiji. Sveučilišta, osobito pak ono u nosi mnogo članaka iz carigradskog „ T a n i n a 8 Kazanu, jako su utjecala na mlade tatarske (Glas), organa Mlado-Turaka panturcista. študente. S druge strane rastuće pohagjanje U Kavkazu su se onamošnji panturcisti visokih škola u Carigradu od muslimana iz podali direktnoj i jakoj propagandi i uspjeli su Krima, Kazana, Orenburga i sa obala rijeke daleko bojje nego su očekivali. Oni su osobito Volge, te djelatnost Mlado-Turaka da prošire suzbijali Ši-itizam i perzijsku civilizaciju, te ko­ ideju bratva njihove rase, na njih je takogjer risteći se ruskom revolucijom i političkom sla­ dosta utjecalo. Šta više moglo bi se reći da se bošću Perzije, donekle su i uspjeli. Megju Kavevropejske ideje i metode više i laglje šire u kažanima, koji su najviše doprinijeli za ovu stvar, Tatarskoj nego li u turskoj. U istinu pokret za treba citirati Ali Husein Zade-a iz Salijan-a i bugjenjem mnogo se više osjeća u Tatarskoj Ahmed Bey-a Agayeffa iz Karabag-a. Agayeff nego li u Carigradu, jerbo je tamo jednoj ci­ je u 1905. god. izdavao list , , H a j a t M (Život) jeloj grupi književnika i rodoljubivih teologa u Baku. izišlo za rukom da stvore jednu novu narodnu Pogrešno je mišljenje piščevo o narodnosti Rumijinoj jer utvrgjeno je znanstveno, da je on Turčin a ne Perzijanac. �Broj 10. Strana 149. „ B I Š E R‘ Š e m s u d ln S a r a j l l ć : Ovce su Zaludu je čekao nekoliko časova,, ona se ne okrenu. Da Čobanče. je zov ne.. . nije imao snage, stidio se. I otišao je i iz brda, zamičući, vidio je , kako Kada (Nastavak.) sveudilj nepomično stoji kraj vode. Gleda li za njim, to se megjutim počele vraćati od vode. On više nije vidio. »Kada. . . Kada je to,« šumilo našem čohančetu kroz ili je zaokupio i izašao za njima klecavo iz kotline. »Ko je ona?« pitao se i obazirao prema vodi, odmi­ čući polako za stadom preko brda. A Kada je jo š uvijek stajala za kruškom kano da je glavu, dok je duboko udisao šumski zrak sabirala misli i utišavala srce, koje je još silovito kucalo. Pričinilo jo j se, da nikad u životu nije vidjela ljepšeg i šta više progovori? zdravijeg momčeta. Pa tek kako zanosi ona njegova stidljivost i svježina lical? Oh, osjećaše, da se dala na ve­ Ono, on bi njoj liku vratolomiju, što je u taj mah sišla ua vodu, je r svi drugi svom svojom rječitošću. Možda bi bilo bolje da je ostala kod kuće i da je prikriveno slušala frulicu. Tad a je ne bi gonilo srce na rijeku, mogla bi se — A bi li on njoj mogao šta više reći? Kako bi? Pa kad ga i ne bi glas izdao, — šta bi?.. rado što rekao, kad bi bili davnašnji poznanici, pa da bi smio. Ali on ak o?.. . I Salko osjetio, da ga je ću- tijaše, da ju je on jednim pogledom više prisvojio, nego u uzavrele grudi, zrak sladak, da ga u svemu tijelu kao mehlem ćuti. Zašto silazi vodi? Zašto ga više ništa ne upita, niti Kadina ljepota na rijeci sapela, srce mu čvrsto zgrabila i rasijala misli daleko, dalje nego li i pogledi dopiru. A grudi mu se jako šire na uzdah ili da duboko srknu zraka u se. Čini mu se, gledajući s brda na daljnje ravnice i brdeljke, da bi to savladati. A ovako, ko zna hoće li moći odoljeti, da se još ne iskrade do vode, kad god mogne. prostre svojim širokim sve maleno i tijesno bilo, da se on odatlen s brda prsima na njih. Čini mu si, da N jega v id jeti!.. . i Kada ga je kradomice pogledala sva ta ubava širina nije toliko čarovita, koliko Kadina po­ od kruške, kako odmiče preko brda, a pri srcu jo j bilo, java, niti u dani, kad je sunce zlati, niti u noći, kad je m jesec rosi srebrenim valom. kao da gleda iz tame na mlad m jesec ... Po običaju stado je sutra dan došlo na rijeku se napoji. Salko je s jakim udaranjem srca silazio u kotlinu i gledao, ima li koga na rijeci? Ali, njegove vile, o kojoj od jučer sve budan sanjaše, na vodi nije bilo. Prišao je k vodi i napio se, pa onda dugo čuvstveno gledao prijeko na obalu, gdje ju čer stajaše lijep', nez­ nanka. A u srcu je jako želio, da je i sada tu__ vidi. Čini mu se, da vidi, kako je Kadino selo pitomije, kroza . i do njeg pute vi širi i ljepši, okolo njive i voćari rodniji, Džaferagića šljeme nadvisilo sve druge kuće i stotine drugih ugodnosti u cvatu i mirisu sa mlade Kade. — »Odsela, samo što bliže tome selu!« govorio mu neki unutarnji glas. T a i onako su gorski potoci utanjili mora silazili svaki dan na rijeku sa stadom. Ali šta, ako Gledao je i gledao, pa sažeo ramenima i htio da se vrati. i Kada uzsilazi?! Heće li i može h svaki dan? — A u taj mah se iza krušaka pojavila ista jučerašnja dje­ vojka sa sudima za vodu u ruci. I makar da je usporna ta dva dana slučajno sišla kad i on? lecnuo se Salko. S toga je s nestrpljenjem čekao da i sutra dan Ili je koračaj, kad ga je ugledala, ipak je jakom voljom prišla sigje na rijeku sa stadom. Je r ako i opet d o g je.. . Ali Kade više nije bilo ni jednoga dana. Salkina do rijeke, da natoči vode. Opet je žarko pogledala Salku i rajno mu se na­ previša stidljivost i nju smela, da se nije usudila silaziti na rijeku, kad smiješila. Pa će mu reći s plamenovima u licu : on dolazi. A možda se bojala i svijeta, — Č ije su ovce? da ko ne opazi, šta je vodi vuče, s čega bi ona, čini jo j — Moje, odgovori Salko, gledajući u stranu. — A kako je tebi ime? se, kad bi se doznalo, u zemlju propala od stida. Salko je na to, kad više Kade nije nalazio na ri­ — Čobanče. jeci, rekao sebi: »Ono je bilo slučajno«. I radovao se, Ona se podsmjehnu, pa će mu opet reći: ne će li se tako slučajno makar kad bilo opet susresti i — Moreg li čuvati? — Ko me pita? usmjeli se Salko, dok je nemirno vidjeti. Jedan put je opazio, kad se vraćao sa stadom od rijeke preko brda, kako ga iz voćara od sela dugo gleda kršio prut u rukama. — Zar ne znaš? — Ne znam? jedno žensko čeljade, na to se okrenulo i ne gledalo ga Mala stanka. Ona se smjehulji, zaklanjajući se, kao da bi mu krivo ime kazala, a on je milo gleda, kao da više. A nije otišlo. Jest, Kada j<! — kaže mu srce. To potvrdjuje i razumjela, pri- njezino okretanje od njega. Drugi put čuo je od sela djevojačko pjevanje. P je ­ brala se malo Kada i rekla mu, ali drhtavim glasom, da vale su skupa dvije djevojke tanko glasovito. ,Jed an je je ona Kada Džaferagića. glas Kadinl uvjeravalo Salku nešto iz dna srca. — I on je moli neka ga ne muči. Kao da ga je prese­ stao pa se zagledao u selo, ne će li je gdje opazili. A nećeno. Ali Kada nije više zborila. Okrenula se i on je dobro pjesma se na to prekinula i nastupila tjeskobna tišina u vidio, kako se njezine ruke tresu, kako bošća drhturi. višeg svijetla oči bliješte i samo se čuje zujanje mušica. — K ad a?!.. . kliknuo je Salko i gledao je vrućem ljetnom danu, kad sa žege zrak treperi, s pre- �Strana 150. Broj 10. ,B I S E R' Ovo nije sm etalo Salku, da i dalje misli o Kadi s najvećom nježnošću i milinom. Tek, stuživalo ga je Ahmed Naim: bez- Temelji islamskog morala. na g je , da nem a nikakove koristi od m išljenja o Kadi, je r vidi, da ona nije njemu ono, što bi on njoj mogao biti; S turskog prevodi: Musa Cazlm Ćatić. nije, niti hoće da bude. Ova tuga m iješala mu se po ne­ kad (Nastavak.) s bolim a u srcu, pa bi zašutio i u sred planine, da 5. U ovom dugo vrem ena ne dadne glasa od sebe. I što više misli o Kadi i toga se spominje, sve mu viša sjeta sjeda na se ajetu što u njemu nije Radi tih tugaljivih o sjeća ja — gdje u beznagju zah.ilova Kadu — počeše zamirati na njegovoj fruli glasovi veselog otk ucaja mladenačkog srca, a ja v ljati promjene ni odstupanja", se neki kod tičkog dokaza. Neki zagonetkom ili prijelazom iz napona na procvjetanje, prošlosti u budućnost. Niko nije znao, kako je iz ta pro­ mjena nastupila, niti šta znači. Niko više pravo ne raza­ pravih i duboko da se kosne nagovješta držimo, da čobanče moje, čobanče, — kako me ne ra­ zumiješ?! t uzdisala Kada, k oja je sve te glase čula i n a j­ i to se odnosi na pozitivni nema vrijednosti ni snage matema­ dogagjaji, su uzroci, nijesu za koje mi istraživanjem pravi bitni u roci, a nema bi mogao dokazati nužnost i onih dogagjaja, koji su u istinu uzroci. Priznavajući nepromjenljivost prirodnih zakona, ipak to uvjerenje (princip) nema one snage, koju imaju pozitivne istine, koje su nužno poznate. S toga nešto, što svakoga čeka, nagoviješta prolaznost, pad. »Oh, učenjaka znanstvenog puta, koji birao, čuje li sa frule što jo š nikad nije čuo, a i onako, dublje, nego prijašnji veseli glasi, je r a Poznato je, da uvjerenje u premise prirodnih nauka vato zvučali, a svijetu, koji ih je iz daljine slušao, bili srca, krije u tom stepen, koji ovisi o empiričkim znanostima. novi žalo viti, puni bolne čežnje, koji su i njemu čudno­ m akar tužno, može da se svira najdublja misao rečeno ,,U Božijem običaju nema prom­ jene ni odstupanja", nego" ,,U Božijem običaju ne ćeš naći dušu i srce u tugu zamotava. koliko god znanosti uznapredovale, ipak će uvijek opstojati mogućnost, da zamišljamo jo š jedan uzrok, -!m onih poznatih uzroka, koji proizvagjaju dogagjaje, bolje razumila. I mislila je , kako da se s njim sastane i Je t da dobijemo 100 lo0 matematički utvrgjenog pozitivnog nagovijesti mu što g o d .. . znanja, to bi zavisilo o najširem i najpotpunijem istraži­ vanju i skupno cijelog (Nastavitće se.) svemira i pojedinačno sviju doga- gjaja, koji se od iskona do u viječnost zbivaju; da je pak to nemoguće, jasno je kao bijeli dani S toga, da se dobije uvjerenje, koje nas može za­ dovoljiti, dovoljno je , dogagjaj, koji što su J . Tanović: ga ako se ne pojavi kakav slijedeći bi oborio uzročnost prethodnog dogagjaja, empiričke znanosti uzrokom priznale. S toga istog razloga vjernici, koji vjeruju sveta pisma (objavljene Vjetar. vjere) ne nalaze u empiričkim znanostima nikakova prin- pcipa ni remise, koja bi uzdrmala njihovo vjerovanje u objavu i apostolska nadnaravna čudesa. Duše silan vjetar ko jek a vjekova, Po I priječi oranje ogromnih rasada ovoj pretpostavci mi bi mogli iz navedenog ajeta ovaj smisao izvaditi: I poljane hara proklijalih snova, — „Vi Povaljuje tršće isklasalih nada. Božiji običaj onoliko poznajete, koliko ste ga mogli proučiti. U tom vašem poznavanju ne ćete naći Otim lje se orač, na volove viče: promjene. — „Hajde, hrano moja, pjevala ti sreća!" Vjetar ne da dalje, plug se ne pomiče — — Hajde, hrano moja, pjevala ti sreća!... Čeka orač dalje, a volovi gmižu, Pucaju i škripe jarmovi i oja, Plug i orač miču i vjetrinu strižu... — „Po čelu mi graške popadale znoja; opada. — toga Ne će te vidjeti Nu uz to ipak ni da se ono mijenja ni da nijesu običaja, što ste ga vužna vanjska očitovanja otkrili. astoje se iz njegovih slobodnih D je la 1stvoritelja svijeta čina, a nije moguće, da se ta djela u suštini promijene". Jednom riječi: Prava vjera i znanost vazda su u skladu, jer su obje istine, a megju dvije istine ne može nikad biti opreke i protivštine. Nama naša vjera pokazuje put i način, kako da vjerujemo u nadnaravna čuda (mud- Na obadva dlana pocrnjeli žulji; žizu) Oranje je proha i pogača moja!“ principe; naša vjera u sklad dovodi sa našim vjerovanjem sve i objavu, znanstvene bez da sisteme, se koji ogriješimo o logiku i njene su prošli fazu hipoteze; a isto tako vrlo lijepo izmiruju vjerovanje u sudbinu sa od­ govornošću i radom ljudskim. Istina, izgleda kao da Evropejci imaju pravo, što o nama hrgjavo mišljenje imaju zbog naše dekadence i pri­ �6roj iO. ,fe I Š E P' došle nam slabosti u životnoj utakmici sa njima. I mi im ne možemo ništa prigovoriti, ma koliko nas oni korili za to, što smo svoju prvašnju slavu i kulturni sjaj napustili. Ovi njihovi prigovori i ukori, moguće nas mogu potaknuti, da se povratimo svojoj svijetloj prošlosti i da obnovimo svoju staru civilizaciju. Strana 15l. U Kur’ani — kerimu stoji: — „La ikjrahe fiddini, kad tebejjenerrušdu minel- gajji." (U vjeri nema prisiljavanja, jer pravi se je put potpuno raspoznao od krive staze.) Sura Bekare 257. Nu ako ovu našu dekadencu i propadanje oni sma­ traju kao bitni rezultat islamskih vjerskih načela, mi se U drugom pak jednom ajetu veli se: — „Lijehlikje men helekje an bejjinetin ve jah’ja men hajje an bejjinetin." (Da bi znajući poginuo onaj koji je trebao poginuti, a onaj, koji je trebao živjeti, da dužnim osjećam o opomenuti ih, da se u tom znajući živ i) Sura Enfal 44. preveć va­ raju. Jer dok se je množio broj pravih muslimana, koji su Veliki Imami Gazali nabraja sto i šesdeset i tri se strogo držali islamske vjere, dotle su musi. narodi i kur’anska napredovali, a čim su je muslimani počeli zanemarivati, počeli su i nazadovati, dok napokon nijesu spali u ovaj uvjere u vjerske principe. Dugo bi nas zavelo, kad bi ta ajeta ovdje navodili. bijedni položaj, u kojem se nalaze. Ako su muslimani ako su vrlinu „tevekju’a" nije kriva vjera. vekjul" su objavljena da ljudske umove Nu pogledajmo ove lijepe pejgamberove hadise: — „Dinul-mer’i akluhu, ve men la akle lehu, la dine izopačeno upotrebljavali, tom lehu.“ (Razum je vjera čovjeku, pa ko nema razuma nema ni vjere.) obratno rekao: „Zaćusteči devu, pa je predaj sudbini Božijojl" — „Kivamul-mer’i akluhu, ve la dine li men la akle lehu.“ (Razum je stup na koji Utvrgjena je istina, da su se muslimani doktrinom vjerovanja koja napustili svaki rad i djelovanje, Naš pejgamber nama nije ovako „te- naučavao, nego ajeta, islamskom u sudbinu vrlo mnogo koristili u pogledu civilizacije, politike, znanosti i morala. Da je is­ lamska država kroz jedno stoljeće proširila se do poznatih se čovjek naslanja; onaj nema vjere, koji razuma nema.) — „Efleha men ruzika lubben". (Spašen je, ko je nadaren razumom.) granica, tome je uzrok samo ustrajnost i odlučnost mu >li- „Ibne Ademe! Eti’ rabbekje, tusemma akilen, ve la la’sihu. fetusemma džahilen". ( 0 čovječiji sinel Poko­ mana, koju su crpili iz vjerovanja u kader. Tom se istom ravaj se svom gospodaru Bogu, pa da te pametnim čo­ uzroku mora pripisati i to, da su se muslimani kroz kratko vjekom n vrijeme od jednog stoljeća otresli barbarstva i postignuli licom nazivati.) — „Innellaha teala jebgadul-mumine ellezi la zebere sve blagodati najkulturnijih naroda. Nema sumnje, da je ovaj uzvišeni princip o „ka­ dru" imao velikog utjecaja na učenjake današnje Evrope, lehu“. (Bog zaista ne ljubi onog čovjeka, koji razuma nema.) — te su postali kapaciteti u znanostima. Osobito pak ko ne „Ma ikjtesebe mukjtesibun misle fadli ilmin, u sudbinu nema čudotvornog upliva jehdi sahibehu ila huden, ev jeruduhu an redijjin, ve la is- ćudoregje, taj je vrlo malo proučavao ljudsku psihu. tekame dinuhu hatta jestekime akluhu". (Ne može niko vidi, da vjerovanje na ivaju; a ne griješi proti Bogu, jer će te nezna­ Dovoljno je samo sjetiti se toga, da je ovo vjerovanje do najvećeg stupnja i savršenstva u muslimanima razvilo sve ništa lijepe vrline kao što su: darežljivost i dobročinstvo, voj­ pravog razuma i shvaćanja, ne može nička i kulturna odvažnost, trpeljivost i snošljivost nepo­ prava.) — „Eneššahidu alellahi, en la ja’sire akilun illa re- goda, preziranje osobne koristi, pa i same smrti i t. d. steći vrijednije od znanja, što bi ga moglo uputiti na pravi put i od krivog puta odvratiti. Ko god nema feahu, hatta jedž’alu Mi ćemo sada odrediti, kakav položaj u Islama za­ uzima drugi princip, što ga je filozofija u ćudoregju po­ stavila, t. j. princip dužnosti intelektualne, duhovne. Najprije moramo reći, da nije nijedna vjera na svi­ jetu ljudskom razumu dala onakog visokog položaja i po­ štovanja, kakav mu je dao uzvišeni islamski šerijat. Jedan od najglavnijih temelja islamske vjere jest taj, da se prelazak u Islam i prihvaćanje njegovih principa osniva na diskusiji i polemici (munakaše, munazare). I ako je vjera stvar savjesti, ona opet po Islamu mora biti pošljedica umnog odabiranja, t. j. ona se mora razumu dopadati kao lijepa i uzvišena stvar. Božije strane svjedok mu ni vjera biti mesirehu ileldženeti." (Ja sam od da nikad razuman čovjek — dok mu zadnje mjesto ne bude raj — ne će poskliznuti, a da ga odmah Bog ne će podignuti.) — „La ju’džibennek’jum islamu redžulin, hatta ta’lemu ma ukdetu. aklihi." (Nek vas ne zadivljuje musli­ manstvo jednog čovjeka, dok ne saznate, kakove je pa­ $ meti I) — „El-džennetu mietu deredžetin, tis’atun ve tis’une li ehlil-akli, ve deredžetun li sairl (Raj ima stotinu stepenica, od kojih1* asillezi dunehum." devedeset i devet odregjeno za razumne ljude, a samo jedna za ostali svi­ jet, koji od njih niže intelektualno stoji). — „Ja Alijjul Iza tekarreben-nasu ilellahi bi envail- Veći dio islamske uleme smatra vjerovanje neznalice, birri, fe tekarreb ilellahi bi envail- akli, tesbekuhum bidde- t. j. onog, koji u vjeri druge oponaša bez svog umneg razmišljanja o njoj, tek nužnim, ali im to vjerovanje nije redžati verzulfa indennasi fiddun’ja ve indellahi fil-ahireti.“ baš najugodnije. stvima, ti mu se približuj raznim umnim djelima, pa češ ( 0 Alijal Ako se svijet Bogu približuje raznim dobročin­ �Strana 152. Broj 10. ,B t S E R‘ To bijahu pitanja o kja je Rifatbeg razbijao glavu. od njih veću čast postići kod ljudi na ovom, a kod Boga na onom svijetu.) I ako je nekad imao širi pogled o raznim pravnim , šerijatskim — „Ine lillahi hav&ssun, juskjinuhum refiad-deredžati li ennehum kjanu fidun’ja a’kalen-nasi kjanet i soujalnim pitanjima, vremenom taj pogled suzio se samo na trgovačke zakone i najnužnije u svag­ hfmmetuhum ulmusabekatu iletta’ati ve kjanet alejhim fidududdun’ja ve danjem životu, tako da nije mogao ni jedno od gornjih zinatuha." (B og ima odabran,h ljudi, koje će postaviti na pitanja postaviti na čvrst tem elj, a jo š manje unijeti mrvu svijetla u bitnost njihovu. On je tek toliko vjerovao, najuzvišenije stepene, jer su oni najpametniji od ljudi. Nji­ hova je požrtvovnost i veleduoje na ovom svijetu posvećena natjecanju u pokornosti prema Bogu, a u njihovim su očim a nizki i odurni ures i bogatstvo svijeta.) da je Sabina njegovo dijete, da je plod prave i nevine ljubavi s Elizom; v je­ rovao je jo š i to, da će mu i danas tu ljubav E liza priz­ nati... Vjerovao (Nastaviće se) je jo š i to, da će mu Eliza povjeriti ljubav svoje kćeri, ali jedna stvar, koju nije razumijevao, bijaše sumnja, kako je Eliza mogla dozvoliti ovaku ljubav svojoj kćeri!... Možda ni Eliza ne zna A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) pišu... Tim gore!... češće pred podne i sjedio u pisarni preko dva — tri retovim sa Sabinom. T ek Nusret ljubi!... zila svaki dan, ležala na stolu neotvorena. Važne đoznačnjegovu stolu nepotpisane. Ni skim nije općio od svojih potčinjenih, izuzev kratkih odgovora, koje je davao na razna pitanja njegovih činovnika iz knjigo­ vodstva. Na burzu nije ni išao. Izgledalo kao da ga ništa ne zanima i da je za n j’ čitav svijet prestao biti. Oko ićindije otišao bi nekuda; hodao ulicama Carigrada, ne misleći ni kući, kako o čemu to — njegov svojoj sobi i razmišljao: poslen trgovačkim na sve. Kod a vraćo ne se često vrlo kasno bijaše običaj, gdje bi sjeo u Neki su mislili, da je silno za­ poslovima i da ne može da prispije kuće i kod rodbine zabrinuto ga gledali, misleći da je to tuga za izgubljenom nadom u Nusretovo zdravlje, a n jeg a trla teška, mora, teška sumnja i misao, da već nije kasno k ajanju svili grijeha. Nusret, njegov sin, koji je otišao da umre u tugjem svijetu od teške i nesretne bolesti; — Sabina, njegova kći — i njihova ljubav bijaše teški oblak sumnje, koji prekrivaše nebo Rifatbegova doma... T ak o mu je doktor rekao!.. Jest, Sabina Sanjan!... On je dobro čuo... N ije se prevario... Rifatbeg nije više ništa dalje znao. Njemu nije trebalo ni znati... N jegov sin ljubi njegovu kćer — brat ljubi sestru. Nusret je rogjen kao zakoniti njegov sin Afendaki zađe, dočim Sabina nosi porodično telja dra Sarijana... ime svoga pokrovi­ J e li Sabina nezakonita? Ima li pravo na svoga oca? Im a li prava na nasljedstvo dra Sarijana, ako je otac primi? H oće li je zakon u korist m ajke njemu dati, ili će odbiti njegova prava i zašto? Ima li Rifatbeg pravo, da kao otac posreduje u ljubavi svoje djece?... čuo je On nije ni pitao znati, je r se je srca, ljubav od Šem sibega, da je više, nije smio više ni bojao... Rifatbeg bio u sumnji, a nikom lije smio povjeriti tajnu svoje nesretne prošlosti. sata, a da ne bi ništa radio. Razna pisma koja su dola­ nice ležale na mlada Rifatbeg nije znao ništa pobliže o odnošajima Nus- općili s Rifatbegom, opazili su naglu promjenu na njemu. U trgovinu dolazio vrlo kasno, skoro mislio Rifatbeg — proljeće života... Cvjetovi proljeća nose plod jesen i.... X X I. Svi koji su za tu lju bav, možda je i njoj tajna, kao hiljade slučajeva, o kojim a svaki dan novine Jednoga dana kući. Zatekao došao Šem sibeg ranije Rifatbegovoj i n jega kod kuće. L iječn ik-otišao najprije, da pregleda Fadilu, koja je već tri — četiri dana ležala u postelji. Kad je Fadilu pregledao, pozvao g a Rifatbeg na č a j u svoju sobu. U uvo dvadeset dana, kako je Nusret otišao iz C a­ rigrada, nije Rifatbegovo ni jednom vidio. Bilo mu čudno­ vato držanje Rifatbega kad mu je spomenuo Nusretovu ljubav. Šem sibeg je to zamjetio; je r dva puta preupitao ga Rifatbeg za ime djevojke. Kad mu je po treći put rekao, R ifatbeg problijedio i nije ništa odgovorio. Šem sibeg je pod tim imenom Sabine Sarijan osim naslućivao da se krije jo š nekakva tajn a, onoga, štomu je Nusret pri odlasku povjerio. mlad čovjek. N jega je ova stvar svaki dan više zanimala, ne Šem sibeg bijaše samo kao liječnika, kako je to on pričao Rifatbegu, nego kao i neoženjena čovjeka, čije je oko požudno gledalo lijepu Fadilu. On je znao, da od toga ne može ništa biti, ali pomisao da će popucati veze s Murisom, podavala mu nade, da bi ta bogata djevejka mogla biti i njegova buduća žena. Šem sibeg kao savremen čovjek nije ni računao na ljubav. T a to će samo po sebi doći!... Možda će Rifatbeg i pristati, je r i Šem sibeg — i ako ne će biti diplomata i zastupnik ipak je doktor, kojeg čeka sjajn a velike carevine — budućnost. Tako je mislio Šem sibeg i ta mu misao laskala. Kako je poznavao prilike u kući Fadilinih roditelja, udesio prema tomu i svoje držanje. Govorio Fadili o Murisu. Hvalio ga, hvalio ga i previše, proračunato, da mogne poslije ja č e istaknuti njegove pogreške. Ali se prevario! Kad je počeo proti Murisu, ona ga zamolila da prestane. Tako se i jutros isto dogodilo. �Broj 10. Fadila ga jutros umolila, da jo j o Murisu ništa ne govori. Bila je uzrujana. — „Vi ste mi Šemsibeg sami preporučili mir i govorili mi da se ne uzrujavam, a sad me vi sami uz­ nemirujete. Molim vas, da me ostavite!" Šem sibeg dvostruko tumačio ove Fadiline riječi; — no njegova sujeta dozvoljavala mjesto onom povoljnijem tumačenju. Smirio se, zamolio oprost i otišao Rifatbegu. Nakon oduljeg razlaganja o Fadilinoj prehladi i tumačenju one sjete, one prikrivene tajne tuge počeo Šem sibeg razgovor o Nusretu onako iz daljega, da mogne poslije preći na Murisa. — Šta vam piše Nusretbeg? — upita Šemsibeg, pijući polagano mirišljivi čaj i pušeći finu cigaretu, koju mu je Rifatbeg da. — Piše... Dobro je! Hvali se, da mu ide na bolje. I meni je dva puta pisao, nekakvi doktor — tražeći pisma u džepu — pozivao me da dogjem na čas u E g i­ pat, pa da bi mogli onda zajedno natrag. — Nek ostane tamo... Bolje mu je! Ovdje je neum­ jereno živio. — K6 mlad čovjek! A onda i ona nesretna njegova ljubav sa Sabinom... Rifatbeg Strana 153. . BISER- problijedi. Šem sibeg to opazi i za to po­ kuša da izrabi priliku: „ . . . ali ne mogu da vas razumim, za što bi priječili Nusretbegu, da je uzme!... — „Veliki B ože!.. I M urisbey!. . . Jadna d jeco !.. . vikne očajno Rifatbey i sruši se na sećiju. Doktor priskoči u pomoć, namjesti Rifatbey-a i izagje na izvan. Na hodniku srete Samibeya i zatraži od njega hladne vode. — „Rifatbey-u je pozlilo... onesvijestio se“. . . rekne Šemsibey lagano Šam iji, kako ne bi ukućani čuli i uz­ bunili se. Doktor se vrati u sobu da pregleda Rifatbeya — »Šta se je dogodilo doktor efen dija«?., upita za­ brinuto Samibey. — — »Biće uzrujanost b e y -u n !« ... — »Nesretni N u sret!«... On g i silno... — Ali to je ništa! Sad će ovo proći... Samibey sjedne do doktora. Čas je Rifatbey je poćeo k sebi dolaziti. . . . ,Jad na djeco!" pun boli i tuge u n esrećio"... Samibey je čuo se pridušeni otegnut glas —■ „jadna djeco m o ja.. . J a tim turate sina u propast, u smrt... Jeste li saopćili razlog Nusretbegu, za što mu ne dozvo­ ljavate?... Kad bi on znao... Možda onda... Znate, Rifatbeg, ne bi imalo zlih pošljed ica.. — Šemsibeg!... J a vas visoko cijenim, pa mislim, da gledao Rifatbeya sa sažaljenjem Mu­ Sa­ binu. . . (Nastaviće se.) R ed žeb K a r ta lo v lć : Jesen. Sa sjevera vjetar duhnu I već lišće zemlji pada, Slavuji su umuknuli: Ne pjevaju pjesmu sada. Sa sjevera vjetar duhnu, toliko povjerenja! Planine se zacrnile vašu k ć e r « !... — Sabina vaša kći!. . . začugjeno priupita Šemsibey. — »Da d o k to re ,.. Sabina Sarijan moje je d ijete... — .. .1 nesretna sudbina htjela je da se vaš sin zaljubi u Sabinu, — sudbina je htjela da vaš z e t... Obzorje se tugom muti; Kao divi zabrinuti. Sa sjevera vjetar duhnu, Šarni cvjeci uvehnuše, A leptiri lakokrili Iščezoše, uginuše. Rifatbey skoći na noge. Sa sjevera vjetar duhnu, — »M urisbey«!. . . — . . . Murisbey ljubi vašu k ć e r .. . nastavi hladno i I život je umuknuo — proračunato Šemsibey. — Moju kćer Fadilu, Hej, i u mom srcu plač je Silnog vjetra odjeknuo!... mislite Šem sibey?.. . upita Rifatbey, dišući naglo i zapinjući ugovoru. — #Ne R ifatbey.. . Murisbey ljubi Sa b in u ... i pri risa. . . A Rifatbeyov bolni poklik odnosio se i na — ćete i vi moju tajnu znati čuvati!? — O m olim !. . Nadam se da sam stekao kod Vas — »A zar bi Vi, dozvolili vašem sinu, da uzme sam vas tom u isto vrijeme mislio na Nusreta, Fadilu i — — Ako je možda Rifatbeg našao Nusretbegu drugu — Ali vi s trajala šutnja. Doktor je držao Rifatbeya za ruku i gledao na sat. — P a ako se oni vole... — Nemojte!... prekine g a Rifatbeg, to ne može biti> tajna... Nešto m i je Ri- fatbey o Nusretu pričao. . . I najednom pozlilo m u ... ja imam razloga, da mu to ne dozvolim. djevojku, koju on ne će da uzme... — Ni to doktore... To je tajna... M oja osobna a u to vrijeme Samibey donese vode, da ga umiju. % �Strana 154. Broj 10. ,fe 1 Š E R‘ Muhamed Ferid Vedždi: vidjeti — ja ovaj izraz upotrebljujem, oponašajući soci­ Muslimanska žena. ologa Wilima Ferera.) Megju tim fantastama imade takovih ljudi, koji rade ■ S arapskog prevodi: E d ib T e š n ja k . da se države i vjere unište, ima ih takovih, koji dozvo­ ljavaju sve životinjske pohote, a ima ih opet i takovih (Nastavak.) koji se bave opakim fantasmagorijama, da iz temelja sruše Ja ipak ne ću zanijekati, da imade ne baš mali broj Zapadnjaka, koji polemišu o opravdanosti potpune sye ljudske vrline i velike kulturne tekovine čovječanstva. je ­ dnakosti. Pa da li je nama, o Istočnjaci, sudbina propisala, da vjerujemo i da slijepo slijedimo ovakove ekstreme u svjema Tam o su dakle dvije stranke, koje se megjusobno našim društvenim prilikama i odnošajima. bore: jedni smatraju dovoljnom slobodu i prava zapadne žene, Zar nama nije dosta, što vidimo, kako i znanost i koju je do sad postigla; drugi pak traže, da se ta osjećaj i razum i svi ljudski učenjaci i umnici danas oči­ sloboda i to pravo proširi, kako ne će biti nikakove raz­ tuju ono, što je islamski šerijat jednom riječi očitovao, pa like izmegju oba spola. da otvorimo oči i da — slijedeći svete ustanove toga še- Mi pak velimo, da nikako ne bi prihvatiti, osim ako mogli ovu teoriju rijata — spasimo se Božijeg i ljudskog prokletstva. bi se gospodin pisac „Emancipacije Pisac „Emancipacije ženske" veli: žene" malko potrudio, te nam iznio misli i diskusiju obiju — „Općenito uzevši, žene u očima muslimana nijesu spomenutih stranaka, da saznamo njihovu pravu važnost i potpuni ljudi. Svaki muškarac misli, da on ima prava gos- da ustanovimo, koja je od njih jača i koja više pristaša ima. Mi megju znanstvenim kapacitetima, čija smo mni­ jenja djelomično naveli, a koja ćemo i poslije navoditi, nijesm o ni jednog vidjeli, da bi mu se dopadao ovaj dio obmanljive slobode. Mi znamo, a i svak zna, da za poznavanje naravi stranaca za nas nema drugog puta, osim da riječi njiho­ vih velikih učenjaka kao dokaz uzmemo. S toga smo se i mi držali tog nužnog puta, pa smo naveli dosta citata iz enciklopedije i iz djela velikih ev­ ropskih filozofa, kao što su: Auguste Compte. Prondhone, Jules Simone i dr. podovanja nad ženom i u odnošaju prama ženi prema tome se ravna". Mi na to velimo, da nema nijednog muslimana, na kojeg se nešto računa, koji bi ovakovo uvjerenje imao, ?‘a više ne može se naći jedan musliman, koji bi rekao da je žena dijete prama muškarcu i da megju njima po­ stoji onakova razlika, kakova je megju ostalim životinjama, kako to tvrde fiziološki učenjaci. (Vidi enciklopediju de­ vetnaestog sto lječa) Ne može se takogjer naći jedan musliman, koji bi rekao, da današnje žene nijesu ženke današnjih ljudi, nego da su ženke nekakova slabijeg stvorenja muškog, koje su ljudi uništili i tu ženku sebi prisvojili. (Vidite veliku en­ Nu kad bi mi svoje misli uložili u djela svakog za­ padnog pisca, tada bi morali biti pripravni prihvatiti i pri­ ciklopediju!) Na koncu nema muslimana, koji bi rekao, kao što znati svaku sofisteriju, jer sloboda pisanja i štampe, kojom je poznati filozof Prondhone se oni koriste, dozvoljava im, da mogu sve što hoće na prazne makare po tvornicama. pi­ sati; suviše megju njima ima i takovih ljudi, koji prepo­ ručuju ubijanje nikog osim svakog bolesnika, da zdravih, želeći tobože na u svijetu ne bude taj način očistiti rekao, da žene podsjećaju Zar ovo sve skupa ne dokazuje, da žena u očima najvećeg neznalice muslimana uživa veće poštovanje i ugled nego li u očima najvećeg evropskog učenjaka? ljudski rod od ružnih prelaznih bolesti. Sada nam preostaje samo jo š to, da jedan poman vre­ pogled bacimo na republiku Joming, koja je politička prava menu sklopljenih očiju prelazimo preko zdravih znanst­ Pa da li se nama pristoji, da u ovom teškom žene uvela megju svoje državne zakone. Ova republika venih disciplina, te da se — s omalovažavanjem prela­ broji — kao što nam zadnja statistika kazuje — šesdeset zeći preko suda i mišljenja jednog najvećeg zapadnog um­ hiljada stanovnika, a to znači, da brojem stanovnika stoji nika — svom dušom bacamo na ispod mnogih poznatih gradova. Zemlja je ove ralno djela kojekakovih mo­ iskvarenih ljudi, koje i zapadni pametari osugjuju, jer se bave kvarenjem ćudoregja i sijanjem smutnje megju muški i ženski spol. Gospodin autor „Emancipacije ženske" veli, da se brdovita, a državice osim toga ona u kulturnom pogledu daleko zaostaje za centrima sjeveroameričkim kao što su: Nevvjork, Filadelfija i Čikago. Pošto nas je autor „Emancipacije ženske" obavi­ na Zapadu dvije stranke megjusobno bore o ženskom pi­ jestio o tom stanju u spomenutoj republici, prelazi tanju. na žensko pitanje i svoje nazore opravdava riječima jednog Mi pak velimo: Jest istina je: jednu tu stranku sa­ opet činjavaju umni učenjaci, duboki poznavaoci prirode i njenih tamošnjeg suca, koji veli: — „Obavljanje javnih dužnosti od strane žene nije tajna, a druga se sastoji od samih fantasta, koji se povode nikakova zapreka, da one vrše svoju glavnu zadaću i po­ samo za svojom maštom i iluzijama. ziv Ako ovi potonji u kojem bilo u kući. Ja ne poznajem kod nas ni jednog čovjeka, pitanju jednog dana koji bi se potužio na svoju ženu, da je zanemarila i za­ pobijede prvu stranku, to ne bi bilo nikakvo čudo u ovom pustila svoje kućne poslove zbog vršenja javnih poslova." bolesnOmo bliku civilizacije. (Oprostite — kao što ćete (Nastaviće se.) �Broj 10. Strana 155. ,B I S E R‘ A b d u l-H a k H am id : N e k i č a s n i c i: Tarik. (Mnogi odjeli vojske počimlju uzmicati i bježati) K r a l j: (vičućim glasom) Španjolska se gubi!. Zar (Osvojenje Španjolske). svoju domovinu ostavljate? Zar vašu djecu i rodbinu ne­ Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: prijatelju ostavljate? Gdje idete? N e k i b je g u n c i: Tarik nam na glave slplje gvožgje S a lih B a k a m o v i ć . (Nastavak.) i oganj! Valja klisure! Mi se u krvi i zemlji gušimo! J o š n e k o lik o b je g u n a c a : Tarik dolazi! Bježite! PRIZOR H. „Pregjašnji. U kočiji od slonove kosti sa upregnutim ša­ renim mazgama, u crvenom zlatom izvezenom ogrtaču sa bijelim biserom potkićenom kraljevskom krunom na glavi kralj. Oko njega dvorjanici i zapovjednici kraljevske straže". S v i k o l i c i : Živio kralj!... Smrt nam dolazi! Bježite! Bježite!.. K r a lj: Kamo? Gdje? Strašivice! Zar će te mene ostavivši pobjeći. M e r k a d o : 1 vi ste njih za vrijeme mira bili osta­ vili; za to i vas oni za vrijeme rata ostavljaju! K r a lj: (Tresući sobom) Ah!... Bježe!... K r a l j: — Živila gotska država!... (Svatko kralja oponaša. Kralj se sa dalekozorom u raci uspravlja u kočiji. Prelaze rijeku. Trubaču daju za povijed da svira napadaj. Čuju se glasovi deva i zveka oružja. Konji hržu. Uvijek se navaljuje. Je k a umirućih vojnika.) K r a l j: Hajde moji junaci! Danas će Španija ili naša biti ili arapska. (Gleda na dalekozor. Vojnici leteći viču: živio krali Roderik, živila kraljica Ila. Mrtva tijela padaju jedna na druge, Na svakoj strani žurba i trčanje.) K r a l j: Trubaču, desnom krilu konjanika za navalu! (Trube opet zatrube. Sulice i prače iz zraka na zemlju padaju.) Je d a n Naš gospodaru! Nesretni naš gos­ podaru! Propadosmo!. Bježimo! Mrijemo!. p o b o č n ik : Grof Duferija zapovjednik tole- D o m in io : (Bježeći govori) Kako ćemo se održati prema vražijoj nesreći, Roderik? D o n S o l: (Takogjer bježeći) Kako stajati prema biču božijem, kralju? K r a lj: (U istom stanju) Ah!.. Bježe!.. M e r k a d o : (Smrtno pogogjen) Ja ne bježim Roderik! Ja., ja umirem! Ali ne za vas!. Ja umirem za domovinu!: Živila domovina! (Umre.) PRIZOR III. „Kralj. Ostatak španjolskih bjegunaca. Tarik lbni Zijad. Arabski mudžahidi i mudžahide sa strijelama i kopljima. Od Španjolaca neki se biju, a neki bježe". K r a lj: (Bjeguncima) Zar ćete me pustiti da me zarobe? Nitkovi! Zar će te dozvoliti da se gotska kruna K r a l j: Dominio! Dominio! Ti budi grofov nasljednik. nogama pogazi? T a r i k : (Sa mačem u ruci navaljuje na kralja) Ro­ derik, bolje je umrijeti u junačkim rukama, nego živjeti D o m in lo : (Odlazeći) megju nitkovima. danske pješačke pukovnije pogibe! Da vidimo, čiji ću ja biti prethodnik. J e d a n d r u g i p o b o č n ik : Geueral Don Sol! desnog krila konjanički zapovjednik bježi! poražen; bježe od naših sjena, oficiri od naših vojnika, a kralj od K r a l j: Nek pojačaju lijevo krilo! N e k o lik o b je g u n a c a : Arabi! Arabi! našeg zapovjednika! vjed za pomoć! J e d a n č a s n i k : Šta radili da radili, sve jedno! Tarik se drži, da i gromovi kao Od Španjolaca niko i ne osta osim zamjenika i mrtvaca! K r a lj: (Vičući) Trubaču!.. Ešbiljanskoj diviziji zapo- lbni Zijad (Kralj braneći se sabljom bježi i Tarik ga goni.) J e d a n mudžahid: Strašivi stvorovi! Vojnici im (Arabi neprestano čine navalu i napreduju. Neki Berberci hoće da raskomadaju kraljevu kočiju, a neki opet nastoje da plijene.) piramide padaju! J e d n a m u d ž a b id a : Jeste li Berberije, šta li? Zar Leti kao kugle iz ratnog stroja! Šta može grom vulkanu smo vas ovamo doveli da rušite i plaćkate? Odstranjujte učmiti? M erk ad o : se od kočije!. Ako Ali njegov dolazak ne sliči ovako do­ vas astrologa sa dalekozorom u ruci! A njegov pak izgled nije kao u kralja Roderika, koji sjedi u kočiji od slonove (Padaju kugle iz ratnog stroja, kamenje iz prača i mašću natopljene zapaljene krpe.) S v i k o l i c i : Živio naš kraljl K r a lj: Živila moja vojska! J e d a n d r u g i č a s n ik : General A n g e llo -------- Ah: voljci bježe. zapovjednik, sviju će vas PRIZOR IV. „Tarik. Mugiz ur-Rumi, Julijanos. Ostali arabski zapovjed­ nici. Glasonoše. Mudžahide. Mudžahidi. U Tarikovoj ruci krvav rubac, u rupcu se vidi nešto zamotano". kosti, sa šarenim mazgama! (govoreći rani se) bježi! (Padne) K r a l j: (Gledajući na dalekozor) vidi kazniti!.. lasku jedne mlade!. A njegovo gledanje ne sliči gledanju I kastilski dobro­ T a r ik : Javite Zejd lbni K’jesadi — us Seksekiji, nek neprijatelja dalje ne goni. N e k o lik o g la s o n o š a : (Lete) Pobjeda se izvojšti. Nek talambasi dadnu zapovijed da se stane. (Čuju se glasovi talambasa.) J e d a n g la s o n o š a : (Sa zapečaćenim pismom u ruci) Pismo od vrhovnog zapovjednika lbni Nasira, zapo­ vjedniku lbni Zijadu. �Sirana 156. kroj 10. ,6 1 Š E R' ( Pošto pročita za T a r ik : Epigrami. se) Musa me opominje da s ovog m jesta dalje ne idemo, dok ne dogje od njega zapovijed. I on je na novu dao sagraditi jednu novu flotu da ovamo krene Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejman Mursel. Kako razumim, nije mu po volji što smo brodovlje spalili i što smo do ovamo došli, bez zapovijedi. A da mi brodove Vječita zagonetka. nijesmo spalili, zar ih ne bi neprijatelj potopio? Jo š je čudnovatije što nam ne odobraje, da smo dovle napredovali. Biće da je riječi „zgodnu se ukaže za vrijeme službe propustiti, Žena ć ’ ostat zagonetka priliku, koja Za vijeka c’jela, viša je odgovor­ Nepoznata, neprovidna, nost nego li ne čekati zapovjed od Halife“, zaboravio! Ah! Ja sam još onda rekao da je Da j ’ staklena t’jela. emir starac ( Glasonoši ). Kaži njegovoj visosti em iru .. da ga sa strahopoštovanjem Od varave nade, braco, ljubim u ruke. Svadbeni dar koji je tražio za kćerku, evo Manje vjeruj ženi, sam pripravio, ( Pokazujući rubac) Eto to je kralja R ode- Lukavost jo j nadilazi rika glava!. T o je svadbeni dar, koji od mene traže! More, što se pjeni. (Megju prisutnim čugjenje i groza) Prve suze. Ju lijan o s: (Uzimlje rubac od Tarika razdriješivši ga gleda) A h !. upravo on! ( Malo poslije) Okrutni vladaru, Plačuć’, oči šćah izgubit, vidiš li kakav Prvom u vijeku; je konac tvoje glava, koja je nosila onu okrutnosti? Gledaj tvoja carsku krunu, radi čega je, i u Sad me svaki danak uči, čijoj se ruci nalazi! Zašto suze teku. (Digne rubac i vikne) Sebičnost. U ruci zlostavljanog okrutnička glava!.. Ko nije vidio neka gleda! Sebični su skoro ljudi (Obuhvativši lubanju p lače i gleda na nebo.) Po zemljama svima; Uzmi, uzmi!.. Bože, ovo je tvoja osveta! Ko dukatim zborit’ znade, (I negledjući, osječenu glavu pruži glasonoši.) Uzmi, uzmi!.. Bog me je osvetio!. (D aje ) T arik: ( Glasonoši ) Svakako da imaš družine. Kad ne bi ni imao, mi smo puteve koje Svak ga shvaća, prima. smo prešli, učinili sigurnim. Ići ćeš spokojno i pošiljku predati njegovoj vi­ Dr. Osman Namlk: sosti emiru. Teiste i ateiste. G lasonoša: Pa da i ne vidim puteve sigurnim, šta bi bilo? Valjda će preda me ispasti, nekoliko Španjola? Bra­ (Vjernici niču se glavom njihovog kralja. T a r ik : Treb aš se žuriti. T a j svadbeni dar, što u Ju lijan o s: Ugiblje se kao jogunasti vrat! Razbija se kao glupi nosi Raskomada se kao ohola glava! — — Idi što možeš bržel G laso n oša: (Trčeći) Ići ću brzo kao kad se nosi lubanja! Gospodo, moji drugovi, pogledajte ovamo. Ovu krv koju vidimo u rupcu, izgleda da nije znaju za bilo nužno proliti. Kod onih, koji ne razloge, koji naše namjere pravo no prosugjuju, ove krvi svaka kaplja može kralja, sam za to, da moje ime okalja, jednoga što je neprijatelj; pogubiti, bez sumnje protivi se čovječanstvu. Ali kako vrijeme i stanje iziskuje postupati i opet je zahtjev bezvjerci) (Nastavak.) ruci imaš, lako se razbije kao kruna tiranska. T a r i k : (Pokazuje rubac prisutnim) i S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferlzović. Gospodin doktor nastavlja ovako: Misao pak o apsolutno okomitom pravcu nema ni­ kakva značaja s gledišta matematičkih znanosti. Je r kolko god na zem aljskoj površini imade tačaka, toliko imade i rečenih pravaca, a podnožni pravac svakog čov jeka ne stoji u sm jeru i položaju drugog čovjeka, nego je prama njemu položen horizontalno. T o znači, da je moj apsolutni okomiti pravac čas u vertikalnom čas u horizontalnom položaju, a to odnošaj odregjuje. Relativna pak stvar, naravno ne može biti i apsolutna. Vidite dakle ja imaui i misao o apsolutno oko­ mitom pravcu, a u isto vrijeme spoznajem i m išljenje matematike o njemu Kako su šest strana svijeta tek hipoteze, isto su onog čovječanstva. Ne zabo­ tako i hipoteze i ono „gore" i „dolje" svemirskih tjelesa, ravljajući da se zakon ljudski prema potrebi vremena iz­ a i okomiti i horizontalni pravci na površini zemaljskoj. daju i vrše, te prema potrebi, vremena mijenjaju i ukidaju, P a to nam nije trebao gosp. doktor dokazivati. službenik je podložan svome zapovjedniku, zapovjednik zakonu a zakon pak treba da je prema potrebi. (N astaviće se) On nastavlja: — Ako ja sada uvjerenje, što su ga D escartes i sveti Anselmo gojili prama svojim sopstvenim m išljenjima, �Broj 10 primjenim na prirogjene ideje, onda ću — naravno — morati zaključiti, da je matematika lažna i da je u blud­ nju zavela kosmografiiju. Tada ću bez ustezanja reći, da matematika uzalud i nepravedno dokazuje neopstojnost apsolutno vertikalnog pravca i da Kosmografiija u bludnji priznaje ispravnost tih dokaza, veleći, da nema ni „gore" ni ndolje“. Nu ja se stidim činiti kao Descartes i sveti Anselmo i pretje­ rano uvjerenje poklanjati svojem mišljenju. jednom ne bi se moglo uvjerenje u Božiju egzistenciju ni malo uzdrmati ni onda, kad bi se njena neistinitost dokazala, kao što je dokazana neopstojnost apsolutno okomitog pravca. Mi smo prija kazali, da se Descartesovi i Anselmovi dokazi potpuno služe s pravom istinom; ta oni nijesu ništa rekli u svojim argjmentim 3, što bi se protivilo zdravom razumu i bitnosti same stvari, o kojoj govore. Džahidbegove su nam pak riječi poznate. On ničim ne dokazuje P'etjeranost uvjerenja ovih filozofa u svoje misli o Bogu. Oni su se sarrio izraziii pravedno o jednoj činjenici, koliko su je mogli shvatiti, a Džahidbeg je baš onaj, koji pre­ tjerano Strana 157. . BISER* uvjerenje poklanja svom mišljenju i koji dugim Nijesu dovoljni pozitivni argumenti kosmografije, da obore moje mišljenje o tom pravcu, a tako isto nedo­ voljni su znanstveni dokazi, da unište uvjerenje vjernika o Bogu. Nu ja ipak priznajem, da je ideja o apsolutno vertikalnom pravcu jedna besmislica, dočim teista nikako ne će tu besmislenost priznati ideji o Božijoj egzistenciji. Dakle vjernik se vara u svom prirodnom mišljenju, ali nije svijestan toga; za to nemoj, da teiste uznemirujemo, govoreći im, da nas naše misli varaju. Mi ćemo se samo time zadovoljiti, što ćemo apodiktički ustviditi, da se na­ rav metofizičkih dokaza sastoji samo u ekstremnom uvje­ renju o ispravnosti sopstvenih misli pojedinaca, a da n ji­ hovo navogjenje argumenata nije ništa drugo, nego pošljedica pretjeranog fanatizma. gleda prikriti pravu istinu. Džahidbeg je tim riječima završio svoje soiističko Nu nek bude uvjeren gosp. dokto , da vjernici ova- rezoniranje o poredbi izmegju Boga i apsolutno okomitog pravca lz tih riječi izbija otvoreno njegova svrha, da je sofisterijskim cjepidlačarenjem kim besmislenim brbljanjima ne daju nikakove važnosti. hotio dokazati, kako je ideja o Bogu kod vjernika samo On se ne može otresti sofisterija, nego nastavlja: Je r ja veliku vrijednost pripisujem iskustvu onih, koji su naoružani sredstvima, potrebnim za proučavanje i ispitivanje i to iskustvo smatram kao najnepobitniji dokaz, pa velim, da su misli tih ljudi, koje se na iskustvu osni­ vaju, vjerodostojnije i bliže istini, nego li misli mojih djedova i moje, koje sam svojom slabošću stekao. Za to ja priznajem s potpunim uvjerenjem, da je „apsolutni pravacu bez ikakova smisla i nikakove k- ice ne pripisujem, onim, koji tu misao na iskustvu temelja. Zadubimo li se malko u ove letke, vidjećemo pod puka obmana, pravcu, koja kao i ideja je u njegovoj o apsolutno vertikalnom glavuči našla mjesta, t. j. on je hotio reći, da su obje ove ideje u protuslovlju sa zna­ nostima, ali da se njihova istinitost, ne bi mogla oboriti ni najoštrijim dokazima kod onih ljudi, koji su se u nju uvjerili. Džahihid beg — priznavajući, o spomenutom pravcu zati, da je da se njegova misao protivi znanosti — ne zna doka­ i vjernička ideja o Bogu protivna naukama bludnju. Prvom rečenicom ovog pasusa misli reći, da bi eksaktnim i za to nastoji ubijediti u to, kako se ta ideja osniva na pretjeranom osobnom mišljenju pojedinaca i da ovo i ono činio, kad bi kao D escartes i sveti Anselmo metafizički argumenti pjetjerano pošljedica fanatizma njihova. kakovom bi maskom gosp. doktor hotio zavesti ljude u bio uvjeren u svoje mišljenje; u drugoj pak rečenici — cijeneći iskustvo onih, koji su naoružani pot­ rebnim sredstvima, za ispit vanje — veli da je misao vjernika nijesu ništa drugo, nego On se trudi, da obori teističku tvrdnju: „Naše misli nas ne varaju", uistinu pak vjernički metafizički argu­ o apsolutnom pravcu bez osnova i želi dokazati, kako on menti su takogjer argumenti nekojih tobože u svojem dočim mišljenju nije fanatičan. Ali gledajte, kako odmah poslije toga rezonuje: Ali moje priznanje ne može me zapriječiti da v je­ rujem u „apsolutno vertikalni pravac", je r mi je ta ilu­ zorna misao nužna, da zamislim svoj položaj. S toga eto unatoč mišljenju kosmografije ja ne mogu napustiti misao o tom pravcu. Mi ćemo dakle uzeti kao osnov problem apsolutno okomitog pravca i tako ćemo odrediti misao vejernika o Božijoj egzistenciji. njihovo vjerovanje. I ovim je riječima gosp. doktor — znajući, da je misao o rečenom pravcu posve krivo i neispravno, rekao, da će uporno stajati na svom mišljenju, te je, usporegjujući tu misao s idejom Božanstva i svojom o Bogu, utvrdio neosnovanost morskom logikom ovaj zaključak stvorio: — Kao što god ja imam misao o apsolutno oko­ mitom pravcu, tako vjernjci imaju ideju o egzistenciji Boga, t. j. ta njihova ideja nije utvrgjena nikakovim znanstvenim dokazima. I ako su ti argumenti o Bogu nedovoljni, tom vjernici ne daju važnosti; suviše vjernikt) evropskih filozofa, se dokazi islamskih filozofa i mutek’jellimina ne odnose na mudroslovlje Premisa: ,,'er je stvar je čisto i filozofiju, nego na sopstveno pejgambera i sveto pismo poslao" metafizičke, odnosno revelacijske naravi; s toga je Džahidbeg, koji niječe revelaciju, trebao to pitanje mimoići i u nj’ pera ne zabadati. On je ipak tu premisu naveo, a uz to i argumente Descartesa i svetog Anselma, odbivši ih, jer da su tobože metafizičke prirode. Nu koliko teiste imaju filozofskih argumenata, koje gosp. doktor nije kader razumjeti? (Nastaviti će se). �Strana 158. Broj 10. ,B I S E R' NARODNE UMOTVORINE. Kao što god svaku prelaznu bolest prouzrokuju male i običnim okom uevidljive životinjice, zvane b akte­ rije, koje se u ili na ljudskom tijelu nastane tako isto i Sadka djevojka. šarlah nastane onda, kad jedna vrsta bakterija dogje Za onom gorom zelenom, u ljudska krv ili tijelo uopće. Životinjice, što prouzrokuju I za najvišom planinom, šarlah, vrlo se lako prenose Bijelo cv ’jeće i mavi. goga, je r tu nije Vrani se konji igrali, vidljivog predmeta, koji je bio Srebrna sedla lomili, nego I zlatne uzde trgali, blizinu bolesnika, te da se od iste bolesti razboli. je često dostatno O vijem Dobru se putu spremali s jednog čovjeka na dru­ potrebno, nije da se netko dotakne koga u dodiru s bolesnikom, samo to, da čovjek dogje u rečeno, da se u tom slučaju i mora Ka onom šeher Travniku, svaki čovjek razboljeti, je r Po onu Sadku-djevojku. jeti, a osobito tako zvana dispozicija ili raspoloženje prema su tu jo š potrebni drugi uv­ Sjela im Sadka ter plače, ovoj bolesti. D jeca od T ješi je mlada jetrva: djeca od jedne godine i odrasli ljudi vrlo rijetko. Divno se kolo okreće, Isto — „Ne plači naša nevjesto, 2-10 tako imaju godina se najlakše razbole, a veliku otpornu snagu prema ovoj I ja sam majku imala, bolesti i oni, Pa nisam tako plakala. njihovo tijelo boreći se prvi put protiv te bolesti stvorilo koji su već jednom bolovali od nje, je r je Tv oji su dvori saraji, u krvi protuotrove, koji onda u svako vrijem e štite tijelo Svekar ti babo ko paša, od te kolesti; dogodi se ipak, da ovi protuotrovi poslije Svekrva prava hanuma, izgube jed an dio svoje snage, te se takav čovjek onda i po drugi put razboli od iste bolesti. Dragi ti sivi sokolel još treba spomenuti i to, da žene, koje su istom rodile, Sadka jo j tiho odvraća: „Ako su dvori saraji takogjer U mog su babe još boljil drugi c(- jek, koji im a kakovu ranu na tijelu, je r je rana vrlo lako dobiju šarlah, a isto tako i svaki Ako je svekar ko paša, na tijelu jedan vrlo opasan 1 moj je babo ko vezir! b akterije u krv našu, te se radi toga trebaju takovi ljudi Svekrva prava hanuma, veom a ču\ati, da ne bi došli u blizinu kakova bolesnika ili da bi M oja je majka gospoja, od šariaha Ako je dragi siv soko, bila u dodiru s bolesnikom. Šarlah I ja sam ko sultani ja! “ se otvor, kroz koji dogju razne težinu u vrlo raznim Zabilježila: Z u m r u t a A r a b a g i ć . ikakve se pokazuje stupnjevim a, te razne vanjske znakove. normalni znakovi njezini zamršenim, da, se stvari dotakli, koja je s obzirom na njegovu jakost i Obični tok prema tom i uz bolesti i najvažniji mogu postati na taj način vrlo uz šarlah pridruže jo š mnoge druge bolesti. Vanjski ZDRAVLJE. malih crvenih tačaka i to n aj­ a poslije i po čitavoj koži. Ove se tačke pojave za kratko vrijeme u tolikoj mno­ žini i tako gusto, da se Šarlah (scarlatina, krzamak) se vrlo često pojavljuju kao epidemija, t. j. kao prelazna bolest, od koje u kratko vrijeme velik broj ljudi jed noga m jesta ili jednog ovećega predjela oboli. Osim sredstava, k oja bolesti samo važno i to, da je jed na mogu za liječenje i sprječa­ liječnici upotrebljavati, one jedn a s drugom sliju, te koža onda izgleda na više m jesta manje ili veće površine Šarlah ili krzamak je jedna od onih prelaznih bo­ vanje ove šariaha je st osip na koži, koji se s prije na vratu, prsima, legjim a, Mediciner: lesti, k oje znak početka pokaže u obliku vrlo je ovakova bolest i svakomu čov­ jek u makar i iz knjige poznata, je r je to prvi uvjet, koji jednolično crvena i malo nabujala, otekla. O vaj osip obično traje 4 — 5 dana, te onda opet počne se i najgornji dio kože, tako zvani epidermis, u većim ili manjim listovima guliti. Osip od šariaha može kadgod biti tako neznatan, da uopće ne vidimo, a samo guljenje ili ljuštenje epidermisa pokazuje nam poslije uz druge znakove bolesji, da je to bio šarlah. Osim osipa šariaha treba spomenuti groznicu, vru­ j e potreban, da se liječnici mogu s uspjehom boriti protiv ćinu, koja se već dan — dva prije osipa pojavi; prije te širenja epidemijskih bolesti uopće. T o g a radi ocrtaćemo groznice uhvati često bolesnika drhat radi velike studeni ovdje najvažnije stvari, koje interesu svoje djece, općega dobra znati, mora svaki otac imati u a svaki čovjek uopće u interesu što prije groznice nastane. Kao česti znakovi bolesti šariaha jo š su i b ljuvan je, glavobolja, besvjestica, a katkada i grčevi. �Broj 10. .BISER' U vrijeme, dok jedan čovjek boluje šarlah, može vrlo lako da dobije tako zvano zapaljenje sluznice kože u ustima, grlu i nosu, a ovo se može dalje prenijeti na pluća, uši, oči i na crijeva; kratko vrijeme iza bolovanja, pak im jo š za vrijeme bolovanja od šarlaha može nastati veoma opasno zapaljenje bubrega. Ovo su sve vrlo opasne a najviše puta smrtonosne bolesti, radi kojih i jest šarlah tako strrahovita bolest, te je baš radi sačuvanja od ovih bolesti neophodno nužne, da se u svakom slučaju šarlaha pita liječnik za savjet. Kako će se ove bolesti liječiti, stvar je u slučaju liječnikova, ali ćemo mi ovdje ipak spomenuti, da je čis­ toća rublja, kože bolesnikove, i stana mu vrlo važna stvar za njegovo zdravlje! Isto tako treba veoma marljivo ispi­ rati usta, grlo i nos bolesnika. Strana 159. U tu se svrhu daje odraslijoj djeci rastopina od kalijeva hypermanganata (1 — 2 kašike za čaj te 1°/0 rastopine na jednu čašu vode), da njom usta i grlo is­ piru; proždirati se naravno ne smije. Isto je tako dobar vodikov superoksid (hydrogenium peroxidatum Merck), koji se dobiva u apotekama i drogerijama kao 30°/o rastopina, a za ispiranje se usta smije upotrebiti samo 2 % rastopina. Za to treba uzeti od one 3 0 % rastopine jednu kašiku i smiješati je s 14 istih tih kašika vode, te onda s tim usta isplakivati. Da treba bolesnika i ono čeljade, koje ga poslužuje, odstraniti od ostale zdrave čeljadi, samo se od sebe ra ­ zumije, je r bismo, propustivši tu dužnost, mogli učiniti težak i neoprostiv zločin prema svojim najbližim i prema svakom čovjeku uopće, koji bi se mogao od bolesnika zaraziti (inficirati.) hlSTAK Iz islamskog svijeta. Z naci kulturnog napredovanja u P erziji. U glavnom gradu Perzije, Teheranu otvoreno je prije nekog vremena narodno kazalište, te je već nekoliko na perzijski jezik prevedenih kazališnih komada do sad davano. Narod je veoma zadovoljan i oduševljen za ovu kulturnu insti­ tuciju. U blizini ovog kazališta podignuta je i velika javna knjižnica, koju Teheranlije svaki dan pohagjaju i čitaju korisna književna djela. N em iri u A fganistanu. Iz Kalkute u Indiji brzoja v lja ju berlinskim novinama, da englesku indijsku vladu zabrinjuju nemiri, koji se u zadnje vrijeme dogagjaju u susjednoj islamskoj državi Afganistanu. Uzrok je ovim ne­ mirima navodno to, što je autoritet afganskog emira Habi bullah chana vrlo opao u narodu. Nu ko malo poznaje proždrljivost Evrope kršćanske i gramzljivost gordog Albiona za islamskim zemljama, taj ne će ni n alo sumnjati, da glavni uzrok ovim nemirima leži u agitaciji same E n ­ gleske, koja bi i ovu svoju susjednu islamsku državu hotje la progutati u svoju nenasitu kitovsku utrobu. Prateći ovakove pojave svakom muslimanu mora srce krvariti. Predstavnica liberalnosti kršćanske Francuska, koja je svojom velikom revolucijom, »eksplozijom vječitih istina« — kako to reče Abdul-Hak Bagdadija — progla­ sila bratstvo, jednakost i slobodu sviju ljudi i naroda i koja je u svojoj zemlji provela rastavu crkve od države i kongregacije raspustila, konfiskavši im imetak; ta eto Francuska bez ikakva prava osvaja Maroko i Tunis, gdje samo muslimani žive, osniva osam biskupskih diecesa, da megju islamskim narodom šire kršćanstvo i da njene tr govačke težnje ostvaruju, širenjem alkohola i drugih ot­ rovnih industrijskih proizvoda megju nevine i čiste mu­ slimane. Takovu kulturnu misiju vršila je i Engleska još u većem opsegu, osvojivši Indiju, Adan, Misir, Cipar, Kjuv ejt i t. d., pa eto i sada u ime te kulture hoće da i Afganu kršćansko opijelo otpjevaju. Najžalosnije je megjutim to, što se muslimani daju na lijepak zavesti pd pvih ci- vilizovanih barbara, pa svojom megjusobnom borbom na taj način podupiru ostvarenje njihovih paklenih namjera. Da nam dragi Allah svjema digne koprenu s očiju i probudi nam islamsku svijest, kako bi jedanput shvatili i upoznali kršćanske namjere o nama! Panislam ski pokret. — Posebni londonski do­ pisnik brzojavlja ruskom poznatom antiislamskom lista »Novoje Vremja« ovo: — »Pokret, koji se u zadnje vrijeme opaža megju indijskim muslimanima, vrlo zabrinjuje engleske političke krugove. Ovaki se je protuengleski pokret dogodio u go­ dini 1897. za vrijeme tursko-grčkog rata; ali tadanjem pokretu ne bijaše uzrok velika ljubav i oduševljenje in­ dijskih muslimana prama turskom carstvu. Tim su po­ kretom indijski muslimani htjeli pokazati Engleskoj zati moć i autoritet ondašnjeg afganskog emira, Abdurrahmana, što ga je uživao kod njih, te na taj način sebi isposlovati neke privilegije od indijske vlade. Nu današnji afganski emir nema toga autoriteta ni ugleda, a osim toga u samom Afganistanu pobune su na svakodnevnom redu; stoga sadašnji se pokret u Indiji ne može smatrati djelom emira Habibullaha. Današnji panislamski pokret je djelo islamskih uči­ telja i pisaca, koji svaki dan novinskim člancima, govorima i brošurama dokazuju islamskom svijetu, da će Engleska Tursku istjerati iz Evrope, da će jo j i Malu Aziju oduzeti, te zajednički sa drugim kršćanskim državama porušiti sveta mjesta: Meku i Medinu. Sada su središta panislamizma Pešaver, Alikara, Dehlija i Lekjno.« Islam ska društva u SibirJ ji. — Kao što je kod muslimana u Rusiji napredovala kultura i kulturne insti­ tucije, tako se taj napredak opaža i kod naše braće u Sibiriji. Na primjer iz godišnjih proračuna i izvještaja, koji se u islamskoj štampi iznose, doznajemo, da su u Irkutsku muslimani osnovali jedno veliko udruženje, čiji je uteme­ ljitelj i predsjednik Šejhullah Sefiullejn, a upraviteljica Nefise hanuma. Doživotnih članova ovo društvo ima 28, a godšnjihi 62. Pri osnivanju njegovu Šejhullah e f.je dao dobrovoljnog �Strana 160. .BISER1 priloga 1 0 0 0 rubalja, a devet mu je članova is l žene. Osnovni kapital, koji je u banku položen, iznosi 11.500 rubalja, a ovogodišnji interes 6 5 2 rublje. — Društvo je ove godine otvorilo tečaj za ženski ručni rad, te je nabavilo učiteljice i sve potrebštine. Književnost. „O dgovor na H an o to xc-o v e napadaje na Isla m ". — Kako u cijelom islamskom svijetu, tako je i kod nas poznat sa svoje velike učenosti veliki misirski muftija šejh Muhamed Abduhu, da ga Bog blagoslovi! T a j veliki učenjak je pod gornjim naslovom napisao jednu knjigu, u kojoj pobija iz tem elja napadaje bivšeg francuskog ministra vanjskih poslova i člana francuske akadem ije nauka i umjetnosti, Hanotuxa, koji je u jednom svom spisku najžešču napao islamsku nauku i povrijedio muslimanska prava. Kogod ovu knjigu pomuo pročita, tom će se pred očim a otkriti bezbroj neizmjernih istina o islamskoj vjeri i o evropskoj civilizaciji. O samoj vrijednosti ovog djela suvišno je i govoriti, kad znamo, ko je njegov autor. Mi ovu knjigu najtoplije preporučujemo svjem a muslimanima, koji poznaju arapski jezik , a gledaćemo, da je pretočim o u naš jezik i da je u posebnoj knjizi Musi. biblioteke izdamo. — „U zro ci propadanju islam skih n aro d a" (Nast.) Hotić veli, da je islamska vjera pod uplivom fanatizma poprimila dem agoški karakter, tako da vrijednost čovjeka p red prijestoljem vjere iščezava, da je čovjek tu ka o sredstvo, da se vjera uzdrži onakova, kakova je pa za­ ključuje: d a su čovjek i vjera zamijenili svoje uloge: mjesto d a mu posluži ona njemu, on njoj služi. Mi ne možemo ni zamisliti jed n og musi-mana, koji ima trunak islamskih osjećaja, da bi se ovakim blatom bacio na uzvišenu nauku Islama. Sam o najpokvarenije stvorenje može pripisati svojoj v jeri dem agoški značaj, a nikako čovjek oplemenjen njenim etičkim i moralnim zasadama. Vrijednost čovjeka po islamskoj nauci je vrlo velika, je r u K ur’ani-mubinu je B og zakletvom utvrdio, da je čovjeka zaista u najljepšem obliku stvorio. Ako je pak tomu dodao uzvišene svoje riječi, da je čovjeka strovalio na najniže stepene, to je sigurno odnosio na onakove po­ kvarene ljude kao što je taj Hotić, koji u svojoj majmun­ skoj zaslijepljenosti B ožijoj v ječitoj objavi pripisuje de­ m agoški karakter. Kad bi pijani A lija — rekoše nam, da je notorna p jan ica — znao, šta znače uzvišene B ožije riječi: »Le kad halaknalnisane fi ahseni takvim « ne bi nikad izlanuo, da je po islam skoj nauci čovjek svaku vrijednost izgubio. T a k o isto taj uobraženi A lijica nije kao musliman smio reći, da je u Islamu čovjek postao sredstvom, da se v jera uzdrži onakova, kakova je . Kur’an kao B ožija objava v ječit je i neprom jenljiv; naime po šeriati-m uham ediji ne može niko kur’anskih istina m ijenjati ni derogirati. Na prim jer kod nas se ne može dozvoliti, da se — recimo — u ram azanskom postu islamskim Šljedbenicim a daju kojekakove olakšice kao da puše, piju i slično, kao što kod kršćana V atikan im a pravo na d avanje takovih olak­ šica proti slovu pravog objav ljen og E v a n g jelja. Nama se čini, da se je kršćansko kanonsko pravo svojom ustano­ vom o autorizaciji pape, da daje kršćanim a polakšice u Broj 10 obavljanju vjerskih dužnosti, dopalo, pa bi hotio taj princip primijeniti i na Islam, kako će luglje provoditi svoje pijanske orgije po zagrebačkim pajzlima. Hotić veli, da su čovjek i v jera zamijenili svoje uloge i kogjoja se srdi, što sada čovjek služi vjeri, mjesto da ona njemu služi. Po islamskoj nauci čovjek su i vjera jedno drugom neophodno nužni (Lazim ve melzum kabilunden). Čovjek je naime u svom životu potreban vjeri, da ga ona ru­ kovodi, da ga oplemenjuje i moralno odgaja, te da ga upućuje, kako će svoje dužno ropsko poštovanje prama Boga izvršavati; vjeri je pak nuždan čovjek, je r bez njega kao najsavršen ijeg B ožijeg bića, bila bi bezpredmetna, bez svrhe. Po tom i čovjek služi vjeri, odnosno Bogu, v la­ dajući se po vjerskim uputama, a i v jera služi čovjeku, je r ga oplemenjuje i na pravu stazu svraća. Mi po gornjem citatu »pametnog« i »intelegentnog« Hotića možemo zaključiti, da ga je otrovala životinjska filozofija ludog N ičea i pokvareno m aj muni ziranje jednog D anvina i H aeckela o evoluciji i selekciji, te da bi stoga — sm atrajući se obićnom životinjom, odnosno »nadčo­ vjekom« — hotio oboriti svaki autoritet i vrijednost svake religije. T a j naš zaključak utvrgjuje jedn a epizoda iz gimnazistićkog života H otićeva, kad je jednom prilikom — bio je šesti razred sarajev ske gim nazije, kako smo čuli — došao u konvikat m egju islamsku nedužnu dječicu i rel-*o: "B o g je umro«. E to taj i jo š u mladim danima tako pokvareni Hotić sada ustaje, da cijeli Ehli-lslam savjetuje, kako će svoju vjeru reformirati, kako će je u »staru formu« dotjerati, i ako ni pojm a nema o Islamu, kakav je u svojoj suštini i kako su g a naši veliki mufesiri tumačili. (Nastaviće se.) Kulturne bilješke. Izb o r R els-u l-u lem e p o tv rg jen — Njegovo je Veličanstvo — k a k o su novine javile — potvrdilo izbor n ašeg obljubljenog i veleučenog alima H. Mehmed Džemaluddin ef. Čauševića z a vrhovnog islam skog vjerskog poglavicu u našoj domovini. Od kolike je važnosti ovaj izbor po islam ski millet, suvišno je govoriti, jer nema skoro ni jednog muslimana u Herceg-Bosni, kojemu bar p o čuvenju nije pozn ata sprem a i agilnost n ašeg dragog Džemaluddin ef. a koji ne bi bio stalno uvjeren, da je b a š jedini D že­ m aluddin ef. čovjek, koji će htjeti i znati brod islam skog vjerskog života povesti boljoj budućnosti. Da potan ko svoje čitatelje upoznam o sa novim Reisom, »B iser« će u jednom od narednih brojeva donijeti njegovu sliku i životopis, a m ožda u kratkim potezim a i njegovo djelovanje na dobru islam skog naroda kroz ovo u ekoliko godina. Mi z a sa d a s najvećim ushitom pozdravljam o novog n ašeg vjerskog predstavnika, n ašeg dragog D žem ala, koji je ujedno i duhovni vogja n as panislam ista, p a mu od velikog Allaha želim o svaki uspjeh u njegovu budućem djelovanju na dobru i hajru islam skog milleta. Živio n aš D žem al dugo godina na diku i p on os b o san sko hercegovačkim muslimanima. V la sn ik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTAR«,___________ U regju je: REDAKCI0N1 ODBOR. Tis a k : ŠTAMPARIJE ..BISERA- U MOSTARU. Z a urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �■ ■ ■ ■ ■ ■ ■ ~ — H E ^ C E G - B O S ^ f l zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Raonatđjstuo u Sarajeuu. flpeloua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . — Zaood preuzima osiguranja: a) proti požaru (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) proti štetam a kod prev oza robe vodom, kopnom i željez­ nicama; e) proti provalnoj k ragji d) životne ren te, koje odmah ili su odgogjene; f ) na ljudski život, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) ren te za slučaj preživ ljaja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f ) osiguranja uzgojnina. Kombinacije za osiguranje žiuota obuhuataju: Osiguranja žiuota ualjaju osim slučaja naraune smrti takogjer c) pro ti nezgodam a za pojedi­ 1. za pogibelji ra ta , b e z i X'r načno, kolektivno, (skupno, od- a) osiguranja za slučaj sm rti; svake doknadne premije; I » = b) m ješovta, odnosno osiguranja 2. za slučaj dvoboja; 1 _. govornosno osiguranje; za slučaj doživ ljaja i sm rti; d) proti štetam a od tu če uz 3. za sam oubojstvo; I |g c) osiguranje m iraza; naknadu potpune štete; 4 za smrt usljed nezgoda J Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, (agenture) u svim gradovima i većim mjestima dain ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje ------- IZVRSNO ------- ODhEŽHNO E x P0RC-P150 PRIZN ATO OD NA JBOLJE V R S T E . Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 5 0 boca od ®|10 litre ili po 25 i 5 0 boca od 7|i0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. �T A K V I ] « Uvezana lanjska godišta za 1332. godina izišao je te se m ože dobiti kod PRVE MUSLIMANSKE NAKLADNE mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'~, u običnom uvezu po K 7 40, kao i posebne originalne korice po K 2- KNJIŽARE I ŠTAMPARIJE U MOSTARU, I 1 lz cijenu ođ 20 hel a s poštom 25 hel. po komadu. PODRUŽNICA HRVAii*tvfi CENTRALNE BANKE ZA S a u e rv a ld o v a u lica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S au erv ald o v a u lica CENTRALA n SARAJEVO; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni nlošci oko 2,000.000. P reu zim a uloške na štednju i plaća visoku kam atu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. N aredbom zem aljsk e v lade za Bosnu i H er­ mjbn a CNICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim ceg o v in u o zn ačen a je H rv ask a C en traln a trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje B anka pupllarno sigurnim zavodom , u koji kreditna pisma. se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja p reporuka i za o stale ulagače. ZALAGAONICA: Daje zajm ove uz zalog dragocjenosti, kao: srebra, dragulja i slično. zlata, � https://kolekcije.nub.ba/files/original/8a4cbc5b8f27a9d569c711bf699b67af.pdf 4d85f0cfb0998f74419e757aa61c9bb3 PDF Text Text BROJ 11 „BISER' izlazi dva puta mjesečno.-------- ------ ------- Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. GOD1N II. BISER Za oglase plaća se prvi put za. cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nnemel - mumi nune ichvetun! E l - I s l a m u j a l u v e 1a j ul a a 1 ej hi l Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. 1. Muharema 1332. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. # M O S T A R S A D R dil: Našem novom reisu! X'. Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: Salih Bakamović. Šetrisudin Saraflić: Čobanče. (Pripovijest). Ahmed Naim: Temelji islamskog'morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Mehmed Dželal: Dva života S turskog preveoRašidkadić, J. Tanović: Plač robinje.- ^Pjesma.) M. Ć. Ćatić: Pjesnik NeJ’ija. Studi di Storia Orientale. Munevera B.: U predveče tiho. Omer K.: Na raskršću. Posvećeno jednom Ruhsar Navare hanuma: Revolucija. S turskog Šafr. Ž A ® 1. decembra 1913. J : N a r o d n e u m o tv o r in e : Mujini dvori. Pribilježila: Zumreta Azapagić. »vanje našeg novog reis-ul-uleme.- Iz islaniNova islamska godina i lbni Haiđun. — Itavanje muslimana. Ribolov u Kaspijskom Nasilno m tv o rn a pripomoć. Književnost: Mali tur- iezeru. o -.-h o sar., KuJti bii ’» - iMl gfjfcciml iecrlk- — Barba polumjeseca i krsia. — ie: Klub muslimana akademičara iz B. i H. Uredničkog stola. — Razno. Penzija kuji— = Zadnji apel pretplatnicima i prijateljima islamske prosvjete. Mi smo od početka ove „Biserove" godine do sada nekoliko puta upravljali apel na musli­ mane Herceg-Bosne, da se pretplaćuju na ovaj jedini čisto islamski književni list u našoj do­ movini, a naročito smo molili pri tom islamsku inteligenciju, da bi se u svojim mjestima za­ uzme, te pokupi nam po nekoliko pretplatnika i tako nam pomogne i olakša izdavanje „Biserova“ ; ali — na žalost — svi ti naši apeli i molbe ostadoše skoro bez ikakva odziva i kod naroda i kod inteligencije. Ovaj nehaj za islamskom prosvjetom daje vrlo slabu svjedodžbu o patriotizmu i musliman­ skom osjećanju našeg milleta i njegove obrazo­ vane klase; naročito pak moramo osuditi onu braću muslimane, koji su se javili kao pr.edbrojnici »Bisera« i koji su ga do sad redovito dobivali, ali na sve naše molbe i apele, da pretplatu pošalju, ostadoše posve ravnodušni i gluhi. Biva, list primati, čitati i njegovom se du­ ševnom hranom koristiti, a ovamo ne htjeti is­ lamsku dužnost izvršiti i pretplatom ga potpo­ moći u njegovu prosvjetnom djelovanju i radu oko bugjenja islamske svijesti i podizanja islam­ skog morala! To je žalosno, vrlo žalosno! Mi ovom prilikom posljedni put apelujemo na našu inteligenciju, kadije, muderise i mual- �lime, jednom riječi sve muslimane u koji nije izumro islamski osjećaj da se jednom živo zauzmu za „Biser “, kako bi mu u svojoj okolini pokupili po nekoliko pretplatnika i osigurali d^lnje izlaženje, jer inače bi ovaj jedini pravi islamski list uz ovakove prilike morao prestati izlaziti. Posljednji put takogjer molimo naše dosadanje predbrojnike, koji se još ne aboniraše, da nam pretplatu čim prije pošalju; inače ćemo im trinaestim brojem obustaviti dalnje šiljanje lista i za dužnu ih pretplatu sudu predati. Ta mi smo do sad uložili silne materijalne žrtve u izdavanje „Bisera" i deficit čemo dosta znatan pretrpjeti, pa bi ta gospoda trebala to uvažiti i sjetiti se već jednom svoje dužnosti i dužnu pretplatu podmiriti. Imajmo bar malo islamskog i ljudskog insafa, za Boga dragoga! U prava »Biserac. Braćo muslimani! Sirite i pretplaćujte se na ,,VAKAT“, „MISBAH", „MUALLTM", „GAJRET" i „BISER" — Osniaajte razna korisna društua kao n. pr. zanatlijska, trgouačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustgnooe. Šaljite Što oiše sooju djecu na razne moderne zanate, trgboine i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „Udruženja bos - herceg. Jlmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanooa Čitajte što oiše korisne knjige i širite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu soetoga Islama. Braćo muslimani, širite panislamšku ideju, jer u njoj leži spas .jm musi. 'a. — Sakupljajte dobroooljne priloge za ond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim 'jama, ako žel te sebe podupirati. Uvezana lanjska godišta U mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8 u običnom uvezu po K 7 40, kao i posebne originalne korice po K 2- m VT Čast mi je javiti da sam Mikanovu *■ • A " ’ ljekarnu ,,K carskom orlu" preuzeo i obskrbio N O V IM ljekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom robom tako, da mi je mogoće u svako doba ovim potrebam a zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće tačno otpremljene. I Vjekoslav Hočevar, ljekar Mostar Srednja ulica. �BRO| U GODIN II. „BISER" izlazi dva puta mjesečno. — ----------- — Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK IO —; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8- — na godinu. BISER LIST ZA SIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE, nneme l - mumi nune ichvetun! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. 1. Muharema 1332. ® riflŠEJVL Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prije vod j oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l - l s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. M O S T A R ROVOM © 1. decembra 1913. REISU! Čeko te je narod ko ozebo sunca, Da mu viđaš boli i stoljetne rane, Misleć, da će s tobom danak da mu grane Sa života našeg najvišeg vrhunca. I ti si nam došo, dragom Bogu hvala, Sudbinom Islama da upravljaš sada; Ja vjerujem da će reiska ti vlada Biti pravi izraz naših ideala. Ti tek napred hrli, a narod te cio — Uvjeren u jakost tvog velikog duha — Na tvom putu prati, naš Džemale mio! Reistvom je tvojim pobjedila pravda — Nek pred tvojim umom u prašinu pada Klika, što se hrani korom tugjeg kruha!.. Adil. �Strana 162. „BI SER* x- Panislamizam i Panturcizam. S francuskog prevodi: S alih B akam ović. (Nastavak.) U otomanskoj carevini postaje se panturcista, bilo nakon posvećenja znanstvenom radu, bilo pak pod nagonom nacionalnih osjećaja ili političkih težnja, kao što su Nedžib Asim, Ahmed Hikmet, Tahir iz Bruse, pjesnik Mehmed Emin, Galib Bahtijar, Zija bey, Fuad Raif, Safvet, Dželal Sahir, Arif, Šemsuddin i t. d. Ali što otomanske panturciste karakterizira jest to, da najaktivniji izmegju njih nijesu pravi Turci; oni su većinom Čerkezi ili Donme ži­ dovskog pori,ek!a, ili pak stanovnici evropske Turske od grčke ili slavenske krvi. Ova se ka rakteristička pojedinost osobito opaža megju učenjacima, književnicima, državnicima i vogjama političkih i literarnih škola u Turskoj. Tako je na primjer Šemsuddin Sami bcy, ve­ liki turski leksikograf koji je napisao mnogo riječnika i leksikona, porijeklom Albanac; Ahmed Midhat, najbolji turski pisac i romancier, koji je iza sebe ostavio više od dvije stotine raznih djela, a koji je nedavno umro, bijaše Čerkez; Murad bey, najveći savremeni histori­ čar Turske, kao i Ahmed Saib, takogjer histo­ ričar i političar, isto su Čerkezi; Abdullah Dževdet, dobro poznati pjesnik i književnik, porijeklom je Kurd, a najveći dio prvaka mlado-turske stranke potječe od Donma ili iz evropskih provincija. Megjutim ideja Panturcizma sada ima drugu priviačivost, a to je da narod uvijek teži za nečim, što je novo; osim toga ona je u suglasju sa težnjama intelektualne klase, na koju je uplivisala evropska civilizacija. Radi toga ista ova klasa sa grozničavom energijom nastoji da obnovi i oživi jezik, stil, običaje i duševne sposobnosti Turaka; oni hoće da iz­ bace sve strane elemente iz jezika, običaja i socijalnog života, ili da se izrazimo riječima samih vogja pokreta, oni hoće da očiste tur­ ski milieu. Broj 11. Ovo se čišćenje čini na dva načina: prvou karakteru nacionalizma i kulture, a drugo u jeziku, Koji otvara široko polje za polemizi­ ranje. U obnavljanju jezika i književnosti tako­ gjer se razabiru dva načina: prvi je klasički t j. reformiranje gramatike i stila, a drugi, p vrativši ■jeziku njegov primitivni karakter, pri­ bližiti ga onom turskih nomada, starih Čagtajaca i Ujgura (Ugra), ili spojivši razne ogranke turskih jezika (ili kako oni kažu, razne dialekte turskog jezika), pozajmiti manjkajuće riječi iz staro-turskog jezika. Prvi dio ovih reforma, t. j. renoviranje narodnih običaja i tradicija sastoji se u uvagjanju starog načina života Turanaca, kao dati sultanu naslov „Hakan-a“ (Hakan), organizirati konjske trke i osnivati zadruge za poboljšanje konjske race, izmijeniti sve arapske riječi sa turskim, nadijevati u buduće novorogjenim stara imena kao Oghuz, Toghrul, Turhan, Ertoghrul, Alptekin, Orhan i t. d., onda dati oživjeli stare narodne komedije, Karagoz i Kbr-Oghlu, te na­ cionalnu glazbu M e h t e r h a n e * ) i pučke pje­ sme kao D a s t a n i Aš i k G a r i b i As l i Gar ai n, dalje propagirati uporabu riječi stare turske zajednice kao „Bodon“ (Narod), ,,Jurd“ (Domovina) „Kurultaj" (Sabor) i proširiti upo­ trebljavale turskog nacionalnog pića, kumiz-a (Uvinjeno mlijeko od kobile.) i t. d. Što se tiče drugog dijela reforma to jest obnovljenja nacionalnog jezika, jedna je mno­ gobrojna grupa turskih književnika vć postavila pravila novom jeziku (Jeni Lisan) i sada na­ stoji da to realizira. Njezin se program sastoji u „energičnom suzbijanju utjecaja i na­ vale drugih naroda na jezik i u čuvanju nje­ gove nezavisnosti s moralnog i literarnog gle­ dišta od upliva drugih jezika". Ovaj novi jezik ima tri temeljna pravila, koja su na široko protumačena u organima ove grupe. Osnova ovog sistema posve je logična i znanstvena. Ona se sastoji u primjenjivanju stranih riječi na pravila turske gramatike, davši im pravi turski oblik, prema nepromjenljivim pravilima jezika, te u simplificiranju jezika tako, *) Preklanjske godine turski su leaderi osnovali jedno ndruženje da ponovno ožive ovu narodnu glazbu. �Broj 11. ,B I S E R' da svi slojevi naroda mognu lahko shvaćati t. j. neudaljivši se mnogo od današnjeg govora, zamijeniti sve strane, osobito arapske i per­ zijske izraze sa zabačenim turskim riječima, a strane pak izraze, kojih nema u jeziku, upo­ trebljavati prema pravilima turske sintakse. Osnovatelji ovog sistema većinom su mlagji književnici kao Hamdullah Subhi, Ali Džanib, Dželal Sahir, Nesimi Sarim, Tahsin Nahid, Beha Teufik, Ahmed Nebil, Ali Seha i tako dalje. — Oni imaju još mnogo pristaša od istaknutijih književnika u Carigradu kao što su Abdullah Dževdet, Husein Džahid, Aka Giinduz i dr. Literarno udruženje „Fedžri Ati“ (Buduća zora), takogjer im daje svoju pomoć. Ali ova se grupa sudara sa jednom stran­ kom konzervativaca, pisaca iz stare i srednje škole, kao što su Ebu-Zija Teufik (jedan od starih političkih leadera i obnovitelj otomanske književnosti, koji je nedavno umro u Carigradu^ Ahmed Midhat, Redžaizade Ekrem, Kemal paša zađe, Said bey i sve pristaše Šinasme i Namik Kemalove književničke škole, čiji organ bijaše „Tasviri Efk’jar". (Opisivanje misli.) Dva savremena glasovita pjesnika AbdulHak Hamid i Teufik Fikret, te dva znamenita prozaičara Dženab Šehabuddin i Sulejman Nazif, kao i Mehmed Reuf i Halid Zija, pa od mlagjih Jakub Kadri i Koperli zađe Mehmed Fuad, takogjer pripadaju ovoj grupi, koja je veliki neprijatelj novog jezika. Megju ove dvije književničke grupe uvijek se vodi oštra borba i neprekidna polemika. Suvišno je Sovoriti da su panturski političari kao i njihovo glasilo „Turk Jurdi“ na strani mlade književničke gru­ pe, t. j. i oni su zagrijane pristaše novog je­ zika i književne reforme. (Nastaviće se) Š em sudln S arajlić: Čobanče. (Nastavak.1) Jednoga julskoga dana stupao je Salko apatično kroz planinu pored svoga stada. Ovce su mirno pasle, a on se prepušćao svojim tužno-bolnim mislima. Otkinuo bi tu i tamo po koji listić papaadi i svrtao ga megju prstima, ili bi koju grančicu omahnuo svojim Strana 163. štapićem, iskočio na kladu, sageo se za kojom krupnom jagodom, zakopao nožem stvrdnutu smolu na homari i tome slično. Zabavljao se, zatomljivao u srcu žar, koji ga pali za Kadom. Frula mu je ležala u torbici, nije imao volje ni da je dohvati. Mučke je sjeo na jedan panj i po stoti put dočaravao sebi pred oči ona dva susreta s Kadom. Pa se pitao; što se onoliko smeo ? što joj nije još što rekao ? Može biti da bi je makar toliko predobio, da se ne bi odvrtala od njega. Ovako, Bog zna, kad će se opet vidjeti — nikad možda, kao što se ni do tada ne vidješe. Može se ona udati, a ne će z n ati... Ali šta udati?! Sjeknulo je Salku po srcu i čisto ga s te pomisli u srcu zaboljelo. A šumom je lahorio lahak povjetarac i tišina vla­ dala ... . Na jedan put pričini se Salki, da čuje nekakvu pjesmu izdaleka. Kao da je dolazila iz šumskih dubina Utajao se za čas, pa sluša. .. Zbilja, čuje se pjesma. I to ne jedna — više ih. Kao da su vile uhvatile kolo, pa se razuzdale. Samo, nikako ne može da uhvati pravu stranu, odakle dolažahu zvuci. Sad bi mu se učinilo da dolaze iz bliza s desna, sad izdaleka s lijeva, sad kao da su kružili oko njega planinom. I ovce su podizale glave kao da slušaju, pa nas­ tupajući preko jednog srta, zagledale se pozorno naprijed. Salk i - itade, pribi se stadu i pogje naprijed do ruba jedne doline. A tu je iznenagjeno stao, ugledavši pred sobom u dolini koje trideset osoba: žena, djece, momčadi i d vojaka. Brali su jagode u lubnjeve i sepetiće, veselo govoreći i pjevajući. On se poteže malo natrag i proturi stado preda se, kako će proći iznad doline. A onda se uzbugjeno krenu za stadom polahko. Uzbugjeno, jer megju djevojkama, pričinilo mu se, da je opazio Kadu. Kad je ponovno opazio berioce, bili su raštrkani po dolini jedni tamo, drugi ovamo. A tik do njegovog stada bila je Kada s jednom malom curicom, a pratio ju jedan gizdav momak. Dobacio joj po koju riječ. I Salko instimktivno osjeti, da joj ašikuje, jer se je Kada često osmjehivala na njegove riječi. Salki nešto tegobno kano da sape noge. Jedva je koračao naprijed. Volio bi nego išto, da tuda ne udari, da to ne opazi. Ali više nije mogao natrag. Stado su već svi vidjeli, a Kada i njega opazila, jer se je — zakrenula u stranu. Sagibala se, da uzme po koju jagodu, a njega na oku držala. I kad je Salko nanišao blizu nje, pogledala mu je nasmješivo u lice i veselo mu doviknula: — Čobanče, hoćeš li jagoda?! Momak iza nje popratio je to glasnim Smijehom, — smijehom, kojim kao da se ismijava ili pravi šalu s mlagjim, lugjim. Salki udarili plamenovi muke i stida u lice. Oborio glavu preda se i ne odgovorio ništa. Ne vidio više ništa, mračilo mu se pred očima. Samo mu se učini, da njega neko posu jagodama i da se oko njega jagode prosuše po travi. .. �Strana 164. Broj 11. „ B I Š E R' Zakrenuo se svome stadu i pribirao ga. Želio je, što prije maći se odatlen. I dok je odlazio — a za sobom ostavlja vesele berioce i s njima Kadu u razgovoru s drugim — pri­ činjao se sam sebi vrlo malešan i neznatan, lud i smeten. Činilo mu se, u inače sunčanom danu, da se nad šume nadvijaju gusti teški oblaci i njega pritiskivaju, pribijaju ga za zemlju. Ni sam ne zna, dokle je tako otišao sa stadom i odakle se vratio. Ne zna, kako se ponovno našao na istom mjestu, gdje su bili berioci, zašto je zastao ondje, gdje je Kada stajala i zašto je pribrao nekoliko prosutih jagoda, koje je Kada na njega bacila, da ih pomiriše... Dok je mirisao jagode i zgledao mjesto, gdje sta­ jaše Kada, pričini mu se, da kraj žbuna vidi nešto bi­ jelo, maleno. Prigje i pogleda. Bijaše jaglučić. Njezin? sijevnule su Salkine oči i on sav radostan brzo uze jagluk sa tala. Sigurno ga je izgubila! mislio je i radovao se, kako će joj ga povratiti. Ipak se bojažljivo zapitao: da li ga nije naročito poturila, da ga poslije po njemu prokuša', je li se kad povratio na to mjesto. Pa šta, kad bi i to bilo? On je osjeća bliže srcu, a to bi joj i kazao. Pa će i kazati, kad joj bude predavao jagluk. Ali kad će to biti? Salko se sjetno zamisli. — Taj susret u šumi, iz­ nenada, bio je opet slučajan. A poslije će mu kao i prije, okretati legja i ismjehivati ga. Salko je griskao usnice od velike pečali. Čitav dan bio je kao slomljen, a na večer jedva da se zaveo u san, čvrst, dubok san, kojega kao da nije ni imao, tako se opet sutradan nevoljnim ćutio. Jagluk je sakrio u njedra do srca i njim kanoda blažio tugu u njemu. Sve ga je nosio uza se, da ga dadne Kadi, dok je prvi put vidi. Sva ki put bi ga našao pod rukom u njedrima, kad bi iz planine potjerao stado na vodu, da ga napoji. A kad je jednoga dana, dolazeći rijeci, opazio Kadu, kako s nekom djevojčicom pere rublje na vodi, izvadio ga je i zavio u nj’ kamenčić, kako bi joj ga .lakše prebacio na protivnu obalu. — Ima li još jagoda u šumi, čobanče ? pitala ga Kada, kad je sišao k vodi. — Ima— Pa što mi ne nabereš? — Ne ćeš ti mojih jagoda. Kada se veselo nasmija: — Što ne ću ? — Tako. — Naberi t i ... — Ima ko tebi' brati — zateže Salko. Kada mu se sada posmjehnu, a u njega se srce steže. Vidi, udario je o liticu. Pa da što prije dokrajči razgovor, reći će jo j: — Da sam znao, da ćeš primiti, nabrao bih ti u tvoj jagluk. — Kakav? pogleda ga Kada. On joj pokaza jagluk : — Izgubila si ga ondje ? Na to se Kada glasno nasmija, pa će reći, sveudilj se smijući: — To je Hasanov jagluk. Kaže, da ga je izgubio negdje u jagodama. Salki se zavrtje ravan pred očima. Nesvjesno po­ diže ruku i baci jagluk u sred vode. — Ali, čobanče! dozvala ga mehko Kada. — Evo mu moj jagluk, ako je za jagluk — od­ govorio Salko, ne pogledajući više na Kadu i prebacio joj ga. Pa je brzo zaokupio ovce i pošao, posrćući. (Nastaviće se). A hm ed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M usa Ćazim Ć atić. (Nastavak.) „Ennasu jamelune bil - hajri ve innema ju’ta udžuruhum ala kadri ukulihim". (Ljudi dobro čine; ali će im se nagrade davati prama njihovom razumu.) Eto takovim riječima naš veliki pejgamber odregjuje ljudskoj pameti vrijednost, s kojom se ne može vrijednost nikakove stvari usporediti i mjeriti. Kod nas je razum temelj i osnov vjere. Svaki musliman, koji vjeruje u Božije bivovanje, u poslanstvo pejgamberovo i u sve ono, što je on od Boga objavio, svakako je u te istine stekao uvjerenje putem logičkih zaključaka i argu­ mentacija. I ako su oblici i metode, te slabost i jakost argu­ menata različiti, ipak osnov vjere nikada ne može biti, što se ne će oslanjati na neku vrst dokazivania. U Islamu takogjer nema nikakovih vjerskih tajna koje ne bi bile otkrivene i poznate ljudskom razumu. Kod nas se čovjeku ne može niti se je moglo reći, da je uz vjerovanje obvezan bez obzira na to, da li ga njegov razum shvaća ili ne; Islam ne veli, da razum nije sposoban rasugjivati i diskutirati o vjerskim pitanjima. To je tako u Islamu strogo odregjeno, da se i poslije stalnog i najnepobitnijim logičkim dokazima utvrejenog uvjerenja o principima vjere, o Kur’anu kao objavi i o pejgamberovu poslanstvu, uvijek islamske zasade tumače u prenesenom smislu, ako se vidi, da i najmnnja opreka izmegju njih i oštrih logičkih argumenata postoji. U ovakovim slučajevima sva je islamska ulema suglasna u tom, da se — pošto se temelj vjere oslanja na umno argumentiranje — svaki put izostavlja onaj smisao, što ga daju riječi, ili rečenice, pa da se metaforički tumače. �Broj 11. ,B I S E P‘ Oni vele: „Riječima davati važnost i prednost nad koncepcijom, znači temeljni princip žrtvovati sporednom, nuzgrednom načelu. Eto u tom treba tražiti uzrok, da se je islamska vjera onako brzo raširila, te bez ikakovih misionerskih organizacija i novaca svoju civilizatorsku misiju izvršila, dočim kršćanske države i danas uza silne troškove i žrtve u Afriku i Aziju šalju misionerske uregjene ekspedicije ') koje s mukama i naporom pozivaju ljude u krilo Evangjelja, a da ipak vrlo male uspjehe polučuju. Muslimani se vladaju po razumu, a kršćani po čuv­ stvu. Jedni nastoje da uvjere logičkim argumentima, a drugi govore o nekakovim tajnama S toga je eto u Ev­ ropi filozofija oslabila religiju i suviše proti njoj pobudila odvratnost i neprijateljstvo, dočim su na Istoku vjerski učenjaci, koji su se bavili filozofijom, religijske istine utvrdili, sjedinivši teologiju s filozofijom. IX. S gornjim navodima bila nam je svrha dokazati, da moralna dužnost islamska nije ništa izgubila od logičke vrijednosti time, što joj je temelj osnovan na objavi. Jest kod nas je vjera izvor moralnih dužnosti. Mnogo je i to vrlo mnogo zapovijedi i zabrana u Kur’a u i hadisu, štono se odnose na pojedine ćudoredne dužnosti. Ali po mišlje­ nju jednog muslimana pokoravanje ovim zapovijedima i zabranama, koje su potekle iz jednog vanjskog izvora ne znači ništa drugo, nego to, da je on (musliman) pojam dužnosti crpio opet. iz glavnog principa t. j. iz razuma Jer u glavnom njegovo vjerovanje i muslimanstvo rezultat je logičkog rasugjivanja i argumentiranja. Svaki m uslinan zna i vjeruje, da je Bog sveznan, da kao stvoritelj svemira poznaje sve tajne ljudske pri­ rode, da bolje nego li čovjek poznaje kakvoću odgoja ljudske volje, koja dovodi do savršenstva ćudorednog; napokon musliman vjeruje i zna, da Bog nije ničemu potreban, te da su prama tome uvijek njegove zapovijedi u vezi s dobrom, a zabrane sa zlom i nesrećom ljudskom. Nu ni pri tom sve ne ostaje. Šeriat pojedinačno nabraja sve koristi i štete ovih zapovijedi i zabrana, te većinom komentarisanjem rasvjetljuje put, koji vodi ću­ dorednom savršenstvu; ili drugim riječim a: uzvišeni šeriat navodeći svoje obveze, uvijek tizima razum kao rukovogju, te logičkim argumentima dokazuje ljepotu, uzvišenost i korist, koju čovjek može crpiti iz tih obveza. Svaki obvezani musliman (muk’jellef) je razumom stekao uvjerenje, da šeriatske zapovijedi uvijek sreći, a zabrane vazda nesreći vode. Veliki je Allah čovjeka obdario svjetlošću razuma; on je naoružao taj razum prvim principima kao što su: zlo i dobro, sreća i nesreća, istina i laž, pravo i dužnost. On je čovjeka svojom objavom naučio dužnostima ljud­ skim i omogućio rukovogjenje razuma; pa zašto bi onda taj razum bacao s njegova uzvišenog prijestola ? ') t o najnovijoj statistici misionerska društva u Evropi i Americi troše godišnje preko pet milijuna engl. lira u širenje Evangjelja. Strana 165. Kad bi se ovako pitanje na čovjeka upravilo, bez sumnje bi ga stavilo u vrlo težak položaj. Istina, u Islamu je objava vrelo ćudorednog ideala, ili drugim riječima ona je vrelo univerzalnog moralnog principa, moralnog nužnog zakona, koji ne trpi manjka­ vosti i iznimnosti, a o kojem ljudska sreća ovisi. Nu to ništa ne smeta muslimanima, da držeći se pejgamberovih riječi: ,,E1 hikmetu dalletul-mu’mini, ehazeha ejne vedžedeha“ — prihvate poznato i opće priml eno Kantovo pra­ vilo: „Ti se onako kreći, kako će opće pravilo, kojem je tvoja volja podvržena, t. j. zakon, kojemu se pokora­ vaš, biti princip jednog univerzalnog zakona". Dapače mi možemo reći, da se i naš ćudoredni zakon u tom sastoji. Ako u šeriatskim vrelima ispitamo ovaj univerzalni zakon, mimoišavši pojedine zapovijedi i zabrane kao ogranke naših moralnih dužnosti — vidjećemo, da je taj zakon veliki zakonodavac tako savršeno izrazio, da on vrlo lahko osvaja ljudske umove. U jednom hadisu je rečeno: — „El-birru ma itmeenne ileihil-kalbu. . .“ (Dobrota je ono, u što se srce može uvjeriti i njime se zadovoljiti.) Poznato je, da je potrebno rukovogjenje razuma, ako se radi o tom, da se srce uvjeri u dobrotu ili zloću jednog djela. U jednom drugom hadisu se veli: — „El-birru husnul-hulki, vel-ismu ma hak’je fi sadrik’je ve kerihte en jettalian-nasu alejhi". (Dobrota je lijepa ćud, a grijeh [zlo] je ono, što se je smjestilo u tvom srcu, a ti ne dopuštaš, da ga svijet upozna.) Drugi opet jedan hadis glasi: — „Ma k’jerihte en jerahun-nasu mink’je fe la tef’alhu binefsik’je, iza halevte". (Kad si usamljen, ne čini sam sebi ono, za što želiš, da ljudi ne znaju, da je od tebe poteklo.) Razmislimo se malko o ovom. Da li je stvar, za koju mi želimo, da je svijet ne poznaje, išta drugo, nego li ono, što naš razum ne priznaje kao univerzalan princip? Nama naša pamet govori, da su ova pravila, koja odregjuju dobrotu i zloću, mnogo bolja od Kantova ćudo­ rednog zakona, jer taj zakon obuhvaća — kako izgleda — samo rad i djelovanje tjelesoih organa. Ovaj zakon nema ni riječi o našim namjerama i željama, dakle o našem duševnom djelovanju, niti jasno pokazuje, kolika je odgovornost za namjere, koje nijesu u praksi primjenjene. I kad mi smisao Kantova inperativa „Kreći se" protegnuli i na naše namjere, opet se ne bi umanjiia vri­ jednost smisla, što ga gornji hadisi daju. Jer pretpostavimo li da svi ljudi jedan prama drugo n goje neke zle nam­ jere, opet ne će moći nikom nikakova šteta nastupiti, sve dok se zla namjera u praksi djelovanjem tjelesnih snaga ne provede; po tom se razumije, da ono Kantovo pra­ vilo svodi dužnost i ćudoredni zakon samo na lijepu upo­ trebu organskog rada i djelovanja. Gornji pak hadisi jasno vele, da smo mi odgovorni za sve naše dobre i zle namjere. Mi smo dakle po še- �Strana 166. Broj 11. ,B I S E R‘ riatu odgovorni za sve naše namjere i želje, koje nijesmo u čin preveli. U Kur’ani-mubinu stcji: — ,,Ve in tubdu mafienfusik’jum ev tuhfuhu, juhasibk’jum bihillahu". (Ili vi iznosili na javnost vaše nmjere i želje, ili ih tajili, Bog će vas pozvati da polažete račun za njih.) Sura Bekare 284. U drugom jednom ajetu stoji: — „Innessem’a vel-besare, vel-fuade, k’jullun ulaik’je k’jane anhu mes’ula". (Čovjek će biti pozvan na odgovornost za sve: za sluh vid i srce) Sura Esra 38. Kod nas se moralna vrijednost čovjeka odregjuje više po njegovim mislima i namjerama, nego po radu i djelima. Naš je veliki pejgamber rekao: — „El-a’malu binnijati". (Vrijednost i kakvoća ljud­ skih djela mjeri se po svrsi, kojoj su namijenjena.) Drugi opet jedan hadis glasi: — „Innellahe la janzuru ila suverik’jum ve a ’malik’jum; janzuru, ila kulubik’jum ve nevajak’jum ". (Bog za sta ne gleda na vaše likove i djela, nego na vaša srca i na­ mjere.) U jednom pak hadisu ovo stoji: — „Nijjetul-mu’mini hajrun min amelihi". (Namjera jednog muslimana bolja je, nego njegovo djelo.) Kantovo pravilo — kao što smo malo prije spomenuli — samo je jedan ogranak univerzalnog moralnog prin­ cipa naše vjere, a crpljeno je rekbi iz onih pejgamberovih riječi: — „Ma ahbebte en jef’ale bik’jennasu, ief’alhu, va ma k’jerihte en jef’alehunnasu bik’je, fe deinnase minhu". (Čini ono ljudima, što voliš da oni tebi čine, a ne čini im ono, što ne voliš da oni tebi čine.) (Nastavi će se). M ehm ed D želal: Dva života. S turskog preveo: A hm ed R ašidkadić. Zamišljam sebi čovjeka u naponu svoje poletne mla­ dosti, čovjeka kojemu je tek dvadeset i šest godina. Isti službuje u jednom od državnih ureda. Ranom zorom se digne iz postelje, te pošto abdest uzme, one spise, koje nije mogao u kancelariji dovršiti, poreda po jednom kanapeju, te počne jedan za drugim rješavati. Ako je pak zimno doba, kada se mora rano u ured, onda polako po­ jede po nekolika jajeta, hoja mu je njegova draga že­ nica priredila, onda, poljubivši malu kćerku, uzme pod pazuhu smotak koncepata i u ured se požuri. U njegovu džepu imade uvjek novaca. Premda bura jako duha i izvodi žalosnu pjesmu svojim zviždukom izmegju suhog granja, a pored njeg prolaze prazne kočije, on nikad ni jednu nezamijeti, nego nabivši na glavu kapuricu svoje kabanice da se sakrije od krupnih sniježnih pahuljica, uvjek pješice ide. Ne daje važnosti ni tom što pored njega često tramvaj prodrunda. On nije škrtac, ali ozbiljno o budućnosti misli. Imade ženu i jedno dijete, koje treba hraniti i uzdržavati. Kad god dogje u kancelariju i njegov šef i kancelista — koji su svakako čovječni ljudi -- njega, kao pi­ sara, dočekaju vesela i nasmijana. On nikom nikad nije na žao učinio, za to ga svako ljubi i poštuje. Pošto svoje ime unese u dnevnik o redovitom pohagjanju, svojski vrši svoju zadaću sve do pred večer Kad bi se pred večer kući vraćao, njegovi drugovi bi ga običavali ovako sali,etati; „Hajde prijatelju, da idemo večeras u Galatu, tamo ćemo se lijepo zabavljati1', na što im je on ovako odgovarao: „Oprostite, zapriječen sam, jer sam večeras kod tetke pozvat! Ne škodi! I slagat se može, ako se tim hočc jednu obitelj i njenu budućnost od propasti sačuvati Ciča je zima, a britki sjever udara sniježnim pahu­ ljicama u lice. Naš pisar se veoma brzo žuri kući. Samo se je u čaršiju navratio, te maloj kćerki kupio toplu fanilu, a ljubljenoj ženi tople suknene cipele. Do pola sata će se topiti u vrućim poljupcima svoje kćerke i u toplom zagrljaju mlade zdrave žene. Ovo je prava sreća, blagostanje i napredak! 0 vi mračnjaci! Zar ne vidite, da je ovaj ćudo­ redni čovjek uždio luču sreće, pomoću koje ide da svoju obitelj izvede na put spasa! * 1 opet predstavlja sebi ovak isto mlada čovjeka, ali u koga je već nos pocrvenio, jagodice nabrekle, a ruke počele drhtati. Čim se iz strašnih sanova i privigjenja pro­ budi, popije na jednoć po pola oveće čaše rakije, jest, hoće čovjek da razbije mahmurluk. Njegova žena, koja dršće od studeni pokraj mangale, na kojoj ni žižke vatre nema moli ga: „Za Boga ne pij toliko, kako ćeš vani ići! On joj sa osmjehom mahmurna čovjeka nehajno odgo­ vori: „Ti gledaj posla"! Ljuljajući se poput džerdžefa izigje iz kuće. U džepu imade još samo dvadeset groša, Osim toga nema nigdje više ni pare. Zove jednu kočiju. Kočijaš unaprijed pita: „Imadete li petnaest groša? Imam! Neugodan vonj rakije, koji je čak do kočijaša dopi­ rao, izazvao je na kočijaševu licu izraz negodovanja. Ovog propalicu dovezao je na urečeno mjesto. Oslonivši se pijanica na ono još preostalog novca, svratio se u jednu gostionu, te nešto pojeo i popio. Ostao je i bez jednog novčića, pa sad nek ide kuda ga volja. Svako, kogod ga vidi dobacuje: „Evo onog pijanice"! Ovaj čovjek već nije ni za kakav posao. Um otupio, ruke dršću, dakle ne može ništa raditi. Tužan i u beznagju se kući vraća. Htio bi čašu rakije, ali od koga, da ju isprosi? Sirota žena čeka bar oku pirinča, da čorbu napravi. Njegova mala kćerka, koja je pružila dršćuće ruke, čeka samo . . . . samo bar jedan zalogaj hljeba. �Broj 11. Strana 167. . BI SER' Ovo je najveća nesreća i najgori nazadak! 0 vi velikodušni ljudi, zar ne vidite, da ovaj pija­ nica ide da utrne sunce sreće jedne obitelji! J . T anović Plač robinje. Što skrivih, Bože, te me kazni kruto ? . . . Djeca mi trublje silnikova glasa; A iz rana mi — dubokih dolina Ori se jeka mojije planina 1 mojom dušom bolno se talasa — Šta skrivih, Bože, te me kazni kruto? — Zar možda silu slabome pokazat?. . . Život sam bila potištenom robiju I snaga pravdi, prkos tiraninu, Koplje i branič ludu i nevinu; Tisuće silnih poslala sam groblju! — Pa zar ćeš pesti slabome pokazat? IP ^ognuh čelo i silniku klicah?. . . Žena i sestra ponosa sam bila, Smrt ropskih duša, melem ponosnijeh — — — Snaga i ponos dva su moja krila 1. . . Zar pognuh čelo i silniku klicah? — Što skrivih, Bože, te me kazni kruto ? 1 . . . % M. C. Catić: Pjesnik Nefija. To je jedna izmegju četiriju najvećih i najjačih pjesničkih individualnosti na turskom parnasu starijeg perioda. Nekoji osmanlijski literarni povjesničari i kritičari njega pretpostavljaju i samom ocu umjetne turske pjesme, Fuzuliji, a francuz Edmond Phasie i Abdul-Halim Memduh bey u svojoj „Antologiji turske lirske pjesme" tvrde, da je Nef’iji osobito kao jaku satiriku teško naći premca megju pjesnicima sviju naroda. Ovaj veliki pjesnik je svo­ jim poput dlijeta oštrim perom uklesao datum napretka i evolucije u osnovni kamen osmanlijske literarne umjetnosti, što ga je prije njega na jedno stoljeće postavio slavni Bakija. Nef’ija je autor najljepših kasida (panegričkih pje­ sama) u osm. književnosti, nu on u isto vrijeme bijaše i nenatkriljivi satirik, koji je znao u najduhovitijim stihovima šibati sve paroke i mahane svog doba i svojih savremenika. Kasnije mu je satira rekbi prešla u krv, pa je često bez ikakva povoda izrugivao i napadao sve, što ga je okruživalo; biču njegova ognjenog sarkazma i jetke poruge nije mogao niko izbjeći, pa ni sami njegov otac: Ah, to mi nije otac, to crna muka je za me. Nefija je — kako ćemo vidjeti — najposltje postao žrtva ovoj svojoj maniji izrugivanja. Mi ćemo ovdje navesti u originalu jednu kiticu iz jedne njegove jetke satire, u kojoj šiba nekog Tahir ef. koji ga je negdje u odlična društvu vrijegjao i pogrdnim imenima nazivao: Bana Tahir efendi kelb dimiš: Iltifati bu suzde zahirdur. Maliki mezhebum benum žira Itikadumdže kelb tahirdur. Ova u originalu tako divna kitica, u vrlo mršavu prevodu ovako glasi: Gospodin mi Tahir reko da sam pseto; Da me štuje, ta mi riječ kaže eto: Jer mezhebu malićkome ja pripadam, Po mome je vjerovanju Tahir pseto. Krepčina ujedljivosti ove kitice pointirana je riječju „tahir" u zadnjem stihu, koja u arapskom jeziku znači „čist"; ali u ovom slučaju označuje i osobnu imenicu njegova napadača Tahir efendije. Pjesnik dakle s jedne strane svom protivniku vraća šilo za ognjilo i naziva ga — kao i on njega — psetom; s druge pak strane hoće da kaže, da nije ni malo uvrijegjen tim, što ga je napa­ dač nazvao psetom — jer on kao Sljedbenik malićijske sekte i pseto smatra čistom životinjom — nego dapače, da ga je napadač počastio time, što mu je pripisao svoj­ stvo čistoće. Sama ova kitica dokazuje, kako je Nefija bio velik pjesnik i talentirani satirik. Najglasovitija i najljepša je njegova satira „Strijele sud­ bine" (Sihami kaza), o kojoj sam on ovo veli: Udarac će mog talenta trista jada onom zadat’, Ko bi sa mnom raspravljao o nauci poezije. Ja sam Rustem u pjesništvu, narav mi je strelac pravi, Sa terkešom epigrama »strela sudbe« dosta mi je. Reformirani Bakijin artistički jezik Nefija je uljepšao i usavršio. Najveće je njegovo odličje to, što svoje misli i zvonke krepke riječi nije nikad hotio, da žrtvuje sroku i strogim pravilima istoče metrike. Nefija je bio tako velik majstor, da su g a s e rima i ritmička melodioznost upravo bojali i bez sustezanja mu se pokoravali. Nef’ija je stekao prvenstvo megju svjema osm. pjesnicima u pogledu lijepe dikcija i blagozvučne konpozicije stiha. Njegov jezik je prijatn i glatko teče; u njemu ima neke klasične jedrine i snage, neke opojne i slatke miloglasnosti. Pjesme su mu pune nevigjenih tonova i boja. Redžai zađe Ekrem bey za Nef’iju veli, da je više nego li i jedan osm. pjesnik svoje radove stvarao po pro­ pisima jezičnih i pjesničkih zakona. On se puno ne bavi umjetničkim slikama, kao što su anafore, metonimije, me­ tafore, antiteze i t. d.; on svojim poredbama uzima za �Strana 168. Broj 11. .BISER1 osnov ukus i jedrinu izražaja, za to su one vrlo ugodne i prijatne. Sliko su mu katkad opore, oštre, hiperbolične i ne­ naravne, i mi to osjećamo, ali ih ne možemo ostaviti, nego ih s nasladom čitamo, jer svu njihovu nenaravnost i oporost pjesnik prekriva šumnim ritmom metalnih riječi i jedrom kompozicijom svog željeznog stiha. Nef’ija je prije svega pjesnik snažnih biranih izraza, on dugo i dugo traži riječi, pa kad ih nagje i jedne s drugim poveže, onda nam se one čine, da su slivene u jednu jedinu riječ, koja — kad ispod njegova pera izlazi — zvuči poput zlatnog cekina. Istina, pogledom na sami osnov, Nef’ija se nije puno udaljio od svojih predšasnika; on je — kao što smo rekli — jedan od učenika Bakijine pjesničke škole; ali je svog učitelja daleko natkrilio, a od svojih se savremenika toliko odvojio kao umjetnik, da i sami veliki prvak druge knji­ ževne periode, Namik Kemal, koji nikad ni u čemu nije imao uzorka, priznaje u jednom svom staroklasički pisa­ nom pismu u „Tahribi harabatu", da je Nef’iju oponašao. Mnogi su kasniji pjesnici imitirali Nef’iju, ali ni jedan se nije uzvinuo do one visine umjetničke, do koje je dopro njihov uzor. Ovaj daroviti pjesnik bio je — kao i sve velike individualnosti — svijestan svoje veličine. On u mm gim pjesmama sam sebe slavi i hvali; ali kad mi čitamo te njegove samohvale, ne gnjušamo se, nego ćutimo nasladu i uživamo. Evo kako Nef’ija u jednoj pjesmi sebe hvali: Svako slovce ciklus mu je tajni Kemalova božanskog divana, A svaka mu točkica je mala U srdašcu Enverinu rana. Ova zadnja kitica kazuje nam, da su Nef iji u pje­ vanju bili uzori glasoviti perzijski pjesnici Kemal Hadžendi i Enverija, koji je najljepše kaside u perzijskom jeziku spjevao. Nef’ijina je samohvala, veli Šihabudin Sulejman, o p ­ ravdana, jer on je sam osjećao, da je visoko natkrilio svoje pjesničke savremenike, pa je prama tom osjećanju i svo e fahrije pjevao. Šihabudinu se čini, da je Nef’ija baš u fahrijama najiskreniji i da je u njima izlio sve svoje najdublje osje­ ćaje i čuvstvovanja. Nef’ija uostalom znade, da svojim željeznim jezikom čitatelja prisili, da s nasladom čita i ono, što on nije u duši ćutio i osjećao To je velik uspjeh, što ga nije ni jedan osm. pjesnik mogao postići. Nef’ija katkad u svojoj pjesmi filozofira, nu filozofija mu je često besmislena, ili frazerska i ižvakana. Tu besmislenost i fraziranje čitaoc u prvi mah ne osjeća, jer je uvijena u skladni šum melo­ dioznih riječi i u fantastično šarenilo nenatkriljive pjesničke tehnike. Nef’ijin nas jezik tako osvaja, tako nam misao zao­ kuplja, da nam se nije moguće oteti utisku njegove magičke lj pete i opojnosti. Kao primjer njegove pjesničke filozofije, navešćemo ove stihove iz jedne njegove kaside: Ja ne mogu opisati tebe, Kako tvojoj dolikuje slavi, Ja, koji sam u svijetu briga Kapacitet i učenjak pravi. 0 ne misli, da to nebo viečno, Od večeri štono jutro pravi, Javiće ti konac dogagjaja — Ta kome ih do sada dojavi!?.. Ja sam možda najveći filozof Mudrih misli, tvorac divnih slika — U zakonu pjesme i ljepote Svog vremena ponos sam i dika. Zaista je ovaj pusti svijet Kao sanak, što će brzo proći — Vrijeme mu prolijeće brzo, Dok otvoriš i zatvoriš oči. Ma da mnogi pjesnik pred svijetom Hvališe se po noći i danu, Ja opjevam samo svoje stanje, A brbljanje i govor na stranu... Ne hvastam se niti se hvališem; Umni ljudi cjenit znaju mene. Ja sam Arif*), s tog ne smijem zborit Prazne r’ječi, ko što zbore žene. Pero moje čudotvorno pjeva Ljepše, nego tisuću slavuja — Na sv’jetu mu niko ravan nije, Osim plamna Kelimova guja. **) *) Onaj, koji je upoznao sebe, Boga i svijet. **) Čudotvorna štaka Mojsijeva, koja se pretvarala u vatrenu aždahu i žderala oganj, što su ga Faraonovi magjioničari čarolijom stvarali. Nef’ija je najviše na glas izišao sa svojih kasida koje — općenito uzevši - natkriljuju sve pjesme te vrsti u osmanlijskoj literaturi i formom i mislima. Kad n. pr. hoće opjevati rat, on nam ga prikazuje živo i plastično, puštajući uzde svojoj orlovskoj mašti, a riječima davajući bujan i snažan život od praha, blata, dima, zveke mačeva i rike topova i pušaka. Uvod, Fahriju i epilog svojih kasida on tako skladno i lijepo poveže, da svi ti odlomci izgledaju kao jedan oblik, jedna suvisla cjelina. U tom je Nef’ija najveći um­ jetnik i majstor. Pjesnik je mnogo pjesama spjevao na perzijskom jeziku. Ekrem bey veli, da — izuzam sultana Selima 1 — ni jedan osmanlijski pjesnik nije mogao ni iz daleka kao Nef’ija na perzijskom pisati, suviše da je Nef’ija taj jezik tako poznavao, da bi mu se divili Fejzije, Urfije, Hakanije i mnogi drugi perzijski pjesnici. �Broj 11. ,B 1 S E R' Pripovijedaju, da je Nef’ija jednom prilikom pred sultanom Muradom IV. ex abruto izgovorio jednu kasidu od 38 distihona, koja počinje krasnom kiticom: Proljetni je vjetrić pirno, zorom ruže procvjetale; Nek i naša srca cvatu, daj napuni, saki, čaše. te da mu je sultan usta zlatom napunio. Ovo smo eto u kratkim potezima prikazali pjesnički rad ovog velikog titana osmanlijskog parnasa, a sada ćemo na kraju progovoriti koju riječ o njegovu životu. Nef’ija se rodio u Hasankali u Maloj Aziji okolo 990 godine po hedžri (po prilici 1582. po Is.) i za vla­ davine sultana Ahmeda I. (1603.— 1617.) došao u Cari­ grad, gdje je brzo svojim izvanrednim talentom i otmenošću stekao simpatije vezira i drugih državnih dostojan­ stvenika. Kroz kratko vrijeme prokrčio je sebi put u državnu službu, gdje je brzo napravio sjajnu karieru, postavši komornikom (musahib) sultana Murada IV. i ministrom financija, (šaki evel defterdari.) Gore smo istaknuli, da je Neflija bio strastven i neumoljiv satirik. U jednoj se tezkiri pripovijeda, da je sultan Murad IV. jednog dana čitao njegovu glasovitu satiru „Strijele sudbine" (Sihami kaza), te da je nenadno u taj čas grom iz vedra neba puknuo u blizini u neko stablo. Sultan je prestrašeno odbacio od sebe satiru i kad se malko sabrao, napisao je poznati distihon: G’jokden nazire indi »Sihami kazasina«, Nef’i dilile ogradi Hakin belasina«. U prevodu te riječi glase: I Nefiji je zbog jezika zlobnog Božija pravda jak udarac dala Njegovoj evo »Strijeli sudbine« S visokog neba nazira je pala. Iza toga je sultan Murad pozvao preda se pjesnika i strogo mu zabranio pjevanje satira; dapače vele, da je pjesnik morao u njegove ruke položiti zakletvu, da će se zauvijek proći te svoje manije. Nef’ija megjutim u jednoj kasidi, koju je tada sultanu posvetio, ovako pjeva: Od danas - čvrstom žaklinjem se vjerom Ja nikad više nikog grdit ne ću, Tek da si, care, slobodu mi dao, Da mogu grdit svoju crnu sreću. Nef’ija se nije mogao izliječiti od ove svoje bolesti; on je kasnije prekršio sultanu zadanu riječ i spjevao vrlo oštru satiru proti Bajram paši, pa čim je za to sultan čuo, dao je nalog da se pjesnik zadavi, što je odmah i učinjeno, (god. 1632.) Kraj svojih slavnih pobjeda nad neprijateljima i velikih osvajalačkih djela sultan Murad IV. mnogo je nevine krvi prolio i mnogo života na pravdi Boga uništio. Povijest bi mu ipak tu nedužnu krv mogla zaboraviti, ali ne će i ne može zaboraviti ubojstvo jednog gfnijalnog Nef’ije, kao što nije zaboravila i Fatihu oprostila smaknuće Strana 169. velikog našeg zemljaka, državnika i pjesnika, Mahmut paše Abogovića Hrvata. Abdul-Halim Memduh beg pobija tvrdnju nekih turs­ kih kroničara kao da je pjesnik zadavljen zbog satire, u kojoj je šibao Bajram pašu. On veli, da je Murad IV. Nef’iju smaknuo za to, što je u njemu nazrijevao velikog takmaca i suparnika, koji je postao vrlo opasan po nje­ govu slavu i ugled u narodu. U sultanskoj riznici u Carigradu — veli Šihabudin bey čuva se i danas jeđnaNef’ijina slika, po kojoj se vidi, da je pjesnik imao velike brkove, dugu progrušanu bradu, simpatično a dostojanstveno lice i žive vatrene oči, pune energije. Prvak modernih osm. pjesnika, Teufik Fikret pak o Nef’iji ovako u jednoj pjesmi, njemu posve­ ćenoj — veli: Jedno svietlo — crno lice, a obrve savinute Kao dva handžara; Poput mača oštar pogled, pun ideja i značenja, Pun živoga žara. Govori se, da su Nef’iju poslije smaknuća bacili u Marmarsko more, ali Memduh bey veli, da to ne odgo­ vara istini. Po njemu je pjesnik ukopan u bašti blizu Vis. Porte, gdje mu se i danas vidi zapušten i bez bašuika giob u jednoj živici. Prilikom Nef’ijine smrti neko je napisao ovaj chronogram: „Higjvuruzg’jar Nef’iji Ef’ai g’jirdigjar telhk’jami zehrimari šimširi hunbar oldi“, a to u prevodu znači: „Nef’iju zmijske ćudi satira i vrijeme učiniše žrtvom zmijskom otrovu krvavog mača". Rahmetullahi alejhil Studi di Storia Orientale vol. i. di Leone C a e t a n i, Deputato al Parlamento (Ulrico Hoepli) 1911.; XV. i 419. str., 8°. Autor ovoga djela, Leone Caetani, Teanski vojvoda, objelodanjuje od godine 1905. jedno veliko djelo o povjesti Islama pod naslovom Annali dell’ Islam, koje, kao što sam u svoje vrijeme rekao u »Budapesti Szemle« (CXXII. svezak, 3 1 1.-314. str.), tvori u toj znanosti novu epohu. Polazeći on od godine do godine, opširno prikazuje vrela za posmatranje dogagjaja, sravnjiva ih i podvrgava komparativnoj kritici, pokazuje na razilaženje i nesu­ glasje megju njima, razjašnjuje što je razlogom ovom nesuglasju, ustanovljuje pravce predaje, koji se razilaze i za rezultat stavlja u sasvijem novo svjetlo politički raz­ vitak i činjenice Islama. Ovo je djelo silnih dimenzija (do sada je izišlo samo 4 sveska u obliku folija svega 3918 strana, seže do 22. god. hidžre) i važno je ne samo za �Strana 170. ,B I S E R‘ povjest Islama, nego uopće može se, što se tiče kritike vrela, nazvati školom historijskog metoda. Pišući svoju monografiju na strogo stručnjački način i potanko izlagajući činjenice, ukopčaje dogagjaje u glavne struje svjetske povjesti te razjašnjavajući pobude dogagjaja, ujedinjuje strogu ocjenu vrela sa najvišim gledištima. U njegovoj osobi združen je pronicavi kritičar vrela i fi­ lozof povjesti. Osim toga ima univerzalnu povjesnu naobrazbu, a to ga osposobljuje da zagje takogjer na terene, koji su srodni njegovom predmetu. On oživljuje svoja kritična ispitivanja s najzanimljivijim ekskurzijama na polju kul­ turne povjesti. Ovom velikom djelu biće samo tako reći pregledni izva­ dak ona serija, od koje mi sada 1. svezak hoćemo prikazati. Ta će se serija sastojati od 4 sveska, a svrha će bit njima — kao što autor sam kaže — da rezultate ovog velikog djela rezumira i preudesi tako, da ih šira pu­ blika može dobiti i razumjeti. Ali taj 1. svezak, premda mu je oblik zahtjevima obrazovane publike namijenjen, ipak daleko natkriljuje tu svrhu. U zadnjem poglavlju (289. —400. str.) bavi se sa postanjem Islama i prvim njegovim širenjem i to zaista tako, da rezumira rezultate velikog djela. No u prijašnjim poglavljima ispituje pret­ hodne povjesne tekovine Islama sa potpuno novih gle­ dišta na temelju povjesnih prilika semitskoga roda i arap­ skoga naroda i teži pri tom u prapovijest njihovu prije mnogo hiljada godina. Nije još niko dosada sveo taj dio povjesti na tako duboke temelje; nije još nijedan historik ispitao postanak Islama tako, da bi ga promatrao kao povjesnu tekovinu, koja daleko seže u prošlost. Smije se reći bez pretjeranja, da se knjiga njegova može smatrati za najradikalniju po­ javu ove literature. On ispituje svoju problemu na temelju pozitivnog prirodoslovlja, pa dolazi pri tome do novih iz­ nenadnih rezultata, da im 8e čitatelj na svakom koraku divi. Pokret, što ga je Islam u VII. vijeku pobudio za kratko vrijeme dove je do obrazovanja najveće svjetske vlasti (države), što ju povjestpoz naje. Caetani dovodi taj pokret u svezu sa najstarijim vjekovima semitskog roda i prikazuje ga kao zadnje zrno u lancu seoba i obrazovanja država toga roda. Do sada smo za rastumačenje postanka Islama zadovoljavali se time, da smo nastojali, da razu­ mijemo i razjasnimo najbliži milijo (milieu) tog postanka; ispitivali stanje društva Arapa tek prije Muhameda i one prilike, koje su mogle uplivisati na nj (na društvo) iz bli­ žih ili daljih okolnosti. Tek su u zadnje 2 decenije poku­ šali, da se arapski svijet prije Islama istrgne iz zatvore­ nosti Arapskog poluotoka i da ga uvrste u povjesne veze velikih azijskih naroda. Poimence glasoviti assyriolog Hugo Winckler — koji je mnogo djela napisao o orijentalnom svijetu u starom vijeku — poglavito u djelu »Altorientalische Forschungen» (3 sveska 1893.—1900.) prikazao je po asirskim ostacima (spomenici?) one dodirne tačke, po kojima se slarovječna Broj li. Arapska uvrsti u povjesnu tekovinu azijskih na­ roda. Dokazao je, da u klinovitim pismima nalazeća se Magan, Milukhkha; Mnspri i druga narodna i pokrajinska imena naznačuju pojedine dijelove Arapske, s kojima je velika babilonsko-asirska država bila u političkoj i gospo­ darstvenoj vezi. Ova otkrića učinila su kraj mnijenju, koje je do onda vladalo, kao da bi Arapska u svojoj pustinj­ skoj zatvorenosti bila svjetskom prometu nepristupačan teren, kod kojeg su se veliki osvajački pokušaji (Aleksander Veliki; Aelius Gallus) vazda zaustavili. — Ta su ot­ krića modifikovala gledišta, s kojih promatramo prilike Arabije u starom vijeku. Učenje Wincklerovo radikalno je promijenilo tuma­ čenje geograjske nomenklature (Musri je prestao biti ime­ nom Egipta, te je postao identičan sa Midianom u bibliji; Assur bi prenesen na obale Mrtvog mora) i njemu su se mnogi priključili u školi assyriologije. Tako je na priliku Hommel razvijao i primijenio u mnogome teoriju Winklerovu. (Aufsatze u. Ablundbungen. Grundis der Geographie u. Geschichte des alten Orients. 3. izdanje Minchen 1909.). Dapače našli su se učenjaci, koji su ga populariziili. Tako na primjer Webcr Oton (u više manjih djela ap'-iilavitou »Arabien und der Islam« [»Der alfe Orient« 2. sei III. god. tečaj, 1. svezak] Leipzig, 1904.), i Grimme Hubert u životopisu Muhameda, koji je izišao u zbirci namijenjenoj za obrazovanu publiku (Die Weltgeschichtliche Bedeutung Arabiens. Muhamed [Weltgeschichte in Karakterbildern. Munchen, 1904.] opisaše predhodne dogadjaje po kombinacijama Winckler-Hommela. Ove teorije kao uopće novotarije, nijesu se obazirale na staru školu. One su često pretjerane i pune neobuzdanog optimizma, zaključci im očigledno nevjerojatni, dapače i nemogući. Radi toga su pristaše stare škole vrlo oprezni, što se tiče hipoteza te asiriološke škole, koja postoje u svojim tvrdnjama sve neumjerenija. Caetani ne pripada onima, koji a liimine odbiju re­ zultate nove škole. Dapače on neke tačke, kojima se sa gledišta historijske i filološke kritike ne može prigovarati, uvrsti u jedan univervalni sistem. Te su tačke u njega samo pojedina zrna u konstruiranju predhistorijske po­ vjesti semijskog roda, jerbo Caetani u pretresanju svoje probleme ide do najdubljih temelja. Polazište mu je prijeporno pitanje p r a d o m o v i n e Semita. Znamo, da su u tom pitanju bila tri mnienja. Po nekojim polazila je njihova seoba u predhistorijsko doba iz Mezopotamije, po drugima iz Afrike (sa Etiopskih alpi) treći opet tvrde, da je Semitima prije, nego što su se razišli, bila Arapska visoravan zajedničkom pradomovinom (Nedžd); odavle polazeći su se pojedine grupe naselile po raznim zemljama Azije. Živući te grupe po raznim zem­ ljama razvile su se kao samostalni narodni individuji i formirala su se kod njih srodna narječja: aramejski jezik, kanaansk* jezik, abesinijska, južno semitska narječja u Africi. �Broj 11. Strana 171. ,B I S E R' Zastupnici tih suprotnih tvrdnja podupiraju svoju stanovišta filološkim razlozima, što su ih dobili uporegje, njem dotičnih jezika. (Vidi o tome moju raspravu: »A sćmi faj oshaz&jšrćl es v£ndorlds£r61“, Nyelotudom&nyi Kozlemenyek 1875. god., XII. sv., 285.—340. strane). Caetani u tom prijepornom pitanju prihvaća ono mnijenje, koje traži pradomovinu Sepiita u Arabiji. Čini on to ne samo na filološkoj osnovi; njegovi zaključci po­ čivaju više na geološkoj bazi. Po istraživanjima Geikie-a, Croll-a i drugih prirodoslovaca o g l a c i a c i j i zaključuje on, da su u to ledeno doba bile u Arabiji take prirodne prilike, da su tamo mogli ljudi živjeti u velikim i gustim masama, dok su u Mezopotamiji u isto vrijeme potpuno manjkali taki uvjeti. Dokazuje nadalje, da je poslije na­ stalo baš protivno stanje. Krajevi srednje i istočne Ara­ bije osušili su se postepeno (inaridimento). Gdje su u pra­ staro doba guste šume pokrivale rijekama ispresijecanu površinu, a klimu ublažile i oplodile isdašne kiše, tamo se tlo polako isušilo (Moramo pomisliti proces od više hiljada godina). Sa florom pretvori se i fauma. Sve u većoj mjeri nestajali su uvjeti za udoban život. Glad i oskudica prisiliše mase na iselenje. Take prirodne promjene prinugjivahu ljude već u prastarim, predhistorijskim vremenima, da se isele iz pra­ domovine u tugjinu. To vrijedi dakako ne same za Ara biju, nego za sve ove krajeve, koji su se radi istih prirod­ nih promjena postepeno osušili. Po tome tumači Gaetani pojavu, da na kraj »ima gdje je kultura isčeznula prije više hiljada godina, a sta­ novništvo na neznatan broj opadalo, nekoć — kako to iskopine dokazuju — evala je visoka kultura. Pozivlje . Caetani glede toga na rezultate istraživanja Blut-a u juž­ noj Africi, Stein Aurela (za koga inače misli, na 85. str. da je ^anglo'indijan») i Sven Hedin-a u srednjoj Aziji Da su ti — od spomenutih učenjaka ispitani — krajevi potpuno propali i sada jedva naseljeni, tomu se može samo jedan uzrok naći, i to onaj, što ga je geološka ekspedicija »Carnegie-Institution« iz Washingtona u Turkestanu ustanovila (Pumpelly, E x p l o r a t i o n in T u rk e s t a n 1905.): U d a v n o j p r o š l o s t i p l o d n i i c v a t u ć i , g u s to n a s e l j e n i k r a j e v i , p o la k o su ( o s u š ili se ssiccamento dell’ Asia Centrale). Inače isto vrijedi i za Saharu, gdje je danas pjeskovita pustara, a prije je bila cvatuća kultura (61. strana).1) Nastaviće se. Munevvera B .: U predveče tiho. U predveče tiho evo sjedim sama Pod bijelom ružom usred gjulistana. Oko mene irava i mirisno cvijeće, Povjetarac blagi na krilu se kreće. U obližnjem lugu glas se divni čuje: Savujeve pjesme to kroz vazduh bruje. I ta divna pjesma podsjeća me sada Na doba, kad s dragim ašikovah mlada. Tu pod bjelom ružom s njim sam ljubav snila 1 tada sam sretna — ko u raju — bila. A sad lijem suze od tuge i jada, Odbjegla je mene i sreća i nada. Ovako ću tužna vječno suze liti: Da 1’ će ovaj dilber sugjerfik mi biti? Omer R: Na raskršću. (Posvećeno jednom prijatelju.) Vraćao sam se iz tugjine. Zabavljen mislima i pustom željom za rogjenim do­ mom, pribih se u jedan kut kupeja i nisam s nikim od saputnika govorio. Valjda je na svakoj stanici pridolazilo i odlazilo mnogo putnika, jer sam tek opažao nova lica i novu okolicu. Na slijedećoj stanici rekoše, da ćemo opet čekati oko dva sata na vlak i ta me je vijest upravo porazila, jer mi se je činilo, da smo i onako previše po­ lako putovali, pošto smo dva tri puta na nekakovim sta­ nicama još po toliko vremena čekali. Tugjina. Ona neumoljivo steže. Vuče te sebi, kao magnet sitne komadiće željeza, koji sakupljaju oko sebe i druge čestice od iste materije, a otkidaju se poteško i slobodne su od te sile tek onda, kada se uklone iz nje­ zinog polja. Ja sam prije doprhnuo ovamo i čini mi se, nisam nigdje čekao na stanicama, a sada se teškom mukom otkidam. Razmišljajući tako pogjoh sakupljati svoje stvari i pripravljati se da izagjem. Kad prispjesmo, spustih svoju prtljagu na kolodvorski peron, neznadavši kako bi utukao ovo dosadno čekanje. Pogledam oko sebe i opazih mnogo stranog svijeta, komešanja, drndanja kola, žena, hamala, guranja, dreke, vreve, meteža, žurbe, uopće svega, što se može vidjeti ') Ova je ocjena, što je mi u prijevodu donosimo, izišla na jednoj velegradskoj stanici, s koje se razilaze pruge U časopisu „TOrtćneti Szemle“ (1912., I. god., 1. sv.) u Budim­ na sve krajeve svijeta. Da se uklonim s puta odem u pešti, a napisao ju je Goldziher Ignac. �Strana 172. restauraciju i pokušani, da nešto založim. Iza toga uzmem nekakove novine, pa ne dovršivši, izagjoh opet na peron, da vidim vlak, koji je upravo bio prispio iz moje domo­ vine. Koliko sam ovaj čas osjetio, da ljubim svoj dom. svoje rodno mjesto, kuću, davna prijatelja, susjeda i či­ tavo gragjanstvo jedne stare varoši, ukratko sve u čemu sam niko. Sve sam ljubio, sve mi je bilo milo i slatko* Doduše rod mi je izumro i nikoga nemam. Otac mi je umro u rano moje doba, a s njim sam sve i pokopao. Ono što je ostalo i ne mari za me. Prenesoh se u pro­ šlost i misleći ovako o sebi, osjetim, da me nečija ruka čvrsto steže za desnu mišicu. Okrenuh se i ne mogoh se snaći u prvi mah, samo što kliknuh: Šta . . . ? M ustafa. . . ? K uda.. ? U tugjinu, brate, odgovori mi on, koji mi je bio najbolji prijatelj i s kojim sam nekad rame uz rame u školi sjedio. Sada se tek snagjoh, zagrlim i poijubim nježno prijetelja, ne pustivši ga iz zagrljaja. — Idem, da još <ovu godinu svršim, nastavi on. — Pa zar opet, da se za toliko ne vidimo? — Hm, možda i više prijatelju ... — K ako? Nedočekavši odgovora, priupitam ga: — A kako je t a m o : ...? Šta si radio? — Sve po starom e ko u nas. Može slobodno us­ tati iz groba i moj i tvoj djed, pa će isto zateći, što su i ostavili, sam o s razlikom, što je mnogo stranaca, koji se megju nama živo vrte. S nerazumijevanjem vorim ništa. Broj 11. ,B I S E R' — Ali zbilja, kako je on, jedva dočekani, da pre­ kinem to njegovo tragično razglabanje našega soci alnog života. - Je li svršio teologjiju ? — Samo upi ao semestar, a ni otišč nije. On sada potpuno vegetira, kao na primjer kruške ili paprike po njegovu bostanu, sarkastično se nasmiješi i ućuta. — Ma svi smo mi takovi, na koncu pridometne, naglasivši svaku riječ i poče se spremati, da ugje u vlak koji je već pripravan čekao. Pomognem mu i stanem prpd prozorom, da se s njime oprostim, a kad izagje, upitam ga: — Jesi li se sastajao s Džidžom H a t... — Umrla je sirotica. Razbolila se od upale pluća, a njezini je kod kuće liječili biljem, pa na koncu pod­ legla. — — A ti? — Sad sam izgubio i ono što sam još jedinu volio i idem u tugjinu, da živim, gdje bilo, kad već moram živjeti, a ljudi su me iz doma otjerali* — — Svi mi moramo svojoj domovini ostati vjerni i u najgorčijim časovima ž iv o ta ... — Okani se fraza i otrcanih teorija, prekine me srdito. Ja ljubim, brate, domovinu svoju, njezina brda, njezin kamen i goli njezin krš, ja želim umrijeti na nje­ zinu krilu, ali ne megju njezinim sinovima. — — Ja te ne razumijem. — Razumjeti ćeš. Vidjećemo se poslije, kad se i ti v ra tiš. . . — Od kuda? Iz do m o v in e... pogledam u njega i ne odgo­ On nastavi: — Ja sam prije dva mjeseca otišao na Istok i pri­ mio tugje državljanstvo. Sada dolazim od kuće, gdje sam obavio još neke poslove i putujem na studije, a poslije ću ostati tamo u inozemstvu, uzdahne Mustafa i ućuta. — A za što si to učinio, bolan? — Z ašto? Otjerao me svijet, brate, i njegovo nera­ zumijevanje, neshvatanje, strančarstvo, glupe konvencije onalnosti; onda osim toga mi dolje ne živimo nego životarimo. Ne tražimo mnogo, a imamo još manje i padamo jedan po jedan ko trulo voće sa s ta b la ... Pojedinac ako se i po­ digne, propada cjelina — — Treba odgoja i naobrazbe, javnih radenika i . . . — U nas se, on nastavi ne dočekavši, da ja svršim, stara generacija pomlagjuje. Zastarjelo shvatanje hvata korijen u našem podm latku. . . Nas preziru, jer je sve grijeh, što zahtijeva vrijeme, pa tako i u masi svi poku­ šaji ne donašaju nikakav plod ... Gragjanstvo je kod nas najbolje tlo za neslogu i zavist, strančarstvo i dem agogiju.. . Konji se ili recimo volovi tove na teret svoje oko­ lice, jer nam ne valjaju bolje društvene klase, — — te i moj b r a t... Zašutjesmo obadvojica. Ja sam se ljutio, što ja toga svoga prijatelja ne poznajem, što ga ne mogu da shvatim i razumijem .. . — Vlak polazi, brate, prenu me on. Stiskoh mu desnicu i zaplačem za prijate liem. On još nekoliko puta mahnu rupcem, pa ga nesta u dimu i gustoj jesenskoj m ag li... Ostao sam još dugo na istom mjestu, a da ništa nisam mislio, samo što čuh odmjeren glas konduktera: Zagrabi Boszna Brod! Ja se vratim Mahinalno uzmem svoju prtljagu i ugjem u kupe Poslije susretnem njegova brata i rečem : — Selam ti je Mustafa. — Tamam, odmahne mi rukom, pa nastavi svoj put. Ja sam pogledao za njim i opazio sam, da se je vrlo udebljao. . . �Broj 11. Strana 173. ,B I S E R' R u h sar N uvare hanum a: Revolucija. (S turskog: S a ir.) T o l s t o j e v o j o t a d ž b i n i. Niski ljudski egoizam i izdajničko koristoljublje — to vam je ona silna crna para, što se u slici dima izvija iz tvorničkih tornjeva, pa groznim licemjernim intrigama cijeli život pretvara u veliku zagušljivu tutnjavu. 1 dok ta blažena i prokleta para, koju je znanost otkrila, titanskom snagom pokreće strojeve i svoju suve­ renu vlast svaki dan povećava, rasplamsavajući sve žešće strašnim plamenom sebičnosti oganj koristoljublja i lako mosti, koji — buneći se — kipi u ljudskim dušama, dotle se cijeli rod Adamov pati i prži na lomači opačina i zala. O vječna groznico čovječanstva! O mračna vatro tiranije! Ugasi se već jednom, za uvijek se ugasi! Zar ti nije bilo dosta hramova, što si ih do sad popalila, kulturnih krajeva, što si ih porušila i razvalina koje si za sobom ostavila?... O fanatična i tvrdoglava buko, koja zaglušuje vrlinu, istinu, ljubav i ljudski mir! O veličanstvena, ali i mizerna tutnjavo! Zar ti nije dosta dosadanjih intriga, spletki, mane­ vara i lažnih obećanja, što ši ih u svom bučnom vrtlogu u svijet bacila!?... Bože moj!.. Jadna ti i nepravedna protuslovlja, koje u prah obara visoke ideale poletnih i iskrenih duša!... strojevima, što se vrte, čuješ gvozdenu muziku silništva, u kojoj jeca materijalna kultura i opora ognjena pjesma grube lažne prosvjete. U tutnjavi pak osjeća se zvjerska tmina bitka i .sušičavo divljaštvo, u kojem kašlje niskost moralna. Da se ova bolesna i zvjerska tmina odagna, da se ova mračna tiranska vatra uguši, trebalo bi od baklji, koje se bune proti SAjema ovim sebičnim tradicijama i običajima, stvoriti jednu veliku svijetlu vojsku — vojsku sunca, vojsku humanosti. Na žalost, dvadeseto stoljeće — i ako mu je naj svetija i najprirodnija dužnost, da tu vojsku organizuje da njenim spasonosnim trakama otjera sa sebe olovni mrak grube sile i nepravde — još u svom početku evo nastoji, da održi na životu tamni i zvjerski duh Nerona — tog mrskog tirana i krvoloka . Ah, da li je ovaj moderni vijek prihvatio od svog prešasnika savjet, da šutke odobrava sve ove nove torture, lomače i inkvizicije? Da li je ovo moderno doba takove zločinačke upite slušalo od najvećeg sina Sjevernog car­ stva, od besmrtnog Tolstoja?!... Ne vjerujem. Onda prokletstvo i rat svjema dušmanima čovječnosti, pravde, ljubavi i mira! Rat i prokletstvo svjema, koji grozna zvjerstva čine pod maskom čarobne lažne civilizacije i onima, koji ta zvjerstva potiču i po­ dupiru. Revolucijo! O pozitivna; zakonita i puna svjetlosti revolucijo! Ti si neizmjerno velika, uzvišena i sveta. Ja te obožavam i klanjm ti se čak i onda, kad krv rijekom prolivaš, kad živote kao snopove kosiš. Revolucijo, ti si sveta i uzvišena! NARODNE UMOTVORINE. Mujini dvori. Pošetaše sarajevski dilberi Na Istočnik, na Bendbašu na vodu; Gledale ih Sarajevke djevojke: Sve djevojke u bijelu čemberu, Samo jedna u crvenu džamfezu. Sve djevojke sa jaglucim mahahu, Muju draga al vezenom čatkijom. Mujo dragoj po porukam poruči: — „Moja draga, moja slatka sladijo, Što me mašeš al-vezenom čatkijom ?! Dobro stani desnom nogom na zemlju, Kako ćeš mi po mom dvoru hoditi, Kako li ćeš mojoj majci goditi, Moje seke hitrom vezu učiti?" Draga dragom po porukam poruči: — „Nisu tolki tvoji dvori, saraji, Da ne mogu po njim mlada hoditi; Nije taka tvoja majka gospoja, Da ne mogu tvoju majku dvoriti; Nisu tolke tvoje seke vezilje, Da ih ne ću hitrom vezu učiti". Opet Mujo svojoj dragoj poruči: — „Koliki su moji dvori Saraji, Po tri paše uporedo ulaze; Kolika je moja majka gospoja, Bosom nogom na šilteta ne staje, — Već oblači a od zlata papuče; Kolike su moje seke vezilje, Za dan caru abahiju ‘) navezu. Pribilježila : Z u m re ta A zapagić. ’j Pokrivač za konja, obično po kaditi zlatom izvezen. �Strana 174. „BI SER- Broj 11. LISTflKVisoko odlikovanje našeg novog reis-ul-uleme. Ovih je dana visoki carigradski mešihat jih razloga. Ali da je ovaj naš alim dostojan podijelio menšuru (autorizaciju) našem novo ovog visokog mjesta, najbolje svjedoči njegovo izabranom i od Njegova Veličanstva našeg pre- odlikovanje od strane halife sviju muslimana. milostivog cara i kralja potvrgjenom reis-el- Ono dokazuje, da je naš novi reis-el-ulema po­ ulemi, presvijetlom gospodinu Hadži Mehmed znat i priznat kao dobar islamski učenjak i u Džemaluddin ef. Čauševiću. U isto je vrijeme samom centru Islamijjeta, gdje se nalazi najveća Njegovo Veličanstvo osmanlijski vladar i halifa naša ulema. sviju muslimana, odlikovao našeg reisa jednim Mi smo uvijek visoko cijenili spremu i volju od najvećih odlikovanja za ulemu: haremejni našeg dragog H. Džemaluddin ef., znajući, da muhteremejn pajom. To je treći stepen ilrnijan- koristi svom zapuštenom milletu, i vazda smo ske časti iza šejhul-islama, a današnji nosioci željeli, da dogje na stolicu našeg vrhovnog su mu samo muftije od Meke, Medine, Misira, vjerskog poglavice u Herceg-Bosni, vjerujući, Edrene, Izmira, i eto sada naš reis el-ulema je on jedini alim, koji je dostojan toga viVijesf o mešihatskoj menšuri i ovom hali- sq ! • g zvanja. finom odlikovanju našeg najvećeg dostojanstve­ Jest, mi čvrsto vjerujemo, da će Džema­ nika, izazvala je najveće veselje i radost u svim luddin ef. znati i htjeti svoju tešku dužnost slojevima bosansko-hercegovačkog islamskog vršiti sto put bolje i savjesnije, nego njegovi milleta, a naročito megju našom ilmijjom i megju predšasnici; vjerujemo, da će on željeznom većinom naše inteligencije, koja je u Džemalud­ metlom očistiti sve ono, što su njegovi pret­ din ef. vazda gledala jednog jedinog našeg alima hodnici u rijasetu ostavili. dostojna i sposobna, da bude na kormilu našeg U to mu ime želimo Božiji blagoslov i vjerskog života. pomoć pejgamberova ruhanijjeta, kličući: Istina, bilo je nekoliko ljudi visokog polo­ Živio naš novi reis-el-ulema 1 žaja, kojima nije po ćejfu bio izbor Hadži Dže­ Živio Hadži Mehmed Džemaluddin efendija maluddin ef. za reis-el-ulemu; ne znamo, s ko­ Čaušević! Iz islam skog svijeta. N ova islam sk a godina i Ibni Haldun. Nastupio je blaženi mjesec Muharremul-Haram. Neka je blagosloven za sve nas muslimane! Zadnjim danom Zil-Hidžeta svršila se je hidžretska 1331., a danas nastala 1332. godina. I ako je razmak izmegju prošle i novo nastale go­ dine vrlo neznatan, da se sastoji samo iz pojave mlagjamjeseca, ipak nijedan musliman ne može ostati hladan i ndiferentan prama stupanju u novu hidžretsku godinu. Mi ne možemo vidjeti ona ljeta, što će doći, niti ih možemo znati; ali nam srca ispunja nada, da će ona biti blagotvorna i sretna po .islamsku zajednicu. Prošlost je poznata. Njene smo boli pretrpjeli, a i radosti uživali. I kao što naša nada hrli prama lijepoj budućnosti, tako i naša misao roni u more naše prošlosti, želeći nas uputiti, kako ćemo pripraviti buduće armade naše sreće i blagostanja. Jest, u ovom slučaju naša misao, koja je brža od ptice i elektrike, hrli izravno hidžretu — preselenju — našeg velikog pejgambera iz Meke u Medinu. Prva godina hidžreta! Misao, koja prelijeće s godine, na godinu; misao, koja sve ispituje, mora se zadržati na godini 732. Otkriće nam je Amerike i Australije sasvim nepo­ znato u to vrijeme. Europa je siromašna na svim područ­ jima života društvenog i ogreznuta u silnom neznanju, slijepo vjerujući u sve bajke i legende, u sve, što su im lažne gatarice i duvne bajale i gatale i povlagjujući satanskom ironijom sve mu, što je vršila službena i pravedna inkvizicija, paleći na lomačama naivne ljude. Tada se go­ vorilo i a praksi provodilo mišljenje, da su znanosti za­ branjene i da žene nemaju duše. Eto tada se utemeljuje Osmansko carstvo, koje je sedam stotina godina vršilo i kulturno-socijalnu i ponosnu političku misiju, a koje je u zadnje doba počelo padati i nazadovati. �Broj II. ,B I S E R' Eto od ovog dana je proteklo upravo 600 godina, a tada se je, naime na 1. muharema 732. godine po hidžretu rodilo u Tunisu jedno arapsko dijete. Njegovim rogjenjem na svijet je došla pozitivna filozofija, filozofija povijesti i mjerilo znanosti. Da, u ovom se je djetetu inkarnirao jedan duh, koji dobro zna razlikovati bijelo od crna, laž od istine i pravu vjeru od primjesa, natruhe i predrasuda. Čovjek, koji se je rodio 732. godine, jest najveći Arap, najveći musliman, najveći čovjek. Ne samo islamski svijet, nego je i cijelo ljudstvo dužno, da se pokloni ovom djetetu arapskom, a naročito Evropa, jer- svijetle misli ovog djeteta više su rasvijetlile Zapad, nego li Istok. Ovo islamsko dijete bijaše istinski vogja Voltaire-a, Montesquea, Darvina i drugih dubokih mislioca Zapada. U islamskom svijetu — čini se — da je ovo dijete zaboravljeno, a to ne dolikuje nikako kulturi Islama. Evropljani osjećaju dužnost, da iz zahvalnosti za djela ovog dječka, podignu mu spomenike, koji će ga ovjeko­ vječiti. A ko je ovaj dječkec? Ibni Haldun, Bog ga blagoslovio! Ne će biti s gorega, ako ovom prilikom ovdje izne­ semo u kratko život ovog velikog muslimana, koji je megju kršćanima više poznat, nego megju nama, sljed­ benicima Islama. Abdurahman Velijuddin, sin Muhamedov, inače poznat pod imenom Ibni Haldun, rodio se je u Tu­ nisu godine 732. po hidžretu, gdje njegov djed Muhamed bin Hasan bijaše doselio iz Sevile u Španjolskoj. Ibni Haldun je jos za mladih dana pred poznatim arapskim učenjacima u Tunisu izučio sve suvremene zna­ nosti, te je 754. godine po hidžretu u svojoj dvadesetoj godini stupio u službu tuniškog vladara, Ebu I >haka. Kroz kratko vrijeme njegov se učenjački glas pr na sve strane islamskog svijeta, te ga je na svoj dvor po­ zvao maročki sultan, gdje je mnogo godina ostao, a na posljetku se preselio u Andaluziju. Godine 765. Ibni Halduna je andaluzijski sultan opunomoćio, da kao njegov poslanik ugovara mir s kra­ ljem od Kastilije. Kralj se je divio učenosti i vrlinama velikog Ibni Halduna; od njega se nije htio rastajati, te ga je zamolio, da u njegovoj službi ostane. Ali Ibni Hal­ dun tu molbu nije htio uvažiti, nego se ispričao i opet se povratio na dvor svog suverena, andaluzijskog sultana Ebu Selima. Iza toga je služio kod u ono vrijeme poznatih bedžanskih i tilmistanskih vladara, a na koncu se povukao s političkog polja i nastanio u gradu »Tvrgjava islamske djece« (Kal’atu evladil-islami), gdje je počeo pisati svoju cijelom svijetu poznatu historiju. Od te se je historije sačuvao samo njen predgovor Početkom hidžretske 784. godine počinje pravi znanstveni rad Ibni Haldunov. Tih je godina on došao u Aleksandriju a za tim u Kairo, gdje je slušateljima ezherskog sveuči­ lišta predavao savremene znanosti. Tada je na se privu­ kao pažnju misirskog sultana, te je godine 786. imenovan vrhovnim sucem Egipta. (Kadijul-kudat). Na tom visokom mjestu ostao je tri godine, a 789. godine otišao je u Meku, da dužnosti hadža obavi. Poslije hadža, kad se je poznati tatarski vladar Ti­ mur 803. godine pvjavio, Ibni Haldun je otišao u Damask (Šam), te je pao u ruke ovog silnog osvajača, koji je za­ divljen bio njegovom učenošću i vrlinama: Tu je neko vrijeme kao odličan gost bio čašćen i obasipan dobročinstvima od Timura. Strana 175. Ovaj ga je vladar pozivao u svoju službu kao mi nistra, ali se on nije htio odazvati tom pozivu, te se je povratio u Aleksandriju, sa namjerom, dam privatnom životnu i samoći dovrši svoju započetu veliku historiju. Zadnje godine svog života Ibni Haldun je proveo kao profesor Ezhera i kao vrhovni sudac Misira, a u vječnost se je preselio 26. dan ramazana 808. po hidžretu. Njegovo blagosloveno tijelo pokopano je u Sofijskom groblju u Kairu u blizini »Babun-nasra«. Ovaj veliki učenjak napisao je mnogo znanstvenih djela i pjesama, a najpoznatije mu je djelo »Predgovor« povjesti pod naslovom »Unvanul-besar«. Dva sveska ovog predgovora na turski je preveo glasoviti učenjak islamski i šejhul-Islam, Piri Zađe Muhamed Sahib bej, a treći svezak opet poznati dvorski arhivar i turski državnik Dževdet paša. Sva tri su sveska tiskana u štampariji Mehmed Lebibovoj u Carigradu godine 1277. po hidžretu. To je jedino Ibni Haldunovo djelo, koje se je do danas sačuvalo, a sadržaje opširni komentar sviju zna­ nosti onog vremena. Ibni Haldun je prvi čovjek, koji je počeo historiju kritički i pragmatički pisati, razlučujući strogo laž od istine i bajke od činjenica. On sam u svom »Predgovoru« to priznaje i veli, da se ponosi, što je historiografiji dao stalan i objektivan princip. Ibni Haldun je ispravio mnoge islamske i grčke povjesti, koje su prije njega napisane bez rasugjivanja i kritičkog rasčinjanja, te je tako postao u očima civilizovanog svijeta kao vogja i uzor evropskih historičara. O kojoj god je znanosti i umjetnosti pisao, on ju je jasno razumljivo definisao; mnoge je hipoteze starih učenjaka strogo ispitao i mnoge istine otkrio, te današnjoj evropskoj kulturi ostavio mnogi dragocjeni materijal, da se razvije i usavrši. Ibni Haldun je učenjak, s kojim se diči ne samo Islam, nego cijeli kulturni svijet; ali ga za vrijeme nje­ govo ni jesu znali kako treba cijeniti i poštovati. On sam u svom »Predgovoru« sa žalošću konstatuje, da u njegovo doba luč islamske civilizacije u Andaluziji dogorjevala je, te da su znanosti i nauke samo djelomično svijetlile još jedino u Misiru. Mi smo svojom dužnošću smatrali, da se prilikom muslimanske nove godine sjetimo velikog Ibni Halduna, koji se je poput svijetle zvijezde sjajio u ono doba, kad je Islam počeo nazadovati i opadati na svim područjima kulturno-društvenog života Slava velikom muslimanu, besmrtnom Ibni Haldunu! P an isla m ista . Nasilno pokrštavanje muslimana. Turski list »Ikbal«, koji u Bakou na Kavkazu izlazi, donio je prije nekoliko vremena jedan dopis, u kojem se govori o na­ silnom pokrštavanju ruskih muslimana u sahumskoj guberniji. Tu se veli, da su pravoslavni misioneri na silu zaveli dvadeset i četiri muslimanska sela u popis ruskoortođokskog življa. Muslimani se žestoko protive ovom nasilnim pokrštavanju, ali im se misioneri prijete, da ne će ni pedalj zemlje državne dobiti, ako ne postanu kršćani. Ovi fanatični vlaški popovi nijesu dali na prošli kurban bajrrm, da muslimani iz okolice Sahuma bajram-namaz klanjaju, a osim toga su prisilili nekoje imame, da potpišu očitovanje, kako ne će više u džematu s narodom kla­ njati, niti pri ukopu mrtvaca javno dženaze obavljati. Stanje je tamošnjih muslimana veoma nesnosno, pa su se pritužili kod muftije i generalnog guvernera, nu teško da oće im lakše biti, jer ovo misienersko društvo stoji pod vodstvom poznatog episkopa kneza Uhtomskog, koji u �Strana 176. ,B I S E R' yrlo uskim prijateljskim vezama stoji s ruskom vladom, pa i sa samim carem Nikolajem. Ovaj knez u popovskoj mantiji bio je prije mitropolit u Kazanu, gdje je bio raz­ vio najvišu djelatnost oko prisilnog pokrštavanja tamošnjih muslimana, pa kad nije tamo uspio, onda je na sopstvenu molbu premješten u Sohum, gdje eto opet stari svoj fanatički zanat tjera. Lanetullahi alejhi! R ibolov u K aspijskom jezeru. Do sada je ču­ veni islamski rodoljub u Baku-u H. Zejnil Abidin Tegijef uzimao u zakup mnoga ribolovišta u Kaspijskom jezeru, koje se smatra kao najbogatija voda za lovljenje ribe. On je državi plaćao svake godine za ribolov 450.000 rubalja, a sada je u zakup uzeo i ostala ribolovišta Kaspijskog jezera, koje su zakupljivala Braća Vavabojof — Rusi. Na ovaj je način najbogatije ribolovište na svijetu u du­ ljini od 150 km. prešlo u ruke jednog muslimana. Ragjali nam se ovaki muslimani! P an isla m ista . D ob rotvorna pripom oć. Inžinir Alibegov darovao je ovih dana 10.000 rubalja muslimanskoj dječijoj bol­ nici u Bakou. Muslimani, koji služe kao časnici u ruskoj vojsci, osnovali su megju sobom jedan odbor za skup­ ljanje dobrovoljnih priloga u svrhu gradnje jedne džamije u kupalištu Kiladovski na Kavkazu. Multimilioner iz Bakua, poznati dobrotvor H. Zejnul-Abidin Togijef darovao je u to ime 15.000 rubalja, a Ali beg Šurbekirof i Ismail beg Bikjer po 1000 rubalja. Broj 11. k n již a re i štam p arije* (M uham ed B ekir K alajdžić) u M o ­ sta ru i kod n a š e g pov jeren ik a i g la v n o g su ra J n ik a , Sem su ddin ef. S a ra jlić a u S arajev u . Kulturne bilješke. Klub m uslim ana akadem ičara iz B. i H. u Beču. Pišu nam iz Beča, da je prošlog mjeseca opstojanje ovog muslimanskog akademskog društva odobrenjem pravila dobilo zakonito priznanje i svoj rad otpočelo. U to je ime obdržavana prva glavna skupština na 15. no­ vembra o. god., na kojoj je izabran upravni i nadzorni odbor, kako slijedi: Predsjednik: Afan D i z d a r e v i ć , cand iuris. Podpredsj.: Muharem beg D u b r a v ić , cand. med. Blagajnik: Derviš O m e r o v i ć, cand. iuris. Tajnik: Hasib Im a m o v ić , sluš. učit. akad. Revizori: Haki beg D ž in ić , cand. ing, i Su^ejman beg A g a n o v ić , stud. iuris. Mi držimo, da će ovo naše akademsko društvo znati i htjeti koristiti svom milletu, kojeg je do sada nacionalni antagonizam naše mladosti cijepao i u nekoliko oprečnih struja dijelio. B il- h a ir ! Književnost. S uredničkog stola. O vaj je broj »B isera« m orao „Mali tu rsk o-b osan sk i riječnik". Sast . ga - ovoliku za k a sn iti z b o g nepred v id iv ih teh n ičk ih za p re k a , je i štampao u Monastiru A h m e d K u l e n d e r . Cijena koje su n astale u šta m p a riji; ali će re d a k c ija n a sto ja ti, 2 krene. Dobiva se kod Prve muslimanske nakladne knji­ da ovu m .ahanu isp rav i, tak o d a će z a k a šn je n i b ro je v i po žare i štamparije (Muhamed Bekir Kalajdžića) u Mostaru. m og u ćn o sti n a vrijem e izaći. Ovaj, po naslovu »mali riječnik«, sadržaje preko 6000 riječi turskih i onih, koje se često u turskom knji­ U ovom smo broju morali izostaviti zbog nagomila­ ževnom jeziku upotrebljuju. Pisac, ma da je dugo boravio nog gradiva četiri tekuće radnje i to : „Muslimanska u Turskoj, poznaje dosta dobro naš jezik t. j. dosta lijepo žena", „Tarik", „Teiste i ateiste", „Pod drugim suncem" prevodi, zbog čega se ovaj Riječnik najtoplije preporu­ i recenziju Hotićeve brošure „Zašto islamski narodi ne čuje, tim više, što do sada ne imadosmo ništa valjano na napreduju". ovom polju. Molimo štovane čitaoce, da nam za to oproste, a Borba p olum jeseca I krsta. Mi smo u jednom od prošlih brojeva donijeli recenziju naslovne knjige, koju je na engleskom jeziku napisao poznati učenjak i profesor Cambrigjeoskog univerziteta Halil Halid beg. To lijepo i znanstveno djelo preveo je na naš jezik M. Ć. Ćatić i ono će ovih dana izići iz tiska kao prva redovita knjiga tMuslimanske biblioteke«. Kakova je ova knjiga najbolje svjedoči ime samog pisca i sujet, o kojem se u njoj govori. Ako još napomenemo, da je ona prevedena na turski, ordujski, arapski, ruski i francuski, onda tek njena vrijednost postaje jasna naročito za nas muslimane. Mi ljubiteljima islamskog napretka i prosvjete naj­ toplije preporučujemo ovu knjigu, jer smo uvjereni, da će u njoj naći najljepše duševne hrane i upute u odnošaje Islama prama kršćanskim narodimn i njihovoj neoprav­ danoj ekspanziji proti muslimanskih zemalja Knjiga stoji K 3, a može se dobiti kod »Prve muslimanske nakladne mi ćemo gornje radnje počam od narednog broja početi dalje iznositi. Razno. P enzija književnicim a. — U Švedskoj i Nor­ veškoj vlada posvećuje osobitu pažnju na razvoj lijepe književnosti. U tu svrhu daju se plaće znamenitijim knji­ ževnicima u tim državama, da še mogu što bezbrižnije predati svojim Studijama. Pa pored ostalih književnika, koji uživaju velike plaće od države, vlada predlaže od zgode do zgode zemalj. parlamentu, da se odredi i pen­ zija pojedinim kulturnim radenicima. — A da kod nas kad god bijaše i najnužnije potpore, ne bi Polić Kamov tra­ gično svršavao u tugjini, Matoš gladovao u Beogradu, Parizu i Ženevi, Kranjčević bijedno propadao, a Ujević, Kovačić i mnogi drugi daroviti književnici potucali se od nemila do nedraga kao najzapušteniji tipovi Gorkijevi. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MISLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA U MOSTARU.___________ Uregjuje REDAKC10M ODBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSTARU. Za urednišvto odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ. �HERCEG-BOSfifl jski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raunateljstoo u Sarajeuu. Rpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica k 4 ,0 0 0 .0 0 0 .- Zauod preuzima osiguranja: e) proti provalnoj kragji i d) životne rente, koje odmah ii su odgogjene; ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) rente za slučaj preživljaja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osiguranja uzgojnina. a) proti požaru (makar ga i grom f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to bsiguprouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) proti štetam a kod prevoza Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhoataju: nicama; c) proti nezgodam a za pojedi­ a) osiguranja za slučaj smrti; načno, kolektivno, (skupno, odb) m je š o v ta , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; (d proti štetam a od tuče uz c) o s i g u r a n j e m ira z a : naknadu potpune štete; Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. za pogibelji rata, b ez i t, svake doknadne premije; 1 5 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; • c. 3. z a s a m o u b o js tv o ; § g 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i knlanliio Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica' br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima dajtu rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. — Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje (9 IZVRSNO ODLEŽHNO E xporc -pivo PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|i0 litre ili po 25 i 50 boca od 7jI0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. �♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦♦♦ ♦♦♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ■ ♦♦<>♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ "8 KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljima „Bisera" i „Muslimanske biblioteke". — = Filijala u Trebinju. ■ = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebl-iptidaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V e lik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje imade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (m uhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. 3 0 ** Kupuje i prodaje nove i »rne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b r. zijaju c>» i tačno cij en e, k o j i m a s e f r i l a ž u b e s p . & « B r tH ~ iri -aJ . S Ili uz vrlo p ovoljn e 'O p r i k l a d n i d a r o v i . ^15L< 4- > ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ i « . P O D R U Ž N IC A H R V A .: ZA Sau ervald ova ulica. BOSNU CENTRALNE BANKE I HERCEGOVINU (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S a u erv a ld o v a ulica CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,0(0.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kamatu. Eskomptira i reeskom ptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom z em aljsk e vlade za Bosnu i Her­ ce g o v in u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) O vo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. MJENAČMCA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu? Izdaje kreditna pisma. ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. »♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦i B* � https://kolekcije.nub.ba/files/original/e6e3307665d4ccb1bb78c9aa7dca5b55.pdf c3a038e25ee1bfc9821de82744be77c5 PDF Text Text GODIN II. BROj 12 BISER „BISER' izlazi dva puta mjesečno.----------■—........... Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ; za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8*— na godinu.. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA SIREN|E ISLAMSKE PROSV|ETE. Innemel-muminune ichvetun! El- Is la mu jalu ve la ju la alej hi! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adre su: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. ' M O S T A R 15. Muharema 1332. S X: Panislamizam i Panturcizam. Salih Bakamović. A D R S francuskog prevodi: Ž A 15. decembra 1913. ® J : Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama) S turskog prevodi: Salih Bakamović. Sulejman Mursel: Epigrami. (Pjesma.) Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: Život. (Pjesma). Narodne umotvorine: Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. S turskog Musa Ćazim Ćatić. i Zlatija djevojka. Pribilježio: Muharem Kur- A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim sunce. Osman A ziz Borić: Ruža. (Pjesma). Listak. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanski prevodi: Edib Tešnjak. H. Gjogo: Doktor Lacmanin. Lebib: Ti si mi sve. (Pjesma.) ;o izvadaka i kritika što su ih donitalijanske i fraucuske novine o jeseca i krsta. — Kulturne bilješke: M. Gj. u Sarajevu. — Poruke i odgovori uredništva. Upravo je izašla iz štampe 1. knjiga „ M u slim a n sk e b ib liotek e" BorDa polumjeseca i ftrsta sa 208 strana (13 araka) Cijena 3 krune. (Izvolite pročitati kritike uglednih engleskih, francuskih i talijanskih listova o ovoj knjizi, koje se nalaze u ovom broju „Bisera*.) �Ne zaboravite poslati pretplatu! 0 Umuljavamo ovime svu gospodu, koja nam sve dosad ne poslaše pret­ plato da to odmah učine, jer čemo, kako smo to i prije javili, obustaviti sli' jedećim brojem list svakom bez obzira, ko nan ne bude poslao pretplate. Dakle ovo je zadnji broj što ga šaljemo onima, koji nam pretplatu ne poslaše. ,, x . Administracija „B isera. B ra ć o m uslim ani! Širitc i pretplaćuje se na ,,VAKAT“, „MISBAH", „MUALLIM", „GAJRET" i „BISER" — Osnioajte razna korisna d ^ t o a kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanooe. Šaljite Sto oiSe sooju djecu na razne moderne zanate, trgooine i Skale, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za članooe „Udruženja bos - herceg. Jlmijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanooa Čitajte Sto oiSe korisne knjige i Sirite islamsku knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u d"*- i<.čc!a soetoga Islama. Braćo muslimani, Sirite panislamsku ideju, jer u njoj leži s»^ j soih mu 'ana. — Sakupljajte dobroooljne priloge za and islamskog sirotiSta. Radite s* muslimanskin. idnjama, ako žel te sebe podupirati. L# 1WT Č ast mi je javiti da sam Mikanovu • * ljekarnu „K carskom orlu“ preuzeo i obskrbio N O V IM ljekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom robom tako, da mi je mogoće u svako doba ovim potrebam a zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće tačno otpremljene. mogu se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8V, u običnom uvezu po K 7*40, kao i posebne originalne korice po K 2‘- I V j e k o s la v H o ć e var, Ijekar Mostar Srednja ulica. �BROJ 12 GODIN II. BISER .BISER" izlazi dva puta mjesečno. -----Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1,50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja ,uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Innemel - mumi nune ichvetun! Kl -I si a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba slati na adre su? „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Muharema 1332. M O S T A R x- P a n isla m iza m i P a n tu rcizam . S francuskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. • (Svršetak.) Reforma ova sastoji se u izražavanja misli, na način prikladan nacionalnom duhu, raču­ najući sa poregjajem izraza, osobinama jezika i njegovom eufbnijom. Turski jezik spada u kategoriju sastavljenih jezika (Longues agglutinantes), ne poznavajući ni dugih ni kratkih slogova; pogrešno je dakle bilo u njeg uvagjati rabsko-perzijsku prozodiju, koja je kad je poznato posve osnovana na kvantunu, Saradnici T u r k J u r d i — a namjeravaju istu zamjeniti sa starim nacionalnim stihotvorstvom, koje je oču­ vano u narodnoj poeziji i koje je osnovano prema broju slogova: stih ih moral imati devet ili jedanaest. Umjetna književnost koja je osno­ vana prije tri četiri stoljeća od Fuzulije, Nefije, Nedima, Bakije, Galiba, a kasnije nastavljana od Šinasije, Namik Kemala, Zija-Paše, Mualim Nagjije i Abdul-Hak Hamida, kroz dugo vre­ mena po uzoru perzijske, a kasnije francuske literature, mora posve iščeznuti. Stanovnici Ca­ rigrada, ako žele imati jednu narodnu književ­ nost, trebaju se obratiti na narodne pjesme svojih pradjedova, Turkmena iz srednjega vijeka. Složene misli današnjega vremena, moraju se izražavati u starom jeziku Čaktajaca. Poeziju bi trebalo reformirati; po uzoru d a s ita n - a , narodni 1 spjevova, koje a š i c i , pripovjedači ljubavnih scena, ponavljaju po carigradskim 15. decembra 1913. kafanama, po selima Male Azije i na svadbama nomada. Najznamenitiji od pjesnika ove nove škole je Mehmed Emin, koji je za prve vlade unionista imenovan guvernerom Erziruma. Ovo je jedan odvažni panturcista, koga njegovi dru­ govi smatraju obnoviteljem poezije, nazivajući ga narodnim pjesnikom (Mili šair) i u veliko hvaleći njegove stihotvore, prave ga Shakespeare-om Turske. Revija T u r k J u r d i , ne samo da u svakom broju donosi pjesama ove vrste, nego suviše ona propagira i zastarjele čagtajske ri­ ječi, trudeći se da zbliži razne tursko-tatarske. dialekte, te iznaša uzore govora kašgarskog, uzbekskog, azerijskog itd. Gdje.kada ona citira otkrića starih turskih djela, kao manihejske tekstove*) priopćene od V. Lecoq-a i Dr. Stein-a, a gdjekada pak objelodanjuje članke o plemenima i jezicima uralo-altajskih naroda, kao Magjara, Bugara, Finaca itd, Zvanična organizacija panturcista ne zado­ voljava se samo sa T u r k J u r d i - o m ; svi članovi mlado-turske stranke sa njima se pot­ puno slažu, Isto je i sa Narodnom Ustavnom partajom, koj^ je prošle godine osnovana; ona je u svom političkom programu otvoreno izja­ vila da se potpuno solidariše sa ovom teorijom. Osim do sada nabrojenih osnovano je i drugih sličnih inštitucija, kao „ T u r k 0 g j ag i“ (Tursko Ognište) koje ima svojih podružnica i po provinciji. Društvo se ovo, osim propagiranja panturcizma, ozbiljno i marljivo žauzimlje i za socijalni i kultrrni napredak turske nacije. *) Manicheizam je dualistička vjera koju je osnovao he­ retik Menes u III. stoljeću u Perziji. Pr. prev. �Strana 178. .BISER' Udruženje „ T u r k T a l e b e J u r d i" (Dom turskih gjaka), kojeg su članovi sposobniji Stu­ denti iz Carigrada i sa strane, kao i društvo „Prijatelji Male Azije" i dr., marljivo rade za istu ideju. Megjutim panturcisti imadu i protivnika megju osmanlijskim Turcima, koji se dijele na dvije grupe. Prvu grupu sačinjavaju pristaše politike Otomanizma, koji, osugjujući imperializam i želeći mir sa Evropom, rade za održanje sadanjeg upravnog sistema; to suliberalci A hrar: članovi Liberalne-Entente i prijatelji Kamil-paše i Engleske. Oni su protivnici i panislamizma i panturcizma, te imaju posve drukčije političke nazore. Najvažniji su članovi ove grupe Ali Kemal, Riza Tevfik i Lutfi Fikri. Druga najvažnija i najmnogobrojnija panturcistima protivna grupa, sastoji se od pristaša panislamizma. Ovi su im još žešći protivnici od prvih, pošto smatraju panislamizam elementom razdora megju muslimanima, razoriteljem vjer­ skog bratstva, koje je glavni princip Islamizma, te kao jednu teoriju (nacionalizam) protivnu muslimanskoj religiji Glavni organ panislamista S e b i 1-u r-R e š i d bilo direktno ili indirektno, ovaj nauk nepre­ stano suzbija. Ovdje nam je istaknuti, da prevlast pan­ turcizma nad drugim partajama, proizlazi otale, što je kod ovih vrlo malo logičnih i stalnih ljudi u njihovim nazorima. Njima manjka jedan jasan, odregjen ideal. Danas se u Carigradu ne može naći ni jedan panislamist, odlučan i stalan kao što je bio Sejjid Džemaleddin El-Afgani, niti jedan aktivni i odvažni pristaša Otomanizma kao što bijaše Midhad paša. Marljivi i odušev­ ljeni panturcisti, unatoč njihovoj manjini i šovinizmu svakim danom rapidno napreduju. Njihov žestoki protivnik Riza Tevfik više piše njihovoj ideji povoljne članke u reviji „ T u r k J u r d i " , a neprijatelj novog jezika i stila „ T u r k J u r d i “-a i znamenitit urski mislioc i publicista Džemall Nuri, koji se u zadnje vrijeme sa svojim djelima o potrebi preporoda Turaka i svih muslimana jako proslavio; takogjer saragjuje u istoj reviji. A „ S e b i 1 - u r - Re š a d “, organ panislamista ima svojih suradnika i megju panturcistima, koji u slučaju potrebe u njemu Broj 11. objelodanjuju članke za propagandu svoje dok­ trine u odjeći panislamizma. Može se reći da panturcizam napreduje pod nagonom socijalnih uzroka današnjega vre­ mena, a da je on dosta uplivisao i na političke partaje u Turskoj, ima se zahvaliti agilnosti i radu njegovih upravljača. Jednom riječi, političke vogje od dvije ili tri partaje gotovo su iste tako, da je jedan prvak društva „Jedinstvo i Napredak" unionsta u parlamentu, a panturcista u „Turk Ogjagi -u. Šta više opstanak i pobjeda panturcističkih ideja, možda je u glavnom rezultat rada društva za Jedinstvo i Napredak". Interesantno je što su vogje panturcizma tvrdo uvjereni, da Turska ne može opstajati kakva jest; ona se mora sasma promijeniti i dati mjesto jednoj ujedinjenoj i preporogjenoj iurskoj naciji koja će imati za domovinu sve zemlje izmegju Kine, Mongolije i Male Azije, tako da u ovoj ogromnoj državi neće stanovati niti jedan neturski elemenat. Ali unatoč tomu oni uvijek interveniraju u politiku današnje vlade i svim silama nastoje, da svoje pristaše proture u zemaljski sabor Dnenici unionista marljivo rade oko širenja ove misli na razne načine, oni dižu polemike da najzad mognu opisivati vrline i sposobnosti turske rake. Oni hotimice stvaraju incidense okrivljujući jednu novinu, jednog govornika, glumca ili umjetnika da su svojim postupkom uvrijedili turski narod, što prouzrokuje proteste, napadaje i obrane koje oni objelodanjuju i time javno mnijenje za svoje ideje predobivaju. Tako su prošle godine, prilikom prikazi­ vanja erame T i m u r - L e n k u pozorištu Manakian u Carigradu, alarmirali javno mnjijenje i žestoko napali najstarijeg glumca u Turskoj, da je prikazivao dramu sastavljenu prema po­ datcima perzijskih historičara, koji optužuju velikog heroja Mongola kao najvišeg krvnika. Na isti su način postupali i prema EbuzZija Tevfiku, koji je u svojoj novini „TasviriEfkar“-u, nazvao Džengiza i Tatare krvolocima. Ovo je prouzrokovalo da je ratni sud novinu suspendirao. Osim mlado-turskih listova u Carigradu, panturcisti i mlado-turci osnovali su još i drugih �Broj 12. Strana 179. ,B 1 S E R' glasila za propagandu u provincijama kao „ Ti i r k K i“ (Turski zavičaj), J u r a n “, „T ii r k D i 1i“ (Turski jezik), ,,G e n g j K a1e m 1e“ (Mlada pera), i t. d. Značajno je, da je jedna od najboljih književnikinja u Turskoj, Halide Hanuma pristupila panturskom pokretu i napisala nekoliko nacio­ nalnih romana, kao ,,H a n d a n“ i ,,J e n i T u r a n ” koji je izišao kao podlistak u ,,T a n in ”-u. Halide Henuma u jednoj novini izjavljuje, da se ponosi naslovom „barbarski nacionalista”, kao i što se mnogi turski študenti kažu da su „pravi i zakoniti potomci Džengiz-Hana”. Ali ovo nije ništa čudno od strane osoba, kod kojih su pretežniji nacionalni osjećaji, od historijskih dokaza i koji su uvjereni da Džengiz i Timur-Lenk nijesu bili barbari, nego na­ protiv osnivači jedne civilizacije. Isto tako oni kritiziraju neke od turskih savremenih pisaca, ne isključujući ni najvišeg od svih, Namih Kemal Beya, koji je pogriješio da se je priznao pristašom Herzem-Šaha u njegovoj borbi protiv Džengiza i da je kriti­ zirao navale Mongola na islamske zemlje i njihovo rušenje bagdatskog Hilafeta. Oni napa­ daju njegova najznamenitija djela, kao njegovu dramu „ D ž e l a l e d d i n H a r z e m - Š a h “, te njegovu brošuru „ Emi r Ne v r u z " , govoreći da je trebao preferirati Džengiza, velikog mon­ golskog osvajača i turanskog imperatora, na Dželaleddina i sultan Muhameda Harzem Šaha, koji bijahu porijetlom turci, ali zavedeni i pok­ vareni perzijskom civilizacijom posve se iraniziršše i postadoše vladaoci Perzije. Najzad oni pretpostavljaju Timur- Lenka, kojeg historija turska smatra kao jedno prokleto biće, što je sultana Jilairim Bajezida držao u zatvoru i patio, na samoga Bajezida, prigova­ rajući mu da se nije htjeo pokoriti velikom imperatoru njegove race. Praktična posljedica Ovih ideja jest to, da mi vidimo upravljače turske, da danas više pažnje posvećuju oko njenog intelektualnog i ekonomskog razvitka, kao i oko reformiranja turske književnosti. Tužne vijesti koji svakim danom slušamo o sudbini turaka u Evropi, Jemenu, Hidžazu, Iraku i Tripolisu, pokazuju gdje vodi ta ideja. Može se u skoroj budućnosti dogoditi da to prouzrokuje ozbiljnih posljedica za ovu državu na Istoku, koja je i zadnje' islamsko1 carstvo. Prijatelji ove zlosrećne države jako su za­ brinuti šta će se poroditi od ovih iluzija, ovih nemara, ovih pogrešnih politika i ovog prezi­ ranja savremenih odnošaja megju narodima; neče se možda nikad moći postići izgubljena prilika sa zanemarenjem jednog jedinog dana. U megjunarodnoj politici treba ozbiljno, računati i sa okolnostima. Oduševljenje ali zanešene vogje turske, sanjajući o jednoj sjajnoj dalekoj budućnosti i radujući se umišljenom primicanju povoljnosti koje im se pružaju sa pukim iluzi­ jama koje Zapadnjake opominje na primicanje sudnjeg dana i bojati se je, ako pak ovaj dan — ne dao Bog — dogje, da to ne bude slavizirani Turan pred njihovim očima i da na veliku žalost islamskog svijeta i njegovih pri­ jatelj zadnje carstvo Islama, koje je stvoreno nakon Muhamed (a. s.)-ovog džihada, sa junačhim borbama i pobjedama Araba iz Tihame u sedmom stoljeću (p. i.), ne izčezne uvijek sa sjetske pozornice, spustivši za sobom zastor historije Islama, kao što se je dogodilo s Rimom i Asirijom. Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Nastavak:) J1V. Toga ljeta Salko više ne vidio Kade. Ne htio da je vidi. Opazio ju je jedan put samu na vodi, ali’'ne htio k njoj. Već je uzvratio stado, pa ga otjeTao na drugo mjesto na rijeci i napojio. Drugi put je vidio, kako ga je iz jednog vrtića is­ pod sela mahnula jaglukom. On nije ništa uzvratio. Već se do malo latio frule, pa na njoj zatužio, žaldvito zatužio, da suze natjera na oči. I svoju tužaljku izveo na lahak prijekor, nemoćan, ali potresan prijekor. A onda je, na očigled Kade, uzdigao frulicu — svoje najmilije blago — visoko iznad glave i tresnuo njom o kamen, da se sva rasprsla na komadiće. �Strana 180. Broj 12. ,B I S E R' V. Od tada je Salkino stado nijemo od kuće odlazilo u planinu, nijemo se kretalo kroza šumu, silazilo na ri­ jeku i zamicalo preko brda, šutke se pred večer kući pomiljalo. Utihnula je čitava okolica, koja kano da je evala, kad su se po njoj razasipali čuvstveni glasi, veseli i snažni, jecavi i boni. Sve kao da je došlo prije reda do jeseni, do umiranja. Pa i samo stado ne bilo više razigrano kan prije. Ni zeljov više ne preskakivao klada, već se lijeno kretao za stadom, vukući nisko rep po zemlji. Svijet, naviknut na Salkino sviranje, osjećao je sada duboko u duši nestašicu njegovih glasova. I dobacivalo mu se usputice: — Šta si se zasitio, što ne sviraš ? Niko mu nije prodirao dublje u dušu, niko ga nije razumijevao. Više ga je razumijevalo kano da njegovo stado. Dok bi on sjedio na kakvoj šumskoj kladi i tugovao, podbočivši glavu rukama, prišla bi mu po koja ljepuškasta ovca i sućutno ga gledala. On bi po nekad uzeo sebi koju do nogu i pomilovao je. Zagledao bi joj se u oči, zagledao u lice i ispustio je hladno iz ruku: »Nijesi kao K a d a ...« A na to bi mu se iz granja kano da za­ smijala kakva ptičurina i zaleputala krilima. Po nekad bi, kad bi bio od svijeta daleko u šumi, zabulgario: »Zelen-kado, ne zelenila s e ...« Ako bi tada gdje na daleko pukla koja suha gran­ čica na tlu, pričinilo bi mu se, da neko tiho prolazi šu­ mom i sakriva mu se oku od drveta do đrveta. Samo gdje-gdje sine komad bijele bašće iza debala. Ili je to sunčani trak } . . . Po negdje bi se zastavio kod šumskog potočića. I kao da bi čuo iz njegova glagova glagoljanja mehko dozivan je: »Čobanće!« Pa bi se ogledao plaho oko sebe A stoljetna stabla kočila se u stoičkom miru, raspucane žute kore, s visokim, geveljastim granjem i dubok mtik vladao u šum i. . . Salko bi uzdahnuo: »Sve je kaže, a nje nigdje n em a... Lahor mi šapće njezinim glasom, gora mi ječi njezinim dahom; njezinim očima žega me bije, njezino krilo šumski hlad za me j e . . . Svuda je vidim, a nigdje je nema. Druge voli, a sa mnom se smije i kloni se od m ene.. O, za­ što je nagjoh, zašto upoznadoh?!...« Koliko god Salko nije htio više da vidi Kade, u samoći bi opet jedino o njoj mislio. Ljubav, koja ga je njoj jako pritegla, savlagjivala ga je i lomila mu snagu, da se slatkim mislima ne može oteti. Sad bi je u duhu vidio na rijeci i s njom razgo­ varao, ali jetko razgovarao, sad bi je negdje vidio u ne­ volji i pomagao joj, svesrdno joj pomagao, ne govoreći ništa, kako bi jače osjetila, koliko je voli i koliko trpi. . . Bi li je tim mogao predobiti za se? — M ožd a... Nu, a što bi njemu onda takova ljubav, na silu zadobivena, ako ona njega onako ne voli sama od sebe, po svome srcu ? . . . To boli, to jade zadaje. VI. Do koje dvadeset dana po aligjunu nastupile su žetve. Salko svaki dan vidio uprema se na sve strane, kako se ženje sad ovdje, sad ondje. Često puta čuo i djevojačke pjesme, vidio veće mobe, vidio svijet, kako k tim mobama dolazi i odlazi. Po nekad bi splandovao ovce, kad bi došao gdje u blizinu mobe, pa gledao i slušao veseli život pred sobom. A misao bi mu se s uz­ dahom stopila: »A ja sam sam; nema duše, s kojom bi se razgovorio«. Nekad bi zašao i bliže kojoj mobi. Privlačio ga bujni život sebi. Činjaše mu se, da će se tako bar na čas razblažiti od gorčine. Tako je jedan put, kad je vidio veću m6bu blizu šume, a ovce se same od sebe splandovale, otišao do ograde oko njiva, uspeo se na nju i sjeo na vrljiku. Mirno je sjedio, makar da je vidio, kako su se neke djevojke okretale i gledale ga. Miran je bio i kad ga je domaćin prvi put pozvao, da im dogje. Ali kad je do­ maćin još dva-tri put ponovio svoj poziv, odgovorio je Salko: Ne mogu od ovaca. — Neće ovce nikuda, kad su se zaplandovale! — sokolio ga domaćin I Salko skoči s ograde, pa pogje prema mobi. A dvije djevojke zapjevaše, da je sve u šumi od­ jekivalo : »Drago moje, bole li te ran e?...« Salko htjede da se vrati. Jedan djevojački glas za­ parao ga po srcu. Jer, bez sumnje, to bijaše glas — Kadin. - - — Kako je prije ne opazi, pa da ne dogje ni do ograde, kamo li preko ograde . . . Ali šta će sad, već pošao, pošao. Stidljivo dogje do mobe i upita se s domaćinom. A onda ispod oka pogleda na djevojke i prvo što je vi­ dio, bila je Kada. njemu legjima okrenuta. Nu, njemu je to bilo draže od svih drugih djevojačkih lica. Dao se u mali razgovor s domaćinom, koji izabiraše uža za snopove, da mu odgovara na pitanja stid­ ljivo, ali pristalo za njegovu lijepu mladenačku pojavu. Jesu li ga dotle cure motrile ili su radile, on nije pazio. Trgnulo ga je istom ponovno pjevanje: »Da ne bole, ne b’ se rane zv a le ...« A na to je domaćin sokolio djevojke: — Tako, zapjevajte, baš imate kome! Salko poniknuo očima preda se. Biće, da niko ne zna za njegovu tajnu — mislio je u sebi. A kad bi ko mogao i slutiti, e, u zemlju bi propao od stida — či­ nilo mu se. — Šta se stidiš? izbavljao ga domaćin iz nepri­ like. Što ne prigješ taman uz njih? Ja koga će boljega �Broj 12. Strana 181. .B ISE R 1 dobiti ? Deder ti, slobodno do njih — malo je Alibegovića! Pa i zažanji malo megju njima, onako od alimka, ako hoćeš! Da se ne izda, Salko je čvrsto uzeo svoje srce na dizgin i pokazao se veselim. Gledao je djevojke, sad ovu, sad onu. S poznatim prozborio po koju riječ od običaja, a nepoznate mu pokazivale znanice. Megju nepoznate ubrojili mu i Kadu. Njemu kao da se odvali kamen od srca. »Biva, niko ne zna ni zašto« A Kada mu je na to pogledala milo i sabrano u lice — za čas, pa se brzo sagela do žita. Dole su mu kazivali još za neke djevojke ko su i koješta drugo govorili, ne zastajući u radu, on je hitro kradimice pogledao na Kadu i opazio, kako i ona na nj često ispod oka pogleda. Jedan put se usporavila i kao da će otrati znoj, trgnula je jagluk iza pasa i ponijela ga licu. Kiajevi mu se razmahnuše i Salko opazi, da je to njegov jagluk. Pogledao ju je upitno. A ona povuće očima u nj, kao da će reći i »Nijesam ga nikome d ala...« Salku podigje nemir. A i Kada kao da se vidjela uzbugjenom. I dalje ga je pogledala ispod oka i s malim pod­ smjehom, žanjući. Onda je na jedan put bacila srp i smrknuto se ispravila. A mobom preletje usklik : — Poreza se Kada po malom prstu. Kažu, da vrlo boli, kad se čovjek srpom p r ^e. Ali Kada, iza prvog njenog trzaja u licu, brzo je pogle­ dala u Salku i — videći zar njegovo zaprepaščenje — za čas se razvedrila. Pogledala je s osmjehom na prst, kako iz njega krv curi i — kao da je se to ništa ne tiče — sva blažena odgovarala na saučešća drugarica: — Neka, neka; ne boli me. I trgla je jagluk iza pasa, da njim ustavi krv. Ali, jagluk se dobro natopio, a krv se ne ustavljala posve. Djevojke se čudile i snebivale. A Salko skoči po ibrih u hlad i donesavši ga, reći ć e : — Da peremo hladnom vodom. A evo metvice, pa ćemo onda zaviti. Domaćin je megjutim dobacivao iz svog probirališta: — Ta ne bojte se, neće crijeva izaći. Dok su se druge djevojke na to okrenule i odgo­ varale mu pola u šali, pola u prijekoru, Salko je uhvatio zgodu da rekne Kadi, prišavši uz nju: — Da ti ja polijem? A ona mu se neizrecivo milo osmjehnula: — Ne mogu, da me stariji poslužuje. (Nastaviće se). T a n o v ić J . : Život. Prozorje puca gorama svijesti mlade: To osvit rosom umiva lisnate grane 1 suši sabah maramom sunčeve kose . . . Život je zora, što krije neznane dane. Ćarlija snaga, zorinim žilama struji, Život se snaži i ore dužnosti strane, Lemeš se ljeska i slaže duboke brazde . .. Život je polje, što daje plodove rane. S proplanka lahori mladost njivom života, Talasa klašće, povija zelene grane: Koketu nijemu miluje nestašno čedo . . . Život je Sfynga, što čuva čudesne tajne. Utoli mladost, izdaje napon i snaga, Umiru želje i rude umorne njive: Život je prošo, suton se svijesti spušta, Liježe u grob svoj, ljube ga magle sive. X A h m e d Naim : Temelji islamskog morala. S turskog prevodi: M u sa Ć azim C atić. (Nastavak.) X. Eto, to je moralni princip, kojeg muslimani u istinu slijede. Kakav ćudoredni i praktični smisao kod racionalista imade njihovo - načelo: „Radi dužnosti vršiti dužnost", takav isti smisao u istini kod muslimana imade princip: „Dužnost vršiti radi toga, jer je ona Božija zapovijed". Naš je veliki pejgamber (a. s. v. s.) jedne noći, kad se sav svijet povukao i u san zaveo, toliko na molitvi stajao, da su mu bile noge otekle. Ajiša, njegova žena (r. a.) mu je tada samilosno rekla: — „ 0 Božiji poslaničel Zašto se toliko um araš? Zar nijesu tvoji prijašnji i budući grijesi oprošteni?" Na to joj je pejgamber odgovorio: — „E fe la ek’junu abden šek’ju re n ? ' (A zar da još ne budem Bogu zahvalni sluga?) Muslimanima je svima — iz nižih i viših razreda — poznata misao, da svoja djela moraju činiti radi Božijeg zadovoljstva. Jer u Kur’anu, nakon što su se nabrojila do­ bra i blaženstva ovog i onog svijeta, veli se: — „Ve ridvanun minellahi ekjberu, zalikje huvelfevzul-azim". (Božije je zadovoljstvo veće od tog svega; to je eto zadovoljstvo velika sreća), Surei Teube 73. �Strana 1Š2. ,B I S E ft* Božije pak zadovoljstvo bez dvojbe ovisi o djelima, koje čovjek po zapovijedi objave treba činiti i koja će ga dovesti sreći i blagostanju; šta više, Božije zadovoljstvo ovisi i o ljudskoj unutrašnjosti, t. j. o ■mislima i na­ mjerama. Nema skoro ni jednog-muslimana, koji ne zna, da svako iskreno i pohvaljeno djelo treba biti radi Boga i Bogu posvećeno. Islamski je pravedni halifa, Omer bin E1 Hattab (r. a.) jedan put rekao ove riječi o pejgamberovu drugu (asbabu) Sahibi R um iji: — „Rahimellahu Sahiben, lev lem jahfillahe, lem ja’sihi!“ (Nek Bog izlije svoju milost i blagoslov na Sahiba; njegova je vjera tako stalna i jaka, da Bogu ne bi griješio ni onda, kad ga se ne bi bojao t. j. kad bi mu Bog obećao, da ne će biti kažnjen na onom svijetu). Iz ovog se razumije, da je Sahibo»a pobožnost po­ tjecala samo iz poštovanja velikog, vječnog i svemogućeg Boga, za kojeg je dobro znao* da su mu se ljudi dužni pokoravati. Učeni Imami Šafi’ija je rekao: — J a ne znam, da sam se ikada upustio u pole­ miku, a da nijesam želio, da se kod mog protivnika istina pojavi". Vidi se, da je ovaj veliki imam smatrao svrhom po­ lemike više da iznese istinu na srijedu, nego li da pro­ tivnika uvjeri. Dokazajući istinu, on se je oprezno čuvao, da ju ne povrijedi sam ougodnošću, uobraža^aniem i ohor lošću, kao da je protivnika pobijedio, jer ta s /ojstva ne­ maju nikakva odnošaja sa traženom svrhom polemike. Poznati filozof Sadija Š iro k i pripovijeda, da je. šejh Suliriverdija do ponoći na ibadetu stajao i Boga molio: — „Bože, baci moje tijelo u pakao i toliko ga uve­ ćaj, da tamo ne bude više nikom mjesta od tvojih robova!" Sirri Sahti opet veli ovo: — J a sam trideset godina molio Boga za oprost za to, što sam jednom rekao: El-hamdu lillah! (Hvala Allahul) U Bagdadu naime bijaše veliki požar, koji je mnoge m ahale požderao. Jedan moj znanac dogje mi u susret i reče mi, d a 'je moj dućan spašen, na što sam ja uzviknuo: Slava Allahu-I Evo trideset godina ima, kako se ja kajem za tai uzvik, jer sam u tom času druge ljude zaboravio, a samo na svoje dobro i hajir mislio". Kad je poznati Sufjani Sevrija jednom prilikom upi­ tao pobožnu Rabiai Advijju, šta je suština njena vjero­ vanja, ona mu je odgovorila: — „ja se ne klanjam Bogu za to,, što bih se bo­ jala pakla, ili što ljubim raf. Inače kakova bi bila razlika izmegju mene i zbog sluge? Ja Bogu ibadet činim zbcg svoje ljubavi i čežnje". Ebu Sulejman Daranija v eli: — „Bog im a'td k o v ih svojih robova, koje ni strah od pakla, ni nada u rajske blagodati ne može baciti u nem arnost i nehaj prama N jem u; t. j razmišljanje o Allahu nikad ne dopušta, da im ovake stvari na um padajy, a kamo li ovaj svijet". Broj 12. Poznatog je učenjaka Kerbiju upitao jedan njegov prijatelj: — „ 0 oče Makfurav! Šta tebe potiče, da toliko ibadet činiš B ogu?" Karhija je ćutao, a prijatelj ga ponovno upita: •- J e li sjećanje na sm rt?" — „Hm, a šta je sm rt?" — „Sjećanje na grob?" — „Ta šta je g rob?" — „Možda strah od pakla, ili nada u raj?" — „Šta to znači? Svemoćni Stvoritelj, u čijoj su vlasti te stvari, što si ih nabrojio, tako je velik i uzvišen, da ćeš ti sve te stvari zaboraviti, ako ga uzljubiš Ako izmegju tebe i Njega bude poznanstva, ako sebe i Njega upoznaš, On će te kutarisati sviju tih stvari". Možemo reći, da ne bi mogli šale nabrojiti sve ovakove primjere odgoja u islamskom svijetu, što se ne bi upustili u polemiku o tom, da li bi ljudi bez vjerovanja u objavu mogli svoj duh ovoliko oplemeniti samo moral­ nom teorijom „Dužnost vršiti za to, što je dužnost". Naj­ važnije je pri tom to, što ovako islamski odgojeni ljudi nijesu u svom djelovanju i radu nikad težili za svrhom, da steku slavu i svoje ime ovjekovječe. Uzor i vogja muslimana, veliki Muhamed (s. a. v. s.) je zapovjedio, da budemo iskreni i sasvim Bogu odani: J a ejjuhen nasu, ahlisu amalek’jum lillahi, fe innellahe la jakbilu minel-a’mali, illa ma halesa lehu". ( 0 ljudi 1 Pazite da svoja djela iskreno Bogu posvećujete i da im nikakove druge namjere ne pridodajete, jer kod Boga ne će biti makbul nikakova djela, osim ona, koja su iskreno učinjena, da Njega zadovolje). Drugi opet jedan hadis glasi: — „Innellahe la jakbilu mivel-ameli, illa ma k’jane halisan lehu vebtega bihi vedžhehu". (Bog zaista ne će ukabuliti drugih ljudskih djela, osim onih, koja su iskreno radi njega učinjena i kojima se traži Njegovo zadovoljstvo). S toga je uvijek davana prednost tajno učinjenim dobrim djelima pred javno učinjenim, jer tajno djelo može biti prosto od licemjerstva, pretvaranja i usiljenosti; ono je bliže potpunoj iskrenosti od javnog čina. Mi možemo slobodno reći, da nema ni jednog Istočnjaka, koji ne bi poznavao ovaj osjećaj duševnog užitka i slasti, kad mu ne zna ljevica, što mu daje desnica. U Kur’ani-Kjerimu stoji: — J n tubdussadekati fe neimma hije, ve in tuhfuha ve tu’tuhol-fukarae, pa huve hajrun lek’jum ". (Ako vi javno dijelite milostinju, to je vrlo pohvalno, a ako je tajno di­ jelite i sirotinju podupirete, to je za vas još bolje). Surei Behare 173. Prvi je znak iskrenosti, da plemenito i dobro bude sve, što čovjek javno i tajno tvori. U Hadisu naš pejgam ber (a. s.) veli: — „Tamamul-birri en tamele fissirri amelel-alanijjeti". (Da bude neko dobro djelo potpuno, treba da i javno radiš ono, što činiš (tajno). �Broj 12. MI Š E U drugom jednom hadisu se veli: — „Men ahsene fima bejnehu ve bejnellahi, k’jefahullahu ma bejnehu ve bejnennasi; ve men asleha seziretehu, ahsenellahu alanijjetehu". (Ko god odnošaj t. j. tajna djela izmegju sebe i Boga poboljša i sredi, Bog je voljan da poboljša njegov odnošaj s drugim ljudima. Ko god svoju unutrašnjost, svoje tajne oplemeni, Bog će uljepšati njegovu spoljašnost, njegova vanjska djela). (Nastaviće se). A. Hlfzl Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) XXII. Početkom decembra nastala prava zima. Carigrad sa svojim vitkim minaretima i mnogobrojnim džamijama prekriven snijegom izgledao drugačiji. Zelenila posve ne­ stalo, lijepi gjulistani opustošeni. U zraku visoko ispod oblaka vidio si tek crne svrake, kako lijeću. Mali vrabci okupili se ispod pokrova džamija i unutrašnjosti munara, zgureni jedan uz drugog cvrkutali tužno, kao da su osje­ ćali bojazan, da se za dugo ne će dignuti ledena koprena sa zemlje. Osjećali su zimu, studen i glad . . Nad morem kružili bijeli galebovi i spušćali se na usidrene lagje, da potraže koje zrnce kukuruza ili koju mrvu kruha, koja je pretekla mornarima. Nebo se nije vidilo. Na moru vladala velika magla, a po pisanju ca. gradskih novina na Crnom i Egejskom moru bjesnila strašna oluja. U carigradskoj luci nakupilo se množina lagja, koje su očekivale, da se smiri oluja i da krenu na put. Snijeg je padao po vjetru. Ribnjaci i šadrvani bijahu se poledili. U Carigradu pripovijedali, da ovake zime nije odavno bilo. Pred velikim skladištem žita Afendagi zađe Rifatbeya u Zlatnom rogu stajala dva trgovačka broda gotova da pogju. U skladišnoj pisarni sjedio Rifatbey s Munir pašom i razgovarali o nečemu vrlo povjerljivo. Na Rifatbey-ovu licu vidila se zabrinutost i velik interes za Munirpašino pripovijedanje. Razgovor je bio o Murisu i mladoturskom sastanku u Bukureštu. Munirpaša bio ljut na Murisa, kako se je dao zavesti, da se onako opasno izlaže možebitnom progonu i osumnjičenju. — Ne mogu pojmiti tu strast, — govorio Munir­ paša — da taj čovjek i povrh svih obećanja sudjeluje u mladoturskom pokretu 1 — Njegov život u posljednje vrijeme nikako mi se ne svigja — primjeti Rifatbey — čuo sam raznih stvari o njemu. — Ekrembey ga je turio u propast; nego bi tre­ balo da ga za vremena upozoriš na opasnost i pozoveš na red ! Ti imaš posve pravo 1 Mora se svega proći — P‘ Strana 183. znadeš Rifatbey! — mora se Muris oženiti, a ja ću onda pobrinuti se za njegovu sigurnost.. . Ja m ogu! . . . — Teško je to njemu kazati. Ja sumnjam, da će poslušati. Nije više onaj dobri Muris! . . . Svijet ga je pokvario . . . — A Fadila? — Ona nema utjecaja na nj. — Tako? Ostavio je? — Ne; ali više ne dolazi. — Nego? — I ti ga još nijesi pozvao na red, Rifatbey! ? Ne valja! — Ja nešto drugo mislim. — Da čujem. — Šemsibey je tražio ruku moje kćeri i ja sam mislio . . . Munirpaša stane razmišljati. Rifatbey izvadi pismo iz ladice i pruži ga Munirpaši. Paša je čitao pismo i nezadovoljno gladio svoju prosjedu bradu. Kad je pročitao pismo, pogleda Rifatbey-a. — Je li kajil ona? — Fadila? — Mislim. ■- Ona ništa o tomu ne zna. Moralo bi se pred nju d; s gotovom stvari . . . — Ali, Rifatbey, ja mislim, da nije dotle došlo... — I još dalje . . . — Kako? — upita iznenagjeno paša. — Ja nijesam zadovoljan s Murisom. Volim ga, drag mi je, ali sumnjam u njegovu budućnost. . . P r o p a o !? ... — začugjeno upita Munirpaša. — Prezadužen je . . . — To nije što . . . Plati 1.. . Ti moraš nešto žrtvo­ v a ti... Muris je aristokrata, a Šemsibey j e !.. P a zil... Munirpaša ustane. Rifatbey mu stane razlagati svoje stanovište, nu paša ostane kod svoga: Muris je aristo­ krata, budući zastupnik Velike carevine . . . — Ne znam 1 — slegao ramenima Rifatbey. — Znaš; pokušaj! A onda . . e, šta ćeš! ? — Eto Šemsibey-a... On će biti dobar muž! Kad je paša otišao, Rifatbey se vratio u pisama i gledao kroz zamrzle prozore, kako se tovari žito pred njegovim skadištem. Dva velika parobroda pod podpunom parom stoje spremna da krenu iz luke čim se stiša oluja na moru. Rifatbey je razmišljao o Munirpašinim riječima; o Murisu i Fadili. Po sata iza odlaska Mumrpaše, Rifatbey naglo skoči sa svoga mjesta, progje kroz kancelariju u pokrajnu sobu, u kojoj je bila velika blagajna u zidu smještena, otvori je, izvadi čekovnu knjigu i stavi potpis na jedan cheque. Za tim obuče kaput i izigje iz kancelarije. Pred skladištem sjedne u kola i naredi, da ga odveze na Bey-Ogliju. �Strana 184. ,B 1 S E R' Snijeg je padao. Rifatbey je gledao kroz zamrzle prozore, kako prolazi kroz Baluk-pazare ispred zatvorenih đijćana$ ispred kuća, .koje su se istom gradile; za tim preko ćuprije, preko koje su žurno išli prolaznici zamo­ tani u topla odijela. Sreo po kojeg radnika u promrzlom odijelu sa teretom na legjima i stresao se. Rifatbey nije ništa mislio. Nije znao ni šta će mi­ sliti, jer sve ono, što se je dogodilo posljednjih dana, bijaše njemu i previše poznato. Nije još gubio nade. On je uvijek mislio, da nije i posljednja karta izgubljena. Mislio je, da će ipak Muris ppkazati toliko plemenitosti i uvidivši, kolika je opasnost po srijedi, spasiti čast nje­ gove obitelji. . . . I sad je došao taj č a s ! Današnji razgovor sa Munirpašom otvorio mu oči. Mora se više sve pokušati... Murisbey je silno zadužen, a možda je po, srijedi još nešto, što niko ne zna . . . Možda je Muris žrtva kakve spletke s Ekrembey-om, jer život poslanika u Petrogradu bijaše roman hiljadu i jedne n o ći. . . Broj 12. — Kada?! — izn?nagjeno će crnac. — Bey je redovito hio ovdje prije mjesec dana • • ■ — Budite slobodan^ recite mi sve o Murisbey-u, ja ću vas bogato nadariti. Crnac pogleda. — Bojim se 1 Mogla bi mu moja izjava naškoditi, a ja svoga gospodara vrlo ljubim. Ja bih i život za njega žrtvovao. — Ne bojte se! Ja volim takogjer Murisbey-a, i i leži mi na srcu njegova sreća, radi ćega sam i došao, da govorim s njim. Recite mi posve slobodna — Dobro, ali Bey, — unaprijed Vam kažem, da vam ne ću sve reći. . . — Gdje je sada Murisbey ? — Otišao je prije deset dana s Ekrembey-om u Bukurešt i nije se vratio. Poslije, došla'je Sabina, — Vi je ne znate, i tražila Murisbey-a. — Sabina dolazi često ovdje? — upita drhtavo Rifatbey. — Ona je uvijek ovdje s Murisbey-om. — Je li to draga Murisbey a? — Jest; krasna djevojka, koju Murisbey silno ljubi! Pred lijepom elegantnom kućom, u blizini engleskog Ona je ovdje kao u svojoj kući. poganstva, izagje Rifatbeg i pozvoni na velika gvozdena — A gdje je ona otišla, kad ste joj kazali, da vrata od ulaza. nema Murisbey-a. Omalen crnac izagje i otvori vrata: — Ne znam 1 Murisbey je ostavio pismo za nju. — Šta izvoli Bey-efendi? Ja ne znaju, šta joj. je pisao. — Je li Murisbey kod kuće ? Ona sigurno nije otišla s njim. — N e ! — odgovori kratko crnac. — Ne. — A ne bi li mi znali reći, gdje se on sada na­ — A gdje je ona; — gdje stanuje? lazi, jer imam o važnoj stvari s njim govoriti. Nedaleko; blizu Pera Palace-a, na lijevo. — Ne znam ! — odgovori opet kratko crnac, gle­ — A da li znate, hoće li Misirbey brzo doći ? dajući pozorno Rifatbey-a. — To n e ; Salina je rekla, da će bey kroz deset dana , Rifatbey je znao, da tako ne će ništa svršiti. Za­ natrag... misli se čas; za tim izvadi iz novčarke dva napoleona i — Je li Vam još išta rekla? — ...d a odmah dogje k njoj. pruži ih crncu s riječima: — Ja sam Afendakizade, Murisbegov prijatelj. Imam Nastala šutnja. Rilatbey je razmišljao o svemu, što mu je crnac rekao i zaključivao, da se radi o vrlo nešto vflo prešno da mu kažem. Crnac primi s osmjehom novce i uvede Riiatbeya važnim stvarima. Mislio na mladoturke. Sigurno važan sastanak u Bukureštu; jer Hilmi paša, poslanik na ru­ u kuću. munjskom dvoru, naginjan je politici Mladoturaka. To se Rifatbey nije ni jednom bio u ovoj kući od kako se Murisbeg preselio. Idući kroz hodnik, divio se Murisovu je znalo. Ali Sultan ga visoko cijenio kao svoga najpo­ ukusu i raskošu, kojim bijaže kuća snabdjevena. Neki vjerljivijeg poslanika. osobiti miris privlačio ga. Crnac je išao pred njim. Kad Crnac je stajao do Ritatbey-a i gledao kroz prozor su prošli dosta uski hodnik od kakovih deset metara, kako snijeg pada. dogju na široki okrug, s kojeg su vodila vrata u poje­ Najednom zazvoni zvonce. Crnac se strekne i prodine sobe u prizemlju, a desno od ulaza basamaci na blijedi. Rifatbey pogleda. prvi sprat. Crnac stane i otključa vrata, pokazavši Rifat— Zaboravio sam zaključati vrata; — reče crnac beyu rukom, da unigje. Lijepa prostrana soba bijaše ure- boji se, da nas ko ne zateče. — Adil! — zovne neko pred vratima sobe, u ko­ gjena za primanje. Sve što je tu vidio Rifatbey, odavaše osobiti ukus Murisa. Ni jedne stvari nije bilo više nego joj je Ritatbey sjedio. Crnac problijedi. što je trebalo; a takogjer nije ništa falilo, što je trebalo — To je ona! . . . da bude. — Sabina, jeli? — upita Ritatbey. Rifatbey. sjedne blizu prozora, koji je gledao u park — Da, ona me uvijek tako zove, njezin je glas ! za kućom i upita : Idem da vidim. — Kada dolazi Murisbey? �Broj 12. Strana 185. . BI SER' RHatbey se mijenjao u licu. Srce mu neobično ku­ calo. Želja da vidi nakon osamnaest godina svoje dijete obuze ga svega i on skoči na noge. — Adil! — šapne polagano — daću Vam hiljadu franaka, samo je pustite unutra, da je vidim! . . . Molim Vas . . . — Bojim se . . . — Ne, Adil! . . . Ja Vam jamčim, da se ništa ne će dogoditi. Adil, kako je crncu bilo ime, otvori vrata, na koja stupi Sabina Sarijan. Kako ugleda Rifatbey-a, zastade i dade Adilu znak, da dogje njoj. Adil je razumio. — Jedan Murisbey-ov prijatelj, — odgovori lagano. Sabina stupi dostojanstveno u sobu u elegantnoj zim skoj opravi, na kojoj su topile pahuljice snijega i na­ kloni se lagano Rifatbey-u. Rifatbey prigje bliže, na što mu Sabina pruži ruku. — Afendakizade Rifatbey — prestavi se. — Vi poznajete Murisbey-a? — Da, imao sam s njim nešto važno govoriti. — Meni izgledate poznat . . . Jest, tako je! . . ., Vi ste onaj bogati trgovac žitom?. . . reče šaljivo Sabina. Rifatbey je sav drhtao, gledajući u Sabininim du­ bokim kao more očima jedan nezaboravljen dio svoje prošlosti, gledajući pred sobom cvijet svoje mladosti — svoje ljubavi. . . — Va^he stvari su Vas dovele ovamo? — upita Sabina, — možda nešto za huriša? Možete im reći, ako nije politika. — Ne. Mademoiselle, ali važna stvar, gdje moram s njim osobno govoriti. Sabina pogleda. Pogje ogledalu i odloži krzno, ko­ jim se bijaše oko vrata omotala, za tim se obrati Adilu: — Nek je sve u redu u kući, jer će Murisbey još večeras doći. On je brzojavio, ali kako se moja majka nalazi u Kučuk Čekmedži, moramo sutra ili za dan ka­ snije i mi. Moraš otići na pristanište s automobilom . . . Jesi li razumio? Adil kimne glavom. — A sad idi . . . Kad je Rifatbey čuo, da se Ehiza, Sabinina majka, nalazi u Kučuk Čekmedži, postade mu teško, jer je on mislio još svakako danas govoriti i s njom. Nasta šutnja. Rifatbey je samo gledao Sabinu, a u njegovoj duši budile se svakojake uspomene na davno minulu prošlost. $ve je proteklo ispred njegovih očiju... Sietio se Nusreta. Htio Sabinu da pita; ali se nje ustru­ čavao. Zamjeriti će se. — Z im al... monsieur Afendaki. — Ja ne mogu pamtiti ovake studeni. — A Vi mislite sada na selo ? — primjeti Rifatbey. — Majka je tamo. — Mislim da je put vrlo hrgjav. — Sigurno. Hoćete li s automobilom? . — Ako se moglo. Inače kolima, jer smo pozvani kod vlastelina Pietra Bafijadisa na pir. Bili su dobri pri­ jatelji s m o j im o ce m . Rifatbey poblijedi. Sabina ustane ne zamjetivši Rifatbey-ovo uzbugjenje i ižigje pred vrata. — Adil 1 ... Napravi brzo čaj 1 ... Rifatbey ustane i zamoli Sabinu, da ne treba čaja, jer da nema kada više čekati. — Molim, samo ostanite. . . Nije lijepo. — Hvala I Moram otići, — reče drhtavo Rifathey gledajući preda se i oblačeći rukavice — ostavite Murisbey-u moja posjetnicu. Rifatbey izvadi posjetnicu i preda je Sabini. za tim se oprosti i ode. Adil otvori ulična vrata, a Rifatbey mu preda sto­ tinu franaka u zlatu, rekavši, da će mu i ostatak predati čim dogje u kancelariju. Jedva je došao do kola. Noge su mu drhtale a srce neobično kucalo od uzbugjenja. Osjećao je, da će mu se nešto zlo dogoditi. Kočijaš mu otvori vrat?, Rifatbey sjedne u kola i zapovjedi, da ga vozi na željezničku sta­ nicu na Sirkegji. Snijeg je padao i duhao hladan vjetar — — — (Nastaviće se). Abdul-Aziz B o rić: R u ž a , Mojoj Zlati. U bašti mi ruža Divan miris pruža, Razvija se, cvate: Prava slika Zlate. Cvati, ruže, cvati, Daću tebe Zlati, Da zakiti grudi — Ti joj ures bude! Pa joj, cviete ubav, Šapći moju ljubav, Što čuvstvima svojim Napram nje ja gojim I �Strana 186. ,6 I š E ft* Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib T ešnjak. (Nastavak.) To oružje ne sastoji se ni u čemu drugom, osim u tom, da žena poznaje važnost svoje dužnosti i uzvišenost onog neprocjenjivog dara, kojim ju je Bog darovao, a kojim ona mora razumno ravnati i korisno ga upotreb­ ljavati. Ovo oružje ženu čini objektom čašćenja, poštovanja i hvale, jer ona tada — poput vladarice — vlada ljudskim osjećajima i prirodnim težnjama. Želili samo, žena tada može državnim brodom ravnati; može monarhički sistem podržavati; ako hoće u republikanski ga režim ili u soci­ jalističku društvenu organizaciju pretvoriti. Nu to žena može praktično izvesti samo onda, ako svoju djecu po svojoj volji može odgajati i poticati je, da teži onoj svrsi, koju ona želi. Kad bi to žena izvela, tada bi države postale moćne i napredne, a vladari bi na svojim visokim prijestoljima počeli osjećati strah pred veličinom žene i smatrati svoje prijestolje uzdrmanim, ako bi majke bile nezadovoljne njihovim vladanjem. Suviše, žena bi tada željeznim sindžirom okovala muškarca, pa ga na koju hoće stranu vodila, da mu se osveti, što je svojim rukama povrijedio njeno pravo, inspi­ riravši joj lažima okićene ideje o njenoj emancipaciji i što ju je prisilio na taj način, da kao muškarac obavlja na­ porne tjelesne poslove, ne bi li samo privredila potrebiti zalogaj i izbjegla zubima strašne smrti. Broj 12. A da li žena teži, da se s muškarcem natječe u vanjskim, neobiteljskim poslovima? Otkuda!... Ta to bi kako ćemo niže dokazati na osnovu svakodnevnog iskus­ tva — nju skinuto s prijestolja njena carstva, koje se po­ rodicom zove i ona ne bi mogla nikad dospjeti središtu onakove budućnosti, u kojoj bi bila njena sloboda, sreća i blagostanje. Pa šta bi trebala žena činiti? Treba naučiti, kako će biti dobra majka i kako će poznavati zakone svojih dužnosti; ona se mora izobraziti toliko, u koliko će biti savršeno upućena u najtanje tan­ čine i probleme odgojne nauke, jer odgoj samo čini, da strašivac postaje odvažan, škrtac darežljiv, rojalista repub­ likanac i socijalista privrženik monarhičkog sistema. Mi ćemo pak te ljude, koji rade na oslobogjenju žene, upitati, da li odgovaraju istini riječi toga američkog suca, kojima se tvrdi, da žensko zanimanje javnim poslo­ vima ne iziskuje pasivnost i nemarnost žene prama njenim glavnim dužnostima. Da li može jedna žena, koja vrši službu kakova po­ litičkog činovnika, kad je spopanu bolovi porogjaja, osta­ viti svoj ured cijela dva mjeseca, pa da se opet u nj povrati? Da li će ovakova majka moći svaka dva •’ta svojim mlijekom dojiti nevinče, ili će ga pustiti ko­ je! ^vim dojilama, koje ništa ne znaju ? Da li se pristoji toj majci, da zanemari odgoj svog djeteta, za koji je nju isključivo veliki Bog stvorio, kad nije moguće, da tu svetu dužnost iko osim nje obavi i kini imade stotinama muškaraca, koji bi mogli obavljati ove vanjske poslove, kojim se ona zanim a? Mi nikako ne mislimo, da bi gospodin autor „Em ancije žene" bio zadovoljan s takovim stanjem, jer on sam v eli: — „Veći dio svijeta misli, da je odgoj djetinji pi­ tanje, koje nema nikakove važnosti; ali ko njegov značaj potpuno poznaje, taj zna, da nijedna stvar, ni jedno pitanje ljudsko, ma kako veliku važnost imalo, ne iziskuje kao djetinji odgoj više šireg znanja, veće pažnje i težeg napora i truda. S gledišta znanosti odgoj je potreban svjema naukama, koje nas upoznaju sa zakonima čovječijeg tjelesnog i duševnog rasvitka Samo je veliki stvoritelj — slava mu i hvala — ovo udesio onako, kako se njegovoj mudrosti priliči, te je ženu obdario velikom tankoćutnošću i neizmjernom milošću i ljubvlju, kako će dostojna biti onog visokog položaja, s kojega će moći rukovoditi ljudske težnje i vršiti suvereni upliv na svoje društvo. Za to žena i ne može ništa drugo zapovijedati, osim hajra i dobra, niti može išta drugo slijediti osim čuvstva ljubavi i samilosti. Ovo je evo* ženino oružje i da je žena svjesna bila, da je stvar kako treba poznavala, ona bi za to oružje objeručke prihvatila i ne samo, da ne bi slušala riječi onih, koji bi joj ga htjeli iz ruke oteti, nego bi ih još opravdano u javnosti optužila, da zavide njenoj budućnosti, da bi joj željeli današnje ropstvo podvostručiti i život joj otrovom ogorčiti. Što se pak tiče teškoća i napora, to se oni sastoje u tom, što je praktično primjenjivanje odgojnih zakona na različita stanja djeteta od dana njegova rogjenja, pa do godina zrelosti, potrebno velikoj trpeljivosti i postojanosti, te strogoj pažnji i opreznosti nad djetetom i njegovim vladanjem; i zaista je stoga vrlo malo poslova, koji izis­ kuju toliko truda i napora kao odgoj. P a kad žena zna, kakova joj je budućnost, da li bi bila zadovoljna, da se otkrije, da se pokrivanje ukine? Nipošto; jer ona će poslije iz naše sociološke analize shvatiti, da bi ukinuće pokrivanja podvostručilo njeno ropstvo, koje bi prouzrokovalo neaktivnost njenu, pa su­ više zapriječilo je, da dopre do svoje krajnje svrhe, koja se postizava samo radom i napredovanjem. I mi velimo, da su te riječi istinite i da ih ne bi nijedan pametan čovjek zanijekao. j?li kako se one mogu dovesti u sklad sa onim hvalama američkog suca, kojima u zvijezde okiva zakone Janueng republike, po kojim naj­ važnija državna zvanja. 1 da li odgovara pravdi, da ni na ženu tovarimo važne kućne dužnosti i s naporom skop­ čano odgajanje djece, te da još povrh toga navalimo na �Broj 11 nju i to breme, da se po cijeli dan trudi ispitivanjem zločina i primjenjivanjem ustanova kaznenog zakona na izvršioce tih zločina? Kad sebi dozvoljavamo, da odgovornost za hrgjav odgoj prtimo na vrat žene, i ako znamo, da je odgoj potreban velikoj pažnji, postojanosti i trpeljivosti; kako nam onda može pravednost dozvoliti, da je povrh toga tovarimo dužnostima, da vrši državne poslove i izravnava sporove megju ljudima? A šta će muškarac raditi, ako žena bude obvezana tim dvjema poslovima? Ako je to put, kojeg će se žene držati, da dogju do svog savršenstva; onda se u divljim nekulturnim zem­ ljama može naći mnogo ljepših primjera ženskog savr­ šenstva, jer tamošnji muškarci ničim ne razbijaju glave, nego mirno i zadovoljno sjede i svoje žene prte svojim poslovima; one im dapače siju, žanju, u mlinu brašno melju, iz dalekih mjesta vodu donose i slične teške po­ slove vrše. Onda bi trebalo, da mi te divlje narode valjano proučimo i da od njih naučimo, kako muškarci trebaju da mirno živu i blaguju na račun ženskog truda i na pornog rada. Pa nije li ovo pravo ropstvo za ženu, koje je po­ kriveno obmamljivom i lažnom slobodom? Ako ima istine, kojoj se ne može prigovarati i koju priznaje osjećaj, razum i savjest, to su riječi poznatog filozofa i nacionalnog ekonoma Julesa Simona. koje je napisao u francuskoj jednoj reviji (18. svezak) a koje glase: — „Žena, koja radi izvan kuće, običnog radnika, a ne posao žene“. Strana 187. . BISER' obavlja po Autor „Emancipacije žena" dalje veli: — „Skoro je postao neizmjeran broj onakih žena na zapadu, koje se zanimaju van obiteljskih poslovima Imade ih svećenica, arhitehtica, uredskih pisarica, novinskih direktorica, te beanterica po observatorijama i poštanskotelegrafskim uredima. Žene većinom obavljaju činovničke poslove i dužnost i u prosvjetnim ministarstvima, te broj učiteljica na osnovnim školama iznosi 95°/0.“ U ostalom gospodin pisac nije ovih riječi, a ni drugih sličnih navoda naveo ni radi čega drugog, nego za to, da bi pomoću njiha svoje mišljenje o emancipaciji žene učinio dopadnim. Nu ekonomski učenjak Jules Simon u spomenutoj reviji veli: — „Danas su žene zaposlene u tkaonicama, štam­ parijama i t. d., i t. d., a i države ih upotrebljuju u po­ slove po svojim tvornicama, te one na taj način sebi zaslužuju par groševa, ali prama tom ozbiljno narušavaju temelje svojih porodica. Jest, ljudi su se počeli koristiti zaragjivanjem svojih žena; ali njihova se je zarada uma­ njila baš za to, što su se žene pnčele s njima u vanjskim poslovima natjecati." Isti učenjak poslije ovako nastavlja svoje razlaganje: — Nu ovdje ima žena, koje su naprednije od prvih one su zaposlene kao knjigovodje po trgovinama i kao učiteljice državne; a mnogo je megju njima i takovih, koje služe kao činovnici u upravi pošta i telegrafa, željez­ nica, pa kod francuzke i kreditne lionske banke, ali ove su dužnosti, te žene posve otugjili od njihovih porodica." Ovo su riječi jednog oca obitelji, a nema sumnje, da otac obitelji najbolje ' zna, kakove prilike i odnoša vladaju u njegovoj kući. Stoga ne bi bilo od nas lijepo i razumno, da njegove gornje riječi na stranu bacimo, te da prihvatimo za načela, protivna njegovim načelima. (Nastaviće se) H. Gjogo: Doktor Lacmanin. liječi bolesnike po najnovijoj metodi. (Komedija u 2 silhuetne slike*) I. SLIKA. Teška operacija na seljačkoj glavi. (Ambulatorium jednog liječnika.) Doktor1) (Ogleda svoje stvari, kao noževe, makaze i t. d. i pregledava sobu, da li je čista): Moj pomoćnik ili pravije sluga nije baš neupućen u svojoj službi. Moram priznati, da je čista soba, da su stvari dobro otrvene, pa se sjaje. Evo n. pr. ove nožice (pokazuje ih) bijahu od krvi tako zamrljane, ko da su sasvim zargjale. Pa i ovaj nož (pokazuje ga)! Bog zna, koliko je odrezao mesa pod Tarabošem, kada sam tamo bio prošle borbe u praksi* (Ostavi nož) Zaista je to bilo dobro za moju struku. Ki­ rurgija je u balkanskom ratu više dobila za jedan mjesec no prije — u miru — za 10 godina. Ovim je ratom čovječanstvo puno izgubilo, ono je nazadovalo, ali je moja struka veliku korist izvukla iz one muke i klaonice. Sjećam se, da sam u Podgorici vidio punu )embilu turskih nosova; prodavali su ih ko sitne kruške na dućanu! Sluga (ulazi): Gospodine doktore, evo jednog boles­ nika ... Doktor: Uvedite ga! (Sluga izagje.) Bolesnik (Ulazi zamotane glave): Dobar dan..! Doktor', Bog ti pomogao! Koje te dobro meni vodi? Bolesnik: Nije dobro, nego zlo, moj gospodine. Doktoru se od dobra nikad ne ide... Vidiš gospodine... (Stane odmotavati povez oko glave) da oprostite. Doktor: Ja, ja! (Kašljuca.) Bolesnik (nastavlja); i da oprostite, u mene se nešto napelo... �Strana 188. ,B I S E R‘ Doktor: Napeto? Bolesnik: J e s , gospodine, baš napeto.. . pa mi se na vrh glave propeto. .. Doktor: Pa? Bolesnik: Pa ne znam, šta ću od života svoga. Spavati ne mogu, jesti ne mogu! U glavi vazda stotinu čekića — Doktor. Pa? Bolesnik: Pa »doktor« i p6. sam čuo, moj gospodine, da si ti Doktor (Pokloni se na laskanju): Pa hoćeš, biva, da te liječim? Bolesnik: Jes’ gospodine! U tebe je sretna ruka. Veliku si korist učinio, što si u našem selu izliječio »zekulju« Dane Mrgjele, koju je probola krava moga nesretnog »hage«. dine. Doktor: A ko ti je aga? Bolesnik: Da ti po duši reknem, ne znam, gospo­ . Doktor: Je li to moguče ? Bolesnik: Jašta je, gospodine. Moj >haga« ima dva sina; jedan je kod »odža«, a drugi hoda u pantalama Obojica ništa ne rade. Odža po vazdan iz berbernice u kahvu i iz kahve u berbernicu, pa se inadi, a ruke mu vazda u čakširama. Oni opet, što nosi pantale, rijetko i dolazi kući na konak: već eto ga u hotelima, megju švabicama, pije i p ije... Doktor: A kako se ti zove s? Bolesnik: Ja? Ja se zovem Dija hodalo. Oženjen sam od Pedala, a sin mi od Kasala. Stojim ljeti u Veleškim stjenama, a zimi u Trčalima. Doktor: Dobro, dobro.. . (Premeće svoje stvari. N e­ nadano) Izuj opanke! Bolesnik: Zašto gospodine? Doktor (U poslu); Da vidim »napetak«! Bolesnik (Skoči): On nije na nogama n o na glavi Doktor (U poslu): Pa? (Okrene se seljaku) Ali sjedni! Bolesnik (Sjedne): Evo sam ja odvio šal, moj gospodine. Doktor (Prilezeći m u): Dobro, dobro.. vidjećemo. (Ugledavši golem čir na glavi, stane se zgražati.) Bolesnik (Namještajući s e ): Ima neko mjesec dana — Dostor (za seb e): Ovo je cir strasan. (Razgleda). Jos nije dozrio, jos je zelen. Bolesnik (nastavlja): kako mi je to koptisalo. Sve se bojim, da mi mozak ne zahvati ta grdosija. Ne znam pravo, kuda udaram. Trpio sam, šutio sam — ali jutros tako me je to bolilo, da sam plakajući trčo u grad i evo, gospodine, tebi došo, da mi sijaset skineš ili ublažiš. D oktor: Dobro, dobro. Ti se ne boj, a ja cu — vidices — učiniti, sto budem mogao. Ama ima jedna stvar . . . B olesnik: Koja? Broj 12. Doktor: Treba ti se potpisati, da pristajes na moje liječenje. B o lesn ik: Ja nemam para — D oktor: Pare ne trebaju. B olesnik: Da me sud poslije ne poćera? D oktor: Neće, neće 1 B olesnik: A banka? Doktor: To se banke ne tiče. Nije to mjenica ni d u g ; to je samo za to, da pristajss, da ti cir izliječim. Bolesnik (r&do): Ah, hoću, gospodine. Samo ja n’umjem pisati, ali znam prst pritisnuti. D oktor: Dobro, dobro. (Zovne slugu). Sluga (ulazi): Šta izvolite? Dostor: Revers! (Sluga ode). Doktor (razgleda ranu): Ovo te mora mučiti. (Trese glavom). Sluga (donese papir i potkuči seljaku): Potpiši se! Bolesnik (plašljivo): Da nije što banki? Sluga: Nije, nije! Bolesnik: A sudu? Slu g a : Ali, nije ! D oktor: To je samo za me, znaš! B o lesn ik: Dobro, potvrdiću; na vašu dušu! (Opire se, a poslije upre prstom, te papir prodre). Doktor (ljut): Ali što radite ? (Slugi): Donesite drugi! (Razgleda ćir). Sluga (donese drugi papir i pero): Evo, pa samo polahko metni prst na papir. Bolesnik (Premišlja, onda pristane): Eto! Doktor: Dobro, dobro; ti se ne boj. (Prihvati se­ ljaka za rame). Boli li te ovdje? B olesnik: A, a! Doktor (uzme ga za u ši): A ovdje ? B olesnik: Jok! Doktor (upre malo u ćir): A ovdje ? Bolesnik (skoči): U h ! . . . D o k to r: Šuti, šuti, ja te samo vizitiram, zn aš. . . Ja jos nisam uzeo noz, — ta eno ga na stolu! Bolesnik (umireno): Ehe, eh e. . . (U stolici se malo raskomoti). Doktor: Ti se ništa ne boj. Sve ce to biti brzo i lako. Doktor Lacmanin štedi svakog bolesnika, — to do­ bro znaj! (Iza toga — hotimično — počne opet ispitivati seljaka, da li ga boli uho, čelo i t. d. U tom je seljak već skoro zaspao u stolici. Slugi namigne). (Sve ce dobro biti, jer ja liječim po najnovijoj metodi. V id ite... (Tad svom snagom udari cijelim dlanom u čir). Huh! Bolesnik (ko lud sine na noge, raskrili ruke): Uh! ... (Poleti put doktora, da ga zadavi, te ga odmah zgrabi po pasu i obori). (Lampe se utrnu). �Broj 12. . BI SER* L eb ib : Strana 189. hovo izvršenje odobravati. A nemamo na jednom reći, da se one čovječnosti protive! Na ovom svijetu vidimo mnoM koješta, što se danas smatra doŽ im i potrebnim, a je sjutra nevaljalo i nepotrebno. Mnogi će se dogogjaji i ; u ovom i u budućem vijeku smatrati nesavremeni, ak» samo ne budu proti čovječnosti. Ti si mi sve. cl j Kada s visine Sunašce sine, Njegov je čar Svoj zemlji d a r; Kako smo mi osugjivali djela i poslove naših pregja, koji su živjeli prije deset stoljeća, tako će možda i naši potomci nakon deset stoljeća' nas koriti zbog ovih naših postupaka Ali ovo je jedna nesmotrenost Oni, koji se usugjuju nekoga koriti, trebaju pomisliti na vrijeme, koje je i izvor i tok dogagjaja A1 za te care I za te dare Ne marim, n e : Ti si mi sve! Zapovjednici, moji drugovi! Kad uništimo vladavinu kralja Roderika, onda smo uništili samo jednog neprijatelje A naš je cilj uništiti ne kraljevu osobu, nego kraljevstvo, a taj je cilj postignut kraljevim smaknućem. I kad bi me ko upitao, zašto sam pogubio tog vladara, ja bi mu mogao odgovoriti: „Za to, što nam je bio neprijatelj". Kad bi me pak ko upitao, zašto ubih tog neprija­ telja, odgovorio bi mu: „Za to, što je bio vladar". Jedan takav neprijatelj, jedan takav vladar, da su njegovim smaknućem svi Španjolci potučeni! A znate li, zašto sam kralja Roderika pogubio, a ne zasužnio? Zato, jer je kralj Roderik i na me nava­ ljivao. Krv, koju vidite na ovom rupcu, nije samo njegova krv. (Zagrnuvši rukav, pokaže jednu veliku ranu,) Kad mjesec bliedi Po nebu gredi Pa njegov sjaj Obasja gaj — Ja toga sjaja I toga baja Ne volim, n e : Ti si mi s v e ! Kad u svom raju, U zelen-gaju Slavuljak svoj Izvija poj, Sluša mu glas Prirodni kras, J u l i a n o s : ( Dotrčavši u strahu.) Ah!... Zar je i on vas ranio? Da zavežemo___ Samo ja ne — Ti si mi sve! T a r i k : Zavežite ovim rupcem! (Muhadžidama, koje ga okružuju.) Ta ova rana nije veća od one rane, koju mi je zadala__ n e,. . . oprostite— koju je povezala Zehra binti M usa! . . . (Za se.) I vi ste krasne, ali me nijeste u stanju kao ona iz pogibelji izbaviti. (Nekoliko mudžahida povezuju rupcem Tarikovu ranu.) M u g iz -u r -R u m i: (Približivši se.) To ste vi trebali još prije kazati— Ah, nema krasa I nema glasa Ko što je tvoj, Angjele moj — Ja ti se divim, Ja za te živim ; Za drugo ne — Ti si mi sve! T a r i k : Tako je... ali sam zaboravio, Mugiza. (Ka­ menje i strijele padaju). Jrf&k Abđul-Hak Hamld: Tarik. (Osvojenje Španjolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: S a lih B a k a m o v ić. (Nastavak.) Kada je jedan službenik primoran vršiti zapovjedi svoga starješine, koje na prvi pogled izgledaju kao da se protive čovječnosti, pravedne sudije tada trebaju uzeti u obzir okolnosti i duh vremena, te takove zapovjedi i nji­ J u l i a n o s : Gle, gle; Ne stideći se, bježe kao prolazni oblaci i kamenje bacaju. Kao optuženi vladari i plaču i vatru sipaju. Plačući poput zločeste djece bježe i kamenjem udaraju. T a r i k : Kamo, gdje je ostao Zejd ibni Kessadi? (Jedan ogroman kamen pane, svak s prezrenjem gleda). J u l i a n o s : (Preplašeno odskočivši.) Ah ! Vidite, to je užasno! Gospodine zapovjedniče, ostavimo ovo mjesto. T a r i h : Dogji k sebi, grote! Kraljeva kočija ovdje stoji. Ako žališ, ti možeš otići onima, koji su ovo mjesto ostavili. Ali mi smo za sad ovdje, pa sve da padaju nebeski meteori, a ne kamenje! J u l i a n o s : Moja je namjera jedino vas očuvati. T a r i h : Preče ti je da sam sebe č u v a š !.. J u l ia n o s : Gle, još je d a n !.. (Opet jedan kamen pane). �Strana 190. T a r i k : (Julianosu.) Vidiš grofe, i naše se m udžahide s ovog mjesta kreću samo, kad su smrtno pogogjene!.. J e d n a d r u g a m u d ž a h id a : (Nad glavom umrle.) Nije tako .. Mudžahide padaju samo onda, kad ih Azrail udari ? J u l i a n o s : (Približi se umrloj djevojci.) istinu um rla? Jedna um irao? .. Broj 12. .BISER' m u d ž a li d a : Da li si ti ikad Zar je u od šale J e d a n b o r a c . (Umirući.) I ja umirem. Julianose> obradujte L u ciju !.. (Kamenje pada). J u l i a n o s : Luciju? Ali ko je t o ? Sigurno oni misle, da im je ovdje kralj, pa na njeg gagjaju!.. (Jedan od zapovjednika pane i nekoliko ga ljudi opkoli.) T a r i k : Zapovjednici, drugovi moji 1 Da ja nijesam kralja pogubio, mi bi morali još dugo vremena po Špa­ njolskoj krv proljevati. A u proljevanju krvi nema nikakove ljepote. Megjutim, kao što god ne mogu od vrućice oboljela tjelesa ozdraviti prije, nego li im se krv pusti; tako sc isto ne može preporoditi ni jedna zemlja, u kojoj pokvarenost vlada, dok se u njoj krv ne prolije. Jest, da ja nijesam kralja ubio, ko zna koliko bi trajao i kakobi žestok bio ovaj rat, što smo ga istom započeli voditi! Sada pak kad bi i dulje potrajao, ne može biti žestok kao ii početku; osim toga ja dvojim, da će dugo trajati. Da je kralj ostao u životu, gubici bi i pomor dvostvuko bili veći u srazmjeru megjusobne raatuće mržnje, oprečnosti ciljeva i povišenja ratne žestine, Dakle, 'pogubivši kralja, ja sam sve te mržnje, smutnje i žestine ratne odstranio i time tri stotine hiljada ljudi spasio od žalosti, bijede i smrti. Da, ja sam ukinuo samo jednu glavu, da spasim nekoliko stotinu hiljada života! Sada već neka povijest o tom sudi, kako god hoće! J u l i a n o s : Još nešto ima. Vladavina je bila Roderiku^slagja od života, a život bi mu bez vladavine bio gorčiji i nesnosniji'od smrti. Dakle, da ga sačuvate od mnogo žešće patnje, nego što je smrt, vi ste mu ukazali milost i dobrotu, te ga života lišili. (Smije se.) T a r i k : Nije vrijeme od šale, a Zejd ibni Kessadi Essepsaki još ne dolazi! M u g i z - u r - R u m i : (Pogledavši na drugu stranu.) Evo Zejda! Brzo uzmiče! J e d a n d r u g i z a p o v j e d n i k : (Kraj Mugiza.) Čudno­ vato je, što i neprijatelj sve brže uzmiče. J u l i a n o s : Gospodine zapovjedničel Vi zapovjedite, da vojska neprijatelja više’ ne progoni / .J ako je nepri­ jatelj pobijegjen, nije isklučeno da će se u budućnosti opet osnažiti. Ja bih bio z a 'to , da neprijatelja progonimo, sve, dok ga ne poražimo tako, da se ne će moći više oporaviti. Š ta^vL na to velite? T a r i k : (Kao da ne čuje.) Ti Španjolce nazivaš neprijateljima, Da, i mi ćemo tebe zvati Muslimom! J u l ia n o s : To je vrlo umjestno, jer svakako sam postao muslimani Drago mi je da od vas dobivam novo ime; ali sada progonimo neprijatelja, T a r i k : Progonićemo ga. Ovo je naše zadržavanje privremeno. Megju tim nije nikakovo junaštvo progoniti neprijatelja, koji bježi. M u s l lm : Ako nije junaštvo, nije ni strašljivost osobito, ako ih upozorujemo za to, da ih pokorimo, a ne da ih pokoljemo. T a r i k : Muslime, do danas si nam bio pristaša zato što si bio protiv Roderiku. Ali sada kad nema Roderika, zašto da budeš protivnik svog naroda i domovine? M u s lim : Ja sam najprije — kako je vojskovogja Bin Nasir zamislio — pribjegao Arapima samo za to, da Roderiku pokažem neprijateljstvo. A da se pak sada od vas ne rastavljam uzrok je, što sam se osvjedočio, da ovamo nijeste došli radi pustošenja i proljevana krvi, tako sam se isto uvjerio, da se sveti zakon, kojemu se vi po­ koravate, temelji na dubokoj filozofiji i vječitoj istini, a to me je zadužilo, da pregjem na uzvišeni islam. A sve da i nijesam promijenio vjeru, ipak bi se sretnim smatrao, što sam pristaša jednog tako velikog naroda, kojemu je živ *na zadaća samo ljudstvo podizati. (Nastaviće se). Epigrami. Poslovice raznih naroda. Po njemačkom složio: Sulejm an Mursel. Dok se bogat tek odluči, Da ubogu dade, Dotle njega med živima Više ne imade. * Star o ženi oštro sudi, To redovno bude, Kud se ruže već oberu, Da ih mnogi kude. Vragoljasto žensko oko Kome tajnu šapće, Pravog svjetla taj ne gleda, Već po mraku tapće. Slatke riječi mom želucu Voće odveć gnjilo, Daj mi hljeba, pa tad pričaj, Što je nekad bilo. �Broj 12. Strana 191. , B I S E R‘ Slušaj, braco, što ću reći, Nije savjet ružan: Kad je majka Zlatu ugledala, Ona reče tanahnoj robinji: Bolje ti je gladan leći, Neg’ ustati dužan. P a'ti-re ci Zlatiji djevojki: Nu, pogledaj, kako sporo lsajbeže,- zove', t e ' Mustajbeg. Eno došla raja iz tinara — „Hajde, leti, tanahna robinjo, Lijenost naprijed gmiže, Siromaštvo za njom hiti 1 dovezla bjelicu pšenicu". 1 lako je stiže. Pa govori Zlatiji djevojki: A odleti tanahna robinja, — „lsajbeže, zove te Mustajbeg. ¥ Eno.''došla ,raja iz timara 1 dovezla bjelicu pšenicu". Al* to Zlata haje i nehaje, NARODNE UMOTVORINE. Vilić Husein i Zlati ja djevojka. Veće vavik rujno vino pije. Jope veli ostarjela m ajka: — „Hajde, leti, tanahna robinjo, Pa ti zovi Zlatiju djevojku". A odleti tanahna robinja, Vino pije Vilić Huseine Na Udbini, na sred Latinskoga, Pa govori Zlatiji djevojki: — „lsajbeže, zove te Mustajbeg, U ruci mu crvena jabuka, Karanfilom zrnom nakićena, Djevojačkim zubom nagrižena. Ugleda ga Zlatija djevojka, Eno došls raja iz timara 1 dovezla'bjelicu pšenicu". Skoči Zlata ko^da ne sjegjaše. Od sebe je gjergjef odbacila, Pa dofati mušku gieisiju. Od nafa je kapu odbacila, Kada se je malo otkučila, Prosuše se sitne pletenice; Uzvrnula zelenu.dolamu, Ukazala sitnuTsačmaliju. Ona skide fesić i dukate, A obuče mrku medžidiju; Ona skide džamfezli haljine, A obuče zelenu dolam u; Kad]je vigje Vilić Huseine, Plesnuo^se ' rukom’ po kolinu, Ona skide sedefli nanule, A obuče cakle kundurice, Nova m’ saja puče na kolinu : — „Avaj meni do Boga^miloga, Dug bojali čibuk zapalila, Pa otigje Vilić Huseinu: — „Selajm alejć, Vilić Huseine!“ Varaše me Turci i hajduci, Nikojmene prevarit ne može, Nego samo Zlatija djevojka!" — „Alejć selam, neznana delijo!" Zabilježio: Muharem Kurtagić, Muharemov. Vazdan bila, rujno vino pila. L ilS T A K . Književnost. NEKOLI KO IZVADAKA I KRITIKA ŠTO SU IH DONIJELE NEKE ENGLESKE, TALIJANSKE I FRANCUSKE NOVINE O „B O R B I P O L U M J E S E C A I K R S T A ". Iz „ S t a n d a r t a " od 18. aprila-1907. godine: — „Autor je ove divno i znanstveno napisane knjige jedan musliman, koji je u Engleskoj vrlo do­ bro poznat sa svojih mnogobrojnih djela. Ova knjiga, u kojoj pisac slobodnom kritikom rasčinja zasluge Islama i kršćanstva za civilizaciju, vrlo je intere­ santna i vrijedna pažnje..." Iz „ D a i l y T e l e g r a p h “-a od 14. juna 1907.: — „Ova je knjiga pisana svestranim 'razm atranjem, velikom znanstvenom spremom i dubokim kritičkim istraživanjem, te čitaocima možeiposlužiti, da prošire svoje znanje. Čitaoc ovog djela bez �Strana 192. Broj 12. . BISER' sumnje će iz bližeg moći proučiti mišljenje Istoka o Evropi i njenoj civilizaciji". Iz „ W e s t m i n s t e r - G a z e t e “ od 3. aprila 1907.: — „Gosp. Halil Halid je i prije nekoliko go­ dina napisao jedno ovako važno i pažnje vrijedno djelo. I ovo djelo sadržaje mnoge piščeve odlične vrline, kao što su : zdravo razmišljanje, sposobnost kritičkog istraživanja i umjerenost u pisanju". Iz „ P a l i - M a 11- G a z e t e " od 22. maja 1907.: — „Ovo je djelo gosp. Halida vrlo prikladno sredstvo, da se isprave krive misli i predrasude o Istoku, u koje nekoji Evropljani vjeruju". Iz „ D a i l y N e w s “-a od 19. marta 1907.: — „Gosp. Halil Halid velikim marom i odlučnošću — a bojimo se, posve opravdano — na­ valjuje na kršćansku Evropu i njenu demoralizaciju, koju kršćani ne će da vide: on strogo osugjuje neke religiozne ceremonije i običaje, te šiba licemjerstvo, koje se kod nas prom iče. . . Nu mi se ne trebam o na nj srditi, nego ga moramo pohvaliti, što je svoje snažne argumente slobodno na srijedu iznio i to tijem i pažnje vrijednim jezikom". Iz „ T r i b u n e " od 25. marta 1907.: „Usporegjujući stanje islamskih država sa dru­ štvenim položajem kršćanskog svijeta, pisac nam mnogo koješta prigovara i osugjuje nas; ali ti svi skoro prigovori su opravdani i istiniti". Iz belgijske mjesečne smotre za kolonijske stvari i prilike „ B u l l e t i n d e la S o c i e t ć d’ ć t u d e s C o l o n i a l e s " od 1. maja 1907.: — „I ako je autor ovog djela, koje je napi­ sano, da Islam uzveliča i pohvali, Istočnjak, ipak je on dokazao, da svestrano poznaje engleski jezik, kao i politiku i mišljenje Zapadnjaka. Vrijedne su pažnje njegove riječi, kojima veli, da će od sada megju Istočnjacima zavladati jedinstvena ideja proti nasrtaju i invaziji zapadnih država". Iz pariške povremene smotre „ R e v u e d u M o n d e M u s u l m a n " od m aja 1907.: — „Ovo Halil Halidovo djelo sadržaje vrlo gorkih navala, ali i veoma mnogo koristi. Ono je pisano plemenitim osjećanjem, a pitanja, koja se u njemu iznose, svestrano su proučena i ispitana. Autor ne poklanja važnosti pričam a; on govori samo o općenitim dogagjajima i komentariše ih, da ih si­ stem atski valjano sredi u jednom djelotvornom tek­ stu". Kulturne bilješke. M . G j . Š . K . u S a r a j e v u . U našeg glavnom gradu osnovan je prije nekoliko mjeseci. »Muslimanski Gjački Športski Klub«, te ima već priličan broj članova Ovo je prvo muslimansko gjačko društvo ove vrste, koje je naša muslimanska omladina osnovala, da pobudi malo više interesa megju muslimanima za šport, koji u velike koristi kao odgojno sredstvo u tjelesnom i moralnom pogledu. Osim toga, kako čujemo, svrha je ovog društva, da radi na slozi svih bosansko-hercvgovačkih muslimana, da već jednom prestanu stranačke borbe i megjusobna trvenja te da i naš muslimanski elemenat jednom složan i grupisan u jaku cjelinu pogje u borbu za -svoja prava. Klub će nastojati, da svako muslimaiisko društvo ove vrste, koje se u buduće osnuje, imadne ovu svrhu pred očima i da radi svim. silama na slozi i jedinstvu b.-herc. muslimana. Da se održi ovaj klub, koji ima tako lijepu svrhu i da u zametku ne propadne, trebamo materijaloih sred­ stava. Kako je naša omladina siromašna, dužnost je nas musin ana, da što više materijalno i moralno potpomognemo te m oii o naču braću, da to i učine. Poruke i odgovori uredništva. E . u D . V . Da Vam iskreno rečemo, Vaša priposlana pjesma u sebi ne sadržaje ničega, što bi je činilo pjesmom; ona je prosta tirada, u kojoj su iznešene samo svakom poznate otrcana fraze. Od pjesme se, prijatelju, ne zahtijeva samo rima, nego u prvom redu originalan smisao i blještava forma, a tog oboga kod Vas posve manjka. Oprostite nam, što Vam morumo savjetovati, da radije prihvatite plug, kojim ste se i do sad zabavljali, i da prelomite pero, koje nije za opore ruke, bez estefskog opipa. Inače ne ljutite se. Bilo bi od Vas bolje, da Se na »Biser« ppretplatite, nego da ga tovarite onakovim pro­ duktima Vaše Melpomane. B r a ć o m u slim a n i! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku*. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA 1 ŠTAMPARIJA 11 MOSTARU,___________ Uregjuje: REPAKCIONI ODBOR. T is a k : ŠTAMPARIJE „BISERA" U MOSORU. Z a u red n ištvo o d g o v a ra : MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �\ H E H C E G - B O S f l f l zemaljski osigaravajaći zavod za Bosnu i Hercegovino Raonateljstoo u Sarajeuu. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristiđ ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . Zaood preuzima osiguranja: a) p r o t i p o ž a r u (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. b) p r o t i š t e t a m a k o d p r e v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; c) p r o t i n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje; (d p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz naknadu potpune štete; e) p r o t i p r o v a ln o j k r a g ji i d) ž iv o tn e r e n t e , ko e <.dm su odgogjene; f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) r e n t e za slučaj p r e ž i v lja ja osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osiguranja u z g o jn in a . Kombinacije za osiguranje žioota obuhoataju: Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , b ez i a) o s i g u r a n j a z a s lu č a j s m rti; svake doknadne premije; b) m j e š o v ta , odnosno osiguranja 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; 3. z a s a m o u b o js tv o ; c) o s i g u r a n j e m ira z a : 4 za smrt u s lje d n e z g o d a I &© £= & § 2 &'•=» n Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzo i kuiantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i, zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. D io n ič k a p iv a r a u S a r a je v u preporučuje svoje (5 IZ V R S N O ODLEZHNO E k p o r c - p i v o PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje a pokrajina franko na svakoj štaciji bosanskohercegovačke državne željeznice. eb �8* ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ I ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ■ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦' KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUČUK-ŠTAMPILJA (MUHAMED BEKIR KALAJDZIĆ) FRANJE JOSIPA PLIĆA. MOSTAR. VLASTITA ZGRADA. Izdavateljica ,,Bisera“ i „Muslimanske biblioteke". = F ilija la u T reb in ju . = Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredim a, m ektebl-iptidaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V e lik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje im ade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom . Izrag.uje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spedajuće poslove, kao i sve vrsti šlam pilja (m uhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikv«rne školske i druge knjige. V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v i* c i j e n e , k o j i m a s e p ri . a ž u b et •'*-*' ~ i t a č n o u z v r l o p o v o l j n e M n o p r ik la d n i d a r o v i. PODRUŽNICA HR\ ATSKF .ENTRALNE BANKE ZA Sau ervald ova ulica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S a u erv a ld o v a ulica CENTRALA a SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. -- Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni nlošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visok u kam atu. Eskomptira i reeskom ptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom z em aljsk e vlad e za Bosnu 1 Her­ ceg o v in u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se m ogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) O vo je najbolja preporuka i za o sta le ulagače. MJENAČNICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredstvima tu — i inozemstvu. Izdaje kreditna pisma. ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e1d5372be6a5b5b20fad8af36a8e51c.pdf 9db45bda737665b7bc550bbb46017303 PDF Text Text BROJ 13 GODIN II. „BISER“ izlazi dva puta mjesečno. ----------Pretplata na „Biser“ iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4 —; a za ostale K 8-— na godinu. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu t 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. 2a prijevode oglasa iz jed- LIST ZA ŠIRENIE ISLAMSKE PROSV|ETE. nneme l - mumi nune i chvetun! E l - I s l a m u Jal u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. —■ ■ — Neplaćena se pisma ne primaju, — 1. S a f e r u l - h a i r 1 3 3 2 . Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽ1VO U treba 8lati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. © M O S T A R © 1. j a n u a r a 1914, SADRŽAJ: M. H. Muftić: Dvanaesti rebiulevvela. Narodne umotvorine: Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: In memoriam tirano. (Pjesma). Biserdžik: Memija delija i Bajram Čelebija. Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska • žena. S arapsl prevodi: Edib Tešnjak. Listak. Mevludišertf i Ittihad. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem, Lebib: Pastir i pastirica. (Pjesma). svijeta: Panislamska liga. — Muslimansko Dr. Osman Namik-. Teiste i ateiste. S turskog prevodi: Abdusselam i. — K njiževnost: Okjud. — Kulturne bilutrnet*. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje S turskog prevodi: Salih Bakamovič. ¥ PRVU M U 5L 1M . N M L H D N fT KN 31Z H R B ŠTAMPARIJA KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUfiUK-STAMPIUA ( M U H A M E D - B E K 1R FRANJE JOSIPA ULICA. M K A L A J D Ž 1Ć ) 05O U L V L A S T IT A ZG RADA. Izdavateljica „Bisera" i „Muslimanske Biblioteke'1. 1■ 1 11 ■= Filijala u Trebinju. • rT= EE Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , uredima, m ektebi-iptidaljama, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima o p ć in s k im p o g la varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu školsk og i kancelarijskog p r ib o r a . V elik i izbor knjiga iz sviju područja naše i strane književnosti. Nadalje im a d e sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom. Izragjuje sve u štam parska i knjigovežačku struku spadajuće poslove, kao i sve vrsti štam pllja (muhura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. J . V a n j s k e s e n a r u d ž b e o b a v lja ju b r z e i ta č n o u z v r lo p o v o ljn e žu b la t n o p riK r ik la d a ro v i. cijen e , k o j im a s e p r i la z o e s p ia iad un mi uaiuvA. �Razbor žene upoznajemo već po njenoj vanjštini, jer razbo­ rita žena uvijek je lijepa i svježa. Najviše žena umije cijeniti veliku moć, koju im pođaje lijepo lice. Baš zato je toli obljubljena Eellerova pomada za lice „Elsa". Od nje postaje lice čislo, rumeno, ako Vas što boJi, rabite nježno i meko, nestaje pijega itd., a stoje 2 lonca franko 5 kruna. Njegovanje ljepote pot­ pomaže Fellerov boraksov sapun (80 helera) i Fellerov ljiljano-mlječni sapun (1 kruna), ako se istodobno rabi. Divni porast kose polučuje i glasovita Fellerova Tannochina-pomada ,,Elsa“ Ta pomada osvježava i jača kožu na, glavi, čini kosu bujnu i meku, zapriječuje stvaranje prhuti a stoji svaki lonac K 160, jakost II. Bilo bi suvišno, da tekar nabrajamo K 3- . Tko trpi od glavobolje, migrene i t d. pojedina blagotvorna ^vojstva ovih rabi Fellerov migren^tift, koji hladi i ublažuje pravih Fellerovfh proizvoda, koji boli a prem mu je poraba trajna, stoji ipak Srimo 80 hel. Isto tako je obljubljena voda za ublažuju boli i ozdravi) uju, jer 1_ i ljekarne Fellerove po 1 krunu. — Jača što smo se mi sami osvjedoči, tako oei n bole i trepte, i služi protiv upale. — prokušane proizvode jedino prave rase je uvjerilo tijekom tolike godi! a i Sve E. V. Feller u Stubici Elsa trg mnogo lisučan.ših čitalaca., da 'edv, r ! ?aSil;- s ^karnik Zagorje (Hrvatska). 0 1 M I T Dl PETE „Fellerov Elsa Fluid" ,,EIs2-piIuIc“ j postoji koje bolje pučko i .»čim! sredstvo. Imade doduše mnn^ . p^t- j vorina ili — kakio no ih majke izvedoše, kada bi djetetu zaprijetila pogibao, kazati — „sličnih sredstava*4, ali često čujemo pripovijesti. Prečesto je dijete majci miiije od vlastitoga života. Stoga dobro shvaćamo bol majke, nijedno nije bilo kadro, da nadkrili kad joj je dijete slabo, blijedo, nemoćno, kada se ne raz­ pouzdane i pn kušane ove proizvode, vija, neimajući teka. — Naši čitaoci bi morali takove dakako treba da budu pravi a takove majke uvijek upozoriti na Fellerovo riblje ulje i zagorski sok za prsa i protiv kašlja. Ove proizvode uzimaju rado možete dobiti kod: odrasli i djeca. Fellerove ribije ulje je bez mirisa i okusa, O junaštvima E. V. FELLERA, ljekarnika Stubica, Elsa trg broj 326 (Hrvatska), i to pravog Fellerovog EJsa-lluida 12 malih ili 6 dvostrukih ili 2 Spe­ cijalne boce za 5 kruna franko, a Elsapi'nle 6 kutija za 4 krune franko. nije dakle neugodna teka, kao drugo riblje ulje. Od F e­ llerovog ribljeg ulja brzo se oporavlja, [tijelo se jača, težina tijelu naraste, zadobije se zdravi tek. Ovo je sred­ stvo neophodno potrebno, da škrofulozna, slaba, slabo­ krvna djeca pa i odrasle o.ačaju. Majci, koja doji dijete, pribavlja dovoljno mlijeka i novu snađu. — Protiv kašlja promuklosti, prsobolje, propadanja u ramenima, teškog disanjd i vratobolje neka se rabi zagorski sok za prsa i protiv kašlja, koji otapa sluz i ublažuje boli. Povoljno djeluje na organe disala i pluća, jnča i krijepi čiiavo tijelo Osjećamo se zdravo i voljko nakon • uporabe tog soka, koji je prijatnog okusa. Ove proizvode* liječnici preporu­ čuju, a IjeKarnik E. V. Feller u Stubici Elsa trg br. 326 (H rvatska) šalje 2 boce za 5 kruna Iranko; naznačite u narudžbi ime proizvoda, koji želite, �Privilegovana zemaljska banka Z A BO SN U i H ER CEG O VIN U . Uplaćeni dionički kapital 14 milijona kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založnica K 5 ,5 0 0 .0 0 0 . CENTRALA U SARA|EVL\ F ilija le : u Banjaluci, Bjeljini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. Isp o stav e : u Bihaću,LDerventi, Doboju, B Gradiški, Lije i , Bos Novom, Bos. Šamcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Zenici i Zvorniku. Z astu p stv a : u Gacku, Goraždi, Sanskom mostu i Stocu. Veleprodaja duhana u svim spomenutim mjestima. imaju pupilarnu sigurnost, te si pokriće ili osiguranje. — Obavlja naplate mjenica i trgovačkih naputnica u svim glavnim mjestima Bosne i Herceg' vine inozemstva. — Daje zajmove na vrijednosne papire. — Prima novac na tekući račun i uz ukamaćenje na uložne knjižic ■ nosti svake vrsti u pohranu i upravu kao otvoren polog ili kao „Safe" - u za tu svrhu uregjenom oklppijenom prosiur i stranke i banke. O r i i a i l i o n i n -r a r n k n • Kod banke ustrojeno odjeljenje robe kao što i posebno odjeljenje na zemaljske p.■> r U U U . 33 agencijom u DOBOJU, bavi se sa svijem u trgovačku struku zasijecajući!.i d i. misiji tako i na vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. G lavni predm eti izvoza su suhe šljive i žito. Kod banke lopstojeća generalna agentura c. * povlaštenog osiguravajućeg društva „A SSICURAZIO NI Bp -;.n sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Glavno zastupstvo za B. I I., pr - j* * aust. općega i n. pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika d'USiva i t. d. proti za. šteta; preuzima osig. djece protiv nezg. sa povralk .r premije. Braćo muslimani! širite i pretplaćujte se na ,,VAKAT“ , wM ISBA H a, „MUSLIM. S L O G i' i „BLšF.R Osnioajte razna korisna društoa kao n. pr. zanatlijska, trgooačka, sokolska, banke, zc i .;i ; • zadruge i druge korisne ustanoue. Šaljite što oiše sooju djecu na razne ma i v i škole, ako želite osigurati sooju budućnost. Upisujte se za ćlanooe „Udruženja bas i Ilmijje", ,,Gajreta“ i drugih korisnih ustanooa Čitajte što oiše korisne knjige i šn knjižeonost. Odgajajte sooju omladinu u duhu načela soetoga. Islama Braća musliman n. panislamsku ideju, jer u njoj leži spas soih muslimana. — Sakupljajte dobrooolj 1 n ' ITlusiimansko sirotište — Radite sa muslimanskim radnjama, ako žel te sebe podupirati. �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke“, koje sa do sad izišle Iz života za život * Nekoliko islaraskik ustanva. odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. Ululiča. (Rta Flerčesa). Knjižica sadržaje ove pričice i crtic e: Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, Dobro srce, Kradljivac, Mudri starac, Čobanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći> Ko je kriv. Poštuj roditelje, Mali majstor, Prvi ^jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali ~paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. C ije n a je k n jiz i 1 k r u n a . je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćatić, a sorH’- ' * ! idamskoj mladeži u praooj slici prikaže nekoje islamske ustanooe, kojima se od s;rane čoroj)., ’ prigooara, Štono ih nekoji naši zanešeni omladinci u tom slijepo oponašajt Pisac je \p usk ? u onoj raspraoici kratko ali jezgrooito i popularno rastumačio i njihoid oprand^*^;Jflkirr. |u:nentima dokazao Knjižica je podi­ jeljena u ooih sedam poglaolja: Vjero u ap ’ . Istom, 'hfl*' (Sojedočanstoo), JTliraz, Zašto Islam zabranjuje muslimanki pođi za inovje.-ca, izrtre u Ii ai lopstoo*. Cijena 30 helera. O du I _ I __________■ _ _ I3 la IT IS K G J u Odu je kejigu napisao na francuskom U ^ mT C ^ i I misirskili^čnikDr-Hhmedbe9Džeihun« (S higijenskog gledišta) a na naš ju je jezik preoeo marljiui prosnjetni radnik Salih BakamoDič. Knjiga ima ovaj sad ržaj: Pokornost, Pranje, Abdest, Namaz, Post, Hadž, Sadaka (Mi­ lostinja) Zećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim, Višeženstvo (Poligamija), Rastava braka, Razvratan život, Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, Osobita čistoća m us­ limana, Džamije, (Bogomolje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, Odjeća ženskinja muslimanskog, Dodatak C ije n a 6 0 hel- I? Q T T 1 Q 7 Q n c 5 i n n c t llfllllf lA U lld lU j l U v l i Napisao Dr. Husejn Huiki. P reveo Musa Ćaztm Ćatić. Odo je knjižica razdijeljena na: llood i ooa poglaulja: Kako post upliuiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za orijerpe posta. Ooa formatom malena ali sadržajem orla korisna knjižica potrebna ]e soakom muslimanu, jer nas upučuje u soa zdraostoena prauila, kojih se trebamo držati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �BROJ 13 GODIN II. „BISER “ izlazi dva puta mjesečno. - — ----------- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola IO. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 1 0 — ; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I nnet nel -mumi nune i chvetun! E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista PLATIVO I UTUŽIVO U treba s'at' na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 1. Safer ul-hair 1332. M O S T A R Muhamed Hifzi Muftlć: 12. Rebiulevela *) — Prigodna besjeda. — U istinu . . . Opetujem: zaista . . . I po treći put velim : zaista . . . Uz ove teške i kritične dane, kadno su se nad cijeli islamski svijet nadvili tmurni i mrki oblaci, koji - ne znaš — ili nose uništavajući grad, ili blagosovljenu kišu, otvorimo i razga­ limo svoja ozebla prsa ove mubareć večeri to­ plim tracima žarkog sunca, koje se rodi prije 1395. godina u vrućoj Arabiji u starodrevnom gradu Meki, a koje i nakon tih trinaest dugih vjekova jednakom toplinom grije one, koji mu se obraćaju! Kako vam je poznato, čestiti gragjani, običaj je kod prosvijetljenih, kulturnih i napred­ nih naroda, sjećajući se svojih velikana i du­ ševnih vogja, od vremena do vremena priregjivati spomendane, jer je to okrepa za ljude, što ih uzdiže iz praha svagdanjeg života i daje im poleta za uzvišenije ciljeve. Pa i mi, težeći za duševnim oživljenjem, sastajemo se, da se sjetimo onog, čiji je život bio početak nove epohe, znamenite za cijelo čovječanstvo. Ova mubareć večer, 12. Rebiulevela, sa­ brala nas je ovdje kao vjerne sljedbenike svoga ') Ovu je lijepu besjedu držao u užem krugu na 12. Re­ biulevela o. g. u čitaonici vrijedni islamski prosvjetni radenik gosp. Hifzi ef. Muftić, kadija iz Bos. Novog, pa ju i mi u „Bi­ seru" donosimo, uvjereni, da će u njoj muslimani naći krasne pouke, Ur. ® 1. januara 1914 Pejgambera Muhameda a. s., da ju oživimo i da se njegovom uspomenom osvježimo. Uzmite, vrijedni drugovi, na dobrostivo znanje, da ovaj put ne ću biti kroničar. Ne ću vam opisivati njegova trinaestgodišnjeg naučavanja blagom riječi u njegovom rodnom mjestu Meki, skopčanog sa tolikim tegobama i opasno­ stima, koje je snosio herojičkom strpljivošću; niti ću vam nizati ratne dogagjaje od deset go­ dina za vrijeme boravljenja u Medini, koje je sa svojim vjernim Ashabima vodio nenatkriljivom hrabrošću, umom i bistrinom trajno proti brojnijem, fizički i materijalno jačem neprijajatelju, jer će biti od toga svega i vama dosta poznato. Nego ću ovaj put ovu svoju besjedu začiniti sa nekoliko zgoda ili anegdota i bilje­ žaka iz njegova domaćeg, privatnog i društvenog života. Promatrajući njegovo ogromno djelo i tok javnog života u t*škoj i neprekidnoj borbi od 24 godine poslanstva, prikazuje nam se njegova pojava u obliku isključive ozbiljnosti, da ne re­ čem grube strogosti i energije. A megjutim, obratno tome, on bijaše u privatnom životu vrlo ugodan i pitom, finih i privlačivih osjećaja i vladanja. H. Alija r. a. u svom opisu izmegju osta­ log veli: ,,Ko bi ga prvi put vidio, osjetio bi naprama njemu strahopoštovanje, a kad se kogod s njime više upozna, zavoli g a \ Mnogo je navoda, koji utvrgjuju, da je bio u privatnom saobraćaju vesela i osmjehnuta lica. U jednoj tradiciji od H. Ajiše r. anha, ovako se Alejhisselam prikazuje: Niko nije bio ljepše �Strana 194. . BISER' ćudi od Božijeg poslanika a. s. Nije ga niko od ashaba ili od ukućana dozvao, a da se nije odazvao sa: „Lebbejkje", što bi smo mi rekli ,,lepe“, a što ima značiti: „slušam te“. Enes bin Malik r a. pripovijeda: „Služio sam Božijeg poslanika a. s. deset godina. I ni­ kad mi ne reče niti ,,uf“ ; ako sam nešto učinio, nikad mi nije rekao: „zašto si to učinio”, a ako sam što propustio, nije mi nikad prigovo­ rio: „zašto si to propustio?8 Osim što nije nikad udario niti sluge niti žene, Muhamed a. s. je sobom krpio svoje ha­ ljine, popravljao obuću meo kuću, muzo ovcu, kolinčio devu, polagao blagu, jeo sa slugom, donosio kupljene stvari iz čaršije. Nije izabirao jela, nego što bi mu se do­ nijelo od jela, to bi jeo, makar bilo i bajato. Ovaj skromni i priprosti život ne treba pripisivati tome, da su okolnosti bijede prisiljavale Pejgambara na ovaki način života. On je toliko puta bio u položaju i prilici da se obogati, ali nije htjeo. Sjetimo se, da se je prvi put oženio sa bogatom udovicom H. Hatidžom r. anha. A prije ženidbe, radeći sa njezinim 'metkom, pokazao je, da je umio biti i valjan trgovac. U prvim godinama njegova poziva nudili su mu mekanski prvaci poimence na usta Utbe bin Rebia, veliki imetak, da napusti naučavanje nove vjere- On je tu ponudu otklonio. Pa kasnije u Medini toliki je ratni plijen prošao kroz njegove ruke, a da se nije htjeo obogatititi. Jest, dolazio je u posjed tolikog imetka, da je drugim davao u jedan put po 100 deva. Nu, što je došlo, to je drugim razdijelio, osta­ jući u takom stanju, da mu je ječmeni hljeb bio redovita hrana. Rekao je= Kad bi u mene bilo zlata kolik Uhud planina, ne bi me vese­ lilo, da kod mene prenoći i jedan dukat osim onog dukata, što bih ga sačuvao porad svoga duga. Pa kao kod kuće, tako i izvan kuće bio je dobar i blag, idealan drug i prijatelj. Svakog je do­ zivao po arapskom običaju počasnim imenom i koje je pojedinom od ashaba bilo najmilije. Kod susre­ tanja prvi je nazivao selam, prvi je pristupao da se rukuje. Kad bi gdje došao, sjeo bi, gdje bi našao prazno mjesto Ne bi nikom presjecao govora, doklegod ne bi kogod prekoračio gra­ Broj 13. nice. A tad bi ga spriječio ili bi ustao odatle. Nije dao da se ustaje ispred njega; nije se dao u ruku ljubiti. Ebu Hurejre r. a. kazuje, da je bio uz njega, kad mu je jedan čovjek pristupio, da ga u ruku poljubi, našto on trgne ruku i reče: „To čine Adžemi prema svojim carevima, a ja nisam car. Ja sam jedan čovjek od vas (iz vaših redeva)“. Džerir bin Abdullah r. a. veli: Nikada me Božiji poslanik a. s. nije zastidio od kako sam primio Islam, i nije me vidio, a da nije bio veseo i osmjehnuta lica. Šalio bi se sa svojim ashabima, sastajao se, razgovarao. Zabavljao se je sa njihovom djecom, okupljao ih i posagjivao u svojoj sobi. Odzivao se je na poziv slobodnog čovjeka, roba, robinje i najvećih si­ romaha. Oblazio bolesnike i na kraj Medine. Ako bi mu kogod došao za kakovu potrebu, ne bi ga povratio, što mu ne bi potrebu namirio ili barem lijepom riječi otpremio. Dapače kad bi ga i robinja, ma čija bila, uzela za ruku, odvela bi ga dokle hoće, dok bi joj posao svršio. Kazuje se, da je Alejhisselam rekao: „Neka mi od mojih ashaba nikoji ne kazuje ništa od drugog, jer ja volim, da megju vas izagjem, a ja sam čistih (zdravih) prsa". Svoju je rodbinu oblazio i ugledao, bez da bi protežirao i odlikovao one, koji su bili bolji i vredniji. I rekao je: „Ta i ta porodica nije da su oni kod mene bolji, ali ih ja oblazim radi rodbinstva". Osobito mi je naglasiti, gospodo moja, jednu njegovu značajku, koju bi trebali naročito danas uvijek imati na pameti, a to je : opraštanje za nanešene nepravde, za koje se nikad nikom nije osvetio. Jedino ako bi se kogod ogriješio o Božiju zapovijed, tada je bio strog sudija u smislu ajeti kjerime. Inače je opraštao pogreške i preko njih prelazio veledušno. Dogje jedan put jedan Ara­ bija, vodeći dvije deve, i osoro potegne za ogr­ tač Muhameda a. s„ pa reše: „Muhamede, na­ tovari mi ove dvije deve od Božijeg imanja, što je kod tebe. Što bi mi natovario, ne daješ mi ni od svog imetka niti od očinog". Pejgamber a. s ušuti, pa će malo kasnije reći: „Ovo je imetak Božiji, a ja sam njegov rob... 0 Ara- �Broj 13. ,BISER‘ bija! Tebi će se odmazditi, što si mi krivo učinio!" „Ne", odgovori Arabija. On ga upita, za što, a Arabija odgovori: „Za to, što ti zlo ne vraćaš zlim". Muhamed a. s. se nato nasmije, a ovom čovjeku natovari jednu devu ječma, a jednu hurmi. U bitci ’na Uhudu njemu je izbijen zub i bio je ranjen u lice. Neko od ashaba mu reče, zašto ih nebi prokleo, a on odgovori: „Ja nisam poslat, da budem proklinjao, već sam poslat, da od Boga svijetu dobro išćem i da budem blagoslov. Bože moj, ti uputi moj narod na pravi put Zaista oni ne znaju". Takih bilježaka ima dosta, ali se mi za­ dovoljavamo sa ova dva primjera. Bilo je časova, kad se je njegova velika i plemenita duša ganula do suza. Vidili su ga suznih očiju na mezaru njegove kćeri. — Kad je umro Osman bin Mazun r. a., poljubio ga je, a suze su mu potekle. Ovaj Osman je jedan od prvih, koji je odmah u početku primio Is­ lam, a umro je koncem druge godine po Hidžretu. Još je u njega bilo jedno svojstvo, koje ga čini simpatičnim i ugodnim u društvu. Onaj, koji to svojstvo ima pri sebi, uvijek će imati više društva, nego onaj, koji je vazda namrgogjen. Nevina šala, bez sarkazma i uvredljivosti, lijep je ures duše. I naš Pejgamber a. s. imao je običaj i pošaliti se sa svojim ashabima, r. anhum. Samo šta ima, njegova šala bila je va­ zda istinita, nije sadržavala ni truna lažljivosti. Na primjer: Enes bin Malika r. a., kojeg je majka kao dječaka od deset godina dovela Pejgamberu a. s., kad se doselio u Medinu, zvao je katkad: „Ja zel-uzunejn!“, t. j. 0 ti, što imaš dva uha! — Jedna starica reče, da joj Pejgamber a. s. učini dovu, da unigje u dženet On joj odgovori, da baba ne će unići u dženet. Na to baba počne plakati, a on joj onda rastumači, da ona u staračkom obliku ne će unići u dženet, nego pomlagjena. Za tim prouči: Inna enše’nahunne inšaen fe džealna hunne ebk’jaren uruben etraben". (Mi smo te ljepotice stvorili posebnim stvaranjem; učinili smo ih nevinim, muževima dragim i u njihovom dobu). Kako vidite iz ove nekolike bilješke, naš Pejgamber a. s., kao što je bio velik i nenat- Strana 195. kriljiv kao javni radnik, isto je tako bio i u privatnom životu nesravnjivo ugodan i pitom, domaćin, drug i prijatelj. A tim sveukupnim odlikama i izveo je svoje veliko djelo, za koje ga je dragi Bog poslao kao blagoslov za sav svijet. Jest, pri našem Pejgamberu Muhamedu a. s. su se združile sve vrline i odlike duha u najsavršenijoj formi I zaludu ćeš listati istorije svih naroda iz sviju vjekova, ne ćeš mu naći ravnog. Dok Muhamed a. s. može biti kao uzor u svim vrlinama, dotle drugi velikani proslaviše se samo sa nekim odlikama svoga duha, i tim što su se rodili u prilikama, prikladnim za uspjeh, ili se najprije razviše naobrazbom, a okolnosti im pomogoše. Na primjer Sultan Fatih. Rodio ga je ve­ liki car Murat II., na gotovo je prijestolje za­ sjeo, pa je tako bio u povoljnim prilikama, da razvije svoj osvajalački talenat. I — gospodo moja — krijepio je svoju dušu naukom svoga Pejgambera a. s. Slavni Isaak Nevvton najprije je svršio sve­ učilište u Cambridge-u, a kasnije je bio pro­ fesor u istom. Proslavio se je samo kao velik astronom i otkrivač zakona o gravitaciji. Napoleon Veliki, zaista jedan od najvećih vojskovogja, da nije predhodno svršio vojničku školu, zar bi u opće postao generalom, zatim prvim konzulom prve francuske republike, a napokon carem. Pa kakav njegov svršetak bi­ jaše! Njegov genij ne očuva ga od propasti. Njegova mi sudbina izgleda kao onog orijaša u jednoj priči, koji, ne znajući šta će učiniti sa svojim prejakim rukama, sam .se udavi. Slavni Likurg i Solon dadoše državne za­ kone, svaki samo svojoj državi, pravo rekavši svojim gradovima, Sparti i Ateni. A pogledajmo djelo Muhameda a. s .! Rogjen kao sirota, bez naročita odgoja, nije naučio ni pisati, a šta sve učini! Na velikom prostoru Arapskog poluostrva, dugu dva mjeseca, a ši­ roku jedan mjesec dana puta, ujedini cijeli arap­ ski narod, do tada rasut, neobuzdan, poludivlji, i iz temelja osnova državu, davši joj i temelje državnog uregjenja. A osim toga, nauči svijet �Strana 196. Broj 13. . BISER' u jednoj svjetskoj vjeri, koja sama sobom — bez propagande — uvijek stiče sljedbenika, ne samo megju divljim plemenima srednje Afrike, nego i megju najvišim krugovima najprosvjetIjenijih nraoda. Ako zamislimo Muhameda a s. i druge svjetske velikane prema njihovim djelima, to nam se ostali prema njemu pokazuju kao pa­ tuljci prema divu. Jest, drugi su svjetski veli­ kani sjajne zvijezde prvog, drugog, petog, de­ setog reda na vedrom nebu, koje nas ljetnim blagim noćima svojim treperenjem dragaju i zanose u priče Hiljadu i jedne noći, nu koje gube svoje svijetlo, kad se On, žarko sunce, pomoli na obzorju, da kroz studeni svemir svo­ jim toplim zrakama obasipa ovu hladnu grudu, da ju oživi. Ovaj veliki Arap, ovaj najveći čovjek, ka­ kvog nije druga majka rodila, izveo je najveće djelo, na svijetu nevigjeno, i mogao je to iz­ vesti, jer ga je — ne ljudi, nego — Bog Sve­ mogući uzgojio i zadahnuo svojim vječnim slovom. * Ebu Talib, amidža, Pejgamberov a. s , kod kojeg je on i odrastao i koji ga je štitio dok je bio živ, kad je bio na smrtnoj postelji sabere kurejške prvake i u svojoj oporuci, što ju je pred njima izgovorio, izmegju ostalog reče i ovo: „I ja vam preporučujem, da Muhamedu činite dobro, jer je on megju Kurejšijama ElEmin t. j. pouzdani, a megju Arapima Sidik t. j. pravedni. I pri njemu su sve vrline, koje vam preporučujem . . . Budite njegovi pomagači, a njegovom društvu zaštitnici. Tako mi Boga, niko ne će poći njegovim putem, a da se ne će upraviti (biti kako treba), i niko ne će primiti njegovu uputu, a da ne će biti sretan", I zaista je tako! S toga neka je naš Pejgamber a. s- naš prvi ideal. Pa slijedimo ga, ne samo formalno vršeći neke vjerske propise, nego u svakom pogledu i u svagdašnjem životu, primajući ga duši onako srdačno, kao što je on bio srdačan naprama svakome, naročito naprama svojim ashabima i svojim sljedbenicima. Budemo li njegovi pravi sljedbenici, to — i ako su nas poklopili mrki oblaci — i nama će se razvedriti i razgaliti- I sa Božijom pomoći, ne će biti zapreke. koju ne ćemo moći uklo­ niti s puta boljoj sreći, i sa pouzdanjem ćemo moći pogledati u budućnost. Ovaj optimizam izriče i perzijski poznati pjesnik i filozof Šejh Sadi u stihovima: „Či gam didari ummet ra kji bašed čun tu peštiban Či pak ez mevdži bahr anra kji bašed Nuh kještiban". (Kakvu brigu da imaju šljedbenici, kad si im ti zalegje; ta kakova je bojazan od morskih valova, kad je Nuh lagjar.) Otvorimo dakle svoja srca blagotvornim tracima, što se ove mubareć večeri prosipaju od spomena našeg velikog i dobrog Pejgambera Muhamed alejhisselama! Semsudin Sarajlić: Čobanče. (Nastavak.) On je pogledao u jagluk, natopljen njezinom svje■žom koji bi radije imao, nego sve na svijetu, i za­ molio je potresno: — Daj mi ga s a d ? A ona se uzmučila, pa kimnula glavom, te će reći šapatom, oborivši pogled nicć: — Ne, ne mogu, dok ga operem; drugi put, ako hoćeš, i deset drugih. Salko klonuo, spušća ibrik i čekaše, dok se djevojke okrenu. Prigjoše i poliše Kadi, uzeše od Salke metvicu i povezaše joj ruku. Krv se ustavljala i djevojke se razvedriše. Jedna će rećy —- Da ne bi onog čobančeta, ne bi smo znali, šta ćemo ti raditi. — „Čobanćeta . . .«,ponavljao je Salko sebi u glavi, Svi me samo tako znaju. Mlad — lud. Eto, i opće s njim nezazorno. Sigurno ne biše bile takve prema kakvom pra­ vom momku. A Kada? Je li ga razumjela? Sigurno jest, pošto mu je pravilno odgovorila, makar i neumjesno. U tome je došao mobi ručak. Djevojke su sjele je­ sti, dok je domaćin svezao jedan snop, da proba uža. Onda je i on otišao u hlad, a Salko sjeo na snop i odatle se ponešto s njim razgovarao. Djevojke ga zovnuše, da s njima jede. On odbi, veleći, da je ručao. Na to će jedna djevojka reći Kadi kad su jele pitu: — Kado! Ovo je čobanče tebi valjalo. Pošalji mu malo pite. Kada ga je pogledala s osmjehom: —^Hoćeš li pite? �Broj 13. ,B 1 S E R' — Ne ću, — odgovori Salko. Nu, jedna djevojka mu ipak donese u sahanu jedan komad: — Evo, poslala ti Kada. — Hvala jo j; nijesam gladan. — Ama uzmi. — Ne ću. — Djevojka se povrati do sofre. Ali sad je Kada ustala, ponukana od drugarica, uzela sahan i pošla prema Salki. Nije se ni malo od njega zaklanjala, već se sva rumenjela s nekog unutarnjeg nemira. — Uzmi od mene! — govorila mu je potiho, do­ lazeći. On je vrtio glavom.. — Ne ćeš od mene?! Uzmi, kajaćeš se . . . — Daj mi jagluk. — Što će ti? — Da ga na srcu nosim. Kadi preletje rajan smiješak oko usana, a onda joj udariše plamenovi uz obraze. Obori pogled zemlji i niemo mu pruži sahan, pa se još jedan put osmjehnu. Salko je šutio i mrko pogledao preda se. — Uzmi! . . . mehko će mu Kada. — Ne ću! . .. Ne ću od tebe ! — reče glasno Salko ustade i okrenu u šumu. Domaćin se je nalakćivao u hladu, kao da ništa i ne vidi. Djevojke, koje čuše zadnje Salkine riječi, zastao doše u jelu i pogledaše se zagonetno. Kada gledaše čas dva nijemo za Salkom, a onda ga milo zovnu: — Čobanče! Nu on se i ne okrenu, makar da mu je dugo zujao Kadin moleći glas u ušima. VII. Ljupki jesenski dani iza ove mdbe rashladili su, istina, donekle Salku od prvih velikih osjećaja ljubavi preko ljeta za Kadom. Ali tim više počela su mu sad cvjetati čuvstva, neiskazana poetična čuvstva, koja su upijala u njegovu dušu svu ljepotu jesenskih milih, sun­ čanih dana, ječanje gora u sjenkama raskidanih bijelih oblakova, što su se kao velike stijene vidjeli ovdje ondje na čistom plavome obzorju, šuštanje žutog opadajućeg lišća, ogolijevanje i opušćivanje prirode i t. d. U takim danima napajalo se Salkino srce nekom novom slašću, tihom ali jedrom, i kucalo snažnije sa svoje ljubavi prama Kadi, koju sve to slagje ćutijaše, što je osjećaše tajnijom. Ponekad bi se toliko razblažio, da mu se pričinjalo svejedno: voli li njega Kada, ili ne. On je nju ljubio i ta slast ljubavi bila mu je dosta, da bude previše blažen. Ipak ga je sada vuklo, da progje po ne­ kad sa stadom preko brda prema Kadinoj kući, ili s njim sagje do rijeke, da ga napoji. Svejedno bi mu bilo, da bi gdje i Kadu vidio, ne bježi od nje, jer mu se nije više tako okrutnom pričinjala od mobe, pošto je dosta premišljao kasnije o njezinom tadanjem držanju. Tako je jednoga dana, kada je dogonio na rijeku stado i tuđi opazio dvije djevojke, sišao smjelo do rijeke Strana 197. pred njih i pogledao ih. Došle su po vodu; jedno je bila Kada. Druga mu se javila: — Hoćeš li koju jabuku ? Kada se na pola zakrenula od drugarice, a on je dobro vidio, kako sa strepnjom očekuje njegov odgovor — Hoću, — osmjehnu se Salko. A u Kade sinu lice neiskazanom milinom i ona po­ gleda krišom na Salku s velikim veseljem. Kadina drugarica prebaci Salki jednu jabuku i pruži ruku prema Kadi, da joj još dadne. — . Izrazbijaće mu se, ako mu ih tako bacaš, — primjeti Kada. — Ja kako ću? Hoćemo li ovako u jagluku sve od jedan put? — pitala je drugarica. — Makar, — kaže Kada, zavezujući jagluk, pa će dodati ispod glasa: Pitaj ga, hoće li još . . . — Hoćeš li još jabuka? — okrenu se djevojka Salki. — Dar nije težak, — odvrati Salko, pritajavajući uzbugjenje radi onoga, što je imalo uslijediti, pošto je vidio, šta se sprema. A na to je Kada, ošinuvši ga veselo svojim plamenim' pogledom, prije nego joj se mogla drugarica pravo i ©krenuti, zavitlala snažno jaglukom jabuka i gruhnula ga njim u prsa. Salko pritišće rukama jabuke na srce i — dok vidjaše, kako drugarica gleda začudno Kadu, a ova njega svesrdno - prige se brzo i poljubi jagluk, nov, navezen poput njegovog. — Šta to? — pitala drugarica Kadu. — Ništa, — ozva se Salko,.— evo jabuke su u mojoj ruci. Djevojka se čudila, kako se čas prije staniše preko vode, a onda je tražila od Salke, neka im povrati jagluk. On pogleda u Kadu, a ona se samo osmjehnu, kao da će reći: »šut! ti!c — Vrati nam jagluk, — govorila drugarica, pa ću ti nešto kazati. — Znam ja to, da je samo onako . . . odbijao Salko. — Nije, vjeruj mi, već ću ti baš kazati. — Pa kaži, ja ne ću veresije. — Eh, eto, doći ćemo ti prekosjutra u blizinu na sijelo. — Gdje to? — U Mediće. — To je meni svejedno? — pogleda on u Kadu. — Pa možeš i ti doći, — kaže Kadina drugarica. — Da vam donesem jagluk? — šalio se Salko. — Ah, pa zar ga ne ćeš sad povratiti ? Kada se sage do suda, da nosi vodu, kao da je sve kazala, što je htjela tuđi kazati. Salko joj je razumio, pa će odgovoriti drugarici’ — Van da ako tamo. _ Ali ja ga tamo ne smijem iskati. Zar da sve mu svijetu kažem, da smo ti davali jabuka? �Strana 198. .BISER' — Ne brigaj ti, — umirivao je veselo Salko, — to ne će niko znati. — Ali si ti čudan, — zgledala ga djevojka — pravo čobanče. — Makar, — osmjehnu se on. (Nastaviće se). štinama, što ih ovo stanje prouzrokuje. To su one opačine i zla, koje iz točnih statistika poznaje svaki poznavaoc stanja i prilika u onim zemljama. Mi ćemo ovdje navesti jednu opasku gospogj« De Afrinao o napretku američkih žena na polju umjetnosti i književnosti. Ona u svojoj smotr „Enisul-Dželis" od 30. septem bra 1899., pošto je navela statistiku o napretku američkih žena u književnosti i umjet­ nosti, ovako piše: — „Ali jasno je, da sve što više žene napreduju u znanostima, to muškarci sve više umnožavaju raspust braka, a to se najviše dogagja u Sjedinjenim sjeveroameričkim državama. Tamo je raspust braka zauzeo naj­ šire dimenzije, koje nije zauzeo u islamskim i ostalim zemljama". J. T anović: In memoriam tiranno. „Zapisci jednog roba". Mi ćemo o ovoj velikoj opasnosti, koja se iz brač­ nog razvoda ragja, govoriti na posebnom mjestu, kad na­ vedemo one strahotne statistike o njemu. S toga ćemo se čuvati, da ne duljimo i samo ćemo reći, da mi ne mi­ slimo, da bi žena bila kod muža za to omražena, što bi se bavila naukom i književnošću. Ono, što nju čini ni­ skom i odurnom, nije ništa drugo, nego njeno nastojanje, da se s muškima natječe u njihovim, vanobiteljskim po^vima. Zar ja ću trpjet ropstvo i sram otu?! — Klonuti volim pod bremenom svojim, No načut samo o sramoti koju! Zar ja da sličim puzavome skotu ?! Ne! nikad ne ću pognut šiju svoju Pred tvojim bičem, tiranine silni, Ni tražit milost, volim poginuti, A biti hajduk za nepravdu tvoju. Iz ovog svega slijedi zaključak, da republika Joming nije onaj uzor, koji bi u ovom pitanju vrijedilo oponašati, jer kad bi tako bilo, onda bi prije nego iko za njenim se primjerom povele Sjedinjene sjevero-američke države, koje su _ ielu zemlju uvele u sferu kulture i bogatstva. Možda će se nekoji čitatelj ovom čuditi i pitati se, kako su te američke države, koje najviše promiču slobodu, mogle nehajno ovaj zakon zanemariti i pustiti, da ih druga država u tom preteče. Ali ako bi taj čitatelj saznao glavni uzrok tome, odmah bi se prestao čuditi. Ta vlada am e­ ričkih država je ovaj zakon dijelom prokušala, pa ga je onda ukinula, kad se je na svoje oči osvjedočila o veli­ kim njegovim štetama. Sramota demon života je moga, A ropstvo vatra, što užiže mržnju I crven plamen, što osvetu piri, Da smrvi posluh roba kukavoga. Ja mrzim vraga ropstva i sramote, Kumiri moji ponos su i snaga I život onaj, što prkosit znade Tiranskom licu, bez sjene dobrote. — Upamti dobro, tiranine Rob traži život slobode i Odmazda sili vulkanski se Još ček? poklik iz grudiju Broj 13. strašni, m ira; sprema . . . mračnih. % Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: Edib Tešu jak. Gosp. pisac „Emancipacije žene" veli: — „Da dokažemo napredak američkih žena, dovoljno nam je reći, da se iz statistike, pisane god. 1880., razu­ mije, da je broj žena, koje se bave samo znanošću i književnošću, dosegao do 75%> a broj onih, koje se po trgovinama nalaze, do 6 3% , te broj onih, koje su zapo­ slene obrtom i industrijom, do 6 2 % “. Ali gospodin pisac nije htio ni iz daleka natuknuti štogod o onim socijalnim ubitačnim opačinama i nevaljan- Godine 1870. osnovalo se je pod predsjedništvom gospogje Martin jedno opasno društvo od samih žena, te počelo tražiti za žene politička prava, a u tom ih dapače potpomagahu i mnogi muškarci iz političkog svijeta, koji su opravdavali mišljenje tog ženskog društva prije, nego su o njemu i njegovim posljedicama razmislili. Poslije su članice ovog društva počele držati javne govore na skup­ štinama, pisati članke po novinama i voditi žestoke ras­ prave s vogjama pojedinih političkih stranaka, navodeći dokaze proti njihovu mnijenju, dok na koncu nije zaklju­ čio parlamenat, da se i ženama politička prava podijele. Iza toga je u godini 1872 gospogja Martin kandi­ dirala na predsjedništvo republike, te je bila izabrana i u svoje ruke preuzela prvo mjesto u državi. Nu nije se mo­ gla dugo održati, jer su je kroz kratko vrijeme napustile njene drugarice, te je megju njima nastala najveća protiv­ nost i borba. Napokon je država ovaj zakon zauvijek ukinula. Ovaj poznati dogagjaj u povjesti Sjedinjenih država opširno je opisan u 18. svesku „Revije revija". �osnivati, položaj se je žene sasvim promijenio, jer ona je već stupanjem u porodicu, svoju samostalnost izgubila: ali je prama tom stekla jedno moralno središte, što ga prije nije imala". Eto iz ovog sociološkog razmatranja saznajemo, da je žena u doba svoje samostalnosti bila u krajnjoj bijedi i poniženju. Dakle, ako ona želi, da opet postigne tu svoju samostalnost, nek radi i nastoji svoju želju ostvariti, Mogao bi sada neko re ć i: — „Ovaj sadanji pokret za samostalnost i slobodu žena nije skopčan s ničim, što bi porodicu porušilo, kao što je to prije bilo; s toga žene ne će biti prezrene i ponižavane, ako svoju slobodu izvojšte". Mi na to odgovaramo: — „Istinu je rekao, ko je ustvrdio, da se povjest sastoji od ponavljanja istih dogagjaja, jer žene u svima civilizovanim zemljama nastoje danas, da brak pokvare, te u tu svrhu ogromne knjižurine sastavljaju. U 18. svesci „Revije revija" stoje ove riječi: — „Vrlo je jasno, da je brak, kojeg su naši očevi smatrali nužnim, sa svjju strana bio izvržen silnim potre­ sima, jer intelektualni napredak žene, te svakodnevno pro­ širivanje njenih prava i njena silna težnja za izjednačenjem s muškarcem, ugrožava naše teorije o braku, što smo ih mi naslijedili. Napuštanje braka i težnja za raspustom od strane ljudistva — to su dva važna pitanja, koja svakim da­ nom sve vi : napreduju u Americi i u svima evropskim državama; a sva ova stanja ženska pokazuju nam jednu socijalnu bolest, koja mora zakonodavce pobuditi, da ju radikalno liječe". Ove su lijepe riječi zaključak, stvoren na dubokoj sociološkoj analizi. Megjutim mi ne držimo nemogućom stvari, da će neki dio žena jednog dana postignuti ovu apsolutnu slobodu i samostalnost. Ali one će se tada ba­ citi u najteže ropstvo i na najniži stepen bijede i mizerije. Ali nama — muslimanima, — kojima ništa ne manjka osim mudrosti, što no ju moramo uzeti, gdje god je nagjemo, ne priliči se, da prihvaćamo ikakove običaje, prije nego potanko ispitamo sve ljudske dogagjaje i prilike. Jest, mi moramo otvoriti oči i pažljivo promatrati svjetske odnošaje i prilike, da se pred nama otkriju sve koristi osmjehnuta lica, a sve štete s grubim i grdnim izgledom, te da što je korisno primimo, a što je štetno odbijemo. Svakako nama naš Bog preporučuje, da ispitujemo historiju prošlih naroda, da istražujemo uzroke njihova opadanja i propasti, kako se ne bi kao oni strovalili u ponor ništavila. Eto, mi smo se ovog puta malko držali, pa smo vidjeli, da je ženska apsolutna samostalnost uzrok i njene i muške nesreće. S toga se eto mi moramo oprezno ču­ vati, da se ne bacimo u ovaki opasan vrtlog, te moramo četiri razdoblja, veli se ovo: — „Iz ovoga se razumije, da je prošlo jedno vri­ za poboljšanje ženskog položaja tražiti drugi način, kako jeme, u kojem nijesu bili poznati porodični zakoni i kad ne Čemo ni u čem prestupiti granice Božije mudrosti i ljudske prirode. je žena bila slobodna od sviju veza i potpuno samostalna (Nastaviće se). (Lijepo se o tom razmislite!) Megjutim je ona bila do kraj­ Megjutim ja ne mislim, da o ovom pitanju treba diskutirati, jer da je republika Joming htjela ovaj zakon ukinuti, to bi mogla vrlo lahko učiniti, kao što su Sjedi­ njene države učinile. Ovakove pak lažnim ruhom odjevene teorije ne mogu se nikako nazivati slobodom po juridičkoj termino­ logiji. To nije sloboda, nego jednostavno odstupanje muža od svojih nekih prava, koja on može kad god hoće po­ vratiti, bez da se boji kakovoj djelotvornoj protivštini. Mi u ostalom ne tvrdimo to u sumnji; prije nam je filozof Prudhomme rekao, da ne prihvaća ove pretjerane slobode, koju nazivaju „emancipacijom ženskom1*, pa dalje ovako nastavlja: — „Ja ne samo da nijesam pristaša ženske eman­ cipacije, nego sam — ustreba li — najveći zagovornik običaja, da se žena zatvori, a naravno je, da čovjek može taj zatvor provesti, samo ako hoće, t. j. muškarac kadgod hoće, može ženu lišiti slobode". Autor „Ženske emancipacije" veli: — „Ovo je u najkraćim potezima historija žene, koju ćemo mi u dvije-tri riječi prikazati. Žena je živjela slobodna u prošlim stoljećima, kad je ljudstvo bilo u svo­ joj kolijevci. Poslije, kad su se porodice počele osnivati, ona je pala u pravo ropstvo; a još poslije, kad je ljud­ stvo krenulo putem civilizacije, promijenila se je forma ovog ropstva i nekoja su ženska prava priznata. Ali je žena opet bila osugjena, da trpi apsolutističku volju mu­ škarca, koji joj nije dopuštao, da se koristi onim pravima, koja im je on dao. Iza toga, kad je čovječanstvo postigio današnju visinu kulture, žena je postigla potpunu slobodu i s muškarcima se izjednačila u svima, ili u većini prava. To su vam eto četiri faze razvoja ženske slobode, prama kojima stoje četiri epohe u historiji svjetske civilizacije". Pisac „Ženske emancipacije" tako veli, ali ni riječce nije rekao o tom, kakovo je stanje žene bilo u raz­ doblju te samostalnosti, kako se je žena poslije te slobode — kad se je porodica osnovala — zadovoljila ropstvom i napokon, kako se je ta društvena revolucija dogodila. Ako se ispitivač malko potrudi sa željom, da sazna sva ova pitanja, opaziće, da svako od napomenutih razdoblja imade neka svoja stanja, koja su od njega neodjeljiva, pa kad bi se žena htjela povratiti u jedno od tih razdoblja, bezuvjetno bi se morala pokoravati njegovim potrebama i ustanovama. Prama tome, kad i sam gosp. pisac „Emancipacije žene" vidi, da se civilizovana žena trajno povraća prvašnjoj samostalnosti, onda bi trebao pristati i na ona stanja, koja su bila nužda onog vremena. Pogledajmo sada, kakova su ta stanja bila! U enciklopediji devetnaestog stoljeća, govoreći o ova njih granica ponižavana. Kad se je poslije počela porodica �Strana 200. ,B I S E R‘ A. Hlfzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) XXIII. Ni hrgjavo vrijeme, ni snijeg, ni neprolazni put do Kiićlikćekmegje nije mogao smesti Rifatbey-a . . . Kolima došao do blizu dvorca, koji se pred njim u sjeni večer njeg sunca kočio na jednoj ovišoj strmini opasan velikim zidovima. Ri(atbey u bilo čudnovato pri duši. Osjećao nešto neizvjesno; nešto ga tištilo. Okolo njega bilo je sve mrtvo, bez života! Čitava okolina, đoklen je oko mogo pregledati, bijaše pokrivena snijegom. Nebo se nije vidilo od velike oluje. Rifatbey je koračao lagano, osta­ vivši kola podno brijega, jer nijesu mogla uz neuregjen i zapušten puteljak, koji je vodio Sarianovu dvcrcu. Ovaj dvorac doživio je čudni historiju. Sagradio ga prije stotinu i nekoliko godina jedan talijanski posla­ nik. Za onoga mističnog doba pričalo se o ovom dvorcu čudnih stvari. Okolišni vlastelini pripovijedali, da se u njemu za nekoliko godina nije nikad po čitave . <ći dunulo svijetlo. Veselja i pjesme bez kraja i konca orile se iz tog čudnog dvorca. Nekakvi ljudi dolazili iz Carigrada i teferičili. U ponoći prolazila često muzika kroz ubavo seoce, a za njom žene u polunagim i gospoda u čudnim odijelima. Gorile baklje i osvjetljivale noć. Dolazili neka kvi putnici u lagjama morem i ostajali tu po više dana; igralo se i pjevalo . . . Za tim opet odlazili, a da nije niko znao, ni ko dolazi ni ko odlazi . . . Jedne večeri došla vojska, opkolila dvorac i pohva­ tala goste. Te noći vidili neki seljaci, kako vode pod puškama i gplim sabljama sakupljene goste talijanskog poslanika. Iza toga nestalo svega. Dvorac opustio . . . Korovlje naraslo po lijepim vrtovima, a mjesto pjesme i muzike gakale švrake i vrane ispo streha čudnovatog dvorca. Do nekoliko godina kupio dvorac sa svim posjedom oko njega nekakav Adžem, takogjer čudak, o kojem su pripovijedali, da se bavi alkemijom. Neki su govorili, da i gjavole sakuplja, da mu pomognu pomoći, kako će ka­ men i željezo u zlato pretvarati. On je bio miran. Nije nikud izlazio, niti je koga puštao u dvorac, osim svoje dvije kćeri — dvije jednake bliznice, koje su oživljavale mrtvilo u dvorcu i okolo njega. Jednoga dana nestalo Adžema i njegovih kćeri — i dvorac ostao prazan skoro pedeset godina. Poslije se naselio jedan Englez i popravio dvorac. Poslije njegove • smrti prešao dvorac u posjed njegovih rogjaka u Engleskoj, koji su ga od vremena do vremena iznajmljivali. Prije deset godina kupio ga odvjetnik Sartijan, gdje je svake godine po čitavo ljeto ostajao sa ženom i svojom kćerkom Sabinom. Rifatbey-u je bila poznata povijest ovoga dvorca pa ćutio mistični dodir prošlosti u svojoj razigranoj mašti. Broj 13. U dvorcu je stanovao čuvar Sarijanova dvorca i nadglednik njegovih dobara sa svojom starom ženom i dvoje djece. On je bio i baščovan i jedan od najboljih i naj­ iskrenijih prijatelja udove pokojnog doktora Sariana. Kad je Rifatbey pozvonio na vratima, baščovan je sjedio u kuhinji sa svojom kćeri, pijući vrući čaj i raz­ govarajući : — Ko bi to mogao biti po ovom nevremenu? — primjeti baščovan, očuvši zvonce u hodniku. — Da nisu oni iz Carigrada, — odgovori mlada osamnaestgodišnja kćerka baščovanova — jer je madame rekla, da im se danas ili sutra nada. — A da! Vjeruj, jer Pietro daje gozbu, pa su i naši pozvani. Stari baščovan pregrne kabanicu i izagje da otvor vrata. Udovica Eliza sjedila je u svojoj sobi. Bilo joj do­ sadno, te bi često ustala sa mekog naslonjača i pogle­ dala kroz prozor, da vidi, hoće li Sabina večeras doći. Prozori su bilf zarošeni, pa nije mogla odmah viditi, nego je morala svakim časom otrti staklo rupcem, da vidi niz cestu, da li tko ide prema dvorcu. Kad je ugledala, kako i nečija kola okrenula prema dvorcu, pomislila je na Sabirni i Murisa. Nije ni mislila, da bi i oni došli auto­ mobil >m radi nevremena. Ali kad je vidila, da je iz kola izašao samo jedan čovjek, obratila je još veću pozornost. Ko bi to mogao biti po ovakom vremenu, mislila Eliza, uz lajući durbin da bolje vidi. No dok je Eliza pogle­ dala, putnik zamakao joj vidu. Sjela na kanapu do ka­ mina, .obučena dosta lagano obzirom na studen, koja je na izvanu, vladala. Bila je znatiželjna, hoće li taj neznas nac njojzi i s kakvim poslom ide. U to unigje baščov.nova kći na vrata i javi Elizi, da jedan čovjek iz Carigrada želi s njom govoriti o vrlo važnoj stvari. Eliza se uznemiri. — Šta to može biti? Jeli vam rekao svoje ime? — Nije, madame! Otac je tražio od njega posjet­ nicu, ali je on rekao, da nema uza se. — Ništa nije rekao što želi? — upita Eliza ponovo bojeći se, da se nije što Sabini dogodilo. — Nije ništa! Želi s vama govoriti . . . — Neka dogje! . . . Eliza ustane, da poravna kosu pred ogledalom i ne­ hotice pogleda se bolje. Dobro sačuvana svježina lica i ljepota stasa, elegantna oprava, u kojoj bijaše obučena, ne odavaše je nikome, da je majka djettta od dvadeset godina Starost se nije opažala na Elizinu licu, šta više, izgledala je i previše mlagja nego što je u istinu bila. U to se oču lagano kucanje na vratima. Eliza pogje vratima, na koja je unišao Rifatbey ozbiljno i dostojan­ stveno. Eliza je gledala pozorno došljaka, koji je pred njom stajao bez riječi, ne rekavši, ni koje ni odaklen je došao. �Broj 13. ,B 1 S E R' Izvolite naprijed! — reče Eliza, pokazujući mje­ sto rukom do kamina — i oprostite, da gospodina nepoznajem . . . — Gospogjo! — reče drhtavo Rifatbey — nije ni nužno, da znadete moje ime, koje vam je možda i pre­ više poznato, i koje vam je prouzročilo toliko nesreće... Eliza uzdrhta, pogleda oštro došljaka očima, koje su sijevnule kao munja u mraku: — Rifatbey! . . . Ja sam tako slobodan bio, nakon osamnaest go­ dina, pokucati na vaša vrata. Eliza, blijeda kao mrtvac, ostavi Rifatbey-a bez ri­ ječi i prigje prozoru. Srce joj je neobično kucalo, a glava gorila, kao u vrućici. Noge joj počmu drhtati, grudi se nadimati od silna Uzbugjenja, i ona sjedne na stolicu kod prozora, spustivši glavu na ruku. Rifatbey, uznemiren, stajao je kod peći kao kip, gledajući tamo preko sobe kod prozora udovicu Elizu — nekadanju svoju dragu Elizu Anadćs . . . Njegovo srce, u kojem je bilo mjesta samo trgo­ vini, novcima, burzi, vrijednosnim papirima; koje je već' otvrdlo i očelićeno u jednu veliku blagajnu, sada mu nije dalo odvažnosti, da onom lakoćom, kako je svršavao trgo­ vačke poslove, svrši i ovaj roman svoje mladosti. Dugo je razmišljao i borio se sam sobom, ne imajući riječi da počme. Dok je Rifatbey razmišljao o načinu, kako će za­ početi razgovor s Elizom, ustane ona satrvena i prigje mu s riječima : - - Izvolite, Rifatbey! Ja sam žena i nijesam se mogla oteti uzbugjenju, ili preneraženju . . . Neka sjena prošlosti — uspomena . . . gorko razočaranje . . . — Oprostite, gospogjo! Ja ću biti brz. U ovaj čas zaboraviste na se, zaboraviste na sve, što je prošlo i ako možete, oprostite mi 1 Radi se o nečem važnijem . . . Ja tražim od vas jednu veliku žrtvu . . . Eliza problijedi. — A to je ? — upita Eliza uznemireno. — Da ostavite Carigrad, da otputujete u Evropu i tamo živite. — Čudnovato! A za što, ako smijem pitati? Zar meni tolika opasnost prijeti? — upita prestrašeno Eliza pomislivši pri tome na Murisa i Sabinu, na Mladoturke i Ermene. — Nije. Ali drugo ima . . . Oprostite, što ću smiti reći! .. . Eliza se počela uzrujavati. __ Samo izvolite! Budite otvoreni i recite otvoreno što mislite. — Vi imate kćer Sabinu ? . . : — Jest, — odgovori Eliza sa nekom rezignacijom. — A ona je moje dijete . . . — Jest, gospodine Rifatbey, — ali na koje vi ne­ mate nikakva prava. — Ne govorim o pravima . . . — Nego? Recite brzo, ja sam nestrpljiva! Meni će se zlo dogoditi, ako me mučili s vašim pitanjuna. Strana 201. — Moj . . . moj sin . . . — mucao polagano Rifat- bey. Eliza čekala. — . . . ljubi vašu kćer . . . — izusti Riiatbey i os­ tane na mjestu. Eliza krikne očajno, pogje da se sruši na pod i uhvati se za stolicu: — Vaš sin, Murisbeyl . . . Bože moji Zar toliki grijeh ! . . . — Moj sin Nusret. . . — Nusret? Pa šta onda?l . . . — On je uklonjen . . . Moj zet — zaručnik moje kćeri Murisbey . . . — Murisbey zaručnik vaše kćeri! ? — upita iznenagjeno Eliza, ne vjerujući sama sebi, da to čuje. Nasta kratka stanka. Eliza sjedne u stolicu i pokaže rukom, da i Rifatbey sjedne. Pune grudi dosta lijepe žene. nadimale se i spuštale od silnog uzbugjenja. Eliza zapita d rhtavo: — Mislite li, Rifatbey, na Sabinu? — Ne 1 Ja imam još jednu zakonitu . . . — Pa da mene otjerate u svijet, i da ja žrtvujem sreću- svoje kćeri za sreću vaše kćeri ?! Oprostite! Ali molim vas, gospogjo! Ja ću vam svake go­ dine plaćati deset hiljada franaka i dati miraz od pede­ set hiljada Sabini, samo da se odreče Murisa i da odete iz Carigrada. — Ne ću I — odgovori kratko i uvrijegjeno Eliza. Za novce ne ću prodati sreću svoga djeteta . . . Zapam­ tite to ! . . . Eliza ustane, nakloni se Rifatbey-u bez riječi i progje ispred njega kao sjena u pokrajnu sobu. Kad je došla u drugu sobu, zajeca očajno, pokrije lice rukama i pane onesviještena na pod. Rifatbey je sjedio u polumračnoj sobi. Nije znao, šta bi učinio. Par časaka iza odlaska Elize ustane Rifatbey, izvadi iz lisnice ček (cheque) i ostavi ga na stolu. Pri polasku pogleda po sobi, dogje vratima i za­ ustavi ,se. Čas je razmišljao, a za tim otišao niz basamake. XXIV. Nepregledna morska pučina. Veliki rumunjski paro­ brod plovio svom brzinom, presijecajući uzburkane mor­ ske valove. Na Crnom moru vladala velika oluja i svi drugi brodovi, koji su trebali otploviti, nijesu pošli, osim velikog »Carola«. U pristaništu Kostance nakrcalo se mnogo putnika. I ovaj veliki brod ustručavao se otisnuti iz luke i radi nezgodna vremena zakasnio je gotovo de­ set sahata. Ali ipak pred zoru krenuo. Megju mnogim putnicima u prvom razredu sjedio Murisbey Jahjapašić, koji se bijaše prije na dan povratio iz Bukurešta sa pouzdanog sastanka Mladoturaka. Ekrembey nije smio odmah s Murisom, jer se je bojao, de ne bi vlada posumnjala u ozbiljnost toga sastanka i dala mu �Strana 202. Broj 13. .BISER' revolucionarni karakter. Ipak su u Carigradu znali za taj sastanak Munirpaša je povjerljivo pripovijedao Rifatbey-u i čudio se, da je i Muris tako daleko zagazio u »vrato­ lomiju Mladoturaka«. Muris je bio nezadovoljan. Ono sve, što je čuo što je zaključeno, nije ga zadovoljavalo, jer program je isključivao narod iz sudjelovanja. A' Muris je bio opreč­ nog mišljenja, premda je bio i sam uvjeren, da će to teško biti bez topova i bajoneta. Osim toga, nije mu se svidila još jedna stvar, koja je izbila iznenada na povr­ šinu ; naime pokazalo se, da je stranka slabo organizirana i da se neke vogje diametralno razilaze u vanjskoj po­ litici. O tom je Muris razmišljao. No, osim toga, još je jedna stvar tištila Murisa. Čekajući u Kostanci odlazak parobroda, opazio je na pristaništu hrpu iseljenika iz Bosne, koji su svojim bi­ jednim izgledom i govorom svratili njegovu pozornost. Žene i djeca stajali su ukočeni na studeni pod vedrim nebom u izderanim haljinama, većinom nižega staleža — sama sirotinja, i kao da ni sami nijesu znali, kuda ih vode ti nesretni puti sudbine. Ljudi razgovarali megjusobno i prepirali s e : za što im ne daju ovim brodom u Carigrad. Murisbey, koliko je god bio dobra srca, ipak njegov egoizam nije mu u ovaj čas dozvolio, da prigje njima i da ih pita, ili da ih uputi i nagje im mjesta. Prošao je dva puta ispred njiha i onda otišao u pisarnu agencije, da se raspita: za što ove iseljenike ne puste sa »Carolom« u Carigrad. Tamo mu rekli, da je previše putnika, a vrijeme hrgjavo. No kad im je Muris rastu­ mačio, da je to sama sirotinja i da ih iz humauiteta treba pustiti, predstojnik agencije privolio je i poručio im, da mogu noćas otputovati. Muris je bio zadovoljan. Kad je brod pred zoru krenuo, Muris legao da spava. N u .nije mogao usnuti. Pred sobom gledao onu hrpu ispaćenih lica, gledao žene i djecu, kako jedno uz drugo zgureni sjede po svo­ jim sanducima i drhću. Bilo mu žao, što se nije raspitao, odaklen idu i kakva ih nevolja goni, da ostavljaju svoju rogjenu grudu. Muris nije poznavao prilike u svojoj do­ movini, pa nije ni razumijevao, šta tjera te bijednike, ali je znao jedno, da im u Turskoj bolje ne će biti. Ismjehivati će ih, smatraće ih bespravnim i klonuti ih se . ., Zvaće ih pogrdnim imenom: »muhardžira« . . . Murisa to vrijegjalo, jer i njega su nekad u školi tako zvali, kad bi se porječkao s kojim drugom. Ni njega nijesu trpili! . . . Ni danas ga ne trpe, samo što nije Turčin! . . . Oni ne trpe nikoga; njihov šovinizam ne pri­ znaje nikomu pravo u Turskoj osim onima, koji su rogjeni Turci . . . Pa ti bijednici biće prezirani u Carigradu kad brod prispije, policija će ih pregledati i odvesti u , posebnu kuću za »muhadžire«, odaklen će ih sutra otpremiti u Aziju. Tamo će ih nestati . . . Propašće u moru T uraka. . . A za toliko će ih manje biti u Bosni koji se ni odaklen ne će moći nadoknaditi. Ustao Muris, ne mogavši zaspati, i izašao na pa­ lubu. Brod je jurio svom brzinom, presjecajući morske valove . . ., jurio u jutarnjoj magli, koju su jedva prosijecale zrake izlazećeg sunca. Oluja se bijaše nešto stišala od sinoć. Muris je gledao tamo u jednu žarku tačku, gdje mu se činilo kao da je vulkan u moru provrio. Iz zapaljenog mora odsko­ čile zlatne zrake i prosule svoje svijetlo po nepreglednoj morskoj pučini. Za tim se počelo sunce pomaljati iz sinjeg mora . . . A na njegovoj sjajnoj ploči učinilo se Murisu, da vidi nekakav drugi svijet . . . druge ljude. Taj svijet približavao mu se malo po malo i njemu postajao po­ znatiji . . . Njegov otac! . . . Da, eto njega . . . On ga dobro vidi! . . . Tu je do njega brat Hamdibey, tu sestra, ro d b in a ... ubavi Vitez, lijepi vezirki Travnik!! Tu sve poznata lica, slična onima, što s njim seda putuju . . ostavljaju domovinu 1 . . . Murisa uzelo neko čudnovato čuvstvo nostalgije; mekano čuvstvo, koje mu je izmamilo suzu na oko. — Murisbey dugo ostao na palubi razmišljajući o ne­ čem nepoznatom, velikom i silnom, — razmišljao o ne­ čemu, što je ležalo u njegovu srcu, što ga je pokrećalo, davab mu snagu, a čemu nije znao imena . . . Kasnije sišao dolje u treći razred, da vidi ta po­ znata lica i da ih pita, kuda će, šta ih tjera, da ostav­ ljaj lijepe krajeve Bosne i Hercegovine. Dolje je bilo mnogo putnika. Muris išao polagano i gledao. Eto tamo je jedan starac s jednom curicom i jednom ženom. Do njega čovjek kakvih četrdeset godina, lijepa izgleda. Na krilu mu spava dijete, a on nešto raz­ mišlja. Do njiha posjedali drugi; žene, djevojke, djeca i ostali . . . Svi šute Niko s nikim ne razgovara. Jedan hodža u izderanoj džubi uči u musafu *) i prevrće zrna od tespiha. Muris stane. Starac ga pogleda. Hodža nije pogle­ dao. Zadubio se u učenje. Možda ga tješilo, možda mu davalo snage, da podnese rastanak s domovinom. Starac nešto tiho rekao ženi do sebe, a ova kimnula glavom. (Nastaviće se.) L e b ib : Pastirica i pastir. Na kamenu Na studenu Sjedi djeva, Pjesmu pjeva. Glas joj ori Svud po gori, Srce dira U pastira, *) Kur'an. �Broj 13. ,B I S E R' Što potajno Motri bajno Rumen lice Pastirice. Srce igra Ko u tigra. On bi rada Da ga svlada, A1 se ne da. Kada gleda Svoje milje I omilje, Za kim kuca, Vene, puca. Želja pusta, Pastir usta, U tren oka Dva, tri skoka. I eno ga Krajem svoga Zlata sjedi, Pa ga gledi. Sretan posta, Jer mu osta Od tog doba Sve do groba Pastirica Vjerenica. Dr. Osman Namik: Teiste i ateiste. (V je rn ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžlferizovlć. (Nastavak.) Džahid beg bi trebao ovo znati: Svaki čovjek nužno radi i postupa prama sposobnostima, koje je u djetinjstvu i mladosti stekao odgojem i načinom života svoje oko­ line ; ili drugim riječima: rad i djelovanje svakog čovjeka nije ništa drugo nego li konkretni pojav njegovih dušev­ nih svojstava, koja su usagjena u njegovu narav. To se pak zove moral i ćudoregje. Istina, ono se opaža, da moral pojedinaca po samoj naravi odgovara njihovu sebeljublju i samopoštovanju, ali svaki čovjek ima samo jednu moć, pomoću koje — prema sposobnosti — može svoja djela i rad udešavati, da budu u skladu s pravdom i is-^ tinom, a da zbog samopoštovanja ne povrijedi samoljublje i čast drugih ljudi. Ta je moć razum, a inače se naziva i „savjest" obzirom na njen opsežni utjecaj na ljudska djela i radove. Svaki čovjek svoja i tugja djela pomoću „savjesti" rasugjuje i upoznaje. Strana 203. Prema tome, ne može se reći — kao što to gosp. doktor veli — da pokornost prama roditeljima potječe iz egoizma. Istina, „ego" je preče nego što drugo. Nu re­ cimo, da se pokornost prama ocu ragja baš iz egoizma i pomislimo, da jedno dijete iz nekog razloga svog rodi­ telja uvrijedi svojim postupkom. Ono će tada taj svoj postupak rasuditi razumom i shvatiti svoju pogrešku, pa se i pokajati Ali ovo se pokajanje ragja iz grižnje sa­ vjesti, jer je dijete povrijedilo obiteljska prava i javni moral, uvrijedivši roditelja, a uz to se je pobojalo, da mu se čast i samopoštovanje ne naruši, a prama tome i oso­ bni interes ne povrijedi. Ako neko hotimično ili bez zle namjere neki kaž­ njivi delikt počini, ali se poslije — razmišljajući — uv­ jeri u opačinu tog čina, razumije se, da će se pokajati. On će u- srcu osjećati najdublju tugu zbog povrede sa­ mopoštovanja i zbog straha, da od svijeta ne bude pre­ zren i odbačen uslijed počinjenog grijeha. Ako pak neko učini neko dobro djelo bilo poje­ dincu ili skupini, taj će u srcu osjetiti najveće zadovolj­ stvo i veselje, jer je tako stekao glas kao dobrotvor, a to je godilo njegovu egoizmu i ambicioznom osjećanju. Takova eto osjećanja nijesu ništa drugo, nego ob­ jave savjesti, a savjest je isto što i duša. S toga prvi čin iziskuje odgovornost i kaznu, a drugi nagradu. Nema pak ni jednog čovjeka na zemaljskoj kugli, koji se ne bi pokoravao sudu svoje savjesti. Ako gosp. doktor nema ovakovih osjećaja, onda je on bez dvojbe nadprirodno biće. Razmišljajući o ovakovim duševnim stanjima, nužno se mora zaključiti, da postoji jedno biće, koje ih proizvodi, a to je nužno biće — Bog. Prema tome posve je neispravan silogizam, da je kriterij u moralu sebičnost. Kriterij je u moralu samo od­ govornost pred vlastitom savješću. Dr. Džahidbeg dalje veli: Dakle kriterij u moralu nije odgovornost, a uz to čovjek nema slobodne volje, jer determinizam dokazuje, da su sva ljudska djela rezultirana nekojim odregjenim uzrocima. Po tom ne može niti ima pravo ljude odgovornim držati Bog, u čiju apsolutnu egzistenciju teiste bez imalo sumnje vjeruju. Eto ovakova vrst moralnog argumenti­ ranja u temelju se sama ruši i nema nikakove istinske podloge. Prije smo definirali determinizam. Sada gosp. doktor prema toj definiciji bezuvjetno negira slobodnu volju kod čovjeka. A da li je Džahid beg ikada čuo definiciju živo­ tinjskog roda, koju logika odregjuje: „Životinja je osjet­ ljivo biće, koje se svojevoljno kreće" i t. d. ? Logika dakle i svim životinjama pripisuje slobodn volje. A da li je to opravdano ? I kako se može slobodna volja kod ljudi nijekati. Istina, sva su ljudska djela i poslovi posljedice ne­ kih odregjenih uzroka, ali je poput bijelog dana jasno, da ljudska volja utječe na to, kako ti uzroci nastaju. Ti uz­ roci ne mogu po samoj naravi nastajati. Npr. sitost na- A �Strana 204. .BISER' staje natrpanjem stomaka jelom, a tome je uzrok glad, jer kad je stom ak prazan, tada je čovjek gladan. I kad on ne bi osjećao gladi, tada ne bi osjećao ni potrebe, da stom ak napuni. Ova oba stanja (sitost i glad) su u nužnom kauzal­ nom odnošaju. Osim toga, kad čovjek osjeti glad, a ne pribavi sredstva, da je utiša, ili je sirom ašan, a nemoćan zaraditi životne potrebe, tada će mu se zdravlje pore­ metiti. Ako pak tomu ne podade važnosti, razboliće se, a zanemari li liječenje bolesti, posljedice opasne po njegov život nastaju. Nu ako se čovjek u hranjenju uzvlada po higijen­ skim propisima, njegovo će zdravlje vazda normalno biti. Kako se vidi, na ovaj se slučaj mogu primjeniti sva ljud­ ska djela, t. j. slijedom povezani uzroci se pojavljuju onako, kako se slobodna volja — zlo ili dobro — upo­ trebi, a to je eto u pravom značenju — sudbina. Jednom riječi: Dr. Džahid beg, negirajući slobodnu volju kod ljudi, ne može naći pravog dokaza, da ljudstvo nije odgovorno svojoj savjesti; s toga ja ponavljam, da moralni argumenti učvršćuju vjerovanje teista, a bezvjersko mišljenje iz temelja obaraju. Kao što je na koncu prvašnjeg sofističkog argu­ mentiranja, tako se je gosp. doktor i ovom prilikom za­ klonio za štit svoje tvrdoglavosti, pa veli: — Ali oni, koji se ovog dokaza drže, govore, đse njihovo mišljenje ne može u bludnju zavesti, te poka zuju najveće uvjerenje u svoje religiozne ustanov,, ali je pokazana stvar, da se jako uvjerenje ne može spsolutno dobiti. S toga nemojmo uzalud mučiti one, koji vjeruju u moralno argumentiranje. Zadovoljimo se opetovanjem, da su ovakovi dokazi identični s metafizičkim argumentima. Jest, vjernici pokazuju čvrsto i trajno uvjerenje, o s­ lanjajući se na snagu svojih dokaza, pa je s toga nemogućan otpor ateista proti njihove logike i opravdanih riječi. (Nastaviće se) A bdul-H ak Hamid: Tarik. (O s i/o je n je Š p a n jo ls k e ). Drama u šest činova i četiri dodatka. S turskog prevodi: Salih Bakam ović. (Nastavak.) T a r i k : Muslime, da te tvojim prelazom na Islam ne smatram članom naše zajednice, znadni, da bi te zbog izdajstva domovine i naroda predao Španjolcima neka te pogube. M u s l im : Pomilovanje je djelotvornije od kazne. T a r i k : Djelovanje se pomilovanja opaža samo u sadašnjosti, dok kazna djeluje i u sadašnjosti i u buduć­ nosti. Pomilovanje će dirnuti u srce one, koji su ga do­ Broj 13. stojni, ali za one, koji ga ne zavregjuju, kazna je djelovatnija. Pomilovanje je za male, a kazna za velike krivce. M u s lim : Svakako ćete me i vi pomilovati, da dru­ gima primjer dadete, kao i Ibni Nasir. T a r i k : Ovo mrtvo tijelo podsjeća na neku uvaženu ličnost M u s l i m : (Pogledavši na pokazano truplo) Don Luiz M erkado! . . . To je najhrabriji, najveći, a i najponi zniji čovjek Španjol ke 1 I ako je bio savršeni mudrac, koji je sposobm nove znanosti objavljivati; veleum, koji je spreman filozofiju predavati; strateg, koji je kader g e ­ neralima i vojskam a upravljati; književnik, koji bi umio perom čudesa stvarati, i državnik, koji je vješt vladarima i narodima ravnati, ipak naši učenjaci, vojskovogje i knji­ ževnici ne htjedoše cijeniti i priznavati njegovu sposob­ nost, vrlinu i vještinu! Don Luiz M erkado! Don Luiz Merkado! P a zar si opet za njih život dao! M u g iz : (Približivši se mrtvaca) Ranjen je na ne­ koliko m jesta! M u s l i m : I zaista nema nikakva drugog znaka os:m tih rana. Ima ženu, koja je iste naravi kao i on. Sigurno će i ona umrijeti. T a r i k : Ja izvanredna bića ljubim, pa sve da su mi i neprijatelji!. . . Mudžahidi, vojnici, s počašću ponesite njegovo mrtvo tijelo i zakopajte ga (Nekoliko boraca dižu Merkadovo truplo; Tarik, Mugiz i Muslim k njima pristupe i nekoliko koraka mrtvaca zajedno nose. Oni se kasnije vraćaju, a m udžehidi sam i nose Merkada). T a r i k : Bio je španjolske narodnosti, a arapske na­ ravi. Napišite njegov životopis i uklešite mu ga na nad­ grobni spomenik. Neka svako misli, da je to grobnica i muslimanskog junaka i gotskog viteza! Nek bude i dža­ mija i sam ostan! Gdje do sad ostade Bin K essadi? Tebe očekujem P? PRIZOR V. (Prijašnji. Neki mudžahidi i mudžahide- Zejd. Zastavnici). Z e jd b in K e s s a d i - u s - S e k s e k i : Zapovjedili ste da se zaustavimo. Neprijatelj neprestano bježi, a naši ga vojnici hoće još uvijek da progone. , T a r i k : Nek se vojska na tri kolone razdijeli. Prvom ćeš kolonom upravljati ti Mugize. Najprije ćeš krenuti prama Guadalkiviru (Vadi elkebir) i Kordovu opsjesti. M u g iz u r R n m i : Sa svojim ću pobjedonosnim voj­ nicima oko zidina Kordove još jedan pokretni bedem na­ praviti. T a r i k : Bin Kessadi, ti ćeš drugu kolonu predvoditi i opsjednućeš gradove M alagu i Elbiru. Z e j d - b i n - K e s s a d i : Od svojih ću šehita praviti nas’pe, šančeve i stube, i tako u gradove ulaziti. T a r i k : A ja ću upravljati trećom kolonom. 0 arap­ ski emiri, gazije i m udžah'de! Poznato vam je, da sam dao potopiti brodovlje, na kojem smo se prevezli. Mi se sada nalazimo u takovu položaju, da su pred nama ne­ prijatelji, a za nama m ore! Zato se nemojte ustezati od igjenja naprijed, jer ako budete uznapredovali, u izgledu vam je pobjeda i veliki plijen. Ali se morate bojati uz­ �Broj 1?. Strana 205. .BI SER* micanja, jer ako budete uzmicali, svi ćete se u moru uto piti, ili se u pržini ugušiti Dakle u vašim je rukama, da budete uništeni, ili da živ te u blagodatima! Moji ratni drugovi, mudžahidi i mudžahide! Arapski vladar nalaže pravdu. On nam zapovijeda, da se strogo držimo uzvišenih propisa svetog Islama. Ne prolijevajte krv nevinih; gledajte, da ne ucvilite duše slabih i nejakih. Budite uvijek bogobojazni. Klonite se grabeža i pljačkanja, nasilja i palenja. Kogod ubije drugog, osim neprijatelja, koji se opire oružjem, smatraće se prostim ubojicom. Takove ću odmah smrću kazn'ti. Sa zarobljenicima i sa svima, koji milost mole, postupajte blago i Ijubezno. Nemojte ni načije vlasništvo napadati, ni­ čijeg prava gaziti i pi u čije poštenje i čast dirati. Inače bi ja takove ljude smatrao lopovima, buntovnicima i div­ ljacima. Moja jednokrvna braćo! Ištite pomoć od našeg jedinog Boga, koji je Islamu obećao potporu i zašt'tu. Bu­ dite hrabri i oduševljeni; pokažite, da ste pravi potomci svojih djedova. Pazeći svoje vjerske dužnosti i u ratu i u miru, budite uvijek stalni. Ako budete navaljivali, pobjeda je na vašoj strani; a ako uzbježite, poraz vam je siguran. Koji se plaši smrti, neka ne bježi, jer će onda bez dvojbe umrijeti. Ko želi pak živjeti, neka napred stupa proti neprijatelja, jer jedino tako možemo pobjedu izvojštiti i slavan život osigurati. Mi smo evo u Španjolsku uništi. Opet vam ponavljam: Po zapovijedi našeg velikog šerijata, naša je zadaća nasilje uništiti, a pravdu uspostav ljati; gradove podizati, a ne rušiti. Neka nam veliki Allah na pomoći bude! S v i : (visokim glasom) Da nam Bog na pomoći Bude! ( Tarik, Mugiz, Zejd i ostali zapovjednici jašu na konje). T a r i k : Nek se kraljevska kočija preda kraljici! (Potjeravši konja). Drugovi moji, vojnici! Pogjimo, da ostvarimo našu uzvišenu zadaću. (Na polasku najprije je­ dan, a onda svi skupa viču: „Neka nam Bog za kratko vrijeme cilj ostvari! Amin ! . . .) T a r i k : Junaci i braćo moja! Mi idemo, da pravdu objavimo. (Opet najprije jedan, a onda svi skupa viču: „Da nam Bog trud i napor plodnim učini!" Polaze). T a i k : Pogjimo u Toledo, u Toledo! M u g iz : U kordovu, u Kordovu! Z ejd : U Malagu, u Elbiru! M u s lim : Napred, samo napred! S v i : Idemo, idem o! T a r i k : (na konju) Mudžahidi, mi idemo u sveti rat, koji je vaša domovina. Idemo, da se odazovemo Božijim riječima: „Borite se! . . .“ Slijedite me! Dolazimo iz Ara­ bije, a igjemo u Španjolsku! (Brzi hod nastaje). M u slim : Živio Tarik bin Zijad! (Svi skupa viču: „ Ž ivio!"; trublje i talambasi sviraju. Odlaze). DODATAK II ČINU. (U noćnoj tišini vidi se jedno groblje). PRIZOR I. (Muslim sam). M uslim : Kakav posao može imati u ponoći na arap­ skom groblju jedna španjolska djevojka? Zapitah je, a ' ona mene poče koješta ispitivati. Rekoh joj, da dolazim sa groba Don Luiza Merkada, ali se ona, ne primjetivši ništa, udalji od mene Kaže, da je u španjolskoj vojsci peharnica Kad je upitah, kako se zove, reče mi, da joj je ime Lucija. Hah! Lucija! Lucija! Sad se tek sjetih Kad ono u prošloj bitci kraj mene poginu jedan arapski voj­ nik, reče mi: „Obradujte Luciju!" (Pogledavši na jedan grob). Ovo je grob onog vojnika; očima sam vidio, kad su ga ovdje ukopali. (Obazrijevši se na drugu stranu). Ali gle! . . . Neko dolazi. Da se bar ovdje sakrijem (Sa strane, na koju Muslim gleda, pomoli se jedna u čaršaf umotana ljudska prilika i pravo polazi prama onom grobu, za tim skine čaršaf, na što se ukaže jedna u crno obu­ čena djevojka). (Nastaviće se). NARODNE UMOTVORINE. Memija Delija i Bajram Čelebija. — Iz zbirke: „Haremske ružice1*. Pivo pije Memija Delija I sa njime Bajram Čelebija. Govorio Bajram Čelebija: „A bora ti, Memija Delija! Ja imadem šadrvan-vodicu, A ti imaš seku ljepoticu; Smiješ li je poslat šadrvanu, Da donese studene vodice?" Oni su se ljuto okladili: Za bijele dvore i ahare, Iz ahara konje nejahane, Sa čardaka blago nebrojeno. Kad to čuje Memija Delija, Baci čašu, raztrjezni se malo, I on ode svom bijelu dvoru. Daleko ga seka ugledala, Malo bliže prid njeg išetala. Progovara Memija Delija: „Ukloni se, mila moja seko! Dobar konjic da te ne pogazi, Oštra ćorda da te ne obreže, Ljuti bratac da te ne okara. Da si Bog dč u oči slijepa, A da nisi odviše lijepa, Odoše mi dvori i podrumi, Iz podruma konji nejahani, Sa čardaka blago nebrojeno". Sve joj kaže, što je i kako je. Govori mu seka ljepotica: „A bora ti, moj premili brate! Kupi meni konja od mejdana, Ko što no je 'jevanskog ćehaje; SrežL meni gjuzel-odijelo, �Strana 206. Ko što no je ljevanskog ćehaje". Ode bratac u novu čaršiju, Pa joj kupi konja od mejdana I poreza gjuzel odijelo, Ko što no je ljevanskog ćehaje I donese svom bijelu dvoru. Oblači se ljepotica Ajka, Kad s’ obuče, metnu kalpak na se 1 uzjaha konja od mejdana, Pa otjera preko polja ravna. Ona dogje Bajram Čelebiji, P a mu kuca halkom na vratima. Bajram-beže na čardaku bješe. Udje Ajka na avlinska vrata, Dogje, progje šadrvan-vodici. Tuđe stoji varakli stolica, Sva zastra crvenom kadifom; Sve su redom čaše pokićene I rumenim vinom natočene. Ajka pije šadrvan vodicu, Ugleda je Bajram Čelebija, Ugleda je sa visoke kule, P a on ide šadrvan-vodici, Od jordama u žutim čizmama, Od taslame u b’jeloj ječermi. Dogje, progje beže Bajram-beže 1 on njojzi turski selam viknu. Ona mu je selam prihvatila, Po selamu hošgeldiju daju, Još se oni za zdravlje pitaju. Pita Ajku Bajram Čeiebija: „Otkle li si neznana delijo? Otkle li si, od kojeg si g ra d a? Kako li se ti na ime zoveš?" Govori mu Ajkuna djevojka: „Ja sam junak od Lijevna grada, A na ime ljevanski ćehaja. Ja sam čao i ljudi mi kažu, U onoga bega M ehm ed-bega, Da imade ljepotica seka; A ja ne znam staza, ni bogaza, Ne znam puta do bijele kule, Već Boga ti Bajram Čelebija, Da me vodiš begu M ehmed-begu, Da zaprqsim seku ljepoticu, Da joj dadem prsten i dukate". Bi 1’ mu milo, ne bi ni koliko, Ali njemu biti ne mogaše, Zamisli se Bajram Čelebija: „Vidi sada jada iznenada 1 Što ću junak od života sv o g a? Da ne odem do bijele kule, T u će mene dušman prevariti, Uzeće mu prstan i dukate, Ne čudim se, jer je ženska glava, Jer mu para u sandžaku nema, Broj 12. ,B I S E R' mm Uzeće je, da ga Bog ubije, Oteće mi Ajku ljepoticu". Sve mislio, na jedno smislio, Skoči Bajram na noge lagane I on ode na bijelu kulu, Pa otvara sahtijan-sepete 1 povadi bajram ske haljine. On se svuče, te se preobuče, P a oblači bajram ske haljine, Oblači se, što god više može, Namješta se, što ljepše umije, Ogleda se i dva i tri puta, Pa on ode niz visoku kulu. Bećar jeste, nigje nikog nema I zatvori tu bijelu kulu 1 izvede konja iz podruma. Iz avlije konje izvedoše, Pred kapijom konje uzjahaše. Konja drži Bajram Čelebija, Konja jaše Ajkuna djevojka. Ode Ajka preko polja ravna I sa njome Bajram Čelebija. Konja igra i tamo i amo, Pa govori Ajkuni djevojci: „Vidi kule, ljevanski ćehaja, Vidi kule bega Mehmed bega! Sad nas Ajka gleda sa pendžera, Ne uzdaj se u ljepotu svoju, Ne uzdaj se ni u zgodu svoju, Gleda Ajka momka od mejdana". U ta doba do kule dogjoše. Izhodio Memija Delija, Izhodio pred bijelu kulu, Pod sestrom je konja uhvatio 1 on njojzi hošgeldiju viče: „Dobro doš6, ljevanski ćehaja, Dobro došo, bolje mene našbl" Bajram njemu turski selam viknu, On je njemu selam prihvatio, Po selamu hošgeldiju daje. Skoči Ajka sa dobroga konja, Skoči Ajka kano muška glava, Kastile je kalpak ukinula, Prosuše se sitne pletenice. Kad to vidje Bajram Čelebija, Kol’ko huknu, tahta džama puknu; Kol’ko jeknu, sva kula pozveknu. Udari se rukom po koljenu, M 6r mu čoha puče na koljenu. „M edet Alah do Boga miloga! Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit ne može, Osim danas Ajkuna djevojka. Odoše mi dvori i ahari, Iz aharS konji nejahani, Sa čardaka blago nebrojeno", �Broj 13. Strana 207. „BI SER" Progovara Memija Delija: »A Boga mi, Bajram Čelebija, Težak oklad, a mlogo je blago, Ti ćeš meni blago izdraviti, Ja ću tebi seku pokloniti, Pod junačku sreću je dobila". Spas od smrti. - - Jučer spasih jednog siromaha od smrti. - K ako? - Pitao sam ga: „Šta bi učinio, da ti dam dukat?" Kaže: „Objesio bi se za nj". A ja, da ga spasim od smrti, ostavio sam dukat opet u džep. li i s TA K - Muslimansko zanatlijsko udruženje Ittihad i Mevludi-Serif. Ovdašnje vrijedno muslimansko zanatlijsko grada manifestiraju rogjendan Božijega poslanika. Ova svečana proslava rogjenja pejgamberova udruženje „Ittihad", kao i svakom drugom zgo­ dom, tako je i prilikom mevludi-šerifa dokazalo, po vrijednom zanatlijskom udruženju „Ittihad" da kao islamsko društvo potpuno shvaća svoje dokazuje, da još nije izumro islamski osjećaj kod naših vrijednih zanatlija, nego šta više, da dužnosti. Ovo je vrijedno društvo u oči mevladi- oni ovim činom mogu služiti za primjer i dru­ šerifa pozvalo svoje članove, da korporativno gima islamskim društvima kako u Mostaru, tako odu u Karagjozbegovu džamiju, gdje se je učio i širom domovine. Mi s naše strane najsrdačnije pozdravljamo mevlud, kojemu se je pozivu velika većina čla­ nova i odazvala, te je upravo milina bila gle­ ove korak vrijednih zanatlija i čestitamo im na dati, kad je duga povorka jednovjerne braće islamskoj svijesti i radu na širenju islamske dru­ krenula iz društvenih prostorija, da proslave štvenosti, te kličemo: Živjele naše vrijedne za­ dan rogjenja najvećega čovjeka i po slanika natlije, i ustrajali na bugjenju islamske svijesti. Na koncu apelujemo na muslimane grada Božijeg, Muhameda (a. s.). Pošto je dovršen mevludi-šerif, ova je kor­ Mostara, da se upisuju kao članovi u ovo vri­ poracija krenula glavnom ulicom dc društvenih jedno društvo, te da ga na taj način što bolje Panislamista. prostorija, gdje su zaključili, da poslije podne potpomognu. na svečan način korporativnom ophodnjom Iz islamskog svijeta. Panislam ska liga Nedavno je u Carigradu osno­ vana panislamska liga pod imenom ?Džem’ijjeti Hajrijjei Hamije« (Zaštitno dobrotvorno društvo), kojoj je cilj para­ lizirati propagandu nasrtljivih kršćanskih misionera, te ši­ riti nauk uzvišenog Islama megju narodima Azije i Afrike. Društvo ovo već ima velik broj članova, koji su najvećim dijelom islamski učenjaci i bogataši iz Sirije, Iraka, Hidžaza, Jemena, Egipta, Tunisa, Tripolisa, Algira, Perzije, Afganistana, Indije i t. d. Sjednice se redovno obdržavaju dva. puta mjesečno, te je prilikom zadnjeg zasijedanja zaključeno slijedeće: 1. Da se odmah počme raditi oko osnivanja pod­ ružnica u svim gore nabrojenim islamskim pokrajinama. 2. Da se doprinesu sve moralne i materijalne žrtve za osnivanje obranbene lige u Tripolisu i Bengaziji, 3. Da se odmah pošalju nekolike misije za propa­ gandu, kao i nekoliko vrijednih novinara u Egipat i cen­ tralnu Afriku i t. d. Bili su prisutni: Od Egipćana: Muhammed Ćirarai paša; princ Abbas Halim paša, brat velikog vezira i guverner Bruse; Izzet bey; Ali bey; Ali Mubarek bey i t. d. Od Tunižana: Šejh Abdul-Aziz Čaviš, koji je dulje vremena živio u Egiptu; Šejh Salih Šerif; Ali Baš Hamba, bivši advokat u Tunisu, a sada inspektor ministarstva pravde u Carigradu. Od Indijanaca: Abdul Hakim i još pet uvaženih ličnosti. Iz Tripolisa: Jusuf Šetvan bey; Sulejman-el-Barusi; Šejh Ahmed, reprezentant Senusija i t. d. Iz Jemena: Bin Rešid; .Rešid paša; potpukovnik Musa bey i bivši pukovnik Jildiza Said bey. Iz Mekke i Medine: Šerif Ali Hajdar bey, bivši mi­ nistar Vakufa, Šerif Nasir bey, senator itd. itd. �Strana 208. ,B I S E R‘ Eto ta svijetla imena svjedoče nam, da će ova spasonosna liga znati i htjeti najbolje vršiti uzvišenu za­ daću, koju je sebi postavila. Mi panislamsku ligu s ushitom pozdravljamo i nje­ nim osnivačima kličemo: Allah muininiz olsun! g B. Književnost. U kjfld. (S a v je t) Pod ovim imenom napisao je vjeroučitelj carigradske gimnazije »Daruššefeke* Ahmed Besim ef. jednu vrlo lijepu i korisnu knjigu, koja sadr­ žaje petnaes hutbi i vazuva. Pisac je uzeo u obzir da­ našnje socialno i intelektualno stanje muslimana, te je prema tome i teme birao: 1. poljodjelstvo, 2. gojenje do­ maćih životinja, 3. zanati, 4. trgovina, 5. udruženja, 6. rad i nastojanje, 7. štednja i trpeljivost, 8. nauka i pro­ svjeta, 9. higijena, 10 odgoj i genealogija, 11. islamsko bratstvo, 12. brak, 13. borba, 14, sloboda i jednakost, 15. ljubav prama domovini. Knjiga ima 184. stranice, a cijena joj je 5, a s po­ štarinom 6 groša. Mi ćemo gledati, da je na naš jezik prevedemo, a dužnost bi bila naših imama i hatiba, da pojedina njena poglavlja džum’om kao hutbe (govore) drže, jer tako bi se narodu mnogo koristilo. Kulturne bilješke. ,,M e rh a m et“ . ') Pod gornjim imenom potaknulo je i ostvarilo ovdašnje naše zanatlijsko društvo s Hurijet« jednu lijepu, po svojoj svrsi plemenitu misao. Mi gledamo, kako iz dana u dan poradi ekonomskog propadanja broj naše sirotinje raste i kako u savezu s time prosjačenje sve više zauzima maha. Kuda se god okrenemo, po svim ulicama i svim javnim mjestima susrećemo našu fukaru a naročito žensku, kako se vuče od osobe do osobe i od dućana do dućana, proseći milostinju i napastujući za­ posleni svijet. Tu ružnu pojavu našega društvenog života prosjačenje, posmatramo uvijek i svagdje, pa i ako se tiče našega obraza i pred nama samim i pred stranim svijetom, i ako glad i bijeda naših bližnjih pobugjuje u nama osjećaj merhameta, ipak nijesmo bili u stanju, da se trgnemo i ovomu zlu po mogućnosti doskočimo. Svi se slažemo u tome, da je klatarenje ovolike fukare sra­ mota po muslimane, svi bez razlike starosti i mišljenja jednako kritikujemo i osugjujemo ovaj naš porok, jer nas jednako tišti, ali se malo ko brine, da nagje puta i na­ čina, kako da se javnom prosjačenju stane na put, a da sirotinja ipak ne skapava od gladi i pod pritiskom drugih nevolja, koje siromaštvo za sobom povlači. Čestiti i agilni članovi društva »Hurijet« bavili su se ovim pitanjem već dulje vremena, a tome nastojanju njihovu ima se zahvaliti osnutuk društva »Merhamet«. Zadaća je »Merhameta«, da organizira privatno milosrgje, da sabere u jednom društvu sve one, koji imaju osjećaja za svoju potištenu braću i sestre, pa da iz društvenih članarina, dobrovoljnih priloga i drugih prigodnih darova stvara jedan fond za sirotinju. Iz toga fonda davaće se onda potpore ondje, gdje bude to u istinu bijeda i nevolja tražila i s toga će društvo tačno ispitati i voditi ') »Vakat«, br. 23. od 29. januaVa o. g. donosi čla­ nak pod gornjim naslovom, kojega i mi radi njegove važnosti, prenosimo, a društvo, o kojem se ovdje govori, najtoplije braći muslimanima širom Bosne i Hercegovine preporučujemo, jer utrti suzu sirotinjsku jedna je od glavnih Božijih zapovjedi. Broj 13. pregled nad čitavom sirotinjom. Usporedo s time ići će društvo za uklanjanjem prosjačenja, koliko se to naravno dade postići, pa će zatražiti i pomoć policajne vlasti, kada bude trebalo, da se prosjačenju, kojemu nije povod nužda nego obijest, stane na kraj, kao i uopće prosjačenju osoba, koje društvo pomaže. Društvo se već konstituisalo, a u odbor su izabrani ljudi bez obzira na njihovo poli­ tičko mišljenje, kao što je i trebalo da bude, jer gdje se radi o zajedničkom viđanju boli naše, tu ne treba da bude podjele na stranke i strančice po političkom osvje­ dočenju. »Merhamet« nam, hvala nastojanju svjesnih zanat­ lija, daje priliku, da okušamo volju i snagu, a mi se na­ damo, da će naši ljudi pokazati dovoljno uvigjavnosti i razumijevanja, pa ne samo pristupiti kao članovi u ovo društvo, nego i svakom zgodom od svojih suvišaka do­ prinositi u društveni lond, jer radi se o islamskoj duž­ nosti, a i o našem obrazu. Da sa »Merhametom« ne će nestati siromaštva, samo se od sebe razumije. Siromaštvo je posljedica našega eko­ nomskog propadanja, a da se to spriječi, treba naći prave njegove uzroke i onda te uzroke ukloniti. S toga koliko god š:rokogrudan bio naš merhamet i isticao se on u kakvom god obliku, ne može biti ni govora o tome, da bi se time mogle i naše ekonomske prilike poboljšati. Ali, toliko se dalo u našim prilikama postići, a i to je, kako smo gore naveli, bilo od velike potrebe. Iste ove vrijedne zanačije shvatile su i same sasvim pravilno, da bi korisnije bilo, da se svijetu dade zarade i da se prisili na rad i za to se one prve i po­ takle n sao, da se osnuje fabrika čarapa u Sarajevu, i tu smjesti makar i mali broj našeg siromašnog ženskinja, gdje bi moglo na dostojan način sebi hljeb zaragjivati. Ali ta misao sa nakon dvogodišnjeg zavlačenja razbila na slabom odzivu našega svijeta, pa je »Hurijet« pošao za onim, što se dalo postići. Iznosimo ovo, da upozorimo i naša druga društva, da bi se prenula iz svog mrtvila i poradila na općoj na­ rodnoj dobrobiti. Mi imamo u Sarajevu nekoliko musli­ manskih društava, koja bi kao takova mogla dosta uči­ niti, kada bi bilo življeg zanimanja Mnogo našega svi­ jeta ne zna čitati ni pisati, a želio bi da se nauči, samo traži da mu se dade zgodna prilika, kako ne bi u svom poslu stradao. I ako se ovdje otvara široko polje rada našim društvima, nije nam poznato, da i jedno od njih drži tečajeve za analfabete, a još manje kakve druge ko­ risne tečajeve. Poznato je takogjer, da naše djaštvo mnogo kuburi sa zdravljem zbog loše hrane, a to mu onda i u nauci, naravno, veoma smeta. Sporazumom megju ovda­ šnjim društvima, kada bi se dakle radilo zajedničkim si­ lama i sredstvima, dalo bi se bez kakva osobita truda i žrtava i to konačno postići, da se osnuje gjačka sofra i siromašnom djaštvu pruži zdrava i jeftina hrana, i da se oslobodi svoga najgoreg neprijatelja — gladi. Isto tako mogla bi zajednički poraditi ova društva oko ostvarenja jedne zajedničke biblioteke, koja nam je od velike po­ trebe, jer bi ona mogla mnogo doprinijeti prosvjećivanju našega svijeta. Nabacismo samo nekoliko misli, koje bi trebale da budu predmetom rasprave u ovim našim društvima, a što vrijedi za društva u Sarajevu, to vrijedi više manje i za društva po drugim mjestima naše domovine. Patriotska je dužnost naših društava, da razviju svoju djelatnost u narodu, a mi ćemo se u buduće češćj osvrćati na poje­ dina naša društva, pa ćemo rado zabilježiti i svaki naj­ manji njihov uspjeh. Vlasnik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I) MOSTARU,__________ Uregjuje: REPAKCIOHI ODBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA1' P MOSTARU. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �p> ^ Čast mi je javiti da sam Mikanovu * * ljekarna nK carskom or!u“ preuzeo i bbskrbio N O V IM * Ijekovima, specijalitetima i inom svakovrsnom^ robom ' tako, da mi je' mogoće u svako doba ovim potrebama zadovoljiti. Naručbe u pokrajini biće Jačno^ otpremljene. Uvezano prvo godište •BISERA' I može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K8V, u običnom uvezu po K 7’-, kao i posebne originalne korice po K 2- PODRUŽNICA HR? ZA Sauervaldova ulica. V jekoslav Hočevar, ljekar Mostar fS iiJ B O S N B ’ 1 M F i? J Srednja ulica, ITRALNE B A N K E 0 0 V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR S a u e r v a l d o v a u lic a CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. ■■ Pričuvna zaklada K 2 8 0 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kamatu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom zem aljske vlade za Bosnu 1 Her­ cegovin u označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, u koji se mogu ulugatl pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. 4 1 MJENAČMCA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugu novac.' Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva, izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �o zb iljn a s t v a r svakako je sač u v a le zdravlja. Čovjek može godine svog života na tom svijetu veseo i zdrav sprovesti i ostati čil do u visoku starost, ako se' nastale boli i muke, koje postaju od propuha, prehlade, vlage na pr. reumatizam, ulozi, neuralgične boli, glavobolja, zubobolja i bol u uhu, šumljenje u ušima, slabost očiju, drhtavica tijela, bol u krstima, bol u legjima, bodac, kostobolja, probadanje u ramenima itd., odstrane se Fallerovim ublažujućim ,,Elsa -flu id o m ‘f Djeluje oživljavajući i osvježujući, 4e priječi kašalj, hunjavicu, promuklost, vratobolju, poteš­ koću kod gutanja, boli u prsima i druga zla. Hvale ga i preporučuju mncgi liječnici u mno­ gobrojnim priznanicama. Mi sami upotreblja­ vamo Fellerov fluid, da zadobijemo zdravi san, jake živce, snažne mišice i zdravo kolanje krvi, te ga možemo samo najtoplije prepo-- ~ ■ — Naručuje se kod ljekarnika E. V. Fellera u Stubici Elsa trg br, 326. Zagorje (Hrvatska): 12 malih ili 6 dvostrukih ili 2 špecjjalne boce za 5 kruna franko, 24 malih ili 12 dvostrukih ili 4 špecijalne boce za 8 kruna 60 helera franko, 60 malih ili 30 dvostrukih ili 10 .Spe­ cijalnih boca za 20 kruna franko. — Kod že­ lučanih boli, loše probave, tromosti crijeva i začepljenosti služe Fellerove tjerajuće rabarbarne „Elsapilule* sigurno i brzo, pobugjuju stolicu i čiste krv, te. inače nikako škodljivo ne djeluju. — 6 kutija šalje za 4 krune franko ljekarnik E. V. Feller, Stubica, Elsa trg 326 Zagorje (Hrvatska). — Čuvajte se patvorina, koje su bez vrijednosti,' te pazite točno na naslov, jer samo pravi ,-Elsa“ preparati iz lje­ karne u Stubici nagragjeni su visokim odliko­ vanjima u cijelom svijetu. V; čovjek od toga, što jede, nego od onog što probavlja. Stara je to istina. Ali je svakako istinito, da više ljudi umire od preobilnog jela, nego od gladovanja. Što ne možemo probaviti, optere­ ćuje naš želudac, naša crijeva* a to je opte­ rećenje uzrok mnogim patnjama i bolima že­ luca i crijeva. Ako krv živo ne kola, srce često trpi, nastati će mučnost, nadimanje, riganje, žga­ ravica, podražaj na bljuvanje, živci oslabe, a često se ćutimo grozničavi itd Tomu zlu lako ćemo izbjeći, ako rabimo Fellerove tjerajuće Rahbarber ,Elsa pilule “. Djeluju tako, da pobudjuju tek, pospješuju probavu, utišaju grčeve, zaštićuju osjetljivo probavilo protiv svake boli. Rabili smo je protiv začepljenosti i tromosti crijeva, kao i protiv neugodnog odebljivanja, te smo se uvjerili, da nikada škodljivo ne dje­ si luju. 6 kutija za 4 krune ili 12 kutija za 7 kruna 60 filira šalje franko ljekarnik E. V. Fel­ ler, Stubica Elsa trg br. 326 (Zagorje, Hrvat­ ska). Preporučamo po vlastitom iskustvu takodjer ,,Elsa-fluid“ kao prokušano kućno sredstvo protiv reumatičkih boli i uloga, protiv glavo­ bolje od neuralgije, protiv boli u licu i tijelu, promuklosti, vratobolji, boli u prsima, protiv inih posljedica propuha i prehlade, da tako postignemo zdrav san, snažne mišice, jake živce, te uopće čvrsto zdravlje, 12 malih ili 6 dvo­ strukih ili 2 špecijalne boce franko 5 kruna, 36 malih ili 18 dvostrukih ili Specijalnih boca franko 12 kruna 40 helera. Mi se čuvamo patvorina te naručujemo prave preparate samo od ljekarnika E. V. Fellera u Stubici Elsa trg broj 326 (Zagorje Hrvatska). �HERCEG-BOSRA zem aljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raundteljstuo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 , 0 0 0 . 0 0 0 . Zaood preuzima osiguranja: a) p ro ti p o ž a ru (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku it d. b) p ro ti š t e t a m a k od p re v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; c) p r o ti n e z g o d a m a za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje; (d p ro ti š t e t a m a o d tu č e uz naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili e) p ro ti p ro v a ln o j k r a g ji i su odgogjene; f) n a Iju d s tti ž iv o t, i to osigu­ ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) re rfte za slučaj p r e ž iv lja ja , osiguranje miraza godišnjih ren­ odnosno osiguranja udovnina; ta i t. d. f) osigčiranja u z g o jn in a . . Kombinacije za osiguranje žioota obuhuataju: Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , b ezi .£ 0 a) o s i g u r a n j a z a s lu č a j s m rti; svake doknadne premije; | % ; b) m je š o v ta , odnosno osiguranja 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; 1 za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; 3. z a s a m o u b o js tv o ; | gg c) o s i g u r a n j e m ira z a : 4 za smrt u s lje d n e z g o d a ) ti premije se računaj« posve nisko (jeftino); štete se isplaćuju brzoj knlanino. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz. Ha'dži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upuie u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje ------ IZVRSNO ------ ODLEŽHNO ExPORC-PISO PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|10 litre ili po 25 i 50 tjoca od 7j10 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaclji bosansko' hercegovačke državne željeznice. �Braco muslimani! Š ta m p a jte s v e p o tre b n e TISKHfUGE kod !1F I I S E i r u jVTc^caru, jer ćete time bez ikakvih žrtava poduprijeti širenje islamske prosvjete. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/38411fb2669c0a4b73d002b80854a9aa.pdf 8ab7cc1f543d5b02076b78e5de9c6632 PDF Text Text BROJ 14 GOD1N II. BISER „BISER1* izlazi dva puta mjesečno. — ■■ . Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-— ^ za učenike i muallime K 4-— ; a za ostale K 8-— na godinu. E l - l s l a m u jalu ve la j u l a a l e j hi ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. — Neplaćena put ža cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nn em e l - m u m i n u n e i c h v e t u n ! — Za oglase plaća se prvi se pisma ne primaju, = = = = = Sve ®t0 sc t*^e plativo I UTUŽ1VO U tre^a administracije i uredništva lista s'at* na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Safer-ul-haira 1332. ® S M O S T A R A D R Ahmed Naim: Tem elji islamskog morala. S turskog prevodi: Musa Ćazim Ćatić. Ž A J ® 15. januara 1914. : Hazim Muftić: Sirovo drvo. Lebib: Sirotica. (Pjesma). Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). Narodne um otvorine: M. Ć. Ćatić: Krvavi stihovi. (Pjesm a.) Hasanaginica. Zabilježio. Muhamed Kurtagić, Muharneaov, . Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S arapskog CJ.'I. prevodi: Edib Tešnjak. Bolje je korisnije od ljepšeg. . ............. Ijež'o: Kadrija. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugim suncem. (Prinovije' . Z d r a v l je . J . Tanović: Gatačka ruža. (Pjesm a). Salih Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. ( V je r "" i b ezv jerci S turskog prevodi: Abdusselam Hadziferi ović. Jz \U m A. D elcamp: Jim-Jim. . _... . , s *■ R n a : B l" sm0 za)£đn0- (P jesm a >' Mehmed Akif: Drugi vaz. S turskog preveo : s' dtar.ied Horoz i lisica. Zabi- . ović: Sklad naše duše i tijela i njihove promjene. L is t a k . — t ziji svijeta: Napredovanje Islama u Kini i Japanu. istr a: sfcc kazališno društvo. Književnost: Uzroci islamskih naroda. - Kulturne bilješke: T kv - Merhamet«. Mevlud na t e t a s k o j gimnaMuslimanske zemljoradničke zadruge. — Obvezatno t.s5ag»anje rriektebi iptidaija. ¥ PRVA MllSbllVl. NAKLADNA KN3IZRRA ŠTAMPARIJA, KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUGUK-ŠTAMPiLJA ( M U H A M E D -B E K I R K A L A J D Ž IĆ ) FRANJE JOSIPA ULICA. MOSIHR. V L A S T I T A ZGRADA Izdavateljica „Bisera11 i „Muslimanske Biblioteke . — .. - ■ - = h Filijala u Trebinju. “ ----- Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima š k o la m a , u redim a, m ektebi-iptidaijam a, v akufskim povjerenstv im a, kao i svima o p ć in s k im p o g la ­ v arstv im a, trg o v cim a i ostalim k an celarijam a, za nabavu šk o lsk og i k a n c e l a r i js k o g p r ib o r a . V elik i izb o r knjiga iz sv iju p odručja naše 1 stran e k n ji ž e v n o s t i. N a d a lje im a d e sv e knjige (k itab e) štam pane areb icom Izragjuje sve u štam p arsk u i k n jigovežačku struku spadajuće poslove, kao i sve vrsti štam p ilja (m u h u ra) od k au ču k a v rlo ukusno uz najumjerenije cijene. & Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. ♦ V a n jsk e se narudžbe obavljaju brze i tačno uz vrlo povoljne cijene, kojim a se prilažu besplatno prikladni darovi. : A �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke" koje su do sad izišle Iz života za život odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. JTlulića. (Rta Rerćesa). Knjižica sadržaje ove pričice i c r t ic e : Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, D obro srce, Kradljivac, Mudri sta ra c ," Č obanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći> K o je kriv. Poštuj roditelje, Mali m ajstor, Prvi jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena C ijen a je knjizi 1 kruna. u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. NeKoIiKo isIams&iR ustanova. O du je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćatić, a sor&" 1 islamskoj mladeži u praooj slici prikaže nekoje islamske ushpooe, kojima se od sirane Ćoropi^ prigooara, štono ih nekoji naši zanešeni omladinci u tom slijepo oponašaju Pisac je te ušle 7 u oooj. raspraoici kratko ali jezgrooito i popularno rastumačio i njihob-i opraedc^ost jakim lu.nentima dokazao. Knjižica je podi­ jeljena u ooih sedam poglaolja: Vjera uor , Isiam. 'ha*' [Sojedočanstoo), miraz, Zašto Islam zabranjuje muslimanki poći za inoaje'^fl, iznr a lt ni Jlopstoo. Cijena 30 helera. X I ____ | ■ ✓ isidrnsKG duiiiC^ ii (S higijenskog gledišta) Knjiga ima ovaj sa d rž a j: Pokornost, Pranje, Abdest, Odu je kejigu napisao na francuskom misirski liječnik Dr. Rhmed beg Džejhun, a na naš ju je jezik preoeo marljioi prosojetni radnik Salih Bakamooić. Namaz, Post, Hadž, Sadaka (M i­ lostinja) Z ećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim , Višeženstvo (Poligam ija), Rastava braka, Razvratan život, Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, O sobita čistoća mus­ limana, D žamije, (B ogom olje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, O djeća ženskinja muslimanskog, D odatak i i ( l l l l f l Z f f l l l t rl i t n n c f J| U u l i C ijen a 6 0 hel- Napisao Dr. Husejn Hulki. P reveo Musa Ćazim Ćatić. Ooa je knjižica razdijeljena na: Uood i ooa poglaolja: Kako post uplioiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za Drijeme posta. Ooa formatom malena ali sadržajem orio korisna knjižica potrebna je soakom muslimanu, jer nas upućuje u soa zdraostoena praoila, kojih se trebamo držati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �GODIN II. BRO| 14 BISER „BISER" izlazi dva puta mjesečno.. . .— ----- — Pretplata na „Biser" iznosi zadruštvaK 1 0 — ; za učenike i muallime K 4 -— ; a za ostale K 8 -— na godinu. LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. Innemel-muminune ichvetun! - Neplaćena se pisma ne primaju, put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 60 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici E l- Isl am u jalu ve la ju la a le jh i! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. —- Za oglase plaća se prvi Sve što se tiče PLATIVO I UTUŽ1VO U administracije i uredništva lista tre^a slati na adresu: „BISER ", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 15. Safer-ul-haira 1332. ® M O S T A R Ahm ed Naim: S turskog prevodi: M u sa Ć a z im Ć a ti ć . (Nastavak.) XI. Vidi se dakle, da je islamski šerijat moralne duž­ nosti crpio iz objave, ali da pri tome nije ni koliko tru­ nak narušio racionalnost ovih principa, niti je povrijedio čast i privilegij, što ga je ljudski razum dostojan. Kao što je ovaka teoretična strana ovog pitanja, tako je islamska vjera pokazala besprimjerni uspjeh i u praksi i primjer , t. j. u širenju intelektualne dužnosti megju različite slojeve naroda. Kao što smo gore napomenuli, mnogo je primjera velikih ljudi i žena u Islamu, kao što su: Sahibi Rumija, Sirri Saktija, Ebu Sulejman Daranija, poznati Kerhija, Rabiai Advija i t. d., ali ovakovi ljudi ne sačinjavaju većinu muslimana. Suvišno je razjašnjavati, ko­ liko je čvrste, borbe, te velike misaone i duševne odgoje potrebno, da se dospije do onog moralnog stepena, do kojeg su gornje osobe dospjele. Većina svijeta zadovoljava se samo zamišljanjem ove savršene svrhe. Niže pak slojeve svijeta u njegovu djelo­ vanju potiče svakako najviše pomisao na nagradu i kaznu sudnjeg dana, ili otvoreno da rečemo, pomisao na osobnu korist Treba samo napomenuti tu važnu okolnost, da i ona prosta svjetina koja se nije dotle uzvisila, da bi sv o­ jim idealom 15. januara 1914 ljan lijek — sugeriranje apstraktnih istina, te je veliku pažnju Temelji islamskog morala. Šafija, Suhriverdija, ® mogla smatrati jedno apstraktno savršenstvo, posvećivao konkretnim poticajima i razgovjetnom opisi­ vanju sviju blagodati i muka na onom svijetu. I zaista, da ljudske duše dospiju do moralnog savršen­ stva, potpuno je opravdano stvarno poticanje i zastrašivanje, jer u prvom redu je nemguće, da bi čovjek od sebe odba­ cio misao na osobnu korist. S druge opet strane ta misao olakšava duševni i umni odgoj u mlado ljudsko doba i pomaže, da se čovječija volja laglje okrene prama pleme­ nitijoj i boljoj svrsi. Dok znanosti i prosvjeta napreduju, dok se intelekt i oštroumno t usavršuju, dotle i svrha uzvišenija postaje. Krajnja koje pak svrha je st: Božije zadovoljstvo, I eto tada pravaideja dužnosti ostvaruje potpuna i savršena. Inače zofija postignuti u sebi sadržaje sve blagodati i slasti ovog i onog svijeta. se kao ideja dužnosti, što nam ju filo­ naučava, ostaje samo u svojstvu teorije i stvarno se u srcima ne može ustaliti niti postati što drugo, osim prosta želja, koja odregjuje fantastičnu svrhu moralista. S toga je predmet šerijatske objave, da uputi svijet na stazu sreće i spasa, dvovrstan: jedan se sastoji od samog blaženstva, dakle od zadovoljstva Božijeg, a drugi od nagrada i kazni. Nema čovjeka, koji ne bi bio zaslu­ žan ovog drugog predmeta. Da se pak postigne prvi pred­ met objave, zavisi o velikom savršenstvu ćudorednom. Hadisi šerif g lasi: — Eddun’ja haramun ala ehlil-ahireti, vel ahiretu haramun ala ehliddun’ja, ve huma haramani ala ehlillahil (Ovaj je svijet zabranjen ljudima od onog svijeta, a onaj je svijet opet zabranjen ljudima od ovog svijeta. Oba su u svom radu i djelovanju cijeni važnost i potrebu potpune pak svijeta zabranjena ljudima, koji Boga ljube). Ovaj hadis muslimane glede ćudoredne svrhe u tri iskrenosti. Veseljenje nagradi i strah pred kaznom kod pri­ kategorije dijeli: Vrlo je mnogo ajeta i hadisa, koji doka­ mitivne mase nije ništa drugo, nego tajno poticalo, koje ona zbog manjkavosti odgoja miješa s idejom prave mo­ ralne dužnosti. zuju, da moralne vrijednosti nemaju ljudi prve kategorije, Pošto se vjerske zapovijedi protežu na cjelinu, a ne na pojedince i|i drukčije: pošto je dužnost općenita, to, kod svakog ima naklonost prama iskrenosti, nu ta se is­ krenost u praksi kod svakog ne opaža. Veliki šerijat je uzeo u obzir činjenicu, da prama većini ljudstva za odgoj i poboljšanje morala nije dovo­ koji se „ljubiteljima ovog svijeta" nazivaju. Ljudi, koji kod šerijata imaju moralnu vrijednost, jesu oni, koji se brinu o onom svijetu i velikom Stvoritelju. Ljudi od onog svijeta spadaju u drugu kategoriju i zaslužuju ili nagradu ili ka­ znu. Savršeni su pak oni, koji ljube Boga i koji su do­ stojni blaženstva i Božijeg zadovoljstva, a izmegju njiha je i izmegju ljudi od onog svijeta velika razlika prama ovom hadisu: �Strana 210. — ,B I S E R' Hasenatul-ebrari sejjiatul-m ukarribin, (D obra djela dobrih ljudi grijesi su onih, koji su Bogu blizu). Sretnici, koji sačinjavaju lju b itelja ", jesu veliki ljudi, svećuju neizmjernom beskrajnom uzvišenu skupinu „Božijih usavršavanju i koji su u razmišljanju, kako će se Jedan dio Evropljana, gledajući kako se nekoji ljudi s obožavanjem klanjaju čovjeku, misle, da se i mi O rjen - koji svo svoje nastojanje po­ moralnom Broj 14. talci našem pejgamberu (s a. v. s.) klanjamo. Nema kriv­ ljeg i neispravnijeg m išljenja od ovog. Muslimani dužnost obožavanja vrše samo prama velikom Stvoritelju i u tom u vjeri i znanju, u nikoga njemu ne pridružuju, jer to je kod njih pravi poli- U Kur’anu je o ovim velikim ljudima objavljen ovaj teizam i idolopoklonstvo. Istina, mi muslimani smatramo svojom vjerskom duž­ dobroti i ljepoti unaprediti. nošću a je t : — Ela, inne evlijaellahi la haufun alejhim ve la hum potpuno jahzenun. (Znajte, da zaista za Božije ugodnike nema straha ne može i da oni ne poznaju nikakove tuge). drugom Princip kretanja i rada ovih ljudi temelji se na ri­ pokoravanje našem velikom pejgamberu. Naša ljubav i poštovanje prama njegovoj uzvišenoj osobi nikad se sravniti stvorenju. ni jednom s ljubavi nikakva stvorenja prama Ali kraj sve te ljubavi i poštovanja muslimanu na pamet ne dolazi, da bi ječim a : — Men isteva jevmahu fe huve magbun. (Kod koga nadčovječnim su dva časa jednaka, taj je prevaren). Da se kutarišu iz skupine .p rev arenih ", oni se uvi­ s t o ji: jek bacaju u razmišljanje i ispituju svoju unutrašnjost i djela, te (R eci im, o moj poslaniče, ja sam kao i vi samo č o v je k ; se trude, da svaki čas u životu budu savršeniji i napred­ meni se Božije istine objavljuju). niji od prvog časa. bićem smatrao pejgambera, koji je posred­ nik izmegju nas i Boga. — Kul innema ene bešerun misluk’jum juha ilejje. Suviše, jedno Kod njih je tolika težnja za usavrša­ Na nekoliko m jesta u Kur’anu je od pejgamberovih imena „Abdul- vanjem , da se ne zadovoljavaju ni s jednim stepenom sa­ lah“ t. j. Božiji rob. Drugi dio islamske „šehadet-kjelim e" vršenstva, koje poznaju, a kojih bezbroj imade g la s i: E to Je v m i — Ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resu- s toga je sudnji dan u Kur’ani mubinu nazvan tegabunom " (danom megjusobnog varanja), jer tada ne će biti nikoga — pa ma bio bezvjerac ili vjernik, luhu. (I svjedočim t. j. srcem vjerujem, a jezikom očitu­ jem , da je Muhamed Božiji rob i poslanik). Kako se vidi, pokvaren ili pobožan — koji ne će opaziti, da se je pre­ vario. Svako će vidjeti, da postoji viši stupanj od onog, je prije varao. Sam o treba i o ovom razmisliti: nagradi i kazni na onom Veliki je koji je Moralni princip o svijetu, koji potiče na dobra nj promiču, i ako se nije uzvisio do naš pejgam ber jednog arapskog seljaka, u prisutnosti njegovoj pod uplivom, što ga je na proizvela poslanikova pojava, počeo u cijelom tijelu drhtati, umirio ovim riječim a: djela, mnogo je uzvišeniji od principa koristi, što ga ne­ koje filozofske teorije „robovstvo" se Muhamedovo (a. s.) prije spominje, nego „poslanstvo". do kojeg je on dopro, te će na taj način shvatiti, da se — Hevvin alejkje fe innema ene ibnu imreetin, kjanet tek’julul-kadide. (Saberi se, jer ja sam sin jedne žene, ćudorednog načela Božijih ljubitelja. On skoro nema nikakova odnošaja s tim teorijama. koja se hranila suhom korom). T o nije ništa drugo, nego princip dužnosti, koji bi se i ra- ne može nikojem muslimanu s uma odstraniti uvjerenje, da cionalistima mogao dopadati. se njemu mora pokoravati i da su od Božije strane došle Pošto je prešna korist poticalo na rad kod onih, Megjutim , ova uzvišena poniznost našeg pejgam bera sve zapovijedi koji princip koristi prihvaćaju, to je za njih svaka prešna gamber je korist i udobnost svrha uz uslov, da ne bude skopčana Č ovjek, i zabrane, što ih je on objavio. Jer pej­ narodni rukovogja i upućivač na pravu stazu. koji vjeruje, da je pokoravanje Božijim nalozima nz veliki trud i muku. Oni pak muslimani, koji ljube korist po nj samo dobro i sreća, bez sumnje će vjerovati, da je transcendentnog svijeta, a za koje smo rekli, da im du­ isto ševnog odgoja manjka, držeći na umu tu korist, razmi­ šljaju tako po nj sreća pokornost prama objavitelju tih naloga. o tom, kako će se pokoravati zapovjedim a velikog Da shvatimo, kako je potrebno uvijek ovim pogle­ Allaha, koji je sav svemir u divnom redu stvorio i koji je dom postavio dužnost pokornosti prama pejgamberu, dovoljno je pomno zakone, najprikladnije ljudskoj naravi, štono čo­ vječanstvu zajam čuju sreću i blagostanje na oba svijeta. razmatrati ona ajeta i — Ve s poznatim općim primite, a uzdržite se obvezati. objavljuju ma atakjurnurresulu fe huzuhu, ve nehakjum anhu, fentehu! (Sve, što vam racionalisti žele ljude koji pročitati slijedeća ajeta kur’anska: P osljed ica je pak toga opet samo dobro njihovo, koje re­ zultiraju dobra djela. T aki njihov rad je u potpunom skladu pravilom, kojim hadise, Božiji poslanik donosi, to od svega onog, što vam on zabra­ njuje). Sura El-H ašr 7. * XII. Ovom prilikom smatramo svojom dužnošću, da ispra­ — Kul in kjuntum tuhibbunellahe fettebiuni juhbib- vimo nekoje neispravnosti i pogreške, o kojim a se često kjumullahu susrećem o u nekojim djelima, koja raspravljaju o Istoku i rahim. njegovim odnošajima. vas B og uzljubi i grijehe vam oprosti. Bog prašta, on je ve jagfir lekjum zunubekjum ; vellahu gafurun (Reci im : ako Boga ljubite, slijedite mene, pa da �Broj 14. Strana 211. .BISER1 milostiv. Reci im : Pokoravajte se Bogu i njegovu posla­ niku; ali ako vi ne uslušate, bez sumnje znajte, da Bog ne ljubi nevjernike). Sura Ali Im an 29. reći, da ga vruće voli. Ali nije mogla dati one strepnje, — Kul etiullahe ve etiurresule fe in tevellev fe innema alejhi ma hummile, ve alejkjum ma hummiltum ve in tutiuhu tehtedu ve ma alerresuli illel-belagul-mubin. jeknula velebna tajna glasba, što je samo njegovo srce razumije, njega opaja i napunja slašću od Kadinih pla- (Reci im : Pokoravajte se Bogu i pokoravajte se njegovu poslaniku. Ako se odvratite, poslanik je odgovoran samo ikada, oči mu bile blještave, pogledi brzi, lice zažareno, a grudi pune neiskazanog milja. Jedva se suzdržavao, da za ono, čime je obvezan — dakle za objavljivanje Božijih istina; a vi ste odgovorni za ono, čime ste obvezani — dakle za pokornost). Sura Nur 53. svakome ne kaže za svoju blaženu sreću. onih pogleda, one svesrdnosti. Ovo je za Salku bio tetik, kojega dok bi se do­ taknuo, kao da bi daleko u nekom začaranom kraju od­ menih pogleda. S toga Videći na sijelu se osjećao snažnijim,, nego li Kadu u gizdavom odijelu, lijepu iznad sviju djevojaka i odabiranu od svakoga, stiskao se u se, a srce samo što mu drhturi i mišice brecaju. Slo­ — Ja ejjuhellezine amenu etiullahe ve etiurresule ve ulil-emri minkjum; fe in tenaza’tum fi šej’in, ferudduhu bodno ju je ilellahi verresuli in kjuntum proveseliti. ahiri, ( 0 ravajte tuminune billahi vel-jevm il- vi, koji vjerujete! Pokoravajte se Bogu, poko­ se njegovu poslaniku i izmegju vas onima, koji nj, pošto mogao promatrati, je r niko ne gledaše na se svako za se brinuo, kako će se što b olje I Kada ga je rijetko ispod oka pogledala, suzdržljivo, kao da ga i ne zna i kao da slučajno pogleda prema onoj strani, gdje on izmegju drugih sjedi. vlast vrše. Ako megju vama nastane kakav spor u kojoj U po sijela tražile su »natpijevanje«, pošto je dotle stvari, to vi onda prepustite sudu Boga i njegova posla­ bilo dosta šale i veselja. Pa su ga i započele na način, nika, ako vjerujete u Boga i sudnji dan). Sura Niša 62. da iz daljeg stupaju dva para djevojaka uaizmjenice jedne Ako se glede ovog pitanja obratimo na riječi našeg pejgambera, naći ćemo ove had ise: — Innema ene bešerun misluk’jum, iza emertukjur. bišej’in min dinikjum fe huzu bihi, ve iza emertukjum bi- prema drugima, pjevajući naročitu pjesmu za t o : »Od mog dvora do dragoga Nigdje plota ni potoka . . .« ■ K l 1 je jedan par otpjevao ova dva stiha, odšetavši šej’in min re’ji fe innema ene bešerun. (Ja sam samo jedan čovjek. Kad vam nešto glede vaše vjere zapovjedim, to po slogo\ ima pjesme prihvatite nuo sa svog mjesta i po tom postupajte; ali ako vam nešto po svom mišljenju naložim, znajte, da sam ja čovjek). * ti ve odmjerenim korakom do drugog para i vrativši se na svoje mjesto, drugi bi se par kre­ prema prvome, pjevajući slijedeća dva stiha: -Sam o jedno suho drvce; Innema ene bešerun mislukjum ve innezzanne juhjusibu ve lakjin ma kultu kalellahu fe len ekjzibe Tu mi sjedi Salko srce . . .« U prvom paru bila je Kada. Momci su se posure- alellahi. (Ja sam kao i vi samo čovjek. Mišljenje pak može dali kraj biti i krivo i pravo. Ali jesam li vam samo kazao, da je bilo na nogama. Salko je stajao na kraju, blizu drugog para, suče­ Bog to i to rekao, nemoguće je, da bih ja Bogu laž puta, da djevojke prolaze ispred njih. Sve je lice Kadi. S a velikim zanimanjem pratio je natpijevanje. pripisivao). (Nastaviće se) P jesm a mu je dobro poznata, pa je računao, šta bi pje­ vala Kada kad počinje pjesmu, a šta opet, da je u dru­ gom paru. S toga je prije početka trnuo, ko će prvi pjevati i moleće poglede upiro u Kadu. A Kada je , osmjehnuvši se u jagluk, smjelo prva koračila. Kad se povratila na svoje mjesto i stala da sačeka, Šemsudin Sarajllć: Čobanče. dok drugi par svoje svrši, Salku je obuzela strepnja. J e ­ (Nastavak.! da vidi i čuje, kako će to otpjevati. Ali Kada kao da se dva je čekao, da dogje do novog Kadinog pjevanja, samo nije ufala toga ni malo. Dok je drugi par svršio, odva­ VIII. žno je koračila, i, gledajući milo u Salku, čuvstveno cik- Sijelo u Medićima nije bilo najviše, ali je za Salku bilo potpuno, nije moglo biti potpunije, je r je tu bila Kada. A ona je ispunjavala za nj svu kuću, svo njegovo srce. Kud god pogleda, samo nju v id i; ko god šta rekne, nula tankim glaso m : »Salko srce, raspni puce, Raspni puce, puče srce . . . » Salko više ne mogao uzdržati. Sunuo je iz kuće on njezin glas čuje. N ije se više bojao za njezino voljenje. K azala mu za čas pod vedro nebo, da zvijezdama povjeri veliki os­ se na riječi je ća j svoje radosti: »Oh, ona me volil . . . » šutke, odvažno. Istina, ona je mogla onako dati jabuka i kome drugome, pa da jo j se ipak ne može — — �Strana 212. Ni Broj 14. .BISER' sam ne zna, koliko je dugo stajao, zagledavši se u b ezbrojn e ljupke zvijezde. T rg nuo se istom, — Ovo neka stoji za onoga pravoga, dok se jav i. kad je — Ko je to ? — pitali su momci, čuo nečije k o ra ča je kraj sebe. — Ako se kad jav i, vidjećete. K ada se uzbugjivala i zaplam injala s ovih svojih — K o je t o ? — pitao je krupan glas. Salk o se ja v i. riječi. Zadugo je gledala preda se. Kao da je prem išljala — Ah, č o b a n č e ! P a što stojiš tuđi sam ? — Ništa, vala. je li se p renaglila? Momci počeše — H ajdem o u kuću. megjutim dovikivalo, da bi trebalo sijelo raskinuti, pa im I to dobro tako se Salk o povrati u umireno sijelo, gdje bi mu sad odveć bilo tijesno, da se ne n ag je u novom činu, kad se momci natječu kod d jev ojak a za cvijet. ozlojegjeno odstupati. dogje, da odmah obodu na vrata. Odavno se I drugi su izlazili za njima, je r je domaćin v ik a o : — Dosta je , dosta. H ajte, da se jo š malo zaspi branosti. Što ljep ša d jevojka, to je kod n je više n a tjeca ­ do sabaha. I djevojke telja , odu u sobe. Sam o je Salko sjedio, svejednako zamišljen D obiti od d jev ojke struk cv ijeća, b ijaše znak odaa k oji bi dobio cv ijet, ta j je odnosio pobjedu, da g a djev ojka najvoli. Kod Ona odgovarala na veliko ašikovanje, što je sipalo kao iz ru­ kavice, da jed a n drugom ne daju odušiti. s vatrenim riječim a svaki suzdržavao, da Ali — K ade se natjecalo pet momaka, sve po izbor. su lica Koliko god je preotimalo maha, ipak se se ne oda, kako gine za Kadom. ipak kazivala, koliko bi svaki volio, da od nje dobije cvijet. Salko kakav se se slučajno našao do tih momaka i slušao, razgovor plete izm egju njih i Kade. Zar iza dugog n atjecan ja, jed an se odvažio da re k n e : — V ala, Kado, ne bi trebalo da ti mneiš ovolike momke. O daberi koga hoćeš, samo neka se zna, s kim si. — Ja nijesam jo š za udaje, — odgovarala Kada, pogledavši kradom na Salku — pa ne mogu ni jednog od vas tako ustale na noge, sprem ajući se, da odabrati . . . Svi ste mladi, svi ste meni dragi. Čobanče, što se ne dižeš? — rekao mu neko. A on se zastidio. K ao da ga je ovaj uhvatio u sred se zaklanjala bošćom , osim očiju, i posve malo im uzdisanje su na svome mjestu, kao da nije ništa zam jećivao oko sebe. njegovih baš tajnih u taj misli i prozreo mu ih. Zastidio se, je r tren sm išljaše: kako bi izgledalo, da se on sada pred svijetom jav i Kadi, da mu se ona odazove, a on da zatraži cvijeće, ono cv ijeće sa srca, i ona da mu ga d ad ne! . . . Žurno je odavno, skočio stojeći i pogledao u Kadu. O na kao da na samu, čekala taj njegov pogled, mi 1 ii i sama nešto tajno, možda sublizu Salki. Nu zilazilo — oni se samo pogledaše s osmjehom, stavši vrlo blizu jedno drugome. Druge djevojke su prikupljale svoje stvari i pjevale ispracnu, a momčad puškarala ispred kuće. Dotle Salko šapnu K a d i: — Hoćeš li mi dati taj cv ijet? — Što će ti sad? — M akar, ali trebaš pokazati najdražega. — Od srca je . . . — To Kada je brzo trgnula cvijet, pa mu g a mi je jo š rano kazivati, — branila se ona — je r , velim, nijesam za udaje. P a bi mi se dragi, koga zina drugarica bih odabrala, m ogao nekad iznevjeriti. rukavice, pogleda ih značajno i osmjehnu se. R ekavši ovo, ošinula je Salku oštrim pogledom, a on — kan da su tuđi kola minula plast, — je r se je sijelo ra­ se sav zbunio. Razumio je , da cilja na njega. Ali dala. N je­ s vode pade pred njih u taj mah kao iz P a će do­ baciti Salki prigušeno, polazeći s K ad om : — Dobro je , sada znam, šta si mi dužan za jab u k e kak o samo može reći, da bi se on njoj nekad iznevjerio kako? Im a K ako može o tome misliti? Sreć a njegova, Preko zime stado nije išlo na pašu. da se niko nije osvrtao na nj, već su momci dalje zaokupljali Kadu, a ona se b ra n 'la : — IX. li k o ja ljepša, ima li b olja u svoj okolici? Imam samo dva struka Salko se više nije mogao vidjevati s Kadom. A kako mu odlučiše kod kuće, da on više ne će ni ići s ovcama, cv ijeća (jedan je bio već će za to najm iti kakvo momče na proljeće, to se on na solufu, a drugi na grudima, na srcu), pa vas ne mogu nije više ni nadao kakvim sastancim a s Kadom na vodi, sviju podmiriti. već je tražio druge načine za razgovor. O bratio Oni su je sveudilj zaokupljali, a ona je onda trgla kitu cv ijeća od solufa, napravila od nje pet dijelova i rekla im : O va je prenosila poruke od jedn og do drugoga. Isprva nježne i mile, a poslije mučne i zabrinute, pošto — Evo, ako hoćete od jed a n put svaki ponešto. Momci jo j se K a- dinoj prijateljici s vode, da im ona bude na ruci. počeše prigovarali, a ona stišće cvijeće u šaci i ispušća ga preda se, r e k a v š i: — Kad ne ćete, ja ne mogu drugačije. — P a im aš eto kitu c v ijeća na srcu, rekoše jo j. A ona se osm jehn u: su Kadu njezini roditelji htjeli udati u jednu prikladnu kuću, odakle je prošena. — Rekla je da ne će - pričala jedan put drugarica Salki. — K azala im je , da voli poći i za čobanina, nego za njega. Drugi put mu pričala: �Sroj U. Strana 213. ,B I 5 E R' — Zlo će biti, ako ti ne misliš s njom štogod uči­ niti. Hoće da je dadnu na silu . . . 1 s uzbugjene u zanosu duše Salki je bilo mučno pri srcu. Nije znao, šta će biti s njim, ako bi izgubio najdraže na svijetu. Presijecao je jelo, presijecao s a n ; uvijek bio kao izvan sebe. — B iće da je to opazila njegova majka, dok ga je zapitala jedne večeri na samu: Stihovi moji krvavi — — Salko, šta je te b i? . . . Imaš li kakvu tegobu na srcu ? Salko je šutio. Lepršaju mi sumbuli i ruže: 1 iz svakoga tog mirisnog stiha Odiše kao njena duša tiha Dašak nevine ljubavi. Promijenio si se . . . — Kaži mi. . , . Salko je slegnuo ramenima i pogledao jo j stid­ ljivo u oči. M uham ed Ferld V edždl: Muslimanska žena. — Voliš li ti kakvu djevojku? On zakloni rukom lice? S arapskog prevodi: Edib Tešnjak. — P a ? Kazuj 1 Kad ne moglo biti drugačije, Salko jo j sve kazao. (Nastaviće se.) — Dobro je to, — osmjehnula mu se m ajka i oso­ kolila ga. — Meni Kada nije mrska. Dovedi je . . . ne ću samo da si taki . . . Sju tra k večeri je sijelo Pod gajem kod njezine sestre; ona će tamo svakako biti. Uzmi so­ bom dva-tri dobra druga, a eno vam pu sat; pa da vidim, kako ćete je junački izgrabiti . . . Salko je nošću. prihvatio majčine ruke s velikom zahval­ Može li žena u vanjskim poslovima zajedno s muškarcem sudjelovati? Zaista je najgadniji oblik ženskog ropstva megju po­ jedincima i narodima, žene samu sebi prepustiti i bac ti je u životnu borbu, da se sa svojim nježnim tijelom, tanko­ ćutnom milosti, srcem, punim ljubavi, i dušom, punom samilosnog osjećaja, bori s muškarcem rame uz rame radi Rano sutradan vidio se s Kadinom drugaricom i — Hoće li Kada biti na sijelu Podgajem ? zalogaja hljeba. Jest, najveće je ropstvo za ženu, ako je osugjena, da po cijeli dan i suviše jedan dio noći radi naporni posao po tvornicama u plamenu i dimu, ili da — H oće; to sam ti danas htjela ispričati. na sred ulice ostane, da se protura megju mnogim nev olj- pitao j e : — P a smijemo li danas što raditi? — Kako pogag jaš! . . . A baš je Kada tako rekla, da ja tebe upitam . . . — Dobro. Hoćeš li nam biti na pomoći i šutjeti? — Evo ti vjera, da hoću. Salko jo j je na to razložio plan, kako će učiniti i zamolio je , da to odmah Kadi javi. A njemu u večer neka samo kimne glavom, da je u redu. (Svršiće se). nicima i bijednicima te strahotne kulture. Kad bi vi jednog dana obišli najveće tvornice u Amei'fci i Evropi, vidjećete u unutrašnjosti tih veličanstve­ nih zgrada, koje se okom ne mogu pregledati, prava ču­ desa, da ćete pred njihovom pojavom zapanjeni biti Vi ćete tamo vidjeti velike skupine ženskog nježnog spola, koje su zabavljene najtežim poslovima, koji silno umaraju one, stojeći nad ras- mišiće i živce. Tam o se plamtjelim pećima, bore s mukama i patnjama života. Eto tada ćete na njihovim licima, koje je ispržila ta paklena vatra, čitati ove riječi, koje vam se nikad ne će iz uma izbrisati: — M. Ć. Ć a t i ć : „Ovo je posljednji stupanj ropstva, što su ga muškarci ženama nametnuli!" Krvavi stihovi. Ako te bijednice upitaš, koliko koja dnevno prima za rad u tom rasplamtjelom paklu, stotine će ti ih, a mo­ žda i hiljade odgovoriti, da im dnevna plaća za njihov Nevidno jedna ruka od etira nesnošljivi i teški posao ne prekoračuje dvadeset centima, Prstom mi grudi dotiče — t. j. nešto manje od misirskog groša. Ah, njena ruka u srce me dira T o je pak svota, koja nije dovoljna ni da im omo­ I sice drhće ko ptiče gući životariti. Od veljeg milja i medene slasti, ne bi ih ni u najkulturnijim i najprosvjećenijim državama S prstića njenih što s*ruji; našli više nego 5 % - Ako pak pogled bacite na doktorice i inžinirkinje, I cijelo more uzvišene strasti Kroz život pjesnikov bruji. Ljudi, koji kod nas pišu o emancipaciji žene, mjesto da ovu socijalnu bolest promatraju onako, kao što to čine �Strana 2l4. .BISER' Broj 14. učenjaci ov og stoljeća, mjesto da sav svoj trud ulažu — na zor hoćemo tu bolest megju se prenijeti, da poslije od kao američki i evropski filozofi — u to, da naše zemlje nje sačuvaju od te bolesti, ti eto pisci nastoje otvoriti i nama u čemu oponašati, zašto ih ne oponašamo u onom, što je ova strašna vrata, jer misle, da mi korak po korak slije­ dimo Evropu. dobro i zdravo. Ali da patimo i muke snosimo. Ako mi Evropljane trebamo (N astaviće se). su ti ljudi malko razmišljali o onim fakto- rtma, koji štite naš islamski socijalni život, saznali bi, da se mi pomoću snage, što nam ju je Islam udahnuo, nala­ zimo u takovu položaju, u kojem smo zaštićeni od sviju ovih strašnih socijalnih bolesti. A . H ifzi B je le v a c : Pisac „Moderne žene" v e li: — Zbog toga mi možemo Pod drugim suncem. opet ustvrditi, da broj žena, koje se zanatima bave, mora svake godine sve više rasti, jer stupala. mi idemo stazom, kojom (Nastavak.) je Evropa prije nas Muris p rjgje bliže. S tarac progovori hrgjavim tur­ Mi u ovom pitanju imamo posve oprečno mišljenje mišljenju gospodina autora „Moderne žene". Mi ne idemo skim n aglaskom : — Š ta ćeš ti, efen dija? — N iš ta . . . saže ramenima stazom Evropljana, niti se je išta opazilo, što bi to po­ kazivalo. Bacim o li najm anji pogled na naš i evropski soci­ jalni oblik, našim vidjećem o odmah vrlo veliku i njihovim rima. Mi smo životnim razliku megju temeljim a i društvenim fakto­ jedan narod, koji je svoje socijalne veze utvrdio vjerskim principima; u naše se je umove učvrstilo uvjerenje, da nikad ne ćem o pasti s prijestolja svoje slave i veličine, osim ako napustim o te principe, koji svoje sljedbenike dovode do sreće i blagostanja na oba svijeta. Evropejci su pak narodi, čije pojedince spaja nacio­ nalna ili domovinska v e z a ; u njihovim se je lubanjama učvrstilo uvjerenje, da nijesu do stupnja današnjeg svog napretka mogli dospjeti, dok nijesu napustili naučavanje vjere i njenih zasada. O vaj jednostavni pogled na naše i njihove opće s o ­ cijalne tem elje dovoljan je da nas uvjeri, da ih mi ne bi mogli oponašati u njihovim životnim odnošajima sve dotle, dok kod nas ne bi stupila nacionalna i domovinska ideja mjesto vjerske, i dok se u naše duše ne bi sm jestilo uvje­ renje, da ne ćem o moći napredovati, što ne ćemo islam­ sku religiju napustiti. A je li moguće, da bi ovakova nagla promjena na­ stupila, kad nam znanstvena iskustva svaki dan pokazuju, da je jedino naša vjera eliksir našeg zdravlja i lijek na­ ših rana. Ovo Jednom ne s toga naroda — i ja sam govor. — Sjedi, evo o v d je ! . . . Ha, tako 1 Može biti, znalcš nam kazati, kako je u T u rćiji . . . Mi smo pošli, da kutarišemo sibjan, nek nije m egju vlahom . . . Muris j e šutio, a starac stao p r ič a ti: - Digli smo se, da izhidžretimo, je r vele, da nije džaiz pod vlahom b i t i . . . Izm ješalo se sve. Ne znaš više ni ko je T u rčin ! . . . P a se ne može gledati. — A kako ste živili u B o sn i? — upita naglo Mu­ ris, presjekavši starcu pripovijedanje. — Ama eto, ko i prije. T a, vala, nije hrgjav o, ali gd je ćeš ti, da ti Švabo zapovjeda ? . . . E to nekih dana, malo prije nego što smo zaiskali pašoše, ustao Camil- efendija u džamiji i kaže, da više nije džaiz džume kla­ njati. V e li: car nije većil i ne može se više . . . K o može, neka za ranije traži selam eta. — A je li hodža iselio? — upita Muris ponovo. — I on će u brzo, — veli on, — čeka, dok proda zem lju. Ne da jeftino. — A v i? — Mi prodali pošto po to, samo da možemo u T u rćiju . Tam o nam ne treba, je r devlet dijeli . . . Muris ušuti. Č as je trajala šutnja, dok će ti jed an je činjenica, koju su — kao mi — shvatili 5 nekoji glasoviti učenjaci Zapada. ideja Muris iz B o sn e ; čuo sam kako razgovarate, pa mi drago. Starcu zasjaju oči življe, kad je čuo Murisov od­ r ije č i: naša spada — A iz k o jeg si ti m jesta, mladiću ? glavna veza, glavna društvena u vrst veza osialih plemena i nareda mi apsolutno ne možemo slijediti primjer nikakva u onim do sta rca : pitanjima, koja bi mogla uzdrmati našu’ narodnu prirodu i k oja ne bi bila u skladu s našom kul­ — Iz Travnika, ako ćeš pravo, — odgovori Muris. — I ja — Ne sam, brate . . . Može biti, da me i znaš ? znam. A kako se zoveš ? — upita Muris, posm atrajući pozorno jed n og sredovječna čovjeka, koji ga je upitao. turom, nama milom i svetom. Uz to put, kojim slijedi Zapad — J a sam , brate, Bećirov ić Salko. A čiji si ti? u pogledu ženskog p ita n ja pun je opasnosti i strašnih po­ — Jah jap ašić, — odgovori Muris dostojanstveno. nora, a to priznaju i najveći evropski sociolozi. Oni žen­ sku nom zaposlenost muškaračkim bolešću, koju treba poslovim a nazivaju social- liječiti i suzbijati, pa zašto mi — Ama, B o g a him begov s in ! . . . — Jesam . ti 1 — usklikne B ećirov ić — Ib ra- �6roj 14. Strana 215. ,B 1 S E R' — Allah rahmet e jle ! . . . Dobri Ibrahim beg! . . . E , baš mi je drago! A jesi li, brate, u carskom hizmetu? — Jesam. Sabina Sarijan. — Lijepo, bogme, dok je carski nazar na tebi. I brat ti je , Hamdibeg, onamo u Švabe . . . E , Allah je kad er! . . . Govore, da nakog hećima na daleko nem a. . . gao doći. Sabini odlahnulo.' Pošla da izagje, nu činovnik jo j A i za sirotinju dobar! . . . Ko je znao, da ću te viditi.. — Je li Hamdibeg dobro? — Dobro je, beže, vala ja sam ga vidio poodavno. Otiš’o je u Sarajevo, tamo u špital, da liječi . . . Pozvali ga tamo, jer nemaju na vladi hećima . . . Kad je izašla iz automobila, pošla ravno u pisarnu parobrodarske agen cije, da upita, hoće li skoro »Carol« prispjeti. Tam o jo j rekli, da bi svaki čas mo­ ponudi mjesto, da sjedne, naklonivši se prijazno lijepoj d jev ojci: — Ako madame čeka parobrod, izvolite s je s t i! Vani je vrlo hrgjavo. — Hvala, — odgovori Sabina — imam u blizini automobil. - Jeste li našli mjesto, gdje ćete se naseliti? — upita Muris starca. Činovnik se nakloni: — Bila je velika oluja na moru. Drugi nijedan pa­ — Ne znamo. Rekli su nam, da će nam u Stambolu sve kazati. Ćamil efendija učio knjigu od jednog muhadžira, pa eto, brate, piše selam et! . . . Samo izigjite, robrod nije pošao. — T a k o l? — odgovori, kroz zube Sabina, polazeći — piše — pa se ni za što ne bojte . . . vratima. — Velika oluja . . . opetova činovnik, nu Sabina nije čula njegovih riječi, je r je već bila na sokaku. Muris je ušutio. Pustio glavu na ruku i gledao za­ vedene bijednike i sažaljivao ih, ali nije imao odvažnosti, Sabina pogje prema pristaništu. Tam o iz magle od obale Hajdar paše dopiralo jo j do očiju jak o svijetlo svje­ da im reče istinu i da im rasprši lažne iluzije o umišlje­ tionika. Ona se zagledala u tu svijetlu tačku, a duhom se prenijela na Crno more u susret velikom »Carolu«, noj sreći i blagodati u Turskoj. na kojem je Starac naredio djevojci do sebe, da ispeče kavu na mašini, a starac o nečem povjerljivo razgovara sa jednim do sebe sjedećim muhadžirom. burkane valove mora, a kroz njiha parobrod sa svojim velikim električnim reflektorima. N ije Sabina ni opazila, Kad je kahva bila gotova, ponude i Murisa. On ispije dva findžana, za tim se oprosti, obečavši im, da će putovao njezin Muris. Ona je gledala uz­ kako je mrak pao oko n je ; nije opazila, kako je počelo opet hladiti i puhati vjetar. O na je gledala udaljeni svje­ tionik kroz polumrak v ečernjeg sutona. Najednom od jed ­ se u Carigradu pobrinuti, da ih lijepo smjeste. Osim toga nog svijetla obećao im, da će poraditi, da ih ne pošalju u Ankoru i varkom i mislila; da su jo j se oči zabliještile. O krene se kakav bolesni predjel, gdje bi izumrli i pobolili se . . . oko sebe. Nekoliko carinskih stražara šetalo obalom, svijet Oni mu se zahvalili . . . Muris pred podne izašao gori na palubu, da po­ se sakupljao, se brata Hamdibega i požalio, što ni on ni drugi nijesu na put stali iselivanju muslimana iz Bosne . . . dva. a hamali N jojzi se to činilo optičkom dozivali se megjusobno teškim anadolskim naglaskom. Parobrod je dao znak — dugo, muklo kroz noćnu gleda, kakvo je vrijeme i da ruča. A u duši osjećao te­ šku tugu nad sudbinom ovih zavedenih bjednika. Sjetio postala tišinu. — Dolazi 1 . . ., kliknula Sabina i sjetila se, da je ono drugo svijetlo bilo od parobroda, koji se iz Bosfora primicao rihtemu. Srce jo j počelo neobično kucati. Bila je uzbugjena pri pomisli, da će sada, kad se lag ja usidri, Veliki rumunjski pačobrod plovio je svom brzinom presijecajući uzburkane morske valove. Na Crnom moru vladala velika magla, da se nije ništa okolo moglo na stotinu metara opaziti. stisnuti Murisu ruku, nakon deset dana odsutnosti! . . . A to deset dana bilo je za Sabinu čitav v ije k ! . . . Za deset časaka primakao se veliki parobrod uza silnu huku rihtemu i usidrio se. XXV. Putnici izlaze. Hamali iznose prtljagu. Žamor, vika, Oko četiri sata popodne, kad se je već počelo mra­ dozivanje . . . Sabina gleda, kako putnici, zamotani u te­ čiti na Galatskom rihtemu, nije bilo nikoga. Parobrod se ška zimna odijela, prelaze preko ćuprijice, koju su met­ nijedan nije očekivao radi hrgjava vremena na nuli s broda na obalu. Sabina drhće. N ije jo j zima, ali moru Hamali sjedili u kahvanama, po rihtemu i pušili n erg ilej srce zebe, je r onog, koga ona očekuje, nema megju put­ grijući se čajem ili kakvom rakijom. U rumunjskoj agen­ nicima. ciji bili su dobili vijest, da će »Carol« poći, ako oluja redane osvjetljuju potpuno prispjeli parobrod. prestane. Iza podne došla je opet vijest iz Kostance, da je otplovio. Vjetar je bio već utihnuo, ali snijeg jo š je na pristaništu. Sabina baci pogled na izlazak broda i ugleda Murisa. Radostan poklik ote jo j se iz d u še: M uris! . . . uvijek padao, da se nije ništa vidilo unaokolo ni pede­ set metara. Kad je Svijetlo s broda i mnoge svjetiljke uz obalu po­ (Nastaviće se). ezan na obližnjoj munari zaučio, zaustavio se automobil u blizini lijonske banke i iz njega izašla Kom ešanje �Strana 216. .BISER1 J . T a n o v ić : Broj 14. sumnje u nepoznate stvari. Pa ko zna, koliko se je od početka čovječanstva pojavilo vjera. G atačka ruža. Ali kraj svega toga, sve one vjere, koje nijesu osnovane na nebeskim knjigama, ne mogu se vjerom nazivati. — Gdjici Emini. — U ovom vjerskom pitanju ima jedna tačka, koja naročito privući pažnju, a to je, zašto su ljudi u M egju čednim planinskijem b ilj.m mora Odrasla je — mirisna ružica, početku svog razvijanja imali ideju religije. I sam Džahid beg priznaje opstojnost Ruža rasla — evala su jo j lica, te ideje. Pa kad je to tako, mi ćemo o tom malo više progovoriti. A stas vitki procvjeto jo j miljem. Po našem uvjerenju, kad jedan čovjek — pod silom - prirodnog Punane jo j bibaju se grudi, zakona — jo š u doba djetinjstva počme da T ijelo jo j čudan miris širi, shvaća, šta je dobro a šta zlo, šta je crno a šta bijelo, Sto osvaja ko prpošni h ri, on počme ispitivati stvari i dogagjaje svijeta prema svom Što opija, da čov jek poludi. umnom shvaćanju. sec, N. pr. kad vidi noć, dan, sunce, mje­ izlazak i zalazak zvijezda sa njihovim promjenama, Nebo jo j je pogled darovalo, odmah će se pitati, čija su to d jela; Što ranjava — svojom bojom plavom i vidi sijevanje Što okiva — tom ljepotom pravom. s tim upravlja, napokon kad vidi padanje snijega i kiše, kad čuje grmljavinu munje, razmišljaće, ko pitaće se, ko ih iz visine spušta, — i tada će mu razum 1 jo š više nebo jo j je d alo: zaključiti, Četu jednu mladih poklonika, nevidljiva, velika i svesilna Inteligenca. P a i mene, u meni pjesnika. Taj da sve te to proizvodi, ko pojave izvagja jedna našim očima zaključak potječe iz tog, što je u djetinji um uklesana početna teorija, da svaka stvar na svijetu nije % sama pravio i izradio. T o je pak temelj religiozne ideje. se Dr. O sm an Nam ik: i poslije postanka Teiste i ateiste. ( V je r n ic i od sebe nastala, nego da ima neko, ko ju je na­ ovog pojave nastaju, svijeta, pa tada najprije roditelji — Na taj je Historijski dokaz. tradicijom O vaj se dokaz može ovako sred iti: »V jerov anje u religiju ustanovljeno je u svim a narodim a. Ono se je u početku pojavilo kao vjerovanje u jed n og ili u više B o ­ gova. S tog a B og postoji, je r da B o g ne postoji, ne bi uvijek u svim a narodim a bilo vjerov anja u religiju «. Ali ovo rezonovanje je sam o po imenu dokaz i ništa ne pri­ dodaje onim dokazima, što smo ih prije spomenuli, niti — naravno — može argum entirati egzistenciju Boga. i makar nepismeni bili u dušu mu usagjuju misao, da je ovo biće, koje pomenute pojave proizvodi — vječni, nevidljivi Bog. (Nastavak.) moralni a kojeg je ono zamislilo — obraća rodi­ teljima i odgojiteljim a, da mu razjasne pojave i dogagjaje b e z v je r c i ) S turskog prevodi: A b d u sse la m H ad ž'. rizo vic. M etafizički, D ijete razmatranja — u želji, da ispita uzroke i da sazna, ko je onaj, od koga sve navedene historijski dokazi, za Džahid beg veli, da njima vjernici argumentiraju koje eto način kod ljudi od drevnih vremena postojala religiozna ideja i vjerovanje u Božiju egzistenciju. Teorija pak: „Svaka stvar na svijetu ima nekoga, koju je napravio ili stvorio11, koja je u djetinjem mozgu nastala, jedna je blagoslovena vječna iskra, koju je rezultiralo razmišljanje o ljudskim djelima, što nam svaki čas pred očim a stoje. Ova se iskra kod svakog pojedinca podjednako ragja i postepeno raste i od njega se ne ra­ stavlja, sve dok mu se luč života ne ugasi. Dakle prava je i istinska teo rija: — Bog postoji, jer da ne postoji, ne bi uvijek megju svoje tvrdnje, nijesu uopće dokazi, kojim se vjernici služe. M e- svjem a ljudima bilo ideje p Božijoj egzistenciji: gjutim pitanje Gospodin doktor v eli: O vaj v jernički dokaz sam o nam jednu stvar doka­ zuje, a to je , da je čovjek samo jed n a religiozna živo­ tinja. T eiste to tvrde i vele, da su ljudi kao najsavršeniji i najpribraniji B ožiji stvorovi, obvezani, da B o g a v je ­ ruju i da mu se k la n ja ju ; ostala pak stvorenja nijesu tim zadužena. poznato je naše m išljen je o prva dva dokaza, pa ćem o sada o posljednom progovoriti dvije-tri riječi. Gosp. doktor veli, da se je vjerovanje u religiju u početku po­ javilo kao v jerovanje u jednog ili v i š e Bogova. Mi pak ve imo, da nijedna od B og a ob javljen a vjera nije na­ učavala politeizma, nego jednoboštvo. Drugo je Zaista čudnovato 1 Džahid atributi, koji se Bogu pripisuju. beg je , raspravljajući o Kad su se pak megju ljudima počela osnivati udru­ ćudorednom argumentu, negirao slobodnu volju i ljude htio ženja, naravno da se je u svakom udruženju pojavila jedna lišiti tog svojstva, što ga i životinje imaju. 1 ovdje bi on vrst htjeo religije prama njegovoj sposobnosti i prilikama vre­ mena. 1 u to je svaka čija religija, vrijeme suština bilo i nužno, da se ispovijeda bitnost nije dalje išla od ljude i životinje izjednačiti u shvaćanju i spoznaji. Ai treba znati, da je vjera stvar razum a; nju shva­ titi, a prosta životinja biti — apsolutno je nemoguće. Šta �Broj 14. Strana 217. ,B I S E više, shvatanje vjere nije jednako ni kod pojedinih ljudi, Tričarije 1 . . . Pa opet prosta a jedni je uopće ne shvaćaju, jer to zavisi o savršenstvu neisplaćena umne sile, a ta nije svakom dana. S toga riječ „religiozna zasluga . . . masa, pa moja kod njega Ah 1 . . . Da, dd! Sve to bijaše životinja" nema nikakove vrijednosti, pa se nikako ni upo­ usko skopčano sa ovom povijesti". On je izgovorio zadnje riječi s proračunatom i pri­ trebljavati ne može, jer nema svog objekta, svog nosioca. vidnom bezazlenosti, zatim se okrene gordoj bezdušnoj Da je čovjek najsavršenije stvorenje, dokazuju to­ like znanosti, toliki kulturni napredak ljudstva. Pa kad je nemani, to tako, onda ako ima na svijetu mudraca, koji ljude iz­ sure kapke i s udivljenjem promatraše nepogrešivo pore­ jednačuju danih osam valjaka, koji pri dodiru zraka žarkoga sunca sa životinjama, to su sigurno samo bezvjerci. koja ohole i nepomično stajaše, nestrpljivo išče­ kujući na vješte ruke svoga upravljača, nježno jo j podigne Naročito vjera zavisi o razumu, razmišljanju, rasugjivanju, odsijevaju, kao da su od čistoga kristala izliveni. razlikovanju i govoru, nepomično buljio je a to su svojstva, kojima je samo čovjek nadaren i niko više. 1 ovo bi trebao znati gosp. doktor, pa ne bi onakove besmislice izbacivao. Da svoje prve riječi potkrijepi, on nastavlja: Ali moralna svijest kod pčela i mravi više je raz­ vijena, nego li kod ljudi, pa prema tome se može suditi, da je i njihov društveni život nešto savršeniji od ljudskog. I kad je to tako, zašto ne bi ove pažnje vrijedne životi­ njice prepustile jednom bogu kontrolu nad svojim socialnim zakonima, koji su mnogo stariji od naših. Pripisivati životinjama moralnu svijest, vrlo je ne­ Dugo i u njih svojim očima, koje su se od oduševljenja krijesile, i izvan sebe, u nekom opojnom za­ nosu, usklikne v eselo: — „Krasne li životinje I“ Gosppdin Sigurd bijaše nepovjerljiv, dapače nije s početka vrlo mučaljiv 1 se usugjivao sa Jim-Jimom na samo ostati niti mu u lice pogledati. Nu rek’ bi, da se malo po malo umirivaše, jer mu sa zabrinutog lica bijaše isčeznuo i zadnji trag strah a; bio je potpuno siguran: — „Vidio sam te, Jim-Jim. Vidio sam te u svijem umjesno i protivi se razumu, jer životinje nemaju ni svi­ trkama . . . Ti si prekrasan trk a č; tvoja hladnokrvnost. . . jesti tvoja odvažnost . . . !“ ni morala. svijesti" mislio Možda je Džahid beg pod „moralnom „društvenu m isao"; ali životinje nema' — „A h! A h! . . . Gospodine Sigurde, o mojoj hlad- unutarnjih duševnih moći, pa prama tome ni misli društve­ nokrvnosti. . . o mojoj odvažnosti I . . . zaista je suvišno nih. Socijalni osjećaji, koje opažamo kod nekojih životinja i govoriti". kao kod pčela i mravi, sastoje se iz prirodnog nagona, instinkta. Inače oni nijesu posljedica kakove misli i svi­ Zatim nastavi, cereći se: — „Alors, stvar je izmegju nas uregjena? Ja ću Istina, zajedničko vas s najvećom opreznošću povesti okolicom A u d e?. . . življenje pčela i mravi i njihovi poslovi, kao pravljenje Megjutim se ne trebate ničega b o ja ti; jamčim Vam, da se saća, meda i stanova, velika su i važna umjetna djela ne će ništa izvanrednog dogoditi; biće Vam ugodno kao u jesti o potrebi društvenog života. — orama njihovim tjelesima. Dapače još više privlači pažnju krevetu U ostalom, ako još dvojite, te i mene računate u dosjetljivost slona, psa i majmuna, a naročito je intere­ koži vašeg pregjSšnjeg običnog vozača Jakova, koji vam santno, kako kune u vodi grade svoje stanove. je zatjerao strah u kosti, stavivši vas, sa svojom nepaž­ njom i lakoumnosti (Nastaviće se). u pogibelj, tada vam bez okolišanja mogu reći, da se grdno varate, jer sam ja sasvim drugi čovjek, nego je on". Sigurd je kolebao. Jim-Jim mu je primjetio A. D elcam p : odmah na licu nutarnju borbu, koja se u njemu zbivaše, pa zato i ne propuštaše Jim-Jim. uzaman vrijeme, niti mu dade da dugo razmišlja, nego upotrebivši svu svoju vještinu laskanja i pretvaranja, za­ — Pa „A h! Ah! Govorili su vam, da sam poludio čak i neke novine digle su cijelu hajku na me. Naravski, da me to ni najmanje ne smeta, jer kad sa va­ ših stotinu konja triumfalno pojurimo okolicom Aude, i sami čete se osvjedočiti o izvrsnoj vještini, potpunom zdravlju i vanrednoj jakosti mojih mišica". Jim-Jim, najvještiji trkač i pobjeditelj tuniške auto­ poče blagim i umiljatim glasom: — „Sto mu muka, kakav je toliki strah, pa da se ne smijete pouzdati u moju svugdje priznatu vještinu i okretnost. Zar zbilja ne dajete nikakve važnosti mojoj umjetnosti, — ili valjda u mašti utvarate kakav pustolovni izlet sa nepredvigjenim zaprekama. Oh 1 Pokušajte I . . . Odlučite se, pa ćete uvidjeti, da ste krivo mislili. Veličan­ utrke, na jedanput prestane kriještati i mahati stvena priroda, o kojoj možda ni ne sanjate, iznijeće vam rukama po zraku; nečemu se bješe dosjetio. Nesigurnim korakom stupi do gospodina Sigurda, vlasnika tvornice pred oči sve svoje čare zamamne ljepote. Kao leptir na krilima letjećete po cvjetnim poljanama, išaranim raznolikim miomirisnim cvijećem, diviti se romantičnim predjelima mobilske automobila „Sigurd et Cie" i sasma tihim glasom reče: ljivog — „Sjećate li se, dragi moj gospodine, onog osjet­ slikovitih brda i dolina, do ušiju će vam dopirati šum udarca lanjske godine na tvornicu Clairon, kojeg bujnih rijeka i vodoskoka, kroz guste šume udisaćete čisti i svježi planinski zrak, oči će vam blještati, gledajući bi­ sam ja iznio na bubanj. Istina, bila je to samo tajno po­ stavljena zamka starom Claironu. Ali ništa I . . . Ah 1 Ah I... stre potočiće, kako tiho žubore, vijugajući se svojim kri- �Strana 218. vuljastim .BISER' stazicam a, a milozvučni cvrkut ptica opojiće Broj 1i. A . R iza : v as . . . o d u š e v iti. . . zanijeti u carstvo b lažen stv a! . . . “ Bili smo zajedno. Stari m ašinista nije promašio cilja, njegove riječi d je­ lovale su na Sigurda kao m ehlem ; bio je o č a r a n . . . M aj­ munskom brzinom Bili smo zajedno sami ja i ona napuni stroj vodom i benzinom, pre­ U niemoj samoći. Kao ljubav bona gleda pomno šarate, da li su privijeni i namazani, te pošto se uvjeri, da je sve u potpunom redu, otvori motor . . . Oko nas je svuda mirisalo cv ieće; Tutanj . . . buka . . . kleptanje . . . zaori zrakom. Gospodin se Sigurd, u toj nenadnoj Poj nježnog slavulja’ umuk’o je veće. huci i smetnji, kao nehotice Bliedi m jesec s neba pros’o zrake sv o je: uspne, vrata klapnu i . . . Niemi pogled upro u nas — dragih dvoje. Automobil pojuri fukćući i previjajući se niz ulicu de la G rande-A rm će. Brzo preleti malu divlju šumicu i 0 , kako su divni ti umilni čaši, dospije do vrhunca Suresnes, zatim se počne spuštati niz jedan Gledajući njene raspletene vlasi, slikoviti obronak, kojeg sa sviju strana okruživahu duboke provalije. Svietle poput sunca, mehke poput svile — Munjcvnom vlak, oka brzinom letio je zviždeći kao expresni Čini mi s e : take nijesu ni u vile. katkad bi se oskliznuo o izrovljeni jarak i za tren nadvio nad A usne jo j male, rajske slasti pune, bezdani ponor, kao da će se u nj sur- vati, onda bi opet naglo iščeznuo izmegju visokih Iz njiha se tiho biser-r’ječi trune. hri­ dina, ostavljajući za sobom uzvitlanu prašinu. A h ! da, jim -Jim je bio zaista krasan v ozač! On je činio čudesa sa svojim igrama. U najvišem trku Ja jo j žudno rekoh: „Liepa dušo moja, Daj da ljubim oči i ta lica tv o ja !" i na najopasnijim putevima pušio je svoju lulu, kre­ veljio se nike, rugao znao, Ona me je tada stidno pogledala kao klown, oponašao starog Clairona, izvagjao šaljive scene što kao I u zagrljaj mi sa osmjehom pala. u cirkusu, zadirkivao u prolazeće put­ im se, psovav ih, pjevao, derao se i Bog bi sve I poć’o sam strasno ljubit nježno lice nije radio. Sličio je negdašnjiip veselim i I usne i oči svoje ljubavnice. komedijaškim rimskim kočijašima. — A h! A h! klicaše on, — govorili su vam, da sam Bili smo zajedno, sami, ona i ja : poludio 1 . . . Hej, kako sam oća zaljubljenim p r ija ! Pogledajte me, gospodine Sigurde, da li u .istinu izgledam lu d ? . . . Ah! divna živ otin jo!" Stotinu-kćnja penjaše se lagano na M ont-Valćrien. — „Uz ovaku strmu stranu, bez m alaksanja! . . . bez promjene b rz in e! . . . A h ! Gospodine Sigurde, kakve M ehm ed Afeif: Ii krasne životinje, kakve Ii divne nemani! Nikada, gospo­ Drugi vaz. dine, vjerujte, da nikada jedan Clairon ne će biti u stanju ovako šta p o sje d o v a ti. . . A koja opet razlika u gipko ći! A h ! da li smijem samo pustiti svu brzinu, ali, d o sta ! Jo š samo kojih pedeset časaka strpljenja, pa nas eto na po­ svećenom mostu Chatau . . . A kaldrma ? . . . hej 1 u malo što je ne zaboravih. Gadno će biti preko nje trusati, dok se dospije do vrhunca koji Peck, se već eto i pomalja..." Kola se kotrljaju gjavolskom brzinom. Za dva mi­ S turskog preveo: M uham ed Z ah iro v ić. Esteizu billah!: Ja ejjuhellezine amenu! Isbiru, ve sa­ biru, ve rabitu; vettekullahe leallekjum tuflihun. (0 , vi, koji vjerujete, pokažite odvažnost i postojanost — mnogo veću od svojih neprijatelja; budite spremni stupiti u borbu, a pri tom se bojte Boga, pa se nadajte sreći.) Kroz vrtlog Ovaj se ajet nalazi na kraju sure Ali Imran. Da uz- mnogobrojnih zavoja i na najpogibeljnijim mjestima, gdje mognemo kako treba shvatiti uzvišenu zapovijed, što nam su gledali svaki čas smrti u oči, izvagjao je Jim -Jim s naj­ se nalaže riječima: „isbiru" i „sabiru", treba nam se malo višim oduševljenjem sv oje vratolomne pehlivanluke. Sigurdu više pozabaviti oko riječi „sab r", odakle dakako da to nije god ilo; bio je kao izvan sebe, od uža­ dene. Sa b ’r! Ah, on je jedna od najvećih krijeposti ljuds­ snog straha, koji ga bijaše spopao, drhtao je kao šiba kih; s njim se ni jedna od ćudorednih vrlina ne može us­ na porediti. nuta progutaše vodi, krv cijelu strmen Saint-Germ ain. mu se u žilama bijaše sledila. Nu čim je su i ove izve­ Ni jedna krijepost nije tako mnogo u Kur’anu automobil izmakao iz tijesnih klanaca i dočepao se rav- spominjana, tako nijega Sahabei kjiram r. a. jedan od drugog ne bi se puta, odlahne mu, osjećao je, kao da mu je neko čvrsto nalagana, kao što je to sabur. nikad ra­ doduše poskakivao je i dalje stao, a da ne bi proučili sure Vel’asri. T o su činili za to, kao lopta sa svoga sjedala, ali kao većini automobolista, da bi jedan drugog opomenuli, neka se u svemu — osla­ tako se i njemu činilo, kad je već izmakao jednoj nevolji njajući se na Boga — čvrsto i nepokolebivo drži sabura, iz šaka, da u drugu više nikada ni zapasti ne će. (Svršile se.) koji je skinuo veliki teret s v rata; dovoljan za akciju oduševi. čovjeka, da ga posvema utješi i za �Broj 14. Strana 219. ,B 1 S E R' Svo No, a šta li je to sabur? Osim što mi, današnji njihovo dakle buncanje i neznanje proizašlo je muslimani ne posjedujemo te krijeposti, što se z^ve sabur, mi joj ni pravog značenja ne znamo. Mi ide itifikujemo pojam — sabura sa pojmom ropstva i potištenosti. Po našem op­ ćenitom shvaćanju sabur znači povlačiti se, ugibati se. Čemu ? — svačemu. Ili pravije, ugibati se i onom, čemu strpljivosti, pa da svestrano prouče vjeru i narod. U zadnje vrijeme mnogo se kod nas spominje riječ se ne smije najzadnji, da ugibati. Mi na pr. dopuštamo, da budemo budemo osramoćeni, bijeni i napadani. U krijepošću i čvrstoćom, upravo odgovara značenju sabura. sabureći mi se izlažemo svim iskušenjima, koja da se prilagogjuje Nijemcima, Englezima, Francuzim a u njihovim moralnim osebinama, već pregnimo, da ga na­ kratko, kako smo to malo prije htjeli naglasiti — iz pomanj­ kanja svete vrline sabura, jer nijesu mogli žrtvovati toliko karakter: ova riječ, protumačena odlučnošću, postojanošću, s nas brišu i najmanji znak ljudskog ponosa. Bože, šta Kur’an veli, a kako mi razumijevam o?! Sabur će reći: stupati u borbu, a ne povlačiti se. S čime ćemo se boriti? Boriti se trebamo sa svima za­ prekama, koje nam smetaju da se dovinemo onog polo­ žaja, koji nas kao ljude ide, izvrgavajući se svima mogu­ ćim opasnostima i mukama, da ne bismo poslije osugjeni bili podnositi one gorčine, što nam ugibanje priprema, Budući je to tako, onda okanimo se preporučivati narodu, učimo moralu uzvišenog Islama. Islam je najveći i najčvršći muslimanstvu je najsigurniji temeij putovogja moralnosti, morala. Ale.jhis- selam, koga je Bog dž. š. odlikovao ovim uzvišenim rije­ čim a: „Ve innekje leala chulukim azim“ (Zaista si T i, o Muhamede, na najvećem stupnju moralnosti), bio je zaista uzor krjeposti i nedostiživi moralista. Svima nam je dobro Zar ne stoji, da treba žrtvovati svoj mal i džan, rahatluk poznato, i uživanje na Božiji put, na put istine, za vjeru i za svoj narod? Ovo je, eto, pravi sabur. kjiram, koji su u školi ove svete osobe odgajani. Ne stoji to samo u našim knjigama, to priznaju iole pošteni evrop­ Nu, ne uporabivši nikakva sredstva, nego poniženi spokojno podnositi tlačenja i bijede i još govoriti: „Ovako hoće sudbina, pa treba trpiti . . . " i jo š misliti, da se tim prikaljuje, e, to se nikada ne može nazvati saburora. Zi-Mahšerija, jedan od velikih mufessira kur’anskih, tumači sabur s k ih p o tp u n im p r o p is a , ćemo da shvatimo. više rada i iz v r š iv a n je m š e r ija t - ali koja korist od toga, kad mi to ne Šerijatski propisi zahtijevaju manje ili požrtvovnosti. Trebamo samo to promisliti, kakvi su usavršitelji i usavršeni bili sahabei- ski kršćani-pisci. „. . . Muhamed, koji je, podijelivši danju siromasima sve, što je imao, ostajao samo s jednom da­ tuljom za večeru, pa bi i nju dao zadnjem prosjaku, koji mu je zakucao na vratima, i s Aišom (r. a.) tu noć gladan proveo . .“ Ovako se pošteni kršćanski pisci o Alejhisselamu izražavaju. Vratimo se k predmetu. Uzvišeni nas ajet poziva, da saburimo, a ako naigjemo na neprijateljsku otpornost, da pojačamo sabur. Da smo do sada postupali po ovoj uzvišenoj za­ koliku sreću donosi rad i požrtvovnost, a koliku nesreću povlačenje i pasivitet. povjedi, ne bismo danas s uzdahom spominjali svoju pro­ Zar nije z n a n j e jedan od prvih šerijetskih naloga ? nogama čepa ponos i dostojanstvo Vjere i Šerijata. Za to, Vrlo dobro, šlost ; ne bismo dozvolili dušmanu, da svojim prljavim ali da se znanje postigne, dozvolićete, da dakle, što se nijesmo odazivali otvorenom i kategoričkom treba požrtvovanja, treba sabura. Zamislimo li korist, koju nam znanje pruža na ovom prolaznom svijetu, a opet ka­ nalogu: „Rabitu! . . .“ (Budite pripravni stupiti u borbu [složno]), i „Ve eiddu lehum mestetatum min kuv v etin...* kvu poziciju zaprema na onom vječnom svijetu; (Budite spram i napo­ dušmana — koliko više možete — snab­ kon, ako si predočimo neznanje, koje je velika sramota i djeveni svim potrebitim sredstvima za borbu) — i jest ci­ poniženje na obadva svijeta, zar ne ćemo morati najsve­ čanije priznati, da ovaj šerijatski nalog kategorički zahti­ jeli islamski svijet jedna strašna pozornica pokolja. jeva pregalaštva i rada. Bilo je uvijek, a i sada je opće pravilo, da pribav­ Prama tome bi sabur zn ačio: ne ljanje sile i moći zahtijeva podobru dozu požrtvovanja, te gušiti se u kalu neznanja, nego za postignućem korisnih ako hoćemo biti snažni i moćni, moramo se unaprijed iz­ nauka izlagati se svima mogućim poteškoćama i trpko ih ložiti svima eventualnim zaprekama i poteškoćama i ju­ snositi. nački ih snositi. U zadnje se je vrijeme pojavila jedna struja, koja Ovo se zove sabur, što nam ga Kur’an az. š. na­ ide za tim, da muslimanstvo ili sasma ukloni i izbaci iz laže, a ne svoje sredine, ili da u nj unese neke novotarije. Čuli smo, čujemo vapaja šta govore, a čitali, šta pišu, i uvjerili smo se, da svi oni, najgroznijim mukama. koji viču: „Izbacimo v jeru!“, i koji traže kojekakove no­ ono, da mirno sjedim o, začepivši uši, da ne islamske nam domovine, koja se guši u Rabbena, efrig alejna sabren, ve sebbit akdamena, shvaćaju vjere. Da bijahu ti ljudi bar toliko vansurna alel-kavm il-kjafirin! (Proli na nas, Bože, i udi­ svjesni, te pogledali u vječnu dušu, koja vlada milijonima jeli nam sabur, učvrsti nam noge na pravom putu i po- ljudskih osjećaja i kretnja, ne bi se drznuli pomišljati na mozi nam, da pobijedimo narod, koji T eb e ne vjeruje! votarije, ne izbacivanje samo v jere; da koliko bilo shvaćaju šerijat, oni ne da ne bi osjećali potrebe uvlačiti novotarije, nego bi svojim vlastitim očima vidjeli, da se trebaju prihvatiti najstarijih kao najstalnijih formi šerijata. �Strana 220. ,B I Š E R‘ H azim M u ftić; Sirovo drvo. Zim ska jc noć. D uga je, može se sijeliti, naspavati i opet rano uraniti. I mi smo sijelili i koristili se ugodnim razgovorom i korisnih i zabavnih članaka iz književn h listova, koje sm o od svojih pregja nasljedili. T a ja , za Što su duge zim ske noći i za čega su knjige i književni listovi! Iza sijela smo legli spavati. 1 ja sam legao i slatko zaspao, a oko mene su i m oja mala d jeca. 1 ona su se krijepila ugodnim snom, kojeg nam je dragi B o g za odmor odredio. Ali ja sam se za kratko vrijeme opet probudio. D a li sam što sanjao, ne znam, ali znam, da sam se probudio. Pogledam oko sebe, sv e je bilo na svom mjestu. Jedini sahat je svojim kuckanjem na svoj uobičajeni način prekidao noćnu tišinu. Pogledam ga, stajao je na hastaliću kraj uvrnute lampe. D jeca su jo š sinoć postavila sahat kraj lampe, da rekazi budu osvjetljeni, te neka se sa ležišta može u svako doba noći ustanoviti vrijeme. - „D obro, dobro, neka si dvanaest, — pomislih u nerazdrijem anoj glavi i htjedoh nastaviti spavanje, ali u to mi do čulnog osjetila doprije, kao iz velike udaljenosti nekakvo vikanje. _ no — o — o! 0 . . . 1 Š . . . Š . . . š . . 1 — “ Jednom, pa drugi put, pa više puta. Podignem glavu sa jastuka, da bolje čujem , b ojeći se, da mi se to nije samo pričinilo. Vikanje se ponavljalo i ja sam sasvim jasno čuo, da je neko iz prilične udaljenosti zvao u pomoć i jakim zviždanjem budio svijet. Po zvuku uvidim, da je nesreća očajnikova prilično daleko od mene i moga komšiluka, ali ipak u meni sa­ vjest zaključi, da treba po mogućnosti priteći u pomoć, ili barem probuditi druge, da se oni u pomoći nagju. Za to odlučim izaći na jazluk, osluhnuti i ustanoviti na koju mi je stranu poći. Ogrnem se, jer sam bio malo znojan, izigjem iz tople sobe na otvorenu i studenu divhanu, otvorim jedan pomični mušebak i stanem osluškivati. Kasaba se je sterala ispod moje kuće u dolini. O p­ ćinski fenjeri, koji se nijesu bili jo š potmuli, pravili su male svijetlo žute krugove ovdje — ondje. Ali ni onako nije bilo velikog mraka, jer je snijeg bio pokrio sve, gdje se je samo mogao zaustaviti! Ju ću prepustiti pjesnicim a, da opjevaju čare zimske ponoći, jer sam ja obični prozaičar, pa ne mogu od stu­ deni stvoriti toplinu. Za to nijesam tu na divhani dugo ostao. Ali dok sam se zadržavao, niiesam više nikakva vikanja ni zviždanja čuo. P o tome sam se opet u sodu povratio zaključivši da ono nije bila nikakva vika ni zviždanje, nego da se to meni bilo pričinilo. Kad sam se u sobu povratio i htjeo već leći, oćutim opet ono isto zapomaganje. Ali ja mu više nijesam vjerovao, nego Iiježući pade mi pogled na male prozore gvozdenih furunskih vrata. U peći se je sjajilo nešto malo zaostale žari od sinoćnje vatre, te me to podsjeti, da bi bilo dobro malo vatru potaknuti, neka se soba preveć ne zahlag[uje. Sto smislio, na to i odlučio. Broj 14. Otvorim furunu kad li iz nje odjeknu ista ona pom agljavina i zviždanje, koju sam ja išao na divhani osluhivati! Prevrnem mašicama jednu glavnju, knja se tu na žari cvarila sumnjajući, da se u drvetu nije zadesio kakav stanovnik iz roda kukaca, pa ovliku galamu diže, ne bi li ga ko iz muhasere izbavio. Nu toga nije bilo. Drvo je bilo zdravo, masivno i puno, do polovice već pretvoreno u crveni žar, samo što mu je pri vrhu, — gdje mu je oštra sikira ostavila svoj žig, — curila i šklobutaia nekakva tekućina. T o je drvo bilo sirovo. L e b ib : Sirotica. Sirotica ja bez oca O stala sam svoga I sada se jedva sjećam Lica mu miloga. Što mi sve je otac bio, Pričala mi majka, Jer ja nisam mogla znati Luda i nejaka Volio me, milovo me, Pričala mi mati, Spreman bio sve za mene, Pa i život dati. Često puta majka i ja Ronile smo suze, Što Bog nama hranitelja S ovog svijeta uze. Sam a majka radila je Sa deset nokata. Njoj i meni doticala Nadnice jo j plata. Radom svojim gojila me Roditeljka draga. Pa mi uz nju ne manjkalo Nikakovog blaga. Živila sam zadovoljno Uz majčino krilo, Puno lakše snosit ranu Za ocem mi bilo. Godinica jedva koja T ak o mi je prošla, A u srcu k prvoj rani I druga je došla. M ajčica mi nenadano Bolovati stala, Ja nejaka dvorila je, Koliko sam zna a. Uzdisala, molila sam Boga bez prestanka, Da bol ljutu lah k-1 svlada I preboli majka Nu Božija svakako je Bila volja sveta Da mi vrla majka ode Sa ovoga svjeta. Sm rt je došla, pokosila Nježni život toli, Ne mareći za majčine Ni za moje boli. Da me ne bi nakon majke Gonjo udes hudi, �Broj 14. Strana 221. .BISER' Za me su se zauzeli M losrdni ljudi. M jtsto oca, mjesto majke brinu se i rade, Pa mi tužnoj sirotici Nevin život slade Buže, čuvaj svuda ljude Milosrdne, vr’ edne Da iza njih ne ostaju Sirotice bjedne. A u kuli čedo zaplakalo. Za to čuo aga Hasan-aga Pa on pih brata Muhameda: „Muhamede moj brate rogjeni Čiju j’ kulu sunce ogrijalo?" „Bogme tvoju moj premili brate!" Kad to čuo aga Hasan-aga On se tati rukom u džepove Pa izvadi stotinu dukata Pa ih daje bratu Muhamedu: „Na ti brate muštuluk od mene" Pa odleti u visoku kulu, NARODNE UMOTVORINE. Hasanaginica. Šetao se aga Hasan-aga Otvorio od odaje vrata, Kad mu ljuba^čedo pridajala. Govori joj aga Hasan-aga: „Šta je ljubo, moj očinji vidu: U’ je muško ii’ od Boga žensko." Ispred dvora udovice Zibe; Ona muči ništa ne govori. Gledala ga udovica Ziba Nagoni se aga Hasan-aga, Sa čardaka s dvjema zaovama, Nagoni se tri četiri puta. G kdala ga, pa je govorila: Ona mu je? tiho govorila: „Hod’te vidte dv’je zaove mlade „Muško ti je živosti ne bilo, Hodte vidte agu Hasan-agu, Nisi mio ko si do sad bio!" A1 je lijep aga Hasan-aga, Još bi aga puno ljepši bio, Sunce stalo. Da ne ljubi nerotkinje Kade“ . Ona misli da niko ne čuje, Sunce stalo, pa se zagledalo, Al’ to čuje aga H asan-aga, Pa se natrag b’jelom dvoru vrati, Gdje Alibeg vjernu ljubu pušća Pa govori bratu Muhamedu: „Muhamede moj brate rogjeni! Popola su evlad podjelili: B e g o jM u jo i sinak Sulejman. Uzmi snahu za bijelu ruku, Ljubi daje nejaka Bećira Pa je vodi, u zelenu bašču Mahni ćordom odsjeci joj glavu". Jer je nema ko vezu naučit A u svojih četerest godina. 1 lijepu ć^rku Sultaniju, Hoće bratac brata poslušati, A i kose dobre nagojiti, Uze snahu za bijelu ruku Sultaniji ruho sakupiti, Pa je vodi u zelenu bašču, Vazdan ju je po gjul-bašči vodo, Snltaniji svate dočekati, Nemere joj glavi kidisati; Dovede je nerodci jabuci Pa govori svojoj snahi mladoj: „Vidi snaho nerotke jabuke Bi 1 je bilo hakom posjeknuti?" Nainah se je snaha dosjetila Pa govori djever Muhamedu: ..Moj djevere od zlata prstene. Ne sjeći me po bijelu vratu, Već me sjeći po svilenu pasu, Da ti vidiš šta bi čedo bilo: H’ je muško ii’ od Boga žensko?" Govori joj djever Muhamede: „Je 1 istina moja snaho draga?" „Jest istina djever Muhamede". Podukrad je u kulu uvede, Podukrad joj jelo donosio. Nije prošla ni nedjelja dana, U pohode kćeri othoditi. Bolje je korisnije od ljepšeg. Radio težak na njivi, a pčela dogje i zazvrča mu na uho: — Je li de, da za ljude nema korisnije životinje od mene ? Čovjek joj na tu njezinu oholost odvrati: — Za nas je ovca korisnija. Od njezina mlijeka pra­ vimo sir, kajmak i maslo, a od njezine vune pravimo sebi odijelo. Tvoj je med, istina, sladak, ali je za na 5 bolje ono, što nam je korisnije. Pčela se zastigje i ode. Horoz i lisica. Dogje lisica horozu na livadu, pa će mu reći lukavo: — Kako je tvoj rahmetli otac lijepo pjevao! 1 sad kao da mi zvone u ušima njegove krasne kajde. Da li i ti tako lijepo pjevaš? Horoz, ne sluteći, da ga ona tim vara, da ga zgrabi kad zatvori oči pjevajući, raskoraci se i zapjeva. Lisica ga �Strana 222. .BISER' zgrabi u zube i poleti s njim u šumu. T o opaze kućni psi, pa p otrče za lisicom . A horoz ć e onda, da prevari lisicu , r e ć i: — Kaži im, da si ti u mene došla u goste, pa smo p ošli, da se m alo prošetam o. O kaniće te se. L isica ispusti horoza i okrene se na pse, a horoz m egjutim sk oči na drvo i spasi se. Lisica dogje onda pod drvo, pa ć e za ja d a ti: — Š te ta vala za usta, k oja se otvaraju kad ne treba. A horoz ć e : — N ije sam o to. V eć štetaza oči, koje žmire kad ne treba. N a to se lisica pokunji i odmagli u šumu. ZDRAVLJE. Salih Omanović: Sklad naše duše i tijela i njihove promjene. (P o njemačkom ). Sigurno je, da izmegju tijela i duše vlada neki odnošaj, koji nije slučajan i djelomičan, a dade se lako poj­ miti i razumiti. T o ćem o sa nekoliko primjera malo pobliže razja­ sniti. Uzmemo li za primjer naš svakidanji obični smijeh, to ćem o biti sigurni, da je to odražaj ili slika nekog du­ ševnog raspoloženja i radosti. Nabori na našem licu pre­ dočuju nam neke bolove i duševne patnje — a ako gle­ damo nešto ukočenim pogledom — to će svak odmah znati, da se tome čudimo. Kad se stresem o, ili, kako mi kažemo, kad protrnemo, onda nam to veli, da smo se ne­ čeg jadno uplašili; nježni pogled priča nam d nevinoj i iskrenoj ljubavi, — a kad nam se čelo namrgodi, a po­ gled nam se namrači, to se vidi, da smo jako rasrgjeni i da nas onda treba pustiti u miru. Svi ovi osjećaji, što ih ovdje nabrojism o, spojeni su sa našim ćutilima, da pravo kažemo, to je izražaj naših ćutila. Ako pak mi nešto osjetim o, a na našem se licu ne pokaže nikakav znak, n. pr. da nam ne mogne niko čitati na licu srdžbu, premda smo rasrgjeni, onda moramo to tako razumjeti, da nam je duša jako nekim neugodnim slučajem potištena, ili je sam osjećaj tako slab, da nije mogao natjerati nikakav izražaj na našem licu. Mi možemo jačinu i kakvoću svih osjećaja prema odražaju na našem licu mjeriti tako, ako neko pati od bolov a ili ie veseo ili zaljubljen, samo dopčni individium ne sm ije b iti' potišten, a i osjećaji trebaju da su tako jaki, da izazovu odražaj na licu. U svakog pojedinog čovjeka nijesu osjećaji jednaki, dapačje neko osjeća više, neko slabije, tako umjetnici kao k ip a r;, slikari i pjesnici osjećaju najsavršenije i najplemen tije njihovi osjećaji nisu samo proste forme osjećaja, n’ego je to nešto, što običan čovjek ne može lako pojmiti i shvatiti. Broj 14. Prem a tom e se onda sve promjene, što u našem ti­ jelu nastanu, reflektiraju u našoj duši i ostavljaju za so­ bom duboku brazdu — trag. T e promjene mijenjaju naše moralno shvaćanje, estetsko poim anje i etičko mišljenje. Čim je naše tijelo odmoreno i okrijepljeno, tim je i duša naša čila i najsposobnija za svoju funkciju. Kad se zdrav čovjek probudi izjutra, tad ima veliku i jaku duševnu snagu, njegova je energija čvrsta, a misao b u jn a; kad se jo š doručkom okrijepi, onda mu duševna snaga kulminira, dok usred dana ne pane gotovo na nulu — oslabi i pregje u neku vrst besvjestice, koja sliči do­ brom, slatkom i zdravom snu. Ako se naši o sjećaji naglo promjenjuju, to se slabi tjelesna funkcija kao n. pr. kad smo jako uplašeni, onda imamo sasma slab apetit, a probava nam je m anjkava; kad nam se na dušu navuče teška potištenost, onda nam svi tjelesni organi malakšu, a napori naše duše, ako su trajni, prouzrokuju tjelesne bolesti. Da bude ova mala raspravica malo razumljivija i in­ teresantnija, mi ćem o ovdje progovoriti o funkciji našeg mozga, koji igra najglavniju ulogu u našem tijelu, a koji najviše utječe na našu dušu. Sve fizičke promjene našeg mozga, imaju i svoje zle odnosno dobre strane. Kad na pr. nekog udarimo čvrsto po glavi, to se njegov mozak poremeti, čovjek pane u nesvjesticu, izgubi mišljenje, a ako je udarac bio malo jači, izgubi i samo pamćenje. Kod duševno zakržljalih ljudi, tako zvanih idiota ima ućarac po glavi, dakle mozgu, i dobru stran u : on mu duševnu snagu, u koliko je oni imaju, poboljša. Mi danas susrećem o u životu dosta duševno slabo razvijenih, i. to je morao biti neki uzrok, koji nije dao, da se mozak tih ljudi dovoljno hrani, jer i naš mozak, koji će sigurno zakržljati i oslabiti, a to će se odrazivati u njegovoj duševnoj snazi. — Ako pako izvanje i nutarnje okolnosti budu utjecale silno na mozak, kao prekomjerni, teški i dugi duševni napori, nagli potresi naših ćutila, koji nastupe nekim nesretnim slučajem, kao i velika radost, onda mora da- se duševno stanje sasma poremeti, čovjek poludi, a i njegov se mozak jako promijeni, što se je mo­ glo opaziti na umobolnim pacijentima pri seciranju. Glavni uvjet, da mozak bude zdrav, jest zdrava krv i dobra cirkulacija, i čim je ova posljedna jaka, tim su osjećaji u mozgu jači, misli brže i volja jača. Dakako za dobru i zdravu krv treba dobra i zdrava hrana, te čim je ova slaba, tim je krv slaba, funkcija mozga zaostaje, a ako je hrana dobra, onda je i funkcija mozga jaka — osim u onom slučaju, gdje se puno hranljivih čestica utroši na održanje muskula, što se tumači, da većinom tjelesno dobro razvijeni ljudi imaju slabu možgjansku funkciju, a prema tome i duševnu snagu. Ali treba se čuvati onih tvari, koje naše n .rv e razdražuju i time prouzročuju nervozne promjene, kao što je alkohol, čaj, kava, duhan i opium. Ovoga se, u koliko se može, treba ozbiljno čuvati, ako hoćemo, da smanjimo onaj postotak nervoznih ljudi i da imamo što veći broj duševno zdravih ljudi. LiISTA K . Iz islamskog svijeta. N apredovanje Islam a u Kini 1 Jap an u . K in e­ ski muslimani, koji su igrali važnu ulogu u rev oluciji i dosta doprinijeli za uspostavu republike, sada m arljivo rade oko osnivanja kulturnih in stitucija i oko zbliženja sa svojom braćom u Japanu. Muslimansko prosvjetno dru­ štvo u Tonkinu danas b roji preko pS milijuna članova, �Broj 14. Strana 223. ,B I S E R‘ a ima svojih podružnica u Pekingu, Hangčeu-u, Šanghaju i svim višim gradovima Kine. Svrha je ovog društva ši­ renje prosvjete megju muslimanima i propagiranje Islama megju Kinezima drugih vjera, u čemu se već do sada polučilo dosta sjajnih uspjeha. I japanski muslimani, kojih broj svakim danom ra­ ste, intenzivno rade oko osnivanja islamskih prosvjetnih ustanova po svim višim gradovima Japana. Bivši major u japanskoj vojsci, a sada direktor islamsk h škola u Tokiju, Hasan Muršid ef. Hatono, nedavno je poslao vrhovnom odboru muslimanskog prosvjetnog društva u Tonkinu jedan opširan izvještaj o broju i stanju japan­ skih muslimana. U tom se izvještaju veli, da danas u Japanu ima tri milijuna muslimana i da se Islam megju Japancima (velikom brzinom širi. Dok je prije tri godine broj Članova Muslimanskog društva u Tokiju iznašao jedva tri hiljade, danas je toliko porastao, da se je sa člana­ rinama i prinosima, jedino društvenih članova, moglo os­ novati više škola i sagraditi jedna velika džamija Hasan Muršid el. na kraju izvještaja moli kinesku braću, da od sada kako moralno, tako i materijalno pot­ pomažu svoju braću u Japanu. Na ove vesele vijesti, tonkinsko je muslimanskć društvo odmah odredilo jednu oveću svotu novaca za gradnju jedne islamske preparandije i jedne medrese u Tokiju. A onda se je obratilo na jedno muslimansko društvo u Rusiji sa ovom molbom: »Pošto smo uvjereni o velikom napredovanju i s ja j­ noj budućnosti Islama u Japanu, odredismo o svom trošku u Tokiju osnovati jednu muslimansku preparandiju i jednu medresu. Ali pošto nemamo nastavnog osoblja, to molimo našu braću u Rusiji, da nam pošalju što više učenih muderrisa i učitelja za predavanje našoj japanskoj braći na istim . učilištima. Svaki će od njih dobivati redovitu plaću i potpunu opskrbu, a osim toga njihova braća po vjeri ostaće im za uvijek zahvalna*. Druga revija za širenje Islama u Japanu, koju gore spomenuti Hasan Muršid ef. Hatono na japanskom i en­ gleskom jeziku u Tokiju izdaje, a koja se zove »Islam«, neprestano piše o potrebi ujedinjenja svih muslimana i o načinu, kako bi mogli kineski i japanski muslimani za­ jedno sa Afganistanom pomagati Tursku. Ovaj list za­ stupa mišljenje, da cijela A zija mora doći pod islamsko gospodstvo. S. 8. Pekje efendum! Mi ćemo ove njegove riječi malko kritički prorešetati, da vidimo koliko one odgovaraju istini. U prvom redu moramo istaknuti, da je naš veliki imam Nu’man bin Sabit dozvolio,, da se svaki musliman u slučaju nepoznavanja arapskog jezika — može na svom materinskom jeziku Bogu moliti, a to je već do­ voljan dokaz, da je tolerirao i provogjenje Kur’ana na druge jezike. Stoga mi danas vidimo, da su pojedini islamski narodi kao Turci, Perzijanci i t. d. preveli Kur’an na svoje jezike. Nu ako je kasnije ulema bila protivna prevogjenju Božije objave s arapskog na druge jezike, to je potpuno opravdano iz dva razloga: a) zato, što se je mislilo, da megju svjema islamskim narodima može op­ stojati vjerska veza samo pomoću poznavanja jednog je ­ zika kao saobraćajnog sredstva i b) za to, što se je d r­ žalo — potpuno opravdano — da bi prevagjanje Kur’ana iskrivilo sam njegov original, kao što se je to desilo sa Evangjeljem, u čijim prevouima vrve pogreške jedna za drugom T a zna se, da svaki jezik ima neke svoje osobine, naročito trope i figure, koje prevogjenjem na drugi jezik mogu davati posve drukčiji smisao i koncepčiju. Da, to bi mladi učeni Hotić trebao znati, pa tek onda se latiti pera i pisati o ovakovoj temi. On veli, da je reakcija i hadise — ako je trebalo — krivotvorila, a svaku slobodu kritike smatrala aten­ tatom na Islam. (Nastaviće se) M uslimansko kazališno društvo. Kako jav lja bagčesarajski »Tergjum an«, kavkaski muslimani već oda­ vno imaju svoje kazališno društvo »Kafkaz Musliman Drama Artistleri«, koje pod ravnateljstvom poznatog Nekizade Šemsuddinskog sa velikim uspjesima daje razne ka­ zališne komade iz muslimanskog života. Tako je ova muslimanska pozorišna družina prije kratkog vremena u Gazlevi predstavljala dramu »Stara Turska« i komediju »Dursun Ali«, u čemu je vanredno uspjela. Istu su komediju sa ne m anje uspjeha odigrali i u Bagčesaraju. S. B. Književnost. „U zroci propadanju islam skih n aro d a“. (Nast.) Gosp. Hotić dalje v e li: Da se to stanje još bolje učvrsti, zabranila je reakcija prevoditi Kuran, tumačila ga, kako je ktjela, a ako je baš moralo biti, krivotvorila je i hadise, a svaku slobodniju kritiku sm atrala je, kao što je i danas smatra atentatom na Islam. Uz to se uvriježilo, da je sve novo suvišno i kao nepoznato vjerskim zasadama vrijedno prezira, Kulturne bilješke*) R eis ul-ulem a i »M arham et«. Poznato je , da je inicijativom ovdašnjeg muslimanskog zanatlijskog udru­ ženja osnovano društvo »Merhamet« za potpomaganje naše sirotinje. Svi odavno osjećamo potrebu, da se učini nešto, što bi ublažilo bijedu naše mnoge sirotinje; svi smo uvigjali potrebu i osjećali dužnost, da siromašnoj braći i sestram a pomognemo, da im pružimo prilike, da nešto zarade i zasluže, da uklonimo ili bar umanjimo prosjačenje našeg .siromašnog svijeta, koje nas tako pred nama samim i pred drugim svijetom sramoti. S toga smo svi sa radošću pozdravili djelo naših svijesnih zanatlija i preporučili ga svim muslimanima bez razlike stranaka. Megjutim se je ipak našlo individua, koji hoće da ometu ovo plemenito djelo, a što je najžalosnije pri tom, našlo se je i takih, koji su ovu plemenitu zamisao i pot­ hvat htjeli prikazati sa šerijatskog i vjerskog gledišta kao nedopustivu. Priča se, da je jedan od poznatijih alima javno u jednoj džamiji na vazu proti »Merhametu« govorio. Ovako izvraćeno tumačenje vjere i šerijata ogor­ čilo je mnoge, te su se neki osnivači »Merhamet« društva obratili na novog reis-ul-ulemu Mehmed Džemaluddin ef. Čauševića i zamolili ga, da on pobije ono krivo tumačenje vjere i muslimanima preporuči društvo. Gosp. Ćaušević odazvao se je toj molbi i izdao izjavu, koju mi doslovce donosimo: Pokažite megjusobno milosrgje, pa će vas Svevišnji obasuti sa svojom neizmjernom milošću! Na više mjesta u Kur’anu, a i u hadisi-šerifu doka­ zuje se, da Islam i njegovi sljedbenici treba da budu na najvišem stepenu visine. Prem a tome trebalo bi, da smo mi muslimani u ahlaku, trgovini, zanatim a i megjusobnom pomaganju — u kratko: moralno i materijalno najboga­ tiji narod. Trebalo bi, da nema m egju nama onog, što bi moglo baciti ljagu na uzvišeni Islam. Jest, to bi sve tr e ­ balo, ali na žalost puno mahana imamo, koje bi na svaki način trebali istrijebiti, ako hoćemo, da dokažemo, da smo pripadnici uzvišene islamske vjere, *) Prenešene iz „Vakta“, �Strana 224. .BISER' Broj 14. M eg ju vidljivim našim m ahanam a jed n a je ta, što ne pazim o na našu sirotinju, što puštamo m uslim ansku fukaru, da se potuca svukud, da pod o c jen ju je ponos Islam a. M i učim o, da sv ak a veličanstvenost pripada Bogu, p ejg a m b eru i pravovjernim muminima. Mi znamo, da si­ rom aštvo m ože dovesti do najg ad n ijih posljedica. D akle, ako hoćem o izzet i ponos ehli im am a da sačuvam o, ako želim o predusresti n ajv ažn ije posljedice sirom aštva, m o­ ram o i dužni smo srediti pitanje fukare i sp riječiti rezalet, k o ji nam b a c a lja g u na naš uzvišeni Islam. Mi smo Ovo davno treb ali učiniti, je r nam to nalaže naša vjera, ali eto i u ovom pitanju pretekli su nas drugi. rekao: »Poznato je , da ostale konfesije u Bosni i H erce­ S v je sn i m uslim ani u Sa ra jev u , shvaćaju ći svoju v je r ­ sku dužnost i položaj, koji ne dopušća, da se ovo pitanje i n ad alje z ab acu je s a : » n e m e la z u m , e to neka p r o s e « , osnovaše društvo po im enu »M erham et« i zatražiše od m ene, da g a preporučim b raći muslimanima — što evo i č in im : B ra ćo m u slim ani! N eka vam je na srcu M erham et, na jezik u M erham et, a i kad se džepa dotak n ete, sjetite se »M erham et« društva, pomoću k ojega ćem o — ako B o g da — otkloniti svaku neugodnost, što dolazi zbog sirom aštva. — lrhamu . . . ve ahsinu . . . sredstava pa će prem a ključu i muslimani dobiti onaj dio, S a r a je v o , 11 rebi-ul-evela 1 332. H adim -ul-m uslim in: M ehm ed D žem aluddin. M evltld na tu zlan sk o j gim naziji. K ako smo mogli doznati s pouzdane strane, pokrenuta je jed n a lijepa i hvale vrijedna id eja m egju srednjoškolskim nastavnicim a u Tuzli, k oja ide za tim da se uvede u naše škole p r o ­ slava mevluda onako, kako to zaslužuje jed an zna­ menit čovjek, kao što je bio naš pejgam ber Muhamed (a. s.) O va je proslava vrlo nužna za nas i našu kojoj treba raskazati, šta je bio naš pejgam ber mladež, (a. s.) i šta je učinio Islam na kultum o-prosvjetnom polju nekada, a kakovi su danas islamski narodi. Potrebna je da dozna naša mladost, kako je negda bio i zato, Islam slavan i kulturan, a kako g a danas posve drukčije tumače i iz­ nose. N aša mladež nem a ni pojm a, šta je to m e v l u d i koje on imade značenje, pa jo j to treba potanko razložiti. Ovu plemenitu školskih nastavnika namisao naših tuzlanskih valja srednjo­ da podupru pozvani faktori i da je nastoje prenijeti i na o s t a l e n a š e š k o l e , da i mi znademo, ko je bio naš pejgam ber (a. s.) i koliko je učinio Islam za ljudstvo uopće. govini imadu priličan broj zem ljoradničkih zadruga, mani nem amo gotovo nikako ovako jed n e potrebne usta­ nove kao što su zem ljoradničke zadruge. N aši su sugragjani radili mnogo na tom e polju, zem aljska im je vlada davala potpore pa je i nam a muslimanima za ovu svrhu ostavila neku svotu, koja se do sad nije jo š potrošila, je r je nijesm o imali g d je potrošiti. O ve godine podijeliće se za ove zem ljoradničke zadruge v eća svota koji ih zapada. Molim vakuf.-m earifski sabor da me ovlasti, da mogu za ovu svotu otvoriti preko prvih ferija jed an kurs za muallim e, gd je bi se uputili, kako se osni­ vaju zem ljoradničke zadruge, kako se vodi u njim a slovanje i t. d, O vaj je predlog direktora A rnautovića po­ primio vak. m earifski sabor i ovlastio ga, da osnuje ovaj kurs u S a ­ rajevu. Ne mislimo na ovom m jestu isticati korist i važnost koju igraju zem ljoradničke zadruge u napredovanju na­ rodne privrede, o tome je valjda svako osvjedočen. H o­ ćemo, da istaknem o jedino prestavništva zem aljskog ovo: In ten cija sabora, da što je narodnog više podigne privredu u ovim zem ljam a, u tu su svrhu milijoni gjen i i najveći dio poslova vodiče se odre- preko zem ljorad­ ničkih zadruga. Bila bi grdna šteta, da u to vrijem e mi muslimani ne im adnemo ni jed n e zem ljoradničke zad ru ge; u vrijeme, kad će zem ljoradničke zadruge razviti sve svoje djelovanje. Dužnost je svih pozvanih, da o ovome ozbiljno pro­ misle i da što prije počnu s osnivanjem ovih zadruga. G dje se može, gdje ima spremna svijeta, da to radi, neka se odmah i počne. O bavezatno p o h agjan je m ektebi iptidaija. — Na jedn oj od prošlih sjedn ica v akuf.-m earifskog usvojeni su u sporazumu sa ulema medžlisom sabora propisi o obvezatnom p oh agjanju m ektebi iptidaija za muslimansku djecu u Bosni i H ercegovini. naših na­ naći Vakufsko mearif. sabor, zaključio je da se udovolji jed n oj prijekoj potrebi i da se osnuje muslimanski gim nazijski odobrenja i pomoći kod naših predstavnika, kao i to, da konvikt u Bihaću. K ako su do ni vlada ne će im ati o tome se je jav n o često puta govorilo. protiv ove iz zem aljskih M uslim ansk i g im n azijsk i k o n v ik t u B ih aću . Nadamo se, da će ovo lijepo nastojanje stavnika uroditi plodom kod naše omladine i da će ništa koje potpomaže i zem aljska vlada. N a žalost jed in i mi musli­ čisto v jersko-pro­ sad gim nazijalci kubnrili sv jetne stvari opće muslimanske. Tim se više uzdamo, da T o j se je potrebi izašlo u susret od strane će nam vlada izaći u susret, je r kad Srbi mogu slaviti u m earifskog sabora i po svoj prilici m oraće se konvikt školi svoga sv Bihaću već na 1. m arta ov. g. ustanoviti. Savu, zašto ne bi mogli muslimani to isto pravo i za se tražiti i dobiti ? M uslim anske zem ljo rad n ičk e jed n oj zadruge. Na sjednici vak.-m ear. sabora iznio je direktor Arna- utović jed an predlog, koji je vrijedan da se istakne i da se o njemu povede diskusija. Arnautović je tom prilikom Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku*. V lasnik i izdavatel]: PRVA MUSL1M. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAMPARIJA I] MOSTARU. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" II MOSTARU. vakuf.- Uregjuje: REDAKCIOHI ODBOR. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ u �Uvezano prvo godište Javna zahvala. Prilikom moga odlaska iz Goražđa ispratili su me članovi islamske u Mostar čitaonice s odborom do pod Obarak, te im ovijem izričem moju duboku zahvalu, želeći da čitaonica i u buduće kao Sto i do sad cvjeta i napreduje na diku i ponos islamskog elementa. može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'", u običnom uvezu po K 7 -, kao i posebne originalne korice po K 2 - Mostar, 25. siječnja 1914. PODRUŽNICA HR iSKii C F TRALNE BANKE ZA S au erv ald o va ulica. B O S N U Muhamed Hadžiosmanović, činovnik Hercegovačke banke d. d. i . E G O V I N U (DIONIČARSKO DRUŠTVO) MOSTAR. S au erv ald o v a ulica CENTRALA u SARAJEVO; podružnica u TOZLL Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. - Pričuvna zaklada K 270.000 Ukupni ulošci oko 3,000.000. Preuzim a uloške na štednju i plaća visoku kam atu. Eskomptira i reeskomptira mjenice. na tekući račun. Daje zajmove Naredbom zem aljske vlade za B osnu i H er­ cegovinu označena je H rv ask a C entralna B anka pupilarno sigurnim zavodom , u koji se mogu ulugati pupilarni novci (m ase m alodobnika i slično.) Ovo je najbolja preporuka i za o stale ulagače. MJENAĆJIICA: Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, rzžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva. Izdaje kreditna pisma. ZALAGAONICA: Daje zajm ove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebra, dragulja i slično. �H E R C E G - BOSflfl aljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu Raonateljstuo u Sarajeou. flpdoua obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 . e) p ro ti p ro v aln o j k rag ji i I d) f ) na lju d s’.i živ o t, i to osig u-I a) p ro ti p o ž a ru (m akar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, e) prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojev e, gospodarske i obrtne ta i t. d. f) zalihe, robu, pokretnine, stoku it.d. Zapod preuzima osiguranja: b ) p ro ti š te ta m a kod p re v o z a robe vodom, kopnom i željez­ nicama; Kombinacije za osiguranje žioota obuhoataju: živ o tn e re n te , koje odmah ili su odgogjene; re n te za slučaj p reživ ljaja, odnosno osiguranja udovnina; osiguranja uzg ojnina. Osiguranja žioota oaljaju osim slučaja naraone smrti takogjer c) p ro ti n ezg o d am a za pojedi­ 1. za pogibelji r a ta , bez načno, kolektivno, (skupno, od- a) o sig u ra n ja za slu ča j sm rti; svake doknadne premije; b) m je šo v ta , odnosno osiguranja 2. za slu čaj dvoboja; govornosno osiguranje; za slučaj d o ž iv lja ja i sm rti; 3. za s a m o u b o jstv o ; (d p ro ti š te ta m a od tu č e uz c) o sig u ran je m iraza: 4 za smrt usljed n ezg od a naknadu potpune štete; j .« « I „ ! a I § § I Premije se račnnajn posvenisko (jeftino); štete se isplaćuju hrzo i kulantno. Ravnateijsstvo (ageifture) u svim u Sarajevu gradovima i većim (Apeiova obala, ulaz mjestim a daju rado sve Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva upute u stvarima osiguranja i preuzim anja svake vrsti osiguranja. Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO ODLEŽflNO EXP0RC-PIV0 PRIZNATO OD NAJBOLJE V RSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5|,0 litre ili po 25 i 50 boca od 7|,0 litre. Razašilje ^p o k ra jin u franko na svakoj štaciji bosanskokercegovačke^državne željeznice. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1980937730ce086a041c25b46f533a1a.pdf fd229ccbf3e6b741cbb3bbbfc7295781 PDF Text Text BROJ 15. i 16 GODJN II. BISER „BISER" izlazi dva*puta mjesečno.------ — ------- Pretplata na „Biser" iznosi za društva K 10-—; za učenike i muallime K 4-—; a za ostale K 8-— na godinu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 5(1 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSV|ETE. I nne me l - mu mj t i u n e i chvet un! E 1-1 s 1a mu j al u v e l a j u l a a l e j h i l Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve što se tiče administracije i uredništva lista = Neplaćena se pisma ne primaju, — ■— --- PLATIVO I UTUŽ1VO U treka slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 4. i 19 Rebi-ul-evvela 1332. ® M O S T A « S A D R Ahmed Naim: Osnovna načela Islama, njegova prošlost i sadašnjost. S turskog prevodi: Panislamista. Šemsudin Sarajlić: Čobanče. (Pripovijest). J. Tanović: Majčino zaklinjanje.. (Pjesma). Ahmed Naim: Temelji islamskog morala. Musa Ćazim Ćatić. A. Hifzi Bjelevac: Pod drugitn suncem. A. D. G.: Amoru. (Pjesma.) Muhamed Ferid Vedždi: Muslimanska žena. S Ž A ® 1. i 15. februara 1914. J : Listak. muslimana akademičara iz Bosne i Herce— Iz islamskog svijeta: Islamska uniGlas iz Indije. — Visoka škola za fMedresetul-Vaizin) u Carigradu. — Knjiama. Vrline Kur'ana. — Islamska oa, zli bilježi. — O nacionaliziranju riječi uz prikaz brošure Šukrije Kurbilješke: Instalacija novog Reis-elPorilke i odgovori uredništva. prevodi: Edib Tešnjak. Abdul-Hak Hamid: Tarik ili osvojenje Španjolske. (Drama S turskog prevodi: Salih Bakamović. M. J.: Jutarnji crescendo. (Pjesma). Dr. Osman Namik. Teiste i ateiste. (Vjernici i bezvjerci) S turskog prevodi: Abdusselam Hadžiferizović. A. Delcamp: Jim-Jim. Sejjid Džemaluddin Afgani: Uzgdj. S arapskog preveo: Muhamed Tufo. Abdul A ziz Borić: Da sam lahor . . (Pjesma). H. W .: Guša. Študi di Storia Orientale. Narodne umotvorine: Ženidba age H^sanage. Zabilježila: Mulija H. Karić. Majka sina iz dušeka budi. — Sjaj mjeseče. Zabilježio: M. Kurtagić Muhamedov. Ženidba Mušica Mehmeda. Zabilježio: 0. A. B. Braćo muslimani! Širite i pretplaćujte se na „V ak at" , „ M isb ah ", „M u slim an sk u S lo g u " i „ B is e r" — Osnivajte razna korisna društva kao n. pr. zanatlijska, trgovačka, sokolska, banke, zemljoradničke zadruge i druge korisne ustanove. Šaljite što više svoju djecu na razne moderne zanate, trgovine i škole, ako želite osigurati svoju budućnost. Upisujte se za članove „Udruženja bos.-herceg. limijje", „Gajreta" i drugih korisnih ustanova. Čitajte što više ko­ risne knjige i širite islamsku književnost. Odgajajte svoju omladinu u duhu načela svetoga Islama. Braćo muslimani' širite panislamsku ideju, jer u njoj leži spas svih musli­ mana. — Sakupljajte dobrovoljne priloge za fond islamskog sirotišta Radite sa muslimanskim radnjama, ako želite sebe podupirati. �P O D R U Ž N IC A H R V A T S K E C E N T R A L N E B A N K E ZA Sauervaldova ulica. B O S N U I H E R C E G O V I N U (DIONIČARSKO DRU TVO) OŠTAR. Sauervaldova ulica CENTRALA u SARAJEVU; podružnica u TUZLI. Potpuno uplaćena dionička glavnica K 2,000.000. == Pričuvna zaklada K 270.000 llkupni ulošci oko 3,000.000. MJENAČNICA: Preuzim a uloške na štednju i plaća visok u kamatu. Kupuje i prodaje vrijednosne papire; devize i tugji novac. Unovčuje mjenice, izžrijebane vrijednosne papire i kupone. Pohranjuje svakovrsne depozite i upravlja s njima. Izvršuje isplate i naplate na svim trgovačkim sredšitima tu — i inozemstva, izdaje kreditna pisma. Eskomptira i reeskomptira mjenice. Daje zajmove na tekući račun. Naredbom zem aljske vlade za Bosnu 1 Her­ cegovinu označena je H rvaska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, u koji se mogu ulugatl pupilarni novci (m ase malodobnika i slično.) ZALAGA0N1CA: Daje zajmove uz zalog dragocjenosti, kao: zlata, srebfa, dragulja i slično. Ovo je najbolja preporuka i za ostale ulagače. privile$ovan£ ~~.<ialjska banka * ZA BOSNU i HERCEGOVINU. Uplaćeni dionički kapital 14 milijona kruna. Redovne rezerve i fond za sigurnost založnica K 5,500,000. CENTRALA U SARAJEVU F ilija le : u Banjaluci, Bjeljini, Brčkom, Mostaru i Tuzli. Isp o sta v e : u Bihaću, Derventi, Doboju, B. Gradiški* Lije nu, Bos Novom, Bos. Samcu, Travniku, Trebinju, Višegradu, Zenici i Zvorniku. Z a s tu p s tv a : u Gacku, Goraždi, Sanskom mostu i Stocu. V e le p ro d aja d u h an a u svim spom enutim m jestim a . H i r t r t i f k L ’n r n r k ■ daje hipotekarne i komunalne zajmove do 30 godine. Izdaje 5010 založnice i 50|0 komunalne i l l | J U l c a a i i i u U l l j C l J C I I J C . obligacije. Ove su založnice i komunalne obllgacije u Bosni i Hercegovini proste od poreza, !mai" nnnii..ni, cioi.rnnef »a » mogu upotrijebiti kao jamčevine pri trgovačkim poslovima. — Osim toga mogu služiti u čitavoj austro- a tu svrhu uregjenom oklopljenom prostoru — pod zatvorom o što i pose „ ___ „__ ___ __________ ____________ vijem u trg« a vlastiti račun, financiranjem i podizanjem industrija i javnih poduzeća. Glavni pre d m e ti izv o z a su su h e šljive i žito. Kod bankefopstojeća generalna agentura c. k. povlaštenog osiguravajućeg društva „A SSICURAZIO NI G EN E R A L I1* prima sve vrsti osiguranja. Kod banke opstoji i Olavno zastupstvo za B. 1 H. prvoga aust. općega društva za osiguranje, koje prima osiguranja svake vrsti, kao n pr.: osiguranje protiv nezgoda pojedinaca, radnika, društva i t. d. proti zakonite dužnosti jamstva, protiv provalne kragje i vodovodnih šteta; preuzima oslg. djece protiv nezg. sa povratkom premije. �Dionička pivara u Sarajevu preporučuje svoje IZVRSNO odlezhno E xporc-pivo PRIZNATO OD NAJBOLJE VRSTE. Nabavlja se u buretima od 25 lit. dalje, kao i u sanducima složeno po 30 i 50 boca od 5[10 litre ili po 25 i 50 boca od 7|i0 litre. Razašilje u pokrajinu franko na svakoj štaciji bosanski hercegovačke državne željeznice. b ^ - a s r H E R G i ? 0 - P J S f l f l zemaljski 'osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovino Raonateljstoo u Sarajeou. flpelooa obala (ulaz Hadži Ristić ul. br. 2). Dionička glavnica K 4 ,0 0 0 .0 0 0 , Zaood preuzima osiguranja: e) p r o t i p r o v a ln o j k r a g ji i f) n a l j u d s k i ž iv o t, i to osigu­ a) p r o t i p o ž a r u (makar ga i grom ranje za slučaj smrti i doživljaja, prouzročio) na zgrade, tvornice, osiguranje miraza godišnjih ren­ strojeve, gospodarske i obrtne ta i t. d. zalihe, robu, pokretnine, stoku itd. b) p r o t i š t e t a m a k o d p r e v o z a Kombinacije za osiguranje robe vodom, kopnom i željez­ žioota obuhuataju: nicama; c) p r o t i n e z g o d a m a za pojedi­ a) o s i g u r a n j a z a s l u č a j s m rti; načno, kolektivno, (skupno, odb) m j e š o v t a , odnosno osiguranja govornosno osiguranje; za slučaj d o ž i v l j a j a i s m rti; (d p r o t i š t e t a m a o d t u č e uz c) o s i g u r a n j e m ir a z a : naknadu potpune štete; d) ž iv o tn e r e n te , koje odmah ili su odgogjene; e) r e n t e za slučaj p re ž iv lja ja , odnosno osiguranja udovntna; f) osiguranja u z g o jn in a . Osiguranja žioota oaljaiu osim slučaja naraone smrti takogjer 1. z a p o g ib e lji r a ta , bez svake doknadne premije; 2. z a s lu č a j d v o b o ja ; 3. z a s a m o u b o js tv o ; 4. za smrt u s lje d n e z g o d a g g > r! Premije se raConain posve nisko (jeftino): štete se isplaću ju brzo i kulantno. Ravnateljsstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristića ulica br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. �MUSLIMANSKA BIBLIOTEKA1' Izdala je nedavno I. redovnu knjigu: m 3* BORBA POLUMJESECA I KOŠTA. Ovu je knjigu na engleskom jeziku napisao glasoviti osmanlijski učenjak i političar, H a l i l H a l i d beg,negdariji četrnaestgovišnji profesor engleskog sveučilišta u Kembridžu.'a sadašnji turski generalni konzul u Bombaju u Indiji. Ova'lijepa knjiga, u kojoj se strogom kritičkom analizom raščinjaju najvažnija pitanja Istoka i Zapada, odnosno Islama i kršćanstva, dijeli se na ova poglavlja: Riječ-dv.je, Nekoliko razma «a o odnošaji Ho uir jeser- , lj|jp(g> Islama, Nfci.ecž i položaj Is!?r pilumj*; :a’ natjecanje « skog uspjeha u vjt ? kulturi,. Prijašnji ća.iski kler i položaj ,sta, Širenje kršćanstva r.ju vjera, Uzroci islam­ --atjecanju, Višeženstvo (Poli- gamija), 0 razvodu braka (Talak hakkunde), Kršćanski i islamski robovi, Zašto je ukinuto ropstvo, Evropsko osvajanje polumjeseca, Opasnost od muslimanskog jedin­ stva, Nekoliko končanih razmatranja. Ova za svakog muslimana, potrebna knjiga prevedena je na francuski, nje­ mački, Jurski, arapski i urdujski jezik, te su o njoj najpovoljniju kritiku do­ nijele mnoge velike engleske, talijanske i njemačke novine, a i naša -se je štampa o njoj najbolje izrazila. ,,Borba“ je skoro sva- raspačana, pa Prva muslimanska nakladna knji­ žara i štamparija misli drugo izdanje štampati, ako se [dostatan broj mu­ šterija javi. * Cijena je ovoj knjizi 3 krune. �BROJ 15. i 16 „BISER- izlazi dva puta mjesečno. ________ Pretplata na „Biser" iznosizadruštvaK 10-— ; za učenike i muallime K 4 —;a z a ostale K 8- — na godinu. GODTN II. BISER Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 20, za pola 10. za osminu 3, a za šesnaestinu 1 50 krune. Sli­ jedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. I nne me l - mumi nune i chvet un! E l - I s l a m u j al u v e l a j u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 30 helera. Rukopisi se ne vraćaju. Sve se tiče administracije i uredništva lista ------ : Neplaćena se pisma ne primaju, PLATIVO I UTUŽ VO U treba slati na adresu: „BISER", Mostar (Hercegovina) Mostaru. 4 i 19. Rebi-ul-evel 1332. ® MO S T A R ® A hm ed Nalm: Osnovna načela Islama, n je g o v a p ro š lo s t i s a d a š n jo s t. S turskog prevodi: P anislam lsta. 1. i 15. februara 1914. Islamska je vjera derogirala i oborila sve prijašnje vjere; ona je religija savršenstva i pri­ rode, čije će slovo do sudnjeg dana vladati. I ako je Islam derogirao prijašnje šeriate i zako­ ne, on ipak priznaje i potvrgjuje vjerovanje sviju pejgambera. Da nijedna vjera osim Islama nije kod Boga makbul i da je vjera velikih Božijih po­ slanika, koji su prije Muhameda (a. s.) živjeli, pravi Islam, jasno nam dokazuju ovi kubanski ajeti: — Innedđine indellahil-Islam. (Kod Boga je prava vjera Islam.) Islam je najsavršenija i najpotpunija nebe­ ska vjera, on je od Boga (dž. š.) poslije sviju pozitivnih religija objavljen, a temelj, na kojemu se osniva, jest nepokolebivo vjerovanje, da je Bog jedan i jedinstven, da nema premca ni druga, da nikom i ničemu ne sliči, da viječno i neprestano djeluje, te priznanje da je Muha­ * med (s. a. v. s ) Božiji poslanik i da su istina — Šerea lekjum mineddini ma vessa bihi sve zapovjedi i zabrane, koje je on od Boga Nuhan vellezi evhajna ilejkje ve ma vessajna svijetu objavio. Muhamed (a. s.) je pošljedni Božiji posla­ bihi Ibrahime ve Musa ve Isa en ekimuddine nik, a njegovo je poslanstvo navješteno megju ve la teteferreku fihi. (Bog je vama kao vjeru retcima Starog i Novog Zavjeta i kubanskim uzakonio ono, što je nekada Nuhu (Noju) sa­ ajetom, u kojem veliki Allah u usta Isa pej- vjetovao. 0 Muhamede! Vjera koju smo mi uzakonili, jest ono, što smo tebi objavili i što gamberu meće ove vječite riječi: — Ve mubešširen biresulin je’ti min ba’di smo nekada Ibrahimu (Abrahamu), Musa-u ismuhu Ahmed. (I poslan sam, da vam javim (Mojsiju) i Isau (Isus), a to je, da usprav­ radosnu vijest, da će poslije mene doći jedan ljate vjeru i da se u njenim pitanjima ne cije­ pate u tabore i stranke.) poslanik po imenu Ahmed.) IslamsKi Sljedbenici se strogo drže kuban­ Zdravom pogledu razumna kritičara i ispi­ tivača danas se ne može zatajiti navještaj pej- skih riječi: — La nuferriku bejne ehadin min rusulihi. gamberova dolaska, što ga Stari i Novi Zavjet (Mi ne razlikujemo ni jednog izmegju Božijih sadržaje. Bogu slava i hvala, veliki dogogjaji, koje poslanika.) Ali protivnici Muhamedove otvorene objave su prijašnji pejgamberi i narodi pogledali, po­ javili su se potpuno kako u samoj svetoj osobi i danas drže, da su njegove vijesti o tradicija­ Muhamedovoj (a. s.)( tako i u islamskom narodu ma i vjerskim zasadama, koje se pripisuju sta­ koji slijedi njegovu stazu — stazu pravde i istine. rim pejgarnberima, apokrifne i iskrivljene. �Broj 15. i 16. . BISER' Strana 226. Islam je vjera prirode, jer on naučava tako uzvišene a i jednostavne istine, da ih lahko prima svaki razum, ma na kojem stupnju bio. U Kur’anu se veli, da je Islam Božije djelo, prema kojemu je On ljudstvo i njegovu narav stvorio: Fitretellahilleti fetarennase alejha! U islamskim vjerskim dogmama nema — kao u kršćanstvu — nikakovih tajni, koje razum u ropski lanac okivaju. Ni jednom muslimanu nije zabranjeno razmišljati o istinama i tajnama prirode. Baš obratno u Kur’anu (a. š.) je vrlo mnogo ajeta, koja kude i osugjuju one ljude, koji — živeći u nehaju i letargiji — ne raz­ mišljaju o beskrajnim i bezgraničnim tajnama ljudske duše, neba i zemlje. Jednom se prilikom nekoliko ashaba razgogovaralo u prisutnosti pejgamberovoj o ajetikerimi iz Ali-Imran sure: — Inne fi halkissemavati vel-erdi vahtilafillejli vennehari leajetun li-ulil-elbab. (Zaista u stva­ ranju nebesa i zemlje i u redovitom mijenjanju noći i dana ima znakova za razumne ljude.) Tom je prilikom naš veliki pejgamber rekao: — Vejlun limen lakjeha bejne fekkejhi ve lem jete’emmelha! (Teško onom, koji ovaj ajet žvače megju vilicama t j. ko ga čita, a ne razmišlja o njegovu značenju!) Islamska je vjera uvijek u skladu s razumom. Izmegju zdrave pameti i prave objave nema nikakove protivnosti. Ustanove pak Islama obuhvaćaju sve ljudske potrebe od ovog i onog svijeta, stoga su velike moralne i materijalne po­ trebe , koje od njih potječu. Šeriat upravlja svoje riječi izravno pojedincima, koji su obve­ zani vršenjem vjerskih dužnosti, t. j. puno­ ljetnim ljudima. Naučavanje vjere ne pripada samo jednom razredu, jednoj kasti, nego je svako obvezan, da ju — koliko je moguće — nauči. Muslimani radi vršenja bogoslužja, hvala Bogu nijesu potrebni svećeničkoj hierarhiji, koja bi p.sredovala izmegju Boga i roba, te ljudima grijehe praštala. (Nastavićc se). Š em sudin S arajlić: Čobanče. (Svršetak.) X. U večer se sijelo kod Radine sestre vrglo u kući. Kućna vrata bila su sa strane, bliže sobama. Kuća je bila dosta prostrana. Pod vrh su posjedali momci, a dje­ vojke prem a njima dolje ispred sobnih vrata po dugoj klupi, iz kraja u kraj. Na srijedi visi verižnjača i u njoj gori luč, koji osvjetljuje kuću. Kada je sjedila sa svojom povjerljivom drugaricom na kraju ispred cura, vrlo blizu kućnih vratu. Gdje kada bi s njom ponešto šapnula i bljednula s unutarnjeg prigušujećeg nemira. Ali, veselo sijelo tog ne opažalo, pa i ako malo, ne osvrtalo se na to, jer djevojke obično uvijek m egju se šapću. Dvoja sobna vrata bila su otvorena. Iza njih su gvirile na sijelo žene, umotane u ćaršafe. Djevojke su potiho megju se ćeretale, pokrivene neka jemenijom, neka burundžukom. Mnoge su imale pred sobom bošće, da se zaklanjaju od momaka, a neke su je imale na ramenu i s,.ir..> kraj od nje pred licem. Sprva, dok sijelo nije uzelo velikog jeka, momci su bili mirni; razgovarali su megjusobno i šaliii se. Tek po gdje .koju šalu kaživali su i djevojkama, neka se i one malo nasmiju. Rijetko, zavladala bi na čas i «šutna dekika«, koju bi djevojke jedva malim pjevušanjem izmi­ jenile, Takva jedna šutna dekika zavladala je u iskup­ ljenom sijelu, kad su se na jedan put pojavili preko kućnog praga peterica mladića iz m raka u sijelo, mladi i jedri, gizdavi i pod pusatom. Dok su prva trojica unišli, pro­ letio je sijelom šapat: »Evo Alibegovića*, a kad je čet­ vrti uskočio za njima, prvi put opremljen za sijelo, klik­ nuše neki kao u te p a n ju : — Gle čpbančeta, — i on pošao po sijelima! Došljaci posjedaše odmah od vrata redom jedan do drugoga ispred drugih momaka, a Salko, m a da m egju njima, ali ipak malo naprijed, upravo pram a Kadi. Nastalo je dugo dovikivanje — te: »Ovamo!« te: »Neka, svejedno, ovdje ćemo!« te: »Ružno će vam biti!« te : »Neće, nećem o godinu sidjeti!« — a onda je zare­ dalo pozdravljanje i ispitivanje. Djevojke su uz to zapje­ vale visokim glasom — kao da ih i one pozdravljaju — i sijelo se u času zaljuljalo. Salko je u toj općoj veselosti pogledao u djevojke, pa u Radinu drugaricu, a ona mu kimnula glavom i dva puta, ne čineći mu se m egjutim ni vješta. Salko je na to brzo razgledao situaciju, kao da će reći: »Sve je dobro«. Kada, sad blijeda, sad rum ena u licu, vrlo ga je rijetko pogledala, već se, što je m ogla više zaklanjala u bošću, da joj mnogi ne vidješe ni očiju, kamo li veliku spremu te večeri. Je li sakrivala bojazan, da im se što ne poremeti ili je još uvijek bila pod dojmom Salkine �Broj 15. i 16. ,B I S E R' pojave, kojega bi večeras onako lijepog zavoljela, da ga nikad prije nije ni vidjela. Ili je strepila sa drugaričinog šapnta: — Gledaj, kako su se osigurali, da im niko ne bi smio na put stati?! . . . Samo ćemo malo pričekati, pa ćemo odmah izvesti,. Kada je sa strahom pogledala; gdje joj je zet? Nu on nije ništa slutio: sjeo je na drugoj strani s muškijem i eglenisao. — — — A sijelo uzimalo sve veći jek veselja i razdraga­ nosti. Djevojke su pjevale, a momci podvikivali, puškarali i dobacivali im fraze ašikovanja, Dvije su tambure dro­ bile, a u uz njih se preklapala i po gdjekoja sjecavica. Salko je od neko doba počeo krišgom pogledati na vrata, dok mu jedan udarac o kamen pred kućom nije javio od straže, da im je ravan slobodna, da vani nigdje nikoga nema. Onda je značajno pogledao u Kadinu dru­ garicu. Ova razumivši pogled, pozvala je do malo vre­ mena dvije druge djevojke da poigraju u sredini kuće. Jedna se na kraju našla, koja je upitala domaćina: — Hoće li cure poigrati? — Dete, vala, što god hočete! posladio on, a momci to radosno popratili. Pred prve redove momaka postaviše tamburaša, da svira »igračicu«. Neke se djevojke podigoše na noge, da tako gledaju igranje, a tako i neki momci. I Salko je ustao sa svojim drugovima, da s nogu prati igranje. Nu megjutim su mu dvojica drugova pod izlikom da će puškarati pred kućom, izašli u mrak, a on, kao htio, a kao i ne htio s njima — našao se do praga, pred drugom dvojicom svojih drugova. — Hajde ti slobodno, čobanće — sokolili ga neki momci iz sijela — ne plaši se pušaka, pa i ti koju ispali. A on kao da i smio, kao da i ne smio, polazio i vraćao se. Megjutim je Kadina drugarica, sa još dvije djevojke zaigrala nasred kuće. Tam buraš im je kucanjem davao takt igri, a one lahko poskakivale tamo amo. Salko pogleda na Kadu, dva koračaja pred sobom. A ona, kao da je sabrala silu snage, skočila je na noge i čvrsto stajala, tapkajući desnom nogom — spremna na put. Salko podiže glavu prema svojim drugovima pred kućom. A tamo jedna puška puče. Kadina drugarica na to zaigra jače sa svojim drugama, primičući se vješto sve bliže i bliže verižnjaku i luču. Salko ponovno pogleda u mrak pred kuću. A tamo opet puška puče. Neko u sijelu podvrisnu, a Kadina drugarica poskoči sada iz sve snage. Poskoči. , . i udari glavom u luč, a on se sav prosu na tle. Plamen se ugasi, a trijeske se u varnicama zapušiše. Mrak u času napuni svu kuću. Salko u mraku baci se naprijed za jedan koračaj prema Kadi i ispruži ruke, a ona, mekahna i topla, pade Strana 227. mu u naramak i pohitje s njim preko praga u m rak Preostala dvojica Salkinih drugova, kad ispred njih sinuše preko praga dvije zagrljene sjenke, metnuše ruke na oružje i stadoše do vrata ukočeno. U sijelu se megjutim orio velik smijeh. Momci su vikali, a djevojke se prikupljale oko sobnih vrata. Tam ­ buraš je još neko vrijeme u mraku svirao, zamjećujući, da još uvijek neko pred njim igra. Dapače čulo se, kako neka djevojka kaže: — Udri ti, mi ne prekidamo. . . Momci se na to - ne mičući se niko sa svog mjesta — još više smijali. Neko je pokušao, da krehne šibicu, ali su mu je drugi brzo uduhnuli. Samo se do­ maćin gromko razvikao: — Ama šta vam je, ako Boga znate?! Pa je ustao i pohitao luču, da ga pribere i uždije. A kad je pri tome zamijetio, da djevojke još igraju, ljutito će reći: — Nosi vas gjavo tamo u sobu, hoćete i mene ovdje skrhati. . . Kad se je luč, ponovno uždio, postavio u verižnjak i osvitlio kuću, nastalo je izmegju momaka i dje­ vojaka sa sobnih vrata toliko šaljivih dobacivanja i pri­ jekora, da se sve sijelo treslo od smijena. Uz to je svak po nešto objašnjavao krivio igru ili tražio u šali, da se opet igra ili sokolio djevojke, neka slobodno izlaze iz soba. A niko se i ne razumio dvojici Salkinih drugova, što stoje onako važno kod praga. Sijelo se u svom dobrom raspoloženju opet nastav­ ljalo. Kadina drugarica stidno povirivala sa sobnih vrata. A svaki put, kad bi povirila, napadali je šaljivo momci •za njezino igranje. Ona im isprva prkosila, a poslije vragoljala za to. I istom nakon jednog sata rekla im, da ona tome nije kriva, — Ja ko je? pitali je u šali i zvali je da izagje, da im kaže. Ona razvlačila i jedva jednom iskočila megju dje­ vojke, pa se nasmijala: — Mene nemojte kriviti; ja šam navraćena da utrnem vid. — Ko te je navratio? — Kazaću, ako ćete me svi mirno slušali. I da se niko ne ljuti na me. — De, samo kaži. Dvojica Salkinih drugova pomakoše se s praga i, sigum da je Salko već prispio kući, išćeznuše u mraku. A Kadina je drugarica prokinula sijelu: — Pričati ću vam jednu priču. Bilo jedno čobanće mlado i lijepo, kao zelen bor, pa se zagledalo u jednu djevojku, kao rumenu jabuku. I ona se u njega zagle­ dala. . . P a šta ću vam duljiti, hotjeli da se uzmu . . . P a odaklen će on nju odvesti, pa sa sijela . . . Ali da to niko ne opazi, navratiše . . . — — — Momački pogledi poletješe po curama: Spopada ih čudnovata slutnja. Jedan je šaptao da ne vidi jedne, drugi, da ne vidi druge; ali bi kliknuli: »aha, tu je!« Sam o dvojica-trojica zelenjeli... �Ama ko te navratio, kroz zube. Bome ona - Kada. lo se nijemo u čudu od smijeha, kad se grom te ne zgodio! istisnu Otišla ja za čobanče. zgledalo. A do malo se domaćin udario šakom u Kukavac ti sam sinji, kako ću sad punici na Ne boj se! vikali mu: Čobanče će kola podma- ić : Majčino zaklinjanje. ) čedo moje, majčina ti mlieka, 'odigni čelo visoko i gledaj lo čovjek u sviet; od sile ne predaj — bratskoj rani traži zgodna lieka. listrinu primi iz gorskije rieka, Jpijaj snagu iz dalekih gora, Jlivaj jakost iz sinjega mora, ) čedo moje, majčina ti mlieka! 'i unuk jesi nekadanjih lava, ’a budi junak, otmi se hajduku, iilom ga nagnaj, da ti vrati prava . . . testresi grivu, uzdrmaj poljane, )onesi život zapuštenom puku — )n čeka njemu obećane dane. talm: n e lji i s l a m s k o g m o r a la . S turskog prevodi: M u s a C a z im Ć a tić . (Nastavak.) je poslije dogovora njinovo mišljenje ua»< Npr. ashabsko mišljenje se je usvoj tici u bitkama na Bedru i Uhudu. Jedne pejgamber je savjetovao nekojim Arapima (paome) kalemiti, pa mu oni odgovoriše, da ljenje obavljaju. Na to im je on rekao: — Entum a’lemu bi umuri dun’jakju njalučke poslove bolje poznajete.) Vidi se dakle, da pokoravanje pejga kovo, kakovo bi moglo narušiti ideju di da se mi u istinu samo Bogu klanjamo i obožavamo. Naše se pokoravanje pejgamberu ra nosti prama njemu odnosno iz toga, što { se njemu pokoravamo isto onako kao što vjedniku pokorava jedna vojska, koja je c dužnost vrši. Kao što na jednog komanda gova i njegovih vojnika odgovornost, tal odgovoran za se i za svoje sljedbenike. 1 žava i ovaj hadisi šerif: Men ehabbeni fekad ehabellahe fekad eta’allahe. (Ko mene ljubi, taj i Boj meni pokorava, taj se i Bogu pokorava.) Inače naš veliki pejgamber nije nik; povjednik. On samo narodu istinu i ljudsk reno objavljuje. On ih upućuje, govore pravi, a ovo krivi put.“ Iza toga se prepi j. ljudskom razumu, da li će primiti suštu da li će poslanika slušati, ili ne. Malo prije navedeni hadis jasno 1 ajeta kur’anska: — Men jeti’irresule fekad eta-allahe fema erselnakje alejhim hafizan. (Ko se Bi pokorava, Bogu se pokorava; ko se pak kornosti, nije ti za nj’ štalo, jer mi tebe da budeš njihov čuvar.) Sura Niša 82. — Fe zekjkjir, innema ente muzekjkji bimusajtirin. (Opominji ljude, jer ti si sam minje; ti nijesi nad njima neograničeni Gašije 21, 22. Ideja dužnosti i obvezatnosti u is osnovana na tako jaku i čvrstu temelju, nije oprošten ni sami veliki naš pejgaml Suviše, on je onaj, koji je prvi obv �Broj 15. i 16. . BI SER' dužnost bila da to redovito čini. Dok je za njegove Sljedbenike dozvoljenu milostinju primati, to njemu nije bilo dopušteno. Dok je dozvolio, da sljedbenici njegova milleta os­ tavljaju baštinu svojoj djeci i porodici, dotle on nije ni­ kom ostavio ni trunak baštine. Njegova baština nije po­ dijeljena megju njegov rod, nego je predata muslimanskoj državnoj blagajni (bejtul mal) na temelju njegova hadisa: — Nahnu meaširul-enbijai la nurisu; ma terekjnahu sadakatun. (Mi pejgamberska skupina ne ostavljamo nikom baštine; sve što iza nas ostane, to je milostinja.) Vrijedna su pažnje ova ajeta, koja nam govore, da je i pejgamber kao i ostali ljudi Bogu odgovoran za svoja d jela: — Fe lizalikje fed’u vestekim kjema limirte ve la tettebi ehvaekum ve kul amentu bi ma enzelellahu min kjitabin ve umirtu li a’dile bejnekjum Allahu rabbuna ve rabbukjum, lena a’maluna ve lek’jum a’ma'ukjum; la hudždžete bejnena ve bejnek’jum. Allahu jedžmeu bejnena, ve ilejhil-mesir. (S toga ih pozivaj pravoj vjeri i ispravno se vladaj, kao što ti je zapovijegjeno; ne slijedi njihove želje i reci im: Ja vjerujem u knjigu, koju je Bog spustio; meni je naregjeno da megju vama pravedno postupam; Bog je gospodar naš i vaš; nama naša djela, vama vaša djela; nema mjesta svagji i neprijateljstvu megju nama, jer Bog će nas sve sastaviti. Njegova je prisutnost mjesto našeg povratka. ) Sura Šura 14. — Kul inni nuhitu en a’budellezine ted’une min dunillahi lemma džaenijel-bejjinatu min rabbi ve umirtu en uslime lirabbil-alemin. (Reci im : Meni je zaista zabranjeno, da se klanjam onim lažnim boštvima, koja vi — osim pravog Boga — prizivljete, jer meni su došli od mog Gospodara jasni znaci. Meni je naloženo, da se predam gospodaru svjetova.) Sura Mumin 68. — Ve umirtu en ek’june minel-muslimin. (Meni je Bog zapovijedio, da budem od muslimana t. j. da se Njemu predam.) Sura Junus 73 i Neml 93. — Kul inni umirrtu en a’budellahe muhlisan lehuddin Ve umirtu li en ek’june evvelel-muslimin. Kul inni ehafu in asajtu rabbi azabe jevmin azim. (Reci im: Meni je na­ regjeno, da se Bogu klanjam iskreno, ne primješavajući ništa vjeri; meni je naregjeno, da budem prvi megju mu­ slimanima. Reci im: Ja se bojim, da me ne stigne kazna na veliki dan, ako Bogu zgriješim.) Sura Ezzumur 14. i 15. — Kul inni ummirtu en ek’june evvele men esleme ve la tekjunenne minel-mušrikjin. (Reci im: Meni je zapovjegjeno, da budem prvi musliman i da nipošto ne budem višebožac.) Sura En-am 14. — Kul inne salati ve nusukji ve mahjaje ve memati lillahi rabbil-alemin la šerikje lehu ve bi zalik’je umirtu ve ene evvelul-muslimin. (Reci im, o Muhamede: Moja molitva i moja pobožna djela, moj život i moja smrt pri­ padaju Bogu, gospodaru svjetova, koji nema premca ni druga. Ovo mi je zapovijegjeno i ja sam prvi musliman.) Sura En’am 163. Strana 229. Koliko li se je htjelo u srca islamska ukorijeniti ideju dužnosti i odgovornosti I I ako svaki musliman pozitivno zna, da je svaka zapovijed i zabrana, koja je potekla od pejgambera, na suštoj istini i mudrosti osnovana božanska ustanova; i ako bez takovog uvjerenja jedan inovjerac ne bi mogao biti pravi musliman, ipak je pokornost prama pejgamberu skučena samo na izvršivanje vjerskih zapovijedi. U Kur’anu (a. š.) na jednom mjestu Bog je rekao: — Ja ejjuhennebiju iza džaekjel- muminatu jubaji’nekje ala en la jušrikjne billahi šej’en ve la jesrikne ve la jeznine vela jaktulne evladehunne ve la je’tine bi buhtanin jefterinehu bejne ejdihinne ve erdžulihinne ve la ja’sinekje fi ma’rufin fe baji’hunne vestegfir lehunnellahe. Innellahe gefurun rahim. (0 poslaniče! Kad ti dogju žene, koje žele u pravu vjeru preći, pa u tvoje ruke htjednu položiti za­ kletvu vjernosti i obvezati se, da ne će ništa pridruživati Bogu, da ne će krasti, preljub činiti, svoju djecu ubijati, ogovarati i klevetati, pripisujući tugje dijete svojim ljudima i napokon da ne će odricati tebi poslušnost ni u čemu, što je dobro, onda ti prihvati njihovu obvezu i moli Boga da im oprosti. Bez sumnje Bog prašta, on je milostiv.) Sura Mumtehine 17. Koliko je dužnost i odgovornost teška iz ovog se razumije „Kad je objavljeno sure, u kojem stoje uzvišene riječi: „Fastekim kjema umirte" (Kako ti je zapovijegjeno, onako se ispravno vladaj), naš je tada veliki pejgamber re k ao : — Šejjebetni suretu Hud. (Mene je postarala sura Hud.) I uistinu tada mu se je počela mubareć brada progrušavati. Prilikom pošljedne hutbe (govora), koju je držao kratko vrijeme pred zadnji hadž i svoju smrt, pejgamber je pozvao sav okupljeni narod kao svjedoka i upitao ga: — „Ela, hel bellagtu? (Recite jesam li objavio?) — Jesi, o Božiji poslaniče, narod mu je odgovorio. Na to je devletlija upravio pred previšnje viječno prijestolje Božijeg jedinstva riječi: — Ti mi budi svjedok, Bože, gospodaru moji Ove su riječi potekle samo iz pejgamberove želje da sam osjeti, a i da drugim dadne osjetiti težinu ljudske užnosti i odgovornosti. Jednom riječi: islamska vjera za­ htijeva, da se klanja i pokorava samo velikom Bogu. Po­ kornost pak stvorenju njegovu skučena je na vrijeme, kad se hoće primjeniti vjerske zapovjedi i šeriatski zakoni — a to su naše kulturne ustanove i to samo u skladu s Božijim zadovoljstvom. U opačinama pak i u grijesima ne može se nikom pokoravati, kao što je to u hadisu rečeno: — La ta’ate limahlukin fi ma’sijetil-haliki. (Nikojem se stvorenje ne smije pokoravati u neposlušnosti Bogu.) Svako drugo, ovom protivno mišljenje o Islamu krivo je. Islam je posve čist i nikakva stvorenja ne priznaje, da je dostojno obožavanja. (Nastaviće se). �. BI SER' Strana 230. A. Hlfzi B jelevac: Pod drugim suncem. (Nastavak.) Broj 15. i 16. Vratio se zamišljen u blagovaonicu, sjeo na divan i zapalio cigaretu. Sabina je nešto pisala, za tim izašla iz sobe i uručila pismo Adilu, da ga odnese njezinoj so­ barici i preda. — Treba li donijeti š to ? — upita Adil, oblačeći kaput. Neki je pogledaju. Ona pogje kroz svijet bliže brodu. — Ona će ti već sve urediti. Uzmi kola pred vra­ Kad je stupila na ćupriju, zaustavi je policaj, ali Sabina tima i reci mome šoferu, neka spremi automobil u garažu, ne htjedne stati. Muris je držao jedno dijete za ruku i jer više večeras ne će trebati . . . čekao. Kad je ugledao pred sobom Sabinu, ugodno se — Biće u redu . . . iznenadi, korakne bliže njojzi, vodeći dijete za ruku. Za Murisom počnu izlaziti muhadžiri, sa svojom prtljagom i sanducima na sebi. Sutradan osvanulo krasno decembarsko jutro. Snijeg — M urise!. . . klikne Sabina, stiskujući mu ruku i prestao padati, nebo se iz vedrilo i vjetar utihao. Sunce gledajući u lijepe cm e oči. Glas joj je drhtao od uzbu- granulo po cijelom C arigradu i njegove trake krale se i gjenja. kroz bijele svilene zastore u »bijelu sobu« Murisbey-ova — Sabina, ti ovdje po ovakom vrem enu! . . . pristana . . . kori je nježno Muris. Svi predmeti, sav namještaj i sve, što je bilo u — Samo da te čas prije ugledam! . . . Murise, da prostranoj sobi, bilo je bijelo. U dnu sobe pod bijelim znaš, kako mi je bez tebe bilo! . . . A ovo dijete? — umjetnim ljiljanima dvije postelje, nad kojima je visio upita Sabina, gledajući dijete kraj Murisa u slabom iz­ angjeo raširenih krila. Jedna postelja bila u potpunom deranom kaputiću. redu, dok u drugoj ležali su zagrljeni Sabina i Muris u — Jedno dijete iz Bosne . . . muhadžir! . . . tvrdom snu. Sabina pomiluje dijete po licu. Jutarnje sunce dopiralo kroz prozore i cjelivalo nji­ — Siroto dijete! . . . A kako samo ide? hova lica i bijele grudi mlade djevojke. U sobi vladala — Ne, S ab in a! . . . Ide s roditeljima, pa mi dozvo­ neka sv e ta tišina. Miris osvježujućeg parfima širio se lili samo čas, da ih ovdje preporučim mome prijatelju po sobi. predsjedniku povjereništva za iseljenike. Lagano dihanje Murisa i Sabine, tik-takanje sata u Sabina reče Murisu, da će ga čekati kod lijonske sobi prekidalo tu svetu tišinu. banke, dok Muris ode do kancelarije povjerenstva Razdanivalo se. Oko deset sati pokucao Adil lagano Četvrt sata iza toga sjeo je Muris do Sabine u na vrata. Niko se nije probudio. Kucanje se ponovilo. automobil i odvezao se u stan. Muris otvorio oči podignuo lagano Sabininu ruku i us­ Z a večerom, koju je napravio Murisov aščija, raz­ tao. Polagano se obuče i otvori vrata. govarao Muris sa Sabinom, pričajući joj otvoreno čitav Adil mu preda posjetnicu. tok pouzdane konferencije u Bukureštu. A onda se raz­ »M unirpaša! .. .« Šta to znači ? — iznenadi se Muris. govor okrenuo na drugo; — Ja sam ga upustio i rekao mu, da vi spavate, — A majka Eliza ? — upita Muris iznenada Sabinu a on mi reče, da svakako mora s vam a govoriti. — što nije i ona na večeri? Muris čas ušuti, pogleda Adila, za tim mu re če: — O na je u Čekmegji . . . — Idi i reci paši, da ću odmah doći. — S ada? — začudi se Muris. Muris nije slutio dobro. Bojao se. Mislio je, da je — Ne znaš? pala i na nj sumnja radi bukureškog sastanka . . . Mo­ — Šta je ? — Pietro Gafijadis zaručuje kćer, pa smo pozvani. žda . . . Bog zna . . . Munir paša sjedio je doli u Murisovoj primaćoj — I ja ? — To se razum ije!... M ajka je otišla prije tri dana sobi. Postajao nestrpljiđ, što je morao još i na M urisa čekati. Pogleda na sat, za tim ustane na noge i prim akne a ja nijesam htjela, dok ti ne dogješ . . . se pisaćem stolu, na kojem je od jučer stajala Rifat— M ajka te ostavila samu u C arigradu? beyova posjetnica. — U tvojoj kući . . . Munirpaši je istom sada jasno bilo, za što se. je Muris pogleda Sabinu. jutros Rifatbey obratio na nj i povjerio mu čitavu tajnu — Ti si ostala ovdje? svoje djece i svega života. Jedino je zašutio Sabinu. O — Da, Murise . . . . J a sam gospodarila, tvojom ku­ njoj mu nije ništa Rilatbey rekao. ćom vladala, prim ala goste . . . Ti se ne ćeš ljutiti . . . Dok je Munirpaša o tom razmišljao, unigje Muris, — Hvala t i ! . . . Ti si tako dobra . . . ozbiljan i ponosit, i pokloni se paši i svome šefu. Čas je nastala šutnja. Muris je o nečem razmišljao, — Murisbey, — poče paša blago — oprosti, što ža tim ustao i naredio Adilu, da se pripremi čaj za njega sam ovako rano došao u tvoj stan. Možda te u opće i Sabinu i iznese u »bijelu sobu«, čudi moja pćsjeta. �Broj 15. i 16. »BISER1 Strana 231. — Da, Vaša preuzvišenosti, ali je smatram nekom jer im više mjesta nije bilo u domovini, a nad svim, kao velikom naklonosti. Izvolite sjesti. avet, vladala jildizska kam arila! . . . Munir paša sjedne. Muris je ostao na nogama na­ Vidio i sebe megju njima; gledao u duhu, kako će prama paši. se jednog dana otvoriti vrata njegove sobe, doći policajni — Oprosti oglum ! Biću vrlo kratak. O jednoj agenti s kolima i odvesti ga nekud, odaklen se ne će stvari čim se manje potroši riječi, tim se ista prije svrši. nikad osloboditi . . . Muris je postajao nestrpljiv. To će mu biti nagrada za njegov rad na korist i — Je li kakva nesreća? — upita Muris, uzbugjen spas Osmanove d ržav e! . . . pašinim riječima. Eto, dotle je došla Turska! . . . Radi jedne neispale — Radi se o tebi . . . ženidbe mora čovjek stradati, — radi osobnih i famili­ — Bože 1 . . . O meni ?! Dakle sam osumnjičen ? jarnih stvari . . . Treba ti svakog slušati . . . Munir paša pogleda značajno Murisa. N e ! . . . Bože m o j! . . . mislio dalje Muris, možda — Svašta ima . . . Ali je još vrij.eme, da se sve ja i krivo činim . . . Ali šta može biti! . . . Danas je sve uredi. Ja sam došao ispred Rifatbeya: da se još danas k asn o ! Sabina je već u mojoj kući. To vidi svak, — to vjenčaš sa svojom zaručnicom . . . zna cio C arig ra d ! To i ona — Fadila zna . . . Muris problijedi: Sirota! Ona nije kriva! Ona je angjeo! Trpi, — — Fadilom! . . . nesretna je! . . . Da, eno je . . . Vidi je . . . Tužno; nježno — Fadilom . . . Radi se o imenu i časti moga naj­ ga gleda! . . . boljeg prijatelja. Fadila je nesretna zbog tvoga nehaja... A tu sliku prekriva Sabina , . . Ti vodiš razvratan život . . . Ona, ah, Sabina ga je osudila i on pripada samo Murisu sijevnu oči kao munja: njoj! . . . — Molim, vaša preuzvišenosti, da me ne vrijegjate! — Ti ćeš prekinuti sve sa dosadanjom razvratnicom i vjenčati se s Fadilom . . . Vrata se lagano otvaraju, ulazi Sabina u svoj svojoj — Ah, preuzvišeni! Ne tražite to od mene! . . . — Ti ne pristaješ, Murisbey? Je li? Ne vjerujem... ženskoj ljepoti, koketno, dostojanstveno prilazi Murisu: — Murise! . . . Ja sam te smatrao kao svoje dijete, a ti . . . Muris pogleda: — Ja vas molim, da ostavite sad tu stvar! Ja — Sabina! Ti si se već obukla?1 ne ć u ! . . . — Ti si zaručnik djevojke; ti si joj se zakleo i dosta je više . . . Poštedi sirotu djevojku! — Nemojte I . . . Nem ojte! . . . krikne Muris očajno i pane na stolicu. — Ti moraš, moraš M urisbey! Jesi li razumio moje riječ i! . . . Ili . . . Muris skoči na noge: — N e ! — reče odlučno — ako sam izdajica, obja­ vite m e ; ako sam zlo mislio, progonite me, kuda hoćete... Ja se nikoga ne b o j i m ... Ja sam o s t a v i o svoju do­ movinu i svoj narod i p o s v e t i o s v o j e s p o s o b n o ­ s t i ptomanskoj državi. Moja je savjest mirna . . . To re­ cite kome hoćete. Ja se ne bojim. Iz krvi moje, kad mi dželat odsiječe glavu, niknuće cvijeće Slobode, jer milion Murisa ostaće na životu, koji misle kao i ja . . . — To je posijedna tvoja riječ! — zaprijeti Muničpaša i zalupi vratim a za sobom. > . . . posljedna riječ . . .“ opetuje Muris očajno, na pašine riječi i nasloni glavu na ruku. P red Murisovim očima sinuo strašan prizor. Otvo­ rilo se more, u kojom su se na dnu raspadale lješine najzaslužnijih muževa Turske, njihovo meso služilo je ribam a zu hranu, a njihove kosti za igru! Tamo u pu­ stinjama Arabije ležali u zatočenju najbolji pjesnici, knji­ ževnici, historici i naučenjaci, novinari i žene . . . Širom čitavog svijeta potucali se najbolji političari i diplomate, XXVI. Nakon što je Muris ručao kod Sabine, otišao je francuskom poslaniku comte de Cohambine-u kući i dugo razgovarao s njim. Muris se bojao Munirpašine prijetnje i htio se na nekakav način osigurati. Kad je svršio Muris s poslanikom, ode conte de la Valetle-u i saopći mu rezultat razgovora. Conte de la Valetle osmjehne se: — Zar tolika opasnost ? . . . — Nastala je . . ., odgovori zaurinuto Muris. — Dvije putnice za vas i Sabinu napraviću Vam odmah, M urisbey; izvolite s je s ti. . . Muris sjedne. Conte de la Valetle je pisao, glasno govoreći: „Contesse Irene de la Valetle i Muris bey Jahjapašić". . . Murisbey skoči: — Ali ne na moje ime! Ja idem preobučen u slu­ čaju potjere. Putnica mora i za me nositi drugo im e. .. — |a sam se šalio, — reče conte de la Valetle, tješeći Murisa. — Putnicu za vas daću Vam suda moju, jer mi vrlo sličimo jedan drugome . . . — Vrlo dobro, samo da ja mogu nesmetano svaki čas otići sa Sabinom . .. , odgovori Muris. �Strana 232. — Nebojte se, prijatelju! S mojom putnicom otvo­ ren Vam je svijet! . . . Da ste francuski podanik, mogli bi nesmetano ostati u Carigradu. — Ja mislim — nastavi Muris — ne će biti mirno! Munir paša ipak nije tako opasan čovjek, ali moram mi­ sliti na svoju sigurnost. . . Kad je conte bio gotov i predao Murisu dvije put­ nice, oprosti se mladi Jahjapašić od prvog taj ika francu­ skog poslaništva i ode žurno na pristanište Sirkedžije, odaklen će muhadžiri biti otpremljeni Tako mu je Murad efendija, predsjednik „muhadžirin-komisiie", rekao . . . Parobrod je bio već u pripremi. Osim bosanskih iseljenika, bilo ih je još i s Krete, iz Bugarske, te iz nekih dijelova Grčke. Svi su sličili jedni na druge Svi siromasi, bijednici, kojima je tijesna postala domovina i pošli u ši­ roki svijet, jer su čuli, da Sultan dijeli zemlju, blago, no­ vac i sve ostalo . . . Ništa ne treba raditi, jer „devlet je je silan, a hazne pre p u n e". . . Dan je bio dosta lijep. Bilo je hladno, ali kako nije padao snijeg, popodnevno sunce lijepo ugrijalo. Na prista­ ništu bilo je mnogo svijeta. Muris pogje bliže, da vidi Murad efendiju i da mu još jednom preporuči muhadžire Najednom mu upane u oči mnoštvo kola, koja se bijahu lijepo poredala, a oko njiha djeca, žene, u lijepim b o tr tim odijelima. Pomislio na svatove. „Dđ, to će sigurno biti", pomisli Muris bey u sebi. Prolazio je kroz grupe iseljenika. Tražio Muris „ s v o j e " . Tako ih on u duši svojoj nazvao. Tek do obale' svratio jedan prizor M urisov pozor­ nost. Ugledao ono dijete, što ga je sinoć izvec na galatskom rihtema. Dijete je milovala nekakva hanu na, u lije­ pom elngantnom žaru, dajući mu nešto iz torbice, koju je u ruci držala. ,,Ko bi to mogao biti?" — pomisli Muris. — „Mo­ žda kakva žena, koja dijete poznaje; možda iz rodnog m jesta! . . . Ima ih ovdje dosta . . . Prigje bliže: — Hanum efendum ! . . . Taj mališan je moj . . . reče Muris, primičući se bliže i nevidivši lica žene, koja je dijete milovala. Mali pogleda Murisa, žena podigne „valu" i radosno klikne: — Muris b e y !. . . Muris stane zapanjen. Nije znao ništa u prvi čas reći. Pred njim je stajala Fadiia Afendaki zađe. — O prostite! . . . poče Muris drhtavo i uzbugjeno, teško izgovarajući ono „te". — Fadile hanum, jeli to m o g u ć e ? .. . — K ako? — pogleda ga Fadiia žarko. — Vi o v d je ! . . . Milujete ovo dijete, a ne znate ni čije je. — Odgovoriću vam vašim riječima: Broj 15. i 16. . BI SER' „mališan je m o j" . . . — Ono je iz Bosne — sin jednog muhadžira . . reče Muris s nekom sentimetalnosti — Znam. I ja sam kći jednog m uhadžira... Gorko je im e! . . . — A što je F ad a; o, pardon, Fadile hanuma ovdje ? Možda ? . . . Muris ne doreće. — Molim, M urisbey! Zovite me Fada, jer ta k o ... Nedoreče. Okrene lice od Murisa i otare oči rupcem, koje su se caklile od suza. — Vidim tamo svatove . . Možda se . . . — Udajem . . . nadoveza Fadiia odvažno, pogle­ davši Murisa ispitujućim pogledom. — Možda? — Sadija . . . — Samibegova sestra! — Moja posljedna . . . Fadiia ne izreče posljedne riječi. — Recite, joj ispred m ene: sretan p u t! . . . — Ali ja ne smijem kazati, da sam razgovarao sa Vama, jer će me pitati, gdje smo se vidili. — A vi joj kažite, da nas je puki slučaj sreo, kad su odlazili njezini svatovi. — A taj slučaj? — upita Fadiia. — Odlazak ovih bijednika, za koje sam se zauzeo. Fadiia pogleda Murisa, za tim pomiluje dijete po g!n i progovori drhtavo: Muris 1 Ovo dijete je slučaj! . . Možda . . . i:. F: 1 a ne odgovori. Prignu se djetetu i dadne mu nešto ru k u ,. pogledavši pnnovo njegovu čupavu kosu i ode brzo. ne pogledavši više ni jednom Murisa. Muris prigje djetetu i uzme ga za ruku. Dijete mu pokaže zlatan novac od jedne osmanlijske lire. Murisu po­ stane teško pri duši. Osjetio se krivim prvi put u životu pred jednim srcem, koje će možda onoga svijeta tražiti od njega obra­ čun za nanešenu krivicu. Poslije podne, očekujući kod kuće povratak Adila, koji je otišao Sabini, da je pita, u koliko će sati doći po nju, — pisao je Murisbey pismo slijedećeg sadržaja: „Ljubljena Fado!" Svojom mističnom rukom dotakla si moje srce, koje ćete vječito ljubiti i ostati vječito vjerno i onog časa, kad više ne budem dostojan tvoje ljubavi ni tvoga po­ gleda . . . Ja sam nesretan . . . Ova je riječ dosta, da ti sve rastumači, jer za njezinim tumačenjem krije se čitava tragedija jedne duše, koja je sve htjela ljubiti. . . (Nastaviće se). �Broj 15. i 16. ,B I S E ft' A. D. G.: Amoru. Na podnožju ti i ja klečim evo — A mojih dana prestao je mir. Jer otkada me tvoja strijela rani, U bezdani ja zapao sam vir. A izlaz gdje je ? . . . Ne vidim ga više . . . Ah srce moje, tiše, kucaj, tiše! 0 ti svesilna i neponjatna Moći! Na podnožju ti kleči sitan rob. U okovima dvoriće te dotle, Sve dokle skrit ga ne će strašan grob. U viru ja tom sve se gubim više . . . Ah srce moje, tiše, kucaj, tišel M uham ed F erld V edždi: Muslimanska žena. S arapskog prevodi: E d ib T e š n ja k . (Nastaviće se.) Mi ne bi smjeli ništa primiti od te kulture bez du­ boke i svestrane analize; kad stanemo pred njene zamarnljive varave ča e, trebamo oči dobro protrti rupcem mu­ drosti, da uzmognemo razlikovati lijepo od ružna. Ako pak ne osjetimo odvažnosti, onda treba da bar upitamo evropske učenjake za njihovo mišljenje o tom. Mi baš ovaj čas sjedimo u svojoj knjižnici, a pred nama leži mnogo djela, koja su u vezi s ovim predmetom. Dakle mi ćemo iz njih izabrati one retke, koji su u odnošaju sa ženskim pitanjem, da muslimani uzmognu sa­ znati, kako se je nama — ne izliječimo li sopstvenom rukom svoje bolesti — uzalud nadati, da će nam bolest ruka drugih naroda izliječiti. Poznati kapacitet u antropološkoj znanosti (ilmi insan], Wilhelm Ferer, piše u prvom svesku „Revije revija" od god. 1895. slijedeće: — Zaista je vrlo mnogo znakova, koji nas opominju na skori pojav krajnje nevolje i bijede zbog ovog ob­ lika kulture, u kojem danas živimo (Vrijedno je o tom razmisliti), jer ni jedan dan ne će proći, a da ne će posmatrač naići na nove opomene i prijetnje u toj kulturi. Pa s toga moramo držati, da smo obvezani dužnošću vlastitog liječnika Ove riječi glasovitog sociologa — pri ruci nam je mnogo takovih primjeraka — jasno nam pokazuju, da u dana­ šnjem obliku zapadne kulture imade vrlo mnogo znakova, koji s prijetnjom govore, da će u skoro vrijeme nastati velika opasnost po sastavne elemente te kulture, naročito Strana 233. od strane žene. Dakle, ako je neophodno potrebno, da mi Zapad oponašamo i slijedimo u nekom životnom pitanju, onda nam najmanje treba, da ga mudro i rozumno ispi­ tamo prije, nego nam noga posklizne u ponor, jer tada nam ne će kajanje koristiti. Ako pak nijesmo u stanju, da ispitamo velika socijalna pitanja, koja su u uskoj vezi s budućnošću naroda, nama se je bar vrlo lahko obratiti za uputu na učenjake te kulture i koristiti se njihovim svakodnevnim iskustvom. Žele li čitaoci saznati njihovo mišljenje o ovoj stvari, neka pročitaju ove riječi učitelja pozitivističke filozofije i utemeljitelja sociologije Augusta Comptea, koje mi prenosimo iz njegova djela „Politički red na osnovu principa pozitivističke fi ozofije". Ovaj učenjak govori o pitanju ženske zaposlenosti s muškaračkim radom i navodi društveno poremećenje, koje od tog nastaje, pa poslije ovako nastavlja: — Ali mjesto ovih i ovakovih fantasmagorija i ilu­ zija, koje ruše zgradu kulture i kvare oblik ljudskog dru­ štva, moguće je postaviti jedno prirodno pravilo, koje će potpunoma život žene zajamčiti. To se pak postizava time, da se odrede i ograniče nekoje materijalne dužnosti aktiv­ nog spola (muškaraca) prama krasnom spolu (ženama). Jedino je i isključivo moguće pozitivističkoj filozofiji — obzirom na to, šo se ona odlikuje duhom istine - da ovo prirodno pravilo postavi onako, kako će ono uvijek gospodovati i čuvati svoj odlični položaj. Megjutim nova filozofija, koja je prije pobudila ovo opće nagnuće, nije pozitivistička. Posao pozitivističke filozofije u tom pogledu je jedino, da onom općem na­ gnuću, kako treba, odredi vrijednost, nakon što potanko ispita sve kretnje i rad ljudskog roda. Muž treba hraniti i izdržavati ženu. Ovo je prirodni zakon, kojeg se ljudstvo mora držati; ovo je zakon, koji jedino odgovara kućnom životu krasnog spola; ovo je zakon, koji poljepšava i usavršuje i najgadniji oblik dru­ štva prama napretku ljudstva. Svaki materijalni napredak, što ga za ženu iziskuje današnje stanje, neophodno potrebuje strogo valjanu primjenu ovog temeljnog zakona. S toga nužno njegove posljedice nastaju obratno svakom radu, koji je u odnošaju s društvom, a osobito protiv plaće radnika. Ovaj zakon, koji potpuno odgovara Potpunom na­ gnuću, u uskoj je vezi s časnom dužnosti žena obzirom na to, što one vrše znatan upliv na muškarce, od kojih potječe kretanje i rad. Ova prisilnost — da muž uzdržaje ženu — sliči onoj prisilnosti, po kojoj radnički slojevi moraju izdržavati prosvijećene ljude, kako bi mogli svoju glavnu dužnost svijesno i potpuno izvršavati. Muška duž­ nost prama ženi s materijalnog gledišta je uzvišenija, jer dužnost žene zahtijeva, da ona živi kućnim, unutrašnjim životom. Eto gornje su riječi potekle od utemeljitelja socio­ logije i pozitivističke filozofije, koja je krajnja tačka, do koje će ljudstvo doprijeti, da putem ćutila upozna bitnost stvari. �Strana 234. Broj 15. i 16. ,B I S E R' Tž, pomislite, je li moguće u ime prirode i eko­ nomije dozvoiiti ženama, da se pridruže muškarcima u izvanobiteljskim poslovima. I da li se poslije toga — o vi, koji vjeru prirode ispovijedate — pristoji vama, da se dižemo i griješimo proti prirodnih zakona, pa makar nam sa Zapada dolazili? Mogao bi se neko naći, da nam ovakav prigovor stav i: — Dobro; ali šta ćemo raditi, kad današnje stanje zahtijeva, da se mnogo ženskinja bez porodice nalazi. Hoćemo li ih napustiti, da od gladi umiru i da se s mu­ škarcima ;ne natječu u vanjskim poslovima? Mi bi na to odgovorili ovo: — Kad znamo, da ženski rad izvan kuće narušava društveni red i poredak, onda od nas dužnost i ljubav pramaJdruštvu zahtijeva, da nastojimo, kako ne bi olakšali širenje ovog zla. Od nas čovječnost zahtijeva, da to zlo nastojimo svim silama i mogućnostima odstraniti i utamaniti, te da posljedujemo one požrtvovne ljude u Evropi i Americi, koji se — da osiguraju lijepu budućnost ljudskom rodu — zauzimaju kod vlada, da ustanove zakone, štono bi zajamčili mir i blagostanje ovog slabog ljudskog spola. Pogledajmo sada na civilizaciju islamske religije, da vidimo, ima li u njoj čega, što bi život ženskog spola osiguravalo od pandži glada i ne imanja. Da, ženi je u Islamu osiguran opstanak ovim ri­ ječim a: — Ako muž jedne žene umre, a ona u svom radu nemadne nikoga, ko bi ju uzdržavao, onda je dužna državna blagajna (bejtul-mal), da je izdržaje i sve joj potrebe podmiruje. Eto, tu je ustanovu postavila islamska civilizacija, kojoj se povraćaju sljedbenici praktične i pozitivističke filozofije nakon što su njihovi narodi prošlioz dae rkhjj faza, što ih promjena vremena proizvodi. ( Predstavnik i utemeljitelj tog filozofskog sistem a Auguste Compte, u svom glasovitom djelu „Politički red“ veli ovo: A kakovo bi naše stanje bilo, ako bi ih u tim bojetima oponašali, i to danas, kad naše slabo stanje dozvo­ ljava ojačanje ovake bolesti megju nama i kad vidimo, da oni postavljaju nove zakone, koji ženu oslobagjaju od teškog rada i ropstva, štono se ispoljava u ženskom obavljanju vanjskih poslova? Zar bi htjeli uzalud vrijeme tratiti i kvariti ono, što smo svijetu savjetovali i preporučali ? A čemu ta muka, kad znamo i kad smo se vlasti­ tim očima osvjedočili, da je naša islamska civilizacija krajnja svrha, kojoj se ljudstvo svaki dan sve više približuje ? A šta li potiče evropske učenjake, da se protive ženskoj uposlenosti u vanjobiteljskom radu usprkos uvje­ renja nekojih orijentalaca, koji drže, da je natjecanje žene s muškarcima u poslu jedan zamaman i lijep oblik civili­ zacije i veliki korak ljudskom napretku. Ono, što te uče­ njake čini protivnicima ženskog vanobiteljskog rada, nije ništa drugo, nego njihovo vlastito očevidno osvjedočenje u hrgjave posljedice tog rada. (Nastaviće se). Abdul-H.»k Hatnid: Tarik. (Osvojenje Špan jolske). Drama u šest činova i četiri dodatka. S. turskog prevodi: S alih B akam ovlć. (Nastavak.) PRIZOR II. Ožalošćena djevojka sama dolazići. Svuda tmina, tek kut ovaj pun je sjaja, pun je milja! Je l’ to raka, ii je zapad, toplo sunce gje počiva, H’ je dušek, gdje no dilber vjekoviti sanak sniva? Ah, to nije pusta varka, ta ovo je prava zbilja. Gle, od ove razvaline gjulistan je sad postao — Da li s neba na zemlju je to jutarnji oblak pao? — U slučaju, da žena nema muža ni bližnjih rogjaka, dužnost je društvu, kojemu ona pripada, da joj osigura život i to po pravilu uzajam nosti: ili drukčije zbog njene nesomostalnosti, koje se ne može otresti, ili — osobito — zbog njene nužne moralno-odgojne dužnosti. U pogledu ovog predmeta, ove riječi imaju za ljudski napredak istiniti i ispravni smisao: — Život žena treba — koliko je moguće — biti kućni, obiteljski, i žena se mora odstraniti od svakog vanjskog posla, da joj se omogući valjano vršiti njenu glavnu dužnost. Je P moj dragi tu ukopan, il’ se mjesec uhvatio?l Gledaj samo, kako se je ugasnulo svietlo moje — U turbe je od cvijeća grob se njegov pretvorio, A to turbe mirisavo gjerdek-soba postalo je, 0 ta sobo prepuna je rujnih ruža i ljubica — Raskrili mi svoj zagrljaj, ja sam tvoja ljubavnica! Ovo je mišljenje filozofa dvadesetog stoljeća, a ja držim, da se ono potpuno slaže s principima islamske civilizacije. P a na kakav bi se dokaz pozvali, da bi našem narodu mogli preporučiti, neka oponaša nosioce materi­ jalne kulture u svima njihovim bolestima. Tuba stablo sjenato se nastanilo sred trn jaka, Ne, to jedna hurija je švoj naručaj otvorila, I.ožaj sveti nevinosti, ljubavnog čuvstva raka 1 ognjište božanstveno i edenskog klupa milja — Ili se je svetac kakav u ekstazu uzdigao, P a za uvjek zemskim tlima na sedžu je Bogu pao? (Više groba). �Broj 15. i 16. Strana 235. ,B 1 S E ft‘ Ah, na ovom dragom mjestu nek i mene sad nestane, Kad za vazda sunce moje za svoj zapad zašlo tu je! Da, on b’jaše pravo sunče, što potamni na.tanhane, On je istok pomrčani, zapad koji vatrom ruje — Refleksom mu u cvjetnjak se odijelo mi crno stvara, I ako sam mrka noćica, bar sam noćca puna ćara. Po žviežgju gusta tmina, a vrh sjene mjesečina, Po ljepoti viečna tuga, a po duši savjest čista ! Promatrajuć to satana nemoćan čc pasti tlima. — Na licu se bezvjerničkom kao osmjeh vjera blista. A ko ne mre, zar dosadan zemski život mu ne biva, Ta svijetlo prave sreće pod zemljom se samo skriva.*) Ovdje su se razni cvjeci rascvjetali na sve strane) 0 da li je živa čežnja porušeno tielo tvoje — Tvoj nadgrobni kamen sliči meteoru, štono pane Sa nebesa zemskim tlima i svud prospe trake svoje. Da 1’ su ovo rasciepljena ta nebesa modro-plava: Ta cvjeci su puni sjaja, a svietla su mirisava. (Svršivši ove riječi ožalošćena se djevojka na grob sruši i ostane nepomično ležati.) Kad ko ima ljubovnika, drugog nikad tražit ne će! Ah, bez tebe tužnoj meni i eden bi prazan bio; Kad je s polja, moj angjele, tvoj grob tako lijep i mio, U njemu je jošte bolje: — pravi stanak viečne sreće. Dok u grobu, u svjetlosti tvoje tielo sad počiva, Ja ne mogu u žalosti tu ne zemlji ostat živa. Zar u tvojoj čistoći, te uvjeravat o tom treba? . ... Gle tvoja je, dragi, raka ovu noćca oživila; Ona je kao bijeli kamen, što je ozgor pao s neba, II srebrna ko selvija, a u moru zelenila. 1 ja kod bih svoje krvi dvi-tri kapi darovala, Kakova bi — ne znam — slika od tvog groba tad postala. Je su 1’ ovo sa jasninom okoline okićene Ili povrh zemskog lica mirisavi snijeg leti! Kada čovjek razočaran bez slobodne volje vene, Ja ne znadem da li biednik pod moranje mora arieti? A1 to nije smrtno tielo, to je duša uspavana. A više nje ja sam bašluk, u kom bol je uklesana. Ja sam prije mrzila te i nad tobom se zgražala I osoba i svojstva ti odurni su meni bili, ' A poslije kad sam čula, da te je smrt progutala Srce su mi osjećaji tužnog aška ispunili. Ti si umro: tvojom smrću postala sam žena tvoja. Ja u tebi sve sam našla, sve što ljubi duša moja. Tvoja svijetla ova raka oltarom mi postala je, Pa nek i moj crni zoluf tebi od sad pojas bude; Moje srce — ovu vjeru ispovjeda i priznaje, Ona vječna istina je, što zanosi mudre ljude. Ja se slipo pokoravam Amorovim nalozima — Venera će da me brani i pod svoj me štit da prima. O viječno snivalište, utočište drago, moje, Ja se sjećam evo sada naših prošlih svih vremenal 0 raskrili svoj zagrljaj, da ne cvili srce moje, U rastanku i mukama, gle na meni sad bremena 1 moj život ašićki će prolaznošću dokrajčiti! (vadeći mač) Evo ovaj oštri handžar ključ će tvoga groba biti. Ovaj ključ mi prošle noći svećenik je jedan dao, Ko da tvoja, dragi, raka kajpija je Božjeg raja! 0 raskrili svoj zagrljaj, ne bi 1’ narod vjerovao. Da još jedan ima svijet, gdjeno nema uzdisaja, 1 sinovi Ademovi gdjeno svi su ravnopravni: Istovjerci, Jednorodci, muslimani i kršćani. Zar moguće Ue bi bilo, da učiniš mi dobrotu, Pa da raju vinemo se u plašt jedan zamotani — Gle, gola sam, ostala sam nesretnica u životu; Željela bih, da me samrt sa pepelom tvojim sravni, Otvori mi svoj zagrljaj, pa nek strašni sud zavlada, Nek sviet reče, da po zviežgju neprozirna tmina pala, PRIZOR III. Prijašnja, Muslim. kasnije jedan svećenik pod koprenom. M u s lim : Nekakova po prilici osamnaestgodišnja, u crno odjevena djevojka! Za što je, pala po ovoj šehitskoj grobnici? Valjda hoće, da opiše nesreće ovog rata? (Pri­ bliživši se djevojci, opipa je rukom i prevrne; u to pogje i zastane.) Uh, ubila se !. . Bodež joj u lijevoj dojci, baš u izvoru života ! . . Lucijo, Lucijo ! .. Otišla na onaj svi­ j e t ! . . (Ugledavši na zemlji njen ogrtač.) Gle, sa sobom je ponijela i mrtvački pokrov 1.. (Pokušava, da bodež iz djevojčina srca izvadi.) .s v e ć e n i k : (Zapovjedajućim glasom.) Ne diraj! Bodež, koji u njenu srcu leži — to je moj bodež. M u s lim : (S užasom odskoči s mjesta, držeći bo­ dež u rad.) Ko je ovo? S koprenom na licu nekakav svečei,:1 S v e n i k : (Grozeći se Muslimu.) Ova djevojka, koja je pala p i ovoj grobnici, ili pravije, koja je pala u pogibao, jesi jedna velika griješnica. Htio sam joj grijehe opros ali je priznala, da ljubi jednog arapskog borca i nije mi oe htjela pokoriti. Ljubiti pak jednog arapskog mudžahida — naravno — veliki je grijeh; nu pregjimo preko toga. ja sam ovoj djevojci dokazao, da se mora meni dopustiti, inače da će taj bodež u grudi dobiti. Ona me je odbila. Megjutim nije ni bodež učinio ono, što sam ja hotio; ona mi ga je nenadano iz ruke otela. Da je naumila tim bodežom samoubojstvo počiniti, razumio sam iz samih njenih riječi, kada je od mene bježala. Nu pošto mi nije biio u interesu, ne hjedoh je od te nakane spreča­ vati. Jer premda sam u nju do ludila zaljubljen, volio sam je pustiti da krepa, nego da mi tajne razglasi. Znao sam, da će ona mudžahidov grob tražiti; s toga sam je noćes tajno slijedio. Svrha mi je bila, da je još jednom ponudim, da mi se na ovom groblju preda. Ali ugledavši i tebe ovdje sakrivena, ne mogoh se usudtti da se pojavim. To je pak za to, što bi se u protivnom slučaju i vi djevojci ukazali, ili bi se ona — opazivši prije Vas — zastidila, ili ustrajala na svojoj tvrdoglavosti, pa me ponovno odbila. Osobito pak mogla bi me pred tobom odati, a ti bi me opet mogao spriječiti u nakani i dje­ vojku u obranu meti, ne shvativši da, je moja sveta ponuda vjerska stvar i misleći, da se ona osniva na čuv­ stvu pohote i strasti. Zato sam na nju čekao, dok svrši lju­ bavnu tragediju i život skonča. Najzad je vlastitom rukom izvršila same ubijstvo za svoju nepokornost prema meni. Ali bodež je moj. Evo, njegove su mi korice i sad za pojasom. *) Ove je stihova preveo: Ćazim Ćatić. �Strana 236. ,B I S E R' M u s lim : (Govori drhščući rukama i nogama, pa se polako približi svećeniku.) Zar korice? Korice, korice? Jesu li to? S v e ć e n ik : Da, to su. M u s lim : Ne nego ovo! (Udari svećenika bodežom u prsa, bodež zvekne i prelomi se.) S v e ć e n i k : Stoj! Nemoj tako. Kako je moje lice pod koprenom, tako mi je i tijelo pod o k lo p o m !.. A i za pojasom mi se takogjer može još jedan bodež naći. {Pokaže jedan drugi veliki bodež.) M u s l im : Vidim. . . U toj se svećeničkoj odori krije i jedan razbojnik. S v e ć e n i k : {Mašući bodežom.) Kini se otale, inače ću i tebe staviti u stanje one djevojke, za koju si rekao, da opisuje nesreće ra ta ... M u s lim : Nesreća rata, uzrok r a ta !... Ako je ova djevojka opisala nesreće rata, i ti si prava slika zlobnog fanatizma. Neka vrag nosi i tvoju duhovnost i tvoju tje­ lesnost! (Svećeuik opet maše nožem i put pokazuje.) Usmr­ tio si nevinu djevojku, boječi se, da ti tajne ne oda. Podli stvore! A zašto ne moreš te tajne od mene sakriti? Misliš li valjda, da sam ja tvoja savjet? S v e ć e n ik : Jer sam siguran, da se od tebe mogu obraniti. M u s lim : Budi uvjeren, da će te savjest u b iti!.. S v e ć e n ik : Kako ćeš me naći i šta m možeš uči­ niti? Jedan svećenik pod koprenom— M u s lim : Ta svakako je vaših vrlo Eialo, koji ne­ maju koprene. S v e ć e n ik : (Surovo.) Traži m e !.. (B. o odlazi.) M u s lim : (Gledajući za njim.) Satana ode! Ugledao je ovdje angjela, pa ne može više ostati! Ode u pakaol (Pri­ bliživši se mrtvom tijelu ožalošćene djevojke, tužnim glasom.) Angjele, angjele, kojeg je ruka paklene furije u raj otpravila. (Naslonivši se na nadgrobni kamen, neko vrijeme gleda u djevojku.) ZASTOR PADA. III ČIN. Pozornica prikazuje sobu sa riznicom u kreljevskom dvoru u Toledu: PRIZOR I. Tarik bin Zijad, Zejd bin Kessadi, Mugiz Errumi, Muslim nekoliko zapovjednika, dvije tri mudžahide. T a r i k : Evo upravo nakon godinu dana našeg do­ laska u Španjolsku, neprijatelj nam predade glavni grad Toledo, prijestonicu kralja Rroderika. Jedan dio gotskog plemstva, koje se je nalazilo u prijestoljnici, pobjegao je preko Pireneja u Francusku, a drugi preko m ora u Italiju, dok su se nekoji plemići s narodom i vojskom nama pre­ dali. Mugiz Errumi je osvojio Kordovu, Bin Kessadi M alagu i Elbiru, a ja sam unišao u Toledo. Danas se sva trojica nalazimo u riznicama gotskih kraljeva. Mi smo sva ova velika osvajanja samo svojim jedinstvom postigli sve svoje uzvišene eiljeve samo mogjusobnim savjeto­ Broj 15. i 16. vanjem ostvarili. Krenuvši iz velike udaljenosti od četer mjeseca puta, prebrodismo sinje more |i osvojismo toliko tvrgjave, gradove i države. Sve ove sjajne uspjehe polu­ čili smo samo jedinstvenošću u poslovima države i vjere, pokornošću u marljivosti, domoljublju i svakom korisnom poduzeću. Čuvstvo i nepokolebivo pouzdanje u vjeru za jednu je vojsku bolje obrambeno sredstvo, nego li i ok­ lopi i štitovi. Tvrda sloga i jedinstvo za jedan je narod sigurnije utočište spasa, nego li i bedemi i trgjave. Po mom uvjerenju: dužnost ljudstva ne sastoji se samo od ednoboštva, nego i od megjusobnog jedinstva, jerbo je i jedinstvo kao i jednoboštvo — istinito. M u s lim : Vojska, koja se nalazi pod upravom jednog tako revnog zapovjednika, pobjediće, kud god krene. T a r i k : Ja nijesam zapovjednik, naš je zapovjednik šeriat. M u s lim : Kako? Zar od vas ima ovdje još viših zapovjednika? T a r i k :Da, šeriat je zapovjedao i vojskovogjama i vojsci. Ja sam bio jedan pokorni službenik, jedan prosti vojnik. I sada sam prosti i pokorni vojnik. M u s lim : Ako časnici u ratu tako uzasmrtraju, da su ravni prostim vojnicima, onda će se svaki vojnik pofl isticati za časnika. P a u istinu nekoji se od vojnika 1 ažu dostojnim te časti. Zejd b in K e s s a d i: Evo slušaj! Ima ih koji su vi­ djeli, u je Mugiz Errumi pod Kordovom na svoja legja prtio voju ce i tako ih uzdizao do zidina tvrgjave, pa je ka !je sebe i ostale drugove dao konopima na bedem izv ći, . i iz ratnog stroja u tvrgjavu probaciti! M u g iz E r r u m i : A ima ljudi, koji su vidjeli, gdje je 7 u bin Kessadi na svoja ramena uzimao gazije, kojim su boju u noge osječene, i petnaest-dvadesetgodišnje ranjene mudžahide i tako ih preko rijeke prenosio. On je u elbiranskom klancu odriješio zavoj svoje rane i njime pove­ zao ranu jednog prčstog vojnika, i ne obazirući se na svoju ranu, iz koje je krv udarala. M u s lim : Vi i ranjenike u boj vodite, držeći se valjda one: „Nije vojnik, ko se ne bori, dok nosi na ra­ menu glavu i dok jednom rukom vladati m ože.“ Vi u boj nostite i one, kojima su noge osječene, veleći da se mogu rukama braniti. Vi sve od staraca pa dao djece u rat vodite, dok vaši nemoćni i kopijom pogogjeni sami dra­ govoljno idu. To sve donekle mogu pojmiti. Ali šta ćete s ovim ženama nježnih srdaca? To eto ne mogu da shvatim. (Mudžahide se uzrujavaju.) T a r i k : I one svojevoljno u rat polaze. M u s lim : Vidim, ali kakva od njih korist u ratu? T a r i k : (U šali.) Ako ništa, ono bar viđaju rane. M u s lim : (Takogjer u šali.) Jest, ali ne one rane, koje su oružjem prouzrokovane. Z e j d : One ne ubijaju svoje prijatelje kao ljubovnice drugih zemalja, nego svoje neprijatelje. M u s l im : Moje je uvjerenje, da žene nas donose samo na ovaj svijet, ali da nas ne mogu na onaj otpremiti. �Broj 15. i 16. .BISER1 J e d n a m u d ž a h id a : (Kao izvan sebe.) Megju dušman'ma da si bio, to bi onda iskusio (Svi se smiju.) ■Vu si im: (Promatrajući mudžahidu.) Da sam i na neprijateljskoj strani, prijatelj bih ti bio. Mugjahida: Nije lijepo, da se ovdje porugljiva šala zbiva 1 Tarlk: Ali pazi, ona se razumije i u pjesmu. Go­ vor joj je u stihove složen. Ako ni jeste primjetil, evo: Megj dušmanim da si bio, to bi onda iskusio! Nije lijepo, da se ovdje porugljiva šala zbiva! (Svi se smiju.) (Nasta iće se.) M. J.: Jutarnji crescendo. Mujez n s munare pravovjerne viče, U ranome jutru da slave Allaha, A kroz maglu dolje horos kukuriče . . . To su prvi znaci mladoga sabaha. ;ro i 1 jejine liežu, a vrapci se bude, Već se čuje žamor s neskladnim dž /< Na uranku bruje vrap’čje pjesme Inde 1 paraju vazduh neugodnim zvukon Radenici idu na rad po dva, po Zaturili kose otrag na ramena. Iza brda veće sunce na njih m< Ulicama uskim odjekuje lupa Čepenaka malih. I već mnoga žena Na bunar se žuri; u ruci joj kupa. Dr. O sm an Namlk: Teiste i ateiste. ( V je r n ic i i b e z v je rc i) S turskog prevodi: A b d u sselam Hadžlferizović. (Nastavak.) Gosp. doktor je trebao ove činjenice objektivnim pogledom promatrati, pa ne bi ljude sa običnim životinjama izjednačivao. Naročito je obično besmisleno trabunjanje, kad Džahidbeg zadnjim riječima daje mogućnost, da kod životinja postoji osjećaj o egzistenciji Boga i o obožavanju njegove svemoći! On dalje veli: Strana 237. Ali teiste ne će priznati, da i pčele i mravi imaju svoje posebne bogove, jer oni ovo shvatanje samo sebi monopolizu u i time se diče. Vjernici ne priznaju višeboštva, a niti su do sad čuli, da i životinjski rod vjeruje u jednog ili više bogova; oni ne izbjegavaju ovakovih riječi, koje se protive logici i zdravom razumu, s toga apsolutno nikakove važnosti ne poklanjaju tim Džahidbegovim riječima. Ali se oni uvijek ponose svojom inteligencijom i znanjem, koje im je vječni Bog darovao i njemu su vazda na tom daru zahvalni. Gosp. doktor ovdje uzima novu temu, novu misao, pa veli: Megjutim i ako je ovako vjerovanje bez temelja, ono ipak bez sumnje umanjuje potrebu policajne vlasti; dapače ono bi stupilo mjesto te vlasti, kad bi — kako treba — u ljudskim umovima smjestilo se i učvrstilo. Ali ja opažam, da je skoro nemoguće naći jednog veoma po­ božnog teistu, koji bi posjedovao do zadnjeg stupnja vrline i krijeposti ljudske. Džahid beg, dokazujući, kako je čovjek „religiozna životinja", i razjašnjavajući nepotrebnost teističkog straha pred Bogom, izražava se tako, da svojim riječima spoljašnjost (formu) uljepšaje, a unutrašnjost (smisao), koju je htjeo izraziti, kvari. A bijednik i ne zna, da je prvom re’rora ovog pasusa jednu istinu rekao. mi Ualdun je naime na jednom mjestu rekao: Narod jedne zemlje, koji je ćudoregje i lijepe vrline u . o i tako dopro do krajnjeg stupnja čovječan­ stva, ni]i jotreban nikakovoj vladi za upravljanje držav­ ni' toslo- na. U takovom narodu svima odnošajima i pri­ likama ravnaju i upravljaju njegovi razumni, pravedni i u moralu s -vršeni sinovi. Vlada takovog naroda zove se uzor :n i plemenitom vladom. Jasno je kao 4 puta 4 jest 16, da bezvjerci ne mogu imati moralnih vrlina zbog svoje pokvarene naravi i da je lijepo ćudoregje samo kod vjernika, čija vjera zahtijeva moral i sve ljudske krijeposti. Toj činjenici se ne može protusloviti. S toga baš eto u jednoj zemlji, čiji su sta­ novnici isključivo vjernici, vrlo se malo, ili skoro nikako zločini dogagjaju. Leglo zločina su one zemlje, gdje ljudi nijesu obvezani nikakovim vjerskim dužnostima, gdje vrlo slo­ bodno ugagjaju svojim životinjskim pohotama i strastvenim težnjama. Što se tiče vjernika, oni se uvijek odstranjuju, suviše plaše se ovakovih gadnih pohota i prljavih strasti. Po tom — kako smo prije rekli — vrlo je oprav­ dana i istinita prva rečenica zadnieg pasusa iz Džahidbegova predavanja. Ali zadnja rečenica toga pasusa je obični sofizam i kao posljedica doktorove umišljenosti, nije vrijedna pažnje. Megjutim. da dokaže, kako je ovakovo religiozno shvatanje vjernika slično običaju, po kojem nekoji ljudi slijede svoju maštu, i kako ono nije osnovano na jednoj pozitivnoj činjenici, gosp. doktor veli, da ono (shvatanje) kod njega nema vrijednosti, pa nastavlja: Jer ako obratno tome ustvrdim, ne ću moći naći argumenta, na koji bih se oslonio. Vjerovanje dakle teista, da sva svoja djela obavljaju u prisutnosti jednog �Strana 238. Broj 15. i 16. . BI SER' apsolutnog svevidljivog Boga, jest pusto samozavaravanje, što ga ni kod djece ne možemo opaziti. Jer ako djeca prirede jednu igru i u red je dovedu, te ako ih tada je­ dan vidljivi ili nevidljivi posmatrač uzme pod svoju kon­ trolu i zabrani se igrati onima, koji varku čine, djeca će tim biti vrlo zadovoljna. Ali ipak djeca znaju, da su ona ovoj igri red postavila i onom posmatraču ne pripisuju apsolutne vrijednosti. Pošto Džahidbeg nema vjere, mi ćemo ovdje mimo­ ići strah od Boga i progovorićemo nekoliko riječi o sa­ vjesti umnih i pravednih ljudi. Da li se pristoji ljud­ skom dostojanstvu i razumu, ako neko u svom činu i poslu, što ga poduzme, razmišlja o njegovim zlim ili do­ brim posljedicama; ili ako neko jedan posao vrši bez ikakova mišljenja na njegove posljedice? Vjernik zna, da svoj rad i posao obavlja u prisut­ nosti jednog nevidljivog posmatrača t. j. pod kontrolom svoje savjesti, pa se prama tom može reći, da je kod njega odgovornost pred savješću onaj faktor, koji odregjuje pravac njegovu djelovanju i pasivitetu. A da li je stanje vjernika pohvalno ili nije, neka sami čitaoci pro­ sude. Što se tiče dječijih igara i reda, po kojem se zbi­ vaju, one nijesu istovjetne s poslovima odraslih razumnih ljudi i s načinom, po kojem oni te poslove udešavaju; suviše megju tim igrama i poslovima nema nikakva odnošaja, koji bi ih sličnim činio, jer dječija igra os+aje samo igra bez ikakove važnosti, dočirn rad odraslih ljudi ima i svoj objekat i svoju svrhu. Djeca priregjuju igre, ali ne mogu procijeniti koristi ni štšte, koja od njih potječe; odrasli pak i razum i i ljudi unapred odregjuju sve dobre i zle posljedice svoj rada i djelovanja. Džahidbeg veli: Ja ponovno velim i priznajem, da je čovjek religio­ zna životinja i to od davnih davnina; s toga je to dugo vrijeme iziskivalo evoluciju, po kojoj se je religiozna ži­ votinja odvojila od ostalih u posebnu vrst. Najnovija pak vrst — jesmo mi bezvjerci. Vrlo lijepo! Dakle je ateizam krajnji i savršeni stu­ panj teizma, ili drukčije da se izrazimo, teizam je mnogo vremena vladao megju ljudima, pa se je od njeg po za­ konu evolucije ateizam pojavio. Zapravo mi ne znamo, šta bi rekli ovom sudu i učenosti doktorovoj. Pogledom na to, što se bezvjerstvo sastoji u neobu­ zdanom životinjskom vrludanju po pašnjacima strasti, samo jedan razuzdani bezvjerac može reći veliku neistinu, da je teizam svoju evoluciju proživio. Za pravo ateizam je kon­ trast teizmu. Priroda je svakoj stvari stvorila oprečnu stvar, pa je tako i bezvjerstvo — kao kontrast vjere — megju ljudima nastalo. Ali to, što se je ateizam poslije teizma pojavio, ne čini ga časnim i pribranim, jer koliko god u nekojim stvarima poslije njihova savršenstva nastaje na­ dutost, smrad i raspadanje po samim prirodnim zakonima, ipak se taj proces ne može smatrati kao nešto, što je li­ jepo i pohvalno. Kako god, dakle, u materijalnim tjelesima "od uplivom uzdaha nastaje nadutost, sm rad i raspadanje tako ::am je isto priroda pokazala, da može i u materijaljalnim 'Straktnim) stvarima potpuno pokvariti suštinu jednog pitanja i iz temelja ga preobrnuti. (Nastaviće se). Djeca ne samo da ne daju nikakove važnosti ka­ kvoći svoje igre, nego dapače ni običaju i redu, što su im ga njihovi roditelji postavili u životnim pitanjima, kao što su: jelo i piće, odijevanje i spavanje, šetanje i pohagjanje škola i t. d., jer njihova umna moć nije toliko raz­ vijena, da bi mogla shvatiti važnost ovakovih pitanja. Djeca dakle nijesu po tom sposobna ni za to, da bi mo­ gla dati kakovu važnost svojoj igri i redu, po kojemu se ona zbiva. A. D e J-am p : Što se tiče odraslih ljadi, oni su sposobni odrediti sve uzroke i posljedice, sve moguće koristi i štete svog rada i posla; jednom riječi, oni znaju sve, što je u uzroč­ noj vezi s njihovom dje'ovanjem. Odrasli ljudi s toga polažu veliku važnost na svaki svoj posao i rad, za koji pozitivno znaju, da nastaje nji­ hovom slobodnom voljom; ali oni pri tom poslu opet mole velikog Stvoritelja, da ga blagoslovi i uspjehom okruni. Ovo je pak — mimoišavši moralnu stranu molitve — ; mnogo skladnije s moralom i uljudnošću, nego li biti egoista i samodopadan, kao što je to mladi i razuzdani Dr. Džahid beg. U ovom je pogledu prosugjivanje jednog posmatrača dječijih igri mnogo slično prosugjivanju savjesti teista, k a k o 'b i u granicama pravde svoje djelovanje i pasivitet očuvali. Jim-Jim. (Nastavak.) — „Bah! Divno li će izgledati, ako se na ovoj okuki otkopčam!" — uzdahne Sigurd. Čim su mitili posljednji zavoj, pukne im pred očima duga ravna cesta. Jim-Jim je bio uzhićen od veselja: — „Pazite, d j e c o ! ... Sada ćemo malo zasv irati!... A h ! A h ! Ja sam lud . . . Gospodine S igurde! Za ime Božije! Vi me čudno gledate. Ah! Jesam li zbilja poludio!" Jim-Jim stisne se u svome škafu, pritisne stopama pedale, ščepa zaporanj i upre očima u daljinu: — „Koji stupanj brzine pokazuje brojalo?" — „Š ezdeset. . . šezdesetipet. . . sedamdeset . . . nabrajaše Sigurd smješeći se. — „Čekaj, čekaj droljo!" urliče Jim-Jim. „Ovako nijesmo pogodili, šalu ćemo na stranu, pa malo bolje podbrusiti . . . Zaporanj šklapne, a automobil se zaljulja. — „Koliko?" — „Osamdeset". Jim-Jim umukne; govorio je sada vrlo rijetko i is­ prekidanim riječima; tijelo mu je bilo zgrčeno i nagnuto �Broj 15. i 16. . BI SER' nad motor, glava naherena a vilice stisnute sa na pola stisnutim usnama. Više je sličio kakovoj prikazi nego li kakovoj ljudskoj spodobi. Njegovi prsti kao mehanizmom gonjeni, doticali su se lagano zubaca na pokretaču, našto je stroj počeo sve više i više bučati. Stabla, šuma, tele­ grafski direci, kao i drugi predmeti prolijetahu pokraj njih kao sjenke, očima ih nijesu mogli zamijetiti . . . A Jim-Jim? Križao je po praznom prostoru nadnaravnom brzinom, kao razdražena zvijer kad žrtvu proganja. Jurili su tako neko vrijeme, ne mijenjajući položaja, dok napokon Jim-Jim ne uskliknu: — „Kolodvor tamo! Š ta cijal... Raskršće puteval... Željeznica! Pogledaj!" Strana 239. u nekoj melankoliji sabirau je i posljednje raštrkane misli i pitao se, gdje je sada. Bijaše li zaista prošao P ontais? Da li je u blizini Beauvais?, toga se više ne sjećaše. Megjutim Jim-Jim ne tajaše mu više svoga veselja: — Ah! gospodine Sigurde! Vaša smetnja, Vaša zbrka! . . . godi mi, zabavlja, veseli . . . A h ! Ah 1 ja činim svakom usluge, nikoga ne štedim . . . i Vama isto nudim, ja nijesam više lud . . . vjerujete li Vi u to, gospodine S igurde?. . . Tamo! . . . ta m o !. . . vidjećete moju hladnokrv n o st. . . osvjedočiti se . . . Jim-Jim pokazivao je pri tom, nemarno mahajući ru­ kom, raskršće na željezničkom putu, na kome Sigurdu oči ukočeno stadoše. Gospodin se Sigurd bijaše ispravio na svome sjedalu, — „Vidite li?" buljio je u odregjeni pravac, kojeg mu Jim-Jim bijaše — „Da . . . da . . . vidim . . . označio. Vlak se megjutim sporo pomicaše iz svoga skro— „A vidite li takogjer željeznicu, koja nam s de­ višta, pospješujući postepeno svoju brzinu. Nesretni tvor- sne strane u susret dolazi? ničar bijaše kao gromom ošinut, objema se rukama uhvati — „Da . . . da . . . vidim . . . za glavu, a hiljadu raznih misli i slutnja prohuji mu moz­ — „Nu, tada se kladim, da ću joj presijeći p u t . . . gom ; činilo mu se kao da mu neki tajanstveni piskutljivi A h! A h ! . . . glas prijeteći dovikuje: „Dosta! Ovdje je svemu kraj!"... Jim-Jim nije se šalio, on podvostruči brzinu. — „Jim-Jim!" .kričao je Sigurd, „za volju Božiju, Po sreći željeznički čuvar bijaše nekom pometnjom obustavi stroj! Molim te i preklinjem, obustavi ga .. . zaboravio spustiti pregradu preko puta, kuda automobil smiluj s e . . . Budi razborit! Nemoj nas stavljati u oči projn.- ropčući i previjajući se kao pijavica. Gospodin pogibelj!" Sigurd j io je vidio lokomotivu, koja kao strašna avet Jim-Jim nije se obazirao na tople molbe Sigurdove, fukćući i zviždeći dojuri na pet metara, možda i bliže, nego se i dalje šalio: ali Jim-Jim bijaše promašio. — A h ! A h ! Vi ste se malo prestrašili . . . Kolo­ - A h 1 Ah! recite mi gospodine S ig u r d e ... da, dvor! Ž e lje z n ic a ! ... Ah! razumijem. Sitnice! pa recite i obodnp| imade li jedan lugjak ovaku hladnokrvipak, sve te sitnice zadaju Vam puno boli str a, od n o s t. . . A h ! koliko sam Vam puta govorio, gospodine njiha strepite, drhćete . . . A ja ? Recite po duši, gospo­ Sigurde, Ja sam sa ovakim kolima u stanju preskočiti dine Sigurde, bi li jedan lugjak mogao ovaka herojska ju­ zid . . Naravski, Vi toga ne vjerujete . . . Koliko je ra­ naštva izvagjati? Ah! sveti Bože! Ne, ja više nijesaik čunalo ?lud . . . Molim, pogledajte, koliko je stupnjeva sada ? — „Stoičetrdeset", — otpuhne Sigurd, mahajuć — „Stoidvadeset. .., a kazaljka napokon pomiče se glavom. sve dalje, dalje". . . — „Stoičetrdeset! Stoičetrdeset!", — klicaše veselo — „Pomiče se dalje! . . . Bravo! H ura! . . . Cilju se primičemo, za par sekunda poskočiće na stočetrdeset. Jim Jim. „Ah! Ah! Ah! Biće i stoipedeset! . . . Ah! Ah! Ah! Ah! Ah! Kojeg li iznenagjenja, divnog li veselja! Jeste li vidjeli, gospodine, divne životinje . . . Čim ovdje Ja sam opčaran sa Vašim magjijskim kolima, gospodine na stopedeset skoči, Jim-Jim će preskočiti preko onog Sigurde . . . ta to je veličanstveno . . . njihova munjevna zida, štono se ovdje pomalja . . . Gospodin Sigurd uperi oči prama nizini obronka i brzina preskočiće sve zapreke. Ah! Ah! Ah!" Gospodin Sigurd bivao je svakog časa uzrujaniji, zaista, na svoje veliko čudo, ugleda na sred ceste veliki smrknuta čela i namrštenih obrva, gledao je odmjerene zid. Htjeo je nešto govoriti, ali mu riječ zapne u g rlu ; kretnje kazaljke, koja se neprestano naprijed pomicaše. htjede pružiti ruke, da zadrži lugjaka, ali mu udovi bijahu Jim-Jima njegova zbrka ni malo ne smetaše, on je jedno­ ukočeni; od silnog straha bijaše se na pola onesvijestio. — „Da, gospodine S fg u rd e !" ... ćeretaše se Jimstavno nastavljao s prirodnim oduševljenjem svoje uobiča­ jene zabave: smijao se, pjevao, šalio i veselio. Napokon Jim, „dvije hiljade franaka polažem, ako ga ne preskočim... opazi u trećem kilometru seljake, koji, na njegovu žalost, dvije hiljade franaka, jeste li razuumjeli! Držite i h ? . . . Ah! skrenušes ceste, udaljujući se suprotnom puteljkom, našto nakon ove oklade, ne ćete mi više govoriti, da sam lud... Užas pred groznom smrti, kojoj su strmice letili u ih počme psovati i grditi: — „Ah! Tupoglavci! . . . fino ti mi umakoše! Ali naručaj, osvijesti ga, vidio se ulovljen u stupici,|iz koje se više nije mogao izvući. Htio ne htio, morao^se,' poko­ kuda će onamo! Zar ih zbilja moram nadići". Siromašni gospodin Sigurd bio je sveosve rastresen, riti krutoj sudbini, da s njime upravlja. Krupne kaplje znoja nije se znao snaći; brda, doline, polja, sela i gradovi cijedile su mu se niz blijedo lice, a tijelom mu’neprestano prolijetahu mu najednak ispred očiju, kao meteori, a on prolazahu srsi; bio je izoliran. Razgoračenih očiju buljio �Strana 240. ,B I S E R‘ je tupo u ogromni zid, koji se povećavaše, rastaše, . . juraše . . . Ponovno prikupi svu snagu, istrgne se iz mrtvila, koje ga bijaše sveosve svladalo, pokuša, ne bi li još u pravo vrijeme mogao zadržati Jim-Jima, ispruži nemoćno ruke, ali prekasno .. . — „ Z id ! ... Z id !... Ž eljeznica!... Pro-pa-st!" — jaukne bolno i sruši se. U isti mah zemlja zatutnji, strašan prasak zaori i automobil, rastrgan u stotinu komada, poleti u zrak . . . zatim zavlada grobna tišina . . . Kad je gospodin Sigurd došao k sebi, najprije mu zapne oko o iznakaženo tijelo Jim-Jimovo, koje kraj šina ležaše razlijepljeno kao smokva. Iz svih šupljina u glavi krv mu je ćurkom tekla, u kojoj bijaše sav ogreznuo, a mnoštvo radoznalih seljaka okruživaše ga sa sviju strana. Teškom mukom uspjelo je Sigurdu na rukama i nogama dopuzati do njega. Jim-Jim borio se s dušom, nemoćni trzaji pojedinih dijelova tijela odavali su mu još iskru ži­ vota, iskru, bez dvojbe posljednju . . . U smrtnom času, kad mu je već duša počela izlaziti, čuo je Sigurd hropčuć' iznemogli glas, gdje mu dopire do ušiju, ali tako žalosno i monotono, kao zvuk mrtvačkog zvona: — „V idite! . . . ja . . . ja . . . sam . . . Vas . . pi­ tao, . . . jesam l i . . . ja . . . lu d ?. . . Ja-a Ji m, ..• Sigurdu su navrle suze na oči, žao mu ga je b ilo . Htjeo mu je pomoći . . . Još jedan trzaj tijela i njegova se zvijezda za uvijek ugasi. S francuskog preveo: Džem r adln. S ejjid D žem aluđdin A fganii Uzgoj. S arapskog preveo: M uham ed Tufo. U koje god živo tijelo (bilinu, životinju i čovjeka) svratimo svoj pogled, opazićemo, da njegov opstanak ovisi o nomainom i skladnom djelovanju onih elemenata (anasir), koji ga sačinjavaju. Dok megju tim pojedinim elementima uzvlada sklad i harmonija, dotle će i tijelo biti zdravo, a čim od njih jedan osili i prevlada, tijelo će izgubiti svoje normalno stanje, funkcija će mu se poremetiti i ono će oboljeti. Kako god tijelo oslabi s prevladom jednog elementa nad drugim .f tako isto oboli, ako se opire proti otporu jakog'vanjskog utjecaja pojedinih elemenata. Npr. velika studenj uništava naravnu tjelesnu temperaturu, a velika i prekomjerna vrućina prouzročuje zapalenje, pa kad se u tijelu istroši potrebna mu naravna vlaga, ono će nastradati i oboljeti. Za to je baš i ustanovljena botanika, medicina, ki­ rurgija i mnoge druge znanosti, koje će raspravljati o skladnom gibanju onih čestica, od kojih su razna tjelesa Broj 15. i 16. sastavljena i pomoću kojih će povratiti jedno oboljelo tijelo u svoj prvašnji položaj, da vrši dužnost, koju mu je Svemoćni Stvoritelj odredio, da ju vrši do odr.:gjenog roka (Edželi mahdud) Ratari npr. odregjuju razne komade zemlje, zašto je koji sposoban, te koji će se orati, a na koji će se razno voće i drveće saditi; oni takogjer odregjuju, kako se ze­ mlja ima gojiti, obragjivati i t. d i t. d. Liječnici raspravljaju o hrani i njoj sastavnim če­ sticama, te o tom, koja hrana najbolje odgovara za poje­ dini stomak, a i^to tako i o zrak u : naime koji je čist, a koji nije. Oni poznavaju iz teorije i svog iskustva lijekove, koji mogu tijelo povratiti u obično, normalno stanje. T a­ kogjer jedan liječnik ne može biti specialista, što ne će poznavati botaniku t j. što ne će znati, koja je travka za koju bolest, te koja je korisna, a koja pogibeljna i otrovna. Liječnik mora uz to dobro poznavati uzroke pojedinih bolesti i povijest njihovu. Ako on posjeduje ove nužne kvalifikacije, moći će uspješno i liječiti svaku bolest sa onim lijekom, koji je za nju najshodniji i najprikladniji. U protivnom pak slučaju liječnik je glasonoša, koji navje­ šćuje dolazak Azrailov (a. s.). Naš veliki pejgamber je u jednom hadisu o tom •*KEG: — Nadriliječnici moraju nadoknaditi onu štetu, koju zrokovali „liječenjem". N; Iriliiečnik će zbog svog neznanja upotrijebiti mje­ sto pravog lijeka protivan lijek, a to će bolest još više p oršati Da nije njega bilo, bolesnik bi se nadao i bez li eč iika ozdravljenju; ali ovako sve je propalo. Kako god liječnik mora biti znan i učen, tako isto mora iti pravedan, iskren i milostiv, jer ako takav ne bi bio, mogao bi za čas postati lutka u rukama neprijatelja bolesnikovih, i u tom bi slučaju možda mjesto lijeka otrova dao ili liječenje usporio. Na ovakovog liječnika ni najmanje ne utječe to, što će bolesnikova bolest oduljiti i ozdravljenje zakasniti, jer on za svako pregledanje pobirenu odregje svotu — pa što dulje, to za njeg bolje. Suviše, on bi mogao i na to pomišljati, da bi mu se bolesnikova smrt bolje isplatila, jer bi mogao biti u tom slučaju možda nagragjen od onih osoba, koje smrt njegova klienta jedva očekuju. Po tom je mnogo bolje, da se takav „liječnik" nikako bolesniku ne priziva, nego da se na njegovu pomoć obraća. Kako god tjelesni normalni život ovisi o skladnom gibanju raznih elemenata, tako je isto i sa duševnim živo­ tom Duša se može naviknuti na jednu i dvije svoje megjusobno oprečne sposobnosti, ali će na koncu njom zagospodariti ona, kojoj je najviše odana Zato čovjek zdrava razuma ne smije se podavati skrajno oprečnim duševnim svojstvima, nego se treba držati umjerenosti i zlatne sredine. Pogledajmo malo! Svakom je čovjeku potrebna smjelost, ali uz to mu je potrebna i bojazan, strašivost. Ako se on bude držao — u svom kretanju — umjerenosti, naime ako bude o d su £ �Broj 15. i 16. Strana 241. ,B I S E R' važan i slobodan ondje, gdje treba, a strašiv, gdje je nu­ žno, tada će biti sretan i ne će nikad nastradati. Ako se pako ne uzdrži umjerenosti, nego pretjera u odvažnosti ili strašivosti, lahko će nastradati, jer se ne će bojati ni onog, čega se treba bojati; odnosno strašiće se od one stvari, od koje se treba strašiti, a i od one, od koje ne treba. U oba slučaja, dakle, biće izvrgnut opasnosti i po­ gibelji. Umjerenosti izmegju pretjerane smjelosti (tehevvura) i kukavičluka (džubna), kaže se hrabrost, junaštvo, odvažnost. Čovjeku je takogjer potrebna darežljivost i štednja. Ako se on uzdrži umjerenosti, biće sretan, dočim će po­ stati rasipnik ili škrtac, ako pretjera granice darežljivosti, odnosno štednje. U prvom slučaju trošiće i ondje, gdje ne treba, a u drugom, štediće i škrtariti i ondje, gdje se ne bi smjelo. Posjednik prvog svojstva biće raskalašen, pa će kupovati i one stvari, koje mu ne potrebuju, a stara poslovica veli: „Ko kupuje ono, što mu ne treba, prodavaće i ono, što mu je najpotrebnije". Posjednik pak drugog svojstva žaliće i škrtariti od sama sebe, svoje djece i susjeda. Umjerenost je dakle za sve ljudske duševne sposob­ nosti najbolja granica izmegju dvije oprečne skrajnosti: pretjeranosti (Ifrat) i nedostatnosti (Tefrit). Duša se može lahko pokvariti i vanjskim utjecajem, kao npr. hrgjavim odgojem i druženjem s onim osobama, koje su nemoralne i pokvarene. Čovjek, koji se druži sa nemoralnim osobama, za čas će poprimiti njihovu ć .1 i počeće njiha oponašati u cijelom svom kretanju i vla ju, Otuda nastaje nemoralan život i pokvarenost, č.ja osljedica propast ne samo pojedinca nego i cijele skupine. Dakle, kako god tijelo može oboljeti, tako isto m ef- ■' ljudska duša bolesna postati. Uslijed ovih okolnosti je baš ustanovljena moralistika, koja će nad dušom bditi i paziti — ako bi duša oboljela i na stranputicu zašla — da ju izliječi i na spas izvede, kao što medicinska znanost bdije nad tijelom i njegovim organima. Po tom možemo zaključiti, da su i moraliste jedna vrsta liječnika, pa kako običnom liječniku treba poznavati gore navedene stvari, tako i moralista, koji kani narod odgajati i upućivati, mora prije svega taj narod u dušu poznavati, kao i onu ranu, od koje on boluje, pa prama tome mu najpodesniji i najprikladniji lijek pružiti. Mora­ lista takogjer treba biti svijestan i iskren dobroželitelj svom milletu, koji ne će prodati narod za ništavni i ne­ znatni interes ovog prolaznog svijeta. Ako narod imadne onakove vogje, koje posje­ duju gore spomenute nužne kvalifikacije, može mu se če­ stitati svaka sreća i uspjeh. Naprotiv, ako mu se na grbaču popnu kojekakovi nadriliječnici, npr. ako bi se na minber i kjurs i t. d. počeli uspinjati glupani, varalice i farizeji, onda slobodno smijemo zakukati nad sudbinom toga jadnog naroda. Ovakav muršid u ime morala sije opačine, a mjesto dobra zlo. Mi ne možemo reći, da on narodu dobro ne misli, ali zbog njegova neznanja, poragja se od dobra naj­ veće zlo. Misleći, da liječi jednu ranu, on ju još gore povregjuje i pogoršava. On ne zna, a uz to ne priznaje, da ne zna. (La jedri, ve la jedri, ennehu la jedri). Da bar samo ne zna i da priznaje, da ne zna, mnogo bi lakše bilo i dao bi se dozvati; ali ovako sto put je bolje, da ga nema, nego da postoji megju ljudima. Takogjer ako ne bi bio svijestan i iskren dobroželitelj svom narodu, on bi lahko mogao upotrebiti svoj savjet kao sredstvo, da može što laglje doprijeti đo svojih ci­ ljeva i sopstvene koristi, a iz toga — naravno — slijedi, da ga ne će ni najmanje srce zaboljeti, što će pojedine osobe, pa i čitav narod oboljeti i nastradati. On će se obogatiti na narodni račun i biće lutka u rukama nepri­ jatelja svog milleta. Narodni prvaci mogu se podijeliti u dvije kategorije i to : u vaize i hatibe, te u književnike i novinare. Ako oni imadu nužne kvalifikacije, koje smo gore istaknuli, a uz to rade za dobro svog naroda, onda zaslužuju svaku počast i rešpektovanje, a osim toga su se odužili svojoj ' vini i milletu. Inače u protivnom slučaju zaslužuju prezir, omalovaženje, pa i prokletstvo. Onaj, koji vedri i oblači, treba s njima o upiti i iz zemlje ih protjerati, neka ne mćre i ne upropašćuju narod svojom bolešću, koja je slična kugi i koja mi ostaje ograničena samo na njima, nego prelaz na dr ge, te ih truje i tamani. A bdul-A ziz Borić: Da sam lahor. .. Da sam nešto tihi lahor Svilenije mekih krila, Što no piri povrh bašta I gospodskih krasnih vila! Kroz prozor Baš u sobu I udiso bez Iz grudi joj bih uvuk’o se svoje drage prestanka daške blage. Cjelivao joj cvietne usne I stiskao ruku bielu 1 pjesmice ašiklije Pjevao joj noćcu cielu! �Strana 242. .BISER1 H- W. Guša. Bertold Zipser bijaše mlad čovjek od kojih dvadeset i šest godina, prilično bogat, dobro razvijen, veoma tašt, veoma plašljiv, revan, prilično inteligentan, ali na žalost imagjaše naduven vrat, t6 jest, bijaše mu počela rasti guša. Ova ga guša dovodila do pravog očajanja, jer to bijaše onaj kamen, o koji se na žalost spoticala gospogjica Rosa Kugler, kojom bi se Bertold Zipser rado ože­ nio zbog njena miraza. „Mi nećemo gušava čovjeka!" izjaviše kategorički hiljade gospogjica Rosa Kugler. „Šta ću ja činiti?" pitaše sam sebe u nedoumici Bertold Zipser. „Operirati se!" savjetova ga hirurg doktor Ignaz Bimssteiger, na koga se Zipser obratio, pošto mu više nijesu mogli pomoći nikakvi prašci, pilule, flasteri i ma­ saža. „ O p erira ti..? " „Da. Mi ćemo Vam gušu otkinuti i ništa neće ostati osim onoga mjesta, gdje je visilal" „A b o lo v i. . ? primijeti plašljivo Bertoid Zipser. „ Nećete ih ni osjetiti, jer ćemo vas omamiti! Vi ćete zaspati, pa kad se probudite, a guše više nema Onda se možete i za tri nedjelje zaručiti!" Bertolda Zipsera progje neka slatka jeza. U mašti vidje sam sebe bez guše. Sad bijaše Iijep; bez mane, upravo krasan. A miraz gospogiice Rose Kug­ ler kao da vidi kako mu pada zvekćući u s»iu. Ova pomisao nadvlada ostatak njegove plašljivosti. Diže se, pruži hfrurgu ruku i reče: „Ja sam se odlučio!" „D obro", reče hirurg: „Dogjite preksjutra oko deset sati opet u čekaonicu." U odregjeni dan tačno dogje Bertold Zipser u pri­ vatnu kliniku doktora Ignaza Bimssteigera. Bio je blijed, koljena mu znatno drhtala a nešto mu se neugodno mutilo po želucu. Jednom riječi: bijaše ga uhvatio strah. Zazvoni nekako plašljivo, pozdravi jako učtivo dje­ vojku, koja mu otvori vrata, kaza joj svoje ime i upita za liječnika. Djevojka se nasmija, kao da je znala o čem se radi i zovne sestru Ova, mlada i prilično lijepa djevojka posmatraše jedan čas Bertolda Zipsera, zatim se i ona nasmija i reče „Ah, Vi ste taj gospodin sa gušom?" „D a", potvrdi Bertold Zipser, crveneći se. Sestra otvori vrata od čekaonice. „Molim, izvolite unutra, gospodin je doktor ovaj čas još u poslu." Broj 15. i 16. Ona se osmjehnu da se jedva moglo primijetiti, klim­ ne glavom prema Bertoldu Zipseru i iščeznu. Sa čuvstvom velike neprijatnosti sjedne B. Zipser. Tek sada opazi u čekaonici još tri pacienta, jednog mlada čovjeka, komu bijaše umotana desna ruka, jednu staru gospogju, na kojoj nijesi mogao lako opaziti od čega boluje i jednog ojagjela starca sa zavezanim čelom Bertold Zipser nakloni se, zagleda se značajno u tavan i zakašljuca. Baš je želio otpočeti kakav razgovor. Ove ljude, što sjede, sigurno već otprije liječi doktor Bimssteiger, pa bi ovi moguće znali tačno kazati, boli li jako i za dugo, kad se čovjek operira. Ali kako će ih zapitati, a da ne oda svoju plašljivost. Bertold Zipser proučavaše po redu njihova lica, kako bi pogodio, koji je od ova tri bolesnika najpristupačniji. 1 pošto prirodna ona snaga koja ga gonila da nagje mira, nadvlada opet onu prirogjenu sramežljivost, trgne se i okrene onom mladom čovjeku pa zapita: „Oprostite, liječi li se gospodin u ovog liječnika? Sva tri pacijenta na to u isti mah podigoše glave ■ pogledaše začugjeno Bertolda Zipsera. Osobito se onaj mladi čovjek nagje u neprilici i ok ■ ”aše sa odgovorom. Konačno ipak pogleda u B. Zipsera, klimne glavom i refo „D a". „ja jaim e .. . namjeravam otkinuti svoju gušu, oduši B< *olđ Z pser. „Recite mi, da li to jako boli ? “ C ia se starija gospogja stade očigledno vrpoljiti na stoiici, i onaj umotani starac bombardiraše Bertolda Zip­ ser? a zamjerljivim pogledima. Mladi se čovjek zbuni još više. „Ja ne znam" odgovori, uzmičući ramenima. „Ja mišljah, da vi imate iskustva u ovakim stvarima jer ste i s a m i ............ “ Bortold Zipser pokaže prstom na umotanu ruku. ,,E d a “, reče mladi čovjek, „mene je jako bolilo." „Jako bolilo? P a zar vas nijesu omamljivali?" „Bezbeli. Ali pošto sam se probudio . . . ? Bertold Zipser problijedi. „T ak o ? Pa dakle ipak boli? Užasni bolovi, je li?" Mladi gospodin ne odgovori više, jer se u taj čas malo otvoriše vrata od sobe, u kojoj je doktor primao bo­ lesnike. „Hajde, ko je na redu;" zagrmi glas hirurgov. Bertolda Zipsera obuze jeza i kao lud pogleda za mladim čovjekom, koji žurnim korakom skliznu u hirurgovu sobu. Tako bi se i on za koji čas previjao od strašnih bolova, a za što upravo ni za što, radi neznatne gušice, koja se jedva opaža i nikako ne sm eta! I na jednom kao da opazi silnu krv pred očima. Iz ovoga na pola zamrlog stanja plahnu ga glas one čudne stare gospogje, koja ga hrapavim glasom zapita: „M ožete li podnijeti narkozu, mladi gospodine? �Broj 15. 1 16. Bertold Zipser trgne se i pogleda u ona dva bodljiva tvrda i ledena oka. „Kako?1* reče on. Čudna gospa namjesti usta na pola milosrdan, a pola sažaljiv osmjeh. „Izgleda, da Vi ne znate, kako je u stanovitim prili­ kama veoma pogibeljno pustiti da čovjeka omame klorotormom“. „Ne znam" reče Bertold Zipser upropašćen novim strahom. Ona se čudna gospa vrlo uozbilji. „Ja Vas opominjem" reče ona. „Prije svega bi Vam savjetovala, da najprije uredite sve svoje stvari, da napra­ vite vaš testamenat i da se sa svojim oprostite. Hiljadama je ljudi došle u narkozi umrlo. Utegnu Vas, omame Vas i Vi se više ne probudite. Ja sam na primjer imala jednu te tk u .. . “ U ovom se času otvore vrata od hirurgove sobe i odjeknu oštri glas doktora Ignaza Bimssteigera: „Dalje po redu!“ Čudna gospa, baci još jedan brzi duboki pogled na Bertold Zipsera, diže se i iščeznu. Zipsera bijaše probio ledeni znoj po čelu. Duboko uzdahnu, spusti se na stolicu i zažmuri. Što je? Da ne um ire? Više mu nije padalo na um da ima gušu. Samo se sjećao onog, što je ugodno i lijepo proživio u svom ži­ votu. Oh, pa baš se on nema na što potužiti Imao no­ vaca, zdrav je, ugledan omiljen, pa baš aso ga i ne usreći gospogjica Rosa Kugler sa svojim imetkom a ono u tu čari koji druge, pa makar i siromašnije cijev , 1 toga svega zar da se sad odrekne? Bertold Zipser uzdahne još jednom tako duboko, da se moglo primijetiti. „Da, d a“ odjeknu mukli bas iz ćoše, u kojoj je sjedio starac s povezanim čelom, potvrgjujući Zipserov strah. Bertold Zipser uzdigne očima kao da traži pomoći. „Šta to rekoste?" upita on. „Ah, ništa", odgovori starac. J a pojimam Vaš strah i Vaše brige. Zaista je gadna preko svake mjere . . . " „Šta?" upita B. Zipser sa ustavljenim dahom. „Narkoza", odgovori oporo starac. „Čovjek je zamišlja mnogo lakše i ljepše, ali je sasvim drukčija". „Kako to?" „Bože moj, jednostavno Vas smrt davi. Drže Vam nešto pod nosom što jako miriše da Vam se odmah dah zaustavi. Ne možete više disati i Vi se gušite.. . Ali ne­ mojte zato klonuti. Kad se obiknete na onaj miris, činiće Vam se ugodan. Čovjek zaspi čvrsto mirno i ništa ne sanja, a ako bi što mogao zaželjeli, to bi bilo da se više ne probudi. „ T a k o ..." priupita zapanjen Bertold Zipser. „Dalje po redu!" viknu strašnim glasom doktor Ignaz Bimssteiger iz pokrajne sobe. Strana 243. . BI SER' „Da, samo hrabro želim Vam sreću, reče starac pri čem se diže i nakloni Bert. Zipseru. Bertold Zipser blehnu za njim. „Hvala!" odvrati mehanički. 1 sada bijaše sam. Ah ako sada zaori grozni glas krvožednog kasapa, onda je on na redu. On! Pa zar se ne može izmaći? 1 dok je Bertold Zipseru neizrecivoj bojazni pazio na svaki šum iz pokrajne sobe, trgne ga na jednom pomisao. Što — zar mu nije od volje da pobjegne? Bertold Zipser udahne jako, odvažno. Neko ćuvstvo bezkonačne slasti provre njegovim tijelom. Oči mu zasjaše a noge se opet osnažiše. Polahko ustane, odšulja se na prstima do vrata, otvori ih polako, pa kao uhoda nagne trijemom. Kad teška vrata od klinike za njim klepnuše pogladi objema rukama znojne kose. Nije se više ni okrenuo već odmagli brzim korakom kući. Preveo: Poslanik. ; ndi di Storia Orientale «ol. Leone C a e t a n i , Deputato al Parlamento fUlrico Hoepli) 1911.; XV. i 419. str., 8°. (Nastavak.) Ara* I dakle, dok se nalazila u povoljnim prirod­ nim prilikama, bijaše pradomovina semitskog roda, a kad su nastale za život nepovoljne prirodne promjene, uporedo s tim promjenama iseljavali su se stanovnici u take krajeve, gdje su prirodne promjene stvorile pogodne uv­ jete za život. Tako su došli razni slojevi Semita u pret­ historijsko i u historijsko doba uvijek u gušćim grupama u evropske i afričke zemlje, koje okružuju basen Sredo­ zemnog m ora; tako su prispjeli i u Egipat, gdje stvoriše — pomiješavši se sa prastanovništvom — čudnovatu kul­ turu; tako dogjoše u Babiloniju i Asiriju, gdje su organizovali silne države p6 zapadnoj Aziji; tako dogjoše u Palestinu (Feničani, Kananski narodi, Židovi), a odavle na sjever, u Siriju (Aramejci). Po ovim seobama i naseljavanjima — koja se pro­ tezahu na mnogo vijekova — tumači Caetani velike povjesne dogagjaje u A ziji: formiranje prve velike babilon­ ske monarhije za vrijeme Sargona I. (god. 3800. pr. Hris ta ); formiranje druge monarhije za dinastije Hamurabi (2 0 0 0 .-1 8 0 0 . pr. Hr.). Da je ta glasovita dinastija arap­ skog karaktera, prvi je Hommel dokazao, a to i naš autor potvrgjuje. Njih zamjenjuju u gospodstvu Azije oko god. 1000. pr. Hr. Asirci, koji su se već odavno naselili po gornjem porječju Tigra. Iza Asiraca dolaze na površinu Kaldejci — porijeklom iz istočne Azije. Ovi zasnovaše moćnu kaldejsku državu, koja se prostirala za Nabuko- �,B I S E R' Strana 244. donozora (505. pr. Hr.) od Egipta do Iranskog visočja... »Država Nabukodonozora, prvog kaldejskog kralja Bahilonije, bila je — kao što i ona za Hamurabi-a — prava arapska država«, veli naš autor (str. 199.). »Bila je ona isto tako čisto arapska, kao što ona, koju će 1200. god. poslije Arapi muslimani uskrisiti za Omara«. Moć Semita izumrla je naime u VI. vijeku pr. Chr. u Aziji. Njihove poslove zauzeše moćni Medijci, a iza njih silni Perzijanci. Kir, Kambiz i Darije predobiju hegemoniju nad Semitima. Vlast Perzijanaca obori Aleksander Veliki. Za njega i njegovih potom aka prevladava grčki živalj, u Aziji. Iza Grka dolazi Rim i Parti, a nakon ovih opet Perzijanci. Za vrijeme od 1000 godina bili su dakle Semiti posve potisnuti. Prijašnji gospodari postali su podložni Medijcima, Perzijancima i Grcima. Ovo ropstvo ukida napokon osvalačko napredovanje Islama u VII. stoljeću pr. Hr. Time je stigao naš autor k svome cilju. Ispad Is­ lam a iz arapskog poluotoka i osvajalačke uspjehe njegove na onim prostorima, gdje su bile prije mnogo vjekova nastale druge semitske svjetske države, — sm atra on kao zadnji momenat čestih iseljivanja iz Arabije. »II quale rappriesenta F ultima, la piu gloriosa e la piu qranđ rivendicazione semitica che la storia ricordi« str. 2UU.J. Kako se vidi, on ukopčava pokret Arapa u uzročnu ne­ prekidnost velikih, svjetsko-povjesnih pokr ta. Narodne umotvorine. j| --------------------------------------------------- — Ženidba age hasanage. Dvore gradi aga Hasanaga, Šimlu teše, u pozlatu meće, Klince kuje, u srmu zamače, Merdevine od b’jela bilura, Dvoru viata od suhoga zlata, Zveketala od drobnog bisera. Ja kake je dvore sagradio, Još je ljepše bašču nasadio, Naokolo tunje i narandže, A u srijedi žute limunove. Kad je aga dvore sagradio, Njemu stara besjedila majka: „Hajde sine da te ženi majka!" A1 joj veli aga Hasanaga: „A Boga mi, moja mila majko, Gdje imade za te prijatelja, Ondje nema 2a me djevojaka: A gdje ima za me djevojaka, Ondje nema za te prijatelja." Opet veli Hasanage majka: „Evo ima seka Alagina, — Broj 15. i 16. Ondje ima za tebe djevojka." Govorio aga Hasanaga: „Hajde, majko, kako tebi drago;" Kad to čula Hasanage majka, Ona ode u svoju odaju, Zavi lice, obuče feredžu, Ona ode strmu niz sokake, Kad je došla Alaginu dvoru, Bez sabaha u dvor ušetala, Bez selama u gornje čardake, Uz stotinu i tri basamaka. Kad čardaku otvorila vrata, Ali sjedi zlato Alagino, Na njojzi je duzen odijelo, Obukla je sutmavi čakšire I tozluke od mrke kadite, Opasana mukademom pašom, Za pašom joj devet sam okresa: Sami krešu sami vatru daju, Sve kamenje, sve drago kamenje. Kad ugleda Hasanage majku, Dozivalo Alagino zlato, Dozivalo svoju milu majku: „Meni, meni, moja mila majko, Evo dogje naka horjatkinja!" Kad to čula Hasanage majka, Odmah se je natrag povratila. Daleko je aga ugledao, Malo bliže pred nju išetao, Pa govori ostarjeloj majci: „Jesi 1 mi se majko umorila, Jesi li mi zlato isprosila?" Sve mu majka po istini kaza. To je agi vrlo muka bilo, U njemu je srce poigralo I na srcu burundžuk košulja, Na košulji tokali gječerma: Sve mu toka o toku udara, A aga je rukom pritiskuje. Kad je bilo večer po akšamu, On uzima divit i kalema I hartije knjige nepisane, Pa on piše listanahnu knjigu; Jednu piše na vjetar je baca: „Ne nos vjetre knjige ni jazije, Već pameću Alagina zlata, A sve za mnom agom Hasanagom!" Drugu piše, na vodu je baca: „Ne nos vodo knjige i jazije, Već pameću Alaginog zlata, A sve za mnom, agom Hasanagom!" Kad je bilo oko pola noći, Neko kuca halkom na vratima; Govorio aga Hasanaga: „Ko to kuca halkom na vratima?" Govorilo zlato Alagino: �Broj 15. i 16. Strana 245. . BISER' „Otvor vrata, aga Hasanaga, Otvor vrata, odnese me vjetar!" A1 to aga haje i ne haje. Opet veli zlato Alagino: „Otvor’ vrata, aga Hasanaga, Otvor vrata odnese me voda!" Otvori joj aga Hasanaga, Otvori joj obadva kanata, Pa govori Alaginu zla tu : „Sagni glavu Alagino zlato, U tebe je pogolema glava, A u mene pomalena vrata." A1 govori Alagino zlato: „Nemoj mene više prekoriti, Ne ču nikad mlada govoriti." Kad to čuo aga Hasanaga, Uze zlato za bijelu ruku — I vjenča je sebi za ljubovcu. Zabilježila: M ulija H. Karić, učenica VII. razr. ženske ruždije u Sarajevu. Majka sina iz dušeka budi. Majka sina iz dušeka budi: — „Ustaj sine, rodilo se sunce, Sve djevojke prolaze na vodu." — „Neka majko, to je meni Nek prolaze, moja proći ne će, Sinoć sam joj bio na pendžeru, Sa pendžera lice obljubio. Dala mi je sa grla gjerdana 1 dala mi od zlata maramu 1 rekla mi da će za me poći, A ja njojzi, da ću je uzeti." Sjaj mjeseče. . . Sjaj Nek Nek Nek Nek Nek mjeseće noćni serhatlijo, mi dragi po serhatu hoda, mu grana fesa ne obara, ne kalja tura od potura, ne kalja sedefli kundura, ne truni, zlata sa sahata. Zabilježio: M. K u rta g ić M uham edov. Ženidba Musića Mehmeda. Zagleda se Musiću Mehmeđe Ljepom sekom bega Hasanbega. Ja kakva je vesela joj majka, Da je take u svoj Bosni nemal Cura fina, a od sebe bisna, Za njome se momci pomamiše. Dosta bješe zaprosilo bega Ljepu seku bega Hasanbega, Ali Ajka ni jednoga neće. Jednog jutra bješe uranila 1 otišla u zelenu bašču, Tuđe nagje mladoga junaka Po imenu Musića Mehmeda. Ljepo Meho Ajki govoraše: „Srce Ajko, jesi 1’ uranila, Dvor pomela i abdes uzela, Pa mi ovdje došla na vigjenje, Da s’ gledamo i asikujemo". „Jesam bogme, Musiću Mehmede, Ovdje došla, da ašikujemo". Tada reče Musiću Mehmede: „Daj mi Ajko kiticu bosilja, Da ponesem i da te spominjem, Jer mi srce za tobom izgara." Oni misle: niko ih ne čuje, A1 ih čuje mlada nevjestica, Nevjestica Hasanbegovica. Ona trči begu u odaju. Sve kazuje begu Hasanbegu. ad ’ čn čuo*beže|Hasanbeže, Or je britku pripasao ćordu, Pa p Keče Musiću Mehmedu: „S . kopile, Musiću Mehmede, Misliš da si danas utekao, Rusu :ću ti odrubiti glavu." Kada vidje ^Musiću' Mehmede, Da će njega beže dostignuti, Odmah* stade begu govoriti: „Evo mene, beže,1Hasanbeže, Ili’ mi voliš odrubiti glavu, II’ poklonit’ djevojku sestricu? Vjeruj beže, Ajka nije kriva" Kad to čuo" beže Hasanbeže, Britku ćordu u korice baci — Pa zagrli Musića Mehmeda, P okloni mu’ Ajkunu' sestricu. Zabilježio: O A. B. Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku". �Strana 246. ,,B I S E R“ # $ _________ M 15. i 16, LilSTAK- $ # Proglas. *) Prije nekoliko mjeseci osjetila je nekolicina muslimanskih akademičara, koji su na naukama u Beču, potrebu da osnuje novo muslimansko akademsko društvo. Društvo bi imalo udovo­ ljiti zahtjevima većine muslimanskih akademi­ čara iz Bosne i Hercegovine, koji iz različi­ tih principijelnih razloga nijesu članovima nije­ dnoga od muslimanskih akademskih društava „Zvijezde" i „Svijesti". Odluka je pala; dru­ štvo je osnovano i nastojaće, da čim prije počme s radom na svom programu. Ali na žalost, prije nego što su društvu udareni sigurni temelji, prije nego što je stupilo u život i samo se pokazalo u javnost', po­ čeli su ga sa svih strana javno napadati. U tom su se osobito istakli zagrebački .kademičari muslimani. Svi ovi su bili neobavijsšteni, svi su napali osnivače društva, odnosno buduće druš­ tvo, bez dovoljnih razloga. Gospoda su imala pri ruci poziv nekolicine kolega iz Beča, kojim su ovi pozivali svoje drugove na sastanak, gdje bi se imalo raspravljati o osnutku novoga društva. Poziv nije imao nikakve veze sa druš­ tvom, nego je svojina nekolicine kolega sazi­ vača. Gospoda, koja su napala društvo, uzela su jednostavno taj poziv za program novoga društva i na osnovu toga su se oborila svom žestinom na njega. Mi smo pokušali, da našoj javnosti izne­ semo svrhu i zadatak našega društva i tim ujedno odbijemo ove neosnovane napadaje na društvo. „Novi Vakat", koji bi nam pri tome najzgodnije mogao poslužiti, nije iznio naše izjave. Razloga za to ne ćemo da ispitivamo, hoćemo samo da konstatiramo, da je to, pored drugih činjenica, koje su zasmele normalan tok društvenih prilika, bilo uzrokom, da naš elemenat još ni danas ne zna za društvo, za koje s pravom možemo reći, da je po svem nastalo iz njegovih osjećaja i potreba. *) Ovaj je proglas ovih dana izdao klub muslimana akadem ičara iz Bosne i Hercegovine u Beču. Zato smo odlučili izaći pred našu javnost s posebnim proglasom i u njemu iznijeti osnutak i opstanak našega društva i istaknuti njegovu zadaću. Glavna zadaća „Kluba muslimana akade­ mičara iz Bosne i Hercegovine u Beču" jest kulturno i ekonomsko podizanje bos-herceg, muslimana. Prije dvije godine nastojali smo mi, da se oba muslimanska društva u Beču „Zvijezda" i „Svijest" stope u jedno s temeljnom gore navedenom zadaćom. Do toga, na žalost, nije moglo doći; megju članovima obaju društava nastupile su razlike u mišljenju i načinu rada, a posljedica toga bila je, da su članovi jedan pp jedan počeli istupati iz društava. Broj mu­ slimana akademičara, koji nijesu bili ni u jednom od ovih društava, bio je veći, nego je bilo članova u oba društva. Uz to su bili gc *ovo svi mišljenja, da je najpreči rad megju b .-he. i . muslimanima podizati ih što više kulturno i unapregjivati ih ekonomski To uvje­ renje je vezalo već odavna većinu musliman­ skih akademičara, a potreba rada u ovom smislu pokazuje se svakim danom sve većom. Iz ovoga uvjerenja i osjećanja ove potrebe nikao je naš klub. Naš elemenat je zaostao u svakom pogledu, pa čvrsto uvjereni, da mu je jedini spas u šire­ nju prosvjete i ekonomskom podizanju, držimo momentano suvišnim svako nacionalno prepi­ ranje, koje se proteže na bos.-herc. musli­ mane. U ovom se upravo razlikujemo mi od naših kolega ovdje u Beču. Mi svi želimo, bez sumnje, da naš elemenat podignemo u svakom pogledu; svi mu želimo svako dobro, ali se razlikujemo samo u načinu, kako da ga dove­ demo do višega kulturnog stepena, do boljega ekonomskog stanja. Neki drugovi misle, da će postići svoju svrhu radikalnim širenjem nacionalne ideje megju bos.-herceg. muslimanima. Mi tomu ne prigo­ varamo; ne ćemo nikoga da priječimo u njegovu �Broj 15. i 16. Strana 24?. ,B i S E R“ radu, ali nam se čini nezgodnim taj put i način rada megju našim elementom. Mi smo umjereniji; ne ćemo da lomimo preko koljena tako znatnih problema; hoćemo i mo­ ramo da računamo s momentalnim osjećajima i raspoloženjem bos.-herc. muslimana pa da radimo polako, postepeno, ali sigurno. Mi mislimo, da je za sada najpotrebniji rad megju bos -herc. muslimanima kulturni. Zato smo ovo društvo i osnovali, i rad u ovom pravcu biće naša glavna zadaća. Uvjereni smo da će bos.-herc. muslimani, kada budu stajali na višem stupnju kulture, kada se budu nalazili u boljim ekonomskim prilikama, i sami doći do uvjerenja, da i oni moraju s drugima uporedo koracati, da im niko ne će morati naturati na­ cionalne ideje onako napadno. Mi dakle hoćemo kulturno blagostanje. Hoćemo, da se megju bos.-herc. muslimanima osniva što više škola; nastojaćemo, da se megiu njima obdržavaju analfabetski tečajev«, podižu zemljoradničke zadruge, sokolska i druga udruženja i t. d. i t. d. Sve ćemo mi to činiti, ne obazirući se ni na koga i ne ustručavajući se ni od čegE Prilike nas sile, da se momentar/> separi­ ramo kao muslimani i da prema tome udešavamo svoje javno djelovanje. Tim ne ćemo da rečemo, da treba potpaljivati razdor i mržnju megju bos.-herc. muslimanima, katolicima i pravoslavnim, nego, obratno, smatramo svojom svetom dužnošću, sve razmirice i nesuglasice megju njima stišavati i nastojati, da jedne dru­ gima što više zbližimo. Naše separiranje i naš program diktiran je nuždom. Tim je naravnije, da ćemo se našega programa morati čvrsto držati. Taj separizam nije ni za dlaku drukčiji, nego je kod pravo­ slavnih i katolika. Ali u toliko je naše separira­ nje upadnije, što ga nemamo za što sakriti, čim ga prevući. Da mi da ćemo se s braćom Srbima i Hrvatima, pravoslavnim i katolicima, rame uz rame rado boriti i megjusobno se potpomagati u zajedničkom radu, gdje nam god bude moguće. Ali gdje god se bude protiv nas radilo, otvoreno ćemo ustati na protivnika i pozvati u pomoć svakoga, ko nam hoće da pomogne, pa makar ga to ne bio prijatelj ni­ jednoga od nas. Najbolji dokaz za to, da nas na ovakav rad sile prilike u našoj domovini, jest to, što je naše društvo, prije nego je zapravo zako­ nito postojalo, naišlo na velike simpatije megju našim svijetom. Sa svih strana obećana nam je materijalna i moralna pomoć. Neki rodoljubi, kao Osmanbeg Pašić, Fahribeg Teskeredžić i Ahmedaga Kovačević, pokazali su svoju simpa­ tiju i djelom. Prinosom od K 50 pristupili su našem klubu kao utemeljitelji. Uvjereni smo, da će ovaj primjer, nakon ovoga proglasa, mnogi slijediti, pa s velikim pouzdanjem završavamo, uz želju, da nas­ koro ovakav rad urodi što obilnijim plodom u našem elementu. Klub muslimana akademičara iz Bo­ sne i Hercegovine u Beču. Aganović Sulejmanbeg, stud. iuris. A lajbegović Mehmed, stud. iuris. Bajraktarević Muhamed, aps. ing. Biser Uzejir, aps. agr. Dubravić Muharembeg, cand. med. DIzđarević Afan, cand. iuris. D/.inić Hakibeg, cand. ing. * tamović Hasib, stud. ped. phil. A uftić Atif, cand. for. ing. Jm anović Salih, cand. for. ing. Omerović Derviš, cand. iuris. R eizović Abdurahman, aps. med. Salihbegović Ahmedbeg, cand. med. Salihagić Su ljaga, aps. ing. i nar. poslanik. Sulejmanpašić Dževadbeg, cand. ing. Tallć Hašim, stud. med. Iz islamskog svijeta. Islam ska univerza u Medini. Ima nekoliko vre* mena, kako je u ministarstvu vakufa u Carigradu prihva­ ćen zaključak, da se podigne jedna sa vremena visoka škola u svetom gradu Medini, gdje su pohranjeni sveti ostanci Alejhisselamova tijela. U tu je svrhu jedan »Ik* damov« suradnik intervjuvisao direktora prosvjetnih insti­ tucija u ministarstvu vakufa u Carigradu o projektiranoj gradnji i nastavnom programu spomenute univerze, koji mu je dao slijedeće razjašnjenje: — Osnivanje »Islam, univerze« u Medini, ovaj kulturni pothvat naišao je na opće odobrenje i lijep prijem ne samo kod [nas, u osmanlijskoj imperiji, nego i u svima zemljama, gdje stanuju muslimani, što je i razumljivo. U svrhu rada oko gradnje i odregjivanja nastavnog pro­ gram a islamske univerze, konstituiran je ovdje pod pred­ sjedništvom ministra vakufa jedan centralni odbor, čiji su �Strana 248. ,B I S E R‘ članovi: veliki vezir, ministri nutarnjih djela i pravosugja, savjetnik mešihata, drugi predsjednik i nekoliko članova senata, a kao počasni članovi toga odbora fungiraju: egipatski kediv, mekjanski šerif, bivši ministar prosvjete Emrullah, te mnogi prinčevi i odličnici egipatski i šamski. Osim toga, ustrojen je i jedan mjesni upravni odbor u Medini; u ovaj su odbor ušli: haremski šejh, direktor harema i mjesni komandant vojni. Gradnja ove univerze stajaće 200.000 lira (4.400000 kruna). Veći dio ove svote podmiriće ministarstvo vakufa. Svojom novčanom pripomoći sudjelovaće u ovom hajirli poduzeću ministarstvo prosvjete i »Narodna Obrana«. Isto tako se tvrdo nadamo i velikoj materijalnoj pomoći i od ostalog islamskog naroda izvan naših granica, koji nam je vazda u korisnim poduzećima obilne pomoći slao. Učenicima cijelog islamskog svijeta otvorena su vrata naše islamske univerze. Što se tiče predmeta, koji će se učiti na ovoj univerzi, o tom se sada u ministarstvu vakufa svestrano i temeljito proučava. Pri sastavljanju nastavnog program a uzimaće se u prvom redu obzira na svijetlu prošlost Is­ lama, na ona slavna vremena, kada se je islamski svijet intelektualno dizao. T a sjajna perioda dala je muB*? nima bezbroj umnih velikana svake s tru k e : astronoma, filozofa, apologetičara i t. d. Naučna i znanstvena djela ovih velikana, što su ih iza sebe ostavili, uzeće se za podlogu pretresanja, te će se prem a potr :bi i vremenu unijeti u nastavni program. Da nastava b id e štc savremenija, pobrinuli smo se i dobili program e glat :ih za­ padnih univerziteta, a naročito oxfordskog, kembridžskog, sorbonskog, hajdelberškog i filadelfijskog. Isto tako do­ bili smo i današnje savrem ene program e p o sto je l m e­ dresa u Egiptu, Tunisu i Indiji. Kratko rečeno, sastavlja se na nadležnom m jestu vrsta i broj predmeta, što će se tu učiti. Čim bude novi program sastavljen, daće se štam ­ pati, kao i disciplinarni propisi, te kućni red toga zavoda. Misli se, da će gradnja ovoga zavoda trajati dvije godine, ali m inistarstvo vakufa ne želi tolikog otezanja, nego se bavi mišlju, da u tu svrhu iznajmi zgodnu zgradu, kako bi se sa predavanjem odmah otpočelo. Ovaj će zavod ponovno oživiti u islamskom svijetu divnu uspomenu na stare, veličanstvene medrese, koje su u svoje vrijeme davale muslim anim a i tada još neprosvjetljenoj Evropi tolike učitelje — kapacitete sviju znanosti Bilo hajirli! ,,V a k a t“. Glas iz Indije. Panislam ski organ »Habl-ul-Metin«, kbjeg na perzijskom jeziku u Kalkuti izdaje čuveni alim Dželal-ud-Din El-Husejni Muejjid-ul-Islam, u najnovijem broju u zadnjem dijelu članaka «Kešakeši Mesihijjet ba Islamijjet« (Borba K ršćanstva sa Islamom), izm egju osta­ loga veli još o v o : »Ne vide li muslimani, da su se kršćanske države odavno složile i megjusobno sporazumile da unište i Hilatet, tu jedinu nadu budućnosti Islama. Skrajnje je vri­ Broj 15. i 16. jeme, da se islamski narodi cijelog svijeta već jednom iz mrtvila probude i davši jedan drugome bratsku ruku, da pogju putem spasa. Uzmimo za primjer kršćane 1 Ako se jednom njihovom članu, m a bio on na kraj svijeta, dogodi kakva nesreća, cijelo će ge kršćanstvo sažaljavati i gledati, da mu pomogne. Ali ako negdje na hiljade mu­ slimana plati životom, ili kakve nesreće dopane, ni jedan se glas za pomoć iz Islama ne će čuti. Mi nemamo islam­ skih osjećaja, ne znamo za islamsko bratstvo, ne razum i­ jemo značaj i važnost panislamizma. Ne ćemo da shva­ timo, da je nevolja našeg brata, naša nevolja, da sa pomoći, koju bratu pružimo, sebe pomažemo. P a zbog čega ' smo ovaki ? Ni radi čega drugog nego zbog ne­ znanja, toga našeg najljućeg neprijatelja, i ne obaziranja na duh vremena. Ako se što prije ne osvijestimo, te ovako i dalje uzigjemo, sigurna nam je propast. Dvije prešne stvari mogu islamske narode s p asiti! Prva je islamski odgoj i svestrana savrem ena n a­ obrazba, jer bez savremene znanosti, tog najboljeg oružja, nije moguće danas opstojati. Druga je, da muslimani cijelog svijeta shvate oz­ biljnost položaja i da što prije stupe u redovitu organi' u panislamizma, inače ne ćemo se moći održati prama ne*, ‘đnim navalam a uredno organizovanog i mnogo snaži. neprijatelja. Ovu misao ujedinjenja dužnost je svakom muslimanu podupirati, kao što i vjerske propise vršiti, 2 T bez toga i sam a nam je vjera u opasnosti!« Dakle, osvijestimo s e ! S. B. ' i soka šk o la za islam sk e v a ize (M edresetu lVafrdn) u Carigradu. P rije kratkog vrem ena utem e­ ljilo je ministarstvo vakufa u C arigradu jedno visoko uči­ lište pod gornjim imenom, u kojem će se m uslimanska taleba izobražavati za vaize i islamske misionere, koji će u duhu uzvišenih kur’anskih zasada i pejgamberovih su­ neta (običaja i riječi) širiti m oral i lijepu nauku Islama. Ova će visoka škola stajati pod nadzorom ravnateljstva prosvjetnih institucija u m inistarstvu vakufa. U nju će se svake godine putem natječaja primati najviše četrdeset gjaka i to trideset iz Turske, a deset iz ostalih islamskih zemalja. N auka će pak trajati četiri godine, kroz koje će doba taleba uživati sva prava, što ih uživaju slušatelji ostalih visokih škola. Upisnina, školarina i ispitna taksa ne će se plaćati, a dok se internati ne ustanove, sluša­ telji će dobivati mjesečno K 30 i ručak u danim a pre­ davanja. Uvjeti prim anja u ovu visoku školu jesu : a) da učenik ne muca i ne tepa, da nem a manjkavosti u tje ­ lesnim o rganim a; b) da nem a manje od 20 a više od 30 godina; c) da ne bude bolestan prelaznom bolešću i k a­ žnjen za kakav zločin ili p re stu p a k ; d) da se učenik obveže poslije svršenih nauka vršiti četiri godine službu, koju će mu m inistarstvo vakufa pram a propisu školskog štatuta odrediti, i e) da na prijamnom ispitu učenik do­ kaže sposobnost, koju školski Statut iziskuje. �Broj 15. i 16. ,B I S E R‘ Predmeti, koji će se u visokoj školi za vaize i is­ lamske misionere predavati, jesu ovi: 1. Tefsir-šerif (Ko­ m entar na Kur’an). 2. Hadisi-šerif (Pejgamberova tradicija) zajedno s Usuli-hadisom (Nauka o poznavanju hadisa). 3. Tlmi-k’jelam i Tarihi ibni kjelam (Dogmatika i njena povijest). 4. Ilmi-fikh (Šerijatsko pravo). 5. Usuli-fikh (Fi­ lozofija šerijatskog prava). 6. Feraiz (Nasljedno pravo). 7. Sijerunnebij (Život pejgamberov). 8. Povijest, i t o : Povijest Islama, Povijest Osmanlija i Turaka, Kulturna povijest i Povijest vjera. 9. Zemljopis, naročito turski i islamski zemljopis. 10. Osmanlijska književnost. 11. Arap­ ska književnost. 12. Perzijska književnost. 13. Matema­ tika (Rijazijjat) i to: aritmetika (Hesab), geometrija (Hendese) i Algebra (Džebr). 14. Kosmografija (Ilmi hejet). 15. Fizika (tabiijjati hikmet), kemija (kirnja) i prirodopis (mevalidi selase). 16. Filozofija i t o : logika (mantik), psi­ hologija (ilmi ahvali ruh), moralka (ilmi ahlak), metafizika (ilmi ma ba’dettabia) i povijest filozofije, osobito islamske. 17. Sociologija i nauka o odgoju (ilmi idžfm a ve terbije). 18. Pravo i t o : u kratko teorije, civilni, kazneni i vakuf­ ski zakoni i naredbe, te formacija islamskih pojedinih sku­ pina i korporacija. 19. Ekonomska i finan'cijalna znanost (ilmi iktisadi ve mali). 20. Higijena (Hifzussiha). 21. Go- Strana 249. naslovom u svojoj nakladi izdala jedno veoma važno i dragocjeno djelo, koje je napisao poznati islamski učenjak i državiii nadodvj etnik vrhovnog suda u Carigradu, Berekjet-zade Ismail Hakibeg. U ovoj je lijepoj knjizi odlični pisac preveo i komentarisao četrdeset i tri ajeta iz Kur’ani kjerima, koja se odnose na filozofiju i društvenost. U komentaru svakog ajeta jednostavno su i razumljivo riješena mnoga važna pitanja, štono zasijecaju u današnje socijalne i životne prilike muslimana. Cijena je ovoj kra­ snoj knjizi samo K 4'80, a naručiti se može kod Sebilurreššadove knjižare u C arigradu. vorništvo i predika (Hitabet ve mev’iza, i to praktteoretski. 22. Gimnastika (terbijei bedenbje). Kako se vidi po ovom nastavnom programu, ova će visoka škola davati Islamijjetu vrijedne i učene alime, koji će mu i znati i htjeti svojim radom i spremo i ne­ procjenjive koristi učiniti i kao islamski n.Lione uspje­ šno paralizirati rad kršćanskih misija, koji j naj ; upe­ ren proti našoj uzvišenoj vjeri. Jaliniz Dženabi Hak muinleri olsun! Književnost. P ovijest Islama. Napisao F i l i b a l i Š e h b e n d e r - z a d e Ahmed Hilmi beg. Cijena K 4-80, uvezano K 5- 80. Ovo je prvo djelo svoje vrsti u turskom jeziku, koje je napisano po najnovijoj historiografskoj m etodi: s t r o g o z n a n s t v e n o i k r i t i č k i . U ovoj povijesti učeni autor, koju je napisao — uzgred budi rečeno — profesor filozofskog fakulteta carigradskog sveučilšta, znan­ stveno pobija pisca »Islamske povijesti« Dra Doziju, što ju je na turski s francuskog Dr, Abdulah Dževdet beg preveo. Šehbenderzade nepobitnim historijskim argumen­ tima, obara iz temelja prinćipe i ideje ekstremnih racionalista, materialista i drugih fanatičnih pisaca, koji žele izvrtanjem povjesničkih činjenica na Islam ljagu baciti, kao što je to učinio famozni Dr. Dozi u svojoj »Povijesti Islama«. Mi ovo divno djelo preporučujemo svima poznavao­ cima turskog jezika. Knjiga se može dobiti u knjižari »Daruššefeka« u Carigradu, trg Visoke Porte broj 40. V rline Kur'ana (Nedžaibi Kur’an). Sebilurreššadova knjižara u Carigradu ovih je dana pod gornjim „Islamska revija" (Islam Medžmuasi). Prije nekog vremena muslimanski su poznati učenjaci i pisci u Cari­ gradu zaključili izdavati narodnu vjersku i znanstvenu smotru pod gornjim naslovom, koja bi dva put u hefti izlazila. Program ove smotre odmah je na široko zasno­ van i sregjen, a mogao bi se izraziti u jednoj jedinoj rečenici: »Religiozan život i živa religija 1* Opstanak je ovom novom islamskom listu osiguran, jer su mu mnogi učeni pisci iz Turske i ostalih islamskih zemalja obećali svoju saradnju. Pran.a tome, ova bi smotra bila središte vjerskih i drugih znanosti. Iz program a se razabire, da ge * njoj nekoja viseća religiozna pitanja ispitivati gs ^„ znanstvenog znanstvenog gledišta, gledišta, te će se redakcioni odbor — ćEc '- li sredstva i prilike — u tom pogledu obra­ ćati s s ,em na sve islamske alime. Takogjer će se uvijek »z iti u obzir usmene i pismene primjedbe i mišlje ta čitaoca, a u smotri će se uvijek pred čitalačku publiku i siti znanstvena i šerijatska pravna pitanja. Osim toga, znanstveni će odbor ispitivati odgovore smotre na svak postavljeno pitanje. Smotra će naročito nasto­ jati, da otvori blagotvoran put istraživanju i proučavanju islamskih znanosti, kao što su: šerijatsko pravo, filozofija šerijatskog prava, dogmatika, islamska povijest, K ur’an i hadis. Ova će smotra pripravljati najviše siguran i valjan teren vjerskom odgoju i moralu, te okupljati staro i mlado oko jednog ideala: p a n i s l a m i z m a . Program nadalje veli, da će »Islamska revija« pratiti štampu i sve dogagjaje u islamskom svijetu; ona već sada ima u islamskim centrima svoje valjane i sposobne dopisnike. Glavne rubrike u »Islamskoj reviji« ustanovljene su, a to su o ve: Kur’ani-Kjerim, Dogmatika, Misticizam, Hadisi i Pejgamberovi običaji, Životopisi, Vjerska litera­ tura, Islamski odgoj, Život islamskih naroda, Musliman­ sko gospodarstvo, Povijest, Islamska povijest, Islamski zemljopis, Islamska štampa, Islamske vijesti, Sala, Soci­ jalna pitanja, Zemaljski i transcendentni život, Moral, Pristojnost, Obrana Islama, Turske medrese, Bugjenje svi­ jesti islamske, Spas Islama, Islamske starine, Islamska žena i t. d. i t. d. Redoviti suradnici »lsi. revije« su ovi: Musa Kjazim ef., bivši šejhul-islam, Veled Čelebi ef., poglavica mevlevijskog reda u Konji, Mahmud Es’ad ef., profesor cari­ gradskog sveučilišta, Abdullatif, Sejjid, Ahmed Mahir, G’jSk Alep, Ahmed Agajeff, Akčura ogla Jusuf, Maridin Ebul-Ala, Kjćpruli zađe Mehmed Fuad, Kjamil, Fadil Arif, �Strana 250. ,B I S E R“ H. Nimet, Bereket-zade Ismail Haki, Abdurrešid Ibrahim, Kadi Rizauddin bin Fahruddin, Musa Džarullah, Jusuf Šetvan, Šejh Salih Tunisi, Brusali Mehmed Tahir, Imam Abdullah, Zajesaali Velijuddin, Fatih M uiteđa, Mensurizade Said, Mustafa Fevzi, M. Šemsuddin, Ali Šejh ElArab, Hašim, Mufid, Kjazim Nami, Vahi, Ragib, Aka G’junduz, Indijanac Muhamed Azad han, Halim Sabit i t d, i t d. Gore smo naveli u kratkim potezima program ove smotre, a sada da prikažemo sadržaj prvog njena broja, koji je izišao prije — po prilici — petnaest dana. Na uvodnom mjestu »lsi. revije« stoji turski prevod »Fatihai-šerife», a iza toga dolazi vrlo lijep članak od bivšeg šejhul-islama Musa Kjazim ef. pod naslovom »Islam i napredak«, u kojem se iznose vrline Islama i riješavaju nekoji današnji socijalni problemi muslimanske zajednice. Članci: »Pejgamberovi hadisi o učenju Kur’ana« i »Šerijatska pravna znanost s gledišta historije« vrijedni su pažnje, a naročito je lijep i poučan članak »Moj po­ gled na islamski šerijat«, što g a je napisao glasoviti is­ lamski alim, Musa Džarullah Bikjeff iz Petrograda. T ur­ ski sociolog, G’jćk Alpbeg, u raspravi »Suština islamskog odgoja« prikazuje muslimanski odgoj, osnovan na panislamizmu i savremenosti. Važne su takogjer članci: Mu­ sliman« od Muallim Fejzi bega i »Znaci osvješćivanja u muslimanskom svijetu« od poznatog turskog pisca M. Šemsuddin bega. Osobito ovdje ističemo vrijednost dviju hutbi (go­ vora), koje bi naši imami i hatibi svakako treba i proči­ tati i pram a njima na našem jeziku po koju h tbu sa­ staviti i petkom je na džum’i svijetu pročitati. Napokon vrijedni su pažnje članci »Jemen« i Jemenlije« od Kunur Alpa i »Kozački muslimani ujsunskog plemena« od HadŽi Baj Om er ef. »Islamska revija« izlazi jedan put u petnaest dana, a cijena joj je na godinu 9, na pola godine 5 franaka, Administracija se nalazi u posebnom odjelenju središnje uprave »Islamskog dobrotvornog društva« na Čagal-Oglu u Carigradu. Mrka kapa, zli bilježi.1) „Ova je knjiga („Borba krsta i polu­ mjeseca") pisana svestranim razmatra­ njem, velikom znanstvenom spremom i dubokim kritičkim istraživanjem". »Daily Telegraph«. —ib. Čudne li su g a ove naše vlasti i oblasti! Strepe za jedan glas pri izborima i radi toga naregjuju izvide, istrage, disciplinarne kazne i kako se već zovu sve te »odlike« jednog apsolutističkog režima. Guše glas savjesti i ličnog nagnuća razvijenih i akademski naobraženih odgojitelja naše mladeži, a ovamo su slijepe i gluhe za sve drskosti i provokacije balavčadi, što ih svaki dan ') Ovaj je članak, kojeg mi u cjelosti prenosimo, izišao u »Misbahu« (broj 17.) kao odgovor na kritiku »Borbe polumjeseca i krsta« od M. Ćelića-Gazanfera u »Srpskoj Riječi«. Broj 15. i 16. izvagjaju na oči svih tih »revnih« direktora i upravitelja naših srednjih zavoda. Mi ne ćemo podrobno rasčinjati ovih nemilih pojava i zadovoljićemo se samo jednim karakterističnim prim je­ rom. Dugogodišnji profesor jednog od najznamenitijih svjetskih sveučilišta, odlični turski publicista Halil Halidbeg, napisao je jednu odličnu knjigu, kao analizu onih silnih podvala i nepravdi, što se Islamu nanose od strane tobožnjih evropskih »stručnjaka^ i »naučenjaka«. Tu je knjigu ovih dana izdala na našem jeziku zaslužna knji­ žara M. B. Kalajdžića u plemenitoj nakani, da njome otvori oči našoj »evropeiziranoj« inteligenciji, što se bez ikakve kontrole i samorasugjivanja povodi za neumjesnom modom naopako shvaćenog liberalizma i naprednjaštva I šta mislite, ko se nalazi pozvanim, da progovori o tom remek-djelu jednog istinskog stručnjaka i dubokog mi­ slioca? Kakav doktor ili svršeni filozof? Jest d a! Tu knjigu ocjenjuje jedan — srednjoškolac, i to još pod punim imenom. Oh ironijo! Nama nije nam jera osvrtati se na »duboke« misli i ideje jednog žutokljunca, koji bi mjesto novinskih kritika trebao pisati domaće i školske zadaće o — žabi i juncu. Pribilježićemo ovu mudru recenziju samo radi toga, što a odraz pokvarenosti i pogubnosti duha, koji se na­ m e t. kalemi u čiste duše naše omladine. Gazanfer se ogragjuje proti štam panju ovakih djela, jei la smetaju solidarnosti »sa nacionalnom (!) b ra­ ćom drugih konfesija« i veli, da je u nas »grandiozna nužda kuiiurnog života i napretka, š t o n a m j e d i n o n a ć i k m o ž e d a t i « . Ovom je dječaku »panislamizam« naivan i previše iluzoran, a da bi mogao koristiti kultur­ nom i apretku n a ie g elementa«. Taj dječko ide još i dalje, p a veli, da kod nas nekoliko ljudi »dolazi sa ovakovim — a n t i k u l t u r n i m djelima, sa m u z e a l n i m i d e ­ j a m a i s i f i l i s t i č k i m n a č el i m a, da zaslijepe još više i onako neosviještenu našu masu, koja je 400 godina nesvjesno i ropski utučena apsolutističkim zastrašivanjem osmanske im perije; hoće, da se i danas ta masa, do srca isisana, zauzim a — i taj narod stavi u službu ideje, koja jedino ide za tim, da očuva teritorijalne m egje n a m a t u g j e d r ž a v e i naroda, koji propada«. Nacionalni dječko završuje svoje razm atranje upitom : »Jesu li ova panislam ska gospoda svjesna, da time čine prim arni zlo­ čin na sopstvenim svojim osobama, na svojem narodu — da čine zločin?« Dvije su pojave, na koje se moramo osvrnuti pri­ godom ove gjačke »recenzije«. Našem je srednjoškolcu tugja i daleka jedna islamska svetinja, hilafet, i mi mu radi toga ne bismo toliko ni zamjerili, je r je u pom anjkanju tog osjećaja kriva m anjkavost vjerskog odgoja naših srednjoškolaca uopće. Nu moramo prosvjedovati proti tonu i drskosti, kojom se u jednom odličnom listu usugjuje o toj našoj svetinji govoriti jedan gjačić. M oramo prosvjedovati jedno s toga, što se ovakim ispadim a ne­ zrele mladeži usporuje željno školovanje islam skog dijela našeg naroda, a drugo s toga, što su ovaki ispadi očit �Broj 15. i 16. . BI SER' dokaz, da naš školski sistem pogoduje ovakim strujama i time direktno podupire — naravno samo u drugoj formi — paklenu Kalajevu osnovu o kulturnoj zaostalosti nas muslimana. Jer da se ovaj gjačić plaši discipliniranja sigurno bi dobro promislio prije nego li javno izvali ovo­ liku uvredu svom narodu. Da našoj vladi i njenim školskim vlastima leži, is­ kreno leži, na srcu i aš napredak i naše kultiviranje, upu­ ćivali bi nam djecu na školsku knjigu i pristojnost; su­ zbijali bi odnarogjivanje naše uzdanice i naših budućih predstavnika. Mi s toga odlučno tražimo, da se većom pažnjom prati držanje našeg gjaštva i da se malo bolje primjenjuju školski propisi, koji gjaštvu priječe piskaranje po javnim organima i listovima, osobito političkim. Mislimo, da smo dosta rekli. Drugi se naš prigovor mora odnositi na držanje ulema-medžlisa u ovoj stvari. Mi smo u više navrata ne­ pobitnim faktima dokazali, da će stagnacija našeg vrhov­ nog vjerskog tijela uroditi našom propašću i više smo puta pozvali nadležne, da se maknu i prekinu ovaj tro­ godišnji san članova ulema-medžlisa. Pitanje vjeronauke na našim srednjim zavodima, pitanje je održanja Islama u ovim zemljama i — neka govori ko šta hoće — ne budemo li se u zadnjem času trgnuli i popr vili svoje pogrješke i propusti, možemo biti sigurni, da će’ naša mlagja generacija z tploviti stru­ jom, koja će dovesti do kraha vjerskog osjećanja i u našoj srednjoj generaciji, a kamo li omladini i nima, koji stoje, ili će stajati pod njenim uplivom Mi o već jednom upozorili, da se vjersko zvanje na srednjim zavo­ dima ne smije shvaćati kao sredstvo za uhljebljenje koje­ kakvih »sretnika«, što ih na svojim legjima iznese agovor i protekcija pojedinih činbenika bivše i sadanje uprave. Mi smo naročito upozorili na opasnost, što prijeti od uporabe izvjesnih vjeroučitelja, koji niti posjeduju spreme, niti je njihov život i ponašanje u skladu sa ovim uzvišenim pozivom i teškim zvanjem. Upozoravali smo, ali koja fajda? U nadi, da će bar ovaj drastični primjer uzdrmati »islamske« osjećaje našeg rijaseta, nalazimo za munasib, da još jednom upozorimo na taj neoprostivi propust našeg ulema-medžlisa i oponemo ga na apsolutnu prešnost od­ stranjenja ove manjkavosti, koja za sobom nosi jednu masu zlih i sudbonosnih posljedica. Nije nužno dokazivati potrebu školovanja naše mla­ deži, niti je nužno naglašavati potrebu valjana njena vjerskog odgoja. Nu stoji fakat, da sadanji hal naše srednjoškolske omladine imperativno zadaje pitanje : »Kuda vodi o v a k a v odgoj te naše omladine i je li moguće mirno trpjeti, da se ona sukcesivno otugjuje i svojoj vjeri i svom narodu?« Mi ne trebamo zatvarati očiju, niti tu koriste te’vili: sadanje stanje našeg gjaštva ne pruža nimalo povoda za optimizam i mi se moramo ozbiljno pobrinuti za saniranje ovih nezdravih prilika. Dužnost je ulema-medžlisa i muftija, da bdiju nad vjeronaukom i vjeroučiteljima naših srednjih zavoda i ulema-medžlis ima Strana 251. dapače prava svrgnuća ovih vjeroučitelja. Za što se već jednom ne otpočne vršiti ta islamska i zakonska dužnost? Hoće li se time čekati do kijametskog dana? Mi kategorički naglasujemo, da nema m jesta ni vremena za čekanje i upozorujemo, da bi nam se nehaj u ovom pogledu mogao grdno osvetiti. Još nešto. Uz vakufske konvikte, koji godišnje stanu preko 30.000 K, počeli su se i zadnje vrijeme otvarati privatni konvikti »Hrv. Straže« i »Osmana Gjikića«, ko­ jima je svrha pohrvaćivanje i prsrbljivanje naše omladine. Nad uregjenjem i upravom tih konvikata ne vodi niko kontrole, niti se ulema-medžlis brine za nadzor tih kon­ vikata. Ne brine se dapače ni za nadzor vakufskih. Istak­ nemo li, da je M. Č. Gazanfer viceprefekt ovdašnjeg kon­ vikta »Hrv. Straže«, upozorili smo i na opasnost ovakih instituta i podvostručenu dužnost ulema-medžlisa, da tim konviktima posveti svestranu pažnju. »Svi ste čuvari i svi odgovarate za svoje stado«, veli hadisi šerif, a mi dodajemo, da je odgovornost ulemamedžlisa tim veća, što taj nadzor spada u njegovu služ­ benu dužnost. Mudru dosta . . . — O nacionaliziranju m uslimana.1) Nekoti£& riječi uz p rik az brošure Š ukrije K urtovlća. Vidjela ž a b a ..., pa i ona digla nogu. Vidio Šukrija Kurto' da drugi pišu, pa i on prihvatio za kalem. To je najispravniji zaključak, do kojega će doći svako, ko pročita knjižicu Šukrije Kurtovića pod gornjim naslov om. 1) Čem« piše Šukrija, pod inače lijepim naslovom, teško je reći. Nema jedne misli, koja bi išla cijelom knji­ gom, pa da bi se moglo u kratko reći, koja je. Sadržaj tako smeteno napisan, da se ne zna, šta je Šukrija htio reći na čitave 54 štampane stranice. Nadrobljeno je u njima svega i svačega, pa je čovjek baš u neprilici, da pogodi, šta je htio pisac da obradi. I da nema naslova, čisto se ne bi moglo pogoditi, koju bi svrhu htio postići nadobudni pisac svojom brošuricom. A ovako su one tri riječi rekle više, nego 54 stranicg sadržaja. Čovjek barem zna, o čemu je Šukrija h t i o da piše. Pošto se radi silne »logičnosti« u pisanju ne može pogoditi i navesti u kratko čitav sadržaj brošurice, to ću samo u kratko navesti, o čemu je u njoj govora. Početak je s okupacijom Bosne. Onda se nastoji protumačiti, zašto naši muslimani onoliko ljube Tursku, i ako su im Turci n a j g o r i d u š m a n i n a d u n j a l u k u , g o r i n e g o s a m i Š v a b e , jer i ako su im braća po vjeri, nijesu im nikada pružili ruke pomoćnice, dok ih je Austrija gnjavila. Prelazi se onda na razlaganje, smije li vjera imati ikakova uficaja na javne prilike, i zaključuje, d a n e s m i j e ; a zatim — razumije se po­ svema dosljedno ovoj pretpostavci — pomoću nekih iz­ reka iz svetih knjiga muslimanskih, nastoji dokazati, da 1 Ovaj članak prenosimo iz »Hrv. Dnevnika« i ako se sa svima izvodima njegova pisca ne slažemo. Uredništvo. �Strana 252. ,B t S £ R‘ muslim an m ora biti domoljub i — n a c i o n a l i z i r a n i S rb in . Ovo su samo neke misli ili, da se bolje izrazim, o ovome je govora u Šukrijinom prvjencu. O čemu se govori još osim ovoga, to ću navesti kasnije usput, a nešto ću i preskočiti, jer se bojim, da bi samo navagjanje onoga, o čemu se govori, bilo predugo. Govori se naim e o svemu i svačemu, samo vrlo malo o onome, 0 čemu bi se imalo govoriti prema samom naslovu knjižice. Zaustaviću se na nekim dijelovima knjige. U nastojanju, da nagje uzrok, zašto naši muslimani vežu svoju sudbinu sa sudbinom turske carevine, dolazi Šukrija do ovoga: »Nama se č i n i... da treba glavni razlog ovakovom mišljenju i osjećanju za Tursku tražiti u državnoj uredbi, koju su imali Osmanlije. Njihova je uprava počivala sva na vjerskoj osnovi. Ona je svoje podanike dijelila u dvije g ru p e : T u r k e (muslimane) i V l a h e (sve druge vjere), i u dvije interesne sfere: tursku i vlašku. M u s l i m a n i s u b i l i u n j o j p r i v i l e g o v a n i u v i j e k na r a č u n d r u g i h v j e r a — raje. T a k o je bilo i s b o s a n s k i m m u s li m a ­ n i m a . Oni su živjeli u takom privilegovanom stanju 500 (čitavih?, op. pisca) godina, pa je sasvim prirod' da im je okupaciona uprava . . . m orala podići u očima još više Tursku (str. 9.). Po Šukrijinu dakle, mišljenju, uzrokom je ljubavi naših m uslimana prem a Turskoj to, što su bili p r:yilegovani, dok je ona vladala našom domovinom. Da vidimo, što sam Šukrija govori, kakovi su to privilegiji bili. O osvojenju Bosne i Hercegovine veli za T u rk e : »Tako su osvojili i našu domovinu i d o š l i s u n a m k a o n e p r i j a t e l j i , da n a s p o d j a r m e , a ne da n a m d o n e s u I s l a m « . (Str. 12.). Za tim malo nadalje: » I s t o ri j a n a š a u z a j e d n i c i s T u r s k o m , pa o n d a d o g a g j a j i , za k o j e mi svi z n a m o i do­ ž i v j e l i s m o i h, g o v o r e , d a s u n a m t a i s t o v j e r n a b r a ć a sve prije, samo ne p r ij at el ji 1 za šti t n i c i . I s a d a žive u u s t im a n a r o d n im o n e g r o z o t e , k o j e s u n a n a m a u č i n i l i T u r c i ... Dosta je spometiuti ime Dželal p a š e . . . i o n d a i me j o š s t r a s n i j e g a A b d u r ah m an a . . . i o d m a h će m o vi dj et i to tu r s k o p i j a t e l j s tv o p r e m a n a m a . . . N i j e s u n a s d r ž a l i ni za l j u d e n i z a m u s l i m a n e « . . . (Str. 14.). Kakvi su ovi privilegiji, to znade valjda jedini Šu­ krija. Onakovo postupanje, o kakovu on govori, u nas se zove malo dru g a čije: proganjanje, mučenje ili slično. Sve prije, nego privilegovanje. P a ipak, uza sve to, što govori Šukrija o ovakim progonima naših muslimana od Turaka, drži ustanovljenim, da je baš postupak Turaka prem a njima probudio u njima tako silnu ljubav, da i sada čeznu za onim divnim vremenima, u kojima su ih Turci onako mučili i davili. Zaista bi čudovište bili naši muslimani, po mišljenju Šukrijinu. Turci ih progo­ Broj 15. i 16. nili, klali i ubijali (u kratko vrijeme po 300 odličnika! str. 14.), Austrija ih niti kolje niti ubija, pa opet čeznu za Turskom 1 Ko će doći do ovoga zaključka, ako su mu svi moždani n redu? Neću se osvrtati na razloge, zbog kojih je u doba reformacije, Turska u istinu progonila naše muslimane (Ne uopće muslimane, nego samo spahije i plemiće, koji su se protivili reformama. »Biser»), niti ću isticati, da ih je progonila samo, jer su bili protivnici reforama, nego ću samo istaći, da onako pisanje o Turskoj, kakvo je Šućrijino, ne samo što pokazuje duboko neznanje, nego slijepu mržnju na državu i narod, čija je ratnička povijest jedna od najslavnijih, što ih svijet ima. A do ovake po­ vijesti drži barem i sada Šućrija, o b o ž a v a l a c j u ­ n a k a B i t o l j a i K u m a n o v a ! Nepoznavanje ove po­ vijesti govori mu u tvrdnji, ba naši muslimani nijesu pomogli kod stvaranja Turske, jer, ko je imalo pogledao koju povijest Turske, mogao je vidjeti, da je u doba iza osvojenja Bosne relativno najviše, a kvalitativno najbolje vojskovogje i državnike dala Turskoj Bosna i Hercego­ vina. Mržnjom Šukrijinom na Tursku odišu riječi, kojima prekorava Turke radi proganjanja naših muslimana. Jer bi barem on, kao »svjestan* i »napredan«, morao biti lau Turskoj, što je svojim radom oko reformiranja prva budila led. P a ako joj taj rad nije uspijevao radi c. Ta naših muslimana, šta je .o n a m orala učiniti, da provede -reforme, koje su — nema o tom sumnje — bile po r.arođ korisne? P a ios k i ako se ne mogu čuditi Šukrijinu neznanju, jer bi me baš začudilo obratno, ipak mi je čudo, zašto govori s lakom mržnjom o Turskoj, pod kojom je je ­ dan dio našega naroda, muslimanski, imao svoju sjajnu Pr°šk>st. Zar djeluje na naše muslimane srpstvo baš tako, da m oraju mrziti na državu, s kojom su njihovi djedovi doživili toliko slave i u kojoj su, barem neko doba, bili slobodni? Zašto moraju i naši muslimani »Srbi« mrziti T ursku? Ako je mrze pravoslavni, to je razumljivo. Mrze je radi r a z l i k e v j e r e , r a d i k r s t a i d i n a . To se vidi iz čitave njihove prošlosti. P a zar je isti razlog i u muslimana »Srba«? Nemoguće, pa s toga čudno i neprotumačivo. Neću da razglabam ovdje o vjeri, a osobito o Is­ lamu, kojemu ne pripadam. Tu nemam riječi. Samo ću spomenuti, da niti sa najpristranijega stanovišta nijesu istinite riječi: » d a g a u b i j a i n e d a m u n a p r e d o ­ v a t i b a š ono, š t o j e d r ž a o d o š l e z a s v e t i n j u i z a p o t p u n o p r i r o d n o (razumije se vjera)«, str. 20. Jer kad su mogli M auri onako napredovati i kad su mogli usprkos vjeri, z a k o j u Š u k r i j a d r ž i , d a u b i j a i da n e d a n a p r e d o v a t i , r a z v i t i kul­ t u r u , k o j o j se u č e n i s v i j e t i d a n a s divi, z a ­ š t o n e b i m o g l i i n a š i m u s l i m a n i ? Ta i Arapi su osnivali sve na vjeri. Ali je drugo nešto, zašto muslimani u Bosni i H er­ cegovini nijesu napredovali. Zar ne upada u oči činje­ nica, da su muslimani u doba najjače sloge sa Srbima �Broj 15. i 16. .BISER1 najviše selili, a najmanje djece slali u školu? Zar ne upada u oči, da preporod naših muslimana počinje pak­ tom muslimansko-hrvatskim ? Treba pogledati statističke izvještaje o školstvu, 'p a će se vidjeti, da je samo kroz zadnje dvije godine poskočio broj muslimana po školama jače, nego kroz čitavo vrijeme do pakta. Evo razloga, ibog kojega nijesu mogli napredovati naši muslimani, a sada počinju krupnim koracima! Bili su u slozi s onima, koji im nijesu dobro mislili. Ta ko je muslimane nago­ varao na seobu ? Srbi i posrbice! Ko je muslimane od­ vraćao od škole, uvjeravajući ih, da će im katolička Austrija djecu pokrstiti? Ko drugi, nego i opet Srbi i posrbice! Sada su se muslimani oteli zagrljaju svojih dušmana, i ovi su izgubili svoju moć. Više ne upaljuje ko prije ono, što Srbi i njihovi prijatelji muslimanima go­ vore. Muslimani ne slušaju Srba, ne slušaju njihovih ne­ iskrenih i dušmanskih savjeta, postavili su se sami na noge, i rade ono, š t o im z d r a v i r a z u m , p a i v j e r a — b i l o to Š u k r i j i p r a v o i l i n e — n a ­ l a ž u . I čim su se oslobodili Srba, počinju napredovati. I to vidno, tako vidno, da su njihovi dobri stari prijatelj Srbi iznenagjeni, pa i preplašeni. Jer znadu Srbi dobro, što muslimani jače napreduju, to je manja prilika njima, da će napredovati. Jer do sada su Srbi najjače napreci vali na štetu muslimana, pa im se sada već gubi izgled da će napredovati ko i do sada, i šta više, već se jasno vidi, da bi muslimani, kao materijalno najjači elemenat, mogli ozbiljno ugroziti uopće i svaki napredak pravoslavnih. To Srbi vide i otuda ovolika huka n. mu1 ane. Vide to jasno po svemu; vide, kako se iz dan. i dan sve više nižu muslimanske radnje, zanatlijske i trgovačke, a sve uz radnje pravoslavnih. Vide, gdje muslimanska djeca svaki čas u što većem broju ulaze u škole i ' su u strahu, da će pravoslavni i u zemaljskim službama danas šjutra izgubiti privilegirani položaj, u kojem su danas radi toga, što su »domaći«. Vide to i osjećaju, da im neće cvasti ruže, kako su im cvale dosada, pa otuda i onako zaprepaštenje i nastojanje,. da povuku muslimane u vrtlog političke, »opozlcionalne« borbe, ne bi li ih tako borbpm zabavili, da na ostalo ne gledaju. Samo, Bogu hvala, dosada im je trud uzalud! Zabavih se ovim malo jače. Ali sam morao. Htio sam dokazati, d a n i j e v j e r a o n o , š t o , k a k o v e l i Š u k r i j a , n e d a im n a p r e d o v a t i , nego da su to oili Srbi, i niko drugi nego Srbi. Kako je god neispravna Šukrijina tvrdnja, da vjera sprječava muslimane u napretku, t a k o j e n e o s n o ­ v a n o m iš lje n je , k o je z a s tu p a Š u k r ija , d a m u s lim a n i ne bi s m je li im a ti z a p r o g r a m č u v a n je m u s lim a r s k ih in t e r e s a i d iz a n je m u s lim a n a n a k u ltu rn o m i ekonom skom p o l j u . (Str. 21.). Držim, da je baš ovo, što bi po mu­ slimane bilo najbolje, ako se hoće računati kao musli­ mani. Ne velim, da moraju imati samo pred očima vjer­ ske interese. To nikako I Ali velim to, d a r a d o k o v je r s k ih i n t e r e s a n ije n e p o tr e b a n , v e lim d a p a č e o t v o r e n o , d a j e t a k a v r a d n u ž d a n. Strana 253. Muslimani su danas u Bosni i Hercegovini vjerski osamljeni. Žive megju katolicima i pravoslavnima. Potpore izvana nemaju nikakove. A ne mogu joj se ni nadati. P a š t a j e n a r a v n i j e , n e g .o d a s a m i u s e b i z a ­ t r a ž e s p a s . A veća će vjerovatnost biti, da će taj spas naći, ako ga zajedničkim silama traže. A to je ono, što oni i čine. A Šukrija im to zamjera. Valjda s toga, što se nijesu toliko fanatizirali kao Srbi, pa u Turcima ne vide divljake, košto ih vidi Šukrija, i što u svojoj vjeri ne vide ono, što ih ubija i što im neda napredo­ vati, kako to hoće Šukrija. Malo sam se prije osvrnuo na tvrdnju Šuorijinu, da je muslimanima kriva .vjera, što nijesu napredovali, a sada ću se osvrnuti na drugu njegovu sličnu tvrdnju. Na strani ‘28. tvrdi, da je vjera samo privatna stvar, k o ja u ja v n o m ž iv o tu ne s m ije d o ć i ni do iz r a ž a ja , a k a m o li do o d lu č n o g u t j e c a j a . I razumije se, da to obrazlaže već poznatim svojini »učenjačkim« načinom, da čovjeka gotovo »osvjedočava«. Kao sa katedre govori Šukrija o vjeri, o »stvarima onoga svijeta*, o tome, da »o i n t e r e s i m a n a r o d a , g r u p a i lju d i, v j e r a n e i g r a i n e t r e b d a ig r a i k a k v e u l o g e « . E baš znade, šta pišel I to piše, k a k o B a lk a n c i s v r š iš e r a t s T u rs k o m , koj n o b j a v i l i k a o r a t k r s t a p r o t i p o lu m jj e s t i baš u doba, kada se u Engleskoj vodi najjača boi home-rulu, kojoj je temelj u vjeri. Da je barem Šul rija došao, pa rekao kralju Nikoli, da vjera ne i; 'a u ; otu naroda ikakvu ulogu, možda bi ga po­ slušnu i ne b i bio počeo onako grozan rat. Ili barem da je napisao kakvu poslanicu Ulstercima, da vjera ne smije da igr^ u životu naroda nikakve uloge i obrazložio je kako on to samo znade, možda bi ih nagnao, da napuste borbu protiv home-rula i da raspuste svoje dobrovoljačke čete. A o\ako baš evo najnoviji dogagjaji pokazuju po­ sve jasno, kako pravo ima Šukrija kad tvrdi, da vjera u interesima naroda ne igra i ne smije igrati kakve uloge. Radi vjere je nastao jedan veliki rat vojskom, prahom i olovom; radi vjere se vodi jedan od najvećih parlamen­ tarnih ratova, a ipak ona »niti igra niti smije igrati ka­ kve uloge«, kako to najodlučnije tvrdi najkompetentniji sudija u tim stvarima — Šukrija Kurtović. Dovle je išlo kako tako. Mogla se je navesti barem po.gdjekoja misao ili tvrdnja, ali pisati dalje, šta se na­ lazi u Šukrijinoj brošurici, gotovo je nemoguće. Tako je sve zbrkano, konfuzno, da se ne mogu više naći ni po­ jedine misli. S toga ću se obazirati na pogdjekoju reče­ nicu, koje je malo vrijednija, da se o njoj govori. Iza kako je Šukrija naveo, da su se muslimani bo­ rili osim vjere još i za agrar, i napisao nekolike stranice o agraru, a da se ipak ne može pogoditi, šta je htio reći — radi toga ne mogu o tome ništa govoriti — ustanovio je nešto, što još nikome nije bilo poznato, na­ ime d a j e i d e a l i z v a n č o v j e k a , pa onda prešao na nekakovo razlaganje bez glave i repa, ili da pravije re­ knem, na nekakvo razlaganje, kome je po njegovu vla­ stitom priznanju »cilj promašem*. (Str. 31.). �Strana 254. I . BI SER' A onda Šukrija nastavlja. Piše, piše tako učeno, da se ne zna, šta piše. U svom pisanju navodi, »te ćemo (razumije se muslimani) postati muslimanski Židovi«, malo dalje »postaćemo Cigani u pravom smislu«. (Str. 32.). Dakako, kad je rekao p o s t a ć e m o , misli Šukrija i na sebe. A kako je velik Srbin, sigurno će postati srp­ ski ciganiu. A to će biti svakako za njega dika. Biće naim e čišći Srbin nego je sada. Držim, da se je već i odlučio: ili će u kotlokrpe ili u svirače. Preporučio bih, da ide u svirače. Tako će moći najlakše širiti i propa­ girati zavjetnu misao. Svakako lakše i uspješnije, nego sa brošuram a & la »O nacionaliziranju muslimana«. Iza kako je sve muslimane poslao u cigane, za­ ključuje Šukrija: »Nesposobni u borbi za opstanak — izgubićemo imanje, a u radu bez stalna pravca i nevogjeni nikakvim idealima, nego trenutačnim interesim a — uz to još fukare — izgubićem o m oral. I z g u b i ć e m o d a k l e u s e b i o n o , š t o n a s č i n i čovjekom , a k a o ta k v i, s a s v im je p riro d n o , g u b im o i Is ­ la m , i p o s t a j e m o n a j p r o s t i j i p r o l e t a r i j a t « . (Str. 33.). Je li moguće višeg nesmisla napisati, nego je na­ pisao Šukrija u ovo nekoliko redaka ? Zaključio je odnekuda, da su muslimani nesposobni u borbi za opstan?'* Onda je uzeo, da nemaju nikakvih ideala, sve ih stjero na fukaru, samo da može zaključiti, da će oni izgubiti moral. Ovo je zaključio, iza kako je na nekolike stranice obrazlagao, d a m u s l i m a n i p r e v i š e d r ž e d o v j e r e i d a im j e o d t u d a č i t a v o z l o . Dakle po njegovu bi izgledalo, da vjera čini muslimane nesposobnima za borbu za opstanak; da če ih ona dovesti do fukare, jer ih ne vodi nikakav ideal, nego samo trenutačni interesi (malo prije je baš pisao, da ih vjera vodi:). Ovako pisati o svojoj vjeri može sairo enaj, koji je niti ljubi niti štuje, a o vjeri uopće samo onaj, koji nema pojma, kakav je ona odlučan faktor u životu poje­ dinaca i čitavih naroda. No ni po jada, da je ostao samo kod gornjega zaključka. Pošao je dalje. Najprije je ustvrdio, da će muslimani izgubiti m oral; onda, da će prestati biti ljudi, i napokon, da će istom onda izgubiti Islam. Ako bi za­ ključivali po logičnim zakonima, mogli bismo doći do ovoga: I s l a m m o ž e b i t i b e z m o r a l a . Taj je za­ ključak ispravan iz navoda Šukrijinih, koje sam malo prije citirao. A je li ispravan objektivno? Valjda će i Šukrija dopustiti, da nije, nego da je vjera prvo, a moral da vjeru uključuje, a ne obratno. Sa ovim tvrdnjam a i zaključcima svršava nekako psovanje Šukrijino. Iza njega dolazi poučavanje. Ali ipak, kakogod je imao nedaću, pa bi psovao neopravdano i besmisleno, još veću nedaću ima, kad naučava. Ponajprije uči Šukrija muslimane, šta je domovina. Evo kako veli: »Pod domovinom se razum ijeva cijeli onaj prostor zemlje sa svim onim ljudima, koji govore istim jezikom, u glavnom su istih običaja. Z a d o m o ­ v i n u , o d n o s n o n a r o d n o s t , je dakle m jerodavan je ­ zik, običaji, n vjera nikako«. Str. 38. Broj 15. i 16. Pam etnije definicije još valjda niko nije napisao, otkada se mrči papir murećepom. Učenjaci razbiše glavu razmišljajući, šta bi mogla biti narodnost, a Šukrija ima evo gotovu definiciju, dok je još student. I to još kako je ispravna 1 Narodnoft je identična s domovinom. A pošto je po njegovoj definiciji domovina neki prostor, to je i n a­ rodnost prostor. Bogu hvala da eto doznasmo i t o ! No nije dosta, da je domovina narodnost i narod­ nost da je neki prostor. Treba još da imade ljudi, koji govore istim jezikom i u glavnom su istih običaja. Tam an definicija ko stvorena za naše prilike. U Bosni i H erce­ govini govore doduše sve tri vjere istim jezikom, ali su im običaji različiti. Dakle nema svih obilježja, koja su potrebna za jednu domovinu-narodnost. I s toga su u jadnoj Bosni ni više ni m anje nego tri domovine i tri narodnosti A tek u drugim zem ljam a! Ali kad se je Šukrija bacio na naučavanje i definovanje, ne sustaje lako. S nepojmljivom »oštroumnošću« u sugjenju i »lakoćom« u rješavanju, bacio se je da ri­ ješi, kad se gubi domovina. To biva, kad se u jednoj pokrajini stanovništva odnarodi i primi tugji jezik i obiKuđ će i šta ispravnije? Po Šukrijinoj je definiciji domt , djeli prostor zemlje sa svima onim ljudima, koji g istim jezikom i u glavnom su istih običaja. Kad se neko stanovništvo odnarodi, primi u cijelosti isti jezik i iste ibičaje, ostane na istom prostoru, pa ipak, i ako staju sva obilježja Šukrijine domovine, gubi domo­ vinu. Da je barem Šukrija konsekventan u svojim tvrd­ njam a! A ovako ili sam ne vjeruje u ispravnost sVojih zaključaka i definicija, ili ne zna biti dosljedan. Možda je oboje. P a nije ni čudo! Kako bilo da bilo s ovim definicijama i izvagjanjima, ipak krunu nosi druga definicija o narodnosti* Evo šta u njoj kaže Šukrija: »Narodnost označava čo­ vjeka kao člana jednoga naroda; označava mu jezik i običaje i sve drugo, što čini narod narodom ; ona je sa svakim čovjekom već rogjena« . . . (Str. 45.). U svoj vijek nikada ne čitah bolje definicije. Definiše se narodnost s jednom nepoznanicom : s n a r o d o m (jer nigdje ne napisa Šukrija, šta je narod), ili bolje, sa bezbroj nepoznanica: » s v e d r u g o , š t o č i n i n a r o d n a r o d o m « . A uza to jadan narodnost ograničuje na jednoga čovjeka. »Narodnost označava čovjeka kao člana jednoga n a ro d a « . . ., dakle narodnost — čovjek, koji je član nekoga naroda. Malo prije je označio narodnost kao domovinu, kao prostor, a sada kao čovjeka, živo biće. Koja li je defi­ nicija samo prava? A m ožda ni jedna. Vjeruje li u to i Šukrija? Malo je drukčija definicija o nacionalizmu: »Nacio­ nalizam je svjesnost čovjeka, da pripada jednoj narodnoj zajednici, i svjesnost, da s njom pada i diže se: on je ljubav prem a svome rodu i pokazuje čovjeka kao f a k ­ t o r a u narodu, on je — protivno od narodnosti — ino- �Broj 15. i 16. . BI SER' bilan, aktivan i buntovan, čini sve, da dogje do svojega cilja, on teži slobodi i neda se sputavati; on nije usagjen u narodu i ne ragja se sa čovjekom; on se stiče u životu odgojem i kulturom, i istoga nije kod svakoga čovjeka, niti kod svakoga naroda jed n a k ; on nastaje u čovjeku i u narodu i znači — p o k r e t e . (Str. 46.). Ove definicije i opisivanja bića nacionalizma bez­ uvjetno nijesu Šukrijine. Gdje ih je našao, ne znam. Ja se na njih doduše nijesam namjerio, ali sam siguran, da nijesu Šukrijine. I to s najjednostavnijega razloga, jer je definicija ispravna. Samo označivanje bića nacionalizma nije posvuda ispravno. Drukčije je, gdje dolazi sam Šukrija do riječi. Od­ mah pogje naopako. Najprije ustanovljuje, da Nijemci i Talijani nijesu imali nacionalizma prije pokreta za sjedi­ njenje. Radoznao sam, drži li Šukrija, da se je i Nje­ mačka sjedinila baš radi nacionalizma ili jer je morala Kako izgleda, on to vjeruje. P a opet njegovo zaključi­ vanje, da je pokret za ujedinjenje urodio nacionalizmom mjesto obratno! Vidi se, kako je sam shvatio ono, što je prepisao. Nije sretniji ni u nastavljanju svojih razm atranja o nacionalizmu. Jer tvrdnja »po jakosti se nacionalizma mjeri snaga jednoga u borbi sa drugima«, više je nc-g glupost. To piše Šukrija danas, gdje broj, pare i znanje vladaju najviše baš u svim narodima, a gdje ideje, prije onako odlučne, danas djeluju tek u manjoj mjeri. S ovakim neumjesnim nađovezivanjima na definiciju 0 nacionalizmu nastavlja Šukrija, dok ne dog,e dc konca brošurice, da pokaže, zašto je baš onoliko pisao, mučio svoj bijedni mozag i trudio svoju vrijednu ručicu Svršava sa psovanjem na — Hrvate. On, Srbin, ispovjedalau ideje, da su Hrvati i Srbi jedan narod, ali dva plemena (str. 20., pa i ovdje nije mogao barem prepisati ono, što je drugdje čitao!), ipak nije mogao, a da ne pokaže slijepe mržnje na Hrvate. On ni više ni manje nego niječe Hrvatima da uopće imaju nacionalizma i tvrdi, da pravi (zar ima 1 krivi?) nacionalizam postoji samo kod Srba. Iz čega zaključi ovo mudri Šukrija? Tvrditi, da u Hrvata nema nacionalizma, može samo bezobrazno čeljade. Ne velim neznalica, jer neznalica o onom, što ne zna, i ne govori. Samo bezobraznik govori ono, što znade, da nije istina. Inače opširni Šukrija ne nagje ni riječi, da potkri­ jepi svoju tvrdnju, da je tek u Srbe pravi nacionalizam, a u Hrvata da ga nema. T a on voli obrazlagati. Zašto nije baš ovdje našao riječ dvije, da kaže, iz čega dogje do onoga zaključka? Ko imalo pozna povijest hrvatskoga i srpskoga na­ roda, doći će svakako prije do zaključka, ako ne, da u Srba nema nacionalizma, a ono, da je u Hrvata naciona­ lizam, prije jači, nego isto onako jak kao u Srba. Srbi se ponose oslobogjenjem od Turske. Ističu to kao nešto, što osobito pokazuje jakost njihova naciona­ lizma, snagu njihova naroda. A je li to istina ? Zaborav­ ljaju ili možda i ne znaju, da je sve njihove borbe in­ Strana 255. scenirala Rusija, a sami Srbi da su ulazili u njih pod lozinkom » za k r s t č a s n i « . Vjera je bila ono, što je Srbe poticalo na ratove s Turcima, a ne narodnost. Bo­ rilo se je hrišćanstvo protiv polum jeseca; raja protiv spahija, a ne Srbi protiv Osmanlija. Tek kasnije, kada je Rusija stvorila Srbima jednu državu, današnju Srbiju, po­ čela se u njoj razvijati narodnost, koja i do danas nije posvema razvijena, jednostavno s toga, što je nižim slo­ jevima narodnost isto što i vjera. Tako je bilo sa Srbijom. A tek u drugim kraje­ vima, gdje brižna ručica majčice Rusije nije mogla daro­ vati braći po hrišćanstvu slobode! Reći ćemo u nas, u Bosni. Kakva je ovdje srpska narodnost, pravoslavni se­ ljak vjere ili narodnosti srpske. Šta njemu označuje srp­ stvo? Ništa drugo nego pripadnost vjeri pravoslavnoj, srpskoj. P a s toga i pravoslavni seljak, kada ga pitaš, šta je, odgovara, da je Srbin, a time misli samo na vjeru. A čim ga upitaš, kako govori, zine ko budala ili u najboljem slučaju odgovori: naški. Pa ni u gradovima nije bolje. Tamo gragjani, koji su u kulturi malo više doprli, znadu doduše, dana rodnost i vjera nije isto, ali ipak rade samo kao Srbi pravoslavni, a ne kao srpski nacionalisti. Iznimke su rijetke. Tek kulturno najviši red pravoslavnih jest uistinu nacionalan. Ovo sve znade i Šuk. pa ipak govori o pravom nacionalizmu kod Srba. Valjd mu nije izražaj srpskoga nacionalizma pojanje u crkvama, palenje tam jana subotama ili možda svetkovanje krsnih imena uz pjevanje crkvenih pjesama? Malo se drugačije očituje nacionalizam u Hrvata. Je li čuo Šukrija za godinu 1845. i 1848. u Hrvatskoj? Nije bilo Hrvatima ruke pomoćnice majčice Rusije, nije Hrvatsk . bila u Turskoj, oslabljenoj od mnogobrojnih ne­ prijatelja i neuregjenoj radi unutrašnjih njezinih sinova, pa ipak su se Hrvati podigli. Krvlju su svojom najprije protestirali za svoj jezik, a kasnije pošli u rat za svoju narodnost. Nije Hrvate dijelila od M agjara vjera, kako je dijelila Srbe od Turaka; nijesu Hrvati išli u rat protiv M agjara pod lozinkom »za krst časni«, kako su išli Srbi protiv Osmanlija, nego su smuli u boj, da spase svoju narodnost od nasrtaja magjarskih. Pa šta je bilo uzrokom god. 1883, 1902. i 1903. u Hrvatskoj? Zar nije i opet narodnost, ili ako hoćete, da se bolje razumije, nacio­ nalizam ? P a ipak Šukrija tvrdi, da u H rvata nema nacio­ nalizma, da on istom nastaje. Tvrdi, da je jedino pravi nacionalizam u Srba. To može činiti samo mržnjom za­ slijepljeno čeljade. Ili možda još i malo g o re ! Pa tek u nas u Bosni. Da nje ne spomenem, rekao bi tkogod, da sam učinio namjerno, jer da nije u njoj nacionalizam ipak razvijen. Ko imalo znade razvitak hrvatstva n Bosni i Her­ cegovini, znade, kako su se Hrvati morali žilavo boriti, za što se Srbi nijesu uopće borili: za svoje ime. Kome nije poznato, da je bosanska vlada od vremena Nikolićevih kasnije jednostavno zabranjivala spominjati ime hrvat­ sko u govoru i pismu ? Ko ne zna, a da se je imalo �Strana 256. «i u upoznao sa prilikam a u Bosni za prvo doba okupacione vlade, da se je radi samih govora i pjesama, u kojima se je spominjalo ime hrvatsko, kažnjavalo ne samo policajno, nego i sudbeno? Z ar nije dosta poznato, da je cenzura u prvim hrvatskim novinama u Bosni i Hercego­ vini »Hercegovačkom Bosiljku« i »Glasu Hercegovca« brisala i sam u riječ H rvat? P a ipak su uza sve to ustra­ jali Hrvati u borbi za svoje ime, dok im iza dvadesetgodišnje borbe nije uspjelo, da dobiju slobodu, da se na­ zivaju onim, što jesu i čim se osjećaju. I onda su išli dalje. I tako danas mogu s ponosom pogledati na pro­ šlost, a s najljepšim nadam a na budućnost. Danas katolik Hrvat, jednako seljak ili gragjanin znade, ko je i šta je, znade, zašto je Hrvat, a zašto katolik, ljubi svoju narod­ nost i vjeru. A Srbin? Neka odgovori na ovo Šukrija! Svršio sam s onim, na što sam se mislio osvrtati u Sukrinovoj brošurici. Mislim, da općenitoga suda ne trebam davati. Iz m ojega se razlaganja vidi, kakva je. Glupačka um išjenost. nezrelost sudova, neispravnost za­ ključaka, nepoznavanje predmeta, o kojem se govori, n e ­ poznavanje tem eljnih pojmova u nauci o državi, zasukanost, m ržnja i zaslijepljenost jednoga Šovena prevejavaju čitavom brošuricom. A povrh svega toga nedosljednosti i protuslovlja! Nije valjda odavna napisana knii kojoj bi bilo onoliko protuslovlja, kao u ovoj bvošurici. N a neka sam upozorio. Mogao bi još na nek>, ali ću se ograničiti samo na to, da istaknem, da Šukrija na jednom m jestu drži, da muslimani ne m ogu sačinjavati jedr ■kla­ sne ili političke grupe (str. 22.), ali malo dalje, n r. 26. tvrdi, da od muslimana može postati jedan posebni, po­ litički narod, dakle nešto mnogo više nego »klasna ili politička grupa«; onda na str. 23. tvrdi, da muslimane u Bosni dijele interesi, a kasnije na str. 40. opet, da su interesi »svih nas, m akar koje vjere bili, isti i zajed­ nički«. I tako kroz cijelu brošuricu. I eto ovako što n a ­ pisao je i izdao jedan Student! Da je pisac kakav gjak niže srednje škole, rekao bi čovjek: vidi se, nešto je či­ tao, a kad je pisac jedan »Student«, šta onda? Da se može dati treći red sa zabranom, da ne smije više ni­ kada pera prihvatiti, hajde de, a ovako! Držim, da ću najbolje učiniti, ako preporučim, da si Šukrijinu brošuru pročita svako, kogod može. Osobito gjaci muslimani. Jer ako bi kome i bilo srpstvo išta simpatično, nakon Što pročita ovu brošuru, sigurno će se stiditi pristupiti ili ostati u vojsci, u kojoj ima rijeći — Šukrija Kurtović. Ovo preporučujem tim radije, što se ni »Narod« ne smide usuditi, da je preporuči, po svoj prilici radi istoga raz­ loga, zbog kojega je ja preporučujem. Kulturne bilješke. Instalacija novog R e is-el-u lem e Ovih je dana N jegova Presvijetlost novi naš Reis-el-ulema, Hadži Hafiz Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, otputovao u Beč u pratnji vrhovnog šerijatskog suca, Ali Riza ef. Prohića, i t r Broj 15. i 16. vladina podtajnika, Fehim ef. Spahe, da u ruke Njegova carsko-kraljevskog Veličanstva položi zakletvu kao najveći muslimanski vjerski dostojanstvenik u našoj domovini. Novi Reis-el-ulema — kako su domaće novine ja ­ vile — povratiće se odmah nakon zakletve u Sarajevo, gdje će se i njegova instalacija obaviti. Čujemo, da se mnogobrojni islamski svijet iz pro­ vincije sprema, da na taj svečani čin dogje u Sarajevo, želeći biti svjedokom i očevidcem ustoličenja sebi najm i­ lijeg, a alimskom spremom i sposobnošću najzasluženijeg čovjeka za ovo visoko mjesto. I naš list — kao čisto islamski i kao vjeran sljedbenik misli i načela Hazreti Džemaluddinovih — poslaće na ovu svečanu instalaciju svog vlasnika i glavnog urednika, da ga zastupaju prili­ kom toga općeg islamskog slavlja, kojega nijesmo doče­ kali, niti smo mogli dočekati kroz razdoblje od okupacije do danas. Mi smo uvjereni, da će se dolaskom ovog velikog čovjeka na stolicu vrhovnog poglavice bos. hercegovačkih muslimana i sveta panislamska ideja, koja nas je jedina kadra spasiti od očevidne propasti, ojačati, i da će se njen uspjeh osigurati m egju bososansko-hercegovačkim muslimanima. S toga kličemo iz srca i d u š e : Živio novi Reis-el-ulema! Živila panislamska ideja, kojoj on glavni zaštitnik i predstavnik! Poruke \ odgovori uredništva. A. R u F . Šta je s- Tobom, ja hfi? 11 boluješ, ili ašiku š, pa se »Biseru« toliko vrem ena ne javljaš? Mo­ lim" Te, gledaj nam što prije poslati kakovu svoju radnju. Naročite nam dobro došla pojedina poglavlja iz knjige »Zulmetden nura«, koja si nam obećao prevoditi. Ne budi, dakle, u gaf letu, nego nam se javi. Bratski Ti i panislamski selam! M. T. u S. Vaš smo krasni rad primili i uvršta­ vamo ga u ovom broju. Mislimo, da ćete se i u bu­ duće češće put sjetiti »Bisera« sa pokojim lijepim prevodom s arapskog i turskog jezika. Hvala vam i mahsuz selam ! Falku u T. Vi nas pitate, zašto ne odgovaramo na napadaje Ćelića i Ćeće, koji su u »Srpskoj Riječi« izišli proti Muslimanske biblioteke i «Bisera«. Da vam iskreno rečemo, mi ne polažemo nikakove važnosti ni na ove pamflete ni na njihove balave i žutokljune pisce, koji ne vide dalje od usta do nosa. Naročito ne uzimamo u račun uobraženog Gazanfera, koji je prevrtljiv poput afrič­ kog kameleona. Ovaj je balavac i nacionalizovani zvekan saragjivao na našem listu, i ako je list od početka svog izlaženja uvijek stajao na današnjem — panislamskom — programu. Kad mu pak mi jednom nijesmo htjeli donijeti dvije nevaljale pjesmice i životopis Karla Bodlera, koji nije odgovarao našem program u, Gazanfer je — da nam se osveti, a ne iz nacionalnog uvjerenja — m egju gjacima poveo najveću kam panju i agitaciju proti »Bisera«, a eto u zadnje vrijeme i proti Muslim. biblioteke. Prem a tome, vi sami možete stvoriti sebi s u d : da li se je vrijedno osvrtati na napadaje ovakovih prevrtlji­ vih »srpsko-hrvatskih« balavaca. Mahsus vam selam! V la s n ik i izdavatelj: PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA I ŠTAM PARIJA 1) MOSTARU,______________U re gju je : REDAKCIOM OPBOR. Tisak: ŠTAMPARIJE „BISERA" U HOSfARU. Z a uredništvo odgovara: MUHAMED BEKIR KALAJDŽIĆ �Izvanredne knjige „Muslimanske biblioteke*', koje su do sad izišle života za odgojne pričice za islamsku mladež od poznatog muslimanskog prosojetnog radnika Hamdi ef. JTlulića. (flta llerčesa). Knjižica sadržaje ove pričice i crtice: Novi junačina, I djeca vole domovinu, Mudri dječak, Dobro srce, Kradljivac, Mudri starac, Čobanče, Što je tražio, našao je, Ramazanske moći, K o je kriv. Poštuj roditelje, Mali majstor, Prvi jagluk, U srećnom komšiluku, Radiša, Pošteni radnik, Pravednost. Pod kulom Ali paše Rizvanbegovića, Ahmed beg Hercegović, Uspomena u narodu, Hadžija, Hazreti Omer r. a., Iz sužanjstva. Cijena je knjizi 1 kruna. HeRoIiko islamskifi ustanova. Odu je knjižicu napisao Hl. Ć. Ćdtič, a nekoje islamske ustanooe, kojima šeni omladinci u tom slijepo dito i po.pularno rastumačio i nji jeljena u ooih sedam poglaolja: zabranjuje muslimanki poći za i Islamske (S higijenskog mskoj mladeži u praooj slici prikaže prigooara, štono ih nekoji naši zanee u odo ] raspraoici kratko jtli jezgro’umentirna dokazao Knjižica je podi(Sojedočanstoo), miraz, Zašto Islam pstoo. Cijena 30 helera. je kejigu napisao na francuskom misirski liječnik Dr. Rhmed beg Džejhun, a na naš ju je jezik preoeo marljioi prosojetni radnik Salih Bakamooić : Knjiga ima ovaj sadržaj: Pokornost, Pranje, Abdest, Namaz, Post, Hadž, Sadaka (Mi­ lostinja) Zećat, Poštenje, Sudbina, Razdioba vremena, Kazantena, Ženidba, Spoljašno držanje ženskih prama muškim, Višeženstvo (Poligamija), Rastava braka, Razvratan život. Igre, Opi­ jum i alkoholična pića, Duhan, Jelo i piće muslimana, Rezanje nokata, Osobita čistoća mus­ limana, Džamije, (Bogomolje), Muslimanska groblja (Haremi), Muslimanski stanovi i u njima stanovanje, Muslimanska odjeća, Odjeća ženskinja muslimanskog, Dodatak Cijena 60 hel- Ramazanski post. Napisao Dr. Husejn Hulki. Preveo Musa Ćazlm Ćatić Oua je knjižica razdijeljena na: Uood i ona poglaolja: Kako post uplioiše, Kad liječnička znanost ne dopušta, da se posti i Higijenska praoila, kojih se treba držati za Drijeme posta. Ooa formatom malena ali .sadržajem orio korisna knjižica potrebna je soakom muslimanu, jer nas lu ć u je u soa zdraostoena praoila, kojih se trebamo cfržati za Drijeme posta. Cijena 30 hel. �za Bosnu i Hercegovinu (dioničko društvo) Franje Josipa n i 13. SARAJEVO Interurban telefon broj 273 i 340. - Brzojavi: MUSLIMBANKA. - Frallie Josipa ni. \ l Žiro-račun kodAustr-Ugar. banke. « Broj bos.-herc. pošt. šted. 1048. Dioničarska glavnica K 3,000.000 (do sada uplaćena 3o°/0). Preuzima novac na uložne knjižiti. i na tekući račun za štednju i ukamaćuje ih najpovolk’-^. '‘dm ulagačima stavljamo na raspolaganje besplatne imlatni poštanskih štedionica. Daje zajmove na tekući *ačun J..-Vc fcnreni mjenice, unovčuje dozminic trgovačkim središtima u lq : j Ć?frove H .C ip u svim mjestima inozemstva. •. Unovče* I? n . Eskomptira i reeskomptira -uje isplate i naplate na svim žustro-Ugarskoj monarhiji i mjenice, ižrijebane vrijednosne papire i kupone. . . Kupuje i prtdaje vrijednosne papire, devize i valute. Preuzima zaloge svake vrsti u pohranu i upravu. .. Obavlja sve bur­ zovne naloge najkulantnije. .*. Uzima u komisiju i parcelaciju svih Izdaje svojim mušterijama kreditna većih kompleksa zemljišta. .\ .. pisma za sva veća mjesta Evrope. Naredbom zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 22./2. 1913. broj 20594/111 -3, pro­ glašena je Muslimanska Centralna Banka pupilarno sigurnim zavodom, dakle bankom, u koju se mogu ulagati jetimski novci (novci malodobnika), sudski depositi i tome slično. Ovo je najbolja preporuka i privatnim ulagačima. �Braco muslimani! Š t a m p a jt e s v e T I S K R H I G E p o tr e b n e kod je r ć e te tim e b e z ik a k v ih ž r t a v a p o d u p r ije ti š ir e n je is la m s k e p r o s v je te . �* ♦♦♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ■ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ♦ ! 8 PRVA MUSLIM. NAKLADNA KNJIŽARA ŠTAMPARIJA, KNJIGOVEŽNICA I TVORNICA KAUĆUK-ŠTAMPILJA (M T J H A M E D ’ B E K I R K A L A J D Ž I'Ć ) FRANJE JOSIPA ULICA. M OSOIR. V L A S T IT A ZGRADA. Izdavateljica „Bisera11 i „uslim anske Biblioteke11. = Filijala u Trebinju. ■= Snabdjevena je svim artiklima koji spadaju u knjižarsku struku, te se preporučuje svima školam a, uredima, m ektebi-iptiđaljam a, vakufskim povjerenstvim a, kao i svima općinskim pogla­ varstvim a, trgovcim a i ostalim kancelarijam a za nabavu šk o lsk o g i kancelarijsk og pribora. V elik i izbor knjiga iz sv iju područja naše i strane književnosti. Nadalje imade sv e knjige (kitabe) štam pane arebicom Izragjuje sve u štam parsku i knjigovežačku struku spadajuće poslove, kao ’ i sve vrsti štam pilja (miihura) od kaučuka vrlo ukusno uz najumjerenije cijene. Kupuje i prodaje nove i antikvarne školske i druge knjige. — [V a n sk e s e n a r u d ž b e o b av lia ju b rz e 1 ta č n o u z vrlo p o v oljne cijene, k o jim a s e p rila ž u b e sp la tn o prikcladpi darovi. ♦ ♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦ ♦♦♦♦! ra muslim. nakladna knjižara mma na skladištu ove knjige: može se dobiti u origi­ nalnim koricama po K 8'a u običnom uvtzu po K 7'-, kao i posebne originalne korice po K 2- Tri pripovijesti iz muslimaskog života, — -90 u v e z a n o ................................. 1 20 Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod S t o c a ....................................... 1-60 Q d arv in iz m u ............................................. 1. — Nešto o obrtničko-radničkom zdravstvu — 60 Oba gluha, šala u 3 čina iz bos. života 150 Ćorav račun, šala u 3 siike . . . . 1— Jusuf i Ismail (Dvije islamske pjesme) — -20 Avdija, poučna pjesma za islam, mladež 1• — Nasrudin-hodža, njegovi doživljaji i šale 1 — Ašiklije (Muslimanske sevdalinke) . . I*— Boj pod Banjalukom (narodna pjesma) - -50 Tursko-bosanski r i j e ć n i k ........................... 2 — Isl^m (Faithnf I s l a m ) ...............................— -80 Narodno gospodarstvo ...................... 1-50 Zašto i kako se sabiru poštanske marke — 70 Žensko o b r a z o v a n j e ................................. — 40 Zapisnici islamske prosvjetne ankete (štam­ pano a r e b i c o m ) ............................ 2 — Muslimanske narodne ženske pjesme 2— Razija (p r ip o v ije s t).................................. ]!•— Sličice i profili (pripovjesti i crtice) . — -60 Emancipacija muslimanske žene . . !•— � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini - 1913 . Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1913 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Description An account of the resource Br. 2-16 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 IIIF Item Metadata UUID 45676c2e-c6f4-47b3-8e89-df70fd66b304 https://kolekcije.nub.ba/files/original/6c0f09b5dae6ced95a869d3cde4a0c5e.pdf 4c26829d637ee28f74bb84664baa0845 PDF Text Text BROJ 1. ..B I S E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog-1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24'—, za učitelje (inualime i siromašne učenike (talebu) i vojnike bez sarže K 16’— . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Listse šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu. GODINA 111. BISER LIST zn ŠIREN JE Innemel-muminune icbvetun! El-Islamu PLATIVO 1 UTUŽ1VO U Neplaćena se pisma ne primaju. M o | ta ru . Dželal Nuri:*) Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. ISLAMSKE P R O S V JE T E . Pojedini brnjevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. 18. Rebiubevvel 1336. Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. M O S T H R jalu Sve što se Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. ve la j ul a a l c j b i ! tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). 1. januara 1918. prošlim vijekom nikakove sličnosti. Pitanja, koja uopće nije bilo moguće do danas riješiti, približiće se nekoj formi riješenja, a na mjesto Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. staroga postaviće se jeda drugi status quo. S turskog: Salih Bakamović. Cijeli se svijet priprema na rat. Cijeli se Predgovor. svijet od rata plaši. Uslijed preporoda i osvješMiroljubiva dioba Perzije, stupanje Maroka ćenja podjarmljeni narodi energjčno rade, da i maročkih sultana-pretendenata halifa iz di­ povrat svoja oteta prava. Suština se imperi­ nastije Idrisovića, pod francuski prc.ektorat, jalizma . ce prorrrjenjuje. U ovom zapanjujućem napadaj Italije na Tripolis, istisnuće Gsmarlija kaosu neki narodi stare, kao Francuzi i Englezi, iz Evrope od strane balkankih državica i pot­ a neki se opet iznova ragjaju, kao Japanci, a pomaganje saveznika od evropskih velesila, neki se pak nalaze na pragu novoga života, sporazum Engleske i Rusije, solidarnost Fran­ kao Muslimani i Abesinci. Politički faktori staro­ cuske sa ovim dvjema državama, mogućnost ga vremena ustupaju svoja mjesta nekim novim bliskog sukoba izmegju Pangermanizma i Pan­ silama. Zapadni narodi ugnjetavaju Istok ne­ slavizma, englesko-njemačko natjecam'e za pre­ milosrdno. Prirodna je posljedica to, da u vlast u svjestkoj politici, preporod Dalekog Aziji reakcija uzima maha koja će možda skoro Istoka, a osobito proglašenje republike u Kitaju- prouzročiti temeljitu revoluciju. Što je Istok? Što je Zapad? Kakove su sačinjavaju jednu vrlo važnu historičku eru. To jest sa ovim dogagjajima svršava se još političke, nacionalne, plemenske, moralne i du­ jedno poglavlje knjige prošlosti Postanak ovih ševne opreke megju ova dva svijeta? Da li važnih događaja takogjer znači da će se u je sporazum mogućan ili ne? Kako se Islam budućnosti pojaviti neke vrlo značajne promjene može definirati u sadašnjem vijeku; koliko je i da će se svjetski zemljovid još malko pre­ on u vezi sa svojom prošlošću, te koju ulogu inačiti. Od najzamašnijih pitanja je, da se upo- može imati u budućnosti? Tko su Muslimani? redno sa ovima političkim revolucijama po­ Kakovu silu sačinjavaju? Da li oni imaju so­ javljuje revolucija ili bolje rekuć evolucija misli, cijalnu i političku vrijednost? Muslimani, koji teorija, pa i samih čuvstava, što se nikako ne bi čine jednu šestinu cjelokupnog ljudskog roda, a koji su ipak nazadniji od ostalih elemenata, smjelo omalovažavati. Namjera nam je to reći da će se sredina šta biše trebali poduzeti, da skinu ropske lance dvadesetoga vijeka, koiega tek početak pro- sa svojih vratova i da se s kulturnim svijetom življujemo, toliko promijeniti, da neće imati sa porede sa svima pravima i dužnostima? Ovdje nam treba i to naglasiti, da se Pan­ *) Wdi u 3-ćem broju II. god. »Bisera« biografiju i knji­ ževni rad autorov. Uredništvo. islamizam na Zapadu još smatra kao jedno Panislamizam. �Strana 2. .BISER* Broj 1. Kako god je ovo pitanje u čvrstoj veži sa historijom i kako je Islam svoj sjaj i veli­ činu uzeo od prošlosti, tako je u potpunoj vezi i sa sadašnjosti. Danas je imperijalizam, koji je temelj današnjoj evropskoj i svjetskoj pilitici, od prilike jedno islamsko pitanje. Pri ispiti­ Evo u ovom novom poglavlju historije, vanju Panislamizma svakoko nam treba dobro mi ćemo koliko nam sile dopuštaju, ovo van- prosuditi imperijalističke težnje Engleske, Fran­ redno zamašno i koristonosno pitanje potanko cuske, Rusije, Nizozemske, Njemačke, Italije, razjasniti. Držimo, da će važnost same teme Japana i Amerike, te evropsku politiku, u ko­ biti dovoljan razlog, da- nam se oproste može­ liko je ta sa imperijom u vezi. Nakon što se bitne pogreške. upozna veza Islama sa historijom i njegov ko­ Pri ispitivanju jednog važnog predmeta, rijen u svijetu prošlosti, ako se današnja pi­ kao šio je Panislamizam, treba se odreći, koliko tanja dobro razmotre, onda ćemo zadobiti pravo, je moguće, raznih aspiracija, a što više i samih da malo o budućnosti nagagjamo. zahtjeva vremena i okoline. Koliko je god teš­ Imali smo namjeru naše djelo učiniti što ko napisati historiju i prosugjivatidogagjaje proš­ većim, i o načinu življenja Muslimana u da­ losti pod utjecajima današnih aspiracija, misli našnjem vremenu, opširno govoriti. A za mei čuvstva, toliko je ista mučno, pod pritiskom gjusobno upoznavanje Muslimana baš je velika nekih vladajućih strasti i osjećaja, upustiti se nužda, da se ovaka isvješća objelodane. Mi u proučavanje Islama. Što više, budući da se sn o. se naročito zanimali sličnim istraživanjima, tema Panislamizma odnosi i na budućnost, ali nam je nemoguće u »vom našem djelu o možda je njeno proučavanje još mnogo teže tome opširnije govoriti. Da kažemo uzrok: i zamašnije. Da se ovaka razjašnjenja pred štovane čitaoce Tok dogagjaja često puta prouzrokuje mogtiu iznijeti, nužno je dobro poznavati neke pokvarenost ćutila. Od prilike kao da su točke. Budući da Muslimani žive vrlo raštrkano nas dogagjaji omamili pa stoga ne možemo u raznim pokrajinama i pod raznim državama nepristrano prosugjivati vrijeme, u kojem se to su i pitanja, koja se na njih odnose, raz­ nalazimo. I prema značenju jednog čuvenog mjerno mnogobrojna. Istina, mi smo u trajnom polustiha na Istoku, kako ribe u moru ne poz­ saobraćaju sa islamskim narodima u Egiptu, naju mora, u kojem žive, tako je moguće Tunisu, Algeriji, Indiji, Malajskoj, Rusiji, itd., da i od nas mnogi, uslijed hiljadp uzroka ali zatražene točne podatke od njih nijesmo ne može raspoznati sadanjeg stanja. Dok mogli dobiti. Istok se nije priučio zapadnja­ se dogagjaji od nas ne udalje i ne odvoje čkom redu, jednakom i pravilnom mišljenju, od mnogih relacija odnosno dok se ne kris­ radu, istraživanju, razmatranju itd. i zahtjevani taliziraju, teško ih je razumjeti. Ima istina i posao neće da izvršuje, kao Evropljani. Eto osim onih stvari, koje se drže za istinu; nalazi ovo zbrkano stanje i anarhija Istoka ne doz­ se ušenjaka, koji tvrde da imade pozitivnih voljava, da ovo naše djelo postane jedan izvor istina, koje ni matematika ne može da dokaže. za praktične podatke. Prema tome ova će naša Radi toga neka nam ne zasljepljuju vida neke knjiga uz mnoga objašnjenja o Islamu u glav­ objavljene istine, neke zvanične karijere i ne­ nome govorti o mislima, nazorima, teorijama kakve konvencije.. Dignimo se, koliko nam i osjećajima Muslimana, te o evropskoj poli­ ljudske sile dopuštaju nad same dogagjaje i tici, imperijalizmu i istočnim pitanjima. Ako dnevna pitanja, pak na nacionalne i socijalne nam uspije drugi dio podataka sakupiti, to će aspiracije, te ekonomske zahtjeve i sa takim mo ih bezodvlačno objelodaniti u jednom po­ jednim pogledom razmotrimo pitanje Islama, sebnom svesku. (N astaviće se) koje u povjesnim temama sadržaje najvažnije posljedice. pitanje borbe; s toga o njemu nijesu pisali niti istraživali evropski učenjaci onako objek­ tivno, kako bi trebali raditi. A naša istočnjačka nastojanja, da to razbistrimo, ostala su bez­ uspješna s toga, što mi ne poznamo metode Zapada u dokazivanju. �Broj 1. ,B ISE R ' Hazim Muftić: _• Tronogi sadžak. (Crtica iz života.) Nikad ni u snu1 ne bi čovjek sanjao, da jedan ku­ hinjski predmet može imati >prilike urezati se u tako veliko zapamcenje i biti u savezu sa drugim venmm us­ pomenama. Ali kad sam se ja onoliko radi njega morao sagi­ b ati i ruke zavlačiti u lužavu, čagjavu i mračnu iurunu, vaijia i i m i crtaiceiju, — airagi prijatelju, strpati se i upo­ znati sa tim saozakom, ili nakon saslušanja pripovije­ sti: „ S a a ž a k o m ” — napisanim sa velikim početnim siovom. Ja sam nedavno premješten bio iz glavnog grada i valjalo mi je prtljati u provinciju. (Do toga dana o saazaku injesain nikad ništa ni s kim razgovarao, niti sam o njemu imao kada voditi ongu. A i Kad sam g a kupio, ono je to nekako mehanički i neopazeno. žena jeonog pazarnog dana naorojila, šta sve trebam kupiti za kuću, a kad sam oio već na avhjskim vratima, kucnula u- dzam i doviknula mi sa osmje­ hom: i jedan sadžak.) Do premjestenja sam stanovao nekako oko čitavu godinu dana sve privremeno u jednom malom tijesnom stanu, koji je bio u blizini zavoda, u kojem sam služ­ bovao. Dobro, kad ću već prtljati, a familija mi se svakako poterehia odsutna, kod roobine, valja mi poki.ćstvo li­ jepo spakovati, omotati u dare, ušiti i u to n u ti sa ko­ nopcima, pa neka sam do odregjenog dana pi ipravan u svemu. Pakovanje privatnog pokućstva se obavija na pri­ vatan-način. Nema tu ispisanog inventara kao u uredima i za­ vodima, pa da se na temelju „prozivanja" može nefaijeno ustanoviti, koja svtar nije hazur. Nego se zagjc od sobe do sobe, te što se vidi i nagje, to se na shodan način ballra ih denjkira. Kad vidiš, da si sve spakovao i da je sva kuća ostala prazna, onda se i osvje­ dočiš, da je sva kuća prazna i da si sve popakovao. J a sam tako sve svoje pokućstvo lijepo i uredno sredio; što je bilo za sanduka, to sam u njih složio, a što je opet za denjkova, to opet ukamario, te umotao u velike komade dare pa najposlije svaki komad napose utegao sa sve četiri strane jakim konopcima. P ri ovom stezanju konopcima bezuvjetno je nužno zovnuti dvoji­ cu jakih pomagača, jer ako se slabo stegne, onda nije isključena mogućnost, da bi se koji denjak u putu pri­ likom pretovarivanja mogao razdriješiti i rasuti. A to ne bi nikako bila ugodna stvar. Nu ja nijesam m ogao isti dah, kad sam popakovao, stvari predati na željeznicu, nego je valjalo čekati još nekoliko dana, dok svršim službeno predaju zavoda u kojem sam prometnuo jednu godinu svoga života, dok se oprostim sa svojim društvom i suradnicima, te sa dječicom, zavodskim učenicima. Dječica nijesu do posljednjeg dana ni znala, da ćemo se rastajati i da sam premješten, a za ono spakivanje mog pokućstva, koje se je opazilo prije odlaska na mjesec dana, rekao sam im, dia samo kanim tražiti bolji i prostraniji stan. To su djeca mogla i vjerovati, jer su i sama vidila, da je ta promjena stana opravdana, pošto dotadašnja moja kuća nije bila podesna niti za jednog samca, be- Strana 3 ćara, a kamoli za me, koji sam oženjen i imam svoju djecu. Ja nijesam našao za shodno, da djeci kažem u ovom slučaju prave istine iz uzgojnih razloga, jer sam toj dječici i bio pridijeljen radi uzgajanja. Pa pošto sam svakako na kratko vrijeme u uzgojnoj misiji na zavod bio namješten, to sam osjećao dužnost do zadnjeg dana ostati uzgojiteljem, i ne poremećivati harmonije, na početku postavljenog programa, sa ne­ nadano nastalim promjenama, koje su se ticale uzgojiteljeve ličnosti. I radi te taktike djeca su bila mirna, slušala su me i volila. A i ja sam tu djecu jako volić* Bilo ih je preko stotine, a sva su bila sdrotna, bez roditelja. Pa valjda baš radi toga, što su bili sirotani, radi toga sam stekao prama njima samilost, a oni opet uvjerivši se o tome, da im ja želim samo dobro i sreću, zavoljeli su me i svi redovito slušah moje naputke i savjete. Po tom je megju nama vladala prava pažnja i lju­ bav, te meni nije trebalo zvati u pomoć šipke, kad sam htio provesti kakovu uzgojnu odredbu. Naravna stvar, da je zato trebalo dulje vremena, dok smo se spoznali i dok su se mali dječinji umčići u više prilika uvjerili, da im njihov uzgojitelj nije ništa drugo, nego samo dobroželjitelj. A onda je sve išlo kao namazano. U opomenama i odvraćanju od kakovog griješenja pojedinac. protiv vjerskog ili kućnog reda bih smo uve­ li takvi običaj, da se pri sakupljenom svom djecom u zavodu pročil i shodan tembih upletavši izmegju redaka konkretan primjer, koji je neki od zavodskih uzgojitelja neopažen od prestupnika primijetio. Obično se u ovakim tembiliima ne bi navodio izričito odnosni prestup­ nik, nego bi se govorilo obično svima, kao da se stvar nije m dogodila, nego iz straha, da se ne bi koji od prisutnih prevario i u odnosni prestupak ugazio, una­ prijed se upozorilo. Na primjer, neki je ne znajući, da ga je uzgojitelj vidio i čuo, nešto opsovao ili inače neumjesnu ili nelijepu riječ izgovorio ili kakav neuredan čin počinio. Onaj uzgojitelj to saopći svom društvu — drugim za­ vodskim uzgojiteljima. T o se zabilježi u dnevnik i nakon zdogovora o načinu, kako se imade dotičnoj neurednosti stati na kraj, zabilježi se odnosni zaključak na svome mjestu u istom dnevniku. Taki se zaključak po tom pročita okupljenoj djeci i to najobičnije za vrijeme ručka. Dobro se sjećam ne­ koliko takih zaključaka. „Neki mi nešto pogriješe iz nerazmišljanja: A da je malo razmislio, ne bi one pogreške učinio, zato se treba držati ovoga pravila: Što ne voliš, da tebi netko učini, nemoj ni ti učiniti nikome. Što ne valja učiniti u javnosti, nemoj to učiniti ni u tajnosti. Psovke i pogrdnih i prostih riječi, treba se sasvim proći. Čisto se treba držati vazda, na namaz u pravo vri­ jeme hititi i ne izlaziti iz džamije prije dove! Ili: „Prijave i pritužbe na ganjku i u opće u drugim prostorijama osim zbornice su zabranjene, ali i u zbor­ nici prijavljuju samo pazitelji i nadpazitelji. U kancelariju se nikako ne smije ulaziti, jedino je to dozvoljeno nadpaziteljima i to u iznimnim slučaje­ vima". �Strana 4. Broj 1. ,B ISER* Ili: „U gornji boj kuće je iu dani zabranjeno ići bez naročite dozvole, izuzam bolesnika, bolničara i nadpazitelja, koji će vršiti nadzor!“ Iz sadržaja jednog takovog tembiha m ora se razu­ mjeti, da je peko svojim činom dao povoda ,,tembihu“ pa pošto se počinitelj u ,,tembihu“ ne ističe izričito, to on u sebi zaključi, da njegov prestupak nije prošao neopažen, te da ga prema tome ni u buduće nije u stanju sakriti, zato se u duši kaje, a u isti mah osjeti u srcu neku zahvalnost naprama uzgojitelju, koji ga je na zgo­ dan način pokrio i istodobno naputio na pravi put. Niu za neke pogreške*uvidilo se, da gornja praksa nije dostatna. Za to se prestupnik za teže pogreške mo­ rao i otkriti i osjetljivo kazniti, ali potonji su slučajevi rijetki i što se dalje sa djecom uzgojno radilo,, postajali su prestupci sve regji i regji. I zaista uzgojitelj je dužan dječija srca osvojiti, te ih uza se priljubiti, ako želi, da od njih može istesati ljude. Radeći tako sa djecom imaće vazda prilike, da im prikalemi kakvu ideju, kakvu korisnu misao, i da ih ne­ ograničeno poučava u svemu dobrom, pa i u onom, što nije ograničeno sa šolskim rasporedom naučnoga gradiva. U školskom je rasporedu predvigjen broj sahata za krasopis, nu nije tu ni spomenuto o vještini ispisi­ vanja mudrih izreka, savjeta, te gragjenju levhi i kićenih arapskih i turskih natpisa. A nema se za to ni vremena u školi. U nastavnom pravilniku propisano je ezberlei*':. vanje lijepih pjesmica i kratkih poučnih članaka, ali sam o iz čitanke odnosnog školskog razreda. Nu mi smo to školsko znanje proširivali to sve u časovima odm ora i zabave sa raznim korisnim doda­ cima. Crtali sm o razne predmete, pokućstvo, posugje, haiat, pisali natpise, lomili ruku izragjujući na papiru kakovu arapsku izreku, kratku a punu puoke,, koja ti se mnogim ispisivanjem i izgovaranjem to lk o može omiliti i utuviti, da je nikad ne možeš zaboraviti, nego te u cijelom životu prati i s tobom se brati. Učili sm o na pamet raznih krasnih pjesama - od neumrlih islamskih pjesnika i m islioca. ,,Islam u“ od Musa Ćazima, Lejlei — mevlud«, »Težaku« od istog, te »Munadžat« od Muallimi Nadžije, Bašagićeve „Savjete očevima”, „Mehmed-paši Sokoloviću” i druge, pa je to ezberlejsavianje postalo megju djecom tako popularno, da je uzgojitelj više puta dolazio u ne­ priliku radi m nogog traženja i prijavljivanja od strane djece, jer se lahko iscrpe priručne knjige, koje do siad imademo na raspolaganju, kao »Behar«, »Biser«, »Gajret«, »Trofanđa«, »Misli i čuvstva« i t. d. Jednom ugledam u svojoj sobi privatnog stana ma dutvaru prikovan, arak papira i na istom vrlo lijepo na­ pisana arapskim krasopisom izreka iz K ur-ana: »Ve imnehu lehakkul jekin«, — a kasnije opet pod istim dugi tabak sa napisanom izrekom: ,,E-lejsellahu bi ahkemil haki min.” B rzo sam doznao koji je to napisao i tu kao ukras naše sobice, koja nije imala nikakovih levhi, — priko­ vao. Okvira naravno nije bilo, pa se levha u profilu nije m ogla svakad primijetiti, a i soba je bila malo m rač­ na, jer je svjetlo dobivala neizravno, preko divhane. Drugi put mi jedan donese mala dječija kolica, sa­ vršeno napravljena bez ikakove mainjkavosti, koja je sam svojom rukom načinio tako, da bi m ogao reći, da je tu kakav diplomiram m ajstor m orao imati posla, Pa ugodan je život sa djecom, koja. slušaju i na ' kojima svaki dan možeš vidit-i uspjehe svoga uloženog truda i uzgoja. Isto kao što je baščovan veseo i zadovoljan, kad vidi, kako mu biljke, koje goji u vrtu, bujaju i napre­ duju, tako su uzgojitelji radi napretka svoje djece veseli i zadovoljni. Pa nije niikakovo čudo, da je rastanak sa takom djecom vrlo težak. Moj se je rastanak sa mojom zavodskom djecom meni za vazdia u pamet usjekao. Nikad' g a ne mogu za­ boraviti, kao što ne mogu zaboraviti ni ugodnih doživ­ ljaja, koje sam za vrijeme življenja u zavodu sa djecom prometnuo. Kako smo gore već opisali, djeca za moj odlazak do zadnjeg dana nijesu znala, te im je rastanak bio menadan. Iskupili smo se po običaju, kako je to -za van redne slučajeve već od prije uvedeno, — svi u jednu veliku prostoriju, te su uzgojitelji stali u sredinu, a dječijia pu­ blika se postavila u okolo i očekivala »tembih«. N a to je p ■smješteni uzgojitelj govorio: D r a g a moj a d j e c o ! Sugjeno je bilo, d a ja uz Vas proživim jednu godinu dana. • Sad se ta godina dovršila, pa evo nas sudbina sada rastavlja1. Kko sam g od m orao podnositi siline tegobe za vaš uzgoj i napredak, tako sam opet vazda b io sretan i oljan, jer sam uvigjaio, d!a moj trud! nije .uzaludan, pošlo ite moje savjete vazdia slušali i izvršivali, pa mi je stog raj rastanak tužan i žalovit! Ali ovom prilikom tješim sa uvjerenjem što d r­ žim. da u mene nećete sa dobrim mislima zaboraviti, kao što to neću ni ja naprama vama učiniti, jer sam vas svili u očins .i i iskreno zavolio, te ću se i u buduće, inšallah, za vaš razvitak i sreću, vašu brinuti i zanimati. j a 1 ne tražim od Vas, da zapamtite moju osobu, nego tražim, da zapamtite moje savjete, koje sam vam kroz ovo vrijeme zajeđnikog nam življenja vazda davao. Kad budem čuo, da se vi vazda držite uzvišenih propisa naše svete vjere, kad dOznadbemj da vas pošte­ nje, čistoća duše i tjela resi, .kad mi kažu, da se laž, p r o ­ stota i neuljudnost megju vas nijesu uselile, — onda ću biti uvjeren, da miješam u ludo svojih savjeta trošio i da nijesam džaba jedhu godinu svoga- života s vama p ro veo ! I s tim ću se tješiti, to će mi zaslagjivati moj budući život! Postignuti, da B og dželešanuhu bude s vama za­ dovoljan i čuvati se od svega onoga što je On zabranio, nek vam je glavni, cilj života! Slušajte i poštujte svoje starije, dobro se ponašajte i marljivo učite, pa ćete na obadva svijeta biti sretni! A ja vam to na ovom rastanku želim i od Boga ištem kao iskrepi vaš dobrožedjitelj! Allah Emanet! Qd!g ov or malen,ih slušatelja nije bio .gromak ni ja­ san kao u običnim slučajevima, jer su djeca najednom počela tiho plakati. Iza toga. je valjalo otići kući radi tovarenja spakovanog pokućstva. Nu prije natovarivanja sam za svaku sigurnost još jedinom zašao dai pregledam cijelu ispraž­ njenu kuću, da se 'uvier ni, mije li se koja stvarčica za­ boravila. Kad sam zavirio u svaki budžaik, pregledao sve dolafe i pregratke, uvidio sam, da nije ništa ostalo. �Broj 1. . „BISER ' Strana 5. I već sam -htio -da odem, kad li nekako ne radimo Može li se reći, da smo se odužili i od nemara ugledah još na zidu prikovane dvije levhe bez okvira sa otresli, ako na vlastite potrebe najveću pažnju dajemo? napisanim kur-anskim riječima. Ne može. Taj je mar iz sopstvene koristi Stanem, dai za čas smislim, šta ću s njima učiniti. I napokon može li se reći, da nijesmo sebični, ako Da ih skinem i savijem, nemam i;h gdje metnuti, jer su svoje dijete izučavamo i terbijetimo u granicama vjere? sanđluci već bili zakovani, ili da ih nosim uza se, i onako Ne može. Jer i životinje imadu milost na svoje mlade. su mi džepovi bili prenapunjeni raznim notezima i pa­ Znanje ćemo potpuno steći istom onda, kad spo­ pirima. Da levhe ostavim na duvaru, bojao sam se, da znamo potrebe svoje, nemara ćemo se otresti istom on­ bi novi stanar m ogao biti' od' ljudi, koji ne poštuju kurda, kad počnemo udovoljavati svojim zajedničkim potre­ amski.h izreka, ili inače ne vole arapskih natpisa, pa bih bama, a sebičnost odbacićemo istom onda, kad ne bu­ bio kao dđnekle sukrivac kod ponižavan ja i gaženjta na­ demo za zajedničko dobro žalili ni truda rrii novca. pisanih izreka. Kako se to znanje postiže? Naobrazbom. Na prvom Zato se odlučim, da papire skinem i spalim. Tako je mjesto, dakako, vjerska naobrazba. Hoćemo li da i učinim. raširimo vjersku naobrazbu, treba nam je najprije olak­ Otvorim furunska vratašca: potpalim šibicom ćage šati, treba nam naći način, kako bi u najranije doba zai tu čučnem da pričekam dok se plamen stiša i vatra sagjivali islamski osjećaj u srca naše mladeži. Ovdje utrne. bi se trebalo latiti sviju dopustljivih sredstava, a otresti Dva tabaka, suhog papira odjednom planuše, a u se starovječnih misli, kao što se to već čini u dru­ mračnoj se peći porodi veliko svjetlo i u isti mah se u gim životnim potrebama. Rekli bi, da je svaki tvr­ turu.ii ukaza kao kroz bor galsku vatru osvjetljen naš doglav, koji bi konjem ili pješe išao u jedno mjesto, ako zaboravljen ■ — tronogi sadžak. ne bi htio ići željezni dom za to, što je željeznica nova Kako sam bio tronut radi rastanka sa sitnom dje­ vožnja. čicom, tako mi se u onom času pričini, da po onom ma­ Udovoljavaćemo pak zajedničkim potrebama, kad sivnom obruču i debelim nogama željeznog tronoga budemo znali šta je Islam i šta nam zapovijeda. Islam vrve i veru se moja zavodska djeca, a u svihu se u oči­ zapovijeda, da čuvamo sebe i svoje podregjene od va­ ma cakle sjajne suze, koje se naprama onome, levhama tre. čim ćemo se sačuvati drugim, nego slogom i poprouzrokovanome plamenu vrlo-dobro vide i pilje u me. žrb/ovnošću. Znamo li, da nas veže vjera i da smo svi To je radi toga, jer sam djecu vrlo volio, pa nr kao jedno rijelo, onda ćemo lahko osjetiti, ako nam jedan pri rastanku njihova slika dobro u mozak utuvila, a sa­ brat ili sestra u nesreću pane, kao što osjeća tijelo, džak je onda svakako valjalo izvaditi i naći mu idolično kad se na kojem bilo uzuvu bolest porodi. Tada ćemo mjesto megju ugodnim uspomenama iz života. raditi svi za jednog, a jedan za sviju i nećemo gledati, I miješam se prevario. šta bi nas taki rad novaca stajao. Omogućieemo život Djeca me nijesu zaboravila, jer mi se često jav­ siromašnom staležu i opskrbićemo sirotifiju smatrajući ljaju pismom, šta više i oni, koji su kasnije otišli u ojih svojom braćom. Onda nam neće trebati izražavati ništvo, često mi pošalju svoje Feldpost karte sa; lijepim negodovanja nad nesretnim slučajevima, koji se — na­ sadržajem. žalost — dogagjaju. u Bog đžellašanuhu nalaže nam, da čuvamo sebe i svoj« podregjene od vatre; pa zar nijesu naši pođregjeni i oni siromasi bez kuće i kućišta i ona sirotinja bez rodi­ H. Mebmed Džemaludin: telja i staratelja? Novo vrijeme donijelo je i nove brige. Zato smo Esteizu b ila b !*) još više zabrinuti te smo na svaki način i primorani, da jednom prihvatimo i mi za rad. Ve minellahi-teufik! Narcis: Ku enfusekjum ve eblikum nara... Bog džellešanahu nalaže robovima: „Čuvajte sebe i svoje podregjene od vatre!*' Razumije se, da treba najprije znati, šta može biti uzrok, da se pane u vajru, pa kad se znadu uzroci, onda se treba čuvati od njih. Kao najglavniji uzroci mogu se navesti: neznanje, nemar i sebičnost. Mnogo je čeljadi u opasnost palo na ovom svijetu i zaglavilo zbog ne­ znanja, nemara i sebičnosti. Pa možemo li reći, da smo se kutarisali iz nezna­ nja, ako znamo razlikovati jeftiniju od skuplje stvari? Ne može. To je znanje, koje se više očima: postiže. *) Donosimo ovaj lijepi članak, što ga je r e i s u 1u l e m a , kao urednik J a r ik a ’ na uvodnom.mjestu toga lista štampao, a poslije ga donio na prvom mjestu u knjizi „Vazovi i nasihati**. Budući da je ovaj članak pi­ san arebicom, a dobar dio našeg svijeta ne poznaje toga pisma, to ga ovdje donosimo, da ga i ovi pročitaju i njime se okoriste. Uredništvo. Mussa Džarutah: Zašto islamski n rod nije napredovao? Velika je razlika danas među kulturnim i islamskim svijetom. Prvi je kao doživotno preuzeo u svoje ruke sva uplivna politička i administrativna mjesta, te se ko­ risti i osnažuje svim zemaljskim izvorima bogatstva; drugi pak, lišen prava na politički život, nemoćan da sam svojim poslovima upravlja: oduzeto mu je svako pravo raspolaganja u rođenoj domovini, u vlastitoj kući njegovoj, te drugi s njim, kao sa zatočenikom upravlja. Ova strašna razlika, što se kao dan vidi, zaista ima svoj uzrok. Pored mnogobrojnih sporednih, svakako će tomu biti jedan poglaviti uzrok, na kojeg nije lako otvo­ �Strana 6 ,B IS E R ' reno uprti. Uopće veoma je mučno odrediti pozitivne uzroke pojedinih historijskih događaja, ili socijalnog položaja nekog naroda. U borbi, oboružan prosvjetom, kulturni je svijet savladao i prirodu i sve ostale narode, dok islamski svijet bijaše još u mrtvilu, pokriven gustom mrežom le­ targije. Tako je, eto, kulturni svijet napredovao, a islam­ ski nazadovao- Da li je to glavni uzrok? Ako jest, što je onda uzrok intenzivnom radu jednih i totalnoj rezig­ naciji drugih? Svjetlo prosvjete i znanosti počelo je prosipati svoje trake u kulturni svijet tek koncem VIII. stoljeća i kroz nekoliko stoljeća bilo je slabo i, tako rekući, la­ tentno. Z ašto? Zašto je kod svake pojave bivalo gašeno? Zašto se prosvjeta nije m ogla uzdržati i oživiti sve do XVI. vijeka? Zašto napokon napredak do tada nije m agao da zadobije oblik općenitosti? Početkom XVI. vijeka započela je u Njemačkoj reformacija (islahat). Kada se je, blagodareći toj reformaciji, kulturni svijet riješio crkvenih okova i sebe kao sužnja oslobodio iz svećeničkih ruku, te postao sam o­ stalan u mislima i rasuđivanju, tek tada je znanost i prosvjeta življe progledala očima. Počevši sa malim r neznatnim pitanjima reform adja je za kratko vrijeme zadobila toliku snagu, da je kulturnom svijetu počela rađati školama i ostalim blagodatim a. Čovjek je dobio svoja čovječanska prava, a razum pripadajuće mu pravo gospodstva, samostalnosti, slobode i odlučivanja. Tako oslobođeno i preporođeno ljudstvo kročilo je brzim hodom i svojim umom stalo pretraživati i otkrivati bez­ brojne prirodne tajne i koristiti se svim do tada nepoz­ natim blagodatima beskrajne vasione. Iščupavši se is­ pod upliva fanatičnog klera, čovječija je umna snaga postala jačom i ljudstvo je s oduševljenjem orijaškim kr racima kretalo napred i u teorijskom i praktičnom pogledu. Što se nije m oglo postigivati onda, dok um bi­ jaše sputan medu zidinama crkve i u moćnim rukama papi, to se u zadnjim vjekovima lahko dobivalo. Oslo­ bođenje, dakle, razuma od teokracije, uzrok je napretku u kulturnom svijetu. U vremenu toga sveopćeg napretka islamske su se medrese (više i niže škole) bavile proučavanjem apologetičkih djela i na njih sastavljenih glossa (hašija). In­ telektualna snaga islamskih pisaca trošila se je jedino na sastavljanje komentara i glossa na razne tekstove (metne). T o bijaše u ono vrijeme, kad je razum islam­ skog naroda bio svezan u rukama raznih ambicioznih apologetičara i falzificiranih nadri-pravnika. Pod doj­ mom ovo g stanja, koje gospodovaše umovima, islam. 6vdjet um iraše, padaše, nazadovaše. Pojava velikog re­ form atora, M artina Lutera padala je u isto doba, kad je vladao najveći osmanski vladar, sultan Sulejman Ve­ liki, to jest, kada su kršćanske države pram a islamskoj B roj 1. pretka, a pod uplivom apologista, šejhulislama, kao što su Ibni Kjemal, Ebussu-ud, islamski je svijet padao sve niže i niže. Ili drugim riječima, napredak kulturnog svijeta datira od oslobođenja, a nazadak islamskog svi­ jeta od zarobljenja uma. Slijepi islamski filozof Ebul-Ala el-Mearri, predvi­ đajući ove grozne historijske činjenice sa . proročanskim riječima kao poklič opreza u svojoj zbirci ,,E1-Luzumijjat” veli: „Reku, ve rekadna. . . (što znači: Oni napre­ dovaše, mi spavasmo, i dok mi nazadovasmo, oni se po­ digoše. Kolika je razlika između njihova napretka i na­ ših ležišta:!) Kad se razum sputa te se liši svakog razmišljanja i rasuđivanja, kad nastupi zastoj u djelujućim nervima i čovjek oboli na posvemašnjoj rezignaciji, tad na njega i .niajmair.je stvari čine strašan upliv. Biće s to g a zaista, da su mogle činiti svoj pogubni upliv na islamski r.zum i srce, koji su stenjali u teškim okovima: razne po dervi­ šima širene nezdrave ideje, v&zoyi puni prokletstva na ovaj život, misli asketa, koji traže sreću i zadovoljstvo u siromaštvu i napokon teozofska filozofija, koja u sve­ mu đavolskim tragom ide. P o tom je islamski svijet i umom i tijelom ostao pasivan i dok je kulturni svijet na­ pi edovao,. dotle je islamski nazadovao, radi čega je i na­ stala lika razlika među kulturnim i islamskim svije­ tom. S toga su, eto, prvi gospodari, a drugi ponizne slupne. T o je moje mišljenje o tom pitanju. Ovaj se je na­ zo r ukorijenio u mom srcu čitanjem i prebiranjem po islamsk ■ političkoj, znanstvenoj i kulturnoj pgvi;esn:.c:. Djela pak savremenih islamskih sociologa, koji hoće i traže odgovor na ovo pitanje, sam o mi učvršćuju ovaj nazor. Silom toga, u mom srcu učvršćenog uvjerenja bio sam, htio ne htio, pokrenut: sve, što sam napisao ili rekao, vođen sam tim uvjerenjem. Svaka moja riječ, svaki redak ima sam o jedno za rijlj, a to je, osloboditi od ropstva razum , sasma rastrgati okove, koji su mu nametnuti po raznim sljedbama (mezhebima), htijenje naše, našu volju osnažiti. T o je, eto, moj cilj. Glavni je, dakle, uzrok što se islamski svijet nalazi u ovom stanju ro ps tv o razuma. Nepokolebivo vjerujem u svetost, u uzvišenost, u božanstvenost Islama i zato ne m ogu dopustiti mizer­ nim sljedbama, da suzuju krug njegova nauka i da ga stave pod m onopol proizvoljnog interpretiranja, s čega apsolutno negiram uski krug, u kojeg su stavili Islam razni mezhebi. Islam ne priznaje r a z u m sputanim, ograničenim, nego p r o s t i m , s l o b o d n i m , apeluje pače na njeg kao nia v r h o v n u instanciju argumenta­ c i j e . I islamske su države priznavale razumu slobodu, bile slabije. Da, ali kršćanski svijet pod uplivom pojave koja se je cijenila kao obično, prirodno pravo razuma. U prvim stoljećima Islama ne bijaše to g a, da se dijelilo po mezhebima. Odbaciti razum, pregaziti njegov aukto- velikog reform atora M artina Lutera krepaše putom na­ ritet, neprijateljski gledati na znanost i prosvjetu, bacati �Broj 1. Strana 7 ,B ISER 4' Nedžib Čardžić: se na naučenjake strijelama anateme, preko lica slobode prevlačiti ljagu bezvjerstva, to i tome slično n e m o ž e se a p s o l u t n o d o v e s t i u s k l a d sa u z v i š e ­ ni m d u h o m I sl a ma . Apologete su ovakove stvari, zaogrnute plaštem vjere, dali narimrii islamskom svijetu. Ove nezdrave D ram a u pet činova. ideje, koje su širene pod imenom vjere, našle su plodna Po prići iz Hiljadu i jedne noći. tla i svoje žilje protegle čak kroz mozag i srce, a tim je OSOBE: udaren okov na islamski razum i njegovu moć valjanog Ali Baba. djelovanja. Eto, ta sputanost glavni je uzrok ovim ne­ Zarifa, njegova žena. daćama i potresnim tragedijama, koje vidimo po cijelom Faik, njegov sin. islamskom svijetu. Kasim, njegov brat. Da se kroči k spasu, prvo je osloboditi razum, jer Rukija, Kasimova žena. bez toga nemoguće je polučiti ikakav uspjeh. Moje Morgijana, Kasimova robinja. dakle stanovište jest, emancipacija razuma. Odatle, na­ Abdullah, Ali Babin rob. ravno, slijedi nijekanje, posvemašnje zabacivanje sviju Halil, harambaša. po raznim mezhebskim pristalicama usvojenih prepreka Salih i ograda. U mnogim pitanjima sam najsmjelije protuslo­ Ismail vio i samim osnivačima mezheba, ali ne zato, da te prve Mehmed velikane zbog pogrešaka povlačim na odgovornost, ne­ Junus go da manifestiram svoje uvjerenje u pogledu slobode hajduci. uma, koju širokogrudnost i uzvišeni Islam dopušta, ili VU'stafa, mjesni postolarpravije zahtijeva. Hafiz Sulejman, imam. S turskog: Muhamed Zahirovtć. Sabit lbrahim susjedi Još nekoliko hajduka. Narcis: Događa se u jednom Perzijskom gradu. fUi Baba i četrdeset hajduka. Susret. Na ulici prašnoj danas sam Vas sreo, Prvi put to bješe nakon mnogih ljeta; Prošla si kraj mene u pobožnom miru Izmučena tugom i zlobnošću sv’jeta. Ko san topli jedan iz djetinjstva krasnog Što se na čas javi, aP ga zbilja svlada, Iščezla si i ti u prašini gradskoj S čudnim izmirenjem radosti i jada. Zlatne želje tvoje umrle su davno, Sahranjene sve su mladenačke sanje; I u duši samo još praznina osta Zavjena u jedno tatino osjećanje. Osjećanje kobi što je tako blizu I pred kojom duša s pokajanjem ječi. A sve misli tvoje pod staračke dane Prekrila je samo molitva bez r’ječi. Ja razumjem sjetu što ti grudi truje 1 sav pokajnički mir toj toga trena; U svagdanjoj borbi duboko smo pali I.mi nismo više ni sjen prošlog sjena. Mi smo bili žrtva svoga pokoljenja I s njegovih gr’jeha ti više ne plači; Znaj i u mom srcu jedna rana leži Duboka i fina, koja tugu znači. ČIN I. (Dogagja se u šumi. Brežuljak, obrastao šumskim drvećem. Desno špilja.) Prizor prvi. A 1 i b a b a sam. (Na jednom kamenu sjedi i uzdiše.) A l i b a b a : Sirotinjo, svakome si teška, kamo P mijesi kući u kojoj si. Neko ima svega u izobilju, pa sa svojom djecom ugodno živi, a neko opet nema, pa se pati i muči i nikad kraj s. krajem sastaviti ne može. (Tužno uzdahne.) Evo m primjer moj brat Kasim. Ko­ lika li je razlika u imetku izmegju mene i njega. Po smrti rahmetli oca, razđiijeliismo podjednako imetak. Bio je to mali imetak. Njemu pola, a meni pola. Da, ali se on oženi bogatom miraskom, pa sad dobro živi, a ja se paitim. Da, ali su stari ljudi rekli: Zdravlje je najveće blago. (Malo veselije.) Zdrav sam, hvala Bogu, što ’no kažu, k’o drijen. Xf> mi je utjeha. Imam troje magaradi. Svakim danom ovdje u šumi niasiječem drva, otjeram hi u grad i prodam. Za te pare kupim što treba meni i djeci, pa što mi treba drugo. Hm’ a gdje li su moja magarad? (Glediar desno.) Pustio sam ih, da pasu, dok se i jia malo odmorim, pa se bojim, da mi ne odu kuda daleko. Oh, kako je ugodno ovdje, pa zapaliti. (Vadi kamišić iza pasa, pa ga čisti i puni iz duhankese.) Baš �Strana 8. ću jednu napunite i zapaliti. (N a jednom se započe oba­ zirati oko sebe i nešto osluškivati.) K ao da neko dolazi. Zaista, i to ne jedan, nego ih ima vriše. Hm’ m ogli hi bite i hajdluci, jer čuo sam, da ih ovuda ima. Biće intajbolje, da bježim i dla se sakrijem. G lava je opet naj­ preča, jer oni vjeremi nikome ne praštaju. (Bježi na desnu stranu.) Prizor drugi. H a l i l h a r a m b a š a sam, kasnije S a l i h h a j d u k , a za tim ostali hajduci. H a l i l h a r a m b a š a (dolazi s lijeve strane i nosi u đesndci o štar go m ač): Zbilja je teško sa ovakim lju­ dima drugovati. (Stane i vaidSi iiza pasa ručnik, pa njim briše znoj s čela.) Ne slušaju. Strožije ću ja s vama po­ stupati. (Maše ljuteto mačem po zraku.) E to ih još ne­ ma. Ostadoše kod one vođe, ida se napiju. Što nade do sada? Mogli su već davno da budu ovdje, a ne da ih toliko dugo ovdje čekam. (Salih hajduk dolazi.) Što na­ đite toliko dugo kod vode? S a l i h h a j d u k : M orađosm o da se napijamo i umijemo, jer sm o bili zagrijani i umorni. H a l i l h a r a m b a š a : Gdje su oni? S a l i h h a j j đ u k : O stadoše kod vode. ue stići. Halil kate? B roj 1. ,BISER * harambaša: K o nosi zaplje ljeime 'du­ S a l i h h a j d u k : Nosa gospodaru lamah, a neko ih je vrijeme nosio i Mehmed. H a l i l h a r a m b a š a (ljutito irla ostalu družinu, koja sad stiže i skupi se oko njega): Vi nikad ne slušate svogia starijega. K azao sam vam, da se kod vode ne za ­ državate tako 'dugo. (Okrene se jednom hajduku, koji je nosio oveliku zavezanu kesu s dukatima.) Ismaile! Jesu li bili dukati dobro zavezani? Da nijesi idući kroza šumu izgubio koji komiad? Halil h a r a m b a š a (zaustavi društvo- pred špiljom na zdiogovar): Vas pola ići ćete trna oni drum, što vodi prema Basri, pa ćete tu zasjieti i čekati plijena. Koga g od ugladate, da naigje putem, oplijenite g a i ubijte! Nikome ne opraštajte! Jeste li razumili? (Lju­ tito 'držeći go mač u desnici.) (Glasovi: Jesm o, gospo­ daru. Mi ćemo tam o.) Mi ćemo ostali svi ina drugu stranu. Sjutra odmah iza ragjianja sunca, da sm o svi na okupu kod onog našeg poznatog bunara! Tu ćemo se skupiti i vratiti u našu špilju. A sad svi na put! (Žurno odlaze.) . Prizor četvrti. A l i b a b a sam. A li b a b a (dolazi s praznom vrećom u r u d ) : Nema ih. Hvala B ogu, kad odoše! (Gleda na onu stra­ nu, kuda su hajduri otišli.) Ne čuju se više. Zamakli su. Hm’ a sad (Veselo.) dragi Ali baba na posao! (Stane i razmišlja.) Kako li o n o oni viču? Sezame! Sezame, tako će biti. Idem, da ogledam. (Pođe u špilju.) Sezame! (Viknu i zamače u špilju. M alo poslije toga iziđe noseći u. vreći novac.) Ha, tako je najbolje. (Veselo spusti vreću m tle.) J a štd je blaga, pusto im ostalo! Ko bi rekao, da se u onoj stijeni krije toliko bogastvo. Zlato, srebro, razni nakit, svila, kadifa i šta sve nema tu. Oh, što će se moja žena obradovati, kad joj donesem toliko blago. (Otvara reću a smiješeći se gleda unutra.) Ona nije ni­ kad u životu vidjela toliko novaca. A sad, (Razmišlja.) kako ću ovo odnijeti kući, a da nitko za to ne dozna. (Domišlja se.) Ha, natovariću ovu vreću na jednoga ma­ garca. pa ću je o zgo r pokriti drvima i tako ako ko i vidi me, ne će opaziti, da nosim dukate. A sad idem vidjeti gdje su mi m agarad i da nasiječem drva. (Odlazi žurno s vrećom na lecima.) Z astor pada. (Nastaviće se.) I s m a i l h a j d u k : A ne gospodaru. Svi su ovdje (pokazuje rukom na kesu), što sm o ih onom trgovcu oteli, a njega sasjekli. H a l i l h a r a m b a š a (zadovoljno): D obro, sad hajdmo! Sezame! (Prodere se haram baša pred ulazom u špilju, a onda u nju svi zamakoše.) Prizor treći. A l i b a b a , a poslije opet hajduci. A l i b a b a (dolazi, pa plašivo gleda u špilju, gdje su hajduci zamakli): Ja strašnih i okrutnih ljudi. Bože dragi! Ne d ao mi se B o g sa njima na putu sresti. Od toga d a B o g sačuva svakog čovjeka! Ali što bi od njih? Kuda se skriše? Sve md se pričinja, da sam vidio, kako u špilju ^zamakoše. Ali, kako da ugju (pokazuje rukom u špilju), kad je ulaz zatvoren ?! (D omišlja se.) H a, opet ću se ovdje blizu skriti i čekati, da vidim, da li će se opet n atrag povratiti i izaći. (Odlazi žurno istim putem natrag. Iza to g a začu se odmah iz špilje riječ »Sezame« i hajduci izigjoše.) Muhamed Seid S erd arević: Strašivost. Megju zle strane m nogog čovjeka spada bez sum­ nje strašivost. T o je u očima etike posve nelijepo svoj­ stvo, a vjera propovijedajući svoja m oralna načela uda­ ra svom žestinom na nju. Osobito je Islam nepomirljivi protivnik toga svojstva, jer je ono u očitoj opreci sa mnogim njegovim principima, koji postaju za strašiva čovjeka gotovo bez smisla. Za ilustraciju pojedinih apstraktnih pojmova na­ stavnici — a tako i mnogi pi?ci — služe se ponajviše primjerima. 1 ja ću ovdje navesti js.da.ri primjer etrašivosti i to posve istinit, koji ću ispričati onako, kako se je dogodio. Tendenciju njegovu će čitaoci, nadam se, sobom uočiti. �Broj. 1. „BISER* Sirana 9. Čovjek 26 godina star imenom Aziz u mjestu X pri pnovnoj pregledbi pučkoustaških obvezanika u sta­ rosti od 24 do 36 godina bude uzet u vojništvo. - - Ne će da mi potvrde šehađetnamu. Ne daju o tome ni proslaviti. Jia ih molio i kumio, a oni mi na po­ sljetku rekoše, kako sam ja njihov diušmanin, koji hoće da ih u vim strašnim vremieiniima u nepriliku baci. {Stari je plakao.) Zato je Aziz mogao biti uzet i ako irnade u girlu anomaliju kao posljedicu neizliječenog odnosno prema mnijenju liječnika neizlječivog — sifi­ lisa. - Ma ne može to tako biti. To je bio megju Vama nekakav nesporazum. Ostavi kod mene svjedodžbu, ja ću je sobom odnijeti i stvar ću urediti! I zbilja muderris ode sobom k povjerenstvu, ali i on dobije odgovor, da oni svjedodžbu ne mog'u potvr­ diti, nego je mogu poslati muftiji. Muiderris im obrazlegaše, da muftija ne može potvrditi svjedodžbu kao što potvrgjiuje redovite svjedodžbe za obranu odi vojništva, jer je njegov ured1 kasnije uspostavljen nego što je Aziz bio u medresi, pa nema on u evidtenciji nikakvih prijaš­ njih medlreskih iskaza. Naveo im je i jedan1skorašnji pri­ mjer, dia je jedna ovoj slična svjedodžba vraćena od muftije nepotvrgjena. Ne možemo ni mi potvrditi, upravo ne smijemo. Ni Vi sam nijeste trebali izdati ovu svjedodžbu. Čudi­ mo Vam se, kako ste uopće smjeli to učiniti. — Ja uvijek smijem reći istinu i usmeno i pismeno. Ja sam u svjedodžbi naveo samo ono, što jest i što je bilo. Ja sam uostalom i nh osnovu našeg, autonomneg statuta dužan svakome svome talibu izdati svjedodžbu, kad ju samo bude zahtijevao. I Vi znadete sami, da je Aziz bio u medresi do prije godinu, dvije i da je za imam?' i te’zini osposobljen. U ostalom se od Vas ne traži, da Vi to kažete. Znadete Vi sigurno da sam ja sobom pisao ovu svjedodžbu i da je moj vlastoručni potpis na njoj. Znadete ujedno i da je prevod točan, da odgovara originalu. Eto pročitali ste i jedno i drugo. Ja Vas molim samo to, da Vi potvrdite autentičnost moga potpisa i tačnost prevoda i — ništa više. — Mi ne smijemo. — Ma za što, za Boga miloga, ne smijete to uči­ niti? Vi za "sadržaj ništa ne odgovarate. Ako u njemu imade što kriminalnoga1, ako je — pretpostavimo: — sama veleizdaja u njemu, ja sam kao muderris, potpis­ nik spisa, jedini odgovoran. Vi biste bili u tom slučaju samo svjedoci protiv mene u slučaju, ako bih se ja spisa odricao i nijekao da sam ga ja izdao. Ali su sve muderrisove riječi i razlaganja ostala uzaludna. Neprotumačiv strah je ljudima zašao u kosti, proizišao iz prirođene im ali besprimjerne strašivosti, pa, Bože sačuvaj, da bi se moglo pokazati i jedan trun onoga, što bi se moglo nazvati „smionošću.” Muderris se je, vraćajući se natrag, kamenio od čuda, .vičući: »Subhanallah!« i »La havle ve la kuvvete illa billah!”, a prijatelj Azizova oca činovnik — inače kršćanin — kad je saznao za stvar stao se krstiti i ,,sakaramentati” — Kakvi su sad ti ljudi iz povjerenstva postali u očima1 muderrisa, činovnika i svakoga pamet­ noga, koji je saznao za stvar, nije teško pogoditi. Ovo je jedan živi primjer strašivosti iz najbliže prošlosti, ili bolje reći, iz sadašnjosti. Navodim ga za Aziz je bio iu mjesnoj* medresi kao softa nekoliko godina, a ostavio ju je prije na dvije godine. On se je nadao, da će radi svoje pomenute mahane pri superarbitriranju (nadpregledbi) biti otpušten ili, kako rekne naš svijet biti „supurtinran**,. u najmanju ruku, da će dobiti kaku lakšu službu kao sanitetsku ili si.. To mu je rekao jedan viši činovnik, koji je bio u dobrom prija­ teljstvu s njegovim ocem. „Ne brini se ti“ — reče či­ novnik Azizovu ocu, inače starcu u poodmakloj dobi, koji bijaše vanredno tužan i ožalošćen radi sina, jer ga je ovaj posvema slušao i poštovao — „gledaćemo, ne bi li se Aziz što prije kurtarisao radi svoje bolje ili bar da mu se dodijeli kakva lakša služba izvan ‘bojne linije. Ti si moj stari prijatelj, valjao si mi nebrojeno putr priticao mi u pomoć u najkritičnijim mi danima; to ti neću nikada zaboraviti. Zato ću i ja gledati da1 tebi u ovoj stvari pomognem, ako ničim drugim, bar savjetom i naputkom.** Činovnik je ove riječi govorio više u namjeri ia u plaču jadujućeg starca utješi i razgovori, nego što je mislio, da mu u istinu može pomoći. U to ga je ime za­ pitao, da li njegov sin imade muderisku svjedodžbu, o svome učenju u medresi, a kad je on kazao da nema, rekao mu je on, da od muderisa zatraži svjedodžbu, ne­ ka nju, veli, Aziz imade kod sebe, jer ako mu ne uskoristi, neće mu doista škoditi. Ali, nastavi činovnik — muderis izdaje svjedodžbu na turskom jeziku, trebalo bi da se prevede na srpsko-hrvateki. Za to ga molite neka ju on sobom prevede. Arizov otac je otišao k muderrisu, uzeo svjedodžbu koju je baš muderris sobom i preveo, i odnio j'u svome prijatelju činovniku. Kad ju je ovaj pregledao, primije­ tio je kako je nužno, da se svjedodžba uredovno vidira, tim više, što na njoj nema nikakva službenog znaka, muhura ili što drugo. „Ja mislim” — reče činovnik — „da je to stvar vakufskog ureda ovdje, ali najbolje će biti da vi odete muderfisu pa da se s njime posavjetujete” — I eto ti starca muderrisu, kojeg upita, bi li tre­ balo s ovom svjedodžbom što dalje raditi. Muderris mu odgovori da bi trebalo, da je mjesno vakufsko povje­ renstvo potvrdi, jer — veli — odakle će znati vojničke vlasti, da je to uistinu moj odnosno muderrisov potpis, i da je prevod točan, da odgovara originalu. Starac se je brzo našao kod vakufskog povjerena tva, od kojeg se neoipravijena posla vrati opet muder­ risu. - Što je sada? Hajr ola! �Strana 10. ,,B IS E R “ Broj 1. Murat Sinanagić: to, jer — nažalost — ovakih primjera imađe puno kod našega naroda. M nogoga našega čovjeka propane pravo, — pa čak i vrlo dragocjeno, — ako ga je samo trebalo tražiti od vlasti, jer misli, ako ode pred pred­ I. Iz tradicije o lijetu ljudi. stojnika, suca ili drugog koga činovnika, da će s njime U ovome svjetskom ratu najviše nas iznenagjuje ' ratkijamet biti, to mu tako predstavi njegova strašivost. I aeroplana i djela zračnih junaka. sve mi se čini, da kod onih ljudi, koji bi trebali da budu Doduše savremeni rat nam je donio Škodine 30.5 cm i najviše odvažni i smioni, toga nelijepog svojstva naj­ Rauzenbergerove 42 cm topove, Cepeline, podmornice? ali aero­ više imade. plani nas ipak najviše zadivljuju. I sama vožnja u aeroplanu prek.o mora i planina junašfvo je i traži veliku smjelost, jake Strašivost je dosta puta u savezu sa neznanjem. živce i čvrst sastav tijela. Uzmu li se u obzir teške zadaće (B o g ga ubio! B aš je zar svako zlo s njim .u svezi.) Čo­ aeroplana u ratu i njegovi mnogobrojni neprijatelji, onda Sva­ vjek ne poznajući granica, do" kojih smije ići u svom kako moramo dati prvenstvo junačkim avijatičarima, kad je radu, strahuje da ih ne prekorači i da usljed toga ne - govor.o savremenim junacima. ustrpi posljedica, pa ne došavši ni do pola puta, do g ra­ A baš naši avijatičari su dokazali u ovome ratu, da smo mi nenatkriljivi i na tom najmodernijem polju ratovanja- Naš nice, zastane i ne smije dal j e. . . Ali imade ljudi, koji su Konjović, Klasing, Malina, djela Imelmanova i Bblke-ova natučevmi i obrazovani, pa su i opet strašivi — prave ku­ kriljuju junake starih eposa. Djela Ahilova, Rolandova kao i ju­ kavice. To može i opet da dođe od neznanja, jer i ako naštva Hrnjica i Atlagića nas zadivljuju, ali su blijede slike su, općenito uzevši, učevni, manjka im potrebno znanje prema junaštvima naših pilota. Naši su avijatičari gledali, kako u stanovitoj stvari, o kojoj se radi. M ože se desiti, da sagiba glavu oholi Lovčen i gordi Antverpn, oni su svjedoci sramotnog poraza engleske flote pred Dardanelima i otvorenja jedan recim o filozof svjetskog glasa ne smjedne stupiti puta od Hamburga do Bagdata, koje je uslijedilo iza grandioz­ u jednu akciju radi toga, jer ne zna puteva i načina, nog prelaza preko Dunava- Na njihove je oči pao u prah Litih kako će se ona sretno privesti kraju. Aeroplani u ratu. (Nastaviće se). Ju su f Tanović: Tanahna latinka. N ašao ju herceg u zlatu i svili, U palači krupnoj u duždevu gradu, Gdje se tiho m ore dokradia i mili, I gondole njiše u sjeni i hladu. Poveo ju sobom preko sinjeg m ora I prič’o joj m nogo o kamenu sivdhi, O brdima golim kod njegova dvora, 0 hercegu starom , veselom i živom. Doček’o ih starac raskriljenih ruku 1 privuk’o sebi nevjestu, pa sina. — Što osjeti starče, strast i kakvu muku? Z ar sram otno hoćeš ženu tvog dom ina? U očim a njenim plamsala požuda I svekru se nekud osjetila blizu; Što je meni tužnoj jesam li ja . luda? I ja da sam zrno u sram otnom nizu? Kad to spozn’o herceg, pobježe iz dvora, I namoli pašu silnoga sultana, Da podigne vojsku preko onih g o ra, Gdje je žena sina, očeva — dragana. •ap*- ' pomladio se Psemisl, oni su gledali, kako se predaje 16 najmoiiih ruskih tvrgjava. Mi uza sve opasnosti, kopirna' je avijatičar izložen ima još t vanje, da leti na krilima kao ptica. ’ A baš aeroplan je ideal čovjekov od kako ima ljudi, jer su oni od postanja zavidili pticama na njihovim krilima- Prvi su !iuii bil1 bez zaštite i izvrgnuti surovosti prirode i ljutoj zvjeradi. Pojmljvo je, da su oni morali zaviditi pticama, na nji­ hovom i ilopn perju, na udobnim gnijezdima, a osobito na nji­ hovom letenju, koje je prve ljude moglo štititi od zvjeradi. Ali Bog je dao ljudima nešto više od svega toga, dao im te razum i čovjek je nadvladao zvjerad, napravio sebi udobne stanove; odjeo se, naučio pripravljati sebi tečnu hranu. Božji taj dar izumio je željeznice, automobile i najposlije podiže eto čovjeka na krila. Ptici više ne zavidi na lijetu! A i jest lijepo umjeti letjeti! Automobili i željeznice su li­ jepe stvari, ali ove su svezane za ceste i smeta im drveće, šu­ me i brda. Čovjek hoće da uklo-ni sve te zapreke 1 da se kreće u zraku najkraćim putem kao pticaŠto žele pojedinci, to želi i sav narod i ta se želja ogleda u narodnim umotvorima- Narodne priče i pjesme pripovijedaju da ima krilatih ljudi- To su vile. One žive po šumama, a to su vile zagorkinje, a mogu svoja krila skidati. Skidaju ih, da se nepokvase, kad se kupaju u kojem jezeru- Zagorkinje vile su posestrime junaka naših narodnih pjesama, a vile brodarice :ve pokraj mora i nijesu junacima sklone. Po narodnoj tradiciji bilo je i takovih ljudi vještaka, su sebi pravili krila i letjeli. To mišljenje, želja za lijetom, javljivala se kod svih naroda od najstarijih vremena. U starih Grka ima priča .o Dedalu i Tkaru, koji su letjeli na krilima, koje je napravio Dedal. Taj Dedal j- bio atenski graditelj. Njega je sud osudio na smrt zato, što je iz zavisti ubio svoga učenika TalaDa izbjegne kazni, pobježe Dedal iz Atene na Kretu i tu sagradi kralju Minosu labirint, a njegovoj ženi Pasifaji drvenu kravu- Poslije je Dedal pomagao svome zemljaku Tezeju, da ugrabi Arijadnu i Minos ga je zatvorio sa sinom IkarOm u la­ birint. Oni nijesu nikako mogli izići iz zatvora, nego vještak Dedal napravi sebi i sinu Ikaru krila i oni obojica prhnu iz za­ tvora- �Broj 1. Strana I I . ,BISER* I naša naredna tradicija poznaje take graditelje, koji su pravili sebi krila i letjeli. Ferhadiju džemiju u Banjoj Luci, jednu od najljepših u Bosni, napravio je bosanski vezir Ferhat paša na kraju XV. vi­ jeka. To je isti onaj vezir, koji je god. 1493. pobijedio bana Derenčina na Udbimskom polju, na hrvatskom Kosovu. Ali to je bio izvanredan graditelj. Kad je on sagradio džamiju, napravio je sehi krila od dasaka i prhnuo s džamije i pao na brdu Šehitlucima i tu je bio šehit, mrtav. Otalen i ime toga brdaIsta je priča spojena s gradnjom glasovite Selimije dža­ mije u Jedrenama, koju je podigao otac Suleimana Velikog Kamvnije sultan Selim. Sultan je zapovjedio graditelju, da napravi 4 munare i 1000 prozora- Ali graditelj se prevaniP, napravio 999 prozora (dolkuz juz doksan dokuz). Da umakne odgovor­ nosti i kazni, napravi krila i prhne preko bijela sviijta. Od Javuz Selima se je moglo, dašto na Krilima pobjeći. Ti eto primjeri dokazuju, da se je čovjek od uvijek bavio mišljenjem, kako bi savladao svoju težinu, pa se vinuo poput suroga orla u nebeske visine. Čovjek je postigao svoju želju, on se je podigao na krila i osvojio je zračne visine. šaje novine su donosile izyještaje o tom, a došla je u Evropu i slika toga čudnovatoga stroja* Ideja je bila tu i sad su počeli od Evropljana prvi Fran­ cuzi raditi na tom, da izume stroj za letenje. Prvi Evropljanin, kome je pošlo za rukom konstrudsati taj stroj, bio je Santos Dumont. ‘ Već godinu dana iza američkog izuma divi se svjetina lijetu, koji je bio dug samo 50 m, ali se po tom moglo zaključiti da će se lijet i povećati, kad se stroj usavrši. Uz ime Dumontovo ističe se i ime avijatičara Farmana, koji god. 1908. prevaljuje 27 km za 20 minuta. God- 1909. natječu se u tom vratolomnom poslu 2 avijatičara Lathan i Bleriot- Lathan kuša preletjeti kanal la Manš (33 km) ali pade u more. Sretniji je u tom poslu bio Bleriot, koji taj put preva­ ljuje i dokazuje, da nije daleko vrijeme, da će se u aeroplanu moći voziti bez opasnosti. Bleriot zauzima megju svim avijatičarima najprvo mjesto, jer je njegov stroj najsavršeniii i sada se najviše upotrebljava- Dužina je njegova stroja 13 m, širina krila 9-50 m, a visok je s kolicima 2.70 m. On je jednoplošac ili monoplan, jer ima samo dva krila. Mnogi aeroplani imadu 2 pa­ ra n e p o m i č n i h krila, koja stoje jedni pod drugim. To su dvoplošci ili biplani- Oni zaostaju za mcmoplanima, jer nijesu II. Ustrojstvo aeroplana. tako uručni kao jednoplošci- Aeroplani, koji se kreću po moru, Dva su pitanja bila, koja su se morala riješiti, ako je čo­ moraju se spuštati i n vodu, pa imaju mjesto kolica čamac. To vjek htio da letisu hidroplani. Kad se avijatičar sprema da leti, pristupa on Prvo je pitanje, kako će čovjek savladati svoju težinu, a aeroplanu kao dobar jahač pouzdanom konju. Ali njegov po­ drugo .kako će se kretati u zraku- Kod tih je pitanja čovjek ro-l o ž i riie zavidan, jer ga može u visini izdati motor, ili mu vje­ mišljao na ptice, koje to pitanje na naše oči rješavaju dižući ~e tar može prevrnuti strojna krila. Prirodno je dakle, da je čovjek sehi zamiš'jao k r ila , (Nastaviće se). kao sredstvo, kojim će se kretati- Napraviti krila n je osobiti majstortuk. T a čovjek je načinio i teže stvari! Ali i iak svi po­ kušaji s umjetnim krilima, ostali su bezuspješni. A po svoj pri­ lici nikad neće doći vrijeme, da se čovjek pomoću krila pomiče fibduUHziz Borić: u zraku i da .oponaša lijet ptičiji. A evo zašto. Njemački učenjak Anšic je pomoću .as ovi te •fotografije dokazao, da je lijet ptica vrlo zamršena stvar i da nipošto nije onako jednostavno, kako se to običnom oku priči­ Noć je divna, — mjesec sije nja. Veći dio krila ostaje istina pri letenju miran, ali krajevi nji­ A zvjezdice neho rese, hovi izvagjaju razne kretnje, koje su sve brže, što je životinja Svud je tiho, čuješ vjetrić manja. U sekundi izvodi muha 330 treptaja svojih krila, pčela Sa cvjetićem kad zatrese. 190, vrebac 13, patka 9, vrana 4, roda 2 i t. dRumen ruža glavom kreće, Pa koliki je majstor ptica u letenju, može se znati po tom. K’o da zbori: Divno ti je, što .n- pr. roda prevali put od nas do u južnu Afriku ne odma­ Al’ zaludu, nikog nema, rajući seJer sve duše sanak krije. Letenje je dakle u n a r a v i tih životinja i čovjek neće Čemu ova nojca divna? nikad moći prisvojiti sebi toga prirogjenog ptičjeg svojstva. Kad svi ljudi sanak sniju. Dakle ni strojevi za letenje nisu udešeni po zakonima ptičjeg Čemu mjesec blijedi sjaje, leetnja, premda Lmadu i krila i oblik pticašto se zvijezde ne sakriju? Ko nikad nije vidio aeroplan na' zemlji, pa kad bi ga vi­ dio, gdje visoko leti, zakleo bi se da je to kakav grdan orlušinaČekaj, — reče sutnbul ruži, — Ali evo kako stoji s tijem. Reći ću ti odmah tajnu, Reći ću ti za kog’ Višnji Lijet aeroplana upravljaju zakoni, po kojima se okreće obični dječiji zmaj. Ako se pomičemo naprijed, držeći uzicu od Stvori ovu nojcu bajnu. zmaja u ruci, mi dajemo pogon zmaju, a zrak mu je nosioc. Ta­ Vidiš onu stazu tamo, ko je i aeroplanu zrak nosioc, a pogon mu daje motor. Velike Što no lizmegj* grmlja vodi, zasluge za izum aeroplana ima njemački inžinir Lilienthal. On Šapučući, usporedo je, oponašajući dječiji zmaj, napravio sebi dvije plohe, pa se je, Dvoje mladi njome hodi. polefivši s brda, pomoću tih ploha znao držati u zraku i po­ To si^ ružo, ljubavnici, letjeti i do 300 m. Ploha od 142 kadra je da drži u zraku čo­ Oni vode ljubav tajnu, vjeka i Lilienthalov »klizač« zračni imao je samo plohe nosi­ Zato za njih Višnji stvori teljice, a pogon mu je davao saih vozač poletivši po zemlji neko Ovu divnu nojcu bajnu. vrijeme. I to bješe najdivnije, Njegova rana smrt mu je zapriječila, da usavrši svoj Što na svijetu može biti, aparat i njegovo su djelo nastavili braća Wright iz Daytona u Jer i rajske sve ljepote, Americi 1900 g. Isprva su Činili pokušaje svojim strojem tajno, Idealna ljubav kiti. te vijesti koje su o tom prodrle u Evropu, činile su se nevjero­ jatnim. Ali kad su počela braća Wright javno tevagjati poku­ Bajna noć. �,,B IS E R “ Strana 12. Muslimanski narodi za svoja prava. (Pod ovom ćemo rubrikom donositi sve pritužbe, memorandume, peticije, brošure, letake i govore vogja podjarmljenih i potlačenih muslimanskih naroda, iz francuskih, engleskih i talijanskih kolonija Maroka, Algjra, Tunisa, Tripolisa, Egipta i Indije, te iz evropskih i azijskih pokrajina Rusije kao Turana, Kazana, Krima, Kavkaza itd., koji se nalze od1 proglšenja svjetskoga ra­ ta u centrima slobodnih i neutralnih evropskih država — Ženevi, Lausane-u, Ziirichu, Bernu, Stockholmu, K o­ penhagenu i dr. — i tu neumorno rade za slobodu, pra­ va i samostalnost svojih naroda.) Mubamed*El=fltabi: G las iz M arok a. Nedvojbeno je, da je jedan od glavnih uizroka ovo­ ga rata (dioba Afrike megju evropskim velevlastima. Sir Edvvard Grey i M. Delcasse su se sporazumili o pitanji­ ma Egipta, M aroka i Centralne Afrike. Engleska je uzela Egipat i egipatski Suadn pogazivši ugovore sklopljene sa Visokom Portom , a Francuska je dobila Maroko Zapadni Sudan do W adi-a i tako poderala ugovore potpisane u Madridu i Algesirasu. Ova je dioba nagnala Italija na zaposjedmuće Tripolisa, što je prouzrokovalo balkanski rat, koji je opet proizveo sad'anji svjetski rat. Prema tomu je ovaj rat proizišao iz nastojanja im­ perijalista, da podijele svijet bez ikakva o bzira na prav­ dat i pravo i da smajraju robe vi ma stanovnike .raznih zemalja, koje oni upokoravaj u u korist osvojit elja i nji­ hovih kolonista. Ovaj sistem, baziran na snazi i gaženju prava nemoćnih naroda, uništuje ravnotežu, koja je­ dina -može ostvariti svjetski mir, z a kojim žudi cijelo ljudstvo. M aroko, u čije ime podižem svoj glas, traži od liberalaca bez razlike, da. proglase ništetnim i bez ikakve vrijednosti protektorat, kojeg Francuska želi održati nad mojom domovinom. J a se oslanjam na slijedeće razloge: 1. Budući da je nepoštivanje ugovora jedan od uz­ roka o voga svjetskog rata, apsolutno je nužno, da se us­ postavi i prizna princip poštivanja ovih ugovora i usli­ jed to g a, da se odredbe ugovora potpisanog u Algesi­ rasu moradnu stro g o izvršiti. 2. Budući da je Maroko od pojave Islama i šta više u predislamskoj epohi uvijek bio nezavisna kraljevina sa vrlo unapregjenom civilizacijom, a u tom vremenu Francuska divljačka zemlja, nezavisnost se ove zemlje, m ora priznati i francuski protektorat proglasiti ništetnim ,i protivnim prirodnom pravu, d a svaki narod sam sobom vlada. Ovaj je princip ustalom priznat o d demo­ krata cijelog svijeta i nove ruske demokracije, te od oba dvije ratujuće grupe, kao i o d doktora W ilsona i ne­ utralnih država. B roj 1. 3. I sami je Monsieur Ribot, dok je bio predsjed­ nik francuskog ministarstva, izjavio u francuskom parla­ mentu odgovarajući njemačkom kancelaru gosp. Michaelisu, da Francuska ne treba politiku osvajanja i aneksija i da ona ratuje jedino za prava naroda. Oslanjajući se na ove zvanične izjave, izrečene sa visoke tribune, mi tražimo o d Francuske, dla ona budne logična prema sa­ moj sebi i da isprazni našu zemlju, koju želi »proteži­ rati«. 4. Francuska stvarno nije zaposjela nego neke di­ jelove m aročkog zemljišta, a to su oni gdje obitavaju meobonužana plemena i morska pristaništa, koja stoje na dohvatu topova ratnih lagja. U unutrašnjosti se zemlje m nogobrojna i dobro oboružana plemena junački odu­ piru francuskoj invaziji. Tako se u predjelu F asa pleme­ na Taza, Alkayayna i Albasani bore na istoku ovoga grada, dok plemena Ait-Yussi ratuju na sjeveru. U pre­ djelu Rabata i Meknesa na hiljade se maročkih domo­ ljuba neustrašivo bore i lavovski brane stopu po stotpu svetu zemlju svoje mile domovine pod vodstvom hrabrih vogja El-Ziani-e i Awbraiweša. Isto tako1oko Casablance m noga plemena, koja imaju na stotine hiljada ratnika još še junački bore protiv Francuza i njihove države. A u okolici Marakeša Mo-el-Ain i njegovi objedenid na­ stavljaju 1 .1 sve do Suša i njegovih pustinja. 5. Francuska je imperijalistička republika protiv stanovnika Maroka počinila nečuvene i nebrojene zlo­ čine, osobito za vrijeme dogagjajia od J9. aprila i 21. augusta 1912. kojom je prilikom na hiljade nevinih o soba poubijano. Odmah u početku ovoga rata, Francuska je poku­ pila u vojništvo sve Miaročane i mladiće i starce, bih oni sposobni ili nesposobni za oružje, i opremila ih u bojne redove da njihova tijela Služe kao štitovi i barikade fran­ cuskim vojnicima. A oni koji nikada nijesu vrijedili zja fronte pokupljeni su i opremljeni u Francesku, da obragjivaju zemlju i rade u fabrikama municije. S ta l iš e , Franceska je 'rekvirirala razne plodove i irre proizvode zemlje, kao i sve životinje, te tako izvrgla zemlju gladi i očitoj propasti. Megjutim francuske novi­ ne tvrde, ‘da Maroko potpomaže Francusku od svoje volje; a to je u diametralnoj opreci sa istinom. Mi tražim o od sveopće svjetske demokracije, da ' pruži pom oć narodu maroekome i da ga oslobodi rop­ stva, koje mu je nametnula francuska tiranija. Mi smo uvjereni, da će se demkrati na mirovnoj konferenciji za­ uzimati sam o za .m a la evroske naro de Ali njihovi se humanitarni principi moraju protegnuti na sve podjar­ mljene narode bez razljke rase, vjere, ili kontinenta. Preveo: Panislamista. �Broj i. ,BISERA Islamski svijet. T urska i Egipat.*) Prilike, u kojim se je nalazila Turska nijesu joj nikada do­ zvoljavale, da prisili Englesku na ispražnjenje Egipta. U razdoblju od godine 1882—1914. Engleska je pogazila ustanove internacionalnih ugovora i odredbe carsko-otomanskih fermana. Ona se ‘nije zadovoljila sa samom okupacijom zemlje, nego je sve moguće činila, da zapriječi Egiptu, da ne ispunjava svoje obveze prema Turskoj. Za vrijeme grčko-turskog rata od godine 1897. ona je za­ priječila vojničku pomoć, koju je Egipat bio dužan svome suve­ renu, a u talijansko-turskom ratu od god. 1911—1912, ona je opet zabranila prelaz preko Egipta turskim četama, koje su imale otići u Tripolis. Pa dok su Englezi tako postupali, narod je egipatski sa svoje strane uvijek nastojao, da podržaje tijesne veze sa turskim carstvom. Egipatska Nacionalna Stranka, koja grupira veliki majoritet naroda, stavila je u svoj politički program nerazrješivo ujedinjenje sa halifafom; oma se je uvijek opirala povredama koje su činjene otomanskom suzerenstvu. Za vrijeme rata u Tripolisu i balkanskih ratova, dobrovoljni prinosi su Egipćana za Tursku iznašali 13 milijuna franaka, koja je svota u glavnom sakupljena među siromašnim slojevima sta­ novništva. Turska opet sa svoje strane nije nikada sumnjala u.v’ i nost Egipćana; radi toga joj je ovaj svjetski rat pružio dobru priliku, da obračuna sa egipatskim pitanjem. Njegovo Veličanstvo Sul­ tan je odredio jednu od svojih vojska, da oslobodi Egipat od britskog jarma i svi Egipćani nestrpljivo očekuju taj darf oslo­ bođenja. Nijedan Egipćanin nevjeruje engleskim spletkama, im njihova braća Turci žele ukinuti autonomiju. Sami proglas Sitltanov na Egipćane najodlučnije dementira te lažne navode perfidnih Engleza. Taj Sultanov proglas ovako počimlje: „Ja se zahvaljujem Svemogućem, što mi je dao srećnu priliku, da izdam zapovijed na jednu od mojih carskih armeja, da oslobodi našu krasnu zem­ lju, koja je nasljedstvo Muslimana. Ja sam uvjeren, da će, sa božijom pomoći, mojoj- carskoj vojsci poći za rukom, da vas oslobodi od neprijatelja i njegovog uplitauja u vaše poslove i da vam povrati vašu autonomiju i vaše slabode.” 1 bez ove proklamacije Egipćani ne bi nikada posumnjali o dobroj namjer Turske i njjhovo ustezanje, da ne sudjeluju sa Englezima u ratovima oko Sueskog Kanala tomu je najbolji dokaz. Egipat i engleski „sultan". Imenovanje Husein-Kamela na prijestolje Egipta, prouzroko­ valo je veliko negodovanje i srdžbu u zemlji. Nijedan Egipćanin, osim nekoliko izdajica, koji služe tlačitelju njihove domovine, ne smatra ovog po britskoj vladi imeno­ vanog sultana svojim zakonitim vladaocem. Njegovo podvrgava*) Ova dva članka prenosimo iz 1- broja ugledne polumjesećne revije za obranu prava egipatskih muslimana »L’ Egipte« (Egipat), koju na francuskom jeziku u Ženevi (Švicarska) iz­ daju egipatski domoljubi Awad-el-Bahra\vy i Ismail Kamel. Prevodioc- Strana 13. nje engleskom protektoratu, koji je ukinuo autonomiju Egipta, dobivenu od njegovih djedova, više je nego dovoljno, da od njega odvrati naše simpatije. • To najbolje dokazuju atentati, koji su izvedeni proiiv njego­ voj osobi. I Mjeseca februara godine 1915. jedan je štundent po imenu Mahmud Khabil opalio na njega više hitaca iz revolvera. Ali na žalost kugle su falile i samo pogodile nekoliko oficira od njegove pratnje. Khabil je osuđen na smrt, a l i n j e g o v a s u d b i n a n i j e u p l a š i l a tvorce drugog atentata od 9. jula 1915. Toga je dana naime, dok je Husein Kamel sa svojom običnom' pratnjom išao u džamiju Abbasi u Aleksandriji, da klanja džumu, bačena bomba na njegovu kočiju. I ovaj ga je put sreća poslužila, jer bomba nije eksplodirala. Policija je sve prevrnula, da iznađe atentatore. Na stotine je osoba bilo aretirano i uslijed oskudice dokaza opet pušćano. Najzad su osumnjičena dva" liječnika, jedan advokat i četiri štu- -« denta i dovedena pred istražnog suca; nu radi pđmanjkanja do­ kaza sudbeni je postupak obustavljen i obtuženici pušćani na slobodu. Ali policija nije htjela, da napusti stvar i kompromituje svoj glas-. Njoj je trebalo krivaca i ona ih je tražila među nevinim. Ona je I ila oko na dva mirna višeškolca, Mobamed-Šemseddina i N h-eHiclbaoni-u, koji su već jedanput bili preslušani i kako je na više rečeno, radi pomanjkanja dokaza otpušćani. Ovdje se je ukazala besprimjerna podlost jedne policije, sastavliene od JVialteza, Talijana, Engleza i egipatskih izdajica, koja ;e ima slobodne ruke, da na sve moguće načine izmišlja i stvara dokaze protiv ova dva nevina študenta. Istraga je trajala cijelih osam mjeseci i najzad su izumitelji dokaza opremili optužene pred engleski ratni sud u Kairu. Ogromni svežanj spisa od 400 stranica bude podnesen od engles­ kog državnog nadodvjetnika, da uvjeri ratni sud o krivnji Šemseddina i Negjib-el-Helbaoni-e. Unatoč pomanjkanju jasnih dokaza u ovim patvorenim spi­ sima i unatoč dobroj odbrani njhovih advokata Ova dvojica ne­ vinih budu osuđeni na smrt. Husein Kamel je pomislio, da će pribaviti simpatije ogor­ čenog naroda, ako ublaži kaznu osuđenika. Zato je isposlovao kod Sir Archibalda Mur.raya, komandanta britskih četa u Egiptu, koji jedini ima pravo na pomilovanje osuđenika rahiog suda, da smrtna kazria bude promijenjena u robiju- I tako ove dvije žrtve danas podnose najužasnije patnje za atentat kojeg oni njesu izveli. Engleski sedmični list ,,N e a r E a 9 t” (Bliski Istok), obje­ lodanio je u svome broju od 14. juna 1916. jedno pismo njegovog korespondenta u Kairu, u kojem opisuje kako je na Egipćane djelovala ova osuda ratnog suda. Prema tom listu Egipćani du­ boko štuju nepristranost engleskog prvosuđa i željeli bi, da se domaći egipatski sudovi zamijene drugim, u kojim bi engleski elemenat. bio pretežniji. Ali ovaj nesavjestni novihar. neće da znade, kako se je na dan osude Šemseddina i Negjib-el-Helbaoni-e uzrujatiost naroda povećala i da je tim vrlo duga lista engleskih nasilja n' našoj domvini još više narasla. Egipćani ne traže pretežnost engleskog elementa u njihovim sudovimo; oni ne traže drugo nego oslobogjenje njihove domo­ vine ispod britskog jarma. Panislamista. �Strana^M. „BISER" Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. 1. sjednica vakufsko-mearifskog sabora- \ akufsko-meariiski sabor nije mogao, kako je bilo od­ ređeno, na 22. XH- 1917. otpočeti s radom, nego tek na 23. Xlizbog što nije bio prispio dovoljan broj članova. Pošto je 23već bilo toliko članova, da su še mogli donositi valjani zakjučei, sabor je toga dana otpočeo sa svojim redovitim sjednicama. P r e d s j e d n i k otv ara sjednicu u 9 sati prije podne i konstatira broj prisutnih članova. Prvoj su sjednici prisustvo­ vali gg- H. Melnned Džemaludiu ef. Caušević, reisul-ulema i predsjednik sabora, Šerif ef. Arnautović, direktor vakufa, pet muftija, Pifatbeg bulejmanpašić, podpredsjednik, Šaćir ef. Grebigjela, lbrahim ef. iladžić, Mustajbeg Halilbašic, lbrahim ef. Lemeš, Ali ef. Muftić, H- lbrahim ef. Redžič, Mustafa ef- Šefić i Alibeg Tskeredžić. P r e d t s j e d n i k : Pozdravljam prisutnu gospodu čla­ nove i otvaram ovu sjednicu. Prije nego pregjemo na dnevni red, imam istaknuti, da smo izgubili druga mostarskog muftiju ti- Abdulak eL Rigjauovića- On je vasili rahmet Bari bio. (Allali rahmet ejlejeljf Medžlis ulema je na njegovo mjesto imenovao mostarskim muftijom Šaćir ef. Mesihovića i ja ga predstavljam sad u ovoj sjednici gg. članovima (Članovi: »Živio!«) i želim da u svom zvanju muveffek bilhair bude. Sada prelazimo na dneui redM u i e t i š čita izvješće ° radu vakufsko-mea; irskog saborskog odbora u godini 1917. * Izvješće o radu vakuisko-mearUskog saborskog odbora u go­ dini 1917. Vakufsko-mearifski saborski odbor podastro jc vakuiskomear liskom saboru dne 27. decembra 1917. slijedeći izvještaj o svom radu u godini 1917. Sjednice saborskog odbora. Od zadnjeg zasjedanja sabora pa do danas sazvan je saborski odbor 6 puta u zasjedanja, u kojima je zasjedanjima uključivo do 15. decembra 1917- održao 33 sjednice. Na dnevnom redu ovih sjednica bilo je 1585 raznih predmeta. Neke je od ovih predmeta saborski odbor po propisima statuta u svojem djelokrugu riješio i o njima odlučio, dočim je <>ue, koji spadaju u djelokrug ovog foruma, istom i uputio, koji će još u ovom zasjedanju na dnevni red doći. Ured saborskog odbora. Ured pako saborskog odbora izvršivao je zakljućke sabora i saborskog odbora, kao što je uz to obavljao i tekuće poslove- Istaknuti se- mora, da je ured saborskog odbora svršavajući sve poslove, udarao na razne poteškoće kao što to trpe i svi ostali uredi i zavodi, zbog rata i ratnih prilika, jer zbog ra ta od uredskog osoblja, kojeg je i onako prema opsegu posla sasm a malo namješteno, još i danas služi u vojsci njih 11, a uz to još u upravi i danas stoji upražiijeuo mjesto tajnika. Zbog toga moralo se je pošto poto tražiti sa strane činovnika, koji će makar i na najkrće vrijeme izvan svojih uredovnih sati nadomjestiti manjkajuće činovnike i to samo u računovodstvu. Ovi sa strane uzeti činovnici, koji nijesu posve upućeni u poslove našega ureda, nijesu mogli nadoknaditi u pasi u onoliko, koliko se je mislilo. Stoga su činonici i ostali službenici uz redovni osam satni rad morali raditi i izvan ure­ dovnih sati, koliku to nije ni u kojem drugom uredu ili zavodu propisano. , Vakufska povjerenstva- Osim toga i kotarska vakufskomearifska povjerenstva otešćavaju i poteškoće prave u uredo­ vanju ureda saborsko« odbora jer podosta povjerenstava ne odgovaraju na vrijeme na upite i ne daju razjašnjenja ili ne Broj 1. udovoljavaju svim otpisima koji se odavna pošalju, pa stoga ured saborskog odboru izašalje preko godine na hiljade požurki. Naravno je, da današnje ratne prilike i povjerenstvima zadaju poteškoća u njihovom radu- Ali ako se uzme, da neka povjeren­ stva neće da na vrijeme svrše ni onoga posla, koji ne zavisi ni o kojoj stranci, nego se može za najkraće vrijeme u uredu sv r­ šiti, pa se i za take poslove mora po više puta požurivati onda se i nehotice m ora osuditi rad dotčnih povjerenstava- Povjeren­ stva neka kako neće da svršavaju na rijeme ni najjednostavni­ jih poslova Isto tako neće da svrše ni najpreče i najnužnije po­ slove, kao na primjer proračune i zaključne račune samostal­ nih vakufa. Ima povjereustva, koja nijesu još ni zaključnih ra ­ čuna za godinu 1916. predložili, a 1917. je već prošla, i ako su više puta požurivani, kako pismenim požurkdma, u kojima su na sve posljedice upozoravani, tako isto. i opetovnim brzojavnim požurkama — pa ipak to sve ostaje bez rezultata i dotični za­ ključni računi za 1915. ni do 15- decembra 1917- nijesu prispjeli. Isto su tako neka povjerenstva požurivana i za proračune ka­ ko centralne vakufsko-mearifske zaklade tako i samostalnih va­ kufa. Dosta je povjerenstva nakon mnogobrojnih požurki istom prije .nekoliko dana predložilo proračune centralne zaklade, dočim proračune samostalnih vakufa ni dan danas nijesu po­ slali. j Ovo požurivanje osini što zadaje mnogo posla i dangube, još donosi i znatnog troška za brzojave i drugo, Neizvršeni zaključci sabora. U zadnjem zasjedanju koji tiaiao od 11. decembra 1916. do 7. januara 1917. donešena su 35’tljučka- Od ovih zaključaka nijesu izvršeni i t<>: Zaključak sjednice od 19. decembra 1916. kojim je za­ ključeno, da se izašalje vakufsko-mearifski mjernik' u cazinski kotar radi pi egledanja zgrada metebi ibtidija i drugih vaufskih objekata, te da se iste iz deponiranih novaca poprave. ..'.'Zaključak sjednice od 21- decembra 1916. kojim je zakjučeno, da .>e nužno odredi za otvareuje ihtijat sunufa u Fraci. 3- Zaključak iste sjednice, kojim je zaključeno pretvaranje mušku mektebi ibtidaije u žensku i otvaranje iktijat sunufa u \ lasenici. 4. Zaključak sjednice od 30- decembra 1916. kojim su ovlaštena gospoda Rifatbeg Sulejmanpašić i Tahirbeg Iniširpašić da sa odborom.odnosno sa općinom utanače pogodbu za zemljište vakufa B aš džamije u Dol. Vakufu, na kojem se na­ mjerava podići spomenik5. Zaključak iste sjednice, kojim su gospoda Hafiz Salih ef. ii- Egrić i lbrahim ef. Hadžić ovlašteni, da u ime sjedinjenih vakufa i u ime Kučukalća vakufa sklope sa općinom u Brčkom pogodbu u pogledu zamjene odnosno odstupa vakufskog zem­ ljišta koja su potrebna za regulaciju ulica. 6- Zaključak sjednice od 31. decembra 1916., kojim je zaključeno, da se obori Sahtijanuša džamija i na zemljištu sa­ gradi koristonosna zgrada7. Zaključak iste sjednice u pogledu plaće Šejha Skendcrije tekije i u pogledu uprave bostana iste tekije. 8V Zaključak sjednice od 2- januara 1917- u pogledu osiguranja džamija. 9. Zaključak iste sjednice u pogledu ustrajanja odboru za ograđivanje mearistana u Banjoj Luci10. Zaključak iste sjednice u pogledu zgrade ženske mek­ tebi ibtidaije u Travniku11. Zaključak sjednice od 4. januara 1917- kojim se ovlaš­ tena gospoda Hafiz lbrahim ef. Maglajlić i Osman ef. Vilović, da po svojoj uvigjavnosU riješe pitanje o zamjeni nekretninu Gazi Turalibeg vakufa i eparhijskog savjeta u Tuzli. 12. Zaključak sjednice od 5. januara 1917- u pogledu na­ godbe sa zemaljskom vladom za otkup prava na prenosile pri­ stojbe. �Broj 1. ,BISER* Strana 15. 13. Zaključak sjednice od 7. januara 1917. glede gradnje ime pokrića primljeno 931-652 K 57 h, izdato je do toga dana prostorija za Okružnu medresu na započetoj novogradnji Oju1,060-407 K 75 h, te se iz spomenutih razloga pokazuje 30. no­ lova hana. vembra deficit od 128.755 K 18 h, a kad se uplati cijeli prirez i druge stavke pokrića, to će se proračun koncem godine poka­ Financije. Pošto u prošlom zasjedanju iz poznatih raz­ loga nijesu visokom saboru predloženi zaključni računi, to je zivati znatni suficit i ako je zaključen sa deficitom od 214.891 K a to je najbolja svjedodžba svjesnog rada organa visokog sa­ u lanjskom izvješću podrobno govoreno 0 financijama. Budući boraće se tokom ovoj? zasjedanja iznijeti zaključni računi, te pošto će svaki zaključni račun biti popraćen sa naročitim izvješćem Gradnje j uzdržavanje zakladnih imetka. U izvješću pro­ šle godine naglašeno je, da rat j posljedice rata posve su obu­ to se ovdje i ispušta iz vida potanko obrazlajranje rada saborskoj? odbora odnosno njejrova ureda sa vakufskim financijamastavile izgradnje vakufskih zasnovanih 1 odobrenih novograd­ Iz zaključnih računa će se vidjeti, da je vakuf i vakufska imo­ nja- Ti razlozi u još većoj mjeri postojali su 1 u ovoj godini, te vina napredovala i u ovim ratnim godinama. To je jedna odveć se za ovo vrijeme nije ništa gradilo. Samo se pristupilo dovr­ ntjcšliiva pojava, jer je baš kroz ovo tri j?ođine vakufska institu­ šenju zgrade Comare Avdage vakufa u Sarajevu i to je dovrša­ vanje još u toku. T kod popravaka moralo se ograničiti na naj­ cija stavljena na najveću probu i svaki je prijatelj Islamskoj? veći minimum, te se popravljalo samo ono, što Je neophodno napretka sa zebnjom gledao, đa li će se ova najhumanitamija nužno biloi najveća islamska inštitucija .moći održati j udovoljavati svojoj ' U prošlom zasjedanju zaključeno Je, da se pristupi iz­ zadaći za vrijeme ovoj? rata- Vakuf Je kroz sve tri j?odlne gradnji Gjulagina hana u Potiorckovoj ulici. Taj se zaključak s a ' neumanjenom energijom radio na prosvjetnom podizanju nije mogao izvesti, jer se nije mogao naći poduzetnik koji bi tu islamskog elementa kao i prije rata. Kakav je taj rad. najbolje će dokazati zaključni računi, a da i ovo izvješće ne-progje bez ' novogradnju dovršio. Saborski odbor nije opet mogao da to u vlastitoj režiji izvagja, jer bi time posve uposlio svoga inžinjera ma kakvog izvještaja 0 vakufskim financijama, to. će se ovdje a uz to se bojao, da ne bi bio prisiljen u toku rada napustiti spomenuti samo rad sa gotovim novcem i stanje istpga na 30zbog sve veće oskudice gragjevnog materijala i radnih sila. što novembra 1017. godine. bi faktički i bio slučaj, da je sa dogradnjom otpočeto. Na 30. novembra 1917- iznaša gotov novac 1,125.197 K — h. Ovaj se gotov novac nalazi kod: 1. Muslimanske centralne banke 986-785 K 60 h: 2. Privilegovane zemaljske banke 114-141 K: 3. Privilegovane agrarne i komercijalne banke 6*54 K; 4- Poštanske štedionice 100 K: 5. Centralne vakufsko-mearifske blagajne 17.5i6 K 40 h: Ukupno 1,125-197 K. Od ovog gotovog novca pripada: 1. fondu muslimanskog sirotišta 118.444 K (SO h: 2. dječačkom'fondu sirotišta 10-883 K 28 h: 3. raznim polozima 281.910 K 62 h: 4- samostalnim vakufima od suvišaka 335.477 K S8 h: 5. samostalnim vakufima od glavnica 353.431 K 37 h, 61. mirovinskoj zakladi muah'ma 68-531. K 23 h. 7. mirovinskoj zakladi činovnika 22.734 K 25 hUkupno 1,191.413 K 23 hPrema tome centralna zaklada duguje na 30. novembra 1917. razliku od 66-216 K 23 h. Ovo je dugovanje prouzročeno time, što mnoga prora­ čunska pokrića do 30- novembra nijesu naplaćena, a osobito 10% vakufsko-mearifski prirez. Računa li se taj prirez sa 45.000 K mjesečno, onda bi taj izostatak iznašao 180.000 K. te bi u tom slučaju centralna zaklada na 30. novembra imla u gotovu novcu 113-783 K 77 h. Potpunim pouzdanjem saborski odbor može naglasiti, đa će i ovogodišnji centralni proračun biti zaključen sa dosta lijepim suficitom. Megjutim sravnimo H spomenuto du­ govanje od 66.216 K 23 h sa aktivom conta separata i to: al u obligacijama ratnih zajmova conta separata 594-400 K: od bi u 50%-tnlm uplatama na 4000 dionica muslimanske banke 200.000 K. nda izlazi samo za ove dvije tačke aktiva centralne zaklade na 30- novembra 1917. godine 728.183 K 77 h. n da j ne spomaniemo drugih aktivnih tražbina centralne zakla­ de. koie će se u zaključnim računima pokazati- Osim spomenu­ tih ratnih obligacija centralne vakufsko-mearifske zaklade upi­ sali su i samostalni vakufi zajmova 98.000 K. Dakle sva­ kako jedna dosta zamašita svota za autonomnu vakufsko-meanfskii upravu. Sto se samog« proračuna centralne vakufsko-mearifske zaklade tiče. spomenuti nam je. da je do konca novembra na Izvješće 0 pravnim poslovima. Pravni referent pokazuje za godinu 1917- kurentno stanje u koliko ratne prilike nisu ne­ ophodno nužno dovele đo zastoja, što se tiče osobito parnica, fer le mnogo parnica obustavljeno do konca rata u smislu § Iflfc grop- dok se protivne stranke ne povrate iz vojništva. Kcrentnost posla pokazuje se u tom pravcu osobito time, da su u tok-] samo parnice svagdanje naravi, osobito za va­ kufske kiriie i,: tražbine iz naslova zajma te gđjekoja na polacanlc računa, đočiin zamašne parnice osobitog, tako rekući po­ litičkog ZHačain skoro više i nema. Tu bi trebalo samo spome­ nuti spor Hadin Alipašina vakufa sa c- i kr. vojnim erarom zbog vojni'kog groblja u Sarajevu, za koji će se tokom ovog zasjedanja posebno referisatiI u kvantitativnom pogledu neimaju parnice tekuće ništa osobitoga. Istaknuti bi se moglo jedino parnfea vakufa Abmef ef. U. Jahića proti gradskoj općini Sarajevo zbog oštete za du­ ćane frampljene već u g -1896. za koje naime vakuf do danas nije nrlmfo naknadu- Parnica teče već 7 g. zbog toga. što vakuf nije imao skoro nfkakovih dokaza na ruci. makar da ie ujegovo pravo u faktičnim pogledu i protivnik priznavao a samo se protivio visini odštete odnosno priznanju vlastite krivnje kao> temelia nštetpog zabfieva. Stvar je dospjela konačno tako daleko, du ie sud odredio na licu mjesta ročište za procjenu zemljišta, koje je vakuf općini ustupio. Iz toga se može reducirati, da je sud shvaćanja, da imade općina vakufu naknadu orema đnnašnioj vrijednosti zemljišta platiti. Prema tome nalazi se ova parnica u dobrom stanjuUkupno je zastupao pravni referent vakufsku upravu u 98 rasprava u prvoj instanciji, ne brojeći ovamo rasorave druge instancije, u kojima po zakonu smije jedino odvjetnik zastupati. Sto se tiče ostalih pravnih stvari, valja istaknuti slije­ deće: 1. U pogledu usurpaoije preda to je posve iscrpljivo iz­ vješće visokom saboru u lanjskom zasjedanju te se može da­ našnje izvješće ograničiti samo na malo pripomena. Istraživanje nsurpaclia išlo je prošle godine posve polagano, dijelo-nj zbog rata a diielom zbog toga. što je istraživanje usurpadia skoro več kraju dovedeno. Prigodom službenog putovnja zbog uregjenja prilika va­ kufa Smailagina u Agićima kod Banje T.uke ustanovljeno ie ništa manje nego 48 usurpacija vkufskih zemljišta po privatnicima, koji dapače eraru d^setinski paušal a vakufu ništa tie daju- Ovaj �Strana 16. ,BISER' slučaj pokazuje jasno, kako hi trebalo usurpacije baš na licu mjesta izvigjati, kad bti to. novčana sredstva dozvoljavala, te jasno je, da zbog dosadašnjeg načina istraživanju usurpacija mnogo ih ostaje i neotkriveno. Razumije se, da je u pogledu ustanovljenih usurpacija preduzeto uredovanje, da se usurpanti obvežu barem plaćati zakupninu vakufu, prema načiniti se imajućim ugovorima. U koliko to neće uspjeti, sudbenim će se pu­ tem zemljište od njih natrag potražiti. Potonji je put naravno skopčan s troškovima, koje mora vakuf .predujmiti a nema baš ni nade, da će ih naplatiti i ako u stvari samoj obzirom na grun­ tovno stanje uspije. U pogledu reklamiranih od vlade zemljišta, nema se šta novoga izvijestiti, jer vakufsko-mearifska uprava nije u tom pravcu ni pokušala vladu za riješ.enje urgirati, znajući, da je to uz sadašnje ratne prilike posve bezizgledno* 2. U pogledu muka te ograničilo se je nastojanje vakufskomeafir'ske uprave u prošloj godini u glavnome na ućeranje za­ ostalih mukata, što je kod centralne zaklade sasvim uspjelo, te na prodaju mukata od slučaja do slučaja na temelju ovlašćenja saborskog od god. 1913. Sa sistematičkim otkupljivanjem nije započeto, akoprem je elaborat u tu svrhu potpuno gotov, jer držimo, da ratno, vrijeme nije za to podesno. Uregjenje mukate nije .još dovoljno uspjelo u Banjoj Luci, gdje još nije ni sva mu­ kata ustanovljena zbog nedovolne susretljivosti mutevelija, ali je i tu konačno uspjelo pogoditi geometra Hromatku, da za mi, ran honorar od 20 h za svakog mukatali dužnika sastavi po­ trebne izvadke prema gruntovnici, da se može i tu sistematički daljnji posao nastaviti. 3. Što se tiče evladijet-vakufa treba istaknuti, v- je zemaljska vlada odlučila konačno i ovo pitanje riješiti i to u smislu povoljnom za vakufsku upravu odnosno rar Se pravno shvaćanje. Referent zemaljske vlade pozvao je k sebi našeg pravnog referenta, te u nekoliko poduljih konferencija utana­ čeno je doduše za sada neobvezatno, da če zemaljska *• a.la iz­ dati svim gragjanskim i šerijtskim sudovima naredbi. da se imaju svi pogrješni upisi evladijet-vakufa ispraviti t .j. mjesto evlada da se evladijet-akuf unese kad vlasnik i tu i*a temelju revizije vakfija, u koliko iz istih ne proizlazi, da je vakuf fak­ tično isključivo samo evladima namijenjen, gdje je daklen u vlastitom smislu samo red za tevlijet a ne za pravo nasljedstva u vlasništvu opredijeljen, imade se dotični eladijet-vakuf kao takav a ne kao do sada: tobožnji vlasnik te njegovi nasljednici u gruntovici unijeti. Od ovake naredbe očekivati se može veliki uspjeh za va­ kufsku upravu u pogledu evladijet-akufa, jer, hi time odpale sve poteškoće u pogledu upliva vakufske uprave na evladijet-vakui pitanje, što imade biti u slučaju mahlulata i dr. Ujedno se irnadu pozvati sve gruntovnice, da potrebne podatke vakufu pruže. Uz to riješiti će ova nareba i nekolikn pitanja sporednog značaja. Naravno je, da posao s tim skopčan neće biti posve je­ dnostavan te će trebati još dosta vremena, da se sve kraju pri­ vede. (Nastaviće se). Književnost. Novi muslimanski list „Haber”. Kako doznajemo početi će od 15. ov. mj. izlaziti muslimanski list pod gornjim imenom. Pozdravljamo ga sa željom, da bude tumačem pravih želja i potreba muslimanskog naroda i da u pravom smislu bude bra­ niteljem muslimanskih interesa. Bil-hajr! Broj 1. Od uredništva. $ uredničkog stola. K ao što smo istaknuli u članku »Na početku treće godine« osobita naim je želja .pratiti naš kulturno-prosvjetni naprediak i u tom pogledu po­ buditi zanimanje naše javnosti za sva pitanja, koja1stu s tim u savezu. Tri su i po godine, kako mi muslkniainl ne­ mamo n i j e d n o g lista, nj prosvjetnog ni političkog. Tu i tamo bilo je pojedinačnih glasova i podtuzeća, nu skupna radla, zajedničke inicijative nije bilo niti je moglo biti iz jednostavnoga razloga, što nije bilo organa, u kojem bi se izmjenjivale misli i okupljale sile. »Biserova« je ambicija, da prekine ovu pogubnu stagnaciju i okupi sve naše kulturne radnike: feslije i saruklije, mlagje i starije. Stupci su lista otvoreni za svaki stvaran, pretres na­ ših nedostataka, a od naših književnika i kulturnih rad­ nika očekujemo taj pretres tim veoma, što im »Biser« ne stavlja'nikakvih zapreka slobodnom pretresu u koliko se neće kositi sa .programom lista. Š. Š. feldpost 170. Žao mam je, da od Tebe nemamo ništa za ovaj broj. Nadam o se, da češ nas kao i dosadia iz jasn o pomagati. Selam! H. M, Žepče. Očekujemo Vašu obilatu sarađnju i šalje* bratski selam. S. S. B; Sarajevo. Na1Vaše zlatno pero računa »Bi­ ser« sa potpunom sigurnošću. Ima novih »Naših rana« pa 1 ižvo >e iznijeti. M. selam! HL M. Sarajevo. Mi počesmo, pa ćete valjda odmah i Vi, M. elam! S. K. Sarajevo. Nadamo se, da se sad ne ćete neć1 .i o d nastavka Vaše radnje »Naša vjersko-prosvjetna autonomija«, što ste je bili započeli u prvom • godištu Misbaha«. Od »bakalum« valja prijeći na rad, jer sad nijeste zaposleni uredničkim dužnostima. Kako bi bilo da započnete i »Mevaizi dinijju«, o čijoj ste potrebi više puta pisali. »Biser« se .nada u Vašu potporu, pa sad on veli: »Bakalum«. M. selam! H. Dž. M. u T. Tvoj rad nije m ogao .ući u ovaj broj. Inšaallah, u slijedećem broju. Sjeti nas, se još kojim ra­ dom. Selamati-vafire. P. n. gg. čitaocima! Odlučismo se .na pokretanje »Bisera« usprkos poteškoća, koje vladaju u tiskarama kao što je pomanjkanje papira, boja, radnih sila i mno­ gih drugih zapreka, što sve skupa nosi za sobom silne troškove. »Biser« pokrećemo pored svega toga mzdajući se u islamski narod, da će nas u ovom islamsko-patriotsikom poduzeću što izdašnije pomagati pretplatom, koja je jedina temelj njegovu opstanku. U to ime molimo svu braću muslimane širom naše domovine, da nas materijalno i m oralno pomognu, da mognetno svoj program i nad, koji služe m dobro islam­ skog naroda uspješno provoditi. Vlasnik i izdavatelj: P rva m uslim . nakladna kn jižara u M ostaru. Sarajevska tiskara i litografija Perišić, Benisch i dr. / Uregjuje: Redakcioni odbor. Za uredništvo^odgovara: Muhamed B ek ir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/6e29168c9028d557b0f435fa19b19f13.pdf 281a5e2fbe41f26020118bb2e0642ab0 PDF Text Text BROJ 2. GODINA 111. „ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog’ 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 '- - , za učitelje (inualime i siromašne učenike ' talebu) vojnike bez sarže K 16’ . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Listse šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. BISER LIST Zn ŠIRENJE ISLHMSKE PROSVJETE. Innemel'muminune icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a mu j al u ve la j ul a a l ej bi ! PLA TIV O 1 U TUŽIVO U M o s ta r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „ B IS E R " M ostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n a k la d n a k n již a ra u M ostaru. 2. Rebiubabar 1336. MO S T HR Dielal Nuri;*) Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog: Salih Bakamović. (Nastavak-) S kojim pravom i kompentencijora pi­ šemo ovo djelo? Držim da treba odmah odgovorit, nanvo pitanje, koje će mnogom od čitaoca doc na pamet. Pet je godina, kako se naročito i prak­ tično bavimo sa temom Panislamizma. Imali smo saobraćaja sa pristašama Panislamizma iz Egipta, Tunisa, Algerije, Maroka, osmanlijskog carstv, Indije, Rusije i Kitaja; sa njima smo se vigjali, dopisivali i u pismene političke debate miješali. Sa ovim zajedno od dulje vre­ mena trajno smo pratili islamsku politiku Ev­ rope, te čitali i kritikovali napisana djela od strane evropskih mislioca. Naravno da prizna­ jemo našu skrajnu nemoć. Na rad nas je po­ takla činjenica, što od nas mnogo sposobniji pisci nijesu do sada za ova važna i vitalna pitanja pokazali volje. Iznesimo na pretres i jedno drugo pitanje. Mnogo svijeta a osobito neki od državnika u našoj zemlji osjete neku tremu i plaše se čim se spomene Panislamizam. I ponavljajući stari refrain „Siromah, koji je sam nuždan po­ moći, odakle da drugom pomogne?", boje se, da nam ova politika ne donese nove nesreće *) Vidi u zadnjem 3-ro broju II. god. »Bisera« biografiju i književni rad autorov. Uredništvo. 15. januara 1918. i da ne prouzrokuje opću srdžbu protiv našoj državi. „Prije svega uredimo svoje poslove, pa ćemo onda misliti o stanju Muslimana na Javi". Ili „Radeći, da osvojimo Indiju, izgubis:* Rumeliju" ili „Sa ovim smo fantazijama izazva Italiju, da istupi protiv nas". Ovakih i sličnu prigovora mnogo čujemo. Od srca sažaljujemo sve ove primjedbe. Oni, koji ovakove. prigovore stavljaju, mislimo, da ne poz­ naju ni jedne definicije Panislamizma. Dok Evropejci na mjesečnoj kugli istražuju i mjere brda brežuljke, zašto da mi ne proučajemo život islamskog svijeta, u kojem se nalazimo, i da se ne pitamo u kakvom vjerskom, soci­ jalnom, političkom i moralndm milie-u živimo? Kako će se razumjeti iz slijedećih poglavlja, Panislamizam je u stanju prouzrokovati jednu veliku štetu, ali može da pribavi i jednu og­ romnu korist. Ne poznavati i ne htjeti pozna­ vati islamskog svijeta i pitanja, koja se na njega odnose, a koja naravno svu Evropu i i cijeli svijet jako zanimaju svakako je — neka nam se izraz dozvoli — jedan veiiki zločin. Najprije upoznajmo islamski svijet i poslove, koji su s njime u vezi, pa ćemo poslije toga odrediti pravac našega rada. Veli se, da ova vrsta publikacije srdi Evropu. Biva Evropa se može tako lako rasrditi! Prema tome taj bijesni tigar dade se razjariti i drugim stvarima. Onda, kakovu važ­ nost može imati ova i njoj slične knjige? Pri kraju našega predgovora treba da i ovu točku razjasnimo. Nekoji od slobodoum- �Strana 2. Broj 2. ,BISER* njaka — i mi se dičimo da smo odavno pri­ staše slobodnog mišljenja — drže Panislamizam jednim vjerskim pitanjem, te smatraju pub­ likacije i rad u ovom pravcu kao djelo reak­ cije. I prije i poslije smo govorili, da Islam ima dva svojstva: vjersko i političko. Mi ovdje nećemo iznositi na pretres ovo vjersko svoj­ stvo. Strana, kojom ćemo se u glavnom zani­ mati, jest politička i socijalna. Muslimani sa­ činjavaju jednu jedinstvenu zajednicu. Kako smo to više puta izjavili, Islam je jed an ' ču­ dotvorni eliksir, koji spaja razne narodnosti. Uslijed toga danas oko tri stotine milijona Muslimana sačinjava jedan jedinstveni narod, te jedan čvrsti i ujedinjeni blok. Njihovu evuluciju olakšati, njihov napredak pospiješiti i uvjete njihova opstanka prirediti držim, da je jedan kulturni i humanitarni ideal, kojemu nemogu ni blizu doći evropske imperialiste. Radi toga protestujemo najenergičnije protiv svih zanešenjaka, koji misle, da mogu okriviti reak­ cijom pristaše Panislamizma držeći ih, da se protive slobodi mišljenja. N ek a se n a j­ m an je ne s u m n ja da je š e s t i n i c i je l o g lju d s tv a ž e l i t i s p a s i n a p r e d ; k ili po pravilu poštivanja tugjih prava i slobode, pro­ micati blagostanje cijelog ljudskog roda, sv a ­ k a k o p l e m e n i t i j i i u z v i š e n i j i i deal od o n o g a E v r o p e j c a , koji ljude u kolo­ nijama smatraju kupoprodajnom robom i koji se trude, da unaprijede teorije ogavnog kapi­ talizma. Evo iznosimo ovu svesku pred sud što­ vanih čitaoca isključivo sa namjerom, da po­ kažemo položaj Islama u, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i da Panislamizam u jednoj for­ muli izrazimo, a istodobno i da navijestimo rat protiv svih krivih i nazadnih mislih, koje su u nas i našem vijeku uzele maha držeći se daleko od svakovrsnih utjecaja. Jeni-Koj 30. kjanuni-evvela 1328(15. aprila 1913) Dželal Nuri. Braćo muslimani! Naručujte, čitajte i širite: „Muslimansku biblioteku". Ju su f Tanović: Bijeg. Neprijatelj je probio naše obranbene linije i napra­ vio u dvije kolone krakovima trokuta, čiji kut je (megj.u krakovima)) padao u gradu S. Z godno je vrijeme ne­ prijatelj izabrao za riaivailu: lijepe 'daine bez vrućine i sparine ljeta i bez dosadnih 'kiša i velikog blaita kasne jeseni. D ani su to puni jedrine i snage, dani onakve ljetine, kad šljiva tako nabrekne, da puca od jedrine. U ove dane, kad kod nas počinje najraspojasaniji ži­ vot kad se i zadnji siromah osjeća zadovoljnim nego ika­ da u godini, uspjelo je prodrijeti neprijatelju u naša1sela i gradove. Strava je obuzela maio i veliko. I ludo i mu­ dro izgubilo je glavu. Stotinu najrazličitijih priča o ne­ prijatelju kola od sela do sela' nevjerojatnom brzinom. Sve bliža i bliža) grm ljava topova, pa graktanje strojnih napokon i fićukanje običnih pušaka, kao da su se zav-jerili, da pribave tim pričama što više pa i potpuno povjerenje. Svijet se je zbunio i stavo ostavljati 'domove svoje. Brda i doline preplavila je masa onih, što ne ■I •'doše ili ne sm ijedoše dočekati neprijatelja n a ogmjišt i Tvojim. Svakim satom postaju b ro jn ije mase onih, što oj.eee. N eobična je g ra ja i strka oživjela i uzbunila prije ini’ ne i kao zdravo djevojče nasmijane krajeve. Gijefo je dojučerašnja etapa uzavrela, ni posredovanje vojniš \ . ni oružništva, što se tu zavm ulo, da -unesu barem nešto reda i da olakšaju bjiežanje m asi, k ojoj je strah oduzeo Sav nozum, ništa ne pomaže. Sve se tiska, kako bi samo što dalje izmaklo odanle, gdje je život svake minute sve jeftiniji. Čim se pojave prvi bjegunci, cijelo se selo diže na noge i bježi, bježi. O stavljaju se metnute simije i načeti sahami, a da se nitko ne sjeti, da će i u bijegu trebati po nešto založiti. Pečeni hljebova ostaju, a da se nitko ne sjeti, da bi ih itrebalo ponijeti. Ima ih i takovih, koji se ndjesu imali kada ni obuiti. Svi su ispunjeni jedinom jedninom mišlju: samo što dalje iz ovoga pakla. Volovi ostaju u jarmu, a da ih se ne pusti i ne potjera. Bolesnik se diže iz postelje, starac iz svoga zapećka, i sa štapovima u .ruci gledaju, da umaknu. M ajka zaboravlja dijete u bešici ili ga baca um orena do sm rti u šikanu kraj puta, ne bi li ona samo iznijela živu glavu. Najveća je strava ipak od sviju obuzela -mlade dje­ vojke, kojim a su napunjene uši o neprijateljskom silo­ vanju. »Samo što dalje, dalje; radije i umrijeti, -nego za>pasti -u šake onima, koji će nam oduzeti obraz djevo­ jački.« Misle naše sirotice i bježe bez odmora. D u go se bježalo i sile su mnogoga počele izdavati. M nogi su počeli izostajati shrvana glagju i umorom. U za sve to sve je išlo dobro, dok su putovi b ili od vojske, koja je išla, da se odapre neprijatelju, slobodni i dok ih nijesu prenatrpala' kola i stoka) ornih, koji su �Broj 2. Strana 3 ,BISER‘ biti iz poizmakinutijiih sela, pa su imali više vremena i rada togia više prisebniosti, da pomiesu i po,tjeraju, što se je ponijeti i potjerati dalo. Tu se je moglo vidjeti dje­ čice sa zavežljajima rublja, žena i djevojaka sa sedžadania, ćilimima, vrećicama brašna i — kotlovima na gla­ vama. T i su se naime počeli sjećati, da i 'u bijegu treba jesti. Radi silnih masa, koje su nastojale proturaiti se što brže u protivnim pravdana!, stiska je postala upravo ne­ podnošljiva. Mnogi se Ikrik izvimuo očepljenom bailavčetu, mnogi nzdah rmajti, koju su stisli s djetetom u na­ ručju pri pomisli, da će jo j ga u ovoj stisci ugnjaviti. Počele su padati psovke i kletve megju usupljenim ma­ sama. Često je dolazilo i do takove stiske, dia se nije moglo ni pomicati. I vojnički su zapovjednici počeli moliti i zaklinjali svjetinu, da se nastupi i pusti vojsku naprijed. Uvjeravali su je, da će vojska zaustaviti ne­ prijatelja i da će oni onda biti spašeni. Nikakva molba ni zaklinjanje nije koristilo. Svjetinja je neprestano mrmljala i turala se naprijed. Pričalo se je poslije, da je bilo slučajeva, gdje je vojska pucala u zrak, ne bi li se samo proturala naprijed. Na mjestima jo j nije pre­ ostalo ništa drugo, nego se razgonteći svjetinu knituđar cima proturaiti naprijed. Bježalo se je i bježalo, ali je neprijatelj sudeći po pucnjavi — neprestano stajao za petama. M nogi su istom sada počeli uvigjati - - osjećajući glad i ume što to znači morati prepustiti dom svoj neprijat ilju to beskućnik bježati u tugji svijet. Do jučer su to bi : te­ žačke, zanatlijske, trgovačke, pa i begovske obitelji sa svojom korom hljeba, ia danas su beskućnici, koji većim dijelom spali na milost i nemilost »itugjega svijeta« i države, što izdaje zvučne i čovječne naredbe za pot­ poru tih i takovih beskućnika, a ipak ih gleda, gdje umi­ ru od giadii ,a da im ne pomogne. Kako može biti pri duši ponosnom X begu, koji je ostavio imutak vri­ jedan stotine hiljada i sada bježi noseći u kolima svu imovinu sa haruimom i dječicom svojom ? Što osjećaju sada žene dobro stojećih težaka, trgovaca i zanatlija daleko od domova njihovih sa svom imovinom u malim zavežljajima pod pazusima ili na glavama'? . . . Mnogoga su izdale sile i on je izostajao pomirujući se s mišlju, da dočeka neprijatelja. Mnogome je opet došlo u glavu, pošto je minula bezuimnost i prepast iza prvog napada straha, da bi bilo pametnije ostati na ognjištu svojemu i čuvati, što bi se očuvali dalo, nego se potucali od nemila do nedraga. Ni u noći se nije graja slijegala. Dapače noći su bile življe radi češćeg dozivanja i radi vatara, koje su ložili dojučerašnji kućevići na prvim konacima svoga beskućmištva, da skuhaju ili ispeku koje bravče za okrepu. Tužno je bilo gledati kod nekih vatara lijepe po najnovijim modama obučene ženske stvorove, naše mlade gospogje, gdje su okrenule prema vatri oprištene ta­ bane. Plačna lica odavala su svu bol njihovu. Lijepe nagizduše naše spremne su prokleti onoga, tko je izmislio onako male cipele sa visokim petama, da joj stežu njihove čuste nožice. Jučerašnja diko njihova, da­ nas im je tako odvratna, ia sjuitia će je posve bacili, i prokleti. Sjutra ćemo ih vidjeti sa opancima ili kakvim krpama na nogama. Neke će biti čak i prisiljene, da noge zaviju u kožu od listom zaklanog govečeta. Da, vrijeme će donijeti i to, ali će ih ono od toga i izliječiti. Jednom će onie sa smijehom, koketerijom i željom, da se dopatnu spominjati to u svojim salonima j na sijelima. Mi znamo to, zato ih žalimo. Za jedne ,od: tih noći d kod jedne od tih bezbrojnih vatara, sjedila je mlada žena nekog zanatlije iiz F. sa svoje dvije tri drugarice i njihovom dječicom. Rekoh da je sjedila, ako se sjedenjem može nazvati: sad sjedi, sad uzbuni. Bile su je naime obuzele porodne muke. Ustajući podbočila bi se objema rukama i lagano iščezavala od vatre u mrak i iz mraka k vatri, pokazujući se u rasvjetIjenom prostoru onome, koji bi glećao iz daleka u raz­ niim položajima: u profilu, prsimice, pa i u legjdma. I o n Jro zažareno lice prikazivalo se svakom motriocu . u nekoj rumeni i gotovo preliveno platnenim otsjfc* i i čudnom glatkošću. Teška se borba odraža­ vala na 'jepušnom licu. Trzanje, sijevanje, koje do­ vodi dio u* iesti, i bolovi počeli su najavljivati svoje djelovanje. Jedara je novi život objavljivao svijetu svoj porod, Vad .'mu se ovaj najmanje radovao. Mlada je maj­ ka očajava! i, sto će roditi u takim teškim prilikama, „što ću s djetetom, kad ne znam ni kuda ću sebe skloniuiti. Pa bolest iiza poroda. O, izgubljena' sam, posve ■-Kn izgubljena!« I suze siu kvasile njene zarumenjele jagodice. Ona je tapkala čas iz tame vatri, čas od vatre u tamu. Najednom se ustavila kraj vatre s rznakaženim i preblijegjelim na smrt licem. (Nastavi će se.) „Islam Dunjasi“ : Jedna opomena. » Ja vam zabranjujem gaziti pravo dvaju slabih: siročeta i žene. * — H a d i s i - š e r i f. Kako velika opomena, kako za zajednicu važna po­ stavka, duboka samilost i visok osjećaj plemenitosti! Veliki pejgamber (a. s.) u ovoj lUzvišenoj izreei veli: »Ja vam zabranjujem gaziti pravo dvaju slabih: siročeta i žene.« To je norma, koja štiti prava gotovo dviju trećina stakoga naroda. Kad se kaže: ž e n e i s i r o č a d , pred oči izlazi jedina velika skupina, boja je tako mnogobrojna i za ljudsku zajednicu važna. Tijelo i duša njihova povjerena je ljudima. Na milijone majki, sestara i djece izgledaju pomoć od nas, sva su njihova prava povejrena u ruke muškaraca, za njihovu sreću i nesreću odgovorni su tnuškrci. Oni su (žene i siročad) predmet posebne preporuke časnoga pejgamber a, toga �,BISER' Strana 4. zaštitnika nemoćnih. E to tako plemenitim .riječim a štiti nemoćne čovjek, koji je na svakom mjestu i u svakoj stvari, pri svakom djelu i u sviaikoj kretnji postigao 9krajnje savršenstvo. M oraju 9e poštivati svačija piava, zloporaba je zabra­ njena svakome. J e li mogiuće đa čovjek ne ostane za­ nesen i zadivljen ovom posebnom i naročitom zaštitom sirotinjskih i ženskih prava, što ih Alejhiseliam za­ stupa?! N osioci ovih zaštitnih prava, imaju svoja vla­ stita svojstya, a i osebine, koje utječu na zajednicu. Vlastita svojstva siročeta jesu, da je o n o bez oca i majke i u opće staratelja, te jadnik i nemoćnik u zajdnici, bez štititelja, vodiča; sirotica bez ikoga. svoga. Njegov je tjelesni i duševni život vazda izložen najvećoj opas­ nosti. Prema tomu n jeg o v je položaj u kulturnoj zajed­ nici vrijedan osobite pažnje. N jegova prava, pravije reći zlouporaba njegova' položaja, izrabljivanje njegova op­ stanka i njegov mizerni život prepušteni su udesu. Ono, ubošče, bez ičije pom oći, koje nije u stanju štititi svo­ jih prava, na svakom je koraku oštećeno. Nije sposobno samo sebe čuvati i braniti od tugjih nasrtaja. D ijete bez oca nepotpuno je biće, je r ga nema tko čuvati, i za to su mu data veća prava, za to je o n a kao emanet, kojega m ora čuvati zajednica. Zdrav će razum lahko shvatiti, da je uskrata sirotinjskih pi ava uništenje njegovo. Da sada pogledam o siroče u njegovu odnosu i utjecaju na zajednicu. O vo se g otov o potpuno razu­ mjelo i kod razm atranja n jeg a sam oga. Ako mu zajed­ nica uskraćuje njegova prava, ako je zaspuštero i tako se nitko ne brine za nejgovu budućnost, od njega _ biti sam o jedno zapušteno i uništeno biće, koje će služiti sam o na teret i na sram otu zajednice, premda je m oglo, eventualno, postati vrijednim i čestitim članom njezinim, k oji bi jo j m ogao služiti na korist, diku i ponos. Snaga zajednice, koja se postigu je o dgaja, jem valjanih čla­ nova po roditeljim a i vrijednim starateljim a, sa ovakim se bijednicim a um anjuje i gubi. D užnost pojedinaca nije sam o u tome, da ne gaze sirotinjskih p rav a; dužnost je i to, da se nastoji ovakove nesretnike o d go jiti, opre­ m iti ih za život i učiniti ih sretnim. Islam im perativno na­ laže m egj'usobno potpom aganje. Tom u je n a jb o lji svje­ dok ovaj haidisi-šeniif: »M u s 1 i m a n i s u j e d ain d r ugomu kao zidovi kakve zgrade, k o j i se m e g ju so b n o učvršću ju č v r s t o s t o j i.« i jedan s drugim D an as je država upravitelj i čuvar zajedničkoga imetka. Ja s n o je da ona nosi na sebi veliku odgovornost i <ia je opterećena važnom dužnosti nadziranja sirota. Bez o bzira na to, što ovaj hadis g ov ori o m egjusobnom pomatgianju m uslimana, prema prvom hadosu kao što je b rig a za siročan t. zv. ,,z i m i j a ” (podanika), koji žive u dobrim odnošajim a sa sugragjanim a muslimnima, isto je tako dužnost i islamske države kao što je dužnost štititi njihov život, imetak i čast. Nikakve razlike nema Broj 2. megju njihovom i muslimanskom siročadi, dapače za njih pejgamber (a. s.) veli: » T k o z 1 o s t a v i ( u z n e ­ m i r i ) z i m i ju, ja s a m m u t u ž i t e l j , a k o m e j a b u d e m t u ž it e lj, t u ž i t i ću ga na sudnjem d a u u.« N ajgorča istina i najlošija slika maše zajednice jest to, što na svakom koraku susrećeš kukavno stanje za­ puštene siročadi. Gledajući svaki čas ove bijednike obiknemo se s njima. Nemar, što se otalen ragja, ne da se ničim ispričati. Osnivati utočišta i sirotišta, gdje će se od oye napuštene i sirom ašne djece, koja tumarajući tamo i iamo pružaju ruku i prose milostinju, odgojiti valjani i čestiti ljudi — ne znači ništa drugo, nego oja­ čavati organizam narodni. Nama b i trebalo dosta siro­ tišta. Ovo je jedan od ornih medikamenata, koji bi imao liječiti naše zajedničke rane i zdrave nas izvesti na put spasa i narodne sreće. Koliko islam vodi brigui o jetimima najeklatantnije ilustrira ova B o žija zapovijed: » K o j i s e b o j e d a ć e iz a s e b e o s t a v i t i n e m o ć n u s i r o č a d , neka i s k a z u j u b o g o b o j a v n o s t time, da se t u g j o j s i r o' č a d i l i j e p o j a v l j a j u i č i n e im ono, š t o ž e le da se n j i h o v i m čini, kad oni u m r u . « Ovo je jedno veliko jam stvo zabrinutim rodi­ te: na i m oralna zasada neodm jerene cijene. Pod ovakin. 3tom i na ovaj način m ogu roditelji ostaviti svoju djecu B o gu n a 'emanet i mirni© zaklopiti oči. 'GLdajjte koliko nam Svevišnji B o g preporuča jati­ ma a trapnama tome koliki razgovor, utjehu i nagradu obećaj« roditeljim a! O vim se položaj siročeta pobolj­ šana. pružiti mu utjehu znači osigurati B o žju zaštitu nad svojim siročetom. Nema koristi od ^am oga straho­ vanja, već treba i drugim a pom oći. T reba osigurati svo- > ju djecu, a osigurati ćeš ih tako, da za života pomažeš tugju. Velke li utjehe i visoke li m ilosti B o ž ije . . . D užnost je dakle, dia svatko pomaže tugje sirote, pa je time o sig u rao s v o jo j dječici, koju iza sebe osatvlja, Bo žiju zaštitu. Šta može biti bo lje od o vo ga? Zar može biti nešto uzvišenije od ove zasade? Da sada razm otrim o ženu. Ona je vrijedna osobite pažnje. Ona je čovjeku drug u životu, srcu gnijezdo, a djetetu majka. Bez žene je odžak hladan, a djetetu bez majke vrat je pognut. Lice, koje ženska ruka ne pogladi, ne osjeti slasti života. O na upotpunjuje čovjeka. Tko ne gleda površno, zapaziti će kod žene neku osobitu istančanost i prirodnu uglađenost, koja je sam o njezino svoj­ stvo. O na je stvorenjem u pogledu osjećaja tankoćutna, stoga je i vrijedna p ažnje; ona pokazuje neka duševna svojstvu, koja su vrijedna o so bitog obzira. Nauditi nje­ zinoj tako dubokoj sam ilosti i njezinim unutrašnjim osjećajim a, ne dati pažnje onoj njezinoj lijepoj i istanča­ n o j sam osvijesti, nije ništa drugo, neigo zanijekati posto­ jan je ljudske cjeline, je r žensko srce popunjuje muško biće. P o lo žaj je žene u ljudskom društvu i brojem i ka­ kvoćom kud i kamo važniji od muškoga. One čine 6 0% �Broj 2. ,BISER* cjelokupnog ljudstva. Biva da se dobro upotrijebe i da se poštuju i cijene njihova prava kako treba, mnogo bi se koristilo i u velike bi se povećala snaga ljudske zajed­ nice sa ovim spolom, koji kako istakosmo, sačinjava ve­ ću polovinu ljudkog društva- Svijet je sastavljen od ova dva spola, koji imadu posebne dužnosti, a i posebna prava. Da se ove dužnosti i prava po propisima šeriata izvršuju i poštuju, postiglo bi se najveće savršenstvo u obiteljskom i narodnom životu. Moralno i materijalno blagostanje i sreća jedne obitelji ovisi o osiguranju žen­ skih prava. Strana 5. daju, da se ona sastoji iz samog izvršavanja tjelesnih ob­ reda i jo š nekih formalnih strana njezinih. Šta misle oni, koji ne izvršuju zadaće, da podučavaju svijet u islam­ skim vrlinama i njegovom moralu, oni, koji ne izvr­ šuju nikakvih dužnosti spram domovine i naroda svoga, koji iskorišćujući neznanje naroda čine šerijat oružjem apsolutističkih vladara, koji su krvni neprijatelji napred­ nijih pojedinaca, što smjelo iznose istinu na javu? Ima li i jedan od 99% naših vaiza, da zna moralne zasade i vrline pejgaimbera? Ako ima, kome i kako ih kazuju?*) S turskog: H. Džafer Mehmedagić. Žena je stvorenjem slabašno biće. Za to je u šeriatu udata žena, kao i nemoćno siroče, predana mužu na emanet. Muž je dužan da Zadobije njezinu ljubav na taj način, da pazi njezina prava,, da poštuje njezine osjećaje, da se brine za njezinu opskrbu i udobnost, da je u tuzi razgovara i u svemu, što može ljepše postupa s njome. Tako se žena neće smatrati poniženim stvorenjem, koje je prepušteno nemilosrdnim Ilirima i ćejfovima, te koje je samo objekt životinjskim pohotama. Ima mnogo ljudi, koji1 ženu smatraju inferiornim stvorenjem, koje je čovje­ ku dato, da pomoću njega može udovoljavati svo j mi životinjskim pohotama. Ljudima sa ovako gadnim osje­ ćajima nije moguće prama ženi pravedno i čovječno po­ stupati. Iskazivati svoju vlast i nadmoć nad ženom, že­ niti se sa više žena ili ih puštati, nije ništa drugo, ra­ da taj čini strašno nasilje, silnički zločin protiv čovječ nosti, koji daje vrlo lošu sliku moralne pokvaren osti i slabosti njegova razuma- Zlorabiti ovaj amanet, najveća je povreda pravde i čovjekoljublja, to daje sliku najgore pokvarenosti i zvjerske ćudi; to. je gaženje šeriata. I u današnje t. zv. kulturno doba ima sva s i a tilh prestupaka protiv ženskih prava, da se ne mogu ni izbrojiti sva na­ silja nad ženskim spolom. Vrlo se malo posvećuje briga porodičnoj sreći, odgoju djece, porodu, životnim ptrebama, i svima dužnostima, radi čečga i jest nastalo u današnjoj porodici rasulo, mizerija i nemoral, nasilje, nepravda i ostale nesreće, koje podgrizaju i uništavaju život. Materijalna oskudica i pomanjkanje duševne hrane uništava našu ženu i moralno i materijalno. Ovo stanje dokazuje, da među nama apsolutno nema domovinske ljubavi niti osjećaja i srca, niti Božijeg straha, koji je vrelo svih vrlina. Razumije se, da treba , baš za to, što ie žensko radi svoje prirođene jo j slabosti izvrgnuto to­ likim opasnostima, još veću pažnju posvetiti njezinim pravima. Jasno će biti zašto je pejgamber (a. s.), naročito za­ branio gaženje djetinjskih i ženskih prava, ako se predoče sve one strašne posljedice toga nepoštivanja i koh'ko su kobne za ljudsko društvo. S obzirom na to, što se ove užasne posljedice kod nas opažaiu u najvi­ šoj mjeri malo je, ako ovaj hadisi-šerif svaki dan recitujemo i svaki čas pred očima držimo. Ali što nam pobuđuje najveću znatiželjnost, jest fakat, da oni, koji nam tumače vjeru tvrđe i propovije­ Narcis: Pod noć . . A b d u s e la m u Osmanaigiću. Gritniz gasite na zapadu Stvari smiju, bića1 šute; I svilena noć se spušta Na predjele i na pute. A jorgovan miri plavi Jo š ga zadnji trati ljube; Mir na polja tiho slazi 1 snene se noćne gube. Na klupi pod starom lipom U suimračnom caru plivam; I ja vječno sanjar ludi 0 'daflietkloj sreći snivam. Sa rasfkošja Slasti jedne Spokojno mi duišai mrije; U dubini srca niču Slike redom najmilije. T.u biih noćas probdjet htio Dok se danak ne pomoli; Da prosmijem sne ljubavi 1 suzioe njene boli. Da uz žamor nježnog cv’jeća Sav svoj život tu prosarjam ; Tek da ne znam da se samo Ćasovitom dojmu klanjam. *) Bilo bi nam milo, kađ bi ova opomena našim odlučuju' ćim i pozvanim, kao i našim bogatašima otvorila oči. da malo progledaju. Strašno smo i nisko pali. pa će trebati mnogo sila, da nas iz ovog ponora izbavi- Odlučujući trebaju stupiti u ak-« c-lju oko izbavljanja, a bogataši da posegnu rukom u džepove, da nam se ne rekne rozi džezade: {ime kjuntum? Uredništvo. �,BISER“ Strana 6. Muhamed Seid Serdarević: Strašivost. (Svršetak.) Uzrok strašivosti može da bude u sam oj naravi čovjeka. Rodio se je, recimo, sa slabim živcima, ili mu oni kasnije oslabe i postanu nenorm alnim pod utjeca­ jem bolesti ili i drugih kojekakvih neprilika. (O vako možemo protumačiti okolnost, da neki ljudi koji su ne­ kad hili vrlo slobodni, postanu kasnije strašivice.) Ali strašivost se, pa uzrok jo j ma kakav bio, ne može drugo nego pokuditi. Samo onaj, čijoj je straši­ vosti uzrok u sam oj njegovoj naravi, predmetom je ma­ nje osude i blažijeg prijekora nego inače. Prem a takovu čovjeku iskazujem o s jedne strane prezir i mržnju, a s druge sam ilost i sažaljenje. K ako vidimo i prirogjena strašivost se ne može oprostiti, je r je svaki čovjek dužan raditi na tome, da po m ogućnosti gadne čudi i nelijepa svojstva od sebe od­ strani ili ih bar ublaži naprežući se u isti mah, da se pokazuje sa protivnim svojstvim a Ova će neprirođena svojstva neprestanim ponavljanjem u dogledno vrijeme preći čovjeku u — ćud. M ogućnost istrebljenja gadnih ćudi z čovjekove duše ili b ar njihova ublaženja te prisvojen ja njim a pro­ tivnih ne može 9e poreći. Inače ne bi im ao smSsl*' o d g o j; rad oko njega b i bio puka besposlica, .peda .$ a su ­ višna, a proučavanje njezino prava danguba. Isto tako ni učenje vjere o etičkim načelima i njene m oralisanje ne bi im alo nikakva značenja. N aš narod mrzi i prezire strašivicu i nazivlje ga kukavicom. O n ideališe ju naštvo i hrabrost i drži ih svojstvom muškaraca. Strašiv ost mu je naprotiv sv oj­ stvom žene, obično babetine. S tog a u svojim narodnim pjesmama meće u usta izvjesnim licima ove značajne, na strašivicu upravljene riječi: „Id’ kući pa obuci di­ m ite!” Ovim hoće da kaže: „Ti nijesi m uško; ti si na­ protiv žensko, koje treba da sjedi kod kuće. I ti sjedi kod kuć^ odjenuvši se u žensko o d ije lo !” — O n ju na­ cima, dakle sm ionim ljudima posvećuje pjesme, njihovu uspomenu čuva i predaje ju u pohranu svome potom ­ stvu, pa ona od jednoga pokoljenja drugome prelazi putem tradicije. Sokft-ptica je vrlo om iljela kod našega naroda i — tako rekuć — im pozantna radi svoje slobode i hrab­ rosti. O n je za to spom inje u svojim pjesmama i poslo­ vicam a, a s njom kao s idealom prispodablja slobodne i hrabre ljude. S ith o v i: »K ao soko slobodan, Broj 2. „Straišiv čovjek ni šehid ni gazija” veli naš narod. T o će reći, da' strašivica ne može postići ni ahiretskog ni dunjalučkog dobra. T o je živa istina. 21a strašiivicu se može reći: „Hasireddun’ja vel-ahire!” (Izgubio je i du­ nja i ahiret). — Da ovo malo rastumačimo: Ddžihad t. j. borb a za vjeru i domovinu je jedan od narjvećih fazileta, što ih vjera hvali i preporučuje. On je sveta dužnost muslimana, a gdjekad i svakog poje­ dinog sam o ako je ikoliko sposoban. Plata od B oga je za to preogrom na upravo neizmjerna. U m rijeti se mora svakako, pa kad M tad li, te blago mi se onome, koji po­ gine na bojnom e polju žrtvujući sebe za din i vatan! Hoće li strašivicai dlragovoljtnio sudjelovati u džihadu, pa u grabiti fazilet šehidia ili g azije? — Kad biše — da B og sačuva! — svi m uslim ani'bili takovi t. j. strašivice, pregazili bi ih neprijatelji, njihovu svu zemlju poklo­ pili, nj3ha zasužnjili, njihove eeme i djecu porobili i sve njihovo pootiimali. Rz, o braz, čast, din - sve bi to bilo pod nogam a. Hadž je jedan od ono pet glavnih stupova Isla­ ma. U njegovu je pohvalu od strane vjere rečeno vrlo m nogo. Jed an hadž, obavljen kako treba i uvažen kod išnjega (hadži mebrur) briše iz teftera sve do tada po rijene grijehe čovjeka, u koliko od njiha nijesu tr­ pjeli e ru gi (ubijstva, ozljede, krade, otimačine, uvrede ’+đ.) A1 koliko ljudi imade, koji su bili vjerom zadui, > . obave tu vjersku dužnost, a da to nijesu učinili od stralia da se meće natrag povratiti! T ako ne samo da ih je mašio jedan veliki fazilet i m nogobrojna korist, nego uprtiše ma svoj vrat jetdan strašno težak grijeh. (M nogobrojnu korist iz hadža crpe samo pametni i raz­ bo riti ljudi osobito ako su jo š obrazovani.) S p r ije č it i da se pojedincu iLi narodu čini krivo i nasilje, izbaviti koga iz pandža kakva naslnika pa' ga kurtarisati njegova zuluma, — to je i plemenito i uzvi­ šeno. Skresati zulumćaru u brk ono, što ga ide, pa tako eventualno ublažiti bijedu jednog B o žjeg ro b a ili B o ž­ jih robova, — to je u očim a vjere nešto veliko, nešto, što se ne može nahvaliti. O vo strašivica ništa niti može niti sm ije učiniti. On će svojom šutnjom i pasivnošću pogodovati svakomu tiraninu i lopovu i tako mu dati povoda da ustraje u sv ojoj tiraniji i lopovluiku ih da ih jo š i poveća. Svaka akcija, koja ide za postignućem kakva veli­ kog i zam ašnog cilja, kao što je slava, bogatstvo, o slo­ bođenje (ako se recim o radi o skupini), izvojštemje kakvih prava ili povlastica, — skopčana je manje više sa nekim poteškoćama i rizikom. Radi toga strašivica ne sm ije ni u kakvu takvu akciju i svako je veče dobro ovoga svi­ B o lje ti je jedan dan jeta, -što ljudima služi za najveće ciljeve, za njega — iz­ gubljeno. Ako slučajno i stupi u jednu takovu akciju, N ego živjet sram otan teško mi se njem u! T rp i duševni nemir, maje mu slatko S to godina Abđija«izvađeni su iz narodne duše, proistekli iz njegova živog n i što jede ni što pije, ne m ože se čestito ni naspavati, pravi je bijednik. Niko pametan ne hi bio u njegovoj uvjerenja. koži ni po što. �Broj 2. Da je redimo Kolumbo bio strašivica, ne bi otkrio Amerike. A kad bi bili i drugi ljudi za njegova vremena i kasnije takovi t. j. strašivice, i danas bi nam bio taj novi svijet nepoznat. — Da je svak strašiv, ne bismo danas imali aeroplana i si., avijatici ne bi bilo ni traga. Tako bismo bili mahrum i od mnogih drugih kulturnih tečevina. Pa i Božji poslaniđ, kao i drugi reformatori i no­ sioci velikih ideja, da su bili strašivi, zar bi činili ono, s čega mi prema njima gojimo osjećaje ljubavi i po­ štovanja? Araib kaže: „Elhainu half” t. j : 1 izdajnik je bojaž­ ljiv. (To jest boji se posljedica svoga izdajništva.) Ako bismo stali pod logičarsku razmatrati o ovome sudu, trebali bi zaviriti u nauku o izvodima: pretvorimo li ovaj, po modalitetu asertorni a po kvantitetu neoznačeni sud u apodiktički i općeniti, glasiće nam: Svaki iz­ dajnik mora da je bojažljiiv. Iz ovoga suda, istina ne bismo po obratu mogli izvesti: svaki bojažljivi mora da je izdajnik, nego samo: Neki (ili pravije reći: mnogi) bojažljivi su izdajnioi. Ali sama okolnost, da se svojstvo bojažljivosti (drugim riječima: strašivosti) odnosi rij izdajicu inače u očima svakog poštena čovjeka gadna stvora — sama ta okolnost kaže, da je to svojstv) gad­ no i da su strašivica i izdajica u vrlo bliskome srodstvu, što strašiiviđ neće na čast poslužiti. — Uostalom istr je — iskustvom dokazana — da je strašivica običm dajioa i da se prema njemu ne može imati povjeroija Strašivica je uz ono, što čas prije rekosmo, i malodušan. Njega obično prati grizodušje. Pozvat osobito u kakvu zamašnu narodnu akciju, ako se odazove, grize ga u duši što je to učinio, što je uopće rekao da će to učiniti; ako se pak ne odazove, također ga grize, jer se b o ji narodnog gnjeva. Njegovoj duševnoj patnji i ne­ miru nema kraja osobito ako se slučajno desio pohle­ pan, lakom ili slavohlepan. Te mu s e ‘želje moraju da izjalove budući da ne smije pristupiti k njihovu ostva­ renju. „Smionu čo vjeku sreća daje ruku” veli jedna narodna poslovica, a o istinitosti njezinoj će se svako osvjedočiti, ko pročita gornje naše retke. I smionost dakako kao i svaka druga stvar imade svoju granicu. Ne smije preći u drskost, koja je pokudena kao i strašivost, a od ove još opasnija i po ovaj i po onaj svijet. Razboritost treba da vlada, pa je isklju­ čena i jedna i druga ekstremnost (i strašivost i drskost). Budimo razboriti uvijek i svagdje, slušajmo glas razbora u svačemu, pri udovoljavanju pohotama i na­ gonima sviih vrsta, pa se ne bojm o nikakvih zlih po­ sljedica. Strana 7. ,BISER" Nedžib Čardžić: FUi Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak-) ČIN II. (Događa 9e u Ali babinoj kući. U pročelju sobe sećija, prostrta starim istrošenim ćilimom. - Na lijevoj strani vrata, a na desnoj strani dolje jedni mamgala, leden i . ibrik.) Prizor prvi. Z a r if a i F a i k Z a r i f a (sjedi na sećiji i gladi sina po licu, koji je sjedeći naslonio svoju glavu na nju): Drago zlato materino, jesi li mi gladan? F ai k (tužno): Kako ne ću biti gladan draga majko, kad |t davno već bilo podne, a mi još ručali nismo. Z a r i f a : Oca ti još nema, a on bi nam donio brašna i pir inča iz čaršije, pa bi nam odmah zgotovila što god za jelo.: F a i k : A što je babo danas tako dugo ostao, a do sad je uvijek ranije dolazio? Z a r i f : Dragi sinko, može biti, da nije mogao odmah da proda drva, pa čeka1mušteriju. F a i k . Ah, draga majčice, već me boli trbuh od gladi- (Hvata se rukom za trbuh.) Z a r i f a : Pretrpi se dragi sine, sad će on doći. Sve ga evo pogledam, kad će se pomoliti na vrata. (Po­ ljubi sina u čelo.) F a i k : Ah majko, kako smo siromašni, a naš amidža bogat, pa imaju svega u kući. Z a r i f ta: Strpi se sinko! Ne će ni ovo biti ako Bog da za uvijek ovako! I nama će dragi Bo g dati, pa ćemo i mi imaiti. Samo mu se trebamo moliti i klanjati. (Briše suze.) F a i k : Pa ja uvijek klanjam. Z a r i f a : Tako treba sine, tako, pa će nam odmah dobro biti. (Poljubi ga opet.) Prizor drugi. ' P r i j aš n j i i A l i B a b a . (Ali Baba dolazi noseći u vreči blago. Zarifa skoči, a Faik potrča odu u susret i zagrli ga.) F a i k : Oče dragi, koliko te dugo čekamo! A l i B a b a : Kako ste mi, jeste li se bili za me što god zabrinuli? Z a r i f a : Mislila sam, da mjesi mogao odmah, da drva prodaš, pa se zabavio. A što ti je ovo u vreči? (Pokazuje rukom ina vraču.) (I Faik gleda začuđeno čas u oca, a čas opet u vreću.) �\ Strana 8. ,,BISER“ A l i B a b a (veselo): Razm otajte, pa vidite, što sam vam donio. Z a r i f a : Vidiću baš, što si nam donio. (Počim a driješiti vreču.) F a i k (prelazi v re či): I ja ću ti majko pomoći, da odriješiš vreču. Z a r i f a (vidivši dukate čudi s e ): Za B o ga dragi mužu, to su dukati! F a i k (veselo i ushićeno): O če dragi, ovo su sve dukati! A l i B a b a : Jesu sine, sad se više ne ćemo patiti, nego ćemo svega imati. Zarifa (izrazom brige i straha na Hcu): Oh majka mi žalosna, odakle ti ovoliki novci? Da iih nijesf komu oteo ili ukrao? F a i k (veselo zaviruje u vreću ): Vidi ih majko, vidi kako su lijepi i žuti! Al i i B a b a (oholo i veselo): Nisam ih ženo ni oteo, ni ukrao, nego na pošten način dobio. B o g mi ih dao, pa eto ti. Z a r i f a (ushićeno): Kako, kako, pričaj m i! F a i k (gleda začuđeno u o ca): P ričaj nam dragi oče, kako si ih dobio! A l i b a b a (mahnu rukom ): N ašao sam ih eto u jedn oj hajdučkoj stijeni. Tu se nalazi jo š n r .o g o blaga i drugih stvari, što su ih hrsuzi i zlikovci ja inim Rudima pootim ali, a njih poubijali. Z a r i f a (rad ozn alo): Za B o g a drag' mužu, kako Broj 2 one hoće u svašto da svoj nos zabodu. (Kreše i zapaljuje lulu. Za tim šuti i razm išlja.) Z bilja ovi današnji ne­ nadani slučaj jo š mi uvijek pričinja se kao san. Hm’ i to sladak san. (Sm ije se.) Zaista su pravo kazali: Ko može k’o B o g. Ili o n o: Kad B o g daje komu, ne pita Ćiii je sin. F to kolika je razlika u m riu jrija ša je g t a d a š ­ njeg Ali B abe! (Hoda tamo i ovamo.) P rije siromašni drvar, a sad . . . . ? M oj brat Kasim ima baš lijep imetak, što mu ga je žena donijela, a osim toga jo š i nešto, što je naslijedio od rahmetli oca. Na tom sam mu imetku, pravo da kažem, prije često aaviđao. A sad? (Pomosmo.) Što je vas taj njegov imetak piem a ovome mome sada? (Pokazuje rukom na dukate u v r e č i) Za jedan mali dio od ovoga kupio bih vas njegov imetak. A za ovo sve kupio bih pola našega grada. B i vjere mi pola, ako ne bi i više. (Sm ije se i zaviruje u vreću.) Hm’ što je suđeno, da ja đamias odlem u drva kod one stijene i da nađem toliko blago. I ona opet riječ „Sezame” . na koju se uiaz u špilju otvara i zatvara, baš čudnovata i tuhafli stvar. E ako to nije nekakav sahir i čarolija, ja ne znam, što bi m oglo drugo da bude. Da nijesam dobro čuo ovu riječ od harambaše, ne bi danas došao do ovoga blaga. Hm’ nikako se ne m ogu načuditi ovoj riječi. Dođeš pred za­ tvorenu stijenu i vikneš „Sezam e” , a ona ti se odmah otvori i ti uđeš unutra. Kad svršiš svoj posao i nakupiš na primjer dukata koliko ti treba, opet vikneš „Sezame” , rrata ti se otvore i ti iziiđeš van. (Sjeda opet na sećiju) ti to iznađe? P rizor četvrti. A ! i B a b a : T o ću vam kasnije ispričati potanko, P rijašnji a sad treba da se pobrinem o, gdje ćemo ovo blag o po­ staviti i sakrili. Zarifa: Ja bih rada znati, i Zarifa. Z a r i f a (donosi m jeru): Evo dragi mužu, pa da koliko ima tu oka časkom izmjerimo. (Spušta mjeru). blaga, pa da časkom donesem mjeru od djevera Kasima, A l i B a b a : Šta kaže brat, kad si zaiskala m jeru? te da izmjerim o. F a i k (veselo skaču ći): D a, da oče, da izmjerimo što će vam sad u ovo doba m jera? Šta vi to imate da A li B a b a (srd ito ): MaJhnite se ćorava posla! Z ašto da mjerim o. Glavno je da imam o novac ,a koliko Z a r i f a : Ništa on ne reče ,već njegova ženia: ,,A mjerite ? “ oka, to je sporedna stvar. Z a r i f a : N em oj dragi muzu, već đa baš izmje­ A l i B a b a : A šta ti na to reče? Z a r i f a : Nekako me naljuti ovo njezino ispitiva­ nje; ali jo j odgovorih: M jerićem o brašno, što sm o ga rim o, je r sam vrlo znatiželjna koliko će tu biti oka du­ danas kupili. kata. A M B a b a (u se b i: J a ženskog li p o sla !): P a idi donesi od brata Kasim a mjeru da izm jerim o! (Prem a srnu.) A ti idi, pa nafarnmi i napoji magairađ, a onda dođi ovam o! (Z arifa i Faik odlaze.) Prizo r treći. A l i B a b a sam. A l i B a b a (sjeda na seoiju, a onda vadi svoj k,im išić i puni ga iz kese): O h što su ove ženske ćudnoviti b o žji stvorov i! H oće da žena vidi i koliko oka ima. One hoće sve da znadu: Kakvo ie što i koliko nečega ima i ovo i o n o i sve. (O dm ahuje rukom.) Ja , (iskašljaje se) A l i B a b a : A ona opet razbiruša hoće baš da zna, što m jerimo. Vidi ti nje! • Z a r i f a : E sad ćemo baš vidjeti, koliko je teško. (Prihvaća za vreću.) A li B a b a : E to baš ćemo izmjeriti, kad hoćeš. A da si mene vala pitala, ne bism o mjerili. (M jere.) Z a r i f a (gleda začugjeno u svoga m u ža): A zašto dragi mužu? A li B a b a : Z ato, jer bi m ogli doznaiti što amo mjerili, pa eto belaja. Za r i f a : Ne će znati. Otkle da doznaju? A l i B a b a (kao da ne čuje, već b r o ji): Sedam i po ravno. �„BISER" Broj 1. Z a r i f a : Sedam i po oka? Majka mi vesela! I to sama dukata. (Veselo.): Čuješ mužu! Odmah ćeš mi na­ baviti haljine,kakvih nema niti jedna moja druga u na­ šem gradu. Kuću ćemo dobru napraviti i sve ostalo na­ baviti, što nam treba. Zar ne dragi mužu? (Zagrli ga). A l i B a b a (gleda ju začuđeno): E baš su foihajf ove žene. Samo da im je lijepih haljina, pa da se obuku. A ne znaš, da bi to odmah upalo svijetu u oči, pa bi rekli: „Otkle najednom Ali Babi toliko bogatstvo, kad do sada nije ništa imao osim troje magaradi." Z a r i f a : Pa ja šta ćemo dragi mužu? A l i B a b a: Ništa. Spravićemo dukate gdje god na sigurno mjesto, pa po malo nabavljati, što nam treba, a ne sve odjedanput, kao što ti misliš. Z a r i f a : Pa dobro dragi mužu, radi kako hoćeš.Ti si stariji i pametniji, ti si .kućni starješina, a ja se više ne ću miješati u tvoje poslove. A l i B a b a (zadovoljno): Tako je ; a sad uzmi mjeru, pa je mosi bratovoj kući natrag. Z a r i f a : Hoću. (Uzima mjeru i odlazi.) (Nastaviće se). Murat Sinanagić: Aeroplani u ratu (Nastavak-) III. Zadaća aeroplana u ratu. Aeroplan je najmlagje oružje i upotrebljava se poglavito za izvide. Tu je on od neprocjenjive koristi. Gdje ne može dospjeti ni najhrabriji pješak, ni najbrži konjanik, tu dolazi aeroplan, plovećd po zraku poput ptice. On pregleda položaje neprijatelj­ ske, tugje vojske, a glavna mu je zadaća, da otkriva tugje top­ ništvo.. Artilerija se zbog toga krije u granje posječenog drve­ ća, zakopa se u jame, samo da topovska usta vire iz zemlje i gleda da izbjegne na svaki način pogledima s aeroplana i da ostane sakrivena. Katkad jedan jedini, top, zgodno sakriven, nanese neprija­ telju više štete, nego čitava baterija. Taiko aeroplan uhagja neprijateljske položaje, vraća se na­ trag i dojavljuje svoja opažanja glavnoj komandi, odnosno top­ ništvu, da ono koncentrira vatru tamo, gdje trebaAli naravno često se desi, da vozač u aeroplanu bude po­ meten u svom posmatranju, jer ga obaspe neprijateljska vatra svih vrsta oružja i raznoga kalibra. Iz opkopa okrenu vojnici svoje puške i začnu brzu paljbu na smjeloga vozača- Mašinske puške, koje su smještene u opko-* pima, okrenu svoje cijevi u vis i pbSnu rigati čelične kugle. Mašinska puška je osobito opasan protivnik aeroplana, ako je na njenom domašaju, jer može izbaciti u minuti 100—500 taneta. Dosta je da vozača pogodi jedno i on je dovršio. Ali aeroplan može i podnijeti puno- Najviše kugla potreri u krila aeroplana, ali ona su neosjetljiva, jer take rupe ne sme­ taju vožnji. Vozač se ponosi takim »ranama« i kad sasie onda i obilježi datum i zakrpi. Drukčije je naravno, ako bude pogogien propeler, motor ili posuda za benzin- U takom slučaju mora se pilot spustiti na zemlju i bude zarobljen, ako ostane živ. Strana 9 Najveći su neprijatelji aeroplana brzometni topovi, koji su gragjeni za odbijanje aeroplana. Kruppova fabrika u Essenu ima patent na te topove, koji su se u ovom ratu pokazali osobito dobri- Cijevi su u tih topova uperene u vis i mogu se okretati na sve strane- Njemačka ima puno da zahvali tim topovima, što su engleski i francuski aviatičari odbijeni od njemačkih po­ ložaja na zapadnoj fronti. Najviše su se istakli u suzbijanju ne­ prijateljskih aeroplana oberlajtnant Bdlke i Immelmana. Bolke je oborio dosad 19 aeroplana, a Immelmann 13. Neprijatelji aeroplana su i oklopljeni automobili, oboružani tijem topovima. Čim se pojavi neprijateljski aeroplan, upute se automobili najvećom brzinom u istom smjeru kao i aeroplan i topom rade syoje. U isto vrijeme bude telefonski obaviješteno zapovjedništvo vlastitih aeroplana, koji se nalaze daleko za legjima fronte- Sad i aerđfrlani stupe u akciju jer nema boljeg obranbenog sredstva od aeroplana nego sam aeroplan. Čim prispije vijest o p.ribtiživanju neprijateljskog aeroplana iz hougora se izvlače krilati brsci, motor se stavi u gibanje, momčad već drže aeroplan, a dva smjela vozača sjedaju u nj. da dijele tnejdan u zraku. Sad se razvija dvoboj izmegju aeroplana. U takim slučaje­ vima bude onaj vozač pobjedioc, koji je sabraniji, smjeliji i koji se mogne više uzdignuti i na neprijatelja baciti zlokobnu bombu. Gledaocima sa zemlje, izgleda taka borba kao igra dviju ptica. Ali to je igra na život i smrt. jer ako vozač i nemože upotrijebiti bombu, zgrabi karabinku, ili ako je aeroplan opskrbljen mašinskom pi m, počne ova posipati smrtonosnu kišu taneta. Nađvf, an! aeroplan mora se spustiti na zemlju ili dadne svome stroju najveću brzinu i zamakne u oblake. Osim izvklne službe ima aeroplan često zadaću, da ruši mostov . utvrde ili da bombardira neprijateljsko topništvo- Za to on mora bih dobro i oboružan. Najbolje sredstvo i oružje za rušenja ćuprija : uopće za bombardiranje jesu bombe. To su kugle raznoga kalibra i težine, napunjene praskavim stvarimaJedna bomba razruši most od čelika. Ali bacanje bombi na mostove je nesigurno, jer se mora obavljati iz visine, a ćuprije su uske. Bomba stoji u jednoj spravi, koja je mehanično is­ pušta, kad se vozaču prohtije. Piloti nose još sobom puške, revolvere, a ima aeroplana i inašinskim puškama opskrbljenih. Francuzi su upotrebljavali u ovome ratu i gvozdene strjelice, duge 20 cm, a tako šiljaste, da mogu probiti čovječije tijelo čitavom dužinom, ako se spuste iz prilične visine. U najnovije vrijeme grade se aeroplani s topovima, a to su čitavi oklopljeni zračni ommbusi sa više propelera i motora. U Rusa ima tako oklopijena grdosija »Ilija Murovec«, ali je on morao umaknuti pred našim »golubovima«. .(Nastaviće se) Abdul-Aziz Borić: Politika. ' đ Crtica. - - Strašna ti je to riječ politika! Bijaše mi šest godina. Jednog jutra igrah se na dvorištu sa velikim, divljim jarcem, koji bijaše pripitomljen. Netko kucntu na glavnim vratima, koja bijahu jo š zaključana. Znatiželjan, tko li to tako rano kuca, pritrčah i nekako ih jedva otvorih. Kako li se iznenadili i prepadoh, kad se pređa mnom ukaza čovjek u dugom crnom kaputu sa žutim pucetima. Sablja mu je tek malo provirivala ispod ka­ �Strana 10 puta. Najviše se je isticao sa svojim velikim brcim a. Lice mu bijaše mrko i strašno. Za njim stajahu u redu isto tako odjevena četiri čovjeka, samo što su ovi jo š imali i puške. J a ih samo zgledah, pa bjež u kuću majci, obavivši se obadvjema rukama oko nje, ne m ogoh niti riječi izu­ stiti. U to se oćuti nekvalkva vika na avliji. M oja m ati uzevši me za ruku prigje prozoru j po­ gleda na divorište. Časak je jedan gledala, a onda jo j lice primi nekakvu čudnovatu boju. Onih pet ljudi u-nišli su u nj, te nešto ispituju našeg momka, koji se je od ne­ kakve straihe zabezeknuo, te ne umiije pravo govoriti: muca, dnhće itd. Naeuh, da pitaju za m og oca. — Gdje ti je ag a? — pitaše ga onaj brkonja. — Ne znam, o tišao je nekud, promuca nekako momak. — Nama je naloženo, da cijelu kuću pretražimo, — opet će onaj s velikim brkovima. — Tko su ti ljudi, m ajko? — upitam ja svoju maj­ ku, k oja je j'OŠte ukočena kraj prozora stajala. — Žandarm arije, sinko, — izusti ona i opet ušutje M egjutim je onaj brkonja govorio nešto ostaloj četvorici nekakvim nerazumljivim jezikom. O bagjoše kuću ogledavajući je sa svih strana. Napokon onaj b r­ konja postavi jednog momka na gornjim a drugog na donjim vratima, a sam sa preostalom dvojice unigje u kuću. Pred njim igjaše naš momak. — A šta vi to, gospodine, tražite; — pita naša hanuma, - izusti on nekako jedva m ucajući. Sad brkonja stade nasred kuće, razm ota nekakav papir, te započe nekako strog o jedva kroz zube čitati: »U ime N jegovog Veličanstva cara i kralja, daje se na znanje žendarm erijskoj upravi grada Travnika, da se kuća u Š ......... ulici, b ro j 19 ima pretražiti od spisa i brošura, čiji je sadržaj proti vlade«. O na dvijica skidoše puške te stadoše pretraživati. M oja baka ležaše na sm rtnoj postelji, — te se jo š dobro sjećam — , kad je s jednog mjesta prenesoše na drugo. Pretražiše i cijelu kuću a spomenutih brošura } pa­ pira nigdje nema. Sad o naj b rko n ja stade nešto u notes pisati. Kad je s tim bio gotov, dade zapovijed ostalim i ostaviše kuću. P o slije uipitah majku, zašto su u našoj kući bili žandarm erije, a ona o d govori: — S politike, dragi sinko! Kazivala sam ja tvom ocu, da se prog je politike, ali — koja korist. P a eto ti dogje vrijeme, da i žandarm erije imaju posla po našoj kući. A šta je to politika? upitam je, ja. — N esreća! E to, Što je! Već kadgod čuješ tu ne­ sretnu riječ, odmah b je ž i,-o d on og , koji ju je izustio, ako želiš, da budeš od onih sa žutim pucetima miran. Od tad mi uvijek ostade na pameti riječ »politika«, a kad tko stane politizirati, ja odmah skrenem g o v o r na drugo ili otale bježim , Broj 2 . „BISER* Odgoj i nastava*)Hamdija Mulić: Odgoj. Š<a je o d g o j? Da se tačno označi pojam odgoja treba1, da posmaitramo odgojiteljev rad. Valja nam dakle poći od iskustva koje nam kazuje: 1. da zreli, tjelesino i duševno razvijeni ljudi poma­ žu razvitku djece k oja su nezrela t. j. tjelesno i duševno nerazvijena; 2. nastojanje zrelih ljuidii, da pomažu pravilnom razvitku djece, uidlešemo je po naročitom plamu i unapri­ jed je sve sm išljeno po kojima će se pravilima odgajati; . 3. odgojitelji imaju namjeru, da se djeca' razviju i usavrše, da poslije u svome životu žive i rade onako, kako su upućivana oldigojnom nastavom u mektebu (školi), pod utjecajem svoga odgojitelja. (Lj. Pnotić: Pedagogika.) Prema tom e o dgoj je svjestan rad, hotim ičan utje­ caj odraslih na neodrasle, ljudi na djecu u nam jeri, da se d jeca tjelesno i duševno razviju u odiregjenom pravcu. O dgoj počinje od rogjenja, a svršava se kada se dokaže, da je čovjek (in&am) postao -zreo. Nauka ikoja i'zk/e pravila i zakone po kojima se o dgaja, zove se na­ uka o o d g o ju ili pedagogika. O 'otrebi odgoja. Kada se dijete istom rodi, vrlo je slabo, bez njege bi m oglo uginuti. Nia prvom mjestu p .arebirn mm je tjelesna njega. Tu mu prvu pomoć pruža majka. P a i poslije kada pađraste, jo š mu je potrebno staranje drugoga. Oim počne Oko sebe prom atratiti i saznavali, treba mu pažnje i na duševni o dgoj. D a g a pripustim o samome sebi, dijete b j o stalo pri­ rodno biće, .ali ne b i odgovaralo čovječijiem zadatku (duševnom razvitku). Z nanje što b i ga nakupilo (iu kući u društvu j u ig ri), b ilo . b i jednostavno, nepotpuno i poigrješno; o sjećaji b i mu bili tupi, izopačeni, volja bi mu bila mlitava potcinjena pustim prirodnim nagonima (požudama, strastim a). Z ato je potreban o d g o j i s potpu­ nim pravom je rečeno, da čovjek sam o o dgojem postaje čovjek. O dgajanje je s tog a potrebno svakoj ljudskoj zajediniti. U koliko o d go j bude svestranijii, o zbiljn iji, ra­ zumniji, u toliko je sigurniji napredak i buidtućnost te za­ jednice. ■Djeca se o dgajaju u ro g je n o j 'kući, zatim u mektebu ili školi. K ućni je odigoj u manje kulturnih n aroda pri­ mitivan, nesregjen i nepotpun. N ije džaba rečeno: »Ko ima škola, im a i budućnosti« — je r se dobnim školama (mektebinna) vrlo uspješno odgaja. D rugim riječim a: što su uiektebi ili škole b o lje uregjenije i naprednije, i odgoj je njihov sve b o lji i napredniji. A i budućnost to g a na­ roda biće pouzdanija i sjajn ija. *) Pod ovim ćemo naslovom donositi sve što se odnosi na uzgoj, mekteb i školu- ZelUi lnismo, da ova rubrika u našem listu ostane kroz cijelu godinu, pa molimo, gg. učitelje i mualime, da nas svojim radovima za nvu rubriku što izdašnije po­ mognuUredništvo. �Broj 2. .BISER1 Svrha i zadaća islamskog odgoja. Lijepo je i koris­ no, da je čovjek umno razvijen, pametan i učen, ali sret­ nu životu jednog muslimana nije to dosta. Musliman treba da bude i moralno odgojen, što više, veću brigu valja posvećivati moralnom odgoju nego umnom pro­ svjećivanju, jer moral više vrijedi od intelekta, a dobrota čovjeka više od njegove učenosti. Lijepa je pohvala čo­ vjeku kada mu se kaže, da je zbilja inteligentan, no još je veća pohvala, kada mu se rekne, da je potpun, čestit musliman (inteligentan i moralno odgojen). U vjerskom odgoju uopće najglavniji je odgoj sroa. Vjera je cijelom svojom sadržinom' stvar srca. Srce je izvor pobožnosti (ibadata u Islamu). Glavna je briga muailliimova (učiteljeva), da opleme­ ni dušu i srce u djece tako, da vazda teže dobru a da mrze zlo. Naročito su u Islamu svi uvjeti za moral (ću­ doređe). Samo religijom (kao što je Islam) odgojen čo­ vjek može biti u pravom smislu moralan i karakteran, jer moral dobiva najveću snagu od vjere. Muallim (vjeroučitelj) mora poznavati dušu svakog svoga učenika, mora poznavati njegove težnje, naklono­ sti i sposobnosti, da to u njoj utvrđuje i proširi, a što nađe mana i nedostataka valja da ih postepeno i vješto uklanja. Svrha je islamskom odgoju sretan zemaljski Lvječni život. Prema tome je pogrešan odgoj onoga, što đje« odgaja samo za athiret (onaj svijet), ai zaboravlja ovaj svijet ili obratno. B og je oba svijeta za nas stvorio, da ih uživamo u njegovu raziluku. Zato ga svaki čas moli­ mo »Allahiumne Rabbena atiina .. ,« itd. a veliki je božiji poslanik rekao: »Ovaj je svijet njiva, na kojoj mu­ sliman sije, što će na aihiretu požeti«. Dva lupeža i žena, Pričao: Husejin Sulejmanu. U jednom gradu živjela neka žena, a imala je dva čovjeka — oba lupeža. Jedan je krao danju i večerom se vraćao kući, a drugi je bio noćni lupež i jutrom dolazio doma. Ona lukava i lakoma žena znala je uvijek udesiti, da jedan drugog ne zateče kod kuće; zato se njih dvo­ jica nijesu ni poznavali. Svaki je Od njih mislio, da je on sam gospodar one žene i doma, u koji ga ona bijaše primamila. Kako nijedna tajna na svijetu ne može ostati vječna — tako se i ova otkrije jednim slučajem. Jedamput bi­ jaše žena umijesila dobru- pogaču i ispekla masnu koku, da to dade svojim hraniteljima, kad pogju u kragju. 1 riko su joj oba lupeža jednako izvan srca ležala, podijeli i koku i pogaču na jednaka dva dijela. Polovicu metne noćnom kradljivcu u torbu, a drugu polovicu dade sjutradan danjem lupežu kad je od kuće pošao. Strana 11. Noćni lupež bijaše cijele one noći u poslu i tek pred zoru dospije, da pojede svoju brašanicu. Sjede pored jednog izvora, izvadi iz torbe polovicu bijele pogače i stade smočiti masnom kokoševinom. Ne potraja dugo, kad eto ti putem prema njemu nekakva čovjeka, koji za cijelo bijaše dobro uranio. On omjeri noćnog lupeža oštrim pogledom i ne rekavši ništa sjedne nedaleko nje­ ga, skine torbu s ramena, izvadi takogjer polovicu po­ gače i stade jesti sa kokoševinom. Da ih je ko gledao, mogao bi opazih, kako kradimice i znatiželjno zaviruje jedan drugome šta koji jede. Na jednom se sukobi pogled noćnog lupeža sa pogledom onog nepoznatom mu čovje­ ka. To mu bijaše jako neugodno, zato namrštena čela po­ gleda opet preda se, a zatim odvažno skoči na noge i otvoreno upita došljaka, ko je on. „Ja sam lupež“ , odgovori mu došljak onako isto odvažno i smrknuta lica. Na to se noćni lupež radosno osmjehne i reče: „Da si mi zdravo druže! I ja sam onaj, koji uklanja stvari s puta". „Kada ti kradeš?" upita ga noćni kradljivac. Po danu - odgovori mu drug, nastavljajući od­ mah: A kada ti uklanjaš stvari s puta?” - „Ja no ću '“ odgovori noćni kradljivac. „Ove sam noći imao puno posla, pa ue dospjeh evo pr i”, da pojedem brašanicu, što mi je žena u torbu metnula.“ Kad se tako u razgovoru primakoše jedan k drugom bliže, opaze oba na svoje Čudo, da im je brašanica jed­ naka. Polovica od iste pogače i iste kokoši bijaše u sva­ kog od njih. I {ude, kao što bijahu ova dvojica, često spopada sumnja, ali ovaj put ne bijaše bez uzroka. Ista pogača i ista koka bijaše velika zagonetka obojici dotad nepo­ znatih lupeža, koji se sada stadoše nadmudrivati. „Gdje stanuješ druže“, upita danji kradljivac svo­ ga druga. ,,U ovom gradu, otklen mi se čini, da si i ti ju tros došao", odvrati noćni lupež. „Zar baš u ovom ?" upita danji lupež i neka ga groza spopadne pomislivši na jelo i svoju ženu. „Baš u ovom !" reče noćni, uzrujan očito sa istom misli. „Došao sam u ovaj grad imade godinu dana, ože­ nio se i stanujem u ženinoj kući.“ Po daljnjem opisivanju svega osvjedoči se danji lupež, da je to ista kuća i njegova žena, koju on svojom naziva. „Kako ti je ime ženi?“ upita on konačno u velikoj uzrujanosti noćnog lupeža, a kad mu ovaj reče njeno ime, zagrmi ljutito: „Prokleti lupežu, ta to je moja žena!“ Danji se lupež uhvati balčaka, što učini i noćni kradljivac — ,,ja sam gospodar liiape Sabere“. Danji se lupež uphvati balčaka, što učini i noćni istoga časa povikavši: „Sada jedan od nas mora ginuti, a koji ostane, neka jo j bude jedini gospodar!“ �Strana 12. „BISER* „S tan i!“ reče mu nešto smiren drugi lupež — „Nije baš potrebe, da se mi ovdje krvarimo, je r lako možemo o bojica nastradati. Ja velim neka naš spor riješi lupeško umjeće. K oji od nas dvojice pokaže veću okretnost u lupeškom zanatu, neka bude njegova' že n a!" Noćni lupež nije sum njao u svoju sposobnost zato spusti mač i prisfrne na prijedlog danjeg kradljivca, koji odluči odmah pokazati svoj majstorluk. „ P o g ji sa m nom !“ reče on svome suparniku, „prati me i gledaj što činim, ali nigdje n e sm iješ pred drugima ništa g ov oriti". Poštena ova družina uputi se u obližnji veći grad, a danji lupež skrene u dućan nekoga hadžije, u koga ovaj čas ne bijaše drugih mušterija. D an ji je lupež m otrio po dućanu, kao da traži stvar koju želi kupiti. O ko mu zape za velik svežanj papuča, što su visile o šiši. O n zatraži od trgovca, da mu ih skine kako bi m ogao za svoju kćer izabrati jedan ja r . 1 dok ie hadžija uzdignutom glavom prema šiši tražio i đokučivao nanuče, upotrijebi lunež znođu, te mu iza noiasa izvuče kesu s novcima. Polako je strna u svoj džco, da to trgovac nije m ogao ni opaziti, i stade H napuče, koie mu bijaše megjutim skinuo trgovac. D u go ie tražio, ali ovaj put baiagi niie m ogao npžl prave veli­ čine. pošto ie zaboravio od kuće nonijrii mjeru. Na to reče trgovcu, da ostavi papuče i da će se drug-' put po­ vratiti. Kad je bio nasam o sa svojim d r u g o n , i ’đi ukra­ denu kesu. da p rebro ji novac. B ijaše upravo stotinu Broj 2. devedeset i devet i onu drugu polovinu dukata dao tebi u pohranu ugovorivši, da mi ih vratiš, kad ti dogjem i pokažem onu polovicu prelom ljenog dukata. Evo one po­ lovice,” produži lupež, izvadivši iz svoga džepa polovi­ cu dukata, a ostanak mislim, da će se naći kod tebe.” Trgovac se pravdao i preklinjao, da kod njega nije ništa ostavio, a lupež se stade prividno ljutiti i prijetiti sudom. „H ajde", reče trgovac, „ako hoćeš odmah, idimo kadiji barem ću te naučiti pameti, da više ne potvaraš poštene ljude". I zbilja trgovac krene sa oba lupeža kadiji, da im on riješi ovaj spor. Muslimanski narodi za svoja prava. Republikanska federacijaTurana. Sveti cilj muslimanskih naroda: Khive, Buhare, Fegane, Tuikistana, Kozaka, Kirgiza, Turkmena i Tarangja. P rije nego podastrem . na odobrenje holandskoskan ivsfcom odboru i izložim pred rivizovami j za ’bđes m čeni'člđih naroda milostivi svijet, pritužbe Tura­ ti, ca ma«, jdluke njihovog »O dbora za nezavisnost Tura­ uaitram se zaduženim, dlai najprije u ime 4 0 m ili­ jom:! muslimana iz Tunara, čiji sam opunomoćeni zauiprJc, sa štovanjem pozdravim plemeniti i „viteški na­ zlatnih dukata. N oćni mu lupež prim ijeti, da je o vo došle bila obi­ rod švedski, n jegovog slavnog i- uzvišenog vladara, kao čna kragia i da nije vidio kakove osobite vještine. D ru g i lupež prim ijeti, da jo š niie dovršen posao. i sve - oblasti ove zemlje, koja je poznata sa sv ojeg da­ režljivog i blagonaklonog gostoprim stva, i najzad, da On uzme od onih dukata jedan i prebije ga svojim ja­ kim prstom na dva jednaka dijela. Jednu polovicu du­ kata metne u svoj džep, a drugu stavi u kesu k ostalim izrazim moje priznanje i duboku zahvalnost svima oni­ ma, k oji se u ime pravde, slobode i jednakosti ođ ne­ dukatima, te se povratiše istom e trgovcu. K rađliivac ponovno zam oli trgov ca, ,da mu skine papuče, pošto ie sada donio m jeru. D ok je trgov ac ski­ dao papuče, lupež mu polako opet metne kesu za po­ jas, da to on nije m ogao ni osjetiti- N oćnom je luežu b io začudan ovaj postupak svoga druoga, ali ne reče ništa. D anii kradljivac izabra jedan par papuča, pogodi se sa trgovcem i izvadi kesu da plati, Ah kao da se taj čas nečega sjeti, reče on hadžiji: ..Ti znaš, da sam ja lani predao tebi stotinu dukata, da mi ih čuvaš. N anlati od njih sada ove papuče, a ostatak ćeš mi povratiti, jer mi sada trebaju moji novci". T rg o v a c stade začugjen i reče, da ga on došle nikad ni vidio nije, a kam o li da je kakve njegove pare prim ao u pohranu. ,.Šta se činiš nevješt? — . reče mu lupež — T i znaš do bro , kad sam ti predao stotinu dukata. Tada sam ja je­ dan dukat prekinuo na dva dijela, uzeo sebi polovicu, a koga vremena u ovom gradu neum orno trude, da za­ u stav e ovaj po hum anost nesrećni svjetski rat i da osi­ guraju temelje pravičnom i trajnom m iru, k oji će biti početak nove ere blagostanja. G ospođo! Turanslki svijet od preko četerdeset milijoma duša očekuje nestrpljivo i sa zebnjom imai srcu ipir, koji oe mu najzad pribaviti nezavisnost i nezasta riva prava čovjeka, o đ kojih je lišen1od toliko du g o g vre­ mena. »O dbor za nezavisnost Turana1« sm atra svojom svetom dužnošću, da m oli »O dbor holandslko-skatndlinavski« da bi mu o vaj potonji pružio sv oju pom oć tako, da upiše u kondicije i program budućeg m irovnog kon­ gresa uspostavljanje potpune i cjelokupne slobode T u­ rana, to jest hanata: Khiva, Kuhara, F ergana, Turkestan, Kazak, K irgiž, Turkm en, T am n g ji, žrtava carizma, koji im je uništio prošllu civilizaciju i veličinu, koje su jo š pred' polu sto ljeća bile u agoniji. Sva učenjačka Evropa poznaje djela znam enitog filozofa Avicenne ĆTbni Sina), astronoma Ulun-beva, te čuvenih teologa, pravnika/ i pedagoga Ismail Buhiari-e, Negjmed- �broj. 1. Strana 13. ,BISER' dm Kubra-a i Behaudidin Nakšbendi-e, me ubrajajući plejadu pjesnika, koja je sjala kroz vjekove. Sjajind trag kojeg su oni nacrtali u misli i savjesti ljudstva, dovoljan je, da brani stvar, ovoga Turana, u kojem su se oni rodliili. Turan danas snabdijeva sa 80% svojih sirovina tvornice Rusije, a sai ostatkom od 20% tvornice ostale Evrope. Najljepše se -tkamiine Istoka izrađuju u turansfcim radi ona čama . Svi su ovi predjeli, koje je carizam nezakonito i bru­ talno prisvojio, 'izloženi nečuvenoj nepravdi i nasilju. Evo nekih od tih nasilja. 1. Turan je podvrgnut vojničkoj upravi i vječito se nalazi u ratnom stanju. 2. Sjevernim Turcima je zabranjeno, da se nasta­ njuju' u pokrajinama' Turana i da tu nabavljaju zemlji­ šta. Strogo je zabranjeno ulaženje u Turani svakovrsnih publikacija, kao novina, revija, brošura i inih spisa štam­ panih u Kazamu, Carigradu, Arabiji i Egiptu. Također nije dozvoljeno putnicima i trgovcima muslimanskim, da posjećuju ove zlosrećne 'predjele. 3. Strogo je zabranjeno spominjati imie sveislamskog ihaliifa pri obavljanju molitve. 4. Turan nije nikako posjedovao prava, dla poslanike u Dumu. Iz ovoga se vidi, do kojega je stepema Rius'ja lišila Turan svake individualne ili socijalne sdobcke želeći t : vo uskoriti njegovu asimilaciju. Ne daju se opisati zločini * grozote, koje poi se horde oarizma u Turanu. Evropska je štampa o njima vrlo malo pisala. Prilikom zadnje ekspedicije Kozaka u ove bijedne kraljeve, jedan američki dopisnik, koji ih je pratio, izdao jedan ilustrovami putopis pod naslovom »Putovanje u Khivu«, u kojem je žigosao i nagrdio, ka­ ko pristoji, neviđena ubojstva i svemoguće zločine i na­ silja, koja počiniše carevi vojnici. Prividni ustav, koji je uveden nakon japanskog rata nije nikako protegnut na Turani. Današnji pak novi režim nije napustio carističkog sistema.*) Skorašnja ruska revolucija je napunila nadom i ilu­ zijom veliko mnoštvo muslimana, koje je užas carizma bio otjerao u Kinu i dala im vjerovati u novu eru pravde i mira. Ovi su se iseljenici zaželili povratiti na svoja og­ njišta. Ali su se ljuto prevarili. 80.000 Kingiza, 2.500 muslmana iz provincije Jedi-Su, gubernijia Semirčenski, te 50.000 familja iz Turkistana bude sistematski zlostavljano i izgladnjelo od ruskih renovatora, ai na hiljade njih na najgrozniji način sasječeno. Sadašnja se ruska vlada drži indiferentno prema ovim gnozotorma, unatoč opetovanim protestima, koje su nekolike zaista liberalne ruske novine upravile prema civilizovamom svijetu. v) Ovdje se ima razumjeti vlada MiUukova i Kereuskug. (Pr- Ur.) Bijedni je Turan više iznemogao trpeći pod sikiičkim ruskim jarmom. On želi sam sobom raspolagati i upravljati svojom sudbinom kao i drugi narodi. On traži pomoći od civiiizovane Evrope, od njezine libe­ ralne štampe, a osobito od »Odbora holandskcHakandinavsfoog«, koji je prvi 'darežljivo predložio oslobođenje podjarmljenih naroda. Radi ovih motiva naš je odbor, godine 1915. preko delegata, koje je izaslao u Evropu i Ameriku, te u 1916. na kongresu podjarmljenih naroda obdlržavanom u Lausamne-u i u godini 1917. preko »Osmanisoher Iioy da«, dnevnika, koji izlazi na njemačkom i francuskom jeziku u Carigradu, izdao slijedeću proklamaciju: »Zastupnici naroda Bukhaire, Khive, Fergane, Turkistana, Kazaka, Kirgiza, Turkmenia i Taranda pružaće pomoć ruskim renovatorima i priipoznavaoe Petrograd političkim centrom uz uvjet sine qua non, da autono­ mija ovih naroda bude priznata a njihova sloboda osi­ gurana sa stalnim garancijama. Čast mi je da danas u ime »Odbora za nezavisnost Turana* i, služeći se pravom koje mi daje članak 42. šfmttt'a istog odbora, da podnesem preko »Odbora foo■ l'ondinavskog” odobrenju civilizovanog svijeta i evnopsK m p e te preko ovih budućem kongresu mira slijedeću lezoluciju, koja je izraz naših aspiracija i sve­ tih ciljeva te m iših zakonitih prava: dbor za nezavisnost Turana« daje na znanje preko Odbora holand&ko-skanđimavskog« i iznosi na dnevni red pred buduću konferenciju svjetskog mira, da su narodi T urama spremni priznati Petrograd politič­ kim centrom sa uvjetom, dla Rusija bude orgamizovana u obodiku »federativne Republike«, u koju će svaki hanat Turana pristupiti kao slobodna i autonomna država. Ako se ovaj cilj ne ostvari, rat će ponovno zagrmiti u 9vim hanatima Turama i sva odgovornost za to odnosiće se na organizatore konferencije svetskoga mira,«**) Stockholm, dne 29. oktobra 1917. Predsjednik i izaslanik Odbora za Nezavisnost Turana: Kolđali Abdul-Aziz. Ovih dana donose politički listovi vijesti, po kojima se i azabire da su dotični muslimanski narodi izvojevali svoju sa­ mostalnosti i proglasili federativnu republiku, što sa osobitim veseljem ističemo. (Prm. Ured.) Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: „Gajret“, „Merbamet" i »Sirotište«. �Strana 14._______________________________ m „BISER" __ ______________________________________ Broj 2 L I S T A K Islamski svijet. Širenje Islama u Velikoj Britaniji. Mnogima je nepoznata velika ljubav i agilnost u širenju Is­ lama jednog našeg brata Indijca, imenom Hodža Kjemaluddin efendije, koji je već od prije dvije godine, ostavivši svoju domovinu, otišao na britanske otoke radi širenja Božije RiječiOvaj požrtvovni brat-muslunan, u svrhu postignuća svoga cilja, zdušno i trpeljivo podnosi sve zapreke, koje mu is­ padaju na put, a to mu spasonosno poduzeće počinje .ragjati sretnim plodom. I ako se sad za sad ne može znati pozitivni broj novih muslimana, zna se toliko, da svakako nije malen, jer ona četa novih muslimana, čija su srca rascvatena Islamom, sastoji se od osoba iz najviših krugova i u socijalnom i intelek­ tualnom pogledu, čija jedinica više znači i vrijedi, nego drugih stotina. Ovaj vrijedni Hodža Kjemaluddin počeo je u Londonu iz­ davati vjerski list, mjesečnik pod imenom »Islamie Revieue« t. jIslamsku Reviju, pomoću kojeg širi svoje misli i ideje i nai šire engleske krugove. On se ne zaustavlja samo na publici­ ranju islamskih vrlina u svome listu, nego ih i živom riječju propovijeda svuda i svagdje. Da dpoznamo kvalTativnu stranu nove naše braće muslimana, koji su zauzimanjem vrijednog Hodža Kjemaluddina primili Islam, uzećemo za primier lorda Hadleya. Lord Hadley pripada jednoj najuglednijoj i najbogatijoj en­ gleskoj porodici i ne samo stoga, nego i visokom naobrazbom, moralnim vladanjem i svima vrlinama, koje čovjeka čine čovje­ kom, on spada megju najodličnije i u društvu najpoštovanije osobe. Da je ovo, što smo rekli za lorda Hadley-a, sušta istina, dokaz je silno interesovanje sviju engleskih krugova, klasa i staleža prilikom njegova prelaza na Islam. Novine su se osobito bavile oko istraživanja uzroka, koji su mu prethodili, da pregje u Islam. On se je na neke članke osvrćao da udovolji novinarskoj znatiželjnosti, a i radi naivnosti nekih prigovora. Mi ćemo, zbog poučnosti njihove, a i da čitatelji dobiju jasniji pojam i sliku čvrstog i stalnog njegova uvjerenja, iz kojeg je jedino i prešao na Islam — donijeti te njegove osvrte ili od­ govore. Zašto sam musliman? Rod ovim naslovom lord Hadley piše u engleskoj novini »Obzerver« u broju od 23. decembra 1913. ovo:'»Čitam u mno­ gim novinama krcate stupce o mame prelazu na Islam. Veoma sam zadovoljan, da u tim kritikama ne nagjoh ništa, što bi me oneraspoložilo. Unaprijed sam znao, da je promjena vjere megju svijetom neobična pojava, te da ne može ostati ne zapažena i bez efekta- Moji neki prijatelji misliće, možda, da je moje pri­ manje Islama rezultat vanjskog, od strane muslimana učinjeno« utjecaja, ali stvar ne stoji u tome. Moje primanje Islama jest rezultat dugogodišnjeg svestranog razmišljanja i proučavanjaJa i ako sam u zadnje vrijeme diskutirao o vjerskim temama sa muslimanskim studentima, koji se ovdje na naukama nalaze, to jc tek pojava novijeg datuma. Ne mogu dapače znati, da su te diskusije učinile na me ma i jedan novi dojam, nego samo to. što sam na koncil stekao uvjerenje, da sam-u svom pregjašnjem uvjerenju bio na pravom putu i to me je naravno veselilo. Ne sicćam se ni toga, da je moj današnji prijatelj Kjemaluddin po­ kušao ma i najmanje djelovati na me svoim blagom poiavom- m | kao što se t0 pristoji pravom islamskom misioneru. Spomenuti gospodin bio je za ine živi leksikon i ništa više. Koja kur’a-nsk-a ajeta nijesam sam mogao protumač:ti, on mi ih je tumačio. Dalje se nije upuštao. Po propisima naime kur’anskim za primanje' Islama nije dozvoljena nikakva sila- Svako treba da svojom voljom primi i tu se ne smije uticati prevari ilj sili.« »Ona razumnost, sloboda i dobra djela, što se nalaze u is­ lamskim propisima, mnogo su šira od onih u kršćanskim propi­ sima, čiji su tumači razne crkve. Što se tiče pitanja božanstva Isusova, ono za me nije nikad ni postojalo; ja sam od vazda Isusa poznavao u svojstvu jednog velikog Božijeg poslanika. Nu. da sam baš u ovom pitanju, slučajno, bio i skeptičan, uvje­ ren sam, da bi iz ove zablude izišao na pravu stazu. Ali, za­ hvaljujući Bogu, moj um nikada nije u ovake ponore padao. Moje vjerovanje u Isusa i propise njegove vjere, mislim, da se ni najmanje ne razlikuje od vjerovanja ostale moje bra­ će muslimana. Osim toga, po Isusovom nauku muslimani i krš­ ćani su braća i megju njima ne postoji nikakva razlika- Ma da u nekim izrazima i nazivima postoji kakva diferencija, ona se tiče samo spoljašnosti, dok princip ostaje ne promijenjen!« »Kako god se u sadašnjem vijeku pojavljuju struje, koje neg sve neprirodne vjere, isto tako postoje i takove, koje is­ kri ravitiraju k vjeri prirodnoj, postavljenoj na temeljima razum;:. S toga se, eto, ne može čuti, da jedan musliman apostazira. Makar se gdjegod i govorilo u nekim slučajevima apostaie, ja u istinitost tih vijesti sumnjam«. Na i. dnom drugom mjestu, nakon čestog izazivanja sa naivaim i iz nepoznavanja Isama proizašlim pogrdama, koje su kršćani sa svojim fanatičnim klerom dobacivali Islamu i muslirn; "ima, uzima pero u ruke i odgovara im- Pošto u ovom od­ govoru imade istih misli, kao i u gore citiranom, to ćemo ih izostaviti, zadovoljivši se samo sa novim mislima»•. •. Veoma sam zadovoljan, da se je ovako dogodilo. Ka­ ko sam god oduševljen za struku moga zanimanja, tako isto imam sklonost gimnastici i nekim igrama, ali nikad nijesam imao manije za »sticanje glasa«. Nu bude li maj korak uzrokom, da se u svijetu porodi zdravije, razumnije i liberalnije rasugjivanje, ja sam spreman trpeljivo podnositi sve kritike i izrugi­ vanja, koja se .budu na me odnosila. »Juče sam dobio pismo od jednog veoma pobožnog kršća­ nina, u kojem mi veli, da je Islam religija strasti i pohota i da je Muhamed (a. s.) imao više žena. Čudnovata li pojimanja Is­ lama! Ali na žalost, nije ovaj sam ; devedeset i devet po­ stotaka engleskog naroda, ne maže kidisati ni malo se potruditi, da ispita jednostavna i razumljiva islamska pitanja, nego najgore misle o Islamu i ta se je misao u njihovim mozgovima ukorijenila. Božijl poslanik bijaše gospodar svojih strasti i požuda, a bio je inkarnirana nevinost i uzor poštenja. On bijaše vjeran svojoj jedinoj, od njega pet­ naest godina starijoj ženi hazreti Hadidži, koja je prva od svega svijeta primila Islam, a tek po njezinoj smrti vjenčao se je sa hazreti Aišom. A one druge njegove žene bile su udovice u ra­ tovima izginulih njegovih vjernih drugova, koje je uzeo ne R kakve pohote i strasti, nego jedino da im radi vaurednih njiho­ vih vrlina i krijeposti iskaže poštovanje i priznanje i da i«1 tim načinom u budućem životu pribavi sretno prebivalište, ko­ jeg inače u onolikoj mjeri ne biše ni na koji način mogle dobiti. To se je i pristojalo njegovom srećnom životu- On nije težio za bogatstvom, jer ga je dijelio u tolikoj mjeri, da je za sebe ostav­ i l o samo onoliko, s kolikim ie mogao živieti«. �kroj 1. Strana lb. ,BI$ER“ »Ne razumijem, da mi, Englezi, koji se toliko ponosimo i hvalimo ozbiljnošću i pravdoljubivomu možemo tako skrenuti, kao što je to slučaj kod većine i ne poznavajući ni površno is­ lamskih dogmi, navaljujemo na Islam i još klevetanjem i profaniranjem«. » . . . Samilost, praštanje, blagost i asketizam, koje Islam nalaže, mnogo su bliži Isusovom nauku od onih, što ih apsolu­ tistička crkva narodu tumači. Kao primjer o monopolisanju crkve s ljudskim umom navešću »Atarjasijevu dogmu«, gdje se nera­ zumljivo govori o »trojtsvu«. U spomenutoj dogmi, koju je kršćanska, crkva priznala, a sadrži jedan od glavnih temelja vjere, veli se na početku jasno i otvoreno, da je ona kako se tu kazuje, pravo vjerovanje i kp ne uzvjeruje, da će biti vječno unesrećen, a ko hoće da bude spašen, mora u »trojstvo« na onaj način vjerovati. Pomislite! Svemogući Bog, koji ima atribut blagosti i milosti, najedanput se predstavlja kao najkrvoločniji apsolutista i nasilnik! Kao da je vječni Bog, koji je nada sve uz­ višen, obvezan za hipotezu jednog smrtnika, koji je u Njemu otkrio — »trojstvo«! No ja i nijesam nikada umarao svoga uma sa ovim nejasnim i bestemeljnim pitanjem (»trojstvom«). Samo sam o tom neki dan razmišljao: Sveti Atanas je smislio jednu . umom nedokučivu dogmu, koju je na svoj način formulisao i, oduzevši sveštenstvu pravo na kamentarisanje i pojedincima mogućnost shvatanja i razumijevanja, izbacio ju je na srijedu, kao jednu od glavnih crkvenih zapovijedi-« »Neki sam dan opet dobio jedno pismo, u kom mi se veli, da mi je nemoguće spašen biti, ako ne uzvjerujem i uzneg' .... božanstvo Isusovo. Pitanje božanstva Isusova rije kod mene nikad imalo važnosti, kao što pitanje njegova poslan tva. Da sam u ovo drugo pitanje i najmanje sumnjao, grizla oi me sa­ vjest, ali, hvala Bogu, toga nema, jer ja u to ne.sumnjam. »Ia, kao što i svaki musliman i pravi kršćanin, vjerujem Isus u njegovu objavu«. » . . •. Hiljadama ljudi i žena srcem vjeruju Islam, ali i bo­ jazni prama javnom mnijenju, koje nije vično na konverzie, ne smiju javno da ga očituju. Kad sam doznao, da mnogi moji prijatelji i rodbina gledaju u meni zabludjelu dušu, ja sam se konačno odlučio, jer nijesam opažao nikakove razlike izmegju sadanjeg uvjerenja i onoga od prije dvadeset godina. Oči­ tovanje latentnog uvjerenja je dakle jedino, što me lišava na­ klonosti moje braće i prijatelja. Strah je jedan od glavnih uz­ roka današnjih- nesreća. Da toga mije, da narod smije govoriti slobodno što misli, manje bi u svijetu bilo nesporazumaka, a više osjećaja za uzajamno poštivanje.« »Pošto sam već ukratko naveo nekoliko uzroka, zbog kojih sam primio islamsku vjeru, i izjavio, da kao musliman mnogo bolje vjerujem u Isusov nauk, nego do sad, to se s punim pra­ vom nadam, da će se za mojim primjerom povesti i moj put slijediti svi, koji u duši vjeruju, da je ovo pravi put, što. ga je Isus pokazao da se slijedi«. Eto, kako je lord Hedley odgovorio. Štedeći strpljivost »Biserovih« čitaoca, izostavićemo do bolje zgode mnoge njegove krasne govore i munadžate, koji su izljev njegova istinskog uvjerenja i prave, nepatvorene ljubavi prama uzvišenom Islamu. Završićemo ovaj članak sa jednom neobičnom izjavom lorda Hedley-a, koju je negdje u društvu rekao: »I ako sam postao muslimanom, uz t0 sam ipak dobar kršćanin!« Ta njegova izjava dala je povoda londonskim novi­ nama, da su pisale kako on još koleba i ne može da se odluči, koju vjeru da primi: islamsku ili kršćansku. Lord Hedley, koji je kao musliman uzeo ime Sejfur-rahman šejh- Rahmetul-lah Faruk, odgovorio je u »Pay Mali Gazett«-i od 19. oktobra 1913. g., kao razjašnjenje gornjoj izjavi ovo: »Vaš je urednik krivo shvatio moju izjavu- Ja ispovjedam samo jednu vjeru, a ta je odanost 1 pokornost Bogu, te ljubav 1 sa­ milost naprama Njegovih stvorenja Drugo ni Isus nije nauča­ vao. Stoga nije moguće, a da dobar musliman u isto vrijeme ne bude i dobar kršćanin«. Ova će izjava biti malo čudnovata za naš svijet, ali znajući da mi muslimani vjerujemo Isa a, s. ne kao Božijeg sina, što i sam Isa a. s. nije đopušto, nego kao Božijeg poslanika, koji je megju narod poslan s Božijim zako­ nom, to mi onda pravije vjerujemo u Isa a- s. i njegov nauk, nego li kršćani, zbog čega je duhovna' simpatija Isa a- s. na na­ šoj strani, u čemu Sejfur-rahman šejh Rahmetultah Faruk (lord Hedley) ima sasma pravo. Sejfurrahman nije ostao samo kod očitovanja Isama, on se je priključio hodža Kjemaluddinu postavši mu vjernim drugom i suboriocem u širenju Islama. Za to ga vidimo kao revnog saradnika »Islamske Revije«. Svaki je broj okićen njegovim vru­ ćim, islamskim osjećajima koji odišu molitvama i pjesmama, što su začinjene još ljepotom dikcije i prave poezije, što sve kazuje, koliko je on čvrst u imami i na kolikom je niveau nao­ brazbe. Mi ne mažemo, a da ovim ne zaželimo dug i sretan život, kao i dobar uspjeh, kako hodža Kjemaluddin efendiji, tako i nje­ govu vjernom drugu i suboriocu, Sejfurahmanu, od kojih se is­ lamska .zajednica nada mnogim velikim djelima i uspjesima. Ibni Jusuf- Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. (Nastavak-) Srednjoškolski konvikti. U školskoj godini 1916./1917. upi­ salo se je tokom god. u srednjoškolskim konviktima i to : u Sara­ jevu 128 pitomaca, a na koncu godine ih je bilo 72, u Tuzli 25 pitomaca, a na komcu godine ih je bilo 16, u Banjaluci 54 pitomca, a na koncu ih je bilo 27, u Bihaću 26 pitomaca, a na koncu godine ih je bilo 18; ukupno 233 pitomca, a na koncu g. ih je bilo 133- Prije završetka spomenute škol- god. otpušteno je kako se vidi iz sva četiri gornja zavoda 100 pitomaca iz ovih razloga: 1. što je mnogo pitomaca.iz viših razreda biloi asentirano, pa su morali nastupiti vojnu dužnost; 2. što su mnogi pitomci napustili školu i ostavili svojevoljno zavod, jer su mo­ rali otići kući, da kao jedini muški članovi porodice vode go­ spodarstvo; 3- što je nekolikoi pitomaca otpušteno za to, što se nijesu pokazali sposobnima za nauku. Od 133 pitomca, koji su do konca školske godine ostali u zavodu bilo je: 1. u Sarajevu 8 odlikaša, 60 1. red, 4 II. red sa dozvolom popravnog ispita; 2. u Tuzli 2 odlikaša, 12 I. red, I 11. red sa dozvolom popravnog ispita, 1 lb red; 3. u Banjoj Luci 2 odlikaša, 20 I. red, 2 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 2 II. red; 4. u Bihaću 3 odlikaša, 12 L red, 2 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 1 lb red; ukupno: 15 odlikaša, 104 I. red, 7 II. red sa dozvolom popravnog ispita, 4 II. red. U spomenutoj školskoj godini zapalo je uzdržavanje konvikata: 1- u Sarajevu 65.630 K. 2. u Tuzli 14.377 K, 3. u Banjoj Luci 40.285 K i 4. u Bihaću 16.949 K, ukupno 137-241 K. Prema tomu je uzdržavanje pojedinog pitomca zapalo; u Sarajevu 730 K, u Tuzli 760 K, u Bihaću 870 K i u Banjoj Luci 1050 K. Hrana pojedinog pitomca zapala je: l. u Sarajevu 550 K, 2. u Tuzli 550 K, 3. u Bihaću 610 K i 4- u Banjttl Luci 800 K. Sravnivši trošak za uzdržavanje zavoda sa postignutim us­ pjehom proizlazi, da je uzdržavanje sarajevskog i tuzlanskog konvikta zapalo' najjeftinije, a naukovni se uspjeh pokazao naj­ boljim. Na trećem redu dolazi bihaćki konvikt, a tek na četvr­ tom redu banjalučki konvikt, kod kojeg je uzdržavanje zapalo znatno skuplje nego kod ostalih 3 konvikata. a i naukovni us- �Strana l d Broj 2. ,BISER“ pjeh nešto se slabijim pokazao, nego u ostalim konviktima, ali je ipak naukovni uspjeh i u banjalučkom konviktu povoljan. U opće uspjeh u nauci pitomaca kod vakufskih komvikata može potpuno zadovoljiti, jer će od 133 pitomca samo četvo­ rica opetovati razred, dok su ostalih 7 pitomaca, koji su dobili II. red sa dozvolom popravka te nedovoljne ocjene popravili i u viši razred prešli. U školskoj godini 1916./1917. su pitomci vakufskih konvikata i u zdravstvenom pogledu vrlo dobro prošli, jer su ovi zavodi bili poštegjeni od svake zarazne bolesti, te su pitomci kroiz cijelu godinu, uz vrlo neznatne iznimke bili zdravi. Što se tiče vakufskih konvikata, valja i ove godine istak­ nuti jednu vrlo neugodnu pojavu: Kotarevi Tuzla, Gračanica, G radačac, Kladanj, Zvornik pa onda Cazin i Bihać spadaju u one krajeve, koji su muslimanima najčešće naseljeni, ali je broj sredjoškolske mladeži iz ovih kra­ jeva vrlo neznatan i ako im stoje na raspolaganje 2 vakufska konvikta i to tuzlanski i bihaćki. Razlog je tomu najviše ta okolnost, što tamošnji muslimani vrlo slabo pohagjaju osnovne škole, koje su temelj za nastavljanje nauke na srednjim školamp. , Uz nešto veću brigu i nastojanje mogle bi vakufsko-mearifske autonomne vlasti tomu zlu u dobar kraj doskočiti. Islamsko sirotište. Početkom školske godine 1916./1917- bilo je u zavodu 98 siročadi. Tokom godine otišlo je iz zavoda u vojništvo 6, a umrlo je 1. te je koncem iste školske godine bio u zavodu 91 pitomac. Od ovih 91 pohodilo je razne škode 59, a 4 ibpdajju, dočim je na raznim zanatima namješteno bilo 28. Osnovnu je školu pohodilo 39 pitomaca i t I. razred 1, II. razred 9, III- 16 i IV. razred 13. Uspjeh je bia: 9 sa odlikom, 27 sa dobrim uspjehom i 3 sa popravkom. Trgovačku školu pohagjala su 3 pitomca i to sva 3 1. razred. Uspjeh 1 je-. 7 sa odlikom a 1 sa dobrim uspjehom. Realnu gimnaziju polazila su 4 pitomca i to sva 4 u I. raz­ red, a uspjeh im je 2 s odlikom, a 2 sa dobrim uspjehom. Realku je pohagjalo 12 pitomaca i to I. razred 3, II- razred 5 i III. razred 4. Uspjeli im je bio: 3 sa odlikom, 4 sa dobrim us­ pjehom, 2 sa popravkom iz jednog predmeta i 3 sa popravkomOkružnu medresu je pohagjao 1 pitomac te je propao u nauci. Razne zanate učilo je 28 pitomaca i to : 4 obućarski, 2 krojački. 3 stolarski, 8 tesarski, 4 bravarski. 2 limarski, 4 remenarski i 1 tapetarski zanat. I ako su u zavodu siročad i nemaju roditelja, ipak se je -opažala njihova neprestana čežnja za rodnim mjestima, pa pošto nijesu iz zavoda od kada su u isti došli, nikuda išli, to su po zaključku vakufsko-mearifsog saborskog odbora poslani za vri­ jeme ferija u njihova rodna mjesta, i to samo oni pitomci, koji su imali koga od bližih rogjaka, pa su ih htjeli primiti na op­ skrbu i obvezali se, da će na njih paziti, i koji su lijep uspjeh u nauci pokazali- Ovo odašiljanje pitomaca <u njihova rodna mjesta djelovalo je na iste vrlo dobro, dočim je na žalost ne­ koje pokvarilo. (Nhstaviće se.) Ponovno i posebno udruženje naših mualima. Jo š u godini 1909. organiziraše se naši mualimi, da kao sta­ lež, koji je najzaslužniji za islamsku zajednicu, a u pravnom i materijalnom položaju najslabije stajao — složno poradi oko po­ boljšanja toga svog zaista vrlo lošeg stanja. Organizacija na­ predovaše, društveni odbor neprestno kucaše na kapiji odlU£u. jućih faktora s raznim molbama i prestavkama. I odlučuju^} ma da su s početka — mora se priznati — bili vrlo tvrda s r Ca[ ali na tolika moljakanja moralo im se ipak na koncu to tvrdo srce malo umekšati. U isto nekako vrijeme prelazi i vakuf u narodne ruke i bivamo svoju vjersko-prosvjetnu autonomiju, u kojoj je sav mu­ slimanski narod Bos. i Hercegov-, a naročito mualimi, vidio per­ sonificiranog mesiju, koji mu uosi spas i sreću. Počeše odmah iz­ bori i agitacije i kortešacije*. za biranje »narodnih« ljudi i »oprobanih« karaktera u vjersko-prosvjetna tijela- Da se ovaki ljudi uvuku u našu autonomju, moralo se obratiti na ulemu, da ova s ćursova i na raznim sastancima kazuje narodu kog,a će birati, da se ovaj teško stečeni emanet ne bi dao u ruke na ehluDakako i ulemi se je obećalo poboljšanje u svim pravcima. Izabraše se narodni ljudi u džematske medžlise, u kotarska vakuf­ ska povjerenstva i u sabor te saborski odbor. Poče rad s pu­ nom parom, jer, nije šala, tolike godine bilo se je u zaostatku. Vakufski se prihod povisi 10%-nim prirezom, ali ulemi — 0staše plaće iste. SI Pr'vi pokušaj, da se vakufskim službenicima (ovako se zovu u našoj autonomnoj upravi: mudensi, mualimi, imami, muezini i razni podvornici) poboljša materijalno stanje — ušlijedio je na taj način, da su se mualmi mektebi-iptidaija sa imainima i vjeroučiteljima nar. osn. škola udružili i kao organizacija jedinstveno počeli tražiti sregjenje svog u svakom pogledu micrnog položaja. I već u najvećem toku rada zastade, t. j. fuziose s »Džemijeti ilmijom«. »Džemijeti iilmija«, koja jc u svoj p um stavila kao glavnu zadaću poboljšanje kukavnog stanja dknfskih »službenika« »momentano« je napustila realizovanje ovog pitanja, a dala se svom snagom na borbu za reisko mjesto, ier je u tom izboru vidjela spas, odnosno propast bos. rc- muslimana- $ g 1 |j £ ii 4 *ij Džemijeti ilmija« pobijedi i njezin kandidat dogje za reisululemu- Ilmija kuburi poslije pobjede isto, kao što je i prije kuburii u, materijalno stanje se ne poboljšava. I tamam da mualimi zaviču: »Ovako dalje nećemo!«, buknii svjetski rat i »Džemijeti ilmija« bez ikakva razloga i objašnjenja zamrije. 1 ^jj | k Ma da mualimi nijesu imali skoro nikakve koristi od za­ mrle »Džemijeti ilmije«, i.pak su oni bili prvi, koji su potakli misao, daše — kakva je, takva je — oživi- Nu pošto predsjed­ ništvo. koje se kako izgleda, osjeća u svom položaju »la jus’el amma jef’al«, ne htjede ne samo započeti s radom organizacije, nego čak ni odgovoriti jia tolike javne upite, to se mualimi, koji su došli na krajnu točku bijede, odlučiše posebno organizirati i ako su svjesni, da ova odluka traži grdnih žrtava. Sarajevski su mualimi održali jedan pouzdanički sastanak, na kom su zaključili pozvati jednim pozivom sve mualime da se izjave, jesu li voljni, da se posebno, kao mualimi mektebi iptidaija, organizuju- Poziv je otposlan i već su se skoro svi mualimi izjavili voljnim i sporazumnim s odlukom sarajevskih mualima. Kako doznajemo ovih će se dana opet održati jedan sasta­ nak sarajevskih mualima, na kom će se sporazumjeti glede pri­ prava za daljnji rad u ovom pravcu0 ovom ćemo sastanku donijeti izviješće u jednom od sli­ jedećih brojeva »Bisera«. M. Z. (Pr. UT- Veseli nas ovaj rad mualima, te ćemo drage volje donositi sve, što se odnosi na ovo pitanje. Molimo ujedno %%• mualime, da nas o ovom pitanju stalno obavješćuju.) U regjuje: uz re d a k c io n i o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B e k ir K alajd žić 'i’ jl i g | I 1 j | I 1 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9676f6267781a2b5f4a2191a3c131ffd.pdf d245585c8e6bc9a90684644a068dce0d PDF Text Text B R O J 3. i 4. GODINA 111. „ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 2V —, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) vojnike bez sarže K 16 '— . Mualimi i đaci koji skupe najm anje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. BISER LIST Zft ŠIRENJE ISLHMSKE PROSVJETE. Innemel-muminune icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. Za prijevode oglasa iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve la j u l a a l e j b i ! PL A T IV O 1 UTUŽ1VO U M o sta ru . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „B IS E R 1' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 19. Rebiul-abar 1336. (II. Džumadel-I M O S T H R Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak-) Opća razmatranja o Islamu. Svaka ustanova, svaka vjera, u kratko sve to .po? roji, posljedica je jedne nužde i potrebe. Trajanje ili ećavanje te nužde 'iziskuje da ti njezina posljedi' a v i. rai ili ustanova traje i napreduje. Površni oblici vlade vjerske ustanove i političke težnje, koje ne odgovaraju potrebi, ne mogu nikako opstojati. Razni sistemi, koji su udesan da udovoljavaju duševnim i materijalnim potrebama ljudskih skupima, bidlii oni u obliku vjere i sekte, bili pako u formi laičkih država, gotovo siu uvijek postojali. D akle' pri historičkom istraživanju i proučavanju Islama: treba nam se držati ovih osnovnih podloga. Da je ova vjera 'produkt misli i težnja isključivo jedhe osobe ili jedne grupe, ne bi ovako od trinaest stoljeća svijetom razasiipala sjaj i veličinu, nego bi, ili kao pobačeni zametak bez životne snage uimrlia, ili na svjetskoj pozornici po­ stojala kao kakvo čudovište. Osvajanje i umapregjivamje svijeta po Islamu u prvim vijekovima hidžreta i činjenica dtai se Islam ,i danas, kada je Islamsko carstvo u opadanju i-rasulu, jo š kao vjera širi u Aziji i Africi, dokaz je, da je on u stanju1osigurati potrebe ljiudte+va. U kratko rečeno, Islam je vjera prirode i logike. Ako Islam proučimo kao (nepristran historičar, koji' s e daleko drži od! 9vih iluzija i predrasuda, te svakovrsnih basna i praznovjerja!, doći ćemo do ove (nepobitne istine. Prije nastupa pejigamberovog vijeka, judaizam i kršćanstvo, nijesu bili ljud­ stvu dostatni, Kako sadašnja načela konzervativne poli­ tike neud'ovoljavaju više potrebama svijeta, te kako se svjetska politika mora pokoravati liberalnim principima, tako i u svečevom vremenu, ni jednostavna' vjera bani­ ca ', ni zastarjele dogme izraelskih ^rabbima*, niti raz­ 1. i 15. februara 1918. mjerno nova vjerska propovjedanja kršćanskih svećenika ne bijahu u stanju da udovolje potrebama svijesti ljud­ ske. Da izmegju ondašnjeg i današnjeg stanjiai nije bilo ’ ”ke raizhke, najbolji je dokaz to, što i danas u nekim tJijeJo. ' ma svijeta idolapoklonci primaju Islam i sami se sobom ■ ienavajiu, da im se time podiže nivo human iiteta i: društvenosti. Da j u svečevom vijeku kršćanstvo, judaizam i tada "šire vatropoklonstvo bilo dovoljno da zajamči moralno iiaiterijaltno blagostanje ljudstva, bez svake sumnje, veliki svetac, kraj sve njegove genijalnosti i du­ boke osiroumnosti, inie b i mogao nove vjere proširiti. A budući da s'u tada. ljudi bili vrlo nužni reformi, radi­ kalnim promjenama' te logičnim i ozbiljnim vjerovanjima i načinima vladanja i dozreli za jedno* takovo novo sta­ nje, to se je Islam za kratko vrijeme proširio do sknajne granice središnje Francuske, Lyon-a s jedine, te do Indije, Kine, Sumdajskog arhipelaga i mračnih predjela Afrike s druge strane. Protestantizam je preinačeni katolicizam te jedan reformirani, usavršeni i general iz ovani obliiik judaizma i kršćanstva. Megju judaizmom, kršćanstvom i Islamom, za koje se vjere može reći da su klasične, u principu nema ve­ like razlike; njihova su svojstva jedina te ista. Ali najsta? trija od ovih nebeskih i božanskih vjera naravno da je od drugih dvaju mnogo primitivnija, skraćenija i jednostav­ nija. Kaidia je prema zakonu evolucije, ista vjera uljegla u oblik Islama povećala se i proširila hiko, dla je obu­ hvaćala sve zakone i propise ovoga i onoga svijeta i zadobila mnogo općenitiji karakter o d onoga drugih religija. Jiudlaiiizam je bila vjera jednog m alog i ograničenog naroda i dna nije mogla imati općenitog zniačenja. Bu­ dući dal mnogi narodi i plemena, ne htjedoše ove vjere primiti, to ise u njenim ustanovama .uvijek osjeća1miris i boja izraelstva. A kršćanstvo je još u prvom vijeku �Strana 34. „BISER* svoga razvitka, htjelo b iti čuvarem sudbine, ine samo palestinskih Židova, neg o i cijelog ljudskog roda, radi čega je njegov značaj m nogo općenitiji d m nogo opsež­ niji. š io se tiče Islama, budući da je nasljednik raznih vjera kao judaizma, kršćanstva i iđolopokloostva i produflaat drugačijih eksperimenata vjerskih, političkih i so­ cijalnih, te većih duševnih jednadžba, to je o n bez sum­ nje nada svim tim vjerama. Islam je s pravom stekiaiD sposobnost, da m ože dero g irati i poništiti pregijašnje religije. D o k je Islam na Istoku ovako cvao i svijetlo pro­ sip ao, dotle su zapadni narodi u kršćanskom svijetu na­ predovali i kao posljedica ovo ga, kroz .trinaest stoljeća su vjerske zesiokje bo rb e, križarske vojne i istočna pita­ n ja, ljudski ro d naj pravdi B o g a tištiile i uništavale. N ajviši i. majodvažniji o d svih psiholog a ikoji su dosada n a svijet došli, bez sum nje je veliki Muhamed (a. s.). O n je ona uzvišena i poštovana ličnost, k oja je po­ znavala potrebe za ina hiljade godina u buduće jednog važnog dijela ljudstva, ć iji b r o j danas iznaša tri stotine m ilijona, i prema' tome o bjav ila i proširila zbirku božan­ skih zakona. Svjetska povjest n ije jo š ubilježila ovako važnog uspjeha,. P re d blistavim zrakama velikog M uhameda a. s. i au reola se slave Sakiamun/i Baidđhe utrnula ii iščezla. Islam je jedini i sam k oji ovako na čudotvoran .način asi­ m ilira ljudske skupine, narode i plemena. N i Rim, koji je u prošlosti dom inirao cijelim svijetom , ni Velik B rita­ nija, č iji je b r o j podanika viši od b ro ja svih .Muslimana, k oja 'danas drži u posjedu najveći dio svijeta, n ije m ogla pokazati ovolike m oći asim itiranja. M uslim anstvo nije htjelo kao Rim, Velika Britanija, Francuska i R usija, bičem i nasiljem vršiti asim ilaciju. Dokle danas svi narodi kao Indijci, E g ip ćan i i A lgirci izbjegavaju francustvo i englestvo i dok su ti isti u sta­ rom vijeku sa oružjem u ru ci branili sv oju narodnost od R im ljana, dotle je nekada apsolutna većina onih, k oji su h tje li preći na Islam , sa m olbam a u ru ci m oljakali, d a ss prim e u pravu vjeru. Napustivši staru vjeru, o vi novi sljedbenici Islam a išl'i su tako daleko, da su žrtvovali sv oje stare tradicije, narodn osti p a i sam e jezike. Islam , je uistinu jedna vječna veza bratstv a nad svim n aro ­ dima, narodnostim a i raznim 1 plemenima ljudskim. Čim je g ov or o Islamu, posebna narod n ost posve izgubi važnost. Broj 3. i 4. ma narodnosti i ne može je imati. Hazreti Muhamed a. s. je jedini ovakav princip (odbacivanje nacionalizma), kojeg obožavaju ove tri nove i toliko precne kaste, prije trinaest i po stoljeća svijetu objavio i pozivao sve ljude pod zastavu spasa uzvišenog Islama. Ovo nije ostalo sam o u teoriji. N arod odi blizu tri stotine milijuna, koji se sastoji od ljudi raznih rasa i boja, te nejednakih ćudi i jezika, stupivši u krug Islama primio je njegovu tradiciju, morati i o bičaje, zakone i način vlade. Islam je jedina b o ja , k oja se ne m ože izbri­ sati. Što Islam osvoji, to natrag ne povraća. Islam je u početku obuhvaćao svjetovno-politioku i rel.igiozruMnorailnu vlast. Dok je svjetovna vlast vremenom počela opadati, duševna nije nikako izgubila od sv oje važnosti; što je uzelai, nije povratila. Naprotiv, o n a je ii p o d stro­ gom vlašću kršćanskom povećavala b ro j sv ojih sljedbe­ nika. Sudeći nepristrano može se reći, da Islam danas sačinjava jednu vrlo važnu silu. Ova je sila u stanju, da u budućnosti igra strahovitu ulogu. 'Premda su Musli­ mani u političkom ropstvu, Panislam izam i danas po­ stoji. Zapravo su i izrazi Ittihadi-Islam (ujedinjenje Is­ lama) i Panislamizam' suvišni. Je r sam i Isliam iziskuje i sadrži ovo jedinstvo. Islam je prije svega jedna inte­ lekt o1na i m oralna veza. O n je jedina vječna i nevidlji­ va mreža, koju nie m ogu probiti n i topovi K oipp a mi Schmeiuera. D a o n a zadobije m aterijalni o blik, nije pi­ tanje, koje se dade teško riješiti. Ove se v^ze — naše proučavanje hladnokrvno nastavljam o — n i sa kojom m aterijalnom 1 silom ne m ogu prekinuti. Svako nasilje, svaka nepravda, koju čin i Evropa i kršćanski svijet, doprinosi, da se ovaj čelik jo š većina učvrsti. Islam im a sposobnost da asim ilira, a ne nikako da se asim ilira; u Islam se ulazi, ali iz n jeg a se ne iz­ lazi. K rštenje se sasto ji odi vode i jednom g a rije či može nestati. A za uilaženjie u Islam obreizivanje je sunnet (sve­ ce va odredba). Onom u, komu su izvršene cerem onije obrezivanja, nemoguće se je više .povratiti u njegovo prijašnje stanje. Istina, Islam je u ovom vremenu politički potišten; podvrgnut je kršćanstvu i kršćanskim državam a. AM izgubivši svoju slobodu Islam nije izg u bio svoje srce, svoj ideal, sv oje težnje, kao n i sv oj jezik. G d je su M uslim ani u većini, tu je kršćanstvo jedan gost. Indija je od Aleksandra Velikoga doživila m nogo osvo.jitelja. T a p rostrana zem lja, sa n jo j sopstvenim strplje­ E to , bijed ni ljudski ro d , kojem su u osvajalaćko do ba Islam a kao i danas narodn osne b o rb e i am bicije dosagjivale, n ašao je .posve prirodnim ovo sveto načelo njem i sam opouzdanjem čeka propast Engleske. Takog jer je i Eg ip at od vremena istog A leksandra Macedon- o p ćeg bratstv a u Islam u i uzvišene zasaiđe »inoemel- njegova strpljiv a duša sa vrha piramida svaki1čas izgleda muminuma lichvetuinl«. (zaista su m uslim ani braća) i »ve ia džimsijjete fil I-slam« {u Islamu nema. narodnosti!) srcem p rig rlio i učinio utočištem sv ojoj duši. D an as su razne ideje i staleži k ao socijalizam , kapitalizam i aristo ­ skog do danas, b io p obijegjen od toliko napadača. I kada će Engleska vojska, kao i druge vojske, o tići onamo odaklen su i došle. Isto tako i Sjeverna A frika, čeka ko­ nac latinskoj okupaciji, koja je i u prošlosti bila pri­ vremena. k racija jedni drugim posve op rečn i, a li su slo žn i u od­ Islam nije kao Zapad i Ev ropa n aporom , k o ji iziskuje b ijan ju nacionalizm a. Radnik, bankir, plem ić, danas ne­ tehnička civilizacija, izmoren i prema tom e nije u opa- �Broj 3. i 4 . ,B1SER‘ danju. Njegova se je krv odmorila. Takogjer se ni njegov mozak nije izmorio. I primjer Evrope koji mu je dala i pokazavši načine i običaje, sprave i strojeve u njega je porodio jednu veliku nadu i veliko veselje. Politički zlo­ čini Bengailaca u Indiji i Werdhnije u Egiptu, vrlo su značajni. Bez svake sumnje, u ovoj godini 1913 p. Islam je prema prošlim vjekovima očima bolje progledao. Pre­ ma tome, vrlo je razumljiva bojazan i strah Evrope. Lič­ nost, koja je negda bila poslanikom na francuskom po­ slanstvu u Taheranu i koja je izdala jedno.djelo pod pseudonimom Eugen Aubin prikazuje Engleze vrlo za­ brinutim s onu stranu Suesa. Ova je zabrinutost-posve razumljiva. Program je Evropejaca u kolonijama da produljuju, koliko je moguće, kršćansku vlast u njima. Radi toga Evropejci se nijesu mogli usuditi da kolonije definitivno prisvoje. Kad odu iz Indije Englezi, a iz Sjeverne Afrike La­ tini, osim kanala, željeznica, luka i drugih korisnih gragjevina, iza sebe neće ništa ostaviti. Islamski narodi kak­ ve su bili ćudi prije osvojenja, ostaće i dalje taki i Islam neće nikako biti ponižen i smanjen. I ako je Evropa, kao nekoć Islam, mnoge narode asimilirala, Muslimane u osvojenim krajevima nije mogla asimilirati. Evropsko osvojenje sliči starinskim karvanima, koji se zadrže pri­ vremeno na jednom mjestu radi trgovine od nekoliko da­ na i odlaze. Koliko je Evropa svoju vlast, svoje nasilje, svoju snagu povećala, toliko je i islamski svijet svoju duševnu snagu ii svoje glavno načelo učvrstio. Kako potvrgjuju svi historičari, ljudstvom vladaju jedino psihološke sile. Narodne težnje i vjerski osjećaji nikada se ne mogu topom, puškom ili torpedom uništiti. Budući su ovi tvarni, treba da su im i ciljevi tvarni. A jer isu snage, koje upravljaju sudbinom ljudstva, prije svega duševne naravi; njih zrno ne probija. Eto u kratko prošlost, sadašnjost i budućnost Islama. (Nasta viče se.) Strana 35. Povalili su je, a one su i dalje nešto brbaile oko nje. Najače osvjetljenje vatre bluidilo je nekud preko njih i gubilo se u noćnoj tami tako, da su ove žene, što su na ovako neobičnom mjestu i u ovako nezgodno doba pri­ pravljale doček na svijet novom životu, ostale u polu­ tami i naličile na sjene; kojima se mogu samo obrisi za­ paziti. šuštanje, šapat, uzdasi i napokon jedan snažan krik, odavali su ih za živote nastanjene u tijelima od neke tvrgje materije. JedVa se .utišao onaj krik, kiad se začu piskut, tanak i slab, prelazeći odmah u glasovnu skalu, djetinjeg: »va, va, v a . . koje mi uvijek nazivljeiuo plačem, premda1 ono može biti isto tako pjesma ili cvrkutanje kao i plač. Prema tome, da li izrazuje zado­ voljstvo ili nezadovoljstvo novog života nad tim, što se rodio. Kakovo zadovoljstvo može osjećati* jedan nera­ zuman život? Pa ipak takav stvor osjeća nesvjesno, instiktivno, ali sigurno osjeća. Bez sumnje osjeća svoju zlu ili dobru sudbinu; njegov životni instinkt izrazuje ju onim bezgranično nevinim i naivnim: »va, va, v a .. . « . I kad bi jedan od nas imao tako istančano uho, da rar zabere po grlenim treptajima, koji daju izraz i smisao tome: »va, va, va«, da li više naliči na tugu ili veselje, mogao bi biti prorok njegove sudbine. U jednu materinu košulju povili su novorogjenče. Majka i dijete utišali su se. Novi je stvor uđisao prve gutljaje zraka. Njegova prsna mašinerija ziapoćimala je svoje djelovanje, uz koje se veže biti ili ne biti mladoga čovjeka. Majka mu je disala nešto brže i .oštrije. Disala je kao čovjek, koji je skidao vreću s vrata, pošto ga je dobro oznojila. Ljepota joj se počela povraćati. Rumen je obasipala njene obraze. O či jo j je nehotice zaijevalo veselje, koje mogu osjetiti jedino majke, a i one samo onda, kad su dale život novome stvoru. Radnju diok su namjestile majku* i dijete, obavljale su njene komšinice spretno i umjesno, kako to i uvijek čine naše žene, kad se radi o porodu. Ljubav i saosjećanje rukovodi njihovim djelovanjem u takim prilikama. I ono je redovito puno takta i bezpogrešno. Zato im i nijesu osobito potrebne izučeme babice. Noć je odmicala*. V;atre su se lagano gasile, naši su beskućnici Lunjali, da se sa prvom poajvom dana' diignu i nastave svoj put. Jusuf Tanović: Bijeg. (Nastavak.) I komšinice mlade majke *diigie su se, masa ih je vukla sa sobom. Pokušali su i nju povesti. Nije im uspjelo. Ona je bila i previše shrvana prvim porodom, a da b i mogla odmah nastaviti put. Nije bilo druge, m orala-je ostati. Možda se ove dvije valjane žene nijesu teže rastale ni od svojih domova, kao od njihove prija­ teljice, koju je sudbina učinila majkom usred takovih prilika, gdje bi se moguće mnoga majka riješila svoga materinstva*. U jednomu momentu izgubila je svu dtrlaž i ljepotu. Bila je ružna. Majka, koja ragjia — ru žn a U momentu, koji posvećuje — ružna. Upadna, ironija sudbine. Ne­ stašna ig ra prirode. — Njezine drugarice gledale su ju Ijubopitljivo, onako, kao što se sve žene gledaju u tak­ vim časovima. Skočile su i načupale naručje, dVa lepuOstajući sama, gorko je proplakala lijepa žena vri­ šine, ik/ju je njihova vatra odavala pod izrazvaljivanim jednog zanatlije. D ijete je privila čvrsto uza se. Ono je bašoenim zidom, njima sučelice, te jo j pripravili na tome čvrsto spavalo svoj prvi.san. Majka je jecala i kupila ležaj. ; }| suze, što su se kotrljale ciburkom niz obraze, u usta. �,BISER“ Strana 36. Tako je i ponovno usniuila. Njezin se crviić nije ogla­ šavao. Prve sunčane znake n ovoga dana, prvoga -dana, koji je svanuo mjeniui prvijeneetu, zaplele su se u kosu iz sohifa zamršenu nemirnim snom i suzama. Napokon su jo j sunčane zrake padale ravno n a trepavice i kapke njihove. Za j,ako svjetlo osjetljive su i trepavice. Ndjjesu mogle odoljeti tolikoj navađii svjetla i um orno si| se dizale, pokazujući jo š posve nesvjesne oči. Pod uplivom tolikog svijetla lagano se ona razbugjivala kao iiz jedinog drugog života. D jelovanje toga svjetla na njene trepavice naturalo jo j je tako fantastične i teške snove, da se u cijelom licu znojila. O kolnost, da se je veoma polako razbugjiviala, učmala je te snove za prve časove n jen og a dolaženja do sebe, ne snovima nego jednim dijelom njena bistvovanja. M islila je, da je juče­ rašnji dan svršio mirno a ne porodom . Z aboravila je, da je pod vedrim nebom, i da leži na — lepušini. Svijest preneraženje, kad je razabrala, da nešto diše pokraj nje, da je to nešto zavijeno u njenu košulju. O gledala se i desno i lijevo. J o š se više zaprepastila, kad je razabrala da je pod’ vedrim nebom , i da leži na — lepučiini. Svijest se je vraćala v rlo sporo, kao da dolazi o d drugog a svije­ ta. Rukom je prešla! i dva i tri puta preko čela. kao da je htjela dozvati nešto u pamet, što se je dogodilo, ima toliko godina. M isao se je vraćala — -------- najedanput se trže, odupre se objem a dlanovima o ze m lju ! spraviv se do pasa sjede. Sve je pojm ila. Sjetila se je da je b je ­ žala;. Vidjela je, da je rodila. Znala je, da je ostala ovdje Broj 3. j i . kav obor ili kava ograda, gdje ne b i bila ovako m 0& , ! ma. Ništa se ne vidi. A ova razvaljena zidina (pogled joj se zaustavi na zidini, gdje su jo j prijateljice sinoć lepuha za ležaj sačupale.) Tu je slab o zaklonište. Do nje se nije za me ovako slabu ni vrijedno) mučiti. $ta da' radim ?" mislila je mlada žena i sregjuju ći mokru kosu sa č e k od znoja, što se je b i k po njem u zamrsila u solufe. Po što se dijete nasisalo, popravila mu je povoj i spustila ga kraj sebe. Zaklonila g a je od sunčanih zraka i njezin je „crvić" b rzo usnuo upoznavajući se tako po­ najprije na ovom svijetu sa stanjem , u kome mu je reda provesti dobar dio svoga kratkog ili dugačkog života. Vrijeme je prolazilo, majka je um orna sjegjenjem legla, M islila je na o vo i ono. „Z ašto ja nisam jaka kao i naše seljanke? Za mnogu od n jih vele, da rod i u planini ču­ vajući ovce, da sama ureže pupak djetetu i dia g a povije. I ;* 0 ložnici vele, i ne misli. Kad one m ogu to izdržati, što ne m ogu ja ? I one su o d krvi i mea. O , zašto sam 1 ja ovako sla b a ? " i suze su same izvirale na oči mlade i ljepuškaste majke. „Ili zašto nijesam bo g ata, da me prate j sluge i sluškinje, da imam svoje kočije, i da sada rta 1 njima ležim ?... Pa... i što bi mi sve to ? A h, da j e samo, moj vojno uza me! Ja bih b ik bo g atija i moćnija od • ga svijeta. Čemu su mi g a i digli. K ao da nema u ^ cć da i iz dovoljno vojnika i kao da je baš on potreban, rani carstvo od neprijatelja. Z nam ... znam... Zloba mi ga je stigla. Dušmani nijesu m ogli gledati, kako se m' milujemo i kako skladno i lijep o živimo, pa hajde s njime u vojsku. G dje li je sad moj siro tan ? Da zna sa­ mo da sam mu rodila sinčića, kako bi b io veseo! A kako radi toga, što je rodila. O sjećala je, dia je slaba i da ne može ići. Što sada, što sad a? pitala se je u brzoni sli­ bi me sam o tetošio! Tu je nenadano zastala. Razabirali jedu stvarnih misli, k oje su je okupljale. Suze su jo j se su se koraci. O gledala se. Putem niže nje išla je patrola. 2 sam e otim ale niz o braze i trunile se na krilo njeno. Leti­ B ili su Bosanci. Dozvala ih je, pa su o n i skrenuli pravce mično je bacala zdvojne poglede n a ono, nešto zam o­ njo j. U m olila ih je, da ju uklone, pa g d je bilo, samo, da tano u njenu košulju. M ržnja i lju bav očitovala se u nije na putu. Čim su vojnici razabrati o čemu je stvar, • očim a. Zrake su se sunčane došuljale i do trepavica nje­ jedan je dokopao za dijete, drugi je šćepao za svežanj, i na djeteta). N jegove trepavice naviknute n a otpor nijesu se d u g o opirale, g otov o u isto vrijem e, kad su sunčane treći je pom ogao mladoj ženi da ustane. O n ju je i pri- zrake padale okom ito na njih, začulo se i ono ,,va, v.a, va trebala dugo ići. M ožda ni pet stotina koraka od njih --------------” od sinoć. Neki drhtaj prostru ji tijelom mate­ rinjim . Suze usahnuše. O či zaplmasale. R odi se majka. ležalo je selo, sakriveno u dolinu tako, da ga ljepušna P o d ig la je dijete. Privila g a n a grudi. U tiskala mu je sisu u usta. Instinkt djetinji razum io je odmah, čemu služi ta m ala jagodica. I plača je nestalo. držao za ruku, da ne pane. Ova zanim ljiva povorka, nije - majka nije m ogla iz svoga lo go rišta vidjeti. Selo je bilo opustjelo. V ojnici su se svratili u jedna od prvih kuća, što im je ležala n a putu. P o izgledu su­ U mladoj m ajci deći, bila je to kuća kakvog imućnog gospodara. Vrata su budili su se prvi o sjećaji m aterinjstva. Što je u ovakim prilikama i najprirodnije kad mlade m ajke osjete se bila zamandaljena. Teškom mukom uspjelo je vojnicima zaštićnićom o n o g sićušnog stvora, komu je o na život dala. Sam a veoma slaba, osjećala se dosta jakom , dia 1 nam jestili ženu. I vode su jo j čak pripravili, da je ne se odupre i svakome, ko bi se usudio da napadne onaj život, istisnut iz njen og života. Lavica daleko od svoje znatih ljudi bila je presenećena. Z ahvaljivala im je i na­ zivala ih braćom . N apokon su i o n i o tišli, kuda ih je zvala toge sa lavčetom Ščepanim za kapuricu za zube. ,,šta dužnost. O stala je sama u b o g ato j seljačkoj kući (po na' sad a! K u d a ? " hurlalo jo j se po glavi. ,,S naporom bi se m ještaju sudeći m uslimanskoj) sa svojim djetetom od ju­ potisnuti mandal i otškrinuti vrata. N apokon su uljegli m ora tražiti i može biti ne naći. Tolikom pažnjom nepo­ m ogla nekud bdv ući; ali kuda? O vdje se ne može čekati. čer. P o tajn o ju je jeza podišla. N evoljko se je osjećala u Ama kuda? Ne vidi se nigdje kuća, ni koliba, niti bilo p rostran oj kući, sam a megju četiri zida, što su na nju kakvo zaklonište ljudsko ili hajvansko. D a je makar ka­ zijevala kao četiri aveti. R ospoloženje jo j je radi toga ] �Broj 3. i 4. Strana 37. „BISER* više klonulo, što je ođ onih vojnika razabrala, đa je sve živo iz sela izbjeglo. Nije bilo druge, morala je ostati. Poznato je, da se čovjek u takovim prilikama brzo izmiruje sa sudbinom, koja g a je zadesila, kad se jasno uvidi, dai druga ne može biti,' onda se u stvarima, u okolini, u ljudima, već prema tome, počima razabirati i svijetle strane njihove ča k se silimo, da takve svijetle strane istražimo. Poslje­ dica je, da nam se nzihove tamne strane momentom jače zasjenjuju, mi ih smećemo s uma u nekom pjesničkom raspoloženju. Vidimo na primjer da se u tamnici može živjeti, da i na vješalima umrijeti nije tako strašno itd. Taj zakpn djelovao je i na mladu ženu. Izmirila se s onim, što je zadesilo. Pa i neprijatelji su ljudi, sunula joj je neka nova misao kroz glavu. I oni im aju srca, imaju žene, djecu, svoje mile i drage, mnogi imaju i nejake nezaštićena kod kuće. Jedna misao na svojć, što su ih na domu ostavili, odvratiće ih da nanesu nekakovu ne­ pravdu nezaštićenoj i bolesnoj ženi. Hoće, za cijelo hoće, raspredala je u sebi ljepuškasta majka. Vrijeme je nastavljalo svoj put. S njime i u njemu razvijali su se dogagjaji izvan i u blizini kuće u koju smo doveli majku i dijete, podaiući sadašniici h istor"" znamenovanje. »Naši su pokušali zaustavit? neprijatelja. Nije im uspjelo. Bili su razbijeni. Povlačili su sr kao — razbijena vojska. D ogagjaji su se proizvodili začudnom brzinom. Naši su bježali, kao đa su imali krila. Nenrijatelj ih je slijedio, kao da mu ie pobieda darovali dži­ novsku brzinu. Zanos nad pobjedom i zastrašenosi radi neuspjeha omogućili su i jednima i drugima, da prevale nečuvene puteve za vojsku pod pusatom i sa ratnom opremom. (Nastaviće se.) Istam i socijalizam.*) S turskog Muhamed Z a h i r o v i ć. Izmegju Islama i socijalizma postoji potpuna sklad­ nost i sličnost, ali pošto je sadržina kur-anska nama' kršćanima bila nepoznata, to se njom do sada niiesmo mogli ni koristiti. Onog časa, kad spoznamo suštinu i bitnost islamskih propisa, bićemo moralno obvezani — iz principa obazrivosti i objektivnosti — priznati Islam ako ne u ime religije, a ono svakako u ime naešg pravca i programa. *) Pod ovjm naslovom donosi carigradski ,,Sebilurrešad“ u 298. broju prevod jednog članka, koji je donesen u „Journal de Geneve“, glasilu švicarskih socijalista. Spomenuti je članak pisao jedan kršanin, na temelju jednoga krasnoga djela o Islamu, što ga je na engleskom jeziku napisao odlični indijski učenjak M u š i r H u s e i n K u d w a y. Mi taj članak prevodimo i na naš jezik, da se vidi, kako današnji savremeni kršćani misle o Islamu. Ovo je ujedno jedan od najjasnijih dokaza, da je Islatn s a v r e m e n a i p r i r o d n a v j e r a , koju i najveći protivnici m o r a j u priznati i usvojiti. — Prevodioc. Islam je jedna socijalna ;t demokratska vjera. Pro­ učimo li pomno Kur-an s prva do na kraj, vidjet ćemo, kako se najstrožije osugjuje i žigošu svi, koji silnički i nemilosrdno postupaju prema narodu, radništvu, ne­ moćnim i nevoljnicima. Činjenica, da se kod muslimana nakon 13 vijek ova poglavito njeguju vrline: jednakost, milosrgje, pravednost, obazrivost i megjusobno podu­ piranje i potpomaganje — nepobitno dokazuje onaj ve­ liki i silni upliv, što ga je na njih vršila islamska vjera. U Kur-anu su izrečene mnoge teške osude i prokletstva protiv svih, koji se titraju sa narodnim imetkom, du­ šom i pravima, a izrabliuju ih u svoje sebične svrhe A to se sama slaže sa zahtjevima socijalista. Prolistamo li pak pomno islamsku povijest, ooazićemo da su hulefai-rašiđin princip jednakosti megju svojim državljanima provagjali bolje nego li i jedan ev­ ropski vladar. Kako da se čovjek ne divi i ne žrtvuie svoj život za halifu, koji na vlastitim plećima nosi vreću bra­ šna, da njom utaži glad i udovolji potrebi svojih siro­ mašnih podanika. Hazreti Omer bi s krbačem u ruci, kao kakav rbičri begčija, dan-noć obilazio ulicama Medine. On ie jednom mladiću, koji ie zbog vanredne h’enote bio " 0 ?eo privlačili na se pozornost medinskog ženskinja. osiekao kosu, ali vidjevši, da mu to lieoote ni naimanie nhe ošte­ tilo, dao ga je u interesu općeg dobra: provizorno ot­ premiti U Basn i. Za vladania hulefai-rašidina i halifa iiz dinastije Omeievića i Ab asovica, mogao ie najsiromašniji čoviek pred samim halifom svoiu n^voliu iskazati. Krivac bi odmah bio prizvan pred halifu, da mu se osuda izreče. Gostoprimstvo, bratstvo i ieduat-ost. to su «va»Hvo koja su se srasla s muslimanima, jer su im to glavni članci viere. U islamskim zemliama ne može hiti nHsiliena ni ieđna mulimanska dievoika d.a radi živhpnio i ouckrbp nrodaie svoju nevinost i Došteme. A da V ie tako u Evropi? Mi zaiistal žalimo, da do sada1 nijesmo kako trebaj nomno i nepristrano proučavali islamiiieta. K ur-am , "oviiesti, stanja i običaja muslimanskog naroda 7a ^oHialiste i socijalizam biće naiboHi orom-am i vjera — muslimanstvo. Farizejsko i intrigantsko djelo­ vanja našega svećenstva nikako se ne podudara sa nji­ hovim riječima i čovjeka čisto oneraspolože njihove hladne i suhoparne riječi. Sve njihove propovijedi ni’esu ništa drugo, nego samo basne. Dočim is^am rm> taikaiv. Gdje god- otvorimo Kur-an,. koju godi njegovu rečenicu uzmemo, sve je to puno mudrosti, filozofije i principa prirodnih nauka. O sobito je važna i puna znamenovanja biografija islamskog pejgambera i dvo­ jice prvih njegovih halifa, koju bi svaki socijalisti tre­ bao bezuvjetno znati. Jedan prosti beduin stupio bi pred njega osdoviv ga' jednostavno i rekav m:u: „Ras­ tumači mi, Muhamede!**, a on bi, da mu ponosa ne �Strana 38. ,BISER' ubije i srca ne rani na sva pitanja lijepo odgovarao; ako je taj beduin b io gladan, o n bi ga jo š i nahranio. N a m no g o se m jesta u K ur-anu nalaže hnanenje sirom aha i pom aganje, nemoćnih. Da se sirotinji pruži pri’ika, da jede mesa, pa makar i jednom u godini, mus ’ rriani po propisim a svoje vjere, kolju svake godine ovce i goveda, koje onda dijele megju sirotinju. P ri 5£2U L_u . poirteni svojih mrtvih. Ako je kakav obijesni bogatun ii; upravnik učinio kakvu nepravdu sirom ahu, ostali m . slimam lete k siromahu, da ga razgovore i čim mogu potpomognu. Koliko muslimani ljube domovinu, najbolje nam koncu mjeseca ram azana, muslimani po nalogu vjere kazuje to, sto musliman sm atra velikim odlikovanjem ako se žrtvuje za dom ovinu; pogine li, on je mučeni (šehid), a ako pobijedi, on je vitez (gazija) i u oba slu­ dijele sirom asim a i novac, odijelo, g ro žgje, pšenicu i čaja hljeb, (fitre.). U z ram azanske večeri siro tinji su otvo­ O sm anlija imade i taj lijepi običaj, da se osim hrane Pitanje, koje najviše zanim a dviliziovania čovjeka, jest kur’ansko pravilo: „L’humanite’ form e une nation« t. j. da sveukupno ljudstvo sačinjava sam o jednu narod- daju sirom asim a i bakšišd, m ilodari, što pokazuje kul­ nost*), a to je tako značajna i savrem ena formula, da rena vrata svih b o g atijih i im ućnijih kuća. Dapače kod narod ga silno štuje i hvali. ; . m inaciju islam skoga m ilo srg ja i darežljivosti. U Evropi nema toga razborita čovjeka, koji ju ne bi- usvojio. A su kod ,,civilizovanih“ E v ro p ljana ovakova svojstva gdje su ovakove ustanove i pravila u kršćanstvu i evan- n i sasm a nepoznata. Stotin am a hiljada sirotinje sakpava od bijede i gladi, a da nigdje ne m ogu naći hrane, niti gjelju ? Muslimani sm atraju i svoje robove i robinje čla- a obitavališta. Siro tin ja radi to g a gdjekad srlja i u zločin, novima svoje porodice i isto tako s njim a jednako po- - sam o da se nahrani i g o lo tije lo pokrije. Pravi pozna- stupaju. Evropejci su ove prim jere vidjali dapače i kod i vaoc istinskog m o raln og stan ja u Evropi upravo se za- najzapuštenijih i „najdivljih" islamskih naroda, što i panjuje nad k rvoločnom zvjeradi, što hoda i šepiri se u civilizovanom ruihu. sami priznaju i uvažuju. H azreti M uhamed (alejhiselam !) je sv oje prfct v Postane li kogod muslimanom, pa b io ma ne znam A šta, muslimani ga poštuju ,i drže ga, kao da im je rođeni drugove tako lijep o poučio jednakosti i o baznv osti, da b ’ t. Evropljani, koji su zalazili u društvo muslimana, su po N jeg o vo j sm rti kod biran ja nasljednika postu­ kc žive u Evropi, m ogli se više puta vidjeti i konstat )va • njihov potpuno- bratski ii kompaktni život. U pali na veoma pravedan način tako, da niiesu ograničili - pnaiva nasiljedsitva na N jegovu fam iliju, zmaju 1 dia se to kosi s pravdom i jednakošću. Islamska v h r i uči vo- njihova se društva i zajednice vesela lica primaju bez g je svojih sljedbenika dem okraciji, zajfaJniJštvu, btrat- g ,će povioljštine ,i pripomoći. ‘ zliik- Arabi, Turci, Indijanci i t. d. i čine im se sve morezu ltat dakle ovog razm atranja je taj, da je Islam jjj : djalna vjera. U zvišenijih i tvrdjih pravila za socijaliste nema ni u jedinoj drugoj vjeri. 1 slu čaj, da neko um re zb o g nevolje i gladi. Muslimani Za temeljna pitanja u ovom našem članku blago- I su veoma susretljivi prema em igrantim a i putnicima. osjećaju sretnim i zadovoljnim , kad im pa­ dam i sm o našem bratu M u š i r i H u i s e t n K u d w a y-u, odličnom indijskom učenjaku, koji je na en- | 1 dne u dio, da nekog čim b ilo potpom ognu. Oni diiele gleskom jeziku napisao jedno krasno dj.elo, u kojem je i " i konstitucionalnom vladanju, i sv^ki ie musliman vjerom obvezan respektovati ove lijepe p ro p k r U islamskim se krajevim a ne dogodi ni jedan cigli U nrav o Se i ako nemaju dobrotvornih institucija; u ostalom za tretirao pitanje o Islamu kao vjeri, koja se u svojim te- muslimane i niiesu potrebne ovakove instituciie. Evrn’h nanrotiv ima dosta, nu u sorkos svih tih hum^mV meljnim načelima slaže sa socijalizm om . Ovaj nas je | odličnik do sada uputio i naučio, o Islamu m nogo važ- 1 taimifi ustanova silni se svijet ubija i upropašćuje zbo g nevolie i gladi. K od ovnlikog m ilosrg ja i čovječnosti nih stvari o kojima nijesm o imali ni pojma. S toga is- | kreno i najtoplije preporučujem o ovo djelo svima so- I svi. kori prime Islam zaboravljam na dosađaniu Svom cijalistima, da ga uzmu i pročitaju. n arodn ost i trađiciie. U pitaš li koieg muslimana koie ie rtorodnosti, dobiti ćeš iednostavni o d go vo r: U «*n m uslim an; d ru g o g odgovora ne m ožeš čuti iz njegovih usta. F rancuzi, k oji su bili) u M aroku pripovijedaju nam, da tam ošnii muslimani uviiek zaiedno iedu i da m V ii neće sam da pđe. T o ie u Evropi riietkost; i Evropljani jedu u skunu sam o pri nuždi ili kod gozbi. B o g a tiji m uslimani, koji petkom dovrše molitvu, Evo kako o Islamu sude kršćanski socijalisti, prista­ še one struje, pred kojom strepi „kulturna” Evropa, a naročito kapitaliste. Ovako govore o islamskoj vjeri oni, koji iz principa udaraju na vjere, jer im koče napre­ dak. . Oni su pročitali jednu, s a m o j e f l n u o b j e k ­ t i v n u knjigu o Islamu i došli do osvjedočenja, da je Islam vjera kulture i -napretka, vjera sreće i blagostanja, daiu siro tinii m ilodare; isto tako kad sirom asi prate trmtvaca dobihi na povratku osim novaca imš i iela. bra­ šna i slično. Kad vide koga, da je odrpan ! g 6 , o ni g a, svaki po nešto, potpuno odjenu i time se odužuju us- *) Biće, da je pisac kod ove rečenice svoju tvrdnju oslanjao na kur.anska ajeta, koja vele, da je Bog dž. š. stvorio ljude od jedne materije (nefsi-vahide), a da ih je razdijelio na plemena i narode, samo radi megjusobnog raspoznavanja. — „Sebilurrešad'". | �Strana 39. „BISER" Broj 3. i 4. vjera, koja cjelokupnom ljudstvu nuda i garantuje bezbijednost, pravdu, bratstvo i sve blagodati ovog svijeta. A šta bi tek govorili i pisali o Islamu, da su potpuno verzirani? To prepušćam gospodi čitateljima da oni odluče. Islam kao prirodna vjera, osnovana na stvarnosti i zdravom razumu, širi se i bez misionera, samo je ve­ liki grijeh na muslimanima, što se ne brinu oko izdava­ nja djela o Islamu na svim evropskim jezicima, kako bi se tim nur Islama unio u sve mračne evropske krajeve, rasvjetljujući tim mnogobrojnim narodima put spasa i skidajući im koprenu s očiju, koju im je natakao fana­ tični kler, kazujući im vjekovima, da je Islam nazadna, barbarska vjera. Te objede treba odbiti od Islama i pri­ kazati ga onako, kakav jest, i to jedino na evropejskim jezicima. Na ovaj način odužili bismo se dužnosti t e fa­ li ga. M. Z. Šteta, braćo, samo, Što je samak bio, Je r ja Zlatu nikad Nisam poljubio. A sad mi se samo Krasi lijepe Zlate, Sjetivši se sanka U pamet po vrate. . . Sakib Korkut: Naša vjersko-prosvjetna autonomija. (Kurbanima „desetgodišnje borbe” .) Predgovor. M o t t o : Ne zdvaljajte i ne jrubite po­ uzdanja u Božiju milost; očaj je samo kjafirsko svojstvo. F u r k a n. Abdul-Aziz Borić: U snu. Poruka uredništva, što je izašla u prvom broju pomlagjtn iv „Bisera” , utisnu mi evo pero, da se povratim na svoju radnju o zamašnoj temi naše ver.-prosvj. auto­ nomije. Već osvrt na stari predgovor, štampan u oktobru 1912. pruža mi groznu sliku naše rastrovanosti i mrtvila. Jo š tadanji predgovor bijaše naime jedna beznadna tu­ žaljka nti naš nehaj i indolenciju; još tad sam pisao: „Tri su i po godine, kako je stupio na snagu naš auto­ nomni Statut; na osnovu se tog Statuta: evo gotovo provedoše i drugi izbori za naša v. m. tijela, a naše se stran­ ke, naši politički i vjerski predstavnici, vajni naši prav­ nici i drugi akademski naobraženi inteligenti i — ne makoše da narodu rastumače sadržaj našeg toliko že­ ljenog „Statuta" i prikažu mu koristi vjersko-prosvjetne autonomije". Z la t i .-----Ggje miriše cvijeće, Gdje ružice cvatu, U bašči zelenoj Ljubio sam Zlatu. F. Ljubio jo j usne I milov’o kosu, Ah, ti divni čaši Rajske slasti to su. Poglediav’ me milo, Oh, ta divna Zlata, G rlila je mene Čvrsto oko vrata. Zagrli v me čvrsto, Ja sam rek’o na to >Ljiubiš li me možda, Mojiai mila Zlato?« \«t-Oi s.«* .. »>• Čudila se kako. Mogu pitat tako, A zatim mi rekla, Da me ljubi jako. .0 L i i i i 2 Zatim mi je glavu M etoda na grudi, Prenuv se izia sna Naglo se probudi’ ! TS Porazna je bila ta konstatacija, a1 jo š su poraznije daljnje riječi tog uvoda: „A koliki je interes naše javnosti za: autonomna pitanja vidi se najbolje po tom, što je bez primjedbe i diskusije prošao i zaključak o reviziji — aut. „Statuta". I kao što tom prilikom, tako i sad ističem da su programne tačke naših stranaka o proširenju naše vj.prosvj. autonomije bile i ostale samo — puke fraze. Stranački organi ne samo da nijesu zagovarali tog na­ javljenog proširenja, nego su o tom uopće šutjeli. Nijesu pratili rfi rada naših autonomnih oblasti, pa se nije moglo znati ni to, da Ii se te stranke u ovom pitanju slažu ili se razilaze. D o dana današnjega ostali su nepo­ pravljivi... Politički su klubovi i njihovi prvaci imali „prečeg" posla; nove su vjerske starješine udarile putem selefa; pravnici i druga inteligencija zadržaše svoj visoki pasivitet: da je književnika1, koji bi prikazao te naše „Očeve �Broj 3. i 4. ,BISER' Strana 40. i djecu” ! Ili bismo možda dobili svog „O blom ova” ? Daj pa znaj!... U dovoljavajući „B isero vo j” želji, valja mi dakle opet vršiti posao prvog razbijača leda. N o ovaj put s manje bojazni, jer sam iskusniji i jer je vrijeme od pet i po godina bilo dostatno i za najiscrpiviju pravničku studiju. I s to g a sad ne zazirem od eventualnog prigo­ vora: „zar baš t i? “ O so bito me veseli, da sam i ii prvom predgovoru dakle već iza jednogodišnjeg mufettiševanja u vakufu — uočio grdni razm jer izmegju cilja i rezultata „deset­ godišnje b o rb e ". Isto tako s osobitim zadovoljstvom ci­ tiram m otto svog pregjašnjeg uvoda: „Cijeni što imaš, da postigneš, što ti je jo š po trebno ". D a, cijeni narode, svoju vj.-prosvj. autonom iju, jer bez nje ne možeš na­ p rijed ; cijeni je i budi svijestam njene važnosti, je r ćeš inače biti izgubljen i pregažen. Pretap ljanje znači isto, što i utapljanje; nehaj i nemar isto što i 'K sahrana. A ini se pretapam o. M i malo po malo zatrpavamo svoje Vjerska i vakufska uprava prije! autonomije. ^ 1 Centralna vakufska komisija u Sarajevu. Prvi korak u pogledu uregjenja vakufskog pitanja^ učinila je zemaljska vlada osnutkom „središnje vakuf- 5 ske (centralne) komisije u Sarajevu” . Djelokrug ove komisije, koja je otpočela rad u go­ dini 1883. nije u početku opredijeljen nikakvom javnom odredbom. Javnost ga je mogla upoznati tek nakon pUbliciranja naredbe od 8. maja 1885. b ro j 3127/111. Pre­ ma toj naredbi sastoji djelokrug te kom isije: ,,u sračnavanju i odmjerenju vakufskih pristojba, u izdavanju odredaba glede uprave (adm inistracije), za koje nijesu nadležne mutevelije, odnosno vakufske ko­ misije za kotare, u podjeljivanju i oduzimanju vakufskih služba, te u upravljanju vlastitim prihodim a.” 2. Kotarski vakufski medžlisi. osebine; gubigio odlučnost u obrani ideala i s dana u dan slab im o u otporu. G radi nam se tabut, kopa nam se raka. A mi drijemam o i drijemam o. Zaboravism o još, da očaj nije islamski sifat... Na pobudu centralne komisije zavela je vlada ko­ tarske vakufske medžlise i njihov djelokrug uredila na­ re bom od 5. septembra 1884. b ro j 18.837/1. koja gla­ Vjersko-prosvjetna autonom ija zadnji je naš bedem. U čvršćujm o taj bedem, bdijm o nad njegovim nedostaci­ si : Zemaljska vlada obnašla je u svrhu i z v i g j a n j a svijeli u zemlji nalazećih se vakufa i njihovoga nepresta­ ma! Inače ćemo batisati. D a, nehaj za našu vjersko-pro- noga svjetnu autonom iju spremiće nam kobnu budućnost, si­ gurnu propast... d z o r a slijedeće narediti: „U pomenutu svrhu sastavlja se u svakom okruž­ nom i ki tarskom mjestu pod predsjedništvom kadije po Prom ijenili posvetu, pa ću da i to malo objasnim. Rahmetli F ird u s b io je vogja narodne borbe, pa mu jedan sobiti kotarski vakufski medžlis, komu će članovi biti unarn, hodža ili muderis glavne škole kotarskog mje­ bijah posvetio ovu radnju. Nu začetnik jo j je D idL č, a sta i obadva muhamedanska člana kotarskoga hiljadam a ih. je stradalo inoognito: neistaknuti i nepo­ znati. A . o n i nam. izvojevaše pobjedu. J o š nešto. Ni medžlisa. idare- Firdus ni D žab ić ne stekoše zasluge za popularizovanje „Ovi će medžlisi biti potčimjeni vakufskoj komisiji u Sarajevu kao njezini organi za inform acije i posredo­ načela, za koja su digli narodne pokrete — o bo jica su vanje za upravu muhamedanskih vakufskih dobara. propustili glavnu stv ar: osvješćivanje masa i prepustili ih sudbini. U činili su jo š jedan propust. B o jk otom inteligenata. om ogućili su k 1 i k a š t v o, koje je D žabića ubrzo „Dužnost ovih medžlisa jest istraživanje i držanje u evidenciji cijeloga u kotaru nalazećega se vakufskog zbacilo s vodstva, a i Firdusa na koncu konca pritisnulo uza zid. Šako su radili om .ko su i prošli. Nu rahmet im žnja na vakufske upravitelje i ostale vakufske službenike, duši zajedno sa svjem a iskrenim borcim a ?a našu vjerskoprosvjetnu autonom ij u. sudjelovanje pri izdavanju vakufskih zgrada i zemljišta pod najam i zakup i ukamaćenje vakufskijeh novaca, do­ zvola popravka do iznosa od 2 00 for., ispitivanje i pod- Kako se vidi, svrha je ovoj radnji pobuditi interesovanje za našu vjersko prosvjetnu autonom iju, ukazavši jo j prednosti i manjkavosti. S toga će biti razdijeljena na ova četiri p o g lav lja: Vjerska i vakufska uprava prije au­ tonom ije, — H istorijat bo rb e za vak.-mear. autonom iju, - imanja, nadzor svijeh džamija i vakufskijeh zgrada, pa­ „Statu t" i njegove manjkavosti i O svrt na nedostat­ ke autonom ije. Ve min — ellahit — tevfik! našanje vakufa tučućijeh se računa i n ajposlije izvršivanje naloga, koje daje vakufska kom isija u Sarajevu. „Sjednice se imadu držati prema potrebi u uredov­ nim prostorijama šerijatskog suda ili u drugom sposob­ nom mjestu u p r i s u s t v u je d m o g i a o d a s l a n i k a k o t a r s k o g u r e d a . Potrebne pisarske poslove ima šerialsfci sud obavljati i potrebni pisanmički mate­ rijal davati, koji će vakufska' komisija u svoje vrijeme platiti. S a r a j e v o , polovicom reb. ahira 1336. Sakib Korkut. daba. ) Zadržavamo nepromijenjen stil dotičnih nare­ �„BISER" „Kotarski, predstojnici imaju postupanje ovijeh medžlisa t o č n o n a d z i r a v a 1t i i nastojati da uredno i brzo posluju. „Članovi ovijeh medžlisa imaju svoju dužnost bes­ platno vršiti.” Eto to je ta mudra naredba, a za ilustraciju tadanjih prilika donosim otpise centralne komisije u pogledu us’M trojstva ovih kotarskih medžlisa. Prvi dopis*) glasi: I „Bosansko-hercegovačkoj vladi. " Broj 93. Strana" 41 odi 'dva člana iz medžlisi idare i mjestni hodža a pod predsjedavanjem šeriatski kadijah, odnosno muftijalh, koja će po smislu opstojećih zakona i naredaba imati vakuf­ ska dobra madgledavati, te u ovakom poslu sa ovim po­ vjerenstvom u sporazum i dopisivanje doći. Ova komisija došla je do potpuna osvjedočenja, da dokle god se ta povjerenstva ne uspostave i vrhovna1 uprave vakufski dobara postići, dapače u toliko su vakotarima ne imadne, ne može se nikakav uspjeh dobre uprava vakufaih dopisujuće odnosno poslujiuće orgiane po kufski poslovi neredu izvrženi, da se je mnogo slučajeva zlouporabe mutevelija konstatovalo osobito po izvigjenju od ove strane odregjenog povjerenstva pregledava­ nja vakufski računa Gazi Husrevbega u Sarajevu pronašli su se neizmjerni neredi toli u upravi koli u pronevje­ ren] u mutevelije u iznosu preko 55.000 grosa, što će se to jo š na pretres uzeti i rezultat predložiti. Dakle to je povod zlouporabi, što nije do sad niad mutevelijama trajne kontrole i odgovorne uprave bilo, a uspjeh pronalaska ti nereda i pronevjerenjia jest što je ova komisija sa pomnim okom i energičnim postupkom £ zauzela se uregjenja i dala pregledati najveću imovinu ^vakufa Gazi Husrevbega. Budući vlada u okružjima i kotarevima nije p o s t a ­ v i l a (!) službenih {komisija, koje biše se brinule za va­ kufske interese: očuvanje njihovih prihodia i izvršavanje oiešrutata, mnogi su vakufi postali plijenom pojedinaca1. Premda je sad n e m o g u ć e (!) ustanoviti i iznijeti na 1 vidjelo te stvari, opća je želja, a i za vladu važna stvar, da se to bar za u buduće spriječi, te očuva vakufski in­ teres i spasi ihajrait. Pošto je sigurno, da b i se u svakom mjestu m oglo naći patriota, koji biše vakufske poslove kako treba začasno vršili i pošto nije nikako shodno, da se članovima središnje komisije niaprti dužnost, da * vakufskim poslovima putuju po pojedinim kotarevflfma*^ Iz ovoga se uvigja, dia kad se po kotarima postave vijeće je jednoglasno zaključilo da bi bilo najah odlndje vakufske komisije, da će se moći svakom neredu i proneu svim kotarskim i okružnim mjestima osnovati ^asebne vjerenju u trag ući i dobra uprava i napredak vakufskih > vakufske komisije. dobara po zemlji postići. Članovima* ove komisije trebalo bi postaviti trr u uglednih gragjana, k o j e b i š e i z a b r a l e m j e s n e o b l a s t i (!), ,a predsjednikom 'imenovati mjesnog ka­ diju. U okružjima b i za predsjednika: trebalo p o sta v i' muftiju, a kadija bi imao biti potpredsjednik. U dužnost bi ovih komisija trebalo staviti: rukovanje vakufskim po­ slovima, istraživanje vakufa, o kojima se jo š ne vodi evidencij-a, piovagjanje nadoga centralne komisije i re­ dovito izvješćivanje o vakufskim stvarima'. S toga se predlaže da se u gornjem smislu izdaju shodhi propisi i upute ostalim obilatima. Sarajevo, 5. oktobra 1883. Hajrudin". Drugi dopis, koji je u ovoj stvari upravljen zemalj­ skoj vladi glasi doslovno: „Broj 93 od 1883. 2. Imati će sve vakufske zgrade po javnoj dražbi svake godine uz povoljne uvjete i jamce iznajmljivati kao i najamninu preko dotičnih mutevelija uz točno nadzi­ ranje pobirati. 3. fmati čc sve popravke vakufskih zgrada nadzirati i potvrgjene troškovnike predlagati. 4. Paziće da se nikakvi novci bez šeriatskog znanja •i sudjelovanja kamati rati ne smiju kao što se je to dogo­ dilo. 5. Nadgledaće, da Ii poslužitelji vakufa naime hodže imami muezini džabije mutevelije i ine osobe svoju slu­ žbu točno vrše ili ne. Imati će u svakom nepovoljnom slučaju ovoj komisiji prijavu podnijeti. *) Dopis je konceptiran i odaslan u t u r s k o m jeziku. U 6. Morati će godišnje račune vrhu vakufskih prihoda i razhoda u svom prisustvu mutevelijama staviti i nakon potpunog toošlatovamja i potvrde svake godine po izminuću iste do mjesec dana ovamo predložiti. U opće imati će ovostranim odredbama odazvati se. Potpisana komisija misli, da kad se vakufski poslovi, tako u zadaću šeriatski kadija uvrste, da budu odgovorni i pohvalni kao od svo­ jih nadležni služba*, tad će kadija ma polju ovog posla pomno brigu voditi. Nadalje potpisana komisija u z i m a »Misbahu« sam štampao original, a ovdje donosim slobodan prevod. Pisac. s i 91 o b o d u (!) i t u q io 1 b u (!!) p o d n e t i, da visokoista udostoji blagonaklono odrediti d'a u vrijeme sa­ Visokoj zemaljskoj vladi u Sarajevu. Smjerno potpisata komisija jest dne 4. oktobra 1883. pod gornjim brojem podnijela toj visokoj vladi predlog, da visoka ista shodnim odrediti blagoizvoli, da se u pod­ ručnim kotarima ustroje vakufska povjereništva, sastojeća i 1. Te komisije imati će sve vakufske nekretnosti i na kamati nalazeće se novčane fonde i njihove prihode kao i propi rvanje vakufskih desetina nadglediavati. �A li B a b a : Sm jestio sam je u oni naš dolaf u stanka kotarski vakufski komisija p o j e d a n p o 1 i t i čk i >č i n o v n i k n a i m e p r i s t a v p r i s u, s 4 v ui j.e (!) kao što to od visokoiste kodi ove komisije .gospodin povjerenik nailazi se koji bi im ao u djelovanju kom isije krepost ( ? !) , a prema onim odličnjacim a drugoj sobi- Tam o nek je neko vrijeme. P,0slije ćetno novac metnuti u jedan sanduk pa zakopati dolje u podrumu. Tam o je nasigurnije mjesto. koji spadaju megjiu vakufske poslužitelje i na koje sama kom isija nejm a odvažnog (!) upliva važnost po­ davati i ujedno od strane m jestni kotarski uiredia za (uspje­ struhnuti. Znaš da je u podrumu vlažno. A id B a b a (srdito): Mahni se ženo svoje buda­ laštine! Kako da plato isitru ta ? G dje si jo š to čuki? šno uredovanje potrebnu pom oć pružati. S tim biše se vakufski poslovi bez odvlačno i nepriporno rešavaili. Pot­ go ti opet radi, kako vidiš da je najbo lje i najpametnije, (Vani se čuju koraci. O boje umukoše i gledaju bri- pisana kom isija stavljajući ove m olbe ostaje u nadi, da će visokoista uslišati. žnn jedno u drugo.) Z a r i f a (mahnu rukom ): Bom ne znam ništa, ne- Zarifa (brižno): Da ne će žalobna mi majka i ' ! Prizor osmi. Sarajev o 23. ju na 1884. Prijašnji M ustafa, Ševki, B ašag ić, Houlussi, Kapetamović, Filipo-vić Ju su f, Hadži Jah ić, M. Em in, Hadži Nurudin.“ Tako su g ov orili i radili ti n aši pioniri. Historiku će ovaj dokumenat poslužiti kao p rilog za osvjetljenje ta­ danjih prilika, a mi ćemo dalje. (Nastaviće se.) i K a s ii m. K a s im (dolazi): Selamun alejkuml A li B a b a (malo zbu n jen o ): Ve alejkumu selam . j brate! Otkle ti u ovo doba? Bujrum sjedi! (Pokazuje J rukom na šeći ju. Zarifa, iznenađena ovim j* posjetom, stoji i šuti.) K a s d m : Osamio se brate, kod kuće, tebi malo na razgovor. (Sjedaju.) pa dođoh K ako si ti snaho? t ’remai Zairifi, ailil kao da se nečem d o sjeti.) Maiio prije smo se, kako mi se čini kod moje kuće pitali za zdravlje, Nedžib ča rd ž ić : flli B ab a i četrdeset hajduka. pa ja eto bom zaboravio. Z a r i f a : Nije to nikakvo zlo dragi djeveru, ako se često pita za zdravlje. Svaki čas može insanu, ne d’o B o g, da se nešto dogodi i da Se razboli. A l i B a b a : Tako je bom. Inšan je k’o srca. Sađ D ram a u pet činova. zdrav, sad bolestan, a više put i mrtav. B io eto, pa ga nema. (Prema ženi,) Deder ti iziđi pa nam zgotovi Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak-) a kahvu, nek brat popije. I onako nam rijetko kada dođe, P rizo r peti. A l i B a b a s a m. \ A l i B a b a : A što bih sad s ovim novcem? (Pri­ hvaća za vreću.) G dje da ga sakrijem ? (Sm išlja.) Gdje bi to b ilo n ajzgo d n ije? (D om išlja se.) Hm, biće najbolje p:a kad je došao, da malo promehabetimo. (Pruža bratu 1 duhankesu, a ovi prima.) K a s im : D ragi brate i snaho, nemojte mi zamjerit ii, što vam češće ne dođem! Uvijek neki posao, neka 9 t briga, da se insan nema kada čestito ni naspavati. (Zarila odlazi da prigotovi kahvu.) u oni dolaf u drugoj so b i sad za sad, a kasnije ću se P riz o r 'deveti. već pobrinuti, gdje ću to stalno sm jestiti. (Odlazi s P r i j a š n j i b e z Z a r i f e. vrećom.) Prizor šesti. Z arida sama. Z a r i f a (dolazi): Što je to bilo s njim i s vrećom? B aš je to m oj stari odnio, da gdjegod sakrije. Oprezan je plaho i plašiv taj moj stari panj. Sve se bo ji, da kogod ne sazna za dukate. A bome da pravo kažem, ima i pra/vo. Ćim toj svijet sazn a za kakvu malu stvar, odmah se io tom e g ov ori, kao o nekom čudu. Od muhe na­ prave med eda. Prizor sedmi. Z a r i f a i A li Ba b a. A l i B a b a (d o lazi): Je si 11 odnijela m jeru? Z a r i f a : D a, odnijela Sam. A gdje ti je vreća? A 1 i B a b a (puni svoj kam išić): B aš nek si došao, j K a s im : Dogjolh brate, da ti pravo kažem, s p o slom. (U pire pogled u Aid B abu .) : A 1 i B a b a (brižno i znatiželjno): E ? K a s im (kroz sm ijeh): M a da te pitam brate, 'M ovo: Otkle tebi onoliki dukati, da ih m jeriš? A di K as sve kaži, znati ne B a b a (srdito): Kakvi dukati b rate ? im (povjerljivo): Ne srdi se brate, već mi a evo ti tvrda vjera, da nitko drugi za to sa* će. A l i B a b a : Ama mahni se brate ćorava posla! Kakvi dukati? š to je tebi? K a s i m : Ne b o j se brate, kad ti tvrdu vjeru dajem, da te odati ne ću. Žena moja, alćak jedan, prije nego je i �broj 3, i 4. Strana 43. ,BISER“ vama pozajmila mjeru nama zala dno lojem, d vidi što ćete mjeriti. Malo prije kada ste mi povratili mjeru, bi­ jaše se dolje na dniu prilijepio jedan dukat. (Zarifa naljeva i dodaje najprije Kasimu, a onda mužu). A l i B a b a (ljutito): Hm. (U sebi: B aš si ti ženio, svemu kriva.) A l i B a b a : Ja kad sam umoran, najvolim popiti kahvu i zapaliti. (Puni lulu, a onda dodaje bratu duhankesu, da i on zapali.) K a s 'iim : Svi se začudiismo, kad ugledasmo dukat, te lekoih ženi: Ma odakle bratu toliki dukati, da ih mje­ ri, .a ne bro ji k’o ostali svijet. Z a r i f a : J a ko danas ne voli kahvu? 'Pije je mu­ ško, žensko, staro i mlado, ama sve. (Donaljeva im još kahve.) A l i B a b a (U sebi: Nema druge, već sve kazati.) E, iako je brate Kasirale, tvndia vjera, k’o što kažeš, da me ne ćeš odati, sve ću ti) po istini ispričati. K ai s i m : Slobodno brate, kaži bratu svome sve. Svaka tvoja sreća1, sreća je i moja, a tebe brate izdati, značilo bi izdati i sam sebe. K a s i m : Nemoj mi snaho više lijevati kahve, jer sam je se i onako previše napio. (Zastire rukom svoj findžan.) A l i ( B a b a : E slušaj brate! Danas, kad sam došao u šumu, gdje sam i do sada više puta sjekao drva, sjednem pokraj jedne stijene, da se odmorim i za­ pušim. Magarad sam pustio da pasui Istom što sam počeo da punim lulu, opazim, da dolaze iz daljine neki ljudi. Sjetih se da bi to m ogli biti hajduci i sklonem se u neki gust grm. Ja se tamam sklonih, ia izbi prvi harambaša i za njim jedan po jedan, — oko eetnde?r ' hajduka. Kad se skupiše pred stijenom, neko su vrijeme razgovarali i nešto se prepirali, a onda pogjoše prema stijeni. Prvi pred njima ide harambaša, pa kad je do­ šao do stijene viknu glasno: »Sezamel«, a onda sv /ug5 >še u špilju. Odmah sam se sjetio, da je to hajdučka spi­ lja, u kojoj su ihrsuzi spravljali oteti plijen1. Čekao sam ih tu sakriven, da opet izigju i da odu, pa da i ja inijilh oplijenim, ako budem mogao. Nisam dugo 'čekao, dok opet začujem istu riječ: »Sezame« i hajduci opet s harambašom izigjoše. Tu malo, zastadoše i zdogovoriše na koju će stranu u plijen, a onda žurno odbše. Kad su dobro odmakli, izigjem iz grma i dogjem pred špilju, te viknem: »Sezame!« špilja se otvori i ja uđem unutra. Zaprepastiti se i začuddh, kad ugledah silno blago i raznu robu tu u špilji. Brzo nakupim u vreču nešto du­ kata žureći se, da me hajduci ne zateku. Viknem opet istu riječ, vrata se otvore i ja iziđem. Brzo nađem ma­ garad, saberem nešto drva, vreću metnem među njih i dođem kući. Eto brate, sve sam ti kazao, pa sad, ako smiješ, možeš i ti ići. Stijenu ću ti pokazati, pa ćeš je lako naći. K a s i m (začuđeno): Baš čudnovato to brate, što si mi pričao. A;l i B a b a : Baš je čudnovat slučaj* nema fajde. (začuju, da dolazi Zarifa, pa prekidoše.) Prizor deseti. Prijašnji i Z, a r i f a. Z f t i r i f a : Evo vata djevere, kahve -za cara bi bila. Na taze sam je vodi zgotovila. (Unese mangalu s kahvom). K a s im : Vala malo sam je prije ‘kod kuće pio, ali ću ipak popiti jo š makar finđean kad je taka dobra'. A l i B a b a : Jo š jednu brate, pa makar ne htio više. Kasim: Pa nek bude, kad ste toliko navalili. (Pruža findžan, da mu naliju kahvu.) A l i B a b a : Pa dogji nam često ovako brate, pa ćemo posjediti i koju riječ progovoriti. Nekako si se baš od nas odbio. Z a r i f a : Nek dogje i Rukija. Nikad je baš nema, a ja ujojzi često dopadnem. K a s i m : Pa gledaćemo baš da dogjemo jedne noći na jelo. (P ošto je ispio kafu, ustaje da ide.) A l i B a b a : Zar baš skoči na noge da ideš. Mogli smo jo š malo da posjedimo. Z a r i f a : Zbilja zair odmah djevere? K a s i m : Moram snaho kući, jer imam nešto posla, pa bih rad bio, du ga do noći jo š svršim. Allah emanet! A l i B a b a : Allah emanet brate! Zarifa: Ejsadiie, djevere! (Ali Baba i Zarifa prate Kasima i odlaze.) Zastor pada. (Nastaviće sc-i Mevaizbdinije. Naša jedna poruka u prvom broju ovogodišnjeg „Bisera” imala je uspjeha, pa ćemo tako moći uvesti i gornju rubriku. Urednik obustavljenog „Misbaha”, na kojeg apelirasmo da u „Biseru” započme svoju „Mevaizi dinijju” odazvao se je našoj želji i obećao nam svoju saradnju. Time će „Biser’ moći udovoljiti i ovoj narod­ noj potrebi i — inšallah — privesti u djelo i ovu lijepu ideju. O samoj stvari napisao je Sakib ef Korkut lijep i iscrpiv članak u 9. broju „Jenji Misbaha” od 28. maja 1914. i mi taj članak prenosimo u nakani, da i sa svoje strane upozorimo požvane faktore, da se je vrijeme — m i c a t i . Ratne prilike, koje su u mnogočem pogoršale stanje naše zajednice i — što je najfatalnije — uzdrmale •i temelje našeg morala nameću nam dužnost podvostru- �Strana 44. M egju dužnostim a ulema medžlisa ističe § 138. tačkai 3. aoiit. statu ta nsto janje „da, se poznavanje islam­ ske nauke m egju muslimanima obukom i p r o p o v i ­ j e d a n j e m , kao i obiteljskim obučavanjem proširi i m o r a l š t o b o l j e u č v r s t i.” Istu ovu dužnost na­ meće »Statut« našim m uftijam a (§ 14b. t. 5.). Ako ovi funkcionari zapuštaju ovu dužnost, i ako u toj dužnosti nje zdravijeg temelja našoj budućnosti. Dok god se na­ šem svijetu uskazuju kojekakva naklapanja o „pokugjenosti” dunjaluka i njegovih nimeta i dokle god imadim privlačivosti one besmislene hikjaje i nabrajan ja — sve dotle nema našeg napretka, niti se možemo nadati kakvu selametu. Istisnuti ove bezimene risale m oguće je jedino mai taj način, a k o s e oinie n a đ o m j s t e d r u g i m , b o l j i m i v a 1 j a n i j i m k j i * at-b o m. Moramo d a k l e n a p i s a t i i š t a m p a t i n o v u m e v ’ i zu, 1 dok god to ne učinimo, ne možemo sa sebe skinuli odgovornosti radii groznih posljedica, što ih donosi' po­ manjkanje ovaScog jednog valjana kjitalba. Neko će reći da to spada u dužnost rijaseti Umije. drugima ne prednjače dobrim prim jerom , onda griješe nesam o prema narodu, nego i prema svom zvanju. U z­ Priznajemo da je tako, mu ,uza sve to iznosim o jedim praktičan predlog o ovoj stvari, budući je pitanje mev’ize čenog rada, naročito na polju1 vaza i nasiihata. O d reisa do seoskog imama s v a j e u l e m a zadužena važenjem. Na tom polju ne sm ije biti izvlačenja k izm otavanja: svi su čuvari i svi će odgovarati za svoje stado. P r v a c i su d v o s t r u k o o d g o v o r n i . krijepimo. Mi ćem o da to pot­ rokuju zastoj, šire apatiju. D užnost im je da se trgnu, da rade i bude. D aljnju im dužnost zgodno ističe o vaj „M isbahov” članak: \ Broj 3. i 4. .BlŠEft' »Dini je — inaisiihat« veli jedan utvrgjem haiđisi šerif i mii ćemo d a tim Alejhisselamovi)m značajnim , vrlo zna­ čajnim m jerilom om jerim o sebe i svoju okolinu. Može li se to bez g rižnje savjesti i rumeni u licu? M i ne mo­ žemo. Ne m ožem o uza sve to, što većinu dokonog vre­ mena posvećujem o uregjivanju o vo g lista, koji je sebi stavio u dužnost, d!a vrši gornju zapovijed1. Je r — malo radim o i m alo se brinem o za opstanak i budućnost ovog zapuštenog miileta. Šta da reknemo o drugim a? Šta da kažemo o radu članova ulemiat-medzlka, muf­ tija, m'uđerisa i druge poitpuno b e s p o s l e n e uleme? Šta da reknemo o potpunoj jalovosti naše „svjetovne” inteligencije i njen oj ravnodušnosti prema potrebama našeg naroda i zahtjevima, što mu ih stavlja današnje vrijeme i njegov duh? T o neka reknu oni sam i i neka o dgovore ako ne ovom narodu, ono bar svojoj savjesti. M i ćem o prijeći preko ovog g ro zn o g odgovora napo­ menuvši, da je »danas »emr bil m ar uf« — f a r z ii ai j n, jer g a g otov niko ne izvršuje. Ne, ni jesm o se 'dobro izrazili. T reb alo je reći: Sposobnim je alimima farzi ajn ustati na obranu pravih propisa Islama, jer mnogi — često pu­ ta i u lijepoj.nakani — šire protušeriatske ustanove. Ovim ne ciljam o na feseku, koja propaguje zle zapadne ideje, nego na onu masu naše polutoeme. što u svom džehaletu preporučuje morske ideje kojekakvih opskurnih pi­ saca raznih risala i „mev’iza” , u kojima se m jesto islam­ skog svjetla i kulture preporučuje tmina, i reakcija. Ci­ ljam o na te »mev’ize«! . . . Ne ćemo i ne trebam o dokazivati neshodnost ovih risala i njihovu oprečnost sa propisima našeg uzvišenog Šeriata. O tom su sig u rn o na čistu svi, koji su imali pri­ like čitati ove perzijsko-kineske bajke i b a jčic e.*S toga ću da pregjem na samu stvar. Istisnuti ove risale iz našeg srednjeg i nižeg ule- manskog staleža jedan je od prvih uvjeta za postavlja­ vrlo prešno i zamašno. E v o kako bi se, po našem miš­ ljenju, toj potrebi najlakše udovoljilo. Naše udruženje preuzima na se štampanje mev’ize, a njenu redakciju preuzima naše uredništvo i ulema-medžlis zajedno. Napisaće ju pak desetak petnaest naših alima i to tako, da svaki obradi po jednu ili dvije teme. Svi po malo i eto lijepa kjitaba! Nešto slično „M evaizi-dinijji”, što ju neke godine otpoče, ali na žalost ne dovrši ulema jednog carigradskog kluba stranke „Itti'had ve terekki“. Neko če opet napraviti kiselo lice u znak jednog veliog upitnika. Stoga ćemo napraviti malo pokusne statistike: Reis-de dija tri vaza, tri člana ulema medžlisa tri vaza, šest muftija dvanaest vazova. T o biše b ili prilozi služ­ benih i — najpozvanijih lica. Pom ogla bi im i redakcija , J . Misbaha“ : urednik dva vaza, (pri nuždi, ako hoćete i tri i četiri!) Bašić, Fejić, Fejzagić, Cerić, i Serdarević po dva vaza. Šeriatska škola tri-četiri vaza. Od pedeset kadija ne tražim o više nego deset vazova, a od dva­ deset muderisa samo deset vazova. I eto knjige ako ho­ ćete od tristo stranica!... Mi rekosmo svoju, a sad je reda na ulema-medžlisu i ostaloj našoj ulemi, da se očituju i — prime posla. Do budućeg b ro ja očekujemo decidiranu izjavu, a prijatelje sa strane, koji biše se primili da o brade koju temu, mo­ limo da nam se odmah pismeno jave. D rag o bi nam bilo, kad bism o uz obećanje rada dobili i m nijenje o načinu izvedbe. Je r kad je više jaja gušća je čorba. ujedinio u dobru i pravu putu! B o g nas Ne smećimo s uma i upamtimo dobro, da smo svi čuvari, i da ćemo svi odgovarati za naše stado...! ,,M isbah“ je zamuknuo, pa će ,,B iser“ draga srca prigrliti ispunjenje zadaće, o kojoj je govor u gornjem članku. „Biserovi“ su stupci otvoreni svjema', koji se žele uhvatiti u bratsko kolo. Mi rekosmo svoju. 0 . će K o r kut početi u idućem broju, a ostali nek se javljaju i — hva­ taju pera. „ B o g nas ujedinio na dobru i pravu putu“ ... �Broj 3. i 4. ,BISER" Strana 45. Padom Omejevića, predstavnika arapske .narodne vlade, dolaze na kormilo Abasovići (1 3 2 .- 656.), kojih je vlada prožeta duhom izmirenja i zajedničkog rada dvaju velikih naroda, Arapa i Perzijanaca ili bolje NeA. arapa. Politički utjecaj ovih potonjih raste iz dana u dlan, a kulturni njihov poticaj pobuidi i same Arape na Povjesnica prvih stoljeća arapsko-islamske države duševni rad i natjecanje u svakom pravcu. U mnogim puna je vijesti o nutarnjim trzavicama i nemirima, koje gradovima Sirije, Mesopotamije, Egipta i prednje Per­ su nastajale najviše zbog borbe izm e tu ražinih dina­ zije, gdje se nastaniše Arapi iza velikih ratova, čuvahu stija za pravo hilafeta, 'a budući da je hitafet (imametf) se još stare grčke znanosti, naročito filozofija i prirodne čisto vjerska ustanova, to su u tom pitanju imali veliki nauke. Vješt' Sirci prevedoše stara grčka djela na arap­ utjecaj islamski učenjaci (ulema), kojih su pravna rijeski, obrazovani Perzijanci upoznaše ih sa starim in­ šenja i znanstvena mnijenja vezala i samog halifu, odregjivala mu način vlade i propisivala mu prava i duž­ dijskim medicinskim i matematičkim djelima, a daroviti Arapi latiše se sad'a objeručke marljvog studiranja, zanosti. baciše narodnu nejednakost i kročiše znatan korak na­ Po nauci islama treba da se cijeli javni i privatni prijed kako u vjerskim tako i u svjetskim znanostima. život svakog muslimana kreće u granicama1 šeriata, a Prostrane mnogobrojne džamije u Bagdadu, Mekji, Me­ poznavaoci tog zakona (ulema) bili su najviši audetoriteti dini, Damasku, Kahiri, Niša puru1, Mervu, iBuhari, Korkako za privatni tako i za javni život. Oni su bili ui neku dovi, Toledu, Granadi i drugim velikim gradovima poruku organičeni zakonodavci u islamskoj državi tako, stadoše ognjištem znanja i prosvjete, a novoosnovane da je svaka odredba halife m orala biti odobrena od ko­ medrese pružahu nebrojenoj mladosti, koja je željna jeg priznatog učenjaka. Jednom riječi bili su islamski znanja dolazila iz svih krajeva (talabul-ilmi), dovoljnu učenjaci odlučna stranka u svakom pogledu, pa je sa­ opskrbu svim i svačim, kako bi se bezbrižno mogla po­ svim razumljivo, da su uživali veliki ugled1 na dvoro­ svetit- ihidijama. vima i u masi i da 9u njihovi učenjački nazori i pravna Eu prosvjete zasja na svim krajevini: islamskog riješenja, sto su ih oni slobodno u javnim preda /anjima svijeta i podiže po jeziku i običajima1 različite, ali po u džamijama' ispovijedali, imali važan glas i u najzavjeri u jecbo g Boga i uzvišeni Kur’an jednake narode mašnijim državnim političkim ptanjma. do zamjetne visine blagostanja i napretka. Omejevići (40.— 132.), koji se grubom silom domogoše vlasti, bili su od islamskih učenjaka osugjeni N' danas se ne možemo dovoljno nadiviti onim kao „uzurpatori hilafeta” (mutegallib). Nesporazum i neznatnim ostacima, kulturnih tečevina ovih islamskih razdor izmegju Omejevića, predstavnika svjetske vlasti, naroda, premda je preko njih kroz 1000 i više godina i islamskih učenjaka, oko kojih se okupila masa pravo­ prohujalo nebroj viših i manjih ratova. Ni divlja provala vjernih u Medini, imao je kobnih posljedica i izazvao Mongola i križarske vojne na istoku, niti »sveta« inkvi­ najposlije drugi gragjanski rat, iz koga izagjoše opet zicija na zapadu ne mogoše uništiti tragova te visoke Omejevići kao pobjednici, ali moradoše sadla voditi po­ kulture, koju postigoše u srednjem vijeku 'islamski, na­ mirljivu politiku sa islamskim učenjacima i njihovom rodi, kojima je vjera Islam bila madia sve, a uzvišeni strankom. To im je pošlo za rukom tim prije, što je Kur’an i hadisi šerif jedini zakon za sva moguća pitanja halifa Abdulmelik 75. po hidžretu bio priznat halifom javnog i privatnog života. Oni su znali i htjeli uvažiti u svim krajevima islamskog svijeta, pa su, ga i islamski prilike vremena i sve druge okolnosti, pa po njima udćučenjaci priznali halifom, »jer je priznanjem većine mu­ šavati svoj život — ali uvijek u granicama propisa še­ slimana stekao to pravo«. Otada prestaje razdor .izmegju riata. To im nije smetalo', da postignu najviši stepen jedinih i drugih, halife kupe oko sebe učenjake, niagragjukulture svoga doba i ostanu učiteljima cijelog čovječan­ ju ih i podupiru njihov blagotvorni rad. Od ovog doba stva gotovo za deset stoljeća. počinje cvasti znanost, najprije islamska vjerska zna­ Zanimivo je makar i u najkrupnijim crtama upo­ nost i s njom skopčano jezikoslovlje, a onda i druge znati bar glavne tipove naučnih zavoda kod ovih islam­ svjetske znanosti. skih naroda, jer je škola, igdje se znanje i umijeće širi u Nastavni zavodi kod starih Firapa.*) ' *) Izmegju svih istočnih naroda, koji prigrliše Islam, star su Arapi najzaslužniji u svakom pogledu. Arabija je kolijevka Islama, a Arapi najveći pobornici njegovi: oni ga prvi raširiše na sve strane svijeta, osnovaše islamsku državu i u zajednici s drugim islamskim narodima podigoše islamsku kulturu. Njihov jezik, na kojem je i Kur’an, postade jezikom svih obrazovanih muslimana, a islamska kultura sa svim svojim granama u znak tog priznanja dobi ime „arapska”, pa se i danas kaže ,,?rapska literatura”, „maurski (zapadno-arapski) stil” (u građevinama), „arapske brojke” i si. S toga je i ovdje rečeno „kod starih Arapa” mjesto »kod starih islamskih naroda«. najšire slojeve naroda, najvažniji faktor u prosvjećivanju tog naroda i njegovom kulturnom podizanju. Stoga će­ mo ovdje pokušati bar u niajglavnijim crtama prikazati glavne tipove tih zavotda. Velim pokušati, jer bi trebalo premnogo vremena, a možda ne bi bilo ni moguće danas valjano prikazati uregjenje tih zavoda, kojih nije bilo na stotine, nego na hiljade i hiljade u raznim krajevima svijeta, u razno doba od všie od1 1000 godina, sa raz­ ličitim uregjenjem i svrhama. P^najglavniji je razlog toj nemogućnosti, što mi danas nemamo sačuvamo Bog �Strana 46. Broj 3 i 4 ;BISER‘ zrna ni sto ti d io onoga, što su ovi narodi nekada napi­ sa li; o no ma to djela, što je d o danas sačuvano i do nas doprlo, razbacano je p o knjižnicam a cijelog svijeta, pa se m ora čovjek ograničiti na nekoliko djela, u kojima su opet sasvim manjkave vijesti o školama samo muzgređno ovdje ondje spomenute. No prije nego počnemo g ovoriti o uregjenj'u tih Škola, treba da se osvrnem o m : podjelu cjelokupnog naučnog gradiva ili pravije sveukupne znanosti' o n og doba. Sveukupne znanosti dijelile su se tada u dvije ve­ like skupine: islamske vjerske znano sti i svjetske zna­ n o sti.**) I s l a m s k e - v j e r s k e z n a n o s t i obuhvatale su čisto vjerske i pravne znanosti (Elulumuddin ijje i šer’ijje ) i jezične ( = lisianijje), koje su se uspo­ redo g ojile, je r su se jedna na drug u m nogo oslanjale. O bje se opet dijelile u m noge sv oje ogranke. U skupinu s v j e t s k i ih z n a n o s t i spadate su sve o stale zna­ n o sti.***) Naprama ovoj podjeli sveukupne znanosti razvija­ li su se i dijelili i naučni zavodi'. U početku su se gojile samo islamske znanosti u početnim školama i džami­ jam a, ali kad su se islamski narod i upoznali sa starim grčkim i indijskim djelima na polju svjetskih znanosti, počeše ih štuđirati najp rije 'u privatnim učetijačkim klu­ bovim a, javnim knjižnicam a i bolnicam a, kasnije j po džamijama, gdje su u javnim predavanjima vjerske istine i pravni nazori razjašnjavan i i potkrepljivani rodnim zakonim a i naučnim istinam a. Tako se izm iješaše o bje velike skupine, a u novom tipu naučnog zavoda, u me­ dresi, počeše se študirati islamsko-vjerske znanosti, koje sada obuhvatahu osim čisto vjerskih i pravnih znanosti i s njim a usko skopčanog jezikoslovlja,’ jo š i logiku, metafiziku i dobar dio matematičkih i prirodnih zna­ nosti. (Nastaviće se-) **) ili kako ih Ibni Halduni u svojoj Mukađdini str. 533. naziva Eluhitnul-aklijje i ■= naklijje ***) „do kojih dolazi čovjek svojini razmišljanjem i pomoću svog shvaćanja upoznaje osnove, zakone i dokaze i tako dođe do nekog uvjerenja, koje mu služi za razlikovanje istine od ne­ istine” . . . Ibni Haldum: Mukaddima: 532. Na istom mjestu na­ braja on glavne ogranke pojedinih skupina: U ..islamske vjerske znanosti” (Eššerijjat) spadaju llmul-kiraeh vet—tefsir, (nauka 0 čitanju i tumačenju Kurana) — hađis (nauka b iradiciji) -•fikln vel-feraiz (pravna nauka i nasljedno pravo) - usulilfikh vel-džedeli vel-hilatijjat (izvori pravne znanosti i dialektika) i kjelaini (dogmatika), od kojih svaka ima opet svoje ogranke. Jezične znanosti (Elulumul-lis-a nijje) broje četiri glavna ogran­ ka: Ilmul-Tugati (leksikografija) liahvi, gramatika) — beani 1 - eledebi (u glavnom stilistika, poetika, metrika i retorika), a ovi. opet svoje ogranke tako, da svega ima 12 jezičnih znanosti (Elulumul-isna-ašerijje). U svjetskim znanostima broji on se­ dam glavnih i to: Ihmil-mantikr (logika), hendeseti (geometri­ ja), aritmatiki (aritmetika) hejeti (astronomija), musiki (muzika), Elulumut : tabi’ijje (prirodne znanosti) i elilahijje ili ma veraet-tabia (metafizika). Murat Sinanagić: Aeroplani u ratu. (Svršetak.) Simpatični ti junaci su istina osvojili zrak, ali ta je pofoje. ' da išla preko stotina m rtvaca. Sauno g. 19J1- poginulo je 78 avijatičara. »a megju njima 1 Slovenac Rosjan pod Biogradom i Bethibeg u Samu«. Kad avijatičar hoće da leti, sjede u aeroplan i pusti da radi motor- Motor je spojen s propelerom ili vazdušnini vijkom, koji se okreće i zahvaća vazduh poput vesla. Propeler je (najviše od najbolje hrastovine, a na kraju je kašikast, da bolje zahvaća zrak. Propeler se okreće sve brže i brže, sav se stroj trese, trava pod njim pobježe od uzdrmanog zraka. Kad propeler postigne 1600 okretaja u minuti, onda vo­ zač dadne rukom znak, momci sad puste aeroplan i on se počne najprije kretati polako na kolicima po zemlji k,o.jih 50 m i onda se počne dizati polako košimice kao kakva ogromna ptica. Za upravljanje aeroplana desno i lijevo, gore i dolje, služi se avijatiear kormilima, koja se nalaze otrag na kraju aeroplana. Kormilo za visinu je udešcuo kao ptičji rep, a njim se upravlja nogom pomoću jedne poluge. A kormilo za upravljanje desno ili ' lijevo udešeno. je kao rep riblji, a jifome se ravna kolom, koje se nalazi pred vozačem kao kod automobilaLetenje u aeroplanu je skopčano s velikom opasnošću, i- je taj izum tražio silnik ljudskih žrtavaZa to će imena slavnih avijatičara biti zlatnim slovima zab ma u povijest toga izuma. ratko vrijeme od nekoliko godina, čovjek se obogatio nojvoni Iturnom tečevinom i aviatlka može zabilježiti lijepe •-lijahu- \vijatičar Garos preletio je Sredozemno more, $haez ie u.~ i o preletjeti Pirineje, ali je pri spuštanju na zemlju sloii nog i i umro. Njegovim krvavim tragom stupa naš zemljak pilot Bjejov :ć i preletje Pirineje, God. 1913. preleti eronaut Parlnelin najviši vrh u Evropi, Munblan u visini od 5300 mOn je prokušan uspješno u tripolitanskom 1 balkanskom ratu, ali tek se je njegova vrijednost pokazala u ovome svjet­ skim vrtlogu- U mirno doba se je držalo, da je Francuska prva zemlja u avijatlci i da će njezini aeroplani u slučaju rata uniš­ titi njemačke tvrgjave. Ali je došlo protivno. Sav je svijet ostao zadivljen nad djelima (njemačkih 1 naših avijatičara. IV. Naši avijatićarl na djelu. Prije rata njesmo mi imali ni pojma, kakvo je strahovito oružje aero- i hidroplan u rukama naših pilota. Već u početku razvili su naši aeroplani živu akciju na ruskom bojištu i. njima imamo zahvaliti,, da su otkrite ruske vojske niiliona i što Je naša vrhovna uprava poduzela taktiku svoga povlačenja i umaranja ruskih masa, da im kod Tarnova i Gorlica zada onakl majstorski udaracKad je ruska vojska opsjedala Pšemisl, naši su avijatičari dolijetali i izlijetali po svojoj volji- Taku je pošta iz Pšemisla dolazila kao da i nema ruske vojske. U lijetu kod Pšemisla oso­ bito se je istakao natporučnik Molino. On je u kiši taneta izla­ zio iz Pšemisla na svom aeroplanu. Ruski kapetan Andrijević naumi zapriječiti djelovanje našega junaka i kad je opazio stroj s Molinoni u visini, dade se u potjeru za njim, zakvači ga u zraku i obojica nagjoše smrt. Na jugu su takogjer iz Srijema i iz naše Poisavine, nad­ zirali naši piloti srpsku vojsku, a hidroplani su imali zadaću da osporavaju rad francuske flote i djelovanje crnogorske arti!**rije. �Broj 3. i 4. ,BISER* Ali tek, pošto nam je navijestila rat nevjerna Italija, koju smo mi gojili kao guju na prsima, stekli su naši liidroplani svoj svjetski glas. Već sam uvod u rat bio je uspjeh za naše oružje. Četiri sata iza naviještanja rata bombardirali su naši zračni junaci Mljetke i Ankonu. Lijet preko Rimina uništio je tamo glasovitu tvornicu municije. Nijedan važniji vojnički objekt na istočnoj obali nije ostao poštegjen. Cesto je i prečesto jedan jedini aeroplan slu­ žeći se bombama nosio milione štete. Na duhovski ponedjeljak opažen' je talijanski veliki zrako­ plov »Čita di Ferara«, koji se je uputio da bombardira naše položaje. Linijski poručnik Klassing. poduze herojsko djelo i pogje u susret na svom aeroplanu talijanskom kolosu. Mali aeroplan proti zrakoplovu! Borba nejednaka, jer ako aeroplan i natkrili zrakoplov, ako ga i pogodi, zapaljeni gasovi iz zrakoplova zahvatiće i aeroplan i zapaliće benzin. Ali naši junaci ne misle na svoju glavu kad se radi o usluzi domovini. Neprijatelj se mora uništiti, pa ma pod koju cijenu. Posada zrakoplova otvori vatru na Klassinga, ali om je ne odvraća, nego gleda, da se popne nad zrakoplov, pa da izvrši svoj naum. Kad je dosegao željnu visinu, začne pucati na grdosiju i već drugi hitac zapalio je gas u zrakoplovu/ča nekoliko časova nalazio se je oholi napadač sav u plamenu u valovima Adrije, a naš je junak dobio zasluženu dekoraciju. Ali sve čine u povijesti nadvisio je naš pilot, linijski po­ ručnik Konjović 2. februara pred Valouam. On je dobio nalog da bombardira utvrde naših nevjernih saveznika. Sijekući zrak, sipajući oganj i zator iz svojih aeroplana na neprijatelje, izv i šili su naši junaci svoju tešku zadaću. Topovi s kopna i s mora s lagja rigali su vatru ma smione vozače, hotjevši ih otjerati. I zbilja je jedan stroj bio pogogjen u motor i morade se spustiti na more u sigurnu smrt. To opaze 2 neprijateljska ti rpedna razarača, pa pojure, da zarobe hrabre pilote i prisvoie aem_ lan. Ali sad se dogagja nešto nečuveno. Proučnik Konjović, videći drugove u opsuosti, baci se sa svojim hidroplanom u more i u kiši taneta za najveće bure oba vozača iz oborenog stroja uzme u svoj aparat. Ali junak nad junacima ne zadovoljava se samo tijem, me^ još zapali iz puške i uništi nastradali aparat, da ne dopane ru­ ku omraženih neprijatelja. Sad pusti svome motoru najveću brzinu i dvostrukim te­ retom vinu se u visinu s uzbibanih valova, okrenu prema sje­ veru i prevali put od 220 km od Kotora. Kakav dojam čine taka junačka djela naših hrabrih pilota, na neprijtelja, Iako je pojmiti. Ma da su naši neprijatelji brojno triput jači od nas, naši junaci ih na kopnu i na moru i u zraku uadmašuju. Način, kako se izvagjaju junačka djela, bio je zago­ netka za čitav svijet. Riješeuje te zagonetke nam je tražiti u obrazovanosti naših junaka u čvrstoj volji, da moraju pobijediti u izvršivanju soje teške dužnosti i prema dragoj domoini i Svi­ jetloj Kruni. Taki primjeri junaštva nisu osamljeni u povijesti ovoga gi­ gantskoga rata. Junaštvo nije glavno obilježje samo naših avijatičara. Svki čas čujemo o hrabrosti naših junaka sviju vrsta oružja. Ta već je herojstvo u Besarabiji izdržati vojsku miliona. Svaki je pojedini naš čovjek na Soči junak i heroj, svaki zaslužuje našu Hvalu- Očevidac ulaza Kdveszove armije u Ska­ dar na Bojani pripovijeda, da su naši vojnici ulazeći u grad pjevali. Kao na piru u svatovimaČovjek kad te čita, srce mu se puni miljern i usta mu se sama otvaraju da i on pjeva. Pjevajte sokolovi dični, majka vam radosna bila! Vašar je pjesma smrtno opijelo neprijatelju pred Biogra­ dom, Nišom, Dračem, Valonom i svagdje, gdje god vi dogjetc- Strana 47. Uz nas je Bog I dobri genij našega dragoga cara i kralja- Vj vraćate svojim junaštvom ljubav za ljubav našem svijetlom ijnperatoru, koji nas čuva, da nas ne pogaze kopita ruskih Ko* zaka i talijanskih razbojnika. Svaka pomisao na predobroga našega cara, napunjava naša junačka srca novom hrabrosti i take bojovnike neće niko pobijediti. Majka domovina za koju vi prolijevate svoju krv, neće nikad zaboraviti naših zasluga, a naš car — otac naš, priznaće vam gajret. Božja pravda će dosuditi, pa čete se vi, milovanje naše, iza pobjede povratiti u svoj dom i donijeti nam slavu i mir- Mi ćemo vas sve dočekati raskriljenih ruku d primiti u svoj zagrljaj. Mnogi i mnogi od vas ostaće na bojnom polju, u tugjiui, ali će vam zemlja biti laka, jer ste se odužili i caru i domovini. Iz vaših će grobova sinuti vašoj braći i djeci vašoj zlatna sloboda iz njih će ojačati naša velika domo­ vina. Hvala vam svete sjene palih junaka! Mi vam dugujemo sve, jer v j ste pali za dobroi naše,djece. Vječna vam slava i oprostite što vam kosti u grobu potresamo. Oprostite, jer mi ćemo vas uvijek lijepim i dobrim spominjati' Neuspjeli špekulanti. (Istinit đogagjaj.) Priopćio: H i ć m o . U šeheru M. gradi se veliki most. Budućnost će blizini toga mosta. Muhamedaga Ć. ima takogjer lijep kompleks zemljišta baš uz cestu, koja će od mosta voditi, lntereščije i spekulanti stanu se zanimati za pojedine komade. T ri vjerna prijatelja, tri Ivana, tvrdi kao stanackamen, zbog svoje škrtosti u cijelom šeheru predobro poznat:, zapute se k Muhamedagi. — „Sabate hajrosum, Muhamedaga!” — „Alahrazosum!” — „Došli smo, Muhamedaga iu jednoj stvari, da Te nešto upitamo,” reče najdulji od tri Ivana, koji se inače smatra mudrim! — „Bujrum, ljudi!! — „Ti imaš tu, blizu bolnice, jedan kompleks zem­ lje, pa ne bi li ga prodao." — „Imam, efendium. Nije, vala, na prodaju, ali, baš, ako se pogodimo, pa nek Vam bude.” — „Pa šta bi Ti tražio, Muhamedaga, na metar?” — „Toliko i toliko!” — ,,E, puno je to, Muhamedaga! mnogo jeftinije.” Ti si ga kupio — „Vala, meni nije sile, a ja sam Vam bacio pri­ mjerenu cijenu; nešto skuplje jest, ali opet nije pretje­ rano.” — „Znaš, šta je, Muhamedaga," nastavi mudri Ivan, „mi d b te im o me, da kupimo zemljište za sebe, nego za groblje, pa pošto je za tu stvar, nemoj nam pregoniti, nego nam prodaj za što niže.” Muhamedaga se uspravi, pa će na to; �Strana 48 - — „Trebali ste mi to. odmah reći, a ne okolo-maokolo, pa bih ja drukčije govorio. P o što je to patriotska stvar, diužnost m i je, da Vam izagjem u susret. Drage vo­ lje Vam obećajem , da ću Vam ga prodati pod ono, po što sam i kupio. Sam o Vas molim je d n o . . . ” — „Lepe, M uham edaga,” rekoše tri Ivana. — „Nem ojte kazivati nikomu, pošto sam Vam prodo, da ne bi kom šije saznali i prepali se, da im cijena njihovu zem ljištu ne spane i da im ne bi što hatur bilo, što sam eto bez njihove dozvole dao, da tu groblje bude.” — „Nećem o, nećemo, budi uv jeren !” , odgovore za­ da jući riječ M uhaihedagi. T ri Ivana, tri tvrda prijatelja odu župniku, da se porazgovore i da mu haber učine, kako im je Muhamed­ aga o b ećao zemljište. I M uhamedaga ode iz svoga dućana kući, kad prihm alo ručeno doba. D o g je kući, a kad imaš šta vidjeti. sletile: Broj 3. i 4. ,,B1SER“ Kom šije je __ „Ja sam obećao za groblje i um olio sam, da niko o tom ništa ne saznade. Pošto se toga nijeste držali — prema trojici Ivana — i pošto ste na temelju bačene cijene išli i k mojim komšijama, da i od njih izlaktite jef­ tino zemlju, a sve na račun g ro blja, vidim, da je to pre. vara i špekulacija. Advokat Vam nije trebao, nijesam di­ jete, pa da me uhvatite za riječ. Vi nijeste ljudi od riječi i idite s milim B o g o m !“ — „Ama, Muhamedaga, dž a nu m, . . . ! ” — „Ništa, g ospod o !” Advokat, koga su bili doveli kao na gotovu stvar, reče: „Što ste me dovodili, tu nema ni prodaje ni ugo­ vora, Muhamedaga ima pravo.” Neuspjeli špekulanti odu pokunjene glave. Pošli su stopama srpskim, ali su daleko od njih, da budu špekulanti, makar su jedni i drugi naša „braća” po krvi. ga — „Šta si radio, M uhamedaga, ako B o g a zn aš?” — „Šta, ljudi, za B o g a !” Odgoj i nastava. — „Prod ao si zemlju po što - za što, pa oni alčaci došli, da i od nas izlakte zemljišta. Vele. kad je M uha­ medaga m o gao datif pod to, što ne bism o, biva, i mi.” Vježbanje djece u govoru. Sva se avlija oko Muhamedage okrenu „Vela hiavle, vela kuvvete! Kad li prije odoše i kad li prije razg lasiše !” Čudom se čudi i snebivk Muhamed­ Djeca se nauče govoriti već u svojoj rogjenoj kući, osobito od svoje majke. Zato se taj govor i zove mate­ rinski jezik. Što više roditelji i ostala kućna čeljad oprez­ ne- razgovaraju sa svojom djecom, to su djeca vještija i okretnija u govoru. U našem se narodu na ovo od­ gojno sredstvo vrlo slabo pazi. Mnogi naši ne dlaju svo­ joj djed, da s njima razgovaraju. Ako bi što diijete d pokušalo da kaže, već ga stariji odmah ušutkuju veleći mu porugljdvo: »Šuti, dječije je govoriti, kad kokoši kakoću«! i slično. To naši čine s toga, jer se tobože djeci ne pristoji da razgovaraju sa starijima, da ne biše djeca stid izgubila. To je eto pogrešno mišljenje. listu tu po­ grešku naš čovjek osjeća za čitavog svog vijeka, pa po­ slije gdje nam je najpotrebnije da se lijepo izrazimo, (n. pr. na sudu, skupštini, saboru itd.) mi ne možemo više puta ni probijeliti „kao da su mu usta sapeta”, nego zaipinjemo i mucamo, ili jednostavno prešutimo, a tako nam mnoga lijepa misao ostane u nama samima. aga... N ešto mu dogje na pamet: „Aha, stante, ne radi se tu o g ro b lju , nego se radi, da se dočepate mukte zem­ ljišta !” D avranisa se M uhamedaga, pa će prema komšijam a: „N ije, braćo, tako, nego ovak o!” 1 ispripovjedi im stvar. Sju tri dan pogje deputacija k M uhamedagi i u njoj tri Ivana, tri tvrda prijatelja, župnik i advokat. D ogju i nagju ga u tugjem dućanu. — „D o bar dan, M uham edaga” , župnik će, tarući ruke i previjajući se. — „M i sm o he, došli, znate he, za onu stvar, pa je ovdje i gospodin doktur pokazujući na advokata — pa da, onizi, znate he, onu stvar utvrdimo i da, onizi, načinim o he, znate, kupoprodajni he ugovor.” Izgovori i izmota župnik, pun fitneluka. M uham edaga će na to m alo o štrije: — „Č uo sam , gospodine župniče, i vidim, da ste došli i s advokatom i s tom trojicom , k oja bjehu jučer kod mene, ali ja Vam danas ne prodajem zem lje.” U čudu se zgleda deputacija. M uham edaga nastavi dalje: Ham. Mulić. Šta više, neki slabo odgojeni naši roditelji svoju djecu i prisjećaju u govoru, pa zato naša djeca mnoga i mucaju. Ovo je teška pogreška! (Da pokažemo jedan primjer kako se djeca uče u govoru u kulturnom svijetu, evo ovaj istiniti slučaj: Putujući onomadne u vlaku1 roa Ilidžu, bijaše mi suputnik neki umirovljeni čimivnik Čeh sa svojim unukom. Učas ugledasmo aeroplan kako se diže s ravnice u Rajlovcu. Dijete ugledavši aeroplan usklikmu: «Eto ajoplan!« a djed ga učaše ovako: a-e-roplan. To rekavši nekoliko puta najednoč i dijete za njim �Broj 3. i 4. * ( Strana 49 ,BISER* aeroplan. T o bi naši nazvali besposlicom, a Ceih uživaše, u tome, tim jo š vaše, što dijete birzo i okretno nauči jednu riječ više). Lijepo veli Kehr: „Svaka škola treba da bude dvo­ rana za razgovor". Želi li muallim da mu učenici nauče lijepo i pravilno govoriti, to treba: Mucanje ili zapinjanje ,u govoru, koje na ovaj način nastaje u djece, razlikuje se od p r a v o g m u c a n j a . »Pravom su mucanju razlozi posve drugi. Razlog je to­ mu u nepravilnom regjamju vrlo kompliciranih poikreta govornih organa. 1. da sam muallim pravilno govori. On je u svemu pa i u govoru najbolji primjer djeci. Prema tome treba da mu govor bude oblikom i sađržinom savršen. Miuailim neka nastoji, da se iskorijene tugje nepotrebne riječi iz našega jezika. Neke arapske (turske) riječi mogu se u vjerskoj nastavi upotrijebiti, osobito tehnički nazivi po­ jedinih vjerskih činova kao: sbdest, šart, farz, rukjan, zekjat itd. Cesto se pri tome opažaju kao grčeviti pokreti artikulacionih mušica, te ih prate pokreti lica, ramena itd. Pravom mucanju može da bude razlog u pogrjeanom dihanju, nepravilnostima u nosu ii u nepcu, povredama glave ili što su u djeteta »žabice« (mandule) velike itd. (Basariček: Pedagogija I. dio). Ko želi pravog mucavca izliječiti, treba svakako da pita liječnika za savjet. Liječnik je jedini pravi majstor koji će ustanoviti: šta djetetu falii, pa da muca. Oni će i dalnji savjet pružiti. Djeci koja zapinju u govoru nadi pogrješaka u kućnom odgoju, može se lako pomoći, s toga će ovima muallim (učitelj) obraćati naročitu pažnju. Njih valja pustiti, da polagano govore i čitaju. Od njih će zahtijevati odgovore u posve kratkim rečeni­ cama. Blago će im pomagati da izgovaraju, uvijek -a osobitom strpljivošću.. D rugoj djeci ne će nikad! odgoji­ telj dopustiti, da se mucavom djetetu rugaju ili smiju. Uopće mucavcima valja obraćati naročitu pažnju i blag po stu p ak u odgoju. Jo š je jedna znatna pogrješka u dječijern go/oru t e p an j e. Ono nastaje u djece prirodno a .pogreške dolaze s roditeljske strane. U malog djeteta nijesu jo š razvijeni svi organi za govor. Teško .izgovara neke glasove kao r, z, ž, š, ij, dž, n j itd. Ono mora da te glasove zamijeni lakšim glasovima ili ih ispusti.*) Tako nastaje tepanje. Roditeljima drago, da im dijete tepa, bajagi im se to odviše mili, pa će poslije i muallim (učitelj) u mektebu opaziti, da dijete govori: pistf (prst), jiba (riba), tonj (konj) (itd. To je zla navika. Muallim će i tepavcima svraćati svoju pažnju. Vjež­ bače djecu da polagano i pravilno izgovaraju one su­ glasnike, koje tepanjem izgovaraju krivo. Naravno valja se muallimu čuvati i onih tugjih iz­ raza, koji se uvlače u naš poluinteligentni svijet fc^o: da­ pače, dočim, si, takorse, znatiželjan itd. jer to sve naš narodni govor nakazi. Tt ko će se i muallim čuvati pred djecom, d'a ne izgo­ vara neke tehničke izraze n. pr. moral, religija, simpatija itd., jer td djeca ne razumiju. 2. Govor učenika valja da je pravilan. Mualim će, kadgod mu zato ispane zgodna prilika pružiti učenicima zgodu, da svoje misM iskažu riječima i to u potpunim rečenicama. „Najgora je škola, u kojoj učitelj uvijek sam govo­ ri". (D isten v eg ). Muallim će na zgodan način dječiji govor ispraviti. Osobitu priliku vježbanju u govoru djece pružaju mektebske Šetnje. Za lijepa će vremena i muallim katkad izvesti učenike u prirodu na štnju. Te šetnje imadu dvojaku svrhu: 1. da se učenici izvedu na čist zrak, malo proskaču i da se tjelesno i duševno malo odmore; 2. da u prirodi uče n. pr. muallim ih na zgodan način navodi, da se izraze o veličini i lje­ poti, brda, planina, dolina, rijeka, cvijeća itd., a onda ih poučava, kako je to sve dragi Bog stvorio itd. Osim toga će muallim svakako zapodjeti neprisiljen razgovor. Tu ih on najlakše vježba u govoru. Dva lupeža i žena, Muallimova je dužnost od zgode do zgode naš narod sjetiti ma ovake pogrješke, što ih roditelji nehotice čine, savjetovati i upućivati kako će s djecom lijepo po­ stupati i s njima se razgovarati. Pričao: Husejin Sulejmanu. (Svršetak.) Nastavi u mektebu (i pogotovo ,u školi) dalnja je zadaća, da usavršava dječiji govor, da nauče djecu čta govore razumljivo, pravilno i lijepo. Vježbanje u go­ voru nije poseban predmet vjerske nastave, nego se spa­ ja s vježbanjem u mišljenju u svim mektebskim predme­ Kodija, koji je hadžiju poznavao kao poštena čov­ jeka, uvjeravaše nepoznatog lupeža o trgevčevom po­ tima. On izvadi svoju polovicu dukata, ispriča šta je ura­ dio i bajagi s hadžijom ugovorio, pa reče, da odustaje od svoje tražbine, ako se u trgovca ne nagje i sada nje­ govih devedeset i devet i ostala polovica dukata, koja će se sa ovom njegovom skladno spojiti u stoti dukat. *) Dijete nemajući još potpunu razvijene organe za izgova­ ranje nekih težih glasova, ono ih zamjenjuje lakšim ali drugim. Za to roditelji spočetka i tepaju (djećijini govorom govore), ali to ne smije dugo trajati. Pr- P. štenju. Danji lupež reče, da je pripreman odmah na sudu dokazati istinu svoje tvrdnje, na što svi i pristadoše. �Strana 50. Broj 3. i 4, ,BISER* Kadija naredi trgovcu, da izvadi svoju kesu i istrese novac, što ga ima. Ovaj jadnik ne znade što bi odgovorio, predade dukate lupežu, ode i posramljen ispriča hadžiji nove Kad to trgovac učini, nabrojiše na čudo kadijino devedeset i devet i jednu polovinu dukata, na kojoj se odmah ustanovi po prerezu, da je ostali dio o n o g du­ kata, od koga, je drugu polu im ao o n aj lupež u ruci. T rgo vac sav preneražen, ne znade, što bi ovaj mah rekao kadiji, a lupež pobjedonosno zaviče kadiji: „E to ti tvoga p oštenjaka!“ dalje. „Evo novaca!" reče danji lupež svome drugu, „ali se ne radujem toliko njima, koliko m o jo j umjetnosti, ko­ K adija se vrlo uzruja i vidjevši, da je čin dokazan, poče grditi hadžiju radi nepoštenja i licemjerstva i na­ redi, da lupežu preda odmah njegov novac. Ja d n i se hadžija n ije m ogao snaći, činilo mu se je da sanja ne vjerujući, što se s njim dogagja. O klinjao se i počeo uvjeravati kadiju, da je nevin, ali uzalud, jer mu kadija pokaže vrata i reče: „D a mi se više nijesi usudio doći i tražiti pravdu, idi, da te m oje oči više ne viđe!“ Lupeži ostadoše kod kadije sjedeći u razgovoru i priznajući' njegov teški položaj, kad m ora imati posla sa ovakim licem jercim a. H adžija se vraćajući o d kadije zadrža na putu sa jednim prijateljem , kome ispriča svoju nesreću. „N ije mi toliko žao dukata — reče bezazleni hadžija — kolika mi je teško, što sam pred kadijom izg ubio obraz i stradao na pravdi B o g a. „H adžija, — reče mu prijatelj — nešto sam se sje­ tio ! M islim , da neće biti golem g rijeh, koju a ću iskupiti tvoje poštenje. B rz o mi donesi stotinu dukata dok su njih dvojica jo š kod kadije. J a ću otići i reći, da je on kod mene ostavio pare na pohranu, a ne kod tebe. Tako ću doći do tvojih prvih dukata i uvjeriti kadiju, da si ti pravedan po strad ao .“ H adžija pristane i donese stotinu dukata, a prija­ telj mu otrči kadiji i zateče jo š onu dvojicu kod njega. „E fen d ija", poviče on s vrata, „m oj pošteni prija­ telj hadžija, m alo prije je stradao na pravdi B o g a, a sve radi zablude. T a j se čovjek prevario misleći, da je hadžiji d ao na pohranu stotinu dukata, m jesto što ih je meni dao. Evo, ja sam mu donio novac, a on neka vrati ha­ džiji njegov. Hadžija nije nepošten čovjek, kao što ste presudili. E v o vidite, da sam ja pripravan tome čovjeku vratiti njeg ov novac, što ga je kod mene ostavio". N oćni se lupež kradim ice osm jehnu i u duši radovaše, što će mu drug proig rati ulogu 4. se njega za­ pasti žena. D an ji se lupež nije sm eo na ove riječi hadžijina pri­ jatelja, neg o sasvim pripravno stade g ov oriti: jade. Lupeži se oproste s kadijom vrlo uljudno i pogjoše jom sam do njih došao". Noćni mu drug prizna veliku okretnost, ali mu ne htjede priznati prvenstva prije, nego i on ne pokaže svoju umjetnost. Onako snabdjeveni novcem pogju lupeži u samu prijestolnicu, gdje je noćni lupež inače često zalazio, a ovaj put odluči pokazati svoj majstorluk. Došavši u prijestolni grad, okrene noćni lupež oko pola noći upravo sultanovu dvoru. K radljivac je tamo češće zalazio i dobro poznavao sve prostorije, služinčad i dvorsko osoblje, a njega kao lupeža nije nitko znao, a niti sanja o tom, da kakav živi, nepoznati stvor može bez ičijeg znanja ući u divne carske saraje. Došavši do visokog avlijskog zida, koji je sa sviju strana zaklanjao ulaz u sultanovu palaču, izvadi noćni lupež iz svoje torbe uže sa kukom na vrhu. Ovu zabaCi I zakvači na vrhu zida, te se po užetu uspenje gore sa danjim lupežom, koji ga je tiho slijedio, da vidi nje­ govo .mieće. Pošto su se na sličan način niz uže polako spustili u avi iju, pogju lupeži laganim korakom k vratima pa" lače, koja vješto i polako otvori noćni lupež. Dugim stepenicama i hodnicima prispiju u onaj dio palače, u kome je bilo i noćno odm aralište sulta­ novo. P rije nego dogju pred samu sobu , u k ojoj je sul­ tan spavao, valjalo im se je prošuljati kroz cijeli red odaja, u kojoj od svakih spavaše po jedan od sultano­ vih robova. Od ovih bi robova uvijek po jedan naizm jence bdio u sultanovoj sobi, pazio, da mu se gospodar u snu ne otkrije i po želji mu davao šerbe, kojim se katkada iza sna krijepio. Starog dobričinu sultana m orila je često glavobolja, a onda' je rob stražar m o rao gospodara polako trti i uz to mu po običaju pričati kakvu bajku, koju je on slušao, dok ga ne bi san prihvatio. Jednoga je Toba na straži imao poslije odregjenog vremena zamijeniti drugi, a ovoga treći i t. d., dok ne bi ju tro svanulo i sultan iz postelje ustao. Kad bi rob iz­ držao odregjeno vrijeme u službi, vraćao bi se u svoju „Istina je dragi efendija, ja sam i njemu dao stotinu sobu na počinak, ali je prije toga m orao probuditi ono­ dukata da mi ih čuva, ali mu ih nijesam m islio jo š iskati. ga druga, koji će ga zam ijeniti, ako ovaj već dotle ne bi sam došao, da g a izmijeni. Sad a kad vidim, da je drug o n o g nepovjerljivog čovjeka, bo jim se, da ga ne okrene za so b o m ". Na to se okrene hadžijinu prijatelju i reče: „Hvala ti d ragi, što .si mi barem ti m oj novaic pošteno đonio, ali ti savjetujem , da se kloniš hadžije", Noćni lupež čestim uvlačenjem u carski dvor znao je sav ovaj o bičaj. O n se lagano prisu£1 sobi, u kojoj je sultan spfflh danjim lupežom k onoj pokaže drugu roba, koji �Broj 3. i 4, „BISER" čuvajući noćnu stražu uz sultanovu postelju bijaše zađrijemiao. Danjem lupežu reče, da iz jednog kuta sluša i gleda u carevu ©obu, šta će naprijed biti. Sam se uputi najprije u sobu onoga roba, koji je imao izmijeniti onoga stražara. Polako obuče njegove haljine i istrne mu svjetlo, da se slučajno ne bi pro­ budio, a zatim se onako preobučen u ropske haljine, uvuče lagano u sultanovu sobu. Danji je lupež drhtao od straha, gledaujći smjelost noćnog lupeža, Ovaj drmne roba, koji bijaše zadrijemao i kao da je njegov drug, koji ga je došao izmijeniti u službi, dade mu rukom znak da izagje jer je već nje­ govo vrijeme prošlo. Dremovni rob i ne gledajući puno, otetura u svoju sobu da spava. Noćni lupež nastavi službu kao rob. Sultan se stane prevrtati u postelji, a lupež po običaju smanji svjetlo, da se ne bi gospodaru razbio san. Zatim ga prikrije bolje pokrivačem. Sultan poče u polusnu ječati od kostobolje, e bi rekao, sad će od bola skočiti iz postelje. Danji lupež gledajući kroz prozor i čujući sultanov gljis pomisli, da je noćni lupež dolijao. Noćni kradljivac nije se ništa smetao, nego tihim glasom onoga roba, čije je haljine obukao, upita gospo­ dara, kuda će ga trti. Sultan mu reče i okrene se zidu da nastavi spavanje, ako ga popusti bol. Noćni lupež stade sultana polako trti i tiho ga zapita: „Je li dozvola gospodaru, da te gzgred rob ibav lja jednom lijepom pričom?“ Kad sultan dade svoju pri­ volu, otpoče luipež: ,,U jednom gradu živjela neka žena i imala dva muža oba lupeža. Jedan je krao danju i večerom se vra­ ćao, a drugi je bio noćni lupež i jutrom dolazio doma". Danji lupež čuvši svoju povijest u priči zadrhta od straha pomislivši, kako će je njegov drug dovršiti i hoće li ga izdati. Noćni lupež produži dosadanju priču istak­ nuvši, kakvo je umjeće pokazao danji lupež svome dru­ gu, a onda nastavi u priči crtati noćašnje svoje djelo — kao majstorluk onog drugog lupeža. „Gospodaru!" nastavi on, „onaj noćni lupež ušu­ ljao se bio u dvor samoga sultana, priveo druga da gleda šta će biti i da čuje svojhn ušima presudu iz usta sultanovih, koji je od njih dvojice bolji majstor. Sultan one zemlje pobolijevao je ovako isto kao i ti od kostobolje, a noćni bi ga rob trao i zabavljao pričom, kao što na primjer ja tebe sada zabavljam. On je zava­ rao roba na straži i samoga sultana, koji ga je držao za svoga roba, pričao mu priču i pošto ga uspava, izvu­ kao se sa drugom iz careva dvora, a da ih nitko nije opa­ zio. Šta misliš gospodaru — upita noćni lupež — koji je od one dvojice lupeža pokazao veću smjelost i kome bi ti dosudio da bude njegova žena?" „Onaj je noćni daleko nadmašio svoga druga, — reče sultan i ja bjh njemu dosudio ženu“ . Strana bt. „Tako je i bilo“, reče noćni lupež prikrivajući go­ spodara bolje, koji je bio zadfijemao. „Tako će i biti“, izusti u sebi žalostan danji lupež, misleći jo š samo o tom, da mu se kako odavle dočepati slobode i napokon bijela dana. Kadi se noćni lupež osvjedoči, da je sultan zaspao, izvuče se polako, probudi trećeg roba, a sam ode u sobu onoga drugog, koji je jo š slatko spavao, svuče ropske haljine i obuče opet svoje lupeško ruho. . Zatim se polako oba lupeža izvuku iz carskog dvo­ ra te pošto pregjoše preko zida i odmakoše daleko, noćni lupež reče: „Ej moj prijatelju! Osudu si čuo iz usta samoga sultana, čija treba da bude žena, a mislim, da si se sam uvjerio, da sam bolji majstor od tebe." „Jesam — odgovori danji lupež. — „Neka ti bude sretno, a meni drugi život“ — „Kako to za se m isliš?" upita ga noćni lupež — „Moj noćni strah, što sam ga pretrpio, a tvoj majstorluk, koji me je natkrilio, ne obećaje meni unaprijed nikakovu sreću, koju sam dosele tra­ žio u lupeštini dijeleći je sa nevaljalom ženom. Ostaj mi zdravo, nekadanji druže! Evo ti ovo neblagoslovena novca, podiaj ga hadžiji, i moli ga, da mi oprosti, a ja ću odsele gledati, da okajem svoje ostale grijehe, i da na pošten način zaragjujem koru hljeba!" T o rkavši okrenu prvom ulicom i ne osvrćući se više na noćnog lupeža, koga se sdno dojmi ovo pokajanje. Dugo je jo š razmišljao o svom suparniku, koga se eto sada riješio, stavljajući na kocku svoj život radi ne­ vjerne žene. Otkako je otkrio pravu istinu o njenom životu, nije došle ni imao vremena, da pravo o svemu razmisli. Sta­ ne ga moriti misao, da bi mu ona varalica žena, koja ga tako lukavo za nos vukla i gulila, opet mogla naći drugog bilo danjeg bilo noćnog suparnika. Što je dalje jala kao i njegov eće jednoć pasti gurno, ali jadno razmišljao, sve mu je ogavnija posta­ dosadašnji život, jer će i negovo umipred većim majstorom i najposlije si­ lija dolijati. Ipak se odluči, povratiti kući, da onoj ženetini is­ takne njene zloće i s njom ljudski obračuna. Došavši u svoje mjesto danju, niko ga i ne prepo­ zna. Prije nego stigne kući, čuje od jednog čovjeka, da je tu ženu sud uhapsio, a kuću jo j zapalio, kao stječište lopova. Pošto je razumio, da je odregjena potraga i za dvo­ jicom lupeža, koje je držala kao muževe, pobjegne iz toga grada, progje se lupeštine, povrati hadžiji suparni­ kov amanet i prihvati za pošten rad. Od svoje zarade di­ jelio je najveći dio sirotinji i skrušeno se molio Bogu, da mu. grijehe oprosti. Konačno je i trgovac hadžija postao opet stari pri­ jatelj kadijin i zahvalio Bogu, što su se ona dvojica prošla lupeštine �Strana 52 ,BISER" Muslimanski narodi za svoja prava. Revendikacija kavkaskih muslimana. Sistem atski napadaj Rusa na muslimanske narode i zemlje, koje su u njihovom susjedstvu, traje više od tri stoljeća. Vlada Ivana IV., savremeniika slavnog turskog sultana Sulejm ana Velikog, čini znam entio doba u histo­ r iji ove politike napadanja i grabežljivosti. Uistinu, ovaj je privi car Rusa, nakon što je o svo jio Kazan i Astrahan, navalio na. T atare i K irgize, te druge male muslim. na­ rode, kod kojih se je agresivni utjecaj Rusije već jako bio razvio. I iza sv og brutalno g početka nije proteklo nego 150 godina;, a K rim je sa sjevernim dijelom Kavkaza do­ šao pod jaram carizm a, a do m alo vremena iza toga ci­ jeli Kavkaz sa provincijam a Širvana, K arabaga, Bakua i Šim aha potpade pod istu sudbinu. B ro j muslimana., koji Broj 3, i 4, visnosti njihove domovine. Njihove vogje, kao Šejh $amil, bijahu zastavnici ove šake junaka, koji su želili po. štediti njihovu rodnu grudu od prljave invazije jednog bijesnog neprijatelja. Njihova su imena poznata cijelom svijetu. Junačke borbe i djela hrabrosti, neustrašivog i heroizma ovih branioca skupocjene im slobode, dostojno su prikazana u mnogim literarnim djelima, pisanim | k jr! I E p <od Francuza, Engleza, i Nijemaca. Ali žalibože! ni hrabrost, ni g orljiv i patriotizam, ni m nogobrojne žrtve ovih heroja ne m ogoše zapriječiti zlokobnu katastrofu — i ruski g orostas postade gospo. darem njihove domovine. Tako su godine 1859. Dagi- | § 1 | stan i god. 1862. čerkeska plemena bili prinuždeni, da se | pokore zakonu pobjedioca. Kad su svi ovi napredni predjeli, koji su se ponosili sa svojom slobodom i nezviasnosti, tako došli pod u- I | pravu Rusije, vlada je carizma, vjerna metodi koju je adaptirala protiv muslimana, počela1siliti Čerkeze zapadnog Kavkaza, da napušćaju svoju domovinu. Ovaj je dio I jjl I Kavkaza zbog što je bio na obali C rn og M ora u očima Rusa imao veliku vrijednost sa. strateškog gledišta. Ru- 1 | danas stenju pod despotskom vlašću Rusa ubrojivši i o ne iz Tu ikistan a, Kive, Buhare itd., iznaša 40.000.000 si ja je zato zamjenjivala muslimanske Čerkeze sa čistim ruskim stanovništvom. Na hiljade je fam ilija i na stotine I H Politika, koju je slijedila vlada ruskog carizrru prem. muslimanskim narodim a, sastojala se je u sijanju razdo­ ra m egju razna muslimanska plemena, pomoću čega bi lako dolazila d o svog cilja. Rusija je to postigivala s jedne strane podjaruju ći postojeću neslogu m egju tim plemenima, a s druge pak dijeleći o b iln o novac svima onim, koji su u n jo j sm atrali svoju zaštitnicu za realizovanje njihovih ličnih aspiracija. Čim je prvi korak tako učinjen, R usija se poslužuje najdjelotvornijim sredstvi­ ma, da od svih plaćenika stvori jednu stranku, koja će jo j lako om ogućiti, da vojnički okupira žugjene pokra­ hiljada ljudskih bića, koji nije-su im ali drugog grijeha nego što su bili muslimani, potpuno uništeno sa apli- I 1 kaci 3m ovog barbarskog sistema dcspropriacije. Ove je besprim jerne grozote i ova nečuvena n-asilja. svoje- I i ^remno otkrila evropska štampa.. Ali ništa ne može po- jfl moći. One od ovtiih žrtava, koje su unatoč svemu htjele ostati u sivom rodnom zavičaju, ostadoše jednog dana lišene svojih dobara i posjeda1, koje su R usi sa raznim I I jine. Nakon oku piranja dotične zemlje, ona b i njom e za neko vrijem e upravljala pomoću domaćih činovnika, koje je onda zam jenjivala sa svojim ruskim agentima i tako potpuno aplicirala politiku despotizma i vekzađje. Sve ove muslimanske zemlje, koje se danas nalaze pod ru­ I strane, da se laglje rusificiraju, njihov jezik, njihovi obi- I čaji, u kratko, sve ono, što karakterizira jedan narod, bi I najednom ukinuto. Ruski jezik u školama postade obli- I g.atnim. Osim toga oni vidješe da. će biti uništeni pod I teškim porezima, a nekoji od ovih plemena, čija vjera ne V bijaše dovoljno solidna, m oradoše pod neprestanim pri- I skom upravom , podjarm ljene su sa istim metodama i po­ jetnjam a svakovrsnih vekzacija napustiti i samu musli­ litikom, koja služi nezasitljivim ciljevim a najezde i osvar jan ja. Hanati Buhare i Khive, koji se danas nalaze u pr­ mansku vjeru, te primiti njihovu. Sp om injanje hailiftn-a voj periodi aplikacije ovo g sistem a, ne izvojšte li svoju ke najprije podvrgnuto najstrožijim restrikcijam a, a on­ nezavisnost, doći će pod istu sudbinu kao i ostale pro­ da, zadnjih godina posve zabranjeno. M olbe, pritužbe vincije. imena na hutbama bude im zabranjeno. H odočašće Mek- i jadikovanja, što su ih muslimani neprestano upravljali M egju muslimanskim zem ljam a, koje se danas na­ laze pod R usijom , Kavkaz je najviše pokazao 9 intrigama davali vjernim Kozacim a i mužićima. S druge carskoj vladi, da jednom stane na put tiran iji ruskih či­ otpora novnika, ne m ogaše ni malo umekšati srca ovih despot­ ruskim navalam a i da ih odbije, doprinio je najviše žr­ skih vladara. U predjelima, gdje m uslimani i kršćanski tava. Ratovi, koje su narodi ovih predjela vodili protiv K ozaci žive zajedno potonji su činili život nesnosnim R usa, trajali su dva stoljeća. I ako se uzme u o bzir, da cjelokupno m uslim ansko stanovništvo Kavkaza, nije su­ obeščašćivali sve, što im je sveto ii ub ijali ih1 i svi .ovi ne- d jelo v alo u ovim ratovim a i da su se za svoju slo bo d u sa vigjeni zločini, ove flagrantne povrede zakona što su ih svojim susjedima. Tako su im pljačkali njihova dobra, Rusim a b b rila sam a čerkeska plemena sa onim u Dagi- počinili K ozaci nad muslimanima, nijesu nikada kazne­ stann i na sjeveru K avkaza, kojih je bilo oko dva i po ne. N aprotiv, krivnja se je uvijek .pripisivala muslimani­ m ilijo na, lako će se pojm iti koliko su oni držali do neza­ ma, prema oficijelnom principu, što g a je usvojila ruska �Broj 3. i 4. ,BISER“ vlada. Od ovih kozačkih nasilja i grozota najviše su tr­ pjeli muslimani iz plemena Inguš i Čečen, koji stanuju u provinciji Tersiki na sjeveru Kavkaza. Nedavno su Ko­ zaci — kako je to i sama ruska štampa priznala — orga­ nizirali jedan p o g r o m protiv muslimana iz Inguš plemena. > | Rusija je takogjer jedini postrekač nesloge, koja po­ stoji rnegju muslimanima i Ermenima na Kavkazu. Ona je posijala sjeme razdora rnegju ova dva naroda', ona je uvijek natjerivala i podjarivala Ermene protiv muslimana. i preko njih je učinila nečuvena ubijstva nad musli­ manskim življem u Baku-u, Erivanu i drugim gradovima, a ikoja još i sadia traju. I I Uvedenje tobožnjeg ustava u Rusiji poslije ruskojapanskog rata, nije ni malo pomoglo žalosnoj situaciji muslimana. Unatoč toga, što Kavkaz ima četiri milijona muslimanskih stanovnika, ipak nije mogao dobiti ni jednog jedinog muslimanskog poslanika u ruskoj Duini. Stari sistem zlostavljanja traje kao i prije a u nekim pre­ djelima jo š žešće i intenzivnije, buduć je gore napome­ nuto masakriranje Inguša počinjeno nakon skorašnje ruske revolucije. i : ; [ I ■■ H l I Radi svih ovih uzroka, koje sam nabrojio i radi mnogo drugih, preko kojih ovdje prelazim, imom čast, da se u svojstvu delegata ovog zlosrećnog nroda obra­ tim na gospodu liberalce svih zemalja, s molbom, da is potpomognu, da oslobodimo muslimanske narodi ia Kavkazu i da ih više ne ostavimo pod tim silničkiim jar­ mom Rusije, koja ih toliko ugnjetava, budući su oni do­ voljno zreli, da mogu uživati svoju slobodu i nezavisnost i tako formirati jednu autonomnu državu i uprav­ ljati sami svojim poslovima. Humanost iziskuje, da ovi narodi zauzmu takogjer svoje mjesto u redu ci vilizovanih i nezavisnih naroda i slijedeći blaženi pravac svojih pregja, da mognu ići putem napretka i civilizacije. Stockholm, u oktobru 1917. Delegat kavkaskih muslimana: Ahmed Saib Kaplanzade. 8 franceskog: Panislamista. FejzulLah čavkić: ■ Na uranku. I. I I 5 I a Bilo je davno, baš se evo sad ne mogu šale da sjetim, kadai Draga moja, možda već ima milijun ljeta: ti si i onda bila milje moje, moja nevjestica, moji razgovor. D obro se sjećam jedne noćj, a i ti sigurno, kad si počivala na mom krilu, a niže nas G<mges, azijatska rijeka, teče, pa šumi i sve nešto šapče — ko i nas dvoje. Strana 53 Blizu nas diže se nekavo brdo u vis, hoće 1 biti Hi­ malaja, a jo š više sjaje nad nama zvjezdano nebo i blijedi mjesec, taj stražar tamne noći, taj pratilac sirotana i putnika. Blagi vjetrić ugodno piri i raznosi slatki miris prirode, te vječite apoteke, i leprša svoje kose. A ti spa­ vaš, slatko sanjaš, moj angjele mili, moj cvijete ubrani. Ti spavaš a ja gledam... Nema nigdje nikog, miti se čuje glas živog stvora: nebo, zemlja sve ćuti, mjesec samo šija, a ostalo sve mirno spava. A i ja, da ne budem bes­ poslen, tebe cjelivam. Uspavljujem te ko dijete malo. Tako je to trajalo, dok se ne ču krik, strašan krik, pun užasa... I ti se prepade. Ja sam znao, otkuda je to. 1 nisam se mako, već sam i dalje milovao tebe, cvjete moj. To je valjda razvalio svoje čeljusti bengalski tigar, ili kakav demon i ništa više. Zanešeni u ljubavnom piću gledasmo opet neko vri­ jeme zvijedano nebo i blijedi mjesec, a ugodni j vjetar pirio sa visova Himalaje na nas. I mi zaspasmo. Znam, da si se naspavala, a sad nam lijevaj kahvu, da pijemo... - II. Davno je i ovo bilo. Jedne ljetne noći bio sam u putu. Znaš, to nije bio mašin'ki put, niti tuda ide kakav tramvaj, niti fijaker. To je samo nogostup kroz seosko polje. Oh kako je bilo lijepo, da znaš angjele moj. Piri vjetrić, ali ugodan. Ras­ prostire miris raznih parfuma, da ih ne možež raspoznati niti odabrati, oji je ugodniji. Kukuruzi izrasli izavrh mene, a rodili. Lišće šušti, od svukuda se nešto prikazuje. Što 1’ bi to bilo? Da nije kakav demon? Jok vala... Grah moj pobro... Težaci ga nasijali uza svaki! jarak, pa se uzvio uza kuruze ko kakav goso... Zagjem s puta, da vidim toga gosu. Oh Bo­ že, rodio grah, skitio se. Povratim se na stazicu i nasta­ vim dalje dragoj na razgovor. Nebo vedro, osuto sjajnim zvjezdama, samo da nije mog druga mjeseca. On će istom u zoru pomoliti svoje roščiće. Polje dugačko, a moj puteljak krivudast, eto me de­ sno, evo me lijevo, s megje na megju, dok ne dogjoh do Hadži Salihovih kuruza, do njegove ograde. Dogjoh do trešnje, koja je kao straža dobra gazdinskoga. Pod njom je tratorina, mali proplanjak poljski, gdje težaci ručavaju i lužinaju, odpočivaju i mole se Bogu, gdje djevojke u ljetno doba, kad grah sije ili beru, te počivaju i daju oduška svome raspoloženju, milo poje pjesme svoje. Zaustavim se tu. Sjednem, da se naužijem prirode, da se nagutam čista zraka. Oko mene lišće šušti, kao da mi se ko primiče... Ne bježim, pa šta je — da je... tako od­ lučili i pružih se po zelenoj travi. Gledam zvijezdano nebo, gledam zvijezdu sjevernjaču i malog megjeda; gledam kako dobro sjaje ono sedam zvijezda, što se zove veliki megjed. AT one mile zvijeide, koju sam upamtio �Strana 54 Broj 3. i 4. ,BISER” da je m oja, ne vidim je na nebu. Nju sam odabrao, gdje se je osam ila, pa lijepo sjaje. O trže se listak sa grane, sa trešnje i upravo meni na lice. J a pogledah kroz grane i spazim njeno lice u granam a, kako me milo šija. Skočim na noge i hotijah se popeti na trešnju, da budem uz nju. D ok ja okom maknuh, dok ona opet na nebu; m otrio sam je i čini mi se, da ide onamo, kuda i ja hoću. Kuruzi rodili. Da uberem koji, hadžinski je hak — neću. Eee! A1 kome idem? Hadžinskoj ćeri. Nju da uberem, hadžinsko je dijete, m oje je cvijeće. Nje mi niko oteti ne. O na me voli a i ja nju. E to me blizu sela V. Š to će biti, ako me napastvuju psi. Udariou g a kamenom, tako ću mu zavezati usta, neće svu noć više lanuti. Ljetna noć kratka i težaci um orni, pak slatko spavaju, nigdje nikog. U zeo sam dva-tri kamena, pa ću do prilaza. E to ti Bećine kuje uprav preda me pri« lazu. Jadnica,. Ne zna, da je kamen čeka. Da je se o slo ­ bodim , da više ne laje, udarim je jednim kamenom. Ode skičoući, zavuče se u jedan podrum, i cijelu noć nije više lanula.. O tv ori se prozo r. J a kahnuh, a sa p rozora mi se javi tihi šapat. Z nadoh, da nije niko drugi, nego moj r a z g o ­ Stade huka po zelenoj bašči, Stoji fuka varakli naituka, Stoji šika harali dfanija, Stoji zveka na gnlu derdama. Salko skoči iz zelene trave. Pa pogleda po zelenoj basči, Kad eto ti tridest djevojaka I pred njima Fate Dizdareve. Fata Fata Ona Ona bere bere bere bere tunje i limune, u njedra ih meće. dubrovačko cvijeće, dubrovačko cvijeće, Ona bere za glavu g a meće. Cure beru đule i sumbule, Cure beru, pa se njima kite. Kad je vidje Čelebija Salko, On skoči o iz zelene trave, Pa uhvati Dizdarevu Fatu. Sto ji piska Fate Dizdareve: „Pusti mene, Čelebija Salko! Mene mati na vodu sprernihC vor,m oja Safija. N ag jo h merdevine, prislonili ili uz kuću — Ne ću bogme Dizdareva Tato” . i popnem se dragoj na pendž, — O h štai li sm o onida govorili, mit ia m o je! Sješać Odvede je svom bijelu dvoru. 1 uze je za vijernu ljubu. li se što go d od o n og našeg sastanka?... — B ilo , pa prošlo... reče Safija. — Jal sam sve zaboravio. Sam o mi jedino ostalo to u pameti, da sam te i onda zaista volio, srcem ljubio. — Tak o i ja. — A sad : što koji dan dulje živimo, to si mi sve m ilija, sve s i m i draža. KunaJMebmedaga. — Iz zbirke: „Haremske ruže“ . — Kolko cvili g ora Garevina, Ako cvili i jest jo j nevolja, Je r je u njoj dosta poginulo: D o dva brata Sadikbegovića, I četiri AlajbegOvića, I dva brata Arnautovića, I pred njima Kuna Mehmedaga. Čelebija Salko i Fata Dizdareva. — Iz zbirke: „Haremske ruže“ . «— K oga žali majka, ^coga seka, K oga ljuba skoro dovedena, M ehmedagu niko ni od kuda, N jega žali H asanaginica. Bašču sadii Č elebija Salko, Ne sadi je čim se bašča sadi, Već je sadi tunjom i limunom. P o srijedi dubrovačkim cvijećem Izokola đulom d sum bulom . Kad je Salko posadio bašču, Salkina se p o kragjaše bašča. A l se Salko ljuto zaklanjaše: „ Ja ću sv oju pričuvati bašču.” K ad je b ilo večer po akšamu, Svu je kulu u crno zavila, I sebe je u crno zavila, I robinje u crno zavila, T o za čudo agi H asan-agi, Pa on pita svou milu lubu: „A bora ti, vjeruia lju bo m oja! K oga žališ za života m o g a ? “ G ovori mu vjerenica lju b a: „A bo ra mi aga Hasan-aga, Ode Salko u zelenu bašču, Eto sablja evo m oja g lava! Pa se sakri u zelenu travu, Pogi-.no je Kuna Mehmedaga. �Broj 3. i 4, Strana 55 ,BISER" U zelenoj gori Garevini, Pa ja žalim agu Mehmedagu, Jer je meni prvi sevdah bio“. Govori joj aga Hasan-aga: „Žali ljubo i ja ću ga žalit, ^ Je r je meni prvi jaran b io ” . Siaibrao: Biserdžik. LI S T A K đana, mi opet nećemo da vidimo da smo upućeni samo na se, da pomoći moramo tražiti samo u sebi, nećemo odlučno i oz­ biljno da radimo na izgraćnji narodnog nam života u dubu Molimo Vas đa putem Vaše« lista objelodanite ove suvremenosti. d v ije i z j a v e . Ne samo to, nego hladno i s nehajem gledamo i na ovo malo naših kulturnih ustanova, koje su nam ogledalo, a malo dolikuju I. našem imenu i prilikama, u kojima se nalazimo. Najbolji su pri­ S velikim smo interesom pratili objelodanjenja dra Hammjeri naše čitaonice, naša sokolska i antialkohollstička udruže­ dije Karamehmedovića o vladinoj školskoj politici i možemo nja, naše biblioteke, naš »Gajret« i »Sirotlšte«. Štampa, koja je reći, da to zadnje otkriće vladinih nepravda i konzenkventnog duša prosvjete, kod nas Je ograničena na pet Jadnih listova 1 to sve zapostavljanja nas muslimana nadilazi sve dosada iznešeno i našom utjelovljenom ijenošću — i Inteligencije i naroda- Ovom to radi svojih strašnih posljedica. S bolom u duši promišljali prilikom namjera nam je upozoriti našu braću na važnost štam­ smo, zašto su tako jadno rijetki naši akademski redovi, a znali pe, za koju se moramo brinuti, k o j u m o r a m o p o m a g a t i smo, da 1 mi muslimani posjedujemo mnogo jače pretpostavke, Moć štampe za narodno prosvjećivanje tolike je važnosti, nego naši suplemenici, koje su nužne za normalno prosvjed da se bez nje ne da ni pomisliti rad na polju prosvjete- Ona je vanje: dobru volju, prirodnu bistrinu i materijalnu snagu. 'Naš; uajpriklac. način za širenje religioznih, moralnih 1 socijal­ dr. Hamdija je najzad na sjajan način ođgonetnuo zagi metku i nih ideja u sire slojeve naroda, ona nas upoznaje s kulturnim dokazao da smo se varali i griješili protiv samome sebi misleći svijetom. To ie sredstvo, kojim se u prvom redu služi narod u da uzrok našoj prosvjetnoj agoniji leži u nama. borbi 2a svoja prava, štampom se unosi život u narod, ona ga Nije megjutim to, na što bi mi htjeli da ovom prilikom ipodrži, prosvjećuje i uzgaja- U njoj se ogleda kulturna snaga poje­ zorimo; stara je to istina, da smo mi muslimani vladino r tot*dinog naroda , > če, to prepuštamo našem dru Hamdlji, nego mi iz toga vučemo Pa, šta se ovim misli. Ništa drugo, nego moramo podignuti drugi nauk, koji tako jasno opravdava riječi našeg proglasa i, našu štampu, pa da nas vodi u razvoju narodne nam prosvjete t e m e l j n a š e g c i j e l o g p r o g r a m a , d a s-e m.i m.u.s.lii tijeku moderne kulture- Ml smo dužni u prvom redu nastojati m-a-n.i i.z n u ž d e s e p a r i r a t i m o r a m o i za nas nere« da bude bolje uregjeno ovo par naših listova, da Se održe, a preče nužde, nego II raditi na prosvjetnom podizanju zaostalog onda tek po mogućnosti broj poveća. Nu, mi navedosmo, da islamskog elementa- Prisiljeni smo. da stresemo sve nacionalne naš svilet uopšte s nehajem gleda na naše institucije. Nas 600 obzire, da hladno pregjemo preko »bratskih« izljeva s jedne \\ tisuća muslimana ne može da održi kako treba i prilike iziskuju druge strane, j e r s e tu r a d i o n a š o j , s p e c i j a l n o m u ­ ovo par listova, ne pretplaćuje se, ne saragjuje se u njima. Sve­ slimansko] egzistenciji. ga je više u njima zastupano, a narodnim se prosvjećivanjem Stavljamo na srca svim našim akademičarima t molimo ih, najmanje bave. Oni, koji biše htjeli u tom pravcu raditi, izgleda, da objelodanjenja dra Hamdije shvate kao nepobitan iakat i da da su napušteni- Nas jte n. pr. vrlo neugodno dirnula vijest, kad iz njega stvore logičan zaključak, ča je bez svrhe u ovakirm smo u zađn'cm broju »Bisera« čitali da se namjerava obusta­ pkolnostima i pored tih najeiementarnljih bijeda jzanositi se* viti njegovo izlaženje- To bi bilo vrlo žalostio! Mi mislim,«, da kakvim bilo drugim idejama. t našem svijetu treba jedan ovaki list, kao što je »Biser« i neo­ Žalosno je, da su dra Hamdiju napali I s jedne 1 s druge prostiv bi grijeh bio, kad bismo ukabulili njegov prestanakStrane- Tim žalosnije, što to čine oni, koji još uvijek tvrde, da su Ona iskrenost i oduševljenje za Islam i islamski elemenat Zadu­ nam interesi svima zajednički i koji sada ne samo da nas ne žuje nas, da ga pomognemo, da obezbijedimo njegovo izlaženie, potpomažu svojim glasom i ne kažu: mi zahtijevamo, d a s * Zato molimo našu braću da ovo prime srcu, a naročito prija b i j e d a n d i o n a š e g n a r o d a ne L a p o s t v.l-j.a, n-e.g.o telje našeg naroda: liječnike, kadije, učitelje i tnuallime d.i po­ n a s č a k i n a p a d a j u . Lijep dokaz za ideju narodnog je­ rade za dobro ove Stvari. dinstva! Molimo braću kolege, da i o tome malo promislet Mi od svoje strane pozdravljamo ovu akciju dra Karamehmedovića, koji je ovoirt prilikom proveo princip neo|>azr?vostf Tajnik: Predsjednik: kad se radilo o čistim muslimanskim Interesima i želimo da na Hasib ImarnoVić, M. Dubravić, tome putu I dalje Ustraje i nek bude uzorom ne samo nama, nego Dvije izjave. i svojim kolegamaUjedno molimo braću muslimane, da traže otvaranje škola po muslimanskim mjestima I da šalju djecu u školu, da poka­ žemo da želimo Prosvjetu, da volimo školu- II. \ U ovo današnje doba. kada se opaža sistematsko potteki-^ vanje nas bos--herc. muslimana i od strane vlade i naših sugra­ slušatelj ped. i phil- slušatelj medicine. Ove smo izjave primili pri svršetku It. godišta našeg lista, pa budući da je »Biser« usljed rata privremeno obustavio svoje izlaženje, to je ova stvar ostala neobjetodanjena, te Ju sada i ako kasno iznosimo fađi važnosti činjenica, o kojima se govori u ovim izjavama- — Primjedba uredništva, �Strana 56 .BISER" Islamski svijet. Kineski Muslimani. Na cijelom svijetu ima oko 300-000.000 muslimana- Od ovih se preko 30,000.000 nalazi pod upravom Kine- Kada je islamski hilafet pozvao muslimane cijelog svijeta da sudjeluju u svetom ratu, kineski se muslimani nijesu mogli odazvati tom svetom pozivu, ali su zato odlučili novčanim sredstvima pomagati svo'ioi braći po vjeri i kao prvi obrok poslali su u Carigrad 2,500-000 franaka. , Na taj su se način učvrstile veze bratstva, koje su odavna postojale izmegju turskih i kineskih muslimana. Polovicom šestoga stoljeća po Isa pejgamberu Turci su iz­ veli sjajna osvajanja. Zemlje, koje su oni osvojili izmegju godine 550- i 560. prostirale su se od Perzije i sjevernih granica Kine do poluostrva Koreje. Kašnje lje velika Tursko carstvo sa unutrašnjim bunama počelo opadati. Ali u istom vremenu Turci počeše ohraćati više pažnju prema Zapadu i taiko godine 563. velike armeje Turaka i A vara stignu do pod bedeme CarigradaZbog unutrašnjih buna u srednjo-azijskom Turskom' carstvu i zaposlenosti Turaka oko osvajanja Carigrada, Kinesko carstvp je, osim što je povratilo od Turaka svoje pokrajine na jugu i sjeveru, ,ano je osvojilo i sami Turkestan sve do Kašgara. Tada su se izmegju Kine i Perzije uspostavile veze prijateljstva i južni predjeli Azije postali su kao most za saobraćaj izmgiu o dvije države. To je potrajalo sve do pojave islamskih osvajača- Godine 637. arapski su borci iz Perzije protjerali zad­ njeg vladara iz dinastije Sasanovića. Sin ovog vi iaoca prebje­ gao 0e kineskom caru i bio lijepo primljen- AH budući da se je Islam natprirodnom brzinom širio i islamsko carsvto novećavalo, osjetila se je potreba, da se ustanove diploinatsf odnošaji inegju Kinom i islamskim hilafetom. Godine 628 je u Kinu do­ šao prvi islamski poslanik i nakon što je predao kineskom caru darove islamskog halife, isposlovao je dozvolu, da može širiti Islam u kineskom carstvu. Za vlade Tang dinastije sklopljen jc prvi ugovor izmeglju halife i kineskog ca ra po kojem je bilafet od,aslao Kini nekoLiko islamske vojske, da uguši jednu nutranju bunu- Nakon što su islamski borci ugušili bunu u Južnoj Kini, nastane se u samim buntovničkim krajevima. Eto od tog doba se je u Kini pojavio i islamski elemenat. Izmegju Arapa i Kineza otvorio se je i morski saobraćaj. Tada su Arapi naučili od Kineza fabrikaciju papira i prenijeli je u Evropu- Taj se je morski saobraćaj bio toliko proširio, da su kineske lagje dola­ zile u velikoj mjeri u arapska pristanšta, a arapski brodovi opet išli do Kantona, a kašice i do Kian-Ćau-a. Islam se je u Aziji neprestano širio i muslimani su počeli ratovati sa nemuslimanskim turskim plemenima- Ovi Turci, koji su se nazivali Ujgurima', nemogavši odoljeti navalama mu­ slimana, krenu prema Istoku i godine 744. poruše ostatak ogromnog turskog carstv a te osvoje cijeli Turkestan sa pokra­ jinama današnje Kine Kan-su i Šan-si- Budući da je tada ki­ nesko carstvo bUo dosta oslabilo, velikom mu je mukom us­ pelo, da protjera ta turska plemena. S a .porazom Ujgura i ako se je put zatvorio. Iza toga muslimani izmegju Kine i Evrope ali proširenjem granica islamskog ca rstv a prema sjeveru taj se je put zatvorio. Iza toga muslitnnni izmegju Kine i Evrope otvore mnoge centre veličanstvene islamske civilizacije, ali sa veliko-mongolskom invazijom t centri kulture dosta stradaše. Veliki prevrat, koti je nastao u Aziji uslijed širenja i napredo­ vanja Islama, dosta je utjecao i na kinesku civilizaciju. Kina jc do tada gledala na Zapad kao na divljačke pokrajine i nije se opirala tom kulturnom utjecaju. Naliprvi su Perzije! bježeći pred islamskim pobjediteljima megju Kinezima počeli širiti per­ zijsku kulturu. Najzad su Nestorijanci uklanjajući se pred mu­ Broj 3. i 4. slimanskim boriocima Kinu, tamo počeli širiti kršćanstvo, i utfgurski Turci su takogjer svoju vjeru u Kim širih. Ali sve su tc vjere uslijed budhizma vremenom izgubile od svoje važnosti. Jedini je Islam sve do danas iza budhizma mogao ostati naj­ važnijom vjerom u Kini. Kako smo gore istakli, najprije su u Kini počeli širiti Islam muslimanski vojnici, koje je drugi halifa hazret 4 Omer r- a po­ slao u pomoć kineskom caru, da uguši ustanak u južno-kineskim provincijama. Ovi su muslimani u kineskom Turkestanu i u provincijama Kan-su i Šan-si postali jedan snažm elemenat-Osim toga raspadom istočnog turskog carstva mnogi su njegovi di­ jelovi potpali pod Kinu i tako> je turski elemenat u ovoj zemlji postao važnim faktorom, iJer su mnoga činovnička mjesta u Kini došla u ruke Turaka, a turski običaji prodrli do u sami dvor kineskih careva. Budući da je neki dio c|d ovih Turaka bio muslimanske vjere, na drugom redu stoje Turci, koji su u Kini proširili i učvrstili Islam- Dakle pirvi su muslima­ ni došli s vana- Kineska je državna uprava u Turkestanu poči­ vala na slabim temeljima, radi čega su Turci svoje narodne običaje i svoj turski jezik čagtajskog dijalekta mogli i očuvati. U pravoj su se pak Kini Turci i Arapi izmiješali sa Kinezima i tako se je od njih jedan dio posve pretopio u Kineze, nu vidi se po samoj nošnji i licu, da neki dio ovih (muslimana nijesu pravi Kinezi. Islam se ‘je najviše proširio u Južnoj Kini, za to je islamski elemenat vrlo jak u provncijama Kan-su, Šan-si i Junnan. Megjutim ima priličan broj muslimana i u Sjevernoj Kini i lekun većim obalnim gradovima. Kineski neznabošci ne drže toliko do vjere, dok su musli­ man skrajnosti religijozni i zato žive u velikoj slozi i (je­ dinstvu Pa premda se sami smatraju Kinezima i govore ki­ neskim jezikom, mnogo drže do općeg islamskog jedinstva i goje osjećaje bratstva prema muslimanima drugih zemalja. Kineski muslimani ne idu baš u veliikoli mjeri na Meku, ali ipak njihova ulema uči vjerske znanosti u Hidžazu. I kineskim je muslimanima arapski jezik vjerski jezik. Njihove su zastave urešene arapskim pismom, a na svim džamijama vidi se polu­ mjesec- Inteligentniji muslimani upućeni su u dogagjajc svijeta, a osobito prate razvoj prilika u islamskom svijetu. Oni su kao i njihovi pradjedovi veoma hrabri i požrtvovni, te u slučaju nužde brane i mačem u ruci svoju vjeru protiv nezmabožačkih sunarodnika, pa i same države- Povijest Kine puna ie musli­ manskih ustanaka. Osobito je bio žestok ustanak u Jun-nainu, a trajao je od god. 1855.—tl873-, te ustanci u pokrajinama Kansu, Šan-si i Turkestanu, kolji su trajali od 1857.— 1877- Š ta više prilikom zadnje revolucije u Kini muslimani su sa oružjem u ruci na'jviše doprinijeli uvedenju novog republikanskog sistemaKineska vlada u veliko cijeni i vodi računa o svojini muslimaskim podanicima- koji su toliko hrabri i požrtvovni. Bijela vrpca na novoj republikanskoj zastavi od pet boja, znak je muslimanskog elementa. U sadanjem svjetskom ratu srca kineskih muslimana kuca(ju za Osmanlije i njihove vjerne saveznike; zato u njihovim džamijama uvijek čine dove za po­ bjedu oružja Turske i njenih saveznica. Svakako da će ovo mnogo utjecati da se nakon svršetka rata učvrste odnošaji pri jateljstva izmegfju Kine s jedne, te Turske i centralnih Vlasti s druge strane. Tursko-tatarska republika- Kako javlja službeni list »Vojeni Izvjcstija« 11- se je februara ov- g. proglasila tursko-tatarska republika Volga-Ural autonomnom- Ova će republika, valj­ da obuhvatati gubernije Ural, Kazan I dio gubernije Samare, onda Orenburg i Perm. Obistini li se ova v.Jjest, to tamošnja naša braća muslimani idu u susret svojoj sjajnoj budućnosti, što i nama bos. herc. muslimanima ova sreća napunja srca ve­ seljem. �Broj 3. \4 . Strana 57 ,,BISER“ Kulturne bilješke. Iz vakufskog sabora. (Nastavak-) U svezi sa pitanjem evladijet-vakufa stoji uregjenje znat. nog evladijet-vakufa Smailagina u Agiićima kotar Banja Luka, koji je uslijed krivog upisa u gruntovnici došo u gruntovno vlasništvo evlada, makar uz zabranu prodaje i opterećenja u teretovnici. Do sada se je od ovog vakufa predlagao samo prividni obračun sa paušaliranim dohodkom nijerodvnim za hardži niuliasebu od 3000 K, kako je ovo neispravno te za vakuf štetno vidi se po tome, da jedini gruntovni uložak br. 1 kat. opć. Agići, koji spada pod taj evladijet-vakuf, imade prema kat. procjeni dakien pred više nego 10 godina, za posve drugih prilika nego danas, 3585 K 15 h čistog prihoda, gr. ul. 5, 3043 K 15 h, gr. ul. 14. 3455 K 45 h, gr. ul. 15, 4952 K 20 h, gr. ul. 21, 3207 K 95 h, i t. d. Svih gruntovnih uložaka koji spadaju tome evladijet-vakufu imade 65. Uz to nalazio se je i srf vakuf Smailagin u fak­ tičnom posjedu evlada, koji su od paušaliranog dohodka od 3000 K, mjerodavnog za hardži muhasebu pokrivali ujedno i sve šartove srf vakufa, te time naravno 'hardži. muhasebu iluzornom činili. Vakufsko-mearifski saborski odbor je zaključio, da se imade srf-vakuf od evladijet-vakufa odijeliti, te posebno uprav­ ljati te paušalirane hardži muhasebe za sada prema dosadašnjem načinu pobirati, dok se i neispravni gruntovni upis kako te t( sa očekivanom naredbom zemaljske vlade u .izgled stavljano, Razumije se, da se ne čeka, dok ta naredba faktično zigje, ne­ go se već sada sve pripravlja, da se u buduće točan i ačun pred­ laže te odgovarajuća hardži muhaseba naplaćuje. .U koliko imade jog drugih važnih pitanja spadaju'.' u pravni referat, iznijeće se ista na dnevnom redu ovog 'sje­ danja visoke, kuće. Medrese. Broj medresa ostao je isti samo što su se ujedi­ nile banjalučke medrese i one u Gradačcu- Pokraj vjerskih pred­ meta i istočnih jezika predaje se na Ovim medresama i svjetska nastava. Još je na novo uvedeno predavanje svjetske nastave na ovim medresama: u Cazinu, Fojnici, Gračanici, Konjicu, Sarajevu (Merhemića i Atmejdan medresa) i t. d. Treba napome­ nuti ujedinjene Gazi Husrevbegove medrese kuršumliju i hanikali odnosno darul-muallimin. Ovim medresama sada upravlja prvi muderis Muhamed ef. Tufo. U ovim medresama predaje se ove godine jedan novi predmet — higijena, a taj pred^-' predaje kotarski nadliječnik dr. Mustafa Denišlić. Zavod je ahsolviralo prošle godine 17 abiturijenata i već svi su nastupili muallimsku službu. Ove školske godine 1917.’18. uzdržava se u zavodu na vakufski trošak 30"gjaka tako da iz I. godišta samo tri gjaka uzdržaju se o svom trošku. Okružna medresa. Na ovoj medresi otvoren je ove go­ dine i II. razred. Prvi razred pohagja 36 učenika, a II. razred 31 učenik, ukupno 67 učenika, od kojih je osam haridžija i 59 lejlija. Vakuf uzdržaje potpuno 53 učenika, 4 učenika djelomično a dva se uzdržavaju o svom trošku. Na zavodu predaju vjero­ nauku i istpčne predmete mudir i dvojica muderisa, koji su stalno namješteni. Arapsko pismo predaje Behaudin ef. Šehović, kiraeti kuran H. Hafiz Asim ef. Džafić. dok svjetske predmete nredaju profesori: Dr. Hadžikalić, Hodžić. Vučak. dr. Lov.rić i Zildžić, koje nastavnike vakuf po pogodbi kororira. Mektebi ibtidaile Tokom prošle godine ostao je isti broj mektebi ibtidaja- Radi ratnih neprilika nastava je trajala u pro­ šlo! godini samo osam mjeseci. Za to je vrijeme svršeno samo minimalno gradivo. Osim toga bile su mnoge promjene u na­ stavničkom osoblju, naime mnogi su I. muallimi primili taborimamsku službu i to baš koji su svršenici darul-muallimina, u- sijed čega se je morala uprava povjeravati drugim muallinuma većim dlejlom nesvršenicima darul-muallimina, a nagdje čak i sibjan-muallimima. To je dakako bilo na štetu nastave ali su to prilike zahtijevale, pa se nije moglo drugačije. Kod toga svega postupano je u smislu zaključka vakufsko-mearifskog sabora. Sibjan mektebi. Kod sibjan mekteba nije tokom prošle godine nikakve znatne promjene bilo. Upravo kad su po neki i sibjan mektebi počeli uzimati knjige mektebi ibtidajia kao nastavno gradivo i kad se počelo radili nešto malo po modernijoj savremenoj metodi — nastupio je vladajući svjetski rat, te je tome početku stao na put. (Primjedba uredništva. Pometnjom je izoistavljen ovaj dio izvješća, kdji je trebao, da ugje u 2- broj kao nastavak. Mol'lmo gg- čitatelje, da ovo uvaže.) Naime neki se nijesu htjeli vratiti u zavod, te su i prisilno dovogjeni, a neki su opet čim su se povratili, opet iz zavoda utekli kućama te su opet posredovanjem vlasti pridovagjani, te tim zajedno i dan danas još četvorica nijesu se vratila. Dočim su se neki pitomci i prije isteka dopusta u sirotište povratili. Osim toga su se 2 pitomca morala isključiti i odstraniti iz zavoda, jer je nihovo vladanje postalo nesuialjivo, dočim sio opet 3 gjaka predata njihovim materama na odgoj i to na nji­ hove opetovne molbe. Time je umanjen broj pitomaca u za­ vodu, pa ih se danas t. j. početkom školske god. 1917./19J8. na­ lazi 82 koji su uškolovani ovako: f u mckitebi ibtidaiju I. razred 1: 2 isnovnu školu III. razred 12, IV- razred U . 3. u 'iguvačku školu I- razred 3, H. razred 3; 4. u ru i gimnaziju I. razred 3. II. irazred 4; 5. u rcalki u I. razred 3, u II. razred 4, u III- razred 2 i u IV. izred 3. Razne zanate polazi: bravarski 1, sedlarski 3, stolarski 3, cipelarski 5, krojački 2, pekarski 4, limarski 1, tesarshi 7, tapetarski 1. sahačijsi 1, kolarski 1, tesarski 2, monterski 2, trgo­ vački pomoćnik 1. Kako je poznato, na zavodu je fungirao kao upravitelj Mehmed ef. Karamehmedović, a kao muallimi su bili Jusuf ef. lmainović i Mehmed^ef. Jusufbegović, koja su sva trojica početkom šolske godine 1917-/1918- 'sa zavoda premješteni, a na njihova mjesta postavljen je za upravitelja Asimbeg Mutevelić, a za mualliina Munib ef. Praćo i Šerif ef. Špica, koji sada zavodom upravljaju. Kako god nije Iako u zavodu upravljati, još je teže isti obskrbljivati, jer i ako ne fali finanedjalnih sredstava za obskrbu. u današnjem je vremenu teško i preteško nabavljati životne namarnice kao i ostale sve potrebštine- Ali s tim zajedno ne može se polaziti, da je barem do sad šta u zavodu manjkalo. Kako ie u rfrošlom zasijedanju izvješćeno, i sad sc može ustvrditi da je narod za zavod dosta oduševljen, jer je i ove godine fond zavoda prirastao za daljnjih 39.319 K 78 h, pa se današnjim danom fond sastoji od 119.169 K 42 h. Gajret. O stanju Gajreta i njegove imovine počam od ka­ ko je predan u vakufsku upravu t. ]. od 1- augusta 1914. pa do 30. novembra 1916. izvješteno je visokom saboru u prošlom zasjedanju, pa se ovo izvješće odnosi na vrijeme od 1. de­ cembra 1916. do 30. novembra 1917Valja odmah na početku napomenuti, da se ni u prošloj godini nije moglo započeti sa kakvim intenzivnim radom oko »Gajreta« i njegove misli. Usljed rata i njegovih posljedica moralo se ograničiti samo na najnužnije poslove, te se iz istog razloga nije ni u prošloj godini ubirala članarina, osim ako je ko, iz vlastite pobude, čla­ narinu poslao, a takvi se slučaj samo jedan desio. �Strana 5S ,BISER' Za vrijeme od 1. decembra 1916. do 30. novembra 1917- unršlo je u »Gajretovuc blagajnu: Qd članarina 50 K, od darova 3251 K 20 h, od kamata 7401 K 52 h, od lista »Gajreta« 5 K, od otplate zajmova 5225 K 50 h, od povraćenih predujmova 30 K, od društvenih artikla 31.438 K i od povraćene štipendije 29 K 77 h, ukupno 47.430 K 79 li. Za gornje vrijeme (isplaćeno je: Za plaću podvornika 420 K, za štipendije 15-788 K 50 ii, za poštarinu 45 K 84 h, za razno 450 K 18 h, za inventar 30 K 05 h, za potpore 60 K, predujmovi na plaću 45 K, i za študioue zaj­ move 260 K, ukupno 17.090 K 57 h. »Gajretova« bilanca na 30. novembra 1917. jest ova: Početno stanje na 1. decembra 1916.: u gotovom: 56-653.71 K, u zadužnicama stud. zajm ova: 31.980 K, u obligacijama rat­ nog zajm a: 53.575 K, u privatnim poduzećima: 5000 K, u vri­ jednosnim papirima 4291 K, ukupno: 151.499 K 71 h- — Prihod za vrijeme .od 1. decembra 1916. do 30. novembra 1917.: u go­ tovom : 47.430-79 K, u zadužnicama stud. zajmova 260 K, u obligacijama ratnog zajm a: 10.428.75, ukupno: 58.119 K 25 h. — Ukupno u gotovom : 104.084.50 K, u zadužnicama stud. zajmo­ v a : 32.240 K, u obligacijama ratnog zajm a: 64.003.75 K, u pri­ vatnim poduzećima: 5000 K, u vrijednosnim papirima 4291 K, ukupno 109.619 K 25 h. — Izdatak u gotovom: 17-090.57 K u privatnim poduzećima 5000 K, ukupno 22.090 K 57 h. — Ostaje u gotovom : 86.993.93 K, u zadužnicama stud- zajmova: 32.240 K, u obligacijama Tatnog zajm a: 64.003.75 K, u vrijednosnim papirima: 4291 K, ukupno 187.528 K 68 h. Kako se vidi dakle stanje u gotovom povećano je za ukup­ no 30.340 K 22 h. Za školsku godinu 1916./1917. zaključio vakufsko-mearifski saborski odbor u svojoj sjednici od 2. septembra 1916. da se podijeli u ime štipendije 42.800 K na 103 učenika srednjih škola. Od gornjeg iznosa isplaćeno je u ime štipmdija samo svota od 22.860 K. Razlog tomu je najviše ,rat i njegove posljedice, radi čega su mnogi učenici kojima je bila Stipendija podijeljena, morali ostati kod kuće, da kao jedini muški članovi porodice vo­ de gospodarstvo, i ne nastaviv škole, a mnogi su iz istog raz­ loga morali prekinuti započete nauke i kući se vratiti. Nekoliko je Stipendija otpalo i radi tog, što su tokom godine napustili ško­ lu, jer se niijesu pokazali sposobnim za naukuKako se vidi dakle rat je vrlo omeo pohagjanje škola, ali su izgledi, da će iduća školska godina u tom pogledu biti po­ voljnija. Najamnine. Isto tako zbog rata poteškoća postaje i u po­ gledu kirija i zakupnina, jer koliko god je malo bilo mušterija osobito za trgovačke lokale, da uzmu u najam za 1917. godinu, još više neprilika postoji pri uplaćivanju najamnina i zakup­ nina. Većina najamnika, koji su uzeli koji vakufski objekt u najam, otišli su u vojsku, pa osim što ne plaćaju na vrijeme ugovorenu najamninu, mnogi traže, da im se za prošlo vrijeme otpise i za buduće da im se snize- P roti ovakim najamninama ne može se ni sudbeno postupati sve dotle, dok najamnici u vojsci služe. Stoga će u ovom pogledu i u ovom zasjedanju doći dosta ko­ mada na dnevni red. Vakufske glavnice- Imovina samostalnih vakufa u glavni­ cam a prelazi iznos od 1,000.000 K- Ove su se glavnice nalazile na murabehi pri raznim'dužnicima, uz izuzetak neznatnog jed­ nog dijela, koji je bio pohranjen kod centralne vakufsko-mearrfske blagajne. O ve su glavnice bile u sasm a aieuregjeiiom stanju — većina rh je brla neosigurana i u dosta velikom iznosu neutjeriva. Prije se naime nije vadila kakova osobita briga 0 osiguranju glavnica, te su i pojedine mutevelije naplaćivale i opet po svojoj vplji izdavale novim dužnioima, bez da su tražili Btoj 3. > 4. ikakvo jamstvo za sigurnost pozajmljenih iznosa Vrlo Su t S k ° iznimni slučajevi, gdje neke mutevelije, to iz v]) Posljedica ovakog gospodarenja poznata je visokom sab0ru jer su u svakom saborskom zasjedanju odpisivani omnini nosi glavnica. Stoga je vakufsko-meanfski sabor u svrhu u,* „jenja glavnica izradio u prvom redu pravilnik kao uputu ^ povjerenstva i za mutevelije 0 izdanju zajmova, te je u g o ^ 1916 preduzeo posebna uredovanja za svaku pojedinu iieosigj. ranu glavnicu- Svrha ovog uredovanja postignuta je time, §tn je znatan dio neosiguranih glavnica u zadnje dvije Ko<aw gruntovno osigurano odnosno u centralnu vakufsko-mearifsku blagajnu i muslinanske novčane zavode pohranjen. O ostatku neosiguranih glavnica vodi se i nadalje m-e^ vanje, što će se i ove gruntovno osigurati u dogledno vrijeme, uz izezetak onih, čiji se dužnici nalaze u vojništvu- Potpuno uregjenje ovih potonjih glavnica ovisi o povratku dotičnih duž­ nika iz vojništva. Osim toga saborski odbor naredio je posebnom okružnicom svim povjerenstvima, da se za vrijeme trajanja rata ne izdaju naplaćene glavnice novim dužnicima, te da se ove glavnice Imadu pohranjivati u centralnu vakufsko-mearifsku blagajnu od­ nosno u muslimanske novčane zavode, o čemu je vakufskomearifskom saboru u prošlom zasjedanju podnešeno posebno izSa provagjanjem ove odredbe naišlo se je spočetka na razne poteškoće, jer su neka povjerenstva i mutevelije i nadalje davali naplaćene glavnice novim dužnicima. Povjerenstva su stoiala opravdati taj postupk time, što se umanjuju kamate onih glavnica, koje se pohranjuju u centralnu blagajnu. Ovi su prigovoiri bili neosnovani, jer su povjerenstva gornjom okruž­ nicom upućena da nastoje, da se za naplaćene glavnice kupuju koristi nosne nekretnine, za dotične vakufe- Stoga je saborski odbo bio prisiljen preuzeti, oštrije mjere i zaprijetiti otpustom onih mutevelija, koji i nadalje ne bi htjeli udovoljavati gornjim odredbama, nakon čega je i u ovom pogledu postignut prilično dobar uspjeh, što se može ustanoviti iz činjenice, da su mnog« i mnoge glavnice već gruntovno 'osigurane — a i da se sada nalazi u pohrani vakufsko-mearifske centralne blagajne u glav­ nicama samostlnih vakufa preo 356-000 K. Osim toga jedan dio naplaćenih glavnica nalazi sc u po­ hrani raznih muslimanskih novčanih zavoda u provinciji. Ovakim uregjehjem glavnica samostalnih vakufa osigura­ če se njihovo povećanje u buduće, jer će biti isljučena mo­ gućnost da i najznamenitiji izn°s postane neutjeriv, dočim će glav­ nice rasti postepeno novim uvakufljenjima i nabavom novih ne­ kretninaVakufske bekaje. Nenaplaćeni prihodi samostalnih vakufa iznašaju preko 300.000 kruna. Ove su bekaje narasle na ovoliki iznos pored mnogobrojnih dosadanjih otpisa u prvom redu sto­ ga, što se prije nije poduzimalo gotovo ništa, čime bi se njihova naplata pospješila. U prvim godinama autonomne uprave otpo­ čelo se je .raditi sa uregjenjem bekaja. Nu ovaj se rad morali naskoro prekinuti usljed poteškoća, koje su nastale u početk« rataPošto se konac rata ne može predvidjeti, te pošto se bekaif ne bi smjele i nadalje ostaviti u neuregjenome stanju saborsfc je odbor usprkos pomanjkanja kancelarijskog personala upotri jebio sve sile, te je započeti rad u ovom pogledu nastavio u i°! intenzivnijoj mjeri u početku godine 1917. U tu je svrhu preda zeto posebno uredovanje za naplatu svake pojedine bekaje. Rezultat je ovoga rada prema do sada prispjelim iizvješta jima povjerenstva povoljan, jer je znatan dio bekaja već w plaćen. Ostatak će se utjerivih bekaja što prije naplatiti Hi' �Broj 3. i 4. ,BISER* tužiti. Samo će se morati čekati svršetak rata za naplatu onih bekaja, čiji se dužnici nalaze u vojništvu. Uvakufljenja I vaslieti U ovoj je godini dozvolio saborski odbor 72 uvakufljenja i vasijjeta, od kojih se odnosi 46 na uvakufljenje u gotovu novcu u iznosu od 28.198 K 26 h, a 26 na uvakufljenja u nekretninama u vrijednosti od 172-680 K, ukupno 200.878 K 26 h. Nakon Sto je izvješće pročitano, uzima riječ muftijo banjalučki K u r t : Lani sam interpelirao glede glavnica zašto se po­ vlače u centralnu blagajnu, jer su mi se u Dubici ii u Prijedoru prituživali, da se vakufske glavnice povlače u centralnu blagaj­ nu u pohranu i od tih glavnica murabeha ne daje se u namije­ njenu svrhu- Neki mi je hadžija govorio, da je dao dvi-tri stotine kruna za poboljšanje imamske plaće, ali je ta svota po­ slana u centralnu blagajnu, pa imam ne' dobiva od te murabehe ništa. D i r e k t o r : Glavnice se povlače i pohranjuju u centrblagajnu, a murabeha od istih preračunava se na conto dotičnih vakufa i koncem svake godine će se prirasla murabeha kao pri­ hod dotičnog vakufa slati mutevelijama, da je potroše u nami­ jenjene svrhe. Time će biti kako glavnica tako i murabeha osi­ gurana i dotični šartovi ispunjavati će se sigurnije pa makar i u manjem iznosuM a g l a j l ć : U Gračanici su mi pokazivali okružnicu, ko­ jom je naregjeno, da se povlače glavnice i prituživali su m: se, da murabeha na glavnice, koje će se pohraniti u centr. blagajnu neće donositi murabehe onoliko, koliko bi donosile k ida bi se strankama sa 10% na murabehu izdavale; time se nc mogu va­ kufske potrebe podmirivati. D i r e k t o r : Do nekoliko mjeseci izdali smo pet nicu povjerenstvima, da nastoje da se za ubrane glavnice koristonosne nekretnine ili sagrade korrstonosne zgrade, će više donositi nego što donosi murabeha, pa time će se i veći prihod posiići. i uz­ kupe koje onda M a g l a j l i ć : Meni su pokazivali zadnju okružnicu, koja je u tom pogledu izdata, ali toga u njoj nema. D i r e k t o r : Donijeti ćemo obadvije okružnice, pa će se moći vidjeti- (Mufettiš donosi po jedan exemplar okružnica iz kojih se potvrgjuje tvrdnja direktora.) H a l i l b a š i ć : Kada smo kod tih glavnica, imam istak­ nuti. da je pred saborski odbor dolazilo i‘ novih uvakufljenja glavnica sa šartom, da se ta glavnica sa 10% na murabehu iz­ daje uz gruntovno osigurnje i mi smo u sborskom odboru i takva uvakufljenja proti ovom principu dozvoljavali, pa s toga neka i sabor o tom koju reče. P r e d s j e d n i k : Taj je šart mulgaH a l i l b a š i ć : Iz Cazina posve mnogo dolazi uvakufljenja glavnica pa makar i u malom iznoSu i to jc zasluga predsjed­ nika cazinskog povjerenstva. Sofića, pa ja predlažem, da mu se od sabora dade priznanje. (Usvaja se-) P r e d s j e d n i k : Ima li tko. od gospode šta reći o proči­ tanom izviješću? M a g l a j l i ć : Ovo je izviješće nama na brzu ruku ovdje pročitano 1 ne možemo odmah o istom ništa govoriti. H a d ž i ć: Neka se primi tako, da je samo pročitano Prima se na znanje, da je pročitano. D i r e k t o r : Sada dolazi na dnevni red proračun centralne zaklade za 1918. godinu, ali prije nego se upustimo u rasprav ljanje proračuna imam istaknuti, da je ovdje predloig saborskog odbora glede ratnih doplataka činovnicima i službfcm'rčim ureda vakuf-mearif. sab. odbora i mualimima mektehi iptidaija- Strana 59 (Čita predlog koji glasi). »Najveći teret rada i napora u našoj autonomnoj upravi na iegjima je činovnika vak- mear. sb. odbora i mualima tnektebi iptidaija. Kroz cijelo vrijeme prinuždeno je naše činovništvo da radi po 8 sati dnevno, što nije slučaj ni kod kojeg drugog ureda- Vr­ lo često mora naše činovništvo da radi i preko tog i onako pregolemog broja uredovnih sati više I po 2 pa i po 3 sata dnevno, samo da ne bi zapela kola u tako razgrananoj vakufsko-mearifskoj upravi, jer se i danas 11 službenika iz ureda vakufskomearifskog saborskog odbora nalazi u vojisci, pa skorom sav njihov posao mora snositi zaostali mali broj službenika. Kakav je teret mualima mektebi iptidaija lahko je pojmiti kad se zna, da pred njih dolaze djeca, koja u najviše slučajeva ne donose sobom gotovo nikakva kućnog odgoja, nego je duž­ nost mualima da uz najveći napor zasadi u tu .našu djecu klicu uljudbe i islamnijeta. Kakvo je stanje tih naših činovnika i mua­ lima, od kojih tako mnogo tražimo? Berivo činovništva vakufsko-mearifskog saborskog odbora bilo je i u normalna vremena daleko ispod beriva državnih 1 drugih činovnika, a odgovornost mnogo teža, jer osim vakuf­ sko-mearifskog direktora, sab. odbora i sabora drži i svaki mu­ sliman Bosne i Hercegovine, da ima pravo prigovoriti vakuf, rnearif- činovniku i za najmanju sitnicu. Beriva mualima treba u najmanju ruku m jeri# prema bem .mu učitelja nar- osn. škola, pa kakav se pokazuje razmjer? Benva nniaJima ne iznose ni jednu trećinu beriva učitelja nar. osn- škola Tako žalosno stanje naših činovnika i mualima bilo je u normalna vremena, a kako je tek sada?! Uz današnju kolosalnu skupoću i nestašicu životare ti naši službenici uz ista beriva, kao i u .normalno vrijeme, kad Je bio metar d.sta dobra platna 50 helera, za što treba sada platiti 20 KCinovni. vakufsko-mearifskog sab. odbora, ti neposredni representanti bogate vakufske institucije zaduženi su i moralno i službeno da i svojom vanjštinom u saobraćaju sa društvom ne budu na ruglo i sramotu te naše institucije- Dužni su se odije­ vati dostojno institucije, koju reprezentiraju, a dužni su se i nahraniti bar toliko, da mogu očuvati svoje zdravlje i energiju, koja im je potrebna, da mogu udovoljiti dužnostima, koje se od njih traže. . A je li to sve moguće uz beriva, koja su bila i u normalna vremena nedostatna, a koja su, evo, i za trogodišnje ratno vri­ jeme ostala ista, netaknuta? Država i sve druge institucije i poduzeća pomogli su svojim službenicima u svakom nezgodnom času ovih tako teških vre­ mena; dali su im skuparinske doplatke, familijarne doplatke, evakuacione doplatke i prinose za svako dijete u familiji. Po­ magali su im svakom prilkom čak i izvanrednim unapregjeiijima, te su im u najzadnje vrijeme povisili plaće za 100%, a osim toga povišenja dali su im obaška mjesečne doprinose za supruge i za svako dijete. Jedina pomoć, koja je vakufsko-mcaritskim službenicima i mualimima .pružena u ovo 3 i Vi godine jest jednokratna potpora u iznosu dvomjesečne, odnosno jednomjesečne plaće, koju je vakufski sabor prilikom lanjskog zasijedanja podijelio. Ta ne­ znatna pomoć u tako dugom razdobju od 3 i Vi goine prsnula je, što se veli kao kap vode na vreo sač, te se gotovo nije mo­ glo osjetiti kakvo olakšanje ovog tegotnog stanja. Uvažujući ove gore istaknute okolnosti zaključio je vakufsko* mearifski saborski odbor jednoglasno: 1. da se svim činovni­ cima i službenicima mektebi iptidaija, ikoji su prije 1- januara 1917. u službu vakufsko-mearfske autonomne uprave imenovani i koji se dne 1. januara 1918. u službi nalaze — dade jednako- �Strana 60 Vekufsko-inearifski sab. odbor moli visoki sabor, da ovaj prediog uvažiti Magoizvoli. P r e d s j e d n i k : Ja bih ^io za to u principu, ali da se razmjerno po nekom mjerilu to razdijeli, naime da se veći po­ stotak dadne onim, koji su manje plaćeni, a marji postotak da se dade onim, koji imadu veću plaću. S u 1 e j m a np a š i ć : Neka se dade neka pripon mualimima. Broj 3. i 4. „BISER* kratna potpora u iznosu njihovih polugodišnjih beriva; a onima, koji su poslije l. januara 1917. u vakufsku autonomnu službu imenovani, a koji se 1. januara 1918- nalaze u službi, da vakuf, mearif. saborski odbor dade po svojoj uvigjavnosti srazmjerno neku pripomoć- 2. da se ta potpora isplati najednom, odmah, nakon što to visoki sabor zaključi, iz conta separata temeljne vakufske glavnice. Vakufsko-mearifski saborski odbor je za­ ključio, da se ta potpora isplati iz conta separata temeljne vakuf glavnice iz toga razloga, što je vakufska autonomna uprava primila od stare uprave tu glavnicu sa iznosom od 212.621.76 K. a za sedam godina vakufske autonomne uprave porasla je ta glavnica osim unpregjenja centralnog koristonosnog imetka na iznos od 1,395-729.01 K. Ovaj vanredno povoljni uspjeh od 1,183.107-25 K postignut je svakako dobrim gospodarenjem i štednjom, pa je sasvim pravo, da se ta potpora isplati sa tog conta, jer glavna tendencija temeljnih glavnica i jest svagdje ta, da se sa istom u najgorim slučaljevima može pomoći a da je to najteže vrijeme nastupilo sada u pravom smislu te riječi, to je izvan svake sumnje. I privatnici u ovim teškim vre­ menima troše svoje uštede, a ako uemadu ušteda, rasprodaju pojedine svoje objekte vlasništva, da se u ova u historiji najteža vremena prehrane. Narodna poslovica veli: »Štedi bijele pare za crne dane«. Mi smo te bijele pare štedili i naštedili za lijepih, mirnih vremena, pa je pravo i dužnost je, da se u ovim najcr­ njim danima pomogne svojim službenicima. Po ovom prcdlogu potrošilo m se iz conta separata temeljne glavnice po prilici 150.000 K- - i sibjan D i r e k t o r : Onda bi suv'šan teret bio centralnoj zakladi, a sibjan mualimi ne biše dobili nikakva iznosa, koji bi se mogao nazvati potporom. K u r t: J a bih bio za to, da se izabere jedan odbor, pa neka ispita po računima, pa da se prema njegovu prediogu i sibjan mualimima dade. L e n i e š : Gospodo! Neka se usvoji u cijelosti prediog sa­ borskog odbora, a neka se odustane od procentualnog podjelji­ vanjaH a I i 1 b a š i ć : Neka se odvoji 50% što otpada na činov­ ničke plaće saborskog odbora od onih, što otpadaju na mualimske plaće, pa nek se onda procentualno 'razdijeli. P r e d s j e d n i k : Neka nam naše računovodstvo do sutra izračuna da se ova svota razdijeli procentualno ali da službe­ nici. koji su manje plaćeni dobiju veći postotak, a oni, koji su bolje plaćeni da dobiju manji postotakNakon podulje debate sabor usvaja prediog gosp. predsjed­ nika. P r e d s j e d n i k : O vo 150-000 K, koje ćemo isplatiti kao potpore službenicima, neće doći U’ proračun za 1918. godinu, ne­ go samo u zaključni račun? D i r e k t o r : Pošto će se ovo isplatiti iz conta separata te­ meljne glavnice, to u proračun ne dolazi, nego će se taj izdatak iskazati u zaključnom računu za godinu 1918. Sada dolazi proračun centralne vakufsko-mearifske zaklade za 1918- godinu. Kod pokrića ostale su iste stavke samo je stavka murabeha na glavnicu predvigjena veća za 15.000 K i desetinski paušal za 5735 K. D i r e k t o r obrazlaže ovdje zašto su ostale druge stavke. Veli, da su te stavke doprinosi od pojedinih vakufa za uzdrža­ vanje medresa i mektebi iptidaija, pa da se ove stavke ne imogu ustanoviti sve dotle, dok se proračuni dotičnih vakufa ne us­ tanove. Prima se na znanje. Dolaze sada na dnevni red potrebe i čita se naslov I. pro^ računa: ured sab. odbora. Na ovom naslovu prema lanjskom povišene su ove stavke: plaća direktora za 800 K, plaća tehničkog asistenta za 100 K, dnevnice pisara za 7-000 K, odijelo podvornicima za 210 K, po­ treba ureda i pisarne za 3.000 K, i potpore službenicima za 500 K. Ovdje se iznosi molba Mustafe Jerlagića, koji je još u pro­ šlom zasijedanju molio da se imenuje kancelistom, ali pošto je molba podnesena nakon što je proračun odobren, to je saborski odbor nije mogao ni peporučiti, nego to sada čini. Sabor usvaja, da se Jerlagić imenuje kancelistom sa pla­ ćom od 1.200 K i doplatkom od 480 K. Sabor prema tomu usvaja nasl- I. sa cjelokupnom potrebom od 83-180 K. D i r e k t o r zatim referiše, kako je Mula ef. Hadžialić upravitelj računovodstva molio da se imenuje tajnikom, jer je to ■mjesto, kako je poznato, upražnjeno. Budući da ne uvigja po'desnim, da se mjesto upravitelja računovodstva uprazni, pred­ laže, da se molba odbije, što sabor jednoglasno usvaja. M u f e 11 i š iza toga čita dva brzojava. Bihaćki muftija javlja, da je zapriječen doći u sabor, a Rešidbegović iz Gračanice da je zapriječen prisustvovati sjednicama za 6 dana, što -:abor prima na znanje. Iza tuga predsjednik zaključuje sjednicu u 12 sati o podne i uriče slijedeću za sutra u 9 sati do podne sa dnevnim redom: nastavak rasprave o proračunu za 1918. god. II. sjednica od 24./XII. 1917. P r e d s j e d n i k otvara sjednicu u 9 sati prije podne i kon­ statira, da je prisutno 19, a odsutno 13 članova. Čita se zapisnik prošle sjednice, koji se bez primjedbe ovje­ rovi juje. D i r e k t o r iznosi rezultat obračunavanja rahie pripomoći, za koju je u jučerašnjoj sjednici zaključeno, da se dade činovni­ cima i službenicima vakuf, mearif. sab. odbora i mualimima mek­ tebi iptidaija te predlaže, da se dade mualimima, koji imadu be­ riva do 300 K - 70% , od 301 do 414 K - 60 % , od 415 do 660 K — 60% , a preko 660 K — 40% od njihovih beriva. Činov­ nicima i službenicima vakuf, mearif. sab. odbora, koji imaju be­ riva do 2.400 K — 60% , od 2.401 do 4.500 K - 50% , od 4.501 do 6.000 K — 40% , a preko 6.000 K 30% . Da se ova ratna potpora mogne isplatiti u gornjim postoci­ ma, potrebna je svota po prilici od 162.000 K. Pošto će mualime, čija beriva refundiraju pojedini samostal­ ni vakufi centralnoj vakufskoj zakladi i ovu jednokratnu ratnu pripomoć refundirati, u koliko im sredstva budu dosizala, to će svota od 155.000 K, koja je u jučerašnjoj sjednici u ovu svrhu votirana biti po prilici dostatna za isplatu ove pripomoći. . Jednoglasno se usvaja prediog d i r e k t o r a time, da se ova pripomoć isplati onima, koji su imenovani u vakuf, mearif. služ­ bu prije 1. januara 1917., a budu se nalazili u toj službi 1. ja­ nuara 1918. Onim pak službenicima, koji su poslije toga stupili u službu, podijeliće vakuf, mearif. sab. odbor po svojoj uvigjavnosti od­ govarajuću pri,pomoć. �kroj 3. i 4. ,kISER“ Ovu pripomo isplaćuje v. m. centr. blagajna 1. januara 1918. na jedanput, a zaračunaće se na konto separata temeljne va­ kufske glavnice. Numanagić imamima. (muftija) pita kakva će se pripomoć dati K u r t (muftija) predlaže, da se izabere jedan odbor, koji će stvar proštudirati i donijeti predlog. H a d i i ć zagovara ovaj predlog. D i r e k t o r veli, da je odbor suvišan, jer svima članovima, koji imadu volju da se informiraju, stoje na raspolaganje knjige, prostorije i činovnici, pa mogu kadgod hoće sastati se i informi­ ra, i se okstvari. (Odustaje se od Kurtova prediloga-) S u l e j m a n p a š i ć predlaže, da se službenicima sam- va­ kufa, koji su musaid daje prapomoć od slučaja do slučaja. D i re k t o r objašnjuje, da se može znati istom koncem go­ dine, pri zaključnom računu, koji je vakuf musaid da pripomoć dade. K u r t primjećuje, da ima povjerenstava, koja neće da pred­ lažu molbi službenika samostalnih vakufa za pripomoć i navagja jedan taki slučaj iz Banja Luke. D i r e k t o r : Ako hoćete da se o tom povede kontrola, ured će v. m. sab. odbora pozvati jednom okružnicom sva povjeren­ stva, da predlože one vjerske službenike samost. vakufa, koji su musaid, da dadnu pripomoć, te će se prilikom ispitivanja računa upitati povjerenstvo koje ne bude predložilo za razlog zašto nije predložilo podjeljenje pripomoći. Usvaja se predlog direktorov. P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red raspravi o naslovu II. proračuna (sabor i saborski odbor.) L e m e š veli, da se sa postojećim dnevnicama od 15 K ne može izaći nakraj, te da se mora iz vlastitog džepa još mnpgo po­ trošiti. Tvrdi, da je prilikom lanjskog zasijedanja morao potrošiti još svojih 500 K pa predlaže povišenje dnevnica sa 15 na 20 K. H a d ž i ć predlaže da se dnevnice odmjere sa onolikini iz­ nosom, sa kolikim se danas može proći- Veli, da treba za ručak 8 K a isto toliko i za večeru. K u r t nije za povišenje dnevnica. M a g l a j li ć (muftija) takogjer nije za to; on veli, da treba ovdje pokazati hamijjet. O dnevnicama se razvija živahna debata, u kojoj više čla­ nova učestvuje. P r e s j e d n i k. poimeničnim glasanjem ustanovljuje da je većina članova za povišicu i zaključuje se povišenje dnevnica članovima sabora i saborskog odbora od 15 na 20 K. Naslov II. proračuna usvaja se ovako: putni troškovi i dnev­ nice sabora 11.200 K i izvanredni troškovi sabora i sabor, od­ bora 1.000 K. P r e d s j e d n i k stavlja na dnevni red naslov III. proraču­ na (potrebe kot. vakuf, mearif povjerenstava) i pita g. g. članove ima li koji šta primjetiti u tom pogledu. Pošto se niko ne javlja za riječ, prelazi se na čitanje pojedinih stavaka ovog naslova. Ovaj naslov odobren je sa ukupnim iznosom od 56.953 K (pretna lanjskom od 47.989 K; više dakle za 4. 964 K). Povišene su ove stavke: nabava tiskanica za 1.900 K, plaća podvomika u B a n j a L u c i za 240 K i uredski paušal za 80 K. U B i h a ć u : plaća poslovogje za 280 K i paušal za 50 K. U B i l e ć u : plaća podvornika za 20 K i paušal za 20 K. U B r č k o m : plaća podvoinika za 80 K i paušal za 50 K. U Bj e 1j i n i: plaća poslo­ vogje za 120 K, paušal za 30 K i plaća podvornika za 30 K. U B u g o j n u : plaća poslovogje za 60 K, podvornika za 40 K i paušal za 60 K. U C a z i n u : plaća podvornika za 40 i paušal za 50 K. U Č a j n i č u : plaća podvornika za 30 K i paušal za 20 K, Strana 61 a inspekcioni se troškovi reduciraju z a 4 0 K. U B o s . D u b i c i ; plaća poslovogje za 60 K, podvornika za 30 K i paušal za 40 K. U F o č i : plaća poslovogje za 60 K i uredski paušal za 40 K. U D u v n u : paušal za 20 K. U F o j n i c i : paušal za 20 K, a smanjuju se inspekcioni troškovi za 10 K. U G r a č a n i c i : plaća poslovgje za 200 K, plaća podvornika za 60 K i paušal za 40 K. U B o s . G r a d i š k o j : plaća podvornika za 30 K. U K l j u č u : paušal za 20 K. U K o n j i c u : paušal za 20 K. U B o s . K r u p i : paušal za 40 K. U L i v n u : paušal za 30 K, a ukida stavka za inspekcione troškove koja čini 30 K. U L j ub u š k o m : paušal za 20 K. U M o s t a r u : plaća poslovogje za 100 K, plaća podvornika za 120 K, ured. paušal za 160 K i inspek­ cioni troškovi za 300tK. U N e v e s i n j u : plaća poslovogje za 40 K- U B o s . N o v o m plaća poslovogje za 80 K, paušal za 40 K i uvagja se nova stavka sa 60 K za plaću podvornika. U B o s . P e t r o v c u : plaća poslovogje za 100 K, plaća podvornika za 60 K, paušal za 60 K, te se povisuje stavka za nabavu na­ mještaja za 50 K. U P r i j e d o r u : plaća poslovogje za 120 K, plaća podvornika za 20 K, paušal za 60 K. U P r n j a v o r u : paušal za 20 K. U R o g a t i c i : plaća poslovogje za 40 K, plaća podvornika za 40 K, ured. paušal za 40 K i unesena nova stavka od 150 K za nabavu namještaja. U S a r a j e v u : plaća poslo­ vogje za 340 K, phlća I. pisara za 160 K, plaća II. pisara1za 120 K, plaća podvornika za 100 K i paušal za 100 K. U S r e b r e ­ n i c i : paušal za 30 K. U S t o c u : plaća poslovogje za 60 K i pauša1 za 20 K. U T e š n j u: paušal za 20 K. U T r a v n i k u : n aca poslovogje za 400 K. U T r e b i n j u: plaća poslovogje za 60 K. U T u z l i : plaća podvornika za 120 K, paušal za 120 K. Nadalje |e odobreno za tuzlansko povjerenstvo: 600 K kao ho­ norar za redne pisamičke poslove, 800 K za pisaći stroj i 100 K za nabavu namještaja. U V i s o k o m : plaća poslovogje za 120 K, plaća podvornika za 80 K i paušal za 50 K. U V i šeg r a d u : plaća poslovogje za 60 K. U V l a s e n i c i : paušal za 20 K. U Z e n i c i : plaća poslovogje za 180 K, plaća podvornika za 60 K i paušal za 30 K. U Z v o r n i k u : plaća poslovogje za 120 K i plaća podvornika za 40 K te je povišena jedna stavka od 50 K za nabavu namještaja. P r e d s j e d n i k za tim stavlja na dnevni red raspravu o naslovu IV. proračuna (medrese) i predlaže, da se rasprava o Okružnoj medresi odgodi do sutra, jer da ima neke spise u po­ gledu te medrese, koji su pri raspravi potrebni, donijeti. Predlog se usvaja. Nastavlja se rasprava o drugim medresama. Kod stavke „nagrade i potpore muderisa” predlaže p r e d s j e d n i k , da se u ovu svrhu odobri veća svota nego je to u predlogu saborskog odbora predvigjeno. R e f e r e n t H a j r o v i ć primjećuje, da je za 400 mualima predvigjena ta stavka sa 1500 K, pa je za 20 muderisa prema tomu dosta 600 K kako se to u predlogu sab. odbora predvigja. H a d ž i ć : Položaj je muderisa drukčiji nego mualima. M e s i h o v i ć primjećuje, da je u jučerašnjoj sjednici bio za to, da se najprije pretrese zaključni račun, pa onda prora­ čun. Pregledao je zaklj. račune i proračune pa je ustanovio, da se proračuni zaključuju uvijek sa deficitom, a da se u zaklj. rač. pokazuje ipak neki dobitak. Ističe v r l o l o š e s t a n j e m u a­ l i m a k zagovara, da se traži kakav modus kako bi im se po­ moglo. Predsjednik: Tražiće se svakako nekakav da im se pomogne, ali ovdje je govor o muderisima. modus, H a 1 i 1 b a š i ć predlaže, da se muderisima dade po 200 K pripomoći iz konta separata temeljne vakuf, glavnice, jer nije pravo, da se muderisi pregju. P r e d s j e d n i k zagovara predlog Halilbašića. Sabor na to zaključuje jednoglasno, da se muderisima dade po 200 K pripomoći iz conta separata temeljne vakufske glavnice, �Strana 62 a onim, koji su plaćeni iz samostalnih vakufa, da se ta pripo­ moć isplati iz sredstava istih vakufa u koliko su musaid, a što ne dotiče, ispfatiće se iz istog conta. Ako kod kojeg samost. va­ kufa ne budu sredstva musaid za isplatu ove pripomoći, imade se isplatiti takogjer iz sredstava temeljne vakufske glavnice. Naslov IV. proračuna (medrese) osim Okružne medrese o. dobrava se sa ovim preinakama prema prošloj godini: Stavka „potrebe medresa" smanjuje se za 3500 K. Za C a z i n se odo­ brava 1000 K u ime popravka medrese. Paušal medrese u F o č i povisuje se za 20 K. Paušal medrese u F o j n i e i povisuje se za 30 K i za istu medresu odobrava se 360 K za honorar učitelju elementarnih svjetovnih predmeta. Paušal medresa u K o n j i c u povisuje se za 50 K i odobrava se za hoftorar učitelju svjetov­ nih elementarnih predmeta 360 K. Paušal medrese u V i s o k o m povisuje se za 30 K. H a l i l b a š i ć : Cuo sam, da se u v i s o č k u medresu pri­ maju djeca, koja su za mektebi iptidaiju, pa se time pravi kon­ kurencija istima. P r e d s j e d n i k : Muftijski tajnik inspicirao je spomenutu medresu, pa je zaista ustanovio, da se t« čini, s toga je muderisu naregjeno, da u buduće to više ne radi. H a l i l b a š i ć : Povjerenstvo u Visokom* traži vjeroučitelja za muslimansku djecu, koja pohagjaju f r a n j e v a č k u g i m ­ n a z i j u . Ja bih bio za to, da se traženih 500 K votira i da se time posveti više pažnje toj djeci. Samo taki vjeroučitelj za spomenutu gimnaziju mora da imade i svjetske naobrazbe. P r e d s j e d n i k : Ja sam u toj stvari intervenirao ' d ‘.„ade, pa mi je odgovoreno, da je ta gimnazija privatni zavod i da se vlada ne može miješati, ali obzirom na mo a poznanstvo sa provincijalom, koji tom gimnazijom upravlja, moguće je, da bi nam se dozvolilo postaviti jednog vjeroučitelja. S u l e j m a n p a š i ć predlaže, da se votira 1300 Y to i za jezuitsku gimnaziju u Travniku, jer nije pravo ni muslimansku djecu, koja pohagjaju ovu gimnaziju pustiti bez vjeronauke. Sabor zaključuje, da se kao honorar za predavanje vjero­ nauke muslimanskoj djeci, koja pohagjaju franjevačku gimnaziju u Visokom i jezuitsku gimnaziju u Travniku votira svota ixi 1000 kruna. P r e d s j e d n i k na to stavlja na dnevni red raspravu o naslovu V. proračuna (darul-mualimin). D i r e k t o r čita istom prispjeli predlog ulema medžlisa u pogledu darul-mualimina. P r e d s j e d n i k predlaže, da se muderisu Berberoviću po­ boljša plaća, jer da je isti vrlo slabo plaćen. Pošto se ustanovljuje, da je muderis B e r b e r o v i ć plaćen iz vakufa Gazi Husrevbegova i da je podnio molbu za povišenje plaće, koja će se riješiti prilikom rasprave o proračunu istog vakufa, to se čita naslov V. proračuna (daruLmulimin) i odo­ brava sa ovim preinakama prema prošloj godini: Povisuje se plaća ekonoma i učitelja (prije upravitelja), za 2260 K plaća učitelja( prije I. mualim) za 2740 K. Nadalje ukida se stavka 3. plaća učitelja, koja je činila 2970 K, a mjesto ove usvaja se stavka honorirani učitelji, koja čini 2000 K. Zatim je unešena nova stavka od 250 K za učitelja higijene i napokon je reducirana za 500 K stavka pripomoć najsiromašnijim učenicima I. razreda i povišena stavka paušala za 150 K. Prema tome je ovaj naslov za godinu 1918. povišen za 3930 K. P r e d s j e d n i k zatim stavlja na dnevni red raspravu o naslovu VI. proračuna (mektebi iptidaija). P r o r a č u n s k i r e f e r e n t čita osnovu proračuna mek­ tebi iptidaija. 1 ovdje ćemo navesti samo promjene, koje su uči­ njene prema prošloj godini; ostalo ostaje kao i prošle godine. Broj 3. j 4 , BISER* Povisuje se za 50 K paušal mektebi iptidaija u D o n Jeil, Se h e r u (kot. Banja Luka). U G o r n j e m S e h e r u : ukida se stavka za kiriju od 480 K, a paušal se povisuje za 40 K. Kod ove mektebi iplidaije zaključuje sabor, da se III. muaUm Ali pf D e l i ć imaDriiedi za II. mualima na žen. mekt. lptid. u Ili. džama. U Gazanferbegovoj mahali na muškoj mektebi ipti. daiji povisuje se paušal za 30 K. U Gazanferbegovoj mahali na ženskoj mektebi iptidaiji povisuje se paušal za 30 K. U Hise t i m a povisuje se paušal za 20 K, a otpada stavka za nabavu namještala od 100 K. U H i d ž a m a povisuje se paušal i unosi se nova stavka za II. mualima od 660 K, kako je to rečeno U B r a n z a n o m M a j d a n u povisuje se paušal za 20 K. U V r b a n j i povisuje se paušal za 20 K. P r e d s j e d n i k zaključuje sjednicu u 12 sati o podne i zakazuje slijedeću za 25. decembra 1917. u 9 sati prije podne sa dnevnim redom: Nastavak rasprave o proračunu centralne vakufsko-mearifske zaklade. Udruženje mualima. Kako je u zadnjem broju »Bisera« jav­ ljeno, da će sarajevski mualimi održati još jedan sastanak glede sporazuma za daljni rad oko osnutka udruženja, to Vam g. uredniče ćvo sada javljam, da je taj sastanak ovih dana za­ ista i održan. Mehrned ef. Alibegović nas je izvijestio, da je odziv muali­ ma upi avo sjajan. Prispjelo mu je oko 200 što pisama i karti, brzojava- U svima se tim odzivima nauoiauševljeuije pozchuvlja akcija i bodre se pokretači, da ne malaksaju u svom »spa stiom poduzeću« — tako iga provincijalni mualimi na­ zivaju- P 'do se je ustanovilo, da je vruća želja svl’u mualima da se organiziraju, to se je prešlo na samu stvar. Pročitana su prendešena pravila bivšeg mualimskog udruženja i zaključeno, da se ista prepišu i predlože zemaljskoj vladi na odobrenje- U tu svrhu zabran je osnivački odbor od četiri lica i to : Mehrned ef. Aitbogovića, Mehrned ef. Polića, Hafiz Hasib ef. Fazlića i Hafiz Asim ef. Sirce- Ovi su izmegjai sebe izabrali za predsjed­ nika M. Alibegovića. Odustalo se je od sazivanlja skupštine za pretres i sastav pravila, jer to iziskuje silne troškove za mualime iz provincije, kojji bd morali za kratko vrijeme da dogju dva puta, a to jc za mualime u današnje vrijeme ništa manje nego uništenje- S toga ovaj osnivački odbor podnosi pravila zem. vladi na odobrenje i čim budu odobrena, odmah će se preći na priprave oko sa­ ziva konstituirajuče glavne skupštine, ikoja će se uz ljctošnlie ferije sazvati, jer se osnivački ptdbor nada, da kod vlade neće biti nikakovih smetnja i da će pravila ubrzo biti odobrena. O uspjehu i daljnjem toku rada osnivački će odbor stalno obavješćivati pokrajinske mualime. Učesnik Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: ,,Gajret“, ,,Merbamet“ i »Sirotište«. �Broj 3. i 4. ,BISER* Književnost. Kalendar „Vakal" za godinu 1336. l*orMoui»ći nas nema, su se Ba su ,,a„, priredili dva .Muslunanska kalendara.. Naime naklada knjižare Uamela i A. Kaiorra u Sarajevu izdala je dva kalendara za muslimane i to »Vakat« i »Zeoian« za Lijo. godinuKoliko u tim kalendarima ima književne vrijednosti, ostav­ ljamo vještijim, koji su pozvani, da svoju reknu. Mi ćemo se samo osvrnuti ,na jedan stavak ,u članku »Nešto o pokapanju mrtvaca i čuvanju groblja« od fra Nedjeljka Dugonjića-Vrhovćića, što je oštampan u napomenutom kalendaru »Vakat«. Pošto Je pisac u svom članku naveo, neke običaje o opre­ manju i ukopavanju mrtvaca kod starih Indijanaca, Perzijanaca, Zidova, Grka, Rimljana, pa se u ikratko dotakao i obi­ čaja prvih kršćana, onda je te običaje kod muslimana prikazao ovim riječima: »M u h a m e d a n c i najprije operu mrtvaca, a onda ga za-, viju u crno platno ii polože u snaduk. Nad njim se mole, a komšije dolaze da gledaju. Oko glave mu omotaju turban. Dok gro­ bar iskopa grob, dolaze žene i plaču nad mrtvacem. Na pokopu ide naprvo Imam, a za njim moše četvorica Ifoes, za njima na­ rikače, roblje, konji i vojska. Kad sprovod dogje ,na brdo, lijes odlože na zemlju i Imam čita molitvu. Tada se izvadi lješina i u jamu položi, a prije toga bace zemlju u grob. Mrtvaca po­ kriju trenicama u obliku sanduka. Još nosioci bace 3 šake zem­ lje i vraćaju se kući. Žene često dolaze muževima na grobove, donose jelo i zovu prolaznike, da se mole za pokojnog«. Od kuda je mogao doći onaki opis, koji se mi malo ne pod­ udara sa običajima koji vladaju u Bosni ,pa ni onim u Turskoft ii Arabiji, kako se raspitasmo kod onih, koji su bili na istoku. Valjda je gosp. pisac našao u kakvoj knjizi kakova »orijt a lis­ te«. Ako je on to gdje našao napisano, trebao je, da to ispita, u koliko tuđe ima istine i točnosti, a može on to uvjek lahko učiniti kao domaći čovjek, prema kojem ne staje muslimanski običaji za kineskim zidom. Da gosp. pisac, kada kojim danom pogje u čaršiju, .upita prvog kojjeg sretne od muslimana, svaki bi mu dao točnijeg obavještenjaS drugu stranu pak pošto taj dpis ne odgovara običajima koji kod nas vladaju, ako u opće lima na svijetu megfj'u muslima­ nima ono i .onom slično, trebao je g. pisac navesti gdje je, a i navesti izvor, odakle je to uzeo. Pošto to plisac nije učinio, ne­ go je generalizirao, to znači da on misli da je to opći običaj kod opremanja mrtvaca kod muslimana. Da se vidi koliko tuđe ima ispravnosti navešćemo njekolike primjedbe i usporedbe: Kad se mrtvac okupa, zamota se u b i j e l o platno, a n e c r ­ ti o. Tijelo se ne polaže u s a n d u k nego na tabut, ikogl njffie natkriven miti dubok nego okolo njega ima prvaz kolik jedan pedalj visok- Glava se n e o m o t a v a turbanom. (Kao da je Turčin i kad je mrtav sa turbanom). Žene ne učestvuju kodi pokopavanja, a po tom i ne plaču nad mrtvacem. Imam ne ide naprijed pred lijesom, nego kao i svaki drugi čovjek u pratnji dženaze pomiješan sa svijetom. Narikače, roblje, konji 1 vojska takogjer ne idu za džemazom- U nas ništa toga neima, niti je bilo. Jedino, kazuju, da u Egiptu imadu ,narikače. Nu u nas pa ni u Turskoj ni toga nema- Ta­ kogjer nije naš običaj da se nosi .jelo na grob. Zaista je teško naći u manje redaka vsiše netačnosti, nego što je u ovom odlomku o muslimanskom običaju kod pokopavanja mrtvaca. Nas ne vrijegja ovali krivi prikaz, nego se čudimo, kako toože ozbiljan čovjek davati javnosti podatke, koji su oprečni Prema činjenicama. I kad bi to bio kakav stranac, opet bi se moglo reći, da su ga drugi zaveli- Ali čovjek iz našeg naroda, Straua 63 koji je u trajnom doticaju sa svojim sugragjanima muslimani­ ma, da ovako piše zaista je čudnovato. Pa kad se ovako prikazuje ono što se može svojim očima viditi i informirati se svaki dan, daj mi kaži koliko ima tačnosti u ostalim saopćenjima, što ih gopp. pisac izlaže? Samo su tri izraza u ovom odlomku, za koje nam nije pravo: Izraz »Muhamedanci« već je i službeno pa i u našoj štampi za­ mijenjen sa izrazom »Muslimani«. U stavoi: »Tada se izvadi l j e š i n a i u j a m u položi«. Pijetet i prema našem preminu­ lom traži, da se kaže » mr t v o t i j e l o« a ne lješina, a Isto tako m'jesto jama da se reče: grob, raka, mezar. Go|sp. pisac se je služio izrazom »lješina« podosta, ali ne i kod prikazivanja kod kršćana i jevrejaOvo rekosmo i istakosmo ne upuštajući se u dalje rasprcdanje, sa vrućom željom, da gosp. pisac bude u buduće pazljiv ti: na prvom mjestu, da sve što može sobom ispitati da vidi i ispita, a da se ne povodi za eventualnim podacima sumnjiva izvoira; drugo vrijeme ii razbor iziskuje, da se megjusolmo ' bolje upoznajemo i zbližujemo. Radi ovakog 'krivog prikaza o našim običajima mi ne pre­ poručujemo nikom da ovaj kalendar kupiAli budimo sami sebi iskreni, pa lojalno priznajmo: pravo je, da nam se pod firmom »muslimanski kalendar za god- 1336.« tura u ruke ovakova lektira, kad nijesmo u stanju da sami se­ bi od godine do godine priredimo po jedan kalendar sa valja­ nim štivom, podesnim za mladež i porodicu. Imamo prema svojoij okulic: nešto inteligencije, nešto ljudi od pera i kalema. Eh, ama ,ne imamo megjusobne sloge i jedinstva- Kao što u na­ šoj masi, tako ie i u našem društvu, što pripada nauci, svaki pojedinac živi za se: ili što misli da ne ima sumišljenjka, ili iz bojazni, da mu se drugi ne zamjere. Nu šta bilo, da bilo* to je bolest našega društva, pa ju treba liječitiNi u drugih naroda ni elemenata svi ljudi jednako ne misle. A kod nas je pogotovo nemoguće to tražiti, kad je uzgoj mla­ deži : naobrazba tako različita, a upliv istoka i zapada sukob* Ijuje se preko nas. Nu svijest, da je naš opstanak uvjetovan sama složnim .radom, i da je .propast neminovna u protivnom slučaju, mora nas ujediniti radeći za glavnu misao zajednički, a u čemu se razilazimo pretresajući ozbiljno i bratki Kritike se ne treba bojati, jer ne ima; čovjeka savršena, koji ni u čemu ne griješi, a s drugu stranu kritika 'je blagoslov, koja nas popravlja- I ne valja ona zajednica u kojoj ne ima kritik,e. I ona zajednica, koja (ju ne trpi, na putu je propasti. M. Mevaizi dinijje. Kao što je naglašeno u današnjem članku »Mevaizi dinijje«, od budućeg ćemo broja početi' priopćivati vazove g. Korkuta, koji je uzeo slijedeće teme: emr bil maruf hukukul — eljrtam ve dduafa, fadiletul — dim, fadiletul kjesb, elmušavere, hakkul veleđi alel valid i elitisam bi hablillah. Tč u njegove teme, a na ostalu gospodu suradnike apeliramo, da po volji izaberu teme i o tom nas obavijeste u svrhu publikovanja. Ovo je nužno radi toga, što bi se maglio desiti 'fa Ijednu temu obradi više pisaca, pa se neki radovi ne biše mogli štam* pati- Ako kogod ima već obragjenu koju temu, što ju je primio na se g. Korkut, neka nas izvoli obavijestiti, kako bi g. Korkut mogao .promijeniti svoju osnovu. Čvrsto se nadamo, da ćemo od mlagjih alima do budućeg hroja dobiti njihove teme, jer je predlog g. Korkuta svojevre­ meno naišao na odobravanlje i mnogi mu bijahu obećali saradnju. Držimo, da nema povoda uskratiti te pomoći »Biseru«, jer je čisto islamski list, pa zaslužuje pažnju kao i »Misbah«. Rijasetu na pažnju. Begova kjmubhana u Sarajevu jedina jje sad naša knjižnica i rijaset joj bijaše u neko doba iposvetio �Strana 64 Broj 3, j 4 ,BISER* veću pažnju. Nabavljeno je novih kjitaba, a i sama je knjižnica dovedena u red- Nu izgubljena je s vida jedna važna stvar. Sad se kod nas knjižnice rijetko posjećuju i to vrši gotovo samo madreska taleba- Nu ihafizi-kjutubov tatil mrsi ovu posjetu, bu­ dući je kutubhana zatvorena utorkom i petkom, dakle baš uvrijeme kad taleba ima slobodna vrem ena za rnutaleu! To nije zgodno, ijer se hafizi-kjutubu može dati tatil drugim danom, pa bi njaset dobro učinio, kad bi odredio da se kjutubhana otvara naročito utorkom i petkom, Ijer i sama vakufnama ide za tim, da se taleba može koristiti kjutubhanom, budući odregjuje, da se kjutubhana ima smjestiti uz Kuršumliju. K. Razne bilješke. Sultan Abdul-Hamid umro- Kako brzajavljaju iz Cairigrada, 10. februara ov. god. umro je svrgnuti i zatočeni sultan AbdulHamid u 76. godini života. Rodio se je 1842., zasjeo je na prijesto u 1876. a svrgnut je prilikom revolucije 26. aprila 1908. godine11. februara bila mu je dženaza- Njegovo mrtvo tijelo do­ vezeno je morskim putem iz Beglerbegove palače u Stare Sarajer (Eski seralj). Džezana je klanjata u Aja Sofija džamiji, a pokop je obavljen sa svim počastima, kqje se iskazuju vladaruČitavim putom postavljene-su čete svih vrsti oružja- Frec! c. ■ nazom su išle m ornaričke čete i odjeljenja pješaci’ , konjaniš­ tv a carske garde i policije. Iza dženaze išli su Prijestolonasljed­ nik i carski prinčevi, megju njima sinovi preminulog sultana, kediv, svi članovi kabineta, predsjednici i oaaslanstva senata i komore, poslanici i vojni i mornarički at.tšdji, Članovi sre­ dišnjice odbora za jedinstvo i napredak, vel.ki &■ činovnika, poglavara vjerskih općina, generali i sila vije Preminuli sultan sahranjen je u mauzoleju njegova djeda sultana Mahmuda. Ma da je imao mnogo mahana, bez kojih u osta. ni jedan stv o r Božji, ipak ie za svoga vladanlja učinio dosta i dobrih djela, te za to, a i kao dugogodišnjem halifi muslimana osjećamo se dužnim, da mu prilikom njegova odlaska na viječni svije* učinimo hajr davu po onom hadisi šerifu: »Uzkjuru mevtakjum bilhajr'« Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah! Reforma carigradskog sveučilišta- Kako iz Carigrada pišu, sprema se savrem ena reforma crigradskog sveučilišta. Ova je visoka škola osnovana godine 1856- u isto doba, kad ie osno­ vano ministarstvo nastave, ali nije bila organizirana kao ev­ ropska sveučilišta. Sada se radi o preurcdbi toga sveučilišta, kojom bi ono dobilo isii karakter, kakav imadu evropski za­ vodi te vrsti. — (» S -L .« ) historijskom svijetlu” tako, da bi „Biseru" bilo veoma vruće i u ovo zimsko doba . ----- Nije nam milo^da^jNoviintama zalazimo u jato^ polemiku, ali iako su baš novine spremne, bujrun, mi se, nimalo ne plašimo „pravog historijskog svijetla", ^ islamska historija nema baš toliko mračnih zakutaka, koliko ih imade kršćanska, resp. katolička, a niti se bojimo dašnjosti, jer se širenje Islama provagja na sasma cirugi način, njego li širenje kršćanstva. U jednom i dru­ gom slučaju možemo vedra čela. otvoriti histeriju i knji­ gu sadašnjpsti, pa neka nam one svjedoče, što se tiče prigovora, da su „pristaše Islam a veoma osjet­ ljivi gledom na svoju vjeru ", istaknuti nam je, da nam ovo najmanje smiju prigovarati katolici, koji čak i u svojim školskim knjigama vrijegjaju najveće islamske svetine. Ovo ćemo potkrijepiti činjenicom . U našim sred­ njim školama u Bosni i Hercegovini, koje u velikom broju pohagja muslimanska mladež, uči se jo š i sada Hoićeva povijest. Znate, valjda, što piše Hoić o Muha­ medu a. s.? Šta biste na primjer, vi „tolerantna" gospodo oko „N ovina", u ovom slučaju radili, kad bi se u jednoj školskoj knjizi pisalo onako o „početniku kršćan­ stva? I to baš u, tako reći, interkonfesionalnoj školi? Napomenuti nam je, da ovim, kao ni svima drugim i vima, što izlaze u „B iseru " nijesm o namjeravali niti namjeravamo vrijegjati ičije vjerske osjećaje. U našoj vjeri ričito sto ji, da Isa a. s. nije B o ž ji sin, nego Nje­ gov poslanik, kako smo to konstatbvali i u spomenutom članku. Nu ta k o m s t a t a c i j a je za »Novine« »Bogumrska .bula na početnika kršćanstva«. Kadi bismo bili zlobni, m ogli bismo isto ustvrditi za »Novine« i reći da je po našoj vjeri »Bogumnska bula« vjerovati čovjeka, kojega je B o g poslao $a svojim zakonom, da svijet upu­ ćuje na pravi put i koji je kod nas kao i svi ostali poslatnici B o ž ji svet, — vjerovati Bogom , je r se to protivi našem vjerovan ju: d a B o g n i , j e n i k o g r o d i o , n i t i d a j e t k o r o d i o N j e g a. Prem a logici »No­ vina« uvreda, je za cijelo kršćanstvo što islamska vjera uopće postoji, je r ono, što se ispovijeda u islamskoj vjeri, kolidira s kršćanstvom. Konačno se najsvečanije ogragjpjem o proti sumnji­ čenju, da naš rad ide u prilog »fam oznoj politici auitomomaša Šerifa Arnautovića« ili ma bilo k ojoj političkoj struji, a to smo naglasili u prvom svom b ro ju u članku »•N«ai početku treće godine«, gdje je jasno rečeno: »Biser« Dvije tri „Novinama**. Povodom članka, što je izašao u 2. br. našeg Usta pod naslovom „Š ire n je Islam a u V elikoj B ritan iji” , osvrćn se k a to lič k e 'N o v in e " u 37. broju od“ l9 . februara o. g. p cđ naslovom „M uslim ani i k ršćani" na način, koji ni­ malo ne o d go vara naobraženim ljudima. Prijete nam se „ češan jem " i „prikazivanjem (valjda Islam a?) u pravom će pisati u islamskom dtuihu, te se neće upuštati u poli­ tička dnevna pitanja, je r stojim o ma stanovištu, d!a je našem narodu preče duševno pr osvjetljenje i usavršen je, nego li p r a z n a politika, koja jo š jedinom budi rečeno, neće imati mjesta u našem listu.« Ovoliko rekosmo radi razjašnjenja, ali u isto vri­ jeme naglasujem o, da nećem o dozvoliti da n as napada ma ko to bio. Vraćaćem o šilo za oginjilo. U regjuje: uz red ak cion i od b or odgovorni urednik: Muhamed B ek ir K alajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/734b228b6f96ebb1aa5346aca2e9c80e.pdf 1e1c5e4e53cd9de85e91f73b7600db4d PDF Text Text BROJ 5. i 6. „B I S E R“ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24’—, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) j vojnike bezsarže K 16'—. Mnali mi i đaci koji skupe najmapje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. U a ts e iilje samo onima,koji unaprijed pošalju pretplatu GODINA Ili. BISER u s t zh S ir e n j e is l h m s k e p r o s v j e t e . In n em cl* m u tu in u n e ic b v e tu n ! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. ' Neplaćena se pisma ne primaju. —- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u jalu vc la jula a lejh i! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta ru . Sve jjto se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER" Mostar (Hercegovina). ________________ Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 19. Rebiul-abat 1336. (HžamidSl-UlB). MOS T flR 1. i 15. marta 1918. Fikcija za osnivanje „Matice Muslimanske". Ako promotrimo razvitak i napredak kulturnih naroda vidjećemo, da je pored svih drugih faktora pri izgradnji njihovog prosvjetno kulturnog i socijalno-gospodarskog života igrao naj­ važniju u'ogu jedan faktor, a taj je: štampa. Stotine i sto.ine imade primjera u historiji, koji nam najbolje svjedoče kako veliku moć i kako silne posljedice stvara djelovanje štampe. Da ne iznosimo mnogo primjera dovoljno će biti ako istaknemo činjenicu, da je pri stvaranju velike francuske revolucije igrala štampa najiuočniju ulogu. Takogjer nam i ovaj veliki i strašni svjetski rat, kojemu nema primjera u historiji čovječanstva, može poslužiti kao dobar primjer, da je moć štampe neizmjerna, jer ona pokreće mase i njima vlada, te da je ona jedan od najglavnijih faktora u javnom životu kod svih kulturnih navoda. Kcd muslimanskih naroda je takogjer pri emancipaciji i preporodu njihovom služila kao najbolje stedstvo štampa. To najsjajnije doka­ zuje i socijalno-kuiturni preporod i politički razvu«k ruskih Muslimana. Veliki prijatelji i vogje p.ojedinih kulturnih naroda uvigjajući silnu djelotvornu snagu štampe kao sredstva za širenje korisnih i plemenitih ideja izdavali su razne časopise, knjige, brošure i ine publikacije, kroz koje su svoj narod odgajali i vodili k ostvarenju velikih ideala. Budući, da nije ni iz daleka bio dovoljan rad pojedinaca, da uzmognu ostvariti velike narodne zadatke i stvoriti uvjete za dobru budućnost i blagostanje svog naroda, to su osnivana razna društva i institucije uz sudjelovanje naroda, koje su imale zadaću, da koncentrišu oko sebe intelektualce k o i velike narodne dobrotvore i na taj način izv še ono što nije bilo moguće izvršiti pojedincima. Tako je došlo do raznih kulturnih ustanova kod pojedinih naroda, koje nalazimo pod raznim imenima, kao na primjer kod naših susjeda Srba: .Matica Srpska“, „Srpska Književna Zadruga", „Srpska kr. Akademija znanosti i umjetnosti", — kod Hrvata: „Matica Hrvatska", „Jugoslavenska Akademija", „Sveto Jeronimsko društvo", ..Društvo hrvatskih književ­ nika", „Kolo hrvatskih književnika", „Klub hrvatskih književnika" itd. I kod nas bosanskohercegovačkih Mus'imana bilo je tu i tamo požrtvovanih ljudi i narodnih prijatelja, koji su koji su pokušavali izdavanjem raznih korisnih knjiga i književnih listova, kao što je na primjer Ademage Mešića „Behar" — koji je budi uzgred spomenuto učinio mnogo u prosvjetnom pogledu kod našeg naroda —, Braće Bašagića „Biblioteka", našeg vrijednog nestora Mirze nekoliko vrijednih knjiga, Čaušeyića, sadanjeg reis-ul-uleme „Tank" i nekoliko knjižica religioznoodgojjjog sadržaja, zatim „Muallim", „Gajret" i nekoliko knjiga „Muslimanske Biblioteke", da n .š muslimanski narod prosvijetle i podignu na stepen drugih kul urnih naroda. Ali ti pokušaji pojedinaca nijesu ni izdaleka bili kadri, da izvrše velike zadatke u smislu religiozno-moralnog i kulturno-ekonomskog preporoda našeg naroda. �___________ Strana 66. s___ u_____ __________ _______________^ I S L ^ ± i ,BISER' Ta je činjenica potakla redakciju ,,Bisera“, da izagje sa idejom osnutka „Matice Musti« manske“, kojoj će biti zadaća, okupivši sve iskrene prijatelje muslimanskog napretka, izdavati korisne “knjige za narod. Da se olakša osnutak te po naš vjersko-gospodarski opstanak ne0p. hodno potrebne institucije, pokrenuli smo akciju „Lige Hiljade44, kojoj će biti zadaća sakupiti hiljadu plemenitih Muslimana u našoj domov ini, koji će svaki sa prilogom od K 100 k*0 članskim prinosom stvoriti temeljni fond od K 100.000, na kom će se sagradati spomenuta Matica. Kada še ostvari „Liga Hiljade4 i time stvori fond od K 100.000, tada će naša redakcija sazvati sve članove lige na skupštinu u Sarajevo. Ta će skupština izabrati odbor, komu će biti zadaća izraditi pravila za „Maticu Muslimansku44 i nakon što ih odobre članovi „Lige Hiljade1, i Zemaljska vlada, preći na izbor stalnog upravnog odbora. Samo se po sebi razumije, da će odmah nakon što se izabere prvi definitivni upravni odbor „Matice Muslimanske44 isti preuzeti glavnicu lige i njome dalje rukovoditi kao sa Matičinom imovinom. Držimo, da je suvišno ovdje potanko iznositi šta će sve biti zadaća Matice i kakva će sve morati knjige izdavati prvo, stoga što će svakom biti jasno iz prije istaknute zadaće, a ta je religiozno-moralno odgajanje i uopće kmturno-gospodarsko podizanje Muslimana, a drugo, što će imati pravo jedino odbor, kojeg će izabrati skupština članova „Lige Hiljade44, da izradi pravila i u istima predvidi onakav način djelovanja i izdavanja knjiga onoga smjera kakav bude odgovarao želji dotičnih skupštinara, odnosno članova „Lige Hiljade41. Članske prinose za „Ligu Hiljade 4 kupiti će iedakcija našeg lista u Mostaru po svojini članovima kao i po drugim ugl dnim i agilnim ijud'ma, a po ostalim mjestima Bosne i Her­ cegovine po svojim vrijednim suraunicima, povjeren rita, pretplatnicima i ostalim prijateljima islamskog napretka — čija ćemo imena kasnije iznijeti u „Biseru44 — i odmah slati putem čekova „Muslimanskoj Centralnoj banci*4 u Sarajevu na račun fonda, kojeg je otvorila ista banka pod imenom „Liga hiljade kao fond za osnutak Matice Muslimanske44. Spomenute čekove za slanje novca kao i blokove potvrda za one koji pristupe u „Ligu hiljade44, dala je redakcija našeg lista štampati, te će biti isti kroz koji dan povjerenicima razaslani. U svrhu što boljega uspjeha ove plemenite akcije jedan je član naše redakcije išao na ročito u Sarajevo i osobno zamo.io preuzvišenog gosp. Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čauševića, reis-ul-ulemu. da pristupi kao član „Ligi Hiljade i da tim >kao naš vjerski poglavica doprinese najglavniji dokumenat koji će služiti, kao dokaz da je ova akcija kako plemenita tako i neop­ hodno potrebita, što je on s velikim veseljem i odobravanjem učinio i osim toga, još rekao da će izdati poseban apel, u kojem će pozvati sve muslimane da ovu plemenitu akciju što izdašnije pomognu. Osim toga isti je član pohodio i vogju muslimanske najjače političke stranke u zemlji direktora mauslimanskih vakufa gosp. Šerif ef Arnautovića i ponudio ga, da pristupi istoj Ligi i poradi svojim ugledom megju Muslimanima za ovu spasonosnu akciju. I gosp. Arnautović je odobrio akciju, i obećao, da će sve učiniti, što mu stoji na raspolaganju, da što bolje ista uspije, ako se pokaže ma i malo volje kod našeg svijeta za tu stvar. Ovim apeliramo na svu braću Muslimane širom Bosne i Hercegovine i molimo ih, da ovu plemenitu akciju pomognu pristupanjem u „Ligu Hitfade44 Naročito ovo stavljamo na srce našim vrijednim suradnicima, muftijama šerijat sudijama, učiteljima i muallimima, svima pros­ vjetnim radenicima, istomišljenicima, povjerenicima i čitaocima „Bisera4*, da razviju što življu a <čiju i založe se svim silama, da u svojoj okolini sakupe što viši broj članova za „Ligu Hiljade41 i time dokažu, da i mi bosansko-hercegovački Muslimani imademo smisla za napredan rad i uopće za kulturan život i da nijesmo narod, koji nema uvjeta ni sposobnosti da stvori-* temelje dobroj budućnosti i narodnom blagostanju. Da se omogući sudjelovanje u izgradnji ove naše plemenite institucije i onim ljudima, čije materijalu ) stanje ne dozvoljava na je.dan put uplatiti cijelu članarinu od 100 kruna, to �Broj 5. i 6. ,B1SER“ Strana 67. smo odlučili primati je i u obrocima i to u dva mjeseca po 50 kruna ili najmanje po 25 kruna u četirimjesečna obroka. Nadalje smo zaključili sa istog razloga, naime da olakšamo pristupanje svima onima, koji ne raspolažu sa gotovinom, a imadu obligacija austrijskog ili ugarskog ratnog zajma ili dionica ,»Islamske dioničke štamparije*' ili eventualno akcija muslimanskih novčanih zavoda, kojih nominalna vrijednost iznosi 100 kruna, odnosno dvije po 50 kruna, primati kao gotov prinos. Naš će list otvoriti posebnu rubriku pod naslovnim imenom i u njoj iznositi imena naše braće koji pristupe kao članovi lige, kao i sve druge obavijesti, koje se tiču ove akcije. Čvrsto vjerujemo i pouzdano se nadamo, da će svi iskreni prijatelji islams og napretka, a u prvom redu musi. inteligencija kako svjetska tako i vjerska s najvećim oduševljenjem pozdraviti i poduprijeti ovu akciju i uložitt sve sile, aa se ostvari u što kraćem vremenu. Hajje al-el- Felah! Mostar, 1. marta 1918. Redakcija ,,Bisera“. Bijeg. (Svršetak.) Gonjen pouzdanjem u se, što ga u vojničke mi­ šice ulijeva pobjeda stigao je i konjanički odred neprijateljev u selo, gdje smo ostavili mladu majku. Zapovjednik toga odreda bio je veoma skladan pristao mladunac, poručnik. Noć se bližila. Konjanici su bi i izmučeni dugačkim jašenjem. Iz ta oba razloga odlučio je poručnik ovdje konačiti. Kako to kod konjice iajprije biva, ogledali su se za štale konjima. Kad rekoše da su konji smješteni, poručnik se sa još dva momka bacio u sedlo i pošao kroza selo, da nađe i sebi konačišta. Nama poznata velika kuća upala mu je u oči, i on je skrenuo onamo. Nemalo je bilo njegovo zaprepašćenje, kad je upao u kuću i vidio mladu, lijepu i valjda bolesnu ženu na dušeku. Nemalo se prenerazila i žena. Bila je spremna kriknuti. Ipak se svladala. Po uniformi je raspoznala da došljak mora biti neprijateljski časnik. To joj je podizalo pouzdanje. Sabrala se oslo­ vila ga je, dok je još časnik bio zbunjen nenadnom prilikom lijepe žene, gdje^ni mačke žive nije očekivao. „Gospodine slaba sam i bolesna žena. Bježala sam od Vaše vojske, u'putu sam rodila. Dobri ljudi smjestili su me ovdje, jer mi je bilo nemoguće bježati dalje. Imajte smilovanja sa mnom. Pomislite na Vaše kod kuće"... Čvrstim i sigurnim glasom govorila je lijepa majka riječ po riječ. Časnik je stajao i kapom u ruci i sastavljenih peta, kao da sluša kakvu zapovijed. Osvježivao ga je pogled na tu ženu u dušeku. Ljćpota joj se i protiv njene volje stremila, da očara došljaka! Bljedilo u licu podavalo joj je još jaču moć zavođenja, i došljak je bio sav u njenoj vlasti. Još ga je jače nadraživao taj fakat, što je gledao muslimansku ženu pred sobom. Nemuslimani zamišljaju neku romantičnost iza haremskih mušebeka. Svaki je sklon vjerovati, da stotine najfantastičnijih priča ispunjuju život iza tih mušebeka. I naš je gospođin poručnik počeo zamišljati sebe junakom usred te romantike. Cijeli ljubavni roman sa tom ženom uskrsavao mu je u uobrazilji. Žena je prestala govoriti i zagleaala se u Časnika. On je crvenio kao valjan đak, kad ne nauči lekcije. Napokon je progovorio. S teškun mukom mogao je toliko i. ovoriti. da ju uvjeri, kako se ničega ne treba bojati. Momku je naredio, da mu uredi drugu sobu za konačište. Primjetio mu je, da nebi učinio štogod na žao bolesnoj ženi. Sam je otišao đa prigleda, jesu li momci i konji namireni kao što treba. Jesu li straže postavljene i t. d., i kad je sve razgledao, obrnuo je konja i pošao u nastanbu. Neobično se veselio, da će opet vidjeti lijepu ženu. „Pričaću joj o tome, kako je kođ mene, kako imam dobru majku, kako ću nju ponijeti sobom, kako će joj se radovati moja majka, milovaće ju kao svoju rođenu kćer.“ Okupljen tima i takovim mislima jezdio je mladi časnik kući, gdje je ostavio lijepu ženu Momak je uveo osedlana konja u podrum. Poručnik je pošao u odaje ženi, što mu je tako nenadano zavrtila mozgom. Razgovarali su o koječem. U početku je razgovor tekao nekud usiljeno. Poslije je postao sve življi i življi. Gospodinu se poručniku upravo razvezao jezik. Zapravo on je sam i govorio. Govorio je više i smjelije, nego Ii je bio u putu smislio. Žena ga je kradom pogledala. Vidjelo joj se, da je bila obuzeta nekakvom mišlju. Čas bi joj oči zaplamsale, čas bi im ona opet zatomila žar. Šta bi to moglo biti, te je okupilo ovu ženu? Neko poduzeće vrtjelo joj se mozgom. Dugo je govorio gospodin poručnik. Tek u neke zapazio je, da sam govori. I njegov ga je monolog počeo zamarati Umor minulog dana počeo je paralelno djelovati sa umorom noćašnjeg dugačkog pričanja, da ga uspavaju. Napokon je zaželio laku noć ženi, koju je počeo obo­ žavati. Kod nje je zaboravio kapu i kabanicu. Ona ga je ispratila jednim čudnovatim pogledom. Neznam, bili sa kojom zgodnom riječju dao okrstiti taj pogled. U njemu je bilo i zadovoljstva i mržnje. Tko pozna kao �Strana 68. „BISER” ___________ _________________ ° r°j 5. i 6. odgovornosti prfcma svom narodu i domovini. T0 je općenito pitanje, a hadisi šerif, Što ga istakoh u niottu ovog sastavka, tako je rječit, tako jasan, pun i jedno, stavan. . . . Da smo hajirli, radili bismo za se i svoj narod, da nijesmo ovaki kakovi smo, zar bi nam ovako bilo? H a j i r s u z i s m o — i tu je odgonetka našeg hala i ahvala. „Oštar sud‘ reći će jedni; „preuzetna tvrdnja« primijetiće drugi. A ja velim: „islamski aršin", pa da to i obrazložim. Ističući za što su muslimani najhajirniji veli K uran1) (a. Š): „ P o s t a s t e n a j h a j i r n i j i ummet , š t o j e p r o i z v e d e n m e g j u I j u t s t v o m : n a 1až e t e ma r u f , a z a b r a n j u j e t e m u n k j e r i vj e­ r u j e t e u A 11 a h a / - ) Vjerovanje u Boga spomenuto je na trećem mjestu, jer to svojstvo imagjahu i ummeti prije pojave Islama, dočim su druga dva svojstva islamski specialitet: samo Islam traži i krvnu žrtvu u borbi za promicanje dobra i pobijanje zla. Džihad fillah — naša je osebina, a što ga ne shvaćamo krivnja je na nama, a ne na Islamu i njegovim principima. Vra­ timo se pravom Islamu i — izmegju ostalog — eto nns u prvim redovima časne borbe proti zlu, a za dobro i spas zajednice. Ma koliko se mučili i natezali, ni pod plaštem' tesavvufa iz Islama nikad ne povukosmo Tolstoje.vu doktrinu „ne opiri se zlu!“, niti možemo u njemu naći oslona za opravdanje pasiviteta i klonulosti: Islam je borba i život, otpor i energija. Gornji ajet ne daje nimalo mjesta rezignaciji i klonulosti, on čupa i zadnju...žilicu truloj misli, da su „prilike" i . zeman“ jači od svijesne vjere u pobjedu dobra. Za to tu borbu i stavlja u dužnost s v a k o m p o j e d i n c u : najhajirniji ste, jer s^aki vaš pojedinac nosi bajrak b?rbe proti zlu i promiče dobro. To vam je oznaka i karakteristika, veli nam gornji uzvišeni ajet. Pošljedica je ove islamske oznake, da je s vaki m u s l i m a n odgovoran za svoju zajednicu: počam od dužnosti kućnog odgoja, pa do časne smrti za dobro Islama’ i muslimana, svi su islamski propisi neprekidna karika nastojanja, da se od svakog pojedinca učini a k t i v a n i koristan član islamske zajednice. Gornji je ajet karakteristika Islama i pravih muslimana. I ko ne želi ispasti iz oznake „hajri-ummet", taj će upregnuti sve sile, da se što više približi tom idealu Islama i Sakib Korkut: zdravo shvaćenog čovještva. S toga će i fasik sudje­ lovati u ovom nastajanju — u prvom redu popravljaEmr bil-maruf i nebj aniljućj sebe i upozorujući druge. munkjer. Nu kao što svaki posao traži svog majstora, tako M oito: „Najhajirniji je onaj čevjek, i gornja dužnost v i š e t e r e t i s p r e m n i j e g a i si­ ktji koristi ljudstvu". t u i r a n i j e g a : ko je u boljoj prilici veća mu je i H a d is i-š e r if. dužnost vršenja gornjeg propisa. Bogataš može svojim Za što nam je zakržljao javni život i za što smo ’) Suretu „Ali Imran"; džuž IV. sahifa 63. došli u ovaj h al? To je pitanje, koje čitamo na zabri­ V U m m e t znači: Sljedbenici kojeg Božijeg Poslanik*; nutim licirr a svih, koji vode ’ačuna o našoj buduć­ m ^ r u f je ono što šeriat propisuje i odobrava, a m u n k je f nosti; svih kojima još nije zamro osjećaj dužnosti i sve što šeriat zabacuje. rakter većine muslimanskih žena iz naših krajeva, biće mu sve to jasno. Kad bi i jedan musliman tako daleko zabrazdio pred kojom tom ženom kao gospodin po­ ručnik, stigla bi ga s njene strane anatema. Ona bi mu mogla biti naklonjena, Ne čini ništa. Cijeli se odgoj buni u njoj protiv nevjere. Svaku takovu misao ona će protjerati od sebe kao nedostojnu. Kad to znamo, možemo istom misliti, kakav će udes snaći nemuslimana, koji se tako daleko usmjelio. Njegovoj strašnoj osudi doprinosi i patrijarhalni i religiozni odgoj naših žena. Dobra su dva sata prošla, kako je poručnik os­ tavio našu mladu majku. Iz pokrajne sobe razabire se pravilno i gotovo u nekom taktu disanje momka i časnika. Majka se odlučila. Podigla se bez i najmanjeg šušnja. Plačne poglede bacala je na dijete povijeno u njenu košulju. Naglo se sagela. Dokopala je dijete. Lud poljubac matere koja gubi dijete, utisne mu na čelo. Brzo ga je spustila. Prigrnula je kabanicu, i natukla kapu. Tiho je otvorila vrata. Na nokat se svukla u podrum. Izvela konja. Bacila mu se u sedlo vješto, kao da je hiljadu puta uzjahala. Uzenjđijama ga je podbarnula. Dobar put kakav je bio poletio je, kao da je stekao krila. Straže su joj se svuda uklanjale s puta držeći je za časnika u službi. Nešto, što ju je noć čuvala, a nešto časnička kabanica i kapa, stigla je bez zaprijeke do naših predstraža. ^ u su je obus­ tavili i pred veli zapovjedniku onog ods.ečka. Uz slav. ljenje su je sproveli do u S. Ni Jeanne D’ Are, koja je spasila Francusku, nijesu Francuzi više slavu Odliko­ vanje i pokloni slijedili su jedni za drugim. Žena siro­ mašnog zanatlije našla se naglo u obilju svega i sva­ čega. Ponekad je uzdahnula i bila spremna pronti koju suzu za djetetom, Sebe je tada prekoravala, da ga je iz najprostijeg egoizma ostavila. Ponekad se opet tje­ šila logikom mnoge naše mlade majke: „Mlada sam pa će biti djece." Slavljenje i pokloni, koji su ju ne­ prestano obasipali, doprinosili su da prevagne ovo potonje osjećanje. Raspoloženje gospodina poručnika može zamisliti svaki od nas Sudbina djeteta i meni je nepoznata. Mevaizi'dinijje. �Broj 5. i. 6. ,BISER* Strana 69. zekjatom i drugim dobrotvornostima mnogo hajra uči­ istog sureta ovako označuje laži- muslimane: „Muniti, dočim je siromah lišen mogućnosti takog djelo­ na f i c i i m u n a f i k k i n j e s p a d a j u j e d n i d r u ­ vanja. Učenjak će svojim vazom i nasihatom, svojim g i ma : š i r e zl o, s p r j e č a v a j u d o b r o i s t i š ć u umnim kapitalom polučiti isti uspjeh, kao i najveći š a ke (ne čine dobročinstva). Z a b o r a v i š e Bo g a , bogataš, dočim je džahilu izmaknuo taj dragocjeni ka­ d a j e i on nj i h n a p u s t i o " . pital, pa je mahrum od blagodati, da na ovaki način Pošto ovaka organizacija obavlja dužnost cjeline ispunjava svoju dužnost. Tjelesni kržljavac ne može i zajednice, treba da je svijesna svoje dužnosti i od­ voditi intenzivne agitacije kao zdrav čovjek; oholica se govornosti; mora biti dorasla svojoj zadaći, te uz to izdiže nad svoju okolinu; strašivica ne smije u prve još marljiva i istrajna u svom djelovanju. Izraz „minredove. 1 tako dalje. Ljudi su dakle već po svojoj pri­ kjum“ (ako se „min“ uzme kao . tebidije") znači: rodi upućeni na zajednicu i upotpunjavanje: ujedinje­ „ne ki od v a s “. Mogu li onda ti „neki od vas“ biti nim silama više se postizava nego li pojedinačnim nezavisni i neodgovorni; može li cjelina tu organiza­ akcijama. Za to Alejhisselam i veli da su muslimani cijo „nekih" ostaviti bez kontrole? Ne! Nikako ne! »kao z u p c i od č e š l j a : veže i dr ži j e d a n d r u­ Jer izbor nekolicine samo je s r e d s t v o i oblakšanje g o g a . I zaista se bez megjusobnog podupiranja ništa za cjelinu, a nipošto svrha i cilj samoga rada. 1 kad veće ne postizava: pojedinac, ma kako darovit i spo bi se desilo da ta „nekolicina ' skrene s puta, pa za­ soban, gubi se i iščezava, čim se odalji od svoje za­ nemari svoju dužnost, cjelina se ne bi mogla izgova­ jednice i izagje iz čize. To nam uostalom potvrgjuje i rati time da ima svoje zastupstvo, jer je pobijanje zla ovaj hadisi šerif: „ Dvoj i c a su bol j a od j e dnoga , dužnost cjeline kao takove. I ako izabranici ne biše t r o j i c a su b o l j a od dv o j i c e , a č e t v o r i c a su vršili tu dužeost, onda je mora vršiti cjelina sobom b o l j a od t r oj i ce. S t o g a m o r a t e u zaj ed niču, ili izabravši druge pojedince Dužnost kontrole nameće je r B o g ne će e k u p i t i mo j i h S l j e d b e n i k a se još i radi toga, što niko nije nepogrješiv, pa i naj­ n e g o s a m o na p r a v u put u". bolji izabranici mogu tokom vremena zastraniti i odaBez zajednice nema spasa, nema rada i uspjeha. lj ti se od svrhe svoje organizacije. A nalaže je i izreka: Nu ne treba smetati s uma, da zajednicu sačinjavaju „jedni su drugima p o ma g a č i " . Neka mi je dozvo­ opet i opet — p o j e d i n c i . 1 ne valjaju li ti pojedinci ljeno upozor da ajet spominje mamine i muminke i ne će im valjati ni zajednica: od hiljadu jalovih klasoprema lomu konstatovati da se iz o v o g r a d a ne ni zrnca ž ta, a opet dobar kvas čini čudo od kruha- s mi j e i z l u č i v a t i ž e n s k i n j e . N a p r o t i v : o n o Drugim riječima: dobri pojedinci u stanju su p.eobra- je z a d u ž e n o o v i m r a d o m i s t o k a o i mu šaiti čitavu zajednicu, a d o b r i p r v a c i p r a v e e pohe ki nj e, pa v a l j a p r e k i n u t i n e o p r a v d a n i m u r a z v o j u j e d n e s kupi ne . i z l u č a n j e m ž e n e i a d e t z a mi j e n i t i — š er i Nema li u zajednici izvanredne jedinice, može se at om, a ne o b r a t n o . Bogu božije, ženi žentno! taj manjak nadomjestiti složenošću osradnjih jedinica, Istaknuću ovdje samo jedno vrlo zgodno a široko polje, pa se i na taj način može mnogo štošta postignuti. 0 na kojem biše one mogle biti vrlo uspješno zaposlene: tom nam jasno govori jedan drugi ajet iz istog sureta, staranje za jetime i siročad. koji glasi: „Nek me g j u v a ma b u d e gr u p a , Prije nego li pregjem na način vršenja ove duž­ k o j a će z v a t i na haj r*) n a l a g a l i d o b r o i nosti dodaću još donja dva hadisi šerifa, što ih do­ s p r j e č a v a t i zlo. I to su oni š t o su s p a š e n i nosi Zemahšerija pri tumačenju gornjih ajeta (Kješšaf Prvi ajet označuje ovaki rad osebinom i oznakom 1. 318): Priča se daj e Alejhisselam (bivši na minberu) svakog muslima, a ovaj se pošljednji ima shvatiti kao upitan: ,,Ko je najhajirniji >čovjek" ? On odgovori: njegova nadopuna i uputa, na koji će se način taj rad „Onaj što najviše i najuspješnije promiče dobro, naj­ izvršavati. Svi ćete se brinuti za širenje dobra i suz­ više se boji Boga i ugleda bližnje". —~„Ko promiče bijati zlo, nu da vam se taj posao oblakša i da laglje maruf, a sprječava munkjer Božiji je namjesnik na dogjete do cilja, morate se pobrinuti ze o r g a n i z a ­ zemlji, namjesnik je njegova poslanika i njegova ci j u, koja će izvršavati tu zadaću. Budući ste svi’zaKjitaba". duženi svrhom i ciljem te organizacije pomagaćete je svim moralnim i materijalnim sredstvima. Niko ne A sad da vidimo kako se ima udesiti ovaj rad smije stajati po strani, a još manje ometati rad. — Tu nam dužnost nameće ovaj ajeti šerif: „Mu mi ni i i ko će ga rukovoditi. F a h r u d d i n i Ra ž i tumačeći m u m i n k e j e d n i su d r u g i m a p o m a g a č i : gornji ajet veli otom slijedeće: „Naravna je stvar, znanj em p r o m i č u d o b r o i s p r j e č a v a j u od zla, k l a ­ da je vršenje gornjih dužnosti uvjetovano nj aj u, d a j u z e ć a t i p o k o r a v a j u s e B o g u i (i 1m o m). Jer džahil čovjek može stvar okrenuti tumbe, n j e g o v u p o s l a n i k u " . (Suretuttevbe). Drugi ajet pa mjesto dobra preporučivati ono što je zabranjeno. *) Hajr može značiti dobro za ovaj i onaj svijet, a maruf Džahil ne zna ni mezhepskih diferencija, pa i na taj je uži pojam i odnosi se na čine, koji donose ahjretsku korist. način može t dovesti do neprilike. On ne zna držati Vidi „Bejdavi" I 234. • ravnoteže, pa može biti strog'ondje, gdje treba blagost, �Strana 70. ,BISER* a blag kad treba strogost. I s toga je to u prvom redu zadaća uleme11.*) Ovo Razino tumačenje nije proizvoljno, nego je osnovano na samom Kuranu (a. š.) jer ajetuttefekkuh**) označuje svrhom ilma — i n z a r i na s . Usposobljavanje u šeriatskim znanostima ne smije dakle biti šport, niti sredstvo prihoda; svrha naobrazbi mora biti uzvišena kao i ona” sama : a l i m s e m o r a b ri­ n u t i za i n t e r e s z a j e d n i c e i s v o j i m z n a n j e m k o r i s t i t i d r u g i m a . Ilm ne smije biti zatvorena riznica i alim je dužan budit« i drmati svoju „firku"; on mora biti pejgamberski našljednik i ~ s v o j i m v a z o m , s v o j i m n a s i h a t o m i iršadom ***) s l u ­ ž i t i v j e r i i m i l l e t u . 1 gdje je ulema svijesna ove svoje zadaće, tu je i zajednica sasvim uredna: traži savjet i drži se upute. U takoj su zajednici i bogataši svjesniji, jer im je jasan cilj mala i objašnjena korist infaka. Samo upućivanje na dobro ima se rukovodili prema principu: blaže, pa tek onda oštrije. I munkjer će se sprječavati na isti način, a stepeni rada jasno su izraženi u hadisi šerifu: „Ko o d v a s v i d i k a k v u r u ž n u s t v a r , n e k a je i z m i j e n i i s p r i j e č i — d j e l o m ; a k o t o n e m o g n e o n d a z b o g o m, a a k o ne m o ž e ni to, o n d a s r c e m, t o v o je n a j z a i f n i j i i m a n . “ Spriječavanje zla sr ada dakle u — imanske dužnosti. Pravi muslim u tom je pogledu d j e l o t v o r a n ; osuda zla zborom niži je stupanj imana, a sa osudom i zgražanjem megju čet duvara zadovoljiće se samo — vrdalo i slapčina, čiji je iman zapre'an i zatrpan debelom naslagom kukavičluka i opačine. Pravi muslim ne benda u tom radu nikakve zapreke, on smiono ruši pregrade i obzire: ta svijetli mu samo iman, pa je sa tim vcdićem neustrašiv i do skrajnosti požrtvovan. Žrtvovaće i mal i džan, jer rad* za Božiju ljubav i jer zna da ide za svetim ciljem. On je svijestan da ga sakupljanje znanja i imetka ne će dovesti do spasenja; zna da je dunjaluk ahiretska oranica i da je svrha njegova bivstvovanja spas duše i priprema za bolji svijet. Što dakle jači iman to jača i požrtvovnost i srča­ nost; što slabija petlja, veća komocija i stisnutija ruka to — bljegji iman i kržljavije muslimanstvo. Eto vam islamskog a rš in a l... * *, * Ulema li, inteligencija li milletski li predstavnic, — • 1t i “S - - ■- **■ Ulema nam je r — * . — ui smjela da bude. Jedva jednom dogje na misao organi. zacije i otpoče rad kalemom i mast.lom što će imat! težinu šehitske krvi. I baš kad je taj rad bio najp0. trebniji zamandališe vrata i rasuše se kao da se nijeSu bili ni okupili. Vele: ratne prilike. Nu slaba izmotacij* Baš su ih ove prilike morale okupiti i zgusnuti nji­ hove redove. Ni ono malo kuprcanja oko oživljenja njihove organizacije ne može ublažiti strašne odgovornosti za ovaj još strašniji nemar i dangubljenje. Vaz, taj najprikladniji način bugjenja - potpuno je zane­ maren, Ugledniji se stide ćursa, premda je ćurs njihovo najprikladnije mjesto djelovanja. Prepustiše ga poluulemi, a davno je rečeno da ona din obara. Inteligencija! Šta li je dosad uradila, pa da se može pitati šta sad radi? Robovala je i robuje fiks ideji. A I sistemu. Narodni predstavnici. Uprite mi u uspjeh njihova rada, pokažite kakav rezultat njihove borbe i nastojanja, pa da vas cmoknem u ruku Nu o jednom možete biti sigurni,: Čim mine briga i opasnost, čim ne ustreba većih žrtava - izmiliće na površinu i nastaviti galamu, a možda i kavgu o tom, ko je od njii bio veći patriota. Samo će šutjeti o jednom i nas­ tojat da ne dogje pitanje: A što spavaste četiri ratne godine; što nam obustaviste svoje organe baš u vri_\me, k i su nam možda mogli pomoći? Au onomna tijela!! Krv mi dogje na oči kad pre­ mišljam o tom, na što su spali toliki ideali i na što je svedena desetgodišnja borba našeg milleta. Cilj joj je bio učvrstiti vjeru i unijeti prosvjetu. Biva osvijestiti narod i razviti mu solidarnost. „Štatut1* sadržaje dosta korisnih, i demokratskih principa i da je kod vodstva bilo smisla za organizatorski rad i koncentraciju sila - vjersko prosvjetna autonomija nam je mogla pružiti neizmjernih koristi. Naročito u ovo ratno doba. Ali, i opet — ali. Spomenuću samo nešto. Ustanova v. m. džematskih medžlisa, pa džematskih i kotarskih skupština tako se je mogla iskoristiti u ovo ratno doba, da bi od našeg naroda bila otklonjena mnoga i mnoga nepogoda. Nu zaslugom birokratizma, što danas u punom jeku cvate u vakufskoj centrali zaboravljena su i imena tih korisnih usta..ova, a kamo li da centrala rukovodi Oko nas su i u nama sve vrste mankjerata: Caruje rad tih institucija i daje im inicijativu. I u vakufskom džehalet, zjaju pukotine naše zajednice. Svak sebi, ko se saboru osjećaju razorne pošljedice ovog birokratizma. da će sutra kijamet. Ruše se propisi vjere, otpaba jedan Prva se saborska sjednica nije mogla održati radi ne­ po jedan dinski direk. Načet nam je i m aal, ta sve­ dostatna broja članova, a za cijelo vrijeme zasjedanja tinja i značajka naše obitelji, a piska sirotinje zaglušuje falila je polovica izabranih članova. Kakav je ovaj sa­ borski rad, čitatelji će se „Bisera,, najbolje osvjedočiti uši. Hrlimo propasti, na rubu smo ponora. Ko sprječava to zlo, ko li nas savjetuje i upu­ iz saborskih izvještaja. Je li utješljivija slika ulema medžlisa? Na žalost ćuje na dobro? Ko, kako? . . . . nije. I tu je mnogo više šablone i „uredovanja". Realna *) ^Tefsiri — Kjebir" sv. III. str. 28. rada i organizovana aparata ulema-medžlis niti ima, **) Suretuttevbe, džuz’ XI. sahifa 205. *'*) Kješšaf sv. 1. str. 572. niti nastoji dobiti. Za cijelo vrijeme rata nije sazvan ni �Broj 5. 1 6. ,BISER* sastanak muftija, a kamo li širi sastanak uleme i uglednika iz naroda i inteligencije. 0 sporazumnu -radu sa vakufom nema ni govora i mnoga je saborska sjednica ispunjena pritužbama o zadiranju sab. odbora u konpetenciju ulema-medžlisa. Natežu se. Katkad javno a više iza zastora. Katkad se i grde, ali — prečiščenje niti se sprema, niti će se izvesti. Gdje je rijasetski zvanični ili poluzvanični organ ? Kad li će se pokrenuti makar sjena „Vrhbosne*? Ili se možda smije lamati rukama? .. . P a i p a k je za s ve n a j k r i v l j i — na r od, j er k u k a v n o mo t r i i ne t r aži i zl aza. On bi t o m o r a o t v o r n o r a š č i s t i t i , a ja ću — da ne ostanem u ad’afima — i na ovom mjestu ponoviti šapat mnogih: „Na rad, realan rad; na spašavanje!" . . . „Organizaciju nehja anil munkjer!" . . . Strana 71. i životanjii u pijesku, odgonetanje prošlosti i budućno­ sti sa dlanova i iz očiju, (Ilmut-kjeffi vel-firase) poga­ đanje atmosf. promjena po kretanju oblakova i pravcu vjetrova (Inva), proricanje budućnosti (Kjehiatne), i si., ne samo da; nije moglo imati znanstvene vrijedinosti, nego je bilo i suviše naivno.. Sve ovo narodno blago bilo jie povjereno dobrom pamćenju sirfbvai pustinje, kojti su se njim ponosili, brižljivo ga čuvali i mlađem nara­ štaju vjerno na lamamct predavati. Novai vjera Islam, koju Arapi kroz kratko vrijeme prigrliš?,, otvori *im novo polije duševnog rada i dade im pobudu za znanstveno djelovanje i rad. Islam se temelji rla Kur’amu, kojemu je tumač i na­ dopuna riječ i djelo Božjeg posteniika Mutiaimmeda (Akjhiisseliam!) Kur’an je dakle temelj i izvor sviih islam­ skih znanosti, pa je proučavanje Kur’ania temelj islam­ skoj obuci, a prvi stepen u tom jest čitanje Kuriama. Prvi učitelj u Islamu jest sam Aiejhisseliam, a m njim dolazi sahabei kjiraiim, koji su od njega naučili KuVan, Hlćmo : a onda podučavati ostati svijet u čitanju Kuir’ama i nje­ govu sadržaju onako, kako su to oni čula i naučtei od Alejihaissdamia. U džamiji, gdje su se oni sastajati na1na­ imaš?, učili su muslimani Kur’an i upoznavati Ste njegia (Posvetio prijatelju M. ef. K.) šeriait. zakon, koji je odtređivao, kako treba dai žive i Kao lijer usred cvijeća šarolikog mezar stoji: radte vjernid u jedinog Boga i njegova posljednjeg po­ Kosti sinka mramor bijeli urešen i divan krije; slanica. l’erma tomiu je džamija prvo i najstarije učilište Tu s’ na ruži, jaseminu, smokvi leptir, pčela roji u Islamu. Rilcem sišuć slast nektarara, što na sunca žegi zrije. >ahabei-kjirami, vjerni i požrtvovni drugovi Alejhfeselamovi, koji su uza nj žvjeli, pratili su pomno Nevinčeta nišan glavu k nebu skromno u vis diže, njegov život i svalki njegov korak, brižljivo pamtili sva­ Kuplju se u zlatnim trakam’ slovca sitno urezana : ku njegovu riječ o vjeri i vjerskim dužnostima, o životu1 A sad? — Tuga srce bije, suza se za suzom niže, i društvenim, prilikama!. Na taj macin bijahu oni naj­ Jer oboren leži: ruka posjelela ga samozvana. pouzdaniji auktor iteti islatmske naiuke i prvi učitelji iza Dok ti babo, djed i pradjed r’z i obraz braći čuvo, Alejhissetama. Zar se pošta, čast i ponos čak u masku je obuvč? Čitanje i tumačenje Kuriamia, sabiranje (haidisa i for­ Zar za uzvrat bijes, zloću na čedu mrtvu da obara?... muliranje vjerskih istina (akida), ikoji izviru iz dva prva izvora, bita je jedina zabava mislilaca prvog stoljieća, Babo ^leda, ponos pada, povreda mu srce para... t. j. ashiaba, j a tim tabiina, koji su zapamtili asfaahe i U bezdušju mezar sina oskvrnć je đaur kleti... učili od1njih, tebei tabiina i svih muslimana, koji su se Proklet zlobnik bio onaj, na mrtvima koj’ se sveti! dlali za naukom, a taikiih bijaše vrlo mnogo, jer »tražiti nauk dužnost je svakog muslimana d miu3limainlke«. Rođenim Arapima nije to bilo ni teško, jer je Kurban u arapskom jeziku. Ali Neanapd, kojilh se broj prima­ njem Islama sve više i više povećavaše, osjetile u tom veliku poteškoću. Njima su bili nepoznati mnogi glasovi arapskog jezika, a. uz to im nepotpunost tadanjeg arap­ Džamija kao prvo i najstarije učilište. skog pisma d sličnost u pisanju riječi raznog značenja Duševni rad Arapa prije Islama bijaše organičen zadavala velie napore kod pravilnog čitanja Kur’ana. na saunu poeziju, .koja je tada postigla ii najviši svoj proDa se tomu doskoči, zavedoše neki jezikoslovci stavlja­ cva. Njegovo aisitronomako znanje nije bilo ništa a.;iim nje taeaka (nutota) mald slova i spod slova za oznaku prosta asrtologija, a pozniavainje bolesti i lijekova ne vokala1), i sličnih »uglasrika2) :a drugi se diadoše na može se kod njih nazvati, znanstvenim. Povjesnica im je *) Tačke, k,'j|im se označivan vokaj, suglasnika zavc h obnhvataiia samo rodoslovlje plemena i porodica, true- b'bul-F.s-ved. ed Due!.\ koji je irnro 69- po h. .* za koga se veli potpunfe vijesti o plemenskim mnogobrojnim ratovima da ie prvi gramatičar (Vadiunnahvil-Arebi) — 0. Zejdan: Tai napokon imena proslavljenih junaka i narodnih vla­ riliut-te meddu-mt-Arebi III., 55. *) lb- III., 56- Ibn-i HaUJujan navadi, da ie zavađanle tačaka dara, uz 'koja se vazala neka historička date. Ostalo nji­ za razlikovnie običnih sugišnika bili na pobudu Hadžadža, na­ hovo duševno zanimanje kao: proučavanje tragova ljutdi mjesnika Abdulmekkova u Iraku. Nad oskvrnjenim grobom. Nastavni zavodi kod starih Fitapa. �Strana 72. Broj 5. i 6 .BISER* proučavanje posatnlca d pravilnog izgovora raznih gla­ sova. Tako se poče razvijati n a u k a o č i t a n j u K u r ’a n a (imuMciraet) kao prva u vjerskim naukainia1. S ovim usporedio počinje se razvijati i g r a m a t i k a a r a p s k g j e z i k a )dflimus-sadii venHnahvdi), koju su marljivo studirati i Nearapd Perzijandi, koji su željeli pro­ učavati Kur’an, hadis i stare arapske pjesme.3) Uz ove nauke o čitanju i tumačenju Kur’ana i hadisa kao glavnih izvora razvija se i nauka o vjerskim istinama, (akaid) onda vjersko-pravne nauke bogoslužja (ibadat) i prava uopće (muamelat). Ove grane vjerskih znanosti uče se u prvim počecima u početnom i višem stepenu i to u početnim školama i džamijama. Kjnttab (Mekjteb). P o č e t n e š k o l e zvane k j u t t a b (danas mekj­ teb) bile su gotovo uza svaku mahalsku džamiju ili mesdžid1). Tu su djeca učila napamet po koju suru (poglav­ lje) iz Kur’ana, glavne upute u vjerske istine i obrede za tim čitanje i pisanje (odatle naziv od korijena „pisati”). UAndaluziji se učilo napamet i po koja lijepa pjesmica1). Učitelj u ovim početnim Srolama zvao se „mukjettib” (učitelj pisanja). To je obično bio jedan vještiji mahaljanin, koji je taj posao obavljao nuzgredno ; >Thas; beten lillah.” Nagrada za njegov trud b;li su Jobrovoljr ni darovi imućnijih roditelja njegovih učen;ka. Te su škole bile posve privatne stvari roditelja jedne mahale, koji su se brinuli za svog učitelja, ako je opornu rebalo njihove pomoći. E)ržavna vlast se nije u to nikako mi­ ješala1). U ovim se početnim školama učilo dakle najnužnije iz vjerske nauke i čitanje i pisanje, a onda se đjec«.: upućivao u džamiju kao srednje i više učilište, gdje je učitelj (muderris) držao javno predavanje, koje je mo­ gao slušati svatko. Ako nije bilo takove džamije u mje*) lb- III.. 77. Znameniti iezfcoslovci ovog <tpba jesu Ebu Amr 'ibnuI-Ala’ Temimi, za tilm Ebu Zeid. Ebu Ubejde 5 Asmei, svi učenici prvog, i imam Halil. Ebu Zejd ie bio učitelj zname­ nitog Sttjeveiha«. aiutcra klasičmng gramatičkog dfela »Kj'tab«. a umro je 214. Ebu Ube'de ie najbolji poznavalac vijesti o arap­ skim bojevima (umro 209.). a Asmeija se bavio saikuplianiem pjesama i rlieči: (umro 213.). Halil ibnP Ahmed sastavi prvi -arap. riječmk »Kjitabul ajn«, redaiućii u njemu riječi po postanku glasova i počinju sa e (odatle i ime djela) i sistematski izradi arapsku metriku, raid čega dobije Kfično ime »imama« (vođe). *) R- Dozy: Geschiichte der Mauren in Spanien, II., str69. »Početne Škole p o stn ta l/ sa i otprije i. b le vrlo dobre X mnogobrojne. U Andafuz'ji je gotovo svako znao čitati i pisati dok u kršćanskoj Evropi ne znađijahu to ni ljudi! Visokog po­ ložaja, ako ruješ u pripadali svećenstvu. Hakom II- je još držao da obuka nije dovoljno raširena i u svojoj dobrohotnoj brizi za siromašnije slojeva naroda podigne on u glavnom gradu još 27 škoJa. u kojima su djeca siromašnih roditelja besplatno pouča­ vani. jer je on učitelje plaćao.« D raper: »Ovaj veliki vladar (Harani Rešid) publicirao 'je jednu carsku naredbu, prema kojoj se ne smije ni jedna dža­ mija sagraditi, što se neće kod nj« i jedan mektjeb podignuti.«*) Ibiti Haldun: MukodJima 630 str. 3) Muhteeib tfedn* vrsta poticajnih organa, bdio je nad po­ stupkom učltelia sa djecom i sprečavao prekomjerno šibanje djece. — Ibni Haldun: Aiukadkmripa 250. stu, slali su roditelji svoje dijete u svijet, da „traži n* uku” (talabul-ilmi) i učenik je tada bio „ialibul-ilmi’* (onaj koji traži nauku). Mladić pođe u svijet i, gdje mu se svidi učitelj, tu i ostane, a roditelji su dužnj, da g* opskrbe makar on i prošao u šeriatu određene godine, kada roditelj nije više dužan brinuti se za svoje dijete! Džamija kao srednje i više učilište. Učeni muderis (šejh ili ustad) sjedio je u jednom uglu džamije, a oko njega halka (krug) njegovih učenuka (tilmiz pl. tilaimlizie ili tailiib pl. taildbe), koji su po­ zorno pratili tumačenje svog šejha, biježili ih i pamtili. Šejh je sam čitao koji tekst i tumačio ga ili je čitao koji učenik, a on razjašnjivao i primjerima osvjetljivao. Kat­ kada je nastavnik diktirao (imla) svoje tumačenje i na­ zore ili pak čitave rasprave. Mnogi je znameniti učenjak doživio, da ga u tumačenju zamjenjuje koji učenik, a on samo sluša i prati i pri potrebi dade razjašnjenja. To je osobito bilo omiljele u naukama, u kojima se može mno­ go diskutirati i sa protivnog stanovišta stavljali pitanja, odnosno braniti nazore svog mezheba ili učitelja. Pojedino ovako učilište zvalo se po učenjaku i dža­ miji (Halkatu Ebi Ishak Ešširazi fi Džami-il-Mensur) .Krug učenika Ebu Ishak Širaziije u Mansurovoj dža­ miji (u Bagdadu), a ugled i vrijednost ovisio o broju učeni i učenjačkom stepenu nastavnika. (Nastaviće se-) h li Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu 1 jedne noći. (Nastavak ČIN III. (Događa se nakon nekoliko dlana po opisanim doga­ đajima. Čin se zbiva u Kasrmovoj kući. Soba Mjepo pa istočnom običaju uneđanta. Okolo sobe šećije, a po njima ćilimi. Po zidu levbe. U dtou sobe: vodeni ibrik, leden i mangiaila.) Prizorprvi. Rukaja sama. Rakija (uzdiše i tane suze): Oih Bože, Bože, što će to bliti? što je to bilo od' njega, da ga mesna1 aai diva dlana? što bi se to moglo s njim dogoditi?. 'Kada je po­ šao na put, reče mi, da će se još isti dan povratiti. Datnas već dva dana, a on ne dolazi Oh Kasarne, Kasarne (plače), govorila sam ja tebi, da ne ideš, a ti mene mir ') Predavanja i disputacLie mnogih teologa i pravnika slu­ šalo je na hiljade učenika. Ismail El-BuchanE, koji 'je držao Pre­ dav a n e o hadisu u 3- stoljeću, imao je 28.000 shišartaca- — JHauri: Der Islam, 199. �Broj 5, i 6. Strana 73. „BISER1* jesi pokušao. Govorila sam ja tebi, da se mahneš blaga i te proklete špilje. Ta eto hvala Bogu imamo čime da Živimo i bez tog prokletog blaga i špilje. Bog zna sam gdje a sada i što se je s tobom dogodilo. Čim si rekao, da ćeš ići, meni je odmah sroe slutilo na zlo. Ah miufco moja i žalosti! (Guši se u suzama i plaču.) P r i z o r drugi. Rukija i Morgijana. Morgijana (dolazi): Za Boga1, harnima, vi još uvi­ jek plačete! Rukija (kroz plač): Ah mahini me se dnagai Morgijama! Morgijana: Ta, ako je oitiš’o i doći će. Sigurno je limao nekih važnih poslova, radi kojih nije mogao idla se odmah vrati kući, već dulje ostao. Rukija: Nikada. Ja se ne nadam. Tai eto na polasku neće, da ide u neki obližnji grad1po nekom poslu pa će se 'Sigurno povratiti, čim ga svrši. Ne draga Morglijiania. Ja ću ti istinu kaizati, ali to moraš kao najveću tajnu čur vati! Sjedi, pa ću ti sve kazati! Morgijana (sjeda niže nje na ćilim): Slobodno ha­ rnima pričaj! Ja sam vrlo znatiželjna i ne će se od mene dalje čuti, ja ti svoju iskrenu riječ dajem. Rukija: On nije otišao u obljižnje mjesto >o svom poslu, već u šumu, da potraži hajdučku špilju s blag m. Morgijana: Ja za Boiga hanumai, ko ga na to na­ govori? Ko ga navede na ovake pogibeljne pustolovine? Rukija: Ta eto ko će drugi biti, već moj djever a njegov rođeni brat Ali1Baba. Morgijana: Pa ja o tome svemu nisam ništa do sadla zinala! Rukija: Nijesi znala, jer je on to krio. On je to i meni teškom mukom odao. Bojao se, da ga od’ tog nje­ govog pogibeljnog padihvata ne odvratim. Morgijana: Pa zna li zato vaš djever Ali1Baba, da mu brata nema1već dva dan?’ Rukija: Dakako, da zna. Za to je i otišao danas tamo, da ga potrazi M živa ili mrtva. (Ponovno saplače.) Prizortreći. dovesti ovamo, pa onda ne će moći znati, iui čijoj je loući sasječenu lešinu šio. AH Baba: Vrlo dobro Morgijana. Kada budeš to obavila, otiđi hafiz Suiejmanu, pa mu reci, da je moj brat umro od srčane kapi! Koži mu, mek dođe malo kalSr nije i neka ga opremi! Uz put se navrati još i našim susjedima: Sabitu i Ibrahiimu, pa i njima, kaži tako isto, da je moj brat naglom smrću promjenio svijet! Samo gledaj, da to što prije obaviš! Morgijana: Nemaj brige gospodaru! (Odlazi.) Prizorčetvrti. Prijašnji bez Morgijane. Rukija: Dragi djevere, pričaj mi! sad1, kako to bi! AH Baba (sjeda na sećiju): Ćim sam umišao u špi­ lju, imam što da vidim. Isječeni komadi mrtvoga moga brata vise na nekoliko mjesta u špilji. Rukija (kroz plač): Uh dragi djevere, teškog li be­ laja i žalosti! AH Baba: Meni odlmah već bi jasno, da su ga haj­ duci zatekli u špilji! i sasjekli. Rukija: Uh, uh, djevere, ziai Boga! AH Baba: Pokupim brzo komade u vreću i dođem ovamo ku Rukija: Oh Bože, baš ga zaista zatekoše u špilji, ?a ga AH Baba: Ja mislim svakako snaho, da se je to mo­ ralo dogodili ovako. Moj brat rahmetli, a tvoj muž, do­ šao je u špilju. Kad je nakupio blaga, koliko je htio, pošao j van, ali nije mogao izići, jer je zaboravio bio riječ »Sezame«. Pošto ovu riječ indje mogao iizreči, nije se špilja otvorila, te je on ostav unutra. U to su se vri­ jeme povratili hajdluci i eto vidiš što je bilo. Rukija (kroz plač): Ah, ah, Kasime, što si išao? Što nije9i ostao kodi mene, pa to ne bi ništa sada od tebe bilo? AU Baba: Ja idem snaho, da isječene dijelove mrt­ vog moga brata sastavim, pa čim dođe majstor Miustafa, nek odmah Šije. (Oboje odlaze.) Prizorpeti. Prijašnji i AH Baba. Morgijana i Mustafa. AH Baba (dolazi, a Rukija i robinja joj Morgijana 'ustaju, dla ga dočekaju): Draga snaho! Dai ti je zdrava i živa na ramenu- glava, tvoga muža, a moga brata ne­ ma više među živima. (Plače.) A ti Morgijana, zafclinjem te, dla čuvaš ovu tajnu! Eno onamo u sobi je sasječeno tijelo tvoga umorenog gospodara. Rukija ((kroz plač): Moj muž mrtav? Sasječen? Ali Baba: Draga snaho, ne pomaže plakati, već treba gledati, dla brata opremimo i ukopamo. Ti idi (prema Morgijiani) postolaru Mustafi, pa ga dlovedi Ova­ mo, nek one isječene dijelove tijela sašije! No prije toga neka ti se zakune, da će tajnu čuvati! Morgijana: Ja ću ga gospodaru, zavezanih očiju Morgijana (dolazi i vođi za ruku Mustafu, zave­ zanih očiju): Eh, došli smo. (Skiide mu zavoj s očiju.) Mustaia: Tako? A gdje je lešina? (Razgleda po sobi.) Morgijana: U drugoj je sobi, ali će se donijeti ova-mo. Nego vi malo sjednite tu i prečekajte! (Pokazuje ru­ kom na sećiju, a onda odlazi.) P r i z o r šesti. Mustafa sam. Mustafa (stoji i razgleda oko sebe po sobi): Gdje Ii sam ovo? U čijoj sam ovo Bože, kući? Čija je to 'sasje­ čena lešdnai, što me pozvate, da je šijem? Baš čudnovato. �Strana 74. Broj 5. j ,BISER' Ovaki ml se slučaj još nije nikad dogodio, da sam ovake stvari radio. Šiti obuču, to mi je već zanati, ali isječenu lešinu. .. (Razmišlja.) Baš tuhaif! Na što se sve ne će ovi insan u svom životu namjeriti. No kako bilo, da bilo, glavno je, da čovjek dobije kakav mastan dar, a osta’o sve na stranu. (Mahnu rukom.) Kakve se sve stvari danas za novac ne rade, pa zašto ne bih i ja lešinu si’išio. Čija je lešina, o tom ne ću svoju glavu, da'razbijam. Glavno je novatc. (Rukom čini, kao da broji novac.) Prizor s e dmi . Mustafa, Ali Baba i rob Abdullah. Ali Baba (nosi s Abdullahom u platnu zavijenu le*šinu): Evo nas majstore, nijesi nas dugo čekao. Mustafa: Evo i mene, da odmah posao obavim. Ali Baba: Baš ćemo odmah gledati majstore, da posiao obavimo. (Ali Baba i rob Abdullah polažu lešinu na sred sobe. Mustafa zasukuje rukave, a za tim vadi iglu i ko­ nac da šije.) Abdullah (hoće da ide): Trebam li vam još sto god gospodaru? (Prema Alibabi.) Ali Baba (prema Abdullahu): Tdi Hasanu i Ibrahimu, pa im kaži od mene selam i reci am, nek iskopaju kabur ovdje u našem haremu. , Abdullah: Treba li još što god gospodaru, da obavim? Ali Baba: To sad uradi, pa se povrati ovamo! Ako još što god zatreba, kazaću ti. (Abdullah odlazi žurno.) P r i z o r o s mi . Prijašnji bez Abdullaha. Ali Baba: Gledaj majstore, da samo što bolje sašiješ, pa ćeš dobiti yr!o dobru nagradu! Mustafa (jednako šije):Nemaj brige! Sašiveno će biti tako, kao da nije ni sječeno bilo. Mustafa (ponosno): U šivenju mi danas beli nema premca u našem mjestu, pa to bio i ovaki posao, to mi je svejedno. Ali Baba: Da, da majstore, tako nek bude. Ali Baba: Je li skoro gotovo majstore? Mustafa: Još samo dok ovo sad dovršim i sašijem. Ali Baba: E, dobro. Mustafa: Ha, svršio sam. Ali Baba: Svršio? E, onda eivo bi ovi bakšiš. (P ur ža Mustafi novac, dok ovi sabire svoj halat.) Mustafa (ne prima novca, već ide ilegjenu, da opere ruke): Odmah gospodaru, dok samo operem ruke. (Pere i tare safunom ruke.) Ali Baba: Što misliš majstore, da li će se poznati na lešini, da je šivena? Mustafa: A jok. Ja sam tako to fino sašio, da kad bi imao dvostruke naočare na očima, opet ne bi primi­ jetio konce. Osim toga je tonac ođ iste boje, od ^ i tijelo. (Posnšuje n * e pektaom.) Ali Baba: Evo majstore, uzmi za svoj trud! (p0. novno mu pruža novac.) Mustafa (prima): Hvala lijepo. A sad odmah idem, jer me čeka silni posao u dućanu. M ah emanet- (Odlazi.) Ali Baba (za njim):Ej sahatile majstore! Tamo vas u dvorištu čeka ona ista djevojka, da vas otprati u dućan. P r i z o r deveti. Ali Baba sam. Ali Baba (gleda i zaviruje u lešinu): Zbilja je dobro sašio, jer se ne primjećuju konci. (Hoda tamo i ovamo.) Oh samo još, da mi gai je s hajrom opremiti i ukopati, čini mi se, kao da mi se težak teret svalio s leda. Prizor deveti. Ali Baba, hafiz Sulejman, Sabit i Ibrahim. Hafiz Sulejman (prvi ulazi): Sdamun-alejkjum! (Ostali ulaze.) Ali Baba: Vealejkjumu selam hafize! Merhaba! Merhaba i vama! (Prema Ibrahimu i Sabitu.) Hafiz Sulejman: Kasim Mahrahmet-ejle, promije­ nio svijet? Ali Baba: Da efendija, i 10 vrlo naglo i iznenada! (Briše suze.) Iorali im: A nije borni (začudno) (bio bolestan, toatoo ml se čini, ni jedinog dara! Sabit: Ne mre se od bolesti, već od smrti. Smrt je bliža od košulje. (Uzdiše i briše suze.) Ali Baba: A sad da ga iznesemo u alvliju, pa ćemo ga tamo okupati i zamotati u ćefin. Ibrahim: Tako je. Hafiz Sulejman: Da, pa ćemo tamo sve obaviti, što treba. Sabit (prema Ali Babi): Jie li mezar itsopain? Ali Baba: Poručio sam već Mehmedu i Hasanu, da ga ovdje u našem haremu iskupa ju. A sad, da idemo u avliju! (Uzimaju njih četvorica platno s lešinom i to dvojica sa svake strane i odlaze.) Za st or pada (Nastaviće se.) Braćo Muslimani! Potpomažite dobrotvorne institucije: ,,0ajret“, ,,Merbamet“ i »Sirotište«. �Broj 5. i 6. ,,BISER“ S a k ib K o r k u t: Strana 75/ A) Z e m a l j s k o v a k u f s k o p o v j e r e n s t v o . Naša vjersko’prosvjetna autonomija. ( K u r b a n i m a „ d e s e t g o d i š n j e b o r b e u). (Nastavak). I. Vjerska i vakufska uprava prije autonomije. 3. Naredba o vakufskoj upravi. Nedostatnost uprave, što ju je zemaljska vlada bila uvela osnutkom centralne komisije i kotarskih medžlisa — bila je jasna i malom djetetu. Strogi nadzor kotarskih ureda, pa posvemašnje isključenje islamskog naroda od ingerencije pri postavljanju članova gornjih tijela urodilo je i moralo uroditi mlitavošću i slabošću koja je vakuf stala ogromnih žrtava. Pritisnuta su mnoga naša groblja, propušteni pravovremeni prigo­ vori proti raznim javnim i privatnim uzurpacijama: kratko rečeno: volja tadanjih upravnika došla je pod sankciju naroda, a da se on pri tom ni]e ni u čem pitao. Nu uza sve to nam je ova nedostatna uprava „mogla paliti" punih deset godina i naši su „prvaci" osjetili tu nedostatnost tek u godini 1893., kuda su sc jedva jedvice odlučili predati „memorandum" o poirebi sregjenja vakufskih odnošaja. „Pobugjena" ovim memorandumom vlada se je odlučila na „i si ah" vekufskih prilika, pa je izdala naredbu o vakufskoj upravi za B. i H. od 10. jula 1894. broj 64.438/1. Ta naredha nosi ovaj klasični Uvod. „Pošto je bosansko-hercegovačko zemallsko va­ kufsko povjerenstvo, koje je otpisom visokoga c. i k. zajedničkog ministarstva od 19. marta 1883. broj 1403/ BH. ustrojeno, do sada samo p r i v r e m e n o (!) sastavljeno i t a čno( l ) ustanovljenje njegovog djelokruga onda za kasnije vrijeme piidržano, pošto su dalje mnogi ugledni i zakone poznavajući muhamedanci Bosne i Hercego­ vine po prethodnom vijećanju pismerom molbo« za­ molili vladu za dalje obrazovanje vakufske uprave, to' bosansko-hercegovačka zemaljska vlada u z i m a j u ć i u o b z i r ž e l j e muhamedanskog pučanstva kao i dopunjići dosadašnje propise, izdaje slijedeću naredbu o vakufskoj upravi u Bosni i Hercegovini". Ovom su naredbom navedeni ovi organi vakufske: uprave: 1. zemaljsko vakufsko povjerenstvo, 2. središnji odbor zem. vak. povjerenstva, 3. zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, 4. kotarska vakufska povjerenstva i 5. mutevelije. Ovo je povjerenstvo bilo „v i j e ć a j u ć a i z ak lj uč uj uć a( ! ) oblast za nadzor (!) pojedinih vakufa u Bosni i Hercegovini i za upravu bos.-herc. zemaljske vakufske zaklade", a sastojalo se je iz ovih članova: vak. predsjednika, umfettiša i tajnika, četvorice članova ulema-medžlisa, dvojice vrhovnih šeriatskih sudija i po dvojice i m e n o v a n i h odličnika iz pojedinih okružjS. Predsjednika povjerenstvu imenuje car, a ostale zajedničko ministarsvo i to: prvu osmericu kao s t a l n e vi r i l i ste, a drugu dvanaestoricu na tri gedine uz pridržanje prava ponovnog imenovanja. Sazivanje povjerenstva bilo je prepušteno predsjednikn. a bilo je r e d o v i t o — svake godine u je­ sen — ili i z v a n r e d n o , ako se pokaže potrebi. Djelo­ krug ovog povjerenstva označen je u § 3. naredbe, koji glasi doslovno: „Zemaljskom vakufskom povjerenstvu nadleži: 1. Vijećanje i zaključivanje o koristonosnom ula­ ganju vakufskog imanja, i to kako imanja pojedinih vakufa tako i imanja zemaljske vaknfske zaklade. 3. Vijećanje i zaključivanje o opterećivanju i da vanju nepokretnih dobara zemaljske vakufske zaklade ili pojedinih vakufa u tugje vlasništvo, u koliko su taki postup po šeriatu dopustljivi. 3. Vijećanje i zaključivanje o upotrebi dohodaka pojedirih vakufa i zemaljske vakufske zaklade za izvr­ šenje naredaba, sadržanih u vakufnamama pojedinih vakufa, na podmirivanje potreba vakufske uprave, kao i na druge opče ili naročite muhamrdanske vjerske, prbsvjeine i dobrotvorne svrhe, kao osobito za uzdr­ žavanje preuregjenih muhamedanskih vjerskih škola. 4. Uitanovljivanje godišnjih proračuna za pojedine vakufe i za zemaljsku vakufsku zakladu. 5. Nadziranje godišnjih zaključnih računa za pojedine vakufe i za zemaljsku vakufsku zakladu. 6. Nadziranje nad cijelim poslovanjem zemaljskog vak. ravnateljstva i kotarskih vak. povjerenstava,"nadalje nadziranje svih pojedinih vakufa i njihovih službenika, kao i svih vakufskih zavoda. 7. Stavljanje predloga zemaljskoj vladj o promjeni postojećih kao i o izdavanju novih propisa za vakufsku upravu. 8. Vijećanje i zaključivanje o otpisivanju neućerivih tražbina zem. vak. zaklade, otpust predujmova plaće i naknade manjaka od strane službenika zemalj­ skog vak. ravnateljstva, dozvoljivanje od više nego tro­ mjesečnih predujmova plaća, kao i nagrada i potpora od više nego sto forinti službenicima ravnateljstva. Vijećanje i zaključivanje urediće se poslovnim redom, koji će se izdati za zemaljsko vakufsko povje­ renstvo". B) S r e d i š n j i o d b o r zem. vak. p o v j e r e n s t v a^ Ovaj su odbor sačinjavali stalni v i r i l n i Članovi zemaljskog povjerenstva, a sazivan je r e d o v i t o (sva* �strana 76. kog mjeseca) i i z v a n r e d n o (pri potrebi). Karakte­ ristično je da ovaj odbor nije spomenut kao* organ vakufske uprave u § 1. naredbe, niti mu je jasno i taksativno odregjen djelokrug, nego se označuje ra stezljivom izrekom: »ovaj odbor imade za v l a s t i to (!) i n f o r m i r a n j e pregledati poslovanje , em. v^k. rav­ nateljstva, a osobito (!) financijalno postupanje« Daljnje je pravo ili dužnost odbora „iznimice mjesto zem. vak. povjerenstva zaključivati o stvarima, koje spadaju u djelokrug zem. povjerenstva, ako isto nije na okupu" Ovake iznimne zaključke središnjeg od­ bora moralo je vakufskoravnateljstvo „bezodvlačno iz­ vršiti" i zemaljskom vak povjerenstvu u prvom njego­ vom zasjedanju za naknadno odobrenje predložiti". Megju poslovima koji spadahu u djelokrug središnjeg odbora istaknuta sun naredbi samo ».proračunska pre koračenja ili dozvol nepreliminiranih jednokratnih po­ treba, koje se mogu pokriti iz suvištka i ušteda do­ tičnih vakufa ili evenuainog suviška u proračunu zem­ aljske vakufske zaklade". C) Broj 5. i 6. ,,BIŠER‘ Zemaljsko vakufsko ravnateljstvo. 9. Izragjivanje osnova novih propisa za vakufsku upravu. D) Kot ar s ka v a k u f s k a pov j e r e ns t v a . Novom naredbom ostavljeni su u snazi bivši ko­ tarski vakufski medžlisi, a naredba je donijela samo tu novost, da su u povjerenstva — mjesto dvojice članova „idare-medžliza" — odregjena „dvojica muhamedanskih odličnika kotara" i da je imenovanje članova povjerenstva u z e l a — v l a d a u s v o j e „b r ž 1j i v e“ r u k e , „ograničivši" ga saslušanjem pred­ sjednika zemaljskog povjerenstva. Poslovi kotarskog povjerenstva za grad Sarajevo pridržani su pod neposrednom upravom zemaljskog ravnateljstva. Djelokrug ovih povjerenstava odregjen je u § 8. naredbe i glasi doslovno: „Za djelovanje i poslovanje kot. vak. povjerenstava ima važiti naredba zemaljske vl.de od 5. septembra 1884. broj 18837/1. o osnivanju privremenih kot. vak. povjerenstava i dalje kao propisi sa slijedećom promjenom : Do sada kotarskim vak. povjeienstvima dano c\ xćehje dozvoljavati gradnje do iznosa od 200 fo­ rint prenosi se na zemaljsko povjerenstvo, jer je ovom pošljednjem dozvoljenje izdataka pojedinih vakufa, bez izuzetka pridržano. Naprotiv povjerava se kotarskim vak. povjeren­ stvima tavljanje predloga u pogledu na upotrebu sredstava zemaljske vak fske zaklade za uzdržavanje koristonosnih vakufskih nekretnina i vakufskih zavoda, za podizanje džamija i mekteba i uzdržavanje njihovog osoblja, kao i za eventualne druge muhamedanske vjerske, prosvjetne i dobrotvorne svrhe u njihovim ko­ tarima. U onim mjestima, gdje postoje i gradski kotarski uredi i seoski kotarski uredi imade se ingerencija u poslove kot. vak. povjerenstva, pripadajuća po smislu gornje naredbe kotarskim uredima odno no predstoj­ nicima istih, vršiti po gradskom kotarskom uredu, od­ nosno po predstojniku istoga". Ono se je sastojalo od predsjednika zem povje­ renstva, mufettiša, tajnika i ostalog osoblja, koje je trebalo za obavljanje poslova. Svi službenici ravna­ teljstva bili su potčinjeni predsjedniku i imali su „slu­ šati sve njegove službene naredbe". Činovnike ispod tajnika imenovala je z e m a l j s k a vl a đa( ! ) , a pisare i poslužitalje predsjednik. Cjelokupno ravnateljstvo pla­ ćano je iz zem. vak. zaklade. Po § 5. naredbe spadaše u djelokrug ravna­ teljstva : 1. Izvršivanje zaključaka zem. vak. povjerenstva. 2. Istraživanje, uknjiženje i vogjenje u očevidnosti pojedinih vakufa, njihovoga imanja i njihovih zakladnih svrha. 3. Nadziranje i ravnanje poslovanja kot. vak. po­ vjerenstava. 4. Nadziranje pojedinih vakufa i njihovih službe­ nika u pogledu uprave imanja i ispunjivanja svrha osnivanja. E) M u t e v e 1 i j e. 5. Stavljanje predloga reisul-ulemi o imenovanju duhovnih i znanstvenih vakufskih službenika kao i Njihov je djelokrug označen u § 9. naredbe, koj mutevelija i imenovanje podregjenih gospodarstvenih glasi : vakufskih službenika; obadvoje u smislu naredbe bo„Pojedinim vakufima imaju upravljati mntevelije sansko-heret govačke zemaljske vlade od 8 novembra po propisima o ovom postojećima. 1886. broj 5688 II. Mutevelije imaju slušati sve naloge predpostav6. Vršenje disciplinarne vlasti nad mutevelijama jjenih vakufskih upravnih oblasti i organa. i nad podregjenim gospodarstvenim organima. Oni su ovlašteni samo na one izdatke koji su od 7. Zastupanje i uprava vak. mearifske zaklade; strane zem. vak. povjerenstva u godišnjem proračunu pobiranje njezinih prihoda i npotrebljivanje njezinih preliminirani; oni mogu ipak putem kot. vak. povje­ sredstava po zaključcima zem. vak. povjerenstva. renstava stavljati predloge zemaljskom vakufskom rav­ 8. Pripravljanje godišnjh proračuni i sastavljanje nateljstvu o promjenama godišnjih proračuna za vakufe godišnjih zaključnih računa za pojedine vakufe i za kojim oni uprav jaju, kao i o upotrebi sredstava ze­ zemaljsku vak. zakladu, te maljske vakuf, zaklade za iste". �Broj 5. i 6. Strana 77. ,BISER* F) O s t a l e o d r e d b e ove v l a d i n e nar edbe . U § 10. istaknuta je odgovornost organa vakufske uprave, nu ne spominje se kome su oni odgovorni i u kojem pravcu. Disciplinarnu vlast nad predsjednikom zemaljskog povjerenstva i svim činovnicima zem. vakravnateljstva, kao i službenicima vakuf, povjerenstava zadržala je vlada — sebi . Ujedno je odredila da za vakufske službenike vrijede disciplinarni propisi, koji su uvedeni za — zemaljske činovnike. Predsjedniku zem. povjerenstva ostavljena je samo disciplinarna vlasi nad pisarima i podvornicima zem. ravnateljstva, za tim nad mutevelijama i drugim podregjenim organima po­ jedinih vakufa. Disciplinarne kazne, koje su ostavljene pred­ sjedniku zem. povjerenstva jesu: uko i, globa do iznosa polugodišnje plaće i otpust iz službe. Paragrafom 12. Lstanovljena je „ z e ma l j s k a v a k u f s k a z a k l a d a " , koju je sačinjavalo cjelokupno pokretno i nepokretno imanje, što ga je od svog us­ trojstva zemaljsko vakufsko povjerenstvo sakupilo od suviška svoje vlastite uprave, od suviška samostalnih vakufa, koji su njemu predani, od novčanih glavnica koje su pojedini vakufi od svoje temeljne glavnice zemaljskom vak. povjerenstvu predali i od ukupnog kako prvobitnog, tako i priraslog imanja vakufa, koje je ono uzaptilo. U ovo prvobitno imanje -emaljske vak. zaklade dolaze nadalje još i novčane glavnice pojedinih vakufa, što se zemaljskom vak. povjerenstvu predaju, kao i pokretno i nepokretno imanje vakufa, koje povjerenstvo uzapti. Prihodi ove zaklade bili su: dohodci koristonosno uloženog zakladnog imanja, onda vakufske pristojbe te — s u v i š c i s a m o s t a l n i h vakuf a. Ovi su se prihodi, prema § 13., trošili na: „ 1. podmirenje mešrutata uzapćenih vakufa do visine prihoda uzapćene glavnice ili i preko visine tog prihoda, 2. podmirenje upravnih troškova (zemalj. povje­ renstva i zem. ravnateljstva), javnih dsnaka, uzdrža­ vanje zakladnih nekretnina kao i koristonosnih nekret­ nina oni vakufa, čije se potrebe ne mogu podmiriti dota­ cijom, koja je predvigjena u proračunu dotičnog vakufa, 3. petina ostatka zakladnih prihoda, koji ostanu nakon podmirenja troškova, navedenih u prve dvije točke, upotrebljavana je za rezervni fond, koji se je koristunosno ulagao i služio za povećanje zakladnog imetka, 4. ostale 4 B preostalog prihoda imale su se upo­ trebljavati za podmirivanje općih ili posebn h islam­ skih vjerskih, prosvjetnih i dobrotvornih potreba u zemlji i to osobito na podizanje i uzdržavanje preure gjenih vjerskih škola (mektebi ibtidaijje), na podmiri­ vanje zvanrednih potreba pojedinih vakufa, za popopravak i uzdržavanje potrebnih džamija i drugih vakufskih zavoda u Koliko odnosna prelirmnirana do­ tacija dotičnih vakufa za to nije dovoljne), za poprav­ ljanje potrebnih džamija kojim za uzdržavanje ne pos­ toje vakufi i za podizanje potrebnih džamija u onakim mjestima, gdje islamsko stanovništvo nema sredstava za to, najposlije po mogućnosti i potrebi za podu­ piranje osoblja takih džamija za koje nema nikakvih vakufa ili ih ima, ali samo nedovoljno u koliko njihove služitelje ne može da izdržava islamsko žiteljstvo mjesta. Eventualni preostaci imali su se pribrojiti temeljnoj glavnici i koristonosno uložiti, a evladijet vakufima moglo se je iz zaklade daH samo zajam. U § 14. odregjeno je da se temeljni zakladni imetak kao i kapitalizirani prihodi ovog imetka imaju na taj način koristonosno ulagati da budu pri punoj sigurnosti, da što više koristi nose i da ujedno štoviše moguće raspoloživi budu '. Drugim riječima: moraju se položiti u privilegovanu zem. banku. Najvažniji je i za nas najsudbonosniji § 15. ove naredbe, koji govori o „pravu nadzora zemaljske vlade, i mi ćemo ga doslovno citirati. Glasi: „Zemaljska vlada ovlaštena je da nadzirava ci­ jelu vakufsku upravu; ona odregjuje jednoga vladinoga povjerenika s t a l i m n a d z o r n i m o r g a n o m za vakufsku upravu. lf!adin povjerenik ima p r i s u s t v o v a t i s j e d ­ n i c a m a z e ma l j . vakuf , p o v j e r e n s t v a k a o s r e d i š n j e g o d b o r a i s t o g i učestvovati u s v i m n j i h o v i m v i j e ć a n j i m a i p a k ne g l a ­ s a nj u. Za sazivanje zem. vak. povjerenstva ima predsjednik istog s v a k i p u t zatražiti prethodno odo­ brenje zemaljske vlade. S v i m z a k l j u č c i m a zemaljskog vak. povje­ renstva kao i zaključcima odbora istog u takvim posoviina koji su po § 3. pridržani zaključivanju zem. vak. povjerenstva i koji se mjesto istog od njegovog središnjeg odbora samo iznimice zbog prešnosti stva­ raju (§ 6) treba radi v J anosti odobrene zemalj­ ske vlade i imadu se p r e k o v l a d i n o g p o v j e ­ r e n i k a u tu svrhu vladi predložiti. Zemaljsko vak. ravnateljstvo ima sve s v o j e posl ove u s por a z umu s vladinim po v j e r e ­ n i k o m o b a v l j a t i i imade njega u tu svrhu o b a v t e šć a va t i o svi m n a m j e r a v a n i m o d r e d b a ­ ma radi toga, da on svoje prethodno privoljenje dade. Vladin povjerenik ovlašćen je, da po svom uvigjavanju namjeravane odredbe ravnateljstva o b u s t a v i te ima u tom slučaju dotične poslove zemaljskoj vladi na odlučenje podnijeti." Eto to su definitivni propisi, koji su vrijedili za vakufsku upravu sve do stupanja vj.-pr. autonomije, pa je li onda čudno, da je došlo do borbe proti ovakom sistemu i da je taj sistem morao ustupiti mjesta narodnom pokretu ? Na ovaj sistem i njegove zle pošljedice osvrnućemo se opširnije u drugom poglavlju ove radnje, a sad da vidimo kako je bila uregjena naša vjerska uprava. (Nastavile se). �„BISER* Strana 78. Nazif Resulović: Na ćefenku. I. Nema žive duše u čitavoj kasabi, ikoja ne bi po­ znavala radnju Mehagim/ui Dućan mu je na1 najistaknu­ tijem mjestu u čiršiji, primitivno sagrađen., a zatvara se ćefencima. I ako svojom igrađom spada medu majprib prostije građevina dunđerske arhite>kture, ipak mui je unutra prepun svakovrsniim espapom, ponajviše onim, koji se najviše traži i brzo prolazi. Roba je lijepo slo­ žena u pregratke ii svaka za se sortirana, te se na prvi pogled može opaziti, da sui to uradile ruke valjana i u svom poslp vješta i razumna trgovca. Mehaga je osrednjeg rasta, crnomanjaistog lica, oko četrdeset pneturio, a u svom poslu okretan, da mu mno­ gi, mladi u njegovom esmaifu ne bi mogao stati maiporedo. Radi pravičnosti svoje u narodu, je vrlo obljubljen. Često zalazi i među1 mlade, niaobraženiije građane, koji ga zbog njegove dosjetljivosti, bistra rasuđivanja i ve­ sele naravi jako štuju i s njim se druže. Nakon desetak, petnaest li dana po mome dolasku u novo služhovno mjesto Č . . . u čitaonici se upo: nam s dobrim Mehagom. Razgovarali smo obično o onom, što se razgovara, kad se čovjek u novom mjestu s kime istom upozna: kako se je .putovalo; odakleu sam; kako mi se sviđa ovo mjesto i tome slično. Izai to r u sam često sjedio s iMehagom razgovarajući i asp vljajući o najvitalnijim našim pitanjima, te smo se ^dco još većma upoznali i tješnje sprijateljili. Za kratko .Treme za­ volio me je Mehaga, tako da gotovo nije bilo .dana, da ga miješam u dućanu posjetio i s nj,im se o kojoj važnoj stvari porazgovorio. II. Jednog jesenskog popodmeva, kada bijaih besposlen, po običaju odem Mehagi u dlućaim, da malo preuglenišemo. Kad sam bio na domiak njegovom dućanu, pri­ jazno mu nazovem selam, koji on prihvati, te me, veselo dočekavši, posadi do sebe na hasunu, da sjednem. Tko ne bi posjedio kod ovako vesela i prijazna čovjeka?! Ja ti iznjem obuću i mietnem ukraj đućansfcog ulaza, te — podavivši obje mioge — sjednem uz Mehagu na hasuru. — Pa dobro mi došao! — reče Mehaga. — Bolje tebe našao! — otpovmem ja. — Kako si mi i šta radiš? — upita on. — Osrednje, miješam baš najbolje — odvratim me­ lankolično. Kad sam izgovorio riječi: »nijesam baš najbolje«, iz grudi mu se otrže podubok uzdah, što je znale, da ga je moj odgovor u srce dirnuo i potresao. Ne progovo­ rivši ni riječi, promatrao me je s israzom sažaljenja na licu. Meni bi vrlo žao i pri srcu teško, što izustiti one riječi. Nijesam ni pomišljao, da će one tako potresno djelovati na njega. Odveć mi je žao, što sam ovo stanje Broj 5. j fi u njemu prouzrokovao, te ću se ovoga slučaja du-go t dugo sjećati! Ovaj sam se put potpuno uvjerio, dh n* čestiti Mehaga jako voli. Znao sam i otprije, da se ^ urnom rado dtaiži i da me poštiva; ali da je ovako sa. žaljiv naprama meni, to sam istom dlanas prvi put vidio. - Ma što ti je i šta te boli, slatki moj ahbabui? ^ upita me, malko odahnuvši. _ Onako me ništa ne boli, niti sam tjelesno slab _ odgovorim mu potiho. __ E . . . he — zadovoljno odahne moj vrli Meh­ aga pa što me malo prije uplaši', ako si1Božji?! Ja mišljah, da te je, n e 'd ’o dragi Bog, spopala nekakva nenadana bolest. Reci mi, šta ti je efcsik! Ne znam, šta bi mu kazao. Ražljutiće se na mt, ako mu istinu ne reknem, šta mi1je. Vrlo je znatiželjan, te je rad, da o svemu čuije i sazna,, što se u svijetu do­ gađa. Pun sam, kao šip zrnja, kojefcaikvih zgoda i ihavađisa, koji za život limaju dobrih i zlih strana; ali me najviše bole mnoge naše rane, kao: — ------- Ne mogu, niti znam, dia gr varim. Rekao sam, da sam pun kalo šip, a ovamo ne znam započeti! Čudan ti sam jia šip, Ikad sam prazan, bez ijednog zdravog zrna! Prazian!. . . I te kako prazan! Ali čega prazan? Jedva se usuđujem da povijedfori gorku istinu, koja me već odavna pati! Rećii, da n ‘ duši* odlahmie. Prazan s a m . . . oskudijevam ili: prat-., no . . . oskudjevamo u islamskim vrlinama: po­ štivali : od'Mja i znanih' ljudi; pomaganje nemoćnim i siromašnim; bratsko gledanje i u svim poslovima, me­ đ i- >bno potpomaganje; umjereno življenje u jdu, piću, odijelu i u drugim životnim potrebama; neumoran i po stan rad; štednja, a ne rasipanje; čuvanje od nevaljala govia; sticainje raznovrsnog korisnog znanja i umijenjia i t. & i t. d. . — Sve me boli, dobri Mehaga, sve tišti! — odvra­ tim mu iza kratke stanke. — Ja ne znam, šta je tebi! — Mehaga, će — jesi li ti pri sebi? Sad mi kažeš da riješi slab, a sad opet reče da te sve boli i sve tišti. Ja tbo ne mogu nikako, ama ba šnikako, da shvatim! Ili ima nešto pa kriješ od mene, ili zbijaš šalu sa mnom? — Bože me sačuvaj! — da bi ja s tobom šalu zbi­ jao, mili Mehaga: — ja ću — nego je živa istima, da su mi i srce i dušu pritisle razne moje, a i bolesti ve­ ćine nas. Opazivši da su te malo prije ome moje riječi dirnuie, htjedoh ti svoje muke da zatajim; razotkriću ti tegobe srca svoga, jer znam, ,da ćeš me lijepo saslušati i blago utješiti. Molio bih te, da budeš strpljiv; pa ako u svojim ispovijestima udavim stramputice, ti me, dragi moj Mehaga, uputi na pravu stazu! Neiskusan sam i vrlo lasno mogu posmuti, pa ću ti biti veoma zahvalan, aso mi budeš put osvjetljavao. — Ti si mi trebao odmah da kažeš, šta ti1 dušu muči — on će — ia ne onako izmenađla: iz neba pa u rebra! Rado primam ponudu, dia ti budem tumačem na­ ših hastaluka, ali ne zamjeri, iako se moja koja1 izjava ne bude slagala s tvojom. Gledaj da izneseš najkrup­ nije imaše nedostatke, dia se o njima porazgovorimo i �Broj 5. i 6. »BISER* pronađemo način, kako bi ih se najlakše mogli otresti. _Zatim nastavim ja: — po^ u) roditelje i znane (dlumli) ljude! To je jedan plemeniti imperativ svima muslimanima i musli­ mankama, koji nam maša vjera vijekovima nalaže. A dia li se svi te zapovijedi držimo? — Mnogi se te naše lijepe vrline, nažalost, ne drže nastavi Mehaga — nego se, ako im otac nosi opanke a oni cipele, uklanjaju od svoga roditelja'; stid ih, sra­ mota, što im njihov hranitelj nije u setri i niskim ga1čama. Tako se tuđe od) svoga baibia, mjesto dai se diče njime i da mu naročito iskazuju poštovanje, ako ih je lijepo odgojio i 'školovao, s togai, sto se je iz opanaka i gunjeva mnogi veliki um rodio! — Sve si mi iz srca govorio, mili Mehaga ! — na­ stavim ja. — Kao što smo dužni oca i majku poštivati i paziti zato, što su dosta muke .imali, dok su nas na noge podigli, tako isto moramo dlai poštivamo svoje muallime, hođže i učitelje, koji nam mrak s očiju skinuše .i um naš obogatiše vjerskim i svjetskim znanjem, da ne ostanemo divlji poput nefflaikaiamljiene divljake, obrasle tmjem, bez rodia i ploda. — Šta ćeš, ikad smo tako uzgajani! — dalje će Me«' aga - - pa se nije čuditi, da je i gore. Neznanje je sveme tome kriv«. —- Neznanju je opet uzrokom nemar, koji se je kod nas uvriježio više nego igdje — na to ću ja. —- Mek* H i škole pokraj kuća, pred nosom, a teškom se m 1 m nakani ili zaklonom prisili koji od nas, dai dovt le svoje dijete ondje, gdje će, ističući vjersko ,i drugo m život potrebno znanje, doista postati pravim čovjekom-tnu ’’ manom. Oviu moju izjavu 'potvrdi Mehaga kimajući glavom. Sunce se podobno naigelo zapadu i počelo zalaziti zai goru. Ne prođe dugo, a cika zahrđalog katamca1na Mehaginom dućanu najavi, da se ide kući Kad sam se s Mehagom opraštao, moradoh mu« obećati, dla ću ga još koji put posjetiti i naše mu bolesti razotkrivati1, III. Iza nekoliko dana opet se zaputim Mehagi u radnju. Zatekoh ga u poslu. Mjeri jednoj seljamd bez. Po­ što je mušteriju podmirio ,i prodanu robu naplatio, po običaju se pozdravimo i za1junačko zdravlje ispitamo. Zatim smo sjdli jedan do drugoga, kao i prije, na hasuru. Onda progovori Mehaga: _Šta je s tobom, prijatelju, pa te za ovoliko vre­ mena nema menii u dućani? Vrlo sam te, iako mi vjeru­ ješ, poželio. Pomišljao sam, da te prošli put slučajno čime nijesam uvrijedio, pa mi zato nećeš da dođeš. Budi uvjeren, koliko znam, nijesam imao namjere da te ičim uvrijedim. _To nije — odvratim mu — nego sam ovo neko­ liko dama bio vrlo zaposleni; a osim toga poznato ti je, da (rijetko izlazim u čaršijto, dok mi štogod dušu i srce Strana 79. ne stisne: onda me eto tebi, dla se malko nazgovorim i razaberem. Nato će Mehaga: — Ti opet počinješ tim tvojim hastalukom. Dosta’ je, što si me prošli put rastužio. Ta nećeš valjda i ovaj put, kad sam sasvim raspoložen, da me ražalostiš? Mani se, besposlice i počnimo razgovor o ozbiljnim stvarima! O ozbiljnim stvarima da razgovaramo! Te sam ri­ ječi istom sada, pnviput, od Mehaga čuo u čaršiji - na ćefenku. 'Kako li mi lijepo diušom odzvamjiaiju! Ali nekako neobično; jer ovim riječima ne bijaše dosad mje­ sta u čaršiji. Najradije zapodijevam ozbiljan i stvaran eglen. Ne mogu da podnesem šuplja dondanja i nabaicivanja praznim i nesmišljenim riječima i frazama. To mi umana duh i ubija volju za zbiljnošću; odalečuje od istine i sili, da vječno lutam u zabludama. Ozbiljna raz­ govora! Toga se hoće u čaršiji; te sam ga željan kao što želi oze-bao dla. ga sunašce ogvije i obasja! Mehaga je prvi, koji mi ukaza priliku da se u čaršiji ozbiljno mogu porazgovoriti. Hvala mu i stotinu puta hvala! Među nama se bio razvio govor nedaleko i široko. Raspravljali smo o svemu i o vašemu. Pretresalo se tuđe 0 stvarima, koje zasjecaju u sva glavndja pitanja našega, socijalnog života. Mehaga mi je ovaj put otvorio svoje srce, te sain uvidio, da iz njega proviruju mnoge na­ predne misli i ideje. Zadahnuto je velikom patriotskom gorijivošću, koja je već odavna u njemu tinjala, pnekrita . 'dkiovđnom magluštinom, da se ne razbukti i rasplamsa dimom današnjeg, naprednog vremena. Svaka njegova riječ, svaka 'izjava, gest kazuju, da potječu odi čovjeka. koji je stvoren da živi i djeluje u ovo napredlno doba. Kad smo raspravljali o tome, kako smo đlužni pot­ pomagati nemoćnu i siromašnu braću i sestre naše, primjetio sam: — Imućniji, stoga, što im je dragi Bog dao priliku pa su zaradili i stekli, treba iz zahvalnosti pre­ ma Svevišnjemu dla dadu dobrovoljno neki dio od svoje zarade onim, koji slabošću svojom ndjesu sposobni da zarade koru hljeba sebi i svojima'. Time čine Bogui ugod­ no djelo, za koje 6e ih On — nesumnjivo — iz svoga nepresahlog izvora' milosti nagraditi. — iPa i vjera nam nalaže, da siromasima milostinju dijelimo — naidoda Mehaga. — što je naređeno da kur­ ban koljemo i da zekjat dijelimo, nego da se na taj nan čin potpora daje slabim i nemoćnim? Zašto je musli­ manima naređeno: da se bratski paze i dai se u svemu međusobno potpomažu? Upravo zato, da — lijepo ži­ veći - - složno radimo i štednjom sačuvamo svoj imetak 1 zaradu; pa da — ljubeći siromaha kao sebe stama — dijelimo onoj braći i sestrama niašijem, kojima Svemo­ gući nije dao zdravlje ili sposobnost d& imetak steku. — Kad bismo uvijek imali pred očima onu: »Budi umjeren u jelu, piću i drugim životnim potrebama« — nastavim ja — imati bismo svega napretek, te bi bilo manje shotrr.je, jer: neumjereno življenje i trošenje više nego je za održanje života potrebno prouzrokuje opa­ �„BISER« Strana 80. danje imetka, te se doanado i najzadpja pana potroši, i tako dotjera »dotičnog raspikuću« dio prosjačkog štapa. — Koliko iih ja poznajem — zaftim će Mehaga — koji su na taj način svoj imetaflc upropastili. iPa i danas ih lima takovih, boji1za samo jednu noć toliko novaca u piće i u nevaljale stvari potrese ili, bolje rečeno, bace, da bi se jedna siromašna familija moglai godi mu pre­ hraniti! Žalosna, je ovo pojava, koja nam ne sprema' ružičastu budućnost! Treba da svi pozvani upnu sve svoje sile, da se ovoj nemarni, racipanju, na put stane. Zaista nemila pojava! Najradikalnije sredstvo proti1 ovoj grdnoj kugi bilo bi: postavljanje tutora ovafeiim rasipnicima. Dok na stotine dragih i mrvicu žele, talkav raspikuća ,i asija komade gazi i baca! — Osim ove nesretne 'zaraze — nastavim opet ja — među nas se uvukla psovka i nevaljali razgovor. Upravo se tako porupno psuje i ružne lakrdije izgovaraju, kao d'a se zato plaća dobiva; pa se, šta više, nekoji grijesmici i natječu, 'koji će u psovanju rekord1 odnijeti! Svemu ovomu uzrokom je slab ili nikakav odigoj moralni. — Zato ti mogu jedan primjer iz života navesti - progovori Mehaga. — Tu nedavno sam čuo, gdje komšinica, sjedeći sa svojim čovjekom u dvorištu i na krilu držeći svoga mališana, od' petnaest mjeseci, tep.. svome »belu« (tako je zvala sinčića), da ooit reče. »Babo lo­ pov«. Roditelji su se grohotom i slatko ’iasjnajadi, kad 'im je >belo« protepao: »’iabo ’opo’«. Bilo je tu još iz­ govora, kojih — radi sramote — ne mogu spominjati. Crvenio sam se od stida, kao da sam ja najbrutalnije nedjelo počinio. Eto kakvim se riječima zapo* nje dječje pregovaranje. Onda nije čudo, kad se često čuje najtgrdnija psovka! — Zlo je, da ne može biti gore! — pridbdam ja. — Još djetetu ni prvi zuibići nđjesu počeli probijati, a »cako« i »miamai« tepajući stanu mu predlgovararti naj­ sramotnije i najogiavnije riječi i imena, da ih ne bi — štono riječ — ni pas s maslom pojeo. Kućnog i škol­ skog (mektebskog) odgaja čim više, pa će se i to bolesti doskočiti. Potvrdivši Mehaga moju primjedbu, oprostimo se i odemo doma. Danas mi se Mehaga svojim savremenim shvaćainjem i umjesnim primjedbama uzdigao nad običnog čovjeka, te je još više zadobio moje srce i priljubio me uza se. Kada smo se rastajali, moradoh mu i opet obreći, da' ćemo se za koji dan sastanuti i raspravljanje nastaviti IV. P6 sabata nakon moga dolaska sjedio sam, kao obično, m Mehagu na hiasuri. Kad smo bili u najžešćoj raspravi o tome, šta je uzrokom pa da našai društva danomice mazađnju, upi­ tam ga: — Tko po našim kasabama ,i gradovima našai drur štva osniva? Broj 5j r _ Nazaduju zato —odgovori Mehaiga — što g. odbor ne stara o tomu, da članovi svojim d užnost^ tačno udovoljavaju; jer: društvo nije jedan čovjek, piX3d sjednik, nego svi čikovi, koji moraju svoje članske pri. nose tačno plaćati, da' se mogu društveni troškovi p ^ mirivati. Osim toga pametniji i učeniji članovi valja <Ja ostale članove čestim predavanjima (dersovima) uipug. nju na dobra i plemenita djela, bratsko i solidarno življa inje, te da iih osvješćuju, da znaju, zašto su nai ovome svijetu i kako im trebai živjeti i poslovati. Čuvši sve ovo, što je Mehiaiga izrekao, moradloti i opet potvrditi, da je pravo shvatiO' duh fi potrebe damašnjega vijeka. Sad gal početi-još više štovati i cijeniti Uviđam, da se ni najmanje ntijesam prevario, što sam ga ocijenio 'kao čovjeka', koji je skroz i siknoz protkan savremenim napredlnim mislima i načelima. _ Još je jedan' razlog našem društvenom oazaitku _ nastavim jai — Da čujem, dragi prijatelju! — reče Mehaiga, — Razlog, dia naša1društva ne napreduju jest i taj — dalje ću ja — što se stariji članovi ne slažu s mla­ đim, 'Obrazovanijim članovima. Mlađe je ipak za kakvu novu1stvar lakše pređobiti, nego li starije članove. Kad sam ovo izgovorio, opazio sam, dla mu nije po ćudi bilo, te se počeo uzrujavati odi nekakve unutamje uzbudenosti, pa će posve odvažmo: Molio bih te, dia mi kažeš, tko je kriv pa smo mi stan tvrdoglavi i ne shvaćemo dbh današnjega vre­ mena'!? Tebi i još malom broju iznimaka; čast i osobito moje štovanje! — s podomjehom ću ja. — Vas nijesam pomiješao s ostalim. Ti si, kao i jpš neikoji, odi drugih rastavio kao (nebo od zemlje! — Mani' se laskanja — umireno će on — i prestari hvalom! Po duši mi reci: Radi čega1naiši stariji ne shva­ ćajzu potrebe današnjega vakta? — Naši. stari ljudi — otpočnem ja — ne razumiju 'potrebe današnjeg, modernog vremena radi ovih raz­ loga: 1. Oni su se rodili i odrasli u vrijeme kada su se za' život osjećale sasvim druge potrebe, nego Ili danas; 2. pod utjecajem onoga vremena, kada se je »pleo kotlac k’o i otac«, sticali su i naučavali onafoovo znanje, kakovo je u ono doba egzistiralo i 3. dočekali su novije, mo­ derno doba, u kojem se hoće više ft raznovrsnog znanja i (poslovanja, pa se nijesu, u toj nagloj promjeni, mogli snaći i ovom vremenu prilagoditi. — Ovo bi se moglo uzeti kao glavni riazlozli našoj društvenoj stagnaciji — za tim će Mehaga — ali ima dosta krivnje ft na mlađoj ,inteligenciji, koja se nekako tuđi i ustručava da zalazi i radi među oštar ij im ljudima. - - Ima li toga — produljim ja — samo je tu ne­ razumijevanje krivo pa se složno ne radi za, sreću, blago­ stanje i napredak narodna. Mlađi, koji su prošli sve staze današnjega vijeka, kada u narodu započnu djelo­ vati, udare na mnogobrojne razne zapreke i poteškoće, š+o ih prisili, da prestanu raditi Istina, da ih ima i ta* �Broj 5. i 6. Strana 81. „BISER* kovih, Broji se tuđe i od naroda odialeoujjuj aili će se i oni ubrzo sjedti one: »Iz nairoda, u narodu, za svoj dragi narod!« — Ustrajna se rada hoće — reče Mehaga — pa će se i stamrjh priviknuti na sve, što današnje vrijeme od nas trafi. Na taj ćemo se način zbližiti i upotpuniti, pa će tabor biti veći i jadi. — Ne treba gledati na razliku staleža ni roda! (soja) — završim ukratko — nego: radimo i poslujemo onako, kako nade svi napredniji narodi, pa će nam' naskortro svanuti zora bolje budućnosti! — Tako je, poštenja mi! — potvrdi Mehaga, i za* vršimo raspravljanje o najaktuelnijim pitanjima našega socijalnoga života. da se naobrazi dječiji um vjerskom nastavom, oplemen srce islamskim duhom i da se probudi islam, djetetu volja za islamsku vjeru. Dječija duša nije mašina koju treba namazati, zašarafi i pa okrenuti. To je dar božiji, koji sebi traži razumne pedagoške vještine, koja će prirodne sposob­ nosti njene razvijati i usavršavati. Za to mualim beba dara, vjerske i svjetske, a osobito pedagoške naobrazbe. Osim toga treba mualimu i dugogodišnja praksa u kojoj će sam sebe dotjerati a i savjet, potpora i'uputa drugoga znanijega i iskusnijega vrlo su mu radu potrebni. Šta više ovo mu pošljednje oliko pomaže, pa i ako je neiskusan i slabo naobražen poučava ga i popravlja. Tu pomoć našim muallimima pružaju po našem autonom. štatutu muftije, odnosno njihovi tajnici, te osim tih imaju još pravo miješati se u neke poslove članovi vakuf, mearif. povjerenstva*). Oni dakle in­ spiriraju mekteb Pa kako ide s time? Nastava se eto unapređenje naše vjerske reformira, hoće se, da se unapređuje, muallimi mladi štječu spremu u reformiranom „darul-mualliminu ili nastave. marljiviji i bez darul-muallimina“ svojom samoradinošću Piše: Muallimi Radži. čitanjem pedagoških djela usavršavaju se. Sada im Prije dvije tri godine počelo je sa reformom vjerske treba tu nauku u teoriji privesti u praksi. Kao što je nastave na našim mektebima i na narodnim osnovnim svaki početak težek, tako i njima u prvim godinama školama. Posve se reformirala nastava u I sunafu. zapinje rad. Treba im pomoći. Njihovi nadzornici iako Djeca tamo sada uče prvo arebicu, onda elif 3aji are" vjerski naobraženi ljudi, i ako imaju svoju muderisku biju. Paralelno s pisočitanjem obaju tih pisama uče praksu, pomažu muallimima samo u formalnostima i djeca i akaid, ibadat i ahlak. Arebica se uči da se nešto u disciplini. Njihovi pomoćnici bili su muallimi, lakše na svom materinskom jeziku nauče potrebni poj" oni im pomažu nešto više u istom smislu. Što se opazilo, movi vjere islama i da islamski odgojno obrazuje duh to se ukratko ubilježilo u relaciji i mirna Bosna. Do dječiji. Ulumi dinije (akaid, ibadat i ahlak) treba d* godine se iste pogreške ponavljaju, jer se ni jesu prije se uči racionalno, na temelju principa, koji se osnivaju popravile Z a t o ni j e n a d z o r n i k i p o k a z a o na pravilima islamske vjerske metodike. U I sunufu mu a t l i mu k a k o t r e b a da se r a d i u n a s t a v i djeca prelaze i na čitanje Kur-ani a . š. n. pr. k a k o se o b r a đ u j e n e k a me t o d . j e d i ­ U II. sunufu se nastavlja drugi stepen te nao­ ni ca, d i s c i p l i n a u z d r ž a j e , m e t o d i č k i p r i n ­ brazbe u koncentričkim krugovima. U nekoliko je za­ ci pi p r i m j e n j u j u i t. d. držana i koncentracija nastave. Djeca uče i Tedžvid, Nemaju li mektebski nadzornici pedagoške spreme, da pravilno uče u Kur-anu. Ulumi dinije se proširuje njihove su ispekcije gola kontrola, a nastava toga ne i treba da odgojno obrazuje dječiji duh. HI sunuf je treba. Njoj treba umjetnik u nastavi, da upotpunjuje, ukinut. savjetuje i pokreće naprijed. To je sve propisano ovako: Za. I. sunuf izdat Eto toga da više ne bude, a u interesu islamske je naputak kako da se obragjuje pisočitanje i ilumi vjerske nastave, namjera nam je, da pozvan ■ faktore dinije. Poslat je mualimima i po jedan primjerak nas­ tavnog programa i rasporeda sati da i oni slično izrade. na to upozorimo. Pozvani faktori i sami znaju kako stoji naša I mualimima II sunufa se to preporučuje. Nastavne osnove još nema. Nju odregjuje nekoliko eto taj nas­ vjerska nastava uopće. Na sve strane skrajni meha­ nizam. Sve što se uči, mehaniški se uči; ne pnjanja tavni program i mektebski kitabi Ni za vjeronauku u osnov. školama nen.a ustanovne osnove. Za to su pro­ za duše djece, ne djeluje na dječjja srca. Taman je eto, kako ono veli pedogog Herbart u svoje vrijeme pisani neki vjeronaučni kitabi. I to je sve. Čovjek bi rekao: laka i jednostavna za kršćansku elementarnu nastavu: „Djeci se daju stvar. Tako istom, na oči izgleda jednom običnom čo­ učiti, riječi napamet, a bez čuvstva i pojma". Da im vjeku, ali vještaku i onome koji se makar malo u stvar se nameće gradivo i načela, koja će ih možda učiniti razumije, izgleda to vrlo težak i znamenit posao. Danas neizlječivo slijepima kod zdravih očiju, ili će im se u se ne traži više od mikteba, da djeca nabubaju is­ izvjesnim časovima vrtjeti po glavi kao strašne sablasti". Odgoj i nastava. Za lamske šarte i nauče u Kur-Snu a . š . čitati. Hoće se, , C ‘ ; posebno drugi put Pr. p. �Strana 82. ,BISER" Te se pogreške u početnoj islamskoj vjerskoj nastavi gdje se polaže temelj budućem islamijjetu dječinjem, opažaju poslije u svim redovima. Islam je u svojoj čistoj bitnosti muslimanu skoro nepoznat. Te se gole riječi (verbalizam) nastavljaju i ako u drugom obliku u srednjoj školi ili čak i u medresi a srce mla­ deži ostaje bez islamskog ozjećaja. U čaršijskim re dovima je još gore. Među muslimanima je rijetko vid­ jeti islamskih dužnusti: lijepo vladanje, bratsku ljubav, poštenje, domoljublje i t. d. nego naprotiv mržnju, za­ vist, separatizam, prostotu i slično. Naši još misle, da je u samom namazu ili čak u golom turskom imenu vas islamijet. Eto tako su nam većinom starješine po­ rodica, koji stoje kao prvi primjer djetetu. Šta li sve jadno dijete iz takih porodica donese opet u mekteb? S druge strane opet se sve baži od mekteba, da to popravlja. Ovake se stare rane teško viđaju. Staro se drvo ne pomlađuje. Na omladini svijet ostaje. Dužnost nam je barem djecu našu drugim odgojem, drugom boljom vjerskom nastavom obrazovati. Tr e b a nam d o b r o n ao b r a ž e n i h mual l i ma , a j o š o b r a z o v a n i j i h i s p e k t o r a . Ovdje mislim na vjersku i na svjetsku naobrazbu, jsobito pedagošku. Zato predlažemo slijedeće. 1. Obzirom na nedostatnu pedagošku spremi* inspektora islam, vjerske nastave, a da se ovi upoznaju sa mo­ dernim načelima pedagogije uopće, a metodike islam, vjerske nastave napose, neka im se kroz godine održaje svakih ferija po jedan pedagoški tečaj u kojemu će se upoznat sa princima te nauke i tako dobiti temelj i potporu za dalhju samonaobrazbu. Tome tečaju neka se pripuste dobrovoljno i muallimi. 2. Da se jednako i napredno potiče unapređenje islam, vjerske nastave a uza to valjano stvar i rukovodi, neka se postavi zemaljski mektebski inspektor kao pe­ dagoški stručnjak, koji će biti kompetentan riješavati ovake važne poslove. Njegova je zadaća pomagati okružnim inspektorima. Na veselju. — Crtica — Dan*)bijaše veder, topal i ugodan; a i slijedeća noć bila je vedra, malo po hladna, jer ima u sebi zimskog esera: ako ništa drugo, osviće dobar mraz. Teman tada, kada se dijeli dan i noć kad se smrkava, svijet najvoli šetati, osobito kroz Donju Mahalu. Ima već osam dana, kako ovom ulicom neprestano prolaze raznobojni svileni žarovi i cipelice s visokim petama, a osobito juče, kao da nije obični dan srijeda, već neki osobiti dan u godini. Sav taj šaroliki islamski *) 21. Februar 1918. B r o jjjj ženski svijet mami kuća Mujage Vajzovića, koja je skoro na kraju Donje Mahale, na dnu Donjeg Vakufa. Mujaga čini veselje. Oženio je sina Aziza \z Gornjeg Vakufa, doveo mu je kićenu djevojku Hajriju kćerku rahmetli Hadži Muhameda Čalkića,#u današnji dan, u četvrtak... Zato je u ovoj hefti oživila Donja Mahala, a osobito juče, u srijedu, kada su mladu krnali. E bijaše tada Mujagina kuća puna svijeta - k0 šip. Sve u njoj živo i veselo, sve pjeva, osobito dje vojke, vodeći kolo i gledajući u dvorište svoje ašike. Uživaju i tope se u milju. Mladu okrnaše. Djevojke su dobile od kume po jedan snopić zlata i svile sa bašlijom, da pripnu sebi na prsa, dočim neke dobace svojim gerzima, koji tijem okitiše svoja prsa, da se zna, da su bili na krni i da imaju po djevojku. Neki su dobili po 2 ili 3, pa sve metnuše na prsa. Pjeva se oko mlade, a pjeva se i u širokoj avlijl: gore djevojke, dolje m om ci... I muzika se čuje, slo­ žilo se uz nju, pa se slama, ori se na sve strane. Okrnaše mladu pred ikindiju. Obavila je kuma n, što se je imalo obaviti. . . I već se rasipaju, noseći po neku uspomenu sa krme Opet svila i kadifa, opet oni raznovrsni žarovi, 0 i unio ani anđeli prolaze kroz Donju Mahalu sa krne, sa Mujagina veselja. Odoše. Danas — u četvrtak naveče, to jest uoči petka poslije akšama idu opet pozvani prijatelji i akreba Mujagi na večeru, Ima nas dosta pozvanih: pune dvije sofre.1) Iza večere klanjasmo jaciju, opravismo mladoženju Aziza na mubareć njegovoj mladi, da je prvu noćnajnajsrdačnije pozdravi mladenačkom ljubavlju. Odabrali su se jedno drugom, a i stariji im učiniše svoje: dozvoliše im, da se uzmu. Iza jacijskog vakta učinismo im dovu, zaželismo im sretni brak, u koji stupiše, da ih sreća prati cijelog njihovog života, da vazda budu zdravi i veseli! Amin! Eto tako im u dovi stari Hodža reda, a mi ga svi pratismo sa amin! Amin! Dova se svrši. . Aziz poljubi u ruku Hodžu oca i još neke, pa ode svojoj dragoj vesela srca, a mi zavikasmo: sretno! 1 latismo se pjesme i svirke. A cure — čitavi đ av o li!... Šta one opet znaju pjesama, vodeći kolo . . . Ima ih dos t a. . . Jedne opet pjevaju na vratima mladenaca, okreću tepsijom, a i mi — muškarci — u sobi topimo se u slasti, u veselju: sviramo, pjevamo, igramo i đumbušamo u velikoj sobi, a djevojke u prostranoj divhani. Govorimo i sa dje’) Ovdje je u ade'u, da se i sjutra, u petak, pozovu neki na rnčak, a to su obično stariji ljudi.VTako je bilo i u Mujage. �Broj 5. i 6. „BISER* vojkama, premda nas je mnogo oženitih. Ali taka je zabava na piru. U donjoj sobi, u aharu, u avliji svijeta puno. Nekima opet nije pravo, što i oni nisu gore u prvom katu. da s nama sudjeluju. No i za njih ima veselja Ko kad je došlo puno djevojaka, pa svaka traži svoga dragana, da s njime prozbori koju medenu, koju — onu svoju hihotljivu, pomješano sa uzdahom — ®d srcaSve to teče ko po planu, k6 Vrbas, Niko nikome ne smeta. Na Mujagi se svaka dlaka smije; a kako i neće, kad mu je drag sin Aziz, prvo njegovo dijetei prvo veselje od srca. Eto ga i pred kuću. Časti omla­ dinu jelom i pićem, upozoruje ih na red, a i oni ga štuju i slušaju. Svuda graja, svuda se pjeva i veseji. I tako dalje! Oko pet sahata po akšamu prestaše svirači svi­ rati, presta kolo igrati, a naš jedan član Mujagina ve­ selja prozbori domaćinu: Dragi Mujaga! Mi se ne sastajemo ovako svaku noć, jer nema­ mo prilike ovake, nema svaku noć pirovanja. Bogzna, kad ćemo se više ovako sastati! A da smo se i noća* sastali, uzrok si nam Ti i Tvoje veselje. Zadovoljio si nas jelom i pićem, zadužio si nas, da Ti nikad ne za­ boravimo. Od nas Ti sviju najljepša hvala 1 Dao Bog pa i Tvoji potomci bili dobri gospodari, pa imali još više imetka u svojim rukama, nego li ga Ti imeš! Da ovo Tvoje veselje ne bude poznato samo ovdje, treba ga i javnosti prikazati, da još kogod od braće muslimana u našoj otadžbini zna, da smo se ovako proveselili. Uz to sjetimo se i onih, koji su maleni i nejaki, a nemaju ni roditelja, da ih hiane i uzgajaju, već su smješteni u sirotište; sjetimo se na­ šeg „ I s l a ms k o g s i r o t i š t a " , da mu štogod daru­ jemo’: koliko ko hoće... Tim ćemo učinuti jedno do­ bro djelo, a i javnosti prikazati, da si Ti Mujaga to­ mu djelu sevep. Apeliram braćo i na Vas i pitam Vas: jeste li i Vi svi za to? — Jesmo, Živjeli! Živio nam Mujaga! Dao Bog, pa mu sa mladom nevjestom došla svaka hajirli sreća u kuću, odžak mu širio i visio! Muslimanski narodi za svoja prava. Aspiracije i ideal Muslimana Tripolisa i Bengazije. Apri u ime potlačenih muslimanskih naroda. Obratiti se na legalna snedstvai, dia se osigura sadanje i buduće blagostanje rasa i naroda na cijelom svi­ jetu i postaviti ovo veliko djelo na čvrste baze, ne od Strana 83 strane vlada, nego od samih naroda, to je cilj, koji ,i)z bliza i daleka u StodohoJm dovodi jedtou falangu pleme­ nitih ljudi, ikoji su zadojeni ljubavlju, istinom i humar nošću. Aspiracije muslimanskih potlačenih naroda i prava milijuna ljudskih bića-, koje je bič rata u zemlju sar hranio, kao d oniai famaija i cijelih naroda:, koji oplakuju ove mrtve, ovise o rezolucijama, što će ih prihvatiti vi­ soke ličnosti, koje rade, da u tu svrhu prirede jedan kon­ gres u prijestolnom gradu švedske. Tako na nas spada sveta dužnost, dia toplo i sa štovanjem pozdravimo ovu Visoku Skupštinu, kojoj nema primjera u historiji. Intencije, za koje se je ona) oduševila, toliko su ple­ menite i uzvišene, da bi bife uvredai za djelo ljudstvo ne poštovati ih i ne cijeniti njihovu vrijednost i veličinu. Da se ^oslobode potlačeni muiiimiamski narodi, treba istražiti i roaćf sredstva kako, da se učini kome ovome po ljudski rod toliko ubitačnom ratu ii dia se u budućnosti spriječi ponavljanje slične nesreće. Da se to postigne, treba, prije svega, dobro rasvijetliti uzroke ove svjetske ko.ntlagracije i iza toga obustaviti što prije neprijatelj­ stva, te najzad letablirati haize i uvjete, koji će moći oču­ vati buduće generacije od jedne nove katastrofe ii pošte­ diiti ljudski rod' od slične nesreće. Kada se bude složno u ov:m bazama i kondicijama i kada, prema značenju izreke koja veli, dia. »jedino zlo uvijek proizk zi iz drugog zla«, stvari budlu razbistre ne željeni će se cilj sam sobom realizovati. Naša. želja i nakana nije, da služimo namjerama vlada, nego pak, da osiguramo dobrobit i blagostanje ljugskog roda. Nema nimalo sumnje, da jedan duboki ponor raz­ dvaja ciljeve za kojim teže vlade od cnih, na koje aspiriraju podanici, a tome je dokaz i nedavna naredba En­ gleske vlade, kojom je zabranila svojim podanicima da sudjeluju ma internacionalnoj konferenciji socijalista u Stockholmu, — konferenciji, kojoj nema primjer.i u hisr toriji ljudske civilizacije. Kako je čudan primjer vidjeti jednu vladu, koja tvr­ di, da ratuje u ime pravde i ljudstva, kako zabranjuje svojim vlastitim sunarodnjacima, da sudjeluju n:.‘ jed­ noj skupštni, koja se je ideja porodila iz osjećaja bratstva i solidarnosti ljuđkoga roda. Pa šta daje povoda., da En­ gleska zamišlja, da je put koji vodi u domaine savjesti i bratstva ne može prekoračiti bez putnog listaj? Odgovor je na to pitanje vrlo jednostavan: Toliko dugo, dokle god bude trajao rat entemtske velesile će imati uvijek interes, da stave princip narodnosti izvan humantarmh obzira. Međutim, ako stvar potanje ispitamo, uvjerićemo se, da se taj princip narodnosti slaže sa humanitarnim ciljevima, a ne sa1imperalistič'-com politikom vlada. Kako ito priznaje i sauni Lloyd Georges, eng'eska vlada želi, da se cijelo ljudstvo ušuti i da nakon svršetka rata vlade budu pregovarale bez, da narodi imadnu pra­ vo glasa, �Strana 84 ,BISER* Činjenica1, da za vrijeme najtragičnije i najkrvavije svjetske drame, ljudstvo nalazi još toliko snage i kuraža, da pošalje svoje intelektualce nai jednu konferenciju, koja je sazvana bez obzira na konvencije i zvančne formal­ nosti, te 'bez ikakve prikrivena egoistiičke misili, sačinjava vrlo važan korak prema idealu, za kojm ono teži. Mi. predstavnici Muslimana Tri polisa i Bengazije, koji od b godina1ječe pod strammiim jarmom, smatramo za čast, da možemo umiješati našu slabu i tužnu odbranu medu energične glasove dobročinitelja' ljudstva. Mismo čvrsto uvjereni, da u ovom krugu ne postoji ni jedina osoba, koja ne želi sltušaiti naše pritužbe. CKriizai, koju odi toliko godina premeće Tripolis i Bengszija nije drugo nego neprekidno ponavljanje tragedija i sačinjava jednu od najtužnijih i najuzbudljivijih poglavlja historije. Od dana kako je Italija, sa vražijom snagom oružja stala nogom na primorje ovih pokrajina;, njoj nije još uspjelo, da proširi sferu posjeda izvan domašaja topova njene flote i to unatoč što urođenici nemaju topova ni pušaka. Mi mislimo da bi humanost u dvadesetom vijieku ere svoga napretka morala smatrati kao dužnost civilizacije, đdt izmjeri prostor osvojenih zemalja, ne prema doma­ šaju velikih topova, nego prema broju etapa prevaljenih na putu milosrđa i bratimstva. Koliko će se još vremena tolerirati, da se pod izlikom usluge ljudstvu, ali u istinu radi ekonomskih interesa, zemlje vatrom pale i krvlju oplakuje? Kada će civilizovana Evropa prestnri, da se služi politikom sile i zaželjetli, da se postavi pred ljudstvo sa srcem punim nježnosti i sažaljenja? Ne će li gl/as topai već sasvim prestati, da prepusti riječ ljudskoj savjesti? O prijatelji humanosti! Ljudi čiste savjesti i srca punog ljubavi i sažaljenja, koji ste se ovdje skupili! Ja vas pitam: apstrahirajući jednostavnu geografsku blizinui, kakovi odnošaji i kakovo srodstvo postoji između Italije i Tripolisa? Pa dai svi odnošaji i ova srodstva i postoje u mašti nekih ljudi, kako se mogu ukinuti diferencije rase, klime, vjere, oilbčaja, nadima življenja, koje je prir roda stvorila među Evropom i Afrikom? Istina je pak da Turci, koji su sa nama do jučer vladali nijesu iste mise kao urođenici Tripolisa i Bengazije. Ali veliko Islamsko carstvo, koje su osnovali Osmamlije su' 'u našim je očima više ve’iko i sveto nego- ikoja druga legalna vlada. Slaže li se sa principima humanosti' politika , koja je uikir nula hilafetsku muslimansku upravu u Tripolisui? Nije li Engleska, koja se danas napreže, d a. prikaže kako ona ratuje m prava mar6d&, bita prva od velesila, koja je jučer nagonila Italiju, da se smjesti u sjevernoj Africi? Zašto su tada šutjeli engleski državnici, koj se danas razmeću pravdom i slobodom? Tvrdi se, da će doći jedan dan kada će ljudska pravda nadmašiti brutalnu snagu i‘kada će prijateljstvo narod A biti jači faktor od oružanih oku­ pacija i potreba, koje se rađaju iz ekonomskih interesa. Pa kako će se toga dana prosuditi i ispričati raz­ Broj 5, j bojničko djelo Italje u Tripolisu i Bengaziji, koje oi šest godina ječe pod njenim jarmom? Sa snagom oružja vlade adređuju granice držav ma i traže, da iskrive istinu i bace pod noge naročit tradicije. Engleski će upravljač možda ustvrditi, da Tripoltamci nismo u plemenskom srodstvu sa TurcV Moguće je pak, da i nekoji nacionaliste., koji su se zado­ voljili proučavanjem nacioMstličkih struja XX. vijeka, p tvrde ovo miš'jenje, jer riječi arap i turk izgledaju’ k?0 da označuju dvije različite narodnosti. Međutim tu p^. boji jedna mračna tačka, koju mi želimo rasvijetliti i st% viti na razmišljanje Evropi1. Poštovana gospodo! Nekad se jie zadovoljavalo tra­ žiti izvor prava niučem drugom nego u prirodi ili bolje u idealu pravde, za kojom tež d svako ljudlsko biće. Ali od kako je sva teorija napuštena i zamijenjena sa jednom drugom, koja se sastoji u proizvađmju prava, iz nužda i potreba savjesti ljudske idi bolje nekuć odkako se je napustilo zamišljati neko apsolutno pravo i ideal i postalo više logično i znanstveno nazivati pravom zakona, koji su se porodili iz vjerskih običaja, tradicija i istinitog uvje­ renja naroda, svaka promjena zakona što upravljaju po­ sjedom, nasljedstvom i ženidbom, u smislu protivnom 'erskim i narodnim slučajima, ne smatra se viša Irp ctelo pravde i radi toga sačinjava jednu nepravd.u Moželi se dakle ova teorijai, koja odgovara temelj­ nim principima prava, odbiacti od pristaša ideje' nacio­ nalizma? Pravac kojeg sijede Muslimani od trin?es;t stoljeća u pogledu narodnosti, njima je određen u formi nepro­ mjenljive istine od samog Sveca, njihovog duhovnog suverena. Riječ narodnost, kod muslimana ne znači dru­ go nego ideju vjere. Da istrijebi barbirske običaje, koji su vladali za njegova vremena, Svetac je uičiieio kraj mržnji i neprijateljstvu' koje je tada postajalo među raz­ nim arapskim plemenima i uveo među njih slogu i brat­ stvo. Po islamskom vjerskom zakonu zvanom ,,šerijat“, Svetac je proglasio princip ljudske solidarnosti, ustar novio sistem diobe nasljedstva i udario na muslimane obligatnu milostinju, zvanu ,,Zekjat“. Ovi se propisi apsolutno slažu sa temeljnim prin­ cipima svake socijalističke doktrine. On je dakle pokazao vjernicima, da su vjera i narodnost nerazdvojivi jedno od druge. Da se danas zapita tri stotine milijuna muslimana, kojih su se pradjedovi ujedinili na putu bratstva onim danom kada je Svetac učinio prvli korak prema pomirbi cijeloga svijeta, štia znači riječ narodnost, oni bi vam odgovorili, da je narodnost isto što i religjiai. Rasa i jezik, ti elementi snage u formiranju naroda ne će se nigda staviti iznad vjere od strane jednog pra­ vog muslimana. U slučaju, dai pri svršetku ove opće borbe, koja se vodi pod izlikom, da se oslobode podjarmljeni narodi, Evropa silom nametne nekim narodima, jednu vladu i ,0 �Broj 5. i 6. .BISER* institucije, koje om ne žele, moguće bi uspjelo, kod mu­ slimana staviti osjećaj plemena iznad osjećaja religije Ali ako se svakom narodu dozvoli slobodno misliti i osjećati na njegovu raku, mi ćemo se naprezati, da viso­ kim glasom dsdnemo na znanje Evropi, ustanove naše vjere i naših tradicija, koje nas uće, da smo mi Arapi i Turci jedne narodnosti. Ako bi narodi koji se odupiru od četiri godine naj­ tragičnijoj od svih borbai, što ih je igda ljudstvo zapam­ ti101; morali, nakon što bi zakopali milijune svoje djece, izaći iz ovoga raita bez garancija za njihovo buduće blagostanje i naći se pred jednom situacijom koja će podraižiti apetite i lakomosti, te povećati želju osvete naroda kakove optužbe neće podići1 buduće generacije protiv sadašnjeg vijeka! Ako je cilj za kojim se dansis /teži slo­ boda naroda, stanovništvo se Tripolisa i Bengazije ne bi smjelo lišiti prava, koje ono uživa od vremena kada je živilo u gruidma velike muslimanske familije. S druge strane^ od časa kada se zaželi ustanoviti so­ lidarnost i bratstvo medu ljudima, ovaj će se cilj moći postići, ne nastavljanjem i izoliranjem naroda i indivi­ duuma, koj su od stoljeća življeti zajednOj negoviiše zb,: žemjem i ujedinjenjem istih. Ono čega se mi bojimo, jest to da se nađemo pred jednim političkim programom, koji promiče ideju raspa­ danja neprijateljskih država pomoću razdora posijatog među različite rase i narodnosti. Na protiv ono što mi želimo, jest, dia dobijemo uvjerenje, da će se nastojati za postignuće uistinu humanitarnih đljeva, kao što je us­ postavljenje obraničkog sudišta, ograničenje1 oružan i i t. d. Dokle Engleska proglašuje, dai je obligacija i duž­ nost da se osigura slobodna egzistencija narodima, koji su danas totga lišeni, glavni morailni faktor produljenje, dotle Italijai vrši nečuvene grozote u sjevernoj Africi. Ja se ne mogu uzdržati da ovdje ukratko ne iznesem pred civilizovami svijet prizore užasa), kpji se od sedam godina razvijaju u ovoj zlosrećnoj pokrajini. Odmah čim su talijanske čete stale nogom na tripolisko tlo, priređen je opći pokolj stanovništva. Tri stotine muslimanske nevine djece budu živi zakopani u vrtu zanatlijske škole i na zemljište blizu gradskog pa­ romlina. Konzuli civilizovanih velesila biU su svjdeoci i oćevdci ove scene užasa. Kaidia je u istom vremenu, u talijanskom parlamentu upravljena; Ijedna interpelacija o tom djelu divljaštvai, za koje nam ni povijest srednjega vijeka ne pruža nego rijetke primjere, mfoistar-predsjedlnik Giiolitti je izjavio, da je na to pitanje dužan odgovo­ riti mnistar mita. Ovaj pak, nakon što se je izgovorio, da je nekoliko dlana bio neraspoložen, miajzad se je po­ javio u komorni i izustio ove riječi: „to je zato jer su oni pucali na, naše Vojnike", priznEvfajuć tako velika nedjela, kojeg su počinili talijanski vojnici. Osim ovakih zločina Taljan su od pučanstva silom oduzeli sve životinje. Ta­ lijanski su komandanti ponudila plemena koja stanuju Strana 85. oko grada, da se pridruže talijanskim trupama da sa njima zajedno udaraju na Turke. Na odklajnanje svih plemena, da udovolje toj želji njihovi' šatori budu poru­ šeni strojnim puškama, a njihova djeca koja su p'.ia u ruke Talijanima budlu stavljena) nai smrtne muke. Radi onih urođenika, koji su se sa turskom vojskom bili povukli u unutrašnjost zemlje, da brane svoj rodni zavičaj budu podvrgnuti svemogućim mukama i rekvi­ zicijama. Nekoji su od njih prognani, a nekoji opet osu­ đeni na smrt. Dakle omi se ndjesu mogli obijlediti, dla su se pojedince opirali napadlaču. Ovaj se zločin, ako se u opće može nazvati zločinom, ne bi mogao, pripisati nego onim urođenicima, koji su preferirali], dla se povuku u miutarnjost sai turskom vojskom. Osobe, kod kojih su uči­ njene premetačine, da se nađe oružja, memogavši doka­ zali, da ga1posjeduju, budu zlostavljane kao, da su pri­ krili to nepostojeće oružje. Talijani su u tome našli iz­ vrsnu izliku, da magnu uništavati stanovništvo. Svi oni kod kojih su učinjene premetačine bili su pod krivnjom, da su sakrili njihovo oružje, zakopani do prsiju i odmah strijeljani. Mnogi su uglednici bačeni u tamnicu, jer su bili osumnjičeni, da se dopisuju sa vađamai Seniusija, drugi opet jer su izrazili svoje veselje povodom poraza talijanske vojske. Sami fe t, da su ova krvoprolića, bez obzira na ratove,koji se vode tobože za oslobođenje naroda ispod tuđinskog jarma, od sedlam (godina činjena isključivo radi proširen;’ ekonomskih interesa i osvajaalčkih po-d hvata, morao bi doći na razmišljanje svima onim, koji osjećaju za sreću i bratimstvo ljudskog roda. Dovoljno je promotriti politiku, koju slijedi En­ gleska d Frainceska od jednoga stoljeća, koje se međutim ističu,, da su najvnući zagovaratelji slobode, da se uvjeri kako su riječi svih država u potpunom protuslovlju sa njihovim činima. U XVIII. stoljeću /Engleska je osnovala jedinu pos­ lovnicu u Indiji, koju je domala transformirala u banku. Ova je pak započela izdavati novčane svake indijskim prinčevima i miaharadžamia, koji su je 'kroz malo vremena prekomjerno zadužili Ovaj se je novac morao upotrije­ biti, da međusobno zavada razne državice, koje je En­ gleska željela osvojiti. Kada siu ove jednoć bile .poražene Engleska je postala prava gospodarica Indije. Franeezi, osjetivši potrebu da dobiju odštetu radi uspostavljanja' pokvarene teritorijalne i ekonomske rav­ noteže, Okrivili su otomianskog guvernera Algerije, pod izlikom, da) je ovaj navaljivao na franceske lađe i oku­ pirale ovu zemlju. Engleska1pak nakon što se je smjestila u Indiji, ba­ cila je oko na Egipat i pomoću lintriiga tu stvorila) pir atnje ,,Arabi-P?še“. Godine 1882. dolina Nila bude oku­ pirana po britskm četama. Iza toga je opet dbšao red na Francusku, da traži novih, pokrajina. Tako godine 1883 bude okupiran Tunis, privilegovana provincija Osmanskog carstva, pod izii- �Strana 86. „BISER" kom, da se uguše bune i neredi stvoreni frainceskim in­ trigama. I ma ovim od trideset godina krvlju oplakivanim otomanskim pokrajinama, danas vlada barbarstvo i robstvo umjesto pravde, civilizacije i slobode. Nezakonita aneksija otoka Cipra od strane En­ gleske, pod izgovorom da brani Malu Aziju od eventuelnog napadaja i politika krvoprdlića i paljbe, koju je Franceska aplicirala u Maroku1, da ovu zemlju po pri­ mjeru Algerije i Tunisa dovede u ropstvo, jest velika sramota i ljaga za cijelo ljudstvo. Okupacija primorja Tripolisa i Bengazije bez opravđanog razloga, vršeći oporuku Pera Velikog pri­ silna aneksdranja od strane Rusijei, cijelog teritorija Turkestana. Kavkaza, Georgije i drugiiih zemalja, to su ve­ lesile Entente, koje gaje projekte najneobuzdanijeg pro­ širenja. Kolonijialno povećavanje jedne držajve obično na­ goni drugu državu, da ponovno uspostavi ravnotežu narodi ne mogu, da izbjegnu sudbini, da bodu igračka snaga i ova utakmica urodivši više puta ratovima, bijedni u rukama jedne .izvjesne kategorija ljudi bez savjesti. Mi smo toga mišljenja, da bi civilizovani svijet i svi oni koji ljube pravdu, morali ispitati i riješit ova oz­ biljna pitanja ne na način kako to žele vlaidle nego prema potrebama i dobrobiti ljudskoga roda i učiniti tako, da zlasrećno ljudstvo već prestane biti igračkom u rukama nekolicine ambicioznih bezdušnika. Prije svega treba dokončati rat bez uvre' i poni­ ženja ikoje stranke sa aneksijama i ratnim odštetama. Jer aneksije teritorialno slabe države na štetu kojih se čine i povećavaju želju za osvetom narodi, ikoji su pri­ morani da ih podnose. Što se tiče ratnih odšteta, one financijelno crpe vlade i narode, kojim se nameću. Iz toga uvijek pro­ izlazi sve više poranećenje političkoga ravnovjesja i poteškoće, koje su u stanju zasiaviti uspostavu općeg mira i poredka. Život naroda i rasa u budućnosti ne će biti potpuno osiguran, nego sa vraćanjem silom oduzetih zemalja njihovim zakonitim vlasnicima, kako to iziskuje princip narodnosti. Jedino će se sa ovim uvjetom otvoriti prava era bratstva* i jednakosti. Spomenimo ovom prilikom, da je godine 1871. franceska Communa u Parizu osugjujući nezakonitost franceske invazije u Algeriji, izjavila, da; Franceska nema nikakovog prava posjeda u ovoj zemlji. Pri zaključku dodadjemo još slijedeće: Princip slobode naroda proglašen je prije mnogo vijekova. Ali osobito se je taj princip počeo isticati od početka XIX. vijeka. Nijedan plemenit čovjek danas ne želi pod jarmi jenja i jednog imamoda Tursko je carstvo sa stanovnicima Tripolisa i Benoazije uvijek jednako i pravično postupalo, kao i sa drugim osmanlijskim podanicima. Od otvorenja' turskog parlamenta, oni su neprestano u njemu bili zastupana. Ali, Italija ne samo, da nije ove narode lišila njihovih Kroj J M k najelementamijih poLihilčfciih prava, nego tai je uskrati^, odašiljanje svojih zastupnika u rimski Parlamenat. toga slijedi, da bi ustupanje Tripolisa i Bengazije ItaUjj značilo podjarmiti jedain slobodan narod. Činjenica, dia se jedan narod ne smije prisiliti, da se podvrgne jednoj stranoj vladi, koju ne želi, uzeta je za princip. Sa njihovim muževnim otporom, koji već traje od nekoliko godna, Tripolitanci su jasno dokazali, da će se uvjek odupirali talijanskom gospodstvu. Što se tiče samih Talijana, oni nemaju nikalcovih pj-iava na Tripolis i Benoaziju. Stanovnici su ovih po. krajina bez izuzetka Muslimani. Nijedan Talijanac nije tu udomljen. Fakat, da su Rimljani u staro doba kroz neko vri­ jeme vladali Tripolisom i Bengazijom, ne može dati Talijanima prava, dai osvoje i (anektiraju ove zemlje. Jer kald bi se prihvatilo to stanovište, trebalo bi takogjer priznati pravo Arapima, da osvoje Španiju, Portugal­ sku i pače jedan dio Francuske. Prisutnost Italije u Tripolisu i Bengaziji jest velika i trajna opalsnost za održanje mira i poredka na svijetu,, su Tripolitanci čvrsto odlučili, da do zadnjega čo­ vjek; brane svetu zemlju njihove domovine protiv Ta­ lijana, koji su počinili toliko zločina i grozota. Oni su kroz šist godina stvarno dokazali, da je njihova odluka ‘/rata i *epopustljivia. Cijeli svijet znade, da Franceskoj, koja je mlkon kr­ vave borbe od dvadeset i pet godimiai, sa velikom mukom okupirala polovicu algimskog teritorija, nije još uspjela unatoč svih nježnih napora, da francizira urogjenike. Ali Muslimani se Afrike sada ne nalaze u položaju, u kojem su stajali Algirci u vremenu franceske nvazije. Oni uvijek stoje na straži i čvrsto su odlučili, da' brane do zadnjega momenta njihovu slobodu i njihovu do­ movinu. Kada su se franceske čete iskrcale na obale Algerije, stanovnici su se ove zemlje dijlom prevarili na obilna obećanja napadača. Danas se neće naći nijedan Tnipoiitarac toliko naivan, dia povjeruje talijanskim obećanjima. Iz toga treba zaktljučiti, da Talijani neće nikalda i nikaito ostati gospodarima Trpolisa i Bengazije. Premda je od šest godina potrošila više od stotinu milijona turski funti i žrtvovala preko stotinu hiljada ljudskih života u Tripoliisu, Italiji još nije uspjelo, da prekorači zonu primorja zaštićenu njezni.nl potovima. Ako se odluči, da isprazni ovi kontinent, talijanska) će vlada samoj sebi i djelom1 talijanskom narodu učiniti najvišu uslugu. Svaka se zemlja razvija i civilizira sa svojim vlastv tim sredstvima i svojim sposobnostima. Zato treba če­ kati, da Tripoliitanoi sama sobo postanu faktori njihova napretka i njihove civilizacije. Mi smo čvrsto uvjereni, da se neće naći nijedan čovjek pravične savjesti, koji će pristati, da jedan na* �Broj 5. i 6, Strana 87. „BISER* rod, koji je od sest (godina prolio toliko krvi i izdlržao toliko oskudica zal slobodu svoje domovine i održanje svojeg otamanskog ipodlamištva, stane pod pairndžama je­ dne tugjinske i ambiciozne vlade. Radi gore navedenih razloga, treba staviti kon?jc ta­ lijanskom prisvajanju Tripolisa, prisvajanju, kojemui je megjutim dosujgjeno, da se izjalovi i povratiti u ime pra­ va i principa pravde i narodnosti, zemlje sa jednim miliijonom četvornih kilometara površine, koje sačinjavaju Tripoliis i Benigazijui sa njjiohvih pet milijona atsnovnika, zakonitom vlasniku ovih pokrajiina, koji nije dtrmgo nego Osmanlijsko carstvo, ili ih pa(k učiniti autonomnim i privilegovanim provincijama Visoke Porte, jer stanovništvo traži ovo riješenje sa upornošću i prolijevaju svoju krv, da to postigne. U ostalom ovi predjeli i danas stoje pot­ puno pod turskim gospodstvom. Budući^ da se Lausanneski ugovor, koji je uglavljen izmegju Turske i Italije, bazira na potpunoj autonomiji, koja se daje sultanovim fermanom Tripolisu i Bengaziji, nikakova prava suverrnstva Italije na ove zemlje nije podjieijeno; osim toga budući da je Italija pod noge bacila taj ugovor navijes­ tivši rat Turskoj bez ikakvog opravdanog razloga, rak? kova veza i nikakav odnošaj više ne postoji izmegju nje i Tripolisa i Bengazije. Ispražnjenje ovih predjela od strane Italiej sačinjava dakle jedno od najvažnijih pitanja, koji je svjetski rut iznio na pretres i koje je 'dostojno pažnje svili divili za* vanih naroda. Bez prethodne privole OtomamVog car­ stva, jedinog i zakonitog vlasnika Eriitreje, koymu to vlasništvo priznaje i internacionalno pravo, Italija nije imala, ne samo nikakvog prava i nadležnosti, da okupira ovu zemlju, nego ja nadodajem, da njezina prisutnost u ovim zemljama sačinjava iminentnu pogibelj za mir Abisinije kao i ozbiljnu zapreku za napredak velikog naroda Abesimaca, koji iprem kršćani stoje u plemenskom braitstvu sa Arapima. Govoreći u ovoj spomenici o Engleskoj, Franoeskoj i Italiji minijesmo imaili iu vidu nego samo organe vlatda, koji su jedni druge slijedili u ovim zemljama, a ne na­ rode Engleske, Franoeske i Italije,, za koje mi gojimo osjećaje velikog štovanjai i koje držimo takogjer potla­ čenim i zlosretnim kao i nas samih. Prije nego svršim dužan sam ovdje izraziti moju iskrenu zahvalnost za ljubezni i dobrohotni doček, ko­ jeg smo našli u Stockholmu i koji će ostati uklesan u za­ hvalnosti Islamskog Svijeta. U ime cijelog stanovništva Tripolisa i Bengazije: Jusuf šetvan. Jedan od Šejhova Senusija: Muhammed S a l i h Š e r i 1 S framceskog preveo: | Panislamista. flarodne umotuorine. | Hasanaga i njegova ljuba. Zabilježio: Gjul-Behar. Pofali se Hasanaginica, Hasanagi na kuli sjedeći: „Ah čuješ li, aga Hasanaga! Danas sam ti u hanamu bila, Vidjela sam zlato Nasulbega. Ja’ kakva je vesela joj majka: Iz lica joj žarko sunce sjaji, Ispod grla sjajna mjesečina/ Aga šuti, ništa ne govori, Brkom miče, a zubom poškrpuje. Kad je sutra jutro osvanulo, Progovara aga Hasanaga: „Ah čuješ li, vjerna ljubo moja! Hajde prosi zlato Nasul-bega, Evo tebi prsten i dukati. Ako ti je majka ne dađbudne, Ja T se ubi, jd l’ u vodu skoči, ]& Ii hajde bratu u natrage." Kad to čula Hasanaginica, Opremi se u bijeloj kuli, Ona ode Hasul-begovici. Sjedila je ljetni dan do podne, ' Govorila Nasul-begovica: „A Boga ti, Hasanaginice 1 IP si došla sjelo sjelovati, IP si došla zlato zaprositi?" Veli njojzi Hasanaginica: „Nisam došla sjelo sjelovati, Već sam došli zlato zaprositi, A za svoga agu Hasanagu." Govori joj Nasul-begovica: „Selam ćeš ti agi Hasanagi, Ne mogu mu zlato pokloniti, Dok imade tebe uz koljen.o" Ode kući Hasanaginica. Dohodio aga Hasanaga, Pa on pita mlade svoje ljube: „Hajir-haber, vjerna ljubo moja, Dadel’ zlato Nasul-begovica?" Govori mu Hasanaginica: „A bora mi, aga Hasanaga! Ne rež’ dibe, ko si meni rezd, Ne kuj zlata, ko si meni kov6, Ne da šćerke Nasul-begovica, Dok imadeš mene na odžaku". �Strana 8 i. Razljuti se aga Hasanaga, Pa on ode muli na mešćemu 1 on pušća vjernu ljubu svoju Kupi roblje Hasanaginica, Kubi roblje, što ga je dovela; Kupi blago, Što ga je donjela I ovako mlada govorila: „Zli jeziče i mahnita glava, Da nijeste svaš'a govorili, Ne bi danas ovo dočekali." Kad se spremi u bijeloj kuli. Ona ode majci u natrage, Osta samac aga Hasanaga, Nek se ženi i kako mu drago. Ženidba Šestokrilovića. Zabilježio : Muhamed Fehmi. Majka Sutlu u želji rodila U ružinu listu odgojila. Kad je Sutla za mehtefa bila, Majka Sutlu u mehtef je date Skovala joj gjergjef od merdžana Kad je Sutla za udaje bila, Na Sutlu su svati navalili: Jedno svati starac Eminage, Drugo svati Atlagića Zulfe, Treće svati Šestokrilovića. Babo j’e daje starcu Eminagi, Majka daje Atlagića Zulfi, Sutla hcćo Šestokrilovića. Dadoše je starcu Eminagi, Dadoše je i ne pitaše je. Kupi svate starac Eminaga, Od hiljade manje ni jednoga, Od hiljade više ni jednoga, Oni idu po Ijepu djevojku. Kad su došli djevojačkom dvoru, Ljepo su ih tamo dočekali. A kada je jutro osvanulo, Čauš viknu, dabul-hana ciknu: „Hazur-ala kićeni svatovi!' Hazur svati, aF nije djevojka, Ne more se da rastavi s majkom. Čauš viknu, dabul-hana ciknu : „Hazur-ala kita i svatovi!" Hazur svati, hazur i djevojka. ,,BISER“_____ ___________ __________ LE2LLU Kad su bili preko polja ravna, Cura svoga konja zaigrala Do jengjije mlade udovice: Jengjijice, po Bogu sestrice! Kaži meni, za kog’ su me dali?« — „Zar ne znadeš lijepa djevojko? Stari momak u prvom alaju Na kobili tankoj bedeviji. Stara glava, a bijela brada, A u glavi zuba ni jednoga." Kad to čula lijepa djevojka, Ona pade sa dobroga konja, Ona pade u zelenu travu. Kad vidješe kićeni svatovi, Saviše se alajli-bajraci, Prestadoše bubnji i svirale. Kad to vidje starac Eminaga, On mi prigje lijepoj djevojci:' „Daj mi Šutio bjele ruke tvoje! Ne zove te Šestokriloviću, Već te zove starac Eminaga. Ako mi je i bije a brada, Ja ću svoju obojiti bradu; Ako su me zubi pouizdali, Ja ću zube srmom pokovati." Ne htje mu se Sutla odazvati. Kad to vidje Atlagiću Zulfo, Ou s’ prikuči lijepoj djevojci: „Daj mi Šutio bjele ruke tvoje, Tebe zove Atlagiću Zulfo." Ne htje mu se Sutla odazati. Primaće se Šestokriloviću, Pa govori lijepoj djevojci : „Daj mi Šutio bjelu ruku svoju, Tebe zove Šestokriloviću." Kad je Sut a riječ razabrala, Obadvije ruke dodavala. On je baci za se na konjica, Tri put ju je utegnuo pašom, Četvrti put od sablje kajasom. Gledaju ga kićeni svatov , Niko njemu ne htje ni riječi On se njihnu p eko polja ravna, A za njime kićeni svatovi. Stade vi*a starca Eminage : „Vratite mi lijepu djevojku, Isprošenu i prstenovanu!“ Govori mu mlada jengjinica: „Neka vodi soko prepelicu, A ti traži za se babeti nu. ‘ �Broj 5. i 6. ,BISER" LI S T A K Irtibali datibeka. . . 25‘ ,™aJta zadesi,a je teška žalost člana naše redakcije g. Sahh-bega Bakamovića usl'Sed smrti' njegovog do­ bro« ooa Hadži-Jusufbega, koji je nakon dugog i teškog bodo­ vanja u svojoj 63. god. žiivota svoju plemenitu dušu lispustbHadži-Jusufbeg je bio vrlo poštovana i ugledna dičnost te biran za člana u općinsko zastupstvo, vafcufsko-meanitsko povjeren­ stvo ii kotarsko viijeće. Merhum ije obilno pomagao sve dobro­ tvorne institucije, kao što je i svakom prilikom ugledalo siroti­ nju i ublaživao iioj bijedu. Osobito su ga resila lijepa svojstva velike pobožnosti i pravdoljubkvostL, a bio lje zagrijan i odušev­ ljen prijatelj prosvjete, što najbolje svjedoči činjenica, da je svo­ je vrijedne stolove školovao u mjestu, gdje sunce islamske pro­ svjete slobodno gr,ije i centru sveislamskog carstva i prijestob nnoi hilafeta — Carigradu. Veliki broj njegovih prijatelja i štovatelja odao mu je zadnljiu počast prisustvujući velikoj dženazi i prateći merhunrove zemne ostanke da hladnog groba. Hadži Jusuf beg je ostavio iza sebe osim spomenutog naj­ starijeg sina Sallhbega, koji je1svojim vrijednim radom dobno poznat našim čitaocima, i Muhamed-Ševki bega u sv-ofldtv:. sekretara turskog poslanstva u Bernu (Švicarska), te bega i suprugu Em,ine banuimu rogjesiu Dračo. Ožalošćenoj porodici želimo sahni gjezii i dug život, a merbuimu mjesto u lirdevsi ala džemetu. Stvarni predloži. Poruka muslimanskoj inteligenciji. U ovom članku uzimam na se ulogu našega prosječnoga gragjanina, koji jednako misli kao i svi drugi, sreli Hi u Mostaru ili u Banjoj Lud, Sarajevu ili Bihaću, Tuzli iH Travniku ili na kojem mjestu naše domovine. 1 kao takav, došavši predate, inteli­ gentni naš čovječe, progovaram otvoreno: Lagja našega narodnoga života u Bosni i Hercegovini toae! Pretovarena raznim nepodobštinama, ne popravljana kroz du. go godina kako treba, ne rukovogjena kako treba — nasjela je sada na plićinu, zaljuljala se i hoće da potone. Mi napinjemo sve snage, vučemo za sva uža, ali nam se čini, da smo slabi sami mi, da je očuvamo. Ne bi možda ni bili preslabi, samo da znamo, da bi umjeli drugačije se prihvatiti poslu. 1 za to zovemo sad vas prešno odozgor: Pomozite — spašavajte! Ali ne onako, kako do sada, gospodo, lo ne pomaže nama! Kroz godine dugo ste nam do sada predbacivali, da ne valja to i da ne valja ovo kod naroda. I mi smo sve naučili, sve i sami vidimo, što ne valja. Da vas uvjerimo, evo čujte ukratko odjek svega onoga, čim ste nas kroz desetljeća kritikovali i što mi potpuno priznajemo. Na primjer: Muslimanima u Bosni i Hercegovini manjka naobrazbe, mu­ slimani sn neosviješteni, velik dio naroda zarazio se pićem, rano. ge vjerske i moralne vrline naroda au oslabile, zanati propadoše, paejedi se zaterdUšc, nehajnost za napredne podvige još u nokim razredima vlada, na sramotu sirotinja nam svuda plježe, nema jedinstva megju vogjama ni narodom, na rubu smo ponora itd. Sve evo priznajemo i potpisujemo, s čim ste nas vi s a-m o kritikovali dugo godina. A da jednom potpuno ražčittimo, mi S i - a 89. ] pretpostavljamo s naše strane još zadnje priznanje, da smo već naime — totalno mrtvi! I onda pitamo: A što sad?! Dalje nas kritlkovati nemate kud, ovdje kritika nagje svoju kulminaciju. Sva dosadašnja taktika baca se u koš! Tada bi mogli mi doći na red, da počnemo kritikovati inte­ ligenciju. Mogli bi ići s ovih podloga: Našoj inteligenciji manjka radne naobrazbe iza svršenih škola, naša je inteligencija nesvijesna svoga poziva u djelovanju za narod, velik dio inteligencije zaražen je pićem, mnoge vjerske i moralne vrline inteligencije su oslabile (odgovarajuće jednom boljem društvenom razredu čovječanstva), strukova jaka nema, snage se podjarmiše, nehajnost za napredne podvige još u nekim razredima vlada, na sramotu duševna golotinja nam svuda plježe, nema jedinstva megju vodećim i izvršujućim članovima inteligen. čije, nad ponorom smo ilđ. A da bi razliku upotpunili, kariko bi rekli: naša je inteligen­ cija od nas otugjena i za nas — mrtva! 1 to bi nesnosno obostrano odgovaranje moglo da se proteže još na desetke godina, da bude svakidanjim predmetom naših no­ vinski i društvenih rasprava, da se zagrijavamo, kao da nešto bistrimo i naprijed pomičemo. Ali mudro oko, iza četvrt vijeka na r ‘»led, reklo bi: „Pa to je sve isto, gospodo, što i prije dvadeset i pet godina!11 Samo možda u drugim varijacijama, ali sve isto: kritika, jedino kritika i ni koraka dalje od nje! Pa bi li htjeii našem djetetu uprijeti prstom na mahane našega života, mogli bi mu dati koje bilo godište od naših novina ili ga predvesti pred kojeg bilo . ašeg inteligentnog čovjeka, svi bi mu isto rekli. A kaci b ludo dijete zinulo: „Spoznah to sve za par mjeseci, nu meni treba ?ivjeti, dajte mi sad s t v a r n e naputke za moju spremu, moju ulogu i samoodržanje u životu!" — mi bismo se uhvatili za glavu, ne bismo imali šta, da mu pružimo. Vidjeli bismo c; da, kao što i sada izvjesno tu i tamo ćutimo, da je naš jatui odgoj isprazan, naša javna riječ sa svojim neprestanim ope. rovanjem već bljezgava. A lagja života tone! Mi naprežemo sve sile da održimo, koliko umijemo i znamo, a vi, kao putnici prvoga razreda na palubi, motrite odozgor i stvarnim savjetom nam ne priskačete u pomoć. Nu, gospodo, to tako dalje ne ide! Odredite nam cilj i dajte naputke, kuda i kako da dalje upravimo brodom našega života, ako nećete, da svi skupa skrhamo! Svjetskim ratom smo faktično došli na jednu mrtvu točku. Neposredno je odmah s početka prigniječilo to krvavo kolo našu domovinu, mi smo dali svoj krvni i stvarni prinos dolično. Pa kako smo i onako malo imali, sad smo ogoljeli i osirotili, pre­ trpjelo se mnogo i dobićem* velike poreze. Ovo su sve pasive, a aktiva prema njima dogje: ostali smo na životu, da nas ne. prijatelji ne rastrgaju, kako mišljahu. 1 mi sad samo s ovim faktom moramo računati, s budućim životom našim kao s novorogjenčetom. Razlika će biti u tome, što za novorogjenče neko dragi dugo vremena skrbi, a mi ćemo morati odmah za se sami, te što novorogjenče nema ni zlih ni dobrih osobina, a mi imamo i jedno i drugo, koje konačno, ipak na ravnotežu mogu da se mjere. Ali mi imamo jednu prednost, što nevinče nema, a ta je: u nevoljama i patnjama rate prošli smo kroz najtežu školu života, u kojoj svi do jednoga naučismo, da mi u životu dalje ne smijemo ostati goloruki i slijepi, kao što smo do sada bili. Mi moramo svoj stvarni život preporoditi, moramo svrnuti sve svoje poglede iz prošlosti i sadašnjosti, iz megjusobne otugjenosti i ludog umišljanja u budućnost, moramo svi skupa pozorno i oštro naprijed gledati, da makar kako daleko i gdje bilo opazimo i d e a l našega života, da ga pod svaku ci. jenu nagjemo, da ga — stvorimo! Zar ne, inteligentni čovječe, — bio ti u fesu iii^sa sarukom — da mi ideala nemamo. Nemamo ona zvijezde vodilice, koju �Strana 90. B roj 5. j fi ,BISER' svaki narod mora da ima, hoće Ii samo da živi,, nemamo jedinstve­ nog cilja, kojemu bismo svi skupa težili u uzajamnom potporna, ganju. Narodnost?! — Ta za mene, kao prosječnog gragjanina, nije dovoljan ideal. To je za mene samo pitanje kratkog vremena: hoće li se novorogjenčetu nadjeti ime aHsan ili Husein. Imenujte ga, gospodo, kako hoćete, za to su vam otvorena vrata na drugo polje rada, onamo, gdje se politika bistri. Mi ćemo ga ovamo dotle zvati Mujom ili kako već bilo, nama je svejedno, jer niti mi, niti novorogjenče u, stvarnim potrebama za njegov život ne­ mamo ništa od toga. I kad mu jedno ime već nadijete, vratite se onda ovamo. Jer, bilo bi nečasno vašega imena, ako se dalje ne bi poskrbili za njegov život i za njegov — ideal. To nadijevanje imena, što će nekad uslijediti, pretpostavimo mi ovdje, kao da je već uslijedilo. šta ćete tada za nas učiniti, da nas u stvarnom životu pokrenete s mrtve točke, da nas po­ mognete? Pretpostavismo, da već ime imamo, ali ostajemo pri tome, da sad nemamo ideala: sredstvima smo iscrpljeni, a stru­ kovne naobrazbe nemamo, — kako dakle da ostanemo na životu i da se razvijemo do primjerene snage?! Kritikovanje naših nedostataka nama više ne pomaže. Mi to vidimo i sami i žalimo to sami, ali ne poznajemo putova, ne znamo načina, kako da drugačije pokrenemo lagju našega života i šta da učinimo s njom. Za to, došavši preda te, inteligentni Čovječe, molim te, da bacimo sve trzavice izmegju nas za plot i ti mi pruži ruku u pomoć. Zaboravimo kao ljudi na sve neugodno i sporazumno se u jednoj općenitoj želji: Muslimanski narod u Bosni i Hercegovini izgleda sada od svoje inteligencije intenzivan rad. Ovaj ne bi smio biti pocijepan, pa da jedan tegli na jednu a drugi na drugu stranu, a narod zbog toga da se maknuti ne može.Nego ovaj rad mora biti jedin. stven, stvaran, u prvom redu popularan, da se narod s njim slju­ bi, da uvidi i sam probitke od njega i da ga odano sujcdi. Jed. nomriječju, mora biti pomoć, mora biti ideai u daljnjem životu muslimana u Bosni i Hercegovini. A da do toga dogjemo — okrenuvši već sve naše poglede na budućnost treba od naše inteligencije svako, kolik • već ć» ti snage u sebi, da doprinese, sada u teoriji svoj prilog, k tko đa stvorimo program našega života, da postavimo ideal, da pi edus retnemo ra­ sulo! Pomisliti ne možemo, da bi ko o ovoj principijelnoj nuždi još podvojiti mogao. Naravno, neko će zastupati jedno, neko dru­ go stanovište, ali približno, koliko poznajemo naše i inteligenciju i narod, možemo još od sad nazrijevati, da će se manje više sva mnijenja i predloži zavrtjeti oko oko gospodarstveno prosvjetnog razvitka. Nu jedan će možda izraditi jednu osnovu, drugi drugu, neko će se ograničiti na neke vrste detaille, neko poći na šire baze itd. Ali, ma kako različite bile osnove, ma koliko naputaka pa­ dalo i u pojedinostima, sve će biti od koristi, mnogo važnije od isprazne kritike na sve strane. Za to pisac ovoga članka uzima slobodu, da stavi predlog: neka bi sve osnove, pa bile opširne ili vrlo kratke, imale na sebi jedno strogo obilježje, a to je, da. bi se istakle kao: S t v a r n i predloži za pomoć muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini pred prijetećom mu propasti. Zar ne, jedan posve nov rad, jedna revolucija u našoj knji. ževnosti?! Da, ali bez toga ne može biti! I ja se čisto radujem, kako će od sada izgledati naša poučna literatura, koja će počimati sa svojim svježim praktičnim pou­ kama iza tačke onamo, gdje je do sada zastarjela kritičarska pre­ stajala. Naravno, 6tvarni predloži niti moraju, niti smiju biti ogra. ničeni samo na ,,Biser“, nego neka ih iznosi gdje ko hoće i kako hoće - svagdje će dobro doći. Pozvani će već iz njih istesati valjanu temeljnu gragju za narodni napredak. Dakle, gospodo, bez mnogo rasprava i oklijevanja: na sri. jedu u stvarnim predlozima! - Zove vas skrajna zabrinutost naroda za opstanak. B o j i a p o š t a 30. I. 1918. šemsudin Sarajlić. Književnost. Nauka Islama. Nedavno te izdao presvijetli Reis^ul-Ulema knjigu tt(, stranica,, koja se zove »Nauka Islama«, napiisao fu je Muhama Seid eff. Serđarević, a prodaje se po 40 helera. Kao, n e ^ ^ darak poslao ntf je poštovani pisac ovu svoju knjigu " ratište. Kao da će reći: pogledaj, još mjesam šuštao, i <Ja kako s nekom osobitom manijom čitam nova djela od.naših ni’ saća, profetao sam i -ovu na dušak. I konačno sam rekaoJedv-a jednom! Naime: ima tomu i desetak godina, ikako ćuitim, da u našoj vjerskoj književnosti manjka na vidjelu ona prava žila kuca. vica ili drugim riječima: opažao sam, da se kod nas o svemu ■»5§e u vjerskoj literaturi, nego o pravoj bitnosti vjere Islama Senata- Ta sirčika svuda je manjkala i mi smo možda na stotine gatalica više znali, nego H Vjerskih ustanova- Jedino, mogli smo čitati djela u Ikrl-tičarskom ton-u pisana (i Prevodjena) ili vječite opise namaskih i opet samo namasikiih šartova. Hoću reći: popularna izrada i iznošenje na vidjelo b i t n i h ustanova Islama 8 Šeriata kod! nas je posve kržljavo, ti su putovi zarasli, po kojima narod stupa, zatvorivši za sohom mektebska vrata i mi smo — žali Bože — u više slučajeva samo po imenu mu­ slimani, ne poznajući onih pravih niti, kratko i bistro, kolje nas uz Vjeru vežu- Po tom onda i -mnogo popustljivosti u vjeri i mo­ ralnom životu. Istina, imade i jedna jaka nit, koja nas loš drži priMčito u vjerskoj snazi, a to je masljedovna -religioznost u poroidici. nu ova je za mlagji naraštalj (a možda ,i za stariji koji- je pretura s koljena na koljeno) često puta tam na t tako raznolika ''otikf. su samo raznoliki i položaji- porodica. Tako se često desi da ’asljednilka porodice čvrsto veže uz vjeru jedna glavna nit, po čemu je u glavnom ipak priznat čovjek, a na sve drugo, bilo sVjbc 'i nesvjesno zaboravlja, prelazi preko toga ravnodušno i čini što ne bi smio činiti, a sve na stazi te nasljedovne r e 1 i g i o.z.n.o s t i, koja je njega naučila- Dobro je držiš li se ga pn'.vca a za drugo kao da bi se moglo i kroz prste pogle­ da«)- T v dijeti, je na primjer čovljeka, koji najrevnije klanja, alt zećata neće da daje, -ili jedan mjesec u godini posti i -gladuje, a jedanaest mjeseci pije i razvratno živi, nepitaljući ni kada koji vakat namaza prolazi ili teži za Čabom ii -ide na hadžiluk, a da smrti ogovara druge, zavidi: I t. đ. činimo dakle često, u nepoznavanju bitnih ustanova vje­ re Islama I Šerlata. mnogo toga, što kao Muslimani nebi smjeli činiti i što nam m-ože da potkopa ona dobra djela,makar kako da smo duboko u njih ogrezli. A ima i toga, da baš oni, koji se tako jednostrano vjere drže, naročito po tom nasliedlovnom pravca, ne samo da spočituju drugima, koji slobodnije, a ipak potpuno u okviru Islama žive, što mijesu na n j - i h o - v o 'j stazi daleko kao oni, nego te druge i meze i okreću se od njih, kao da ni Muslimani nijesu. Ili konačno ne činimo ništa zloga, čuvamo se grijeha, naučimo ono što ima napisano u našoj vjerskoj -književnosti, redovito se držimo glavnih načela Vjerovanja i obavljamo dužne ibadete, a onda objesimo ruke niza se.: ne v-idlmo više ništa Pred sobom i čini nam se, da je to sve (što je već tu) što Islam nauča­ va i Šerijat propisuje- A ne znamo, da je sve to, što dosad ima­ mo, sve samo temelj, .kof, raslače na stotine i-h već dugo vre­ mena, a niko se ne laća tia dalie zida. Nego se često vidi i Čuje izmicanje: to je daleko, dok bi se ljepota islamske -nauke opisala »prosto nam ne dopušta« i t- đ. A mi sveudilj samo temelje vi­ dimo i nikada velebne zgrađe.koja je — am anetu! — u istinu ve­ lebna, samo Je za našeg čovjeka nema na vidjelu, kolji Jedino svodim materinskim jezikom umije da zbori i čita. I s toga baš. što manjka ta popularna izrada nauke Islama i Seriata, nrođ i lut svk na svoju stranu (svojom odmjerenom stazom), ne pozna'j-e -krmfavo svoje vferozakooske propise i sasipa se pod drugim strujam a realnog života, kao prašak pod prstom. — Tereti h sada ovo što našu ulemu, neka sama misli- Ja ne idem za tim, da naročito o tom raspravljam , nego samo svodim ovijem citateljeve misli na novu Se'dovu knjigu »Nauka Islama« da no« njezinu veBku važnost i zadaću, prije, nego Jte i otvori. A kad f pročitate, zar ne, re<S ćemo: hvala Bogu, p r v a brazda !e već �Broj 5. i 0. zaorala! „BISER* Nastavimo samo dafje, Ivužno je, jer do ploda je još Rekoh: da s nekom osobitom maniiijom čitam djiela naših pisaca, pa se tako i ove Seidove knjige prihvatili. Mislio sam: sve jedno što mi je na dar posiata i što mi je Seid kao brat drag, knjigu moram najpažljtviije prozreti i tako lje suditi. Ali po pročitanju, kako god je obnnuo, kako god je mjerio da Je tanka i uzimao obzira na svrhu, za kodu 'Je najviše napisana, ipak ne moga nikako, reći: da nije - kao prva ove vrsti potpuno podesno dzradjena i da ne dugujemo piscu hvalu i . potpuno priznanje za trud, ikoji je u ovo djelo uJožio. Ono, što je u »Nauci Islama« obradjeno, 'jako je dobro, čisto vještačkli pisano. Ne zaboravimo, da, 'je to u glavnom knjiga kako i pisac kaže — za nepismene, koje pred sobom zamišlja »iz raznih sMjeva i staleža, nejednake dobi, Inteligen­ cije, naobrazbe te moralnog odgoja i snage«. Takve ljude za­ mišlja pisac kao uži krug svojih su.vjermika u kazmomi i za njih zaokružuje nužno gradivo iz vjeronauke (Predgovor). A ja bih rekao: to nije samo Tvoj uži krug, takva je masa, narod, i što- ml ovamo najbolje mamo, takva je gotovo sva vojska, koja pred mama stoji. Za mas je ovamo upravo ova knjiga dobro došla, da je na kamare najsrdačnije dočekamo u naručja. A sad bj bila reda, dda malo ii knjigu -prelistamo. Nu, oprostite -mi, ja toga ne ću učiniti s razloga: 1. što je sve dobro pisano, pa kao takvo neka svako ii, pročita; 2■ što je cijena kh'jlige vrlo niska (ali ne mislim ovijem, da bi je trebalo povislilti), pa je i najsromašniji može danas kupiti. Nego ću se dotačil samo ne­ kojih zaniimivih stavaka, koje u našoj Vjerskoj književnosti po prvi piut na -površinu izbijaju. Citiraću Ih nekoliko: Po četiri rećata ićiindije i jacije su muštehab (makar da se zovu »suneti«) — str. 9. Niii-jet 'je stvar srca, pa se ne mora nikako jezikom Izgova­ rati, a kamo li još i držati odredjenib riječi — str. 10 Od dužnosi poštenja uz ramazan su izuzeti: 4- k 5. trudna žena i dojkinja, ako će -post nauditi njoj ili djetetu, 7.'ko je ra II životnih prilika upućen na tako teške radove, pri kojima je nemoguće ili gotovo nemoguće izdržati post — sir. 13. i t. d. Zar ne, Seid o-vako udara novom stazom, što do sada ne htjede nlko ikod nas učiniti. On odvažno ustaje — prema Bo­ žjem fcjelamu: la jiuikjel-1i-fu.ll,ah*u nefsen lila vus’aha — i otvore­ no kaže: kako je što, što može biti i što ne- Stoji na stanovištu, da varanja nema, težak je grijeh, J onda s razlogom, sa savje­ snim osjećajem dužnosti ti v-jere, postupaj kako možeš, bez zamjerke, prema prilikama svoje Istinske mogučnostiii, kao čo­ vjek iskren I pošten. Seid je još uredijivao list »MiualMm« tri godine, napisao još deset drugih, djela vjersko-znanstvenog sa­ držaja I svuda puca'iu Iskre zdrave nauke sa zdravih podloga — pa recite, ne zaslužuje Tk da mu sad dadnem-o jedan počasni naziv, -da je on kod nas I za nas n o v i m u d ž t e h i d ?, na­ ročito po njegovom poznatom mi, a još ne štampanom djelu »Pitanja i odgovori«. A Sad još jedan pogled u »Nauku Islama«: Na str. 26. kaže Seid, da su veliki ili teški grijesi izmedju ostalog i »borba učenilh izmedju sebe« i »katna tov arije«- Ovo je po mom shvaća­ nju preopoenito -rečeno. Držim, da je trebalo doći »borba učeni-h izmedju sebe — za svoje osobe i položaje«, i ».kamatovanje ili lihvarenje« lili samo »lihvarenje«. Kod borbe je valjda mi­ šljena personalna borba, jer borba učenjaka za principe nema smisla -da bi bila veliki grijeh- Ali kad je ovako općenito osudjen-a borba izmedju učenih, oni, knjiga namijenjena, razumjeće ii borbu principijelnu (kalemom), -pa će štetno osudjivatfn svuda 1 polemika nije više zdravo zrno za tlo njihove duše. Isto tako- »kamatovanfie«, -kad stoji tako općenito da je težak grijeh, onda omi, koji se Iz ove knjige prvi put upoznaju sa naukom Islama i nauče to, ne samo da bi kad pustila svoj novac u živi promet kroz novčane zavode, nego će^ mrziti i sve one, kolji to čine. A pošto je ovo jedina jako -osjetljiva točka našega i sadašnjeg j budućeg života, to neka mi gg. čitatelji dopuste, da na adresu g. -novog mudžtehida iznesem Jedno drugo stanovište: Kamatovanje može da bude iz četiri načina: aktivno i pa­ sivno. direktno i indirektno. Aktvno je, kad čovjek daje svoj novac, robu li posjed na zaradu, a pasivno je kad tuđj! novac, Strana 91 robu ili posjed uzima na zaradu. Direktno je kad oko te svoje imovine sam radi i Izravno- prihode prima, a indirektno je, kad u tu svoju imovinu još koga u-đuži, ikoji- radi, a on samo vuče dobit (što fimansira i. stara se). Koji se 'način misli? P-rema općenitom pdimu, »kamatovanje« bilo bi sva četiri načina uključivo i još jedno peto, kad se previšilm kamatovanjem ošte­ ćuje i do kože guli drugi, što se imenuje »Hihvarstvom«. — Ustajati protiv prva četiri, u današnje doba značilo bi biti laik u znanosti »nacijomailme ekonomje« i kazati muslimanima: -ne, vi ne smijete u sklop organizatorskog rada, objesite ruke niza sc i odadirite snagom ledinu! Dopustiti pak peto (lihvarstvo) 'kao podnošljivo, bio bi itakodjer zločin. Dakle ipak ima ijedno i stro­ go zabranjeno kamatovanje, ali ga je trebalo obilježiti: koje je to i u kojem slučaju. Zastupa ii Seid sa »kamatovanjem«uopće prihod -od novca i to ležećeg, negdje pohranjenog, bez aktivnog sudjeiovaii-ja nje­ govog vlasnika uza nj; što pottiče vlasnika na nerad, jer mu je prihod osiguran, to lje druga stvar- Nu i ovdje se .namiče pitanje: bi ii po tom bio -moralan prih-od trgovca, koji takodjer ništa ne produci-ra, nego uloži novac u robu pa je prodaje i od te robe dobije prihodi na svoti kapital kao feorui, što dadne čo­ vjeku svoj novac i dobilje od njag prihod na svoj kapital? Ili je li po tom častan prihod zemljoposjeda, kućnih -klrija i t. d. gdje leži samo kapital, a- posjednik ništa ne radi, kad ne bi bio radi (ne producira) nego uloži- novac u -robu pa je proda i od vvjeku svoj -novac i dobije od njega prihod na svoj kapital? Ili ie li po tom častan prihod zemljoposjedu, kućnih kirija i t- d. dozvoli ari ulog novca od ljudi na kamatovanje na pr. u jednu gospodarstvenu zadrugu, koda svojim jeftinim kreditom suz­ bija lihvarstvo i čuva ljude od n-asijedanija I propasti, pomaže ib'do najveć" mogućnosti u njihovom gospodarstvenom razvoju i t. d- Reći će se možda: nepokretni posjed ne može doći ovdje 'm lobzk već po samom svome svojstvu, nego samo roba i novac i roba (sve što se može kupiti r prodati, pa hilo to si­ rovine ih izra cijena roba, stoka, plodine, uresi I t. d.) pošto nema svt - stalne cijene i što mora ići kroz promet d-ok ido-dje ođ proizvadjača do potrošača, mora da odbacuje prihod od svode vrijednosti i zarada na njoj je dozvoljena i slobodna — naravno do izvjesnih granita: »gubni-fahiša« — tek novac (bilo kovani sa faktičnom ili papirni sa izrazujućom vrijednosti) pošto 'ima svoju stalnu cijenu i služi kao sredstvo za promet, kao takav -ne smije da se kamatuje. Jest, ražu mini, samo da je tako uvvek i ostalo. Ali se je sisterh novčarstva, mijenjao, i po današnjem stanju — rezultirajući položaj i uiogu novca iz njegove temeljne pozadine, jz financijalnog ustrojstva svih jakiiih država na svijetu — znanost 0 narodnom gospodarstvu poznaje da je novac -roba i ništa drugo nego samo r-oba, kao i sve druge u prometu. I prije, nego povučemo odavde nužne konzekveiice, neka nv- se dozvoli, da istaknem — zašto je i novac roba. Nekada u primitiivno doba života kad nije b-LIo novca, .ku­ povala se je jedina stvar za drugu, prva se je drugom plaćala 1 druga Je po tom bila novac- Zapravo: I- novac i roba bila Je ta druga stvar, kao i danas, samo s tom razlikom, što danas za novac služe Jedino plemenite kovine zlato i srebro, mjesto svih mogućih razniih stvari prije- I kako su te razne stvara pri­ je imale nestalnu vrijednost i po tom bile roba, tako i danas još -i zlato a srebro imaju nestalnu vrijednost: skuplje su kao i novoi, ako se ne kopa tih ruda dosta u zemlji i kupuju se iz vana, a (jeftinije su, čim ih više tr zemlji ima i kad nagrnu izvana za izveženu robu. — To je glede same bitnosti ili materije novca ti. glede kvalitete, kao i za ostalu robu. — Može se reći: »Da, bio -n-ovac skupili ili jeftiniji, tj- mogao ga dobiti više ili manfe, ipak se može zakupiti, godišnje vazda Jeđhako»od s v a k e sto­ tine sa na pr. 5 po sto, što je jednako uzimanju njiva pod za­ kup (ćesl-m). manje, gđjie Ih aga manje ihnadne 1 vtlše, gdje ih više ima. Jest, ali sad ovdje dolazi u ribzTr trgovina s novcem, što će se najbolje razumitii, ako sebi predočimo jedan srednji nov­ čano zavod. Takvi je zavod isto što i trgovac: koliko treba za marile zavode (svoje mušterije), toliko I poteže od državne banke, koja novce pravi i izdaje ih samo srednjim novčanim zavodima »sonete« samo onoliko, koliko ovi naručuju IH kupuju. �Strana 92 ,BISER' A ovi mogu naručivati samo toliko, za koliko mogu jamčiti. I sad, je li mnogo potraživača, i novca da ponestane, udaraće mu novčani zavodi veću cijenu, tj. pos'kupUiaće za jedan, za dva i v ^ e po sto, pa će novac postajati skuplji isto kao i roba kdd trgovca, kad se više traži, nego što je on Ijmade. Naprotiv, traži ili, ga se malo, da ne leži džaba, prodaje se uz niži# procenait. D ržavna banka, koja pravi novce, ne smije iih ipak više izdavati, nego što njoj vlada i zakon dopuštaju. Desi se na pr. da ona moradne isplatiti inozemstvu mnogo novaca, eto opet oskudice i poskupljenja novca u kući, jer se me može s izvora dosta da dobije. Ilii se u inozemstvo izveze mnogo robe ii otud nagrne novac,eto ga onda obilno kod kuće i pojeftini. U kojim je državam a srebrena valuta, zlatni je novac tamo roba i. ku­ puje se po pogodbi, a u kojima je zlatna valuta, srebrna se tu novac kao roba kupuje. I tako dalje. Još mnogo je drugi uvjeta i okolnosti, po ko­ jima se vrijednost novca ravna j razlikuje. Alii u glavnom, po razvolju i organizaciji moderne naoijonalne ekonomije, princip ostaje uvijek isti: kao što je rad (činovnika, zanatlija, poslu­ žitelja i t. d.) roba sa cijenom ,po potrošku i po ponudi, tako je i novac (kovanii i državna papirni, vrijednosni papiri, đionce i t. d.) roba sa cijenom po potrošku i ponudi, isto kao i sva druga dućanska roba. Ovaiko financijalna zifanost o novcu, da je roba, koju novčani zvodi od viših jeftinije kupuju i ma­ njim (potrošačima) skuplje prodaju i na toj robi zaradjuju kao i trgovac na svojoj. Po tom novčani zavodi iskazuju u svojim bilanćijama »čisti dobitak«, koji je ovisan o novčanom tržištu, a ine o kamatovanju kaoi. takvom' I sad nastaje pitanje: što je zapravo »kamatovanje«, knle nauka Islama strogo osudjuje i označuje kao veliki, i teški gri* jeh? Je ii to gulerife i ošteć:vanje — »lihvarstvo« (gabni-fahiš, kap i kod trgovina), diki uopće prihod od gotova novaca, od pcjkrefne imovine? Dolazi li »kamatovanje« u obzir samo kod pozajmica ‘ ili i kod prometnih li gospodarstvenih operacija9 Odnosi li.se kam atovanje samo na novčano poslova^ u ili i na robu (na pr- roba za robu, novac za robu i ruba za novac)? Mora li na p r-Ježa k i mali radnik u opravdanoj svoj potrebi sam a kupoprodajom d olazit do novca (pa makar mnogo časovito štetovao) ii kaiko hi se danas bez gospodarstvenih podu­ zeća sa svojim ulozima korisno ispomagali? 1 tako da" Eto ovo je ona točka koju upućujem na adresu gosp. no­ vog mudžtehada ii to ne samo obzirom na str. 26- »Nauke Isla­ ma«, koiiko l:nače sa željom, da bi on izradio jednu.naročitu knji­ žicu o kamati sa islamskog gledišta, svestrano (vjerske norme, znanost i prilike života) i logfĆki (kako iie. on to već dobar logičar). pa da jednom budemo potpuno na čistu s tim pitanjem. Jer ono, što je dosad o’ kamatovanju tamo amo nabacivano, pisano je s običnom površnosti j neznanstveno (bar ja nijesam što temeljito čitao u našem jeziku). Kad konačno zatvorimo knjigu »Nauka Islama», ćutimo, da u njoj nešto manjka, maJkar da mg zaboravljamo u koju je svrhu pisana. Manjkaju u njoj d va odlomka, bolje dva poglavlja (ili, recite kako hoćete) o dužnosti rada i o dužnosti udruživanja. Zair ne.Seide , — izradii ih m akar za hator za drugo izdanje! B o j n a p o š t a , 1. Aij^usta 1.917Šemsudhin SarajUć- G ospodarstva Nekoliko misli o riješenju bosanskog agrarnog pitanja.*) Gnep, Dr. C. T- iznio je koncem januara 1918. u »Hrv- Dn.« nfe dragocjenih pogleda pod gornjim naslovom o konačnom pravičnom sredjenju agrarnih odnošaja kod nas- Ovo pitanje Broj 5, j 6 — listina —odnosi se specijalno na naše zemljopsjednike, ali općenito uzevši, tangira konačno i nas, svu muslimansku ZaS jednicu B. i H. Stoga ne možemo preko toga nehajno da Pre! djemo, ovaj put tim više, što »misli« gosp- Dr. C. T. vidim0 da su tako važni gospodarstveni! pmnrapi i tako stvarni pred|ozi u ovom pitanju, kako. do sad još nljgdje ne nazresmo s autori­ tativne strane- P a ih prenosimo ovdje da ih sačuvamo sefoj — djelomice iscrpno, djelomice doslovno, u glavnom, kak0 slijedi: 6- Ako je kmetska institucija zbilja tako loša, da su 0, nje. noj nesavremenosti i štetnosti uvjerene nesarno obje stranke nego .i država* onda za potonju nastaje dužnost, da kmetstvo u Bosni ograniči, ublaži i vremenom posve ukine. 7. Ograničiti se može ponajprije na taj način, da se za. kanom zabrani sklapanje novih kmetskih ugovora i da se od­ sele dozvole samo najamni ilii zaikupmi ugovori sa razboritim, objestranmi pravom otkaza. 8. Pošto je kod kmetskog odnošaja najnemodermija strana ta da se najamnima daje u naravi a me u novcu, da se prema tome danas u dvadesetom vijeku podržaje sredovječni naturalni sistem, trebalo bi taj sistem posve ukloniti* P red desetak godi­ na je država dokinula svakogodašnje ocjenjivanje desetine a mjesto toga za obračuvanlje poreza usvojila desetgodišnji pro­ mjer i ustanovila paušalni relutum, pa ako je po državu pravo da naturalni desetimski sistem zamijeni novčanim porezom a svakogodiišnjiu procjenu desetine poprečnim paušalom, može se iz istih m otiva zahtijevati, da kmet daje zemljeposjedniku hak u novcu i da se taj procijeni prema rezultat,m a dese timske paušaJiizacaje. Gdje se daje trećina haka, odtnosi se ovaj prema deetffli'i kao 3:1., gdje se daje četvrtina, kao 2,5:1 a gdje se daje I >u 'na kao 5:1. Hak bi dakle limao iznositi 3, 2.5 odnosno 5 puta mliko koliko desetina9- D o k i n u t i može se km etstvo na tni načina: o t k up o m, d t o m ii m u 1k i z i| r a n j e m. Kod o d k u p a ima se dakle jedna od obih stranaka odireći s\ ^ prava na zemljište, dakle Hi aga posjedovnog )iii kmet kmetskog ' zato dobiti primjerenu novčanu odštetu, dočim bi druga sti a ika zemljište preuzela u slobodno, vlasništvo te bi se ovo time rasteretilo. Pošto su u kmetskom odmošaju interesirane dvije stranke te konkuriraju dva prava, to već pojam ravnopravnosti zahtijeva, da se rasterećivanje provedie na zakona, kollil obim strankama daje jednako pravo zahtijevati, da se kmetski ugovor razriješiDosadama praksa otkupa km etstva obazirala se samo na kmeta a agu i bega bi zanemarivala. Da Li je to bilo politički uputno, o tome je suvišno raspravljati i uz stare nabrajati ar­ gumente, što ih je u istočnim stranam a Bosne i Hercegovine iznio tečaj svjetskoga rata. Jednostrano favoriziranje kmeta Pri otkupu svakako niije ni u ekonomskom ni fiskalnom vidu. opravdano, jer zeimijepo&jeđmk predstavlja za državu jaču kapi­ talnu privrednu snagu, on sudjeluje u trgovačkoj, industrijalac i prometnoj privredi te već zato treba država da se na nj bar u onoj mjeri obazire, u koja se obazire na kmeta. Prem a tome valja dakle dati i agi, kada mu bude od kori­ sti, pravo* da zahtijeva, da mu se sa zemljišta digne kmetsko pravo i ovo rastereti i treba mu u tom slučaju dati, ako je od potrebe, zajmove pod istim uvjetima, pod kojim se daju kme­ tovimaU slučajevima, gdje se kmet ne ogriješi o svoju dužnost obzirom ma davanje haka,trebati će ustanoviti, je li preče agino pravo na otkup ili kmetovo. Preče pravo trebalo hi priznati agi, svakako, ako je kmet­ ski odnošaj na evidentnu štetu zeml'jevlasnika. To se dešava, ako je kmetsko zemljište potrebno agi za komasaciju sa većim kompleksom begluka, koji okružuje kmetište, ako je ovo na outu ekspanzivnijem iskorišćivanju ovog obsegom i ekonomskom vrijednošću većeg begluka, ako mu zakrči put, vodu za P'će ' racionalno natapanje iili mu kmet smeta u produktivnijem isko­ rišćivanju zlonamjernim ili ponovnim nenamjernim oštećivanjem usjeva, poljskim ili šumskim kvarom. Važan razlog, da se zemlje vlasnik u prizna preče otkupno pravo, bitu će i taj,, ako kmetsko pravo priječi evidentno pro­ duktivnije tekorišćlivanje ktilttskog zenfljišta u agrarno-indu- �broj 5. i 6. „BISER" stnjalne i druge svrhe i time ,p o štiv a n je veće zemljišne rente, S® rnOŽe,.POstlf L »bičaanim primitivnim narodnim agrafcui'turim pomagalima, kojima raspolaže kmet. Pravedno bi bilo davati zemljpvlasmku i u onom s l u č a j preče pravo, kada zemljište uslijed km etska tereta, gubi pr-eveć od svoje mater,ljame uli prometne vrijednosti, jer se dešavaju često pr.hke, da bi zemljevlasmk mogao svoju zemlju prodati uz najpovoljniju čijem,, a on toga ne smije, jer je opterećena ,kmetskom pravom, a pravo, koje brani poštenim načinom .postići veću ciijenu .imetku iii/je pravo, nego 'nepravdaVlasniku trebalo, bi priznati veće pravo i u onim sluča­ jevima, gdje je kmetski odnošaj kmetu samo pretekst za lašme postizavanje druge privrede a .poljodjelstvo samo nuzgredna zabava. To biva u oiim slučajevima, kada kmet držlii kafanu, birtiju, trgovinu a čitluk samo u toliko, obra-glibje, da ga vlasnik sa Lukrativnog mjesta ne može dići; gdje on sa svojom čeljadi ude ma nadnicu ili šumski posao a 6ifl.uk za nevolju obragjuje .ili bolje rekuć zanemaruje nadničarima, gdije se bavi u tolikoj mijeni stočarstvom, da mu je čitluk n-uzgredno .pitanje i tek služi štalom ili torom stoci. Jednom riječi, vlasniku zemljišta valja priznati, preče pravo odknpa u svakom onom slučaju, kada je kmetstvo ma. materi­ jalnu ii moralnu štetu vlasnikovu, kada priječi podizanje ze­ mljišne rente, kada ju kmet neće .ili nemožc obraditi .u ornoj m jeri n ikojoj to zahtijeva moderno poljodjestvo. Ovaj .potonji zaihtjev je pravedan jer je prošlo vrijeme patrijarhalnom ralu i drvenom plugu a došlo, je vrijeme industrijalizacije poljo­ djelstvu. S tim valja u Bosni računati ako se hoće zakonom modernizirati a®rano pitanje, valja istim pravom prisiliti se­ ljaka na modernije iskoriš divanje zemljišta. Zar bi mu u sv-jet skrim ratu patili onu glad, što smo je patili, da naš seljak ubragjiije zemlju raciioialmo i u onoj mjeri, u kojoj je to moguće. Preče pravo otkupa trebalo hi vindioirati kme u onda, ako navedeni razlozi ne govore u prilog agi ti ako n.egov te­ žački rad daje dovoljno jamstva, da će valjano obraditi i isko­ ristiti zemljište i na njemu naći povoljnu egzistenciju 10. Jedna od najvažnijih i najtežih zadaća kod odi upa agrarnog odnošaja, biti će pravedna procjena zemljišta, koje se ima rasteretiti, Rliješenie agrarnog pitanja je stvar općega dobra te ne smile da bude podvrženo nikojoj trgovačkoj konjukturi. Prepusti li se odmjeravanje odkupne cijene prilikama i spekulaciji izvrgla bi se čitava akcija zloporabi, što je naj­ bolje dokazala praksa zadnjih godina, gdje se je u Bosni ro­ dila posve nova lihvarska industrija., koju je narod zgodno, prem jednostrano Okrstio imenom kmetoderstva. Rekoh 'jed­ nostrano, jer bi kmetoder posve nepristrano derao i sa age, i sa kmeta, što bi više sadrijeti mogao. Svako lihvarsko .i m-ešetarsko posredovanje u otkupnim poslovima, pojavilo se ono bilo u kojoj formi, trebalo bi zato najstrožim zakonom zabraniti. Pisac dalje pod ovom točkom (10.) izvodi, da se procjena zemDšta obavlja najbolje po godišnjem brutto prihodu, ikoji pred­ stavlja d e s e t i dio vriednosti zemljišta ili još bolje po dese­ ti nskom paušalu, od kojega je vrijednost zemljišta za s t o t i n u puta veća, pa nastavlja u toč- 11., da po ovoj već poznatoj procjeni nije tačno kad bi kmet tražio da dobije dvije trećine, a agi, da bi pripala samo jedna trećina, jer: Kmetskom selištu konkuriraju dva prava: pravo vlasni­ štva agino i pravo uživanja kmetovo. Materijalnu vri­ jednost ovih prava možemo procijeniti, po koristi, što one nose njihovim nosiiocma. Mi možemo računati, da poprječno od godišnjeg prihoda zemljišta valja odbiti na troškove obragjivanja 30%, na desetinu 10% a od ostalih č'stih 60% dobiva aga 30% u ime trećine a kmetu ostale čistih 30% ii. prema to­ me bi kod diobe zemljišta, odnosno njegove vrijednosti, zapao kmeta i agu jednaki dio. Ali time račun još nije dovršeni, jer osim materijalna vla­ sništva ima vlasnik ,u zemlji još i novčanih .uložaka, kolji mu se prije diobe naravski imadu vratiti. Ti su ulošci prije svega tapijska pristojba, koja u tursko doba iznosu kako je rečeno 10% vrijednosti I koja i danas postoji pod imenom prenosne pristojbe a.iznosi- 4% vrijednosti. Osim toga plaća vlasnik go­ dišnje 0.4% zemljani ne, a ova, ako ju kapitaliziramo, opet predstavlja 6.6% ukopne vrijednosti zemljišta. Strana 93. Da bude dakle dioba pravedna, valja najprije vlasniku vratiti 4% prenosne pristojbe i 6.6% kapitalizirane zemljarine, dakle svega 10.6% a preostalih 89.4% podjednako razdijeliti niegju agom i kmetom. Prema tom računu Ima. aga pravo na 44-7% .+ 10.6% = 55.3% a .kmet na 44-7% zemljišne vrijednostiTu je dakako uračunana samo vrijednost golog mirjjskog zemljišta a ne zgrada i voćaka, koje se na mjernu nalaze. U slučajevima, gdje su one agiimo vlasništvo* a to biva skoro uv'.'ek, morati će kmet naravski po procjeni ili po posebnoj nagodbi naplatiti, jer po agrarnim zakonima gradilište i voćke su mulkovno vlasništvo, vlasnik ima mulkoyno pravo i to mu se ima naplatiti prema, ustanovama, koje vrijede za -promet mulkovnog vlasništva. 12- Diobom razriješiti će se kmetski odnošaj onda, ako ni kmet ni; aga me privole na otkup, nego obojica zahtijeju im ­ enu diobu .zemljišta. Ta bi se dioba naravski imala provesti pod upravom vlasti te valja iz mase najprije*izlučiti zgrade "i zakoniti .pola dunuma mukka oko njih te voće kao neprijeporno mulkovno vlasništvo, agimo a preostale zemlje imale bi se po kjuču 55.3:44.7 .razdijeliti izmegiju age i kmeta . Ovoj će diobi biti posljedicom djelomično atomiziranje čiftluka. Gdje fe kmetište dosta veliko, neće to .možda toliko smetati, ali gdje je malo te oba dijela -nisu dovoljna da prehrane obragjivača, prijeti od, njih seljaštvu proleta'riziramje. Toime hi. mogla pređusresti država, davajući strankama od susjednog zemljišta ili- od mere bezplatno toliko zemlje, koliko je potrebno za arnadiranje .obih dijelova bivšeg- kmetvšta, tako’ da je poa zajamčena sigurna egzistencija i uspješan poljodjel_ ski ruu 14. Noj. adikalniji način, kojim bi se moglo riješiti agrarno pitanje u Bosni koji ima tu prednost, da državu nebi stajao ni novčića, bio bi napokon taj, da država izda zakon, kojim s« sva emzi-mlriia m u 1 k i z i r a, to jest kojim se m i r i (i s k o v I a s n i š t vo pretvara u mulkovno. Što to znači, razabrati će čitatelj, ako ukratko razložimo razliku izmegju oba pravna poj­ ma, koji su osnovom zemljišnom vlasništvu u BosniMuLkovr zemlje su neograničeno vlasništvo vlasnika, koji može s it'ima po volji raspolagati a da mu država u to ne smi­ je ticati, one dapače državi ne plaćaju ni desetine a kamo K da hi ova vlasništva mogla bitno ograničavati. Na mirijskim zem­ ljama ima država pravo » r e k a b e « to jest vrhovnog gospod­ stva a to pravo izvršavala je ona u tursko dioba a vrši donekle još i danas time, da je mirijsko vlasništvo opteretila raznim teretima i granicama, koje ograničuju pravo vlasništva i slobod­ nog raspolaganja- Zakonom od 29. prosinca 1912. dokinuta su doduše najteža ograničenja, kao n- pr. da se mirijske nekretnine bez dozvole vlasti ne smiju dijeliti i prodavati, no još ih ni danas vlasnik ne može testirati, uvakuiiti. niti ih osim poljodjelokrug obraglivanja podvrći kojoj bitnoj promjeni, n- pr- zasaditi vi­ novom lozom ili drvećem, Pozivom na pravo rekabe dozvoljava država pravo nasljedstva na mirijske nekretnine samo do če­ tvrtog stupnja te tereti miriju raznim servitutima a ako si ona prisvaja pravo, ikako utjecati na razvoj kmetskog pitanja ili na način njegovog riiešenja, čini to opet jedino na temelju svoje rekabe, svog vrhovnog zemljišnog gospodstva. Odrekne ,li se država ove rekabe te pretvori li -mirijsko vlasništvo u mulkovno, onda jednim mah-om padaju sva ograni­ čenja zemljišnog vlasništva, zemlja postaje slobodna, servituti i drugi tereti, ikoji !ju kao zadnji relikti sredovječnih turskih pravnih nazora u današnje, moderno doba prfcskuju te joj brane racionalno -iskorišćivanje, padaju, pada time i nemoderna dese­ tina, koju država može zamijeniti modernim poreznim siste­ mom a pada i kmetstvo kao institucija, koja stoji pod držav­ nom ingerencijom. Onim časom, kada mirija postaje mulkopi, postaje kmetski ugovor privatno-pravnim emfiteutičkim zakupnim ugovorom, koji. poznaje samo dva kompacisoenta, vlasnika i zakupnika., dooim dosadanji treći — država — iz tog odno­ šaja istupa. Dosadanji kmet gubi ovaij njemu toliko, mrski na­ ziv i postaje zakupnikom, koji svoj zakupni odnošaj prema vlairiku može sporazumno s o-vim udesiti a da se pol kačka vlast u to nema miješati a nastane li iz tog odnošaja kakova rasprava �Strana 94. izmegju obih stranaka, m©će ju rješa v ati politička vlast,nego redoviti sud. Mulkiizacija bila bi za samu državu prCm se oma odriče svo­ ga prava rekabe, upravo od neprocjenjive vrijednosti. Ne samo da bi se rježila silnog posla oiko riješavanja agrarnih sporova, nego bi mogla i pitanje raznih servituta, koji su do sele u Bosni bili velikom zaprekom, da se prirodno blago šuma i zemalja racionalno iskoristi, riješiti u modernom duhu. Pitanje je sada., imade li država pravo da svojevoljno pre­ tvori mirijsko vlasništvo u mulkovnti? Na to možemo odgovo­ riti, da ona to pravo ima i da bi vršenje toga prava posve od­ govaralo onom duhu, na kojem se osniva tursko od nas redpirano agrarno zakonodavstvo- Erar imao je u svako doba pra­ vo d,a zemljoposjednicima izdaje cajrsku mu 1kvarnu (mulknamei humaijun), kojom mir uski posjed prevara u mulkovni- Ta­ kove mulkname ili temtikname izdavali su carevi kao osobito Odlikovanje a naročito onda, kada se radilo o mrrijskim zam-liama, ikoje je vlasnik želio uvakufiti. Da spomenemo od mno­ gih primjera sam o jedan, sjetiti će m o na vakufske zemlje Gazi Husrefbega u jajačkom i tešanjskom kotaru, koje su mulk_ naimam pretvorene u mu likovno vlasništvo i danas još tkao ta­ kove postoje. Sva suverenska prava, što su nekoć dolikovala u Bosni sultanu, prešla S trna c a ra -irkralja Franju Josipa I. i na njegove nasljednike a megju tima ii pravo rekabe i pravo »muilkijeta«. To pravo može on vršiti kao osobitn milost u pojedinim slučajevima a može ga vršiti i sumarno zakonom, koji bi odredio, da se sve mirijske zemlje bez razlike pretvore mulkovne. I n aša je uprava u . mnogo slučajeva uslijed molbe dozvolila pojedincima mulkiizovamje mimi|jskih nepokretan Jedino ovo ultra radikalno riješenje odgovaralo .bi. modeinum duihu vremena, njime bi napokon i Bosna stupila u kolo moder­ nih zemalja, jer bi i iiz nje nestalo ono sredovječno razlikovanje izniegju lenske i alodijalue zemlje. 15. Reforma i konačno riješenje kmetskog ritanija imali bri se prem a raspoloženju kretati ovim smjerom: I. Ograničenjem km etstva ti ublaženjem štetnih ustanova: a) zabranom sklapanja novih kmetski <ugo\ ra b) -dokinućem postojećeg naturalnog sistema kud davanja baka, nadomjestiv ga novčanim zakupom, gdje se zakupnina osniva na desetinskoj paušalnoj procjeni; c) dozvolom, da age, u svrhu komasacije, mogu svoje čiftluke megjusobno zamajenjivati; II. Dokidanjem kmetstva, i to: a) fakultativnim odkupom, kojli -mogu i aga i kmet jedna­ kim pravom u svojiu korist zahtijevati; b) fizičkom diobom nz pripomoć države, koja bi se mogla postepeno provesti u onim slučajevima, gdje se ne može provesti fakultativni odkup i c) kao ultima ratio: mulkizovaniem mirijskih zemaljaHI- I kod odkupa i kod diobe imadu se zgrade i mulkovnoi zemljište oko njih i voćke u korist iz mase izločiti, a preostala zemlja, odnosno njena novčana vrijednost, tako razdijeliti-, da zemljeposjednifku zapane 55.3% a kmetu 44.7%. IV- Konačno bi d rž a la kod dliobe imala strankam a odstu­ piti za aronditan'je potrebn-u zemlju iz takozvane »carevine« i provesti nacionalnu komasaciju. Dr. C. T. Mi smo učenom gospodinu Dr. C- 1 . vrlo zahvalni za ove stvarne predloge, a naročito za točku 14- o mulkiziranju, k o j e b i n a š i z e m l j o p o s j e d n i c i tre-b .a.U p-o,s,t,a,v,i,t,i z.a s v o j i d e a l i b o r i t i s.e z.a n.i, n,a t e m e I j u k r v mo-g p o r e z a u r a t u , dok se ne oživotvori! carskom mllošću na korist naroda- S druge strane, drago nam je, što ovim imamo priliku u ‘jedinom životnom pitanju, da pokažemo našoj inteli­ genciji, kako bi) poželjno Mo, da se prešno ističu stvarni pred­ loži u drugim našim životnim pitanjima )j kako da skučeno po­ znavanje naroda u nužnom razvijamo do primjerene visine. Uredništvo- 5 r °j 5. i A Kulturne bilješke. Školstvo u Turskoj. Od početka Islama pa sve do danas, u cijelom islamskom svijetu služile su džamije kao javni prosvjetni zavodi. Posebne škole u Islamu počinju vladavinom Emevija1), a kašnje su se raširile po cijelom islamskom svijetu, te postadoše razsadnkima kulture i -napretka, od koje se je koristio cijeli svijet. Osmanlije postigavši samostalnost (699. p. U.) osnovaše novu islamsku državu. Zatim proširivši svojiu vlast i p() isiam. skiiim krajevima, gdje zatekoše ogroman broj prosvjetnih zavoda i m edresa za čiji su se napredak i održanje živo zauzimali -kao što ii -po -novim islamskim krajevima osnovaše velik broj pro­ svjetnih zavoda i medresa koje i danas, i ako su se oni iz ne­ kih tih kraljeva povukli, podsjećaju na sjajnu kulturu ,« prošlost njihovu. Oni i ako su od početka živo radili na kulturnom po Iju glavna i usavršena uredba njihovih prosvjetnih zavoda po­ činje sa sultan Fatihom. Kada je sultan Fatih Mehmed osvojio C arigrad (857. H-), dade sagraditi džamiju -i niže nje -medresu zvanu »Fabhane« na mjestu, koje sam izabra i koje se i danas po nijemu zove »Fatih«. Pošto b-i dovršena gradnja medrese, priredi sultan Fatiih svečano otvorenje, kojemu su prisustvovali svi veziri i on sam glavom. Nakon ovoga sagradi -oko svoje džamije još sedam medresa. Za itiim pozv-a iz svih islamskih krajeva glasovite alii_ me (učenjake) u jednu anketu, te joj pomjeri uredbu medresaTa anketa ureda medrese i ovako ih podiili: 1. »lbtidai eharidž« (poc odjel, koji odgovara kod -nas osnovnoj školi); 2. Ibtidai u ■ (donji stupanj gimnazije); 3. »Mus-ile«*) (gornji stupanj gimnazije); 4- »Sahin« (sveučilište). U sveučilištu bijaše vd. Še fakulteta: filozofski, pravni, literarni i t- d. Za sultan Sulejimana je ova uredba popunjena- I za svjetske predmete biše otvoreni fakulteti sa posebnim »Musilama« pod imenom »Sulejmanije«, Za ove fakultete i- za njiha potrebite »M-us . sultan .Sulejman dade sagraditi posebne medrese -kod sv ijC džamije. Sveučilišni odjel »Sulejmanrjje medrese« imao je slijedeće fakultete: 1. povjesni (hadis, životopis božijeg niL lo&nika i povijest); 2. matem atsko prirodoslovni4); 3- medeainskli. Koji je djak želio svršiti -jedan fakultet »Sulejmanijje« medrese mor-ao je nakon apsolviranja »lbtidai dachila« pohadjati »Musilu« u Sulejmanijje medresi- Tko bi svršio .jednu Fatihovu ili Sulejmanijje medrese musilu dob-io bi irme »Miulazim« (Bachelier = abitunijent gimnazije) i ime bi mu se upisalo u carsku knjigu (»Raznamčei humajun«). Takav mogaše -obna­ šati manje službe -ili pak upisati, se na sveučilište- Onaj koji bi svršio jedan fakultet sveučlišnog odjela na tim medresam,a dobio bi *idžazetnamu«, n a temelju koje je imao pravo na slo­ bodno tumačenje onih nauka, £to ih je -svršio, za tim na manje službe u zemlji kao i na pristup ».ru’usi humajun imtihami« (car­ skom doktorskom ispitu). Ko na ovom ispitu dokaže sposob4) Njihova vladavina počinje 41-om godinom po Hldžretu svršuje se u 129-toj godini- Za vniijeme vladavine Velid -ibnu Abdil Mellkja (umreo 96- H.) počele su se osnivati posebne škole ( Sejjid Emir Ahna povjest). 8 Tko je želio stupiti u »lbtidai eharidž« morao je zuata čitati i ps&t, fnorao je naime svršiti »Mehalle sibjan mekteb«. 3) Kasnije prozvana »Tetimme«. 4) Ov-dije spadaše i tehnika. 5) Riječ idžazetmama složena je od arapske riječi »idžazetun« (dozvola) i perziske riječi »name« (=pism o). ‘ re" ovom značila bi idžazetnama pismena dozvola- Kao t«hrtic Izraz znači svjedodžba, kojom njezin vlasnik dobiva pravo s bodnoga tumačenja one struke, za koju j e dobio tu doZV° ‘ ‘ U šeriatskim maukama može se idobiti -idžazetnama ii na P0,e~ ' na djela n. pr. idžazet na imami Buchar.in »Sahih«, na uman Muslimov »Sahih«. Idžazetnama ie i nastala od idžazeta na Po­ jedina Šerttska djela, �Broj 5. i 6. »BISERA »os iđ. »ivuuvcru! uiema« idoktor), dobije pravo na sve službe svoje struke u zemlji.6). Strana 95 (škola s dvanaest godišta u četiri odjela, kasnije ćemo se na nju osvrnuti), mekatibi-inas« (ženske škole) i »darul-funun« (sve­ učilište). DaruJ-funum imadjaše sve fakultete: teološki (»ILahiu Tk° J ^ r ž‘ °V? duk,tarait m mu Njegovo Veličanstvo sultan podijeli . mudemsluk Ferhadije medrese,). Ovo 'je posebna 'jjat«) sa četiri godišta, iilosofski (»edebijjat«) sa tri godišta, čast, te mje vezana za službovanje. Kandidat kada dobije ove pravni (»Hukuk«) sa četiri godišta, medicinski (»TAbbijje«) sa časti prima i jednu malu plaću Ferhadije medrese. Ova je pla­ pet godišta matem-prrodoslovii (»Tabi’ijat ve rijadzijjat«) sa ca za pravo nagrada. Jer on nije vezan za službovanje.") Dotr.i godišta. Tko svrši jednu »Adadijju« ili »sultaniftu«, dobivao tiom u ume beriva ove plaće nemora biti ni podanik osmanli- je »šehadetnamu« i imao je pravo na manje službe kao i pristup ski. Takogjai tko nakon što mu se »tevđžjh« učini (podijeli) na sveučilište, Tko bi svršio koji fakultet, dobio bi diplomu o ovaj muderrisluk otputuje i nastani se u inozemstvu neće iz­ svršenim Studijama. Tko bi nakon toga, što je apsolvirao i po­ gubiti prava na tu plaću, kad god se vrati u Carigrad dobit će ložio zadniji ispit (»sunuf-Amtihanii«) još polagao i doktorat iu. (»doktura imtihani«), dobio bi doktorsku diplomu (»daktura djplomasi«), Medrese su ovako cvale približno do 1100. god. p. Hldžretu. Iza toga su počele po malo nazadovati To je doduše hilo u U mektehima su predavani svjetski i vjerski predmeti po manjoj mjeri do pariškog kongresa (23. redžeba 1272-), a nakon iov imnaučnim osnovama- Latinskoga jezika, doduše, nije bilo, ovoga su istom sve jače opadale. Ovomu jačemu opadanju me ali se je grčki jezik u nekim mektebima predavao- Od ev­ dresa glavni je uzrok »Tanziimati chairiije« (reforme), koje su ropski jezika učilo se skoro u svim mektebima francuski, u ne­ stvorene pod konac vladavine sultan Mahmuda (1254.), a pro­ kim pak engleski, njemačA i ruski jezik. Turskim mektebima u glašene nastupom sultan Medžida na osmantajsko .prijestolje doba sultana Hamida kao i danas služile su kao uzor evropske škole, naročito ome u Francuskoj. Utjecaj Francuske i francu26. šabana 1255- (»Gjulchane chatti humajun«). Te su se reforme šfcine je velik, te je .francuski jezik obligatan predmet, što više u glavnom počele provoditi iza parižkoga kongresa- Odmah čim su se počele reforme provoditi pokaza se manjkavost u liječnici i recepte pišu francuskim jeeik&m. Ove medrese i škole zatekao je u Turskoj i ustav. stručnjacima, zato se stanu otvarati posebne škole kao »Har. bijje« (časnička škola), »Muhendisihane« (politehnika), »MulIII, kijje« (niska škola za političke činovnike). Zatim su se škole Iza proglašenja ustava komešale su se političke stranke u sve dalje umnožavale, te kašnje bi osnovan i »Mearif-nazaret« Turskoj s jedne strane, a s druge strane opet se je živo radilo (mAniistarstvo prosvjete), koji se je brimo za te škole, dok su na svirn poljima- Kada je došao u ministarstvo prosvjete glasomedrese sve više umirale. merhrrm Emrullah školstvo bi ponovno reformirano, ldadijje aišdiijje ibtklaijje pretvoriše se u »sultanijje«- To su škole sa IIdvanaesi godišta, koja se po novoj reformi dijele na tri dijela Za vladavine sultan Hamida II. medrese su naročiio padale, (»devre«, djed zove se »kismi ibtidai« sa pet godišta; 2. o_ a osrai|vale su se sve više moderne škole- Medrese biše tako djel zt>ve s isma idadi« sa četir.L godišta i, 3. odjel »kismi zanemarene, da su djaci (»taleba«) bili oprošćeni od pohadja- suitan« sa t i godišta- Na sultanijjama su nastavni predmeti n.ja predavanja i polaganja ispita. Tako oni zavodi post? loše RVit. vjeronauka, račun, geometrija, algebra, fizika, kemija, razvratni i zapušteni, da postadošc prave »Ten-belcitane- )jaci jjooIok- , bota ika, mineralogija (= Mevalidi selase), zemljopis, nisu pišta učili, a mibe bilo ni. kakovih predmeta, koji uče poVjest opća, islamska i osmanistika, ekonomija, astronomija, osim nauke o arapskom jeziku i nešto o šeriatu. Ki lige iz ko- tunskli j tim ska književnost, arapski, francuski ili njemački1), iih su idjad učili niiesu ni sa pedagoškog ni sa didaktčkog gle. lo^Lka, psihologija, higijena, gimnastika, crtanje i pesnio, pjedišta imale kakove vrijednosti. Kada opaaiše ovo gradjanh pre. va(nje ; auzikastadoše svoju djecu davati u medrese, ali za to iih šiljaliu u Sultanajje su otvorene po svim velikim gradovima: Carinovo otvorene mektebe, koji cvatijahu i napredovahu. Većina gradu, Smirni, Brusi, Ankari, Berutu, Damasku, Bagdadu, Meonih, koji su se odgajali u medresama za Bamidova vremena, dtoi j t d y Carigradu, Berutu ii drugim nekim vel. gradovAnančiše se sasvim mizernu i prosjačku životu »Đžerru«-«) One, ma otvoreno je po više (dvije, tri, pet) sultanija. koji su se za vladavine Haorridove odgojili u medresama moy jsto doba otvorene su i niže sultanijje (Liše = Liodr) žemo podijeliti na tri vrste: 1- zapušteni, od kojih većina ni- sa. šest godišta, koje se na sve strane otvaraiju po Turskoj, šta mezna; 2. koji znaju nešto arapski i nešto o vjeri. Mediju Mnoge od njih su otvorene pod imenom »numfine«. Sultankjja ovim Amade ih vrlo pobožnih i vrijednih — ali su vrlo kratka je ravna osnovnoj školi i gimnaziji- Liceji osnovnoj školi 4 pogleda. Znanje im se sastoji iz tri četiri knjige što su Ah u dvoma raZredima gimnazije. medresi učili.; 3- sposobn i vrijedni (kojih je malo). Treće sayjko svr§j sultaniju dobije šehadetnamu (svjedodžbu), ali činijaje »Ashabi tu us «. Većina »ashabi ru usa« svrši po jedan da se sm ogne jnskribirati na sveučilište (»Darul funum«) moveiiki mekteb ali fakultet novo osnovanoga sveučilišta u CarL ra položiti najprije maturu (ru’us mulazemet — Bakalorija imgradu ili koju veću školu u Evropi. Medju ovim ih Amade vrlo- tihani). -sposobnih, koji se prstom pokazuju kao merhum Mahmud Mekatibi Abtidaijje (osnovna škola sa tri godišta), trgovačke, Es’ad i njegovi drugovi. ratarske (zira’at), zanatliske ženske I muške (sanaji zukur ve inas), viša tehnička škola (MuheudAs mektebi alAsri1),šumarska Za vrijeme vladavine sultan Hamida II. osnovani i otvoreni (orman mektebi), učiteljska škola (Darul muallimin) i ostale su razni mektebi po svoj zemlji- Ti su mektebi u glavnom ovi: »Abtidaijje (osnovne škole, koja je imala samo tri .godišta), »ruž- škole su takodjer reformirane i na novo mnoge otvorene. Darul rmialUmim je škola sa četiri godišta za učitelje ubtidiijje« (niža gimnazija), »idadijie« (gimnazija), »tidžaret mektebdafjja u kolju apsolventi liceja (niže sultanijje) mogiu stupiti. leri« (trgovačke škole), »Sanajl mektebi« (zanatHska škola), Na njemu su naučni predmeti slijedeći: vjeronauka, turski i »zlraat mektebleri« (ratarske škole), »dar.ul-muallimm« (učitelj­ turska literatura, poviest, zemljopis- račun, geometrija, algebra, ska škola), »muhendfis-mektebi« (realka), »mektebi sultani« poljodjelstvo, higijena, kemija, fizika, kozmografila, knjigovod6) Tevdžih znači podijeliti a »teaiin« nalmenavati. Tevdžih u crtanje, muzika, prlrodopis (Mevalidi selase), ručni rad (ei išleni), francuski ili njemački te praktične vježbe (tatbikati derpođjeljenju časti, a teajin u naimenovanju u službu upotrebljuslje). Ovaj se odjel zove »kismi ibtidai«*). Apsolventi ovog oje se. 7) Ovaj muderisluk je kašnje osnovan i za »Kudvetul ulel) U jedinim francuski a jednim njemački. *) Ovaij mekteb ima šest godiišta. Za upis u njega nužno )e makik« privezan. ") Ovo je još i danas ovako. U propisima i zakonu »Da­ svršiti sultanijju ili se podvrći ispitu, kcli ie ravan maturi sultanijje. rul ehilafe* medrese stoji: Od ashabi ru-usa (posjednika spome_ ’) Ovaj odjel je otvoren na vše mjesta kao: Brusi. Edreni nutog doktorata) tko ne primi odregiene mu službe ne može (Drinopolje), Trapezuntu. Bagdadu i t. d. i na njiha se osobita dobiti povišice plaće. pažnja polaže. •) Džerr je kašnje zabranjen. �Strana 96 ,BISER4 broj 5 J ,R U opredijeljenu svrhu je izabran odbor -od 9 liCa j to. djela mogu biti samo učitelji ibtidaiijja. Nad ovnim odtielom ie otvoreni još jedan odjel sa dva godišta, koji se zove »kiismi 1. Vehbi ef. Sikifrić. ihzari«. Apsolvent ovoga odjela može biti upravitelj lii nad­ 2. H- Avdija Oruć. 3- M-uharemaga H. Omerovićzornik u ..btklaijjama a može i nastaviti nauku na trećem 4. Safvetbeg Zečevičodjelu (kismi ali), boije rekuć na sveučilišu, jer pitoma ovoga odjela pohadjaju i predavanja a sveučilištu. 5. Mehaga H. Numagić. Ženske ibtidaijje (početničke škole sa tri godišta), liceji 6. Muhamed ef. Ahiič. (niže sultanije sa sešt god.), sultanje sa dvanaest god., zana7- Mehmed ef. Kunićtliske škole i »Darul-muallimat« (škola sa pet godišta za uči8. Mujaga Zubićteljic libtidaijja i liceja u koju može stupiti svršeniica jednog 9, Musafa ef- Salihbeg-ović. liceja) su ta k o đ e r reformirane i na novo mnoge otvorene. U Zatim je usvojen predlog Safvetbega Zečevića, da se vel. gradovim a po jedna sultanijja i više liceja je za njih otvo­ ovaj odbor izabere još za svaku mahalu po. dvojica kao nad­ reno. U Cajriigradu postoje tri ženske sultanijje. U »Bezmi alem* zornika (policiju), koji će imati dužnost nadzirati u svojoj ma! carigradskoj} sulta-nijji u zadnje doba bilo je oko 1000 učenicahali svaki dogagjaj u .islamskom elementu, bilo to u moralnom Svršenice sultanijja mogu proširiti nauku na sveučilištu. socijalnom i oskudnom pogledu. Pak da -ovi limadu dužnost U listo doba je i najviša škola u Turskoj (Darul funun, odmah sve, š to ';vide ii -opaze, .prijaviti odboru, koji će dalje ure. sveučilište) poprimila neke reforme, stoga zaslužuje, da se dovafci,pak neka ,im se u u svrhu od političke oblasti isposliuje šnjjm potanje zabavimo. legitimacije, da u nužnim prlikama može uzeti asistenciju oCarigradsko sveučilište*1) opsiže po novim reformama pet ružničku. fakulteta (šuba), a t: su 1. teološki (Ulumišer'ijje), 2- pravni Prem a tome su izabrani za pet m ahala u Visokom p0 (Ulumi hiukiuikatje), 3. medecinski (Ulumi tibbijje), 4. matematsko. dvojica odnosno trojica, a za trideset i dva seoska džemata pri,rodoslovni (fumum šubesi!) i 5- filozofski (Ulumi edebijje) i to za neke džemate po jedan, za. većinu po -dva i za neke i A- Na teološkom fakultetu naučni su predmeti slijedeći: više tiih nadziratelja. 1 Nauka o Kur’anu i tumačenju njegovu (Tefsini umuni ve Članovi .odbora za sela imadu se na pozi-v predsjednika tatbiki). sastajati svaka dva mjeseca ma zdogovor i .izvještaj o radu te 2. Nauka o -Hadisu (Hadlils biddiraje ver riivaje1)o pojedinim predlozima. 3. Cnplijene nauke iiz Kur'ana i -Hadisa (Ulumi fikbije), a Na predlog M-ustafa ef. Salihbegaviića, muderisa, odm ah je jesu: 1. Islamska dogmatika i njezina povjest (Kjelam ve tarihi sabrano dobrovoljnih prinosa 4946 kruna, kao fond ovoga pp. kelam). 2. Islamski pant&izam (Tesavvuf). 3. Šeriatsko pravo duzeća za potpomaganje sirota, d-a-roivaše: (furni fiikh)- 4. Nauka o izvonima i načinu crpijenja šer. prava Po 1000 K: IbrahSma-ga Haudžić(Usuli fikih). 5. Nauka o kritikam a i raspravam a šer- pi­ Po 500 K : H. Alijaga i H- Avdaga Oruč, te Vejsiilaga i Mu-, tanja, u riješenju koji se imami niisu složili (lima cliftaf)- 6. Še. har a H- Omerović. riatska flozofija (Uikjmeti tešri’). 7. Šeriatski moral (Ahlaki i *0 K: Miujaga Zubić i Hugojim ef. Kadić. šer’ijje). 8. Povjest šer. prava (Tarihi fikh)Po 2()0 K: Safvebeg Zečevič i Hasan ef. Silkira. 4. filozofija: 1. Psihologija (Ilmn-nefs)- 2- Logika i:; m^toPo InO K: H-asambeg Alajbegović. doloigija (Mantiki suri ve tatbiki)- 3. Etika (Achlak). Metafi­ Po 00 K: Camilaga H. Mehamović, Mehaga H. Numanagić, zika (felsefei £xla). 5. Povjest filozofije (Tanihi velse 6* Spe­ HSrna ii efRudanović. Avdaga UždčaniLn, Salko Kadfć, Mujaga cijalno arapska filozofija (felsefei areb). Babić, Vehaga Smolo, Omer Derviševjić, i Mahmiudbeg Hra5. P ovjest: 1- Životopis božijeg milosnika (Scsjictur-resnl). SđiČT 2. Povjest islamske vjere i islama- Povjest vjera (Tarihi edian). Po 50 K: Mehmed ef. Kunić, lb rabim beg Halilbegović, Ha6- Arapska literatura (Edebiljjati areb:je). midaga Cako, Mnjaga Frtuna, Jusuf ef. Tataragić, Muharem(Nastaviće se.) beg Kutavić, Zahidbeg Zečevič, Avdaga Džafeić, Salih Šabanović, Mehaga Nefić, Adem ef. Smailbegović, H. Hašim ef. Dlakić. Po 40 K: Os-man ef. Valjevac. ■ Po 20 K: Camii ef. MujaDić, Se#m ef- Hercegima, Hafiz Arif ef- Ferizoiviić, Alimas-hamuma Sehović, Omer ef. Haračić, Prvo poduzeće o suzbijanju oskudice Saliih Rarnić, Osmambeg NeLmarlija, Hueniijia Lemeš, H. Osman i nemorala. Hadžić, i MoilahuseSm liadžićPo 16 K: Osman M ataruga. Na poticaj okružnice ulema-medžlisa od 25. februara 1918Po 10 K: Salihaga Bu-rić, Mehmed Berbić, Mlula Mustafa bnoj 220- patriotičmo kotarsko vakufsko povjerenstvo u ViisoBašić, i Mehmed Begić. kom je odmah odradilo sastanak uglćdnih -i vrijednih .Ljuđii iz Takoffljer je jednoglasno usvojen predlog predsjednika va­ grada i.okolice, te su za suzbijanje neugodnih pojava i ubla­ kufskog povjerenstva Mahmutbega Hrasnice, da se ustanovi živanja nevolje u današnjim teškim prilikama odmak usvojili članarina mjesečno, po 1 ili 2 krune za potpomaganje musliman­ podesne zaključke, koji mogu služiti za uzor. ske siročadi i zaštite čudoregja u islamskom elementuSastanak je obdržavan u zgradi muške ibtidaije na dan 15Izabrani odbor se je na 17- m arta sastao, te je izmegj'i sebe m arta 1918., a prisutno je bilo uz članove još oko 60 osoba. izabrao: za predsjednika: Vehbi ef. Sikirića, kadiju, za potpred­ *) U provinciji p onekim važnijim mjestima kao Bagdadu I sjednika Muhamed ef. A-hića, za blagajnika Safvetbega ZečeDamasku otvonenii su potrebiti fakulteti. Ovi svi pripadaju ca­ yića, kao tajnik furnkotamiraće postavogijia vakufskog povje­ rigradskom sveučilištu. renstva Mustafa H- Mehmedagiićs) Sve grane flozoftje, povjest, geografija i literatura. Iznosimo u našem »Biseru« ozbiljni korak i poduzimanje l) Hadis biddirajje = Usuli hadis je nauka na temelju -koje vrijedne vasočke akcije za liječenje rana, koje zadadoše ova te­ je sabran hadis i na temelju koje se prima i odbija, u kratko ška vremena kako ostalim narodim a, tako i našem elementu. usavršena povjesna metoda, 'jer ovo jedna nauka na temelju Kako se vidi iz zaključaka oni su shvatili stvar s nutarnje strane koje se svake -tradicionalne vijesti valjanost ispitati može. U nju te hoće, da popravljaju stv ar ne samo praznim riječima već spada nauka o životopisima onih koji su hadis rivajet učinili:stvar,njim liječenjem fjražećl ozdravljenja suzbijanjem bijede, (Nakd: ridžal) i nauka o neistinitim hadisima (Mevdznal). Ha­ koja * jest glavnim uzrokom padanju narodadis br riva je resuli ekrem ove izreke poslov.1 i odobravanja nje­ Neka im Ijfe Bog dragi trajno u pomoći. gova onih s tv ari što bi ashabi po sebi učinili a za tjm saopći­ Osobita hvala visokom vakufskom povjerenstvu i njegovu li mu i pitali ga dalijse to slaže sa šerietom. čestitom predsjedniku- Uregjuje: uz redakcioni odbor odgovorni urednik: Muhamed Bekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/3e0a64016e4782068a6640a46fa1f883.pdf 3494ddb300d73b7733b2e3e922c8209f PDF Text Text BROJ 7. i 8. GODINA III „B 1 S E R “ irlazi dva puta mjesečno i to s v a k o j 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu, K 24'--, za učitelje (mualime i siromašne učenike (talebu) i vojnike bez sarže K 16 — . Mualimi i đaci koji skupe najm anje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu BISER LIST ZFl SIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. Iimemel-muminune ichvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se. ne vraćaju. • Neplaćena se pisma ne primaju, ( Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za o s­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasu iz jed ­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.*h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve l a j u l a a l e j b i ! PLATIV O 1 UTUŽ1VO U M o s ta r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na ad resu: „B ISE R ' Mostar (Hercegovina). 'Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n ak lad n a k n již a ra u M ostaru. 19. Džumad«el-ula i 4. redžeba 1336. MOSTAR 1. i 15. aprila 1918. — ne mislim da Evropa i kršćanski svijet imaju kakvu Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti S turskog prevodi: Salih Bakamović. (Nastavak-) Dvije vrste civilizacije. Tehnička civilizacija i prava civilizacija. Korisno je civilizaciju podijeliti na dvoje: tehničku civilizaciju i pravu civilizaciju. Kineski velikaši i dostojanstvenici smatraju voj narod najkulturnijim na svijetu. Kad jedan od manda­ rina zagje u razgovor sa kojim evropejcem, najprije će ovo reći. Takogjer i Kinezi koji su Ameriku dobro pro­ putovali i proučili, te na zapadu sa zapadnjacima na g o ­ dine općili i šta više evropejkama se oženili ne priznaju, da im je zemlja manje civilizovana od zapada. I islamski narodi, koji stanuju izvan granica Osmanlijskog carstva slažu se sa ovim stanovištem. A osobito Japan, Evropu nikako ne gleda lijepim očima. Brahmanske vogje u Indiji, na evropsku civilizaciju gledaju prezirnim okom. Da li su ove teorije ispravne ili ne? I je li evropska civilizacija humanitarna ili nije? Narodi koji živu iz­ van Evrope i Amerike jesu li zbilja nekulturni i da li su divljaci i barbari kako ih smatraju evropljani? Ako civilizaciju, kako smo gore rekli, na dvoje po­ dijelimo, lako ćemo moći odgovoriti na ova pitanja. Na protiv, ako ovo nemognemo razlikovati, onda osim što nećemo biti u stanju odgovoriti na zadata pitanja, samu ćemo stvar više zamrsiti -što će prouzrokovati ne­ razumijevanje i dovesti do teoretičkih i praktičkih po­ grešaka. Da! Prema našem načinu posmatranja civilizacije su dvije: civilizacija tehnička i civilizacija prava. Prema tomu je Evropa i, Amerika na kulminaciji svoje tehničke civilizacije. Istok je i Azija u barbarstvu. Dok sa gledišta prave civilizacije — odvažno govorim pravu civilizaciju I . . Raščinimo ovo pitanje: Tehnika je na zapadu silno napredovala. Evropa jć ogromnu korist vidjela od praktičnih posljedica savremem znanosti. I danas tehnika upravlja i uregjuje evroptjski život. A i filozofija se temelji na tehnici. Osjećaji i duŠevm krjeposti ustupile su svoja mjesta na zapadu matematic i tehnici. Uslijed velikih i čestih raznih revo­ lucija na zapadu su rad, ekonomija pa i sama literatura poprimili mat rijalno obilježje i prouzrokovali, da se stvori jedan novi i tehnički svijet. Sa ovog je gledišta Evropa civilizovana. Civilizaciju je najviše Evropa una­ prijedila. Zaista se opaža ogromna razlika megju svije-tom pi ošhh vjekova i megju sadašnjim. Azija i Afrika su prošlost, Evropa i Amerika sadašnjost. Tehničke zna­ nosti su stari svijet preporodili. Budući se ova vr­ sta civilizacije, koju nazivljem« tehničkom ili tehnološ­ kom, temelji na znanosti i matematičkim istinama, to se ne može ni zamisliti da može osim nje postojati jedna druga civilizacija. Neprimivši i neprimjenivši je nemo­ guće je napredovati. Pamet ne shvaća, da bi se moglo u drugom obliku napredovati i usavršiti. Ovaj način civ ilizovanja nema nikakva prigovora. Ne tiče se duše, osjećaja ni uopće duševnih svojstava. Jednom narodu koji se hoće da odreče svojih sta­ rih običaja, ne preostaje drugo nego poprimiti ovu civi­ lizaciju. Ova civilizacija, koju smo definirali, ne može se primiti djelomično; ona je ne razdjeliva. Budući nema i nemože biti dvije vrste matematike, raznovrsnih kemija, istočna fizika i zapadni prirodopis, evropska logika i azijska, ne preostaje drugo nego primiti tehnologiju onaku kakva jest. Japanska velevlast prije pola vijeka, uvidjevši, da sa starom tehnologijom neće moći uspijevati u životnoj borbi, primila je u njenom stanju evropsku tehničku civilizaciju. Japanci su se odvažili i u svoju zemlju ev­ ropsku znanost potpuno uveli. Zato što se ova tehnička civilizacija ne može promijeniti, zemljom, vremenom, klimom i nacijom japanski prvaci nijesu pokazali /olje, �Strana 98. da je preurede i poprave. U Evropu su odaslali svoje ljude, a iz Evrope dobavili stručnjake i ozbiljno p ro ­ učili od čega se sastoji ta tehnička civilizacija i pod ko­ jim se uvjetima može uvesti u zemlju. I radeći intenzivno danas ®u se gotovo približili kul­ turnom niveau-u Evrope. Šta više japanska industrija danas konkurira Zapadu ne sam o na skrajnjem Istoku i Velikom O ceanu, nego suviše i na evropskim tržištima. Nippoinska i$u brodogradilišta toliko savršena i nepo­ trebna evropske pomoći, da danas mogu praviti i dreadnonglite. Z a rat trebaju ratne sprave; ako od zaraćenih u jed­ noga u ruci bude šišana a u drugoga mauserka, lahko je pogodit na čijoj će strani ostati pobjeda. Takogjer u životnoj bo rb i, ako od dvije stranke, jedna bude obo ru ­ žana najsavršenijom tehnologijom , a druga zastarjelim metodama, običajim a i starim tradicijama, rezultat će biti jasain. Ja p a n je , prije nego je u njegova zemlju Evropa prodrla, o v o delikatno pitanje shvatio i odmah primio i prim jenio tehničku civilizaciju Evrope. On je u svijetu sk ra jn je g Istoka, jedin o se tim učvrsitio i osnažio svoj položaj. N a žalost islamski prvaci ne m ogoše shvatiti ove istine. D ržali su za jedno i istinitu i U hmiičku civi­ lizaciju, uslijedi čega je u b o rb i za život pobjeda ostala na evropskoj strani. K ršćanski su naroda malo Broj 7 „BISER* <o malo u islamske zemlje prodrli. E to to omaflovažav nje evrop­ ske tehno log ije M uslim ane je su zbilo na ovaj inferijozni stepen. O sm anlijska vlada se nije sm jela odvažiti da poku­ ša primiti zapadnu tehničku civilizaciju. Ili pravije nije m ogla ocjeniti njezinu ‘važnost. Selim III., Mahmud II. Abdul-M egjid, M ustafa Rešiđ-paša i državnici i velikaši tog a vijeka na žalost uopće, važnost ovoga pitanja ne m ogoše shvatiti. Perzija se nije ni trudila da ovo pokuša. Afganistan danas nastoji da primi ovu civilizaciju i mislim, da u tom i uspijeva. Andailuzija, Sjeverna Afri­ ka i Egipat m žalost iščezoše ne mogavši ovoga shvatiti. A rapsko C arstvo je, m oralo p ropasti zbo g raznih uzroka i historičkih činbenika, prije neg o što se je ui Ev­ ropi i pojavila tehnička civilizacija. T T u rci jo š uvijek ne pokazuju d o vo ljno odvažnosti i srčano sti u primanju tehn. civilizacije raznih stranaka. vrijedi u pogledu osobnih prava, sasma je drugčije obćih prava. Ova se temelje na pravilu „jači ima prav0» Rat, otimanje, rušenje danas vrijedi u Evropi više ne*.0 igdje. Evropa nemilosrdno tlači sve narode, koji su ^ tehnološkog gledišta od nje najužem stepenu; ona ih po. držaje u bijedi, lišava svih prava i nedozvoljava da unse razvije razum i duševna sposobnost. Evropa sprječava da se prošini današnja tehnička civilizaidja. Zapad krije požudno i zavistno svoje znanstvene tajne. Veliki dio Ljudskog rod a-d rži u sužanjstvu i sm atra g a kupopro. dajnom robom i životinjom. M egjutim i m egju samim Evropejcima je nesloga i razdor ma skrajinem stepenu. A njihova je narav strog a i okrutna. N jihov se osjećaj milosrigja u tehničkoj borbi za život posve izgubio, šta v,iše i odnošaji megju: mužom i ženom osnivaju ste na Licemjerstvu. KapitaLiziam t j. vlada financijera narodom gospodari. Na prim jer u Francuskoj je i štampa i vlada i sam a književ. ost zakoniti posjed bankira. Bankari jju, koji narod šalj.u u rat, potiču njihove osjećaje i spremaju ih u Marokko. Holamdiijom vladaju javanski-kolonizatori. A čuvari su engleske sudbine industrijalci minghama. Ovi su isti birm ingham ski iz Bir- industrijalci i njihov vag ja Chemberlin prouzrokovali, dai se objavi rat 'čkim republikama Transvaalu i O ranju i da se poša­ lju u južnu Afriku ogrom ne vojske što je stajalo života nevinih i nedužnih sedamdeset i pet hiljada1ljudi i jedne ogrom ne svote zlata od dvije stotine dvadeset i dva mi,ona i tgloskiih funti sterlinga. Njemačku i Englesku su im perijaliste u nered doveli i jednu s drugom zavadili. Rusiju spekulatori šadjiu na skrajnjii Istok i Centralnu Aziju. Ukratko, koju jo j god stranu proučim o uvidjećemo da u Evropi nema prave civilizacije. Kaže se, ako se Evropejcu koža malo zagrebe, da će se ispod nje ukazati križari starog vijeka. P roširim o m alo o v o pravilo: Sva­ kim danom vigjamo u ratovim a, kolonijam a, političkim ii ekonomskim borbam a, da u krvi đvidizovanog Evropejca i sada divljaštvo punom parom vlada. Po ćudi i naravi Evropejac se nije civilizirao. Njeigov moral — stup civilizacije — iniitje napredovao koliko se misli. Da* našnje društvo se osniva na lažnim konvencijama. EgO’ izam je dostigao svoj vrhunac. U krvi Evropejoa nejm a altru izm a; on ne voli Ijud* skog roda. Musliman i neznabožac u n jegovim očima nijesu Prog ram i o ovom e ništa ne govore. Šta više, ovo i ovom ljudi, Ako pravedno i savjestno istražim o kako su Musli­ slična pitanja nijesu bila udostojena, da ,se o njima ras­ mani i neznabošci u staro doba neznanja isa kršćanima pravlja bar teoretioki. P re g jim o na drugu vrstu civilizacije, na pravu ci­ vilizaciju. Sv rh a nam je od ovoga čistoća morala ljudskog ro­ postupali i šta sada u ovom vjeku znanosti drugome čine Evropejci i K ršćani, temeljito sm o usporedili i Pr0” sudili dvije civilizacije. Sa ovoga je glediš'.a Istok, islamski svijet, Kina' » da, plem enitost njegove naravi i uzvišenost njegovih mi­ Japan bez svake sumnje od Evrope sli.. N ažalost sa ovog stanovišta nemožemo reći za Ev civilizacije. U čenjaci skrajnjeg Istoka kako god o ovome rasude pravo je. Z aista treba cijeniti meku narav Istoka, ropu da je civilizovana. I ako u Evropi pravo i pravda na višem stepenu �Broj 7. i 8. njegovo milo^rgie i čovječnost te njegovu poniznost strpljivost. Strana 99. ,BISER' i I>žilk!le držimo se daleko od toga da napustimo našu pravu civilizaciju i da se asimiliramo sa evropskom netehiničkom civilizacijom i strogo i >u istom stanju čuvaj­ mo nas moral i ćudi, pustimo ih neka se oni sami <u svojim krugovima usiavršuju i napređujiu. Da razjaisnimo ovo naše stanovište sa jednim pri­ mjerom: Japan, o čijem smo tehničkom napredkui malo prije govorili, potpuno primivši evropsku znanost, inije ni malo naginjao za evropsku netehničku civilizaciju. Mo­ ral i narodlrai običaji očuvani su potpunom pažnjom u zemlji „Ragjajućeg Sunca”, šta više, čudnovato je, dai se je pri primanju evropske tehnologije, mnogo do toga držalo, da se druga vrsta evropske civilizacije u zemlju ne unese, i narod je pokazao žestoku mržnju za ovu netehničku evropsku civilizaciju. U zemlji Neppona je svak prezren koji hvali ovu potonju civilizaciju. Kako japanski narod gorljivo prima tehnologiju, tako isto orižno čuva narodne običaje. Ovdje nam je jo š napomenuti da se netebnička ci­ vilizacija, to jest moral i običaji ne mogu poprimiti i ’ojedinci odi prilike mogu primiti ovi moral. Ali jedan na­ rod en masse i za sve pojedince nemože uzeti moral i 0bičaje drugoga naroda. Ova je civilizacija vanjski odraz narodne duše. Duša, osobito duša naroda ne može se tako iahko i kroz malo vremena promijeniti. Promjena duše jednog ko­ ljena ne znači i promjenu osebina jednog naroda. Za to treba mnogo generacija a da se promijene narav i obi­ čaji. O va'je prava civilizacija prodiukat povijesti, običaja koji su trajali na vjekove, te klime i od stotine hiljada drugih lak tor a. Dakle nju napustiti a drugu odmah po­ primiti posve je isključeno. Ostavimo na stranu Istok i Zapad, kršćanski svijet i islamski svijet; u Evropi, bez obzira na opći značaj, postoji veliki kontrast opreka izmegju civilizacije engles­ ke i francuske. Kada bi se francuski zakon, metode, obi­ čaji i forma vlade prenijela u Veliku Britaniju, kako bi tu u općem, životu na jednoć uslijedio zastoj, isto bi se dogodila ii kad bi se engleske ustanove prenijele u Fran­ cusku. Ako jedan narod želi napredovati treba da primi tehničku civilizaciju, a da svoju glavnu civilizaciju čuva sa najvišim fanatizmom i da je nastoji na viši stepen uz­ dići i usavršiti. (Kao n. pr. svoj jezik). U Indiji, u raznim predjelima Afrike, na skrajnjem Istoku urogjeniici, koji su primili odgoj od Francuza ili od Engleza, ne mogoše primiti svojstva, običaje i me­ tode ovih ntaprednih naroda, nego su jedino naslijedili nijiihove nevailjaštine. Ovakovi niti koriste Evropljanima, niti sami sebi. Njihova mašta nemože sđivaititi evropejstva. Evropske zabave, proste i privredne naslade njima vrlo pogoduju. Posljedica je toga, da izgube karakter. Jerbo se karakter kroz dugo vremena postizava, ali ima tu sposobnost da se Iahko i brzo izgubi« Budući ovi stvorovi ostaju megju dvije oprečne civilizacije ni sami, kao pojedinci, me mogu postati sretni. Oni su najbolja sredstva informacije, najvažniji agieniti Engleske i Francuske. Dakle nije neopravdano i nelogično što zaostali narodi, ove svoje tako brzo rivilizovane pojedince mrze i preziru. Kršćanski misioneri ovako svijet udaljuju od lijepog morala. Katolički i protestamski su misioneri u Siriji, u ovim našim provincijama nažalost jedan važan dio na­ šeg naroda, a osobito Arape nemuslimane & pravog pu­ ta okrenuli. Miistouuerski a napose jezuitski odgoj je Bejrut, Libanon i njihovu okolicu učinio ognjištem bune i pokvarenosti. D a nije islamske revnosti, Sirija bi danas bila u plamenu. Ako pravedno istražimo, uvidjećemo, da od tih raz­ nih arapskih crkava ne možemo očekivati više nikakove koristi. Zadaća je evropskih misionara u Kini, zavagjatd iniarod i sprječavati narodno jedinstvo. Takogjer razni misioneri u Egiptu koptsko pleme snizuju na stepen najnemoralnijeg naroda na svijetu. i p -stanskim je misionerima u Indiji i Kini uspje­ lo zadat ovim Koptima slične elemtente. Dobar jt primjer moral ovakili civilizovanih stvo­ rova, te crnaca u Americi, koji mijenjaju socijalnu boju, o kojima- govore sveske Paul Adama i Dr. Gustava Le Bona. 1 u našoj se zemlji — u manjoj mjeri — nailazi na ovafe čudovišta. Rezultat: U povijesti nejma primjera da je jedan narodi, napustivši svoju pravu civilizaciju i primivši dru­ gu postigao sjaj i veličinu. Takogjer povjest nije dio danas zabilježila ni jedan narod, koji je, ne primivši tehničke civilizacije, jednom posve drugom i nedostatnom tehnologijom u životnoj borbi pobijedio. Glavni uzrok opadanju Muslimana jest u tome što nisu mogli razlikovati ove dvije civilizacije, što su vjerovali, da će sa starom tehnologijom moći po­ sao vigjati ili pnavije što nijesu poznavali tehnikom nar predovade dijelove svijeta i što nijesu 'istraživali motive .uspjeha. Naš sud: Da Muslimani uzmognu napredovati mo­ raju odmah primiti tehničku civilizaciju Evrope. Bez toga nikako. (Nastaviti će se). Hlćmo: El-lstamu jalu ve la jula alejbi! Duboko se klanjam Tebi, o Vjero Čista! Pred Tvojom moći padam, o Istino jakal Jer svjetlo Tvoje — zvjezda mirijade blista: El-Islamu jalu ve la jula alejhi! �Bro j V. i S „BISER1 Strana 100. B ezbroj rijeka, u veliko što teče more, Milijuni duša tako klanjaju T e b i... I crv i mrav, ptica i zvijer, svi redom zbo re: prstom u jednu rakranu naše sadan je zajednice i Svra' timo pažnju svjem a koje ovaj ratni vrtlog nije j0x El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! je tako često na jeziku, nu na žalost ne i u zapari0. S to ljeća duga, jak o g puna duha Tvoga, T je ra ju ć ’ mrak, Je Svjetlu vodeć’, jasno svjedoče, Vjera da je snažna u jed n og pravog Boga: El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! Što nauk Prosvjeta Islam ska El-lslam u potpuno zatrovao. Radi se o suretu „E reejte", što naJ ženim našim srcima. Č ujm o i upamtimo značenje ovog riječim a kratkog, nu sadržajem prepunog Božijeg su_ reta, čujmo iy ia s to jm o da se koliko bilo odazovemo njegovu humanom nalogu. Inače nam nema spasa ni na dunjaluku ni na ahiretu, otpuhnuće nas Božija srdžba i neće nam se ni za trag znati. Bog (dž. š.) veli u tom suretu : „ V i d j e li (znaš T v o j je jak i nit je T v oja čvrsta, nek slovi o tom , kultura silna, znanost i um ijeća bezbroj vrsta; jalu ve la ju la alejhi; li) o n o g , št-o l a ž e (obm an juje) v j e r o m ? T o j e o n a j , š t o n a p u š t a (odbija) j e t i m a (i za njeg Se ne brine) i n e p o t s t r e k a v a n a p r e h r a n u u b og a r a i n e v o l j n i k a " . Isprazna d rek a: „jasam pravi muslim“, form alni namaz i post nijesu dakle Islam i Čarobnk blista Istok, ubavi Zapad I kuplje se u zlatnim trakanT sunca T voga Kordova, K airo, D aijiask, Alhambra. Bagdad; El-lslam u jalu ve la ju la alejh i! njegova srčika. Islam ska je suština — robovanje Bogu (dž. š.), sam ilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice. Bez ove suštine isprazno je klanjanje i po­ štenje, oni su tada sam o form alne tjelovježbe i glado­ D uboko se klanjam T e b i, o Vjero sveta! Pred T v o jo m moći padam , o Istino ja k a !. vanje bez svrhe, jer ako nam oni ne pobugjuju sami­ losti dolazimo u grupu, o k ojoj daljnji ajeti „EreejV Krila što moćna širiš preko bjela sv je ts: El-lslam u jalu ve la jula alejh i: sureta ovako z b o re :. „S t o g a k u k u i t e š k o t i ■ i m k l a n j a č i m a , k o j i s u s a h i j e od s vog namaza )W i (čija su srca gafil, narn is k 1 svrha — približiti se pa ne shvaćaju daj e Bogu i njegovim uzvi­ šenim apovjedim a), k o j i s e s a m o p r e t v a r a j u hoće da svojim namazom postignu divljenje ljudi, umjestn da im on um ekšava srca) t e u s k r a ć u j u Mevaizi-dinijje. Sakib K orku t: p o m o ć " (i nijesu nikom od koristi). Naša dužnost prem a fukari i jetimima. U skrata pomoći svom bližnjem i pomanjkanje sam ilosti očiti su dakle znakovi — lažnog i prividnog, površnog i form alnog M o t o : „Begu je najmilija ona vaša kuća, u kojoj se nalaz ugošćert jetim ". H a d i š i še rif. imana. I hoćem o li svoj spas, valja nam se približavati jezgri i srčici Islama i nasto­ ja ti da nam namaz uzbugjuje o sje ćaje samilosti i brat­ stva, ljubavi i uzajamnosti. K lanjaš li i postiš, a da ,ti srce ostaje na istom kararu, bez ik akak va.d jejstv a na Znameniti* mufessir Bejdavi veli jednom prilikom „Bogatstvo nije u množini imovine, ono je u nutarnjem dušu, zadovoljstvu i sm irenosti duše“. 1 zaista je tako. S v a k i B og v e li: „Teško ti ga takim klanjačim a 1“... čas ćemo nabasati na imućnike, koji robuju svom malu Adžeba, za što li je ovako strogo* naregjena sa­ milost i za što B og njeno p o m anjkanje označuje kao strepe nad njim i neprestano razm išljaju o tom , kako će ga što prije i što više povećati. U toj brizi mnogi zaboravljaju čak i ličnu kom ociju. O va sorta ljudi nijesu ništa drugo nego parasiti na tijelu svoje zajed n ice; oni nemaju o sjećaja dužnosti prema svom bližnjemu i ne vode brige ni o čem, osim o svom zlatnom idolu. Oni su slijepi i gluhi za bijedu i patnje svoje okolice, sišu svakog s kim dogju u dodir i ališveriš i pri tom su bezobzirni kao divlje životinje. Izrabljuju nejačega i ovisnoga, utječu se i najodvratnijim reč e n o : krvopije su najniže vrsti. sretstvim a, kratko Imaju li ovaki ljudi zajednice sa Islamom ? Jedno sure, što ga često učimo u namazu daje u ruci ti je očit znak, da ne spad aš u hakk- m uslim ane: klimav ti je din i blizu si laži-muslimanima. lažni im an ? O dgovor je kratak i vrlo bez ljubavi i sam ilosti nema jednostavan: m jesta pravici i obazri- vosti, bez njih caruje sebičnost i nasilje, gazi se sloboda i pravda, istina i uljudba. Nem ilosrdnost sestra je, na­ silju, m ajka nepravdi. Prom islim o o d o g jag jajim a ovih četiri-pet godina i odmah će nam biti jasna oštrina sureta, što g a gore navedosmo. Nu mjesto da usporegjujem o govore palih i sadanjih evropsKih i američkih diplom ata,' mi ćem o se ragje uteći uputi svete svoje knjige, koja je visoko iznad tričavih raspredanja i nad­ mudrivanja partaičnih i zakukuljenih sadanjih političara, mudraca 1 filozofa. Jednim zbijenim i lakoničnim, jedrim nam na to pitanje — p o t p u n o n i j e č a n o d g o v o r . i kratkim Mi ćem o ga ovdje raspa i propadanja pojedinaca i cijelih skupina i ujedno objasniti sa nakanom, da upremo stilom prikazuje nam Kur’an (a. š.) uzroke �Broj 7. i 8. ,BISER* u kratkom suretu daje upute, kako ćemo se očuvati od tog belaja i učvrstiti svoju zajednicu. U „fedžr" suretu pita Bog (dž. š.) vidjesmo li šta je on učinio od silnih i u svoje doba vrlo naprednih i moćnih kavmova Ada, Semuda i silnog Firauna, pa kao uzrok njihova kraha označuje zajedničko im svojstvo: „na­ s i l j e i t l a č e n j e , k o j e j e u r o d i l o s i l n i m f es a d o m “ i dovelo do rasula ovih naroda i raspa silne moći njihovih gospodujućih elemenata. Tefsireći ovaj ajet veli merhum Abduhu: „Tugjan znaći izaći iz ćize, odaljiti se od pravednosti i pretje­ rati u uzurpaciji i otimanju tugjeg haka, oslanjajući se na silu i moć. Ko svoju moć izrabljuje i krši tugja prava — ruši veze svoje zajednice i kida megjusobnu ljubav i poštovanje, na kojima opstoji ta zajednica. Nasilje ragja otporom prignječenih jedinica i sili ih na revoltu i uzbunu. I kad jednom uzme maha osjećaj pojedinaca, da im je njihova zajednica samo na štetu i zator — trvenje je gotova stvar, a time i propast te zajednice."*) 'A šta je škrtost nego li nasilje ? Bog (dž. š.) ne trpi nasilja i napravde i na ovake 6kupine „ s p u š t a b i č s v o j e š t r a h o v i t e k a z n J e r G o s p o d a r T v o j m o t r i i b d i j e " . Nije ti ovo sadanje klanje, mrcvarenje i svakovrsno uništavanje samo taj strašni b ič? Hoće li se taj bič dignuti bez pobjede prava i pravice, sporazuma i obostranog pri­ hvata čovječnijih principa uprave i megjunaiodn: odn o ša ja ? Nikada i nikada. Kur’an je Božije Slov , on ne može pofaliti: ili će pasti nasilje, ili je kraj posto­ jećim skupinama. Samo je ovaki izlaz iz labirinta da­ našnjih krilatica imperializam, kapitalizam i socijalizam, autokracija, demokracija i samoodregjenje. Gornja kissa nije slučajno napomenuta i hoćemo li izlaz, valja iz nje povući pouku i prema tom se urediti... Upozorivši nas šta je bilo sa narodima, sku­ pinama i silnim pojedincima, koji se odaljiše od prin­ cipa pravde, snošljivosti i samilosti, te svrativši nam pažnju na strahovitost kazne i svoju budnost, raščinja nam Bog (dž. š.) ljutsku psihu i nagone, pa veli: „P a k a d G o s p o d a r s t a v i č o v j e k a n a k u š n j u , odlikovavši ga i o b a s u vš i b l a g o da t i ma , č o v j e k (se umisli i posili, pa) v e l i : (zaslužan sam i) o d l i k o v a me (s toga Bog). A k a d g a k u š a (iz drugu ruku) pa mu umjeri (i stijesni) n a f a ku, (čovjek, v e l i : p o n i z i o m e j e (Bog, zap«stavio me i napustio.) O n e ! (Tako se ne smiju shvaćati te dvije vrsti kušnje.) N g (vi slabo shvaćate, pa ako ste siromasi brzo klonete i u svojoj neopravdanoj resignac ji umišljate zapuštenost i držite da vas to lišava dužnosti prema zajednici. Ako ste bogati, držite to životnom svrhom, pa zaboravljate na samilost i zapuštate nemoćnike.) V i n e p o č a š ć a v a t e (i ne ugledate) j e t i m a , n i t i se (natječete i) p o t s t r e k a v a t e na o p s k r b u u b o ­ g i h. H a l a p l j i v o ž d e r e t e r i a š l j e d s t v a (oko *) Sejh Muhamed Abduhu: »Tefsjru džiiz’i Amme« str. 80. Strana 101 kojih se nijeste mučili) i s l i j e p o (i bezgranično) l j u b i t e ma I. (Je li to svrha vašeg života?) 0 n e ! K ad se s m r v i z e m l j a i d o g j e sud; k a d s e u k a ž e d ž e h e n n e m d o ć i ć e č o v j e k s e b i . Nu kasno je tako otrežnjenj e". Valja se dakle otrijezniti na vrijeme, prije nego li sklopimo svoje gladne oči; treba svoje življenje protkati uzvišenim osjećajima bratstva i samilosti, valja se žrtvovati za dobro zajednice i tek se onda može nadati u spas duše i bolji život iza groba. Naša na­ rodna poslovica veli: ,,U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi". Karakterističan dokaz, da je Islam udario blagosoven pečat i na naše narodno blago, da ga je oplemenio i uzdigao.............. Bogatstvo je dakle samo jedna Božija kušnja kojom mjeri ljutsku vrijednost. Ono ne smije biti svrha života, niti sredstvo vlasti i nasilja. Bogataš ne smije sisati svoju okolinu, nego svoje imanje namijeniti koristi zajednice: ikjram činiti jetime i podupirati sirotinju. Čineći taka dobročinstva sačuvaće ove sirote od tugje najezde, pomoći će njihovu odgoju i tako b i t i s e b e b , ii a 1 d r u g i ne i z g u b e v j e r s k o g o s j e ć a j a . T a poznata je činjenica, da je 'fa k r i zaruret prvi uzrok i ponajgiavuiji povod gubljenju vjere. Kao što se bogataš ne smije posiliti, isto se tako siromah ne smije poništiti. Siromaštvo je samo jedan božiji dar i kušnja, kojom se mjeri sabur i pouzdanje u Boga. Siromah ne smije klonuti, niti se može sma­ trati lišenim, obveze prema svom stvoritelju. Siromaština ne smije biti izlika zapuštenosti i resignacije. I siromah je čovjek rob kao i bogataš, pa i on mora misliti na zajednicu i služiti njenu obezbjegjenju: obe grupe moraju imati na srcu „elhamdu Iillah", obje se grupe trebaju približavati božijem zadovoljstvu. Valja se dizati čistiti svoju nutrinu, p a a k o i ma š , v a l j a di j e l i t i , i a k o n e ma š , t r e b a b a r d r u g e k a n d e r i s a v a t i d a d i j e l e i b u d u o d k o r i s t i . Čineći tako približićemo se božjoj milosti, pa će nam naš život biti pun svrhe i zadovoljstva. Jer kao što Bog (dž. š.) irfia „bič kazne" za one, koji se u dobru posile, a u zlu ponište, isto nam tako na koncu „fedžr" sureta stavlja u izgled svoje nimete na drugom svijetu i do vikuje: „A t i s m i r e n a (i vjerom utješena) d u š o , vr at i se Svom G o s p o d a r u zadovoljna i (od njegi l i j e p o p r i m l j e n a . U v r s t a j s e u mo j e p r a v e r o b o v e i uni gj i u moj dženet. " Kako ćemo to postignuti? Merhum Abdahu to zgodno kazuie ovim riječima: „Kad se čovjek usavrši i uzdigne u. d životinjske strasti biće na bogatstvu šakjir, ne će tražiti nego pravdu, niti će koga oštetiti. Svojski će se brinuti za jetime i hraniće ubogare na­ stojeći, da se i drugi za njim povedu i slijede ga u svemu, što je na korist zajednice. Ako bude fukara, biće saburli i nikad ne će težiti da se na nedozvoljeni način domogne tugje svojine. Ne će spasti ni na tugje glavnje, niti u svom fukaraluku zaboraviti jetima i otimati �Broj 7j ,BISER" Strana 102. se za uboškim zalogajem . Ako im već ne može sobom naprednije savremene narode. Eno Arapa. r Dok slijedili Kur’an igjahu naprijed i bijahu učitelji lj«t8tva Kad poklekoše pred bogatstvom i izgubiše sabur ^ O infaku ima jo š dosta ajeta, nu mi ćemo za­ udari ih Božija kamdžija i — nestade traga njihovoj vršiti citiravši jo š sam o plamene riječi „Beled" sureta slavi i državnom opstanku. Eno T u raka. D o k \n („ L a uksim u"), k oje v e le : „M i č o v j e k a s t v o r i s m o s u l t a n i t r a ž a h u f e t v e z a s v o j e č i n e — igjahu u m u c i (i naprezanju. Nu nek radi toga ne klone, a naprijed i podlagahu sv ojoj moći državu za državom. naročito nek se ne sili i ne uzdiže. Sićušan je. Šta on Kad počeše praviti saraje i čoškove, „čiragane* j može tom svejom um išljenom moći i snagom ?) M i s l i „doima b ag če "; kad uvedoše „alafrangu" i svoj po_ l i d a n i k o n i j e o d n j e g m o ć n i j i , ? (Sm iješan je stupak udešavahu prema ukusu zapada — davahu u toj sv o jo j um išljenosti i zaboravljanju na Sv em o­ takrir iza takrira, doživiše poraze iza poraza. gućega. Nek se stoga ne razm eće i) G o v o r i : i z d a Evo vam nas. Dok nam Gazi Husrevbezi i nje­ d o h g o m i l e i m e t k a . (Je r šta mu je korist od tog govi šljedovatelji pravljahu m edrese, m ektebe, džamije; trošenja u tutanj, ako s time traži slavu i priznanje pomoći, zagovarače ih na svakom koraku." okoline, a nema istinskog o sje ćaja sam ilosti za bijed­ n ik a ? ) Z a r m u n e d a d o s m o o č i , j e z i k i u s n i c e i z a r ga ne u p u t i s m o na dobra i zla. Za što se d v i j e s t a z e ? (Stazu ispravno ne služi podijeljenim banje, šadrvane, m usafirhane i im areta bijasmo svoji na svom : slavni, silni i uvaženi. Je r — r a d n a m b i­ j aš e u duhu I slama. Nu od kako poče vika: še- riat na srijedu-, da se — duhan na hrpam a prodaje"; blagodatim a, pa ne uvidi .sv rh u svog im etk a? Nu on od kad izbi pitanje kakva će voli biti slijep ). I n e ć e d a s e z a m u č i za mestve, a kakva za firale — udarism o .za primjerom rakova i dogjosm o u ovaj hal. Za š to ? Jednostavno s .akabom A p o č e m ć e š z n a 't i š t a je „ a k a b a "? * ) (T o je :) O p r a š t a n j e r o b a ili u v r i j e m e o s k u d i c e i bijede nahraniti blj i žnj eg a jetima ili unižena vjek bogalja. (Nu’ kratkovidi i umišljeni g lavin ja i zaboravlja čo­ da se sve ima Činiti radi B o g a M ilostivoga. D a je čo vjek na 'v o m mjestu i uvigjavan, bio bi sam ilostan,) P a bi b io od onih, št o vj e r uj u, št o se s a v j e t u j u i b o ­ d r e n a s a b u r (i istrajnost u vršenju dobrih djela) i merhamet desničari vaju (prem a nevoljnicim a). Samo (i božiji odabranici). A o n i , Š t o (i kjufrom l j e v i č ar i . Na (i n aslagam a)". mimoilaze) njih će naše vatra ajete, u odaljism o od pravog islam skog duha. ' požrtvovnost; gdje su nam ubožnice i sirotišta?' Jedni sm o se „civilizirali" pa i ne padamo na sedždu, nu iesu li na svom m jestu i oni, Jesu li m usallije ili „sa h u n "? što jo š klanjaju? Nem a ništa, čim bi se noglo dokazati da nijesm o pravi „ sa h u n i". . . Zamislimo se malo u g o rn je a jete! Šta vidimo? T o , da nam Kur’an (a. š.) nalaže sam ilost kao — oz- ukri- n a ‘ u d i n a i i m a n a . Braniti i učvršćavati dinske te­ to su slojevima muslim. T e šk o se Om jerim o se o gornje a je te ! K am o nam samoprijegor šuto D a jo š jednom ukratko ponovim o: Ko nema merham eta, pa ne podupire fukare i jetim a tvorom ili zborom , taj — nije pravi toga, što se "koža upotrebljavati se njemu, melje prva nam je i najpreča dužnost. T o je najsavršeniji „emr bil m aruf", o kojem pisasm o u prošlom broju „ B isera", pa je prema tomu i briga za nejačad i ne­ voljnike n a š a o p ć a d u ž n o s t , u k o jo j moramo svi sudjelovati i posvetiti jo j se svom snagom i svima moralnim i materijalnim sredstvim a. Ne treba prikazi­ klanjao ili ne klanjao, postio ili m rsio ! Din mu je — vati našeg hala u ovom pogledu, hiljade poginuše osta­ lažan vivši nam neopskrbljene obitelji i nejačad. Tim e je sve i spada u .lje v iča re ", na koje će pasti strašna rečeno. M nogi i stekoše. kazna, j e r u s k r a ć u j u p o m o ć . Nije li vrijem e, da se već U k oga je pak razvijen m erham et, svojstvo pra­ jednom razdriješe kese i otvore lisn ice ? Zar će nam vih muslimana, što nekad bijaše poslovično u našem ulema čekati kijam etski dan, pa tek onda povesti kakvu islamsku akciju ? Ovo je u istinu prevršilo svaku mjeru. narodu („m erham etli T u rci"), taj spada u spokojne i sm irene duše, gori od imana i nije „sah ija" i gafil u svom namazu i drugim ibadetim a: blago mi se takim desničarim a i desničarkam a, je r shvatiše svoj islamski poziv i odgonetnuše svrhu života. Ili v a l j a v o d i t i i p r e d n j a č i t i o r g a n i z a t o r s k i m r a do m, ili s k i d a j m o s a r u k e i br i š i mo sve nazive, pod kojima se r azumi j eva „a l i m" . Z apećnjaka je i onako previše, pa ako će.i ulem a u njih, nek ne gazi bar sv og bijelog i čistog vanjskog zn a k a . . . .N ašem nazatku nije Wiv Islam, nego naše krivo A vi, što vas B o g kuša „obasuvši vas svojim shvaćeno m u s lim a n s tv o r e č e jedan noviji naš učenjak. 1 ’ ^ s t a je tako. Istina ■ to, koju potvrgjuje naša po- n im etim a "! Šta da se vam a rekne i k aže? A šta vama v je st; ljad a naših m rtvaca i ranjenika, fak at, muslim ani k oji se ne slijedili d u h može zanijekati. Je r Islama, dok su vrstahu se u n aj­ *) Ova rečenica im a prema duhu arapskog jezika tu svrhu, da svrati osobitu pozornost na važnost upotrijebljenog kojeg izraza. „Akaba" bi inače značila: kršna staza". zdrave i mlade ratne m uzikače, što i nakon toliko hi­ im ate jo š i sad vre­ mena za teferiče i slatke razgo vo re? A šta da se kaže vam a, „m oderne" salonske dame u svili i lakovanim cipelicam a, vam a što se jo š i sad bav ite modnim li" stovim a i sv oj „d rago cjen i" život tratite u besposlici! �Broj 7. i 8. Strana 103. ,B1$ER“ neislamskom izmišljanju sredstava za vanjsko dopa- mogućila prihvat muftina predloga, da se sakupljeni danje? Zar vam Gospodar ne dade oči, usne i dvije novac ustupi „Merhametu*. Skupština je jednoglasno staze ? Zar ćete i dalje biti slijepe za žalosno stanje odbila muftin izvještaj i njegove predloge i pozvala ga svojih bijednih sestara; zar nije vrijeme da mjesto da nastavi akciju sazvavši širu skupštinu. Nu skupšti­ „lijepe li toalete!" izgovarate: „bijedna sestrice!“ ? na nije sazvana, premda je — sa ćursa „Begove džaZar vječno putem oholosti i ispraznog sjaja, mjesto mijeu proglašeno da će se održati odmah iza bajrama. stazom samilosti i islamskog samoprijegora. Nešto ću Oduševljenje je jenjalo i stvar spava kao 1 mnoge vam napomenuti: Prve muslimanke nošahu sanitetske druge. Pred licem javnosti dižem glas protesta i pi­ potrepštine, viđahu ranjenike i nošahu ih sa ratnog tam: „zar se ovako postupa u jednom životnom našem poprišta. Naši sinovi ginu. u dalekim tugjinama, pa pitanju?" zar da se ne brinete ni za njihovim samohranim maj­ Eto taki smo mi i naši „vjerski predstavnici*. kama, domaćicama i nejačadi? D o l j e s a t i m m o ­ Tako je u Sarajevu, a gdje je u Bosni i Hercegovini d e r n i m f r a k o v i m a i l a k o v i m a , p a za i s l a m­ bolje? Šta dadoše naši ratni „teklići" šta za jetime ski p o z i v ž e n e t j e š i t e l j i c e i o d a n e s k r b ­ učiniše naši prvaci i „pravi T u rc i"? I dok se kod nas n i c e ! Bog vas duži kao i nas, rod vas moli kao i muftije skanjuju na godine, katolički i pravoslavni sve­ n a s . . . Oh, dosta, dosta! Bog nam prosvijetlio um i ćenici smjestiše u Slavoniji na hiljade sirote djece. pokrenuo zamrlim osjećajima!... Pozvaše preko vlade i naše aut. oblasti, pa nam Sla­ vonci hrane više siročadi nego li ih je u tako-zvanom * * * „vakufskom" sirotištu! „Jadna Liko, šta si dočekala".... Neko će mi reći da sam pofalio i zaboravio „va­ Dao Bog, pa ovi reci potakli bar ulema-medžlis kufsko sirotište". Nu ja konstatujem da to nije naše na intenzivnu akciju, jer je zaista krajnji čas. Na na­ nego — v l a d i n o sirotište, budući mu trošak pod­ rod se može osloniti, jer se nikad nije oglušio koris­ miruje vlada svojom subvencijom, a ne nw svojim za noj i islamskoj akciji. Tako je bar do sad bilo. Na tvorenim kesama i lisnicama. Četiri godine n t a mitiše rad gospodo! Organizujte bar upotrebu zećata. Na rad mimo nas bez ikakva našeg opamećenja. Kroz to vri­ i na ćurs, gospodo!— jem e niti podigosmo sirotišta,-niti — što je još stras­ nije — ozbiljno povedosmo akciju za njego1 o podignuće. Vakufska direkcija vodi tobož akciju za žensko sirotište, nu kamo pusta sreća, da nije ni došlo do A. Hifzi Bjelevar. saborskog zaključka o uspostavi fonda za to sirotište. Možda bi se ostvarilo, a ovako će mu se fond usta­ noviti kad se i naši ženski jetimi nagju u tugjim ubož Kruševo i Bjeleviei leže daleko od glavne ceste. nicama. Muški su nam već pali u ruke časnih sestara. Pješak i konj mogu pristupiti, a kola nisu nikada kroz 1 to da su gdje, već u centrumu naše zemlje, pred ta sela prošla. Ni jahaćeg puta nema, nego izmegju ka­ nosom vakufske direkcije i našeg ulema-medžlisa . . . menja i šikara mora se verati dok prispiješ u ubavu kruInicijativu, da se pokrene akcija za osnutak islam­ ševačku dolinu ikojoj na desno jedno dva saihata leže skoga dječijeg doma doveše ad absurdum. Rijaset ju Bjelevići. Seljani ©e bave većinom gojenjetn stoke, pa se je bio objeručke prigrlio, nu stupivši u dodir sa sabor­ gotovo i ne vide kuće u tim selima nego samo štale i po­ skim odborom, prepustio ju je opće poznatoj ,,marnoj“ djelatnosti sarajevskog muftijskog ureda. Dok je kroz jate za stoku. Tek koja kuća proviruje izmegju njih bijelo okrečena sa slamnatim krovom. Jedino u Kruševu dvije 5 — 6 mjeseci službenog „uredovanja" poprimio kon­ su kuće cniijepom pokrivene i to kneza Matića. U Bjelekretne forme, predlog je izgubio svoju temeljnu cr tu : vićima je muhtareva kuća nešto viša, ali je već trošna od pokretanja akcije za sirotište, u koje bi se smjestila i stara, da bi je malo jači potres sravnio sa zemljom. siročad iz cijele zemlje, spalo se je na akciju za lo­ Naokolo se prostiru »trave«, pašnjaci sa ogradama i kalno sirotište grada Sarajeva. Pa da se je bar i to bujnom travom, koji- se vrlo skupo plaćaju. ostvarilo. Nu da, za to b: trebalo rada i akcije, a ko Za zvono. će to tražiti od sarajevskog mufti efendije? Da maknem pitanje sa mrtve tačke konstatovaću da su se preklanjskog ramazana tri četiri noći s vrlo dobrim uspjehom kupili prilozi i zavodili upisi obeća­ nih milodara, a lanjskog se je ramazana polagao ra­ čun o rezultatu tog pothvata. Na skupštini je priznao mufti efendija, da za cijelo vrijeme — dakle tokom jedne cijele godine nije od nekih ljudi ni zatražio obećanog priloga, a kamo li da je akciju nastavio i dovršio. Izjava je pobudila senzaciju, a kritika je one­ Seljani živu onim starim patrijarhalnim životom, koji je daleko od našega poimanja. Bliže su prirodi,nego našemu življenju. Neuki su i plašljivi, ako ih zastaneš u gradu, a veseli, prijazni i dobri u njihovu selu. Nijesu bogati, jer nemaju mnogo zemlje; - tek toliko koliko :m je nužno, da mogu svoju zajednicu ishraniti svojim. Čitavo im je drugo imanje stoka. Ni škole, ni džamije - pa ni crkve nemaju. Musli­ mani su i kršćani po imenu, po vejrovanju, ali po obre­ dima slabo su i čd n o i drugo. Raduju se lijepu vremenu �Strana 104. Br°j JJIS E R ^ i sitnoj kiši, a plaše se grmljavine i gustih oblaka, jer drže, da će donijeti tuču, ili kakvu drugu prirodi™ nedaću. Kad sijeva jedni uče duge dove, koje su od usta do usta krivo naučili, a drugi se križaju: Bože učuvaj! . . Da muhtar i knez ne odu na »nalog« i donesu od­ redbe oblasti, da oni ne kažu, kad će ramazan ili bajram ne bi niko znao. Tam o se ne računa po kalendaru, niti se zna kada je proljeće ili zima. Nezna se kada je prvi, a kada z a d n ji. . . Nekad zaborave: jeli subota ili četvr­ tak, pa pitaju po dvije kuće dok se ne slože: da je četvrtak . .. K lanjaju stari ljudi: nekad sabah odmah iza jacije, a nekad ićindiju U akšam. Akšam im progje, a većinom zaspu prije jacije. D rugi — mlagji i žene nikako i ne klanjaju. Nemaju kada!! N ajglavniji dogagjaj je igjenje u planinu . . . Onda nastaje jedna velika promjena u njihovu životu. Jedni idu sa stokom u planine preko ljeta, a drugi ostaju kod kuće. I to samo starci ostaju — mladost odlazi sa svo­ jim sta d o m . . . N ajbogatiji su Tabak Ibro i Sinanović Osman, -a u Kruševu Matići. Zemlje ni oni nemaju previše, ali je sto ­ ka velika: do hiljadu glava! U večer i u ju tro oživi selo kad se h a j' in vraća sa ispaše ili odlazi na ispašišta. Čobani sviraju uz svoje frule, a čcbanice pjevaju seljačke pjesme po jednom ne­ promjenljivom napjevu. A kad se tek pom o prema selu Tabakovo stado a za njim Sinanović. a često a iz* mješano o bo je 'sa velikim jarcem zvonurom, koji je uvijek išao naprijed' Pred Tabakovom kućom zaustavio bi se zvonar, okrenuo se prim a stadu, kao da je htio reći. »Z.irnnoiir .« pa bi ušao u p’. r strano dvorište. U dovica Ibre Tabaka izašla bi pred njega i uzela ga za rogove Onda bi on mahnuo glavom i zvono bi zazvonilo. Ovce i koze, kozlići i jan jci ulazili su na vrata. Č obanin M ušan Rizvić ostao bi na ulazu razgo ­ varajući sa svojim drugom Velijom Čavdarom, koji je čuv to stado Siinanovića. P a kad je i postljednja ovca i jan jac unišao zatvorio bi vrata i sjeo pred kuću. A Velija je otjerao svoje stado dalje. Sutra su se opet sastajali i išli zajedno. O d djetinjstva su zajedno. Sada su već odrasli — m ladići, zdravi, jedri. Oni n ik o g a .n e poznaju osim svoga stada i svog sela, kojeg iz jutra ostavljaju i u ve­ čer se opet vraćaju. Ni dane ne znaju, a sata niko ni nema u selu osim muhtara. U priči ljudi pričaju, kako je nekad davno već neki Halil B jelo jev ac napravio od drve::a saihat i ondje pod koščelovtm stablom pred muhtarevom kućom stavio ga na drvo, objesio gjunleta od kamena i pokazivao vrijem e. T o je bilo čur'o b o žje od neuka čovejka, koji nije nikad ni do u grad otišao. Vele u snu naučio. A onda je 6tišao u grad, da tamo pokazuje svijetu svoje znanje. T o je priča u koju jo š i danas svi vjeruju. 7 . j ft Mušan i Velija računaju vrijem e po suncu, a g0. dišnja doba po travi kako raste. Oni znadu, kad se sunce pomoli kroz granje muhtareve koščele, da je onda. J dan, a kada opet na večer baci svoje crvenkasto svijetlo u zamrljani pendžer ma D edin oj so b i, kako se ulazi u selo onda će brzo mrak. Podne je, kad sunce ostavi u hladu polovicu kruševskog blata. Tada i stoka' poilje k vodi, da u hladu prezimi je. N ajprije zvonar pogje niz strm inu zvoneći svojim velikim zvonom, kako preskače" po kamenju. O nda sve pogje za njim. N ajp rije jan jci dignu svoje glave, osluhuju... Onda poemu blejati, — potrče... A kako jedan tako svi... čitava stoka! Velija i M ušan polagano silaze k blatu da i oni u hladu zaspu dok vrućina pregje. Kruševačko blato leži rzmegju Bjelevića i Kruševa. Veliko je rnegjiu brdimai, te nikuda neotječe sivkai-ta voda po k ojoj se uhvatilo zelenilo. Ljeti nešto opane, a zimi i u proljeće naraste veliko. R aširi svoje sku-te visoko uz brda. I po tom se seljaci ravnaju, koliko je kiše zimus bilo, je li štetila ozim ici. A kako voda opada računaju kakvo će ljeto b iti; naime ili će biti više siušno ili kišovito. Kad se popneš na brd o »Staretina«, kako ga zovu, pa , igledaš oko sebe: vidiš lijep p rizo r! S jedne strane krušt čko b lato leži pred tobom , kao uspavano, okru­ ženo zelenim grm ljem , a s druge strane puca ti pred c č tn a .u daljini preko nižih brežuljaka fTutovo blato! S : e ga pozlatilo sa svih strana pa bi rekao, da to i ni voda nego rastoplejno zlato, koje ti o či zasljepljuje. Ne m ožeš dugo gledati, je r bi ti došla nesvjestica . . . M ožda se ova dva blata i sastaju kroz pore zemlje, da zajedno idu dalje i dalje . . . Stv araju rijeke, potočiće i opet ih nestaje pod zem ljom ! P riro d a je tajinstvena i neo d k riv e n a !............... M ušan i V elija dolazili su svaki dan blatu sa svojim stadom, da u hladu otpočinu. Haijvatn polegne oko vode. N jih dvojica izvale se na zelenoj travi, nešto m alo požućeloj od sunca, naslone se na ruku, pa pričaju jedan d ru g om : — Ž ito je d o bro .izraslo, pa počelo mjestimice i sazoravati — govori V elija — jo š nekoliko dane, pa će se kositi. Onda ćemo sam ljeti i sprem ati se u planinu » E , onda će biti pogače od n o vo ga! — J a imam ove godine novu košulju , a kaže mi tetka, da će mi gaće skrojiti za planine, — nastavlja Velija.. »A meni su kupili tozluke i pas — hvali se Mušan, pa će mi i opanke kupiti. — V aljaju kad je kiša — veli drugi — a ovako je ljepše bos. '»V ru ćin a je nastala. U Bjelašnici naći ćemo jo š sn ijeg a u jamama. »E, tamo će biti lijepo. — N aći ćem o opet one stare kolibe, koje su puste bile preko zime. » . . . . I u kojim a su vukovi z im o v a li. . . �Broj 7. 1 8. .BISER« - Poći će i Matići tamo. » . . . I muktarevi. . . lađa je nastala šutnja. Mušan je počeo drijemati pa za čas zaspao. I Velija se izvalio na legja. Tek što bi sklopio oči zazvonilo bi zv o n o !. . Velija bi podigao glavu. Strana 105. Mušan se protezao, zijevao tjerajući rukom muhe sa sebe, progledao i rekao: vSviraj V e lija !. . Meni se svigja! Slušam ja kroza s an. . . 1 opet bi zatvorio oči. (Svršit će se.) Opet mi on ne da spavati.... Bacio bi se kamenom prema jarcu, a zvonar bi za­ stao, trelmo g,kavom, a zvono zazvonio. Kao da je iza­ zivao! . . . Velija bi opet legao metnuvši ruke pod glavu. Počeo se zavoditi u san. Eto, — vidi u polusnu — kako ide u planinu, a pred njim nebrojeno stado obilježeno i zaistrijezeno. vi n­ ce je. Digla se prašina, kao oblaci. On svira uz frulu i skreće sa glavne ceste, da pogje prijekim putem prema planini. Opet progledao. Stado je mimo ležalo kraj vode, a zvonar iabakov hodao izmegju ovaca. Zvono je opet klepetalo. Nekad bi opet za velike vrućine neprestano zvonar hodao i zvonio svojim zvonom, da nije mogao Velija ni zaklopiti o č i ju ... (Jazio je po janjcima, po kozi- .ma, pa nastalo blejanje i kmečenje, da bi natjeralo \ eiiju na bijes. Skočio bi na noge uzeo kakvu štapinu . potjerao zvonara. Un bi otišao do vode i legao. Komarči g opet uno kladi, pa bii us.ajao i njegao, a zvono »se navije* cumo... Velija bi rekao tacia Mušanu: .— Skini mu ono zvono, ili ga zatisni travom nek ne zvoni! »A kako bi se stado sabiralo — kako bi išli bez zvonara? . . upitao bi Mušan. — Pa gonićemo m i . . . »Neznaju oni t o ! . . Oni idu z a g 1 a s o m ! . . Velija nije više spavao. Svirao je na fruli i slušao u daljini — tamo preko blata složnu i lijepu pjesmu. (Jled io kako maleni talasi plove vodom, kako se slijevaju jedan u drugi, da ih opet jedan kolovrat rasijeca. . . iNastaine jeono veliko koto— biva sve veće . veuc aoiz se ne izgubi u daljini. Kad bi očuo Velija pjesmu preko blata prestao bi svirati, ili bi je samo lagano uz lrulu pratio, a Mušan kraj njega koliki je dug hrkao . . . Pa kao da je i hajvan razumio taj skladni glas — pjesmu i frulu digli bi glavu, naćulili uši i slusali. Kao da osluhuju, kao da i oni o sjećaju !. . Jedino koze su mirno ležale, a jarac zvonar hodao. Zvono je čegrtalo — čegrtalo ružno praveći oštro disonancu. M ož­ da je to zvono od kakva uroka udovica metnula jarcu, jer je bilo vrlo veliko; što goveda nose. On je hodao po suncu oko stada, silazio vodi i pio . . . Tad bi se digle i ovce — i koze, hodali za njim po suncu. Komarči bi navalili, nastalo blejanje u kojem se gubili glasi pjesme i frule. Hazlm Muftlć: Život i rad radi Boga. (|edan vaz o širkju). „Allah džell-šanuhu neće oprostiti da mu se ^pri­ družuje u božanstvu, dočim će sve ostalo oprostiti kome hoće"! To je doslovni prevod jednog ajeta iz Kur-ana (dž. š.). Nu da to bolje mognemo razumjeti, moramo biti nešto opširniji. Naš stvoritelj i gospodar Bog (dž. š.) utvrdio je i odredio kur-anom i porukama preko svoga poslanika planove našeg življa na ovome svijetu. Po tome je kazao šta smijemo a šta ne smijemo raditi. A znao je da ce nas naše slabosti i druge okolnosti u životu više puta navesti, da nešto hotimično ili nehotimično protiv Njegovih propisa pogriješimo, pa da ćemo radi toga dolaziti u razne neprilike i da ćemo u vjeri tražiti li­ jeka i razjašnjenja. Za to je Allah (dž. š.) preko svojih poslanika vazda poručivao ljudim a: Nemojte činiti Širća, nemojte se sa svojom glavom igrati, pa koga jo š osim Mene smatrati i obožavan kao Mene. Jer toga neću nikome i nikada oprostiti. A ostalo ću sve i sva lahko opro­ stiti i za sve ćemo lahko račune sviditi, a širća, i opet vam napominjem šiića, širća — neopraštam. Širća se čuvajte više nego salge, nego ljute guje otrovnice i više nego žeravice žive! Jer ja sam samo jedan jedini Bog, vaš stvoritelj, vaš hranitelj i branitelj, vaš usrećitelj, pa ko mene je ­ dinog takovim priznadne i uzpriznajeme u cijelom svome životu, ja ću ga i usrećiti, a onaj, koji nekoga drugog ili nekakvu stvar, pa ma kakva god bila, bude prizna­ vao kao što Mene treba priznavati i bude nekome dru­ gome pridavao neki dio Moje svemogućnosti, Moje sveznanosti i Moga Božanstva, ja ću takog odmetnika u svoje vrijeme na svoj način kazniti, a kad me tada bude molio za pomoć, preporučiću mu za pomoćniKa onoga suparnika, kojeg je samnom poredio. Pa nek onda vidi imali Moj „suparnik" kakve snage! Ti ćeš sada reći: — E , pa to je stvar jednostavna! Ja vjerujem Boga jedinoga, vršim Njegove zapovjedi, klanjam, postim, radim i potpomažem druge; ne pijem, ne kradem i ne otimam. Živim tako i nikad mi ni na kraj pameti ne dolazi da držim da imade ko moćan kao Bog. Po tome što si sad kazao, da će Bog oprostiti sve osim širća, vidim, da odsele smijem što god i po �Strana 106.. Broj 7 j a „BISER" griješiti, pa i koju vjersku zapovjed izostaviti, jer će mi biti oprošteno. A širća ću se beli ču vati! Je st, površno, uzevši to je sve tako', ali pošto širća imade nevidljivoga i n eosjetljivoga to ćemo mi koju progovoriti o širću u širem smislu, pa kad ga upoznaš, moći ćeš ga se bolje čuvati. Širć je šejtanovo sjem e, kojim nas na svakom koraku nastoji zavesti sa pravoga puta, odalečiti nas od našeg Stv oritelja i tako nam upropastiti svrhu na­ šega života i učiniti nam budućnost crnom. A nije to ni lagahan postao boriti se proti traj­ nom šejtanovom zavagjanju. Jer neznajući šta je to Njegove zapovijedi znači, da ga ne slušam o i tj a I)U| se protivimo. Pa opet i kad sav život provedemo j2_ vršujući božije zapovijedi, ako ne budem o imali pri tome iskrenosti i huluza, možemo sve izgubiti i pastj i, nesreću, a kako je stalo onda sa oni m, koji niti fc. vršuje božijih zapovijedi, niti o svom e Gospodaru vodi kakva raču n a! Ko imade kuću, ali jo j krov istrulio i isprovaljivan, čim bude kiše, okisnuće, a za onoga koji se trefi na polju, ne treba ni g ov oriti! T ebe je odavlen spremio neki T v o j veliki prijatelj da odneseš u neki drugi grad (n. pr. u S arajev o) jednu posudu (meda ili kakvu d ragocjen ost, stvar) i dao Ti sirć i nepoznajući kako se proti njega bori, više puta čineći neko dobro djelo, — g rije šiš! Više puta T i klanjaš ili postiš ili daješ prilog u je u tu svrhu vlastita kola i konje, k a ja s e i uzde, ka­ dobrotvorne svrhe i čini Ti se da zaragjuješ sevape, a kad tam o, izmjerivši sve to na fine duševne terezije na kojim se nevidljive dragocjenosti mjere, uvidiće se, da je sve propalo, jer se u to dobro um iješao sićušni trunak razarajuće tvari, najžešćeg otrova, a to je s t ; sve bilo nam ijenjeno nekom drugom, mjesto u slavu Jed in og a! Da se bo lje mognemo razumiti, nap.ravićemp f. dnu nego oči svoje u glavi i gledaj da ga na odregjeno mjesto neoštećenog uručiš, a eto i te stvari pa se banicu i ambrelu, te kandžiju opskrbu. Rekao ti je i tvu na p o lask u : potrebnu drugu »M ed čuvaj više s njima posluži, mnogo će ti valjati u putu za obranu jer će na te napadati u putu pčele, muhe i mnoge druge napasti, vrane, hajduci ali se ti brani i čuvaj mi meda. Ako medu što bude, ne idi mi na oči, pa makar Ti ostali i konji i kola i horm a i sve drugo Štećeno. prispodobu. Nu znaš da mi je do meda toliko stalo, da volim Svako selo imade svoga jednoga m iuitara, koji zastupa seljane naprama vanjskom svijenu i brine se o potrebama cijeloga sela. Je J a n od seljana u nek j pri­ lici nazove nekog drugog seljanina muhtajom i oda mu počast, kf ja sam o pripada pravom muhtasu. da nj u redu uručiš, pa m akar sve zdr ihio i izlomio. Sta će se sada dogoditi onom e seljaku što se je odmetnuo od pravoga m u ktara? Bez sumnje će mu se muhtar osvetiti i nanijeti će mu štetu i to vrlo o sje t­ sro tako nas je svakog naponase stvorio naš m.jostivi svem ogući G ospodar i sprem io nas da pro- D ontseš li med kako treba, ostalo braneći se p rijatelji sm o, kao štu smo i bili, a učuvaš li uz to i ostalu opremu, zna ćeš ko »am ja i vojoj nagradi se ne će znati cijena" I putujemo po jedan komad života i ponesem o sa sobom ljivu i kad mu bude nužda da svrši nekakav posao na mjestu gdje se muhtar pita, muhtar ga ne će ni p ogledati! kao Osim ako se bude pravovremeno pokajao i sa muktarom potpuno uredio svoj od nošaj! A na polasku nam je rek a o : Eto znaš Me i priznaješ M e! Sada putuj taki kakav jesi i nemoj se ša­ (M olimo od Allaha (dž. š i da nam prispodobu!) oprosti ovu Cijeli je svijet kao jedno selo ili jedna m ahala i tog je sela jedan jedini Muhtar, jedan jedini Bog, koji je cijeli svijet stvorio, cijelim svijetom upravlja, i sve što je živo hrani i napaja. O dregjuje kad će se ko ro­ diti, koliko i kako će živiti i kada i gdje će umrijet i sve »stalo. Za to on hoće da sam og Njega i priznajemo pravim gospodarom , pa nam je to po svojim poslani­ cim a poručio i kazao jo š, da nam to priznavanje, neće biti neplaćeno i nenagragjeno. Ali On hoće, da to priznavanje bude iskreno, od srca, sa huluzom ! Priznavati Boga (dž s.) svojim pravim i jedinim gospodarom dužni smo na prvom mjestu srcom , a onda očitovanjem u govoru u svakoj prilici a zatim vanjskim form alnostim a, koje je On opredjelio i naputio nas, a lo je vršenjem Njegovih zapovjedi. Jer ako nevršimo Njegov amanet čisto i iskreno moramo nenatrunjeno i potpuno života Njemu donijeti. vjero van je, na kraju koje zemaljskog liti sa svojom glavom , da bi se u putovanju i za dlaku promijenio. Hoću da Mi taki, kakav je si i na koncu putovanja potpun ostaneš i da mi uručiš moj amanet koji ti sad pre jaje m , a to je čisto i halis vjerovanje. Znaš d a 'ću trajno biti kraj tebe. M otriću te ne­ prestano. G dje me god zazoveš u pom oć, pomoći ću t . Ali pošto će tvoj put biti skopčan sa ražnim po­ teškoćam a i kušnjam a, dajem ti za pom oć vlastita kola razum, k& f'je^ -^ v id . Da konjim a i kolim a možeš lakše upravljath evo fi’i^imsta horm a a to je klanjanje namaza u k o je iM jfe š Me se često sjećati, spominjati Me i dolaziti m r^fl|lo sje te . Da u putovanju ne pokisneš ili da te sunčSfli^žega ne bi spalila, evo ti dobar čador, a to je post kojim ćeš svoje strasti slam ati. Evo ti i kandžija s kojom ćeš bodriti svoje konje da ti kola brže idu i izmiču nasrtajim a mnogih razbojnika, šejtana, asiluka,“Oholosti, obraženosti i drugih zavod­ ljivih napada. T a je kandžija dužnost d ijeljenja žeća ta i potpomaganje sirotinje u M oje ime ! �Broj 7. i 8 „BISER1 Kada svoje putovanje dovršiš, Ja ću te dočekati i pregledati tvoje svjedodžbe o cijelom tvojne radu i življenju. Na prvom mjestu ću u svjedodžbi gledati, kakvo ti .je bilo ponašanje. Ako tu bude stajalo, da si sve u Moja ime činio i da sam ti Ja bio jedini cilj, onda ću te i uzeti sebi i sastaviću te sa drugim Mojim prija­ teljima, a za ostalo ćemo lahko račune sviditi. Budeš li mi uz to donio i onu svu opremu u redu, onda ćeš viditi, ko sam J a ! Onda tvojoj plaći ne će biti kraja ni konca. Dočim ako Ja nagjem u tvome vladanju, da si Mene zaboravio, pa si u nečije drugo ime nešto činio, oda će ti biti uzaludne sve druge odlike navedene u tvojim svjedodžbama Zalud će ti biti i namazi i po­ stovi i hadžiluci i zećati i sadake pa sve da si mili­ junima dijelio! Iz gornjeg se vidi, kad se uoče sve navedene smetnje i zapreke u životu, da se je od svega drugoga lakše učuvati nego od širća. Sve je lahko u onaj drugi grad odnijeti, ali med najteže! Pa u kojim prilikama najobičnije čovjek može da počini taj grdni grijeh, kojim može sebe i svoju hu dućnost upropastiti? U vrlo mnogo slučajeva. U nebrojeno prilika. (Ža to je vrlo korisno često se kajanjem obrac.ati Bogu dž. š.) i moliti Ga da nas On sačuva i u pomoći r m bude pri obrani od nebrojenih vidljivih i nević ] . ih neprijatelja!) Neko je naumio pomoći kakvog siromaha novcom, odjećom ili hranom i to čini za to, jer će mu u nekoj drugoj prigodi ovaj siromah pripomoći sa svojim priznjanjem i pohvalom, kojom će taj dobročinitelj do moći se kakvog unosnog mjesta ili dobra glasa u na­ rodu. Ili je podijelio za to, što to voli njegov stariji ili predpostavljeni i tome slično. Tako darovanje ne samo da je bez sevapa, nego je još i griješno, jer darovatelj, nije prvobitno mislio, da pomaže nemoćnoga radi toga, jer to potpomaganje voli Bog (dž. š.\ koji sve daje i svakog potpomaže. Tako je isto i sa ibadetima, klanjanjem namaza, poštenjem ramazana, putovanjem na hadž, iskazivanjem dobročinstva i u svima dobrim djelima. U svemu treba da je glavna svrha — postignuće Allahovog zado­ voljstva. Za to su stari dobri ljudi u davnašnjim vreme­ nima rfajvolili milostinju dijeliti u tajnosti. Na primjer ostavi novac ili kakav koristan pradmet na putu, kuda će 'siromah, proći i naći je. Dijelili bi u mraku ili za­ motavši se da ih siromah ne bi prepoznao. Napisali bi kakva djela sa savjetima i poukama pa bi ga bez potpisa ostavili na kakvo drvo ili zid, gdje će ga moći drugi naći i čitati! Tako su dakle činili kod dobročinstava koja nijesu obvezatna, farz, a to sve radi toga, da im djela budu namijenjena samo i jedino božijem zadovoljstvu. Strana 107. Ali se obvezatni ibadeti ne mogu i ne trebaju kriti, jer kad bi se i ovi kriomice vršili, onda ne bi trebalo džamija ni mekteba. Šta više ove treba što više, u zajednici vršiti. Svaki namaz u kojem imade više džemata, Bogu je makb.ihnji od onoga u kojem je manji broj džematlija. Kad neko nešto poduzme u božije ime da čini, onda ga u onome poduzeću božija pomoć prati i za­ preke mu se same uklanjaju s puta, dočim ako i u polovici takog poduzeća svrhu svoga posla, nafruni nečijim drugim osim božijeg zadovoljenja, nefaljeno će nabasat na kakvu bilo zapreku i poduzeće će morati zapeti. Neki je čovjek koji je vrlo, uredno živio i svoj život provodio u ibadetu doznao, da u nekom selu imade jedno drvo kojem se ljudi klanjaju i obožavaju ga, za to se ovaj uputi u to selo, da to drvo posiječe te tako onaj svijet dozove pameti. Kad je ovaj dobri Čovjek bio blizu onoga sela susr tne šejtana u čpvječijoj spodobi, koji ga stan'e odvraćati od njegovog nauma govoreći mu, da to drvo ništa ne smeta, a što ljudi skrenuli, te to drvo počeli obožavati, da je to njihova stvar, pa će oni, ako se ono drvo posiječe, početi se moliti stablu. Dobri st nije dao nikako odvratiti od svoga na­ uma šejtan kad vidje da mu nepomažu zavaravanja, okrenu se odupirati i na pošljetku dogje i do tučnjave. Najkasnije se njih dvojica uhvate u koštac i stanu se hrvati. Š o ono reknu, hrvali su se ljetni dan do po­ dne. I na koncu dobri nadjača i šejtana obori podaše i stane ga daviti. Kad šejtan vigje da je nadjačan, domisli Se opet nečemu pa reče: Ja vidim da se ti ne možeš odvratit od svog nauma, ali poslušaj ti mene jo š n.što : Ti si Čovjek siromašan i potreban da se baviš sam o sebi, a da ne zamećeš kavge sa svijetom. Da je Bog htjeo, da se ono drvo posječe, on bi u tu svrhu poslao svog po­ slanika. Tebi ništa dakle to drvo ne smeta, ako ga ti osobno ne obožavaš. Vrati s t ti svojoj kući pa tamo u svom ibadetu i tišini živi, a ja ću ti zato svako jutro donositi po dva dukata, koja ćeš pod jastukom nalaziti!" Ovo se orbazloženje i obećani dukati dobrom čo­ vjeku dopadoše, te pristane na ponudu šejtanovu i vra­ ti se svojoj kući, gdje nastavi svoje staro životarenje u ibadetu. 1 zbilja, prvog jutra dok se probudio nagje dva dukata. Ali kad bi drugo jutro, a ono pod jastukom nema ništa! Sad se iznova rasrdi i krene u selo u čvrstoj odluci, da ono drvo prosiječe. Opet ga sretne onaj isti šejtan i kao i prije, sta­ ne ga odvraćati, ali >kađ nije moglo pomoći milom, okrenu se opet hrvati. �,BI$ER“ Strana 108. A li ovaj puta šejtan nadjača dobroga čovjeka obori ga na zemlju. Dobri kad vigje da je p o bjeg jen, upita šejtana: „K ako to, prije sam ja tebe nadjačao, a sada ne rnogoh?" ,Z a t o “ odgovori mu šejtan „jer si se prije borio radi B o g a, a ovaj put radi dukata! Neka nam je dragi B o g na pomoći, da sav život provedemo u poduzećima, koja će se uvrstiti megju one poslove, što su svršeni sam o u slavu i zadovolj­ stvo našeg Jedin og gospodara! Brojci g jini potpisom na sam oj knjizi, da je dotični kod njega slušao predavanje po tom djelu. T o je, čini se, bilo sve, što je učenik dobio od svog učitelja, koji o sposobnosti učenika nije ništa odlučivao, nego je to imao dokazati sam učenik držeći korepeticije (m uzakjere), a kasnije i samostalnim predavanjem mlagjim a. Priznanje kolega i broj slušalaca ovakog mladog alima odrediće visinu nje­ gove sposobnosti i spreme, podići ga na časno mjesto učitelja ili ga napustiti. Koja djela i iz koje grane m orao je jedan učenik studirati, pa da se smatra, da je nauku svršio, ne može se tačno utvrditi, jer se to svakako tokom vremena mi­ jenjalo, a i nema dovoljnih vijesti o tomu. Stoga ćemo M. 0 . N arcis: Bijeti vjetri. se morati zadovoljiti s vijestima o propisanim naukama u Azharu, što će kasnije slijediti. Držanje javnih predavanja u džamijama bila je s G le ! B ’jeli vjetri drhtav nemir liju početka sasvim privatna stvar dotičnog učenjaka i nje­ Po srca muzičnoj svili, I zlatnom pjenom satkaše v iz iju : Intimu ljubavnoj v. l i . . . govih slušalaca. Ulema je to činila po sv ojoj dužnosti, koju im propisuje Islam, jer je po Islamu grijeh znati, a drugom ne kazati, a mladost željna nauke pobugjivala i ulemu na rad. S lu tim : nagon jo j kroz maglicu planu, I pelud jasm inski strese S čipkastih tajni. U blijesku pjanu Islamska odredba o idžtihadu i opći slobodni duh, ul ■i je vladao u prvim stoljećim a, bo d rio je islamske :ake, da svoje nazore i teorije u dogm atici i pravu Žmirkaju fine noblese. ovako j jvno i otvoreno ispovijedaju u džamijama, da tu San plavih sfera s bisernom jo j lunoir stiču si; \'U i priznanje na ovom, a sevab na onom svi­ tu, jei vrše propisanu im dužnost. Niz refleks šutljiv k o r a c a ; D ragulj iz sjene u njedrašću punom Ljubavni pogled jo j baca. Na stvari svud se poezija prosu Kroz čuvstvo plamene b o je ; U slatkoj čežnji, što mi lice osu Srce ću proliti svoje. C jelov mi v o jn a . . . 1 vizija strasti U zreloj lomi se struji: Č uj, b’jeli vjetre, u snu in cje slasti Jecaju mrtvi s la v u ji... Višegrad. Naravno je, da u prvim počecim a nije bilo mnogo znamenitih poznavalaca K ur’ana i hadisa i s njima ve­ za a dogmatičkih i pravnih pitanja, pa su se i ovaka predavanja mogla držati sam o po velikim džamijama onih gradova, gdje su se naselili sahabei-kjirami i oni učeni muslimani, koji su od njdh slušali tumačenje K ur’ana i hadisa. Osim Meke i Medine bijahu središtem znanstvenog rada nova prijestolnica Damask i novo­ osnovani vojnički gradovi Kufa i Basra. Kasnije se sve više i više povećaje broj napučenih gradova i u njima velikih džamija, u kojima se drže javna predavanja, vode znanstvene diskusije izmegju pripadnika jedne i druge političko-vjenke stranke, pravnog sistem a ifi dogmatičke škole i si., a marljiva pera učenika to bilježe i predaju mlagjima, da tu g rag ju sistematski srede u klasična djela dogmatike i prava. M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih A rapa. (Nastavak.) U prostranim džamijama velikih gradova nije držao predavanja jedan nastavnik, nego i više ih, jedan jednu granu, a drugi drugu, jedan u jedno doba, a drugi u drugo, a često i više ih u isto vrijeme. Učenik je polazio na više predavanja i učio, koliko i kad je htio, a birao sebi učitelja po volji. Učeniku, koji je m arljivo polazio predavanje, potvrdio bi učitelj svo­ Džamija dakle nije sam o vanjski znak Islamskog kulta, nego ujedno prvo i najviše učilište, gdje se gojila znanost i širila prosvjeta u najšire slojeve naroda. Po­ mislimo samo,, koliko je m oglo biti ovakih džamija, u kojima su se držala javna pred«yanja u doba cvjetanja istočnog i zapadnog hilafeta, kad je vlast islamskih halifa sezala od Him alaja do Atlanskog oceana, od obala Kaspijskog jezera, C rn og i Sredozem nog mora i podnožja Pireneja do u dubine Afrike i obala Indijskog oceana; kad je u sam oj prijetsonici Bagdadu bilo preko 100.000 džamija, u Kairi 30.000, a u Kordovi samo ve­ likih 3 0 0 0 1)! Uzmimo, da je samo u svakoj stotoj dža') Oj. Zcfjdaii: Tarihuttcmvikiim, II- IKK. IVO. V, 91. �Broj 7. i 8. Strana 109. ,BISER" iniji držano ovako predavanje, opet će broj ovih učilišta daleko nadmašiti današnji broj škola u tim krajevima, a početnih škola, koje su malne uza svaku džamiju bile postavljene, biće kud i kamo više! A koliki bi tek onda mogao biti broj učenika i slušalaca u tim učilištima! Medresa. Naučni zavod, koji je po svojoj uredbi mnogo više sličio današnjim uregjenim školama, bila je medresa (učilište), koja se osniva tek u V. (XI.) stoljeću. No osnivanjem i uregjenjem ovih zavoda nije se umanjila važnost prvih (džamija), jer su islamske znatK)sti i čisto vjerske i svjetske doživjele svoj vrhunac in-ccvata u džamijama prije osnivanja medresa, a mnogo­ brojni veliki učenjaci i njihova klasična djela u svim granama znanosti nikoše i živješe prije otvorenja prve medrese. U džamijama, bolnicama, tekijama, javnim i privatnim knjižnicama, te privatnim stanovima i znan­ stvenim klubovima gojila se i zvaila znanost ništa manje nego i kasnije u uregjenim medresama. Medresa je mogla samo uspješnije i brže raširiti u široke slojeve naroda umne tvorevine velikih mislilaca II., III. i IV. stoljeća, zgodno i sistematski rasporegjivati ih i tražiti način lakšeg razumijevanja, i ✓ tumačenja. Pa tako je i bilo. Nakon IV. stoljeća nije ni u jednoj grani isl. vjerskih ili svjetskir znanosti nastala kakova bitna promjena ili ve­ lik korak naprijed, a da o tom nije bila prije zasagjena klica, sve se vrzalo oko starih klasičnih djeta, tum čilo se i sregjivalo gradivo, iz čega je nastao nepre dan broj manjih, srednjih i viših komentara, izvadaka, trak­ tata, rasprava i raspravica. No ne smije se s tog važnost i vrijednos samt me­ drese umanjivati. Ona je vrlo uspješno vršila svoju zadaću širenjem znanja, ona je kao rasadnica prosvjete evala u doba, kad je tamna koprena neznanja i barbar­ stva pokrivala veći dio poznatog svijeta, a sa onim neprocjenjenim blagom znanja i umijeća, što se gojilo baš u oyim medresama, kitio se i cijeli' svijet sve do pred 2 - 3 stoljeća. Islamski kulturni historičari ne slažu se u pitanju, kada je osnovana prva medresa niti gdje. Sigurno je samo, da je prvu veliku medresu u Bagdadu osnovao N i z a m ul-m u ) k T u s i,1) vezir Melikjšaha, -o’džuč') Ebu Ali. Elhasan ibmi Ali sa dičnim imenom Nizafnmlmutk bio je jedan od najvećih dobrotvora r najzaslužcnijih mu­ ževa istočnog hilafeta u V. stoljeću. Rogjen je 40S. u 1 usu- Za Tugrulbega, prvog vladara dinastije Seldžuk, uspeo se do časti vezira, koju je obnašao i za vlade obojice naredi>li vladara: Mp-Arslana i Melikišaha- Umro >e 485. Iza smrti sultana AlpArslana, kod koga je on uživao veliko povjerenje, nasta bor­ ba za prijesto izmegju njegovih sinova. Nizamul-mulk pl iskoči u pomoć M-tflikjšahu i osigura mu prijesto. a on.mu iz zahval­ nosti predao -svu vlast u ruke tako. da je Nizamul-mulk go­ tovo 20 godina niegraničeno vladao. Mudrom i pametnom upra­ vom pošlo mu je za rukom zavesti red i mir u državi i privući sebi najveće protivnike dinastije. Neumrlu je slavu stekao osni­ vanjem mnogobrojnih kuća znanosti (dur-uUrlmi), medresa, tekiia i uboških kuća. gdje su učitelji, učenici i siromasi dobivali besplatnu opskrbu i stan- Takove zavode podizao je .on po ci- kog sultana, god. 457. po hidžretu (1067.), koja se po njemu naziva »Nizamijja«*). Velika ova medresa je monumentalna gragjevina, a sagradio ju je arhitekt Ebu Seid Safi. Za uzdržavanje njezino uvakufio je Nizamul-mulk dućane, koji su sagragjen' oko nje i druge nekretnine, od čega je bilo go­ dišnjeg prihoda oko 60.000 dinara (1 milijun kruna). 10. Zul-kade 459. (22. septembra 1067.)*) uoči ponedjeljnika bilo je svečano otvorenje medrese i prvo pre­ davanje držao E b u N a s r I b n u s - S a b b a g , mjesto imenovanog prvog muderisa E b u I s h a k E š - š i r a z i j e, koji je tek .nakon 20 dana otpočeo svoja preda­ vanja Veliki ugled i opće priznanje, koje je Eš-širazi uživao u učenom islamskom svijetu, privukao je veliki broj učenika u ovu medresu. Sam je govorio, da nije u svom putovanju došao ni u jedno mjesto, a da nije našao tu po kojeg svog učenika, koji je zauzimao časno mjesto. Potanjih vijesti o uregjenju ove medrese nema. Zna se samo, da je bila na veliku glasu i u kasnije doba i da su u njoj držali predavanja znameniti islamski učenjaci, od kojih ćemo ovdje neke n abrojiti:') Prvi je bio gore spomenuti Eš-širazi, pisac mnogo­ brojnih djela o pravu i dogmatici, megju kojima su zna­ meniti. I tienbih fil-tiikh (doživilo je preko 30 komentara) i Elmuhez/eb o pravu, Hikmetul-iškar o tesavvufu i Akidetus-selef o dogmatici i dr. 2 Ebu Sad Abdurrahman Elmutavvali; 3. Ebu Nasr Abdus-Sejjd ibnus-Sabbag, koji je, kako je gore rečeno, prvi držao predavanje u Nizamiji. Bio je priznat učenjak kao i Eš-šira i, pisac kod Šafija najviše cijenjenog pravnog djela Eššamil i drugih; 4. Ebu Bekr Muhammed ibni Ali Eššaši; 5. Ebu Jusul Jakub El-Isferaini, pisac djela Elmustazherij; 'jeloj državi i trošio na njih — veli se — oko 600.000 Umara (od prilike 10 milijuna kruna). Osim velike medrese u Bagdadu osnovao je on još po jednu medresu u Isfihairu, Nišapuru. Hcratu i drugim mjestima; sve ove medrese zovu se po njegovu imenu »Nizamijje«. — Oj. Ze'jdaiii: Tarihut temedun III., 200. »Njegova misao bila je prije svega upravljena na unapređivanje znanosti; kao što je Melikjšah u Nišapuru i dr. mjestima, tako je i on u Basri. a najprije u Bagdadu osnovao medresu, a to i« nešto slično našim univerzuma, ali u prvom redu teološkoiurističkog karaktera. Ova je medresa. prozVanta po njemu Nizamijja, bila prvo mjesto ućenljačkili studija u seldžučkom carstvu i ostala je taka kroz teška vremena, koja 6c kratko­ trajnom procvatu brzo učiniti kraj, sve do provale Mongola«__ Dr. A. Miiller: Der Islam in Morgen- und Aheudland, III.. 95-) Spominje se, da je u Nišapuru. glavnom gradu pokrajirfc Horazau. osnovano vjše medresa (Bejhekijja) Seidijja i dr ). prije nego. je Nizamul-mulk osnovao u Bagdadu veliku medresu, pa da ie i sam Nizamul-mulk osnovao jednu medresu u Niša­ puru prije one u Bagdadu. Prednost, koja se daje bagdadsko* Nizamijji«. biće valjda s toiga, što ie ona u Bagdadu prva • što su učenici bili n taj medresi svim opskrbljeni. :l) V. Wustenfekl; Die Academien der Araben und ilire Lelirer- Obtlingeit 1837. str. *. ’) Po NVijstcnieklu odnosno Umi Suhbovoj: TabakaUisSntijje. �Strana 110. Broj 7. j g ,BISER' 6. Ebu Abdullah Husejin ibni Ali Et-Taberi, pisc velikog pravnog djela K jitabul-udde; žane medrese u Kairu, («a to je najstarija' medresa u tom gradu) Aleksandriji, Kudusu (Jerusalem u) i drugim mje­ 7. E bu Muhammed Abdul-Vehhab El-Farisi, autor jedn og tefsira, gdje je spom enuto preko 100.000 stihova kao ševahid. Veli se da je napisao preko 70 djela; stima. 8. Ebu Bekjr Muhammed Et-Tem im i, daleko poznati vaiz; Es-Sam ani, 9. Ebu Hamid Muhammed E 1 g a z z a 1 i, čuveni islamski učenjak i pravnik Šafijskog mezheba. Koliko je .priznanje i ugled uživao, vidi se po dičnim imenima, koje mu učeni svijet daje kao Zejnuddin, ( nakit vjere) i Huđdžetul-islam , ( = neoborivi dokaz Islam a); 10 Ebul-H asan Ali ibni Muhammed E t-T ab eri; Znamenit je takogjer, vladar Erbilla Muzafferudidm (um ro 630.), koji je osim medresa: osnovao velik broj strofcištai za djecu i siromahe. Za Salaihuddinom su se poveli njegovi potomci i drugi vladari Egpta i Sirije, pa je tako b ro j medresa u samom Kairu narastao na 25. Kad su kasnije tamo zavladailiMamelučki sultani, nasta pravo natjecanje izmegju suitama i velikih b o g ataša; za kratko vrijeme podiže se jo š 45 medresa, te je u polovici IX. stoljeća za života spi­ satelja povjesničara Elm akrizije bilo u K atari 70 me­ 11. Ebu B ek jir Muhiamed ibmii E š-šaši, sia počasnim imenom Fahrul-islam (ponos Islam a), komentator Sabba- dresa. Osmanlijski sultan O rhan (um ro 761.) prvi je osno­ gova Eššam ila u 20 svezaka; 12. Ebu N asr Abdur-Rahim El-K ušejri, En-Nisaburi, koji je svojim oštrim prepirkama sa Hambelijam a skom carstvu jesu medrese sultana Fatiha i one suitama izazvao veliku bu nu; 13. Ebul Futuh Ahmed ibni Muhammed E l g a z z a 1 i, brat E bu Hamidov i njegov nasljednik na pro­ fesorskoj stolici u N izam iji; 14. Ebul-Feth Esađ El-M ihani, koji je dva puta bio namješten u N izatnijji; vao medresu, a za njim su slijedili ostali sultani i veliki dostojanstvenici. Najznam enitije m edrese u osmanlij- Suiiejmama, zvane M edarisi iseman (8 medresa kao 8 viših i nižih o d jeljen ja u Carigradu. O snivanje medresa i nagragjivanje nastavnika dob­ rim plaćama, ia učenika dovoljuiim stipendijama1smatralo dobrotvornim i pobožnim djelom , b aš kao što je i študija teologije mimbusom svetosti zaodjevena bila; 15. Ebu M ansur Said ibni Muhammed Errezzaz; hailifp, bogati trgovci i činovnici, žene visokog položaja 16. Ebu, Vakt Abdul Evvel Eššedženi,"čuven i po ­ podupirali su s toga razne akademije. Z grade su, često znavalac had isa; 18. Ebul-berekat Abdur-Rahm an El-Fribari, koji je bile ogr mne i najvišim arhitektonskim sjajem ukrašene. Tu su bile velike predavaonice, kupališta, i stanovi kako napisao preko 100 djela megju njim a E sram l-arab ijje, za ui. like, tako i za nastavnike. Svaki je učenik imao svoju zasebnu sobicu, a pripadala mu dotacija u novcu, vrlo korisno i lako razum ljivo djelo o gram atici, rječnik Divanul-luga komentar Hamase i M utenebbina div ana, ođiielo hrana i uopće sve, što je om ogućivalo, da se on povijest grada A nbara i d r.; nesmetano oda sam o Studijama. B ro j učenika; bio je vrlo 19 Ebul-m ehasin Ju su f Ibnuš-šeddad, pisac pozna­ to g dejla Siretu Salahiddin i m nogi drugi čuveni uče­ velik; tu se nalazilo učitelja i 'učenika sa svib strana svi­ njaci. Ovi navedeni učenjaci bili su prvi profesori, najsta­ riji po časti, dok je istodobno b ilo jo š profesora i po­ moćnih učitelja. K ako ise vidi po djelima ovih znamenitih prvih muderrisa N izam ijje, bili su to najviše stručnjaci čisto vjer­ skih znanosti, a naročito šeriatskog prava i dogmatike, te jezičnih nauka, a većina ih je predavalo kasnije i u drugim medresama Bagdada, po Siriji i Egiptu. Seldžučki sultani bili su mezbeha (ritusa) šafijskog, jeta. O ni iz Španije putovahu kroz Afriku i Aziju do u daleku Buhia.ru i Sumarkamd, pa čak i Indiju, a isto tako dolazili ljudi iz najudaljenijih krajeva u Španiju, da slu­ šaju znamenite Učenjake, posjećujući uzgred medre?ie u Tunisu, K ajrovanu, Bagdadu, Kairu i drugim mjestima,). Znameniti putopisac iz II. stoljeća Ibni D žubejr navagja, da je on vidio u Damasku 20, a u Bagdadu 30 medresa. (36 — H auri: D er Islam 209;). U špan iji je bilo takogjer vrlo m nogo viših učilišta ali se čini, da nijesu bili uregjene po uzoru Nizamije i drugih medresa na Istoku. pa se u njihov o j državi po tome mezbahu i sudilo i u M akkarija veli o tom : U Španjolaca nema medresa, m edresam a učilo. Nizamuil-mulka su u podizanju naučnih .zavoda sli­ koji bi im pom ogle da dogju do znanja; oni uče sve zna­ jedili ostali vladari (suiltani i em iri) prostranog islam­ skog svijeta,, a megju njim a §u se u tom najviše proslavili su ltan Nureddin Zengi, vladar u Damasku (um ro 570.). On je podigao lijep bro j medresa u Damasku, Halebu, Belebekkju i drugim mjestima1,, a osnovao i dosta dža­ m ija, bolnica i tekija. Iza njegta dolazi po redu sultan Salahuddm E jjubi, ro­ dom K urd (um ro 5 8 9 .), k oji je sagradio jo š danas od r­ nosti u džamiji plaćajući učitelja i uče dia se nauče, a ne cta,dobiju plaću2). Spom iije se istina, da je b ilo m nogo medresa u Kordovi, Sevilli, G ranadi, Toledu i drugim velikim gra­ dovima. za Granadu se čak veli, da je imala 17 velikih ‘) J. H a u r i : Der Islam in seincm Einfluss aut das Leben seiner Bekenner, str- 199. *) Nefhuttib 1., 104. �Broj 7. i 8. Strana 111. .BISER* i 120 manjih medresa, ali će biti najvjerojatnije, da su to bile džamije, u kojima su učenjaci držali predavanja, kao i oi Azharu i u Kahiri. Bilo je dosta medresa u kojima se učila poglavito jedna grana vjerskih znanosti obično hadis, te se taka medresa prama tom zvala Darul-hadis, a u nekima se opet davala velika važnost sufijskoj nauci, a profesori i studenti bili pripadnici kojeg sufijskog tarika (reda) ili po odiedbarrt vakfijje (šarti vakif) učili odregjene v i rd o v e ; a ima tih najviše megju Perzijanctmai i Osman- O broju medresa u doba cvjetanja istočnog i zapad­ nog hilafeta kao i za doba propadanja i vlade malih dr­ žavica, mulukji tavaifa, ne može se stalno ništa r.eći. Nu­ tarnje neprestane bure i ratovi i provala neprijatelja lijama. islamske kulture ništila je na prvom mjestu ova slavna ognjišta prosvjete. Da je broj ovih učilišta bio toliki, Svjetske znanosti mijesu se dakle ka'o takove posebno da bi nas preko svakog očekivanja iznenadio, dokazuju učile u džamijama i medresama, nego samo kao nado­ nam gornji navodi, mnoge jo š sačuvane medrese i napo­ puna i pomoćne nauke za vjersku znanost. Kao znanost kon ruševine, koje se i danas vide i u manjim mjestima gojene su one na drugim mjestima, u javnim i privatnim prostranog islamskog svijeta. A gdje je još znatni broj ućenjačkim klubovima, koji su se obrazovali u privatnim gradova, koji propadoše sa svim svojim spomenicima isl. kućama (medžlisul-ilm), javnim i privatnim bibliotekama kulture, sa svim džamijama, medresama, bolnicama, si(hazain-'ud-kjutub), bolnicama' (maristan), opservatoriji­ rotištima i tekijama, pa broj džamija i medresa, na kojih ma (mersadi felekji) i si. se ruševinama dižu danas privatni stanovi, hoteli i druge Gore smo napomenuli, da su se Arapi najviše za javne zgrade.1) vlade halife Melmuna upoznali sa starim grčkim i indij­ K j u t t a b dakle bijaše gotovo uza svaku džamiju skim djelima o filozofiji, matematici, medicini i prirodnim postojeća osnovna škola, gdje se učila djeca (talimu-sibznanostima, pa se svojski latili daljnjeg proučavanja. jan) čitanju i pisanju, gdje su dobivali upute u vjerske Kroz 3— 4 stoljeća niče megju njima lijep broj učenjaka, koji su ove znanosti unaprijedili i unijeli u njih novih obrede i vjersku nauku i učila napamet po koji odlomak iz Kur’ana i po koju pjesmicu odgojnog i vjerskog misli i nazora, obogatili ih novim otkrićima i (nalazima i tako ih podigli na viši stepen davši im obilježje Islama i sadržaja ;slamske kulture. Kad se Zapad podigao i počeo istraži­ D ž a m i j a i m e d r e s a bijahu srednja i viša vati djela starih naroda, našao ih je najviše u arapskom učilišta, gdje su se u 1. stupnju učile, (študirah tahsil, jeziku i pomoću njih se upozno sa antiknim klasicizmom. teđris) početne vjerske znanosti (o vjerskim jbredima podrobno, o dogmatici i šeriatskom pravu u glav* m (Nastavit će se). crtama! i za ove potrebne grane jezične znam>sti g r a ­ matika i sintaksa, metrika i stilistika) i filoz. propedeu­ tika (mantik-logika), a uzgredno s tim učila se povijest, matematika i prirodne znanosti2). U II. (višem) stepen-u iNedžtb čard žić: učile su se potanko sve vjerske (teologija, tumačenje Kurama i hadisa) i šeriatsko-pravne znanosti (prouča­ vanje izvora prava, pravnih pravila i analogije, sve­ ukupno materijalno i foirmailno prevo), za t.'m iz filo zo ­ fije, metafizike, matematike, prirodnih i ostalih svjetskih D ram a u pet čin ova. znanosti -vi oni dijelovi i1 u onom opsegu, u kolixo je Po priči iz Hiljadu i jedne noći. to potrebno za razjašnjenje i dokazivanje vjerskih istina, i potkrijepljivanje i opravdanje pravnih nazora i riješe(Nastavak.) nja, te suzbijanja učenjačkih protivnih nazora i mišljenja ČIN IV. i nauke heretika, islobodoumnjaka, prirodnjaka i si. vjer­ flli Baba i četrdeset hajduka. skih sekta. ') Mustansiiijja, znamenita medresa, koju' ju sagradio 1233. halifa Mustansir u Bagdadu, pretvorena je U veliki Karavansaraj. -') Ove nuzgredne znanosti učile su se većinom čitanjem vi­ ših i manjih, težih i rakšth djela iz edčpske književnosti, što je na prvom mjestu služilo upotptinjen'ju jezikoslovlja- Da se vidi; šta su sve ova djela edep^ke književnosti sadržavala, navešćemo ovdje i/. 1. Oohteiherove: Kratke povijesti arapske knji­ ževnosti slijedeći odlomak (str. 85. i 87-). »Edepska k n u ^ nosi podgaja u Islamu uza stručne utaučenjake ko o obrazova­ nih ljudi. Ona ne pretresa opće ljudske prilike po kak\oj stiucm , nauci nego ih" gleda sa stajališta obrazovanog P= ma. te ima enci.klo'pedičan značaj- Tu mia gradiva iz M l snijih grana znanja: povjesničkog predanja iz dž^ililK ta. povjesti Islama, povjesti pjesništva, tu je prozodija poslovice, knji­ ževne i povjesničke priče i t. d, (Dogaigja se nakon nekoliko mjeseci. Dvorište pred Ali Babinom kućom. S lijeve strane vrata, na koja se izlazi na sokak, a s desne opet kućna vrata. U pročelju se vide tarabe i staja.) P rizor prvi. Halil harambaša s a m. Halil haram baša (preodjeven u trgovca ulja, ulazi sa sokaka u avliju): Hm, to će biti zaista kuća toga moga dušinarta, komu ću još večeras zavrnuti pasijim vrstom. (Ćin-i rukom, kao da je nekoga ščepao za vrat.) Nakon toliko muke i truda ipak evo nagjoh stan onoga, koji je za moju špilju saznao i toliko mi blaga odnio, lim. �Strana 112. BroJ_7_ig ,BISER" adai je i taj m oj dušmanin Ali B ab a prava lisica. (M aše gflavom.) K oliko sam pulta Skovao plan, da mu se osve­ Halil harambaša (lukavo i p onizno): Vi ste «igurno ako se ne varam, g ospodar ove kuće? tim i da gai uklonim s ovogia svijeta, ali mi je svaki taj Ali Baba (kroz sm ijeh ): Mislim da jesam , jer ■ plaćam za nju porez, a nitko drugi. n1on on pokvario. I m oj trud b io je vazda uzailud. Je d ­ noga, za koga sm o zaista m islili da je on, naigjemo ’u špilji i sasiječem o.T ada sm o m islili, da smo se svoga dušmana riješili. K ad drugi dan dogjem o u špilju, a tu nema /lešine, a i M aga opet manje. Prvi put pošaljem jed­ noga od Svojih u gra'đ, da dozna štogod o tom psu, k oji se usudio ući u m oju špilju. (Škripi zubima.) Ovi se slu čajno nam jeri na nekog p ostolara: „Kaiko ti vidiš šiti ,a jo š se nije dobro ni razd an ilo ?" — ,.Kalko ne bih Halil haram baša: J a sam trgov ac i .gonim ulje na pazar. P o što se prabliižuje moć, to b i vas molio, da ,mi dozvolite, da kod vas prenoćim. Ali B a b a : B u jnim , drage volje. M oja je kuća vazda stranim ljudima' otvorena. Robu ćem o sm jestiti ovdje u aivliiljđ, a mi ćemo opet u kuću večerati i spavati. Halil haram baša: B aš bih volio gospodaru, dia i ja ovdje u avliji prenoćim kod sv oje robe. vidio šiti, odgo vo ri o vaj, kad sam sinoć pri većem mraku Ali B a b a : N ije brate, potrebno. R oba ti je na vjj. sašio sasječenu Uješimu” , odgovori postolar. M oj se drug 'gum om mjestu, to ti dajem svoju poštenu riječ. A osim o bradu je tome, te počne postolara potanje ispitivati o toga odkako dočeka vam miusafire pod sv oj krov, ni jed­ tom : G dje je to šio i čija je to Iješima? nom nisam dozvolio, da no ći u avliji pod vedrim nebom pa meću bili ni vama. P o sto lar je 9 početka sve tajio, no kad mu m oj drug pruži dukat, otkri mu sve, što je znao. Reče, doi ne pozna Halil haram baša (preko v o lje): P a neka bude gos­ kuću, je r su ga tam o zavezanih očiju odveli. Zaito reče podaru' na1 vašu volju. (U no si jednu po jednu vreću, pai on mome drugu, da ga isto tako jo š jednom zavezana ih sm ješfa jedno do druge.) povede, pa gdje mu rekne, da otngje stane. M oj drug od­ mah to učini. Išli su tako iz jednog sokaka u drugi, dok 'red jednom kućom ne reče postolar đa- stanu. Tu stade zavoj Ali B a b a : Tako ti njih unesi' i slo ž i ovdje. Vrata će avlinska biti zatvorena, pa se ne trebam o bo jati hrsrtza. Halil haram baša: A m agarad gospodaru, što ćemo mna? ' s očiju i reče drugu, da je to ta kuća. gdj- je šio. M oj AH B a b a : Ništa. Neka sto je sadia pred vratima na drug odmah o b iljež i avlinska vrata kredom i povrati se sokaku, a ja ću m alo kasnije poslati nekoga, neka. ih am tvr­ otjera u mojtu bašću, pa nek tam o do sjutra budu i pasu. đo m islio, da je osveta gatova stvar i da ćemo pasjom Halil haram baša: D o b ro gospodaru. (U nosi pos­ ljednju vreću).- nama u šumu. Tu istu noć saeiem o u grad. V<«ć glavom našeg dušmanma okititi špilju, A kad dogjosm o tam o? (Srdito.) Ne jedna vrata, već više i’- obibeženo istim znakom Nama ne preosta drugo, nego ne- sp opravlienim poslom povratiti u špilju. O h ,.kako eiattn tad•>, ra^ro-jen bio. H tio satu da istoga svoga druga ovim thva a se za sakriveni inat* pod pašom) m ojim m,?čem Ali B a b a : U n io si sv e ?! H a? Halil h aram b aša,(gleda, oko sebe, kaođa je jo š htio ): Jesam . nešto Ali B a b a : Bujrum sad sa mnom u kuću. (Pogju.) Halil haram baša: Odmah g ospodaru, doći ću. (U spsrečem. N o on zaista sirom ah nije kriv, nego lukavi isti čas nagne se vrećam a): Kada iz so be u koju me Mi Baba, koii ie, dosjetivši se valjda, nekoliko vrafa sm jeste počnem bacati kamenčiće na vas, vi odmah svo­ istim znakom obilježio. D rugi put sam ia sam poduzeo put ovamo, ier bez starca nema udarca. (L u p i se rukom jim vrećama razrežite uzlove i izigiite van. (Iz vreća gla­ so v i: Hoćemo, hoćem o g ospodaru!) u prsa.) Nagiem istog postolara. On mi pokaže kuću, ali ia ie ne obilježim , već je dobro razgledam i vratim se u š"ilm . I sadtat upravo vidim, da ie to ta ista kuća. ('Raz­ gleda oko sebe po a v liji) N apravio sam se kao trg o ­ vac ulja, koti goni svoiu robu na pazar. U dvrie sam miešine ^miecrftio svoie ulje, a u druge zavezao svoje dru­ gove. Zatnofliću Ali Baibu, d?i kod niega pre^io^m U noći ću već. kad uhvatim zgodu. .. (š J išće šake. ali pre­ kine razgovor, jer opazi, da neko iz kuće d o lazi) Halil harambaša za tim žurno ode za. Ali Babom. P rizo r treći. Morgijana sama. M orgijana (dolazi s posudom u ru ci): E to se već približuje noć, a gospodar nije kupio ulja za svjetiljku. Osim togai imademo jo š i o vo g mmsrafira, pa treba noćas, ulia više nego običn o. (G leda u vreće.) T o je ulje u vre­ ćama, pa ću baš odatle malo uzeti. T o se neće ni poznah. (P ribližuje se vrećama, ali u isti čas začuje iz vreća glas Prizor drugi. J e H vriiem e? P o b ije d i u licu i prepane se, Ai se brzo snagje. U seb i: „Ah, Bože, to su zaista hajd uci." (Prema Pr i j a š n j i i A li B a b a . vrećam a.): N ije jo š, ali će biti skoro. (D o g je onoj vreći Halil haram baša (u seb i: E to g a.): Selamun alejkium! Ali B aba T ^ (iznenagjen dolaskom stranca): Vealej- kjumu ©elaim. K oja sreća? Š to želite? smijem, pak napunivši posu<tu ode žurno u kuću. Brzo ce onet povrati s praznom posudom .) J o š m oram uzeti ulja. (Puni posudu iz rstle vreće.) (U s e b i): J a ću1 vamaj po" kazati, kad je vrijem e, kada vam vrek> nije salijem P° �Broj 7. i 8. Strana 113. .BISERA pasijiin glavama. (Odlazi s uljem u kuću1ali se brzo vra­ ća sai vrelim u kotilu uljem.) Sada će vani biti vrijeme. (Sailjeva vreio ulje po vrećama, dok nije sve dobro po­ lila, a onda žurno odlazi u kuću.) Prizor četvrti. Halil haram basa s a m. (Padaju nekoliko puta; sitni kamenčići po vrećama.) Halil harambaša (dolazi): Smrdiie, Mehmede, Ahmete, zar ne čujete moju zapovijed? (Približuje se vre­ ćama, ali sav iznenagjen i zastravljen zastane.) Ah, Bo­ že, je liii moguće, da su svi ugušeni vrelim uljem! (Lomi ruke): Dakle mi i ovi zasnovani plan izjalovi se. (Stoji i razm išlja.): Pa nc silimo to, nego ostadoh još i bez svojih vjernih drugova. Kud ću sad sam bez njih? Čemu mi sad i život? (Huče i hvata se za kos'u.) Ali Baba, AH Baba, lukava lisico? Htjedoh da ti se osvetim, pa me preteče i lljuito mi se osveti. Eto si me napokon riješio i mojih vjernih drugova. (Gleda srdito u vreće i stišće šake.) Ali nemoj misliti Ali-Baba, da je s ovim sve svr­ šeno! Ako je nestalo mog društva nije mene. Osvetiću se jai tebi za sve ovo. SVe ćeš ti ovo sa svojom ruso” , glavom platiti, ako bude H ail harambaša živ. (Ouje, kako neko dolazi iz kuće.) Sigurno taj stari p a . dolazi. Najbolje će biti, da sada' pobjegnem. Čekati ću boftju zgo­ du za osvetu. (Žurno odlazi.) (Nastavit će se.) prema nama i ostalim konfesijama. Medžlis je ustrojen »naredbom carsko i kraljevskoga zajedničkog ministarstva od 24. oktobra 1882. broj 1959/Pr. B. H., kojom se postavlja reis-ul-ulema i ustro­ java medžlis uleme za Bosnu i Hercegovinu« i koja glasi: § 1. Za upravljanje muhamedanskih vjerozakonskih i bogomoljskih vodnošaja postavlja se reisel-ulema i pokraj njega medžlis-uleme, sastoje- ći se od četiri člana. § 2. Reis-el-ulemu kao i članove medžlis uleme ime­ nuje Njegovo carsko i kraljevsko Apostolsko Veličanstvo. § 3. Naročita je dužnost medžlis uleme, da obav­ lja izpitivanje kadija i naiba, a prema uspjehu ovih ispita izdavat će se dekreti glede osposobljenia. ■ § 1 fzmegju kandidata, koji su tim načinom spo­ sobnima pronagjeni, imenovat će zemaljska vlada kadije i naibe na predlog reis-el-uletne. 5 5. Djelokrug ,zatim poslovni red medžlisa ule­ me, kao i vogjcnje pisamičkih poslova pri po­ tonjem, uredit će se posebnim naredbami. Kako se vidi forma je ministarske naredbe suha i kljakavn, pa koje čudo da nije bolja ni vladina naredba, kojom ie odregjen djelokrug medžlisa-uleme? Saklb Korkut: Naša vjersko*prosvjetna autonomija. ( Kurbanima prava i dužnosti svog »vjerskog poglavice«, jer je »Sta­ tut o vlasti i poslovnom redu medžlisa uleme« priopćen samo tom medžlisu. Već iz samog načina ustrojstva ovog tijela može se vidjeti koliku mu jev ažnost pripisala Kučerina uprava, nu mi ćemo donijeti djelokrug onog »hej’eta« da i njime utvrdimo silnu razliku u postupanju „desetgodišnje borbe"). (Nastavak.) I. Vjerska i vakufska uprava prije autonomije. 4. Uprava vjerskih poslova. Kao što je bio užasno skučen i sputan rad vakufskih organa, tako je i uprava vejrskih poslova bila stavljena pod nesnosan nadzor zemaljske vlade. Dapače se može reći da su vjerski organi bili puka sjena. Vlada je zavela instituciju »medžlisa uleme« sa »reisul-ulemom« na čelu i skrpala im djelokrug, a da o tom nije izdala nikakve javne naredbe. Zabrana kućarenja i još sitniji predmeti mogli su biti predmetom na­ redbe, nu osnutak vrhovne isl. vjerske oblasti i njen djelokrug nije bio vrijedan, da se oglasi u zborniku za­ kona i naredaba. Islamski millet nikad ne saznade za »Statub je izdan 1882., a sadrži u svemu 23 para grafa. D v i j e p e t i n e toj? statuta odnosi se na formaliie oko ispitivanja kandidata za šeriatske suce, a ostali dio donosimo što doslovno, što u sadržaju Prvi paragraf glasi: »Reisul-ulemi i niemu pridije­ ljenom medžlisu uleme je u vlasti da upravlja, nadzire i ravna sve muhamedanske vjerozakonske i bogoštovne poslove; da nadzire i kontrolira one zvaničnike, koji su postavljeni za upravljanje ovijeh poslova, da ove zvanič­ nike i m e n u j e d o t i č n o p r i t o m s u d j e l u j e ( ! ! ) , napokon da obavlja ispite šeriatskih sudaca; n e d i r a j u č i t i m u o s t a l o m u v r h v n o nadz o r n o pr a v o v l a d e , niti u p o s e b n e z a kone i n a r e d b e , k o j e m o ž d a (!) s a d r ž a v a j u d r u ­ go i a č i je ustanove«. Valja se samo malo zadubiti u gornje rijeci, pa da se uvidi sva absurdnost djelokruga ovog vrhovnog tije­ la. »Medžlisu uleme« je u vlasti da upravlja i ravna, ali vlada izdaje zakone, po kojima se medžlis ima ravnati; medžlis nadzire i kontrolira, ali ne smije zadrti u vrhov­ no nadzorno pravo vlade! Gdje su granice tog vrhov­ nog nadzora, kad će ulema-mcdžlis imenovati vjerske zvaničnike, a kad opet »sudjelovati« pri imenovanju — daj pa znaj ! . . . �Strana 114. ,BISER' D rugi paragraf g la s i: »Prem a p o s t o j e ć i m (!) vjerozakonskim propisima i zakonskim ustanovama koje valjaju u ze m lji,. rješava ove poslove ili reisul-ulema o so bno ili medžlis uleme«. Treći paragraf pridržaje J roj 7, i 8. postigne rečeni posljedak, o d l u č i ć e p r e d s j e d n i k po svom mnijenju, te će svoje odluke upisati u zapisnik Ove ustanove nemaju valjanosti kod glasovanja u gledu ispita za šeriatske suce«. Drugim riječim a m edi- reisuj-ulem i: 1. podjeljivanje dopusta članovima medž- lis može trabunjati šta ga volja: dok nije sporazuman lisci do 2 mjeseca u godini, ' reis nema zaključka, a ne popusti li medžlis, »zaključak« 2. pregledanje džamija, bog om olja i bogoštovnih zavoda za naučanje i odgajanje (medrese itd .); 3. podnašanje predloga za im enovanje onih vjerozakonskih zvaničnika, koji se prema postojećim zakonima postavljaju državnim dekretom (beratom ), 4. imenovanje dotično potvrgjivanje (!) svih ostalih vjerozakonskih zvaničnika i 5. rukovogjenje discipline (zapta) u vjerozakonskim . stvarima, koje se vrši - p o u č a v a n j e m , oporni-, je ono, šta hoće reis! . .. § 14. veli da spise potpisuje reisul-ulema, a kad se šta piše vladi »ima se uvijek naznačiti da li je odluka stvorena jednoglasno ili o bratn o ; u potonjem slučaju im a s e p r e d l o ž i t i p r e p i s o n o g sj edničk o g z a p i s n i k a , koji sadržaje glasovanje o predmetu«. § 15. veli da je se za pisarsku manipulaciju reisu prirodan (!) tajnik, kojeg imenuje vlada na predlog njanjem iukoravanjem . »Svi drugi poslovi raspravljaju se u sjednicama medžlisa uleme pod predsjedništvom * reisul-uleme, a u § 16. daju se upute o rukovanju kancelarije. Karakterističan je, pa ćemo ga citirati: »Dodareisa-ul-uleme.« L zeće spise otvara reisul-ulema, bilježi na njim a dan, koje­ f ga su prispjeli, te ih za tim predaje tajniku, koji će ih (§ 4.). »Ako je reisul ulema trajno zapriječen, zem .vlada ravnanje poslova jednom članu uleme« (§ 5.). prenijeće medžlisa P arag raf 6. n aregjuje da članovi imaju marljivo rje ­ šavati dodijeljene poslove, čuvati uredovnu tajnu i ;apu njavati vjerske dužnosti. Sedmi veli da se poslovi trajno zapriječenog člana imaju »predati kojem d ugom članu ili razdijeliti megju sve druge članove« a osmi odregju je da se »u pravilu drži svake hefte 'edna odmah imati upisati u uručbeni zapisnik. U ur. zapisnik upisuju se spisi tekućim brojevim a, a b ro j se bilježi na svakom spisu. Čim je koji spis riješen, valja to naznačiti u uručbenom zapisniku uz oznaku dana rješidbe.« Lto i to dolazi u statut! . . . Konačno § 17. odregjuje da se rješidbe, upravljene na vladu, na oblasti i sudove u zemlji izdaju na zemaliskoiji (!) jeziku«. ednica, nu j-ri potrebi može reis sazvati i izvanrednu - eđnicu«. »Humana« se je vlada jo š i više pobrinula za cijenjeno zdravlje članova ovog medžlisa, pa u § 9. n aregjuje: »Osim hitnih slučajeva n e s m i j u se sjednice držati petkom i na oba bajram a«. § 10. veli da sjednice nijesu javne i daje jo š jednu uputu za čuvanje zdravlja odredivši, da »u sjednice va­ lja prizvati perovogju da vodi zapisnik«. Član se može upotrijebiti ža perovogju sam o kad nije moguće pri­ zvati perovogju ili kad to nije probitačno radi posebnih uzroka. Sjednici imaju prisustvovati svi članovi ili se na vrijem e ispričati predsjedniku. I io takav bijaše taj silni i opširni djelokrug našeg vrhovnog vjerskog tijela. K oje onda čudo, da je bilo besplodno i da je našu vjersku obuku dovelo u ćor­ sokak? U drugom poglavlju biće o ovom nedostatku više govora, pa ćemo ovim završiti ovo poglavlje. 11. Historijat borbe za v. m. autonom iju. fl.) Džabićev memorandum. l‘rvi veći korak za dokrajčenje našeg nesnosnog sta »D a sc može stvoriti valjan zaključak nužno je da nja učinjen je „m em orandum om " od 1 5 .decem bra 1900. je prisutan predsjednik i najm anje dva člana medžlisa«. što ga ministru K alaju upraviše „predstavnici i zastup­ nici m uslimana" pod vodstvom m ostarskog muftije merhum Ali Fehmi ef. Džabića. Na memorandumu biahu potpisani: za okružje M o s t a r : Ali Fehmi ef. (§ 11.) »O sjednici vodi se zapisnik u koji se ima za­ bilježiti: dan sjednice imena prisutnih članova, zatim tečaj čitave rasprave, m nijenja pojedinih članova i po njima (!) stavljeni predloži, te posljedak glasovanja i stvoreni zaključak. Sjednički zapisnik potpisuju svi pri­ sutni. (§12.)K ako je tadanji upravnik zam išljao zadatak medž­ lisa vidi se iz par. 13. koji g lasi: »Zaključkom postaje onaj predlog, za koji su glasovala bar dva člana i u z k o j i j e p r i s t a o p r e s j e d n i k . Ako ni jedno mni­ jenje ne može steći dva glasa, ili ako predsjednik ne pri­ Džabić i M ujaga K om adina; za S a r a j e v o : H. Salih- aga B ičakčić i Ahmedaga H end a; za T ra v n i k : Hamdibeg H asanpašić i Alibeg F ird u s; za B a n j a l u k u : H. Mahmudbeg Džinić i H. Sulejm anbeg C e r ić ; za T u z l u : H. Osman ef. P rcić i B akirbeg Tuzlić, te za B i h a ć : Skenderbeg Kulenović. Po svojoj formi i stilizaciji memorandum nije staje uz o va dva glasa, m oraće se o predmetu u slije­ kakvo remek-djelo, jer vrvi opetovanjima, a ni raspo­ red mu nije najzgodniji. Nije sistem atičan, nu jest stvaran, dećoj sjeonici — a ako ustreba i u daljnjim sjednicam a muževan i otvoren, pa radi to ga’ može služiti na čast __ ponovice raspravljati. Ako se niti na ovaj način ne i diku svojim potpisivačima. �Broj 7. i 8. „BISER* U uvodu mu se ističe d ajeA ustro Ugarskoj po­ vjeren okupacioni mandat sa svrhom, da „svojom upra­ vom sprovede potpunu i trajnu pacifikaciju Bosne i Hercegovine" (Andrassy), te da - kako reče Bismark — „uspostavi red i osigura sudbinu ovih naroda". Dalje se citiraju ove riječi iz proglasa generala Filipovića : „Car i kralj zapovijeda da ivi sinovi ove zemlje uži­ vaju jednako pravo pred zakonom ; da svi oni budu štićeni u svom životu, u svojoj vjeri, u svom dobru i imanju. Vaši zakoni i uredbe ne će' se samovoljno obarati, Štediće se vaši adeti i o bičaji; ništa se neće nasilno promijeniti". Onda se citiraju ustanove novopazarske konvencije, prema kojima se ima uzeti osobit obzir na urogjenike prilikom postavljanja zvaničmka, osigurati potpuna sloboda vjere, a naročito sloboda muslimana u saobraćaju sa njihovim duhovnim šefo­ vima, te da će se strogo kazniti svaki napadaj na po­ štenje, moral, ličnu sigurnost i vlasništvo muslimana. Ističe se i ustanova konvenc je, da će se sultanovo ime i nadalje spominati u molitvama i poštovati običaj, da se na minaretima izvješava otomanski barjak. Vrlo je interesantan stavak, u kojem se navodi uzrok i povod narodnoj akciji, pa ćemo da ga citiramo ,.Od toga vremena (t. j. od okupacije) prošlo je više od 20 godina, još koja godina i navršiće se četvrt vi­ jeka okupacione vlade i naša je sveta dužnost, kao muslimana l o j a l n i h g r a g j a n a o k u p i r a n i h ze ­ m a l j a otvoreno i iskreno iznijeti kred Vašu Preuzvišenost u ovoj predstavci tegobe i- želje :s!air.bkog naroda u okupiranim zemljama; tegobe, da se iz njih vidi šta je za ovo četvrt vijeka bilo na putu potpunoj i trajnoj pacifikaciji naše otadžbine; želje, da s njima pokažemo onaj put, koji će dovesti do osiguranja vjerske svetinje islamskog naroda, a time i do potpune i trajne pacifikacije naše otadžbine". Predstavnici se u prvom redu tuže na to, što Islam nije dobio obećane zaštite, nego je okupacija „stvorila za islamski elemenat izuzetan i težak položaj". Uprava nije imala nikakva obzira prema islamskom elementu, niti mu je pružila ikakvu garanciju za obezbjegjenje njegove vjere. .Islamski je narod ne samo s pouzdanjem predusreo okupacionu vladu, odrekav se svog gospodujućeg političkog i socijalnog položaja i time sam počeo utirati put vjerskoj i poli­ tičkoj ravnopravnosti, nego je lojalno u svemu po­ dupirao tu vladu čak i onda, kada je ista sasvijem u svoje ruke uzela cjelokupnu upravu i čisto islamskih stvari". „A šta se je dogodilo ? Poslije dvadesetgedišnje okupacione uprave vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, a uništene zadužbine pobožnih muslima". Memorandum ističe da je islamska omladina „li­ šena vjerske obuke, islamske svijesti i ponosa, pusti plijen katoličke propagande", jer u cijeloj zemlji nema više nego 40 mekteba, većinom u gradovima. „Nje­ mački učenjak Treitschke izrekao je veliku Istinu, kada Strana 115. je kazao da religija mora biti središte za najniži stepen narodne pouke i da u normalnim odnošajima seoika škola mora biti vjerska. Izrekao je veliku istinu, kada je kazao da komunalne škole nijesu podizale vjerski mir, nego ga naprotiv rušile". Državne naše škole ni­ jesu internacionalnog nego skroz kršćanskog karaktera. U njima se pogrgjuje naš Pejgamber i , falsif kuje p-vješt u korist hrvatstva i njegove političke i vjerske (!) propagande." Dalje se ističe kako je vlada odgovorila na jednu predstavku radi nezakonitog prekrštaja Fate Omanović: „ T a k v i m n e p r i l i k a m a n a j v i š e je kriv sl ab v j e r s k i o dgoj i s l a m s k o g nar oda u B. i H.“ Iz tog vladina odgovora sasvim se logički povi či zaključak, da su manjkave i nedostatne vladine institucije ulema-medžlisa i centralnog povjerenstva, te konstatuje da je „cijeli rad okupacione vlade sa svim njenim odredbama i uredbama u pogledu isl. naroda urodio tim rezultatom, da je danas nakon 22 godine okupacione vlade slab vjerski odgoj u narodu, koji je već 400 godina srasao sa Islamom i koji uz svoju vjeru prijanja svom dušom." Vlada dakle nije obezbijedila opstanak islamske vjere, nego su ga „sadanje neshodne 'organizacije dovele do opasnosti." Dalje se oštro osugjuje popustljivost vlasti prema „nasrtljivoj katoličkoj propagandi", ističe pristranost nekih organa prilikom konverzije i tuži na to, da se ne poštuju n: propisi privremene naredbe o prelazu iz jedne vjere u drugu. Oštro se kritikuje nemar rijaseta i veli: .S a bolom u duši vidi islamski narod, kako je u toj nejednakoj borbi prepušten samom sebi, kako njegove vjerske starješine napuštaju svoju vjersku pas­ tvu i njene svetinje. Ni reisul-ulema, ni ulem a-medžlis, ni darul-mualliminom proizvedene hodže ne podigoše glasa u obranu islamskih svetinja, ne zatražiše strogo vršenje zakonitih odredaba u pog edu mijenjanja vjere’ ne zahtijevaše zadovoljštinu pogaženoj pravdi. Muftije( i hodže, koji to učiniše nijesu pitomci darulmuallimina a što to učiniše, lišeni su svoga zvanja i dužnosti radi ..prijekornog ponašanja". Vjerske starješine koji se lojalnim putem zauzimaju kod nadležnih vlasti za sa­ niranje vjerskih povreda i koje njihov Halifa odlikuje ordenima i počasnim zvanjima — lišavaju se njihova zvanja, a starješine, koji su slijepi i gluhi naprama nasilnom i nezakonitom pokrštavanju — glade se i maze i samo njima povjerava vlada vjersku i narodnu sudbinu Islama". Kod nas su na jednoj strani hodže, koji odbijaju odličja svog Halifa, a na drugoj svjetovni upravnici, koji se ponose papinskim ordenima. Nastavljajući kritiku dotadanjeg stanja veli memo­ randum: „Od kako je okupaciona uprava uvela ulemamedžlis sa reisul-ulemom nisu ni reisul-ulema ni koji član ulema-medžlisa u svom svojstvu najviše i nad­ zorne duhovne vlasti ni jedanput pohodili ni jedno mjesto Herceg-Bosne, da se osvjedoče o vjerskom na­ pretku isl. naroda, stanju medresa i mekteba, džamija �-Rt°i u r. „BISER" Strana 116. i g roblja, o valjanosti nastavnog i svećeničkog o so blja, 0 upravi sa vakufsko-m earifskim dobrima, nijesu ni­ kada i ničim pokazali da islam ski narod u vjerskoj svijesti učvrste i da tu svijest podignu. Naprotiv, oni su one, koji bi ih upozorivali na jadno stanje medresa 1 m ekteba — prijavljivali zemaljskim vlastima kao bun- da im je obuka bolje organizovana, nu ma|0 jh . nastavnici su im slabo plaćeni, naukovna im je osnoi^ vrlo hrgjava, nastava m ehanička, a muallimska Sna sobnost traljava, je r je loš darul- muallimin. °* Sud o medresama vrlo je krepak i napredan ćemo ga doslovno citirati: „Imamo i medrese, aii džije islam skog naroda". »Sto imadosm o ovo starijih hodža već ih evo malo po malo nestaje, izumiru, pa nas već sada obuzimlje strah i zebnja na pom isao, šta će za kratko vrijem e one u tako neurednom stan ju , da se na njih ne mofc apsolutno reflektirati, jer su prepuštene pojedinim mu. biti s nama i našim vjerskim odgojem, kad i ovaj ostatak starijih hodža izumre. T ko će nas učiti i tko će nam uopće vjeru prop o vijed ati"? daju nauku u onakovom neredovnom sm islu i programu, derisim a, koji za neznatnu potporu — a ne redevitj plaću — negdje od vakufa, a negdje od naroda, pre. kako ga oni sami po sebi hoće. Nema u njima odregjenih knjiga, nema redovnih dana i sahata nauke „Naobrazbu hodža uzela je vlada u svoje ruke osnivanjem musi. preparandije „Darul-m uallim in." Zna­ nema rasporeda i rada, uopće nema ništa, nego je sve čajno je kod te institucije, da se na njoj ne šta i kako hoće, bez da ih ma tko gleda i nadzire i bez da o njihovom djelovanju ko vodi nadzora i računa." predaju islamski bogoslovski predmeti, da se u njoj ne poučaje arapski i turski jezik, u kojim su jezicim a protumačeni kako elem enti tako i sva isl. vjeronauka. U darulmualliminu ne nastavlja se više nego 2 — 3 sata dnevno i cijela obuka ne traje nego tri godine. Učiteljske plaće prepušteno tijem pojedinim m uderisima da rade unutra Kao daljnji dokaz nem ara rijasetske i vakufske uprave, te pristranog postupka vlade navodi memo­ randum razne uzurpacije g robalja i drugog vakufskog nekretnog imetka i veli da su ti propusti i uzurpacije i cjelokupne potrebe ovoga zavoda zajedno sa Sti­ pendijam a i potporam a učenika iznašaju ukupno 6 .8 0 0 kruna godišnje. Nastavnici darul-m uallimina nijesu za prisilile narod na hidžret, je r uzalud traži utočišta u sv ojoj ljubljenoj otadžbini. „S bolnim uzdahom od- taj zavod posebno nam ješteni, niti su osposobljeni za nastavnike srednjih škola. Oni su učitelji ruždije, koji rodne grude i traže spasa za svoj rad dobivaju neki godišnji honorar, a opseg naju se hiljade nauke, k oja se predaje na d.-mualliminu osim e’ emenata svojih narodnih od nas se je manji nego u osnovnoj školi. naroda od na žarkim otadžbinske obalama malo- azijL im, daleko od zemlje svojih otaca, svojih svetih uspomena, dok se jedan dio isl. naroda kupi oko nas, pedagogije m nogo islam skog odabranika i od nas zahtijeva i traži, nada, da ćem o ga očuvati otadžbini i da Eto tako izgleda najviši prosvjetni zavod islamskog naroda, koji ima da mu dade hodže sa višom naobraz­ bom, koji ima da mu opskrbi m eklebe sa nastavni­ cim a." ćemo mu očuvati svetinju islam ske vjere." „Već ovo jasno dokazuje da kraj ovakog darulmuallimina mektebi, da ih ima i dovoljni b ro j, ne bi mogli pružiti nužnu vjersku pouku." ski opstanak, jer je vladina dosadanja uprava „u očitom N astavljajući kritiku prosvjetnog stanja veli se dalje, da je nedovoljan broj mektebi ibtidaija i da ih nema po selim a, gdje su najnužnije, pa se onda na ovaj način slika stanje: „Naši stari m ektebi, koje službena statistika broji do 1.000 postoje samo po imenu, jer riziranju katoličanstva, koje je urodilo čak time, da su „na usta jednog poljskog delegata izjavili želju i zahtjev, se u njim a većim dijelom ne obučava od kako su novi pootvarani. N astavnike im plaća sam narod i to tako slab o , da na pr. jedan muallim ima jedva 100 forinti g odišnje plaće, te je prisiljen da se jo š drugim poslom zanim a, zbog čega mu je nastavničko zvanje nuzgredno. Osim toga naši su stari vjerski zavodi p o s t a r o m Iznesavši na gornji način tegobe islamskog na- .o d a konstatuje memorandum, da islam ski i pravoslavni elemenat jednodušno izjavljuju da im je ugrožen vjer­ protuslovlju sa načelom slobode i ravnopravnosti svih vjeroispovijedi u zem lji", te se ogragju je proti favo­ da se u okupiranim zem ljam a proglasi katolička crkva gospodujućom ." Da se dogje do vjerske slobode i ravnopravnosti ima sam o jedan način : n e m i j e š a t i se u v j e r s k e s t v a r i m u s l i m a n a i p r a v o s l a v ni h. To je nužno tim većina, što se ušljed zacije katoličke crkve nije m oguće organi­ miješati u njihove vjerske stvari. Autonomna uprava vjerskih i vakufskih poslova nužna je i radi toga, što islam skom vjerom ne može s i s t e m u i n e o d g o v a r a j u d u h u vremena, te ne mogu služiti za ništa drugo, nego da se zbog njih upravljati inovjerac, pa sadanji ulema medžlis i vakuf­ ske oblasti nijesu i ne mogu biti islam ske korporacije, i mi muslimani i zem aljska vlada sram im o, pošto naj- nego obični činovnički organi zadnja štala svake osnovne škole je bez dvojbe deset puta ljepša i uregjenija nego najljepši naš takav mekteb, pa je prijeka potreba, da se preustroje i postave na poznaje samo islamsku duhovnu vlast, pa su to načelo inovjerne vlade. Islam priznale Rumunjska, G rčka 1 Bugarska, a i na Cipru upravlja vakufskim dobrim a musliman, što 'g a imenuje novu osnovu k o ja se može lahko složiti sa ustanovama uprava vakufa u T u rsk o j. Jedino sm o naše svete vjere, a t i m e d a p o č n e m o ž i v l j i r a d samo uprava ne mogoše okoprosvjete zaštititi i n a p r e t k a “. 0 ibtidaijam a se ističe naš ul. medžlis i vakufska napredak Islama, mi iznimka i je r ih nam ješta i otpušta, �Broj 7. i 8. Strana 117. „BISER1 nagragjuje i kažnjava inovjerna vlada i jer su za svoja djela odgovorni ne islamskoj zajednici, nego toj inovjernoj vladi. Da se stane na put ]toj [anomaliji, da se predusretne'daljnjem hidžretu i patnjama isl. naroda jedini je izlaz: vjersko-prosvjetna autonomija. Memorandumu priložena osnova vjerskog samoupravnog Statuta pri­ kazana je u ovim glavnim crtama: .M i smo pošli sa stanovišta, da su v. m. zaklade svojina islamskog naroda, pa da s toga ima on sam upravljati sa svojom vjerskom imovinom. .Pridržali smo vakufsko-kotarska-povjerenstva, ali smo njihov sastav povjerili izboru isl. naroda preko glavnih skupština v. m. kotareva i ograničili smo rad glavnih skupština na izbor članova v. m. povjerenstva i na kontrolu. .Članove povjerenstva učinili smo odgovornim glavnim skupštinama i radi toga smo ograničili funkcionisanje kot. povjerenika na tri godine. „Ti kot. povjerenici izmegju sebe biraju poslani­ ka u zemaljski v. m. sabor u Sarajevu, koji sliči sađanjem zemaljskom povjerenstvu, samo je posretstvoizbornih povjerenika izražaj volje i povjerenia isl. naroda. „Današnjoj direkciji odgovara saborsk odbor, kojeg članove bira sabor kao stalne činovnike. „Zemaljskoj vlasti ustupili smo pravo kontiole nad imovinskom upravom, te pravo prisustvovanja vla dinim povjerenicima, svim glavnim kot. skupštinama, sjednicama kot. povjerenstva i sabora. .Pridržali smo duhovnu vlast ulema-medžlisa i reisul-uleme, samo smo na sastav ul. medžhsa osi­ gurali utjecaj sabora ne krnjeći pri tom ni najmanje pravo zem. vlasti u pogledu reisul-uleme i muftije i njihova postavljanja.« Konačno je memorandumu dodana i molba da presude šerijatskih sudova imadnu ovršivu moć i da se mogu izreći pod prijetnjom ovršne globe i za­ tvora, a oblasti da su ih dužne izvršiti bez ikakva is­ pitivanja, te da se ureda radi mulkiziraju nekretnine, koje su pogrješno označene kao erazi-mirija. (Nastaviee se.) tiafiz: Na uspomcn Tebi! Čitao sam, da ima i vila i lađa U pjesmam, što pjesnik u stihu ih snio, A1 očim’ ih vidjet’ i gledat im care — Dok T e nisam vidio, nisam sretan bio. Afrodita Ana, uzor ljepotica, U Grka je bila, ja sam i to čitO, Al’ ispravnost toga vjerovao nisam, Da to nije maštaj vazda sam se pitS. U bajnome raju da hurija ima, Ja vjerovb sam o, veliki Bože! Ali na tom svijetu da hurija ima, Nit znah nit vjerovah da to biti može. Čitao sam pjesme, što ih Hafiz vio Turkinji*) Sirazkoj, svojoj miljenici, 1 Monu sam Lisu, umjetničko djelo, GledO očim svojim gledao na slici. Sve to mišljah, da je vruća mašta dala, Da to nije bilo baš ništa na stvari, Ar kad Tebe vidjeli, znadoh, nije šala, Tvoji su me o tom uvjerili čari. Kad !bi veličajnoj grčkoj Akropoli Na stubištu bijelom megju dveri stala, Afrodita Ana, moj Đule rumeni, Pred noge bi Tvoje diveć Ti se pala. 0 , da T e je pjesnik vidio širazki Pa ko on je znao, da T ’ opjeva čare, Čaru lica Tvoga da se divi krasnom, Da T i vidi oči, što k6 sunce žare. Bujne grudi Tvoje da vidi u skladu, Đulove na licu, što ga divno krase, Ja vjerujem tvrdo, uzbugjeni pjesnik, Gledajuć T e divnu, ne bi znao za se. Šta su plavog neba visine beskrajne, Šta li sinjeg mora velike dubine? T š Tvoje su oči dublje nego more, Čarnije neg’ plavog neba su visine. U Tvom e se oku utopiti može I visoko nebo i beskrajno more, Pred divnijem rujem krasnoga T i lica Nek se ruj sakrije od rumene zore. Na uspomen Tebi kitim kitu cvijeća, Jer dan i noć uvijek samo mislim na Te. Ružica ljepotom na Te me p( ts je č a . . . . Srce kuca burno, ali samo za Te. Da ljepotu Tvoju u stihu opišem Ja umio kad bih, koliko bih htio, Kao što je Tv oja velika ljepota I ja tako pjesnik veliki bi bio. A kako i ne bi ljepša od svih djeva! Pred očima mi uvijek stoji slika Tvoja, Tvoj bi Hafiz htio čare da T ’ opjeva, A1 sam preslab za to, hurijice m oja! U Mostaru 2. II. 1918 *) Muslimanki, �»roj 7. i k „BISER" Strana 118 F a lk: Pregled turske književ­ nosti. I. Turski jezik. Turski ili osm anlijski jezik pripada porodici turskotatarskog jezika, koji se, kao najm oćnija grana uralskoaltajskog jezičnog stabla, pružao od granice Kine pa do Balkana. Dvije zajedničke karakterističnosti tursko-tatarskih jezika su ag lutinacija i vokalna harm onija. Aglutinacija ili prilju bljivanje izražava odnos riječi nepromjenom korjena (fleksijom ili zaokretom riječi), nego jednostav­ nim dodatkom glasova, prema korjenu ili u sred korjena. Vokalna harm onija dozvoljava u jednoj i istoj rije­ či sam o tvrde (a, o , u, y) ili sam o meke (a, 6, ii, i,) vokale. Od m no g ob ro jnih i raznolikih tursko-tatarskih di­ kojima se vidi mekoća, sad mistična, sad opet čudna čednost osjećaja i muzikalno blagoglasje jezika. Unu­ trašnja prvobitnost otpada; u svemu uzevši ova je od­ jek arapske i perzijske književnosti, čija je blaga ona prisvojila, kao što je nekad rimska književnost izgra­ đena na grčkoj. Hammer Purgstall govori o „sedam sestrinskih zvijezda” istočnih književnosti, od kojih on ističe kines­ ku, indijsku i staro-perzijsku kao antiknu, i jevrejsku, arapsku, novo-perzijsku i tursku kao modemu. Granica između antine i moderne je Islam. Kinezima pripada drama, Indijancima priče o bogu ili nujtos, Staroperzijancima junačka pjesma ili divovski eposi. Zatim se oz­ biljno pojavljuju Jev reji i Arapi sa svojim dubskoreligdoznim narodnim karakterom, i sa njihovim strogim proročkim jezikom i proročkim pjesništvom , čija ljepota kulminuje u bibliji i K uran u; drame i mytosa oni ne­ maju. Islam koga su poprim ili N ovo-perzijanac i Turčin, ovo obadvoje pripisuje Arapima. Glavnu književnu prednost ima Novo-perzijanac, jer on razvija najbogatiju , najdivniju i najljepšu pjes­ ničku moć Istoka. Iz ovog perziskog punog vrela crpe jalekata treba istaknuti ova tri: 1. Istočni iH n i g u r s k i dijalekt u Sib iriji. N ajstariji spomenik: „Kudatka Bilik” (P jesm a o znanosti koja usrećuje, 1069) k 'ju je s is t.v io Ju su f Has Hadzib. — 2. Zaoadni dijalekt ili Novo-arapin i Turčin. Jedna od najčudnijih pojava u svjetskoj književ­ nosti je ovo 500-godišnje srodstvo između triju naroda, K i p č a š k i u kirgiškim stepama. N ajstan i spomenici: ,,Codex Com anious” (1303) i „Ž ivot Ib raaiaia Kalife” ' koji /natno razlikuju svojim porijeklom i karakterom: .ZiT.cdu eipitskog, strog o o zb iljn og A rapina, azijskog, o svojitelja „D žengiz K ana” . — 3. Ju žn i dijalekt žuški u M ong o liji. N ajstariji spomenik: G rob i seldnatpisi „O rk on a” (8. vijek). iz nigurskog proizađe Ć a ćg a t j s k i ili istočnoturski dijalekat, čija je literatura bila slabije razv ijan ja od z;;p. dno-turske. Iz seldžuškoga se razviše dva knji­ ževna jezik a: a z e r b e i d ž a n s k i kojim su govorili turski stanovnici Kavkaza i Perzije, i o s m a n l i j s k i ili pravi t u r s k i koji je od osvojenja C arigrada (1453) zavl d ao cijelim osm anlijskim carstvom . Od svih tursko-tatarskih jezika turski je wiv; 0. kog Perzijanca i Tu rčina, koji prijanja uz ovo chuje, a ovo se sve troje nadopunjuje umjesto da se uđalj.aivđ. Oponašanja i prevodi igraju glavnu ulogu u tursKoi književnosti, ali čest«; svojom harm onijom i lje­ potom prevazilaze inozemne uzore. T ako je mnogo iz-;* gubljeno perzijsko djelo ostalo očuvano jedino u omiljenom turskom prevodu. 3. Vrste pjesništva. ne samo Medu raznim vrstama pjesništva ističe se naročito najm ekšii i najharm oničniji nego je i irajizgladenijii, ovo lirika; ona opjevava dijelom mistično-božansku ljubav, n ro čito vrijedi za jezik, kojm se služi u razgovoru, dok je književni jezik danas jako protkan arapskim i perzij- a dijelom čutno ljudsku. K ao najveći liričar u 16. vijekir bio je proslavljen B a k i . G otovo sve turske ljubavne sk m riječim a i služi se arapskom abcedom kome su pj: srne spadaju u ljubav prema mužu, a to je upadljivo P e rzijan ci dodali nekoliko slova. O vi dijelom semitski, 1, uostalom, odgovara orijentalnom moralu. Rijedak je a dijelom azijski znaci m alo odgovaraju uriđsko-aJtaj- izuzetak ljubavna pjesma jednoj ženi. Za to je opet ro­ skom jeziku. mantični ep posvećen naročito ljubavi prema ženi. II. Turska književnost. 1. Uopće. Turska književnost je po opsegu n ajbo gatija na svijetu. Od god. 1300— 1750 navodi njemački o rijen ­ talist H am m er Pu rgstall ništa manje nego 220 0 turskih p jesnik a; ali je od tada taj b ro j prekoračio 3000. 2. O sno vna Osnovne karakteristike. karakteristika turske književnosti je ne­ iscrpiva fan tazija, koja se ispoljava u bujnim slikama u Pored lirike je osobito razvijen ep, rom antični (Iju* r bavni ep), alegorički i istorički (južnjački ep), koji je rimovan. M ajstor rom-antičkog epa u 16. vijeku je Lam i i. Epu se priključuje i opisna pjesma od kojih turska I njiževnost ima tri osobite vrste: „A nniasara” (o p sa ­ da), razgovor između dvije protivne stvari, na pr- vino i opijum ; ,,lšret”-niame” (knjiga poklonstva i pića), opis jedne pijanke uz o stalo ; „Šeherengit” (gradska buna), opis jednog mjesta, njeg o vo g p o ložaja, zgrada, djevojaka a naročito dječaka koji svojom ljepotom uzbunjuju grad. �Broj 7. i 8. 119. „BISE&'* Na čelu didaktičkog pjesništva stoji vrlo česta mi­ stična poučna pjesma koja se većinom oslanja na Kuri-m kao jedini veliki, nepovršno grubi satiričar u 17. vijeku je N e f i iU staro-turskoj književnosti nema drame, alii se kod Mlado-Turaka ona ipak razvija. U prozi koja je uostalom mnogo izmiješana sa stihom, zauzima najveći prostor istorija. U svjetskoj istoriji ispoljavaju se naročito pretjerano opširne i pre­ trpane državne kronike od 1 3 0 0 -1 9 0 0 god., gdje su upletene ogromne zbirke pojedinih biografija popisa ulem«, vezi-a i šeihom od 1300— 1730. 1 opšta istorija svijeta ima dobrih djela. U književnoj istoriji ima takogjer popisa pjesničkih imena i djela. 4. Vrste stiha. Kao osobiti stihovi, kojih nema kod Perzijanaca, treba spomenuti sljedeće. „Divan" je skup lirskih pje­ sama, a naročito „Kasida" i „Gazela". „Kaside" (pri­ godne pjesme) su pjesme pohvalnice (prigodnice), ali često puta se to javlja kao posmrtna pjesma (tužaljka), a rjegje kao satira ili lakrdija. Uz pohvalu dotičnog predmeta, na pr. proljeća, slijedi i pohvalu obožava oca, sultana, vezira, i. t. d. i, najposlje samog pjsenika; na kraju su dobroželjiteljne riječi. Obligatorna Kasida na rogjendan Pejgamberov zove se „Muolud", a na njegov put na nebu „Miradrije". — „Gasel (pre ) je kraća lirska pjesma od najmanje pet ili najviše se­ dam dvostiha, kroz koji se provlači jednaka nma dok su među retci nerimovani; aa, ba, ca, da i t. d. Jedina rima, koja se uvijek povraća sastoji se često iz jedne cijele riječi, čak iz kratke rečenice. Posljedna dva retka daju ime autora. Sadržaj može biti mističan, alegoričan, erotičan, bahantski. „Mesnevi" (dvostihi je pjesma u dvorednim ri­ movanim strofama. Sadržaj je prozaičan opisni, poučan, ili satiričan i šaljiv. Dulji „Mesnevi" zove se „Narne" (knjiga). Potni ep počinje sa zahvalnicom Allahu pejgamberu i njegovoj porodici (često puta i četvoricvelikih kalifa), vladajučem sultanu i veziru■. zatim sli­ jedi priča, koja se završava samohodom pjesnika. + „Stamata" (peterac) sadrži pet dužih „Mesneva" istog pjesnika, koji šu pretežno romatičnoepskog sadržaja ili ponenog lirski divan može se zamijeniti petim ,,Mesnenom. Jenučak t&kih i sedmerna — kao epska neuspjelost može se istaknuti sbhovana kronika ili kronogram. Tko taku kroniku obrađuje život i djela ka­ kvog plemića, onda se zove ,,Šah-name“ (kraljevska knjiga), a ako označuje vojnu ili osvojenje, onda se ' zove „Gaza name“ (knjiga rata). Umjetni kronogram, „Tarih„“ opisuje kratko jedan istorijski događaj, čija je godina zadržana u trajnoj vrijednosti slova, kojima se počinje riječ ,,Gasel“ odgovara broju 1037. G je jednako 1000, S —7, L = 3 0 , Pa ostale rimovane igraiije, akrostihi. anagrani, zagonetra, sve to je i danji oblju­ bljeno od Turaka. 5. T o k i pddl la. Turska književnost počinje sa istočno-ti rskom ili čagataj>kom, koja služi kao predigra. Zapadno-turska književnost se kreće u 14. vijeku, u 15. i 16. dopire do svog vrhunca i Zatim postepeno opada do sredine 19. vijeka, dok tada najednom prekide sa starim oveštalostima, da se razvije moderno, ali ne bez francuskog uticaja. Ona se po tom raspada u dva velika doba ili dvije škole: staro-azijatsku i moderno-evropsku. Uz to opada turska narodna književnost, prezrena od obrazo­ vanog turskog svijeta, ali ipak ona propada kao ispoljenje pravog turskog nacionalnog duha. Predigra. Ist oč no- t urs ka knj i ževnost. U Čagatijskom jeziku ima samo jedna zbirka pjesama i četiri istarijska djela. N e a r i j i (umro 1500) zapravo M ir A li Š i r vezir sultana Huseina i obožavan od mnogih perzijskih pjesnika, sastavio je jedino u istočno-turskom jeziku niz elegijskih pjesama i zbirku od 441 -savremenog pjesničkog života: „Mejaks emafais" T i m u r ili T a m e r l a n Grozni (1336-1390 piše svoje u i unene u istočno-turskpm jeziku. Prii M u h a m e d S a l i h (umro 1520) Opjeva djela svoda gospodara Šaban-Kana u svojoj „Šabani name" (Šabanova knjiga). Su"\an B a b e r (1494-1531), osvajač Indije, sas­ tavio je cijenjenu „Autobiografiju." A b u i G a z i (umro 1664) ostavio je iza sebe napisanu istoriju mongolskih i tatarskih dinastija pod naslovom „Tursko rodoslovlje" P rvo doba S t a r o - a z i j a t s k a škola. 1 3 0 0 -1 8 5 9 . Staro-azijatska škola se dijeli u tri odsjeka : I. Mistička priprema, 1300 1453. II Vrhunac lirskog i romantičko-epskog pjem ištva, 1 4 5 3 -1 6 0 0 . III. Postepeno opadanje, 1600— 1859. Prvi -odsjek. Mi s t i čka priprema, od Osmana 1. do Muhameda II. 1300 1453. Pregl ed. Turski jezik lagm o postaje književm jezik, a zatim se u tom jeziku osobito razvija religiozno-mističko pjesništvo. Kao najstariji, čisto turski jezični i pjesnički spo­ menik spominje se u 13. vijeku „Bas-aam e“ (knjiga 9 sokolu), proslavlj:mje osmanlijske umjetnosti. Soko, koji je siv kao pepeo, vrijedi kao simbolička slika najvećeg turskog plemstva. Ovaj odsjek počinje sa osnovnim djelom mističnolirskog pjesništva, sa „Divanom" A š i k P a š e , a za­ vršava sa mistično-dogmatičkom poučnom pjesmom �Strana 120. ,,BISER“ ________ , „M oham m edije" od J a z i d ž i o g l i j e . U isto vrijeme se ja v lja ju nački ep sa ,,Iskender-nam e“ od A h m e d a i ljubavnim epom „Hosruve Širin " od Š e i h a . 1. Pjesništvo, 1. Lirika. A š i k P a š a : Sulejm an Čelebi. N e s i m i : Ahmedi. A š i k P a š a (um ro 1332), rogjen u Kir Seru u A natoliji, je u isto vrijem e i n ajbogatiji Šeih, najpošto­ vaniji derviš i najveći učenjak svoga doba. „Njega ne približava Bogu ni m antija, ni vijenac od ruža ni p ro s­ jački Štap, nego obuzdavanje strasti i unutrašnje odricanje u sred izvanjih dobara na sv ije tu .“ On ima počasno ime paša, ne. kao n osioc triju konjskih repova nego kao vezir u carstvu sv etaca i m ističara. Njegov „O rv an “ nosi naslov „G erib-n am e (Tuđinčeva knjiga) te je ona jedan potpuni sistem perzijskog sufizm a, onog uzvišenog panteizm s istočnog, koji vrio _________________ Broj 7, j 8 N e s i m i (umro 1417) zapravo S e d l m a d - e d i n iz Nesim a. je r je ugledao svijet u selu Nesimu kod Bagdada, bio je mistično oduševljeni derviš i šeih koji je u kraćim pjesm am a opjevavao sad zemaljsku, sad opet božansku ljepotu i ljubav. Radi nekih panteo^tičkih stihova bio je okrivljen radi slobodoum lja i osuđen da živ bude saderan što se je , na žalost, i dogodilo Umirući dobaci uesrećni pjesnik jo š jedan epigram u lice svome fanatičnom sudiji. A h m e d i , vidi dolje u epici. II. Epika. A h m e d i : Aleksandrova knjiga. S e i h i: Hozru i Širin. A h m e d i (umro 1412), rodom iz Sive, živio je najprije sa svojim učenikom, pjesnikom Šeihi, u jednoj ćeliji u Brusi na podnožju Olim pa, a kasnije jc otišao u Amariju gdje ga je potražio ^veliki osv ajač Timur- pozitivnog ili Tam erlan. — Osmi jedn oga „D ivana" i mnogih „K asiua svome .aštitm ku, osm aniijskom knezu Emiru m uham edanstva. Ime dolazi od riječi Sufi, t. j. onih koji su oujeveni u vunu ili od derviša. Sufizam se osobito raširio m egju velikim hordam a derviša. A šikova »G arib- Selm anu, napisao je A h m e d i romantićki ep „Džeinsiu I Haršid“. Ali prije svega, on je osnovatelj turskog ju­ načkog epa svojom monumentalnom knjigom „Iskender- n am e' nije ispjevana g a z e l a m a nego u iu.(X)0 m e s n e v a i dijeli se u deset knjiga, a S 'd k a knjiga ima deset odsjeka, a svakom odsjeku sin i, kao natpis siićn rano i bez ja če borbe istupa protiv jedan stih iz kur’ana. U svakom ulogu dotični redni broj tako uskog odsjeku u p ete:, igra veliku odsjeku je pitogorejski peterac; u šestom im a š e s t.h n ija prostora ■ (Aleksandrova knjiga) u k o jo j on prepjevava -eio i- erzijanca Nizaina. D jelo je napisano dijelom u prozi broji 7200 mesneva u 367 od sjek a. Jevik je cdor; sadržaj obuhvata u veličanstvenim uacruma ne sa u život Aleksandra Velikoga, nego istonju cijelog Istoka prije i poslije toga osvajača svijeta, pored cijele g o ie i dolje, naprijed i odzada, desno i lijev o ;, u sed­ mom, a to je sveti broj sedam Istoka, sedam planesa m ozolije i teologije islam a. sedam nebesa, sedam zem alja, sedam mora, sedam me­ tuđen tala, seoam ljuaskih ao h a sto am svetih spisa (naim e Adamov, Seh ov, Nuhov, M usaov, psaltirca Davuda, Ahmedi, zaum velikoga m ističkoga beiha Hauzi bajrama, E v an gjelja i Kur’a n a ;; za najp oslje sedam blaženstvemh s t v a r i: zem lje, kulture, čovjeka, duše, uma, ljubavi i B o ga. je d n a od najljepših strana turske književnosti je b e i h a ua studira u Perziji medicinu, sto mu naročito i uspije, bultan Muhamed 1. ga postavlja ijekarom u uđuševljeni poklič za kulturu pomoću ljubavi prema Bogu. U osm om odsjeku, gnostičko osam mističkih ra­ je v a , osam mističkih hierarhija, osam ljubavnih perioda, o sam vrsta ljubavnika. U devetom devet zraka svjetla b e j h i (umro 1^30), zapravo p je s n ik J u s u t Še i h, u Keim ianu. isa jp n jc je bio učenik pjesnika osnovaieija dervisko& reda. je d n a očna bolest prisiljava setu iokiu sku gdje uooiva bOOu ju sp n piace. U svome bijesu napauoše pjesnika predašnji posjednici lena, a on še njim a osveti oštrom sam om k oja se zove burname (M agareća knjiga) bultan M urat i. htjede pjes­ nika posiavm poticaj vezirom, ali na ouin koji su 1 0 .0 0 0 svijetova kao jedno jedin o sm o prašina sunčeva p jesn ik u zavidili, uozvoli mu to pod uvjetom da pjesnik najprije m oia pievesu na turski jezik P eterac (zbirka pred A llahom . — Prem a uzoru najvećih perzijskih misti- od o epa) Perzijanca nuanu. b e i h i se povuče u brusu, i razuma (S o h a ) kao praizvori stv a ra n ja ; u desetom tara D želal-edina i njegovog sina Veleda razoga A š i k izabra k ao cjelokupni sadržaj najprvi i najljepši romantićki ep u turskoj Književnosti: „G erib-n am e“ znanosti i unu­ od Nizam-evih epa najljepši te ga preradi u trašn jo sti, stalno prečišćavanje duše upravljajućeg m aj­ „Hozru i Š in n “. Šah sto ra i pom oćnog nida, vjenčaje se sa svojom robinjom , jednom hrišćan- mladića, dok obadvoje ne postigne konačni cilj potpuno sjedinjenje sa Bogom . Sulejman Čelebi (umro na carsk om e divanu, kao tvorac 1403 prvi Hozru, najdivniji od svih Sesa- kom, po imenu Slatk a Širin, draganom pjesnika Ferheda. molioc n ajstarijeg i n ajslav­ n ije g »M evluda« koju jo š i danas na M uham edov a.-s rođendan p jev aju u džamiji takozvani rogjendanski p je ­ 3. Didaktika. Ja š idživlji: M uhamedanizam. vači i privatnici, i ako je tada jo š ispjevano najm anje 2 0 0 novih m evluda. T a pjesm a se sasto ji iz 6 0 0 nes- J a š i d ž i v 1 j i : ili Ibu Kalik (pisarov sin, umro oko 1460), Živio je u Kali polisu sa svojim bratom BidŽanom, gdje su se obo jica predali promatranju božanskih reva i razd je lje n a je na 18 pjevanja. stvari, pod vodstvom velikoga Šeiha Hadži Bajram a �Broj 7 i 8, Strana 121 ,BISER' osnovatelja vezirskog reda, Jašiđivlji je napisao n a j­ prije na arapskom jeziku mistično djelo: „Čudnovata vremena i čudne stvari za oko i ćulo, koju je knjigu Bidžan preveo na turski jezik pod naslovom: „Envazul ašikin (ljubavničke svjetlosti) od ovog prvog djela oduže kasnije Bidžan jedan turski svezak u prozi „Duri Meknun" (Sakriveni biser), koji ukratko obuhvata čudesa prirode i Kur’ana i skriva u sebi bogato blago tadašnje znanosti. J a š i d ž i v 1j i opet obradi onaj mis • tičko religiozni dio „Envazul aŠikdi”-a u najopsežniju dogmatičku poučnu pjesmu Islama, u Muhamediji", koju je dovršio godine 1449. Ona ima 1909 mesneva" koje se mjestimice isprekidane redovima gazela i ka" sida, te se dijeli u dvije velike polovine koje su pos većene početku i kraju svih stvari. Poslije pozivanja na tlaha i poslije pohvale proroka, opisuje prvi dio osam rajeva i sedam paklova, sedam zemalja i kaoba poslije te g a slijedi istorija života pejgamberova nje­ govih sljedbenika. Drugi, mnogo pjesničkiji dio, opisuje sedam stanovišta i sedam mjesta svjetskoga suda k as‘ sedam mjesta u raju. ,,Muhammedije“ se meće napo” redo sa Dante-ovom „Božanstvenom komedijom“, sva­ kako ne kao pjesničko umjetničko djelo, ali ipak kao najbolja mistična dubina orijenta. (Nastavit će se.) Nafija Sarajlić: Teme. TURBE. Čula sam da na Alifakovcu iona turbe čovjeka, koji je išao u grad, da kupi kući četrdeseti tovair žita. Naime, svake mu je godine ragjalo četrdeset tovara žita, a jedne godine ne našao više od trideset i dlevet. Pa je pošao u grad s konjem, da namakne još jedan tovar, kako bi bio miran preko godine kao ii prije. Dolazeći gradu, opazi na jedinoj stijeni kod puta. čovjeka u zelenom odijelu, koji ga pošto mu ovtaj nazva selam — upita: kuda ide. On mu kaza. Čovjek u zelenom odijelu poče g a odvraćati, neka ne kupuje žita, već ako Bog dadlnie bert'četa, da će njemu moći .biti i ono trideset i devet tovara, što ih ima. To je do tri puta po­ novio ; a kad ga naš čovjek ne htio poslušati, dadne mu neki zamotak jela, da ga piedadne odmah u prv vrata na lijevo, dok zagje nKgju kuće u gradu. Čovjek primi drage volje amanet, da ga predane i došavši do vrate, kucne i zovne, da mm ko dziagje. Jedan starac otvori vrata i kad' je čuo o čemu se radi, zahvali se i onome ko šije i onome ko donese dar, ali ga ne htjede primiti govoreći, da ima šta< i sjufcra dan jesti. Nego neka on taj dar preda u treća vrata na- niže, tamo ima jedan siromah, kojemu je to potrebnije. Naš čovjek ponese amanet do trećih vnata i tuđi kucnu, na što mu do .malo otvorli vraita jedan slabunjav stančić. I on se zahvali i odbi dar govoreći, da ima što večerati, a u B oga se uzdia, da će imati sjutra što i ru­ čati. Već neka on s danom kucne na najskrajnja vrata u sokaku, tamo je jedna siromašna žena, kojoj to treba. Čovjek pogje i do ženskih vrate' i kucnu, na što se pojavi jedina starica u zavitku. Zahvaljujući primi ama­ net i u isti mah baci ispod zavitka jednu mrtvu kokoš, govoreći, da ju je bila našla na smeću i uzela za večeru, ne imajući što drugo, adi joj eto više ne treba, kad joj Bog dade čistu večeru, kao što i vazda dlaje. (X)vjek ode sa svojim konjem u čaršiju, natovari sjutra dan tovar žita i vrati se kući. Izašavši iz grada, nagje ma istom mjestu kodi puta čovjeka u zelenim 'halji­ nama, koji mu reče: zar baš uzeo žito? Uzeo. A što je bilo š amiair.ietom? . . . Čovjek m,u sve ispriča na tanko. A na to zagrmlje glas sa. stijene: »Vidio si eto, kako se ljudi oslanjaju' m Boga, da će im dati i ručak, kad im dajte večeru, a ti ne možeš da se osloniš bez jednog tovara, kad ih im;aš trideset i devet. Nećeš dalje. Znadeš li Hi, da sam ja Azraid? . . . « Tada zastrepješe noge i u konja i u 'čovjeka. Oboje su ih ukopali na Alifakovcu. Turbe im se posjećuje, ali ja ga ne posjetili nikada'. Nekako mi se čini, dla ji? priča o.njem u fantastična. Ali, kad bi i to samo hita, već je u smjeru na : kućanost, s kojom ja me simpatašem. Osla­ njam na Boga m ora biti, ali — po mom shvaćanju u prvom, redu iza svagdanjega trudia čovječijega, dla se sam pomogne. Stoga je radije posjećujem jedino skromno turbe ma drugoiT. mjestu, na Bakljama, gdje kažu dla se zameo u smjegu neki putnik. Išao je ,u grad po lijek za svoje ne­ jako bolesno dijeet. Nije htio da ga truje sa zlim trava­ ma, a ne mogao ga opet pustliti, da1bez pomoći u mu­ kama skonča. Pa, videći dla b o k st naglo steže njegovo dijte, komad srca mtjegova, krenuo je u grad po mećavi i dubokom snijegu. Nedaleko grada, zapao je 'umoran u snijegu, da dalje nije mogao. Iz jedne kuće u večer čudi su kako viče: »Pomozite im ljudi, dia dijete spa-sem, pomozi e . . Ovo se nekoliko puta ponovilo. I ljudi pošli da vide, gdje je to ko u opasnosti. Ali kako više nije blilo glasa, ne našli u mraku ništa te noći, nego istom za dva tri dana zametena čovjeka. Pokopali ga. Kad se nagjem 'kod njegovog turbeta, čini mi se, • kao da vidim kako se zamjeće, dozivajući za pomoć i pružajući koštunjave ruke prema svom djetetu — angjeloetu, koje mu se kroz varaice ispred očiju kano da s dženetskih vrata purpurno sm iješi. . . DOBRI. U islamskoj štampi naglašava se religioznost Bos­ ne Pati nije čudo ako se može pisati i o Dobrim kod nas. I to ne o Dobrim iz starih vremena, već da su se nedavno pojavili u rogatičkom kotaru. Pojavili se i na daleko uplašili svijet okola. T o je istina! Na sve strane brzo se širio glas o njima, kako su �Strana 122. Bfoj 7J j ,BKER‘ se pojavili sad u jodnom sd ti, sad u drugom , naročito, kako su iznen ada petkom ptudlali u džam ije tamo i ovamo, obično dvojica zajedno. K ričali su za što više klanjanje namaza i pušćanje brada, a strog o udarali proti laganju i varanju, proti pušenju ddihanai, nošenju malih kapa, kike- i kundura Kazivalo se, da se nekakvome odsjekli glavu, koji nije h tio »kike- o brijati, a drugom e odsjekli noge, što nije htio skinuti kutndiura. taru seoskoj mladeži na sijelo, s dvojnicama! za piilS(*m i u čarapama do koljena.. O štro je zahtijeviao reš^ktovarije za se i za starije ljude. Ali ko da to dbfcaže m\^ deži, naročito onoj seoskoj divljoj, razuzdanoj M la d e ž i Mjesto da ga poslušaju, počeli su se sašaptavati ,j ^ okruživati ga, da ga ulove. A »D obri«, videći šta ,tnu se sprema, nadao je bježati u šumu. Kolikogod bi razo čaran ja po seoskim kahvama, gdje su se odavno bjle skloniuile domimte »pod1 dolaf, kad Udarali su i proti nošenju drugih intovotiarija ka na fesiće kod ženskih u uske rukave, ma širite niz dimije i ostalo, neka se skida ii odbacuje od sebe. I pričao svijet, da su se »uhitile« i noge i rulke u neke djevojke, koja je bila počela por.hi svoje o d ijelo i odustala, omiadovažuiući ih. « Sve se sprva snebivalo i ma čas sabiralo. A onda je počelo po malo osijati od džam ije, ne briiajti se po Strali od tih D obrih zalazio i u druge susjedne kotareva. M akar da je bilo ljeto , najviši jek o d posla, dža­ dure i odijela. Pošlo je opet sve po starom , ako ,ne i mije su petkom bile dupkom pune, kao ma bajram . A drugin dana istom se ču li ezani ovđje-ondje po njivama klanjalo se, učilo se. D ru g ih kakvih sastanaka, osim kod džam ija, nigdje. A tu se sam o svijetlile obrijane glave i vidjela se sauno starinska, široka nošnja. O dba­ cile se male kape, a ustaknuli široki crveni fesovi; od­ bacile se kundure, niko ih ni po g ro š ne hitio. Sve se prekalupilo. N aročito su nag on ile strah u kosti p m ? Dobnim le­ gende, koje su o njima zakolale. P r im je rk e : Ć ulo se, kako ih je jedan seljiak n ašao u šumi oko akšama kod nekih šehitluka. U činili su um a iko g o ­ lemi, da je od straha poludio. D rugi put se pričalo, da je jedna žena, oretavši ih u putu s velikim topuzim a i kaučima ma glavaru ■ ^išla s uma i odledjela gologlava u materin rod, dva sata daleko. je zucnulo na sve strane (b rzojavno bez žica): »Be kakvi D o b ri?! M egjer alčaci nekakvi!« i pričalo se o njihovoj zgibiji, nadovezujuoi svak po nešto. glavi, šišati brade, nabavljati duhanske kutije, nove kun­ gore. Odgoj i nastava. Ma jd a r F azlag lć: B riga za nejačad. U današnje doba ni na što se više briga nc braća, koliko na dijete. Tu veliku brigu za dijete na­ metnuo iiam je na vrat ovaj strašni veliki svjetski rat, koji nemilice poput grdna plamena sve razara. Istina, ljudstvo se od najstarijih vremena brinulo i staralo za nejake, ma u kojem bilo pogledu, ali se niukoje doba nije uviđala tolika kao danas. I ako se prije što za potreba za tu brigu, dijete radilo, to je Jedan put se opet p ričalo, kako su kod neke dža­ m ije u petak sve obeznanili. Naim e, jedan D o bri došao prije, pa g a pitali za druga. A o n im o dgovorio, da će sve bilo gotovo nuzgredno, dočim su se druga pitanja stavljala na prva mjesta i za njih najveća briga vo­ se odmah pojaviti iz »nekih stijena. I stijene se zasjajtle, a drugi se pom olio kao munara. Ide džam iji, sve jeka sto ji. A za njim crna g u ja, poizdigla glavu, nosi tefter u zubima. U njemu se pišu oni, koji će u đžehennem. M ože se m isliti, kako se ovo sve doim ali prostijeg, su jevjcrno g svijeta, kako se o D obrim svuda gov orilo i u snu snivalo. Svako je selo pogledalo, kad će k njima d oći, pa su se i djeca počela plašiti s njima. A možda br i d o šli, da im se roje desila ona »mala nezgoda: U jednoga zgodnog seljaka neko krao janjadi iz tora. N estajalo ih, kao da u zemlju propadaju. D u go je bez uspjeha tragao za njim a. I kad mu d o jdilo, usudi se, da kod D obrih potraži zaštite, neka mu ogledaju ili zapisu. — T ražio ih je nekoliko dana i najzad »našao. u pozadinu pred brigom za nejačad. N ašao ih četiri-pet u jednoj dolini; našao u koli oko iednog jarrjeta. Nije im vala ništa prigovorio. Sa»mo su se oni razbježali, kud koji. Jed no g a su oružnfid negdje dila, koja zaista po samoj svojoj prirodi idu donekle Tu prije nekog vremena pred sami rat, a naro­ čito za vrijeme ovog požara ljudstvo je uzelo sebi zi geslo početi od djeteta, pa je započeto ono baš najglavnije, Što sreću i blagostanje donosi jednom narodu i državi. Što je svestranija i intenzivnija briga za di­ jete i njegov odgoj, to će biti dvostruko sa svake strane manja i mnogo lakša briga društvu i državi kasnije za druga državna i društvena uređenja. Svakako mora biti zagonetno pitanje, s kojeg se razloga sve doskoro davala veća važnost uređenjima hapsana, bolnica i raznih poticajnih i drugih ustanova, pred dječjim obrazovalištima i odgojilištima, jer, gdje se mladež valjano obrazuje i za čestito ljudsko dru­ štvo odgoji, mnogo će manje imati razmaha i posla policajne, sudske, zdravstvene i slične ustanove. Odgoji uhvatili i predali sudu, gdje se ispostavilo, da je to jedan li se pokoljenje mladosti kako treba, odgojila se i ci­ jela ljudska zajednica onog vrem ena, koja će svjesna prosta kajišar. D ru g i se jedan pojavio <iza toga u susjednom ko­ biti svog poziva na ovom svijetu prema sebi, ljudskoj zajednici i državi, �Broj 7. i 8. Strana 123. „BISER* Nas je ovo vrijeme u nezgodi zateklo, jer se zavremena ne pobrinusmo, da svu svoju djecu smjesti­ mo na prikladna mjesta, gdje bi im se stalan i odre­ đen pravac dao, što ga božji i ljudski zakoni traže i propisuju. Tim povodom u našim krajevima imademo na ordije besposlene i zapuštene djece, koja su zapu­ štena, uslijed pomanjkanja kućnog zapta, testi i mejdanu i koja su već zasada breme društva i države, a kasnije će biti i opasni po ljudsku okolinu i udaraćemo s njih na stotine grdnih poteškoća. i snagu za bijednike, koji su najviše pali u bijedu ' nevolju i kojima je najpreča brza i izdašna pomoć, a to su ratna siročad. Za ratnu siročad drugih vjera mnogo je lakše, jer su im se pružile povoljnije prilike, da se mogla razmjestiti po raznim gostoljubivim porodicama su­ sjedne nam Slavonije i Bačke. Jedno stotinu naše islamske djece smješteno je zasebno u Vinkovcima, za koje se odbor iz Zagreba uz pripomoć i sudjelovanje samih mješćana za njih stara i brine. T o stotinjak Kao što po svim drugim naprednim zemljama, naše djece više stoje i zapada isti odbor, nego li sva negdje prije, a negdje kasnije, tako i ovdje u nas u ostala djeca drugih vjera, kojih imade na hiljade na Bosni osovila se zemaljska uprava, a s njome zajedno tamošnjoj prehrani i brigi. Stoga se ne možemo više i razna društva, na noge, da toj nevolji priskoče u nadati, da bi se i nadalje mogla islamska siročad tamo pomoć, pa da takvu djecu porazmjeste u takova mjesta onako udobno i lijepo smjestiti, kao ona u Vinkovcima. gdje će im se školom i odgojem dati temeljit pravac, Čitav rad i briga za preostalu našu ratnu siro­ da neće biti na pedepsu svojoj okolini i gdje će moći čad, treba da je na našem vratu, i da se mi ovdje za prisvojiti toliko krjeposti, da mogu kao valjani ljudi njih pobrinemo. Ako budu prilike dozvoljavale, te se biti na uhar sebi i svojima. U toj akciji vidimo veliku u smislu goruje okružnice vladine uza škole dograde zauzetnost i očinsku brigu oko bosanske naše djece prostorije, da s? sirotna i potrebna djeca uzmognu odbor u Zagrebu, koji je na hiljade naše siromašne smješćavati i odgajati za valjan budući naraštaj, to će djece smjesti« na prehranu po bogatoj i prostranoi se moći bez dvojbe i znatan broj islamske siročadi Slavoniji, gdje će se naša djeca sačuvati od golotinje smjestiti. Ali sve to neće biti dosta. Jer nažalest vidi­ i bijede, a osim toga i izobrabzom dati im prigode, da mo, da je baš najviši broj naše islamske djece, koja su besposlena i bez ikakvog nadzora se klatare. Za se osove na svoje vlastite noge. Vlada se naša također za tu djecu starala i bri­ njih se mi sami pomoću zemaljske uprave trebamo da pob inemo da nastojimo, da tu djecu sačuvamo od nula prigodom otpremanja u Slavoniju. Za ostalu pako djecu, koja su potrebita te brige svih pogubnih utjecaja sokaka i hrđava društva. U nas ima dosta mektefskih, medresanskih i drugih zgra­ i koja dospješe u bijedu i nevolju uslijed ratnih gro­ da po zdravim i bogatim krajevima Bosne. Mnoge od zota, kani zemaljska uprava, da otvori na više mjesta konvikte sa šVim potrebšiinama, u kojim bi mjestima tih zgrada mogle bi se preurediti i preudesiti za kon­ vikte ovoj siročadi i ponuditi zemaljskoj upravi te ta siročad imala posvemašnju opskrbu. Nu ta pleme­ nita i čovjekoljubiva nakana naše vlade, usprkos do­ zgrade, koja bi sve ostale brige preuzela u svoje ruke broj volji, ne može nikako, da se odmah ostvari i u i tako se započelo raditi za ono, što nam je najpreče: brinuti se za dijete. kolotečinu stavi, kako bi to sama želila. Na put joj Ovo ovdje iznesosmo, a na našim je pozvanima dolaze razne zapreke, a naročito radi pogodnih stano­ širom Bosne i Hercegovine, da tu za naš islamski svi­ va, gdje bi se ta djeca imala smjestiti. Tako ta akcija u samoj unutarnjosti zemlje donekle na žalost hramlje jet zamašitu stvar kraju privedu. i počiva. Da bi se ipak toj nevolji donekle doskočilo razaslala je zemaljska vlada, kako saznajemo, okruž­ nicu u ovoj stvari na sve okružne oblasti u zemlji, da podnesci izvješća, pri kojim bi se školama na zgod­ nim i zdravim mjestima moglo smješćavati po neko­ liko ovake siročadi, gdje bi im se uza školske zgrade dogradile i druge prostorije, da se u istima mogu djeca lijepo smjestiti i da mogu uza školsku obuku imati i potpunu opskrbu. Uvjereni smo, da će se ovoj plemenitoj nakani sa svake strane izići u susret, da se čim prije uzmogne ostvariti ova namisao. Škole bi imale da sudioništvuju u ovim radovima pa se pouzdano nadamo, da će naše narodno učiteljstvo znati 1 umjeti ocijeniti zamašitost ovog poduzeća i da će onim samopregaralačkim radom kao i do sada u ovom teškom zemanu, u ko­ jem se ogleda volja i požrtvovanje za svoju rođenu grudu, što se od nas svih traži, htjeti da stavi sve svoje sile Muslimanski narodi za svoja prava. Še jh Saleh E l-Š e rif: Pritužbe Muslimana fllgerije i Tunisa. Uvod — Poziv na pravo i pravdu. — Temeljni princip, po kojem se ljudski rad raz­ likuje od svakog stvorenja i radi kojeg je zaslužio da bude gospodarem toga stvorenja, jest nedvojbeno r a z u m. Razum sadržaje pravdu Dakle ko govori razumno �„b i s e r ; Strana 124. govori pravedno. O va se pravda sasto ji u pravičnosti, spoznaji, poštovanju prava drugoga i uzdržavanju od podjarm ljivanja slabih. Ali više se puta dogodi,' da jedn a zabluda prevari čo v je k a i dovede ga da obm a­ njuje svoju vlastitu osobu time što se zamisli iznad svoje vrijednosti te najzad svrši, da se sm atra e je on jedini dostojan da vlada sv ijetom . Ova se iluzija u njega više puta povećaje i pom oću am bicije on se uvjeri, da niko drugi osim njega ne zaslužtije da uživa dobrobiti ovog sv ijeta, k ojeg bi on želio monopolizirati u svoju korist a na štetu ovlaštenih. I ako on naiđe na otpor zakonitih vlasnika ovih dobročinstva, njegova se srčba tada ujedini sa njegovom iluzijom i am bicijom da uništi svaki pokušaj zapreke njegovoj vo lji. U tome času ta d i v l j a z v i j e r uzavre da ubija, pali i unišćuje jedin o da ostvari svoje želje i u tom e času am b icija i srčb a zavlada razumom, te čovjek postane tlačiteljem , gazi prava drugih i upotreblju je svoju inteligenciju da iznađe moralna i mate­ rijalna sredstva kako će podjarm iti svoga bližnjega i doći do svojih ciljeva koji obaraju ljudstvo. To- je tlačenje. T o je nasilje. Zabluda, iluzija i egoizam služi se svem ogućim sredstvim a da osvaja zemlje i njihove stanovnike stav lja u okove ropstva. Dok pravda na protiv inspirira pravičnost, ljubav za bližnjega, obranu prava drugoga, darežljivost i milosrđe prem a slabim S l2 L Z _ i_ 8 ^ očima. On je također dozvo'io, da mogu govoriti oni kojima su ovi tirani začepljali usta i natjerao sve p0{j_ jarm ljene i neutralne narode, da podignu njihov g|asda povrate svim narodim a njihovu- pogaženu slobodu i oslobode slabe od ugnjetavanja snažnih. A plikacija ovoga principa sveta je dužnost cijelog ljudskog rada. Ali njegovo stavljanje u praksu ne može se generalizovati nego tek onda Jcada snažni gospodari postanu pravedni tako, da napuste svaku ideju egoizma i da priznadu prava drugih, bili oni snažni ili slabi i ako im se dogodi, da se prevare, da traže istinu, kojoj će se pokoriti prema zlatnom principu koji v e li: svak je dužan priznavati istinu. Na žalost ovaj je rat pokazao, da cijelo ljudstvo unatoč njegovom svem ogućem m aterijalnom napretku ne može nikako, da postigne ovaj stepen savršenosti koji je cilj uzvišenih religija i filozofskih sistema. D a se postigne ovo um išljeno postoje nego dva sre d stv a : savršenstvo ne Prvo je, da se nađe jed n a ruka toliko pravedna koliko snažna koja bi zapriječila svafku nepravdu na ovom sv ije tu ; ali ovaj se slučaj nije pojav ljao u histo­ riji nego vrlo rijetko, u izvjesnim epoham a i izvjesnim pr djelima. Drugo je sredstvo, da se podrži stalno ravno­ vjesje među narodim a, jedno ravnovjesje, k oje bi moralo zaštitu i poštivanje slo bo d e za cijelo ljudstvo. Podjarm iti slabog i lišiti ga njegovih prava sa biti ciljem svih ratova. Ali mačem ili intrigam a, to je nasilje. Zaštiti slabog i osloboditi ga od tuđinskog gospodstva, to je pravda. podjarm ljivanjem slabih naroda, tvrdeći da ih tako žele trebljuiu ovu riječ, tirani ovoga da prikriju svijeta upo- njihovu ambiciju za oslobodili. Pravda je sveta i onaj koje vrši također je svet. Ova ravnoteža ne može egzistirati dokle god svi Nasuprot tiranija je grozna i ružna i onaj koji je prak­ ticira jo š je više ružan; ali pravda uvijek nalazi p rija­ tirani budu podržavali u ropstvu polovicu ljudskog roda i dokle budu tvrdili da žele osloboditi narode tako rekuć telja i zaštitnik^ u svakom narodu. Tirani su u svakom narodu nekolika individuuma podjarm ljene od njihovih političkih protivnika, da održe i bilo bi nepravedno obijediti tiranijom ovu ravnotežu, koju izbjegavaju sam i sebi primijeniti. jedan narod. D akle, da se uspostavi ova ravnoteža, jedino je I ovi tirani koji upokoravaju strane narode vrše njihovu sredstvo opća aplikacija principa, koji se sastoji u oslo­ bađanju svih potlačenih naroda i u uspostavljanju nji­ tiraniju i nad svojim vlastitim narodom , k ojeg upo­ treb ljav aju kao oruđe protiv drugih. Zato smo se mi, reprezentanti potlačenih naroda hovih prava i njihove slobode. Da se postigne ovaj rezultat, liberalci cijelog a svijeta trebaju za ovim težiti. O vaj je princip priznat od E ng lesk e i njenih saveznika, ovdje sakupili, da podignem o naš glas, ne protiv nžroda kojih nas tirani ugnjetavaju, nego protiv ovih samih koji su više puta svečano objavili; da ne vode ovog tirana obaju rata nego za slobodu ljudskog roda, oslo bo gjen je sla­ bih naroda kao na prim jer B elg ije, R um unjske, Srbije i da tražimo pom oć, i potporu od liberalaca ratujućih stranaka da nas oslobode, bili oni E n g ltzi, Nijemci, Rusi, A ustrijanci, M ađari, Francezi T u rci, Japanci, Američani, T alijan i, B elg ijanci, Rumunji i Crne G ore, te uspostavu otetih pravu primjer Alzaciju, Lotaringiju, T rst itd. ili Srbi itd. itd. Mi tražim o istu pomoć od Iz toga mi razumimo, da zem lje, koje žele oni osloboditi jesu one što sačinjavaju cjeline teritorijalne neutralnih n a r o d a : Švedske, Norveške, H olandije, Šv ajcarske, D an­ ske ili Šp anjolske itd. U kratko mi tražim o od cijelog sv ijeta! da nas oslobodi od tlačenja i podjarm ljivanja svih tlačite lja ljudstva. Sad ašn ji rat, koji je uništio cv ijet mladosti i jezgru civ ilizacije sa gvožđem, vatrom , gasom , na zemlji, na moru, pod morem i u zraku, prestavlja najužasniju ističući, za geografske i političke, koje je vo jn a okupacija dovela pod stranu upravu i budući da ti aktovi sačinjavaju tiraniju i nepravdu, to je za oslobođenje ovih naroda nužno poništenje te okupacije i upravljanje tih zemalja od Samih njenih stanovnika. scenu tiran ije čo v jek a protiv ljudstva. O vaj nam je rat Mi također zaključujem o, da se uspostava prava mora izvršiti i nakon odobrenih ugovora iza dovršenih ukazao koje ratova od nazad mnogo godina, budući da te uspostave je licem jerstvo tlačitelja sakrivalo našim �. Broj 7. i 8. . Dakle muslimanski narodi Tunisa, Algerije, Tri-polisa, Maroka, Egipta, Perzije, Turkestana, Indije itd. dobro su konstituirani i u geografskom i u politiČKom pogledu. Oni su šta više bili nezavisni i upravljali su sobom u potpunom miru. Međutim oni su podjarmljeni od Franceza, Engleza, Rusa i Talijana, koji su vojnički okupirali njihove zemlje, povrijedili njihovu političku nezavisnost i njihove domovine počeli smatrati svojim posjedom. Šta više sa ovim se je narodima na najdivljačkiji način postupalo, njihova su dobra otimana, njihove škole zatvarane i oni su lišavani svakog ličnog prava, pa i prava na obuku, tako da njihov kulturni niveau svakim danom sve to više pada na niže itd. Dakle ovi narodi imaju pravo da budu oslobođeni i liberalci su svijeta dužni, da ih potpomažu toliko koliko i Belgiju, Srbiju, Crnu Goru i dr. Tražiti pak oslobođenje isključivo ovih potonjih sačinjavalo bi naj­ žešću nepravdu i imalo za posledicu, da i dalje kvari ravnotežu zbog čega je i uslijedio, ovaj rat. Ukratko, sada stoje dvije snage jedna prema dru g o j: Ententske države sjed n e strane i Centralne viasti s druge. Ententa drži u ropstvu 1 ljudskog i oda, tojest vlada kao apsolutni gospodar sa više od 400 milijona duša, raspolaže njihovim zemljama njihovim živo­ tima i njihovim dobrima itd. monopolizirajući im ,ovinu, agrikul uru i industriju isključivo u osobni interes a na štetu domaćih naroda, koji bi u drugom slučaju slobodno mogli unaprijediti njihovu aktivnost prema zakonima ponude i zatraživanja. Iz toga pak slijedi, da su ovi tirani nepravedni prema slabim, koje oni podjarmljuju i prema njima ravnima u snazi lišavajući ih zakonitog prava, da rade za svoj život dolazeći u odnošaj sa ovim narodima. Šta više ovi su tirani bacili mrežu njihovih intriga u Austro-Ugarsku, Malu Aziju, Mezopotamiju, Siriju, Hedžaz i druge arapske zemlje da i njih po redu spu­ taju u okove ropstva. Ova je pretjerana ambicija pro­ uzrokovala sadašnji rat zbog kojega pati cijelo ljudstvo. Je li ovaj strašni rat provociran i započet od strane velesila Entente, da one postanu jedinim gospo­ darima ovog svijeta, na štetu svjetske ravnoteže želeći uništiti Centralne vlasti, koje bi se jedine mogle odu­ prijeti njihovoj snazi u interesu ravnoteže? Ili su Cen­ tralne. vlasti potpalile vatru, da stave konac ovim silama najezde koje prijete ravnoteži i da je tako održe da bi ljudstvo živilo u miru bar za neko vrijeme? Mi prepušćamo velikim diplomatama, da odgo­ vore na ova razna pitanja. Mi nemamo namjere, da to raščinjamo, premda nije teško odgovoriti na ta pitanja, osobito nakon deklaracija Lloyda Georgea da Ententa želi uništenje vojne snage Prusije i unatoč izjava Rusije da neće započeti pregovarati o miru nego nakon osvojenja Dardanela i Bospora. Strana 12b. „BISER" sačinjavaju najsvetiju pravdu i pravicu. Za to su En gleska i njeni Saveznici, natjerali njihove narode i cijelo ljudstvo, da nastave ovi rat. U svakom slučaju, ne treba gubiti s vida. da je ovaj rat prouzrokovan lakomošću, ambicijom i sebičnošću, ambicijom i sebičnošću jačih protiv slabijih. Ljudstvo danas stoji pred tri slijedeće alternative: 1. Velesile Entente drže sve što Imaju pod n ji­ hovim gospodstvom, da time stvore novu snagu, koja će se pripojiti njihovoj. Saveznici će držati takogjer, da izjednače sa ovom ogromnom snagom, sve ono što su osvojili u Belgiji, Franzeskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji, kao i ono što će jo š osvojiti. Ovo će novo stanje stvari stvoriti nesnošljivu situaciju i ne će do­ prinijeti, da zavlada mir na zemlji. 2. Velesile će Entente, koje drže pod kontrolom polovinu ljudskog roda, opet povratiti sve što su im Centralne vlasti otele u ovom ratu. Ovo bi bilo jed­ nako uništenju snaga Centralnih vlasti i izložilo svijet nasilju Entente i tako.opet ukinulo ovu ravnotežu koje je poremećen e potpalilo ovaj požar, koji se širi svakim danom i koji se uzaludno pokušaje dunuti. Ovaj bi rezultat bio gori od onog prve alternative. 3. A. Osloboditi slabe ispod pritiska jačih, ispraz­ niti zemlje, koje su bile osvojene u ovom ratu kao Belgiju, sjeverni dio Franceske, Mezopotamiju i t. d. mi one 1 nje su okupirane prije ovog rata kao Algeriju, Tunis, Egipat i t. d. B. garantirati svim narodnostima, koje sačinja­ vaju velikt i inale države, njihova svamoguća politička prava I njihove slobode. C. Olakšati trgovački promet među svim narodima i prakticirati svagdje otvorenih vrata. Tako bi ljudska zadruga postala jedina i ista familija, koja se oslanja na pravo i pravdu. Tada bi bilo moguće ograničiti oružanja na ze­ mlji i na rhofu. I da se osigura ova nova zadruga, treba uspo­ staviti jedno visoko sudište, čiji bi članovi imali bit. birani od svih naroda među filozofima i učenjecima posnatim sa svoje nepristranosti. Ova bi visoka tribuna imala dužnost, da rješaje definitivno i bez priziva sve nesporazume koji bi mo­ gli nastati megju članovima ove nove zajednice Njene bi odluke bile egzekutivne naravi. I u slučaju, da osuđena stranka ne bi pristala na izrečenu osudu, ima­ la bi se na to prisilili sa oružanom silom internacionale • Mi zastupnici potlačenih naroda ovdje smo se sa­ kupili, tjerani iz ljubavi za našu domovinu i cijelo ljud­ stvo i bez, da stojimo na strani i jedne ratujuće stran­ ke, da: A. tražimo od svih rafujućih naroda, da polože oružje, dokončaju ovaj uništujući rat i da oslobode naše narode i reformiraju ljudsku zajednicu na način, kojeg smo gore istakli; B. objelodanim o izvješća o patnjama i nepravdama svake vrste, koje podnosimo od onih što su okupirdi naše domovine i koji se U njima ponašaju kao najviši barbari nakon što su nam povrijedili našu nezavisnost i lišili naših prava i slobode. (Nastavit će se.) �Strana 126- ° r o ] 7. i a „ B IS E R " LI.STAK Školstvo u Turskoj. (Nastavak-) B. Na pravdam fakultetu: 1. Senatsko prav o : 1. Gradjansk/i zakon (Medžole). 2. Usuli iijkli. 3. B račn o p ravo (Munakehat). 4. Našljedno i testamentalno pravo- (v©saja ve feraiz). 5- Gruntovno i vakufsko pravo (Hukuki lesarrufijei erSzi ve evkaf). 2. Kazneno pravp: 1. Kazneno pr- (Hukukii džeza). 2. Kazne­ ni zakon sa komentarom (Serh ve metni kanim« džeza). 3. Ka­ zneni parbeni postupnik (Usuli muhakemati džezaiije). 4. Ka­ znena stfilistika (Sakji džeza). 3. Pravo.: 1- Trgovačko kopneno i pomorsko pr. (TLdžareti berrije ve bahrijje). 2. P ravni parbena postupnik (Usuli muhakemati hukukiijje). 3- Izvršni postupnik (Idžra). 4. Pravna stilistika (Sakji hukuk). 4. Internacionalno pravo: 1. Opće međjunarodno, pravo (H- umimiijijei dnvel- 2. Specijalno međjunarodno pravo (H. cbususntjjei iduvel)- 3. Kapitulacije. 5. Upravne i ekonomske nauke (Ulumi ijdarljje ve iktoisad): 1- Izvori prava i pravna filozofija (Hukukii esasiije). 2. Upravno pravo (Hukuki idare). 3. Ekonomija i financije (Iktisad ve maliijje). 6. Kriminalističke i jurističkie vježbe (Tatbiknit užezanjje ve hukuk). j C. Na .medeainskom fakultetu: 1. Medecinska zoologija (Hajvanati tibbrjjo)- 2. Med- bota­ nika (Nebatati tibbijje). 3. Med. fizika i bio ogiija 'Hikmeti tibbijje ve hajatijje). 4. Kemija org. i anorganska (K mjati uzvi ve gaijri uzvi). 5- Anatomija (Tešrihli tevsifi). 6. Fiziologija (vezaiful eaza). 7. Histologija (Ensadž ve m ebhasunešm). 8- P ataloška anatomija (Tešrihi na haje vi). 9. Fanmakognoziijia (Mufredati tib ve fenni isipancijari). 10- iHiigijena (Hiifzus-sibha). 11. Bakteriologija- 12. Opće bolesti (Emrazi umumijje). 13. P arasitologija- 14. Kirurgija (Amelijjati đžerrahlijje). 15. Diagnostika (Tešrihi macazi). 16. Klinika i unutarnje bolesti (Seririjjat1) ve emrazi đachilije). 17. Kliin. za um ii živce (Senirijjati aklijje ve asabjjje). 18. Klin. za oči- 19. Klin. za kožne bolesti i sifilis. 20. Klin. za uši, usta2), nos i ostalo. (Ser. uzniijje ve chandžeravijje). 21- Klinika i ženske bolesti (Ser- ve emradzi charidžiije). 22. Klin. primaljstva- 23. Klin. ženske bolesti. 24. Otrovi (Sumum). 25- Sudibena medicina (Tib. kanuni)- 26. Klin. vježbe (Ser. tedavijje ve fenni tedavi' i tedžrubi). Medecinskom je fakutetu priključen- još i farmaceutski te­ čaj sa tni godlišta (Edžzadzi miektebi alisi), zatim zubarski te­ čaj sa tri godišta (Diščiluk mektebi alisi), takodjer i pritmaijski tečaj sa dva godišta (Ebeler tedrlisati). Ovi su tečalfevi snab­ djeveni sa svim potrebštinama, a nastavni predmet« kao i praktične vježbe dižu ih tako visoko, da naimalo ne zaostaju za evropskim. D- Na matematskOipniradoslovn,0)m fakultetu: a) matematski odio: • 1. Deskriptivna geometrija (Hendesel resmije). 2. Analitička geometrija (Hendesei talilijie). 3. Viša algebra ii sferna* trigonometrija (Debri eala ve musellesati kurrevije). 4. Fizika i matematska fizika (Hikimet ve rijadzv hikmet). 5. Matematska astronomija (Heijeti riiadzijje). 6. Matematika. 7- Diferencijalni i integralni iračun (Hesabi, tefadžuli ve tamama). 8. Račun vjerojatnosti (Hesabi ihtimali). 9. Geodezija (Tak* šimi eradzi). x) Serirun - postelja, krevet. Seririjjat — u bolnici kraj bolesnika predavanja. s) Laringologija- b) prirodoslovni dio: Eksperimentalna fizika (Tedžrubi hikmet). 2. Opća botanika (Nebatati umumi). 3. Opća zoologija ,(Hajvanati umumi). 4. Geologija ii mineralogija (Umi erdz ve ilmi meadin). 5. 6. 7. E: Mineralna kemija (Kimjai meadeni). Organ* kemija (Kimjai udzvi). Biokemija (Kimjai hajati). Na filozofskom fakultetu: a) filozofija: 1. Psihologija- 2. Logika i metodologija. 3. Etika- 4. Metafizika. 5. Povjest filozofije. 6. Pedagogija (Terbije). b) Povijest .i zemljopis: 1. Opća povjest. 2. Politička povjest. 3. Osmanliska povjest. 4. Zemljopis. c) socijalne nauke: ]. Sociologija (Ilmi idztimai). 2. Ekonomija. d) književnost: 1. Turska književnost (Edebiduatii turkijje). 2. Povjest turske književnosti- 3. Arapska književnost. 4. Perziska književnost5. Povjest zapadne književnosti. 6- Estetika (Mehasin). e) jezici: i . 1 Francuski. 2. Engleski 3- Njemački. 4. Ruski. Djaei kotf s. na filozofskom fakultetu ,od ova' četiri« jezika jedan moraju Uvjeti stupanja na sveučilište. Nakf.i svršene sultanije ili druge sličnjp škole gjak može stupiti , upišati se na sveučilište. Nu prije toga valja, da polospiit »ru-us-miulažemeit«-,bakalaria unliibani- — Ovaj se is­ pit oba lja-na sultanijama pri apsolviranju, dok za gjake dru­ gih, privatnih ii« državnih škola, taj se ispit ojbdrži na samom sveučilištu. ) Sveučilišni ispiti. r Za polaganije ,ispita na sveučilištu fiksirana su trd ispitna termi­ na u godini. Osim godišnjih ispita polažu se takogjer 1 strogi ispit za doktorat (ru-us« = »idoktura«). Mededineri i slušači matematsko prirodoslovnog^ fakulteta obvezani su polagati runis- Slušači drugih fakulteta nijesu obvezani polagat dokto­ rata, ali razumije se, da ga mogu postignuti (§57. i opaske na Str. 4. i 23. propisi', tealiimat). Apsolventi kojeg bilo fakulteta dobiju idžazetnamu. Slušači kojfr postignu doktorat dobilfu (ruus). Tko svrši ,n|auku u Evropi te bude. želio položiti na canig. sveučilištu doktorat to mu se dopušta (§ 63. tealhnat). U Turskoj ima običaja, da se potpisuju sa »dr.«, jedino to čine medecinani kao i drugdje. Osim riječi doktor Turo« ima­ ju i svolj izraz (»Kudve«), pm opet ga me prakticiraju pri pot­ pisu- Samo u službenim stvarim a piše s e »ashabi ru-usdan« (posjednik doktorata). _____________ bilješka. Takse na sveučilištu: za upisninu plaća se Pti* la lire (K 11), svaka tri. mjeseca četvrt line (K 5.50); za svaki ispit pola lire; na svjedočbu pnistojba od 2 lire (44 K), na po­ tvrdu pola lire. Uprava Sveučilišta. Svaki fakultet imad© svoj dekanat (šube m u ^ ^ O Ciljleli zavod je pod upravom rektora (reis = mudirUimumi)Svaki odjel imade svoje vijeće (medžlis), koji se sastoji od pro* fesora (muallima) dotičnog fakulteta. Osim toga iirnade i jedan veliki medžlis, koji odgovara u Evropi akademskom sienatu. Na početku svjetskog rata reformirano je koješta, a Prl tom su bili pozvana i mnogi profesori iz NjemačkeNastaviće sie. �Broj 7. i 8. „BISER' Književnost. M ehmedagić Haflz D žafer: Nešto o povjesti Islama. Povjest je najbolje sredstvo za oduševljenje mladeži za ne­ ku ideju. Opća se povjest podučava na srednjim školama u svrhu općenite naobrazbe mladeži. U stručnim zavodima se Po­ svećuje osobita pažnja povjesti dotične struke. Stručni je zavod šer. sudačka škoja i to naš najviši vjerski zavod, kojem je zadaća, da osposobi mladež za svako islamsko znanstveno zvanje, a naročito za šer. sudačku struku. I)a ta mladež potpuno upozna sve lijepe strane uzvišenoga Islama, mora poznavati; njjegovou prošlost i njegov blagotvorni utje­ caj na kulturni razvitak islamskih naroda, a i koliko 'je Islam imao udjjela u uuapregjivanju opće ljudske kulture. Za to tre­ ba valjanoga obragjivanja islamske povjesti. Ovaj rad je naj­ više otešćavala oskudica n a s t a v n o g a djela kako n|a na­ šem tako i na turskom i arapskom jeziku. Da se postigne pravi uspjeh trebalo je imati dobru školsku knjigu na našem Uezi.ku. Napisati oAakovo djelo, koje će odgovarati svim zahtjevima, niie laka stvar, pa se do skora nije nitko ni usudio zaći u taji posao. Prvi se odlučio m* to Osman ef. Hadžić, koji je taj predmet predavao na šer. sud. školi On je u prvom dijelu svoje radnje obradilo prvu periodu islamske povjesti; postanak Islama i njegov razvitak za Alejhisselamova života i za četvorice prvih halifa objasmišivši. još dosta opširno život i prilike arapskoga roda, koje je Islam zatekao- 0 daljnjem radu g. Hadžlća na do­ vršenju ovoga djela nije rni ništa poznato; vjerojatno je, da. nije nastavio, jer je zaokupljen službenim poslovima, kao politički činovnik. Drugi, koji se je odlučio na ovaj teški posao, jest Muhamed ej. Dizdar, sadanji direktor šer. sud. škole. Kad .je došan na ovaj zavod za upravitelja, pala ga je zadaća, da pred ie ovaj predmet. Kako nije moguće čestito obragjiivati predbez na­ stavnoga djela, to se je on odmah dao svom svodom neobič­ nom marljivošću, da doskoči ,tod oskudici- I brzo [je dovršilo taj ogromni i teški posao, samo nije djelo štampano zbog raznih poteškoća, što ih je rat sa sobom donio. To je imalo i jednu do­ bru stranu, jer je marljivom direktoru dalo prilike, da nastavlja­ jući i inače ovo djelo bolje dotjera. Tako j^ šer. škola dobila v a ­ ljanu povjest Islama na našem jeziku, a kad bude otiskana, đobiće je i šira publika. Koliki je interes za ovaj predmet, vidi se po tom, što se jagme, kome će prije dopasti, da ovu knjigu pro­ čita u rukopisu kojega svršenoga nuvablije- Zato hi bilo lijepo, da bude što prije štampana. Žalosno je, ali se mora priznati, da naša mladež na ostalim srednjim školama skoro nikako ne poznaje povjesti Islama. Očevidne su posljedice te manjkavosti. Mladež nije kriva. Kad do skora nije imala ni šer- škola, ovakove knjige, dakako nijesu je imale ni druge škole. U općoj povjesnici pak« pi;sci nemnslimani prelaze preko povijesti islamskih naroda kao preko najneznatnije pojave u ljudskoj prošlosti, neki opet historičari, j koliko se osvrću na islamsku prošlost, prikazuju je sasvim iskrivjeno i pristran«, a mi mrjesnio imali niti jednoga valjanoga djela, koje bi gjaštvu moglo dati pravu i cjelovitu sliku o islam­ skoj prošlosti. Tako mliesu mogli ni pomoću privatne lektire doći do onoga, što im .nije škola dala. Tu je manjkavost uvidio naš vrijedni profesor Ali. ef. Kadić. On nastoji, da ua praktični način pomogne mladeži- 1 ako on za arapski jezik, koji mu je predmet, sastavlja čitanku, .koja će biti ispunjena izvacima iz najboljih arapskih djela o povjesti Islama. Osim toga on nastoji kako školskoj mladeži tako i ši­ roj čitalačkoj publici pružiti prilike, da privatnom lektirom pro­ šire svoje znanje u tom predmetu. U tu je svrhu napisao knjigu, » (ii a v n i ti o g a g j a .i i iz i s l a m s k e p r n š 1 o s t’k .1) Ova je knjiga štampana, pa ćii. se na nju malo osvrnuti, Djelo je razdijeljeno na pet odsjeka. U prvom odsjeku pisac prikazuje dosta kratko, ali Iscrpivo ') Izašla u »Muslimanskoj Biblioteci« cijeno K 1-50- Strana 1Ž7. arapski narod i njegove osebine, te prilike i život Arapa prije Islama. Za tim počinje povjest Islama sa . rogjenjem Muhamedoviin (alejlrisselam) i po najpouzdanijim vrelima opisuje duševne i tjelesne vrline. Iza’ toga prelazi u«, djelovanje Alejliisselamovo. na uzroke, zašto su neki ustali proti širenju Islama, crta razvi­ tak borbe i konačni joj svršetak pobjedom pristaša Islama (osvojenjem Mekke god. 625.). Tu pisac spominje i najznamenitije ličnosti toga doba. a onda prelazi na AlejhissaJamove na­ sljednike. opisuje vrline svakoga i njihova djelovanja, te pri­ kazuje s'v znatnije dogagjaje u njihovo doba. Uza svakoga na­ pominje zaslužne ljude, koji su ini svojim darom i rudom poma­ gali. da se privedu kraju započete osnove Alehisselamov'C. Izmegju ostalih' dogagjaja prikazuje dosta opširno i prvi gragjanski rat, njegove uzroke i pošljedice, te vladanje Muavitio i nje­ govih znatnijih našljedmika, koji su stekli više zasluga za pro­ širenje države i unapregjjvanje znanosti i umjetnosti. Prvi od­ sjek završuje sa prestankom vladanja F.nievija u Damasku god749. Drugi se odsjek počinje sa osnutkom dinastije Abhasija u Bagdadu. Lijepo se prikazuje doba vladanlja ove dinastije, doba, u kojoj su bile okupljene sve islamske zemlje i pokrajine pod jednu vlast, a i u kulturnom pogledu islamski narodi znatno pokročiii naprijed. Ali baš za vladanja ove iste dinastije počinje se i cijepati ogromna islamska država, pa se po redu prikazuje taj proces sve do mongolske najezde, koja je iz temelja uzdr­ mala islamsku državu i za kratko vrijeme uništila, skoro sve kulturne tečevine islamskih naroda, koje su stajale truda i ogromnih materijalnih žrtava kroz nekoliko stoljećaDogagjaji na zapadu (u Španiji) iznešeni su u najkrupnijim puijzinia, a počinju sa osvojen'jem Španije, za tim dolazi osnu­ tak zapadnoga hilafeta po Abdurrahmanu 1., njegov rad i nje­ govih nasljednika na ujedinjenju Španije i njenu kulturnom pro­ cvatu. Be. kada se je najviše radila na razvitku znanosti i umjetnosti, onda se počinje država cijepati, nastaju unutarnje borbe, a uz m se još sjedine kršćanske države sa sjevera zemlje, te b r liivši neslogu muslimana učine kraj gospodstvu Arapa u Špam i i zataru trag i svaku spomne na nekadašnji sjaj i blago­ stanje u zemlji, koje se više nikada ni1 povratilo nije. Spominju se još neke manje države, od kojiih se mije niti jedna teritori­ jalno .mnogo raširila, ali su se upravo takmile, ikoja će više ućiiiiti za ujiapregjivamje znanosti umjetnosti, na kojem su po­ lju stekle velikih zasluga i dale znamenitih ljudi. Poslije toga 'dolazi red ma prikazivanje povjesti Osmanlija., ali pisac ne za­ lazi u to, »jer to iziskuje posebnu radnju«. P.rje nego izagjc Dizdarevo dosta opširno djelo, ovo nam Kadića dolazi kao neka priprava, .koja nam pruža cjelovit i li­ jep pregled glavnijih dogagjaja. Iz predgovora se vidi da je pisac nairiueravao upoznati i šire slojeve čitalačke pubil.;e sa .prošlo­ šću islamskih naroda, koji sm igrali veću ulogu u historiji i koji su iza sebe ostavili važnijih i trajnijih spomenika. Zato nije bio opširan nego se ograničio samo na to. da navede »samo glavne dogagjaje i prelome, da se vidi, kako je stvar tekla re­ dom«. Uz /to je još spomenuo samo glasovitije ljude i uliihova djela, lijepo karakterisao napokon svaku periodu i prikazao uregjenje vjerskih, državnih i društvenih odnošaja u svakoj dobi kao ,i uopće kulturne tečevine Islama. Ovo je u nas prvo djelo ove vrsti- Svrhu, kojoj je namijenjeno, polučlćs sigurno. Zbog skromnoga naslova j malenoga formata moglo bi mnogome ostati nezapaženo. Zato na ovo djelo upo/.orujemo svakoga, koga zanima povjest Islama i toplo ga preporučejemo svakome, a osobito školskoj mladeži. Izdanja »Matice Hrvatske« za godinu 1917.*) Dovršene su i raspačavaju se knjige »Matfce Hrvatske« za godinu 1917. III. kolo) u svemu četiri knjige, i to: 1. Krsto Pavelić: Život 1 pje­ snička djela Franje Markovića. Ilustrovano sa 8 slika. Potan­ ka ii kritična monografija velikoga hrvatskoga pjesnika i filo­ zofa. 2. Mirko Jorkić: Iz Završja. Crte i priče iz zapadne Bosne s ilustracijama Gabrijela Jurkića*(16 slika i naslovom u bojama; Selo u Završju. 3- Kosor: Mirne. Pripovijesti. 4. Dr. Fran Bubanović: Slike jz kemije. Ilustrovano sa 57 slika. I ako jc štam­ panje i oprema knjiga u današnjim vremenima vanređno po­ skupila, opet je članska cijena za sve četiri ove krltge ostala *) Ovo smo dobili od »Mat. Hrv.« na uvrštenje. Uredništvo- �Strana 128. ,,BlSER“ K 6.— samo je u ime otprem* poštarine i potfašlih troškova udaren prinos od K 2.— ; za članove u Zagrebu i kofi podižu knjige u uredskim prostorijama »Matice Hrvatske« K 1__ . Prema tome zapadaju redovita izdanja za članove izvan Zagreb ba K 8.—, a članove u Zgrebu K 7— ; Za Slovence, koji su čla­ novi »Matice Slovenske«: K 6.— . Uvez knljiga III. kola sjtoji K 7— Uz ova redovita izdanja izdane su kao vanredno izdanje 1. Petar P rerad ović: Izabrane pjesme. Umjetnički je knjigu opremio Ljubondr Babić. Za članove K 5.— , uvez K 3__ , por starina K . l — . (ako se naruči posebice). 2- Laza L azarevič: Izabrane pripovijetke. U ovome je izdanju 8 najbiranijih pri­ povijedaka velikoga srpskoga priipovijedaca sa književnom studijom Jovan a Skerlića. Za članove K 4— . uvez K 2.— , ot­ prema i poštarina K 1.— (ako se naruči posebice). Dok traje raspačavanje III. -kola, ne će se prodavati po-' sebice pojedine knjige ovoga godišta. Članovi zakladnici dužni su da se prijave sami za knjige i označe točnu adresu, ako ko­ jim slučajem ne dobiju narudžbenice. Zagrebački članovi mogu podizati krtrige svaki dan osim nedjelje i praznika od 8— 12 prije podne te od 3— 6 sati po po­ dne u prostorijama i»M. H-« (Matičina ulica br. 2.) Popis svih knjiga, koje M atica imade na skladištu, šalje se na zahtjev ba­ dava. Književna poruka. Ovijem molim sve prijatelje, kojim a sam poslao »M inku« radi raspačavanja, da izvole poslati nerasprodane prim jerke P rvo j m uslimanskoj na­ kladnoj knjižari (M . B. K alajdžić) u M ostaru i da me o tom obavijeste. Froj 7. i. a. Osnivačkom odboru za udruženje muallima na ruke gosp. Mehmeda Alibegovića uprav, raektehi ibtidaija u Sarajevu. Bistrik. U smislu naredbe zemaljske vlade od 6./IV. 1918. broj 70563/18 obavješćujete se, da zemaljska vlada nije m ogla predložena pravila u pretres uzeti, je r je u smislu naredbe zemaljske vlade od 26. jula 1914. b ro j 7116 pras. rad svijuh društava u Bosni i Hercegovini izuzevši vojno-veteranska i vatrogasna društva obustavljen. O bzirom na ovo jo š trajanje iznim nog stanja nije m ogla zemaljska vlada Vašoj molbi da se podastrijeta pravila za udruženje muailiiania. odobre, udovoljiti. Kad se dignu iznimne mjere, slobodno Vam je, pra­ vila ponovno zemaljskoj vladi na odobrenje podastrijeti. U jedno se Vam vraćaju 4 priloga. Dvorski savjetnik: Homer. Po što se osnivački odbor nemože zadovoljiti sa gor­ njom odlukom, to je odlučio jo š jedanputa zamoliti vladu za odobrenje pravila. Za osnivački odbor: M. Alibegović. Sarajev o, u m aju 1918. A Hifsi Ejeievac. •Sm rt G jerzeleza«. K ako nam javba naš suradnik A -H itzi B jelev ac, izdaće na skoro jednu ma'u knjižicu pod g orn jim naslovom u k ojoj je alegorijski kazana sm rt G jerzelez A lije u tri slike. C ijena je knjizi K 1.— . Radi lakše uplate neka se prijave svi, koji žele knjigu dobiti uredništvu »B isera«, pa će im .-e priklopiti uplaini listovi poštanske štedionice slijedećem broju našega lista, ako su pretplatnici. K njižarska cijena tu»tanoviće se naknadno. Uzrok zakašnjavanju našeg lista. Budući da nam nije bilo moguće pored najbolje vol# štampati naš list u vlastitoj štampariji kao ni u jednfej drugoj u Mostaru zbog pomanjkanja radnih sila, to smo bili prisiljeni tražiti štampariju izvan M ostara koja bi se primila’ štampanja Usta i ako je to skopčano sa velikim poteškoćama i troškovimaJedina štamparija u Sarajevu koja sc je iskazala voljnom i u stanju primiti list u rad, jest Sarajevska tiskara 1 litografija s kojom smo i sklopili ugovor. Ali buduć da je ova preopterećena štampanjem mnogih listova i drugih poslova, a mattjka joj i radnih sila, to joj nije K u lturne bilješke. moguće štampati naš list u ugovorenim rokovima, što je i uz­ rok njegovom zakašnjavanju. U dru žen je muaUima.*) Pored svih navedenih nepovoljnih okolnosti mi ćemo nastojati i uložiti sve sile da u buduće što urednije izlazi. ” K ako je već sv ojev rem en o jav ljeno u predzadnjem broju »B isera« da su pravila za udruženja muallima sa zam olbom predana zem aljskoj vladi na odobrenje. Nu po što je osnivački o d bo r ovih dana dobio od vlade nepovoljan o d g o v o r, a budući da isti treba i želi obavijestiti sve muallime širom dom ovine o svome radu, to g a ovdje donosi u cijelosti taj o d go vo r, koji g lasi: »R edarstveno ravnateljstvo za bosnu i H ercegovinu. Traže se potpuno I., V. i VI., godište lista „Behara". Ponude sa oznakom cijene slati upravi „Bisera", u Mostaru (za E. A. D.) B r o j 9 1 7 pras. Sarajev o, 22. aprila 1918. 4 priloga. *) O vo sm o dobili od osnivačkog o d bo ra na uvr­ štenje. — . U redništvo. Traže se sva god. sarajevske „Nade44. Ponude neka se šalju na upravu „Bi­ sera" sa oznakom K. K. U re g ju je : uz r e d a k c io n i o d b o r odgovorni urednik: M u h a m e d B e k ir K a la jd ž ić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/b2addf9f37d395dfd363950e4b317057.pdf d140b6896cfd1bae28b9e670d3f47dfe PDF Text Text fc!ROJ 9. i 10. • B I S E R " izlazi dva puta ■jtsečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24'--, sa učitelje (mualime i siromašne učenike (taiebu) i vojnike bez sarže K 16'—. Muaiimi i đaci koji akupe kajmani« S pretplatnika, <k>hjvaja list badava .BfclMfaljaSamo onima, koji unaprijad pošalju pretplatu GODINA III. BISER LIST ZH SIRENJE lSLHMSKE PROSVJETE. ! I n n e m e l - m u m i n u n e ic h v e tu n ! .Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. ** - Neplaćena se pisma ne primnju. ===== Za oglase plaća se prvi put sa eijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa s« 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. Šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l - I s l a m u j a l u ve la j u l a a l e j b i ! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta ru . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva m uslim anska nakladna knjižara u Mostaru. 20. redžeba i i . šabana 1336. MOSTAR Dželal Muri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti S turskog prevodi: Salib Bakamović. (Nastavak-) Pitanja Idžtibađa. Islamski učenjaci i odličnjaci kako nijesu mog't razlikovati i razpoznati civilizaciju tehničku i cft zaciju pravu, tako isto nijesu lučili poslove svi'tsk od p o ­ slova onog svijeta, a to je jedan od najgiavnij i uzroka propasti Islamskog Carstva. Na žalost, islamski su prvaci zaboravili suštinu i svrhu Islama. Razmislimo malo o svrhi objave Islama. Kako je to svakom pozna'o, prije poslanstva hazreti Muhammed a. s. Arabija je bila gnjijezdo anarhije, razdora, ne­ sloge i neznanja. Vjere Izraelaca, toliko su bile ostarile, da nijesu bile u stanju osigurati blagostanje i sreću „sinovima Arabije". Stoga se je osjećala prijeka potreba za radikalne reforme i nove uredbe. Eto uz ovakve prilike i okolnosti Islam se je pojavio i čvrsto ukorjenio. Islam je za pravo najsavršeniji oblik od svih božanskih vjera. To jest Islam je jedna nebeska i božijom knjigom objavljena vjera, koja se je pojavila u usavršenom i moderniziranom obliku dvaju pregjašnih religija. Uspjelu reformu, koju je Martin Luther proveo tek u šesnaestom stoljeću, Islam je sadržio mnogo bolju i usavfšeniju još a sedmom vijeku. Da se ukratko izrazimo i to ćemo napomenuti, •da vjere, zakoni i običaji koji su prije Islama svijetom vladali, nijesu više mogli udovoljavati potrebama ljud­ skim. Nužno je bilo, da se one promijene i prema za­ konu evolucije prošire. Dakle to je uzrok i svrha objave Islama. Prema tome je objava Islama, s obzirom na njegovH sirhv najveći znak napretka. Promatrajte uvjete 1. i 15. maja 1918. materijalne i moralne, socijalne i ekonomske, pod kojim su isti ljudi prije i poslije Islama živjeli, pak ćete se lahko uvjeriti da Islam ne iziskuje zastoj i nazadovanje, kako to drže evropski mislioci, nego je naprotiv opći napredak i usavršavanje. Očita je svrha objave Islama. f«iam ie nauka koja ruši sve nazadne i konzervativne misl: te fanatizam i uopće neznanje. Bez svake sumnje, on j . prema djelovanju i uspjehu, jedna od najviših revolt a koje je povjest zabilježila. Pored cvih fakata ovu vjeru objegjivati konzervatlZmon stagnacijom, zatvaranjem ,idžtihada“ i za­ branom obode mišljenja, znači pripisivati joj najoprečnija svojstva i nerazumijevati je. Rasjasnimo malo naše stanovište: Najvažniji i najnapredniji dio svijeta, danas slijedi tri vjere, koje su jedna iz druge proizašie i prema tome u glavnome jedne drugoj slične. Te su vjere: Judaizam, Kršćanstvo i Islam. Zadnjoj je svrha radikalne reforme To jest ona je jedan usavršeni oblik dviju prijašnjih vjera Judaizam je zapravo religija koja je bila sopstvena Izraelcima. Kršćanstvo je mnogo kašnje osnovano po Pavlosu prema Isusovom pietetu i pravilu „uništenja u ime Boga". Pošt# je Marijin sin Isus vjerovao, da je konac svijeta vrlo blizu i da će se „nebeska vlada" gdje bilo pojaviti, nije nalazio za nužno da to vjerom objavlja. (V. Historiju Kršćanstva od Ernesta Renana). Zapravo je-K ršćanstvo—- kako smo to rekli postalo pod utjecajem nekih političkih motiva i raznih ,čimbenika, koji su u potpunoj opreci sa Isa-ovim željama i nazorima. Što se tiče Islama on je objavljen protiv zastar­ jelih i konzervativnih načela i za deroniranje nekih za­ povijedi Judaizma i Kršćanstva. Zato i jest djelo na­ pretka i savršenstva. Ali djelovanjem nekih neznalica, Islam se na žalost drži istovjetnim sa konservatizmom, nazadkom, zabranom slobodnog mišljenja i mržnjom na preporod. Nije dostojno ni govoriti koliko je ovo mišljenje �Strana 130. ,BISER* u opreci sa načelima uzvišenog Islama, naukom koju je proširio veliki Muhammed. Zar nije najužasnije bezvjerstvo i potvora objeđivati konservatizmom osobo i šeriat jednog najsavršenijeg uzora ljudstva, koji se sa genijalnošću i nadprirodnom silom toliko borio protiv nazadnog konzervatizma, koji je, da spasi jedan pro­ padajući i nazadujući svijet, toliko truda i rada uložio, te koji je uzevši za podlogu slobodu mišljenja stara tumačenja poništio i znanost i nauku toliko unaprijedio i proglasio vjerskom dužnošću? Islam se ne može nikada obijediti konzervatizmom; da je tako ne bi druge vjere Hstupile mjesta Islamu. Islam ne trpi nazadovanja, što svjedoče nebrojena velika djela hazreti Muhammeda. Islam ne znači zatvaranje vrata „idžtihada". On nije nikako protiv slobode mišljenja. Jerbo je ova dala sa novim tumačenjima nove pravnike i u mislima . školama slobodne Ebu Hnife, Šafi-e, Hanbele, Malike Ibni Sina-e, Ibni Rušde i dr. Islam ne zabranjuje, da se primaju nove napredne misli, tečevine kulture, sprave i oružje novog vremena. Suvišno je o ovome dalje i govoriti. Naprotiv Islam zapovjeda, da se primaju nove misli i metode onoga vijeka u kom se živi. Dakle nazadovanje i opadanje je Islama žalosna pošljedica krivog tumačenja njegovih načei? kao i pri­ pisivanjem glupih basna, praznovjerja i pr.:đrasu^a te stvaranjem absolutizma i napokon miješanjem odredaba svjetskih sa vjerskim. Ovi elementi i uzroci nazadovanja Islam su — koji je toliko uzvišen — na mnogo mjesta približili idolopoklonstvu. Na raznim se mjestima sa kojekakvim starim i zabačenim knjigama gata i pioriče budućnost; na mrtvačke se grobnice i njihove ograde vežu komadići platna koji se kašnje driješe i nose; običaj je od bezbožaca i nekih nazovi-hodža tražiti proricanja i iskati njihove dove. Sihir (očaranje), nazar (urok), zapisi, amulete, bajanje i ovome slični čudnovati i smiješni običaji, Islam su u Kini a osobito u mračnim predjelima Afrike izobličili. Obredi i molitve, koji se ne daju ni zamisliti, plesovi i običaji koji su posljedica raznih basna i praznovjerja, dovele su ovu vjeru u tako stanje, da se ne može raspoznati. Ovakav je vanjski oblik, a što se tiče nutarnje strane to jest tumačenja Islama: učenjaci su nehtijući moriti svoga uma a prvaci apsolutizma, želeći pripraviti povoljan teren, svojim pohotama, zabranili su slobodu mišljenja i ograničili misao a s njome U vezi i Islam Eto same od sebe napredne pravne odredbe i svjetski poslovi zbog toga su ostali podregjeni običajima i zakonima od prije dvanaest trinaest vjekova. Koliko islamskim principima oprečna p o jav a ! Danas su na žalost Musli­ mani nazadni, a to je posve prirodno. Jer protivno sa naprednim načelima Islama, islamski svijet se danas vlada sa hiljadugodišnjim i nesavremenim pravilima. Dok na drugoj strani neislam ski-svijet sa pravilima protivnim kulturi i napretku rapidno napreduje. Prema • Broj 9. i 10. tome koliko je prirodna stagnacija, nazadovanje i opa­ danje Muslimana, toliko je neprirodno podizanje, evo­ lucija i napredak neislamskog svijeta. Dali se može u sklad dovesti današnje mizerno stanje Muslimana sa Islamom, koji se temelji na prin­ cipima napretka i reforme L koji je objavljen jedino radi evolucije ljudstva. Dali bi hazreti Muhammed odo­ brio veliku i-tužnu krizu u kojoj se danas nalaze Mus ;im ani? Danas je gotovo sav islamski svijet pod kršćanskom vlasti. Slaželi se ovo stanje komu je uzrok opadanje islamske zajednice — sa Islamom i željom velikog sveca Muhammeda? Zbog kojih je uzroka Islam podvrgnut kršćanstvu? Zašto kršćanski svijet danas želi uništiti sposobnost, talenat i darovitost Muslimana i kako u tom uspijeva? Da je Islam podregjen Kršćanstvu i da se njegova spo­ sobnost guši od Kršćana, uzrok je naše neznanje, naša nesposobnost i naše nerazlikovanje i neodvajanje odre­ daba ovoga i onoga svijeta. Naš sud: Dakle neznanje 1 nerazlikovanje svjet­ skih i vjerskih zapovjedi te zatvaranje idžtihada Islam unišćuje. Svi uzroci i čimbenici koji ga nište, protive se Islamu. Prema tome je kbnservatizam. neznanje, nepnmanje tehničke civilizacije, zatvaranje idžtihada ili njegovo ukidanje u opreci sa Islamom. Svakome je poznato da vjerovanje po svojoj suštini nije podregjenb napretku i nazadku. Ideal, tež­ nja želja, privrženost za uzvišene stvari, način shva­ ćanja i posmatranja teških i zamršenih pitanja svebića prošle i buduće vječitosti — sve su to pitanja, koja pripadaju savjesti. Nemoguće je u ovom sm jtru na­ predovati, nova tumačenja stvarati i izumijevati. Kineski učenjaci ismjehavaju Evropu, zbog njezina pretjeranog nastojanja u ovoj stvari i dobacuju joj, da su te hipoteze prije pet hiljada godina ispitivali i istro­ šili dok se vaši Ka.iti, Spinoze, Baconi, Spenceri i danas s tim nagagjanjima bave. U ovim njihovim tvrdnjama biće, da ima donekle istine! Što se tiče svjetskih odredaba, one su naprotiv sposobne da prema potrebama napreduju. A svaka stvar, koja je sposobna za napredak može i nazadovati. Od vjekova Sakiamuni — BouddUe, Lao-Tseu-a, hazreti Musa a, hazreti Isa a i hazreti Muhammeda, ideal je savjesti ostao u stanju u kojem je i bio. Veličina i strahota koju pruža svemir i svebiće, tajne i zago­ netke, koje leže u stvaranju svijeta i svega na svijetu, ostalo je u istom stanju i neriješeno; ovo je ili vjera komentirala ili je ostavila u sumnjivom krugu skep­ ticizma. Zato je neophodno nužno da se svjetski i vjerski poslovi jedni od drugih razluče i odvoje. Običajni poslovi i ljudski odnošaji od davnih davnina su se vazda mijenjali i preokrećali. Nemogućno je njihove stare oblike očuvati. Islam po svojoj bitnosti nije samo jedna vjera. On je istovremeno jedna vjera savjesti, jedan put, jedan �Broj 9 . i 10. „BISER* sistem ćudoregja, jedan način vlade, jedna zbirka zakona i jedna filozofija. Islam ima universalnu korist i dobrotu: Njegova su osnovna načela i metode toliko općenite, da je po njima moguće raditi pravila, koja su dovoljna za po­ trebe svih vremena. Danas možemo po šeriatskim tekstovima vjerske dogme i svjetske poslove jedne od drugih posve odvojiti. Ova bi se velika revolucija dala proizvesti a da mkako ne bude u opreci sa Islamom. Na suprot ovo je pitane odvojenja jedan od naj­ važnijih zahtjeva Islama. Glavni uzrok nazadku i zastoju islamskom je strogost i tvrdoglavost, koju su pokazivali absolutistički vladari 1 državnici i za njima povedeni učenjaci, u stvari ovog odvajanja. Oni su Islamom, koji je od sebe vrlo liberalan, absolutistički vladali i doveli ga u tako stanje, da su posmalrači, koji ga površno i po vanjštini gle­ daju, prinuždeni smatrati ga učiteljem i školom fana­ tizma. Dijelovi šeriatskih tekstova, koji se tiču savjesti nepromjenjivi su i nemogu se promijenit. Poštu su svi drugi vjerski tekstovi osim onih, koji se tiču vjero­ vanja, naime odredbe glede svjetskih i tjelesnih pi­ tanja — izdate, da se u svečevom vijeku građanski poslovi rješavaju u smislu pravde i pravičnosti, to se ne odnose na ovo vrijeme. Da se približimo temeljima Islama dužni smo i vjerom obvezani, da ovako šeriatske odredbe na d\ je razdijelimo. Svečeva želja nije, da Ummeti-Muhanmed (Muslimanski narod) ostane na istom niveau-u civili­ zacije i istom stepenu blagostanja; nego naprotiv, da napreduje i prema drugim narodima, ne samo, da očuva svoj opstanak, nego da njih nadmaši i pobijedi. Drugačije od ovoga misliti, znači potvarati i objegjivati jednoga najljepšeg preporoditelja kao što je veliki M uham m ed.. Za ovu reformu i obnovljenje postoji iz­ ričita šeriatska dozvola. Ovo se može, prema para­ grafima „Medžellei-Ahkjami-Adlijje -e (Turski gra­ đanski zakonik), koji su izragjeni iz šeriatskih tekstova, a njihova zakonska krjepost odobrena od vladara, na slijedeći način dokazati: „Poteškoća dovodi olakšicu" [Medželle 17]. „Elm ešekkatu tegjlibu-t-tejessure11 [Ešbah]. „Kada se u jednom poslu stisne, raširi se“ [Me­ dželle 18.]. ,,Inn-el-emre iza đaka ittesa’a ve iza ittesa’a đaka." [Imami Šafi]. „Potreba bila opća, bila privatna smatra se nuž­ dom" [Medželle 32.] „Ed-dararu medfu’un bikaderi-il-imkjani“ [Opće šeriatsko pravilo] (Štetu treba odstraniti, koliko je moguće). „Ljudski običaji imaju zakonsku vrijednost, kojeg se valja držati." [Medželle 37.] „Isti-mal-un-nasi hugjgjetun jegjib-ul-amelu biha" [Megjami], Strana 131. „Ne može se zanijekati, da se sa promjenom vre­ mena mijenja i primjena zakona." [Medželle 39.] ,,La junkjiru tegajjur-il-ahkjanu bi tegajjur-ilezman." [Megjami.] „Vladanje je opravdano ako je u opću korist naroda." [Medželle 58.] ,,Tesarruf-ul-kadi fima lehu fi’ luhu fi emvaliljetama vel-evkafi mukajjedun bil-maslahati." [Ešbah.] (Raspolaganje kadija, u koliko imaju prava, sa siro­ tinjskim i vakufskim imetkom, skopčano je sa pro­ bitkom). „Tesarruf-ul-kadi innema jenfeu fima sebet-elammet-el-muslimine iza kjane menfeatun lehum." [Šerhi Gjami ul-Kjebir] (Raspolaganje kadije nemože biti, osim u onom gdje se ustanovi opća korist za Muslimane, ali ako je to od štete tu nejma mudare, bitnost ili nebitnost na jednom su stepenu.) „Zabranjeno je štetu činiti, kao i učinjenu štetu štetom vraćati." [Medželle § 19.] ,.La darare ve la dirare fil-Islam“ [Hadisi-šerif] (Svečeva izreka.) „Nužda čini dozvoljenim zabranjenu stvar." [Me­ dželle § 21 ] t.Ed-daruratu tubih-ul-mahzurate.“ [Eddurer-ul„Muhtar .Ešbah".] „Kada se dva zla sukobe treba odabrati manje a veće gledat odstraniti." [Medželle § 28.] „Od dva zla, treba birati manje“ [Medželle 29.] ( 0 ovoj stvar neka se izvoli obratiti na potanko opi­ sana pravila u „Ešbahu".) „Bukvalno se značenje riječi napušta, ako običaj, pokazuje neko drugo značenje" [Medželle § 40.] „El-hakikatu tetrukju bi-dalaTet-il-adeti“ [„Me­ gjami i Menar"]. „Utvrđeni običaj ima valjanost ugovora" [Me­ dželle § 43.] „El-adet-ul- muttaridetu hel tenzilu menzileteššarti" [Ešbah]. (Priznati običaj može se smatrati do­ kazom"). „Vel-aslu fihi innel-ma-rufe urfen kjelmešruti šeran“. [Dur-ul. Muhtar]. (Priznati slučaj ima zakonsku vrijednost). „El-ma rufu bil-urfi kjel-mešruti billafzi" [Pirizade]. (Običajem poznato je isto kao tekstom uglav­ ljeno). „El-mešrutu bil-urfi sabitun bidelilin šer’ijin. Ve film esbuti: Es-sabltu bil-urfi kjes-sabiti bin-nassi" [Mehmed Abidin]. (Što je uzakonjeno sa običajem stalno je sa šeriatskim dokazom, a što je ustanovljeno obi­ čajem isto je kao, da je ustanovljeno i sa tekstom Šeriatskim). „lnne i’tibar-el-urfi vel-adeti mergju’un ilejhi fi kjesirin min-el-mesaili hatta gjealu zalikje aslen. Ve kalu fil-usuli Tutrekjul-hakikatu bidalalet-il-isti’mali vel-a’deti" [Menafi ud-Dekaik]. (U mnogim pravnim pitanjima pozivaju se na običaj tako da je on po- �„BISER** stao temelj zakonske presude. Nadalje se u usulu veli, da će se mimoići slovo zakona ako se protivi naviki i običajima). ,,El-ahkjamu mebnijjetun a ’lel-ma’ru fi; fe juteberu ti kjulli iklimin ve fi kjulli asrin urfu ehlihi" [Bahr] (Zakoni se osnivaju na poznatim običajima, što ga treba da zakonodavna vlast rešpektuje kroz sva vremena i u svakoj pokrajini.) „Ma reahul-muslimune hasenen fe huve indallahj hasenun" [Hadisi-šerif] (Što vide Muslimani, da je lijepo, to je i kod Boga lijepo). Sa ovim općim pravilima, koja uzeta su iz šeriata i odobrena od halife lahko se razumi, da Islam posve luči odredbe u pogledu vjerovanja od svjetskih poslova. Dogme su - ponovno velimo — stalne i ne mogu se mijenjati, a poslovi su podvrženi utjecaju vre­ mena, nestalni i promjenljivi. Po našem su mišljenju, najvažnije i najpotrebnije reforme, koje treba danas u Islamu provesti, razlučiti dogme od svjetskih poslova. Islam se može, samo na ovaj način približiti pravoj suštini vjere i zadobiti jedno mjesto u svjetskom natjecanju. Osim ovoga ne postoji drugi put spasa i sreće, Treba pod pritiskom potreba vrefnena, napustiti neke tekstove, prijašnja tumačenja i jednoglasnost pravnika i obratiti se prema gore nabro­ jenim temeljnim šeriatskim zakonima. :ia druga tuma­ čenja i na nove „igjmae“ . Dobro se razmislimo i obratimo se; nt temeljna pravila Islama. Neka nas nezasljepljuju današnje n a ­ vike i običaji. Ta zbog ovoga s e je osjetila nužda, da se ustanovi Hilafet i pravnička tumačenja. Da nije bilo nužno, da se stvaraju odredbe, koje se odnose na po­ slove i koje se moraju mijenjati, ne bi bilo n-žde ni Hilafetu, koji je iza pejgamberovog preselenja prema svečevoj želji ustanovljen. Zašto je osnovana ustanova Hilafeta ? Zato jer se ljudski poslovi i odnošaji s vremenom mijenjaju. Svijet se neprestano mijenja. I ova nova pravila i nove poslove treba urediti. A to pak treba da jedna sila potvrdi. Muslimanski narod općim glasovanjem i slobodno izabere Halifu i polaže mu zakletvu vjernosti. I povje­ ravaju mu izvršenje zakon-1, koje odobri „igjma“ to jest ekzekutivna vlast. A da prema krivoj i čudnovatoj tvrdnji neznale uleme, treba zatvoriti vrata tumačenja onda ne bi imao svrhe ni hilafet ni igjma. Kada se dakle načini života i potrebe vremena svakog časa mijenjaju ; ne stoje na jednom stepenu, onda je naravno da se mijenjaju i zakoni i uredbe koji njima ravnaju. Eto na temelju ove velike istine, Islam je ustanovio metode „igjmai um m eta“ i Hilafeta i tako u području ustavnosti i demokratskih načela nadvisio Englesku i Francusku, koje se danas sma­ traju kao osnovateljice konstitucionalizma. Neka se ni malo ne sumnja, da se pravne usta­ nove ne mogu mijenjati i preudešavati. Broj 9. i l r. Ovake su izmjene pravljene u svečevom vijeku i u samom tekstu Kur’ana. Po terminologiji „Usuli fikha“ (Elementi pravne znanosti) promijeniti (tebdil) znači poništiti (nesh) p0. ništenje (nesh) je reći, da se postavi jedan dokaz na prama jednoj šeriatskoj porebi iz koje taj dokaz pro. izlazi. Kako se može vidjeti u šeriatskim pravnim knji­ gama poništenje (nesh) je i po pameti dozvoljeno, jer je posve prirodno, da se promjenom vremena i čovječiji poslovi mijenjaju. Ono je i po relevaciji dozvoljenona primjer dok je vjenčanje sestara u hazreti Ademovoj vjeri bilo dozvoljeno, kašnje je poništeno odredbama drugih pejgambera. Megju Kur’anom i Sunnetom (svečeve zapovjedi) dozvoljeno je poništenje. Na primjer kuranski ajeh (citat) „Kjutibe alejkum iza hadare ehadekjim-ul-mevtu in te rekje hajren-il-vesij-jetu lil vali dejni vel-akrebine", (Propisuje vam se .da kad htjeli umrijeti a imate nešto dobra, možete ga oporučiti roditeljima i kojem svome bližnjem.) stavljen je izvan krijeposti sa Hadisom (§).,,Lava6ijjete li varisin". (Nasljedniku se ne može nešto ■.porukom ostavljati). Premda je ovaj hadis bio od jedne osobe čuven (U ' vahid) narodnim primanjem, uvršten je u op­ ćem: ) poznate. U kratko, prema šeriatskim pravilim a koja su a!n rije protumačena dozvoljeno je uništiti sve odd , koje se tiču čovječijega života i načina vladanja na ovome svijetu „Iđmai ummetu" t. j. narodnom sauoru uz odobrenje Halife. Šeriatske zapovjedi iziskuju, da se ljudima daju olakšice u njihovim poslovima. Naprotiv poslove ste­ zati, znači Muslimane prama ne muslimanima, učiniti pobjegjenim, poniženim i nemoćnim. Ako se zabace ove olakšice, dozvole Šeriatske, pošto će naši zakoni i običaji zacijelo biti od nazad trinaest vjekova, »staćemo svezanih ruku i nogu u svjetskom natjecanju i ne ćemo moći ništa učiniti. Mi smo »za Evropom i Amerikom na vje­ kove zaostali i uvijek zaostajemo u materijalnom po­ gledu. U životu ne smije biti zastoja, koji stoje biće pobjegjeni, a potome uništeni, kako se to i dogaja. Absolutna većina Muslimana danas je raja krš­ ćanskih vldd§. Ni najmanje ne dvojimo o tome, kada bi veliki Muhamed a. s. danas izrazio svoj uzvišeni cilj, da ne bi nikako odobrio ovo žalosno opadanje Islama i da bi one koji su to prouzrokovan na naj­ žešće patnje i muke stavio. Žalosno je, da i u ovim posljednim vremenima, velika većina naše uleme, nijesu mogli razumjeti ove istine. Ovi, mjesto, da svjetske zapovjedi podnesu „igjmaiummet-“u, a onda na potvrgjenje Halifi, oni su stara umačenja sakupili ili iz groba izvadili i zakonom pro- �Broj 9. i 10. ,BISER* glasili. Ovo je znak velikog nazadnjaštva. Ovoga je posljedica nazadovanje naše države. Dževdet-paša, mjesto što je stara tumačenja, kojih jedan važni dio današnjem vremenu ne odgovara, sa­ brao i u obliku „Medžellei ahkjami adlijje-“e u zakosku krjepost stavio, da je po uzoru: „kaznenog zakona«, , pomorskog i trgovačkog zakona«, „principa kaznenih rasprava«, načela pravih rasprava, koji su prije mnogo godina sa ozbiljnim duhom napretka uzeti iz zapadnih zakona izradio jedan građanski zakon, danas bi nam bio učinio veliku uslugu. Ali ovako, uredivši i oživivši stara tum ačenja'i sakupivši u jednu zbirku, nas je u civilnim poslovima i svjetskim odnošajima jako stegnuo. Evropejci sa „Code Napoleone“-om, ili još boljim za­ konima mogu da se potpuno slobodno vladaju. A mi se bijednici pod obligatnim pravilima, apsolutističnim načelima i uvjetima stege i pritiska one nazadnjačke Megjelle, danas previjamo i mučimo. Naš je zakon od hiljadu godina; on je ustanovljen za nužde od prije hiljadu godina. Danas Francuska i narodi koji su primili njezine zakone, a osobito američke republike, nalaze vrlo za­ starjelim i Napoleonove zbirke i misle se da obnove svoja civilna prava. Kad je tomu tako, kako da .i bijednici, sa našim svjetskim propisima od dese' vje­ kova, sa zakonskim pravilima, koja su udešena prema drugom vremenu, za posve drugi teren i na temelju nužda koje su današnjim posve oprečne, možemo p jiti nadu napretka. Moželi se ikako „Medžellei ahk adlijja, postaviti prama Napoleonovu „CodeK^-u. Strana 133. A. Hifzi Bjelevac. Za zvono. (Svršetak.) Jednoga dana, kad mu je dotužilo, skine Velija zvo­ no sa zvonara i baci ga u vodu. Zvonar se otimao, mahao glavom, ali se nije mogao oteti Velijmim rukama. Još je jednom zazvonilo u zra­ ku, onda pljusnulo o vodu i nestalo ga. Tamo preko vode odjeknuo glas zvona onda pljusak i opet vladala tišina Životinja je stajala osluhnjujuot gdje je »nestalo gliaisa, gdje je odjek izumro. Zvonar je ostao na mjestu gleda­ jući preko vode, kao da je ćutio e je izgubljeno nešto što je bilo jedan dio njega samoga njegova života . . . b ić a . .. A Val-ija legao u travu kraj M ušana i tvrdo usnuo. Nije g;. više ništa smetalo! Probudila ih obojicu pjesma s onu stranu blata. Lijepo pjeva! .. rekao Mušan podižući se »1 išina je, pa se čuje . .. Stado je mirno ležalo. Janjci podigli glavu i kao da »u ' -hivali glas pjesme, koji je bivao sad jači, sada slab ubeći se negdje daleko. Nj’h i jica ležali u travi i slušali. Najednom će Mušan: „1 i je neko s onu stranu. Da je znati tko onako lijepo pjeva. Velija je šutio. »Gleđ čini mi se, da je već kasno! Sunce se diglo U vijeku velikog sveca ratovalo se je sa strijele ma i štitovima. Jedino csobna sprema vojskovogja mogm s vode. pa eno i hajvan ustao. Velija ustao šutke, uzeo štap i pošao za stadom. je zajamčiti pobjedu. Nije tada bilo zemljovidnih karta Mušan zazviždao na prste, kao uvijek kad je htio ni ratne taktike, a strategija bijaše u zam etku; ratovalo poći. se bez balistike, aeroplana, torpila, telegrafa i radioHajvan je išao sam od sebe uz brdo kojeg je zlatelegrafa. tilo sunce priklanjajući se zapadu. Dali možemo danas sa istim strijelama, sa istim Mušan je opet zazviždao. štitovima i mačevima i sa znanjem ondašnjeg vremena „Gdje je zvonar? upita iznenada i negledajući Veli­ izići ne prema Rusiji ili kojoj drugoj evropskoj vele­ ja dok se ie zvižduk razlijegao n?i sve strane - i preko sili nego i prama Crnoj G ori? blata ječao, kao da rešto p'sleufe. Vrlo d o b ro ! Dakle nije moguće ratovati sa za­ Velija ga pogleda i sleže ramenima. Neznam! starjelim ratnim spravama i načinom sopstvenim juna­ Stado je išlo polagano uz brdo, zastajalo, osluhicima na obali „Čad“-a. Onda kako možemo dozvo­ valo i blejalo .. . ljavati da islamski narod izlazi pred Evropejce, koji Mušan dozivao zviždanjem zvonara, ali on nije imaju savršene zakone i metode, savršene vlade i dolazio. društva, sa zastarjelim, prašljivim i neprimjenjivim za­ »Vuci ga odnijeli gdje je sada? - vikne ljutito Mu­ konima i m etodama? Pošljedica je ovog velikog zlo­ šan, kao da sam razgovara, pa se obrati Veliji: čina potpadanje islamskog naroda pod evropsku vlast »Jesi li ga ti vidio? > na prosto njegova pljenidba i vezanje njegovih ruku Velija odgovori gledajući preda se: Nijesam. i nogu. Kroz selo nije se čulo zvono, pa i kad su došli do Tabakove kuće obojica čobana šutila su. (Nastaviće se.) A udovica Ibre Tabaka vikala s vrata: »A gdje je zvonar? T - Nestalo ga . . . rekao mrko Mušan i stao razlučivati svoje stado od Velijina.. �Strana 134. ,BISER* »Nestaće tebe - vikala udovica sva bijesna — nestade svih ovaica i k o z a .. . Bolest će d o ć i... . Ono je tilsum . . . Mušan je šutio i gledao za Velijom koji je odlazio niz cestu. A udovica vikala kao bijesna: »Zvonara m oraš n a ć i!.. Bez zvonara da mi nijesi u kuću u n iša o !... Mušan je ostao kod vrata neulazeei onako veselo u avliju, kao obično. Bojao se udovice kao žive vatre i znao je, da se ona nikada ne šali. * * * Vra/fciio se natrag iz sefla i obišao čitavu okolicu, ali zvonaru ni tnaiga. Dozivao ga svim imenima, zviždao koliko je mogao, ali zvonara nije bilo. Kasno se vratio u selo. Opet je bio izgrgjen i za­ prijetila mu je udovica, da mora zvonara naći. Sutra je pošao ranije nego obično. Velija ga sa svo­ jim stadom ifeško dostignuo. Mušan je bio zamišljen. On je sumnjao, da ga je Velija nekuda potjerao, a životi­ nja utekla. Ko zna gdje je? Kuda je otišao? Oko podne je hajvan opet okrenuo prema blatu. Ali Mušan nije sada lijegao. Mislio je samo. kako će naći zvonara. Nebi isimio udovici mai oci1! Velija se izvalio na travu ; svirao polagano na fruli Bila je tišina. Hajvaln m irno ležao Nije se čudo ni blejanje, ni kmećanje Ni g la s a !. . Najednom Mušan skoči: »Nesviraj više Velija! .. Ja mislim o zvonairu. .. Velija ga pogileda i nastavi sviranje. »Čuješ, Velija — opet će Mušan nešto oporim gla­ som — kada si ti vidio posljednji put zvonara? Velija se smete na to pitanje i neodgovori ništa. Teško mu bilo slagati. Mušan ponovi: »Velija ti znaš, gdje je zvonar? — Neznam, odgovori Velija. — A zvono? opet će Mušan, kao da se je najednom sjetio toga. I Veliji se učinilo, da je Mušan prozreo u tajnu, pa će bojažljivo: » . . . U v o d i. . .« U Muišana se oči zasjiase. Velija se podigne na ru­ ku Velike zelene oči Mušanove uprte u Veliju gledale su ga bijesno: »Ti si ga bacio! . . . — Zvono sam bacio u vodu — odgovori Velija di­ žući se na noge pod izazovnim pogledom Mušana. „Bacio sam g a jer mi je bunio ovce. „Zvono! Ja hoću zvono! Znaš... Zvono!.... Od­ mah ! .. - U vodi je . . . Na d n u ! »Idi ga donesi! O d m a h !.. vikao Mušan. Voda je duboka ondje gdje sam ga bacio. Udušio bih se! . . . »Uduši se! Samo donesi zvono, ili ću te ja udušdti. Bfoj 9 j m Velija je gledao prema blatu. Mušan podigao ku, da ga udavi. Velija se izmakne korak natrag, đa ^ spremi na borbu sa svojim drugom. Obojica su bili jednake snage. Nastala borba. Hrvali su se više od po sata, a da se nije znalo ko će konačno podlegnuti. Prednost je biia uv'jek onoga, koji je stajao na više, jer je ledina bila strmenita. Obojica se oznojili. Usta im se zapjenila, a oči pokrvavile. Ni jedan ni drugi nije ništa govorio _ ni jesu se psovali, jer i ni jesu ni znali za psovku. Tek se čulo stupanje nogu i teško otpuhivanje. Haljine su bile na njima skoro u komadima. Uhvatili se za golo tijelo, oznojeno, nabreklih mišica. Još čas dva trajala je ta neodlučna borba, onda posljedni očajem napor obojice i bili su na ledini nepušćajući jedan drugoga. Prevrćali se, okrećali se . . . Snaga je za čas popustila i jednoga i drugoga, - i nabrekP mišići popustili. Mušan se istrgnuo iz Velijinih ruku i skočio na noge. I Velija se naglo podigao, nu Mušan navalio na njega prije nego je on mislio. Potisnuo ga niz ledinu prema blatu vičući divlje: »Zvono! .. Udovičino zv o n o !.. Tek na samoj obali uhvatili se opet u koštac, nu nio kratko vrijeme jer je Velija bio blizu vode. Mušan t žao jednom rukom za grmlje kraj blata, a drugom di<, o za vrat Veliju: Zvono udovičino!.. Pljusak! . . Ostao je sam Mušan na o b a li. .. Velija je p o to n u o ... Čas jedan, pa su se Velijine ruke pokazale. . . Za tim glava . . . Pogledao je Mušana strašnim očima utopljenika. Mušan se stresao, za tim mu postalo nešto teško, strašno spoznavši šta je učinio. Stajao je kao utjelovjen kip na obali blata poderan, gologlav . . . go . . . Velije je opet nestalo pod vodom. Za tim opet po molila se jedna ruka . . . „Udovičino zvono!!... viknu iznenada Mušan i za­ gazi u vodu. Velija je bio do prsa n:iid vođom držeći u ruci zvonarevo zvono. Jedva je micao sa lijevom rukom da se uzdrži na površini. »Zvono! .. zvono! .. Još jednom u zraku zazvonilo više Velijine glave, a onda preko Mušanove, koji je pošao prema Veliji i pa­ lo na ledinu gdje su se njih dvojica hrvali. Zazvonilo ružno, tvrdo, kao da se lupa u zahrgjalu tengjeru. Mušan je pružio Veliji ruku, da ga povuče sebi. Velija je prihvatio, a u to se Mušanu popuzla noga i val ga zanio u dubinu . . . Obojica držeći se čvrsto jedan za drugoga dušili se ... Sunce je već bilo na zalazu. Zlatne trake padale su samo još mjestimice po kruševačkom blatu. Zelena ma- �Broj 9. i 10, , BISER' hovina povlačila se vodom ispod koje su plivale ribe i žabe. U obližnjem grmlju cvrčao još cvrčak, a u daljini tamo s one strane vode pjevala je čobanica svoju pjesmu. Niai mjestu, gdje su.se hrvali dvojica čobana, stajala je razbijena frula i zvono nad koje je jarac zvonar došao i izgledajući stajao . . . Ovce se sakupljale u stado očekujući zviždanje Mušanovo ili zvonarevo zvono, da pogju kući. Tišina je vladala čitavom okolicom. Dr. Salih Kazazović. Strana 135. sudbinu. Stoga je i svrha ove rasprave samo jedan poku­ šaj, da u kratkim potezima označi glavne sustave m oder­ ne filozofije. Poželjno je dakako, da ova rasprava pobudi u mašem muslimanskom dijelu naroda veće interesovanje za savremenu filozofiju, te da barem u nekoliko suzbije ornu raširenu ii gore istankutu sadašnju kj*ivui predraisudu o njoj. Obzirom na ograničenu osnovu ove radnje, odinosćee se ova rasprava eizlmo ma najglavmije sustave sa­ vremena filozofije i njene tipične predstavnike. Time je ujedno rečeno, da nije svrha ove rasprave baviti se ve­ likim, uspješnim i opširnim radovima pojedinih filo­ zofijskih disciplina i ogranaka. Ovdje se u glavnom radi o tome. da se karakteriše općenito i odlučujuće utjecanje na metafizička pitanja i na pitanja teorijske spoznaje. Savremena se filozofija dijeli u glavnom na četiri sustava: p o z i t i v i z a m , m a t e r i j a l i z a m , n a t u ­ r a 1 i z a m i i d e a l i z a m . Sva četiri rečena sustava stoje pod izvjesnim uplivom pojedine znanosti. I, pošto je cijelo filozofijsko mišljenje sadašnjosti potrebno, da se (Studia ) na pojedinu znanost oslanja, to se svaki gore navedeni I. sustav na osobiti način pojedinoj znanosti pridružuje. Filozofija je negda bila kruna sveukupne duševne IJ tom pogledu stoji pozitivizam naprama ostala tri sudjelatnosti ljudske. Umjetnost i znanost primahu od filo­ <davtf odjeljeno i suprotno. Nazor o svijetu i životu drži zofije impuls, direktivu, pobudu i uputu. Ušljed tog . bila r.druga tri sustava za osobito važne odnošaje i utvrgjenja je i filozofija kao jedini i neosporivi izvor sveopćega filoi -)>og mišljenja. znanja i vještine; dosljedno tomu ona je bi’a općenitija, Idealizam doduše iffe posmatra stvarnost i znanost, popularnija i širemu krugu kulturnoga sviieta poznatija. kao posli dnjt ključ mudrosti, već traži i nalazi za to Tada je obrazovaniji svijet udešavao i način i namire i idc-ahio lačenje svega saznanja. Protiv toga se ujedi­ svrhu svoga života po principima filozofije; oi je dakle njuju ostala tri sustava i to u načelu, da takovo idealno u prijašnja vremena vrijedila, kao najdragocjeniji du­ obilježje, uz priuzdržaj religiozne potrebe, kojom raz­ ševni produkat svekolikog kulturnog i idealnog nastoja­ vija ujedinjuje nazor o svijetu i životu, ili je suvišan, nja i stvaranja Ijiudskoga duha. Mislilo se je i vjerovato\ . nemoguć. Naše mišljenje o univerzumu, naši prak­ da je i naobrazba i uljudba proizišla iz filozofije, ili da je tični zadaci i ciljevi, ne mogu se po tome od jednostavne barem pod njenim moćnim uplivom unaprijegjena, uz­ podloge iskustva ili znanosti, koja se osniva na iskustvu, dignuta, oplemenjena i, po njoj samoj posvećena. Taj odijeliti i razlučiti, već se moraju posve i isključivo po silni i prvenstevni položaj filozofije ima svoj početak još njnj ravnati i odregjivati. Osim toga zavise sva tri druga u starom vijeku, te se provlači kroz cijeli srednji vijek sustava filozofije još i u drugom smislu jedan o d dru­ i ulazi ui novi sve do početka 19. stoljeća. Mom u 19. goga.' Materializam, naturalizam i pozitivizam pojav­ ljuju se obično i redovito istom onda, kada se jedna spe­ stoljeću 0 6 lobagjaju se i emancipuju pojedine znanosti od starodrevnih okova filozofije. U današnje vrijeme zau­ kulativna perioda filozofije približava svome kraju, te zima filozofija posve drugi položaj i mjesto; ona je iz­ dok se druga, mjesto propad:iuijće, još nije pojavila. Tako nalazimo na zalazu ili nestajanju grčke spekula­ gubila ulogu vodstva u životu i duševnom napredovanju ljudstva. Da je filozofija uistinu izgubila svoju prvo­ tivne filozofije Demokritov m a t e r i a l i z a m , te bitnu važnost, razlog je poglavito u tom, što mi danas p o z i t i v i z a m sofista i n a t u r a l i z a m cioika, uje­ nemamo, ili možda ne možemo imati, takove filozofije, dinjenje, u tu svrhu, da uzmognu protiv rationalnim kosmologijskm tendencijama prvih girčkih filozofa djelovati koja bi bila kadra i dostojna zahvatiti jačega i dubljega i time konačno propadanje pnihovih ideja i nazora posje­ udjela i utjecaja u našem savremenom, snažnom ii brzom kulturnom razvijanju. Po tomu ostala je filozofija, u ne­ s ti. Pa kada se je i kasnije u Grčkoj po Platonu iAristo­ ku ruku, od općeg kulturnog zamaha izolirana, pa je ta tela razvio novi i zamašni nazor o bistvu, svijetu i ži­ činjenica dovela do rezultata, da svaki filozofski pokret votu, istakoše ponovno materializam i naturalizam stojisadašnjosti, u koliko se strogo znanstveno obragjuje, čart i epikurejci, a pojavi se i pozitivizam skeptičara na zal'-zn ove sjajne epohe grčke filozofije. Tomu sasvim ostaje- od širih krugova neopažen, neuvažen, nepoznat, — neprihvaćen; ona je dakle i nehotice od šire javnosti analogne tendencije nalazimo i u 18. stoljeću, kada staro­ zabačena i ignorisana. Imajući u vidu potonju činjenicu, drevni veliki sistemi filozofije blijede ii svoj upliv premože se onda pojmiti i onaj neopravdani sud javnosti, življuju. Tada se pojavljuje u Engdeskoj Hume-ov pozi­ koji tvrdi, da filozofija, kao takova, ne zaslužuje bolju tivizam, u Francuskoj Laniettrie-ev materijalizam Savremena filozofija i njeni sustavi. �Strana 136. ,BISER* * S y s t e m e d ? ii a n a t u r * « . i R o s s e a u - o v na­ turalizam. Pozitivne znanstvene spoznaije dobiše vri' jednost, kao norme, po kojima se mi u našem mišljenju i htijenju ravnati imamo. Sve ostale tvrdnje, koje su preko tijeh granica išle, bijahu zabačene. Po tomu naše djelovanje i umovanje smije samo zavisno biti od stvar­ nosti Ili od znanja na empiriji osnovanoga. M a t e r i a l i z a m , n a t u r a l i z a m i p o z i t i v i z a m — hoće danas da budu čista filozofija stvarnosti. Ti sustavi hoće samo da fiksiraju i pojednostave, u svom zamašnom plodnom ocjenjivanju, što stvarne znanosti pronagju i obrade. Nu, ti sustavi označuju stvarnost megju sobom različito. Tako m a t e r i a l i z a m i n a t u r a l i z a m razumjevaju megjusobno prirodnu stvarnost, kao svijet, koji se čutilima pojmiti i obuhvatiti može. Sam čovjek za naturaliste jest i ostaje, jedan komad prirode i skup ili zbir čutila, a po tome i najviše i najidealnije misli i na­ stojanja njegova, jesiu samo znakovi njegove prirodne obstojnosti, samo oblici njegovog ovostranog zemalj­ skog opredjeljenja. Ta potonja dva sustava filozofije drže se time jedan naprama drugome, kao jedna teorija, iz koje proizlaze iste praktične posljedice. N asuprot tomu drži se pozitivizam, koji ne priznaje niti uzima jedno­ strano u obzir prirodnu znanost i vanjsko iskustvo i stvarnost. Po njemu su sva iskustva, sve pojedine zna­ nosti, sveukupna stvarnost i n^eno spoznanje, prava podloga i temelj pozitivističke filozofije. Sve jco sifer'j izvan potonjih oznaka jest samo, po strogoj nauci pozitivizma, pojam pobzije ili izmišljotina. N a taj ru 5m nastoji pozitivizam, da uspostavi jednu vrstu » s t a t u s i n t e g e r« i postavlja tomu i osnovu sporazuma, na kojoj bi mogli filozofski novi pokreti najbolje sebi prokrčiti put. Pozitivizam u tom smislu naliči tišini, koja se pred oluju pojavljuje; on je sam po sebi borba različitih mišljenja i u neku ruku kritična revizija prevazilazenja, svrhi shodna i nužna priprava za nove — duhu vremena od­ govarajuće — spekulativne pokušaje. Filozofija se po pozitivizmu mora naći u službi pojedine znanosti i svoju samostalnu vrijednost potpuno izgubiti. I, dok materia­ lizam i naturalizam objavljuju, da smo prekrasno dušev­ no napredovali ako prirodnoj stvarnosti dajemo pred­ nost i čast, dotlen pozitivizam naglašuje: sve spekulativ­ no jest sujetno, ne uspjela igra slika i riječi, što je doduše u najbojjem slučaju neškodljivo, ali za svakog zastupnika znanosti u svakom slučaju neprilično. Idealizam se po­ stavlja sve trima spomenutim sistemima suprotno i po­ kušava, da stara nastojanja spekulativne filozofije sa najboljim sredsvima obnovi i to, upravo pomoću poje­ dinih znanosti, po kojima izragjuje opsežne i vjerodo­ stojne nazore o svijetu i životu — ali na idealan način. Idealizam sc doduše nastoji uzvisiti i nad samo znanje i stvarnost, te traži, da prodre u bitnost same stvari, ali kod jshogjenjj? te namjere i kod prekoračenja granica na iskustvu osnovanih, postupa sa promišljenjem i kritič­ nom opreznošću. Slikarstvo i poezija naših dana, rješava naturalistična i idealistjčoa nastojanja tako, da u opet Broj 9. i 1Q. povjerava fantaziji. njoj popušta i prilagogjuje te izgleda, da je u filozofiji nasiao novi idealizam, koji je pozvan da stare zadaće filozofije opravda i, da stvori novo doba idea i sustava. II. Pozitivizam i njegovi glavni zastupnici. Absolutna filozofija Schellinga i Hegela, podlegle su nasrtaju pojedinih znanaosti; iza najsjajnije uzvišenosti, slijedio je njen najdublji pad. Najdjelatnija filozo­ fijska apozicija protiv Hegelove filozofije bio je pozitivizaim, koji nije ovih ili onih rezultata absoluitne filozofije pobijao, niti je tražio da postavi druge principe, na mjesto metafzičkih izviđa, nego je jednostavno stavio u dvojbeni smisao sve metode i predpostavke absolutne filozofije. Po pozitivizmu nema u filozofiji druge me­ tode, osim one, koju pojedine znanosti usvajaju. Priznate metode pronalaska i opisa, te granice znanja, koje za ove discipline postoje, jesu takogjer granice filozofije. Ali pošto su granice pojedinih znanosti, u koliko nijesu formalne naravi, po iskustvu opredjeljene i priJagogjene svemu ostalom, što se po iskustvu zamisliti i_razumieti može, to je i filozofija po pozitivizmu iskustvom ličena; ona je po tomu ili znanost iskustva pored drug. maiiosti, ili je teorija iskustvene znanosti. Pet '• pozitivizmu nalazimo u Francuskoj i En­ gleskoj: Idealni začetnici toga sustava bili su poznati mai matica1 ? filozof A’lembert ( t 1783.), političar i bi­ ste isk« f nzof Turgot (f 1781.). Nu pravi pozitivizam izgr. dio Auguste Comie (1708.— 1857.) čije je glavno djelo »Oours de philosophie positive«, koje je od godine 1830 - 1842. u šest svezaka izašlo. U ovoj glasovitoj osnovi pozitivizma, razlikjue pisac tri stupnja u razvi­ janju čovječijega duha: teologijski, metafizički i pozi­ tivni stupanj (tzv. Zakon triju sifađia). Metafizičko zna­ čenje, uz pomoć božanske moći, kao i abstraktno hypoteziranje od općih sila, po malo uzmiče i ustupa pred potrebom pozitivnog pojmanja i pretresanja sviju pita­ nja našega spoznanja. Svrha znanosti jest po tome izna­ laženje prirodnih zakona i njihovih redukcija na oblike, po mogućnosti, naj jednostavnije. Prama takovim pozi­ tivnim znanostima ima pozitivna filozofija samo tu za­ daću, da .ih potpomogne, unaprijedi ili proširi. Comte — nudi tako raširenje na osnovu sociologije, znanosti o ljudskom društvu. Po njegovu mnijenju time je ujedno postiomuto sistematsko prisajedinjenje znan­ stvenoj spoznaji. Tako isto nalazimo kod njega dvije značajne crte pozitivističkog mišljenja, po kojemu j< sjedne strane filozofija jedna teorija znanosti, a s druge strane trebala bi ona da bude sama za sebe jedna zna­ nost U Engleskoj je postojala osnova pozitivizmu još od Francis Bacona (f 1626.). Već kod ovog filozofa očituje se nastojanje, za iz­ gradnju svrsi shodnih metoda i osnova potpunih siste­ ma, po kojima filozofiju stavlja u službu pojedinih znan­ stvenih poziva. Jedno vrlo oštro isticanje izvjesnih te­ meljnih poteza ovog sustava, nalazimo kasove kod filo- �Broj 9. i lO. „BISER* zofa Hume-a (f 1776.), u koliko je ovaj antimetafizične tendencije pozitivizma doveo do potpune prevlasti. Takogjer u Engleskoj pojavljuje se u 19. stoljeću jedan stalni oblik pozitivizma. John Stuart Mili (1806.— 1873.) pgjatelj i štovatelj Comte-a, zastupa u svojoj logiki smijer pozitivističkog mišljenja. Baiš ova je logika izvanredno zaslužna za teoriju indukcije, po kojoj empirijske znanosti svoj običajni po­ stupak u iznalaženju iusvojiše. Uz to je takogjer Herbert Spencer (rogj. 1820.) stvorio jedan opsežan sistem, koji zauzima razvoj misli u svima djelovima, te se to njegovo gledište naziva takogjer i evolucionizam. Uko­ liko on osim toga » a b s o l u t n o « kao granicu pojma postavlja, i »sve naše znanje na naše predodžbe ograni­ čava, njegov nazor označiše ,kao agnosticizam i to po njegovom preteći Huxley-u. I u Njemačkoj nosi jedan dobar dio savremene filo­ zofije karakter pozitivizma. Pod uplivom Kantove filo­ zofije, naročito njegove teorije o spoznaji, te pod doj­ mom bojazni, da ne propanu filozofijska nastojanja u drugj polovici 19. stoljeća, stvoriše u Njemačkoj tzv. »Neo-kantizam«, čiji su glavni zastupnici — Fridrich Albert Lange (j- 1873.), Hermann Cohen, Otto Liebmann, Aloris Riehil i d'ruigi. — Kent veli: naše je saznanje ograničeno na područje samo mogućega iskustv. , — da znanstveni iskazi o transcendentnome, o stvarima kao takovim, koje izvan granica mogućeg iskustva postoje, — nijesu valjani. Ovaj nazor unešen je i u Nf okaniizam, te u savezu s drugima učinio je, da je glavnom zad ćom filozofije kritična spoznaja i teorija, dakle nauka predpostavkama, koje u znanosti postoje. Tomu je kasnije pristupila i tzv. imanentna filozo­ fija, koja se.pridružuje i Kantovoj i Hume-ovoj nauci, te koja povjerava filozofiji zadaću, da proizvodi spozna­ je analizira. U ovom smislu zauzeše stanovište protiv metafizike, kao trascendentne filozofije — Wilhelm Schuppe, Johannies Rehmfce, Riichard Schubert i drugi. Toj struji pripada i tzv. empiriokritizam, što ga je ute­ meljio Richard Avendrius ( t 1896.), te koji polazi od predpostavke, da se mi nalazimo naprama jednoj okolici, koja nam sve o sebi izražava i svoj odnošaj naprama nama označava. Po tomu nazoru je znanstvena zadaća fi­ lozofije, da analizira odnošaj zavisnosti izmegju onoga »ja« i njegove okolice, te očitovanja i onoga, što ga okru­ žuje. . U jednom drugom smislu zastupa pozitivizam Teodor Lipps, koji filozofiju smatra iskustvenom zna­ nošću, naime kao psihologiju, te ju kao takovu stavlja prirodnoj znanosti suprotno. Da uzmognemo dobiti op­ ćeniti pregled o glavnom značenju pozitivizma u suvre­ menoj filozofiji, te da ga konkretno osvjetlimo, istaknućemo karakteristične filozofijske nazore dvaju modernih i snažnih zastupnika ovoga sustava: Ernst Mach (rogj. 1838.) glasoviti fizičar i filozof, stekao je u učenom svijetu više priznanje zbog svoga duhovitog nastojanja o teorijskom izvogjenju i razlaganju na polju eksaktne prirodne znanosti. Strana 137. Njegovo pozitivističko naziranje, ističe se uzgredno u 4. izdanju njegovog djela »Prilozi za analizovanje osjetila« (1903.), u kome je prvi odsjek toga djela po­ svećen tzv. antimetapihyzičkom opažanju. — Po njemu je sva znanost samo jedna kopija činjenica u mislima. Pod činjenicama on razumijeva sadržaj spoznaje i osje­ ćanja. Kao općenitost obuhvaća on nadalje sadašnja, prijašnja i buduća iskustva i pruža- dokaz za sva biti imajuća opažanja — a priori. Ako je jedampuf pojam čvrsto ustanovljen, ako je spoznaja utvrgjena, to onda ne treba više podvrgavati daljnjem ispitivanju, nego to može dalje biti izručeno pojedinim individuima ili ge­ neracijama i na taj način njima olakšati pregled cijeloga niza činjenica. Od više takovih spoznaja sistematski po­ redanih izgragjena je i naša znanost. I, pošto se naše iskustvo dijeli na više istovrsnih elemenata, kao osjetila: za boje, glasove, opipe, pritiske itd. to je onda zadaća znanosti, da ove elemente i njihove uzajamne odnošaje prikaže i ustanovi. Jedna jabuka n. pr. ima svoj izgled, oblik, miris i okus, te se može opipati. Ta sva svojstva jabuke čine megjusobnu konstantnu vezu. Ako se uzme sada posmatrati jabuku, kao predmet prirodne znanosti, recimo botanike — ili kao stvar za p! ološko opažanje, tada dolazi u obzir samo izmje­ nična zavisnost jednog sadržaja smisla o drugom, a naročit ihovi odnosi n. pr. prama stablu jabuke, zemlji na kojoj je izrasla, klimatske prilike pod kojima uspijeva itd. doćim suprotno tome zavisnost jabuke, kao subjekta, koji se osjeća, te čutilni organi i duševna sta­ nja, te opažanje i životno raspoloženje — i, tome slično. Kod ovog . primjera stoji stablo jabuke i zemlja iz koje je izrasla u isto takovom odnosu, kao ono »ja« i njegova okolica; dakle opet iste relativne konstantne veze sličnih .elemenata. Samo se posebi onda razumije, da i materija nije ništa drugo, nego jedna izvjesna, prirodnim zako­ nom utvrgjena, veza spoznaja i njenih elemenata — u odnošaju sa svim onim, što je okružuje. Znanost — po teoriji Machovoj — ne. gubi ništa time, ako se ono — >nešto«, što je u k o č e n o , s t e r i l n o , p o s t o j e ć e i n e p o z n a t o — i što po popularnom mišljenju istraživaoca prirode, kao materija vrijedi — nadomjesti stalnim zakonom i relativnom konstantnom vezom megjusobnih elemenata. Cjelokupna priroda i znanstveno naziranje izražava obstojnost rečenih veza, a njima od­ govara i postojana misao, na kojoj se nagon temelji, preko kojega pojedine činjenice prelaze. I čim je^postojanije savezno mišljenje ili utvrgjeniji zakon o tome, to mu i više povjerenja poklanjamo. Stoga mi slabije po­ stojeće i još nedostatne misli, nastojimo priključiti po­ stojanijim i po višekratnom ispitivanju utvrditi. U tome leži glavni temelj sviju prirodoznanstvenrh objašnjenja. Gdje se naši pojmovi i odluke s prirodom dostatno slažu, da možemo zamišljeni uspjeh sa opažanjem činje­ nica u sklad dovesti, tuđe nastane i vjerovanje u poj­ move, koji unutar toga u nužnoj uzajamnoj vezi postoje. Nu, mi kod toga poznajemo potrebu u spajanju i šlaga- �Strana 138. ,,B1$ER“ nju naših pojmova i to, kao logičnu nuždu. Ovome na­ zoru Machovu protive se dvije činjenice: prvo teorija o znanstvenom postupku, a drugo tzv. antimetaphizična tendencija. Mi ćemo se ograničiti samo na slijedeća kritična posmatnuija i to u pogledu amtimetaphyzične tendencije, đočim na znanstveni postupak uzećemo toliko obzira, u koliko je isii podloga i potporanj za pozitivizam. Stoga ćemo preći i preko relativnog prava u pogledu Machovih nazora, te ih ne ćemo naglašavati. Bezdvojbeno je, da ekonomski principi, naivna kritika, metaphyzička preuzetnost, obrazloženje o prilagogjivanju misli sa opažanjem i druge okolnosti u izvjesnim granicama imaju veliko značenje. Pogrešno je samo to, da ova, po sebi oprav­ dana, gledišta postaju općenita, a tim i u svom primje­ njivanju oteščana. Broj 9. i lp. menat u tome pogledu besmislen, jer često biva, da se mora u novom spoznavanju i novim jiutevijna kretati, a činjenice nam ne pokazuju, u kojem zajedničkom odnosu hoće, da megjusobno ostanu, ili kako se i kojim redom imaju prikazati i predstaviti. Svaka bi kopia u to*ie smislu, bio samo mršav i dosadan posao, ako se stvar hoće ozbiljno shvatiti. Upravo za to, što mi aktivno sa našim umovanjem protiv činjenica istupamo te ih dogra­ đujem o i dopunjavamo i to tako, da sadržm u naše sa­ mosvijesti, sa unaprijed zasnovanom namjerom, sustav­ no preragjujemo, preostaje nam zadaća znanosti, kao jedna uzvišena, lijepa i samostalna odluka. , Oponšanje ili nasljedovanje je u tome poslu pot­ puno nedostatno, a naročito ako se samo ograničimo na činjenice stvarnosti, koje često u svijesti očituju samo osjećaje i njihovu zajedničku vezu. Potonji postupak je Proti antimetaphyzičnim tendencijama Machovim i stoga nepotpun, usko ograničen i frangmentaran, jer potrebno je u prvom redu istaknuti, da one odnošaje je bez megjusobne veze vremena i prostora u najvećem našeg mišljenja po iskustvu tačno ne odregjuju. Kada bi stilu. Takovom jednom iskustvu ili boljerekuć opažanju, Machov nazor bio utvrgjen, tada ne bi bilo niti samo­ koje počiva na aktu samosvijesti, može biti samo zadaća stalnog značenja, niti samostalnog sregjivanja naših znanosti, da ga tačno opiše i prikaže. Nu, tada se uka­ misli. Nu naprotiv i bez dvojbe to obadvoje postoji - i ' zuje potreba, da se činjenice — koje treba kopirati to u širem objamu. Znanost nam pruža, i to vrlo često ladopitne umovanjem, po kojemu onda i same nestaju neku naknadu našem iskustvu. Ako mi rekonstrr ' -amo i ■ nadaju. Izmegju ovoga mišljenja i onoga, koje još jedno historičko djelo, koje nam se izgubilo, ili posta­ posi. Ulje za usavršenjem umovanja, ne postoji znatna vimo osnovu jednog razvitka zemlje, te uzvisinu i popla­ razlik. ioš manje principijelna suprotnost. Ako dakle vu dovedemo u uzročnu vezu sa djelovanjem mjeseca, ili naše ic : maju nekim zakonom utvrgjeno i samostalno sunce, kao užareno tijelo tekućine držimo, ili ..to na zi 'pilje, što onda ne bi mogle i naše spoznaje o reaosnovu nekih izvještaja nastojimo prikazat) sli i davno lit na i ečemu tjelesnom biti djelotvorne. Treba samo minulih vremena, - tada mi izvršavamo nešto više nego učii ii? jedan pokus sa zakonom prelonta zraka u optici, obično precertavanje i nasljedovanje činjenica; mi ili sn ..akonom ftmožidbenih omjera u kemiji, pa ako to time zapravo proširujem o iskustva u mislima i po mi­ pnmjenimo na osjetila brzo ćemo otkriti, da će se ti slima. Jedan pogled ili uopće duševno naziranje jest, zakoni ukazati, kao suvišni i besmisleni. Mach umuje o po Machovoj nauci, jedna činjenica, kao i sve ostale. nekakovim fenomenalogičnim zakoninfa, u koje bi se Mi sebi predstavljamo prividnu veličinu, stas i imala pretopiti jedamput cijela teorija fizike. Nu, do oblik, te trajanje u vremenu, pa to usporegjujemo sa sada nije ni Machu, niti kome drugome pošlo za rukom, onim ,što nam je objektivno poznato. Ako u našem da te zakone pronagje. Obzirom na već utvrgjeno stanje opažanju otkrijemo pogrešku, pa onda primijenimo em­ stvari, ne može se ni u buduće očekivati, da će te zakone pirijsko pfavilo i teorijsku normu, a zatim to dvoje me- kogogj pronaći. Dakako Mach ima druga vrela antigjusobno razlučimo i iz mnogobrojnih opažanja uočimo metaphvzične tendencije, a ta postoje na prirodnoj si­ sredinu i tu, kao najvjerojatniji izraz činjenica označimo; gurnosti osjećaja, koji sami sebi poklanjaju povjerenje. nadalje, ako iz svakojakih obilježja nove pojave, ili Ti osjećaji jesu onakovi, kakovi su; na njima se ne da shodne norme ustanovimo, tada postupam o u smislu ništa mijenjati ni preinačivati. Ti osjećaji postoje, ili ne; suverenog razpolaganja i prekoračujemo iskustvo, a to ako su već tu, onda su u izvjesnom i neprijepornom sve činimo da u duhu ne budemo robski zavisni od sa­ obliku i kakvoći, te postoje onakovi, kakovi jesu. Ako moga iskustva. Još se više mora naglasiti i ta okolnost, npr. vidim jednu boju, to mi ne može nitko više poricati, da naše umovanje ima svoju samostalnu odregjenost, da ju ne vidim, jer to je u najmanju ruku za me neospo­ jer ne možemo ni na koji način njegovu normu tražiti u . riva činjenica i sigurnost. Nu, ako naprotiv govorimo o činjenicama, koje bi ga tamo tačno obilježavale. Ova sa­ atomima kisika, ili o eteričnom gibanju, to su onda poj­ mostalna i zakonom označena odregjenost, ne objavljuje movno shvatljivi predmeti, o čijem značenju i potrebi se samo u naročitim logičnim principima, koje naše pojmožemo razpravljati, jer samo ta postojnost posredno manje i naše odlučivanje ppstavljaju u jedan izvjesni mevrijedi, pošto takove pojmove možemo prihvatiti samo gjusobni odnošaj, već takogjer i u tome, da mi kod na temelju opažanja, ili operiranjem naših miirti. Stoga pronalaženja i opisivanja novih pojava, razvijamo jednu i izgledaju take spoznaje, kao nepobitno sigurne i so­ veliku i spontanu djelatnost. Bez ikakove priprave u lidne, jer se pojmovno shvaćaju, te se ne mogu staviti na proizvagjanju naših misli, bio bi dakako i svaki eksperi- niži stepen spoznaja, na osjećajima osnovanih. �Broj 9. i 10. .BISER* Ovo potonje značenje ne može se pobliže rasvijetliti. Osjećaj pade vida, kojim nam npr. predstavlja jednu boju, nedvojbeo postoji i to u vlasti osjetila kao organa. I, čim mi počmemo taj osjećaj dojavljivati, opisivati, pred­ stavljati i tvrditi, da postoji, tada odmah dolazi u obzir nešto drugo, tj. neki odnos riječi ili akt mišljenja na­ mjesto'osjećanja, iz čega psihološko iskustvo poizlazi, koje može da bude dvojbeno i neispravno. Ako se hoće ove odnošaje smatrati, kao konačno postojeće, to se odmah ukazuje razlika izmegju predmeta i tvrdnje, a to i ima logični karakter odnosa, te ostaje pri čistim činjeni­ cama, bez ispitavanja, dokazivanja ili kritike. Dakle ov­ dje može samo o nečemu sigurnome govora biti, i.to, ako se odrečemo svakoga konstatiranja, ocjenjivanja i opera­ tivnog mišljenja, te se stime zadovoljimo, da smo stanje stvari i ono, što je tomu predhodilo, kao gole činjenice doživjeli. Ova sigurnost prikazuje se tačno na način, kao npr., što se spuž polagano po tlima vuče i njegove osjet­ ljive rogove na sve strane okreče, ili kao što muha probugjena toplinom sobe — iz svoga zimskoga sna ustaje, te lutajući u nesigurnost svoju potrebitu hranu traži. Istina, ovo sve pripada spekulativnom pojmanju stvarnosti našega vremena, samo da pronagjemo ta’ .. sigurnost u potpunom značenju, kako bi smo našu znanstevna istraživanja, kao svrhu i cilj naprama sv m u tome držali. Dakako ova sigurnost mora biti nepokbebiva, ali ne stoga, što bi svako proturiječje bilo nemoguće. fetfiraa i laž, pravo i nepravo, saglasnost i protivniječie — v de uvijek samo po mislima, odlukama, tvrdnjam 4 ali nikada ne ostvaruju svoju bitnost na golim činjenicama. Naprama tomu svemu stoje osjećaji kao »r u d i s i n đ ig e s t a q u e m o l e s « , iz čega može da bude sve, i ništa, ali koji sami po sebi, niti su sebi oslonac i’ temelj, a niti laž i prijevara. Iz svega gore istaknutoga može se zaključiti, da takova sigurnost i izvjesnost samo za je­ dnog idividuuma vrijedi i to na taj način da tu sadržinu spoznaje jedan slučajno u svojoj svijesti ima.. Preko te sfere ne prelazi ta spoznaja dalje. Nu, to ne može opću vrijednost znanosti utemeljiti, niti nalaz i doživljaj poje­ dinaca nezavisnim od njiha učiniti. Time se samo može označiti ono, što za svakoga postoji, dok osjećaji ostaju i vrijede šamo za onoga, tko ih je imao i doživio. A pošto svaka znanost teži za tim, da postavi i utvrdi općenito valjana pravila, to ne može u ovom pogledu, sa gore rečenom »izvjesnosti« i »sigurnosti« imati ništa zajednič­ koga. Ako se još postavi pitanje, šta je sadržina i pred­ met te »izvjsnosti«, onda se može na to samo odgo­ vorit1': —, o s j e ć a j . Nu, modema psihologija ipak uči, da su osjećaji produkat jednć znanstvene apstrakcije. Elementarna sa­ držina, kao što su: jednostavne boje, osvjetljenja, to­ novi i zvukovi, ne mogu se, be 2 refleksija, istraživanja i usporegjivanja, ni na doživljaje pritnjeniti. Zbog toga ne može se jednostavno označiti, kao sadržina izvjesnosti sve ono, što se osjeća ,ili umno za istinu poprima. Po strogoj nauci znanstvene psihologije jesu takova pojma- Strana 139. nja nešto, što je već bilo i bitisalo, i u čemu se samo sjedinjuju rezultati naše časovite uzbugjenosti, proizve­ deni po organima osjetila. Na temelju svega toga posmatranja, dolazimo do zaključka, da Machova filozofija počiva na vrio nesigurnom i labavom temelju, a naročito stoga, što se oslanja na pojave osjetila, kao iskustva u našoj svijesti sadržanih. Na osnovu toga, ne može nr. znastvena spoznaja niti utvrditi, niti razumjeti, jer manj­ kaju oni odnošaji, koji bi zakonito mogli 'vrijediti. Ograni avanje na osjećaje i elemente svijesti, a od­ ricanje sviju realiteta, izručuje i prepušta samu znanost slučaju i samovolji. Psihološki zakoni ušljed toga istu­ paju na mjesto ekszaktno formuliranih odnosa izmegju objektivno prošloga i same psihologije, koja je čista zna­ nost svijesti, — a to je uopće neprovedivo ili neostvarivo. Na mjesto, da se slijedi i obragjuje slobodna znanost duha, i da se u tom pogledu ističu nužni faktori, preuzet* je pozitivizam i sebi usvojio jedan ideal, po kojemu bi i samu znanost drukčije konstruirao i doprinio, da se i ona sama po njemu mjeniti mora. Umjesto, što je trebao pozitivizam, da sve spekula‘ *’vr»G prorašćike jednostavno odreže i potraži nužna kriL£nj,i ’ opravdanu obstojnost realiteta, on je pri tomu sa voaom ■korita izvrnuo i dijete iz kupke, ušljed čega pogres značio ilegitimitet svega realnoga i pojed­ nostavljenog; u postupku pri znanstvenom istraživanju i obi Jjivtniji . Umjesto, da je pozitivizam postavio is­ kustvo, kao jednu izhodišnu tačku, koja se nikada preko­ račiti ne 'smije, te koje ne može biti pouzdana kontrola sviju realno znanstvenih pronalaza, on je odredio kao iedtni predmet i svrhu svoga potraživanja i opisivanja samo iskustvo, pa ga time uzdigao na mjesto, koje mu ne pripada. Na taj način ispoljuje se Maehovo nastojanje, kako bi odstranio mnoge postojeće nejasnosti i to: u razlici izmegju spekulativne činidbe i znanstvenih rezultata; izmegju svrsi-shodnog, ali dvojbenog shvaćanja, i nužne predpostavke; izmegju metafizične fantazije i onoga znanstvenoga pojmanja, što razum dopušta i do­ stojnim drži. To mu nije pošlo za rukom, kao što nije uspjelo ni kritičarima moderne prirodne znanosti, da označe i postave pravu gTanicu gornjim protivštinama. Drugi istaknuti i tipični predstavnik pozitivizma jest Eugen Diihring (rogj. 1833.) Glasovito je njegovo djelo » N a t i i r l i c h e Di a iektik« štapano 1865., u kojemu znatno mjesto zauzima teorija o spoznaji. Njegovo stanovište s te stra­ ne obradio je još opširnije u drugom djelu »K u rsusderPhilosophie«, strogo znanstvenih nazora o svijetu i životu, štampano 1875. - To jr djelo sasvim preragjeno 1895. i štampano pod naslo­ vom »\V i r k 1 i c h k e i t s p h i I os o p h i e«. Kod toga znanstvenoga posla, sve se više utvrgjuje Diihring u svojoj predpostavd o duševnom držanju ili duševnom vodstvu „ pri čemu se mora polaziti od shodnih, po­ srednih i temelinih nazora, o čemu se u ovoj teoriji u �Strana 140. ,BISER* prvome redu i radi. — Ovo njegovo uvjerenje ograni­ čava doduše znatno čisti znanstveni dio njego­ vih opsežnih izvagjanja. Megiju mnogobrojnim i osta­ lim njegovim radnjama vrijedno je za nas istaknuti još njegovo glasovito djelo »W e r t d e s L e b e n s«, koje je do sada u više izdanja izašlo. Po Diihringovom mišljenju - filozofija je najpotpunije usavršeni oblik našega pejmanja, mišljenja i udešavanja životnih prin­ cipa o svijetu i životu. Filozofija po tome ima zadaću, da nastoji stvoriti jedinstveni nazor o svijetu i da utvrdi principe svestranog i najplemenitijeg- životnog načina. Kod izgragjivanja takove teorije o prikazivanju svijeta, mora zdrav razum suvereno postupati, a unutar toga svega, mora etika uma imati dominirajuću ulogu. Na­ čin i metoda, koju bi u tom pogledu filozofija slijediti trebala, jest pozitivno dbgmatična, kojom bi se postu­ palo pri mjerenju našeg umovanja i kod postavljanja općih pravila. Kao organ filozofije, imala bi pored ra­ zuma vrijediti i fantazija. Razum bi dakako imao cijelo vodstvo u svojoj ruci, ali sve u granicama moguće stvarnosti, dok bi fantazija takogjer u pojedinifn znano­ stima, naročito u matematici — pri izvagjanju operacija i konbinacija — poslužiti imala. Kao filozofijski nag"!1', označuje Diihring univerzalni afekt, pomoću kojega se dolazi do spoznaje i praktične preradbe svega o n o g ^ što se na novo pronagje. Kao izlazna tačka za svu filo­ zofiju, treba da bude stvarnost ili znanost o stvlrnosti, — dakle prirodna znanost. Stoga naziva Duhrimg ovaj svoj posebni sistem — stvarna filozofija, ili prirodni sistem. Kao predšasnike svoga smjera u umovanju ističe on Schopenhauer-a, Feuerbadi-a, a uz potonje takogjer i Gomte-a Naprama stvarnosti ima filozofija tu zadaću, da je obuhvati i pri­ kaže onakovom, katova uistimiu jest, a uz to treba sve ono, što ne bi bilo stvarno, odstraniti. Ako se pri tome ograniči na prikazivanje po takovoj Šemi, p o kojoj se samo stvarnost u suštini prikazivati ima, tada je i pot­ puno saiznanje moguće, te je svako skeptično i kritično naklapanje suvišno. U našem umovanju postoje takovi principi, kpji vrijede, bez obzira na predmet i njegovo primjenjivanje na realnost, ili na samu predodžhu. Pri ovakovom posmatr ariju stvari, ima dialektika samo tu zadaći^ da upućuje razum njegovoj svrsi za stvarno shvaćanje i da njegovu djelatnu sposobnost iznad svake dvojbe posta­ vi. Diihring takogjer priznaje i predodžbe po osjećajima ukazane, kao sposobne zai objektivno saznanje. Vanjski svijet sa prostorom i vremenom opstoji tako, kako ga mi sebi zamišljamo, premda kod toga moraju i osj-etilne kvalitete upotrebljene biti. d a v n a pravila, koja Diihring uspostavlja za stvarno shvaćanje, p o kojima se n a­ vodno može sigurno izvjesnim putem kretati, jest tzv. zakon » o i z v j e s n o j m n o ž i n i « . Po tome je svaka množina zamišljena, kao nešto svršeno i izvjesno, a to će reći, da u sebi sadržava pojam beskonačnosti. Bro­ jenje množina ili beskonačnosti bilo bi, po Diihringu Broj 9. i 10. najnemogućnije protuslovlje. P o ovome zakonu mora broj zbivših se dogagjajai sve do sadašnjosti, bez obzi­ ra »a v ris n e i vječnost, zaključen i ograničen ostati ©■ nim časom, kada tu sadašnjosti dožrvljujemo. Isto tako mora i nepregledni broj tjelesa u vasioni, u prostoru, za svaki momenait, u kojemu o tome misli­ mo, za nas izvjestan, ograničen i svršen biti, pa makar se taj prostor u sebi u beskonačnost protezao. Iz p oto­ njega slijedi dalje, dia proces stvaranja svijeta mora imati svoj absolutni početak i dia svaka djelivost jedine postojeće materije ima i svoj svršetak, koji se odnosi na množinu sastavljenih dijelova. Pregjemo ld preko te g ra­ nice, u kojoj stvaranje svijeta ima svoj početak, tada na­ lazimo, po -Duhrinigu, da smo došli do besgraničenoisti, u kojoj se više sukcesivno pojedini đogogjaji ne zbivaju. Ova «prabitnost«, po kojoj bi mi htjeli negirati uteme­ ljena svojstva o postanku svijetal, jest samo sebi slična i po sebi i u sebi postojana. U toj prabitnosti treba, tra­ žiti početak vega onoga, što mi označavamo izvjesnom eksistenfijom i mogućom predhodnicom. Time mije re­ čeno, da u toj prabitnosti prestaju sve razlike vrsta, koje se u njoj sadržavaju. Nu, ne mogu se sukcesije odjeljeh picizhogjeinjai u prabitnosti zamisliti, jer su isto­ vremene razlike u prostoru, koji nije trebao nastali, ir za prabin ; takogjer prihvatljive. D a se uzmognemo približit lome prastanjiu, upućuje nas kosmogonična ajsti onom iji. tj. historija o razvitku naše zemlje i na njoj ži bit u koliko su ista uvjek jednostavnija, obzirom na mafijf razvijene predhodniee i eksistencije, u prošastum \i eineniima, posmailrana. Svaka spoznaja i svijest, svako životno uizbugjemje, moralo je ipak jedamput ima­ ti svoj početak, te ćim dalje'u prošlost prodiremo, tim nam se sve više objavljuju važne razlike u razvijanju svega, što je m svijetu postajo. Stoga ae može sva p ri­ roda shvatiti, kao jedan sasvim izvjesni pojam eksistencija i proizhogjenjai, koja se u prošlosti nalažahu izjed­ načena u . »prastnju«, a ikoje se iza to g a u budućnost, u besgraničnosti nastavljaju i protežu. Stoga je sve ono, što je uistinu stvannio, uvijek i saw vremeno. Ono, što je bilo i prošlo, ne može se više kao stvarno označiti. Iza toga slijedi, da mi onoga » p r a ­ s t a n ja« više nema, jer mi obstojimo i živimo salda unu­ tar samoga procesa daljnjega stvaranja i razvijanja svi­ jeta. Materija i atomi mogu se po tome smatrati, kao ostavština iza onogal prastanja. Ako m pak ti elementi u stlanju prijelaza za novo stvaranje i to u svom obsolutnom početku, tada se ispaljuju odm ah i daljni lajfcti za nove početke, koji će u procesu daljnjega stvaranja odlučno vrijediti. Ovima novim počecima pripada ne samo fizičnd pokret, već takogjer ii nasitupanje života i samosvijesti. Temeljni oblik svega, što se je dogodilo, jest ne­ prestana mješavina i naknagjivaoje jednoga proishogjenja sa drugim. Jedinstvenost obstanka, a još manje �Broj 9. i 10. Strana 141. ,BISER* temeljitu razliku kmegju prirode i prastiainja — ne na­ rušava ništa. Mi moramo zamišljati sebi jedinstvenost u mnogobrojnosti, ali jedinstvenu zajednicu, ili skupinu od više čestica, koje se ne mogu hipotezirati, već ih treba kao osobnu jedinicu odregjivati. Kao zakon sviju promjena, može se uvijek formulirati preobratenje, ope­ tovanje i mijenjanje materije u njenim česticama! Nu, uspostava takovih zakona ne protivi se istupanju novih i prividnih oblika. Takove eksiistencije i proizhogjenja pripadaju više samosvijesnom razvijanju prirode. Po tome ne stoje prirodni zakoni u protuslovlju preuzima­ njem i začecima novih absolutnih početaka. Naše nas znanje svugdje i uvijek iznevjeri, gdje se radi o postajanju novih pojava u prirodi. Po Diihringu je u takovim slučajevima nepoznavanje tačnog formuli­ ranja najprobitačnije. Usuprot toga bavi se Diihring sa mnogo zanimanja pitanjem o budućnosti svijeta, te pri tome' otkriva dvije slijedeće mogućnosti: ili se mehani­ zam prirode proteže u beskonačnost, ili se na svoj način preobražava još počam od »prastanja«, koje mu sači­ njava pojmovnu granicu. Po Dtiihriingovoj analogiji nije vjerojatna predstavka, da se priroda u svome izvjesnom« obliku mijenja i neprestano umnožava, te da se taj pro­ ces uvijek nastavlja i u neizmjemost produžuje svi znaci ne varaju, bivaju sva priirodra stangu malo po malo mirnija, promjene u tome pogledu s r arije, dife­ rencije umjerenije, a time i Z2i životne okolnosti pogod­ nije. Od pojedinih nazora Duhriinigovih vrijedne jolš nekoje istaknuti za karakteristiku njegove filozofije. Iznregju »poznatog« i »nepoznatog« postavlja Duhrimg potpunu raznolikost. Elementarna šernsi svega šfo je šivamo, zahtjeva takogjer jedno jedito elementarno us­ trojstvo subjektiviteta, što ipak sačinjava elementarno osjećanje. Razlika izmegju biline i životinje sadržana je u na­ stajanju i ne nastajanju osjećaja, koj idođuše, u stanju pretapanja oslabe, kao n. pr. kod prijelaza jedne elipse u jednu kružnicu u matematici. Vrste životina jesu, kako znamo, pojedine zajednice, ili mirujući razredi svoje vrste, kod oaga u istoj vrsti maštaju veće životinje po kompoziciji iniajjednostavnijih elemenata te vrste, a ne proizlaze putem metamorfoze od manjih i nižih kate­ gorija svoje vrste. Po Diihringu postoji neka paralela iz­ megju niašega1 pojma i :umovanja s jedne strane, te fizične stvarnosti s druge strane, pomoću čega mi možemo shvatati onako svijet, kakav uistinu jest. Duhrihgova se filozofija dodirkiva pozitivizma u oštrom naglašavanju onoga »neznanja«, koje je naeemo shvaćanju postav­ ljeno, kao granica. Diihring na, svoj način osvjetljuje pozitivističke tenr dencije po tomu, što 'postavlja u isti odnošaj zajednice spoznaju sa životom i djelovanjem, kako bi se. u službi praktične zadaće više životnoj svrsi koristilo. (Nastaviće se.) Jusaf Tanević: Mjesec. Zamišljen je Mjesec naslonio glavu U drhtave kite dalekih šljivika; Sjena mu je pala po vodi, u travu Zamorena, tužna — dokle je vidika. .Zamišljen je. Sanja večeri i noći, Kada se je sprema’o na dugačke pute U krajeve strane, kamo ne će doći Ni putnik, ni ptica. Staze su zasute. Prepoznaje sebe. Slika mu na vodi. U odori zlatnoj ka’o u one noći, Kada je milova’o princesu,što vodi Lozu iz pjene mora. — 0 , tamo poći! Šejh Abdul Azia Čaviš: Hilafet. Riječ hilafet datira iz vremena Ebu Bekiri Siddika, neposicdnog nasljednika pejgamberova, koji je kao prvi nosio naslov halife, dakle iz 8. stoljeća po Isa pejgamberu Misli se, da je hilafet po smislu sličan papinstvu A i je svrha i sadržaj hilafeta druge naravi. Slijedeći .zvodl neka nam posluže za razjašnjene pojma hilafet. Islamu služi kao podloga vjerovanje u jednoga Boga. Na toj podlozi počivaju ne samo vjerska, nego i socijalna i politička načela. Uporaba tih načela u najširem smislu riječi dovela je do toga, da su na Istoku ukinute nepravedne povlastice vladalaca i ple­ mića. „Svatko je pastir i za svoje stado odgovoran", kaže hadisi šerif. Vjerovanje u jednoga Boga u naj­ širem smislu ima se tako tumačiti, da je Bog jedini gospodar i da su zemaljski vogje, megju kojima pejgamberi zauzimlju najodlienije mjesto, njegovi za­ stupnici. Poslije pejgambera smatraju se najodličnijim zastupnicima oni, čije vodstvo donosi narodu najvišu blagodat. Sveta je dužnost svih zastup­ nika. slijediti božije zapovijedi. Megju božijim za­ povijedima razumiju se ne samo propisi, koji su sadržani u Kuranu i hadisu, nego i pouke islamskih učenjaka, koj« počivaju na Kuranu to jest t. zv. Igjmazakoni, koji se svaki put izdaju već s obzirom na mjesto i vrijeme. Dužnost je hilafeta, da pouke i tumačenja, koje potječu od raznih naučenjaka, ispita, u koliko su one od opće koristi, te da im pribavi zakonitu moć. Odluka pak o ritualnim pitanjima leži izvan granica hilafeta. Nadalje spada u djelokrug hilafeta uvedenje novih zakona, koje iziskuje mjesto i vrijeme. Odavle proizlazi razlika izmegju papinstva i hi- �Strana 142. ,BISER* lafeta. Dok je moć papinstva čisto vjerska, dotle su zadaće hilafeta, premda su obadvije duhovnog porijetla, političke i socijalne naravi. Pošto smo tako pr3va (kompetencije) hilafeta razložili, pregjimo na svojstva, koja halifa sam ima kao preduvjet za izvršivanje ovoga visokoga zvanja. Temelj, na kojem uopće svako za konodavstvo počiva, naime osiguranje blagostanja na­ rodne većine, takogjer je i Islamu sopstven. Baš radi toga nije htio pejgamber pred svoju smrt imenovati nasljednika, nego je prepustio narodu, da sam bira. Samo se je na t» ograničio, da je preporučio Arapima, da izaberu njegova nasljednika iz plemena Koreiš, savjet, koji je imao izvjesne razloge budući je pleme Koreiš bilo najmoćnije u A rabiji; ono je bilo prvo, koje je prigrlilo Islam, a njegovi su vogje od vajkada imali čast, da čuvaju (nadziru) Kabu. Radi toga su oni imali veliki upliv kod naroda, te su njihov primjer slijedili sve vogje i vladari, kada su primili Islam. Kako već spomenusmo, bude imenovan poslije pejg'amberove smrti Ebu Bekir halifom. Takogjer su njegova tri nasljednika imenovana od naroda. Kad je Muavlja došao na prijestolje halife, učini hilafet nas­ ljednim i osnuje tako dinastiju Omojevića. Povod ovom** ne treba tražiti samo u tom, da je htio svojoj poro­ dici osigurati hilafet, nego je pokušao prije svega, da time očuva interese općine. Islam se je naime megjutim daleko po svijetu raširio, te biranje halife od naroda, koje je trebalo provesti radi ograničenog bro’a vjer­ nika, nije se više moglo smatrati shodn’m za veliki dio plemčnž, koji su bili prostorom daleKO udaljeni jedan od drugoga. Tim je hilafet, Što je učinjen na­ sljednim, odtrgnut od svih političkih zadjevica i prepiraka. Od vremena Omejevića padao je hilafet doduše različitim dinastijama, ali je ipak uzdržano načelo nasljedstva. Samo su u vrlo rijetkim slučajevima bili izbori za hilafet, tako za vremena Muavije II., koji je iz zdrav­ stvenih razloga odstupio od hilafeta, bez da je ime­ novao zastupnika; on je šta više narodu savjetovao, da mu dadu za nasljednika najsposobnijeg čovjeka. Nazor o nasljedstvu hilafeta pokazao se je tokom vre­ mena vrlo korisnim za Islam. Prije svega učinjen je time konac nutarnjim borbama za ovu visoku čast, koje su se dogagjale za vrijeme Muavije i Alije, Abdul laha ibn Zubejra i Hasana i Huseina, sinova Alijinih. Jasno se vidi ova prednost, od kada je Sultan Selim godine 1517. imenovan halifom. Od tada je hilafet u porodici Osmanovića nasljedan te od toga doba nema više u islamskim zemljama nikakve borbe za hilafet. Mjerodavan je sud halife Omera II. glede jedinstvenosti hilafeta. Kada su se sastali muslimanski vogje, da ime­ nuju prvoga halifu poslije smrti pejgamberove te kada je Hubab ibn Munsir kao zastupnik grupe Ansari pred­ ložio, da se izaberu dva halife — jedan iz plemena Koreiš, a drugi iz plemena Ansarija rekao je Omer poznate tije či: „Za dvojicu neće nikada biti mjesta". Broj 9. i 10. Ali na g etu muslimanskih naroda nije se uvjek slije­ dilo načelo o jedinstvenosti hilafeta. Tako je bio u isto vrijeme hilafet Omejevića u Španiji, Alevića u Marokku, Fatimovića u Egiptu i Abbasovića u Bagdadu, te su često trajale borbe megju ovim raznim hilafetima. Da su bile sve ove islamske zemlje ujedinjene pod jednim hilafetom, onda bi ovo mnogo pridonijelo njihovom napretku i blagostanju te bi tako bile izostale sve ne­ sretne unutarnje trzavice. Često se je u islamskim zemljama učvrstio nazor, da se hilafet smije povjeriti samo takim ljudima, koji imaju za to potrebna svojstva u velikoj mjeri. Ovo je mišljenje potaklo haltfu Abbasija, da preko Imama ibn Bekir el Bakilanije, izda fetvu, da se hi'afet oduzme plemenu Koreiš. pošto članovi ovoga plemena nemadu više-sposobnosti, da udovolje zahtjevima hilafeta. Da su hilafet imali Koreiši, pripisivao je ovaj halifa samo njihovoj ličnoj sposobnosti za ovo zvanje te je postavio načelo, da se odreknu hilafeta, čim ne budu u stanju ispunjavati dužnosti, koje iziskuje hilafet. Kad je moć Omojevića u Andaluziji počela opadati, te kada više nijesu bili u stanju, da uzdrže ugled hilafeta, preuzmu ‘'afet na se muslimanski princi iz Berberije i podrža­ vši. i. ga više stoljeća. Oni su pripadali dinastiji Moh jeddii Beni Merin u Sadani. Velike su bile zasluge, koje su oni iskazali islamskim zemljama. Pod nji­ hovom je vlašću svagdje nastupio red i organizacija na mjest' pobuna i razdora, koje su bile zahvatile ko­ rijen. u islamskim zemljama, koje su trpjele od tugjinskih nasrtaja. Osobito za vrijeme halife Abdul Mumin bn Alije doživjele su islamske zemlje vrijeme na­ pretka i cvata. Megju halifama, koji nijesu pripadali plemenu Koreiš, te kolima Islam ima mnogo da zahvali, osobito se ističe Jusuf ibn Jakub el-M ansur, koji je živio u 13. stoljelju, te sultani Selim i Sulejman. Sva­ kako uči cijela povjest islama, da Islamsko blagostanje najbolje napreduje, ako je čast hilafeta u rukam a čo­ vjeka, koji je za to sposoban, bez obzira na to, da li pripada plemenu Koreiš ili drugim porodicama. Ovdje svakako leži i razlog, da egipatski i in­ dijski Muslimani neće da priznadu šerifa od Meke, Huseina’ halifom, premda Engleska nastoji već dugo svim svojim uplivom, da mu ovu čast osigura. Svijestan toga, da je njegova zemlja presiromašna, a da bi mogao hilafeta pribaviti ugleda, koje to zvanje iziskuje, ipak se nije Husein usudio, da se sam proglasi halifom. Ta on znade, da je u svojim primitcima — u koliko ga Englezi ne pomognu — ovisan od dragovoljnih darova vjernika islamskih zemalja, te da ona sva vrela, koja mu stoje na raspolaganju, usprkos Engleske ni iz daleka ne dotječu, da bi mogao razviti sjaj i podrža­ vati ona moćna sredstva, koje hilafet iziskuje. Preveo S. b. U. �Broj 9 i 10. „BISER* Hazim Muftić: Vcrifikatorove bilješke. Sa skupštine prije rata. Predsjednik otvara skupštinu nakon što je ustanovio da je prisutan dovoljan broj članova. Tajnik iznosi drugu tačku dnevnoga reda, ali Haris predlaže, da se prije toga izaberu verifikatori. Nakon duljeg rječkanjia, bude izabran Odžaković i Rifatović. Opet tajnik pt-elazi na drugu tačku dnevnog reda i veli, da je 28. augusta to u odboru zaključeno. Ustaje H. Salkić i odobrava, ali primjećuje, da je odbor učinio netaktičnost, što je ovo stavio kao drugu tačku. Berberović pitat, kakva je to netaktičnost? I. Punić predlaže da se ovo najprije primi a onda da se ide u debatu. Prima se! Predsjednik predlaže, da se izaberu dvojica , te odu i dovedu počasnog članai, neka ovaj nastavi skup­ štinu. Haris odbija, jer veli da zaključak glavne skupšti­ ne izvršuje budući odbor. Tajnik ustaje i prelazi na treću tačku dnevnog da. Obrazlaže, da se ova skupština nije uiogki po pra­ vu prije održati zbog odsutnosti blagajnika u . . . ., iz­ vješćuje kroniku društvene godine. Haris traži, da se opširnije skupština fcvijest gle­ de društvenih tražbina. Odbornik Osmanbeg se ljuti i veli da .govornik bu­ ni jer - misli —, da ispred samog sebe govori. Glasa se i većina je za čitanje opširno. Haris upada, da je Rifatović imao više duga. Obraz­ laže mu se, da je to bilo u novembru. Revizor kaže, đa je pravo tajnik kazao, ali da je samo jedan revizor postojao. Haris predlaže, da se izabere odbor ad hoc, koji će. blagajnu pregledati i do deset dana budućem od­ boru podnijeti izvješće. Prima se i na dalje predlaže u taj odbor: Željezovića, Rifiatovića i Odžakovića; — Prima se. Selimbegovih 20 K. — Eglen! Odžaković veli, da ako je to interpelacija, onda joj nije mjesta, jer nijesu interpelacije na dnevnom redu, a ako je debata glede blagajne, onda je suvišna, jer je iza­ bran odbor ad hoc. Haris veli, da to nije mi jedno ni đjnugo, nego, odgovor na upit blagajnikov, je li će se njegov izvještaj o blagajni odobriti. Tajnik popravlja i veli, da je njemu s tim bilo meram samo prijeći na slijedeću tačku. Glatsovi: o, dobro, dobro! — ne primamo i ne odobravamo blagajničkog stanja, a može se preći ma slijedeću tačku. Knjižničar izvješćuje stanje knjižnice. Interpelacije: Haisamović želi da se prije interpelacija još podnese izvijesće kućnog nadzornika Strana 143 Nadzornik Berberović pardonira, da je on zabora­ vio i podastire svoje izvješće. H. Halkić traži inventar. Ostavlja se to novom nadzorniku po Harisovu predlogu. Predsjednik javlja, da sg sad na dnevnom redu in­ terpelacije. Kurabović opet pogrijava 20 K Selimbegovih. Predsjednik hvali tajnika, Kunahović i Haris vele mu, da se odbor ne treba sam hvaliti. Haris se osvrće na Rifatovićev govor i ogragjuje se proti njegovoj polemici, jer on ima pravo interpelirati i moli da se glasa njegov predlog: dali se prima1na , znanje tajnikov odgovor. Glasovi: nije prav tajnikov odgovor. . . Glasa se na razne načine. Nesporazum! Oblasni povjerenik izražuje negodovanje radi zbrke. Odžaković obrazlaže i žali da je došlo do zbrke i moli da se skine s dnevnog redat. H aris povlači svoj predlog, (ali se ogragjuje proti čitanju bukvice). Ostaje se na tome, đa je povučen njegov predlog. Tajnik izjavljuje, da je on ovim podnešen i mali da se ntkJfo predlog ne povlači. Nakon duge debate I. Punić moli tajnika da odus­ tane. da ovim'ne bi stranke pravile. Tajnik pristaje i mir se postigao! OdžrkoviČ mu zahvaljuje i veli, da je s ovim jedna mrlja dignuta izmegju društva. Haris se na to ogragjuje, da on ne prima lekcija. Odžaković veli, dal se njemu ne daju lekcije, ali da ponavlja to pred skupštinom, đa je to u istinu bila mrlja! I. Punić pita kako se je riješilo na prošloj sjednici glede A. Punića i A. Zengjiilovića? Knjižničar razlaže: Zengjilović je primljen kao no­ vo pristupljemi član. č ita se pragraf 10. (Predsjednik mu veli: »ma nisi ti svršio riječi!«) Nazornilr Berberović veli, da je Selimbeg pozivan, pa nije htjeo doći. a odbornici nijesu policaji. Knjižni­ čar veli isto tako. Haris predlaže, da se to suspendira. Usvaja se! Haris interpelira, kako je to došlo, da se je bla­ gajna 2 put predavala podvomiku, a da se o tom zapis­ nik nije vodio? Tajnik odgovara: nije istina, da je blagajna dva puta predavata podvorniku, nego jednom. Prvi put jest tajniku bez zapisnika, a drugi put doduše podvorniku, jer tajnik je onaj drugi put pratio brata, te nije mogao stići na vrijeme, jer je megju tim bivši blagajnik bio odputovao. Havis (žestoko!) pita, kamo zapisnik o tom pri­ mitku i dostavnicama? Tajnik pošto je notirao svoj odgovor, nije mogao nove upadice upamtiti. Odžaković predlaže, da se to skine s dnevnogr reda, pošto je odbor bio mazur zbog odstutnosti blagajnika �Strana 144. Broj 9. i lp. „b i s e r * H aris upada i veli, da on interpelira tajnika a ne bla­ gajnika. Ođžaković dalje dodaje, da je baš za to odbor bio mazur! Rifatović dugačko razlaže, da je to suvišno! Mehmedović konstatuje, da je Rifatović nepovoljno govorio o odsutnom blagajniku, a poznato mu je, da je odbor bivšem blagajniku pismeno u zapisniku dao pri­ znanje. Rifatović se popravlja, a Mehmedović se zadovoIjuje! Nejasan §. 10. 1. Punić pita? Berberović dokazuje, kako je bilo na onoj sjednici, na kojoj se je A. Punić zahvalio. I. Punić želi, da skupština riješi, hoće li se Zengjilović i A. Punić smatrati kao da su opozvali svoj istup? Ganibeg veli, da je neko Zengjilovića oblijetao, da se povrati (opozove). Glasovi: Prim a se! . . . . Knjižničar upozoruje, da se to kosi s pravilim. Mehmedović upozoruje na Ganibegove riječi Knjižni­ čar kaže, da oni nijesu poznavali pra.ila. Predsjednik: »Bir istupi, odmah više nije član!« Mehmedović opet predlaže, da se u m eresu društva glasa, hoće li se ona dvojica smatrati, kao da uiiesu istu­ pili. Haris razlaže, da se izbjegne pogreški proti pra­ vila, neka se pokloni onoj dvojici upisnina. I. Punić veli, da se ne radi o upisnini, nego o tome, da li su ona dva članovi? — Moli glasanje. Knjižničar primjećuje, da se to protivi pravilima. Skupština usvaja, da se A. Punić i Zengjilavić imadu smatrati kao stari članovi, pošto su povukli ostavku! (I. Punić ponovno konstatira, da je ona sjednica u kojoj je bila primljena ostavka A. Punića, - - bila nezakonita, jer nije bilo dovoljno članova odborskih prisutno! (Ovaj čas A. Punić dolazi na skupštinu u sahat: 10 prešao 10 m!) Oblasni povjerenik veli, neka se zabilježi: »Po-što su po-vuk-li os-tav-ku!« Rifatović pita, hoće li se u okviru ovih pravila i u buduće svak moći smatrati starim članom, ako potegne svoj istup? - Hoće! — Kuraković interpelira, za što je predsjednik pri otvorenju, skupštine spomenuo Husejnagu Ćilimoviča, da m ora izaći, jer nije još primljen kao član? D ebatira se. Predsjednik obrazlaže, da je mislio obćenito. ćilim oviću se izrazuje zadovoljština! Zuca s e .........! Podjeljuje se! Izbor novog odbora. Stari tajnik predlaže, da se predsjednik bira per aklamacijam! Punić A. veli, neka sve bude pismeno! Punić I. i Željezović galame i izazivaju se. Mire ih. Predsjednik zvoni. Mir nastaje! Prelazi se na biranje odbora tajno ceduljama! (Primjedba: Verifikator nam dalje nije pobilježio imena novo izabranih odbornika, nego je samo, valjda da prikaže psihologiju skupština, — na kraju svojih bilježaka napisao ove retke: »Svi istaknutiji čla­ novi starog odbora su pali, a u notfi su izabrani veći­ nom polemičari i interpelanti!) bX $ > 'd M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih fttapa. (Nastavak.) Učenjački klubovi i biblioteke kao učilišta filozofije i prirodnih znanosti. Muslimani su najprije učili filozofiju po djelima Platona (Eflatum), Arestotela (Erestetalis) i njihovih tu’ iačas a onda je tumačili i razjašnjavali i u svojim đjehm . F zofip je tada obuzimala logiku, psihologiju, metafiziku i prirodne nauke, ali se rijetko koji islamski učenjak bavio samo ovom filozofijom, obično se svaki b" o još i medicinom i astronomijom. Dok s.u se jedni bavili ovim filozofskim znanostima ka otakovim na pr. Kirndi, barabi, Ibni Sine i dr.., drugi su nastojali, da filozofski nauk dovedu u sklad sa is­ lamskim dogmama i da ih time potkrjepljuju. Tako nasta posebna grana islamske vjerske filozofije (Umi kjelam), u kojoj se proslaviše Zemaihšerija, BakiUanija, Ešarija i * slavni Gazzalija. »Slobodoumnjaci«, koji su se bavili proučavanjem filozofije i prirodnih nauka uopće bez obzira na njihov sklad s dogmatikom, bili su nekad i poprijeko gledani od strane strogih vjerskih učenjaka i s njima složne ma­ se, prigovaralo im se i raskolništvo, a bilo je vremena, kad ih r t državna vlast nije trpjela. Ne smijući u takiim prilikama javno u džamiji držati svoja predavanja, krili su se oni po -tajnim učenjačkim zborovima« i tu studirali. Njihova djela i nauka nijesu ipak ostajala taj­ nom; za čas soi se raširila po čitavom istočnom svijetu. Takovo učenjačko društvo ustrojilo se je u Bag­ dadu sredinom IV. stoljeća pod imenom Hhvanus-safa« (Cista braća). Brojilo je oko 50 članova, megjui njima Ibni Mašer El-Busti, Ibni Harun Ez-Zengjanli, Zejd ibni Rifa-a, Mehregjani i drugi. Njihov nauk i filozofski pra­ vac, što su ga u 51 djelu (risali) prikazali, zatajivši megjutim svoja imena, daje najpotpuniju sliku Čiste islamske 'filozofije«, koja ne stoji ni u kakvoj opreci sa ialmaskim �Broj 9. i 1Q .BISER1 vjerskim dogmama, nego temeljeći se na logici, moralu i prirodni oj zakonima stoji i danas taiko uzvišena. Nji­ hova djela i nauk naigjoše u kolu racionalista M'utezilija oduševljenih pristaša, koji ih prenesoše na sve strane islamskoga svijeta. Kroz kratko vrijeme donese iih EbubHakjem ElKermani (umro 458.). u Španiju, gdej paldoše na mnogo plodnije tlo. U španiji se i prije toga gojile svjetske znanosti, kao i na istoku, ali se prava filozofija tek sada poče širiti. Dvor lulifa i samostalnih vladara malih dr­ žavica (muluki tavaif) bio je i ovdje zaštitnik znanosti i podupirao tčenjake. Iza Jahja El-Kurtubije (umro 315.), Ebul-Kasim El-Madžiritije (umro 398.), Ibnus Semah El-Garnatije, Ibnussaffara, Zehravije i drugih, koji se prije proslaviše, javiše se sada Ibni Badže (Avenpace), Ibni Rušd (Averroes) i Ibni Tufejl sa svojim djelima o filozofiji, koja su u Evropi uživala najviši autoritet i bila temeljna djela sve do preporoda. Učenjačkih društava, kao što je Ihvanus-safa, bilo je još, ali je mnogo više bilo učenjačkih sastanaka (medžalisul-ilm), koji su se obdržavali na dvoru kod halife, u kućama velikih dostojanstvenika i prijatelja znanosti. Tu se sastajali savremeni učenjaci svoje struke i raspre­ dali zapletena pitanja. U tomu su prednjačili halife, koji su poznati kao veliki ljubitelji znanosti. Megju ovima zauzimaju prvo mjesto kao promicatelji filozofije i svjetskih znanosti uopće M e m u n, bagdadski halifa (198. -218.), H a k j e m , halifa u Španiji (umro 36' i H a k j i m , Fatimović, emir u Egiptu (umro 411.). ‘ bd u r R a h m a n II., emir u Španiji, bio je takogjt ve­ liki zaštitnik znanosti uopće, a filozofije napose, a i M a n s u r i H a r u n i R e š i d , samo u njihvo dob ne bijahu još raširene filozofija i prirodne znanosti, pa su oni mogli podupirati samo vjerske znanosti i medi­ cinu. Halife, koji su bili ljubitelji znanosti, okupljali oko sebe sve znamenite učenjake svoga doba, podupirali ih ‘ na svaki način, nagragjivali ih za njihova’ djela i tako unapregjivali i gojili samu znanost. Rado su slušali učenjačke rasprave i diskusije, koje su priregjivali u svom dvoru, a mnogi od njih učestvovao sam u tim raspra­ vama. Osim u javnim i privatnim učenjačkim klubovima i sastancima študirala se filozofija i prirodne znanosti i u j a v n i m i p r i v a t n i m k n j i ž n i c a m a , kojih bijaše sva sila. Najpoznatije bijahu »Bejtul-hikjmet« u Bagdadu, »Hizanetul-Kjutub« i »Darul-hikjmet« u Kai­ ru i velika knjižnica Hakjema (350.—360.) u Kordovi. MisV se, da je Harani Rešid osnovao knjižnicu »Bejtul-hikjmet« u Bagdadu i sakupio u nju sva djela, što se dotada bila prevgla s tugjih jezika (najviše o me­ dicini) i što su islamski učenjaci pisali o vjerskim znano'Stiiir: K"đ je etosu© na vtodu M rruti, zasnuju p "■ vagjanje stranih djela u veliko. Mnogobrojni prevodio­ ci, većim dijelom kršćani, neprestano prevagjahu na arapski jezik sve, što se u državi našlo u grčkom, sans­ krtskom , perzijskom i indijskom jeziku, a batifia im rad Strana 145. bogato nagragjivaše. Tu se kupili osim prevodilaca još mnogi prepisivači (mussah), koji su prepisivali djela za se ili za prodaju, učenjaci i pisci, koji su tu študrali i raspravljali. Tu je mnogo dolazio znameniti matemati­ čar Harizmija, astronomi Jahja Mevsilija, sinovi Šakjirovi i mnogi drugi. Tom knjižnicom upravljao je po­ sebni upravitelj (sahib), a najznamenitiji bijaše Sehl ibni Harun, gorljivi perzijski nacionalista. Bagdadlije su slijedile u tom halifu Memuna i osnivali više i manje knjižnice. Izmegju ovih je bila naj­ poznatija knjižnica vezira Sabur ibni Erdišira, podig­ nuta 381., u kojoj je bilo više od 10.000 djela. Ova je knjižnica bila u Kerhu, jednom dijelu grada, koji je iz­ gorio 447. kod provale Seldžuka. Sakupljanjem knjiga poznat je i halifa Nasir (umro 622.). Za Memunom se povodili i drugi vladari islam­ skog svijeta. U Španiji je bio Hakjem u mnogom sličan Memunu, ali ga je u sakupljanju knjiga i pretekao. On se isticao kao veliki ljubitelj znanosti, a sakupio je u svoju knjižnicu, što nije niko do tada. Posebni agenti njegovi abilazili su po cijelom istoku i plaćali veliki no­ vac za razna, djela. Njegovat bogata knjižnica bila je sr sfcrta u naročitim prostorijama dvora, a imala je i posebir upravitelja i nadzornika. Veli se, da je tu bilo 44 popij . ;esničkih divana, svaki popis od 20 listova. Uzmimo, da je na svakoj stranici po 25 imena, to bi bi oj 'amih divana izašao na 44.000. A gdje su onda ostale 'Tane . aanosti? Ibni Haldun i Mekkarija drže, da je tu bilo preko 400.000 svezaka. Za svojim vladarom Hakjemom povodili se veli­ kaši države i naroda, pa se natjecali u podizanju knjiž­ nica. Veli se, da je u samoj Granadi bilo 70 javnih biblioteka1). Španjolci su, veli se, imali bolest sakupljati knjige, to je bilo kod njih vanjski znak gospodstva i ugleđa. Kordovaska knjižnica' počela je propada# za. op­ sade od Berbera, a potpuno je umdštenia kod provale Kršćana. Egipatski vladari Fatimovići nijesu htjeli u tom izostajati iza bagdadskih i španjolskih halifa. Aziz billah, II. halifa, osnuje na pobudu svog vezira Jakub ibni .Keba veliku biblioteku, koju prozove »Hizanetul-kjiutub« (riznica knjiga), u kojoj se kasnije nakupilo, kako se pri­ povijeda, preko 1VL> rnildon svezaka, megju mjiraa 3.400 samih mushafa, zlatom iskićenih pisanih Kurana, 6.500 djela o filozofiji, matematici I astronomiji-’). Naravno, da je ovdje bilo i vrlo mnogo primjeraka, jedinlog te is­ tog djela, vjerojatno, da: se taj broj odnosi na sve knjiž­ nice, koje su bile smještene ui dvoru, dakle ne samo u Azizovoj knjižnici. I ova je knjižnica propala kao i dru­ ge. Nešto je sipržila vatra, “nešto odnio Nil, a veliki dio izbačen; u Sahartr, gdje su ga vjetrovi nosili, <a) od kože na koricama pravio svijet obuću. Salahuddin je zatekao tu samo 120.000 svezaka. i) Dj. Zejđan: Tarihut temeddun: Hl. 208. ») lb. 111., 209. �Strana 146. Hakjim bi emrilliaih podigao je 395. u blizii zapad­ nog dvora u Kairi kn(jižniicu, koju je nazvao »DaruIliikjmet« ili »Darul-ilm«, i koja je imala služiti svijetu za čitanje, Studiranje i pisanje, baiš kao i Memunova knjiž­ nica u Bagdadu. Ova je bila još bogatije uregjena za posjetioca, sluga i nadzornika bilo je dovoljno, tu sve pisaće potrebe. Osim toga postavio je on i učitelje za razne struke, astronome i liječnike, koji su bili plaćeni, cla podučavaju svijet, što dolazi. Posjetiocima je bilo dozvoljeno da tu drže predavanja i raspravljaju o spar­ nim pitanjima. To je katkad^ dovelo i do nereda i naij.poslije dalo povoda Efdalu-ibni Emirul-djujuiau, da (510.) dokine tu povlasticu, koju opet iza njegove smrti uvedoše, aili sada ograničeno. I tu je bilo ne manje od 100.000 svezaka. Salahuddin je oborio ovu knjižnicu i podigao tu medresu šafijskog mezheba, koju Ibni Haldun naziva »Darul-marifet«. U Siriji ne bijaše za dugo znamenitih knjižnica, jer Abasovioi ne polagahu na Siriju velike važnosti. Kao jedna od velikih knjižnica spominje se ona u Tarabalusu, koju su križari poplijeniili 502. Kad je Nuruddin Zengi zavladao, podigao je u Siriji pored medresa i javne knjižnice, koje su inosile njegovo ime Elhazaimun Nu rijje. Tako je činio i Salahuddin. Ni istočne pokrajine bagdadskog haluatta nijesu zaostajale mnogo iza zapadnih, ali datf^s ima premalo vijesti o tomu. U Horasanu, gdje su. ugled ale sviHdt pive medrese, bilo je sigurno dosta i knjižnica. Jiafcut navagja u svom »Mudžemu«, da je vidio u Mev šahdzanu 20 knjižnica, kojima brojem knjiga nije bilo par > m daleko. Veli, da je on u takoj jednoj knjižnici, u kojoj te bilo 12.000 svezaka, studirao. U Transoksamji (Ma veraem-Nehr) bilo je takogjer lijepih knjižnica. U Buh ari je bila znamenita knjižnica Nuh ibni Mansura, sultana Buhare, u kojoj je učio slav­ ni Ibni Sina, koji za tu knjižnicu veli: »Tu sam vidio knjiga, koje mnogi ljudi ni po imenu ne poznaju«3). U Meragi je podigao H'ulago glasovitom Nasirudđin Tur šiji knjižnicu, u kojoj je bilo preko 400.000 svezaka. Ovo su najznamenitije javne knjižnice, koje ute­ meljiše haltfe i sultani, dai se njima služi i koristi svako. kq želi. Osim ovih bilo je još sva sila knjižnica, koje su pripadale medresama, bolnicama i džamijama d u kojima su sakupljane knjige one grane, kojoj je namijenjena do­ tična medresa i džamija. I ove su bile lijepo uregjene, imale svoje upravitelje, a neke bile i vrlo bogatile. Pored ovih javnih knjižnica bilo je vrlo mnogo i privatnih; učenjaci su kupili po<) svoj krov raizna djela, da im je sve pri ruci, a bogataši se natjecali u tom. Sahib ibni Abbađ je imao knjižnicu', za koju je trebalo 400 de­ va da je prenesu, Muvefekuddim ibnul Matran imao je u svojoj knjižnici 10.000 svezaka i tri prepisivača, Emi' Broj 9. i ln , BISER4 J) U ovoj je knjižnici bio posebni odio za grčku filozotiju i privatne znanosti. - Miiller: Der Islam in Morgen- und Ab*m<)land II, 47 nuddevletova knjižnica brojila preko 20.000. Jo š se sPo. minju mnogi kao: Feth ibni Hakaii, lbnul-kifti i drugj Ebu Temmam, glasoviti pjesnik i sabirač antologije Iiatmasa, na svom putu nagje u JTamadainfu gostoprim. stvo kod jednog ljubitelja znanosti, gdje je ostao dulje vremena, jer snjegovi bijahu zavalili putove. Biblioteka tog prijatelja bila je tako velika, dai je on tlu sastavio če­ tiri velike antologije, megju njima Ham asu1). (Nastavit će se). Nedžib Čardžić: flli Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Nastavak.) Prizor peti. A l i B cib a i M o r g i j a n a. Ali Baba: (dolazeći): To nikako ne mogu vjerovati. Morgijana (pokazuje na vreće): Eto vidite gospo­ daru ćete odinah vjerovati. Ai, Haba (pipa po vrećama): Imate pravo draga ■Trgij. Dakle to su zaista bili hajduci sa harambat . S m o da mi je još znaiti, je li on sada gore u kući. Morgijana: A ne gospodaru. On čim je vidio, cla mu i .zgkiuilo društvo, odmah je dao tabanima vatru. Ali Baba: Bivai pobjegao? Morgijana: Da gospodaru. On je po svoj prilici izišao u avliju, da ih pozove, kako bi na nas navalili. Čim je vidio, da sm svi do jednoga umoreni i ugušeni, pobjegao je . Ali Baba (gleda u nju): Oh, M orgijana, kako da te za ovo sve nagradim? Prije «i mi spasila život, kad si oni njihov hajdučki znak na našim vratima spazila, te ga na oroko vieštački način beskorisnim učinila. Morgijana: Dragi gospodaru, ja zato ne tražim nikakve nagrade. Ja sam time samo svoju dužnost vršila.' (Pobježe u kuću.) Ali Baba: Bog dragi neka ti podijeli svaku sreću, razumna i blagoslovljena djevojko! (Odlazi.) Zastor pada. ČIN V. (Dogagja se nakon nekofliko mjeseci u kući Ali Ba­ be. Soba uregjena kao u III. činu.) Prizor prvi. A li Baba ' a m. Ali Baba (sjedi fia sećiji i puši na svoj ćibuk): Qli dragi Bože, kako to vrijeme brzo prolazi Ko mutna vo* ') Bfockelmatm: Geacliichte der arabischen Literatur 87 �Broj 9. i 10 Strana 147. »BI SER‘ da. Odkalco je moj rahmetli brat Husein umoren, prošlo je već osam mjeseci, a čini mi se sve, kao da je to jučer bilo. Oh kad se god sjetim onog kobnog dogagjaja, trnci mi upravo progju kroz tijelo. Ali opet hvala Bogu, dobro je ipak bilo, kako je inače moglo biti. Mogao sam i sam tada đa vrlo lahko stradam u onoj špilji. Pa opet oni posljednji dogagjaji kod moje kuće, kaj Morgijana uguši uljem ono četrdeset hajduka. To će sve ostati ne­ izbrisivo u mojoj pameti. Ovoj junačkoj i oštroumnoj djevojci biću do smrti zahvalan. Bog je tako htio. a ona je beli sevep, da sam danas zdrav i živ. Prizor drugi. mu bečao, da ćemo ga pozvati na večeru, ali mi on reče, da ne jede slanih jela. Ali Baba: Eto danas je baš najzgodnije da ga po­ zovemo. Ja ću kazati Morgijani, da ćemo imati tnusafira, pada pripravi malo bolju večeru bez slanih jela. Faik: Dobro oče. Ja idem, dla go pozovem (odlazi). Prizor treći. A li B a b a i M o r g i j a n a . Ali Baba (viknu): Morgijana'! Dogji ovamo! Morgijana (dolazi): Evo me gospodaru. Što želite? Ali Baba: Pozvao sam onog trgovca hodžu Husejna nama na večeru. Hodža Husejn je čudnovat čovjek. On ne voli slanih jela. Za to, koliko je moguće, neka budu iela bez soli. Morgijana: Tamam gospodaru. Jm ću pripraviti li­ jepu večeru. (U sebi: Takvog čovjeka, koti ne trpi soli u jelima do sad čula ni vidila niiesam.) Ali Baba: Da, đragtai Morgijana. Osim toga, da se požuriš s večerom, jer se već približuje noć. Ako ti što uzmanjka, pošalji Abđullaha u čarŠiju, nek ti donese. Morgijana: Dobro gospodaru. (Odlazi.) A li B a b a i Fai k. Paik (dolari): Nekako danas nema svijeta, pa ja zatvorih naš dućan i đogjoih kući. Ali Baba: Pa nek si sine, kad je tako. Sjedi bar, pa­ da progovorimo koju riječ o našim poslovima! Faik-(sjeda na sećiju): Baš sam i htio oče, đa s to­ bom damas o nekim našim stvarima progovorim.. Ali Baba: F, bujrum sine! Faik: Ovi mi je dučan za današnji naš posao tijesan, te bi ga trebalo raširiti. Prizor četvTti. Ali Baba: Pa dobro sine, naći ćemo sjutra ili pn* A li B a b a s®m. kosjutra majstora, pa nek proširi dućan. A veTiš đa poAli iba (ustaje i hoda): Zaista taj hodža Husein fin na© dobro ide. ie Čovjek. Eto 'oš niie nikad prošao pokraj mene, da me Faik: Vrlo dobro ide i to svakim danom .,ve bolje nije potzdra upitao se sa mnom za zdravlje. (Zastade i bolje. Istina ima; ih nekih, koji nose r a tefter ia v j e r ­ i nešt razm Ija.) Hm, nikako se ne mogu đa sjetim, uju, ali ja m njih nemam ni najmanje brige, da i e gdje smo se a i on prije vidjeli. Boja i crte lica njegova platiti, čim se dočepaju para. nekako s'tf mi sasvim poznati. I glas mi njegov eto neka­ Ali Baba: Eh, što bi sine drugo? Ko hoće đa bude ko pozu* Posljednji put, kad smo ja i on razgovarali, trgovac, treba da trpi i vjeresiju. A kako radi oni tvoj T đa sam u sebi mislio: Ovi mi čoviek nekako poznat. komšiia hodža Husejn? Hm, (mahnu rukom), gdje bi se čoviek sjetio svake sit­ Faik: Pa dobro i on radi. Prilično i ori ima svojih nice, koja mu se dogodila priie toliko i toliko vakta. A mušterija, premda je priie mjesec dana otvori© dućan. osim toga, koliko danas ima ljudi, koji jedan na dru­ Ali Baba: On nije odavle, kako mi se čini, već iz goga naiTik. (Sjeda na sećiju.) daleka. Prizor peti. Faik: Tz daleka je on oče. Tz Misira, rečemi, da je A li Ba b a , F a i k i h o d ž a H u s e j n . došao. Hodža Husejn (ulazi prvi, a za njim Faik): SelamAli Baba: Vala odakle je, da je, lijep je čovjek. Meni alejkfum! <=e baš svigja. Ali Baba (ustade, da dočeka goste): Vealejkjumu seFaik: I meni se oče veoma svigja. Eto kroz ovo kra­ tko vrijeme, otkako je doša© u naše mjesto i otvorio du­ lam! Bujrum! Vrlo mi ie milo, što ste došli Izvolite sje­ sti! (Pokazuje na sećiiu). ćan, mi sm© se zavoljeli, kao da smo rogjaci ili braća. Hodža Husejn: Faik mi priopći vaš poziv, a ja, da Ali Baba: Baš sam i ja to opazi©. Često sam ga vi* mi se me zamjeri, ako se ne odazovem, pogjoh odmah 5 gjao u posljednje vrijeme u tvom dućanu. Faik: Ma nema toga dana oče, đa on ne dogje u vašim sinom ovamo. Ali Baba: Aškolsun, tako i treba! I ja bih vama moju dućan, ili da ja opet ne odem njemu u dućan na razgovor. A više puta, kad nema velikog posla, zatvo­ došao. (Nudi mu duhan da zapali.) Hodža Husejn: I to će biti ako budemo zdravi i živi rimo mal© ranije1 pred noć dućane i odemo malo kuda (Urima duhan i puni čibuk.) prohodati. Faik (stoji kao mlagji i dvori): otkako si ioselio u Ali Baba (dosjeti se): Znaš sine, što mi sada m um pade. Ti ćeš otići sada pa se uvrati: hodži Husejnu i po­ naše mjesto, nijesi nas posjeti© kod kuće. (Kreše i zapaljuje gostu čibuk.) zovi ga nama noćas nh večeru. Hodža Husejn: Nekako insam zabavljen poslom, te Faik: Biaš sam ti htio oče, još prije o tom da govo­ rim, ka© bi ga jednom prilikom pozvali na jelo. I ja sam se ne može pa eto ti. (Puši.) �Broj 9, i m ,BISER* Strana 148. Ali Baba (takogjar puši.): Baš mi je milo, što se vi i moj sin tai#o 'lijepo pazite. Hodsa Husejn: Pa meni se veoma svigja vaš sin. Kršno i pametno momče, da mu na daleku nema para. Prizor šesti. Prijašnji i Morgijana. Morgijana (ulazi s legjenom i ibrikom u ruci.) Večera gotova. Izvolite oprati ruke! (Ide prvom gostu, da mu polije na ruke.) Ali Baba: Bujrum prijatelju, oprati ruke! Hodža Husejn: Evo odmah efendija. (Ostavlja čibuk i pere ruke. Morgijana se zaprepasti i iznenadi, kad opazi u gosta pod ogrtačem sakriven oštar mač.) M orgijana: Evo izvolite otrti ruke! (Pruža gostu lijep peškir, a onda Ali Babi poljeva na. ruke.) Bujrum gospodaru! Ali baba: Hm hajde baš, da i ja operem ruke. Pa ponesi nam odmah večeru. Nek ti i Abdullah pomogne oko večere i unošenja jela. (Morgijana još polije na ruke Faiku, koji je uvijek na nogama, a onda ostavlja legjen i odlazi.) Prizor sedmi. P r i j a š n j i bez Morgi j ane. Ali Baba (prema gostu): Sugjeno, da u mojoj kući jedete hljeba. Hodža Husejn: Ko bi rekao prije godinu ili dvije dana, da ću doseliti u ovo n^«»to i ovdje u soj kući jesti hljeba. Ali Baba: Gdje čovjek nije ni mislio dogje i što mu se sve fi<e dogodi. Prizor osmi. Prizor deveti. P r i j a š n j i b e z M o r g i j a n e i A b d u l l a h a. Ali Baba (nudi duhan gostu): Faik (stere s Abdullahom čaršaf, meće sofru, a na nju jela). Bujrum prijatelju, za sofru! Ali Baba: Bujrum efendija! (Sjedaju i jedu, dok Morgijana i Abdullah stoje i dvore.) Ne treba, da ?e stidite, već jedite, što možete bolje! Svejedno kao kod svpje kuće. Hodža Husejn: Ja baš da vam pravo kažem, nenam običaja, da se stidim, kada me ovako kogod po­ zove u goste. Ali Babar To mi se baš svigja. Tako i treba. (Pošto su večerali, ustaju iza sofre i sjedaju na sećiju, a Mor­ gijana i Abdullah odnose sugje.) Morgijana (uzima legjem i 'ibrik, te poljeva gostu na ruke): Bujrum efendija, oprati ruke! Ali Baba (takogjer pere ruke): A sad Morgijana ponesi nam kahvu. (Prema gostu.) Da li vi efendum imate običaj, da iza jela pijete kahvu. Hodža Husejn: Pa imam. Uvijek iza jela popijem dva ili tri findžana, a onda idem- na posao. (Morgijana i Abdullah odlaze.) napunite Hodža Husejn: Ja vam često pušim , pa se sve bo­ jim da mi zdravlju ne naudi. (Puni čibuk, a Faik mu kreše i zapaljuje.) Ali Baba: Bom i ja vam sam m n ogo pušim. Znam i čuo sam, da to nije dobro i zdravo, ali sam se naučio na to, pa me nitko od to g ne odvrati. (Zapaljuje i puši.) Hodža Husejn: Još od mladosti, kada sam bi0 momkom, počeo sam, da pušim, pa sad sve više i više. (Puši.) Prizor deseti. Prijašnji i Morgijana. (Morgijana donosi na mangali kahvu.) Ali Baba (veselo): Razdijeli nam M orgijana kahvu, pa ćeš nam radi veselja i zabave malo poigrati ovdje (Prema gostu). Mislim svakako, da će i vas zanimati, kad vidite ovaku vještu igračicu, kao što je Morgijana. (Morgijana naljeva i dijeli kahvu.) Hodža Husejn (zlovoljno): Baš da vam pravo ka­ žem esom osobit prijatelj igre. Ali kada velite, (gleda u Mt .. ijaiiu) da je vješta igračica, biće mi milo, da i Vidim.' Mo gijana: Odmah ću (prema Ali Babi) gospodaru, du; uo skupim findžane. Ali Baba: Ali nam poigraj jednu od ugara, koje već poznaš i umiješ! Morgijana odlazi.) P r i j a š n j i , M o r g i j a n a i A b d uli 1 a h. . (Morgijana i Abdullah ulaze. Abdullah nosi čaršafe i sofru, a Morgijana na tevsiji više jela.) Bujrum, jednu! • , ... (Faik iz počasti prema ocu sjeda dolje na čilim.) najljepših Prizor jedanaesti. P r i j a š n j i bez Mo r g i j an e . Alibaba: Zbilja mi se veoma svigja njezino igranje, ja u tom upravo uživam. Hodža Husejn: Sigurno mora da je dobra plesači­ ca, kako vi govorite. Ali Baba: Veoma .Ona vam je u svemu vješta i ra­ zumna. Njoj se ništa oteti ne može. Ona sve zna i ra­ zumije. (Faik jednako ćuti i sluša sjedeći na ćilimu. ) (Nasiaviće se.) š a ir IHirza: Njenom povratku. Lagana- i tiha kao lastavica Što se na jug kreće put toplije klime; U pustoši tamnoj sred ponoćnih tmina TI ostavljaš mene sred leda i z i me . . . �Broj 9. i 10. 149. JBISCTT A pod nebom Tvojim i sad ljetno sunce f svijetli i grije u Ijetnome žaru, A meni je tužnom palo za vrhunce zaboravi zimski, da me boli taru. I čežnja me siiaa ubija i tuče U prsima mojim srce nema mira I u mojoj duši nujne strune zvuče Uspomenku pjesmu ljubavi pastira. Otišla si tiha sred leda i zime Još prozori naši zamrznuti stoje 1 sobica naša začarana time Ostala je pusta bez svetinje svoje. Gdje je ljubav naša procvala sred zime I cjelova divlji mirisalo cvjeće... Sad u toplom jugu moj uzdisaj primi što mi tužnu miso u daljinu kreće. Da se opet vratiš u dvorove stare Naše sobe male. začaranog s ta n a ; Da doneseš sunca proljetnoga žara i I ljubavni pozdrav sastanak nam dana. F a lk : Pregled turske književ­ nosti. (Nastavak.) 4. Drame nema. Otsutnost drame u inače bogatoj književnosti Arapa, Perzijanaca i Turaka, tumači se da je radi reli­ giozne strogosti Islama. Čak Muhamed a. s. proklinje „Mukallidun" (oponašanje) kao razno resenje kose, razno šminkanje, faličnost zuba i sve drugo što ljudsku lje­ potu i prirodu zamjenjuje lažnim uresom. Kao lakrdijaši služili su Arapima „Medahe" ili naročiti pripovjedači bajki koji su putovali od mjesta do mjesta. Kod Perzijaca se jednom u godini prire­ đivala predstava o tragičnoj smrti pejgamberova nećaka Huseina, a to je bila jedna vrsta religioznog pozorišta; kod Turaka je bila uobičajena „igra u sjeni“ koju su oni donijeli na zapad kao prastari mongolski običaj sa granica Kine. II. P r o z a . Čisto prozaična djela su rijetkost kako u arapskoj tako i u turskoj književnosti, jer njihovo je svojstvo miješanje proze i pjesništva. Tako se u ovom obliku moraju kretati i istorija svijeta, biografije, istorijske i alegoričke priče i bajke, t. j. ako su htjele dn imadu prava na književnu ili retorsku vrijednost. Najstariji spomenik ovake vrste je „Humajunname" (knjiga životinja), alegorička priča, turska „teta lija". Indijska fabula govori o šakalu koji isplavi i o lisici koja požuti. Na arapsku i perzijsku obradbu nadostavlja se turska „Humajun-name“. Obadvije lisice krstare kroz Evropu, gdje istupa vuk na mjesto druge lisice. Izvjesni broj fabula Ezopovih, Fedrovih i zatim i Lafontenovih, su po svoj prilici istočnog porijekla. Drugi odsjek. Vrhunac lirsk o g i ro m antično-epskog p| snlštva od Muhameda II. do Muhameda III. 1453 —1600. Pregled. Sa osvojehjem Carigrada (1453.) počinje politička veličina osmanlijskog carstva koja povlači za sobom i najsjajniji razvoj književnosti. Svoj vrhunac ona po­ stiže za Sulejmana II., zakonodavca (1520 1566.). Čim su prve turske preradbe sa perzijskoga na­ išle na odziv, postade i broj turskih pjesnika golemi pijesak na moru. Kao za opkladu sve je počelo pisati stihove, od sultana i vezira sve do uličnih pjevača, najprslje to počeše i žene iz harema. Proza se osobito ' u 'storijama svijeta i književnosti. U drugoj polovici 15. vijeka gospodare dva linčara S t i N e d ž a t i i romantički epičar H a m d i . U 16. vij iku slavi vrhunac klasična lirika u carskom d?vanu B a k i romantični ep u carskoj mesnevi Lamii aiegc "ni ep zastupa lijepa F a z l i ; opisni ep J a h j a ; gradsku juzbunu J a h j a i M e z i t i ; opkladu Fužuli; pijanku R e w a n i. U ista se vrijeme razvija proza osobito u istoriji svijeta i istoriji književnosti. Tekući anali Osmanlijskog carstva počinju pod perom slavnoga enciklopediste K e m a f ^ P a š a - Z a d e i S a d - e d d i n a te najposlije obuzimanju kolosalnu zbirk-u od gotovo 700 pojedinih životopisa koje nadopunjava „Šakaik-name (knjika o anemonama). Ne fale takogjer ni svjetski kroničari. Takogjer i biografija i cvijeće turskih pjesnika ukazuje se u gustim redovima, dok H a k i i S u r u r i pišu vri­ jedne komentare perzijskim književnim djelima. Što se tiče pripovijetke, tu nevjerovatno stvara F i r d u z i , da­ jući svoju „Sulejman-name" (Sulejmanova knjiga) od 360 svezaka, a odmah uz njega A li Ka z i , najodluč­ niji pripovjedač, jer on prevod ,,Bidpai-basne“ pretvara u majstorsko djelo turske proze, S a m i i pak daje pismovnom stilu uzoran oblik. I. Pjesništvo. 1 Lirika. L j u b a v n i - D i v a n i: A h m e d P a š a ; N e d ž a t i ; Mi h r i ; L a mi ; Sa t i ; B a k i . - - Šal j i v i - D i v a n i : S a g i r i , G a z a li. A h m e d - P a š a ili Pohvalni ( f 1796.), sin jednog vojničkog sudca, radi svog izvanrednng talenta postao vaspitač prinčeva, a zatim vezir pod sultanom Muha- �Strana 150. „Biser- medom II. (1451 ---1482.). Kasnije je pao u nemi ost te je prognan u Brusu kao upravitelj neznatnih fondova, gdje je umro kao gradonačelnik. — Protivan svojim mističnim pretcima Ah m e d je prvi svjetski liričar, ali njega odmah nadkriliše Sati i Nedžati. Njegov divan nije obilan sadržajem, niti je uglađen u formi. N e d ž a t i ili Spasonosni ( f 1508), obično zvani I s a, t. j. Isus, rodio se u Amaziji (Jedrene); najprije je živio sa Ahmed-Pašom u Brusi gdje se je razvio nje­ gov pjesnički dar. Jedna pohvalnica — gazela Muha­ medu II. (1451 — 1481) uvodi ga u dvor i donosi mu mjesto tajnika Divana. Pod Bajazitom II. (1 4 8 1 - 1512.) Nedžati postaje saputnik sultanovih sinova, Abdulaha i Mahmuda. Ovaj posljednji kome je pjesnik posvetio „Divan", prinuka ga da prevede na turski dva poznata arapska d je la : jedno istorijsko „Sakupljač priča* i jedno moralno „Alkimija blaženstva". Bajazit U. dozvoli N e d ž a t i - u da bira koje hoće mjesto državnika. Pjesnik, koga se više ticala nezavisnost i slobodni ča­ sovi, zadovolji se mjesečnom mirovinom od 1000 jaspri. Na trgu Vefa on si sazida kuću i proživje u miru. za­ jedno sa svojom porodicom i svojim prijateljima među kojima se nalazio i zemaljski nadsudija MOjed zađe. Već i za svoje savremenike vrijedio je N e d ž a t i kao hozru (car) osmanlijskog pjesništva, a naročito kaside. Ahmed Paša mu je morao ustupi* palmu lirike. Sati, koji je iza njega slijedio, nije ga dostigao, pola vijeka kasnije prekorači ga jedini Baki. čiji divan broji 500 gazela, 50 kasida i oko 1000 me<meva koji su potpuno pjesnička djela svojim bogatstvom misli, du­ binom osjećaja, ukusnom slikovnom punoćom i savr­ šenom formom. Glasovite su njegove kaside ruže, lju­ bičice, čempresa, prstena, mača, kaside-pohvalnice sul­ tanu Muhamedu II. i prinčevima Abdullahu i Mahmudu, i one kasnije kaside-tužaljke prilikom smrti istih prinčeva. M i h r i ili Ljubazna ( f oko 1520), osmanlijska Sappho rođena je u Amaziji; živjela je u živahnom od­ nosu sa mnogim lijepim duhovima svoga doba i u divnim gazelama ona opjeva svoju ljubav prema trojici pjesnika: Guvahiu, slavnom MSjed-Zade-u i plemenitom Iskender-Čelebi, koji njoj posveti neku vrstu rodoslovlja sa mnogim mjestima iz perzijskih i turskih pjesama i dao da se to za nju prepiše u različitoj kaligrafiji. Pa ipak glas o Mihri-noj vrlini nije nikad potam nio; „samo njezina ogrlica koja mirisaše na ambru, obvijala je njezin bijeli vrat kao u labuda", ona poživje i umrije kao djevojka. — Osnovni ton njezinog „Divana" je nježna ljubav koja podsjeća na Nedžatijevu liriku, i ako joj nije ravna. S a g i r i ili Krvopija ( f oko 1525.), zapravo A li pravljač vrpca, rodio se u Jedrenima, te je radi svoje duhovitosti dosta stradao na dvoru. Vodio je neobuzdan život. U starosti je oplakao grijehe svoje mladosti i na svoj budući grob posadio jedan čempres, jednu mendulu i bresrkvu kao simbol njegovog kajanja poslije prolaznog uživanja. — On je pisac jednog šaljivog Br°J S. M (i „Divana11 u alfabetskom redu, ali koji sadrži dosta bljutavih mjesta. La n i i i, vidi niže u Epici. G a s a l i ili Borbeni, (+ 1534), zapravo M u h a ­ m e d Č e l e b i , ali mnogo poznatiji pod nadimkom D e l i B u r a (ludi brat); studirao je, postao učitelj, „ zatim povjerenik Sultana Korkuta koga je pratio na njegovom putu u Egipat. Pošto su ovoga uhvatili i usmrtili, vrati se G a s a l i u Brusu i kao šeih provede na ćilimu mnogo sumornih dana, ali mu i to brzo do­ sadi. Njegovi zaštitnici mu pribaviše bogat godišnji dohodak koji on vrlo veselo proćerda u Bešiktaši i Meki. Na ova oba mjesta, a kasnije i u Carigradu, sagradi on jednu džamiju i ćeliju, a naročito vrt sa Lamanom, u kojemu je provodio svoje ludosti tako mnogo, da je najposlje, na zahtjev istoga Velikog Ve­ zira Ibrahim-Paše, to sve srušeno rukam a 100 Janji­ čara koji je njihovu pobunu potpomogao. G a s a l i je bio majstor u svim društvenim vješti­ nama; imao je lijep rukopis, pjevao, pisao pjesme i svirao; bio neiscrpan u zagonetkama i igrama riječi. Živio je kao ludi lakrdijaš i pijanica i zanemareni razuzoana:. Jednom u krugu svojih istomišljenika «n zaklopi sv je oči na duže vrijeme; kad ih je kasnije otvorio, zal Allahu što je okajao svoj život, i prevrnu se mrtav Njegov šaljivi „Divan" ima pod iaslo v : »RazbibrL , on tu kipi od vesele duhovitosti i ismijavanja, je zaboravljen radi svoje bezobzirne bestialnosti. S a t i ili Bitni ( f 1546), zapravo A n s ili Aj v a z , bio je sin jednog siromašnog cipelara u Karasi, te je tu radio o zanatu svog oca, dok nije došao u Carigrad kao već poznat pjesnik. Dva su uzroka sprječavala njegov p o let: s jedne strane sirom aštvo koje ga bijaše prisililo da za nasušni hljeb piše pjesme za svakojake ljude, sudce, učitelje, đake; s druge strane opet njegovo pijanstvo koje mu nije dalo da steče ljepšu društvenu na­ obrazbu. Najbolje je živio pod Bajazitom II. (1411-1512) kome je on posvetio nekoliko Kasida. Sultan mu zato odredi godišnji dohodak od 3000 jaspri i jedan bogati crveni pokrivač, ali pod uvjetom da svake godine ispjeva tri kaside: jednu za nevroz (početak proljeća), a druge dvije za ctya Bajrama, najveće muslimanske svetkovine. Sad je S a t i našao zaštitnika među moćnim vezirima te se kretao u višim krugovima. Pa i Selim I. (1512-1520). i Sulejman II. (1520-1566) poklanjahu mu lena i da­ rova. Ali ga surva velika svađa sa omiljenim dvorskim pjesnikom Šiali; on izgubi svoje dohotke, te je pod svoju starost morao da zarađuje astrologijom i vraća­ njem pomoću pješčanih figura, „dok je u njegovim žila­ ma bujala kostobolja a mjesto zdrave krvi i dok je patio od živčane bolesti.“ — S a t i - je v „Divan" ima 1000 gazela i 80 kasida. U svemu je ostalo od njega 3000 gazela, 400 kasida i 4 duže mesneve, pored jednog „šehirengiza" najljepšim jedrenskim mladićima, zatim jednog reda dobrih Epigrama na najpoznatije savremene pjesnike i jednom zbirkom lakrdija. Mesneve su ove; �Broj 9. i 10. ,,BISER“ „Šemi ve pervane* (Svjetlo i leptir), „Ašik ve mašuk„ (Dragan i dragana), .GUI ve nevroz* (Ruža i proljeće), „Ahmed ve Mahmud, Feruh-name (Feruhova knjiga). Pjesničku vrijednost imaju njegovih 100 gazela, a isto toliko i Kasida-pohvalnica i Kasida-tužaljki, i ako one svojom ljepotom zaostaju iza gazela Ahmed Paše jtasida Nedžati-jevih. M a h m u d Ba k i ili Trajni (1526—1600), zapravo A b d u l b a k i ili sluga Trajnoga, t. j. Allahov, — redio se u Carigradu. Njegov otac je bio mujezin na džamiji M uhameda II. te umro god. 1865. na putu — hadžiluka u Meku. Ba k i je najprije zarađivao svoj hljeb kao remenar, ali kasnije pođe za svojom potrebom za višom naobrazbom i studiraše sa mnogo patnje kod mnogih zaslužnih efendija. Posije toga je djelovao kao kao učitelj u Silivri u vrlo skromnim okolnostima, dok njegovo pjesničko ime ne doprije do ušiju Sulejmana II. Što ga povrati u njegov rodni grad. Tamo mu se po­ dijeli novac, služba i počasti. On dobi slobodan pristup u dvor i uživao je ličnu naklonost četvorice sultana Sulejmana II., Selima II., Murata III. 1 Muhameda III. Jedna kleveta onih koji su mu zavidili, donese mu neko vrijeme nemilost posije koje on opet dođe do časti kan sudija u Meki, Medini i Carigradu. Mjesto Velikog Vezira na persijskom dvoru, što mu bi ponuđeno, on odbi iz velike ljubavi prema domovini. Dvije godine pred smrt on otkaza službu i povučen umrije u Cari­ gradu u 75. godini života. — B a k i je zais?a jedini staro-turski pjesnik koji zastupa jedno mjesto i svjet­ skoj književnosti. Sa Arapinom Mutonabbe. i Persijancem Hazizom o n ' sačinjava kiticu orijentalne lirike. Prvom pojavom on je već nadmašio svoje turske pret­ hodnike, savremenike i sljedbenike dubinom svojih misli, toplinom osjećaja i plemenitom ljepotom forme. On ima veliku zaslugu i kao rijedak vještak u jeziku i pročišćavaoc jezika. On vrlo pravo o sebi kaže: J a ne redam riječi, ne nego drago kamenje, I to za one što lijepo gledaju, što su čisti." Njegovi poštovatelji proslavljaju ga kao „kneza, cara i kralja svih pjesnika, kao čovjeka koji rukuje i riječima kao sa biserom i koje obujima srce, kao pred­ govor divana savršenstva,- kao index na prednjoj strani govorničke vještine, kao svadbenu palmu znanosti i t. d, — Njegov „Divan" ima tu zaslugu što je najljepši i najkraći; on broji samo 204 gazele, 14 kasida i ne­ koliko kratkih mesneva, u nešto uskom i monotonom kruženju misli. Gazele opjevaju ljepotu zaljubljenih, teturanje uživanja, bol rastanka, radost ponovnog sa­ stanka, oduševljenje za vino i igru. Još su vrjednije njegove kaside koje su vrijedne da budu uzor; kao biser te vrste smatra se „Kaside-tužaljka nad mrtvim Sulejmanom II.“ — Osim „Divana" ostavio je B a k i tri izvrsna turska prevoda sa arapskoga i to mnogocijenjeno djelo „Život Muhamedov" u deset glava, jednu istoriju Meke, svetog božjeg grada" i jednu ..Raspravu o odličnostima svetog Rata". Strana 151. Pored A h m e d a, N e d ž a t i - a , M i h r i - e , L a ­ mi i, S a t i i Ba k i , istupaju šestorica manje važnih liričara, da bi dopunili tuce najslavnijih turskih lju­ bavnih divana. To su: Š v a l i ( f 1526.), dvorski pjesnik, optužen radi fantastične mistike. I š a k Č e l e b i ( f 1542.). S u r u r i ( 1561.), vidi niže u istoriji književnosti. R a h i m i . ( f 1562.), blagi i skromni pjesnik. J a h j a ( f 1572.), vidi niže u Epiki. Ha l i l i ( f oko 1575.), jedini elegičar, koji svoj divan zove „Firak-nane" (knjiga rastanka). (Nastaviti će se). Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. H am dija Mulić. U 1 i 2. broju „Učiteljske Zore“ od god. 1917. . prikazao sam ukratk« povijest početnog pisanja i či­ tanja arebic im, a ovdje mi je namjera prikazati povi­ jest cjelokupne naše početne vjerske nastave u koliko sam \}c najbuiju volju mogao da saberem potrebni matedal. Želja iri je, naime, da prikažem, kako se od naj­ starijeg ('oba naša nastava razvijala i kak« polagano napreduje. * Od davnih se davnina učilo čitati i pisati. Na­ stava je u čitanju starija od mekteba. Sve od starih vremena kod svih islamskih naroda bijaše najvažnija svrha nauci uopće, a pogotovo početnoj nastavi, da dijete nauči čitati u Kur-§nu (a. š.) i da učini „hatm u“ t. j. da- pročita cijeli Kur-Sn. Kur-5n je čitati ve­ liki sevab. Po njemu živjeti je farz. „Islam se temelji na Kur-anu, kojemu je tumač i nadopuna riječ i djelo Božijeg poslanika Muhameda (Alejhiselam!) Kur-Sn je temelj i izvor svih islamskih znanosti, pa je i prouča­ vanje Kur-Sna temelj islamskoj nastavi, a prvi stepen u tom jest čitanje Kur-žna“. (Trideset god. Izvještaj šeriatske sudačke škole). Hatma se i u nas u prvom redu zahtijevala kao što se i danas traži od mekteba, jer je najveća roditeljska radost, da im dijete „učini hatmu". Mnogo vremena u početku Islama nije bilo nigdje mekteba, djecu su naučavali čitati i pisati sami nau­ čeni roditelji ili su djeca išla učenim ljudima (alimima) u kuće ili u džamije na „ders* t. j. predavanje. „Prvi učitelj u Islamu jest sam Alejhiselam, a za njim dolaze sahabei kjirami, koji su od njega nau­ čili Kur-Sn, a onda podučavali ostali svijet u čitanju �Strana 152 ,BISER* Kur a na i njegov sadržaj onako, kako su oni čuli naučili od Alejhiselama. U džamiji, gdje su se oni sastajali na namaz učili su muslimani Kur-an i upo­ znavali iz njega šeriat (zakon), koji je određivao, kako treba da žive i rade vjernici u jedn*g Boga i Njegova posljednjeg poslanika. Prema tome je d ž a m i j a prvo i najstarije učilište u Islamu". (Izvještaj šerijatske su­ dačke škole). Sam Muhamed Alejhiselam nije umio ni pisati ni čitati, ali je eto za čitavog svog života savjetovao muslimane, da uče znanje uopće. To nam svjedoče mnoge njegove rečenice (Hadisi) o nauci uopće: Tra­ žiti nauku dužnost je svakom muslimanu i musliman­ ki. Traži nauku od bešike do motike. Uzmi mudrost ma od koga bilo. Vežite zdanje s pismom i t. d. Da se što više muslimana nauči pisati i čitati, Muhamed a. s. je naredio za vrijeme bitke na Bedru, da se oprosti svaki neprijateljski zarobljenik, koji bi naučio barem jednog muslimana čitati i pisati. On bi­ jaše veliki prosvjetitelj svoga naroda. Taj-posao i dalje nastaviše četiri velike halife. Da svatko mogne učiti u Kur-anu, Ebu Bekiri Siddik, veliki halifa pokupio je oko sebe sve poznatije alime (učenjake) kao Zeid Sabita, Šurah ibni Hasane-a, Seidina Muaviju r ,a .ia r.u a napišu Kur an u suhufima (sveskama). Dotada je na­ ime Kur-an bio pisan samo na komadić .na kože, kore" • d datulje (hurme), kosti, lišća i t. d. Sufara (počet­ nica) nije bilo. Pismo je bilo bez tačaka « bez hareketa (posebnih znakova za arapski jezi ', k ia su se označivali vokali). Poslije istom, veli se,, da je tačke na pismena prvi upotrebio učeni Ebui EsveJi Dueli, a interpunkcije, te ,,med“, „tešdid" i ,,tutar " usiagovlp je Siradžuddin Muhamed bin AbdurreŠid, bolje poznat po imenu Sedžavendi. Istom za vremena Hadžadži Zalimova (glasovitog vojskovođe radi njegova nasilja) postavio je i potpuno uredio pismena sa harekjetima na naročitu želju Zalimovu znameniti alim Imami Halil ibni Ahmed Elferahidi. Hadžadži Žalim je naime opazio, da ,mnogi uče Kur-Sn onako bez hareketa krivo i odmah je to na­ redio spomenutom alimu, da udesi te znakove. Istom su se poslije podizali mektebi u islamskom svijetu. „Početne škole zvane kjuttab (mekteb) bile su gotovo uza svaku mahalsku džamiju ili mesdžid. Tu su djeca učila napamet po koju suru (poglavlje) iz Kur-ana, glavne upute u vjerske istine i obrede a.z a ­ tim čitati i pisati. Učitelj u ovim početnim školama zvao se mukjettib. To je bi* jedan vještiji mahaljanin, koji je taj posao obavljao nuzgredno i za božiji sevab. Ipak su ga nagrađivali bogatiji roditelji njegovih uče­ nika. Mektebi su bili privatni. Državna vlast se nije nikako u to miješala". (Spomenuti Izvještaj). Nepoznata nam je najstarija metoda u nastavi starih islamskih naroda. Po svoj prilici svaki je uči­ telj poučavao po sv*m osobnom shvaćanju, kako je Broj 9. i l p . koji zgodnije umio udešavati p*stupak u nastavi. U j ostalom nam tu metodu karakteriše najbolje ono učenje/ nauke napamet. Zadavalo se učenicima odavle —. dovle, a oni su morali tuviti gole riječi. Valjda je koji i rastumačio katkada koji vjerski pojam ili obred. Od Arapa su Osmanlije poprimili i islamsku nauku a s njome i sve školske običaje. Već u XV. i XVI vijeku prosvjeta uopće širi se slobodnije bez silni! poteškoća. Izumljena je štampa. Sada više nijesu ni ' Kur-ani. pisani samo rukom, pa da su zato vrlo skupi i radi toga rijetki. Prvi je Kur-Sn štampan u Lajpcigu oko god. 1569. Sa Osmanlijama došla je u Bosnu i vjera Islam .( S njome se širila postepeno i radi tadašnjih ratnih| pril'ka vrlo polagano i prosvjeta. Prvu su sufaru napisali Arapi. Poslije su odmah i u Stambolu nicale sufare držeći se gotovo uvijek sličnog poretka i metode sastavljanja. Kao što kod starijih islamskih naroda uobičajiše] hair-sahibije otvarati uz džamije i sibjan mektebe, to j se mahom uobičajilo i u nas. Eno u Sarajevu veliku dobrotvor bosansko-hercegovačkih muslimana Gazi Hus*-evbeg uz džamiju, medrese i biblioteku ostavlja i kteb, gdje će se mala islamska djeca poučavati u đi ;!amu. Tako su se redom otvarali sibjan mek­ tebi ■ cijeloj našoj domovini. Na starija metoda pri obrađivanju harfova (pis­ ana1 a koju pozitivno znamo, bila je kod svih mu­ slimana. pa i kod nas u Bosni .hedželejsavanje (posve slično sricanju). Ta se metoda u početnoj nastavi či­ ta u .sačuvala u našim mektebima sve do danas. Stare, prve sufare bile su i u nas stambolske. Po njima se učilo ovako: Mualim bi pokazivao pojedinom djetetu naštam­ pani harf u sufari n. pr. elif, pa bi se učilo: kad je n*a elitu ustun (e) — elifustune-e, kad je pod elitom esre (i) elifesrei-i, a kad je na elitu otro (u) — elifoto-u, ili be = beusu-be, bi — beese-bi i t. d. Pravo je be ustun be, be esri bi, be otro bu. Zanimljivo je bilo pratiti tu metodu sricanja u starom mektebu, kad bi svi učenici u zboru čitali spajajući harfove sa hareketima n. pr elifbeusu-eb, elifebeese-ib, elifbeoto-ub i t. d. To se slušaše kao neka monotona kajda. Hodža je tada sjedio u budžaku na šiljtetu sa šipkom u ruci, a pred njim su djeca sjedila na prostrtom podu za „peštahtama" (niskim klupama na kojima su se držali kitabi). Disciplina u mektebu bila je većinom labava a kažnjavalo se najviše tjelesnom kaznom, osobito šipkom po leđima, vratu, a za veće pogreške i po ta­ banima pa čak i u „falakama" (na sohi privezano uže s krajeva i time biše se utegle noge „kažnjeniku", da ne bi pobjegao). U metodi obrađivanja harfova bilo je i. inače pogrješaka. Harfovi se nijesu nazivali pravim glasom, kojim se izgovaraju n. pr. z, 1, b, d, nego posebnim im enima: ze, lam, be, dal i t. d. U takoj je zbrci djeci �B ro L L L L 0- ,BISER' bilo dosta poteškoće, za to je i kod dobra hodže p o ­ četna nastava trajala 2 3 godine, a kod nevješta, kaki sU naši najviše i bili i po 5—6 godina. Osim toga su u starim sufarama navedena sva tri hareketa (znaka za vokale) na pojedinom harfu ili još teže sa Btenvinom“ turski što je i ta zbrka u 8ufari oteščavala još više nastavu. Stare su sufare imale i svojih dobrih strana, koje se začudo poslije kod nas nijesu našljedovale. Stare su sufare bile štampane ma­ hom sve u Carigradu. U staroj je sufari n. pr. svaka vježba je bila ure­ d n a na posebnoj jednoj stranici pa nije djeci oteščavalo, da uvijek prevrću list u istoj vježbi. Drugo, što je osobito za ono doba važno, uza svaku tu vježbu bila je i „hašija" t. j. kratka uputa, kako će muallin učenike vježbati, da pravilno izgovaraju pojedine harfove. U nas se počelo štampanjem sufara god. 1890. u Sarajevu. Staru „stambolsku" sufaru u kojoj se eto učilo stotinama godina zamijenila je kod nas prva „Mufessalen elif baji arebi“ (opširna arapska početnica) od merhum Hadži Ahmed ef. Ribića, prije upravitelja darul-muallimina i II. narodne osnovne škole (ruždije) t poslije profesora šeriatske sudačke škole u Sarajev* Lijepo je to bilo od čestitog alima a karakteri­ stično za tadanje naše prilike, da pod svoje s ta r ; dane prvi u nas uređuje novu elif baji arebiju (ar~psku po­ četnicu) i tako olakšava hiljadama učenika njihuvu p r četnu nauku. Hadži Ahmed. ef. je svaki harf posebne .značio hareketom i već je time olakotio djeci pojam izgova­ ranja samoglasnika i njihova spajanja sa suglasnicima Osim toga on je u svojoj sufari uredio poslije svake vježbe po nekoliko primjera, što nema u staroj sufari. On je također na kraju svoje sufare iznio i nekoliko kraćih sura (štiva) iz Kur-Sna kao vježbe. Te je vježbe prvo iznio sa rastavljenim riječima na slogove a onda čitave riječi. Sufaru je napisao svojom rukom lijepim arapskim krasopisom učitelj arapske kaligrafije na sa­ rajevskoj ruždiji Ali Šerif ef. Faginović. P© njegovom su rukopisu izrađeni klišeji u Beču, a sufaru je štam­ pala naša zemaljska štamparija. Ribić je tom svojom „novom sufarom" mnogo učinio za unapređenje islamske početne nastave. Prema opravdanom načelu svih pedagoga, da nema dobre nastave bez dobrih učitelja i naši uviđav­ niji ljudi koji su se tada brinuli za našu islamsku presvjetu potaknuše misao, da se u Sarajevu osnuje Darulmuallimin, gdje će se odgajati budući muallimi u na­ prednom duhu. I zbilja prihvati naša zemaljska vlada tu lijepu misao, te je u sporazumu sa reis-el-ulemom Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerovićem i tadašnjim vakuf­ skim'ravnateljstvom i ostvari godihe 1891. Upravu Dar-uNumallimina predade zemaljska vlada Hadži Ahmed ef. da on uz ruždiju upravlja i ovim novim zavodom. Kao prvi nastavnici toga zavoda bi­ Strana 153 jahu Edhem ef. Mulabdić, Stanko Pavičić5), Davorin Jaković2), Aličehić Salih Emin, Hajdar ef. Fazlagić i dr. U toj je prvoj školskoj godini u Dar-ul-mualliminu merhum Hadži Ahmed ef. pokušao da i u praksi po­ kaže svoj i ako skroman a ono vrijedan pedagoški rad. Da pokaže naime mladim muaHimskim kandida­ tima kako će se obrađivati harfovi po toj njegovoj sufari, s njima je sani hospitirao u mektebima i tom je prilikom upućivao muallime i kandidate u novu me­ todu. I nadalje je metoda obrađivanja hariova ostala sricanje. Merhum Hadži Abmed ef. rodio se 1845. godine u Jezeru kraj Jajca. Nauke je učio u Carigradu u Krkćesma medresi i u Darul-mualllminu. God. 1885. ime­ novan je direktorom ruždije u Sarajevu, a poslije i di­ rektorom našega Darul-muallimina. Bio je i nadzornik mekteba. God. 1893. imenovan je muderisom šeriatske sudačke škole u Sarajevu. Hadži Ahmed ef. je umro 9. novembra 1907 Rahime-hullahu teala! (Nastaviće se). Diloer-Uma i FiU-paša Zaprosio paša Ali-paša, Ljepu šćerku age H asanage; Zaprosio, pa je isprosio, Pa on kupi na kitu svatove, Trista svata, tridest jendži-bula. Kad je bilo vrjeme od svatova, Dogjoš’ svati Omerage dvoru. Ugleda ih lijepa djevojka, Pa doziva svoju milu majku: „K meni, k meni moja mila majko! Eto paše na vilenu konju I on vodi na kitu svatove, Sviraju mu ziie i borije Lupaju mu bubnji i defovi, Vijaju se alajli-bajraci. Ja ću mlada pašu prevariti, Ja ću leći, kd da sam umrla, Namazi me žutijem zafranom, A pokrij me bijelim čaršafom, Pa izigji pred bijelu kulu 1 dočekaj pašu Ali-pašu, l) Danas direktor ženske preparandije u Sarajevu. 9 Pokojni Jaković bio je okružni školski nadzornik u Bosni i Hercegovini. �Strana 154. A zacvili kano kukavica, A premeći kano lastavica: „Bolan pašo, umrije mi Urna!" Majka sigje pod bijelu kulu, U ta doba svati dolazili. Stara cvili kano ljuta guja: J a d a n pašo, umrije mi Uma!“ Za to paša haje i ne haje, Već on ide u* bijelu kulu U čizmama i u kalčinama. Kad unigje Umi u odaju, Uma leži kč da je umrla. Otkri paša bijela čaršafa. Pa joj meće ruku na srdašce, Uma Šuti kd da je umrla. On joj loži vatru na srdašcu, Vatra gori opržit je ne će. Paša spremi dva laka ulaka, On ih spremi vrhu u planinu. 1 odoše dva mlada ulaka, Podigoše stjenu valovitu, Uhvatiše zmiju šarovitu, Pa je metnu Umi na srdašce. Guja hoda ujesti je ne će. Tad se vrati paša Ali-paša, On se vrati pred bijelu kulu, A fati se rukom u džepove, Pa govori Umiiioj m ateri: „Maj ti stara dvjesta madžar-ja, Spremi Umu, što god ljepše rnoreŠ, Ti sazovi bule i kadune, I sazovi hodže i hadžije." Saviše se žile i borije, Pokriše se bubnji i svirale, Zavise se alajli-bajraci, Pa odoše niz polje zeleno. Podiže se lijepa djevojka, A pita je ostarjela m ajk a : „Mila šćeri kako ti bijaše? — „Guju meće na srdašce moje, Guja hoda, ujesti me ne ć e ; Vatru loži, opržit me ne će. Kad mi metnu ruku na srdašce, Malo ti se ne nasmijah majko." Uma prigje džamu i pendžeru, Otvorila čekmu na pendžeru, A zapjeva tanko glasovito: „Jadan pašo, koliko te fale, Da me prosiš, ne bih pošla za te, Da me uzmeš, bi se otrovala. Varaše te Turci i Kauri, Niko tebe do sad ne prevari, A danas te prevari djevojka." Kad to čuo paša Ali-paša, Kako li se po koljenu udri, Mor mu čoha puče na koljenu, Broj U. ,BISER‘ Ne bi aršin čohe zavalio. Vratiše se kita i svatovi, Razviše se alajli-bajraci, Otkriše se bubnji i svirale, Zasviraše žile i borije, Odvedoše lijepu djevojku. Pribelježio: f. * '; Mujina ženidba. Sinoć aga iz Novoga dogje, Kako dogje, pomama ga nagje, Vjernoj ljubi jade zadavaše: „Vjerna ljub.o, ženiću se na te!" — „Ženi aga i meni je drago, Pomoću ti pirinač tribiti, Pomoću ti keške ostupati, Sina Muju u djeverstvo spremit." To je aga jedva dočekao, Pa on ode Novom bijelome. U Novome curu isprosio, Pa on pogje da svate pokupi I dok dogje svate pokupio. Majka Muju na čardaku sprema, Još je njega majka svjetovala: ,,A moj Mujo, moj premili sine! Čudan adet u Novome kažu: — Kad ti dogješ Novom hijelomc, Pušći konju čoliu do kop.ta, IbriŠimli uzdu do koljena, Tiho jaši, a gledaj preda se, Nemoj gledat po džamli pendžerim’. Uvešće vas u bijelu kulu. Kada bude večer po akšatnu, Dovešće te na osmera vrata, Svaka pospi grošim i dukatim. Kad ti budeš na deveta vrata, Tu će tebe susretati teta, Tetu pospi slatkijem šečerom, Podigni joj purli duvak s glave, Pa joj vidi lice i obrve Ako bude ikoliko Ijepa, Ti ćeš njojzi vako govoriti: „Moja teto, ti si vrlo lijepa, Ama ti je zaludu ljepota, Kad ti ideš na inoču mladu. U inoče do četiri sina, Jedan joj se u bešici ljulja, A drugi se uz koljeno prima, Treći kalfa^ djeci u mehtefu, A četvrti tebi u djeverstvu. A moj babo aga Hasanaga, Na njemu je prebijela brada, Od dva štapa na avlljska vrata." �Broj 9. i 10. Strana 155. »BISER* SpremiŠe se kita i svatovi I pogjoše đo Novoga bjela. Kad su došli djevojkinu dvoru, Svati ušli u visoku kulu, Večerali i mrve pomeli. Muju vode na osmera vrata, Svaka sipa grošim’ i dukatim’. Kad je bio na deveta vrata, Tu je 'njega susretala teta, Tetu posu slatkijem šećerom, Podiže joj dirli duvak s glave: Sinu lice kao žarko sunce, A grlašce kano mjesečina. Njoj je Mujo tiho govorio: „Teto moja, ti si odveć Ijepa, Ali ti je zaludu ljepota, Kad ti ideš na inoču mladu. U mog babe do četiri sina, Prvi inu se u bešici njiha', Drugi mu se uz koljeno prima, Treći mu je kalfa u mehtefu, A četvrti tebi u djeverstvu. A moj babo aga Hasan-aga, Od dva štapa na avlinska vrata, Bjele brade i bijele glave". Govori mu lijepa djevojka: „Ne ću ljubit, age Hasan-age, Nego tebe, ja li brata tvoga!" Tu su svati nočcu prenoćili, Kad svanulo i sunce granulo, Povedoše lijepu djivojku. Kad su došli pred bijele dvore, Izhodio aga Hasan-aga, Da on snimi sa konja djevojku. Progovara lijepa djevojka: „Bogom brate aga Hasan aga, Nemoj mene sa konja snimati, Nemoj meni sreće pogubiti." Prodrije se aga Hasan-aga: „Skini Mujo sa konja djevojku 1“ Uvedoše curu u bijelu kulu, Pa je Muji nićah učiniše. Zabilježio: F. H. B. LI S T A K Islamski svijet. Engleska i Turska Ismail Kjemall. Za razumijevanje engleske politike prema Turskoj treba nam posegnuti daleko u prošlost i tamo tražiti porijeklo proždrljivih namjera, koje je Albion gojio i dalje goji prema Turskoj. Kada su turski sultani osnivali i izgradili carstvo, koje je onda pod Sulejmanom doseglo vrhunac, bila je Engleska predaleko, a da bi zavidila ovoj velesili na bližem istoku, koja se bijaše počela uspinjati. Istom u 16. i 17. stoljeću svrati Engleska pozornost, čemu bijaše uzrokom njezin kolonijalni posjed, orientalnoj politici i tek u 18. stoljeću rfastupe opreke megju obim istoćnim silama, kad se engleski kolonijalni pos­ jed proširi u Aziji i Africi, u kojima Engleska ugleda pogibelj svojih novih kolonija, naime Rusijom i tur­ skom carevinom. Već u 17. stoljeću istupa Rusija kao zakleti ne­ prijatelj Turske i skoro su neprestano ratovale ove dvije sile jedna proti drugoj. Engleska si nije mogla ništa boljega željeti, pošto je iz toga vukla najviše koristi, što su ova dva njezina suparnika bili upleteni krvave bojeve. Kabinet sv. Jamesa lovio je u burnim uvodama i igrao prema vani uloga nesebičnoga pri­ jatelja ,T. rske. Glasoviti Pitt, kojim se Englezi toliko ponose, pokazivao se uvijek u ulozi nepokolebivog brar itelja za integritet turske carevine, a da to u istinu nije nikada bio i njegovi politički nasljednici našlijede ovu njegovu dvoličnu politiku. Za vrijeme cijelog 19. stoljeća, u kojem je Turska izgubila veliki dio svoga carstva, prikazivala se je Engleska uvjek braniteljem turskoga posjeda, za kojeg stupila u bojevima Muhammed Alije i Rusije na stranu Turske. Pa jeli možda ovu politiku diktirala nesebičnost? Sigurno nije. Za nju je postojalo jedino načelo: „Vi nam morate davati i još uvijek davati". Prema Rusiji, koja je posezala za turskim dobrom, branila je Engleska Tursku samo radi toga, pošto je time htjela zapriječiti rasprostiranje ruskoga carstva, koje je štetilo englesku prevlast na istoku. Da Rusiju potisnu na njezino vlastito zemljište i da onemoguće njihovo prodiranje na Balkan i prema Dardanelima, vojevale su engleske i francuske trupe na strani Turske. U razgovoru s francuskim zastupnikom u Londonu, M. de Bonquerneyom god. 1839. izjavljuje engleski ministar lord Palmerston, da Engleska brani Tursku, pošto, integritet turske carevine ne čini nikakvo nesi­ gurno jamstvo za očuvanje evropskog ravnovjesja. Engleska politika dakle nije uperena proti komadanju Turske, nego samo proti njezinoj diobi u korist Rusije. Kao dokaz ovome spominjem, da se je Engleska u �Strana 156. ,BISER“ rusko-turskom ratu od godine 1827. sdružila s Fran­ cuskom i da su obje ove države stupile na stranu Rusije, da otkinu koji komad od turske carevine. I zašto? Zato, jer je Engleska otkidanjem grčkih pro­ vincija od Turske, htjela Tursku oslabiti, dok bi ne­ ovisna Grčka bila sigurna od ruskog mede. Sličnu je politiku tjerala Engleska i prigodom berlinskog kon­ gresa god. 1878. Pristala je na komadanje Turske, ne bi li time postavila čvrst bedem proti prodiranju Rusije na Carigrad. Nikada Englesku nije smetalo, da kao tobožnji prijatelj Turske ovu oslabi, ako je mislila, da ovo odgovara njezinom vlastitom interesu. Ovi tobože prijateljski osječaji imali su za En­ glesku silnu prednost, da je vrijedila kod milijuna Muslimana u svojim kolonijama kao prijatelj halife, što joj je pribavilo i neko izvjesno zalegje megju pod­ jarmljenim narodima. Engleska nije nikada puštala s vida, da je sultan u isto vrijeme car i halifa i nije propuštala prilike, da potkopa svjetsku i duhovnu moć ovoga vladara kojega su londonski državnici obasipali s ganutljivim izražajima prijateljstva. Kad je godine 1881. 82. egipatsko pitanje izbilo na površinu, upotrebila je Engleska ustanak, koii i bio uperen proti omalovažujućim drskostima francuskog i engleskog kontrolora i proti pohlepama londonskih i pariških finansijera i da tako pošalje svoje trupe u zemlju Faraona. Ni londonski ugovor od 1840. koji zajamčuje autonomiju Egipta pod turskim suveren': iom, ni na pariškom i berlinskom kongresu zagaramo vani integritet osmanskog carstva, ni poštena riječ kraljice Viktorije, a niti opetovana obećanja britanskih držav­ nika,. da će štititi megjunarodne odredbe, koje se od­ nose na Egipat, nisu Englesku od toga zadržale, da stupi u zemlju, koja je svijetu dala Suecki kanal i da ga do danas podjarmljuje. Nije Bethmann Hollvveg, koji, kao što Englezi izjavljuju, smatra ugovore ko­ madićem papira, nego kojekakvi Whigsi i Torysi čine to. Zaposjednuće Egipta služilo je Englezima kao po­ litičko ishodište, koje je bilo upereno proti toga, da prouzroči propast Turske te da joj onda otrgne jedno po jedno područje. Engleski su agenti putovali Pa­ lestinom, Sirijom, Arabijom i Mezopotamijom, da insce­ niraju ustanak proti Turskoj te su podržavali živahnu propagandu za osnutkom takozvanog arapskog carstva, koje bi trebalo stupiti na mjesto T urske. Sirijski listovi u Egiptu, koji se nalaze svi u engleskim rukama, pod­ badali su Arape, da smatraju Turke kao nepomirljive neprijatelje, kojih se treba otresti silom. Za opravdanje ovih hajkaških spletaka proširivale su hiljadama bro­ šura krive dokaze u svim arapskim zemljama. Time su htjeli dokazati tobožnju nesposobnost Turske, da vlada ovim zemljama i pravo Arapa na halifat. Engiesko-francuske nagodbe od 1904. i englesko ruske od 1907. okrunile su eaglesko djelo. Stogodišnji neprijatelji Turske i Islama uopće potpuno su se na­ Broj 9. i 10. godili. Svaka od ove tri države podržavala je u pridržanoj zoni propagandu. Rusija na Balkanu i Armeniji, Francuska u Siriji, a Engleska u ostalim dijelovima. Ustanci u Armeniji, Jemenu i Macedoniji bijahu samo predigra. Slijedili su, potaknuti od entente, talijansko-turski i balkanski rat, koji su imali da prouzroče slom Turske, prije nego budu Mladoturci u stanju, da reformama, koje su za­ vedene 1908., to spriječe. Nakon ovoga kratkog povjesničkog pregleda pregjimo sada dogagjajima od 1914. godine. Kad je u augustu 1914. god. buknuo svjetski rat, po­ žurile su se Engleska i njezini saveznici, da izraze Turskoj nepokolebivu želju, da će štititi njezin integritet, ako se obveže, da će ostati neutralna. Jesu Ii Turci mogli primiti takav predlog? Dovoljno je pokazala povjest zadnjih stoljeća, da su Engleska i saveznici joj njezini neprijatelji, koji su joj uzeli Alžir, Tunis, Tripolis, Egipat, otok Cipar i veliki dio Kavkaza. Na p a­ riškom kongresu od 1856., na berlinskom od 1878. kao i na svim drugim megjunarodnim konferencijama obvezale su se ove sile, da priznaju integritet Turske. ni Engleska ni njezini saveznici nijesu održali riječ, koju zadali ugovorom, nego su nasuprot na tome radili, potkopaju moć Sultana. Nikakve nove izjave Engleske aveznika joj nisu pružale više sigurnosti od cnih gore spomenutih. Neutralnost bi Turske bila za e ntu od silne vrijednosti, imala bi slobodan do­ voz . nog leterijala kroz Dardanele u Rusiju, slobodni izvoz »us >g žita u žapadne države, zavladala bi Bal­ kanom ie bi značila ne samo i druge neprocjenjive prednosti, nego bi bila odlučna. Moć bi Njemačke i Austro-Ugarske, jedinih sila, koje su bile proti diobi Turske znatno oslabila. Kad je 29. oktobra 1914. god. ruska flota tursku napala, i time Turska bila' prinuždena, da stupi u rat, pružila joj se prilika, da brani svoju pravednu stvar na strani Centralnih vlasti. Sad se je Engleska pokazala u svojoj pravoj razbojničkoj koži. Engleska, koja je 32 godine držala zaposjednut Egipat proti megjunarodnom pravu, p ro ­ glasi svoj protektorat nad nilskom- dolinom, a otok Cipar, čiju je okupaciju Turska dozvolila god. 1878, anektira ga Engleska. Stogodišnji otpor Engleske proti zaposjednuću Carigrada po Rusima raspline se i če­ tiri velike ententine sile sklope ugavor, kojim si obe­ ćaju jedna drugoj podjelu turske carevine. Londonska pariška, rimska i petrogradska štampa podupirala je diplomaciju bijesnim napadajima na Tursku, Pod plaštem prava i kulture krio se je izvučeni mač, kojeg je Turskoj trebalo rinuti u srce. Opravdanje za ovi p o s­ tupak vukli su tako reči za kose. „Barbarstvo" T u ­ raka, njihova notorna .nesposobnost,* da vladaju p ro s­ tranim carstvom, bili su svagdanja riječ u ovome lažnome boju. �b r°) 9- 1 10- _______________ __________________ ,,fclSER“________________________________ Strana 157. Kad je Vilson u januaru 1917, god. pozvao sve ratujuće države na mir, nisu više Lloyd George, Asquit, Briand, Sonnino itd. nalazili potrebnim, da sakriju svoje ratne ciljeve glede Turske. Izjaviše otvoreno da Tursku treba protjerati iz Evrope, pošto su Turci biva bili tako drzoviti, da se nastane na evropskom kontinentu, a da nisu dobili od Englezke dozvolu za stanovanje. Na­ dalje su tražili ententini diplomati pod izlikom, da Turci ne obitavaju u Armeniji, Palestini, Mezopotamiji i Ara­ biji, da se ove provincije odcijepe od Turske. Ostavimo lijepi nakit, kojeg ententa ustiče svojim izjavama i ispitajmo stvar. Šta je ententa u istinu htjela reći, bilo je to, da evropsku Tursku treba iz­ ručiti caru, premda su je Turci naseljavali; pošto je on već jedanput zavolio Carigrad i Dardanele. To je doduše protuslovilo nacionalnom principu, ali zar je mogao imati ikakav princip u očima onih prekomjernih imperialista i najmanju vrijednost? Pa i Armencima su obečavali kule u zraku, dok je njihova zemlja sa­ činjavala dio turskoga carstva; ali kad je već jednoć dospjela u ruske šake, onda više nijesu vrijedila ni­ kakva obećanja. Engleske namjere glede Arabije nije teško razumjeti. Engleska ne teži za neovisnom * bijom, nego za pripojenjem engleskome carstui. Jedan dio Sirije imao bi pripasti Francuzima, a ostali dio s Palestinom i Mezopotamijom Njegovom britanskom ve­ ličanstvu. Za Italiju su izabrali lijep komad Male zije. Turcima ali dozvoljuje se najmilostivije, da usko zbiju u ostalim dijelovima svoje stare dom vin Pojedinosti su nam otkrivene publiciran em tajnih ugovora ententinih. Lopovi nijesu trebali dugo raz­ mišljati, da megju sobom nagju lijepih rijeci za ovo časno i pravedno djelo. Ove su svršene, kad su sud­ binu Turske zapečatili. Aii Englezi i njihovi saveznici zaboravljaju, da još nijesu gospodari i da još nije pala zadnja riječ. Kad su -pečatili tajne ugovore, nijesu računali s ruskom revolucijom i sa slomom talijanske vojske. Nova ruska republika, koja ne želi tugjeg dobra, odrekla se je Carigrada i Dardanela. Jesu li uzele ostale ententine sile ovu rusku pouku za primjer? Odriču li se i one turskog dobra, kojeg si je svaka na papiru dodijelila? Nažalost, nisu. Program, kojeg jo Lloyd George 5. ja­ nuara* podastro radničkoj skupštini, ostao je kod svo jih osvajaiačkih namjera glede Turske. Engleska do­ duše neće više da dira u evropsku Tursku i Malu Aziju, pošto se je Rusija izjavila proti svakoj aneksiji; Turci, koji po engleskom shvaćanju u početku 1917. god. nijesu bili vrijedni, da žive u Evropi, priznaje im se na početku 1918. god. gospodstvo u Traciji, Carigradu i Maloj Aziji. . Ali od svojih namjera glede ostale Tur­ ske neće Lloyd George još uvjek da popusti. On zah­ tjeva njezino odcjepljenje na temelju principa slobode, kojeg Engleska nije nikada poštivala. Vojnički uspjesi u Mezopotamiji i Palestini sile je, da se hvali i da se pokazuje nepristupačnom. Engleska pokušaje, da svi­ jetu dokaže, da ona želi svaki dobrobit Arapa. Jeli to istina? Zar nije Engleska uvijek oblačila masku ne­ sebičnosti, ako je stavila ruku na čiju zemlju? Jeli dakle išta drugo osim izgovor, da se domogne arap­ skih zemalja, kad Lloyd George tvrdi, da su uvjek trpjele od turske tiranije? Kad su Engleska i njezini saveznici potpisali tajne ugovore, radilo se je za njih jedino o tome, da se prošire na tugji račun. Već su bile ustanovljene sve pojedinosti turske baštine. Svaka od ovih sila, koje su sklopile ugovor, prima izvjesni dio turskoga duga na se. Već ovo dokazuje sasvim jasno, da im nije bila namjera, da oslobode svijet. Za jednu neovisnu Siriju ili neovisnu Mezopotamiju ne bi ententinim silama nikada palo na um, da plate dugove. Problem je tačno isti ostao. I ako se je Rusija toga odrekla, to je time istupio jam o jedan dionik iz ovog lupežkog posla, dok su drugi zadržali svoje uloge. Okrenuti se Arapima pun sažaljenja i tvrditi, da ih je Turska podjarmila, znači samo, sipati svijetu lug u oči. Lloid George zna sasvim dobro, da Arapi imadu s T u r­ cima općih svojstava, koje engleski državnici ne mogu uništiti. Turci su s Arapima vezani vjerom, običajima i ma erijalnim interesima. Sirija, Mezopotamija, Palestina i Arabij pripadah su uvjek islamskom carstvu, bez obzira na to, jeli ono bilo arapsko ili osmanlijsko. Njihovi su inovi uvijek vojevali u turskim redovima. Žrt\ ivali su život za neovisnost jednoga carstva, u ko­ jem iadi ^rapi i Turci ista prava. Ako su se prije neka plemena bunila, kao sad u Hedžazu, zato ne treba iz toga zaključivati kakve pretjeranosti. Englesko je zlato bilo u stanju prije, a i sada za vrijeme ovoga rata, da upliviše na nekoliko hiljada neznanih Arapa, ali su osječaji cijele rase pogledom na Tursku isti i ostaju nepromjenljivi. Mogu li zaboraviti Arapi, šta su Engleska i nje­ zini saveznici učinili sa sjevernom Afrikom, Egiptom i Indijom? Ako Engleska drži Siriju, Mezopotamiju, Palestinu i Arabiju vrijednim samostalnosti, zašto onda neda Egiptu i Indiji sam ostalnost? Ne, niko se ne može varati o pravim namjerama Mr. LIoyda Georgea. Arapi znadu dobro, što se krije za engleskom politikom i sada, gdje je Turska rastrgla lance, koji su smetali njezinu razvitku, biće oni prvi, kojima će rasti korist iz naprednih poduzeća turskih zemalja. Mr. LIoyd George ne smije zaboraviti, da Turska više ne stoji osamljena na fronti proti Engleskoj i njezinim savez­ nicima, kao prije, nego da pripada jednome savezu, za kojeg su na stotine hiljada Turaka i Arapa žrtvovali svoj život. Uspjesi, koje su Englezi postigli u Mezopotamiji i Palestini izgleda, kas da su u Engleskoj izazvali umišljenu veličinu. Preporučujemo Englezima, da molo promisle energični odgovor grofa Hetlinga od 25. januara, naime, da Njemačka smatra nepovredljivost turske care­ vine kao jedan od prvih ciljeva četvornog saveza. Engleska može mirne duše napustiti svoju osnovu, koja ide za ko- �Strana 158. „BISER" madanjem Turske i napokon uvidjeti, da neće arapske zemlje ne samo odcijepiti, nego da će šta više i jednu islamsku zemlju, koju je proti narodnom pravu zaposjela, morati povratiti, naime Egipat. . . . Zahvala Perzijanaca. Govor člana komore Vahid ul Mulka na perzijskom sijelu u Berlinu. Razlog je našeg sijela potreba, da izrazimo veselje i zahvalnost o zadnjim dogagjajima glede Perzije te da očitujemo želju i nadu, da se perzijsko tlo čim prije sasvim očisti od svih tugjih trupa i da se u bu­ duće neće povregjivati njezina samostalnost. Ja znam i mogu sa sigurnošću.izjaviti, da su Perzijanci od vajkada bili prožeti jakim patriotskim osjećajima, te da nijesu ništa propuštali, što bi bilo za unapregjenje i razvitak samostalnosti njihove domovine. Stara nam povjest Perzije pokazuje, đa se Perzijanci nisu sustezali od nikakvih žrtava za učvršćenjem svoje narod­ nosti. U raznim su vremenima snalazile našu ljubljen:: zemlju teške oluje tugjinske osvajalačke požude . jedaa nacija za drugom, Koja je dolazila u Perziju stekla bi, ali samo za kratko, jaka upliva. Ali ne potraje dugo, dok dobije nacionalni osjećaj Perzije opet premoć, tako da se je naša zemlja očistila od tugjeg u p lr a i na novo uspostavila nacionalnu vladu. Zadnja i najopasnija uplitanja u perzijsku samostalnost bila su ona Rusa i Engleza, te je izgledalo, kao da će porušiti više hiljada godina stari temelj perzijskog kraljevstva. Htjeli ci* sru­ šiti staro perzijsko carstvo, staru učvršćenu perzijsku naciju, da onda podijele perzijsku zemlju izmegju sebe. Danas, gdje nam se napokon pokazuje jedna zraka i budi nada, da ćemo se već jednom osloboditi okova, osjeća se svaki Perzijanac prinukanim, da dade izražaja svojim osjećajima. Novije se povjesti Perzije danas još svatko sjeća. Godine 1907. sklope Englezi i Rusi poznati ugovor^ kojim podijele Perziju u t. zv. interesne sfere. Od tada pa do današnjega dana su nastojali, da ugroze sve više perzijsku samostalnost. Godinu dana poslije pot­ pisa onoga ugovora rastjeraju perzijski parlamenat, pošto su srušili zgradu topovima Kozaka pod za­ povjedništvom pukovnika Liakova. Pomoću tugjih sple­ taka dobije stari režim u Teheranu i nekim drugim m jestima premoć. Stanovništvo Tebrisa, glavnoga grada Azerbeidžana, zateče još više zlo u času, nakon što se je godinu dana uspješno borilo proti opsjedajućim trupam a exšaha, naime ulaz ruskih trupa. U ljetu 1909. um arširaju Rusi iz Džulfe u Azerbeidžan pod izlikom, da nose životnih namirnica za opjednuto stanovništvo Tebrisa i da grad spase od gladi. Najprije obećaju, da će opet ostaviti grad, čim ispune ovu svoju zadaću. Ali se to nije dogodilo, nego šta više, oni povećaju Broj 9. i 10. trajno svoje trupe. Postepeno ugju u sva važnija mjesta sjeverne i istočne Perzije. lste godine, po prilici godinu dana iza bombadiranja Mešheda od strane Rusa, pobijede u Teheranu perzijske konstituclonalne trupe i skinu s prijestolja tadašnjeg šaha Muhammed Ali Mirzu. Novoj vladi uspije usprkos svim poteškoćama i tugjim makina­ cijama, da početkom 1911. reorganizira financije i da pozove činovništvo iz Amerike i časnike iz Švedske te da uspostavi posebne žendarmerijske trupe. Američka je financijalna komisija stajala pod upravom Morgana Shustera, a švedska vojnička ko­ misija pod zapovjedništvom pukovnika Hjalmarsona. Jedva što su tugji organizatori prispjeli u Perziju i otpočeli rad, a kad Rusi unatoč svoje pismene obveze, da neće exšaha pustiti u Perziju, ipak ga dovedu i tako na novo rasplamte gragjanske bojeve. Pošto exšahove trupe budu nakon višemjesečnog otpora po­ tučene i sam šah moradne ostaviti Perziju, ukaže se napokon nada, da će reforme uspjeti. Ali u ovome času (koncem 1911,) upravi ruska vlada u sporazumu i uz primoć Engleske ultimatum perzijskoj vladi, zahtijevajući, da se otpusti američka financijalna komisija. Da ultimatum još potkrijepe nm,, -aiii nove ruske trune u Perziju, koje DOČine osob. u Tebrisu, silne grozote. Tako svrši n. pr. na stratišu megju ostalim mnogobrojnim perzijskim dosto­ janstven' 'ma i uvaženi perzijski ulema Sakatul Islam. I .ešhedu poruše Rusi topovima sveti grob imama Reza. Rusi zaposjednu tri najvažnija perzijska grada, Tebr' . Kasvin i Mešhed. Jasno je, pod kakvo potiš­ teno stanje padne Perzija od ruske soldateske. Zadnji teški udarac slijedio je god. 1916., kad su Rusija i Engleska od perzijske vlade zatražile, da uspostavi u sjevernoj i južnoj Perziji po jednu trupu žendarmerije od 11000 momaka pod vrhovnim za­ povjedništvom ruskih i engleskih časnika i da stavi perzijske financije pod njihov nadzor. Koncem 1915. prodru dalje jake ruske trupe iz Kasvina u Perziju pod izgovorom, da zaštite perzijsku neutralnost. Opkole Teheran i zaposjednu gradove Kum, Hašan, Arak, Maladžer, Hamadan i Kermanšah. U ono je vrijeme p o ­ kušavao sve perzijski narod, što je od njega tražila domovinska ljubav, da obrani svoju rogjenu grudu od provalnika, dok je vlada ostala neutralna, usprkos maloga broja i oskudice na sredstvima. Prava su slika tome bojevi proti Rusima kod Kermanšaha i na za­ padnoj granici kao i požrtvovno držanje južnih nomada prema Englezima. Poietkom prošle godine učine konac carskoj vladi jaki udarci Njemačke. S obzirom na opetovana obećanja današnje ruske vlade i čvrste izjave glede uspostavljanja Perzije, koje su sadržane u programu sovjeta, te s obzirom na paragraf X mi­ rovnog ugovora od Brest-Litowska, kojim se zajamčuje sloboda, neovisnost i teritorijalna nepovredljivost neutralnog perzijskog carstva i ispražnjenje zemlje �Rroi 9. i 10- ,BI$ER‘ s obzirom na nesebičnu potporu Njemačke i našega turskoga susjeda, gojimo nadu, da će doskora biti sva Perzija čista od tugjih trupa i da će joj' se povratiti njezina samostalnost i sloboda. Sad je na Englezima, da kažu svoje namjere. 1 oni su takog er opetovano izrazili nesebičnost glede Perzije. Nadošlo je vrijeme, da i oni pokažu dobrim primjerom. Nadamo se, da neće ni Englezi više tjerati svoju staru politiku u Perziji, da će napustiti svoj postupak, koji je vrijegjao perzijsku samostalnost na jugu i na Perzijskom zaljevu i da će se povući iz zemlje. U ime mojih zemljaka izrazujem našu zahvalnost na koracima i staranju Njemačke, Turske i ostalih saveznika, koje rade na tome, da se uspostavi temelj samostalnosti i integriteta perzijskog carstva. Nadam se, da će nas ovako podupirati i kod sklapanja dalj­ njih ugovora. Perzija je nekada mnogo učinila u kul­ turnom i duševnom pogledu. Nije se mogla na žalost zadnjih decenija mirno razvijati usljed pritiska tugjih spletaka i uplitanja. Slobodna će Perzija sada raditi na svorn nutarnjem uregjenju te će svoje trgovačke i političke odnošaje podržavati sa prijateljskim silama. Neće zaboraviti, da se iskaže zahvalnom za primli* i pomoć i podupiranje. Mi Perzijanci polažemo valike nade u našu budućnost i u učvršćenje naših o snošaja prema našim izvanjskim prijateljima. Preveo S. b. H Školstvo u Turskoj. (Nastavak-) Medrese. Iza proglašenja ustava počelo se je s reformom i u medresama. Najprije su zgrade popravljene, a onda se je promijenilo koješta i u pogledu nastave. Uvedoše se ispiti, ukinuse se »imareti«, a gjaci su mjesto toga do­ bivali 14 K u gotovu novcu mjesečno. Zatim se zavede školski red i disciplinarni propisi kao i obvezatan pola­ zak predavanja. Nadalje uveo se je stalan nastavni plan kao i propisane nastavne knjige. Medrese su obuhvtale 12 godišta. Megju ostalim predmetima biše uvedene nove nauke (Fununi džedide) t. j. povjest i zemljopis, matematika i geometrija, kemija i fizika, zatim turski i perzijskji jezik. Osim toga je zaveden i «ru-usi huirmajum< na onakav ir.iafflm, kakove je provodio za vremena sultana Sulejmana, a to je dvanaest arapskih i šeriatskih nauka kao i čitanje s prevodom djela »Mutavvel« od glasovitog Teftazanije. Znanje turskoga jezika u sva­ kom pogledu tražilo se osobito. Upravu nad medresama vodili su upravitelji (mudiri), a nadzor nadzornik (mufetiš), dđk ]e na mešihatu opet bilo osnovano vijeće, koje se ima brinuti za medrese (Medžlisi mesalihi ta­ li be.) Strana 159. Ovakovo uregjenje potraja do početka svjetskoga rata, te bi zapravo pripremom velikim, glavnim refor­ mama. Baš prvih dana rata poče vrijedni šejh-ul-islam Chajri ef provoditi već davno prije pripravljene refor­ me. On naredi »mešichatskoj hej’eti sihhijji« (zdravstve­ no vijeće), da pregledaju medrese. Medrese, koje to vi­ jeće pronagje sa zdravstvenog gledišta vrijednim, biše u kratko vrijeme popravljene prema modernim školskim potrebama i zahtjevima1). Zatim svečano otvorenje bi proslavljeno u Fatihovoj » Tabhane« medresi, gdje pri­ sustvovaše sva carigradska ugledna ulema. Carigradske medrese dobiše ime »Darul-chilafetil alijje« i postadoše jednom medresom, koja se sastoji od četiri odjela: 1. »Tali kismi evvel« (prvi odjel donjeg stupnja sa 4 godišta); 2. »Tali kismi sani« (drugi odjel donjeg stupnja sa 4 godišta); 3. »Kismi ali« (prvi odjel višega [sveučilišnog] stupnja sa 4 godišta); 4. »Kismi mutehassisin« (drugi odjel sveučilišnog stupnja sa 2-godiša za specijalizovanje u pojedinim šeriatskim strukama. Posebho vijeće, kojemu bi povjereno uregjenje medresa saTotpŠe se od šezdeset ponajboljih muderrisa. Oni .ustanovile nastavni program, izabraše nastavne knjige za pske, vjerske i svjetske predmete. G jaci,,koji .su prema reformama, provedenim po­ četka©: ustava, šest godina pohagjali medresu ,biše pre­ ma nov im reformama primljeni u isti razred. Gjaci pak, koji Su prema onim reformama one godine svršili me­ dresu biše ponugjeni, da stupe u »kismi ali«, u četvrto godište. Iako se otvori od jednom dvanaest godišta. . razred ovih reformiranih medresa primaju se gjaci, koji su svršili šest razreda sultanijje. Ali pošto je u po­ četku bilo malo ovakih gjaka, koji su se prijavili, to se otvori pripravni tečaj (»Kismi ichzari«), ali samo pri­ vremeno, sa dva godišta. Godiiju dana iza toga otvori se »Mutechassisin«, (gornji sveučilišni odjel za specilizovanje, sa tri odejla (šube) na »Sultanselimu« u jednoj divnoj palači, koja bi baš u tu svrhu sagragjena. U Mu­ techassisin su primani po prvim propisima (nizamnami) samo oni gjaci, koji su položili doktorar (ru’usi humajun). Posto je medresa ovako lijepo uregjeni*., ministar­ stvo prosvjete uvidje vrijednost njezinu i zaključi, da će njezine apsolvente primati u svoje službe, te zatvori teo­ loški fakultet. Gjacima pak iz ovoga fakulteta dozvoliše pristup u isti razred u sveučilišnom donjem odjelu (Kismi ali) na Darul ehilafe medresi. Dalje, javi, da će primati na sveučilište one gjake, koji svrše donji stupanj medrese (Kismi tali). Kada postade šejchul islamom M usi Kjazim, uvidje da je 14 godina studiranja na medresi previše, a još ako se uzme u obzir, da gjak mora kao prednaobrazbu ') Radnju je rukovodio »mebani chajrijje* rnudir (nadzor­ nik vakufskih zgrada). �Broj 9. j BISER" da ima nižu sultanijju, to snizi medresu za dvije godine, popuni neke manjkavosti i razdijeli je u glavnom na dva odjela: donji i sveučilišni odjel. Oba ova stupnja podijeli u četiri odjela, svaki odjel po. tri godišta, i nazva ih starim sultan Fathovim i sul. Sulejmanovim imenima: 1. »I b t i d a i c h a r i d ž«; 2. » I b t i d a i d a c h i 1«; (donji stupanj medrese); 3. »S a h i n« (prvi sveučilišni odjel, u kome svi gjaci zajedno tri godine sve šeriatske nauke studiraju); 4. »S u 1 e j m a n i j j e«M u t e c h a s s i s i n « (gornji sveučilišni odjel, u koji gjaci po svršetku prvog sveučilišnog odjela dolaze i o d a b i r u od tri š e r i a t s k e g r a n e ' j e d n u i u njoj s e s p e c i l i z i r a j u . Kako se vidi šejchul islam Musa Kjazim efendina je uredba samo ipopumjenje nekih manjkavosti, a ntije preinaćenje. Donji odjel snižen je za dvije godine; u sve­ učilišnom prvom odjelu skinuta je jedna godina; u Mutechassisinu je povišena jedna godina. Nastavni predmet na Darul chilafe medresi: A) U donjem stupnju (Ibtidai ch&ridzu« i »Ibtida dachilu«) nastavni su predmeti slijedeći: 1. arapski i turski jezik (1. oblikoslovlje [sarf]), 2. sintaksa fnahvV 3. etimanologija (ištikak), 4. stilistika (meani: 0, o. reto­ rika (bejan), 6. jezična estetika (beđi') 7. čitanje izabranih arapskih i turskih članaka i pjesama (Kiiaet); 2. šeriat­ ske nauke (o svim granama ukratko »Ibtaiđat- šire; 3. Svjetske nauke <1. zemljopis, 2 opća »ovijr t, islama i osraanliska povjest, 3. račun, 4. geometrija algebra, 6. -fizflta, 7. kemija, 8. zoologija, 9. butini! 10. minorologija, 11. astronomija, 12. ekonomija, '3. higijena, gimnastika, krasopis; 4. jezici: perziski, njemački', fran­ cuski, engleski i ruski. Od zadnja četiri jezika gjak mo­ ra izabrati jedan. Svi se ovi predmeti uče u onolikoj mjeri u kojoj se uče kod nas u gimnazijama osim arapskoga jezika i vje­ ronauke. Na vjeronauku a osobito na arapski jezik veli­ ka se pažnja polaže. B) n prvom odjelu sveučilišnoga stupnja- (Sahinu) nastavni su predmeti slijedeći: 1 .arapska književnost — pjesma i proza (edibijasti arebijje), 2. šeriatsko pravo, 3. izvori i način crpljenja šer. prava, 4. islamska dog­ matika1'), 5. filozofija šer. pr. (hikmeti tesri’), 6. u kratko ») Od fikha »El-Hfdaja«, od usula »Tevzih«, od akaida privremeno dok se knjiga izradi »Šerhi akaid« od e^ebijata i > •) pojedini članci i kaside. o hadisu (»Mešarik i od usuli hadisa nešto), 7. kratafc tefsir (»Dželalejn«), 8. filozofija (psihologija, j0Rika . metodologija). C) gornji odjel sveučilišnog stupnja (Mutechas sin). Ovaj je odjel za specijalizovanje u pojedinim šer strukama, a sastoji se iz tri odjela: 1. odjel za specijalj^ zovanje u kur’anskim i hadiskim naukama (»Tefsir ve hadis šubesi«) 2. odjel za specijalizovanje u šer. pravil (»Fikuh šubesi«), 3. odjel za specijalizovanje u islam, skoj i svjetskoj filozofiji (»Kelam, tesavuf ve felsefe šubesi«); 1. u odjelu kur’anskih i hadiskih nauka nastavni su predmeti slijedeći: a) kur’anske nauke: 1. nauka 0 Kur’anu u opće i načinima tumačenja samoga (»Usuli tefsir«), 2. uzroci silazka pojedinih susreta i ajeta (Es. babi nuzuj), 3. »Nasich ve mensuch« (ova su dva kašnje pripojena usuli tefsiru), 4. tumačenje K ur’ana (Tefsir)4^ 5. »Idžazi kur’an« (estetika, stilistika i vrline Kur’ana), 6. »Tabekatul kurra ve mufessirin« (povjesnica vel. hafiza i mufessira — specijalisti, imama Kur’anskih na­ uka); b) hadiske nauke: 1. usavršena tradiciona meto­ dika za ispitivanje valjanosti pojedinih hadisa (Usuli ’dis)5), 2. hadis (imami Buharin ili imami Muslimov * ahih«), 3. »Mevdzuat«, (neiatiiniti hadisa!), 4. »Nakdi rii (povjesnica hadisa i muhaddisa [specijalisti, iinar a hadisa]); u odjelu šeriatskoga prava: , 1. hanefisko šer, pravo, 2. šafisko šer. pr., 3. malikjisko šer pr., 4. hanbđisko šer. pravo, 5. izvori i načini crpljenja šer. prava p o hanefiskom i šafiskom mezhebu, 6. šer pravne ras­ prave- (»llmi chilaf)"), 7. povjest šer. prava, 8. osnovi državnog prava i pravna filozofija (hukuk ve kavanin); 3. na filozofskom odjelu: 1. islamska dogmatika, 2. povjest isl. dogmatike, 3. islamski panteizam sa po­ vjesnicom, 4. filozofija (psihologija, logika arapska i nova, metodologija, etika, ontologija opća i specijalna, 5. sociologija, 6. povjest vjera. (Nastaviće se.) 4) Od tefsira Ebussu’ ud#v tefsir, alt pošto nije još štam­ pan, privremeno K&zin tefsir. Idžaz je kašnje uveden. 5) »Tedribar-ravi« šerh na imami Nevcvin »Takrib«. j •) Od usuli fikha Ibmi Humamov rffahrir«, od chilafijj*t<* Ibnu Rušdov »Bidajetui mudžtehid«. U pravnom odjelu najveii se važnost f pažnja polaže na usul, chllaf i fikhi-hanefi. • . Uregjuje: uz redakcioni o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/60a2717eb9d748ace1ee3afcb39510b8.pdf f8075231569426a0f79f8985de393dba PDF Text Text BR O J U . i 12. „B I S E R“ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 --, za učitelje (uuialime i siromašne učenike 'talebu) j vojnike bezsarže K 16- . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Liat se šalje satno onima, koji □naprijed pošalju pretplatu G O D IN A 111. BISER list z niSrenje I n n e m e I ■m u m i n u n e i c b v e t u n! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. Neplaćena se pisma ne primaju. - islhmske p r o sv je t e . Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. E l-Isla m u jalu ve la ju la a le jh i! PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o s ta r.u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*' Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n a k la d n a k n již a ra u M ostaru. 21. šabana i 6. ramazana 1336. MOSTAR Mevaizi-dinijje. Saklb K orkut: Smijemo li klonuti dubom? (T alutova priča, kao »stvaran predlog« za naš* pridignuće.) Br aci Š e ms uddi nu. ♦ M o 11 o : Kad vam n« če u budu ljudi, koji su izmegju vas najtajirniji, kad vam bogataši bud' ijdarežljiviji i k a d s v o e p ov e u z r j e š a v a t e u ž đ v g o v ru - površina vam je zemlje bolja od njene utrobe. Nu ako vam wskormilare najpokvareniji, ako van. bogataši budu najškrtiji i ako podlegnete hirovima svojih žena — bolje vam je pod zemlju, nego li ostati na njenoj površini. H a d is i-š e r if. Danas ćemo se, mubesmiline, zabaviti jednom kur’anskom pričom iz davnih vremena. Nije to kakva bajka ili fantazija usijana pjesnika, pa da ju je dovoljno samo čuti ili pročitati. Kur’anske su priče („kasas") sasvim druge vrsti: nema tu duljenja i nepotrebnih sit­ nica, nema pirlitanja i dosadnog razvlačenja. Kratko, ali jezgrovito. Svrha je „kasasa" dozvati u pamet uzroke napredovanja ili propasti kojeg naroda i time pokazati put spasa i selameta živućim pokoljenjima. Izvagjene iz života prijašnjih kavmova imaju služiti primjerom sadanjim naraštajima. S toga ih treba dobro promozgati. Pomno čitati.., Naša je današnja „kissa" ispričana u pet-šest ajeta, nu sadrži više od Tolstojeva „Vaskresenija". Ne mrgodi mi se, inteligentni čitaoče, već me s r c e m i u m o m slijedi od početka do kraja, pa tek onda izreci svoj sud o mojoj, na prvi mah, smjeloj tvrdnji. 1 ja kriv, ako na koncu ne priznadneš opravdanost moje tvrdnje. Čuj, dakle moju prvu kur'ansku priču L 1. i 15. juna 1918. I. „Ko osviče ne brinući se za stanje muslimana — nije od njih"!... H a d is i-š e r if. , Zar ti ne vidje (stanja) Beni Israilskih prvaka (i odličnika) nakon (smrti) Musata, kad rekoše svom nebiji (božiie m poslaniku): „Postavi nam vladara, da (pod njet votstvom) vojujemo na Božijem putu!u (Njihov ih nebija kušaše i) Reče: „Da se ne ćete u g n m ' boju, ako vam bude (od Božije strane) naregjen? ■ (Oni se zdurnuše i uvrijegjeno) R eko še: „Kako da ne vojujemo u Božije ime, kad smo izagnani iz svoje p o ­ stojbine i (rastavljeni od) svog po ro d a?“ — Nu kad im bi regjeno da vojuiu — (vrdnuše i) ustegoše se (svi; osim nekolicine. Ali Bog zna zalime (i one, koji ne rzvršiše svoje obećanje). Njihov im nebija još reče: „Bog vam je poslao Taluta za vladaoca (i vogju. Nu oni se razgnjeviše radi svog zapostavljanja i) Rekoše: Odakle da on s nama upravlja, kad smo mi zaslužniji (i prikladniji) od njega ? On nema kakva bogatstvaa. (Nebija ih opomenu i) Reče: Bog ga je učinio dostojnijim od vas i dao mu veći obrok u znanju i tijelu (snazi. Vj se u tom ne pitate, jer samo) Bog daje motl kome on hoće. Bog (je onaj, što) uzdiže i on je sveznajući “. (Da ih još bolje uvjeri) Njihov im nebija reče: Z nak je njegova (Talutova) vladalaštva, da će vam doći tabut (sanduk), u kojem j : znamenje vašeg G ospodaiai ostavština Musatove i Harunove porodice. Donijete ga rneleči. U tom vam je znak (i dokaz), ako budete vjernici Osvrnimo se malo na sadržaj gornjih ajeta i po­ gledajmo kakvi bijahu prvaci Beni Tsraila! N a j e ­ zi u k u im bijaše Božija ljubav i njegovo zadovoljstvo, a n a s r c u sasvim ntšto drugo: domoći se zemalj­ skog dobra i povratiti izgubljenu udobnost. Vrdnuše kađ dogje nalog za borbu i vojevanje. B i j a h u d a k l e n e i s k r e n e l i s i c e . „Daj nam vladara* bijaše im na jeziku. Uistinu su bili slavohlepnici i očekivali da se to odličje njima povjeri. I kad im nije ispunjena ta tajna željica, eto prigovora- .Talut je siromah, mi �Strana 162. smo prikladniji". Tek je pojava tabuta mogla ušutkat njihovo častohleplje. Jesmo li mi drukčiji ? Jok, braćo, isti smo kao Beni Israil. Trabunjam o o hamijjetu, požrtvovnosti, vjer­ skoj gorljivosti i tako dalje. Puna u s t a Islama. Uistinu to nam je samo perda, za kojom se skriva sasvim nešto drugo i treće. Priznajem o li mi prednost znanja i du ­ ševne čilosti? Jok, brate moj! Klanjamo se ili „zveči žutaca" ili „soju i koljenu". Mi ne vodimo računa o tom, ima li nam fajde od tih bogataša i jesu li ta „koljena" izgubila šartove prvenstva. Gotovo su nam u svemu naprijed prazne mješine. Od općine do zemaljskog sabora. Ni do dana današnjega ne shvatismo da bez znanja nema selameta. A je li dosta i samo znanje? Jok. Kur’an uz znanje traži još snagu, energiju i odlučnost. Kao što zabacuje pr­ venstvo degenerisane aristokracije i nepatriotične pluto­ kracije, isto tako propisuje da vogje moraju imati snagu i odlučnost. U očima Islama vrijedi samo takovo znanje, koje je spojeno sa duševnom snagom, izdržljivošću i žilavom ustrajnošću. Z n a n j e i s m j e j o s t to su uvjeti, da neko može preuzeti votstvo islamske zajednice. Valja li prema tomu naša ulema ; inteligen­ cija? Ta plaše se šušnja, a kamo li đ oiše im a’ petlje za kakvu borbu i odlučniju akciju . Eto tu vam je s toga nam je došla sve naopako. Za to miloj v o lji: niko joj Broj 11. i 12. hBI9ER“ uzrok naše sadaaje obam rlosti; duša u kotlac. Za to nam ide nam harači šačica „šerrova" po ni dur, ni bre !... Smije li to dalje trajati? Smije i ne smije. Smije, ako smo kail da posve propanemo. N e s m i j e , a k o ž e l i m o ž i v j e t i i a k o i m i s l i m o k u d n a o n a j s v i j e t . Mrtvila je previše. Vrijeme se je micati i — boriti. Fi sebilillah se bo­ riti. D a , u B o ž i j e i m e v a l j a r u š i t i z a p r e k e i o s i g u r a v a t i b u d u ć n o s t I s l a ma u o v i m ze m­ l j a ma . Ko, kako? U gornjim ajetima imate odgovor na prvo pitanje. Beni Israil je zatražio i dobio — T a1u t a. Mi smo u malo boljem položaju i ne treba nam tražiti T aluta: m i v e ć i m a m o s v o g v j e r s k o g s t a r j e š i n u . Fali još samo — akcija. Ne treba nam ni nebija, jer naš vogja ima u ruci Kur’an. Fali samo akcija i energija Samo malo energije i — bismillah na posao. „Ti, Sakibe, samo idališeš. Ti si mlad, zelen i neiskusan. Ne znaš šta je život i naš halk i s toga vjeruješ u nekakav uspjeh. Nu kad dogješ do sebe i stečeŠ iskustva doći ćeš do osvjedočenja, da se ne može glavom kroza zid. Mi smo bili i prošli. Spremaj se da nam klanjaš dženazu. Baška ćare jok. Lahko je govoriti, i pisati, ali je teško djelovati i uspjeti. Ko će ovaj zabataljeni halk krenuti sa mrtve tačke? Ta sve je zamrlo, sve je izgubljeno. Sve bez osjećaja dužnosti i odgovornosti. Kjim kjima!.., Pusti, kad se ne može zastaviti"... - — - Ove i ovake s i f i l i s t i č n e riječi na dnevnom su redu i pregjoše u modu. Mnogi im nasjedoše i sa. geše šiju pred njihovom t o b o ž n j o m logičnošću i opravdanošću. A u stvari je sasvim drukčije i odgovor, što ga metnuh megju gornje crtice n i j e n i š t a d r u g o , n eg o p l j e v a m a l o d u š j a , k o j u će, i n š a l 1ah, r a z n i j e t i prvi p o v j e t a r a c i s l a m s k e o d l u č ­ nos t i i hali s a kc i j e . Čujmo Boga, ako se ne pouzdajemo u idealiste... II. „Ne zdvajajte i ne gubite po­ uzdanja u Božiju m ilost; očajž.vati ne će nego sam o kjafir-kavm". K u r‘ a n (a. §,) Beni Israil bijaše tako pao i moralno tako iskvaren, da ga ni tabut sa Božijim znamenjem ne mogaše pri­ vesti osvještenju i pravom putu. U svojoj ogromnoj većini ostade malodušan i nedisciplinovan : bijaše or.aki, kakvim naši malodušnici predstavljaju islamski dio na* naroda. Pa je li mu Talut klanjao dženazu ? Jok, b raćo : o n g a je p o v e o p r o t i j e d n o m v r l o s n a ž n o m p r o t i v n i k u . Pouzdavaše se i što bismo mi rekli — bijaše idealista... TPa kad Talut krenu sa svojom vojskom reče-. Bog U as kušati rijekom: Ko. je se napije ne sfada meni, ko je ne okuša izuzam da jednom zagrabi \:j je moj. i napiše je se (svi) osim neznatne ma­ njine. A kad je pregjoše on i oni, koji vjerovaše (i po­ slušaše njegov nasihat) govorahu (jedni drugim a): (Većina se vrati i) „Mi sad nemamo snage (s ati) prema Džalutu i njegovoj v o j s c i (Nu) Oni, što buihn čvrsta vjerovanja odgovoriše: Šta je i šta malih ČtHca, koje bi iznlllah (i s Božjom pomoći) svladaše velike skupine. Bog je uz izdržljiveu (i one, koji se uzdaju u Njega i Njegovu pomoć.). / kad se upustiše u borbu sa Džalutom i njegovom vojskom govorahu: „Bože nam udijeli istrajnosti, učvrsti noge (i podaj pouzdanja) i pomozi nam proti kjafirskom kavmu /“ Daljnji ajet veli da pobijediše.. I u tom je odgonetka i odgovor na pitanje „Smi­ jemo li klonuti duhom ?" Ni najveća sila žalim Džaluta ne mogaše se oprijeti vjeri u pobjedu pravde i Istine... Šačica Božijih ugodnika razbi tu mfiru i r.išta joj nije smetalo, što se ogromna većina Beni Isiaila ugnu boju i kukavno ostade s onu stranu rijeke. I kad biše po čem došli megju nas ne biše nas pitali ko­ liko vas je, nego biše rekli : I m a li v a s b a r n e k o ­ l ici na, koji i ma t e — p o u z d a n j a i i z d r ž l j i ­ v o s t i ? Ne biše nam rekli da je bez izgleda opirati se džehaletu, nesložnosti i drugim opačinama, što ha­ raju u našoj zajednici, već biše nam kazali : „Oprite se, borite se proti tim zloćama i opačinama 1 Bog je uz izdržljive... �Broj 11. i 12. ,,BISER“ Naš Talut i njegov generalštab nijesu nas još ni zovnul: na kakvu akciju. Odakle im onda pravo za tvrdnju, da će se cijeli islamski dio našeg naroda „napiti vode“ i ustegnuti se ođ borhe i suzbijanja na­ ših nedoskotica? Lahko je ustvrditi da je idealizam prazan i „šušnjevit", n u g d j e j e f e a l a n d o k a z z a t u s u d b o n o s n u t v r d n j u ? Povedite kakvu akciju makar jedan put, pa nam njenim rezultatom zečepite usta. „Fantast*4, što ove retke piše uz krvarenje srca može vam navesti dosta primjera, iz kojih se može zaključiti da naš millet nije još spao na zadnji stepen. Eno varn borbe za vjersko-prosvjetntf autonomiju, evo vam sarajevskog „Merhameta", eno vakufskog povje­ renstva u Travniku, koje vam dade incijativu za suzbi­ janje nemorala, pa mnogih povjerenstava i — tuzlanskog muftijskog ureda, koji lijepo uspijevaju u ovom koris­ nom radu. D a j t e n a m l i s t , u kojem ćete narodu kazati gdje je zabranjena rijeka; u dodir sa narodom, pa mu s a ć u r s a objasnite strašno stanje u kojem se nalazi. Zbacite prašinu, što ju je vakufska uprava n e ­ z a k o n i t o postavila na § 57., 58. i 74. aut. Štatuta oživite džematske skupštine i provedite ih po cijeloj zemlji i z a s l a v š i n a n j i h č l a n o v e u l e t n a — me d ž l i s a , mu f t i j e i dr u g e s p o s o b n e : vj eš t e pouzdanike! Za kalem, na ćurs, u narod!.. Ne uspijete li od'prve, kušajte sreću po drugi, po treći i po stoti put. Intenzivnu akciju, živu i-žilavu pro p ag andu! Okliznu li vam se noge, otimajte se i bo­ rite se rukama. Klonu li one, upotrijebite zube . upnite zadnje napore! S a m e j d a n a s m i j e t e s a m o m r t v i : taki vam je položaj, tako je zvanje vjerskog predstavništva... A vas nema još ni na mejdanu... Eto to je što vam se opravdano zamijera ne s jednu, nego sa svih strana. Vaša klonulost ubija po­ uzdanje i u drugim a; vaša bi agilnost i druge osoko­ lila. „Nema se s kim" nije islamska isprika: ima Kadir i Muin. A on je dostatan. Biće malo više truda, ali zarar jok. „Zar baš rad?" — Haj, haj!... Ni Talut nije sjedio, nego — v o d i o i p r e d n j a č i o d o b r i m p r i m j e r o m . R a d i o je... Nastavimo Talutovu priču! 111. „Ulema medžlis m ože zaklju­ čiti da u slučaju potrebe opširnijeg dogovora kakve islamske v j e r s k e i l i p r o s v j e t n e stvari pozove u sjednicu jednu i l i v i š e o s o b a h o d ž in s k o g i s v je to v n o g s t a l e ž a iz Bosne i Hercegovine, koji će imati savjetujući glas". § 141. a u t. ,Š i a t u t a “. iskrena i odana molitva šačice Talutovih privrženika bi uslišana i ta brojem mala, ali pouzdanja i odlučnosti puna četica dogje do svog svetog cilja. Strana 163. Ona razbi tminu, koju sijaše Džalut sa svojom silom i razmetljivom okolinom. J raspršiše ih bi iznilah. (Neznatni) Davud ubi Džaluta i Bog mu dade vlast i mudrost, pa ga nauči šta on htjede. A da Bog ne suzbija ljude jedne s dru­ gima (zavladala bi anarhija i) propala bi zemlja. Ali je Bog (milostiv i) obazriv prema ljudima1'... „To su ti (o Muhamede) Bozije upute, što ti ih kazasmo po istini i ti si zaista (jedan) od Bozijih po­ slanika*. Talutova je „kissa44 završena, a na nama je da iz nje povučemo pouku. Govoreći o način* ,d ef’d“ izvodi Fahrudin Raži, da se ajet može odnositi na suzbijanje činova, koji nose zlu ahiretsku pošljedicu, ili zlu dunjalučku pošljedicu ili obje zajedno. Prema tomu može ajet značiti: 1. „Da Bog ne suzbija kjufra šaljući svoje poslanike i ugodnike", 2. „Da Bog ne suzbija griješenja i opačine n a r e d i v š i e m r b i l m a r uf i n e h j a n i l m u n k j e r 1, 3. „Da Bog ne suzbija rovarenja i fesada poslavši upute i davši vlast, koja će sprjpčavati taj fesad“, 4. „D a B o g ne o d ga g j a s voj e k a z n e r a d i o b z i r a p r e m a lju­ d i ma , k o j i s e d r ž e n j e g o v i h z a p o v i j e d i " i 5. Da Bog ne suzbija zla."*) Dakle smo i ovdje kod pitanja „emra bil mSruf i nehja ani. munkjer", o kojem napisah prvi „Biserov" vaz. Da. Bez jga nema rada, nema uspjeha. Citatima iz , Bejdavi[e*' i „Kješšafa" utvrdih u tom vazu, d a je to u prvom redu dužnost uleme, i da je to k o n a č n a s v r h a s a m o g a i l ma . Naša je ulema napustila „inzari nžs" i u tom je sva tragika našeg položaja. Jer da se je suzbijalo i da se suzbija zlo, koje svakim d a­ nom zauzima sve više maha u našoj zajednici — ne bi došlo do ovog žalosnog stanja i ne bi zavladao ovoliki „fesad" megju nama. To nije tek moje nagag jan je ; naprotiv: to su fakta, utvrgjena Kur anotn i zdravim razumom. S m i j e li s e p a s t i u j e ’s ? Jok! K u r ’ a n o o d l u č n o z a b r a n j u j e i vel i da je o č a j kjafirsko svojstvo. S m i j e li s e n a p u s t i t i v a z i n e h j a n i l m u n k j e r ? J o k ! 1 opet jo k ! K u r ’ a n i h j e s t a ­ v i o u d u ž n o s t z a j e d n i c e , a n a r o č i t o u l e me u t o j z a j e d n i c i . F a r z su... Šta onda? Onda se mora ispraviti pogrješka i u tom pravcu poći naprijed. Ništa drugo nego na­ prijed i opet naprijed. „Pa vazi se i izdaju upute u posebnim okmžnicama". Vazi se, to je istina. Nu kako se vazi? I ko vazi? Vaze polualimi i bez ikakva sa­ veza sa našim sadanjim potrebama. I okružnice se izdaju, ali kako i kome? Piše se povjerenstvima, od kojih se mnoga ne sastaju ni u dva tri mjeseca. Ima li to smisla? Hoćemo li na taj način polučiti svrhu i izvesti narodni preporod? *) Tefsiri-kjebin; sv. U. str. 448. i. 449. �Broj 11. j ,,feIS£R“ Sirana 164. Nikada i nikada ! Za preporod je potrebno j a k o i i i v o s r e d i š t e , a onda jaka i djelotvorna potpora na svim linijama. Valja najprije okupiti sve raspolo­ žive sile, uliti pouzdanje i očeličiti volju za istrajau i intenzivan rad u narodu. Samo se na taj način može nešto postići, samo je tako moguće .suzbiti zlo i fesad". Kad je Talut krenuo preko rijeke, Davud bijaše ne­ znatan mladić, u kojem niko nije mogao ni naslutiti snagu, koja će oboriti silnoga Džaluta. Davudova snaga bijaše dakle zapretana i neotkrivena: p r v a z g o d n a p r i l i k a — i ona sinu u svoj svojoj veličini. Ko će dokazati da i u našoj zajednici nema zapretanih sila? Ko je i slutio da će jedan medicinar onako stvarno raz­ golititi školsku politiku naše prijašnje vlade ? A ipak je to pošlo za rukom jednom Dru Karamehmedoviću... Eto tu jq tipičan primjer i živ dokaz, da bi se iz naše inteligencije mogao izvaditi materijal za jednu jaču akciju u narodu. Samo je potrebno zapregnuti rukave i potražiti zapretane dragulje. A ko će reći da i pod našim sarucima nema ljudi, sličnih Dru Kara­ mehmedoviću? Ta zar nam Islam uzalud preporučuje husni zann prema muslimanima?... Oko nas se svak miče i micuka, sam r mi u gafletu i drijemežu, koji biše mogli uništi-i sve uvjete za naše osvještenje i preporod. Dvanaesti 1. sat i skrajnje vrijeme za rad i življu akciju. Z l a t n i § 141. aut. „Štatuta", što ga stavih kao motto ov e.ti a t ku nije se upotrijebio od zadnjeg zasijedanja pro vie ankete. Zar to nije žalosno i strašno? Za što će n a m . onda ovaki lijepi i korisni propisi našega „Štatuta ‘ ? Izmjena misli korisna je i naregjena u svim prilikama, ‘ ama li u stanju, kao što je ovo, što se u njem nalazimo mi muslimani Bosne i Hercegovine. Vrhovni vjerski organ najprikladniji je da saziva i rukovodi ovake sastanke, pa kad nam već do sad nije dao programa za zajednički rad i djelovanje (a obećan je i svak mu se je nadao), n e k a b a r s a d s a z o v e š i r i s a s t a ­ n a k , na k o j e m b i s e p r e t r e s l o n a š e j a d n o s t a n j e i d o n i j e l e b a r s m j e r n i c e za a k c i j u u n a r o d u , k o j a se v i š e ne m o ž e i ne s m i j e odgagjati. Sazvati širi sastanak prva je i najpreča dužnost ulema-medžlisa. Bez tog on ne će izvršiti svog teškog emaneta i dužnosti prema Bogu i ovom za^.jštenom i napuštenom narodu. Šta vi mislite, mufti efendije?... IV. „Opominji, jer opomena koristi muminima". K u r ’ a n (a. š.) Da još jednom ponovimo Talutovu priču i njene konsekvencije. Vršeći božansku zapovijed o suzbijanju zla krenu Talut sa šačicom sSbirS proti ogromnoj premoći na­ silnog Džaluta. Nije ga smetalo, što je većina Beni 12 Israila bila neiskrena, lakoma i nestalna. Ne pomete ga ni njihova izdaja na rijeci kušnje. I — iznese po. bjedu, jer je praiskona odredba Svevišnjega! k o j i n i j e ’r a z i o d z l a i o p a č i n e , da pobjegjuje hak i pravica. Vječni i Pravedni suzbija ljude jedne s dru­ gima i na taj način podržava red na zemlji. Slijedeći ovaj Božanski hikjmet naš Poslanik i njegovi odani Sljedbenici ne klonuše duhom ni u naj­ težim časovima, nošahu uvijek visoko stijeg Istine i p ravjce i — izvojštiše potpunu pobjedu. I s l j e d b e n i c i im se m o r a j u d r ž a t i i st og p r inci pa: nikad kl onuti d u h o m i uvijek bi t i p u n i p o u z d a n j a u p o h j e d u d o b r a . 1 k a d im se n a j v i š e s t i j e s n i , k a d i m se nad g l a v a ma n a d v i j u n a j c r n j i obl aci , b a š t ada mo r a j u p o d v o s t r u č i t i s v o j e n a p o r e i vi še nego i k ad a biti puni p o u z d a n j a u s p a s i p o b j e d u d o b r a . „ Oč a j j e s a m o k j a f i r s k o svoj st vo". . . Vjersko je prestavništvo u p r v o m r e d u po­ zvano, da se drži ovog principa i da ga propaguje u najširim slojevima naroda. To mu je emanet, pa mu m smije hijanet učiniti... * * ia se je malo stijesnilo i mnogi misle da je 'očei. . ašeg konca. G l a v e b r d u , slapčine! Očaj sm prilijepiti za islamska srca. Obratite se Islamu le >selamu, koji reče: „ M u s l i m a n i s u k a o zup o d č e š l j a : v e ž e i d r ž i j e d a n d r u g o g a 1. . M o r a t e u z a j e d n i c u ! " takogjer su njegove uzvišene riječi. Kad je jednom prilikom došao m?gju ashabe i zatekao ih u halkama, dobacio im je ove riječi ukora i zlatne pouke: „ Š t o v a s t o v i d i m u h r p i c a m a"? Držimo se gornjih uputa i progjimo se šupljeg izgovora naše inteligencije: „Šta će m o : po­ zvani se ne miču!" Izbacimo i nesretnu tužaljku naše ehalije: „Šta ćemo mi, kad ulema šuti in e miče s e ? “ Sve je je to šupalj laf i prazan izgovor. Da vam pričam jedan sjajan dogagjaj iz još sjaj* nije islamske prošlosti. Kad je Hazreti Omer preuzeo tešku dužnost hilafeta, držaše govor, u kojem je sa minbera pozvao svijet, da ga upozori ako bi se u č:mu odaljio od šeriata. Pokazavši mu posjeklicu reče jt dan ashab: „Ako ne m^gne drukčije, ovim ćemo poprav­ ljati tvoje pogrješke". Je li buktisao inače upaljivi O m er? Jest, ja! Mjesto srditog naloga, da se progoni onaj, ko se halifi prijeti posjeklicom, Omer je izgovorio ove historijske riječi: „Hvala Bogu, koji je dao sablje, što će ispravljati Omerove pogrješke"!... Eto to je pravo islamsko shvatanje. Time su pobjegjivali prvi muslimani. S v i j e s t a n v o g j a p r e d — s v i j e s n i m S l j e d b e n i c i m a . Tu vam je od­ gonetka njihova napredovanja, ali i — našeg nazado­ vanja. Jer nema dvojbe, da se hadisi šerif o hrpicama može izgovoriti i riječim a: „Pozvani, što nas to gle* �Broj 11. i 12. ,BISER' date u hrpicama?", kao što se mtže i mora reći: „Ulemo, velika i mala, što nas to gledate u hrpicama?"... Zbacimo već jednom lance mrtvila i zagrmimo muški i jednim glasom : „Ulema-medžlise, što nas gle­ daš u hrpicam a? Što nas ne sazivaš i s nama se ne zdogovaraš? Pozvani, što se ne mičete?"... Bog nas ujedinio u ovom poviku! Ve m in h u t— — tevfik, dremovni narode, malodušna inteligencijo!... Čujte kako lijepo tepa jedan pjesnik! Dolje sa mrtvilom nezvanih i pozvanih i slijedimo svi krasni doziv: „Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav, - U grudim’ nosiš, brate, srce cijelo ; N e k l o n i d u š o m, i d a n i j e s i m l i t a v , P u t v e d r a n e b a di ž i s v o j e če lo !* ... Strana 165. jednom zajednicom ubilježene su ■na prvom mjestu u . Kuranu, sunnetu, igjmau i »kijasu« (pravnička analogija). U kratko, kad se rekne Islam, treba pomisliti ne samo na neke dogme, nego na jednu zbirku pravila koja uregjuju socijalno-pravni položaj, kako pojedinaca tako i zajednica. Svi civilni i kazneni zakoni islamske države postoje u islamskom pravu. Prema tome se islamska vjera i razlikuje od drugih vjera. Kršćanstvo i Judaizam su razmjerno ograničeni. I sada, kad je Islamsko Carstvo gotov propalo i kada su Muslimani pođregjeni tugjinskoj upravi, sljedbe­ nici Islama su u privatnim poslovima podvrženi svojim zakonima. Svjetovna pravila Islama, osnivaju se na vrlo važnim i čvrstim principima. Da su ovi principi do danas oču­ vani i da se je po njima islamski svijet ravnao, islamske države ne bi propale. Neka se nimalo ne sumnja, da je jedan od važnih uzroka opadanja Islama, napuštanje i M. 0 . Narcis: zaboravljanje' ovih svjetovnih pravila. Dakle da Islam mo'gne u budućnosti ponovno napredovati, treba se vra­ tili starim principima, i starom islamskom državnom si­ i. stemu . o To. ne bi bila nikakova reakcija,, nego naprotiv na­ Na mjesečini. predak Izbl’jeđeše noći svjetlom zal ene, Odi no ponavljamo: Uzrok je padu Islama napuš­ Pa u perivoju šutljivo se gase; tanje njeg općih političkih pravila. Ko svileni nagon zaljubljene žene Pošio je Islam primio političke metode, njemu stra­ Muzika se sfera razli na terase. ne, opi me I rotivne apsolutističke zajednice, morao je orobasti kao ržava. A neislamski su narodi, u ovim za­ Nad prisjenkom strepnje u rimu se splir.n dnjim vren ivitma, primili Islamu slične političke usta­ Kroz polusan kiše magična finesa; nove i fl .redovali. Modri peysaž njezin, što ko priča sinu islamsko se Carstvo ni malo ne razlikuje od današ­ U zjenice ptica nostalgiju stresa. njih ustavnih i liberalnih država. U ovoj republici, ne Grančice se cakle svjetle draži pune smije biti apsolutizma samovlade i samovolje. Islamske 1 s kapljama kiše mjesečinu trune, države, koje su se pojavile nakon rasula velikog Islam­ Sklapaju se srca večernjih cvatova; skog Carstva, đa očuvaju prevlast napustile su liberalne metode Islama a to je dovelo, da je Islam kao svjetovna Svud prskaju boje koketno i fino, vlast morao propasti. Samovoljni vladari, okrutni dr­ Mlaz je neki sjajni sokove im pino, žavnici i'uplivni vojskovogje, da mognu tiranski vladati, I planuo žar«m diskretnih cjelova . . niiesu dozvoljavali narodu, da se umiješa u državne po­ slove i nijesu ga mogli slobodnim gledati. Ukratko, oni Višegrad, 30.'V. 1918. nijem htjeli vršiti propise Islama, koji se tiču vlada­ nja. Ovoga je posljedica bila ta, da su se zaboravili po­ litički nrooisi Islama, ko;: su osigurali bogatstvo i buDielal Nuri: deće blagostanje jednoj državi, radi čega su se i islamske države morale raspasti. Narod ie bio u ropstvu i u: is­ lamskom se svijetu pokazivali znaci opadanja. Nestalo Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. ie i intelektualnog života. Zlonamjerno se zabrani igjtfhađ S turskog prevodi: Salih Bakam ović. i nastade današnje stanje. Glavna načela Islamskog Carstva zabilježena su u (Nastavak-1 jednom zvanično izdanom dokumentu, sa potpisom Pirizađe SaWib-beya, koji je zasjeo na mešihatsku stolicu na­ Islam nije samo jedna religija, koja se tiče savjesti. kon zasijedanja Sultan Mehmed-hana. Iskm je istovremeno jedna vjera i jedan državni sistem. U ovoj je važnoj poslanici, opće pravo sa islamskog Temeljna pravila i metode, koje su nužne za vladanje gledišta posve jasno rasHimačeno Kako sp razumije iz Iz »Prolaznih utjeha«. Panislamizam. Islamsko carstvo. �Strana 166. ,BISER" Broj 11. i 12 Halifa nije apsolutista; nemože samovoljno vladati. On nema prava na osobno veličanstvo. Bluntschli u svome djelu »Umversalno opće pravo« veli: »Budući vladar persOniifikuje veličinu i moć države ima pravo na veličanstvo i posjeduje ga i kad odstupi sa. vlade« Islam, joji je uzvišeniji od svakog materijalnog Neki 'Evropejci, koji su Islam malo ili novršno pro­ sjaja ’ i raskoša, ne priznaje ovog prava. Prijaš­ učili na žalost sm atraju islamska prava i osnovna na­ nje se Halife mijesu razlikovali od ostalih Musli­ čela Islama, kao oprečnim, materijalnom i intelektualnom mana. U šerijatskim knjigsma inr.ide pravilo, po kojem usavršavanju ljudske zajednice. Oslanjajući se na ovu su Halife odgovorne i u pravnim i u kaznenim predme­ ozbiljnu i zvaničnu poslanicu, koja je strogo u skladu sa tima. Hilafet se povjerava jednoj osobi nakon narodnog islamskim pravoslovljem, tvrdimo, da napredak sprije-. glasovanja te prisege i poklonstva izbornika. čava zabacivanje Islama a ne Islam. Napredak nije izapriV Razjašnjenja o Halifovu izboru, poklonstvu i pri. ječio Islam, nego nasilje samovoljnih vladara i držav­ šegi, te o načinu, kako su se prve Halife imenovale, iznika, koji su smetali, da se Islam razvije. nešena su u našem francuski pisanom djelu »'Droit public Ako se povijest Islama dobro prouči, uvidjeoe se, et .rislam« i u »Mavendi«-noj knjizi »El-Alkjamus-Sulda uzroci njegove bijede leže u tome, što se nije .primje­ tanijjetu«. Zato nalazimo suvišnim to ovdje ponavljati. njivalo njegove političke principe. Krivnja dakle nije kod Muslimani su dužni Halifu birati. Ovo, u pravom Islama, nego kod1 islamskih državnika i velikaša. smislu, nije drugo, nego evropski tako zvani »obligafn? Prikaž’imo u nekoliko rečenica ove političke principe: izbor«. Kako stoji ti poslanici Sahib Munle, pošto je Kao i kod novh ustavnih država — govorimo oslanjajući Kuran upravljen na sve Muslimane bez iznimke, svak je se na istu poslanicu — i u Islamskom Carstvu su tri zadužen (mukelitef) političkim poslovima. Kao što je u glavne vlasti: Halifa ovlašćuje (tenfiz) ministre i držav­ Staroj Grčkoj i u Rimu svaki gragjanin, ma kakvo ponike da izvršuiu; to je eksekutivna vlast (kuvvei igjraijje). bno zanimanje imao, bio dužan da gleda državne po­ On opunomoćuje šerijatske sudije (kadi vc naib), da iz­ sle, t tako je u Islamu svaki pojedinac dužan, da radi vršnim pravdu, čemu se kaže sudbena (pravna!) osuda što . jjepo i dozvoljeno, a da izbjegava što je ružno i (hulcjm ve kada); to je pravosudna vlast 0 <iweJ atdlije) zabran!eno (emr bil-maruf, ve nehj an-il-munkjer). Pravnici i učenjaci (fukaha ve ul°ma) ovlašteni su1, da iz- Biće da sto ovo znači i sistem općeg prava glasovanja, daiu pravničke odgovore (fetva) i njiho vom se poslu koji u Lvropi sve više napreduje. Islam ne priznaje slokaže zakonodavstvo i dazor (tšri ve m ui''kabel; to je je\ i u i irodu. Jednakost za svakoga postoji. Svak je za­ legislativna ili zakonodavna vlast (kuvvei tesri’ijje ve ja dužen čuvanjem i održavanjem šeriata. Dakle jedna osokamini jje). Legislatlvne odluke (fetavai tešriiijje) mogu b. nemože postati Halifa, dok je cijeli svijet ne potvrdi. 6tupiti u zakonodavnu krjepost, jedino sa potvrdom vla­ Narod je dužan izabrati Halifu potpuno slobodno i da­ darovom (uhfr-l-emr). Ova se metoda danas provodi kod leko od svakog utjecaja. A izabrana ličnost primorana je svih ustavnih država. da i>osk)ve uđešava prema šerifu i zakonima, i da sam po Francuska i Engleska moradoše premetnuti mnoge svojoj volji ne vigja poslova. Kako je rekao isti Sejh-ulkrvave ustanke i revolucije dok se odlučiše, da prime i Islam vjemci su dužni državne poslove nadzirati: i nad­ odaberu ove metode, a Islam je odm ah istodobno sa nje­ gledah'. govom objavom ove metode postavio. Po sveČevim je riječima svaki Musliman sudionik u Nekada, kako priznaje BJuntschli, javne su skupštine, narodnoj vladi i dužan se je protiviti ako vidi' da su dr­ bile sastavljene isključivo ođ velikaša jedne prijestolnice. žavni poslovi nezakoniti, protiv Šeriata ili štetni po opće A Islam je u političkim stvarima svakom Muslimanu dao narodne interese. jednako pravo. Merhum Sahib-bev, nakon što je u svojoj poslanici Islam sačinjava jednu veličanstvenu republiku. Na ODŠirno i potanko govorio o izboru i zakonitosti prave­ čelu i vodstvu (imamet) ove republike, koja opstoji su dnih Halifa (Hulefai rašidin), pripisuje bijedu Islama na­ tri sile, nalazi se jedan Halifa. puštanju ovih metoda i povećavanju saobraćaja Musli­ Halifa je osoba, koja nasljeduje sveca i zastupa ga mana na drugim narodima. Merhum prelazi s ovih ob­ u svjetskim .poslovima. I svaka riječ, koja je u skladu sa jektivnih razlaganja na subjektivna razlaganja i .izbor pravničkim odgovorom, kojeg izda halifina zakonodavna na Hilafet Sultana Mehmed Hana V. dovodi v. sklad sa vlast mora se poStivati isto tako kao tekst Kurana i ha- šeriatom. đisa (nass). Ovaj Halifa ili Imam nije neodgovoran kao Dakle Islamsko carstvo je po svojoj šuštini demo­ predsjednik Franceske Republike. On ie odgovoran isto kratska, to jest, narodna vlada. Pravila slobode, jedna­ tako kao i predsjednik Sjedinjenih Država Amerike. Ne­ kosti i bratstva temelj su Islamskom Carstvu. U Islamu ma svojstva svetačkoga. Kada je Midhat-paša izdavao su nepoznati aristokratski staliži. Svi narodi, čim su pri­ ustavni zakon, ovo je svojstvo svetosti nepažnjom preveo mili Islani prošli su se ovih razmirica. Osobito bratstvo s fracesfcoga i pogriješio da ga je ostavio bez promjene. je najferaeljnije pravilo Islama. zvaničnoig razlaganja Piri-zađe, Islam nije zadnje uto­ čište apsolutističke, teokratske Mi đuhovnjačke vlade. I ne sačinjava, kako to neprijatelji vele jednu državu fanatičara.^Ova vjera ne miješa duhovne i materijalne stvari kao što to čini »lamaizam« u Tibetu. �Broj 11. i 12. Strana 167. ,BISER‘ šta više mi nalazimo suvišnim u ovoj knjizi doka­ zivati koliko je Islam demokratičan. Jer nije nužno po­ navljati ono, što sami zajedno. Sve smo ovo razjasnili i dokazali i u gore spomenutom našem djelu Droits public et rislam «, koj ismonapišali za strance u svrhu razjašnjenja ovoga predmeta i obrane Islama. Nakon ovih razlaganja proučimo malo zašto je Islam kao moćna država morao propasti. Da je Islamsko Carstvo- slijedilo ove principe, bez sumnje bi sav islamski narod sudjelovao u upravi i kao posljedica toga osposobilo bi se mnogo osoba za uprav, ljanje i obranu Islama. Islam je zadužio sve svoje sljed­ benike bez razlike, da sudjeluju u državi. Ali tirani i prvaci absolutizma, da bi mogli svojom voljom prodirati nijesu dozvoljavali narodu, da sudjeluje u državnim pos­ lovima, zato su države koje su oni osnivali bile kao nji­ hovo ili njihovih dinastija vlasništvo. Zato su sa njihovim nestankom i države propale. Islamsko Carstvo ne trpi pocjepanosti, jer ne smije postojati nego jedno Islamsko' Carstvo. Pojavom ličnih težnja došlo je do razdora, a razdor je kao svagda prouz­ rokovao odvojenje. Zbog nasilja i absolutizma islamsko se bratstvo nemože ostvariti. Povećavanje zapovjednika pomnožilo je stranke, a ovih pak slobodno razvij: nje. s napredovanje prouzrokovalo je ustanke i pojavu raznih raskolnih sekta. Posljedica je toga bila, da je n .stalo lju­ bavi1 rnegju Muslamanima. Kako ova manjkavost ljubavi uništava svako 'društvo i svaku državu, tako je ubi ,:ala i pad Islamskog Carstva. Nije nužno ovo obrazi iti i nrinverima potkrepljivati. Ako se oočevši od velikog raz­ dora, poviiest Tslam? nrouči, nažalost naići će se samo na rrakticiranje ove od nas postavljene formule. Ako se od doba Muavije pa do Abđuf Hamidova vladu ja promotre dogagjaii.i poslovi, naći ćemo s° pred ieđnorr te istom nesuglasicom. A jednake razmirice su svagdje prouzrokovale i1 jednake nesreće Razdor, nesloga, rasijanost sila, sebične težnje dr­ žavnica, megjusobne svagje vladara i pojava raznih sek­ ta uništile u An dalu zli i i tehnologiju to jest tehničku i materijalnu civilizaciju, koja bijaše toliko napredovala. Ove su svagdje koristile samo neprijateljima, a Islam je bio uvijek primoran, da se drži pripravan na obranu i otpor. Na veliku anarhiju ošugjem Muslimani odasvud su protjerani, svagdje poniženi i crtali su bez snage i pomoći, a to je dovelo, da je neznanje i fanatizam svom snagom počelo nastavljati svoje uništujuće djelo. Ova materijalna rasijanost pokvarila ie i moralno i duševno stanje Islama. Naprosto moć se volie u Islamu poremetila. A prezir i mržnja vladara prema podanicima te njihov način uprave, kojeg su slijedili podržava mu­ slimanske narode u jednom stanju bez ideala, nazadnim, rasijanim i nesposobnim. Ali jedino što nas može utje­ šiti jest to4 da Islam, bez obzira na ove nedaće, nije na­ pustio svoju vezu sa vjerovanjem, nije asimiliran f prema tome nije počeo opadati Radi toga, kako se to misli, nije teško probuditi jedan ovako veličanstveni elemenat; oso­ bito ovo nije nikako absurdum. Jedna električna struja, ponovno nadahnuće osnovnih načela Islama u duše Mu­ slimana sačinjava jednu takovu snagu, da se nemože prama njome stati. U kratko, glavni uzroci propadanju Muslimana jerenje igjtihada i zabacivanje temeljnih pravila Islamskog su enerazlikovanje tehničke i istinske civilizacije, zatvoCarstva. Da Islam nakon njegova opadanja opet zasjaji i procvate ne postoji drugog lijeka osim odvojenja tehničke i istinite civilizacije, ponovnog otvaranja igjti­ hada i povratka na osnovna načela islamske politike. (Nastaviće se). Jusuf Tanović: Bolesnik pod brojem 11. Liječnici su svakako imali pravo, kad su tvrdili, da je kaplar X zanimljiv pacient. Njegovi odgovori na pitanja o stanju bolesti bili su liječnicima zanimljivi. NT: Tova svijest i pri nastupima najžešće vrućice preneral da je tim više, što je on bio neotporan čovjek, kad bi - i najmanje što tjelesno naprezao, pa je poslije svakog napora malaksao i bio nesposoban, da išta misli i osjeća 1 bolest mu je bila osobita. Dobio ju je služe u austro-ugarskoj vojsci tamo negdje ispod drevne Kroje, amautskć Meke po uspomeni na Skenderbega. Po liječničkom a i po njegovu mnijenju bila je lo neka osobita tropska bolest, koju su liječnici strpali u diagnozu: »Katarh Gelbsucht« samo radi toga, što nijesu znali pravog imena te »osobite tropske bo­ lesti«. Radi pacientovih prituživanja na bolove u trbuhu promijenili su diagnozu u — Darmkatarh. X je prvi puta u životu zadobio jednu bolest, pa se je uplašio radi toga. Nekoliko sć dana otimao groz­ nici i nije se nipošto htio još na prolazu kroz M ostar javiti bolesnim. Putovao je naime na dopust kući nakon jedanaestmjesečnoga- boravka u zaposjednutim krajevi­ ma Srbije i Albanije, pa ga je želja, da vidi roditelje, vukla kući; a i odlučio je, da će se tamo javiti u bolnicu, ako mu ne bude bolje. Dva se je dana zadržao u Mostaru, ie bi li se oporavio, pa je istom trećega dana nastavio put. Cijelim je dugačkim putem osjećao neku slabost i umornost, nemir i zaplahirenost. Na upite suputnika, da li putuje na bolesnički d o ­ pust i na savjete njihove, da se što bolje umota, uvijek bi se zabunio i oštrim i povrijegjenim tonom odgovorio: Ne, ne, ne! — Što zar sam ja zbilja tako lošeg izgleda? pitao je sam sebe poslije takovih upita i nije se mogao oteti misli o teškoj albanskoj groznici i malariji. Često mu je jasno uskrsavala pred očma slika krupnim slovima ispisane table - m a l a r i j a , koju je vidio za svoje vožnje skadarskim jezerom pred jednim seilom uzdignutu �Strana 168. ,BISER' na dva visoka stupa upravo na obali toga jezera. Ni dvije hiljade bolesnika na groznici I malariji, za koje su mu pričali, da su smješteni u tome selu, nije mu sada nisako išlo iz glave. Govorili su m u i o čestim sluča­ jevima smrti megju tim bijednicima. — O, ne, o, ne, meni nije itako zlo! završivao bi on tu misao i stresao se kao čovjek, koji je teško breme skinuo s vrata, a oči bi mu se zalile suzama. Neraspoložen za razgovore povlačio se je u svoj kut i nehotice se podavao mislima, koje su ga poput roja pčela salijetale. Sad je mislio o svojim vojničkim doživ­ ljajima i osvježavao dojmove i utiske o krajevima, kroz koje je prolazio, o ljudima, koje je sretao, i o bitkama koje je promatrao, č a s hi se opet sjećao davno minulih zgoda djetinjstva, pa opet onih svoga gjakovanja. I nekim čudnim utjecajem raspoloženja sve bi te zgode zaklju­ čivao bolešću pa i — smrću. — Sjećao se do potankosti bolesti i smrti, svoje starije sestre, pa opet nezgode, kad mu je stric spao s konja, što mu je zadalo smrt. Sjetio se i onog malog parka, u kome se ustrijelio neki gjak radi neuzvraćene ljubavi. — Zbilja sam lud, kad mi sve te gluposti dolaze na pamet — promumljao bi i još se jače šćućurio u svom kutu, ali se ne bi mogao ot*>J' mi­ slima. koje su ga orotrv njegovoj volji zaokupljale. Ponavljao je u pameti i sve neznatne bolesti svoje: glavobolje, bolove u stomaku itd. Žive l i o u kinema­ tografu prikazivala mu je uobrazilja i one dvije r ‘zgode, kad je bio pokvario desnu, pa i lijevu ruku. Vidio je tačno, kao đa je sad na bilo, 'kako 9e je cti. kao sa stoga slame uz smijeh i veselje djece, koja su s ijime igrala Cara-igre, te kako si je ozlijedio ruku i otišao kuč' plačući gdje je p o savjetu dobro mu poznate babe-komšiniov do­ bio kaveni mlin, da ga valja, što mu je zadavalo veliku bol, ali mu i pomoglo, te mu je ubrzo ruka ozdravila. — Nemanje živo uskrsla mu je u sjećanju i druga nezgo­ da, kad je kao malo gjače drugog razreda gimnazije bje­ žao kući na ručak nakon ođležanog đvosatnog zatvora gladan kao psetance. U zurenju se srušio na mokrom pločniku i ozlijedio si ruku. Plačući došao je kući i nreko suza pojeo je supu, na tek onda otišao đa potraži liječnika. Iza th misli opet se je prenuo i opet skutrio u svom kutu i nikako se nije mogao oteti pretresanja ovih i sličnih uspomena, kojima je uvijek završna slika bila — bolest u raznim prilikama, čudnovato, kako mi sve to dolazi u pamet! pomislio bi i uzdahnuo. Sutradan, pošto je prispio kući, otišao je u bolnicu, gdje je bio pregledan. Liječnik je izrazio sumnju, đa bi Sutradan, pošto je prispio kući, otišao je u bolnicu, udaljenu nekoliko kilometara od njegove varošice. — U bolnici je bio smješten u odjelu za sumnjive bolesti, oda­ kle je iza nekoliko dana bio poslan u sobu 25, gdje ga je bolničar smjestio na krevet broj 11. Ispostavilo se, da je liječnikova sumnja, da bi mogao biti tifus, bila neispravna, ali je za to h& jedna veoma lika groznica, tako da je X više puta i u razmacima do Broj 11. j 12 osamnaest dana imao preko 40 C. Smo je tada vsdromašni kaplar počeo gubiti svijest. Bio je! jednu cijelu noć u posebnom i čudnom stanju ni sna, ni jave. Niti je spa. vao, niti je bio budan; i, da ga sada pitate, ne bi vam umio reći, da li je ono bila stvarna i živa istina ali je •amo sanjao o tome, kako je sam prisustvovao vlastito, me pogrebu. Redovito bi uzdrhtao, kad bi mislio na to i gonio je tu misao od sebe' kao nečistu i nedostojnu, ali jfe kinematograf njegove uobrazilje gotovo izazovno prikazivao pred njim taj strašni film o njegovu prisustvu pri vlastitome pogrebu. Mimo i odmjereno pomicala se naprijed povorka sa tabutom, na kome je počivalo nje­ govo vlastito tijelo prekrito komadom crne čohe. On je sa hladnim i ukočenim raspoloženjem iz razdOznalosti pristupio povorci na skretu jedne ulice znajući, da ova masa svijeta iskazuje njemu samome posljednju počast. On vidi tačno, kako je i bilo, đa ga poduzimlju srsi, ali se trsio, da održi mir i dostojanstvo u njegovom po­ ložaju osobito potrebno; ta on prati sebe samoga do hladne grobnice. Pa i to mu se prikazuje, kako mu je bio veoma čudnovat taj njegov slučaj— Kako je to mo­ guće, da je moje »ja« dvostruko, da ja imam sasvim ista dva tijela (ono u tabutu i ovo u pratnji) i, valjda da sam m io i dvije jednake duše prije, nego li je um ro onaj »ja« šlc evo pratim, da ga sahranim u crnoj zemlji? — stav 'e sebi to zamršeno pitanje i slijedio istu misao: Ja dobi znadem, da nijedan čovjek ne bivstvuje dvo■ nikim aterijalnim i radi dviju tijela i dvama duševnim tim Ne poznam nijedan slučaj dvostrukog čovjeko■ j? a isto tako ni kod ostalih vrsta životinja nije do sacri - koliko ja znam — poznat nijedan takav slučaj. T‘ ., icako je onda moguće, da sam ja bivstvovao dvostruko do ovoga časa, a đa toga ni com nijesam prije ne samo znao, nego ni slutilo? završivao je to svoje m udrova­ nje ovim upitom, koji iz njega proizlazi. Nije moguće, nije moguće! uzžurbano je govorio, kao da hoće nekoga zastrašiti i opet bi Odmah s užasom nastavio: Pa, ipak ie moguće. Eto, ti pratiš sebe na gro­ blje i iskazuješ si. posljednju počast — dodavao je s ijetkom i zaprepaštenom ironijom; i malo je trebalo, da prasne u ledeni i suhi smijeh, Smijeh jednoga mrtvaca, kad ti nenadano progleda i dogje do sebe: a ono, što je bilo na snu ili na javi, stalo mu se je sada prikazivati tačno i jasno, kako mu se je dogodilo (kako je u snio) jeza ga podigje, pa uplašen stade se jače umotavati « pokrivač j poče se pitati, da II je ta strahota živa istina ili je to on samo snijevao. — Da se je tada netko prikučio njemu, čuo bi ispod pokrivača tiho, nemoćno i plačno: O, Bože, Bože, kako sam ja nesretan! Valjda je vrućina bila uzrok, te je njegova fanta­ zira živo djelovala za čiiavo vrijeme njegove bolesti. I. kad bi mu toplomjer opadao, pomalo se smirivala i inače snažna njegova fantazija. Aili je ipak uvijek ostajala toliko jaka, da mu se misao nije nikako slabila —. premda ioj se uklanjao i htio je se otresti —, nego ga je nepre­ stano salijetala preskačući sa teme na tamu, sa predmeta �&0] 11. i & na predmet kao pčela sa cvijeta na cvijet. To, da se nije mogao oteti misli, silno ga je umaralo i mučilo, pa bi često pod pokrivačem tiho, da nitko ne čuje, proplakao shrvan teškim umorom. — Da, da, to je sudbina moja izgarati ovdje u groznici, a imam toliku volju za životom. O, pusti me, spasi me! Ja hoću d!a živim, ja mo­ ram da živim! Lijep je život, koga sam ja istom počeo okušati. Pusti me, bježi od mene prokleta bolesti, ja sam zdrav, zdrav kao jelen. Zdrav i jak. Jak, da smrvim i uništim sve. Ne vidiš li, kako teče snaga žilama mojim? Pogledaj, kako ona struji žilama i hoće!, da se polomi, kap što struje i lome se plahi potoci! O, kako sam sna­ žan i silan! i — najedamput bi iza ovakovog ushićenja klonuo i osjetio svu svoju nemoć i malaksalost. Došla bd depresija na čas, pa bi postao nesposoban da misli i osjeća. I misao bd mu časomrčno prestala kljuvati, kao da je zastala cijela mašinerija organizma njegova. Tada - U onakovi momenti bili za njega najlakši, najpodnosijiviji Bilo je vremena, kada ga je vrućica i slabost puštala pc cijelu nedjelju, a i dvije, dana, kao da su mu na* uroice davali jedan rok, da prikupi novih i svježih sila. kako bi ga poslije mogli jače mrcvariti. Ni za ova! o , uj dana nijesu ga ostavljale glupe misli, premda su redovito bile smirenije, blaže i — prirodnije. — Za jedr „■ovakove bezgroznične nedjelje, kad je prikupljao svježe stile, po čeo je upadno osjećati — zaboravnost. Stvari koje se čas prije dogagjale, činilo mu se, da se još nije . do* godile. Tako bi, n. pr. više puta pomislio, da vizua nije obdržavana, premda se pred par minuta dogodila. I ob­ ratno mu se pričinjalo za stvari, koje se nijesu dogoditi', da su netom prošle. Ova ga je zaboravnost plašila i otre­ sao se je, kao pogane gamadi. Na silu je htio, da bude uvjeren, ikako on ne zaboravlja ovakove stvari, i kako mu se ne muti ono, što tek ima da budć i ono, što je čas prije balo. Za ovakovih je dana osjećao i neko prije nje­ govome duhu strano raspoloženje strecanja, prezanja i čekanja, kao što bi uveli list, kad bi imao sposobnost osjećanja slična njegovome, osjećao za vrijeme zatišja, da je ono samo za to, da kašnjie s njime vjetar jače poIgraje. — I on bi se opet uzbunio, što bi izazvalo laku groznicu sličnu onoj ljubavnika, koje rastavljaju, a mi­ sao bi jače prokljuvala: Zašto me muči ova b o le st------ -...? Da, da, sad mi je jasno! Ja sam u 24. godini, a ona prokljeta eiganka — gatara rekla j e ------- Sjećam se, rekla je, da, ako preživi 24. godinu života, doživjet će i 40. i neznam k o ju ----------------Da, da, rekla j e --------sjećao se je i nasmijao se je oporo kao čovjek, koji je doznao nemilu tajnu. — Eto ti, približno se je svršetak ------------Da, ona je rekla, ako preživi 24. u ------------bij to je glupost — — pa ipak ona je re k la -----------i počelo ga je nešto stješnjavati i daviti, a on je nokte svoje zario u vrat i htio, da zadavi ono, što je njega davilo. — Što, zar da ja svršim sada, kad tako volim, da još požutim i kad sam istom uvidio, da mnogo toga Strana 169. imadem reći braći, svijetu lju d im a ------- ? Ne, ne može biti, ona je lagala. Lagala, lagala, lagala je g a d n o ------usopljivao se je kričući u misli, koliko ga je grlo nosilo. — Ja, ja, tako pametan, tako potreban narodu, svijetu — ------------jasno je vidio, kako je i u misli pocrvenio, ali ga to nije smetalo, da ugriizavši se za jezik proslijedi mi­ sao: Ja, ja, koji sam upoznao toliko svjetla, što je .do sada bilo ljudima pokriveno i koji imam toliku volju, da sve to otkrijem ljudima što su tako vruće željni svjetla ----------- 0 , o , nije muguće, da ću ja svršiti, a da nijesam otkrio svijetu (opet u misli pocrveni) ono svjetlo, što je u m e n i---------------- i ništa se ne žacajući (zašto, da se žacam?'pomislio je) nastavljao je dalje: Pa i zašto bi meni bilo sugjeno, da upoznam ovoliko svjetlo, te da za­ vršim ne rekavši nikome ništa i da sve ovo silno svjetlo ponesem sa sobom u gro b ? — A đa nije (tu bi se žacnuo ali i odvažno nastavio) sugjeno svima onima ili barem većini onih, što rano svršuju, da upoznadu golemo svjetlo, baš samo zato, što moraju svršiti, a da nikome ništa ne reknu? — O, kako je strašno misliti o tome sve­ mu! I, zašto moram o tome svemu razmišljati baš sada u mojoj bolesti, kad se spremam (tu je z a sta o )-----------da s vrška? — ------------? Hodiite, gledajte! Doktori, gdje ste? — ja sam zdrav, zidrav i smrt je od mene da­ leko, d.. ------------Nosite se, tornjajte se, ne gledajte takova šci kod mene. Ja sam pun svjetla — i moj je um najs" ;et% božijega. Sit sam gluposti i ne dolazite, da ti ite u mojoj blizini — čega kod mene nema; ne tr. ži e kod m en e ------- Smrt. Zar ne vidite, kako joj se rugam?' O u toga se prepao i obuzeo gia je neki ledeni znoj, od koga je i misao zastala. Sirota čovjek, neprestano je patio od slabosti živpca, koji su radi česte groznice bili u strašnoj napetosti; u napetosti, koju njegovi živci nijesu nikad prije osjetili. I, kolko god se on mučio, da ublaži i popusti tu nape­ tost, nikako mu nije uspijevalo. Neprestano ga je podgrizavala sumnja, mis?.o, bojazan — i nijesu mu nikako da­ vali mnogo posve m irnog vremena, da bi mu moglo služiti za oporavljanje i sabiranje duševnih sila barem onako, kao što je groznica dozvoljavala njegovome tijelu prikupljanje sila dozvolivši mu neki ukus u jelu, koje je po'rebno radi toga prikupljanja sila. Misliti! Čudnovato, kako mu se mišljenje i o samoj misli promijenilo. Misao, koja ga je prije gojila i kojoj se je svom dušom podavao, sad mu je postala odvratna, gadna, glupa. Zar baš glupa? Da, glupa. Prije je slijedio svoju misao do u tančine sa velikim zadovoljstvom, u sada, od kad mu je misao postala nestalna i prevrtljiva, otre'sao se je, kao gragjanin opanka. — Kolika razlika izmegju njegove sadašnje i ondašnje misli! Sadanja mu misao pada iz- skrajnosti u skrajnost. Njezine su teme različite i šarolike, i ona skakuće sa jedne na drugu, kao što leptir skakuće sa cvijeta na cvijet. Osobito joj je! pak svojstvo to, d a bira stolove, koji su neprirodni p o sebi i koji zastrašuju baš svojom neprirodnošću. �„biser- btrana 170. Misao ubija! Negdje je rečeno i, ako je to bukvalno uzeto tačno, onda ja mogu očekivati, da će mene ubiti moje misli, koje su postale bezgranično lude i bedaste u ovoj bolesti — umovao je naš sirota kaplar X, koji je u svojoj bolesti postao čitav mudrac lugjak. — Pa čemu ovo sve? I, zašto se ja muičim, bolujem, mislim i lagano se ubijam? Zašto, da ne načinim kratici proces sa sobom? ------------Da, to je misao, jedina pametna misao, od kad sara bolestan. Svršiti, ubiti se, to je nešto! Čemu da ži­ vim i patim se, da izgaram u mahnitoj albanskoj g ro z­ nici, dok potpuno ne i2 g o rim ,------------A, kuda s onim svjetlom, što je u tebi čuo je neki drugi glas, koji se plaho javio. Do vraga i ja i svjetlo, što je u m e n i------Dokrajčite samo ove muke, što nemilo kose i haraju po mojoj nutrini — — Glupost, beskrajna glupost — — Život je s la d a k .------- 1 ja ću živjeti — — Je -li, da ću živjeti, moja draga albanska bolesti? — Da, ti ćeš živjeti čuo je tiho mumljanje i klokotanje u jednome kraju njegove lubanje, koje mu je odgovaralo. - - O, kako sam veseo i lud! Lud, bezgranično lud! Zar vi ne znate, da sam ja lud? Lud sam! Ha! ha! ha! Čujete li smijeh jednoga lugjaka? Albanija me ubila. Proklet." Albanija i sve, što je u njoj! Prokleta na sve ^ijekove-l A m in !-------- Ha, ha, ha! Što je Albanija kriva? — sirota zemlja, kći božja. Oni su krivi, što su mene poslali onamo. Zar oni? Ne, ne, tvoja je misao pogrešna, l u d a ------------ Ha, ha! Oni su krivi što su skrivili ovaj rat, ovo kolosalno hrvanje s poetikom, ali bez kraja i konca. Da, oni, o n i ----------- Neka. su prokleti! Amin! i-blaženi smijeh lugjaka, koji je riješio zagonetku pojavi se na izmučenom liou sirom ašnog k a p la r, bo ­ lesnika pod brojem 11 M. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih Fkapa. (Nastavak.) Bolnice kao učilišta medicine. Bolnice, koje se po perzijskom zovu m anstan ili bimaržstan, nijesiu služile samo za liječenje bolesnika, ne­ go su to bile visoke škole, gdje se učila medicina i tarmaceutika i one grane prirodnih znanosti, koje su s ovim u tijesnoj vezi, kao kemija, botanika i dr. Arapi su pravili svoje velike bolnice po uzoru zna­ menite stare bolnice u Gjundešapuru, koja je evala u doba njihova osvajanja i gdje su se ovi najprije upoznaii sa liječničkom znanosti starih Grka, Indijanaca i ostalh. Prvu bolnicu osnovao je Velid I. u Damasku god. $8., u koju je dao smjestiti sve one, koji su bolovali od džuzama (jedna vrfcsa opasne i prelazne kožne bolesti). Mansur je prvi od Abasovića, koji se pobrinuo za fopj U . i i j suzbijanje i liječenje bolesti i dobavio u Bagdad liječnik iz Gjundešapura. Ne spominje se, da je podigao kakvu opću bojnicu, nego samo ^K'uću slijepaca, siročadi i jz. nemoglih žena«, a misli se, da je on prvi osnovao lječi­ lište za umobolne. Harani Rešid je prvi Abasović, koji je osnovao veli. ku bolnicu po uzoru Gjundešapunske bolnioe. Glavni je liječnik te bolnice bio je Masoje (Masavejhi), a iza njegl( sin mu Johanna. Barmakidi su takogjer podigli jednu bolnicu pod svojim imenom, u kojoj oijaše liječnik incujanac Ibni Dohn. Za Bagdadom su se povodili i ostali gradovi u svačem pa i u bolnicama, Eeth ibni Hakan, vezir halite Mutevekjrla, podiže u Kairi bolnicu »Maristan-ul-megafir«, a za njim Ibni Tulun 259. g. jednu bolnicu pod svo­ jim imenom, koja je stajala 60.000 dinara (oko 1 milijun kruna) i u kojoj se liječio samo prosti narod. Koncem III. stoljeća eto već bolnica u Meki, Medini i drugim gradovima, a u IV. stoljeću nasta pravo natje­ canje izmegju halifa i vezira. Vezir Ali ibni Isa podiže jednu bolnicu u Harbijji (mahala Bagdada) 302. i po­ k eri ie svom liječniku £ bu Osman Dimaškiji. Liječnik .. r Ibni Sabrt otvori jednu bolnicu u Suki Jahjalu1 u Bag adu, a halifa Muactedir i vezir Ibnul furat podigoše, druge pod svojim imenom. Sada nikoše bolnice i u dru­ gim gradovima kao Reju, Nišapuru, M isiru (M. Kjaiuri) i ’igm vijestima. God 368. podigne sultan AduducLdevle B^ji Veliku bolnicu ■Llmaristan-ul-Adudi« u Bagdadu, u kojoj bijaše na* ešteno 24 liječnika stručnjaka za razne bolesti, operacije i liječenja, megju kojima se najstariji zvaše Šaur. Ova je bolnica bila na veliku glasu i brojila se kao prva. U VI. stoljeću podiže Nuruddin Zengi veliku bolni­ cu u Damasku, za tim Salabuddin u Kairu (Elmaristanul-atik) i drugim mjestima. Kalaun, mamelučki sultan, osnuje u Kairu 683. veliku bolnicu Elmaristamil-Mansuri, koje se ostaci i danas vide. Znamenita je 1 Muiejjedova bolnica u Kairu, podignuta 821, Velikih bolnica bilo je i u Perziji, Horasanu, Spamji i Africi. . Sve su ove bolnice bile lijepo uregjene i razdijeljene u odjelenja za razne bolesti, gdje su smješteni bolesnic. i sastavljeni po narodnosti i vjeri. Liječnici odjelenja u pratnji svojih učenika, sluga i čuvara obilazili su boles­ nike, pregledali ih i propisivali im lijekove. U posebnim se prostorijama držala predavanja o bolestima i liječenju, o lijekovima i njihovu priregjivanju i pravili pokusi. ■* U vojsci sultana Mahmuđ Seldžukije bila je i bol­ nica, koju je nosilo 40 deva. Koliko su imale važnosti ove bolnice kao uelišta, vij di se najbolje po broju i vrsnoći liječnika u to doba I pd zdravstvenim mjerama. Koliko se vidi po raštrkanim vijestima, bio je broj liječnika dosta velik. Početkom IV. stoljeća za halife Muktedira imao je Bagdad 860 ovlaštenih liječnika, dakle �Broj 11. i 12. JBI8CR“ osim onih, kojima radii njihove učenosti i općeg pri­ znanja nije trebalo izdavati ovilaštenica. Prema tomu bilo je tada u Bagdadu oko 1000 liječnika. U službi halife Mutevekzila (sredinom III. stoljeća) bilo je 56 liječnika kršćana. Liječnici su imali svoj red (zakon), imali su svoga starješinu, pred kojim su morali polagati ispit i dobivati ovlaštenje za liječenje. Najznamenitiji starješina (reis-uletibba) bio je u Bagdadu Sinan ibni Sabit, a u Kairi Muhezzibuddin Dahvar. Tako su isto ljekarnici imali svoj red, ,p ropisane ispite i stajali pod strogim nadzorom. Liječnici su bili obično vještaci u pojedinim stru­ kama liječništva, a bilo je i općih, a megju njima i žena, koje su uživale veliki glas. Ubtul-hafid ibni Zuhr i nje­ zina kći bijahu poznate liječnice, osobito za ženske bo­ lesti, te su pozivane u dvor Mansura m Andaluziji. Sposobnost i .vještinu arapskcnislamskiih liječnika pokazuju najbolje djela njihovih najvećih liječnika-pisaca, kao što je »Mulufcji« od Ebu Bekr Razije (Rhazes), zva­ nog »arapski Galen«, za tim veliki »Kanuu« slavnog filozofa-liječnika Ibni Siina-a (Avicena), »Tasrif« od Ebul Kasim Zehravije, »Tejsir« od Ibni Zuhra (Avenzodruga velika djela, koja su se čitala i smatrana najvećim autoritetima i na zapadu sve do preporoda. Opservatoriji kao učilišta astronomije i n i n Kad su se Arapi za Memuna upoznali sa djelima starih Grka i Indijanaca o astronomiji i matematici, lafiše se i oni ove grane znanosti kao i ostalih i svojim piou cavhn duhom i neumornim radom znatno krenuše na­ prijed u obje ove discipline. Još za vlade Mansura prevede Muhammcd Elfezzari čuveno indijsko djelo o astronomiji, zvano Sidhanta, (Sind-hind), zaslugom ibni Halida Barmekije prevede se i slavni Almagest1) (Almedžisti), a Muhammed Elharizmi zavede brojke i decimalni sustav indijski2). Na tim temeljima počeše sada Arapi raditi na svoj način. Astro­ nomske tablice starih Grka i Indijanaca popraiviše oba pomoću novih instrumenata, a u velikim gradovima nikoše velike zvjezdarnice, gdje se pomno pratili svi ne­ beski pojavi i kretnje tjelesa. Još za Memuna posmatrahu Arapi pomoću novih istnumenata nebo i sve kretnje u njemu. Iza njegove 9mrti niče djelo Erresadul-Menuunb, zbirka opažanja, koja su na njegovu pobudu činjena u šemasiji u Bagdadu i na brdu Kajson u Damasku, a nadzirao ih Jahja ibni Manh Alm agest od riječi magest i arap. izvj. člana al (el), prijevod djela »Syntaxis matematiCa« od Kl. Ptolomeja. *) Arapi zovu ove Znakove indijski, jer su ih od indijanaca preuzeli, a mi ih danas zovem o arapski, jer ih mi od njih primtsmo. Elharizmija, koji je izdao I Jedno djelo o arit­ metici i algebri, ovjekovječen je u riječ! „algorizam" (algorismus ili algarithmus). Strana 171. sur, veliki astronom (Kjebinul-muneddžMiuin), Halid Mervizi i Abbas Dževherd.3) Prvu zvjezdarnicu u Bagdladu (Elmersadul-felekji) podigoše braća Benu Šakjir, slavni astronomi i izumitelji mnogih astronomskih sprava, a Šerefuddevle zasnuje sre­ dinom IV. stoljeća zvjezdarnicu, kojom upravljaše ib u Sehl Kjuhi, za tim porodica astronoma Benul-Alem g. 425. U Egiptu je osnovana prva zvjezdarnica; na ime Hakjitnovo (umro 411.) n a b rd u Muikattam, koja je bila najslavnija, dok nije Hulago podigao u Maragi (Turkestan) zvjezdarnicu svjetskog glasa, gdje je učio i prosla­ vio se astronom i matematičar neumrli Nasiruddin Tusi, izumittlj savršenog astrolabiuma (usturlab). U z ovaj opservatorij podignuta je i velika knjižnica, koja je bro­ jila 400.000 svezaka. Timurlenk je osnovao jednu zvjezdarnicu u Samarkandu, a bilo ih je još manjih i viših u Isfahanu, Egiptu i Andaiuziji. U ovim zvjezdarnicama gojila se je sa astronomijom i matematika, jer je to bilo u uskoj vezi. Tu su učili i ra­ dili znameiti matematičari i astronomi osim gore nave­ denih još mnogi kao: Ebu Mašer Belhi4), Ahmed Elferganl5), Ibni Džabir Harrani zvan Battani"), slavni Ebul veta Bu/džani7), Biruni8), Kazvini, Dinaveri, Ibnul-Hajsem9). Bedii Usturlabi i drugi slavni učenjaci, koji osta­ više neizbrisiv trag na kopnu, m oru i na nebeskom i>vodu. Uhazen je učio ovu dovu svome učitelju: Bože, smiluj se duši Ebu Rejkama, j~r je on prvi napravio tab­ licu specif ne težine svih tjelesa! Ja pak, dodaje Draper, molim stog Bega, da dušu Alhazena pridruži duši Ebu Rejkama, jer je Alhazen prvi pronašao, da svijetle zrake iz svemira dopiru do našeg oka u formi krivulje, a ne pravca i tako korigirao pojam o položaju nebeskih tje­ lesa10). Da koliko bilo nadopunimo sliku starog islamskog učilišta i njegova nutarnjeg uregjenja, prikazaćemo sada ukratko uregjenje jednog takvog velikog islamskog uči­ lišta, koje je do danas ostalo poštegjeno od velikih oluja i sačuvalo se kao tip starih učilišta. To je veliko islamsko učiište Azhar ili bolje OžamjVul-azhar u Kairu. U ramazanu godine 361. (juni—juli 972.) otvore­ na je ova velika džamija, što je podiže slavni general Fatimovića Dzevher Elkjatib Essikilli, osnovatelj današnje 9) Oni su još tada ustanovili, da je put zem lje oko su n ­ ca u obliku elipse i proračunali, da je nagnutost zem aljske osi ,1 w 'Draper: Histoire du D eveloppem ent intellectuell de ’l Europe, 11. 315. *> Roznat sa svojim astronom skim tablicam a (zigi). A ( Ula 6su11 *astronomska acimuaMi ialn prevedena J. .... 5) Čija djela na evropske jezike. •) koji izračuna, da se zem lja okrene oko sunca za 365 dana i 6 sati. (D raper: Histoire da Develloppem ent intell. de ’l Aurope, II. str. 315.) ’) Poznat sa svojim djelima u trigonometriji. *) Prozvan prenosilac grčkih znanosti u Indiju i indijske mudrosti megju Muslimane«. •) (Alhazen), koji je prvi korigirao grčke ideje o^vidu i dokazao, da zrake svjetlosti idu od predmeta oku, a ne obratno. **) Draper: Histoire, II. str. 324. �Strana 172. „BISER” Kaftire. Vladari dinastije ;Fatimovića poklanjali su ovoj džamiji višu pažnju darovima i zakladama; Aziz-Nizar (365.—386.) podiže u njoj sirotište i učini je učilištem, a Hakjim (386.) nanovo je nadogradi i pokloni joj ve­ liki imetak. Ejjubovići, koji zavladaše Egiptom iza Eatimovića, nastojahu kao dobre Sunije izbrisati svaki trag Šiija. Ta­ ko Salahuddin zabrani, da se tu klanja džuma, jer se po šafijskom mszhebu ne može klanjati džuma na dva mje­ sta u jednom gradu. Tek za vlade Zahir Bajbersa (665.), koji džamiju nadogradi! i pobrine se za obuku,, dobije opet pravo, da se u njoj klanja džuma. Otada datira procvat ovog učilišta; osim pažnje, koju su joj posvećivali do­ maći, podizala ju je provala i pustošenje Mongola na istoku i opadanje islama na zapadu, kojom prilikom je veliki broj me dres?, propao. Muhamed ibnul-Husejin Elisird:, kairski muhtesib, nadogradi (725.) džamiju, a emiri toga doba podigoše medrese (706. Bajbars, 740. Akbuga Abđul-Wahiđ), koje su kasnije sastavljene s;>. Azhar dža­ mijom u jedan kompleks. Bešir Džamdar Nasiri (761.) podignu još gragjevuia, pokloni veliki imetak za sirotinj­ sku kuhinju, postavi jednog kariu za učenje kur’ana jednog profesora za hanefitsko pravo. Tada je napravljen i jedan šadrvan za slatku vodu, a Đževher Elkankabai podiže jedan mekteb uz džamiju. Velike novogradnje i zaklade za siromahe i učitelje, podigao j: Kait bey oko 600., zatim posljednji m?melučki vladar K jnšuh Figuri. Znamenite su novogradnje za vlade Osufcmlija »ku­ ća za slijepce< (Zavijetulumjan), koju je podigao 1148. Osman Kethuda Kasid-oglu. Megju velike dobrotvore broji se Abdur-Rahman Kethuda, koji 1160. puuiže ječmu veliku d bogato iskićenu maksuru, mihrab, minber i jednu početnu školu za siročad i odredi, da se u naravi izdavajir sve potrebe siromašnim učenicima Azhara. Francuska ekspedicija nije ostala bez tragova ni u Azharu, ali su kasniji hidivi nastojali podići sjaj ovog časnog mjesta. Godine 818. (1415.) boravilo je u džamiji oko 750 siromašnih učenika, megju kojima je bilo Perzijanaca, Magribija i drugih. Podijeljeni po narodnosti imala je svaka skupina svoje zasebne hare i rivake. Hare (pl. harA) je prostor za stanovanje, gdje su učenici ostavljali svoj mobiliar i gdje su spavali, a rivak (pl. ervika) su opet prostori izmegju dva i više stupova, gdje se držalo predavanje, raspravlj?lo, zikr činilo i inače po danu sje­ dilo i razgovaralo. Danas imacle rivaka 38, a hara 15. Iz imena pojedinih rivaka, u kojima su grupirani učenici po jeziku i pokra­ jinama, po mezhebu (ritusu) ili po zavjetima, vidi se naj­ bolje, koji su islamski narodi tu zastupani, pa ćemo ih ■stoga ovdje nekoliko nabrojiti. Rivak-(ul): 1. Essaida za Gornji Egipat, veliko i ugledno gla­ vno sjedište malikuja; 2. Haremejn za Meku i Medinu; Broj l i , i \2 3. Dakarim za stanovnike Senuora, Darfura, Vada- ja i dr.; 4. šavam za Sirce; 5. Djava za Javance i druge rz zadnje Indije; 6. Sulejmanija za Afganistan i H orosan; 7. Magaribe za sjevernu Afriku, veliko i uplivioj 8. Etrak za Turke; 6. Bimijje za Borno i okolicu; % 10. Džebertijje za Somali i okolicu; 11. Jemenijje za južnu Arabiju; 12. Ekrad za Kurde; 13. Hun ud za Indijance; 14. Bagdadijja za Irak i M ezopotamiju; 15. Hanefijja za hanefije uopće; 16. Hanabiia za hanbelije, vrlo malena; 17. Ibni-Muammer, priv. zaklada za svaku narod­ nost otvorena i mnoge druge kao Barabira (Berberi), Dakamat za stanovnike Ćadskog jezera i si. Učnici se zovu mudžavir (- un u pl.) zbog obita­ vanja i veze sa džamijom i talib (pl. talebat)-ul-ilm, »koji traži nauku ? Profesori se nazivaju službeno muderris (pl. un). Život i jednih i drugih je vrlo jednostavan. tasori su upućeni na dobrotvorne darove i dohotke zak. ; rijetko koji bude boljeg materijalnog stanja. Takogjt °tko koji studenti žive od vlastitog prihoda ili roditelj ke potpore; velika većina žive skrom no i oskud­ ni KoJ im u naravi dobivena živežna sredstva ne di ffiu. upućeni su na privatnu zaradu, kao obuku di'ece u privatnim kućama, učenje kur’ana, imamet u manjim džarr Jtima, kakav zanat i slično. M nogi zaragjuju kao pilari ili prepisivači u dvorskoj (hidivovoj) biblioteci. Kronika Azhara je puna nereda i pobuna studena­ ta; dolazilo je često do nesuglasica pa čak i tučnjave, koje su izazivale razlikosti u narodnosti i mezhebu, uskrata dotacije i slični povodi. Gojenje znanosti i nastava razlikuje se znatno od današnjeg modernog načma u Evropi, ali je zadržala veliki dio starog načina, koji je ipak dao veliki broj znamenitih učenjaka srednjeg vijeka, koji su znatno pri­ donijeli umnom razvitku ljudskog roda. 1 eologija je središte, oko kojega se kreću sve nauke u ovom*velikom učilištu. Na prvom su mjestu »tradi­ cionalne znanosti« (El-ulumuii-naklije), teologija i šerijatsko pravo, a onda »znanosti razuma« (El-ulumulaklije), filologija, metrika, retorika, logika i astronomija (samo za praktične svrhe kao kronologija i doba vjer­ skih dnevnih obreda). U ovu posljednju skupinu spadaju i druge discipline, kao lijepa književnost, povijest, zem­ ljopis, prirodne znanosti, matematika i druge, ali od srednjeg vijeka sve se više napuštaju i ukoliko se i sada uče, ograničene su na stare nedovoljne zbirke i djela1)') Šeih Tantavi, koji je predavao 1827. u Azharu, prije nego je otiSao u Petrograd, spom inje svoja predavanja Maka mata od Haririje i Muallakata po komentaru od Zevzenije i dodaje, da prije pjega —• koliko on zna - - nije to nlko preda vao. Enciklopedie des Islam, sub v. Azhar. �Broj 11 i 12. ,BISER" Ova podjela disciplina vidi se i u vremenu obuke. Običaj je naime, da se ulumi naklija, na kojoj se temelji vjera i vjerski državni red, uči jutrom, a onda ulumi aklija. Večer je za odmor, razgovor i zabavu te za ponav­ ljanje (meditaciju). Po polasku (frekveniaciji) dolazi na prvo mjesto pravo, jer ono imade najviše vrijednosti u javnom ži­ votu, a vrio su dobro posjećene i filološke i retoričke struke, naročito ako se ovamo pribroje mnogobrojne obuke mlagjeg arapskog naraštaja i stranaca Nearapa Od teoloških struka najposjećenija je opet dogmatička (kjelam, tevh-id), tumačenje kur’ana (tefsdr) i nauka o svetoj tradiciji (hadisi šerif). Odnošaj izmegju profesora i studenata je patrlarhalam. Studenti odaju svojim učiteljima najviše pošto­ vanje, rado im čine svaku uslugu, a zovu ih ustađ (mi bismo r d i majstor) ili mevlana (naš gospodin). Kod predavanja sjedi docent na maloj stolici od palme (gjerid) ili drveta ili prosto na hasuri, naslonjen na koji stup džamije. Studenti sjede oko njega u polu­ krugu (halka) kao kolegium. Predavanje se obično drži kojeg teksta (metn pl. mutun), ali većinom danas drži se predavanje kojeg komentara (šerha), koji se opet nado­ punjuje sa tumačem (hašije) i noticama (talikat, minhovat), a učenici bilježe zgodne primjedbe u fenjF i ili svojim priručnicima.Za ponavljanje služe se najviše kratkim, srokovanim vodičima. O ispitima nije prije bilo govora. 0o>a ma svje dođžbn bila je davno uobičajeni i d ž a z e t (ovlaš- oa), kojom je učitelj priznao učeniku, da je stanovui ti od -njega slušao i ovlašćuje ga, da može drugoga poc ati. Vrijeme poduke (ders pl. durus) prekida se sa du­ ljim kraćim ferijama (batala). Velike ferije traju tri mje seca redžep, šabani ramazan do iza bajrama, a manje opet do dva mjeseca iza toga, o kurban bajramu. Takogjer su svečanosti uz mevlid, rogjendan Muhamed alejhieselamov i sejjidina Bedevi et- Tantavije. (Svršiće se.) Nedžib 6ar*KČ: ' ^ ^ ’l flli Baba i četrdeset hajduka. D ram a u pet činova. Po priči iz Hiljadu i jedne noći. (Svršetak.) Prirordvanaesti. Pri j aš n j i , M c r g i j a n a i Abdullah. (Morgijana dolazi, a za njom Abdullah s defom u ruci.) Ali Baba (veselo): Ha, evo nam ih! (Morgijana počima da igra, poskakivuući i obila­ zeći okolo, a Abdullah stoji i udara u def.) Strana 173. Hodža Husejn: Zaista vrlo vješto igra. Ali Baba; Jesam li vam pravo kazao, kad sam re­ kao, da je vješta igračica? (Morgijana vadi iza pasa go nož, pa njime mašući po zraku, kao da će koga ubosti, izvodi razne vještine.) Hodža Husejn (začugjeno): Moram vam priznati, da ovake igračice još nijesam vidio. Ali Baba; Ne marim baš ni |a za besposlice, ali me ovako nešto (pokazuje rukom) veoma zanima. (Sjeti se.) Hej pusta mladosti, što mi brzo progje! (Uzdahnu.) Morgijana (svršila igru i hoće da od prisutnih na­ kupi što god na dar) • Sad mislim, da je dosta, te molim za dar! (Uzima def. te ga podkućuje prvom gostu.) Ali Baba: Imaš potpuno pravo Morgijana! Kada si nas tako lijepo igrom zabavila, treba da dobiješ štogod i na dar. (Hodža Husejn vadi novčarku, da je daruje, ali mu ona hitro i odvažno sjuri svoj go nož u srce.) Hodža Husejn (izdušući): Ah . . . i mene posljed­ njeg smakoste . . . Ali Baba (preplašeno): Za Boga Morgijana, što to uradi? (Potrči ranjenom gostu, koji se već mrtav izvali na šećiju. . Faik (trči): Oh, što to uradi? Oh! Za Boga? ta. lana (raskopčava haljine mrtvacu i vadi sakri­ veni ma hdite gospodaru, da to nije nitko drugi, nego tvoi i naš krvni neprijatelj harambaša. Kada sam mu p 'lijevala na ruke, opazila sam pod ogrtčem mač, te mi odmah hi jasno, da je to taj stari, krvožedni pas. A i danas,-kada ste mi rekli, da gost ne voli slanih jela, doseitilf! s m se, da nam je krvni neprijatelj, pa ne će da jede u našoj kući soli, koja je znak dobrog prijateljstva Ali Baba (vas preneražen gleda čas u Morgijanu, a čas opet u mrtva harambašu): Oh Morgijana, ti si mi spasila po treći put život. Kako da te za ovo sve na­ gradim? (FaiJ stoji i ovo sve začugjeno promatra.) Morgijana: Dragi gospodaru, ja sam dužna, da svaku opasnost koju opazim, da prijeti našoj kući, od­ stranim. Ali Baba: Za ovo sve čestita djevojko, što si me više puta od očite smrti spasila, prije sam te još kao robinju oprostio, a sada ti evo poklanjam svoga sina. Morgijana: Hvala gospodaru! Živio nam puno go­ dina! (Ljubi ga u ruku.) Faik (takogjer pritrči ocu, pa ga poljubi u ruku): Hvala dragi oče! Ja nikad bolje i čestitije djevojke i ne frnžim Ali Baba (radosno): E kad je tako, onda neka vam bude sretno! Od mene vam blagoslov, a od Boga sreća i berićet! Zastor pada. �Broj 11. j „ b is e r ; Strana 174. 12. Zbo» toga * mora zabacrt, * «*> ™ *<>vanje „ problematičnom p r a š t a m ) u , tz t o r e * ,e priTO(h Dr. Salih Kazazović. Savrcmcna filozofija i njeni sustavi. (Studia.) (N astavak.) Samo po sebi opravdano i nužno istraživanje odnošaja logičnog mišljenja!, po postojećoj stvarnosti, vodi po Duhringu uopće do rezultata, da se sve a' n t i n o m i e, protuslovlja i poteškoće, na koje razum (udara, a koje se nalaze sa onu stranu granioe mogućega iskustva, mogu na jednostavan način odstraniti. Tome u prvom redu služi Duhringov » z a k o n o i z v j e s n o j m n o ­ ž i n i « , kao i statuiranje novih poćihika, prvih uzrok žtd. Niu, ipak se može lahko uvidjeti, da taj potonji »za­ kon« ima istom onda svoju vrijednost, ako se u prvom redu radi o nečemu, što je izb ro jio , dakle o stvarima i eksistencijama, koje se dadu dijeliti, — a u drugom redu ako se množina istih čestica zamišlja kao nešto, što je gotovo, ili u najmanju ruku, što se momentalno svr­ šava i samo u sebi zavarava. T>a li se ove pređpostavke o djelivos+i materije te­ čajem dogagjaja u vremenu i prostom poklapaju, —0 tome otvoreno taj zakoni ne kaže ništa. Uslijed toga gubi to značenje svoju vrijednost za konstruiranje stvarnosti u svijetu, a i nazor o zajednici sigurnih prindpai. Šta više, mora se ustvrditi, da taj zaklon, što ga to­ liko Duhring ističe u svojoj svjetskoj šematici o (iz­ v j e s n o j m n o ž i n i « , — jest u svojoj suštini samo jedna tautologija, — u koliko u sebi sadržava izbro­ jivost i savršenost. Stoga je ovaj zakon u potpunoj ne­ mogućnosti, da nam, ma koje saznanje o dogagjaju u svijetu svojim posredovanjem prihavi. Ali nama je ovdje samo stalo do toga, da priznanja apsolutno novih po­ četaka po toj teoriji, kao čisto dogmatična označimo, 1 to unutar svega zbivanja u svijetu, jer se za to svako znanstveno utemeljenje vrlo nedostatnim čini. I, ako je zaista jedamput bilo takovo stanje na zemlji, po koiemu se svi uvjeti inijesu sa postanak života mogli realizirati, onda ostaje i pitanje, o postanku života ili živućega — iz bezživotne, besvjesne i bezizgledne stvari — ne ri­ ješeno. U suprot ovoga ograničavanja, kojemu se, po Duh­ ringu naše umovanje prilagoditi mora, uzdiže se taj su­ stav i đo smjelih konstrukcija1, kada mu i gdje ođnošaji pogoduju. To se naročito očituje na primjer kod njego­ vog uspostavljanja stupnjeva uma, koje on drži odrazom objektivnih stepenica prirodnog razvijanja, a to svagja nsi misao uspoređnica izmegju spoznaje i mjernog obje­ ktivnog predmeta. Takovo pretjerano i šematizirano umovanje može biti onom filozofijom, koja hoće i nastoji, da suštinu stvari ili čistu stvarnost onako shvati, kakova p r o S imala, kao i njegova razm atranja o b u d ^ razvijanju svijeta. ..... ... Ako u opsolutnoj flozobji lezi pokretna ta«ka „ djelatnost čistog umovan a, (ada tu pokretnu ta ftu pre. S pozitivizam u onu stvarnost, to ,a za na5u SViN Z sto il Pri takovom ograničavanju i poraavanju nafeg umovanja, izdaje pozitivizam sam svoju namjeru, kp. jom nastoji zauzeti neku osobitu i dom rarajuću poeigj. ju Ovim pozitivizam upravo reagira na bezgranično povjerenje u djelatnu sposobnost našega um a u apsolunoi filozofiji, kao i protiv slabijih, stičrnh tendencija nika. , Stoga je pozitivizam jedno reviziono Stanovište, je. dan izvještaj računanja, koji novim poduzećima pred. hodi i sebe unaprijed jednim masivnim utegom krit*, ne opreznosti i povučenosti obomžava-. A, da ovaj posao uzmogne temelzito obaviti, ne obraća se on samo na mnogobrojne .odgovore već i protiv mnogih pitanja. Pozitivizam se nezadovoljan time, da označi satno metafeična riješavanja u Odgonetanju svijeta, kao nedo­ statna i-nedopustiva, već on hoće i nastoji, da takogjer m nagon1 za takova spekulativna um ovanja os­ pori . >d?tranl Nu, kod takovoga posla zapada on sam u dogma­ tizam,, jer polari od neke umišljene »sigurnosti«, umje­ sto da tu sigurnost najprije istraži i ustanovi, a oslanja se i na priznanje pregjašnjih iskustava, kao utvrgjenih izrazi svega znanstvenog miazirainja. III. Materijalizam. U prvoj poiloviici 10. stoljeća — počeo ie onaj sjaj­ ni i epohalni napredak prirodnih znanosti. To je dopri­ nijelo, te se 10. stoljeće nazvalo stoljećem prirodnih znanosti, ili tehnike. Ovaj napredak prirodnih nauka na­ ročito je dobro došao za biollogiju tj. znanost za životne pojave. Još U 17. stoljeću naučavao je francuski filozof D e s c a r t e s da se život može samo kao mehanička funkcija shvatiti. — U tome m eđuvremenu se prirodna znanost uljepšala, sređ ® 3 i mnogim pomoćnim sred stvi­ ma dotjerala, razvila d usavršila.'— 5 tim unoredo razvir’afo se i moderna filozofija, kotom se položio temelj, da se detaljirana iznalaženia sačuvaju; da se dielatnost tjeles­ nih mišića, živčevlja, 2laliezd!a, i čuibilnih organa, na teme­ lju fizike i kemiie, — obiasni i rastumači. — Usljed toga ukaza se obstojnost i život duše, kao vitalna funkri'a, koia ie usko vezana sa osobitim tjelesnim organom — mozgom. Zbog toga se i mišljenje o dusi prenese na pod­ ručje materialnog bivstva. — Pri tome ?ui doduše neki učeniaci priznali temeljnu razliku izmegiu duše i svitete onćrh životnih pojava — usvojivši za potonja prirr pe mehaničke ■funkcije �Broj 11. i 12. „BISER** Na jednoj skupštini prirođoznanstvenih učenjaka 1854. u Gottingenu nastade tzv. matejialistička prepir­ ka^, kod čega se naročito suprotni nazori fiziologa oš­ tro sudariše. te kasnije doveđoše do vrlo burnih znan« stveno-literarmih kontraversa. Na toj skupštini je držao predavanje Rudolf Waigner i to o čovjeku! kao prirodnom stvorenju, te s u b s t a n c i njiegovie dhše. — On je u tome svome predavanju ustvrdio, da postoji jedna indtiviđiia’na i nepokolebiva substanca -duše, te đa nije toga da bi1se inače čuidoredni temelji đrtištvtenog poretka pot­ puno porušili. — Kad bi se tako poprimilo, da je duša samo funkcija mozga, iz toga bi slijedila praktična konsekvencija, da bi čovjekovi najveći (ideali bili u jelu i1pilu — uopće u tjelesnom uživanju. — Daklien ne iz teoret­ skih-znanstvenih razloga — već zbog običnih ii neizbježivih praktičnih posljleiUca — zauze kod toga Wagner spiritualfetičko sfeirtoVište, fe naknadno izjavi — da vjera i znanje mogu jedno pored drugog, kao sume u tefteru tfvoriukog kmigovoidlstva obstojati. — K a r I V o g t (u. 1805.) bijaše tada Waignerov najljući nrotivnik. koii nasfoijaše sa puno spretnost' njegove navode kao a đ a b s u r đ u f f l — prikazati. P o Vogtovim nazorima potpuno se pokriva granSca umnog iskustva sa granicom samog umovanja, te jedno drugog neprevazilazl. — Prije tog je 'J a k o b M o 1 e s c h o t (u. 1893.) nokušao, da Kaniovu suprotnost izmegju pojave i stvari odstrani I to tim. što fe on ooimovno bivstvo sa bivstvom uopČ' — iden­ tificirao. Po njemu postoji jedno bivstvo samo po svo'itn svojstvima, a svojstva mogu postojati ti ođnočitim ier: studeni led osjeti topla ruka; zelenilo drveća o-deti dravo oko, a zelenilo i nije ništa drugo, nego odnosa j jeli a naprama našeVnu oku. — Time je i onai tvrdi 'duvar orobiien izmegiu » s t v a r i z a n a s « i. » s t v a r i k a o t a k o v e z a se.« Ter čim je nama uspjelo sva svojstva ieđnog tiiela pronaći — koia na naša čutila nekakav upliv nroizvode — mi smo 5 bivstvo stvari shvatili i pojmili. Materializam no tome zauzima neko vis-ž-vis stanovište, kao jednostavna teorija, naprama dvoguboj nauci š p i ­ r i t u a I i z ma. Ali to se može samo tako razumjeti, kao što Moleschot označuje, tj. da materijalista treba priz­ nati jedinstvenu vezu izmeg'tu sile i materije, — izmegju duha i tiiela,.— te izmegiu Boga i svijeta — nu. da ioak nredrjostavi. da nsilhičnhn pojavama predftodi djelatnost mozga — iz čega svijest ? umna pojava proizlazi. — Po toi +eoriii miie umovanje ništa drugo, već funkcija ili dieb tn ost moždane materife, te ie mozak za nroizvagianje misli isto tako neobhodno potreban, kao što je recimo rmn džisrerica nužna zn stvaranie, odnosno pripravlianie žućj. — Razumije se da miisli. kao proizvod mozga, nije­ mu — r j kao tekućina, niti se osieeaiu kao npr. toplina 'ti zvuk. ne!gn ?e to vibriranie odnosno kretive i premještavanie m oždanog — štofa — moždanih čestica. Kao oomilirzator ove materialistične teoriie istakao se ie naj­ viša L u d w i v- B u c’h n e r (u. 1S9S.) i to u svome djelu »»Krah tmd Stoff<, koje je veoma rašireno i koie je đo soda već XXI. izdanje đoživilo. — Ona načelna nejas- Strana IT5. nost, koju još kod Moleschota susrećemo, kod Bitchnera se još više zamršava i to do tog stupnja, dia ni on sam ne opaža protivuriječja u koje rako često upada. Buchner se i ne osvrće na one izjave u m o n i s t i č k o m s m i s lu, — tj. đa su sila i materija, kao i duh i materija samo oznake dviju različitih strana, ili pojave jednog te istog bivstva, koje je nama po svojoj sobstvenoj prirodi nepoznato, te je možda pr atemelj ili prafelazište sviju stvari, ko,a postoje. Oni udara na spiritualistiČne slijepce, za koje veli — đa su zaboraviti jednu nepobitnu istinu, a ta je naime — da je materija davno prije duha postojala, te da duh, kao takav eksistira samo na temelju organizi­ rane materije i, da ne mogu niti sjene kakovog dokaza doprinijeti o samostalnoj etosistenciji duha izvan materije. Sa ovaklm bitnim razlikama u shvaćanju, mogao je BUchner po volji j neobuzdano svoju površnost mi­ jenjati. — On npr. ne kabuli primijeniti na se ni naziv materljaliste, jer on štof, silu 1 duh kao različite strane jednog temeljnog prlndoa smatraše i stoga također naglašivaše, da u materiji postoje, ne samo fizikalne, nego i duševne sile, te da nema materije bez duha i obratno. — Bilchner je o tome na dugo i široko dis­ kutirao i pokušavao objasniti, kako materija počfma svijest i osjećaje proizvađati. Kod toga raspravljanja dotjerao je do rezultata, koji su iztraživaoca prirode samo iznenađivan i teretili, jer nama može biti oosve svejedno tali poznamo Ili ne zakone, po kojima ma­ terija puči na osiećaje proizvađati; potpuno je dovoljno, ako mi znamo, da se to tako događa i, — drugo ništa. Upravo one godine kada je Bilchner umro (1899.) iziđe na svijet jedno senzacionalno djelo, koje je može biti pozvam da savremeni materijalizam bolje objasni i istakne, te da nadopuni ono djelo „Kraft und Stoff". Ta knjiga zove se „ Di e W e l t r 6 t s e l “ a sadržaje u sebi opće razumljive studie o monističkoj filozofiji, Pisac te knjige jest poznati zoolog iz jene Ernst Haeckel (rođ. 1834.) Ta je knjiga u mnogo tisuća primjeraka, u svim evropskim jezicima prevedena — raširena u šire slojeve naroda. Ta je knjiga izazvala svojevremeno vrlo ži­ vahnu diskusiju, te se je E. A d i k e s u svome pažnje vrijednome spisu: „ K a n t c o n t r a H a e c k e l " 1901. sa Haeckelom u filozofskim nazorima razišao. Haecke odmah u početku svoga djela naglašava, da njegovo istraživanje, koje je u suglasju sa zdravim shvaćanjem, ne svojata sebi pravo, da može i da hoće riješiti pot­ puno „ z a g o n e t k u s v i j e t a " , nego da to ima više svrhu kritičnog osvjetljenja, kako bi i širi obrazovani krugovi mogli pokušavati na to pitanje odgovoriti, u koliko smo se mi u sadašnjosti tome riješenju uopće približiti mogli. On smatra i svoje odgovore 41a ona pitanja — o bivstvu, postanku i razvitku svijeta, tc na njemu života i obstanku duše, — samo subjektivnim i djelomično utemeljenim. Jedini zahtjev, što ga on za svoju nauku stavlja, jest priznanje, da je njegova „m o­ nistička filozofija", od početka do kraja, č a s n a i �Strana 176. Broj 11. i „BISER* poštena. 1, zaista ta knjiga ima i oblik i karakter jedne Skicirane osnove, u kojoj su različite studie od još različitije vrijednosti u jednu cjelinu sabrane. On je doduše htio da izgradi jedan cjeloviti sustav monističke filozofije, ali ova je osnova zanemarena - nije nikada dalje obrađivana. H a e c k e 1 sam kaže da je to nje­ govo djelo samo jedan značajan potez na 19. stoljeće, koje se svršava i u kom se on rodio i duševno radio. Sve zagonetke ovoga svijeta svodi Haeckel na- jednu editu univerzalnu zagonetku, a ta je naime problem substance. On priznaje, da bivstvo substance postaje nama sve zagonetnije, što ga mi temeljitije upoznajemo u njegovim bezbrojnim oblicima pojava i njihovih raz­ vijanja. To bivstvo substance nazivaju realistični istraživaoci prirode „univerzum om '*; idealistični filozof smatra to „substancom**, a pobožni vjernik naziva to Bogom . Što se tiče oaog pitanja: š t a s e k r i j e za s a m o m s t v a r i i šta je s tv a r k ao tak o v a sam a za se, ne možemo, po Haeckelovoj teoriji, na to odgo­ voriti. On se kod toga pitanja tješi sa izgovorom, da se nas ne tiče uopće ta „m istična stvar** kao tak o v a za se, jer mi nemamo sredstava, da je iznalazimo; šta više, nama to još nije pobliže ni poznato, da li uopće s t v a r k a o t a k o v a z a s e postoji, fli su to samo pričinjenja, izazvana nekim odnošajir.ia naših čutilnih organa i onoga, što nas okružuje. Prepustimo to, »— veli Haeckel, — ir jtafizičarima. neka se oni s tom neplodnom i idealnom vješticom muče, a mi budimo zadovoljni, da kao f i z i č a r i su­ djelujemo pri snažnom realnom napretku, koji je zaista naša prirodna monistička filozofija polučila - Nama, — po Haeckelovoj nauci, stoje na raspolaganju dva puta za upoznavanje svijeta. Jedan je put : m uckc Iskustvo, a. drugo je: pam etno i zrelo m išljenje. Čufilnct pojmanje vezano, je na posredovanje čutilnih organa i njima u mozgu odgovarajućeg središta čutilne podloge, — dok mišljenje biva vezano na pod­ logu asociativnog središta velikoga mozga. Ove umne organe smatra Haeckel za izvanredno važno otkriće po F l e c h s i g u , te je očevidno da mu nije ni to poznato, da su nazori F l e c h s i g o v i baš u krugovima stru­ kovnih savremenika izazvali vrlo živahna i obrazložena protuslovlja. Sve razlike u smjerovima filozofije mogu se, po Haeckelu svesti na tzv. „ d u a l i z m u s“ i ,,m on i z m u s“ . ,,D u a 1i z m u s“ dijeli „univerzum** u dvije različite substance i to na materijalni svijet i nematerialnog Boga, koji kao t v o r a c , i z d r ž a v a o c i vl ad a o c stoji naprama prvoj substahci suprotno. „ Mo n i z mu s ' * nasuprot priznaje u „univerz m u“ s a m o j e d n u s u b s t a n c u , koja je u isto vrijeme i Bog i priroda; duh i tijelo, ili materija i energija, što je sve narazdjeljivo vezano međušobom. Ovaj Čisti ,,m o n i z m u s“ nije identičan niti onome t e o r e t s k o m m a t e r i a l i z m u , — koji poriče uopće obstojnost jduha i ovaj svijet pretstavlja kao sumu mrtvih atoma; niti e sličan t e o r e t s k o m s pi r i t ual i z m u, koji opstojnost materije poriče i ovaj svijet smatra uređenom grupom 13 . energija ili n e m a t e r i a l n i h p r i r o d n i h si l a, Haeckel se u tom pogledu potpuno slaže sa dubokim osvjedočenjem G o e t l i c - a , koji nikada ne zamišlja materije bez duha, niti obratno priznaje eksistenciju jednog bez drugog. Haeckel se čvrsto drži bezdvojbenog „monizma'* Spinosina, po kojemu je materija jedna, u b e z k o n a č n o s t p r o š i r e n a s u b s t a n c a , a duh (energija), kao osječajuća i misleća, odnosno za m i š l j e n j e s p o s o b n a s u b s t a n c a . Ta oba­ dva temeljna atributa ili osnovna svojstva obuhvaćaju Božlje bivstvo o v o g a svijeta, što bi se moglo i „uni­ verzalnom substancom'* nazivati. Po ovoj teoriji je s t v o r i t v o r a c , odnosno B o g i s v i j e t jedno te isto, ušljed čega ipak propada a t e i s m u s , kao pro­ tivnost svakoga osobnog božanstva. (Nraistaviće se.) Muslimanski narodi za svoja prava. J - j h Saleh E l-Š erif: Pritužbe Muslimana fllgerije i Tunisa. * (Nastavak.) 1. Geografski i historićki pogled na Tunis i Aigeriju. Tunis i Algerija sačinjavaju jednu pokrajinu, koja ima za granice! na sjever o-istoku i istoku Sredozemno More, na zapadu Marok i na jugu .pustinju Tripolis. Ova. pokrajina ima 790.000 četvornih kilometara i sta­ novništva od 7,500.000 duša, od kojih je 7 milijona Muslimana., Stanovnici ovih zemalja prigrlili su Islam za vlade trećeg Halife Osmana (r. a.J 29. god. po Hidžretu (651. p. I.). Njihova je uprava uvijek pripadala doma­ ćem stanovništvu, koje je na taj način uživalo potpunu nezavisnost pod suverenstvom muslimanskih Halifa; što više za neko se je vrijeme njihov upliv prostirao od Španije do Hidžaza. Kašnje je dinastija Beni-Hafs po­ stala nemoćna da štiti Aigeriju, koja je godine 916. po Hidžretu došla pod španjolsko gospodstvo. Ali do ne­ koliko je vremena brat Barbaros Hajreddina Arugj pro­ tjerao Španjolce i uveo tursko gospodstvo. A sam Hajreddin je sa morske strane uljegao u Bizertu i povratio narod pod upravu otomanskog Halife. Hasan el-Hafsa, koji je tada vladao u Tunisu, pobjegao je iz ovoga gra­ da i prepustio ga Hajreddirau, boji je u njeg uSao go­ dine 935. Ali Hasan dobivši kašnje pomoć od Španjo­ laca zauze opet Tunis i Hajređin se morade povratiti u Algir. Najzad god. 951. Sultan Selim II. na zahtjev same pokrajine, poslao je Simn Pašu, koji je sa potporom �Broj 11. i 12. ^BISER' stanovništva ponovno osvojio Tunis. Od ovoga vre­ mena Tunis i Algefija postadoše jedna osmanUjska pro­ vincija, uživajući potpunu nutarnju autonomiju. 1. Francusko osvojenje. (Jedine 1229. po Ffidžretu (1830.), Francuska na­ vali na Algol ju, za kojom je odavna čeznula. Izlika, koju je pronašla bijašć neznatna: Francuska je bila osugjgfta, da plati Algeriji 7,000.000 franaka, cijena za žito, koju nije bila isplatila od dvadeset godina. Uslijed ove osude, ona je isplatila neki dio dugujuće svote, ali se je sustegla, da namiri i ostatak od dva milijona pod izgovorom da su francuski trgovci iz Marseille-e imali da naplate dug iste svote od algirskih trgovaca i stvar prijavila trgovačkom sudu u Parizu. Husein Paša nije pristao uz ovo stanovište nego je zatražio isplaćenje svote na koje je Francuska bila osugjena, tvrdeći da su se franceski trgovci trebali obratiti algirskom sudu, koji je jedini bio kompetentan prema trgovačkim konven­ cijama postojećim megju Algerijom i stranim državama. Ovaj poziv na pravdu ne imade uspjeha: Francuska je želila rat i ratovanje započe. Najzad osvojivši .Algeriju uz cijenu ogromnih žr­ tava. koje je povijest zabilježila, Francuska je bacila oko na Tunis. Budući ie.lekcija, koju je.primila u Mgeriji bila vrlo teška, iskustvo ju je natjeralo da p omfjeni taktiku: o o a s e j e o b r a t i 1 a n a k o r u p e i i u. Ona je najprije započela, da odvoji guvernere Tunisa od otomanske vlasti. Sa zastrašivanjem ili oriiehijuma, ona je predobila Husein-Bey-a da uskrati Tahir-Pasf, koga ie poslala turska vlada da organizira u Algeriii veliku borbu protiv .Francuske, prolaz oreko tuniškog zemlji šta. oođ izlikom da će Turska, ako osvoii .Mjernu p ri­ jetiti i Tunteu. Godine 1846. je francuska vlada pozvala tuniškog Bega Ahmeda. da nosieti Pariš: on ie izvršio ovo putovanie bez odobrenia Visoke Porte i imao ie jedan sastanak sa kraljem, iz kog je bio isključen turski poklisar. Ova ie upadica prouzrokovala uzruianost cije­ log naroda u Tunisu i Baš-Muftiia Tunisa šeih Ibrahim-Frriahi nije Se nimalo pobojao da zbog ovoga dogagjala oštro ukori Bega. Iza toga ie Francuska bacila pod noge prava tuniškog naroda, koji je bio do skrajnoeti uzrajan i nezadovoljan. Turska je nakon rata sa Rusijom bila dosta oslabila i morala se je baviti nutarnjim reformama. Francuska se je požurila da ugrabi priliku i godine 1881., tvrdeći, da su urogjenici Khemira na algirskoj granici počinili velike štete njenim algirskim podanicima, ona je izjavila da će ih sama kazniti. Ova je izlika bila lažna i sko­ vana, jer su sami Algirci tuniškoj vladi upravili pismo u kojim su dali p ravo.— urogjenidma Khemira. Francuska se je opet obratila na korupciju .prisi­ livši Bega, da izda tursku dTŽavu. Da zapriječi narod, da ne bi sa oružjem u ruci ustao protiv napadača, Beg je mobilizirao svoju vojsku želeći time uvjeriti narod da se želi braniti protiv Fmucuza; dok je uistinu taj ma- never učinio da osigura slobodan put neprijatelju i Francuska je vojska poplavila Tunis. Usprkos svojoj pri­ tajenoj izdaji on se je našao pred hrabrim ratnicima Khemira, Kefa, Sfaxa itd., koji su se borili junački. Francuske su trupe doprle do Kasr-Saida i opasale Be­ govu palaču. Francuski je general famozni ugovor zvani t r a i t e d u B a r d o podnio Sadik-Begu i pozvao ga da ga potpiše. Unatoč volji skupštine, koju je Beg bio sazvao za tu stvar i čiji su svi članovi zaključili, da se prema zapovjedi Turske francuski ugovor ne smije pot­ pisati, Beg je sa svoje slabosti i izdaje na nj stavio svoj pečat bez znanja naroda i odobrenja njegovih velikaša. 2. Držanje naroda prema napadača. Pod suverenstvom je Halife narod uvijek živio slo­ bodno i nezavisno. On je pomoću svoje civilizacije i prosvjete uvijek znao, da upravlja svojim poslovima. Obuka je u Tunisu bila vrlo raširena i Univerzitetu Zejtuna, koji je odgojio toliko učenjaka, filozofa i pravnika, sijao je svim svojim sjajem. Ni u kojem momentu ovaj se narod nije želio podvrći tugjinskom jarmu. On nije bk> upofeoren nego zastoočen nepravdom, intrigama i na­ siljem I Algirci su se 'kroz m nogo godina borili protiv napadarii 1 u tome su ustrajali sve dotle dokle ih nije francuske ^maćivanje razdvojilo. Francuska je istom nakon 60 god. mogla da pobijedi jedan mali narod od pet milijune duša. Kakove sve zločine i nečuvena divljaštva nije počinila Francuska. Koliko je plemena ona iskorjenila, koliko li učenjaka i vojskovogja poubijala! Sto je bilo preostalo od prognane buržoazije, moralo sef je isdn Ali unatoč svemu, Algirci nijesu nikako iz­ gubi'i nade da opet osvoje svoju nezavisnost. Oni bi taj svoj cilj postigli još godine 1870., d a su imali male po­ moći i da se Francuska nije požurila da sa njima sklopi mir. Ustanak kojeg su oni tada podigli bio je bez pri­ mjera. A u Tunisu je stanovništvo Khemira, Kefa, Sfaxa, Gabisa, Ifriki itd. unatoč izdajstva Bega, sa oružjem u ruci ustalo protiv neprijatelja. Ali Francuska ih je na­ pala sa ogromnom vojskom i bijedni branitelji tuniške nezavisnosti, uslijed pomanjkanja oružja, ne mogoše zaustaviti francuske invazije. Neprijatelju je dakle pošlo za rukom, da ih upokori i d a im uzme ratnu otštetu, čeg i se oni i danas dobro sjećaju. n Franceski protektorat. 1. U g o v o r o d g o d i n e M81. Ugovor Kasr-Gaida od godine 14SB1. stavljaše pro­ tektorat Franeeske nad Tunisom. Sa ovim ugovorom Franceska si je rezervirala osobito slijedeća prava: a) Vojnički okupirati točke, koje om uvidi di su nužne za održanje mira, sve «Mte, dok drije vojničke vlasti Irancrske i iuniške uvide, da je lokalna uprava dovoljna da održaje javni mir i poredak �„ B I9 C T Strana 178. Broj 11. i n tom mu poslu dobro pomože muderis H. Hafiz ef. Soli*. I oni urediše sufaru -Elif b. ji arelu*. U njihovoj su sufarl poredani harfovi genetičkim redom t. j. onako su redani kako se koji iz kojega razvija, a prema načeilu od lakšega težemu. Djeca su se upoznala najprije pojedini,n barfom a onda riiarefceli harfom . te d iv in o m « . Harfovi su se spajali istim redom. Zatim su sastavljene vjež­ e) Nametnuti novčane globe narodu, koji je protiv be sa prim jerim a. I po toj Aličehtć-Sofićevoj sufari munje digao oružje. allim i su obmgfivalii harfove metodom sricanja. Jedn. f) Postaviti baze financijalnoj organizaciji, da se naučavaju »dal na ustan-de«, drugi bajegl pravije urede državni dugovi. b) Štititi Bega protiv svake opasnosti, koja bi prije­ tila njegovoj osobi ili njegovom kraljevstvu. c) Poštivati konvencije, koje positoje megj-u begom i stranim vlastima. đ) Štititi interese tuniške u inozemstvu preko franceskih diplomatskih agenata. g) Beg se obvezuje, da će zapriječiti uvoz oružja i municije u tunišku zemlju. Ovaj je ugovor, koji sa juridičkog gledišta nema nikakove važnosti, spleika izdajstva i dokazuje, kako je sila bacila pod noge prava jednog malog naroda, koji nije drugo želio, nego da živi mirno u svojoj kući. Franceska je n a najnepravedniji način prisvojila sebi pravo, da upravlja domaćom vojskom, da zabrani narodu nositi oružje, da uzme u svoje ruke financije zemlje i najzad, da protežira Bega, ako sveislamski Halifa, suveren Tu­ nisa, zapita za račun njegovog postupka. Ali vrhunac franceskog nasilja bijaše: 1. prisvajanje prava, da može nametnuti ratnu odštetu jednom narodu, koji jr prihva­ tio za oružje da brani svoju domovinu od napadača; 2. članak, koji je glasio, da okupacija neće prestati sve dotle, dok franceska vojnička vlast ne prizna mjesnoj vlasti spo­ sobnost, -da može održati javni mir i poredak' \ tuniški je narod znao održati taj- mir kroz trinaest stoljeća nje­ gove slobode i nezavisnosti. Taj se mir rtijc poremetio nego drskom nepravednom r nenadanom navalom Francuske. (•Nas^aviče se.) Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. Piše: H am dija Mulić. (Nastavak.) Ne znam kojim slučajem neki su i nemuslimani prvi nastavncii u Darul-muialLminu radili samo kratko vrije­ me — 2-3 godine — a uprava se zavoda poslije smrti Ribičeve p redak merhum Salih Emin ef. Aličehiću. Aličehić je m oderan nastavnik. Nauke je crpio u sa­ rajevskoj učiteljskoj školi, a poslije je pohagjao i Pedagogium u Beču. Merhum Salih ef. bijaše u prvim svojim •učiteljskim godinama agilan prosvjetni radnik. Lijepa je bizmeta učinio islamskoj prosvjeti. I..njega interesiraše početna vjerska nastava, pa je sufaru Hadži Ahmed ef. Ribića donekle unaprijedio. U Dok su se eto po titm sufarama djeca učila etif baji arebiji da nauče čitati u Kur-anu, zanima nas, kako se mače nauka o islamskoj vjeri nastavljala. 'Kako je bila glavna svrha islamskoj vjerskoj nasta. vi, da djeca nauče čitati u Kur-anu, da učine hatmu, tako su se eto neki oozvani i brinuli samo za olakoćeno obra­ đivanje arap. hurufata. Na vjersku odgojnu nastavu kao da nitko nije ni mfelio. U Dar-ul-mualliminu su se istina kandidati pripremali za mualime i učili su u medresama fikli (nauku o vjeri), arapski i turski jezik, te u samom su Dar-ul-mualliminu predavali svjetski n3stavnici i svjet-ke predmete. Učila se i pedagogija. Od te osobito po­ trebne znanosti predavani su osobito prvih godina: so­ mu rita (n?uka o čovječjem tijelu), psihologija (nau­ ka o duši) i metodika čitanja i pisanija. Posljednjih godina -laiim od god. 1000. do g. 1013. nijesu se sve te pomoć­ ne nauke pedagogije ni predavale. O metodici nastave u natic’ o vjeri Islamu kao glavnom predmetu ovaflfog za­ vodi iie bijaše ni spomena. Naravno onda nijesu kandi­ dati ni imali potrebnih vježbi u praksi u mekitebima, jer nije toga predmeta ni bilo. Po tome je lako zaključiti kak­ va je u glavnom bila nastava u vjeri po svim mdrtebnna. Formalna strana mektebsllee nastave ipak je Odavala lice neke reforme. Djeca sjede u modernim klupama, a muallim za katedrom. Ima tu i discipline na svom mjestu. Neki su muallimi počela već voditi djecu u 'džamiju, da obav­ ljaju islamske vjerske dužnosti pod njihovim nadzorom, što je to osobito odgojno M Glavne jezgre u nastavi nije još bilo. Prave naime racionalne vjerske nastave kojom đa se oplemenjuju du­ ševne 'đječije sposobnosti još nema. Kitabi su biti napi­ sani gotovo bez izuzetka na turskom jeziku. Učenici su čitali tursku ribaru« (tekst), pa bi onda uz hodSinu po­ moć davali *maniju« t. j. mršavi prijevod miješan turskim rije č ta na srpškb-hrvatskoim jeziku. Htjelo se naime dvote postići: turski jezik i nauka o vjeri, pa je općeniti uspjeh naravno bio vrlo slab Ima već ndkih još 50—60 godina kako je lizbila srećna misao, da djeca uče nauku o vjeri na svom materin­ skom jeziku. Uz tu naprednu misao izigje j potreba pis­ ma: kojim će se pismom pisati kitabi na našem jeziku. NR jesu ni prvi propagatori te napredne ideje bili za ko£ drugo pismo nego za arapsko pismo. Zato se tim pi^ mom već odavna pokušavalo napisivati i naše rijeci. A- �Broj U- i 12. ■JMSEIT riip. je pismo bilo »harefclajsjpio-, Izgleda da su još davno prvi počeli, upotrebljavati arap. pismo u našem jeziku neki bosanski šajfrovi (derviši) sa svojim feasidama i ilahijama (pjesmama poučnog nabožnog sadTŽaja). l i časni šejhovi i narodir: prosvjetitelji jesu: Muhamed Hevaji Uskjufi (živio je oko polovice XVII. vijeka), Hasan Kaimija (živio oko g. 1690.), Mula Mustafa Baš Eslđ (živio u XIX. vijeku), Sejh Ilhamija, Šejh Abdurahman Sirri' baba itd. Pa onda arap. slovima napisa Jusufbeg Č-engić svoga »Avdiju«, pa Hafrz Salih Gašević, kajmekam u Nikšiću, prevede »Mevlidi šerif« na mršav srpskohrvatski jezik a napisa ga arap. pismom itd. Istom poslije i »ex katedra« (na dersu) počelo se propovijedati načelo, da treba učiti- na našem »bosan­ skom«- jeziku, a pisati arapskim harfovima. Prvi je t i nastavi tu misao propagirao narodni hođža u Hercegovini O m e r ef. H u m o koji oko g. 1878. napisa u tom smislu i svoj kitab Sehletul vusul. Isti je ^aj napredni, narodni prosvjetitelj u to doba kao muderis u Konjicu javno propovijedao, da treba učiti m našemu materinskom jeziiku, a pisati kiitabe arapskim, harfovima. Govorio je, da je iskusio kao mud-eris, da mu! taleba (gjaci) slabo napreduju u nauci, jer ne razumiju turskog jezika, pa su većinom učili napamet gole turske rije" Pošto je Omer ef. bio i vaiz u džamiji, to je a tu govo­ rio samo materinskim jlezikom svome narodu. Njegov talib i danas još vjeroučitelj narod, osnov. škoie u Bu­ gojnu Hafiz ef. Kuloglić pričaše mi kako je nreriiutn ' lumo bio i inače napredan nastavnik. Ništa včl-I - niije tražilo od talifoa, da mu kazuju što ne razumiju). mačio je pojedine dersove na vrlo zgodan način, da bi ga svaki m ogao shvatiti. Humo Omer ef. rodio se u Mostaru i tu je umro. Sa vremenite Omer ef. Hume u Krajini življaše takogjer napredan narodni hodža M u s t a f a R a k i m ef. 1 on propovijedaše, da treba učiti na svom materinskom je­ ziku i napisa u to ime vrlo lijep kitab za djecu »Muiminluci« na »bosanski« arapskim harfovima. Obojici ovim slavnim ljudima rafimef Božiji i vječna slava! Poslije lofcupadje naše domovine ova su napredna nastavna načela polagano prodirala i u nše početke mektebe. Življi se pokret opažaše u Carigradu megju našim zemljacima, koji onda pohagjahu tamošnje medrese. Si­ novi naše zemlje, (Bosne i Hercegovine, već tamo daleko od svoje domovine smišljaše o reformi dotadašnje naše vjerske nastave. Uporedo sa naprednim Osmanlijama pogjoše i oni baviti se mišlju, kako da se udesi arapsko pis­ mo i za naš jezik. U to doba izbija u Carigradu Ibrahim Edbertn Berbić, rodom dz Posavine sa svojim >Bosa ruskoturskim učiteljem«, gdje se prvi put megju njima iznosi arapsko pismo sa hareketima i potpunim slovima ndešenim za naš jezik. Isto tako neka naŠ4 koji su svršili cari­ gradsku medresu i uzeli »idžazet« t j. osposobljen je za muderisa, dolaze iz Carigrada u 'domovinu I već po­ činju Siriti gornja načela. < S tra * a l7 9 Prvi je laki slučaj koji nam je poznat prije nekih 2'. godina u Konjicu. Tu diogje iz Carigrada u svoje rodno mjesto S e j f u d d i n e f. P r o h o, današnji muderis šeriatske sudačke škole u Sarajevu i poče dobrovoljno na­ stavljati maloj djeci u mektebi ibtidaijji. Počeo je učiti na našem jeziku. Djeca pišu arapskim harfovima. Osim toga uvagja u mekieb: moderne klupe, djecu reda u klupama po veličini (a nije kao u drugim mektebima po napretkif v. nauci, bolji naime sprijeda redom a slabiji učenici otra­ ga). Unosi on i modernu disciplinu u mekteb kao: dola­ ženje djece na vrijeme u mekteb, pregledava čistoću1tijela učenika itd. Od naprednih načela u nastavi prvi je Sejfudddn uveo tada još u mekteb načelo oči^lednosti (zornosti) naime, djeci je sve pokazivao kako se koji vjerski čin obavlja. a ona su sama opet isto izvagjala. Svojini sam očima vidik), gdje ih na legenu uči abdest uzimati, a sa šta­ pom ih vježba kako se klanja dŽenaze namaz velikome mušku iili žensku itd. On je prvi uveo u mekteb što je za ono doba vrflo interesantno i pjevanje. On bi sam sasta­ vio pokoju kraću pjesmicu didaktičkog sadržaja kojoj br konbinovao iz melodija naše narodne pjesme tihu, mono­ tonu kajdu, da se, veli, djeca malo odmore i provesele. (Danas se po našim mnogim mektebima čuje i pokoja li­ jepa. išala naša domaća kajda). Godine 1897. piše u lishi »Bošnjaku« ođulji članak tadašnji mualThn Mtrrad ef. Hajrović i propovijeda takogjer reformu naše v jern e nastave. Poslije 1 'j godila sastavio je on i početnicu arap­ skim pismom na našemu jeziku. To je pismo bez harekeia. On veli i uvodu Početnice, da se prvo obradi elif baji arebija. pa onda arapsko pismo za naš jezik. U istom smislu tada piše i Salih ef. AbđiĆ, muallim bihaćke ružđije. U to doba 'dolazi iz Carigrada u Bosnu današnji reis-ul-ulema H a d ž i M e h m e đ D ž e m a l u d d i n e f. Č a u š e v i ć, koji odmah ofcpoče zborom i knjigom vatreno propovijedati reformu) naše vjerske nastave uopće. Da se što više okupi naprednih ljudi i saradnika za tu ideju on izdaje u svojoj nakladi i redakciji list »Ta­ nk«. Po primjeru Turaka i suradnici oko >Tarika go­ tovo potpuno dotjeraše i usavršiše arebicu za naš jezik \rebica je stekla osob#u sim pa'm kod neke ihnijje i konservathmijeg dijela našega naroda. Nekf joj tražlše Čak pravo, uporegjujući je sa latinicom i ćirilicom, da postane javnim pismom i priznatim. Nu do toga nije do­ šlo, jer arebica imagjaše i svojih protivnika, osobito megju mlagiim ljudima. U arehici gledaše ljudi prema svo­ me različitom shvaćanju i različitu svrhu. Najstarijim pokret cima toga pisma bijaše svrha, da arebićem kan sredstvom ožive materinski jezik u nauci, da se nauka lakše širi u neprosvijećeni narod. Poslije neke pristaše toga pisma uvrdješe u njoj čitam svrhu u kojoj su za­ mišljah, da je u nioj znak n?šega kulturnog preporoda. Napredniji elementi pak vidješe u arefcici samo sredstvo. �Strana 180. Kroj ,B*SE8“ kojim će se lakše dan danas naša vjeronauka svesti na napredna nastavu u srpsko-hrvatskom jeziku, a poslije dok se preskoči taj naravni prelaz, može je vele mirne duše zamijeniti i latinica. Pozjvajoi se na jednostavnost kada bi se učila sama »eMRjaji arebija« radi učenja Kur­ ana a. š. a latinica radi ostalog svega znanja, da se ne bi djeca opterećivala kao što se danas terete pismima: arebicom, »ellf baji' arebijont«, latinicom i ćirilicom. U nekim našim prosvjetnim anketama ćulo se i gla­ sova, da nije nužno čekati ni na taj »naravni korak«, nego da «e odmah ukine arebica, jer da njome diramo u ka­ rakter našega nacionalnoga prosvjećivanja itd. Najnovije pristaše arebice, u ostalom mahom su to najumjereniji elementi, priznavaju pravo arebdci i čak po­ trebu da je ona i naravno sredstvo na kome treba da se podaje islamskoj mladeži vjerska nastava. Pošto je posta­ la od elif baji arebije, njoj je sa lakim razlikama i slična te ju je djeci lako i naučiti. Imajući tako arebica samo svoj vjerski karakter upotrebom u. samoj vjeronauci, da ne dira ni najmanje u opći kulturni razvitak uss hosaaskohercegovačkih muslimana. Tarik« je u drugom pogledu za unapregjenje naše vjerske nastave uopće malo unosio potpore, nego se više pisale za općeniti napredak u prosvjećivanju, On brzo prestade izlaziti a poslije njega »MuaUrmako udruženjeosnova sebi list »Muallini* u redakciji tada najnapredrjega m u a l l i m a M u h a m e d S e i d ef. S e r d a r e v i ć a. »Muallitn« je prvi napis:o riječ, za unapregjenje naše. vjerske nastave uopće. Urednik mu čitale razna pe­ dagoška djela iz hrvatske i, srpske literature, jezgru toga ploda primjenjivaše na našu vjersku nastavu. U tom smislu je izašlo nekoliko lijepih članaka u ■•'Muali trnu iz pera samog mu urednika. Bilo je tu kalkad i nepotrebnih stvari za našu vjersku1 nastavu, ali to bijaše posljedica tada drukčijega shvaćanja njegova urednika o samoj za­ daći mektebske nastave. Od mekteba on ritine tražaše tad i da nauči djecu osim vjeronauke i latinici, računu, zornoj nastavi itd. Naravno da jć ostao gotovo osamljen s tom osnovom. Merlrnm Muhamed Seid Serdarević rogjen je u Ze­ nici god 1882. Početne je nauikie učio kod kuće u Ze­ nici te ie dalje nastavao u Sarajevu u Gazi Husrevnegovoj Mirnih ih medresi i u Đar-u^nuaUiiimu. Bijaše medi um vrlo marljiv i kao gjak te poslije kao.muallim i muderrfc. On je svojom ustrajnom -marljivošou i naobrazbom sa­ moga sebe zadivio svakoga koji ga iole poznavaše a knji­ ževnim radom za Islam u nas nartkrilio je ■svu sa vremenu ilmijju. Da se osvrnemo na njegov književni rad, koji zasi­ jeca osobito u područje nastave o vjeri. U tom pogledu najbbJja su m u 3 g o d ite već -spomcrmtogn Hsra Mualiima*. Svi du djepS i korisniji članci ir p e r a Seidova. On u svom »Muatttnru« udaraše temelj budućoj racionalnoj vjerskoj nastavi, koju će djeca razumjeti a koja će im 11. i 12 islamskim duhom, čistom naukom i odgojem zaodjeti mladu dušu. Da u tom smislu dade djeci i priručnu vjeromaučnu knjigu on piše na moderan čisto nov način u nas i kitab »Usuli dinijje.« (Ja sam o toj knjizi.naročito pisao u »Misbahu«). Da djeci olakša učenje Kur-ana sa. stavlja on praktičan »Te'dzvrids koj'm se i danas mnogi učenici mekteba pomažu. Merhum je Serdarević uvidio, da naša sredojoikolska mladež nema dobrih kitaba iz nauke o vjeri, da dobro djeca ne poznavaju Islama, pa da se radi toga pobije na omtadfini opaža stra&n nazadak u vjerskom odgoju, pa odmah piše u tom smislu vrijedne knjige: »Istinitost' božijeg bivstva i Muhamed a. s. poslanstva«, »Jedan Kadaši šerif«, »Rkh ul ibađat *, »Kratka povijest Islama*, »Pitanja i odgovori« (vjerska rasprava) itd. Muhamed Seid: Serdarević umrije 26. maja 1918. u radu za svetu stvar — rad' za zapušteaš svoj millet. Bože dragi, hoće li itko taj rad nastaviti onako živo, napredno, korisno?! Rahmetullalii alejhi! čast mu i slava! »Muallimu« kao pravom učitelju svojih' čitalaca bi­ jaše dakle vruća želja, da se u našu nastavu unose mish i načela modeme evropske pedagogije, čitaoci, mahom mualllmi sami, ovu ideju ne razumješe, pa su mnoge li­ jepe misli učenog Sefđarevića ostale na samome papiru Tomu su razni uzroci, a ponajvažniji je, što muallimski pripravnici u Darul-mualliimim tada ne dobivahu i poTbflu pedagošku naobrazbu, nego gotovo samo koli­ činu gradiva koliko se učilo u narodnim osnovnim ško­ lama 11 joguće iz nekih predmeta nešto malo i više. Taka im jc naobrazba bila nedostatna, da shvate naprednije mi­ sli i da se usavršavaju u svome zvanju. To je dalo povoda, pa su neki napredniji naši i pi­ sali o tome upozoravajući našu najveću vjersku vlast u zemlji — ulema medzliis — da pokrene reformu samog Dar-ml-mualhmina. Ovaj je to u sporazumu sa v;kuf.mearifskim saborskim odborom zajednički i učinio. An­ keta je izradila nastavnu osnovu za reformirani Dar-ulmuallrmin i začudo opet preisonufike mjesto metodike Islamske vjerske nastave koju bi trebalo istom izgraditi, da se uči metodika Basaričekova, biva metodika piso-eitania, računa, zemljopisa, itd. š+o je s time svrha pro­ mašena bila. U ostalom to se u praksi popravilo. (Svršiće se.) Narodno zdravstvo. Zrak, svjetlo i voda. Često čujemo govoriti o ljekovitosti zraka i vodeŽelimo, da pokažemo ttflhovo djelovanje na zdravi i bolemi čovjbSji organizam, kako djeluju za uSčuvanje zdravlja i kako +h rabimo za lijefenje raznih bolestiS u n č a n e z r a k e sastoje se o j ovtfc boja, koje �broj 1 1. i \ t ,B»£R“ poznajemo. T t opažamo najbolje kod nebeske duge, koja se pokazuje u kiši, rasvijetljenoj sunčanim zra­ kama. Sunčane se zrake prolazeći kroz malene kapljice kiše lome i rastavljaju na svoje sastavine, te nam tako pokazuju skup svih boja poredanih u pravilnom redu. Tu pojavu zovemo dugom, a one boje, bojama duge. Najskrajnija boja u toj duzi (spektrumu), koju okom ne vidimo, a zove se ultravioletna, osobito djeluje na životne ustroje, pa nam biva i osobito ljekovita. Sun­ čane zrake uništavaju mnoge bakterije već kroz nekoiko sati. Ti su bakteriji najmanja i najjednostavnija živuća bića, koja prouzrokuju sve kužne bolesti.) Sunčane zrake dakako djeluju i na čovječji orga­ nizam. Čovječje je tijelo isprepleteno bezbrojem neiz­ mjerno malenih dijelova, isto je tako i vanjska koža puna krvnih cijevi, žilica i živaca itd., koji se uslijed Sfcnčanog svjetla i topline šire, stiskaju, produže i stežu, pa tako u njima nastane živo kolanje krvi. Z r a k je u glavnome smjesa plinova dušika \ kisika, ali osim tih plinova imade u njemu i drugih plinova kao i prašine i vodenih para. Od svih plinova, koji se nalaze u zraku najvažniji je kisik, jer bez njega ne bi čovjek mogao opstajati. Kisik dolazi udisanjem u pluća i u njima čisti krv. Najbolji uzduh za pluća jeste onaj, u kome ne ima drugih štetnih plinova, u kome imade najviše čistoga kisika, pa nešto rialo or ma. Ozon je uzduh i to bilo u prirodi (mtmja, bljesak, sijevanje), bilo umjetnim putem (pom tfu raznih električnih aparata), te oksidacijom smola, koje se na­ laze u nekim štetinjačama (crnogorica). Čovjek udiše kisik, a izdiše ugljičnu kiselinu, pa na taj način čisti svoju krv. Ugljična bo kiselina je štetna za čovječje tijelo. Soba, u kojoj mnogo ljudi dulje vrijeme boravi, ili u kojoj više ljudi spava, napuni se izdisanjem nabrzo ugljičnom kiselinom i na taj način pokvari zrak. Osim toga kvare zrak još i prašina i mnoštvo bakterija, uz­ ročnika kužnih bolesti. V o d a je spoj dvaju plinova: kisika i vodika. To su bitne sastavine čiste vode Ali takovu vodu ne bi čovjek uvijek mogao piti, jer nema u njoj onoga, što joj podaje tek, a t# su razne u njoj rastopljene rude. No imade 1 ruda, koje samo kvare vodu, ako se u njoj nalaze. Kao i u zraku, tako se i u vodi, a osobito u vodi ustajanoj i pokvarenoj nalazi mnoštvo bakterija. Takova je voda vrlo opasna po čovječje zdravlje. Tim putem nastaju najpogibeljnije pošasti kao što su pošajina, kratelj, srdobolja itd. (tifus, kolera, disenterija itd.) Korist svjetla, zraka i vode općenito je ljudstvo već odavna upoznalo. Zato se ljudi već u najstarije doba naseljuju osobito rado bbzu rijeka iii mora, gde su imali dosta vode ili se naseljuju u šumovitim kra­ jevima, gde je osobito svjež i dobar uzduh ili na obroncima brijegova prema jugu, gde su imali dosta sunca. Grci i Rimljani poznavajući veliku vrijednost -unca. zraka i vode »dešavali su prema tome i svoje Strana 181. životne prilike. Moguće ne ima moderne kuće tako zračne, kao što je bilo na pr. predvorje u jednoj rims­ koj kući. To im je glavna prostorija. Na stropu joj imali su dosta velik otvor, a ispod njega u podu udubinu, u kojoj se sakupljala kišnica. U zgradama, gde se sabiralo mnogo svijeta, nisu uopće trpjeli nikakovih krovova. Tako na pr. kod amfiteatra i cirkusa. Pobrinuli su se također i za svježu vodu, pa su gradili vodovode, kojima se još i danas svijet divi. To je bih golema tvorevina ljudskih ruku. Znamo, da je Rim bio kanaliziran, pa se je pokvarena voda s drugim nečistoćama mogla lahko odstranjivati. Kako su Rim­ ljani i Grci cijenili gibanje po svježem uzduhu, vidi se iz toga, što su bili ljubitelji raznih igri, koje su obdržavali većim dijelom pod vedrim nebom, a služile su za ojačanje, a tim i poljepšanje tijela. 1 danas se divimo krasnim oblicima čovječjega tijela, što ih vidimo na kipovima starih majstora kipara. Ovi su svakako za tako lijepe kipove morali imati i lijepa tijela kao uzorke (modele). Njegu tijela potpomagale su i kupelji. Ponajviše su rabili kupelji tople. Kupelji bile su u Rim­ ljana u vanredno raskošno uređenim zgradama. Dnevno su ih posjećivale tisuće ljudi, imali su pače u njima i hramo'. e, gde su žrtvovali bogu — zaštitniku one kupelji. Rimljani su se po nekoliko puta na dan kupali. Važnost s/jetla, zraka i vode istaknuta je skoro u svim vjerama. Pogani imali su svoje bogove svjetla, sunca i vode. Kršćani se krste vodom, što bi se dalo rastumačiti kao označivanje (simbol) očiščenja i čistoće. Kršćanske su crkve prostrane i zračne. .»luhamed proprisuje svojim vjenicima kao prvi zakon čistoću. Prije svake molitve mora se Muslim prati. Kako naiod shvaća veliki dojam svetla, zraka i vode na ljudski život, vidi se iz mnogih narodnih pjesama i poslovica, koje gavore o toplom proljetnom zraku u nanovo probuđenoj prirodi i o veselju u to doba. Kako priroda uopće osjeća potrebu svjetla, zraka i vode, vidi se najbolje iz toga, kako ih i bezrazumni stvorovi traže. Tako malena djeca kao i životinje i biljke. Dijete najrađe veselo skače i trči po svježem zraku i na sunčanoj njivi, Djeca, koja živu po tamnim stanovima, blijeda su i slaba. Goveda, koja mogu cijelo vrijeme da ostanu na svježem zraku po pašama, ravni­ nama i planinama, najbolje uspijevaju. Krumpir, koji isklija u podrumu, ijera klice prema svjetlu, koje u podrum prodire. Kod najstarijih naseobina ljudskih kanda su oda­ birali svjetla i zračna mjesta po mogućnosti uz vodu i šumu, To je sigurno bilo zat«, jer su osjećali, da im to tjelesnom napretku prudi. Ali kasnije, kad su izgra­ đivali svoje naseobine u velika sela i gradove, kanda su na to zaboravili. U sredovječnim zgradama prozori su maleni, sobe niske i mračne, a u gradovima ulice uske i nečiste. �Strana 182. Koliko se znade, u to doba počinje se razvijati sušica (tuberkuloza, sičija, ftizika). U novije doba ruše se uski dijelovi gradova i osnivaju se široke ulice, a kod gradnje kuća vrlo se pazi, da svaki prostor bude imao do­ voljno neposrednoga svjetla i zraka. Da se to posvuda postigne, građevni propisi, koji određuju, biti ceste i ulice, koliki prozori, dozvoljeno je graditi samo onda, biti dosta zračan, svijetao i suh. Broj U . i 12 „BISER" stvoreni su posebni koliko široke moraju a podrumske stanove ako takav stan može Svi moderni gradovi, a već i mnoga manja mjesta, imadu danas vodovod, koji dovađa dobru vodu često iz velikih daljina. Po gradovim a grade se kupaonice i po kućaaia i javne za opću uporabu. Zahodi se prave na ispiranje, pa se tako i izmetine odmah odstranjuju iz stana i iz kuće kroz kanale, kroz koje odlazi i ostala nečista voda. U malo većim mjestima ulice se ljeti ■polijevaju vodom, metu i čiste, da se odstrani prašina, koja je prava propast za ljudska pluća sa onim bez­ brojem bakterija, koji se u njoj znadu nalaziti. Da stanovnicima gradova ne uzmanjka svježega zraka i sunčanih mjesta, nasađuju se perivoji i šetališta. Time se popravlja i čisti zrak, jer jc dokazano, da biljka za svoj opstanak i porast treba ugljičnoga dvokisa, dok ona svojim životom izlučuje kisik, koji je prvi uvjet za čovječji opstanak, za disanje pleća i čiš­ ćenje krvi. Dakle ono, šte je biljci dobro za čovjeka je zlo i obratno, pa tako jedno drugo pomaže. Ipak pored svega toga dugi boravak u većim gradovim a nije zdrav, pa gradsko stanovništvo osjeća veliku potreba, da proboravi jedan dio godine, osobito ljeti, u prirodi, na selu (ladanju). Oni građani, koji su si već pokvarili zdravlje, putuju u razne morske kupke i sanatorije (male privatne bolnice), kojih danas već ima tisuće po cijelome svijetu. Obično se u takovim sanatorijim a liječi boravljenjem na zraku, ležanjem na suncu i kupanjem. U takovim sanatorijim a liječi se j najteža zarazna bolest sušica. Sedmi dio ljudi umire baš od te zarazne bolesti. Za njihovo liječenje treba čistoga i svježega zraka. Zato liječnici šalju takove bolesnike rado na more, ili na brdine, gđe je zrak čist, bez prašine i svjež, a gđe vlada jako svjetlo. Imade zato takovih lječilišta i po visokim gorama (do 3000 m etara visokim). Studeni mirni zrak manje hladi, nego li vrući vjetar, jer se čovjek od ovoga uznoji, a uznojenom je čovjeku i na vrućem vjetru hladno. Zrak je prije svega potreban za disanje. On nam uvijek iznova čisti krv, koja se na svom putovanju kroz tijelo neprestano troši i kvari. Ali zrak ne dolaz, samo disanjem u naše tijelo, nego i krez kožu, koja ima bezbroj malih rupica (pora). Kad bi čovječja koža izgubila tu svoju prozračnost, morao bi čovjek un rijeti. Veće opekline i jesu radi toga tako opasne, što šine kožu nepropusnom za zrak. Naše se tijelo zrači kroz zato zdrava lahka, za zrak propusna š“rok?odijelaSU Gumirana odijela su štetna, jer su propusna, Pa tijelo ispod njih ne može disati, a 2„0j ostaje u obliku pare na tijelu. Ne sam o na tijelo, neg0 i na čovječju dušu djeluje svježi zrak povol)no. To jt već svatko na sebi osjetio. Č i s t o ć a je prvi uvjet zdravlja i najbolja obrana od raznih priljepčivih bolesti. Da podržavam o čistoću, potrebna nam je u prvom redu voda. Zato nam je voda i najbolja čuvarica zdravlja. Pranjem tijela zapriječujenio, da nam znoj i druge nečistoće zatvaraju rupice (p0re) u koži, što je, kako smo već spemenuli, vrlo važno za naše zdravlje. Znamo, kako je ljeti ugodno, kada se čovjek može osvježiti kupanjem. Naken kupanja dobiva se izvrstan tek (apetit) i uopće se vanredno dobro osjeća. Kao piće za nas je najvažnija voda. r sve vrsti hrane sadržavaju po prilici 90 •/. vode. Sunce nam daje potrebnu toplinu, koja omogućuje tok krvi. Svjetlo osebito ljekovito djeluje na rane. Rane brzo zacijeljuju i ujedno se raskužuju. Mnoge bolesti kao sušica, slabokrvnost. neke bolesti kože, upala živaca itd. liječe se svjetlom ili suncem. U današnjoj liječničkoj znanosti imade već mnogo s va> kojima se sustav temelji na ljekovistosti svjetla, zri vode. Za liječenje rana upotrebljuje se kremeno svjet o. Voda se upotrebljava na mlazove (tuš), kao sredstv • za masažu itd. Za dovod i čišćenje zraka u razne prostorije oso­ bito u podzemnim sobama, upotrebljavaju se sprave nazvane ventilatori, kojima se pospješuje izmjena iz.abljenoga zraka sobe sa svježim vanjskim zrakom. U koliko smo evo istakli korist ovih prirodnih darova, ipak ne smijemo poći .predaleko, kad se njima služimo. Jer i ove blagotvorne sile prirode mogu naš­ koditi, vrlo naškoditi zdravlju, ako se prekomjerno I nerazumno izrabljuju. Ako se na primjer suviše sun­ čamo, opali nam se koža, oslabi tijelo i živci, a može­ mo i od sunčanice stradati. Tako isto može nam pre* dugo ležanje u vodi i vlazi, ili ino prekomjerno upotrebljavanje vode za liječenje naškoditi. Kada bi čovjek htio, da se liječi samim kisikom, koji mu je u smjesi s drugim zrakom ne samo koristan, nego i potrebit, izgorio bi si pluća i krvne Žile. Za liječenje dakle i svjetlom i vodom i zrakom treba da se predademo vještačkomu tiječenikovomu savjetu i vodstvu. Zdravlje pojedinca ovisi o kraju, kojemu pripada i o zanimanju, kojim se bavi. Narodi, koji su još na niskom stupnju kulture, zdraviji su, jer živu prirodnije. Zar onaj da bude zdrav, koji cio dan sjedi kraj stola, a prirodu jed­ va da poznaje? Isto su tako oni zdraviji, koji se bave na pr. ratarstvom, šumarstvom itd., nego stolari, dimnjačari rudari, cipelari i slični, koji po cio dan rade u zatvorenim prostorijama, a jedva da imaduu malo pprilike na svježi r ilike doći d zrak. Zato treba da budu pros|ihl|i^fckkojim o šturi kg u koji a obrtnici rade, čiste, svijetle i dobro z r a f l 3 E n S |i a n e ) . Trošak T " �Broj i i - i 12, Š r- • 'i 183. „BISER*1 za takove uredbe dobro se naplaćuje već i time, što će manje gubiti radnih sila, što će biti žustriji i bolje raspoloženi za posao. Neraspoloženomu čeljadetu ne ide posao onako od ruke, ma inače bio i sposoban i marljiv. Liječenje svjetlom, zrakom i vodom preporuča se već s toga razloga, što je najjednostavnije i najprirod­ nije. Liječiti se može najveći simorah, kao i najveći bogataš, jer ti lijekovi stoje svakome jednako na ras­ položenje. Treba samo volje i truda, ustrajnosti i sav­ jesnoga pokoravanje liječnikovim odredbama. svojoj družini i prema narodu. U obitelji bo gde ne ima zdravlja, ne može biti ni sreće, ni zadovoljstva, ni pravoga blagostanja, ni veselja; ni radosti. To vrijedi i za narod, jer narod sastoji od obitelji. Zato je sveta dužnost svakoga, da i on doprinese svoj dio k tomu, da budemo svi, da bude sav narod jak i zdrav, i dušom i tijelom! »Život i Zdravlje.« Zdravomu i bolesnomu preporučuje se pako uopće neka se drži ovih pravila: Disanje neka bude osobito na čistom zraKU što dublje. Dišite uvijek kroz nos, a usta neka budu uvijek zatvorena. To je osobito važno zimi, da si čovjek ne nahladi grlo i da se zrak nešto’ stopli prije no što dospije u pluća, a uopće da prašina ne dolazi u pluća, već da se zaustavi u nosu. Svi poslovi, koje je moguće obaviti vani na zraku, neka se vani i obave. Ako je čovjek prinužden sjediti u sobi, neka uvijek izabere mjesto kraj prozora, da ima dosta svjetla, da ne kvari očiju. VorD. koju pijemo, neka bude čjsta, bez mirisa i bez ooje. Bolje je i iz daljega nositi vodu, nego piti iz svoga zdenca pokvarenu. Prati se je najbolje mlakom vodom i sapunom a trti se po mogućnosti hrapavim ali mekim ručnikom (obrisačem). Prije jela i poslije jela valja opran ruke. Ako se na čovjeku promoči odijelo, valja ga cdmah zamijeniti suhim. Stanovi neka nam budu čisti, zračni i suhi, prozori veliki, a okolina kuće po mogućnosti zasađena vrtom. Spavaće je sobe dobro smjestiti prema jugu, da može u nje doprijeti sunce. Dobro je, da budu u svakom stanu barem dvije prostorije, jer nije zdravo spavati u sobi, u kojoj se kuha. Obdržavanjem ovih pravila mnogo ćemo doprini­ jeti k očuvanju zdravlja, koje je najveće čovječje blago. Zdravlje je samo jedno, a ima hiljadu bolesti. U zdravom tijelu zdrav je razum. Nije samo obzir prema nam samima, da si treba da čuvamo zdravlje, nego to morame činiti i s obzira prema bližnjima, napose i prema svojoj obitelji, prema Majka kara gondže Mebemeda. Majka kaira gondže Mehemeda: »Bog t’ ubio, gondže Mehemede, štogod steče, sve djevojci dladeL A šta sam joj, mita majko dao: Dva fasaća biserom kićena, D biserom, a dva dukatima, iD\. dibe, četiri kadife I tenlukL zlatom navezetoe T papuć snrtom potkovane. Sve sam dlao vidio je nisam, Već tri puta kroz devet godina, i to sam je nehote vidio. Jednom dogjoh dragoj pod pendžere, Kad mi draga hitar vezak veze. U ruci joj igla od biljtira, A u igli dubrovačko zlato. Na gjergjefu sarajevsko platna. Drugiput joj pod pendžere, dogjoh, Kad mi draga jaciju klanjaše. Trećiput joj dogjoh pod pendžere, Kad mi draga amieriju skida Kad joj viđioh u mišici ruku, Kolko jekmih, sva kula pozveknu Kolik huknu, takta džama puknu.« \ Zabilježao: Ebul Muksin. LI S T A K Književnost. Dva merbuma. Ovogodišnji maj puh je tuge za nas muslimane. Proguta nam jednu . r i z n i c u ii ma * 1, kao da mu bijaše malo, pokosi još i jedno p r o d u k t i v n o p e r o . Azabagić i Serdarević nijesu više megju Živima. I za velike narode to bi bio osjetljiv gubitak, a kamo ii za nas, neznatnu šačicu b. h. muslimana. i e ć iznemogao starac, nn drugi je bio zelena i jedra grana, koja obećavaše mnogo. �Strana 184. MW' ■M » Mž Da, mnogo. I slomi je vjetar baš u vrijeme, kad poče davati prve zrele plodove. Oh, kad li će se naknaditi šteta, što je ovaj strašni vihor smrti nanese ovom napaćenom milletu! Merhum Azabagić bijaše izrazit tip naše stare generacije: pun znanja i svestran u poznavanju Islama i islamskih znanosti. Alim u pravom smislu te riječi. Nu na žalost samo to. Ogromni duševni ka­ pital leže u grob sa njegovim staračkim tijelom. Krivnjom nesavremenog i nepraktičnog prijašnjeg sustava, Azabagićevo je djelovanje ostalo ograničeno na uski krug njegovih učenika. Nu smrt mu je ipak velik gubitak, jer nam pokosi učenjaka i kapacitet, na koji se pri potrebi mogasmo obratiti. Njegovom smrću zatvorena je jedna živa knjižnica. Knjižnica i po. Ko će n. pr. nastaviti njegovo tumačenje „Buharlje“?... I Serdarević bi možda postao jedna taka „hazna" i „knjižnica". Jer imagjaše dosta podloge za usavršenje, snažnu volju, žilavu istrajnost i — jer bijaše čedo novog duha i ispravnijeg shvatanja alimskih dužnosti. U solidnosti znanja i stručnoj spremi ne mogaše „ni dovikati" merhum Azabagiću, nu književna mu je ostavština kudikamo nadvisila Azabagićevu. A šta bi još napisao, da mu je podijeljen Azabagićev umr? Eto to je uzrok, da ga stavljamo uz bok jednom alimu Azabagićeva kova. Nije ispravno rečeno. Valja reći: Serdarević je radi svog pera iznad Azabagića, on je daleko zaslužniji... Jer koja nam fajda od pokopanog ilma i sada već mrtvog kapitala? Bio i prošao. A Serdarević je mrtav samo tijelom, dočim će radi svog „asara" živjeti još dugo i dugo : ta prvi je produktivniji pisac naše mlade islamske književnosti. To mu je neprolazna zasluga i radi toga je s pravom zaslužio da se vrsta u prvi red naših kulturnih radnika i narodnih prijatelja. Ne tvrdim da se njegovim radovima nema i štošta prigovoriti, nu — Bože moj ko je bez nedostatka i pogrešaka? Ali jedno stoji i to niko ne može nijekati: Serdarević je uradio više nego li iko od naše uleme. A zaslužan je naročito s toga, što je nastojao ispuniti strašnu i kobnu prazninu u našoj nastavnoj književnosti Što u tom nije uspio, nije toliko krivnja na njemu, koliko na nesregjenim prilikama, u kojima je Da naše aut. oblasti imaju smisla za a n k e t a ran rad, Serdarević bi bio poštegjen od neuspj^ta, Kacštog«. ^oživio n. pr. sa „Usuli-dinijjom4. i „Fikhul-ibadat* bi mu onda drukčije ispao. Ovom primjedbom ne želim .nujtoliko potcijeniti S r 'arevićevih zasluga, kao što sam daleko i od tog, da bih radi ilma merhum AzabagiC« projr tao silne nedostatke njegova djelovanja u svojstvu reisul-uleme. Želim samo upozoriti da je nužno potražiti »poj izmegju aju iraštaja naše uleme: starijih, š t o z n a j u , a manjka im putinaćin djelovanja i mla&j’h, š t o v l a d a j u p e r o m , ali im — opet krivnjom sistema — manjka solidna stručna naobrazba. Starijih po mplo nestaje, pa je v’ .r.e, da se njihovo znanje i iskustvo makar u zadnji čas iskoristi. Dvama merbumima, kao tipičnim predstavnicima naših dvaju naraštaja neka je rahmet i magfiret Blagoga i Milostivoga, a njihov gubitak nek nam je opomena i ozbiljna pobuda da izgragjujemo most izmegju ova dva naraštaja. Rastalimo drjomovne o č i! Merhum Muhamed Seld ef. Serdarević. U nedjelju na 26./5. 1918. poklopila je musli­ manski elemenat naše domovine jedna velika žalost. Taj dan poslije podne (u 7 sati ala franga) preselio je sa ovog na onaj svijet njihov najmarljiviji radenik, najviši dobroželitelj i najpopularniji alim, merhum M uh a m e d S e i d ef. S e r d a r e v i ć . Merhum je rogjen u Zenici 1882. Početne nauke svršio je pred svojim ocem Abdul Hamid ef. (Munla ef.), zeničkim muderrisom, a 1899. došao je u Saiajevo i nastanio se u Hanikahu (jedna Gazina medresa), a ders je učio pred merhum Mehmed Tevflk ef. Muftlćem. Tom prilikom svršio je i „Darul mualimi** sa odHčnim uspjefeonf. Još dok je bio u medresi vidjelo se, da će ovo biti jedan veliki talenat. S. Korkut Kao gjak počeo je pisati u „Beharu* razne članke vjerskog karaktera, koji su od svačije strane toplo primljeni. Kad je svršio nauku u medresi, posvetio se je mualimskoj struci. Kao mualim vrlo je mnogo uradio za ibtidaije. Tom prilikom napisao je „Makjtebski red“ i „Talimi tedžvid". Tad je bio i sarađnik „Tarika' (ovaj list izdavao je tog vremena današnji reis-ul-ulema). Još se je više pokazao kad ga je izabralo Mu* alithsko-imamsko udruženje za glavnog urednika lista „Mualim*. Kao urednik i glavni sarađnik evoga li**3 takih je stvari u njemu napisao, koje su zaslužile da budu napisane zlatnim slovima. U njemu se je ras­ pravljalo o raznim pitanjima, koja se tiču vjere, naših socijalnih prilika, uređenja nastave na našim nižim i srednjim školama (osobito darul mualliminu) i t. d, „Muallim", kao njegovo čedo, mogaše se natjecati sa najpopularnijim listovima onog vrimena, koji izlažahu �Broj 11. i 12. „BISER* u našoj domovini. Prije pet godina (1913.) naimenovala ga je vis. zem. vlada imamom zeničke kaznione. Pošto mu je tog vremena i otac umro, stupio je u medresu kao muderris mjesto svoga oca. Kroz 5 godina svoje službe kao imam i muderris učinio je mnoge usluge u kaznioni, medre»i i javnom životu, da ga je svako, i u kaznioni i u njegovu mjestu ljubio kao svoga roditelja. Kroz kratko vrijeme svoga marljivog rada napisao je ova djela: „Dvije opasne socijalne bolesti", „Istinitost Božjeg bivstva i Muhamedova poslanstva" Jedan hadisi šerif", „Kratka povjest islama", Fikhul ibadat" „Pitanja i odgovori", „Talimi tedžvid/' „Usuli dinije", „Kratka uputa u povjest Islama*', „Nauka Islama" i komentar na „Banet Suad" kasidu od Kjab bin Zuhejra (ovo zadnje djelo nije još prepisano niti je u štampu dato.) Kad bismo sabrali još one razne članke koje je Merhum napisao u „Beharu", „Biseru", „Muallimu" i i drugim mjestima i od tog bi se materijala mogla štampati jedna debela knjiga. (U jednom posebnom radu mislim prikazati njegova djela i njegovu zaslugu*). Merhum Muhamed ef. ne samo da bijaše dobar i plo­ dan alim, nego bijaše još vrlo pobožan čovjek, a njegov moral bijaše na najvišem stupnju. On je por; dovao sve vrline, koje gizdaju jednog alima. Osobito se svojom plodnošću razlikovaše od druge naš; uleme. Mi muslimani u Bos. i Herc. imamo priiiČan broj uleme, ali ih, na žalost, nemamo plodnih kao to on. Kad koji od njih umre, umre s njime i njegov n N. pr Alajbegović, Azapagić, a tako će biti i sa Sa: om, Korkutom i t. d. Njiha će spominjati samo onj, koji su pred njima nešta naučili, a kad i ovi umru svt će se zaboraviti. Tako neće biti sa merhum Muhamed ef., ser će se njega na vjekove sjećati i rahmet mu predavati naša buduća ulema, književnici, đaci i djeca u mekjtebima Dakle merhum bi se mogao prispodobiti na jednu voćku, koja svake godine davaše 2—3 različita ploda i koje plod ostaje i iza njezine pogibelji, dočim naša druga ulema može se prispodobiti ili na onu voćku, koja nikako ploda ne daje (čast iznimkama) ili na onu, koja daje nešto sasvim malo i tako slabo i zakržljalo, da za kratko vrijeme propane i ugine. Još ih ima koji sebe nazivaju niuellifima (autorima) ali bolje bi ih bilo nazvati mutlifima (upropastioci). Nije dosta samo biti plodan, nego je još potrebno da bude plod vrijedan jer se svake tiče meso ne jede. Neka sad poštovani čitaoci uvide razliku izmegju prvog i drugog primjera-. Merhum Muhamed ef. vladaše se po onoj arapskoj rečenici koja veli: „Lekad garesu hatta ekjelna ve innena lenegrisu hatta jekjulen nasu ba’dena" - Stari su sadili, a mi njihov plod jedemo, tako isto (za­ ista) i mi trebamo saditi, pa da naši potomci jedu". *) „Biser će s osobitim zadovoljstvom ustupiti mjesta ovom prikazu i od g. pisca očekuje što skorije ispunjenje ovog obećanja. °P- ur- Strana 185. Njegova je smrt najviši udarac za zeničku ehaliju. Njegovom smrću oni su izgubili ono, što ne mogu nadoknaditi, jer izgubiše vrsna muderrisa i vaiza, naj­ višeg dobroželitelja i nasiha (savjetnik). Ali neka se oni tješe time, što su ga znali cijeniti dok je živ bio (premda ga danas mnogo više cijene) i što su ga pazili kao ženicu u svom oku. Vrlo je teško, da čo­ vjek doživi u svome rodnom mjestu onu čast, koju je on doživio. Naravna je stvar da oni ne bi ovliko ni cijenili merhuma, da nijesu u njegovoj osobi vidjeli nešto, što naša druga ulema ne posjeduje. Prilikom njegova pogreba vidjelo se je da su ga cijenili i gajri muslimi (druge ispovjesti). Na njegovoj đenazi sakupilo se je mnogo nemuslimana (činovnika iz kaznione i drugih), a kad je gosp. direktor izrekao svoje saučešće i zadnji se put oprostio sa merhumom, tad i njima poletješe suze niz obraz. Može se reći da je ovo prvi slučaj gdje su tako užasno bila dir­ nuta naša braća druge vjere zbog smrti jednog muslima. Dakle prava ulema mora se poštivati, jer oni i ako nijesu božji poslanici, jesu njihovi našljednici „El. i’lemau veresetul enbijai". ja- kao njegov prijatelj i poznavaoc njegovih vr­ lina opi kujem ga i žalim, a uvjeren sam, da će- i sva braća a domovine meni se pridružiti u žalenju. ;Felev kjanet ed dunja tedumu livahidin lekjane resulullahi fiha mi nalleden". (Da je iko na ovom svijetu ostao, stao bUBožiji poslanik). Rahmeti ilahi alejhi rahmeten vasia! M. T. Studi di Sforia Orientate.*) (Svršetak.) Ovaj je kontinuitet lebdio pred očima Caetaniu već kod opi&anja velikih dogagjaja prijašnjih vujekova. »Može se uzeti za sigurno, da svi pokušaji za formira­ nje država, što su se zbili od stoljeća do stoljeća do arapskog pokreta na istoku, — svi ovi pokušaji nijesu ništa drugo, već težnja, da se uskrise okolnosti sumer* sko-semitskog carstva Sargona I. (3800. pr. Isata). Dru­ gim riječima: kao što povoljan položaj kotline Eufrata i Tigrisa ovisi ponajviše 6 posjedovanju trgovačkih puteva na prostoru izmegju Perzijskog zalijeva i Sredo­ zemnog mora, isto je tako bilo potrebno, d a se spome­ nuta oblast sjedini pod jednom vlasti i‘ pdd’ r-dnim' za­ konom. Ova je okolnost bila unutarnji uzrok krvavim ratovima, što su ih imali babilonski imperijum, vladari Asirije i Kaldeje, Rim i Parti, Bizant i Sasanidi sve do velikih osvajanja muslimana. Politički uvjet, od kojih je zavisio dobrobit velikih prastarih država bili su isto *) Vidi početak na 169. str. u 11. brojii i nastavak na 243. itr. u 15— 16. broju prošle godine »Bisera«. �Strana 186. .BISER* Broj 11. i 12 . onaki, kao su oni u Prednjoj Aziji za vremena arapskih osvajanja. Babilonija, Arabija, Mezopotamija i Sirija mogle ©u samo cvasti pod jednim gospodarom. Pojedina Carstva Omejevića -i Abasovića, a u najnovije vrijeme i osmanlijako carstvo nisu ništa drugo, već usikrsmuće stare babilonske tradicije, a ova potonja je prilika pracarstva Sumerskoga«. (strana 175.) prema bizantinskom nasilnom gospodstvu; pokazuje okolnost, da su ovi semijski kršćani u Arapima vidjeli osloboditelja premda druge vjere ali istoga roda. Sve ove momente uzme u obzir C , kada konstatuje uzroke us­ pjeha Arapa.. Najsjajniji je dio njegovog djela poglavlje: »La pSj, kologia delle grandi vittoire musulmarie«. Već u Annalima tvrdi, da u prvom širenju Islama i u osvajačkim uspjesima, s kojima su nomadske čete Arapa prenijeli vjeru Muhamedovu preko granice Ar. poluotoka u Siriju, Perziju i Egipat, učinivši ujedno i kraj gospodstvu velikih država i starih vjera, — u sve­ mu tome malo je uloge igralo vjersko oduševljenje. U oba svoja djela neprestano naglašuje, da je glad »i i f a m e « onaj motiv, koji je najveći dio Arapa okupio oko Muhameda i raspirio u njima ratobom ost. Gospo­ darstvene prilike, prirodni uvjeti Arabije postali su sve to gori i nepovoljnijd. Samo zapadni i jugozapadni pri­ morski krajevi su mogli izdržati nešto gušćeg1stanovni­ štva, ovdje je blizina mora prouzročila bolje uvjete: vlagu, pašnjake i dr„ pa radi toga tu je vodio i trgo­ vački kopneni put za Mezopotamiju i Indiju. Ovdje na temelju vlastitog iskustva razvija narodno-psihološku sliku Arapa iz prilika pustinjačkog l\. vota; potanko karakteriše nadalje njihovu ratobom ost, njihovo oružje za napadaj i obranu, duhovito rekon. struira statističke prilike i broj vojske za vrijeme zavo. jevanja. Ova ge pitanja s velikim aparatom raspravio u Aunalima, a ovdje oslobogjen od velikoga mnoštva iz­ vora ističe nove psihološke momente te sjajno rezumira rezultate svojih ispitanja. Prom atram o li njegova origi­ nalna gledišta i onu metodu, kojom se on prvi služi kod napisanja ove važne epohe svjetske povijesti, __ bez oklijevanja može pristati i stara škola uz nazor pisca, da će se na tom novom temelju sasvim preobraziti naše shvaćanje arapske povijesti te da će je trebati sa ovakog gledišta iznova napisati. Ovdje je narod živio u priličnom blagostanju, već odavna se razvio gradski život i nastala neka kultura. Centri vjerske tradicije (poglavito središte u Meki) ov­ dje su se održali. Staru kulturu i cvatnju ove pokrajine svjedoče do danas naročito gragjevinsk*! spomenici 7 mnoge hiljade natpisa u Jemenu. Nasuprot na nepre­ glednim ravninama na istoku od ove uske pruge sve je propadalo, promjene prirodnih okolnorif uništile su uvjete života pa zato je tu bio omogućen samo razboj­ nički život Beduina. ___ Škola priroda već od starog viieka primorala je na­ rod na iseljavanje sa ove oblasti, koja nije m ogla pru­ žiti ni najpotrebnije uvjete za život. O v o i s e l j a v a ­ n j e n i j e n i k a d prestalo. Samo je trebalo k o f odlu­ čni povod, te je znatni dio pučanstva ostavio svoju do­ movinu, i tražio sebi novu, bogatiju, obilniju. Taki je povod dao na iseljenje Islam. Velikim su 'oduševljenjem pristajali Beduini na ove ratove, što su ih' nasljednici Muhameda halifi vodili na susjedne zemlje, da fh oplja­ čkaju. Prema C.-u nije vjerska revnost, nego materijalna bijeda bila uzrokom velikom oduševljenju. Sa ovoga gledišta promatra i kritikuje C. vrlo oštro prve ra­ tove Islama. ("Sravni moje djdlo: Vorlesungen uber den Islam, Heiđelberg 1910., 142. str.) Uspjesi su toga rata bez primjera: Arapi su za najkraćeg vremena oduzeli Grcima azijske i afričke i.m pokrajine, uništili Perziju, a na miesto ovih zasnovali sp muslimansku svjetsku državu, koja se sterala od granica Kitaja do unutrašnjo­ sti Afrike i do 'Atlanskog oceana. C. sa pronicavosti hi­ storičara izlaže uzroke i milieu tih pobjeda. Pokazuje na osvajalački duh Arapa, na ratobom ost \ oduševljenje, koje je još povećavala njihova bijeda, na pokvareite unutarnje prilike Bizanta i Perzije, ne nesimpatiju semijskog kršćanskog stanovništva tih zemalja Po radu Caetania naročito se javljaju dva rezul‘ 1. neprekidna veza povijesti Arapa sa prapovijesti Sen g ro d a ; 2. novo shvaćanje i razumijevanje Arapa i njihove s ’iet&k wjesne uloge u srednjem vijeku. Dri am tog novog pravca već se javlja u novijim djelim a Ne može se poreći, da su djela C.-ova stvorila novu epohu u historiografiji Istoka. Stoga valjda nije bilo suvišno, što smo i na tom mjestu svratili n a nj po­ zornost naše publike. ’itn: Islamski svijet. Ukidanje kapitulacija u Persiji. Nedavno je donio carigradski »Tanin« interesantan interviv jednog svog saradnika s poslovogjom perzij­ skog poslanstva tičući se po perzijskoj vladi odregjesnog ukidanja kapitulacija. Na upit saradnika kako je uslijedila odluka vlade odgovorio je poslovogja kako slijedi: Vida je slijedeći po narodu predani joj emanet, da ~ga kulturno i gospodarski podigne na visinu dostojnu njegovih pregja, a u spoznaji, da je u tome najviše pri­ ječena po evropskim vlastima nametnutim kapitulacija­ ma konačno odlučila da ih ukine. Taj svoj zaključak, donesen u ministarskoj sjednici od 7. M uharema 1336. (po Hidžretu) je odmah saopćila najprije engleskom i ruskom poslanstvu u Teheranu, a onda je obavijestila sva svoja inozemna poslanstva s nalogom da to saopće vladi kod koje su akreditirani. Na pitanje saradnika kakovi su bili ti ukinuti ugo­ �Broj 11. i 12. Strana 187. „BISER« vori i što je sve vlada poduzimala, da tu ljagu na na­ rodnom (tijelu izbriše odgovorio je poslovogja: Ugovori, kojima se htjelo perzijski narod do »te­ pena potpunog ropstva poniziti su uvijek nametani od predstavnica kršćanskog zapada i istoka, Engleske i Rusije, s navodnom svrhom, da se zaštiti život, limetak i sigurnost njihovih državljana. Prvi ovaki ugovor se sklopio s Rusijom god. 1243. (1825.) i to nakon dugotrajne borbe, u kojoj smo pod pritiskom grube sile morali popustiti. Mir, sklopljen u Turkman-Ćajiu donio nam je gubitak dvaju vilajeta Ejrevana i Nahgjovana. Početak uvogjenja pogubnih kapitulacija pada u doba vlade šaha Fethii-Alije. Za njegova su vremena došle kapitulacije, kojima se -počelo potkopavati temelje državne samostalnosti. Po ugovoru u Turkman-Čaj-u mogla se Rusija miješati u sve poslove trgovačke, voj­ ničke i gospodarske naravi, čak se imala pravo miješati i u unutarnje poslove samog šaha. Rusi su s ovim otvorili put nezasitnoj požudi osta­ lih evropskih vlasti za tugjim dobrom, požudi koja je naročito a gotovo i jedino upravljena prema islamskim zemljama. Zaredali su ultimatumi. Ako se samo jednog prostog zlikovca uhapsilo jer ga se zateklo na djelu, nije to bilo pravo državi čiji je podanik; ultimatum je otimah slijedio. Vrhunac bezobraznosti je dosegao U! ovor od 1907., kojim evropske vlasti dijele Perziju na interesne sfere. Kruna svega grubog militarističkog nasilja ge vi to, da je Rusija bila formirala posebne ruske <d ikzn. , sa­ stavljene od poludivljih Kozaka, koji su sve odredbe ruske vlade provodili na svoj način. Ruska vladia mije megjutim stala ni kod ovog, nego predaje ultimatum, kojim traži od naše vlade, da se iz Amerike dobavljeni financier Morgan Scuster smjesta odpusti. Bojeći se oružanog konflikta vlada je popustila i nakon uslijegjenog sporazuma Engleske i Rusije su po­ stavljeni Belgijanci, koji su po intenoijama svojih zago­ varača pošteno okrali državne financije. U niz nasilja ide i samovlasno osnivanje baifki, ruske i engleske, pre­ ko kojih su pljačkali narod, a državno zlato izvukli u svoje države. Na koncu je saradnik upitao poslovogju o tome, tko je sad na vladi i kojim pravcem politike je ista udarila. Poslovogja je o tome ovako izvijestio: U ovaj momenat je na čelu vlade Mustevful-Memalikj. Kabinet je sastavljen od slobodoumnih i najvrsnijih muževa. Megju njima se nalaze dvojica pravnika, koji u narodu uživaju veliku popularnost. Veze naše s vladom skroz na skroz usljed ratom stvorenih prilika su oteščane; odluka o ukidanju kapitu­ lacija je stigli pet mjeseci nakon što je poslata. Poštanski i brzojavni promet se obavlja preko Amsterdama na Englesku, preko Afrike na Indiju i pre­ ko Beludžistana ili na Bender-Bušir u Iran, isto i obratno. Saopštenje o ukidanju kapitulacija nosi potpis Princa Alaussaltaneta, sadašnjega ministra vanjskih posala. Kako je saobraćaj sa zemljom poremećen, teško je vrlo pratiti razvoj prilika, nu sudeći prema govoru Lor­ da Carsona, koji je naglašavao status quo u Iranu, iz­ gleda da je odnošaj prema ententi prijašnji. U Teheranu je još uvijek poslanik carsko-ruskc vlade; boljševici nemaju dosad svoga pretsitavnika. H. M. Kulenović. Kulturne bilješke. Školstvo u Turskoj. (Svršetak,) Ispiti, Na turskim mektebima i medresama postoje u opće tri vrste ispita: godišnji (razredni -sunuf imtihani), maturalni (ru’ us mulazemet imtihani) i strogi (doktorski ru’ us intinani — doktura^ intihani). Njihovi su i raz­ redni ispiti veoma strogi, jer se skoro u svakom mektebu i medresi na koncu školske godine polažu na onakav način i onakom obsegu, kao što se polažu u srednjim Školama maturalni ispiti kod nas. Ovi ispiti traju 20—3 0 dana. Svaki đak polaže iz svakog pred­ meta pred posebnom za to ustanovljenom komisijom (dva asistenta — mumejjiza i učilj — muallim dotičnog predmeta) Na ispit dolazi po jedan, dva ili tri đaka zajedno. Mature polažu se na isti način samo pred većom komisijom. Doktorski ispiti polažu se iz svih predmeta zajedno i to samo po jedan đak ulazi na ispit. U nekim zavodima za doktorski ispit mora se uz usmeni ispit izraditi i posebna radnja kao u „Medresetul-vaizinu" (doći će o tome dolje). Ocjene se sastoje iz deset s upnjeva, koji su broj­ kama označeni: 1 0 - 9 vrlo dobro (alijjul-eala) 8 dobro (eala) 7 gotov dobro (karibi eala) 6—5 dovoljno (vesai) 4 nedovoljno (gajri kafi) 3 —2—1—0 sasvim nedovoljno. Od 10—5 prolazi, od 4 - 0 pada. Kada učitelj zada đaku pet pitanja, to na svako pitanje dođu po dvije note, zada li pak deset pitanja, to onda dođe po jedna nota na svako pitanje, ako zada više pitanja, onda se prema tome dalje ra­ čuna. Osim ovih gradacija imaju i tri pohvale (klauzule): „takdir“, „tahsin* i Jm tijazu, koji se daju obično ma­ njim đacima. Na „Darul chilafi* provode se ispiti na isti način kao i na ostalim mektebima. Samo, što se je na Darul o hilafi polagao „ru’Gsi humajun" po prvim propisima �Strana 188. ( Broj 11. j i? , BISER' na koncu prvog sveučilišnog odjela, a od kako Musa Kjazim ponovno preuredi medrese uvede se „ru’ us mulazemet imtihan" za prelaz iz prvog sveučilišnog odjela u drugi (Mutehassisin), a ru’ usi humajun pre­ nese se na svršetak M utehassisina. Tko svrši početna iri godišta „Darul chilafe" do­ bije „tasdiknamu" (svjedočba, koja je javna svjedočbi petog razreda gimnazije), tko svrši šest godišta (donji stupanj), dobije „šehadetnamu" (svjedočba, koja je ravna maturalnoj svjedočbi gim.), tko svrši sveučilišni prvi odjel („Sahin") da mu se ipak šehadetnama, tko svrši gornji sveučilišni stupanj (Mutehassisin i dokaže sposobnost na ru’ usi humajun imtihanu dobije idžazetnamu i .,ru-usi humajun" (carski doktorat) sa nagradom (muderislukom) Ferhadije medrese. Velim nagrada za to, jer plaća nije vezana zakonom za služ­ bovanje i posjednici ovog doktorata kaku god službu prime opet na ime ove medrese posebno plaću primaju. Osim ovoga ovaki jedan zavod i nepostoji. Posjednik cve idžazetname po zakonu Darul chilafe nosi i počasno ime „muderris" a na temelju nje i doktorata imade pravo na sve vjerske službe od muftije, muderrisa do šejchul islama. Tko nema ovoga ru-usa nemožs u Carigradu muderris biti. D isciplina i u p rav a na Darul chf.afi. Škole u Turskoj su većinom zajedno 3 internatom, te je đaku zabranjeno svako nedostojno mjesto poha­ đati. U nekim mektebima ne smije đak ii kojim da­ nom izlaziti van osim petkom. Sveučilištarci i đaci sve­ učilišnog odjela Darul chilafe medrese uživaju građan­ ske slobode. Svaki đak Darul chilafe imade legitimaciju („džuzdan“) od dvađest stranica, u kojem je ubilježeno ime i prezime i ostalo dotičnoga. A od ovih praznih stranica dvanaest je rezervirano za predmete i ocjene svake godine, koje se od strane direkcije unesu i potvrde. Na daljne četiri stranice upisuje liječnik dotičnog zdravlje, a na pošljednje četiri direkcija bilježi đakovo ponašanje. Ovaj je džuzdan na taj način đakovo ogledalo, te kada svrši zavod zadrži ga kao svjedočbu, u kojoj je potanko opisan u tančine đakov život za tih dvanaest godina. Svi đaci srednjih škola imadu legitimacije slične legitimacijama ovdašnjih đaka. Sveučilištarci imadu p o ­ sebne legitimacije sa fotografijama („huvijjetvereka")Na svima mektebima postoje nadzornici („mufettiši umumije"), zatim mufetiši (kontrolori, pazitelji nad đacima, kada se vani kreću). Ovo isto postoji ' na „Darul chilafi Na đačko zdravlje polaže se osobita pažnja, te za svaku školu imade liječnik. Na Darul chilafi imade više liječnika, koji kao i njezini inspektori imadu svoju kancelariju na „Mešichatu". Svaka m edresa, koja pripada Darul chilafi, imade svog upravitelja. Od četiri odjela svaki imade svoi rektorat (mudirijjetl umumijje). Ova četiri rektora sa­ činjavaju vijeće, kojemu šejchul islamov zamjenik za na, stavu (Ders vekjil) presijeda. Svakog odjela upravitelji na prama potrebi pod predsjedništvom rektora obdržaju sjednice, dok rektori svakoga četvrtka sastanu se na Mešikatu kod Dersvekjila. Kako na ministarstvu prosvjete postoji „Medžlisi kjebir‘ (veliki zbor, koji se brine za mektebe), tako i na Mešichatu imade „Medžlisi muderrisin", a sudjeluju rektori, inspektori, „Fetva emin" (zam. šejchul islamov u pogledu izdavanja fetvi), „Tedkikati šer’ijje reis11 (zam. šejchul islama u pogledu štam pe šer. knjiga) i više muderrisa, koji se brinu za Darul chilafe medresu. Đaci su na Darul chilafi, kao i po ostalim mekte­ bima, vrlo dobro opskrbljeni. Dobivaju dobra jela, koja liječnik pregledava, zatim odijelo i cipele jedan put na godinu. Đaci dobivaju i neke knjige. Knjige Mešichat daje štampati u vakufskoj štampariji, u tu svrhu otvo­ renoj, kao i predavanja muderrisa (skripta). Đaci slu­ šači Mutechassisina primaju mjesečno još 150 groša (K 33) plaće. Plaća muderrisa na Darul chilafi počinje sa 6 lira (K 132), te izlazi do 50 lira (K 1100). Na Mutechas*inu se računa sat 2 lire. Na „Sahinu" se računa sat 1 Muderissi, koji su na Darul chilafi prate đake postepeno iz odjela u odjel, ali tek nakon duljeg služ­ bovanja može predavati i na Mutechassisinu. Na Darul fununu (sveučilištu) su profesori iste tako dobr» plaćeni, plaća je naime između 25 i 60 lira mjesečno. Na sultanijjama je plaća od 9 do 25 lira mjesečno. Dodatak. Osim Darul chilafe ima još šer, sudačka škola, zatim („M edresetu-l-kuddat“), medresa za vaize („Medresetu-l-vaizin“) medresa za krasopis raznih načina arapskoga pisma i arap. slikarije („M edresetu-l-chattatin“) i kurz za imame i ehatibe („M edresetul ehutaba") Nakon ustava zadnje su tri otvorene, a prva refor­ mirana. Šeriatska škola imade četiri godišta. Za upis na šer. školu potrebno jfc položiti prijamni ispit (duehulijje imtihan) iz slijedećih predmeta: 1. arapski jezik (oblikoslovlj', sintaksa, stilistika, retorika), 2. logika 3. isl. dogmatika, 4. šer. pravo, 5. izvori i način crpIjenja šer. pr., 6. povjest islama i Osmanlija, 7. zem­ ljopis, 8. račun. (') Na šer. školi nastavni su predmeti slijedeći: 1. šeriatsko pravo (građanski zakon -), šer. pravo,8) tes‘amentalno i nasljedno pravo, šer. pravna stilistika) 2. državno pravo (upravno pravo, kazneno pravo, kaz­ neni zakon, kazneni i pravni parbeni postupnik, trgo­ vačko pravo, međunarodno specijalno pravo, zemaljsko i vakufsko pravo, izvršni postupnik, ekonomija i finan­ cije), 3. krasopis („Tealik"). ') zadnja tri predmeta kašnje su dometnuta. *) „Medžella" 3) „Durer" �Broj 11. i 12. „BISER" U zadnje vrijeme bio je Mešichat zaključio da se šer. sud. škola prenese u Mutechassisin nu pošto su kadije sada dodijeljene pravosugju, pre­ nijeti će se na sveučilište i biće jadnim odjelom prav­ nim. Naravno da će pri prenosu poprimiti neke reforme. Medresa za vaize isto imade četiri godišta. Za upis u ovu medresu polagao se je onaki prijamni ispit kao i za šer. školu. Đaci na ovoj medresi imali su hranu i 140 groša (30 K) mjesečne plaće Na ovoj su medresi bili nastavni predmeti slijedeći: 1. nauka 3 kur’anu i značenju njegovu, 2. nauka o Hadisu, 3. i si. dogmatika, 4. isl. moral, 5. šer. pravo (ibadat) i pravni izvori, 6. matematika, 7. geometrija, 8. zemljo­ pis, 9. povjest opća, islamska i povjest vjera, 10. prirodopis, 11 kemija, 12. fizika, 13. predavanja i govorništvo ( wChitabet“), 14. povjest arapske literature i pjesništvo, 15. higijena, 16. ekonomija. Svaki pred­ met po 1—2 sata na heftu. Apsolventi ove medrese moraju polagati doktorat. Ova medresa, izgleda da je pretrpana nastavnim gradivom, ali ako se uzme u obzir da u nju dolaze đaci koju su vrlo dobro upućeni u arapske, šeriatske nauke i turski jezik opaža se da baš nije tako. Nakon otvaranja Darul chilafe zaključeno je da se ova medresa ukine. Jer čeona (mutechassisinski tefsirski i hadiski odjel) davati savremene i 3 potpunom spremom vaize. Osim carigradskih medresa u provinciji p važ­ nijim mjestima kao Brusi, Edreni itd. reformirane su medrese, naime otvoreni, su donji stupnjevi kao što je donji stupanj Darul chilafe medrese. Osim ovih medresa i mekteba postoji veliki broj privatnih mekteba kao „Mektebi tefejuz", „Gjulšeni mearif", „Hadikai mešveret“ sultanijje i t. d. Dalje pos­ toji u Carigradu škola za risanje i pravljenje kipova „Ressam mektebi", koja iza evropskih ne zaostaje. Ona je još za vladavine Hamidove osnovana. Iza proglaše­ nja ustava su osnovane mnoge glazbene škole (musiki mekatibi). Pri ovom radu uz povjest služio sam se i djelom glasovitog M. Šem sudina: „Zulmet-den nura“ U članku „Muterekki medreseler“ vrlo je lijepo obradio medrese Zatim Darul fununskog tealima 1329. (malijje) izdanog i ostalih školskih i Darul chilafe propisa i zakona.. A. Ć Gospodarstvo. Muslimanska Centralna Banka. Mlada se ova domaća ustanova razvija postepeno i stalno u velebanku. Nije to nerazmjerni skok silom tražen, da bez obzira na prilike i razvitak postigne neku visinu, već je produkt samih prilika i velikog požrtvov­ Strana 189. nog rada, koji je uprava razvila oko izgradnje i konsolidiranja ovoga zavoda u pet godina opstanka. O sno­ vana u zemanu, kad su se na Balkanu dizale tmurne oblačine, kad je usljed nestalnih prilika bio na tržištu uzdrman rad i djelovanje ovakovom poduzeću, znala je uprava dalekovidnim mjerama čvrsto pribaviti kor­ milo mlade ove lagje i okupiti već u početku znatni dio muslimanskog kapitala. Odmah iza toga nadogje svjetski rat, a tim krize i osilacije na novčanom tržištu. Ta je banka znala i ovu najtežu opću novčanu krizu sretno prebroditi, te si u gospodarskom životu glavnog grada i zemlje izvojštiti važni položaj. U poslovnoj su godini 1917. trpjele sve banke rta istim posljedicama rata. Veliko obilje novca na tržištu i pomanjkanje novih trgovačkih i industrijalnih podu­ zeća nije bankama dozvoljavalo da svoje obilate pretičke koristonosno ulože. Ipak je ova banka znala veli­ kom susretljivosti prema mušterijama placirati u zajam još više novca, nego li prošaste godine. Kad promislimo, da su mnoge starije banke na sarajevskom tržištu iska­ zale' ove godine za milijune smanjenu lisnicu mjenica i svC danu dužnicima, a da je Muslimanska banka ove dv je stavke prema prošastoj godini za blizu 3 mili­ juna kruna povećala, rekli smo dovoljno za obilježenje žive djelatnosti, koju je banka razvila u ovoj grani poslovanja Dužnici banke uz mjenice i u tekućem računu od postan a zavoda prikazuju se, kako slijedi: dužnici banke uz m je n ic e : 1913., 2,476.715 kruna; 1914., 2,531.965 k ru n a; 1915., 1.959.187 kruna; 1916., 1,355.001 kr una; 1917., 2,231.337 kruna; dužnici banke u tekućem raču n u : 1913., 2,379.719 kruna; 1914., 3,677.391 kruna; 1915., 3,830.838 kruna; 1916., 4,820.949 kruna; 1917. 6,790.888 kruna. Da je banka mogla ovim naglo povećanim potre­ bama udovoljiti i još k tomeimati u gotovini i kod banaka za preko 2 milijuna kruna ima da zahvali veli­ kom povjerenju, koje je uživala na tržištu i uslijed kojeg su povjerenja i ove godine znatno porasli ulošci na štednju. Ulozi na štednju stranaka kod banke, koji su se u prvoj godini poslovanja kretali oko 1,400.000 kru n a porastoše u slijedećoj godini za 100 hiljada kruna, u trećoj godini poslovanja iznašaju 3,088.465 kruna u četvrtoj godini 5,261.133, a u zadnjoj poslovnoj godini 7,403.316 kruna. Porast bi u zadnjim godinama bio daleko veći da nijesu bankin* mušterije znatpe svote pridigle, te ih uložile u ratne zajmove. Ulošci su na štednju za svaku banku mjerilo povjerenja i solidnosti, oni su ujedno korijen, koji jedna banka hvata u publici, a taj u iznosu od preko 7 milijuna kruna nadasve čvrst i razgranjen. �Strana 190. Drugom je polovicom poslovne godine raspisana uplata na ostali dio temeljne glavnice koja je izuzetkom malog izfiosa članova na ratištu bila potpuno uplaćena. Banka je ove godine povisila dividendu dioniča­ rima na 51/« po sto. Usprkos trijeznog bilanciranja mogla se dividenda povisiti, jer su pričuvne zaklade bile i onako dotirane sa 10 po sto čistog dobitka. Oprezna se ova politika bilanciranja mora najljepše pozdraviti, tim više, što će poslije rata samo banke s jakim pričuvnim zakladama moći odoljeti svim osilacijama valute i eventualnim gospodarskim krizama. Banka je i u minuloj godini živo sudjelovala kod upisa ratnoga zajma. Megju muslimanima je glavnoga grada i zemlje povela jaku agitaciju, koja je i bila okru­ njena željenim uspjehom. Od prvog ratnog zajma do konca poslovne godine upisano je kod ovog zavoda preko 10 milijuna kruna na ratne zajmove, a u zadnjoj godini preko 2 milijuna kruna. Novčana snaga i pa­ triotsko čuvstvo bos. herc. muslimana govori i ovim činom najrječitije. Nova podružnica banke, koja je početkom ove godine u Tuzli osnovana, ima sve preduvjete razvitka, pak se ovaj ogranak mora tekom vremena uzdignuti na središte čitavog gospodarsko-kreditnog života u tuzlanskom okružju. U muslimanske je kulturne i dobrotvorne svrhe e ratne svrhe podijelila banka 150.000 kruna, iz priho­ da konzordjalnih poslova. Nadalje je isplaćeno u ine dobrotvorne svrhe pre­ ko 21 hiljada kruna i otrta mnoga sirotinjska suza. Muslimanska se centralna banka, kao novčani 1 go­ spodarski centrum muslimanskog življa u Bosni i Hercepovini razvila se do zamjerne visine i danas pred­ stavlja u gospodarskom životu zemlje činbenik, bez kojeg se ne bi dalo zamisliti nikakov gospodarski procvat ovih zemalja. U zadnjoj je glavnjoj skupštini dobila uprava ov­ last da dioničku glavnicu povisi na 5 milijuna kruna Veliki zahtjevi, koje će]izgradnja narodnog gospodarstva poslije rata postaviti na sve veće banke, naći će i ovu banku spremnom da s jakim vlastitim kapitalom dogje u susret svim tim potrebama. Vrijeme i način nove emisije pripušteni su sasma upravi, dok je od početka ove godine počela banka već raditi s dioničkom glav­ nicom od 3 milijuna kruna. Pričuvna je zaklada na koncu lanjske godine iz­ našala 238.499 kruna. Usvojenjem predloga glede po­ djele čistog dobitka povisila se ova zaklada za tek. go­ dinu na 300.000. — U razmjeru s temeljnom glavnicom predstavlja ova svota sigurnost od 20 •/#, kojom Se ni daleko stariji zavodi ne mogu pohvaliti. U lanjskoj je poslovnoj godini iznašala ta sigurnost 16 «/„ te je po tome porasla za 4 % . Već na početku tekuće poslovne godine, sa čitavom uplaćenom glavnicom od 3 milijuna kruna, pokriva pričuvna zaklada jednu desetinu temelj­ nog imetka, 6roj 11. 1 j'j Cisti je dobitak, koji je om ogućio te pričuve, rastao u razmjeru razgranjenja i već rečenog konsolidiranja God. 1913., 36.060 kruna; god. 1014, 126.245 kru­ na; god. 1915, 219.866 kruna; god. 1916, 257.484 kru­ n a; god. 1917, 262.133 kruna. U razmjeru s uplaćenom temeljnom glavnicom predstavlja čisti dobitak slijedeće postotke: God. 1913, 7 po stotinu; god. 1914, 8.5 po sto­ tinu; god. 1915, 14.5 po Stotinu; god. 1916, 17.2 po stotinu; god. 1917, 17,5 po stotinu. ,,H. D“. Organizacija muallima. P o n o v n a p r e d s t a v k a p r i v r e m e n o g od­ b o r a podnešena je zemaljskoj vladi dne 6. o. mj. u kojoj je zemaljska vlada zamoljena da povuče svoje riješenje od 6. aprila 1918. broj 70.563 i dozvoli or­ ganizaciju. Ovaj put je molba predana zamjeniku že­ ni ' ’skog poglavara i uručio ju je osnivački odbor pod vodstvom g. dra Mehmed ef. S p a h e , koji je u krat­ kim crtama objasnio nesnosno stanje naših muallima. Zamjenik poglavara je s osobitim interesovanjem sašao izvode g. Dra. Spahe i očito je bio iznenagjen izjavom, da najviša muallimska beriva iznose tek 7? Kruna mjesečno. Da potkrijepi ove izvode uzeo je riječ i član odbora A 1i b e g o v i ć i potvrdivši ovaj strašni fakat još je sa nekoliko riječi osvjetlio prilike, koje tište ove napuštene naše prosvjetitelje. Istakao je da auto­ nomna uprava nije gotovo ništa učinila za poboljšanje materijalnog stanja muallima i da sva njena regulacija sastoji u desetak — petnaest kruna povišice. Za vri­ jeme rata — reče Alibegović — dobili smo svega dvomjesečnu plaću kao potporu u 1916. godini, te 5 0 \ doplatak u godini 1917. I to je sve. Pozvani se za nas ozbiljno ne brinu, a nama nije moguće da se intenzivnije štitimo jer je obustavljena djelatnost udru­ ženja ilmijje, s kojim se na svoju nesreću fuzionirasmo, Lišeni smo organa, u kojem bismo zastupali svoje staleške interese, pa je li onda čudo, da smo ko niko živ i z v r g n u t i p o m o r u i u m i r a n j u od s u š i c e k o j o j se u s t r a š n o j o s k u d i c i ne m o ž e m o o t i ma t i . P o m o r m u a l l i m a u z a d n j e dvi je — t r i g o d i n e t r o s t r u k j e i č e t v e r o s t r u k , a uza sve to se pozvani ne bave ovim strašnim pojavama, i drže da je dovoljna njihova prazna riječ obećanja ili godišnja potporica, koja nije dolična ni običnih slijepaca, a kamo li ljudi, za koje reče saborski odbor da na njima počiva opstanak Islama u ovim zemljama. Njegova preuzvišenost zamjenik poglavara sa živim je interesovanjem i očitim saučešćem saslušao naše izvode i obećao da će nam .izići u susret što je �Broj 11 i 12. ,BISER“ više moguće. .To je obećanje ispunio već time, što se je prilikom bajramskog čestitanja kod reisul-uleme ras­ pitivao kako bi nam se dalo pomoći. No budući od strane Presvj. g. reisul-uleme nije bio informiran po nas utješljivo, osnivački je odbor podnio donju spo­ menicu i čvrsto se nada da će je i Njegova presvjetlost pomno pročitati i u njoj naći dosta gradiva za pro­ mjenu svog držanja prilikom ovogodišnjeg pretresanja vakufskog proračuna. Dosta nam je obećanja i lturumazenja. Na djelu se poznaje prijateljstvo. Predana naša predstavka glasi: Spomenica osnivačkog od­ bora za organizaciju muallima u Bosni i Hercegovini. Njegovoj Preuzvišenosti Maksu pl. Đurkoviću, zamjeniku poglavara zemlje itd. itd. u Sarajevu. Vaša p r e už vi š enos t i Strana 191. N a r i j e č i s e , istina, uvažuje naše stanovište i vakufska direkcija daje novinama saopćenje, koje sa­ drži i ove stavove: „Kakav je teret mualimima mekt:bi ibtidaija, lako je pojmiti kad se zna, da pred njih dolaze djeca, koja u najviše slučajeva ne donesu so­ bom gotovo nikakva kućnog odgoja, nego je dužnost muallima, da uz najveći napor zasade u tu našu djecu klicu uljudbe i islamijeta. .„Kakvo je stanje tih naših mualima, od kojih tako mnogo tražimo? „Beriva bi mualima u najmanju ruku trebalo mje* riti prema berivima učitelja osnovnih škola, pa kakav se pokazuje srazmjer? Beriva muallima ne iznose ni jednu trećinu beriva učitelja narodnih osnovnih škola!" ... N u d j e l a su o p r e č n a sa g o r n j i m ri j ečima, premda se zna da se od riječi ne da živjeti. Evo kako na djelu izgleda briga vakufske uprave za našu eksisteoiciju: Cjelokupne potrebe ibtidaija u 1914. godini iz­ nosile su K 345.021, a ove su godine predvigjene sa K 372.485. R a z l i k a j e d a k l e u s v e m u z a K 64 i o d t o g n i j e n i š t a o t p a l o n a p o v i š i c u n a š i h b e r i v a . Mi smo u četvrtoj godini rata plaćeni isto kat ' orije njegova početka. Primamo po 540, 600 i 72U K godišnje sadake. U okružnim mjestima imademo još godišnji doplatak od 120 K. I to je sve Dobrohotni prijem, kojim nas je počastila Vaša preuzvišenost prilikom predaje ponovne molbe za d o ­ puštenje naše organizacije ulijeva nam smjelosti, da Vašoj preuzvišenosti podastremo neke podatke o našem žalosnom i beznadnom stanju. Sa osobitim smo ve­ seljem doznali za intervenciju Vaše preuzvišenosti kod ' \ kako je sa drugima? Evo kako: pročelnika ulema medžlisa i predsjednika vak. m, Potrebe v. m. sabora i saborskog odbora bile su sabora, presvjetlog g. reisul-uleme za Bos. i Herc. u 1914. god. K 18.300, a ove su godine K 34.600 k^o št« smo se razočarali i nad odgovorom, što je Dakle skoro duple. Većinom bogatim ljudima iz dat Vašoj preuzvišenosti. ovih tijela duplirana je dnevnica i znatno povećani Tenor je tog odgovora: „Ne može im se pomoći," putni troškovi. pa nam dozvolite da ga sa nekoliko riječi objasnimo. Manjak na srednjoškolskim konviktima iznosio je Ako se pitanje našeg života i eksistencije posmatra u 1914. godini K 36.023, a ove godine iznosi K 114,000 k a o s p o r e d n o i a k o se nastavi sa dosadanjim P o v e ć a n j e d a k l e za n j e š t o v i š e o d t r i p u t a postupkom, odgovor je presvij. g. reisul-uleme tačan Slično je i sa sirotištem. U 1914. godini bile su i zaista nam se ne može pomoći. N u a k o s e t o p i ­ mu potrebe K 45.550, a sad je predvigjeno K 146.540. t a n j e m e t n e n a s v o j e p r a v o m j e s t o , onda će R a z l i k a j e d a k l e p r e k o s t o h i l j a d a k r u n a dobiti sasvim drugi izgled. Treba samo promijenit' i n i k o ne v o d i r a č u n a o t o m , š t o s a m a h r a n a dosadanje ishodište i uvažiti dva momenta, radi kojih s i r o t i š n o g p i t o m c a p r e m a š u j e b e r i v a ne se muallimi suprotstavljaju sadanjem mjerilu pri upo­ s a m o t r e ć i h , n e g o i p r v i h m u a f t i m a n a i btrebi v. m. prihodi. ti d a i j a m a . Treba već jednom priznati, da nama pripada Ne ćemo Se upuštati u daljnja nabrajanja, jer će prednost u obziru prvo stoga, š t o sm o s t a l n i n a ­ i gornje cifre biti dostatne, da Vašoj preuzvišenosti m j e š t e n i c i v. m. u p r a v e , a drugo stoga š to s e bude jasna slika postupanja sa nama muallimima. ci l j v. m. u p r a v e p o t p u n o p o k l a p a s a u d o Šta bi bilo vakufskim bogatašima, da svoje dnevnice v o l j e n j e m n a š i h č e d n i h i o p r a v d a n i h z a h ­ povisuju u razmjeru sa povišicom naših beriva? Zar t j eva. se u sirotištu i konviktu ne bi mogla uskratiti ili. bar § 5- „Štatuta" za autonomnu našu upravu glasi: reducirati mesna i mrsna hrana i zar je pravo, da oni „Cilj je vakufsko mearifskoj upravi: 1. da osniva i gotovo ne znaju za rat, a m i d a n e m o ž e m o ni uzdržaje džamije i druge islamske v j e r s k e , p r o s ­ k r u h a n a b a v i t i ? Da, ni kruha Vaša preuzvišenosti! v j e t n e i humanitarne zavode, 2. da odgaja i u z d r ­ A zar i nama ne treba odjeća, obuća, svjetlo i ogrijev ? ž a j e potrebni broj vjerskih zvaničnika i muallima, Kad koji muallim hoće, da tokom ferija štagod pri3. da odgaja muslimansku mladež u vjeri i u islam­ vrijedi prodajući luk, zelje i zelen vele n a m : to ne skom duhu i 4. da što moguće više proširi i učvrsti dolikuje. A dolikuje nas dovesti na prosjački štap i sveudilj nam davati milostinju od 40 do 70 K mjepoznavanje vjere u islamskom narodu.4' �Strana 192. Broj 11. j ,BISER‘ 12 Uz ostale nedostatke fali nam i službovna pragmatika te mirovinski Statut. Valja nam ih izvojštiti, jer ni vlastodršci ne daju dobrovoljno i predusretljivo. StrašnoMi smo na početku istaknuli cilj vakufske uprave i njen zadatak, pa ni na miskroskop ne možemo naći je da se ne vodi nikakva briga o siročadi muallima opravdanja za luksuzne izdatke oko izdržavanja sred­ što izdahnuše vršeći svoj blagosloveni poziv. Valja njoškolskih konvikata. Umjesto da se razvije snažan nam ih zaštititi. A može li se to bez organizacije? Stoga se usugjujemo još jednom zamoliti za rad za „Gajret" i upregnu sve sile oko povećanja nje­ govih prihoda, svaljena je briga za srednjoškolce na zaštitu visoke zem. vlade, jer bi i ona trebala voditi računa o stanju liudi, na kojima stoji dužnost pros­ centralnu vakufsku zakladu i njene prihode, koji i po ljudskom i po Božjem pravu pripadaju nama mual- vjećivanja jednog velikog dijela našeg naroda. Vaša preuzvišenosti! limima. Dok mi muallimi gladujemo ko niko živ, niti Dozvolivši nam organizaciju ne bi zem. uprava je pravo, niti sa „Štatutom" spojivo ono nerazmjerno povećanje deficita na konviktima za srednjoškolce. niukoliko narušila javnog mira i poretka. Naš bi rad Ovdje nam je još napomenuti, da v. m. uprava nema bio čisto kultarno-staleške naravi, a organizovani bili nikakve protivusluge za žrtve, što ih na račun nas i bismo od koristi i po ugled državne uprave u ovim naših jadnih obitelji pridonosi našim srednjoškolcima. zemljama. Naše je skromno mišljenje, da užasno stanje Uza sve to vakuf je i u ovo ratno vrijeme otvorio još nas muallima tangira i ugled same državne vlasti, jer joj prema autonom. „Štatutil" pripada pravo vrhovnog jedan novi konvikt. U „sirotištu' je znatan broj šegrta na raznim za­ nadzora, a time i neka suodgovornost za stanje, koje natima, koji imaju stalnu zaradu ili dobivaju potporu gore izložismo. Nadajući se da će Vaša preuzvišenost ovu našu sa druge strane. Ovaj se novac gomila u t. zv. „dječijem fondu', umjesto da se upotrijebi za dotične še­ spomenicu primiti k srcu onako, kako je od srca i pisana, častimo se unaprijed zahvaliti na predusretljigrte, a sa postignutim uštedama priteče nama ti pomoć. 1 srednjoškolskim sirotišnim učenicima mogla bi se voi. i u očekivanju što skorijeg povoljnog riješenja naći sredstva školovanja sa druge strana, pa bi i tu n ašt pregjašne molbe Sa osobitom se odanošću pot­ pisati bilo za nas obilne pomoći. O snivački o d b o r m u alllm sk o g udruženja. Konačno ističemo, da vakufski upravni aparat stoji godišnje K 177.173 d a k l e š e s t i d i o u k u p n i h p r i h o d a c e n t . z a k l a d e . Zar nije vrijeme zabaviti se sniženjem ovog prekomjernog izdatka i potražiti načina, da se uprava pojednostavi na korist onih, koji izvršuju cilj i zadatke v. m. uprave? sečno! D o l i k u j e v a k u f s k o j u p r a v i , da j oj s l u ž b e n i c i o b o l i j e v a j u i u m i r u od g l a d i ! Poruke uredništva. Iz gornjih se podataka jasno vidi da je sadanji sistem v. m. uprave sašao sa prave kolotočine, p a je c i l j p o d r e g j e n sporednim zadacima. Vakufska uprava ne pokazuje nikakva smisla i zanimanja, da skrene sa ovih stranputica i popravi učinjene pogriješke i strašne nepravde, što ih je počinila prdma najzasluž­ nijem dijelu v. m. službenika. Naše molbe i pretstavke ne piju vode; na naše se jadikovke gleda s osmjehom ciničnim nam se doskočicama zamazuju oči. A m i g l a d u j e m o i u m i r e m o . Da, s t r a š n o u m i r e m o o d g l a d i . Polagasmo nadu u svog vrhovnog vjerskog starješinu, nu i odatle nas ne ogrija obećano sunce. „Teško vam je, ali šta ćemo kad se ne da po m o ći?' Ta k o nas tješi naša uzdanica. Vaša preuzvišenosti! Davno je rečeno, da glad nema očiju. 1 pod pri­ tiskom te strašne nemani mi se odlučismo na ponov­ nu organizaciju, d a u j e d i n j e n o i u n i s o n o p o ­ t r a ž i m o i z l a z a iz ć o r - s o k a k a , u koj i n a s do v e d o š e pr azna obećanja. Što gore istakosmo nije sve, što imamo reći. H ajdar ef. F a zla g ić. Od jednog našeg suradnika pri­ mili sm o na uvrštenje ove retke: „U članku Hajdar ef. Pazlagića „ B r ig a z a n e j a č a d “ čitam na str. 123. „Bisera" i ovu tvrdnju: ,.Jedno s t o t i n u naše islam ske djece sm ješteno je zasebno u Vinkovcima, za koje se odbor iz Zagreba uz pri­ pomoć i sudjelovanje samih m ješćana za njih stara i brine. To stotinjak naše djece v i š e s t o j e i zapada isti odbor, nego li sva ostala djeca drugih vjera, kojih imade na hiljade na tamošnjoj prehrani i brigi. S to g a se n e m o ž e m o više na­ dati da bi se i nadalje mogla isl. siročad tamo udobno smjestiti". -- Dižem prsti Molim za što?! To jest: ne, zašto se ne bi više mogli nadati da nam u nuždi prijeko prehrane na pr. još drugu stotinu islam ske djece, jer kad bism o mi bili pravi muslimani i kad bi naši mogućniji ljudi htjeli pravo razumjeti one brige, kojim ih vjera Islam za nejačad zadužuje, to bi pi­ tanje inovjerskog staranja za našu djecu bilo za nas i sramotno i suvišno, - nego: za što više stoji uzdržavanje naše i s l a m ­ s k e stotinu djece, nego li sve hiljade drugih vjera?! Čuje se naime, da je prijeko od nas na prehrani du dvanaest hiljada djece i čisto fantastično zvuči, kad se kaže, da sto i dvadeseti dio od njih (islamska djeca) više stoje odbor nego li sva druga. Stoga bi nam tu tvrdnju Hajdar efendija trebao razjasniti. Onako kako je njemu prikazana “ Bujrunuz, Hajdar efendija! Uregjuje: uz redakcioni o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d05b368ac9e1585741edecef28a6a659.pdf c61bf0bef2bb7da78e4376127aaeb9c2 PDF Text Text B R O j 13. i 14. „ B I S E R " izlazi i dva puta mjesečno i »o svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K ? 1 - , za učitelje (mualime i siromašne učenike Galebu) i vojnike bez sarže K 16‘- . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Liat M šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu G O D IN A III Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h post. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. BISER -1ST z n Sir en je islhm ske p r o s v je t e . Inngmel- i n umi n u n e i chvet un! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. = . Nepl aćena se pisma ne primaju. --------- E l - l s l a mu j al u ve la j ul a al ej hi l PLATIVO 1 UTUŽ1VO U Mo s t a r u . Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER1, Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rva m uslim anska n ak lad n a knjižara u M ostaru. 22. ramazana i 6. šcvvala 1336. MOSTAR 1. i 15. jula 1918. Promjena na hilafetskoj stolici. Umro car, živio car — -----Dvadeset i Četvrti dan ramazani šerifa zaklopio je trudne oči i otišao Svemogućem na račun »prvi ustavni sultan« Turske, merhum Mehmed Rešad Han V , a naslijedio ga je brat mu Mehmed Vehiduddin i u četvrtak dne 25 ramazana primio uobičajeno poklonstvo državnih dostojanstvenika i narodnog zastupstva Važan je to dogagjaj ne ‘ amo za Osmanlije, nego i za cio islamski svijet, jer je osmanlijski vladar ujedno i Halifa svih muslimana na zemlji Turska je danas jedina islamska država, što još posjeduje atribute s a m o c a I ne islamske države; njen je sultan jedini islamski vladar, što raspolaže jačom vojnom silom i što je u stanju, da tom snagom dovede do izražaja islamski karakter svoje države. U tom mu je i pravo na naslov Halife „Hatti humajun", što ga niže donosimo, ima za nas važnost naročito radi stavke: ,,Ve ehassi amal ve efk;arimiz a h k j a m i š e r i j j e m i z i n ve kanuni esisimizin t a m a m e n i d ž r a j i t a t b i k bulundigini bejan iderim." Da, zaista je vrijeme, da se turska uprava vrati nepresušnom izvoru sreće i narodnog blagostanja i u p o t p u n o j p r i m j e n i š e r i a t s k i h p r i n c i p a nagje spas i izlaz iz stanja, u kojem se nalazi ne samo Turska, nego i cio islamski svijet Ustavna islamska vladavina ne znači i ne smije značiti da emir bude orugje vlade i da slijepo udara svoj pečat na njene predloge i zaključke Halifina je dužnost da u granice šeriata dovede u prvom redu sebe i svoju vladu. I tek onda može biti govora — o spasu podanika i opstanku države. Jedan temeljni upravni princip Islama veli da se n e s mi j e s l u š a t i o n a j š t o t r a ž i k r š e n j e B o ž i j i h o d r e d a b a i Bože daj, da ovaj uzvišeni princip nagje u novom Ha liti svog iskrenog i odanog pobornika. Daj Bože, da se ovaj princip u prvom redu usprimjenjuje na držanje i predlože sultanove i Halifme vlade. Mnogo je turskih sultana, što se kitiše uzvišenim naslovom „Halifei rui zemin“, nu na žalost ih je vrlo malo, koji zaslužiše pravo na ovaj sveti naziv. I Abdul Hamid ga je nosio. A veliko je pitanje, da li mu je udovoljio i „prvi ustavni^ sultan. Mi ne ćemo omalovažavati neprilika, u kojim i je on djelovao, niti potejenjujemo zapreka, sa kojima se je borio. Ali ipak... ’ ipak se je mogao proširiti djelokrug Mešihata i povećati djelatnost njegova ureda. Veliki vezir i ostali ministri zvani su da se brinu potrebama Turske i njiho / je djelokrug prema tome kudikamo uži od mešihatskoga. Na žalost ovaj se hakikat potejenjuje. I Bože daj, da Mešihat novog Halife zasja drugačijim sjajem, pa postane živim žarištem brige i intenzivna rada za inte­ rese cjelokupnog muslimanstva. Dao Svemogući, da se pod novim Halifom zavedu zastupstva �Mešihata po svim centrima prostranog islamskog svijeta i da Mešihat dogje do svoje praVe uloge u islamskom svijetu. „T e a ru f i m u s l i m i n « najživlja je i najpreča naša potreba, a dužnost je Halife, da toj potrebi dadne jaku potporu i snažnu inicijativu. Vrijeme je da se već jednom na Mešihatu uvaži činjenica, da su njegovi zastupnici nužni isto tako, kao i zastupnici papizma, a da se prema o f e n z i v n o j djelatnosti raznih kršćanskih misija »za svetu propagandu , te organizovanom radu framasunskih i drugih J o ž a “ — postavi bar d e f e n z i v n a „organizacija za zaštitu Islama i njegovih principa. „Štampa je osma velesila", pa za što se i naš Mešihat ne bi poslužio njenim blagodatima? Naše je uvjerenje, da sadanji diplomatski zastupnici Turske nijesu u stanju biti i zastupnici Halile; baška državni interesi turskog carstva, a baška reprezentacija Halife svih Muslimana. Eto ovim i ovakim osjećajima ispunjeni smo prilikom sadanje promjene na hilafetskom prijestolju; ovim i ovakim željama pozdravljamo novog Halifu; ovim i ovakim šartovima pozdrav­ ljamo ponovno imenovanog Šejhul Islama. Bože poživi novog Halifu i podaj mu snage i odlučnosti, da udovolji teškoj dužnosti i preuzetoj odgovornosti prema Tebi i svim muslimanima. Raobi elhim ila kalbihi hubbe muhafezatid-din! * * * Mehmed Vehiduddin najmlagji je sin sultan Abdul Medžida, dakle brat preminulog Mehmed Rešada. Rogjen je 21. redžeba 1277. (12. januara 1861.) i preuzeo je vladu pod imenom M e h m e d H a n Š e s t i . Novom prijestolonasljedniku (šehzade) ime je A b d u l M e d ž f d e f e n d i, a sin je sultan Abdul Aziza. Rogjen je 27. juna 1869. „Tanin" veli da se novi prijestolonasljednik zanima književnošću i slikarstvom, te da govori francuski i njemački. Zna li arapski, o tom ne zbori organ mladoturaka. Saklb Korkut. Haiti humajun novog suiiana.’) Moj prejasni veliki vezire Mehmed T al’at pašo! Ušljed smrti mog uzvišenog brata sultan Mehmed Hana V. po Božijoj smo volji i prema propisima našeg ustava zasjeli na prijesto na­ ših velikih predaka. Obzirom na Vaše očite sposobnosti, te vjerne službe, što ste ih iskazali državi, potvrgjujete se i zadržavate u svojstvu velikog vezira, Musa Kjazim ef. u svojstvu šejchulIslama, te se potvrgjuje i novosastavljeno mini­ starsko vijeće i ostavljaju na svojim položajima svi upravni činovnici i suci. Spominjući se nastojanja, što ih je premi­ nuli vladar razvio oko uspostave i utvrgjenja ustavne vladavine, koja je jedino uporište za dobro države i naroda, radi čega je zaslužio zahvalnu spomen i z j a v l j u j e m o da j e n a š a n e p o k o l e b i v a o dl uk a i n a j v r u ć a ž e l j a , da se u punoj mjeri vrše i primjenjuju propisi našeg šeriata i ustava. ♦) U našim dnevnim i drugim listovima donešeni tekst hatti-hum ajuna - ne o d g o v a r a o r i g i n a l u i s toga dono­ simo izvoran prevod. Da se s uspjehom dokrajči ®pći rat, u koji se umiješaš o u svrhu osiguranja svog opstanka i svoje budućnosti, n a j p r e č a j e d u ž n o s t u j e d i n i t i s v e n a r o d n e s i l e. S toga je naša volja i zahtjev, d a s e p o ­ sveti v e ć a briga d i j e l j e n j u p r a v d e i o s i g u r a n j u j a v n o g m i r a i poret ka, da se više pažnje posveti očuvanju pra /ih islamskih običaja i osmanlijskog dostojanstva i ugleda, te da se učini kraj nevoljama i osku­ dicama naroda, koje su pošljedica sadarjeg stanja i čiji je uzrok u pretjeranom poskjpljivanju životnih namirnica. U svrhu pom lovanja ima se što prije sastaviti i predložiti iskaz uhapšenih ili privremeno prognanih (interni­ ranih) pol. osugjenika, koji su se popravili, kao i iskaz običnih kažnjenika, koji su pretrpjeli dvije trećiife dosugjene kazne. Izvan ratnog područja ima se dignuti opsadno stanje, pa ministarsko vijeće ima staviti predlog o grani­ cama tog područja. Kaznene stvari, što se iz­ van ratnog područja vode pred ratnim sudo­ vima imaju se ustupiti gragjanskim sudovima i ima se osobita briga posvetiti većoj proizvodnji i sregjenju gospodarskih prilika u zemlji. Od patriotizma i uvigjavnosti naših mini­ �Broj 13. i 14. „BISER*1 stara, narodnog zastupstva i cjelokupnog činovništva očekujemo, da će uzeti obzir na izvan­ rednu važnost sadanjih prilika i Čvrsto se uzdajemo da će nas prema tomu najizdašnije pomoći u nastojanju, što ćemo ga o s l a n j a j u ć i n a B o ž i j u po mo ć i z a g o v o r P e j g a m b e r a razviti u svrhu, da obezbijedimo državni opsta­ nak, povećamo njen ugled i snagu i postignemo njen razvitak prema sadanjim zahtjevima kulure i napretka. Pošto se politika mog časnog pretšasnika, koja ide za savezom i održanjem dobrih odnosa sa centralnim vlastima i našim susjedom Bu­ garskom u svakom pogledu poklapa sa pravim Šem suddin : Muslimu, bratu! *) Strana ltfb. interesima zemlje, biće nam misao vodilja, da ove na sreću postojeće iskrene odnose još više učvrstimo i proširimo. Uzdamo se u Božiju milost da će rat svršiti potpunom pobjedom savezne nam skupine. Da se to postigne, uvjereni smo, da će naše kopnene i pomorske bojne sile na svim frontama kao i do sad pokazati smjelost i junaštvo, a nemamo nimalo dvojbe ni o tom, da će i narod iza fronte i dalje ustrajati u požrtvovnom držanju. Da nas sve Gospodar Bog uputi. Amin bi hurmeti sejjidil murselin! 29. ramazana 1336. 8. jula 1334. (1918.) Mehmed Vehiduddin. A kad već jednom zvrkne ti oko, Ko u sokola, pučinom svijeta, Spazićeš kako žalobna bješe Do sada tvoja tjeskoba, sjeta. Svakoga dana, kad se probudiš, Sjeti se da si bez doma svoga, Svakoga časa sakupljaj snagu I goji sina s njom rogjenoga! Spazićeš, što sad ne vidiš jošte, Uspjeha pute a na sve strane, Vidjećeš, tvojom pred voljom, snagom Kako se ruše zapreke, brane! Hej širok svijete, istoče žarki, Tamo i preko gorja vrletnog, Zar ne bi bio poljana plodna ■ Za usjev rada hrabrog, viteškog' 1 Vidjećeš svijet bez megja za te, 0 voren, vidan, divan i plodan, Spazićeš stope kulturnog rada Od svojih pregja. — Potomak odan Zar nije u nas podloga čvrsta Morala, vjere, ljudstva i snage, Zar samo da se beznadno plače Zbjeno u kutu kućice drage? Poći ćeš tragom negdanje slave, Dizaćeš, zub što vremena sruši, 1 jurnut dalje, naprijed, u šir, U srcu snažan, vedar u duši. Vjekovi crni zbijahu tugu Na srce, dušu, pred oči magle, Krvari žiće, dugo krvari .. A1 čas nadogje promjene nagle. Za tobom staće islamska majka, Od trista ljeta što bolno rida I kliknut: Sretno junače pošo, Pa ma i preko kineskog zida I Pukoše lanci, stoljetne more*) Sa duše nesta, u zadnjem mraku Zora zarugje . . . Na noge biate, Čuješ nov miris u svježem zraku . Braća i sestre toplom će dovom Pratiti tebe svijeta glasom: 0 zdravo brate, vjesniče dana, Pregni za uspjeh, okrunjen spasom 1 Miris amanet, to poziv tvoj je, Djedova slavnih poljubac rajni: Saderi hrgju-koprenu s bića, Na mejdan stupi, ko čelik sjajni, Za tobom staće uzdanje naše, Nejaka mladež, al krepka, čila 1 klicat: Napried! Stić’ ćemo i mi — I do sad mladost nada je bila. Na mejdan rada, spreme i volje, Nadbijaj slabost u sebi svaku, I ko strukovnjak naprijed kroči, Udes će sudbu pisat ti lahku. Za tobom staće zavičaj mali, Tobom glasovit klicaće: Zdravo! Kiti se znanjem, otvaraj pute. Budi svoj u svom, — razumna glavo! Kapitulacije se misle. �„B18HT Strana 196 Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: S alih Bakamovlć. (Nastavak.) Muslimani u sadašnjosti. A ra p i. Iza propasti arabskih država, Arapi su bivali podregjeni svakovrsnim vladarima. Od ovih ni jedan nije gledao, da usavrši arabsku naciju. I megju Arapima, do u zadnje vrijeme, nije se moglo pojaviti nikakvo bugjenje svijesti. Pod raznim državama .i,vladarima bijedni su si­ novi Arabije od svoga karaktera malo izgubili, a svoju kulturu i staru moć i slavu zaboravili. Uđaljivanje ovih država od islamskih propisa priučilo je Arape, da se podvrgnu absolutizmu. A budući je prirodno, da podani­ ci jedne absolutističke države ne mogu očuvati svojemu ževne vrline i karaktere i Arapi1su skrenuli 112 korupciju i donekle poprimili nevaljale ćudi. Ali, kraj svega toga, Arapi nijesu nikad došli u po­ ložaj, da napuste svoju narodnost. Danas kod Arapa ne­ ma osobe, koja se je odrekla arapske narodnosti. Šta više, Arapi su još prije nego su počeli stvarati države po kazivali vanrednu sposobnost, da mogu asimilirati' su­ sjedne narode. Tko ode u arabske.zemlje, taj nauči arap­ ski ma kojim jezikom govorio. Megjutim oni koji dolaza u turske zemlje, prem ostaju megju nama po dvadeset do trideset godina, ne mogu, da nauče turski ni dvade­ setak riječi. Stara slava i moć arabskog naroda i danas vrši psihološki utjecaj. Arabizam je kao i Islamizam jed­ na boja koja se neda obrisati. Arapi i danas posjeduju osvajalačku krjepost. Na svim predjelima svijeta Arapi i danas vrše svoj moćni upliv. Islam je m nogo koristio Arapima. Jedan Arap, ma gdje se god nagje u islamskom svijetu, smatra se plemićem i gospodinom. Arapskom je narodu mnogo koristilo i to što se nji­ hov jezik iz neku ruku smatra zvaničnim jezikom Islama. Na ovaj je način arabska narodnost uljegla i u Turke, i u Perzijce, i u Indijce itd. Svaki je Muslim«i: i pomalo Arap. Kao što se francuski jezik i Francustvo, te talijanski jezik i Talijansfvo gube u latinskom jeziku i rimskoj na­ rodnosti, tako su i razni islamski narodi zaronili u arabski jezik i narodnost. Arapski jezik je temelj neuci raznih islamskih naro­ da. A svakovrsnoj pak obuci temelj je Kuran. Osim toga činjenica, da je arabski vrlo sladak, vanredno milozvučan i naprosto matematički jezik, te važnost njegove stare li­ terature,. znatno su mu povećavali vrijednost. Na žalost, danas se ne uvažava arabski jezik koliko bi to trebalo. Osobito se ne može nikako oprostiti njego­ vo omalovažavanje od strane Osmanskog Carstva. Ako je turski politički jezik islamskog svijeta, arabski je nje- kroj 13. u a gov vjerski jezik. I sa ovim njihovim svojstvima treba da ove jezike prijestolnica Hilafeta naročito štiti. 1 turski i arabski treba da štiti sama država. 1 ^ u našim je školama arapski jezik oblagatan predmet, ali nesavremenost metoda i nesposobnost učitelja, nedezvo. ljava, da se od ovih predavanja postigne ikakav rezultat. Takogjer i softe koje po dvadeset godina sjedeći na ko­ ljenima uče po medresama, nijesu u stanju ni četiri redka arabski napisati. Da očuvamo naše islamsko obilježje trebamo arabski jezik praktično naučavati. Budući je a. rabski za svakog Muslimana, opći jezik, svi smo vjerom zaduženi, da mu posvećujemo toliko pažnje, koliko zaslu­ žuje. Ne zalazimo u bludnju smatrajući sebe odvojenim od arapskog jezika i svijeta! Jedino sa rasprostira jem arabskog jezika, Muslimani će se jedni drugima još više približiti. Pravo se islamsko bratsvo može postići samo onda kada se bude inegju braćom razgovaralo jednim teistim jezikom. Takogjer treba, d a i država zvanično uzme u za­ štitu arabsku književnost i štampu. Ove su za nju jedno vrlo važno oružje. Sionizam, koji je osnovan s namjerom da oživi židovski nacionalizam, prije svega u svoj prog­ ram stavlja oživljenje hebrejskoga jezika. Dakle neoproi pogrješka, da mi zaboravism o arapski jezik. Nek arabsiki ne ostane samo vjerski iezik upotreblja­ van isključivo u molitvama i na novcu. Svaki Musliman treba, da govori dva jezika i na pr. uz +urski ili perzij­ ski jezik treba da i arapski smatra svojini jezikom. Mi.-lim da je nemoguće napraviti tačiiu statistiku Arap,,, svakako je to vrlo teško i s troškovima skopčano. A ne može se povjerovati ni statitstičnim podatcima kršćanskih država. Takogjer, budući, da ni Arapi ne prave svoje statistike na evropski način, ni njihovi po­ daci nijesu vjerodostojni. Osim toga, teško je razlikovati pravog Arapa od arabiziranog. I vrste su Arapa razli­ čite, a njihova narječja takogjer nejednaka. Dakle ove je teme nužno ispitati na pose i na dugo i široko. Koliko ima vrsta Arapa? Kakva je megju njima razlika? Koliko su im nejednake ćudi, običaji, naravi, temperamenti, dialekti i osjećaji? Eto jedno opširno područje proučavanja! 2ao nam je, d u ovoj stvari, našim poštovanim čitaocima, nemoženio dati potrebitog razjašnjen ja ; megjutini ipak ćemo pokušati, da napravimo jednu statis­ tiku. Prava domovina Arapa je bez sumnje, Hidžaz. Od Hiđžaza južno Jemen, sjeverno Sirija, cijeli Džezbet-ul Arab (Arapsko poluostrvo), Perzijski Irak, Mezopota­ mija, cijela Sjeverna Afrika (Egipat, Cirenajka, Tripolis, Tunis, Algerija, Marokko) geografski danas sačinj vaju arapsku domovinu. U ovoj širokoj pokrajini Vcći< a je naroda arapskog plemena. I ako postane nezavisna sačinjavaće jedno ogromno carstvo, jednu jedinstveni i istorodnu državu. Provincija Hidžaz ima, od prilike, jedan milijun sta­ �Broj 13. i 14. ,BISER" novnika. Stanovništvo Jemena iznaša, po tvrdnji Husein Hihni paše šest, a po mišljenju guvernera Jemena Tevfigbega tri milijuna. Po mome mnijenju, sa Asirom, Adenom i Imam Jahjau pođregjenom Ssdom, šeharom i ostrJim, te kada se ubroji megju Turskom i Engleskom prijepornih »devet kotareva«, stanovništvo ove pokraji­ ne, koju stari narodi nazivahu »Sretnom Arabijom« iz­ naša pet milijuna duša. Osim toga držim da sveukupno stanovništvo Hadremuta, Meskata, Ummanaj Bahrejna, Kuvejta, Anze, Šemmara, Rub-ul-Halie, Nedžda i dr.’, neće m nogo preći preko pet milijuna. Od ovih zemalja i ako je Hidžaz politički izravno pod Turskom, nemože se u njemu zanijekati upliv mekkanskog Šerifa. Naša je osobita želja, da ova sveta zemlja ostane u častnom po­ ložaju vjernosti prema Osmanskoj dinastiji i daleko od utjecaja Engleske i Franceske. Otomanska vlada treba da ovo dobro drži u vidu i da »hidžasko pitanje« smatra jednim od najvažnijih pitanja. Jer hidžasko pitanje da­ nas sjutra može da bude jedna neprilika. A hidžaska željeznica je opet jedno drugo pitanje. Engleska nastoji svim silama, da osujeti važnost ove pruge. I akabanska afer-. je jedino radi ovoga na javnost izbila. Lijepom uporabom Hidžaz je za našu državu jedna velika snaga Ali zlouporabom, Bože sačuvaj, može da prouzrokuje za Carstvo i Hilafet a uslijed tega i za cijeli Islam, propast d uništenje. Neka naši državnici nikako nezab o rv ljaju , kako su pretendenti Hilafeta sultani iz po­ rodice Idrisovića u Marokku, stupili pod gospoc' 'o Francuske i kako ovo sačinjava jedan veoma užr >rimjer. Položaj Mekke je kritičan. Njen život ne sliči ži­ votu drugih gradova. Od nje ne treba ništa očekivati, nju treba hramu Engleska priznaje vladarima šejhove od »devet srezova« koje smatra adenskim Hinterlandom. Ako mi ove i druge ne budemo smatrali prinčevima, naše će mjesto zauzeti svakako oni koji su najdarežljiviji. Svakako se Engleska, kao jedna velevlast, koja ima naj­ više islamskih podanika, u tim krajevima vrlo oprezno ponaša. Ona drži Arabsko poluostrvo, naprosto u op­ sadnom stanju. Suez i SinajsJđ poluotok je defacto u njenim rukama. Uprava Turi-Sina-a je povjerena ratnom nadzorništvu, komu je šef engleski komandant, a koje je odijeljeno od ministarstva nutarnjih poslova u Egiptu. Kabeli su u njenim rukama. Ishodište Crvenoga Mora, njiihov je pravi posjed. Ostrvo Perim, koje se nalazi na sred Bab-el-Mandeba, dobro je utvrgjeno. Adan se kao jedna kaplja ulja svakim danom širi. Taj se predjel ubra­ ja u najvažnije tačke na svijetu. Otale Engleska cilja na Jemen. Jemen je pomoću Engleske sav naoružan. A Haclramaut je jx>d kontrolom Engleske. Blizu cbale Kuria-Muria otoci, na dalje ostrovo Sokotra a prama njoj britrka Somaliland (Berbera) njojzi pripadaju. što se tiče Perzijskog zaljeva: tamo Engleska pot­ puno slobodno vrši svoj upliv. Na ovome moru je oružnička služba, kabeli, svjetionici, trgovina, krmanjenje, sve u engleskim rukama. I ostrvo Bahrein je prije Strana 197. nekog vremena nekako tako prešlo u engleski posjed. Paralelna perzijska obala, uslijed sporazuma sa Rusi­ jom, sačinjava uplivnu zonu Engleske. Isto kako je Engleska sa akabanskom aferom htjela osujetiti važnost hedžaske željeznice, tako je želila sa kuvejtskom aferom uništiti bagdadsku željeznicu. Za to je El-Kuvejh i na dalje El-Kutr i drugi predjeli, koje en­ gleska zvanima intriga smatra zakonitim posjedom. Engleska iz ovih mjesta zvamično cilja na našu zem­ lju. Ovo trebamo dobro znati. Mislim, da su na temelju tajnih konvencija, koje je Engleska sa drugim velesilama sklopila — isto kao što je nekada francusko-engleskim ugovorom Tripolis dat Italiji — *i ovi predjeli ostavljeni Engleskoj. A u Maskatu je francuski upliv dosta velik. Ovaj je predjel evaniicno skladište francuskih kriumčara, koje nji­ hova država protežira. Otuda svakovrsno oružje i osta­ li zabranjeni predmeti slobodno prolaze u arabske zem­ lje. Kritičan je položaj i otoka Kamaran i Farsan na Crvenom Moru. U Asiru je Idrisov upliv moćan. Asir je na žalost, od talijanskog rata poprimio ozbiljni značaj. I budući roji do Hedžaza njegovo je pitanje veoma važno. Uprav* je sistem Jemena sumnjivog karaktera. Spora­ zum, ko učinjen sa Imam Jahja-om ne držim, da nam mož ,u njemu osigurati trajnog mira. Sejjid Jahja se, po ugovoru priznaje nezavisnim emirom. I njegova se vlada u Jemenu priznaje. Da ovaj Imam, oslanjajući se.na svoju nezavisnost, jednim danom sklopi kakav ugo­ vor sa Engleskom, Francuskom i Italijom, ili da koja od ovih velesila drsko napadne ovu »nezavisnu« drža­ vu, kako bi se ova afera riješila po megjunarodnom pravu? Prosudite. U Jemenu opet zadiitska sekta, sa hilafetskog glediš­ ta sačinjava jedno zamašno pitanje, jer po vjeri Zejdita osmanlijski Hilafet nije priznat. U unutrašnjosti pak zemlje upokorenje je Ibni Rešiida, Ibni Suuda i drugih emira radi1 našeg opstanka veoma nužno. Ako se ni ovo ne upotrebi, i ovi će pre­ djeli kad li da li dopasti engleske zaštite kao i Kuveih. I opet kadli tadli postaćemo engleski susjedi na granici provincije halepske ili musulske. Vrlo dobro poznajemo kojim metodama, i kakvim neznatnim i izmišljenim uzro­ cima Engleska pribavlja kolonije. Zato budimo oprezni. Da se otvorenije izrazimo: Velika Britanija je svetu Kaabu a po tome sveislamski Hilafet i Osmansko Carstvo uzela u opsadu. Danas je engleska politika posve otvo­ reno uperena proiiv nas. Ova je država na temelj u svo­ ga sporazuma, sa Rusijom danas — kako sam to više puta naglasio - - napustila doktrinu Lorda Beaconsfielda i davno izišla .iz položaja, da bude na našoj strani. Na kome je god stanovištu »pomirljiva« Rusija prema našoj egzistenciji, na istome je stanovištu i Engleska i trabant ovih obaju Francuska. Siriju je — ako se ne varam — kao kompenzaciju Engleska ostavila Franceskoj. Na žalost, francuski su �Strana 198. „BISER* misioneri i njima odani sirijski kršćani ovu svetu zemlju otrovali. Moral je u Siriji na vrlo niskom stepenu. Da nema islamske revnosti i Damask i Bejrut bi se pokvarili kolik i Libanon. Libanon je veliko brdo smutnje. O so­ bito da ima svoj zaljev, učinilo ga je posve privrženim Francuskoj. Francuska punom parom radi da Siriju učini drugim Tunisom. Zato joj je od prilike i teren povoljan u ovim krajevima Francustvo je mnogo' uptivisalo na Siriju. Od srca želimo, da se naša država ma­ lo ozbiljnije pozabavi ovim arabskim pitanjem. Geo­ grafski ubrajamo u Siriju: provincije Bejrutn, Damaska i djelomično Halepa (Aleppo) te Libanon, (Džebeli Libnan) i njegovu okolicu. Biće da ovdje ima tri i po mili­ juna Arapa. Iskreno je željeti da se kršćanski Arapi što više približe arabskoj zajednici, da ne naginju evropskoj politici i da se m oralno poboljšaju. Evropejci ove izrabljuju u osvajalačke svrhe. A ori uslijed misionerskog i klerikalnog odgoja zatražuiu nezavisnost ili autonomiju Sirije. Jer, ako bi se Sirija politički ili administrativno od nas odvojila i sačinjavala autonomnu ili nezavisnu državu, oni misle, budući su od drugih Sirjianaca Muslimana tobože napredniji, da će moći lahko dobiti državne službe. Zato oni potiču Muslimane na nevjeru prema našoj državi i megiu nji­ ma šire misli o nezavisnosti. I pitanje arabsk >g Hilafeta oni su izbacili. Neka Sirijanci dobro upamte ako im se zemlja od nas odvoji, da neće biti samostalna nego naprotiv jedna druga Algeriia ili Marokfco. Shrski -krš­ ćani bi želi!i igrati ulogu, koiu igra mala grupicr. Konta u Egiptu. U istinu Kanti koji sačinjavaju pet postotni dio stanovništva u Egiptu,- zapremaju najveći dio dr žavnih služba. I Palestina je od glavnih arapskih zemalja. Pale­ stinom smatramo okružje Kudusj 'Jerusalim), njemu susjedne krajeve kao Nablus i drugo. Stanovnika ima tri milijuna. Ovaj je kraj pozornica raznih stranih i ži­ dovskih aspiracija, A budući je Palestina i kršćanska sveta zemlja, ima internacionalno svojstvo. I ovo je njezino megjunarodno svojstvo uzrok da stoji pod osmanlijskom upravom. U Palestini su dozvoljene svakovrsne nevaljaštine, prijevare, zlobe i intrige. Svaka vjera, sve sekte, sve države, sve misije i sve stranke se u ovoi svetoj zemlji natječu. U ovim zadnjim vremenima i sinovi se Izraela žele smjestiti u Palestini. Osnova je sionističkom rodolju­ blju ova. Ove se teme, premda sačinjavaju jedno važno pitanje, toliko ne tiču našeg pitanja; zato ću preko njih preći. Treća- otomanska arapska grupa stanuje u provin­ cijama Basri, Bagdatu, Mosolu, koje zovemo Mezopo­ tamijom, te u okružjima Mardinu i Zoru. Broj ovdašnjeg cjelokupnog stanovništva od prilike izlazi na dva i pol milijima, a broj čisto arabskog stanovništva na dva mili­ juna 'duša. Basra je ekonomski pođ engleskim uplivom. Ovaj upliv ide sve do Bagdada. Megju narodima Mezopota­ mije nalazi se nešto Kurda i malo Turaka. Neznatni se Kroj 13. i 14 je dio Arapa tu nastanio u davnini i pripada djelomice Islamu, a djelomice raznim kršćanskim crkvama. U Bag­ dadu se nalazi i nešto Židova. Ne zaboravim o još odprilike po milijuna Arapa, koji su nastanjeni u provinčiji Arabistamu u Perziji. Broj arapskog stanovništva u Aziji prikazujemo na slijedeći način: (Neka se ne zaboravi, da su sve brojke približne). . Hedžaska provincija ........................................ Jemen, Nezavisni Jemen, Aslr, Devet »re­ 1,000.000 zova, A d an......................................... 5,000.000 Oman, Maskat. Bahrein, Hadramaut, Nedžd, Kuveit, RuVul-Hak, Anze, Šammar, Itd. . 5,000.000 Sirija .................................................................. 3,500.000 Palestina.................................................. 500.000 Mezopotamija . . . . 2,000.006 Iraki-Ađemi (Persijski Irak)............... 500.000 Broj Arapa u Zapadnoj Aziji . . 17,500.000 Od ovo sedamnaest i po milijuna, od prilike je je­ dan milijun nemusMmana. A drugi jedan milijun i možda malko više je Zejdita. Druzi i Mutevalije sačinjavaju vrlo neznatan broj. <\ko se od ovoga zbroja odbije dva i.pol milijuna u Aziju ima petnaest milijuna Araba Sunnka. Od ovih je najmanje dvanaest milajona pod turskom upravom. I Sa kimi ornog gledišta megju ovo petnaest milijuna Ar i, postoje velike razlike. Dok ’u Siriji ima vrlo na­ prednih Arapa dotle se plemena, koja hodaju izmegju Da­ maska Mezopotamije nemogu smatrati baš toliko rivi11? -itnim. Takogjer postoji velika razlika i po običajima i mo­ ralu megju ovim milijonimi. Treba da ne zaboravimo ni jezične razlike, a osobito one koje se tiču izgovora. Pregjimo na Afriku: Afrika je dio zemaljske kuglje, u kojem su Musli­ mani u mnoštvu nastanjeni. I razmjerno nam je tačnaje poznat broj njihova stanovništva: Egipat (strance ne ubrajamo) .......................12,500.000 Egipatski Sudan ..................... 5,000.000 Tripolis, Cirenaika ........................................ 1,000.000 Tunis (osim s tr a n a c a ) ................................... 1,500.000 Algerija (ta k o g jer)............................................ 5,000.000 Marokko (vr o p rib liž n o )....................................10,000.000 S a h a ra .................................................................. 5,000.000 Francuski S u d a n .................................................15.000.000 Senegal i dr., Centralni Sudan, Vadaj, Bag rm i i dr.............................. 5,000.000 Republika L ib erija............................................ 500.000 Engleski Sudan, Niger i dr............................. 8,000 000 Njemačke kolonije Togoland i Kamerun 2,500.000 Kongo, Kaplandija, Mozambik, M adagaskar, Njemačka istočna Afrika Zanzebar . . 3,000 000 Britska istočna Afrika Uganda i dr. . 2,500.000 Abisinija, Eritre'a i d r ................................... 2,500.000 Ukupr.o. . . 79,000.000 �Broj 13. i 14.. Ovoga islamskog stanovništva je veoma veliki i razni dio Arap ili arabiziran. Ovi se posljednji ne razli­ kuju od Arapa, Šta više i Crnci su po jeziku i osjećaji­ ma stupili u ogromnu arapsku zajednicu. Ovi su nasta­ njeni u Abisiniji, Senegalu, Senegambiji, Sierra Leone-u, Republici Liberiji, Kongu, Južnoj Africi, Ist. Njemačkoj koloniji, Engleskim kolonijama, Madagaskaru,- Mračnoj i Centralnoj Africi, i Južno-afričkim francuskim koloni­ jama; u kratko omi stanuju u svim predjelima ovog mračnog dijela svijeta. Dakle kako smo gore izložili u Africi ima bez pretjerainosti osamdeset milijuna Muslimana. Ovih je _ kako gore rekosmo - - najveći dio arabske narodnosti. Ne možemo tačno kazati koliko se od ovih naroda nalazi pd kojom državom. Osim Algerije i Tunisa, u francuskim kolonijama kao i u kolonijama Engleske, Njemačke, Italije, Belgije nije obavljen popis stanovniš­ tva. Sve su brojke u statističkim knjigama ovome pri­ bližne. Megju ovim se Muslimanima opaža velika razlika u kulturnom pogledu. Dok u Egiptu ima veoma prosvjećenih i naprednih Arapa, dotle oko Ekvatora možda ima i divljih Muslimana. Politički je položaj Egipta najčudnovatiji. Ova po­ krajina, kako je to sa gledišta općeg i internacionalnog prava u vrlo važnom djelu Mr. Cochery-a dokazano, nije drugo doli jedna, otomanska provincija. Egipat ni­ je jedna privilegovana pokrajina, nego je Kediv lan koncesionirand činovnik. U pogledu općeg pra\ on nema absolutno i nikako vladarskog svojstva. O r je heredićami guverner, sa širokom nadležnošću. Engleska — faktični je gospodar Egipta - tamo nema nikakva prava. Ova je država stvarno okupirala Egipat, ali čudnovato da ni iz koju ruku ne zhtijeva na nj prava. U kratko rečeno, Egipat je d e j u r e jedna os­ manska careva provincija i Kedivova država, a d e f a c t o jedna engleska kolonija. Egipat je zemlja u kojoj je najviši evropski upliv. Kako egipatska državna bla­ gajna stoji u zalogu Evrope, tako je tamo i jedan važni dio privatnih posjeda, kao zalog u rukama stranih nov­ čanih zavoda. Vlada je upravo od Engleske zaplijenjena. Takogjer se sve države koriste kapitulacijama (povlasti­ ce evropskih podanika). Egipat je osim njegova naroda, svačiji. Engleska kontrola najviše drži do toga, da se uro.gjenici nebi probudili. Zato kontrolna vlada unišćuje javnu nastavu. Narodu ne da očima progledati, na­ rodne stranke tlači i prijekim sudovima kazni. Pošto dobro poznaje lakomost državnika za novcem, Engles­ ka je vlada Kediva i njegove državnike pustila slobodnim da nagomilavaju blago. Ali im je, za ovo iz ruku odu­ zela sav upliv i moć. Kada se nezakoniti vladalac i zako­ niti upravnici jedne zemlje združe, šta se vise može od nje očekivati? Zato.se Egipat svakim danom upropašćuje. I ako ima malo prividnog blagostanja, sve je ono što se čini u ime i na račun Evropejaca. Egipatska jer , BISER' Strana 199. visoka klasa — vrlo daleko da bi bila Arap — za zem­ lju jedna velika nesreća; neprestano joj krv ispija. Ali hvala Bogu, narod je u ovo zadnje vrijeme - usli­ jed ovog pritiska progledao očima. U Egiptu je nacio­ nalni pokret ozbiljno započeo. Novi Egipat shvaća Ev­ ropu i vigja njezine metode i pravila, koja su je učinila moćnom i naprednom te počimlje raditi evropejskom glavom. Najviše što daje zabrinutosti za Egipat jest o s­ kudica narodnog karaktera. Držimo da će ideje o Panislamizmu i spašavanju Egipta, kojp sfe svakim danom šire u zemlji proizvesti, da se i narodni karakter ponovno rodi. Mi se ne na­ damo ni čemu od egipatske visoke klase. Ostvarenje na­ ših želja očekujemo jedino od naroda. Ovaj je pak na­ rod do skrajnosti vjeran prijestolnici Caistva i Halifata. Megju njima nema nevjernih. Ako se tu i tamo nag je po koji protivnik, ti su agenti Engleza i Kediva. Engleska odobraje i ispunjuje i najsitnije želje kedivske stolice. Zato je u Kairu ognjište bune i smutnje, koje nepre­ stano gori. Kopti su jedna nesreća po Egipat. Takogjer i stran­ ci kvare ovu čestitu zemlju. Cijeli Egipat za strance radi. A Fngleska država vlada Egiptom na način koji je vrlo oprec m i nedolikuje čovječanstvu. Svi su agenti Engles­ ke u Egiptu pronevjeri]ive, rasipne, sebične i raskala­ šene osobe. Ovi smatraju Egipat zakupnini imanjem. Islam se svakim danom ponižuje u Egiptu. Visoka klasa pošto se je rio navikla na (obilne) visoke plaće, lijepe poslove i mita služi za ostvarenje želja Engleske. Ponovno velimo: Egiptu nema koristi ni sreće od njegove isoke klase, njegovih velikaša i engleskih ko­ lonizatora. Narod je, koji će se u budućnosti koristiti zaposlenjem ili slabošću Engleske i Egipat izvesti na put spasa. Ta svakako su drugi napadači i kradljivci. (Naetaviće se.) Mevaizi dinijje. Muhamed S. Serdarević: Budimo muslimani!*) Mnogi se od nas tuži na zaostalost našeg mus­ limanskog elementa u kulturnom i prosvjetnom pogle­ du. Neki opet ističu naš zastoj i nazadak u ekonoms­ kom pravcu. Jedni upiru prstom u naš manjkavi i loši odgoj u religiozno-moialnom pogledu, u našu indiferentnost u vjeri i iskvarenost u moralu. Neko pota­ kne i to, kako je zdravstveno stanje našega milleta sla­ bo i da je sadanja generacija većinom kržljava i slabo razvijena. Neko opet iznosi sasvim drugo. *) Prenosimo ovaj članak iz ,,Gajretova‘ kalendara za godinu 1333 - 1915., jer je odraz mišljenja merhum Serdarevića, pa se i iz njeg može zaključiti kolik' nas je gubitak zadesio njegovom preranom smrću. Op. ur. �Strana 200. ,BISER' Kako se vidi, po srijedi su razni pogledi i gledišta, s kojih pojedini ljudi kritikuju naš islamski millet u ovim zemljama, Pitanje se sada nameće: šta da se čini, kako tome da se doskoči i istaknute mahane po­ prave. Na ovo su pitanje razni odgovori. Moj je odgovor: budimo muslimani! Da! Budimo muslimani, pa ćemo tako izliječiti sve svoje socijalne rane i popraviti sve nam zajedničke mahane Ovaj će moj odgovor možda biti nekome smiješan. Ali ništa za to. Malo se strpimo! Šta mislim pod tim: budimo muslimani! Ta zar mi nijesmo to? Neko će reći: jesmo vala i previše, a neko će možda dotati: s toga i jesmo u nazatku. Ne mislim pod tim, razumije se, reći: budimo ljudi, koji nose imena: Hasan, Mehmed, Mujo, Ragib i t. d. niti: budimo onaki, kakva je danas ogromna većina ljudi, što se zovu muslimanima! Prije nego kažem, što mislim pod gornjim riječima, moram odbiti tvrdnju, da smo mi i previše muslmani, i da bi to bio uzrok našem nazatku. Mi ne samo da nijesmo previše muslimani, nego se nijesmo ni pri bližili muslimanstvu. Gornja tvrdnja može poteći samo od onoga, koji ne poznaje, šta je Islam i šta sve on traži od svojih Sljedbenika. Mnogo se može čut i riječi, da je naš narod puno religiozan (mmedejjin). Ja sam se o protivnom uvjerio bar što se tiče iašeg musli­ manskog elementu. Poznato je svakom , da veliko neznanje vlada u našem elementu. To ne može niko pcreći. I baš radi toga nastojimo da podignemo Što više mekteba, da postojeće reformiramo, da medrese reorganizujemo i da podgojimo što veći broj valjana hodžinskog podmatka. Narod, a tako i pojedinac, koji ne poznaje svoje religije (vjere) kako će biti u stanju da se drži njezinih odredaba i naputaka, odakle da bude religiozan? Jedna od najglavnijih ustanova dini Islama jest namaz, a od najvažnijih i najpoznatijih zabrana je pijenje alkoholnih pića. Šta mislite, koliko postotaka u redu vrši dužnost klanjanja namaza i k*liki je broj onih, koji se od alkoholnih pića posve abstiniraju? Samo to pomislimo, pa sudimo, je li naš elemenat puno religiozan ili nije ni dovoljno! Budimo muslimani! Iz ovih riječi razumimo ovo: budimo pravi Sljed­ benici Islama, udovoljavajmo tmoir.e, što Islam od nas traži? Šta traži od nas Islam? On traži od nas u prvom redu, da se očistimo i odmah za tim da očišćeno odjenemo pristojnim ruhom i da ga uresimo. Traži da očistimo um, srce i dušu. Trebamo očistiti se od: bezboštva (ilhad), više.oštva (širć)r, krivovjerstva (akaidi faslde) i bajka te praznov­ jerja (hurafat ve evham). Stanimo malo kod ovoga i zabavimo se sa par riječi 1 Bezboštvo — ili ateisam — je jedna strašna bolest, čiji se tragovi osjećaju i u socijalnom životu Br°j 13. j u ljudi i naroda Ono je izvor svakom zlu i nesreći svakom lopovluku i opačini. Bezboštvo je jedna veoma gruba mahana, jer sa sobom povlači bezbroj drugft mahana i uništuje mnoge vrline. Bezbošstvo znači u mirno doba demoralizaciju i rušenje svih temelja pra­ vog ćuđoregja, vjerolomstvo i izdajstvo, laž i prevrt­ ljivost, a u ratno vrijeme mlitavost i malaksalost, neizdrživost i popustljivost, poraz i sramotu. BezboŠcu manjka pouzdanje u Boga, koje čovjeku, ulijeva snagu i polet, njemu fali lijepa nada u bolju budućnost i ne dostaje mu utjeha, potrebna u bijedi i nepogodama, za to je uvijek spreman počiniti na sebi samoubojstvo. Ja zastupam mišljenje, da je bolje biti pristaša i najgore religije nego biti bezbožac. Jer i najgora reli­ gija sadržaje u sebi nešto lijepoga i dobroga, imade makar nešto moralnih zasada i nosi sa sobom makar mali dio etičkih principa. Uz to ispovijeda vjeru u Boga velikoga i u sudnji dan, što obično mora — ako je samo ta vjera tvrda — da imade za pošljedicu natjecanje u dobru i bježanje od nevaljaština. Budući da tako stvar stoji s bezboštvom, Islam nalaže u prvom redu, da um očistimo od te strašne 'iusne bolesti. (Nemogu se ovdje upuštati u ocrta­ van onih drugih mahana, od kojih treba da um svoj očistimo fvišeboštva, krivovjerstva i praznovjerica), jer bi me to predaleko odvelo.) Kad um očistimo od spomenute plijesni, trebamo g* uresi zdravim vjerovanjem: vjerom u jednog sve­ moćnog Boga, koji je izvorom svake dobrote, ljepote i savršenstva i. t. d.‘ i. t. d. te vjerom u druge istine, štu ih Islam uči. Svaki čovjek nešto vjeruje pa i sami bezbožac Šta trebamo da vjerujemo i kako? Istražuj, ispituj, umuj, filozofiraj, najposlije će se doći do onaga, što Islam naučava, jer su on i zdrav razum — bliznaci!*) Srce trebamo očistiti od svih ružnih svojstava i nevaljalih ćudi: od oholosti i taštine, od zlobe i zavisti, od pizme i osvetlji vosti, od škrtosti i rasipnosti, od razuzdanosti i reskalašenosti, od tvrdoglavosti i bezznačajnosti, od okrutnosti i nesmiljenosti, od drskosti i bezobraznosti, od slrašivosti i malodušnosti, od lako­ mosti, oporosti, srditosti, svadljivosti i t. d. Ukrasiti ga pak trebamo svojstvima, gore protivnim kao što s u : dobrostivost, milosrgje, pravednost, darežljivost, umjerenost, hrabrost, značajnost i t. d Dušu trebamo očistiti od svih grijehova i neval­ jalih činova kao što su: ubijstvo, kragja, otimačina, kriva zakletva, objeda, bijeg iz bojne linije, osornost i neposlušnost prema roditeljima, prostitucija, pijenje *> Ovim se ne će kazati, da se sve vjerske istine islamske mogu postignuti samim razumom. 0 to ne! Inače ne bi vjera t. j. božja objava trebala. Nego se ovim hoće da kaže, da ništa što Islam naučava, pa i one stvari do kojih samom pameću ne možemo doći, ne dolazi u sukob sa zdravim razumom, kako bi ga ovaj smatrao jednom nemogućnosti i apsurdom- �Broj 13. i 14. ,BISER“ opojnih pića, igranje s novcem, propuštanje pojedinih vjerskih dužnosti i t. d. i t. d. Svaki grijeh što ga čovjek uradi, čini loš utisak na dušu i ostavlja na njoj neku mrlju. Čovjek, koji ogrezne u grijehe, zamrlja svoju dušu, koja inače mora biti čista kao kristal, ako se misli na njezino spasenje i ulazak u kuću vječnih ljepota i naslada. Ova je kuća nepojmljivo čista i samo čiste duše imadu u njoj mjesta. Grijesi su osim toga kao bacili, koji proizvode u duši čovjekovoj razne bolesti, što će ih ona trpjeti odnos­ no njihove posljedice osjećati tek poslije, a to je u drugome svijetu. Neka griješha djela, kao šio su pro­ stitucija i opojna pića prouzroče u čovjeku bolesti, što ih on podnosi za svoga zemnoga života, osvećuju mu se dakle odmah, a sva bez razlike uzrokuju bolesti za dušu, koje će ona patiti u drugome svijetu. Bolesne pak duše nemaju pristupa u spome­ nutu kuću vječnih ljepota i naslada prije ozdravljenja. Trebamo dakle očistiti svoju dušu, ako je već zaražena, odnosno čuvati je da se ne zarazi. — Lijek zamrljanoj i zaraženoj duši je iskrena tevba, čemu se — kao radikalnu sredstvu — treba zarana, čim prije o b ratiti; na to nas premilostivi Bog i njegov drjg; poslanik bodre i potiču. Kad smo već dušu održali čistom, odnosno oči­ stili je trebamo je nagizdati raznim dobrim i vjerom pohvaljenim djelima, megju koje spadaju u pr Dm redu sve vjerske dužnosti. Šta još od nas Islam traži ? Traži da se obrazujemo i da stičemo znanje. Kakvo znanje? Je li samo vjersko? Kur’an hvali znanje i znane ljude uopće Isto tako i hadis. Naš pejgamber hazreti Muhammed s.a.v.s, koji je mnogo iskao od Boga, da mu podijeli znanja, tražio je u svojim molbama (dovama), upuće­ nim Svevišnjem Stvoritelju, da mu dade „ilmi nafi* (korisno znanje), a da ga sačuva od onog znanja, koje je beskorisno. Jedna od spomenutih dova je; „Allahummen fe a n i......... “ (Bože okoristi me onim, što si me naučio i nauči me ono, što će mi koristiti i primakni mi zn a n ja !) Odavle se jasno može razabrati, kakvo znanje traži od nas Islam. Traži dakle da stičemo ono znanje, od kojeg ćemo imati koristi za život, za dunja, a tako i za ahiret, jer za oboje treba znanja. Veliki mufessir imami Zemahšeri veli u svom djelu: „Rebiul-ebrar" „Kivamudini......... “ (Din i dunjaluk opstoji znanjem i radom i. Prema tome ko ih napusti i rekne da traži pobožnost, a ne znanje; tevekjul, a ne rad, pašče u nez­ nanje i lakomost. Razumije se i samo po sebi, da je u prvom redu nužno znati i naučiti ono, od čega treba očistiti svoj um, srce i dušu i sa čim ih treba uresiti, dakle nau­ čiti što treba vjerovati i kako se što treba raditi (vjerske dužnosti) i od čega se treba čuvati (vjerske zabrane). Strana 201. Nije moguće, da jedan čovjek sve nauči i znade, s toga se to i ne traži. Ali je moguće da svaka pot­ rebna i korisna znanost bude zastupana i imala svojih nosilaca u ljudskom društvu odnosno u pojedinim na­ rodima i drugim ljudskim skupinama. To je moguće i to je po Islamu dužnost (farzi kifaje), koju izostaviti znači počiniti veliki grijeh. (Kako KOr-ani azimuššan bodri na motrenje pri­ rode, to je razumljivo, da je Studiranje pirodnih zna­ nosti po Islamu vrlo pohvalna stvar.) Islam dalje traži od nas još i rad te poučavanje drugih. Nije dosta, veli, znati, nego treba i radit. Nau­ čiti nešto korisno, pa to raditi, te još i druge o tom podučiti, to je nešto, što se u Islamu nemože dosta nahvaliti. Dužan je čovjek da ono što znade i dru­ gome kaže, osobito ako ga on pita. Kriti svoje znanje i vještinu, kako se drugi, osobito koji žele to znati, ne će pomoći, po Islamu je žestoko osugjeno. Prema tome su naši činovnici, učitelji, muallimi, muderrisi, gjaci, taleba, jednom riječi: sva naša inteligencija dužni da narod bilo u gradovima bilo u selima poučavaju u svemu onome, što je za njega koiisno. I kad bi mi, koji ! "injavamo inteligenciju našega naroda, vršili duž­ nost kako valja, naš bi narod zaista bio sretan. Rac poslovati, djelovati, — to je lozinka Is­ lama. Nerad i ljenčarenje Islam strašno osugjuje. Ovaj mi put na un pada jedan hadisi-šerif, što ga evo od­ mah i bilježim: „Innallahe juhibbulmumine................. “ (Zaista Bog voli vjernika, koji se bavi svojim zanatom i otac je čeljadi, a ne voli ispraznika (besposlenjaka), koji niti je u dunjalučkom niti u ahiretskom poslu). 1 kako god treba sticati korisno znanje, tako se treba baviti korisnim radom. Baviti se besposlicom, pače i govoriti ono, što u posao ne pristaje (ma la jani), to je predmet strašne osude u Islamu. Raditi onoliko, koliko može čovjek privrijediti za vlastito izdržavanje i izdržavanje svoje čeljadi, te uopće onoga, koga je dužan izdržavati, to je f a r z , kojim se imenom označuju i najveće vjerske dužnosti u Islamu. Raditi više nego što je potrebno za život, ali u dobroj namjeri, puno je bolje nego/dobrovoljno (nafile) klanjati, učiti i postiti. Kakogod je pokugjeno raditi da stečeš pa da činiš zla i opačine, da nekome prkosiš i da se spram drugim možeš ispinjati, tako je naprotiv pohvaljeno raditi i teći u .namjeri, da pomogneš svojim bližnjim, svojim susjedima ili uopće svome narodu. Hazreti Pejgamber veli: ,.Men talebedunja halaten . . . “ (Ko traži dunjaluka na dopušten način, da ne mora prositi i da privrijedi svojoj čeljadi i iz sažaljenja prema svome susjedu, Bog će ga na sudnjem danu poživiti svijetla lica kao mjesec o uštapu; ko pak traži dunjaluka, da se diči i ispinje, • doći će pred Boga, a on na njega gnjevan). Drugi Hadisi šerif glasi: „Elhalku kljulluhum.........“ (Sva su stvorenja Božja čeljad, pa je njemu najdraži onaj, koji najviše koristi njegovim čeljad ima). �Strana 202. ,6l$ER‘ Lijepu nđm pouku daju ove Božje riječi: „Feiza kudijetissalatu............“ (Kad se svrši namaz,, razigjite se po zemlji i tražite od Božje dobrote (radite, tecite!) sjećajte se Boga mnoge, pa da polučite uspjeh i spa­ senje), jer nam vele da čim Božje obavimo, možemo i upravo trebamo se odmah prihvatiti rada oko pod­ mirenja svojih potreba i nabave onoga, što želimo. Ne veli se: Kad se svrši namaz, sjedite i razgovarajte s e ......... Islam nam nalaže dijeljenje zećata, hadž i-t. d. te dijeljenje fi sebilillah (u dobrotvorne svrhe) i poti­ čući nas na to, obećava nam veliku nagradu od Boga. Dijeljenje u dobrotvorne svrhe, a osobito u one svrhe, koje idu za očuvanjem vjere i zemlje u kojoj se slo­ bodno ispovijeda Božiji din, naziva Kur’an dobrim zajmom (karzi hasen), Bogu učinjenim, na koji će se mnogostruko vratiti. Ovim nam Islam indikretno nalaže, da što više radimo i stičemo. Islam postaviši načelo: ,,E1 islamu jalu ve la jula alejhi" (Islam nadvisuje, a ne nadvisuje se) i : „Velillahilizzetu veliresulihi velilmuminin" Bogu pripada veli­ čina i jakost, te njegovi; Poslaniku i vjernicima), traži od nas da činimo sve, sa čim ćemo se dignuti ' održati na zamjernoj (kulturnoj, moralnoj, etičkoj, eko­ nomskoj i t. d.) visini, kako ćemo — mi a po tom i naša vjera - biti toliko visoki, ugledni i impozantnu da se s nama u tome ne može nitko takmiti Da ovo malo rasvijetlim jednim primjerom! U jednom mjestu žive muslimani i kršćani. Krš­ ćani su izučeni i obrazovani, jer pohode svakovrsne škole, imućni i bogati, jer su radini i znadu raditi Trgovina je u njihovim šakama, isto tako i zanati. Zaposjeli su sva mjesta u upravi, te su organi poli­ tičke vlasti i članovi sudstva sve sami kršćani, Treba li se i izvan ureda obratiti kome za savjet u kakvoj parnici (ili moliti za zastupanje na sudu, mora se ići kršćaninu, jer je i advokot kršćanin. Pa i kad se ko razboli, mora ići kršćaninu, jer je on jedini liječnik u tome mjestu. Muslimani su naprotiv neuki i i.eškolovani, siro­ mašni i bijedni, jer su i lijenčine i neznalice: niti hoće niti znadu raditi. Niti imadu svojih kakvih velikih trgovaca, ni posjednika ni zanačija niti činovnika svo jih istovjeraca. Oni sačinjavaju masu prostih radnika i hamala. Po ulicama sretaš'prosjake iz krugova musli­ manskih. Kad bi d° šao u to miest0 jedan stranac, koji recimo niti je musliman niti kršćanin niti i jednu vjeru i pobliže znade, isporedi sada utiske, koje bi na njega učinili kršćanstvo i kršćani s jedne, te Islam i musli­ mani s druge strane! Da li u tomfe mjestu Islam nad­ visuje ili se nadvisuje, da li izzet (veličina i jakost) pripada tuđe muslimanima? — Ne će ni kolik trun. Na­ protiv će mu biti odvratni. Recite mi sada, zar nije dužnost - da! naj­ veća i najpreča dužnost, da porade ti muslimani na j*r°i I 3 j ii tome, da se izvuku iz onog kala i ništavosti (zMetay u koju su svojim neisiamskim postupkom pali, Ca '* dignu kulturno, moralno, ekonomski, jednom rije^.86 svakom pogledu, kako bi oni, a po tom i njihova vjera drugim imponirali! Recite mi nadalje, zar ne bi na te ljude mrko pogledao hazreti Pejgamber s.a .v .s — da ustane, pa da vidi, što su učinili od sebe i kako su ponizili din, što ga je on propovijedao? Je ]j yVe. višnji Bog raži od svih ljudi, koji svojim halom opo­ vrgavaju njegove uzvišene riječi: „Velillahilizzetu ,« Islam i muslimani su s početka, za vremena Ashaba pa i kasnije imponirali tako jako, da su drugi jatimice hrlili u krilo njegovo i trčali pod njegovu za­ stavu. Tu nam je istorija najbolji svjedok. Jest ali su oni ljudi bili muslimani. Budimo dakle i mi muslimani! Ugledajmo se u njih i pogjimo nji­ hovim stopama. Islam traži, da se u svačemu držimo sredine 1 preporučuje nam umjerenost u svemu. Umjerenost u životu, u uživanju svega dopuštenoga, u radu, u ibadetu. Ljudi, koji su proučavali Islam, došli su do uv­ jerenja, da je on sama sredina, jer uzima sredinu odcajući i pretjeranost i nedotjeranost i u akaidu (vjerovanju) i u ibadatu (vjerskim obredima,) i u ahlak> i moralu) etici. Tako je jednoboštvo sredina izmegju b zboštva i višeboštva. U ibadetu, uopće u vjeri pretjeraiost ne valja ba ka? i nedotjeranost. Najbolji dokaz je ovomu za­ brana ^hbanijjeta.*) Jretjeranost je u vjeri zabranjena i Kuranom i ’ aiiisom. „Ja ehlelkjitabi la taglu fi dinikjum . . . . . .“ (0 ljudi knjige,**) nepretjerujte u svojoj vjeri i ne govo­ rite na Boga nego samo istinu . . . .) ja ehlelkjitabi la taglu fi dinikjum gajrelhakki . . .“ (0 ljudi knjige, ne pretjerujte u svojoj vjeri neoprav­ dano i ne pristajte za ćejfom onih ljudi, koji su još otprije zašli u bludnju, druge zaveli i sami skrenuli spravog puta!) „Ijjakjum velguluvve fididni............ “ (Čuvajte se pretjeranosti u vjeri, jer je uništila one, koji bijahu prije vas — pretjeranost u vjeri.) „Inneddine jusrun..........“ (Ova je vjera (Islam) zaista lahka. Nik« se s vjerom ne može nadmetati u strogosti i žestini, da ga ona ne će nadvladati (on će šuštati i pasti), za to idite sredinom i približujte se k njoj!) Navedena dva ajeta i dva (vjerodostojna) hadisa i odviše jasno govore, a da bi im trebao komentar. Islam već samo time, što u jelu, piću i u svačemu drugom nalaže strogu umjerenost i što strogo nalaže čistoću, poklanja pažnju našem zdravlju toliko, koliko nijedna druga vjera. Ne trebam oVdje isticati|ono, iz *) Rehbanijjet je po tumačenju Bejzavijinu pretjerana pobožnost i dijeta, te prekidanje svakih odmoSaja sa svijetom**) Ovim se imenom u Kur’anu nazivaju kršćani i Židov �Broj 13- i 14. „BISER* Čega bi se vidjelo, koliku važnost Islam polaže čistoći. To je i odviše poznato. Samo ću reći i ovdje, da možda ni jedna vjera na svijetu ne poklanja čistoći pažnje koliko Islam. Jest, ali na žalost se mi, muslimani, bar većina nas a osobito oni u selima slabo držimo ove vjerske odredbe, kao što slabo uvažujemo i druge njezine savjete i naputke. Sve što će naškoditi bilo - svjetlom, bilo umnom — zdravlju, po Islamu je zabranjeno, te onaj! koji hotimično i znajući počini nešto, su čim će naru­ šiti svoje zdravlje, čini po vjeri veliki grijeh. Bacati sebe u pogibelj, pa u kojem bilo pogledu u Kur’anu je izrijekom zabranjeno. Čovjek, koji bi na pr. bio na umoru od gladi, a imao pri ruci svinjetine ih mrljine, ili od žegji, a na raspolaganje mu bilo vina morao bi. to upotrijebiti, da se spasi od pogibelji. Ako bi iz „prevelike pobožnosti" pustio se da umre, ne htjeduuvši upotrijebiti spomenutih, inače vjerom zabran­ jenih stvari, umro bi kao jedan veliki griješnik. Okol­ nost da je Islam bio prvi, koji je ustanovio kontumac (karantenu), zabranivši i ići u mjesto, gdje hara kuga kao i izlazenje onima, koji su se u dotičnom mjestu zavrnuli, — najbolje kaže, koliko Islam drži do nas i nažega zdravlja. Radi ovih i ovakih stvari, što ih Islam traži od svojih Sljedbenika i radi njegovih mudrih uredaba i ustanova u svakome pravcu, islamski nau^e, jaci definuju vjeru kao jednu Božju ustanovu, koja vodi sreći r blaženstvu na obadva svijeta. Budimo pravi muslimani, pa ćemo bi : veliki i jaki, snažni i moćni, ugledni i impozanti, te i na dunjaluku i na ahiretu sretni i blaženi! Još jednom : budimo muslimani! Saklb K orkut: Vakufsko-mearifski prirez. — Mahmud ef. Bahtljarevlću. — M o tto : „Kjema tekjunu — juvella alejkjum“... Had i si Š e rif. Megju pitanjima, o kojima se u ovogodišnjem zasijedanju v. m. sabora mora povesti iscrpna i stvarna rasprava, zauzima p r v o m j e s t o t. zv. „hodžarina ili pravije rečeno v. m. prirez. Birokratizam v. m. di­ rekcije pokazao se je i u ovom prevažnom pitanju u svojoj pravoj slici i golotinji. Još se ne čine nikakve pripreme, niti je od njene strane poduzet ikakav korak, da se o ovoj zamašnoj stvari sasluša narod i njegova volja. Izgleda da neki ljudi još hala nijesu na čistu o tom, d a s e o n a r o d u m o r a r a d i t i s a n a r o ­ d o m , pa ću s toga da ovom važnom pitanju i na ovom mjestu posvetim nekoliko redaka. Ža'osno je i tri puta Žalosno, da o tom nema još ni slovca u našoj javnosti. Ili su možda naši prav­ Strana 203. nici i drugi inteligenti zaokupljeni kakvim dalekosež­ nijim planovima? Dr. Spaho mi ne će zamjeriti, ako u to posumnjam... I. „Vakuf je herdžu-merdž“. R e i s u l - u 1em a. „Volim jednog fesliju, nego li hiljadu vaših hodžica". V a k u fsk i d ire k to r . Da najprije vidimo šta je svrha ovom prirezu i za što je ovaj namet udare« na naš vilajet. 0 tom nam zbori § 174. aut. „Štatuta", koji glasi: „Za podmirivanje svih izdataka oko autonomne v j e r ­ s k e i vakufsko-mearifske u p r a v e , kao i za pokri­ vanje svih vjersko-prosvjetnih potreba uopće daje se saboru pravo t r a j n o g pobiranja nameta". Cilj v. m. u p r a v e , o kojem je govor u gornjem paragrafu „Šta­ tuta* ovako je označen u § 5. istog „Štatuta" : „Cilj je v. m. upravi: 1) da o s n i v a i u z d r ž a j e d ž a ­ m i j e i druge vjerske, prosvjetne i humanitarne za­ vode; 2.) da o d g a j a i u z d r ž a j e potrebni bro vjerskih zvaničnika i muallima: 3.) da odgaja musli­ mansku mladež u vjeri i u islamskom d uhu; 4 .) da što u guće više proširi i učvrsti poznavanje vjere u islamst im narodu". Je punjen ovaj cilj i je li naš narod i njegova omladina dgojen „u vjeri i u islamskom duhu"? Op­ ćeniti džehalei našeg naroda neoboriv je dokaz, da je izmegju cilja i uspjeha koliko izmegju neba i zemlje. Mi ne sjamo da nijesmo napredovali, nego smo daleko ispod stanja, u kojem bijasmo prije vjersko-prosvjetne autonomije Kako je vjerskim službenicima, o tom vrlo rječito govori spomenica muallima, što je štampana u prošlom dvobroju „Bisera". Imamima i sibjan-muallimima još je i gore. Njihov se trud honorira upravo miskjinski. Džamije su zapuštene u pravom smislu te riječi, kotarske su medrese ili zatvorene i oborene, ili su u istom stanju, u kojem bijahu prije autonomije. Sibjan mektebi su»prava pastorčad, a ni ibtidaije se ni­ jesu nimalo dotjerale: eskji tas, eskiji hamam! Va­ kufski su konvikti kao i prije bez ikakva islaha: sa starim pravilima i sa starim kućnim redom. Ako šta nije gore, beli nije bolje. Ja kud se djede narodno blago od pet miliona kruna; Šta bi od tolikih vladinih subvencija? To je otvoreno pitanje cijelog naroda i čeka na odgovor v. m. sabora i ulema medžlisa. Ako ko god drži da to pitanje ne postoji, nek zagje u narod, pa će se osvje­ dočiti da je na ustima ne samo v. m. službenika, nego i cijelog naroda. Svak p ita : A što mi plaćamo hodžarinu"? Ko je kriv ovom strašnom stanju? Jedni vele: manjkavost „Štatuta" i kao prvi uslov napretka ističu — reviziju tog štatuta. Glavni je pretstaivmik ove struje naš vjerski poglavica. Jesu li u tom i članovi ulema medžlisa solidarni sa svojim pro­ čelnikom ne da se ustanoviti', ne stoji fakat, da još nije �tir o jj3 ji4 „BISER" Strana 204. poduzet nikakav ozbiljan korak, da se ta revizija 9tavi na tapet, a kamo li da je provedena. Ova se grupa dakle zadovoljava s a m o t e o r e t i s a n j e m . A je li to is­ pravan puit? Jok. Reisul-ulema, kao predsjednik v. m. sabora ima vlast, da sabor sazove na izvanredno zasijedanje » k a d a n a g j e d a j e n u ž n o « (§ 83. »Statu­ ta«), Prema tomu bi mogao izraditi novu osnovu »Sta­ tuta«, sazvati izvanredno zasijedanje sabora i reviziju ■>ex presudio« staviti na tapet. U tom mu niko ne može praviti smetnje, jer nesamo da ima pravo na saziv, sa­ bora kad god »nagje da je nužno«, nego mu § 88. »Statuta« daje i n e o g r a n i č e n o pravo, da »odredi dnevni red za svaku sjednicu sabora«. Treba se poslu­ žiti tim pravom i otklonjena je navodna zapreka na­ šem napretku. Time je odgovoreno ovoj struji. Kritika je dužnost onih, koji nijesiu članovi v. m. sabora, a članovi sabora treba da djeluju i djeluju i — djeluju. Druga struja »ne vidi«, odnosno ne će da vidi po­ nora, nad koji je dovedena naša vjera i naša prosvjeta. Pretstavnik joj je vakufski direktor i njegova klika. Ovi mubareoi »rade« i »ureduju«, hvališu se brojevima urudžbenog zapisnika i prodaju rog pod sv ,eću. Crtaju zasluge i »uspjehe« autonomne v. m. uprave i uobražavaju da je svak sličan članovima s idanjeg v. m. sabora. Podigli su se parolom: Din je u opasnosti«; tražili su »narodna prava« i grmili proti »dušr anakom sputavanju inovjeme vlade«. I zasjedošc na - narodnu grbaču. Umjesto vladina pritiska zavedoše - teror svoje klike; umjesto načela lični .ćejf; umjesto stvarna rada - nastaviše šablonu i birokratizam. »S t a ć e m i r a z ­ log, ja t a k o hoću« reče mi jednom u proračun­ skom odboru istaknuti član ove klike. Za što su ovaki? Prvo s toga, što im fali kultura i naobrazba; drugo sto nikad ne bijahu iskrene pristaše demokratizira, nego proste račundžije i treće s toga, što im narodni džehalet ide u račun, pa se ne trebaju bojgti kontrole i haltovanja. Pratstavili su se milletsldm »borcima« i »čelikkarakterima«, pa znaju da se na račun tih šupljih fraza mogu neko vrijeme održati. U m i j u j o š i s k o r i ­ s t i t i i p a s i v i t e t u l e m a - m e d ž l i s a . Šta su uistinu, vidi se iz vogjine im izreke: » V o l i m j e d n o g f e s 1 i j u, n e g o l i h i l j a d u v a š i h h o d ž i c a « . . . Treću struju sačinjavaju »pasivisti«, koji vide sve nevolje naše vj. pr. autonomije, ali nemaju volje ni mu­ ške snage za istup. Oni stenju i uhču, jade se i prenemažu. Da im Bog posvijetli. Pravi pravcairi jadnici. Zar ne, dragi Komadina? Četvrtoj grupi pripada mubareć masa: ne begeniše i galami, ali ne zna kako bi ostvarila svoj meam. Tapa u mraku, jer joj fali dobro votstvo. II. »Radi od mjerenja i pobiranja prireza imaju kotar­ sku povjerenstva s a s t a v l j a t i i v o d i t i popis (ka­ tastar) svih svojih muslimanskih porezovnika, te ^ s v a k e g o d i n e predavati .poreznim uredim a sa, nioi. bom, da ovi .prirez odmjere i poberu. Porezni .uredi svršavaju n a o s n o v u g o r e s p o m e n u t i h p 0 . p i š a (katastara) propisivanje i pobiranje, odnosno eksekutivno utjerivanje prireza.« Tako glasi § 170. »Statuta«. Vi biste mislili, da ^ naši bivši »borci« strogo drže gornjeg propisa. Ta, Bože moj, »borili« šu se za »narodnu upravu« i opirali tutorisanju oblasti. Nu to bijaše samo lug u oči našem niilletu. Hoćete li dokaz za ovu tvrdnju? Evo vam ga: Gornji paragraf nije ni na početku proveden, a kamo li da se i sad provodi. Porezni uredi ubiru prirez bez ikakva miješanja povjerenstava, oni -nemaju nikakvih -katastara« i cijeli se »malumat« vakufske direkcije sa­ stoji u - mjesečnim iskazovima zemaljske vlade, što ih šalje o ukupnoj svoti u b r a n i h prireza. Ima li kakve »bekaje« u prirezu i koliko iznosi ta bekaja niti zna vakufska direkcija, niti -pojedina po­ vjerenstva. Oni nemaju nikakva pojma o stanju prireza, premda je to najglavniji prihod centralne vakufske-mearifske zaklade i premda upravni vakufski aparat (ured ' b. odbora, povjerenstva i t. d.) ždere skoro šesti dio *l) iog godišnjeg prihoda. adi iz našeg vakufa misle, da je svrha »desetgoriK.i’i: narodne borbe« postignuta time, što je g. Arautović zask> na stolicu vakufskog direktora, a drugi d-i Ii u abor i saborski odbor. »Masa« je tu kanda za to, da se »vuče za nos«, pa koje onda čudo, što u »Sta­ tutu (§ 177.) ima i ovaj nikad ne upotrijebljeni — propis: -Iznose n a o v a j f i a č i n sabranih prireza predavače zemaljska vlada saborskom odboru, nu ovaj može stavljati predloge zemaljskoj vladi, da se nekoji iznosi -isplate i pojedinim kotarskim -povjerenstvima«?... Eto tako -izgleda p r o t u z a k o n i t i n a č i n p o ­ b i r a n j a našeg prireza, a sad da pregjemo na glavni predmet ovog sastavka: produljenje ovog prireza. III. ■Za prvih deset godina zakonskog trajanja ovog statuta ustanovljuje se visina prireza b e z z a k l j u č k a s a b o r a i bez naročitog odobrenja zemaljske vlade sa deset od što svih direktnih zemaljskih poreza. — Od tog prireza izuzima se dohodarima od stalnih plaća. Umjesto prireza na avaj porez pobiraće se od osoba, koje pri­ padaju kategoriji porezovnika ove vrste pola od sto od čistih plača njihovih.« Taiko glasi § 178. »Statuta«, a o daljnjem odmjerivanju prireza govori § 175., koji glasi: »Ovaj namet odmjeriće se i pobiraće se u obliku postotnog prireza na s v e direktne zemaljske poreze. Visinu ovoga prireza na porez ustanovljuje sabor svo­ jini zaključkom. Z a k l j u č a k s a b o r a p o d l o ž i o d o b r e n j u z e m a l j s k e vlade.« Naš je *Statut« stupio na snagu 1. maja 1909., pa prema tomu d o s a d a n j i p r i r e z i s t j e č e u a p r i ­ l u b u d u ć e g o d i n e , a o daljnjem pobiranju pri­ �Broj 13. i 14. „BISER' reza ama da odluči sadanji vakufska sabor, premda za to nema potpune kvalifikacije, j e r n i j e b i r a n z a o v u p e r i o d u , nego su mu mandati samo produljeni. Da imamo svjesne pravnike, ovo bi pitanja do sad bilo pretreseno i prečišćeno, nu budući naše Spahe, Hrasnice, Glubići i t. d. nemaju interesovanja za naša živuća pi­ tanja,*) uzećemo kao da je sadanji sabor kompetentan za rješavanje ovog važnog pitanja, pa ćemo da koju reknemo o samom načinu ovog produljenja. Jadno stanje službenika v. m. uprave bez sumnje nameće pitanje povišice v. m. prireza, a od nesposobne centralne uprave nije ni moguće tražiti drugačijeg iz­ laza u sadanje doba, k a d je f i n a n c i j a l n o s t a ­ n j e v a k u f a j o š i p r i j e r a t a d o v e l a u ćers o k a k . I ja bih se Madio da će od strane 'direkcije biti predložena ova povišica. »Ratne prilike« uzeće ta direk­ cija kao vrlo zgodan pokrivač. Drugo šta od nje ne očekujemo i nas u ovom važnom pitanju više zanima držanje v. m. sabora, a naročito njegova predsjednika, šestorice muftija i još toliko kadija. Mora se priznati, da su ovi ljudi u tešku i škakljivu položaju. Tuširanje umallima konačno je izjalovijemo i njihova je ponovna organizacija sasvim ozbiljna i pri jeteča realnost. Oni će zaiskati i mora im se dati. jer niko ne će reći, da sad nemaju prava na povišicu svoje sadake. Valja im namaknuti sredstva bilo »iz oka«, bilo »iz boka«. Kad se poviši njima, valja povisiti ‘ drugima. To je zahtjev pravednosti i humanosti i ja bih lio vidjeti hoće li g. Halilbašić smjeti sad ponoviti iju frazu: »Valja brisati potpore sibjan-mualliminia i ima­ mima. Oni su suvišni.« Briši prekomjerne izdatka na konviktima i sriotištu, eto preda te namrštenog čela g, Arnautovića. Ko da opet veli: »To ne ćete dok sam ja tu. Ja volim jednog fesliju, nego li hiljadu vaših hodžica.« To on doduše ne će smjeti više izgovoriti, nu — znaju »naši ljudi« njegovo mišljenje. A Bože moj, kad mu još pomrsiše račune? I da se nagje izlaz iz neugodnog položaja, ko da ih vidim okupljene oko spasonosne misli: »Povisiti pri­ rez«. Povisiti, brate moj, ja kako? Šta zna ovaj narod; ovaj zapušteni i napušteni naš mšlet? Bio je ćorav kad ga vucasmo po Pešti i »milletsfcim skupštinama«; bio je ćorav kad mu nametnusmo sadanje pretstavnike, pa zar da ne bude ćorav kad mu sad ponovno ukazemo mjesec u vodi i — d a s e i z v u č e m o i z o v e n e ­ u g o d n e si t u acij e obećamo nove kule u zra­ ku. Da što, ja šta: povisiti prirez, povisiti. Povisiti, brate moj, ja kako već povisiti. . . Ta ne ćemo se valjda još svagjati i za nekoliko postotaka prireza nabaciti pi­ tanje: ->A ko je kriv za ovo žalosno stanje?« Povisimo prirez, pa smo pačni i jedni i drugi. Vi ste propuštali dragocjena vremena za povoljno riješenje vakufskih *) Žalosna, ali i tačna konstatacija. Ne bi li se o ovoj temi — makar i kasno — javio koji naš gore apostrofirani pravnik? Mi držimo da im je to islamska i patriotična dužnost, pa im rado nugjamo svoje stupce. Op. ur. Strana 205. uzurpacija, otvarali ibtidadjje na dvadesetak učenika, častili jetime i gjaibe, pravili nacrte za Taštihan d t. d. Mi smo šutjeli na sve te vaše postupke. Krivi vi — krivi mi. Ta pomislite samo, kakav izabrasmo odbor za ispitivanje zaključnih računa od godine 1914. pa dalje! Jorgan, da to zajednički potrpamo! Jorgan! Ćo­ ravom narodu, ne treha svijeća; ro g mu pod svijeću! 'Rog, rog, brate moj, rog mu i 'koju frazu. On je na to naučen, pa čemu da razbijamo glavu i tražimo ka­ kvo obrazloženje za svoje propuste i pogreške. I ko da ih gledam: čas »zabrinuti«, »zamišljeni«, a onda odmah osmiješlj ivi i slatki — Spremaju se na cigsr duhana. »Ta zar narod i vrijedi v i š e ? -----------Mahmud mi se mršti i pita: »Zar tih, Sakibe, na to svodiš naš rad i — id-eale?« Oprosti, dragi Mahmude, ali stanje treba posma­ trati realno i onako, kakvo je uistinu. Gore ti je — f o t o g r a f i j a t o g l s t a n j a . A fotografija ne zna za uljepšavanje. 1 - s toga je slika crna. . .. Ti bi htio nešto ljepše ti idealnije, je li de? Dobro. Pružiću ti sliku, a ti nastoj, da je umetn.es mjesto on« fotografije! Uspije li ti, Bog te pomogao. Evo ft te Vije nemoguća, jer je u okviru >Štatuta«. IV. Tem.ej.ni je princip našeg »štatuat«, da sa priho­ dima : ime ikom centralne v. rn. zaklade (u koje spada i prirez) upravlja islamski narod putem izabranih tijela i organa v. m. uprave, »štatut« se je, istino, postavio na stanovište jedinstvenosti upravi, nu uza sve to je ova centralizacija ograničena voljom naroda i najširih njegovih masa. Narodu najbliži organ v. m. uprave — džematska skupština imade jako opširan djelokrug i samo treba, da se taj djelokrug ostvari. Ne ću duljiti i ovdje ističeni, da samo je to rad vakufskih povjeren­ stava (vidi § 74. »Statuta«) v e z a n n a s u d j e l o v a ­ nje d ž e m a d b a š a , k o j i su o p e t o b v e z a n i na p r o v a g j a n j e i z a s t u p a n j e z a k l j u č a k a džem atske skupštine. Sve potrebe džemaita istražuju se u sporazumu sa džematslcam skupštinom, a njen izvršujući organ (džemaitski medžlis) ima čak pravo i »ovlašten je da izborom namješta one vjerske zvaničnike svog džemata, kojih se uzdržavanje isključivo od stanovništva pokriva.« Amaiutović je sistem ugušio narodni glas i poga­ zio kompetenciju džematske skupštine, na kojoj bi se mogla ćuti narodna volja. Taj će se sistem zakačiti z a s l o v o >Statuta« i reći: »Nametnite .prirez, jer vam to pravo daje § 175. »Statuta«.« Šta prirodnije nego li od­ govoriti d u h o m »Statuta« i upitati ga za zaključke džematskih skupština. Nastala bi onda čitava zbrka« reći ćeš mi ti, Mah­ mude. A ja ti opet kažem: n a r o d n i j e k o b i l a , i on m o r a d o ć i do r i j e č i u o v a k o v a ž n o m p i t a n j u . Još ću da ti nešto kažem i spočitaem. U cijeloj godini 1915. i jednom dobrom dijelu g. �Broj 13. i ,BISER' Strana 206. 1916. u vakufu je vladao ex lex — v a n z a i k o n s k o s t a n j e . Niti je bilo izbora, niid su produljeni mandati postojećim članovima v. m. tijela. G. Rezaković će ti potvrditi, da je direktor vakufa htio — komesarijat. Pa kad je mogla proći ta i taka nezafcomistost, za što se ovaj put ne bi mogla provesti i jedna zakonitost pa mjesto .proračuna dati saimo lindemnitet na dva, tri mje­ seca? Recimo do konca februara 1919. Kroz to bi se vrijeme morao napraviti obračun i narodu položiti ra ­ čun o desetgodišnjom radu autonomne v. m. uprave. D a r a č u n t r e b a p o l o ž i t i n a r o d u , koji plaća prirez i o d n a r o d a z a t r a ž i t i d o z v o l u z a d a l j n j e u b i r a n j e t o g p r i r e z a . Da je sadanji sabor biran za ovu periodu, taj apel na narod ne bi bio potreban, jer bi pitanje .prireza' bilo riješeno prilikom izbornog kreševa. Nu ovaj sabor niti ima narodnog mandata, n i t i j e d o r a s t a o o v a k o t e š k o j z a ­ d a ć i . I ne preostaje ništa drugo, nego li o ž i v i t i r a d d ž e m a t s k i h s k u p š t i n a i j e d n o m ih o k r u ž n i c o m s a b o r a p o z v a t i da i s t a k n u s v o j e želje. Barzalum, da li će proći ova zakonska slika ili moja fotografija naše tužne realnosti. Tebe, Mahnuule, potsjećan na dužnost da se odužiš preuzetom narodnom amanetu, pa ću fe uzdati da će, hi iznfllah, pobijediti pravo i razbor. Vjerujem u tu mogućnost, jer: >Šta je išta malih skupina, koje nadvladaše velike sTe i ovdje«... Haj je alel-felah! Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resulovića. Osobe: Ćejvanaga, ostariji imućni gragjanin, Ferhad, njegov subaša, Ragib, mladi trgovac, Zija-efendija, pisar, Arslan, težak. Članovi prve čitaonice. Hadži-Numan, odlični mješćanin, Hašim, njegov momak, sin Arslanov, Remzi-beg, posjednik, Bektaš, trgovac. Članovi druge čitaonice. Tevfik, učitelj.' Bajro, kahvedžija. Prva dva čina zbivaju se u prvom, a treći u drugom danu. Dogagja se u jednom omanjem mjestu u Bosni. Vrijeme sadašnje. Prvi čin. Soba za muške u čejvanaginom konaku .Po podu su ćilimi, a uz desni i lijevi zid sećije (divani) s ja­ stucima. Nasred sobe mangala s dvije-tri tabličice, pu­ ne cigara, i m askam a za pripaljivanje. Na podu uza sećije nekolike table za ostatke od oigara. U sredini vra­ u ta, a u desnom zidu prozor. O zidovima vise uokvirene nekolike mudre arapske rečenice. * Prvi prizor. Ferhadsam. Ferhad (ostariji čovjek, odjeven u čohano narodno odijelo, ulazi čim se zastor digne). E ovoga, m og agu ne možeš nikada zateći kod kuće! Bože sačuvaj, da bi on sahat posjedio u konaku! Šta vidiš: evo ti ga sad u Ragibovom dućanu, sad u Bajrovoj kahvici, sad opet u onoj našoj čitaonici, i — Bog sami znade IT gdje sve njegova noga doprijeti neće! Pa i jest, brate, pame­ tna glavuša! On uza se imade gotovo p ola džemata. Nije ni čudo, što s e mnolgi uza nj, kad im potpisuje mjenice i, dogje li do potrebe, uzajmljuje žito. Zato s njima može vojtativ kako mu god d rag o ; jer su u nje­ govom džepu. Ja Rab-hi! što ga ovo još ne b i? Kad on ne hiti, neću se ni ja vala pređirati. (Sjedne ma desnu sećiju i — pripalivši m askam a cigar — » gleda kroz prozor): Lijepo ću 'Ovdje malo prosjediti i jedan cigar zadbmaniti, d!a i ja malo s pendžera oseirim . šta se po kasabi radi, dok on ne izbije. Eno Zija-efendije izagje ' km ike. Šta li sad one puste novine govore?! Hoće li bi, afcve kuhanije? Skoro se je vidjala zviiezda bajraklija u m o će se nešto dogoditi. Ja mislim, da one novine u čitaonici pišu o onoj bairakliji. Eto sam 1 ja ćl; čitao ce i ne da mi se u nju zaviriti.' Ono sam uz mazao išo i potlie nikad. (Gleda u publiku): Ama da niie mogai age, me bi ja niima džaba plaćao članarine, ne bi jcra je! što ću u njoj, kad sam ćorav kod zdravih Ciiu i ne znam u onim novinama ni bektnufi? Ona dvatri šio znaju, proči+afu sebi novine, a mi ostali sjedimo ko sliieoi i nijemi, te se vrati kući gluh, ko što si i do­ šao! (Pogleda kroz prozor i ustavši počne čistiti sećiie): ]Eto ga, trag mu se zameo! Sigurno je ubio ne­ kakvu patku, dok. onako hiti. (čuju se koraci) Dobro ću paziti, što je danas smjeno. Drugi prizor. Ćejvanaga i prijašnji. ćejvanaga (naglo ulazeći): Ama zar si tu, Ferhade? Ja čitavu čaršiiu obio tražeći te. Ferhad: Ti dobro znadeš, da ja rijetko izlazim u čaršiju. šta ću u njoj, ona vodom izgorjela?! ćejvanaga (sjedne na lijevu sećiju): Pa što ne bf malo otišao u našu čitaonicu, te se s liudima vidjeo i porazgovorio. Ferhad: Meni nema, b’rte, mjesta u čitaonici, kad sam slijep kod zdravih očiju. ćejvanaga: Kako to reče, — ćorav kod zdravih očiju? Ferhad: Evo kako: da na snopove onih novina u čitaonici leži, koja korist, kad ne znam ni zapeti! Ćejvanaga: Ima ih još dosta koji ne znaju čitati, pa ih cesto vigjam u čitaonici. �' Broj 13. i 14. Strana 207. ,BISER' Ferhad: Pa reci mi, aga, ima li od njihova izleža­ Ama ne brini se ti, bolan, sve će drukčije ispasti, nego vanja u njoj i truna fajđe? što ti i misliš! Ćejvanaga: I još 'kakvu fajdu imaju! Lijepo se izFerhad (ustane i napravivši se važan): Pa što ne megju se razgovaraju i o svagdanjim poslovima savje­ radite, ako si mumin? Eh, ne mogu se ni ja sam za tuju, a može biti, da im kogod i nešto iz novina pro­ izbore brinuti! čita: ćejvanaga (pomaknuvši se na svom mjestu): šta Ferhad: Bio sam ja, moj brate, uz ramazan, pa sam si stao budaljasati? Kao da se nema niko drugi o iz­ vidio, šta se radi. Nekad uzme onaj eatib novine, ili Ra- borima starati osim tebe, tako matora. (Ukoravajući ga): Tvoje je šutjeti i ne miješati se u stvari, koji tebi gib, pa' kazuje........., kazuje, a mi u njega blehnemo, pa od stotinu riječi svega desetak razumijemo i to ti je sve! ne spadaju. Rekao sam Ragibu, da se mrvena uvrati Ćejvanaga: Nitko se nije učen rodio, što ko ne meni, kad pogje na ručak, pa ćemo se s njime o toj zna i ne razumije dužan je da pita znamije i oaimetnije stvari zdOgovoriti. On je u ovakim poslovima upućeniji od mene, pa će njegovo mnijenje dobro doći. Mnogo ljude. Ko pita, neće skrenuti s pravoga puta. Ferhad: Kako ću ja ovako star da pitam golobrado se druži s pametnijim ljudima, te je od njih mnogu p a­ metnu i lijepu naučio. (Prišavši prozoru): Čudim se, momče?! Ćejavanaga: Dašto nego pitati, jer: ne treba gle­ što još ne dolazi! (Vadi sat i gleda): Evo je već mašilo dati, ko kazuje, nego što kazuje. A što ne razumiješ no­ ručano doba, a on ne ide. Ha, eto ga! Pomoli se iza ibtidaijje i upravi mome konaku . . . vina, kriv si ti sam. Ferhad (upanuvši u riječ): Sigurno se je to on za­ Ferhad: (uvrijegjen): Kako ću ja biti kriv? bavio tražeći kojekakve piligrape, jer zna, da će mu Ćejvanaga: Kriv si stoga, što nijesi nastojao, da trebati za izbore. (Čuje se hod s polja.) naučiš jaziju (pismo), pa da bolje očima progledaš To­ Treći prizor. liko se učitelja kod nas promijenilo i ni jednom ne ode, da te nauči pisati i čitati, pa da ti. skine mrak s on R a g i b i p r i j a š n j i. " * njega vida. Kako čujem, i ovaj će učitelj zimi predavati Ragih (zadihan ulazeći): Selamun alejkum! ders za one odrasle ljude, koji ne znaju čitati, pa se i ti Ćejvanaga (ustavši): Ve alejkumus-selam! Mernjemu prijavi. habai Ferhad: Davno su naši stari kazali: »Sta a kaura Ragib . pozdravljajući rukom): Merhaba! niko ne poturči«. Pa kako ću i ja u ovim god nam onu Ferhad: iderhaba, dostu! Hoš-beš! Kako si? Gdje jaziiu naučiti? si? . . . ćejavanaga: Liiepo brate! Dolazi svaku večer u Ćejvanaga (prekinuvši ga): Ma batali te tvoje čaškolu i slušaj, što učitelj kazuje, pa ćeš sve harf po harf vrlije! (Ragibu pokazujući rukom na lijevu sećiju, da — slovo po slovo svu iaziju naučiti! 1 ja sam taku sjedne): Eto, brate, sjedi tu na sećiju, pa ćemo se malo jedne zime išao onome učiteliu prijašnjem, pa se danas porazgovorit: i kahvu popiti. (Sjedne, pa Ferhadu): A u čitanju ne bojim mnogoga šVolara. ti, Ferhade, hajde Bajrici i reci mu, da donese dvicu, Ferhad (dosadivši mu ovaj razgovor): Ama batali ama odmah! (Ragib sjedne.) razgovor o toj besposlici, kad se trulila bukva nikad zaFerhad (odlazeći): Hoću, ago! zeliniti neće; (skrenuvši razgovor): nego ti meni reci, Četvrti prizor. aga, šta se čuje, za ove naše vakufske izbore! P r i j a š n j i b e z F e r h a d a. ćejvanaga (začugjen, čime se njegov subaša inter­ Ćejvanaga (uzevši dva cigara, jedan dade Ragibu esira): 'Ama, Ferhade, zar su i tebi na pameti naši va­ i pripaljuje mu ga ugljenom, koji uzima mašicama, a kufski izbori? Ferhad (čučnuvši): Svakako, da su na nameti! Već onda sebi pripali): Zapali, brate, kao u svojoj kući! mi se nekoliko dana o tim izborima razne misli po Sada će i kahva doći, pa ćemo se ljudski sabrati i poglavi vrzaju. Bojim se, da ne prodru oni iz one čitao­ razgovoriti. Reci mi, Ragibe, ima li šta novo u čaršiji!? Ragib: Čuo sam ono, što se čovjek ne bi ni nadao. nice Ko čujem, da su se plaho razmahali i na svakom Ćejvanaga (u čudu): Šta, po Bogu si bratac!? mjestu podmazati, da samo njihovi na medžliske stolice Rag b: Čini mi se, Tevfik nije s našu stranu. posjedaju. Ćojvanaga: Pa on je član naše čitaonice, (čuju se ćejvanaga (vičući): Ne boj se, bolan Ferhade, ne mogu oni s nama na kraj izaći! U nas je jača stranka. koraci.) Peti prizor. (Lupnuvši šakom o sećiju): Nas ni topuz Muse Keseđžije raspršiti ne može! Ferhad: Ja, ne može raspršiti; a niko se za izbore ni pp brine. Ma, dobar si čovječe, mi se trebamo svi razletjeti, ako smo radi. da naše na medžliske ćemlije : posadimo. ćejvanaga (prebacivši desnu nogu preko lijeve): Ferhad i prijašnji. Ferhad (ulazeći): Rekao sam Bajri, odmah će do­ nijeti. (Stane desno do vrata.) Ragib (čejvanagi): Kako čujem, i tamo se je upi­ sao. �Broj 13. i 41 ,BISER‘ Strana 203. Ćejvanaga (začugjen): Šta govoriš? Ne može biti! Ragib (uvjeravajući ga): Jest, kako je Bog jedan. (Čuje se pjevucanje spolja.) Ćejvanaga: Od koga si to čćo, lijepi brate?! Šesti prizor. Bajro i prijašnji. Bajro (zastrt pregačom ulazi noseći na tabli ibričić kalive i dva findžana sa šećerom): Evo je, Ćejvanaga, kao ispod čekića! Ferhad (uzevši tablu): Deder ovamo!- šta si uzeo tu mahnitati? (Lije kahvu u findžane, te pružajući): Bujrum dostu! Uzimaj aga! (Oni uzimaju.) Ćejvanaga (Bajri, koji stoji kod vrata): Zaraboši ovu dvicu tu na vratima, pa kad popijemo, donijeće ti •ugje Ferhad. (Ferhad miješa vatru u mangali. Bajro vadi iza pssa kredu, povuče tri vodoravna (poteza na vratima i ode.) Sedmi prizor. P r i j a š n j i bez Bajre. ćejvanaga (pijući i pušeći): Ti meni ne kaza, Ragibe, od koga si čuo, da se je učitelj upisao u HadžiNumanovo kolo. (Ferhad stane uz vrata.) Ragib (srčući i odbijajući dimove): Meni kaza Arslan, kako mu je to rekao njegov sin Hašim, što služi kod Hadži-Numana, da ga je vidio sinoć u onoj čitaonici Ćejvanaga (čudeći se): Je li još ko bio s mirne!? Ragib: Bio je i Bektaš, kako reče Arslan ćejvanaga (ispivši, pruži findžan Ferhad u): Ferhade, uzmi ovaj findžan! (Ferhad, dignuvši tablu s poda, uzme findžan.) Ragib (ispivši, Ferhađu): Ihtijaru, evo i ovoga! (Feihad uzme i meće na tablu.) Ferhad (Ćejvanagi): Hoću li odnijeti sugje? ćejvanaga: Hajde, ali se odmah vrati, pa ono hajv .na rrigledaj i namiri! Ferhad (odlazeći): Ne brigaj, aga, sve će biti u redu* Osmi prizor. P r i j a š n j i b e z F e r h a d a. Ćejvanaga (Ragibu): Pa kako to? On se je i u našu čitaonicu upisao. Ja mislim, nije on s njihovu stranu, jer ne bi tako zaslijepljen bio, pa to učinio. Zna on, koja je stranka bolja. On je, koliko sam ja opaziti mo­ gao, i dušom i tijelom uz nas. Ragib: Varaš se, moj Ćejvanaga! Ja sam čvrsto uvje,en, da je on sav predan njima i njihovoj čitaonici. ćejvanaga: Nije, niti to može biti. On je pravi na­ rodni čovjek. Ragib: Vidjećeš, kad se sam uvjeriš. (Skrenuvši govor): Ostavimo to, nego daj, da se zdogovorimo, šta ćemo raditi za ove vakufske izbore; jer znaš, da su sutra. Oni iz onoga tabora u šestnaest korteširaju, pa se bojim, da njihovi ne zaposjednu mjesta džematskog odbora. Ćejvanaga: N e brigaj se, Ragibe! Ja sam sve naše članove utvrdio, te im naredio, da i druge džematlije pridobiju za naše kandidate. Svakom sam dao p o de­ setak glasovmica, koje su ispunjene našim, da ih megju narod porazdijele. (Čuju se koraci.) Deveti prizor. Ferhad i prijašnji. Ferhad (pošto ugje): Pred avlijskim vratima čeka Zija-efendija, te bi želio, da s tobom govori, ago! ćejvanaga: Reci mu, neka ide ovamo! Ferhad (s vrata): Izvoli, efendija, ovamo te aga zeve! ' Deseti prizor. Zija efendtija i p r ij a š n j i . Zija-efendija (ulazeći): Ama ko bi i pomisliti mo­ gao, da vas dvojica u ovakovim važnim trenucima nijeste zajedno! (Ćejvanagi): Tebe sam, Ćejvanaga, u či­ taonici tražio, pa kad te u njoj ne nagjoh, odob, da vi­ dim, nijesi li možda u Ragibovom dućanu. Vidjevši da je Ragibova radnja zatvorena, pogjoh konaku, da vas potražim. Drago mi je, što vas obojicu zatekoh, te ne ’ aliiu, što sam se oznojio tražeći vas! ^erhad (upanuvsi): Jest, vjera je! Evo mu sve znoj oko :uba! Ragib i Zija ef.: (Smiju se). ćcjv maga (Ferhadu): Ne rekoh li ti čas prije, da ne ml diš išta? (Zija-efendiji): Progji, brate, p a sjedi ovdje raj mene! (Zija-ef. sjedne, a Ferhad mu ponudi Cxgar atre, što on uzme i pripali.) Koliko mi je drago, š*c i došao, ne može se opisati! Ragib: M ora nam biti obojici i te kako d rag o ; jer o ovako važnoj stvari, kao što su izbori, da samo nas dvojiia, bez tebe, raspravljamo, to od na® ne bi bilo lijepo. Zija-ef. (prema Ragibu): I ako si, Ragibe, to pre­ više laskavo rekao, ipak bi mi krivo bilo, kad biste ka­ kav zdogovor bez moga znanja imali. ćejvanaga (Zija-ef.): šta ti se čini, Zija-ef., kako će se ovi izbori svršiti? Zija-efendija: Još nas samo desetak sahata dijeli od izbora, a mi sjedimo ne radeći ništa za njih. Mi bismo mogli pobijediti, kad bi se malo više s naše strane agi­ tiralo. Ferhad (za se): Agujtt vi, koliko vam drago, ja znam, da mi na izborima padamo. (Zija-efendiji): Oni iz one čitaonice hoće vratove da polome kanderisavajući džematlije i dajući im ćageta, a mi se istom sada do­ mišljamo, kako ćemo! Zija-ef. (ustavši i gledajući sad Ragiba, sad ćejvan?.gu): Ferhad pravo veli; ali ipak još nije prekasno, da narod za naše kandidate predobijemo. Ljudi, nema koristi od sijela, nego dobro zasučhno rukave i svim silama poradimo, da naši u izborima prodru! Ostali (ustavši): Samo da naši p ro d ru ’ Zastor �Broj 13. i 14. BISER' Strana 209. Mudre izreke. Kroničar D j e b e r t i pobilježio je imena šejhova Az­ hara od nazad 200 godina. Ova skica nutarnjeg uregjenja odnosi se većinom na Blagost čovjeka visi starije doba, a sad ćemo reći nešto o reorganizaciji Az­ Čovjek blage i mehke riječi, svakom se dopada hara, koju je donijelo XX. stoljeće. Sa Napoleonovom ekspedicijom u Egipat, koja je Srdžba je dječije, a čežnja za izgubljenim žensko dokončala vlast Mameluka nastupa nova era u politič­ svojstvo. kom i kulturnom životu ove .zemlje. Nasljednik Napoleonovih uspjeha albanez M u h a m m e d A l i p a š a bi­ Šutnja je jedino sredstvo protiv srdžbe. jaše svjestan premoći evropske kulture i nastojaše živo, da svoju zemlju pridigne uvagjanjem te kulture. On je Najsavršeniji je onaj čovjek, koji lijepim primje­ brzo uvidio, da je trajni napredak zemlje omogućen rima i savjetima okuplja svijet oko sebe. samo osposobljenjem domaćeg elementa za saradništvo u velikim kulturnim zadaćama pa se odmah dao na taj Pamet bez naobrazbe — junak bez oružja. rad. Godine 1816. podiže on jedan naučni zavod po Pametan i uljudan mladić, bolji je od neznana evropskom uzoru, matematičku školu, a 1821. uvede on starca. štampariju, čim dade snažnu pobudu za oživotvorenje staroislamske kulture; malo pomalo oživješe ponovno Nema mjesta u kojem bi prijateljima bilo tijesno. stara književna djela, koja su bila u zadnje doba potis­ nuta novijim kompilacijama. Najgori je onaj čovjek, koji te pred tobom hvali, Osnivanjem »Missiom Scolaire« u Parizu (1826.) a za tobom grdi i srami. inttli'sa mnogi Egipćani sa starom tradicionalnom obukv. kakva je bila u Azharu, i pošli posve novom Ljudi su kao zatvorena kutija, pa se otvaraju stazom. uke, koje su u Azharu dolazile kao posljedne: samo iskušavanjem. matematik . lizika, povijest, geografija i dr. stupile su Ni hvali ni kudi čovjeka, neoprolana karakGra sada u pr\ e sdove i dovodile do časti i položaja u dr­ žavnoj službi Prevodeći razna evropska naročito fran­ U koga su stisnute ruke i prsa su mu tijesna. cuska cijel;. morala je nova generacija zavesti u jeziku novi štil i iznaći silu novih riječi, jer stara terminologija Nije čudo od jednog neznalice, što se druži nije bila više dovoljna. To sve bacaše lošu sjenu na opći sa neznalicom, nu čudo je, kada učeni i razboriti stari. Azhar i pedagošku stagnaciju u njemu i izazivaše ljudi vrijegjaju i uznemiruju učene i pametne. sve više odvratnost izmegju studenata starog i novog pravca. Srce zaljubljenoga razdijeljeno je na dvoje: tugu Tek za bidiva S m a j i i a nasta mali preokret. Nje­ i gnjev. gova desna ruka bijaše energični i vrlo dobro obrazo­ S arapskog: Ebul Muhsin vani jurista M u h h a m e d E l - A b b a s i E l m e h d i E 1 h a n e f i, tadanji rektor u Azharu, koji izradi 1871. (1288.) jedan novi statut (Kanun), u komu je uzet ob­ zir na oba staleža, profesorski i studentski; nesposobni i nevrijedni elementi imali su otpasti, žalosno stanje M. E. D izdar: većine profesora poboljšano je stalnim plaćama, a tako i dohoci študenata iz raznih zaklada i njihovo pravilno razdjeljivanje. Tok nauka (nastavni plan) je reformiran, i zavedeni konačni-ispiti pred ispitnom komisijom od 6 članova. Teološke, jurističke i filološke znanosti raz­ dijeljene su u 11 ispitnih grupa. Takogjer je i nutarnja (Nastavak^ uprava Azhara reformirana i koncentrirana u rukama rektora više nego je to prije bilo. Kao najstariji upravitelj Azhara bio je u srednjem U dobru volju i iskreno nastojanje reformatora ne vijeku jedan nazir ('inspektor), koji je bio viši državni činovnik. Svaki rivak i mezheb imao je opet svog pogtla- može se posumnjati, ali sila prilika bijaše jača. U sa­ mom se Azharu nagje protivnika reforama i rektora vicu (šejh ili nekib): U doba Osmanlija dolazi i jedan znanstveni starješina Azhara šejhul-umum, koji odgo­ Abbasije, a kasniji dogagjaji, financijalna i politička vara rektoru evropskih sveučilišta (samo se šejhul-umum propast, koju donese engleska okupacija^ i druge po­ nije mijenjao svake godine). On je bio nad svim šejhovi- teškoće bijahu vrlo nepovoljne za brzu i temeljitu re­ formu ove stoljećima utvrgjene organizacije. ma rivska i odjelenja, te je zastupao Azhar prema vlasti. Nastavni zavodi kod starih Arapa. / �Strana 210. ,BISER* No ipak se je koračalo naprijed, naročito otkako je zavladao A b b a s H i l m i II. koji čini sve, što može, da podigne ovo najstarije i danas najuglednije islamsko vjersko učilište. Provagjanje reforama udarilo je još na veliki otpor, ali se na koncu i stišalo zaslugom hidiva Abbas Hilmi paše, neumrlog muftije M u h a m m e d A b d u h u , te rektora spomenutog Abbasije (1287. — 1304.) H a s - u n a E n n e v e . v i j e (1313.— 1317.) i S e ­ l i m E l b i š r i j e (1317— 1323.). God. 1312. po h. ustrojeno je p o odredbi hidiva v e l i k o v i j e ć e Azhara od dvojice članova vlade i trojice od najuglednijih alima Azhara i povjereno im izragjenje detaljnih odredaba u svim granama uprave Az­ hara na temelju starog Kanuna od 1288. U vijeću je bio muftija Muhammed Adbuhu a ubrzo došao tu i novi rektor Šejh Hasuna. Ovo vijeće savjesno otpoče svoj rad i izda jednu za drugom više odredaba, koje kasnije sankcijom hidiva dobiše zakonsku moć i ime »kanun«, »laiha« i »nizam.« Ove su sc odredbe provagjale kako je koja izlazila, ali je još uvijek bilo nereda, nezadovoljstva i otpora. Provagjanje nije išlo svuda glatko, a opažalo se i nedo­ stataka na svakoj strani. No ozbiljno zauzimanje hidiv nije dalo da velika stvar reorganizacije zapne i Lako na koncu ugleda svjetlo novi zakon o Azharu i svim vjer­ skim nastavnim zavodima, koji ujedini s r vjersku na­ stavu i podredi je Azharu. Taj Kanun izdan je 2. safera 1326. (23. februara 1908.). Po ovom je zakonu rektor Azhara (šejhuldžamiil-Azhar) vrhovni starješina svih »vjerskih* osoba i cjelokupne vjerske nastave. Vjerska obuka traje 12 godina i podjeljana je u III stepena: početni (prvi el kismul-ula), srednji (drugi el kismus-sanevijj) i visoki (el kismul-aali), te traje u svakom najmanje 4 godine, školska godina traje naj­ manje 8 mjeseci, a fenije su ramazan i još 3 mjeseca, koja odregjuje upravno vijeće pojedinih medresa svake godine. Ispiti su propisani u svakom godištu u dotičnoj medresi, a pri svršetku nauka položi, se konačni ispit učenosti« (el-alimijje) pred naročitim ispitnim povje­ renstvom u Azharu za studente svih medresa. Svjedodž­ bama I. i II. reda ovog konačnog (ispita proglašuje se absolvent sposobnim za vršenje muftijskog i kadijskog (šeriatsko-sudaokog) zvanja, ako je dotični hanefijskog mezheba, a svjedodžba III. reda ovlašćuje ga na uči­ teljsko (profesorsko) zvanje u medresama i džamijama (tedris) te na vršenje imamske i hatibske službe. Rektora Azhara i drugih velikih medresa, kao i starješine pojedinih mezheba, njihove zamjenice i sve članove upravnog vijeća imenuje hediv doživotno. Ovaj je novi Kanuu stupio na snagu u februaru 1908., te je upravno vijeće Azhara odmah poduzelo sve mjere za provagjanje ovog Kanuna. Svi su študenii podvrgnuti ispitima i prama tomu podcijeni u godišta Broj 13. i u u koja po svojoj naobrazbi spadaju. Početkom školska godine 1908./09. otpočelo se raditi u Azharu po pravih' niku odobrenom 20. ram azana 1326. (15. oktobra 1908.), iz koga ćemo mi ovdje navesti glavnije odredbe: P r i m a n j e u č e n i k a . U I. godištu p o č e t ­ n o g stepena mogu se primiti učenici izmegju 10 i 20 godina, koji su vješti čitanju i pisanju, te znaju napa­ met više od polovice Kurana (hafizi). Ovo se potonje ne traži od stranaca. U viša godišta primaju se samo oni, koji su s uspjehom svflili nauke nižeg godišta ili dokažu svoju sposobnost na posebnom prijamnom ispitu. I. š e r i a t s k o p r a v o (Ilmul fikh u početnom. U pojedinim godištima uče se slijedeći n a s t a v ­ n i p r e d m e t i po ovim školskim knjigama: ilmul fikh, hikjmetut tešri’ i tevsikatuš šerijje u srednjem i ilmul fikh, hikjmetut-tešri’ i el idžraatul kadaijje u vi­ sokom stepenu), Nurul iidah I./5 Metnu! Kuduri ili Šerhut Taii II./5., šerhi Munla Miskin do Mudarebe III. /5., Šerhi Munla Miskin, druga polovica, i šerhi Seradžijje IV./5., Zejleii V.—VIII./5. i Hidaje ili Elešbahu ven nazair IX. i X./5. H. P r a v i l n o č i t a n j e K u r ’ a n a (et tedžvid). Tuh enf atfal ili Eldžezerijja I./2. III T u m a č e n j e K u r ’a n a (tefsir). Nesefi IX— XII./4. Tefsirun IV H a d i s . Elerbemun Nevevijje ili slično djelo IV. l., Flmevahibul ledunijje V— VIII./l. i Sahihul Buhari IX— XII./1. V. D o g m a t i k a (et tevhid). Eddurusul evveldjje ili Senusijje I./l., El haride ili Akidetud Derdar II./l., šerhul haride III./l., Elakaiidun Nesefijje VII. i VIII./2., i Elmevakif dio »Mebahisul umuril amme« XI./3. VI. P r a v n i i z v o r i i pravna pravila (usulul fikhi) M uhtesaru Ibnil Hadžib ili Džetnul đževami’ iJi Ettevdih u IX.—XI. godištu po 5 sati. VII. V j e r s k i m o r a l (elahlakud dinijje) Bidajetul hidaje i izbor iz Ihjaul uluma, I. i II. godište po 1 sat. VIII. Ž i v o t o p i s A l e j h i s s e l a m o v (essdretun nebevdjje), Eddurusul evvelijje fis sireton nebevijje I./l. i Ebul Fida, skraćen, TI./1IX. U s t r o j s t v o sudova i postupak (turukul ka­ da vel murafeatuš šerijje). »Džamiul fusulejn«: dava, šehadet i kada i »Elkavamnul hassatu bil mehakimiš šer’ijje) XII./2. X. S i n t a k s a (ennahv) Udžrumijje ili Elmebadin nafia I./5., šerhul Ezherijje II./4., šerhul Kutr III./5. i Ettevdih ili šerhu Ibni Ukajl IV./5. G r a m a t i k a (ennahvu ves sarfu vel vad’u). Šer­ hut tasrih V./4. i V1./5., Risaletus Semerkandi V./l. �Broj 13. i 14. .BISER* Oblikoslovlje zarf H./l. (essarf). Mksud ili Unvamiz P o e t i k a , s t i l i s t i k a i r e t o r i k a (el bejan-u, vel meni vel bediu). Risaletud Derdir ili Essemerkandijje III-/I- i IV./l. i Essad alet Telhis VII. i VIII po 5 sati, Delaiilul idžaz IX./2. i Esrarul belaga ili Essinaatejn od Askeri X./2. XI. L o g i k a (mantile ve adabul munazare). šerhi Isagudži III./2. i IV./2., Ettehzib V./3. i VI./2. i Elkutb XI. i XII./2. XII. A r i t m e t i k a (ilmul hesabi vel džebi) u II. _VI. godišta po 2 sata. XIII. G e o m e t r i j a (ilmul hemdese) u VI__VIII. godišta po 2 sata. XIV. P o v i j e s t (dirnut tarih). Povijest islama i islamskih država sa osobitim obzirom na prošlost Egip­ ta, od III.—VIII. po 1 sat. XV. G e o g r a f i j a (ilmu takvimil buldan vel hej’eti vel mikat). Najglavnije o svim dijelovima svijeta, podrobnije o Egiptu, računanje vremena za vjerske ob­ rede, od III.—X. god,išta po 1 sat. XVI. V j e ž b a n j e u p r e d a v a n j u (Eframninu alet tedris) u X. do XII. godišta po 3 sata. Nastavlja se svakim danom osim četvrtka i pet' Petak je praznijc, a četvrtkom se ne drže redovita davanja, nego se drže tako zvani »praznički p„<*di ti« kao vježbanje u pisanju .(brzopisu i krasopisu), geome­ triji i zemljopisu, crtanju, pripovijedanju, deklamaciji i govorništvu, čitanju klasika, slušanju rasprava kod su­ da i slično. Svaki učenik mora polaziti dnevno najmanje 3 a najviše 4 predavanja, a svako traje od 1—2 sata. Prvo predavanje je iza sabaha po sata, drugo pred podne, treće iza podne, a četvrto iza ićindije. Drugo predavanje može se držati ii večer izmegju akšama i jacije. Broj polaznika jednog godišta ograničen je na 50, koji su opet podijeljeni u skupine, koji polaze pred jed­ nog nastavnika. Ponavljati mogu se svega samo 2 godišta u jed­ nom stepenu; ako učenik ne zadovolji po treći put u jednom stepenu (4 godišta) briše se iz zavoda. Ispiti su u svakom godištu usmeni i pismeni a po­ lažu se pred naročitim povjerenstvima za vjerske zna­ nosti, jezične i svjetske od 2 člana (za početni stepen) i od 3 (za srednji i viši stepen). Rektor Azhara je pred­ sjednik svih povjerenstva za ispitivanje učenika, koji prelaze u viši stepen, te on odregjuje rok i članove po­ vjerenstva. (Svršiće se.) i Strana 211. Dr. Salih Kazazović: Suvremena filozofija i njeni glavni sustavi (studia). (Nastavak-) Po ovome bi trebalo i to, na temelju konsekvent­ nog mišljenja, da se protivštine t e i z m a i p a n t e i z m a te v i t a l i z m a , — jedna drugoj približe do dodirnosti. Ovo ujednačivanje sviju mogućih razlika, odgovara pot-' puno i vjerno tradiciji materialistične literature, koja nije u stanju da monističko i materialistično svaćanje razdvojeno podržava. Temeljni pojam Haeckelove filo­ zofije jest pojam substance, u kojoj su materija i ener­ gija nerazdjeljivo zamišljene. Temeljni >akon, koje ga on za to postavlja, jest z a k o n s u b s t a n c e , pod kojim on razumijeva starija kemična pravila z a o d r ­ ž a v a n j e š t o f a i novija fizikalna pravila za o d r ­ ž a n j e s i l e ili snage. Ako se ovo potanje shvaćanje pobliže uoči, onda se opaža, da obadva predhodna uvjeta pr daze nužno iz načela k a u z a l i t e t a . Bez opširnijega i p: bližega obrazloženja, Haeckel postojano zamjenjuje e n e r g i j u sa d u h o m ili d u š o m i tako dolazi do jedne vrste „monizma**, koji — kao kod Biichnera ~ ujedinjuje m a t e r i j u i e n e r g i j u ili š t o f i s n a g u . Ova temeljna mješavina mora se u sadašnjost prenijeti, da se uzmognu razumjeti psihofizični s upnjevi građe ovoga svijeta, u Haeckelovom smislu. U anorganskom svijetu vlada i ističe se mate­ rija, kao m asa, koja se po težini može mjeriti, te tte r -W koji se ne da mjeriti, odnosno vagati. Ta obadva elementa nijesu mrtva, već posjeduju čutilnost i volju, koja se svojstva također i o s j e t i l n o s t i t e ž n j a nazivaju. Čestice ili atomi materijalnog tijela osjećaju, ma­ kar i b e s v j e s n o , ugodnost kada se sjedinjuju, a ne­ ugodnost pri napetosti, — abog čega oni teže sjedi­ njenu, a bore se protiv napetosti i njihovom razdvajanju. — To nam već pokazuje i najjednostavniji kemični proces, koji se takogjer ističe i u odnošajima različitih spolova, pri njihovom ujedinjivanju. — Isto tako nose u sebi duševni život niži organizmi, premda taj ima posve nesvjesni karakter. — Svaka živuća stanica po­ sjeduje takova psihična svojstva, koja rezultiraju du­ ševni život mnogostaničnih životinja i bilina, u kojima psihične funkcije i nijesu ništa drugo, već funkcije za­ jedničke, sviju stanica zajedno. — I, dok kod nižih stupnjeva organskog carstva sve stanice tijela u toj funkciji sudjeluju, — dotle na suprot kod viših grupa samo duševne stanice rade i služe i to na odabranom dijelu psihične funkcije. — U ovoj duševnoj stanici postoji nesvjesna predodžba, koja se takogjer, kao �Strana 212. __________________ ,,BISER“____________ __________________________ M s t a n i c a o s j e t a i v o l j e , razlikuje od drugih, te je opredjeljena za obrazovanje s v i j e s t i i u m o v a n j a . Na taj način Haeckel dijeli i razlikuje s v j e s n i i n e s v j e s n i duševni život. — Taj dvogubi duševni život zauzima takogjer i kod čovjeka svoje područje, što se ima primjeniti svima materijama. U najvećem objaniu ističe se s v j e s n i d u š e v n i ž i v o t samo kod čovjeka i kod onih viših životinja, koje posjeduju čutilne organe i koje imaju centraliziran živčani sustav. — S v i j e s t ili s a m o s v i j e s t , jest neka unutarnja pojava, što se može isporediti sa ogledalom. Novorogjeno dijete je još posve bez svijesti. — Istom u onom času, kada dijete prvi put izgovori riječ „ja" počima se njegova svijest zametati, buditi i razvijati. — U ostalom su oba područja duševnoga ži~ vota vrlo usko vezana zajedno, te nijesu — nikak­ vom vidljivom granicom omegjena, niti rastavljena. Duša je po tome jedna p r i r o d n a p o j a v a , a p s i h o ­ l o g i j a je j ed a n dio f i z i o l o g i j e . Danas vlada općenito shvaćanje, o duševnom ži­ votu, koje smatra d u š u i t i j e l o , kao dva različita bića, Što mćgu nezavisno jedno od drugog eksfstirati* te nijesu nužno i bezuvjetno jedno za drugo vezana1 Po tome je nazoru duša jedno besmrtno, i m a t e r i a l n o bi ć e , jedan s p i r i t u s - a g e n s , — čija je za­ gonetna djelatnost nama potpuno nepoznata, laeckel označuje ovaj hipotetički samostalni duševni svijet kao produkat pjesničke mašte. — Upravo suprotno tome nazire prirodno shvaćanje duševni život, - - kao s umu* sas avljenu od više životnih pojava, koje su sve na jedan in 'a te r i a l n i ; s u b s t r a t vezane, što se kao psihoplazm a označava, jer je kemičnom analizom do­ kazano da je to jedno tijelo, koje skupini plazm atjelešca*pripada. — Stoga se takogjer i p s i h a ozna­ čuje, 'kao^kolektivni pojam, za cjelokupnu psihičnu funkciju p s i h o p l a z m e , ili kao kolektivni pojam jedne s u m e moždanih funkcija. Sve su preteče nižega duševnog života uvjetovane fiziološkim procesima, u p l a z m i pripadajućoj stanici; daklen vezane na fizi­ kalne i kemične promjene-* koji zakon opet vrijedi i za sve više duševne djelatnosti, kako kod ljudi, tako i kod viših životinja. — Ovdje se ukazuje neophodna potreba, da se osim sobstvenog opažanja — moraju poduzeti^ anatomički jzvidi duševnih organa, a za tim i fiziološka analiza provesti, od čije funkcije zavisi i znanstvena psihologija. Haeckel veli, da većina tzv. „modernih psihologa*, ili nemaju pojma o gornjem znanstveno-metodičkom radu, ili u tome po­ gledu vrlo površnim znanjem raspolažu. Samo se ušljed toga može bolje shvatiti i ta okolnost, da se veći dio današnje „moderne i veoma bogate psihološke literature ukazuje, kao bezvrijedna makultura. „U priručnim naukovnim knjigama moderne psi­ hologije — samo se mašta, a i m a t e r i a l n o m b i v ­ s t v u d u š e , — o čemu još nitko ništa ne zna, pripisuju ]l ± U . se sve veća čudesa, m esto da se kod toga studia uzmu u obzir anatomiia i fiziologija, te učine glavnom podlogom i izlazišnom tačkom za sva daljna psihološka razmatranja i proučavanja". Ovom potonjom tvrdnjom izdao je Haekel sa­ moga sebe, jer je tim dokazao, da baš nikako ne po­ znaje moderne psihološke Iiterarure. — U ovoj se struci još odavno uobičajilo, da se odnosi između psihičnih i fizičnih predhođenja ravnaju po načelu psihičnog uspoređivanja, bez da se vrste onih odnosa tačno označuju, jer bi te oznake pored sadašnjeg stepena našega znanja bile hipotetične i problematične. — Ova oprezna rezerviranost u tome postupku, očituje se poimence time, što se kod toga izbjegava svaki izraz 0 kauzalitetu, ili uzajamnom djelovanju m eđu tjelesnim 1 duševnim pojavama. Haekel nasuprot tome nalazi, da baš rečeni princip utemeljuje jedan potpuni „ du­ a l i z a m * izmegju tijela i duše. — Mi se ne ćemo, -već zbog užeg opsega ove radnje, upuštati u po­ bliža i tačnija kritična razmatranja Haekelovog „tnon i s m a " ili m a t e r i a 1i z ma. — Bez obzira na to, što ćemo pri kraju ovoga odsjeka općenito m a t e r i a i ' a m kritikovati, ne držimo zgodnim i to — zbog nej nosti Haeckelovih izvađanja, — da bi njegovu nauku učinili izlaznom tačkom općenitoga posmatranja i piesuđivanja. Zadovoljićemo se sada time, što ćemo istaknuti nekoliko poteškoća, koje se mogu i površnim proma­ tranje uočiti, ali ne ćemo ni pokušavati, da ih rije­ šimo i da ustanovimo, da li se one temelje na netačnim izrazima, ili na neopaženim protuslovljima. Mi smo kod prikazivanja Haeckelovih nazora ukazali ili bolje rekući upozorili na jednu takovu poteškoću. Ta po­ teškoća postoji u tome, što se mogu pojmovni izrazi „energija", „duh" ili „duša", bez osobitog razlikovanja jedan uz drugi ili jedan za drugi upotrijebiti. — S time u vezi slijedi, da se duševni život veže s jedne strane na neizvjesnu vrsto materije, dok se s druge strane uka­ zuje, kao funkcija izvjesne materije, ili p s i h o p l a z m a — Naročito se na rečenu poteškoću udara, ako'se „prirodna kauzalna veza" traži za odnose između psi­ hičnog i fizičnog procesa. Jer dok se odnosi između materije i energije, kao dva temeljna svojstva jedne te iste substance smatraju, dotle ne može biti ni govora o kuzalitetu, kao što je to i, po Haeckelu visoko- što­ vani, Spinoza bezdvojbeno naučavao. — Jedna daljna temeljna poteškoća izbija i kod toga, ako pokušamo odnošaj s v j e s n o g i n e s v j e s n o g duševnog života po Haeckelu objasniti i rastumačiti. Između ta obadva duševna stanja nema i ne postoji oštrija granica, pa makar bilo nastupanje svijesti skopčano sa izvjesnim organom središnjega živčanoga sustava. — U ovome smislu može se, šta više i duša označiti kao kolektivni pojam j e d n e s u m e m o ž d a n i h f u n k c i j a . Ako se još svijest sa unutarnjim gledanjem ili sa samosviješću identificira, to se opaža da Haeckelu očevidno �Broj 13. i 14. Strana 213. manjka razumjevanje ili znanje, te shvaćanje jedno­ stavnih činjenica i to: da se o s j e ć a n j a, p r e d o d ž b e i g u v s t v a mogu doživiti, bez da se o njima štogod znade i, bez da se ono „ja“ kao nosioc tih stanja u obzir uzme, — te da moderna psihologija ove činje­ nice ne ubraja u nesvijest, već u samosvijest. — Ko­ načno je sasvim nerazumljiv pojam „ d u š e v n e s t a ­ n i c e " , ako se s v j e s n o i n e s v j e s n o , skopča kao cjelina duševnog života sa naročitim organom mozga. — To pobuđuje i izaziva predstavu, kao da ima i tako­ vih organizama u kojima nemaju izvjesne stanice nikakovih psihičnih funkcija. Na taj bi način postojala velika masa materije, koja je posve bez duha i duševnog svojstva. Kod raspravljanja o sadržaju Haećkelovog djela „Die W eltratsel“ ograničili smo se samo na one dijelove, koji teoriju m a t e r i a I i,z m a i , m o n i s m a “ zastupaju. Stoga ćemo još ukratko upozoriti na to, kakovo držanje odnospo koje stanovište zauzima opće­ nito ta knjiga i pored sobsvtene kiitike, spretnosti i opreznosti. Ta knjiga ima karakter prirodoznanstvenih mjera, te zauzima neprijateljsko držanje protiv tradicionalnog i vladajućeg filozofijskog smijera. U njoj se odmsi osjeća nedopušteno ignorisanje u stvarima historije, fi­ lozofije; u stvarima religije i crkve, te pomanjkanje dobre volje, da o takovim stvarima, bez predrasuda, govori kao što je BUchner u svome djelu „Kraft und Stoff“ govorio i sudio. To djelo posvjedofava i; gjer i o nejasnosti umovanja, jer autor nije u sf; nju svoj obožavani „ m o n i s a m “ od ,,m a t er i a 1i z m a" raz­ likuje, a manjka mu i sposobnost — da uvidi vlastite poteškoće i probleme, koje bi mogao slijediti. Ima­ jući u vidu gornje činjenice, lahko ćemo pojmiti i ono ogorčeno očitovanje P a u l s e n a , koji tada reče, — da je gorio od stida, kada je tu knjigu čitao, te da se je najviše postidio zbog etičkog stanja uopće i filozofijske naobrazbe naroda, koji tu knjigu čita. — Izrazio je Paulsen čuđenje, što je bilo moguće; te se uopće takova knjiga napisala, štampala, prodala i čitala i to, uz dopadanje i vjerovanje u narodu, koji ima K a n t a , G č e t h e - a , S c h o p e n h a u e r - a i druge svoje du­ ševne velikane, mislioce i filozofe. Nu, dakako svako vrijeme i svaki narod ima svoj ukus, svoje manire i svoju literaturu. Nad ovom tužnom pojavom — veli Paulsen — tješimo se time, što se i ovom prigodom jedna masa ljudi slijepo i nepro­ mišljeno, oduševljava za Haeckela, — dok se je možda jučer Nitzsche-ovom kultu klanjala, a prekojučer Scho,penhauer-u prisizala. — Stoga je i prosuđivanje te mase, po svojoj kakvoći i težini bez osobite vrijednosti, a njezino dopadanje bilo je u svima vremenima za po­ jedine filozofe više na teret i sumnjivo, nego n jerodavno i iskreno. * Vrijedno je još ovdje spomenuti, da je Haeckel u svome „Weltratselu“ dao osobitu prednost Islamu pred ostalim živućim religijama, o kojima se cn uopće sa omalovažavanjem izrazio. On tvrdi, da je I s l a m n a j s a v r š e n i j a v j e r a u jednoga Boga, čija svojstva je (sifate) najuzvišenije i upravo klasično označio. — Po njegovu mišljenju Islam je još jedina vjera, koja je savremena i moderna, dok se su sve ostale religije pre­ živjele i zastarile. On izričito veli, da su sve religije postale suvišne i nepotrebne institucije, nu ako se već mora, koja od postojećih religija uzdržati, Islam je za to najsp o so b n iji.--------------------- ------------------ — * 0 materializmu pisao je lijepo, historično i kri­ tično, u svome još ljepšemu djelu »Geschlchte des M ateriaiismus« Friedrfch Albert Lange. Ovaj pisac odobrava u izvjesnim granicama na­ zore materializma, — jer je materializam podesno sta­ novište za obrađivanje pojedinih znanosti. — Naročito je podesan za znanstvenu psihologiju, pošto predpostavlja. da su duševne pojave uvjetovane sa izvjesnim stanjima i djelatnošću mozga. Ali za »nazor o svijetu« proglašava Lange materializam nesposobnim. On m'sli d a j . z a t o više podoban i d e a l i z a m , koji je na podlozi Kantove „ t e o r i j e o s p o z n a j i " napredovao i veoma uplivan postao. — Preko granice t r a n s c e n d e n t n o g a nije više moguća nikakova spoznaja; tu prazninu mora ispuniti mašta i poezija i to ta­ ko, da bude potpuno u suglasju sa moralnim i religiozni., potrebama čovjeka, te da ih doneklen i upotpunjuje ili nadoknađuje. — Takovom poezijom koncipirani idealni svijet stoji, po nazoru Langeovu, mnogo više, nego sve spoznaje, te je kao takav ujedno, za svaki napredak čovječanstva, neophodno potreban. Eto, na taj način povlači — neokantovac i pozitivista Albert Lange — jednu oštru granicu između znanstvene spoznaje i idealne, prilago­ đene poezije ili maštanja. — Za materializam je uopće karakteristično, što on ne daje nikakove važnosti ni poštovanja duševnoj znanosti, a ni njezinim metodama i uspjesima ne poklanja osobitu pažnju; konačno ne priznaje ni onih opažanja metafizičke nature, niti im vjeruje. P s i h o l o š k o n a z i r a n e , h i s t o r i č k a o t ­ krića, k r i t i k u p o j e d i n i h z n a n s t v e n i h d j e l a , — ne priznaje materializam, kao prisajedinjenja poje­ dinim i izvjesnim znanostima, - - već to on sve pri­ kazuje zasebnim i nezavisnim, — gdjekad stavlja to i na suprotnu stranu, da izmogne izvesti i predobiti one uspjehe, koje on sebi zamišlja i hoće. — Za ma­ terializam postoji jedna jedita znanost, u koju on vje­ ruje i koju neograničeno respektuje, a to j e : p r i r o d n a z n a n o s t . Zbog toga materializam postavlja svoju predhodnu dogmu uz stvarnost prirode, njenih sila, vječitih njenih zakona i njenoga štofa, — te zahtijeva redukciju sviju Ihače u iskustvu danih pojava, na pri­ mjenu materije i njezinih svojstava. Nu kod toga �Strana 214. „BISER" Broj 13. nije bio u stanju materializam da uvidi, kako iz ovog sa izvjesne visine — nije ni na koji način jasniji j postupka i nehotice proviruje metafizika, da se-preko­ pojmljiviji, ako ga se označi nekom posljedicom jecjne račuje iskustvena granica, te da izbija i anteclpaclja djelatnosti mozga. — Sam Btlchner m ora priznati, da spoznaja, koje nijesu još kod pojedinih znanosti našle mi ništa o tome ne znamo, niti čutimo kada jedan živčani proces htjedne započeti t. j. kada će predhomjesta i utemeljenja. On prihvaća za sebe i za svoje tvrdnje isti stu ­ đenje svijesti nastupiti. — Zbog toga ukazuje se ma­ panj znanstvene vrijednosti, kojega su prirodoznan- terijalizam za psihologiju suvišan, jer je nesposoban da bezstvene teorije i zakoni sebi privrijedili i za se usvojili. objasni njene činjenice, koje su — kao pojave Materija i sila za njega su, bez ikakvih obzira, samo dvojbene. Nu, time se ne poriče ono uvjetovanje du­ realne veličine, ili šta više to su jedini realiteti, koji ševnih ukazivanja po materialnom učinku, a naročito za njega postoje. — Stoga je i »nazor o svije*u« za putem živčanih procesa. Ti se procesi označuju poj­ materializam — potpuno dogmatičan, jer je lišen kri­ movno u modernoj psihologiji, kao najjednostavniji i tičnog fundamenta i, jer je propustio i izgubio opreznu svrsi shodni opravdani psiho-flzlčnl „ p a r a l e l i z i mudru povučenost pri suđenju u dvojbenim pitanjima. m u s i “, ušljed čega su d u h o v n a p r e d h o đ e n j a Jednostranost i dogmaticizam bile su karakteristične praćena tjelesnim, bez da se način te skupne zavisnosti opaske za ovaj filozofski sustav u svima vremenima, tačnije odrediti može. — Treći a rg u m e n a t protiv tnarializmu potječe iz »teorije o spoznaji«, te se uz prekada je god on svoju vrijednost u svijetu imao. Protiv materializmu mogu se iznijeti tri glavna argu­ đašnje argumente prislanja. Ako mi sebe naime pitamo, menta, koji su u stanju, u najmanju ruku, njega — kako smo mi dospjeli do uspostave takovih pojmova, barem za vrijeme njegovoga priznanja — postaviri u k a o n .p r. p o j m a — m a t e r i j e , p o j m a e n e r g i j e znak piianja, -te ga staviti u položaj, da se samo iz i tomu slično, tada se može uopće ustvrditi, da ti poj­ daljine ukazati može, kao iskustveno dokazani ili sam movi služe nama za to, da možemo, od nas nezavisno, po sebi razumljivi nazor. — Prvi od tih a rg u m en ata našem iskustvu predstaviti, jednu samostalnu zako­ uzet je iz prirodne znanosti. Nakon što je polovicom nitost svega, što pripa ta onome, što se dogodilo i ne19. stoljeća postavljen zakon o podrža' anju energije, pre; ano događa.. Nije to ni od kakove važnosti, koja je konstantna, te koja je jedna suma nagomilana Što mi vidimo, odnosno doživim o: plavo, žuto, sivo, u zatvorenom sistemu djelatno sposobnih en gija, ma zeleno, ili uopće kakovu boju, — već je značajno, da koje bilo vrste. — Taj je zakon polučio opće priznanje. ir mamo te i takove utiske i to u jednom izvjesnom Razlikujemo li sada mehaničnu, električnu, termičnu i redu, kojeg ni ne možemo samovoljno preinačiti, kao kokemičnu energiju, — to mora unutar jedne samostalne e k s i s t e n c i j u,ili kao konstrukciju vanjskoga svijeta, i cjeline nastati samo jedna izmjena, ili utapanje poje­ označenog bivstva — pomoću gore istaknutih pojmova dinih energija jedne u drugu, a ne će se nikada do­ Nijesu to daklen samo osjećaji, koji imaju svoja p s i ­ goditi nikakovo novo stvaranje i postajanje, niti će na­ h i č k a p r e d h o đ e n j a , niti je to sadržaj svijesti kao stupiti stanje, u kome bi se potpuno izgubile nalazeće ta<ove, — već je tamo opažanje, koje samo i odlazi se energije. — Mehanični posao može doduše sasvim . i dolazi, nastaje i prolazi, mijenja se ili nepromijenjeno ili djelomično preći u toplinu, kao što se može kemična ostaje i to u izvjesnom grupiranju i redu, bez da bi energija pretvoriti u jedan njoj odgovarajući ekvivalent to od nas štogod zavisno bilo, ili da bi se moglo kvantuma električne energije — nu, cjelokupna ener­ shvatiti i priznati kao naš proizvod i učinak. Drugim gija, koja uopće na raspolaganju stoji, — ne će i ne riječima, — te su pojave izvan dohvata naše samo­ može nikakove promjene u svome vlastitome iznosu volje, a skupna zavisnost, u kojoj se ukazuju, sačinjava pretrpiti. - Pa kad bi se pomoću ovoga zakona »o izhodišnu tačku sviju prirodoznanstvenih istraživanja podržavanju energije« stvorila, ma koja od predhod- i pojmova. nica svijesti i to — putem materialnog procesa, na­ Mi nemamo na te pojave nikakovoga upliva, stupio bi gubitak jedne vrste energije, u kemičnoj formi, nego jedino što možemo o tome razmišljati i govoriti, a značilo bi da je nastala i jedna od poznatih oblika kao npr. o tijelu što ga pipamo, ili jednoj energiji i energije, bez da je prešla u ekvivalenat kvantuma druge sili, koja na nas djeluje. Gore istaknuta s k u p n a z a ­ energije. — Stoga eto materialistične tvrdnje dolaze u v i s n o s t p o j a v ž i samim je osjećajima narinuta protuslovlje sa jednim temeljnim zakonom prirodne . nu, uvijek to za njiha ostaje samo slučajnost. — U znanosti. - D rugi argum enat protiv materializma njima samima može biti postoji razlog, da se one ta­ uzet je iz psihologije, kao znanosti. Materializam bi kovim prikazuju, a da se tome ne može u z r o č n a zaista bio za potonju znanost, u najmanju ruku, barem v e z a pronaći. Iz ovoga se i bez daljnjega razglabanja jedna potrebna hipoteza, kad bi njegovom pomoću razumije, da pojmovi, koji su od prirodne znanosti pošlo za rukom, da se makar najjednostavnija i najele- pozajmljeni, te kojima se materializam poslužuje, — mentarnija p s i h i č n a p r e d h o đ e n j a rastumače i ne mogu imati niti imaju predhodnoga značenja, a ni­ objasne. Ali opće je poznato i opetovano puta istaknuto, jesu ni podobni, da p r e d h o đ e n j a s v i j e s t i u nji­ da nama osjećaj jednog crvenila ili jednoga glasa hovoj osobitosti i svojstvenosti razumljivim učine, ih �Broj i 3- i 14. .bisera da ih objave i tačno obilježe. - T ime se od strane materializma potpuno priznaje, da je značenje i zadaća takovih realiteta, kao što je materija i energija (ako im se povjeri prekoračenje označenog područja njihove vrijednosti) da cjelokupni život duše mogu proizvesti iz samih sebe i po sebi. (Nastaviće se). Sloga i nesloga. Jednom se slože tri bika: jedan žute, drugi bijele, a treći crne dlake, sklope međusobno bratstvo i nastane se na jednom osamljenom brežuljku, na kojem je bilo izobilja trave. Zavjere se da će sva trojica kao jedna sila svoj brijeg čuvati, da neće nikakvoj drugoj živo­ tinji dopustiti da na brijegu pase i da će vazda jedan drugog braniti od stranih napadaja. To bilo krivo drugim životinjama, te se stanu zdogovarati, kako bi se tome savezu doskočilo, te da i drugi mogu pasti na brijegu ukusnu travu. Vijećaj danas, vijećaj sjutra, dok se među vutinjama javi lav veleći, da to treba prepustiti njemu pa će on to urediti. Iza toga krene jednom prilikom lav prama bre­ žuljku. Ali čim je stigao do podnožja brežuljka, n irnu sva tri bivola na lava da ga otjeraju. „Čekajte malo," — dovikne im lav — „ja esam došao kao neprijatelj, da Vam štetu nanesem, nego na protiv, ja Vam želim biti od pomoći. Vidite, Vi je samo trojica tuđe, a kad bih i ja bio s Vama u sa­ vezu, kolika bi to onda bila zajednička snaga. Ja ću Vas braniti kao svoje oči u glavi, te Vas neće smjeti niko ni pogledati". To se bikovima svide, te prime i lava u svo bratski savez. I tako bikovi nastave bezbrižan život sa lavom na svom lijepom brežuljku, ali jednoga dana osami se lav sa žutim i bijelim bikom, te zametne s njima raz­ govor. „Vidite li braćo," — reče im lav — „nema ni­ kakva smisla naše bratstvo sa onim crnim garonjom. Nama bi mnogo bolje bilo da njega nem^." „Pa šta bi ti mogao snjim učiniti?" upitaju ova dva, ne shvativši u prvi mah lavove namjere, a u isto doba se u duši poveseliše povečanju svojih dijelova hrane, kad zamisliše, da bi se moglo okrenuti da bi se jedan sudionik mogao odstraniti. J a ću uč'niti šta bude najsgodnije, samo Vi šutite i nemojte se u moj posao m iješati!“ „Pa eto, Ti Sini šta znaš!" — dozvoliše beza­ zlene životinje. Iza toga se lav uputi mrkonji, nasrne na njega svom snagom i ščepa ga zubima za vrat. Crni zapo- Strana 215. magaše i stane dozivati braću u pomoć, ali pošto se ovi ne odazvaše, lav ga raskomada i pojede. Nakon nekoliko dana osami se lav sa žutim, te će mu reć i: „Brate, Tvoja je dlaka žuta kao i u mene, pa je naše bratstvo još i stim utvrđeno, ali nikakova smisla nema naše bratstvo sa onim bjelcom. Mi trebamo nasto­ jati da ga se kutarišemo, pa da sami bezbrižno našim brežuljkom zavladamo i uživamo. „Moj vjerni pobro, radi žta znaš, ja tebi pre­ puštam, da nam tu stvar urediš" — odgovori odušev­ ljeno žuti, jer mu je suviše laskala lavova intimnost. Bjelonja zaviče žutog u pomoć kad je na njeg lav nasrnuo, ali se žuti nije ni maknuo, nego je po­ žudno pašo slatku travu na drugoj strani brijega. Kad se lav tako riješio prve dvojice i sa žutim proveo nekoliko dana prividnog bratstva, približi se jednoga lijepoga jutra i ovome pa mu rekne, neka se pripremi, jer da ga želi pojesti pošto je izgladnio. Žuti se iznenadi, ali pošto se sjeti da je ovaj isti lav prije pojeo oba njegova brata, pa da bi mu se udupirati bilo bez ikakove koristi, to ga onda stade liti i kumiti, da ga poštedi ponizujući mu se na razne načine. A i pošto ga lav nije nikako htjeo poštediti izsavljujuć da njihovo bratstvo nema nikakova smisla, reče o v aj: Da će mi ovo doći na glavu, slutio sam još onda, kad sam vidio šta bi s mojim crnim bratom !" Isto tako i strast oduzme čovjeku snagu i snjime zavlada, kad mu duša, razum i srce ne budu trajno u slozi i skladu. Žepče, 9./I. 1918. Po arapskom: Huzlm Muftlć. Odgoj i nastava. Povijest naše početne vjerske nastave. Piše: Hamdija Mulić. (Svršetak.) Oko god. 1913. najviše je o reformi naše vjerske nastave uopće pisao list „Misbah". „Muallim" je pre­ stao, a „Misbah" je u redakciji g. Sakib ef. Korkuta, tada vakuf, mearif. mufettiša ovake radove iznosio objek­ tivno a naprednije misli i načela šta više i sam zago­ varao I pisac je ovih redaka najprije u „Misbahu" iznio svoje misli o reformi naše nastave, što je inici­ jativom gosp. Korkuta „Udruženje bos. herceg, ilmijje" štampalo i u posebnu knjigu. Na toj se knjizi temelji i nova metodika islamske vjerske nastave koja se od to doba izgrađuje i upotrebljuje u Dar-ul-mualliminu. �Strana 216. ,BISER" 1914. u proljeće zasjeda na stolicu bosanskog reis-ul-eleme Hadži Mehmed Džemaluddin ef., koji za­ poče još jače bodriti radnike na reformi naše nastave. Kratko iza svoga službenog zasjedanja već i sam okuplja oko sebe pozvanije i vještije, da se zajednički krči put islamskoj prosvjeti. U tom ga radu pomažu: naš poznati pisac i pedagog Edhem ef. Mulabdić, da­ našnji direktor Muslimanske narodne osnovne niže i više škole, te produžnog tečaja, pisac ovih redaka, Hifzi\ ef. Muftić, član ulema medžlisa, Muhamed ef. Dizdar, direktor šeriatske sudačke škole, Muhamed Seid ef. Serdarević imam zemaljske kaznione itd. Broj 13. i id Da se baš u nižim mektebima doskoči nestašici kitaba, sarajevski muallim Hadži Hafiz Džafer ef. Kme_ nović priređuje na našemu jeziku napisan kitab za djecu .Šuruti Islam" od met hum Topal hodže, muallima Gazi Husrevbegova mek.eba. Danas taj kitab gotovo nije više u upotrebi, ali u svoje vrijeme bijaše moderan, napredan i koristan. Isto je tako malo starijega datum a i napredni književno-poučni rad tada fojničkog marljivog muderrisa H. Hafiz ef. Sofića. Njegov „Tubfetussibjan" bijaše u svoje vrijeme u mnogim ručicama naše djece 1 j-j, Hafiz ef. Sofića ubrajamo megju one naše alime koji nastojaše da unaprijede našu vjersku nastavu uopće. Prva je zadaća bila na redu sastaviti nove, na­ Poslije dolaze na red sa kitabima za mektebe prednije kitabe za niže mekteb -. Dotada naime mektebi pa ni nauka o vjeri na svim školama ne imađahu pro­ Hajrović Murad ef. i Muhamed Seid Serdarević. Prvi je napisao „Glavna načela Islama", a drugi kako je pisane kitabe iz vjerske nastave posebno za svaki sunuf i za svaki mekteb. Da se toj nestašici doskoči već spomenuto osim drugih kitaba i svoj „Usuli dinijje". Glavna se načela Islama mnogo upotrebljavahu u i da se ne uči vazda „Bergivija" i Šuruti salat“ na turskom jeziku već su i prije neki marljivi alimi poku­ mektebima pa i danas gdjegdje djeca uče iz njiha. šavali pisati ovake kitabe ali općenito ža mladež. I (Opširno o „Glavnim načelima" i „Usuli dinijje* vidi ako ti kitabi nijesu posve sistematski napisani prema o tome moja prikazivanja u „M isbahu".) pedagoškim načelima, ipak su napredni, jer su napisani Dakle, kako se vidi, ljudi su radili pobuđeni vladomaćim jezikom i prilično prema shvaćanju djece. "m inicijativom, da što bolje učine hizmeta svome Dakle, prvo nego pređemo na prikazivanje današnjeg dm 1 milletu i izdavali su kitabe za djecu. novog rada o vjerskoj nastavi, spomenućemo redom i Kako spomenusmo novi reis-ul-ulem a H. Mehmed spomenute kitabe i njihove pisce. Džen.aJuddm ef. poče sada u svoje vrijeme još jače i Među prvima izdaje Sejfuddin ef Pro! o svoj s °matsk da radi na reformi nastave uopće, pa na „Bidajetul inas', vjeronaučna knjiga za djecu i odrasle. uređivanju kitaba za mektebe napose, U toj isti pisac kao cazinski muderris izdaje i kitab U brzo iza svoga zasjedanja na stolicu reis-ul„Ahvali niša". Ova je knjiga zapravo namijenjena na­ uleme izdaje on Prvi Ihmihal udešen arebicom na na­ šemu ženskinju jer o ženskim dužnostima koje^su lm šemu jeziku. Već druge godine ovaj Inihal izlazi u * potrebne da kao muslimanke obavljaju i piše. Ova je posve prerađenom izdanju, mnogo bolji i napredniji. knjiga bila vrlo potrebna našemu i onako neprosvijeće­ Ovaj Prvi Ilmihal, koji se danas uči u I. sunufu mekteba nom ženskinju, ali je na žalost u više slučajeva p ro ­ urediše u zajednici: Hadži Mehmed Džemaluddin ef. mašila Svoju svrhu. Knjiga je napisana vrlo teškim Edhem ef. Mulabdić, pisat; ov h redaka i Hifzi ef. Muftić. stilom, zbrkom tehničkih izraza i teškim tumačenjem Uz to je pisac ovih redaka uz važnu pomoć ženskih spolnih pojava. Ostala je i danas još teško Edhem ef. Mulabdića izradio i Naputak kako da se razumljiva, pa bi je irebalo preraditi. obrađuje Prvi Ilmihal i uopće nauka o vjeri, zatim Tada trebinjski muallim Ahmed ef. Mahinić prvi Nastavni program kako se sastavlja, rukovodi itd. put štampa i svoj .Tuhfetul ihvan“. Da bude tobože Ulema medžlis je izdao i Drugi Ilmihal. Pošto se prirodan prelaz pisanje kitaba sa turskog jezika na našem jeziku, ovaj piše svoj kitab na pitanja i odgo­ i u ovome kao obično u prvom izdanju opažaju neke pogreške, to je već na redu i prerađeno izdanje i Dru­ vora ali i na našemu i na turskom jeziku. Poslije je izostavio turski jezik. „Tuhfetul ihvan" je mnogo ra­ gog Ilmihala. Poslije ovoga su odmah na redu Treći širen. Najbolju priliku ovaj kitab daje, da se vidi ne­ pa Četvrti Ilmihal za vjeronauku u osnovnim školama stašica vjerskih knjiga u nas, što djeca u njemu uče koji predmet toliko vremena oskudijeva s kitabima koji i u mektebi ibtida-ijjama i osnovnim, pa čak i u sred­ su upravo udešeni u tu svrhu. Još nešto vrlo važno. Ulema medžlis je izdao i Tarihi Islam-povijest Islama. njim školama. Neki ga upotrebljavaju u mektebi ibtidaijjama, neki u Početkom god. 191.\ pokušao je pisac „Tuhfetul ihvana" da ga moderizira onako, kako bi odgovarao osnovnoj školi, a neki čak i na srednjim školama i potpuno svojoj svrsi, pa taj posao odgodi za poslije. medresama. Hele, ko naš-posao. Ne velim, da se ovaki Tarihi Islam u svom dotjeranom prerađenom izdanju I Hifzi ef Muftić, tada šeriaf. sudac, inače vrlo ne može upotrebljavati na srednjim školama, šta više, marljiv i prosv^tni radnik izdaje .svoje „Islamske tamo je za niže razrede upravo i zgodan, ali na nižim dužnosti", knjižicu koja razumno upućuje muslimane stupnjevima nastave za djecu ne odgovara svrsi. Mala uopće u obavljanje islamskih dužnosti. djeca t. j. svi učenici mektebi ibtidaijja (i to II. sunuf) �Rfoi 13. i 14. „BISER" te osnovnih škola nemaju zgodne, zabavno poučne knjige koja im na lagan, shvatljiv i umjetan način ocrtava životi rad Devletlije s. a. v. s. Nemaju mala djeca pred sobom u vjeri svoga Ideala da odgojno djeluje, na njihovo mlado srce. Na žalost, koliko sam od alima mogao doznati, nemaju ni drugi islamski na­ rodi ovake knjige u kojoj je djeci u obliku pričica pred­ očen život i plemeniti, živi i idealni rad Muhameda a. s Strana 217. Mi bismo to morali imati. U istu svrhu treba kitab i za odrasliju omladinu. Pred nama su dani koji mnogo traže našega rada za is'amsku nastavu o vjeri, jer što se ne može staro popravljati, valja naravnim putem — idući, drukčije, čisto umjetnički nastojati oplemenjivati dušu naše omladine — naše budućnosti. Valja udariti čvrst, dobar temelj. U tom nam radu Bože Svemogući pomozi! LI STAK Književnost. „Hrvatska vjerska propaganda." Sakib ef. Korkut u članku „Naša vjersko-pros. vjetna autonom ija" navodi izmedju ostalog iz Džabića memoranduma na str. 115. „Bisera,, i ovo: „Državne naše škole nijesu internacionalnog, nego skroz kršćans­ kog karaktera. U njima se pogrgjuje naš Pejgamber i „falzifikuje povjest u korist hrvatstva i njegove poli­ tičke i vjerske (!) propagande." To je kronološki citat, reći ćete. Šta se ii trebam još za nj zakvačiti?! Istina, ja sam nastrani, niti znam jeli nastava u našim državnim školama isp avljer a step n, kako se u njoj ne bi vrijegjala čuvši a Mus­ limana i zamijenjena shodnijom i bližom interk« n>t»ionalnom karakteru, niti pitam za to. Nego neka se brinu za to oni odgovorni faktori u našoj vjersko-prosljetnoj službi, koji ćute u duši svu odgovornost za odgoj naše mladosti, da se izvršuje onako, kako ga oni svijesno ili nesvijesno dozvoljavaju. Ta je odgovornost teška za sve članove na vrhovima, kojima narod kao amanet dadne moć u šake, i za one koji nekad dje­ lovaše i za one koji će u buduće s najviših šilteta djelovati, svijesno, prteći pred Bogom i za sve propuste sebi grijeh na vrat od svih onih, koji s tih prepušta stradaju, i nesvijesno, takogjer prteći pred Bogom sebi odgovornost na vrat, što onda da zauzimaju ona mjesta, na kojima svome zvanju ne mogu odgovarati. S toga će i znati, postoji li stari sistem obuke u našim državnim školama i stide li se oni zbog njega svoga zvanja, ili ne postoji više, pa da mogu slobodno svijetu u oči pogledati. Ja rekoh, da se za taj dio citata ne zakvačam. Nego za što ? Valjda što se „falsifikuje povjest u korist hrvatstva i njegove političke i vjerske pro­ pagande?! Ni za to! Jer svaki narod piše i tumači povjest onako, kako njemu bolje konvenira. Za to i mnoga nesuglasja u njoj. Vrlo je malo posve objek­ tivnih pisaca povjesti, za koje se onda u metežu s drugim, čovjek pita: jesu li i to oni pravi ? — Ko do­ živi i svrati pažnju na povjest raznih naroda nakon dvadeset godina iza današnjeg svjetskog rata, opaziće silne razlike megju povjesnirm izvorima srednje i za­ padne Evrope, Azije i Amerike. I Kranjčević reče u pjesmi ,,L. intervvalla*, da su povjest pisale dvije sestre: „ I s t i n a prva se zvala, onda je stade čitati P r a v d a , al zaspa na prvom listu!“ — Da je megjutim evropsko povjesno i u opće nastavno gradivo okrenuto proti Islama i islamskog svijeta i to je već poznata, stara činjenica. Naročito od osmanlijskog (turskog) osvajanja Balkana i dalje preko njega, porodila se u Evropi mržnja na Islam, kako zgodno veli Voltaire, da je nakon osvojenja Carigrada „bilo više bizantijskih popova, koji su pisali proti Islamu, nego što bijaše jenjičara!” Nego zašto se ja konačno zakvačam? — Za onaj usklik, što ga je Sakib ef. umetnuo iza riječi „vjerske" (!) Šta? Usklik?! Sad ćemo još i usklike kritizirati? — jest, ovaj put samo jedan usklik. Sakib efendija običaje, da ovako zašara gdje-gdje kad što čita ili prikazuje. Sad zakofrči upitnik, sad otegne usklik, ili spari oboje zajedno, i to u rukopisu ljuto i strahovito, sva sreća, što nema onakvih i za štampu zaskočenih znakova. Mjestimice gdje hoće samo malo barnuti, onda napiše i manje. Kao kad se na­ migne i prstom pukne, pa ušuti. Proletio vjetrić kroz granje. Velim, u štampi se jednako slože i oni veći i oni manji znakovi. Pa tako ni ja za pravo ne znam, jeli ovaj uskličnik jače ili slabije koncepcije, je li povlagjujući Džabiću ili je znak Sakibova osobnog čugjenja nad tom riječju „vjerske" u savezu sa spomenom „hrvat­ stva" nap ijed, ili je tim samo onako s kraja barnuo u to pitanje, kao da će reći: gle, gle, zar još i to! U svakom slučaju, taj znak ima svo značenje. I to, bojim se, kao da je Sakib ef. htio tim reći: „hm . . . to nema nikakva saveza, — pregjimo preko toga. Kakve su nekada bile prilike, za Džabića po­ kreta, ne znam, jer sam bio još dječak tada. Ali da još i dan danas imade takve vjerske propagande pod firmom hrvatstva, to mogu i hoću da dokažem. Već četiri godine hrvu se u svjetskom ratu dvije skupine udruženih naroda i narodnosti čitavog svijeta, razvila se najveća gigantska borba što je ljudstvo pamti �Strana 218. ,BISER‘ Broj 13. i u starosjedilačka prava u Bosni i H. na svoj daljnji 0p. stanak u tim zemljama, nego ih u svim njihovim ma_ kar i ravnopravnim javnim potrebama susretati s ne­ odlučnošću: pripadaju li oni još uvijek u zajednicu nama ili Aziji?! 1 ta crna haljina baca se onda u zakulisni posao da ponovno ustrajno sije staru, već zabačenu mržnju proti Turaka, recte muslimana, ne htijući da računa ni malo sa svjetskim ratom, koji je trebao i morao da povuče poteze preko svih smiješnosti zastarjelih, sta­ rinskih sitnih zadjevica. Ta crna haljina je jedno udru­ ženje, koje — prema njegovom službenom pečatu — nosi naslov: O d b o r z a v o j n i č k e č i t a o n i c e H r v a t a pod pokroviteljstvom Njih. Veličanstava kra­ lja i kraljice. Z a g r e b , Palmotičeva ulica 31. prizemno." Ko poznaje osamljenički život vojnika u bojnim linijama, u ratnom području, po bolnicama i opora­ vilištima, bez njihovih obitelji i znanaca, bez duševne hrane i domaće društvenosti, nego vazda u praznini i i neizvjesnosti, — priznaće s m jesta, da su sve usta­ nove, pa čije bile, za vojničke knjižnice humane i ple­ menite, vrijedne svake potpore i zagovora. Tako, da bi •ek od svoga zalogaja otkinuo, a doprinosio za ova ve institucije, koje će pružiti duševne hrane iz­ Šta hoću reći ovijem? — Bosanski muslimani, gladi im za njom i razgovora, koji umiru za njim, koje još svi iz prijeka Turcima zovu, pakazaše se u bez njega teže nego li žedjom mučeni. Švako mora ovom ratu, da imaju kao humani ljudi n n o g vrlina, b 5 sklor tome! Da su milostivo sklona svojim pletim xim a i Njihova Veličanstva i da su takvim koje ni drugi nemaju; nije to nikakav u duši i u srcu n zlobni elemenat, koji ne bi poštivao svačiju individu­ ustanovama u najidealnijem smislu i pokrovitelji, to alnu slobodu oko sebe, nego da su to najsusretljiviji potp' , razumijemo, jer u srdačnoj vezi sa svojim na­ i najdruštveniji ljudi za ljude i ljudstvo, koje im se rodima, koje onako očinski ljube, naš mladi vladalački pokaže. Nemaju nikakvih agresivnih ciljeva na štetu par duboko ćuti sve boli i tegobe naših hrabrih rat­ drugih, naročito svojih zemljaka i susjeda drugih vjera nika i čine sve moguće, kako bi njihove tegobe, pa i I mi iz gornjeg i t. d. Izvojštiše od drugih, koji ih bolje upoznaše iz i one srca i duše, što više ublažili. naslova nećemo ovdje dalje da uvlačimo imena Njih. bližega, potpunu sklonost i priznanje da su to l j u d i , Veličanstava. vrijedni drugovi, braća svih l j u d i . I vjerska mržnja Analiziramo ostalu sadržinu pečata: Odbor. To od vjekova na njih, — nametana od nepozvanih agi­ tatori od kršćanskih vojna i od preuzeća rasklimanog če reći odabrana jedna skupina ljudi izmedju mnogo bizantijskog carstva po Muslimanima, — poče se ras- više drugih, s jednom svrhom u kolo okupljenih. plinjavati i čistiti mutni horizont plemenskog i zajed­ U ovom slučaju: za vojničke čitaonice Hrvata. Bezimen ničkog državnog života do iskrenog sporazuma u me- je taj odbor. Dopuštamo, da bi on sam po sebi mogao djusobnom poštovanju, do pružanja bratske ruke. se sastojati i od udruženih ljudi, koji nijesu Hrvati, kao n. pr. od Nijemaca, Magjara, Turaka, Bugara, Pobre se grle. Istina živa! Srba i td. koji ali ima samo interese Hrvata-vojnika Istina ali, koja kao da nekome ne konvenira. pred očima i samo se brine za njihovu* lektiru. Ali, Usred toga sklada i ljubavi, gdje se prekaljeni mislimo da niko, ko poznaje dobro koliko su sve na­ muževi u ratovanju bliže sporazumješe, iskreno i srdač­ rodnosti egoistične, ne bi povjerovao, da se društva no odani jedni drugim, diže se neka crna zakutna ha­ jedne narodnosti brinu u bitnosti i iskreno za pri­ ljina, da fanatično rekne: stoj, to ne smije biti! Pro­ padnike koje druge narodnosti, pa tako ni u ovom gram je taki, da se Turci (Muslimani) ne smiju ni u slučaju ne djeluju drugi za Hrvate, nego jedino opet čemu nama ravnim smatrati, tim „krvolocima" se ne Hrvati. Po krilatici, da je „narodnost daleko od vjere", smije nikakva bliža pažnja ni simpatija podjeljivati, kojom nam se uši zaglušuju, mi ne smijemo vjerovati, nego se oni moraju sistematski potiskivati iz Evrope. da bi se iz navoda „za vojničke čitaonice Hrvata" mog­ Na to se ne smije zaboravljati, to su savjeti naši. lo samo i jedino razumijevati „za vojničke čitaonice I bosanski muslimani,'.prividno naše pleme, ne smije katolika" ili „Hrvata-katollka". Jer u pečatu stoji samo se priznati da posjeduju ni nakon 500 godina kakva „Hrvata", i svakome onome, koga pribrajaju vani da za svjetsku prevlast s jedne i za samoodržanje država i naroda s druge strane. Veliki bitni ciljevi života, za koje se zajednički na godine bori i krv proljeva, potisnuše bar za sada u pozadinu sve niske zadjevice poje­ dinih malih skupina u tim velikim sklopovima, ocutješe se ratnici blizu jedan drugima, postadoše pri­ jatelji. Najbolji primjer takvih zbliženja pružiše nam naše u ratu savezne države i posebno razni narodi i narodnosti u našoj monarhiji, a najjasnije znake pri­ jateljstva daju nam naši zemljaci iz Bosne, koji se bore u susjedstvu ili zamiješani s vojnicima drugih na­ rodnosti na ratištu, odnosno pridijeljeni drugim preko­ savskim pukovnijama iz Hrvatske i Slavonije ili onima iz Dalmacije. Naročito bi došli ovdje u obzir naši Muslimani sa svojom prirodnom tvrdom pravednošću, i svojim humanim ljudstvom i društvenošću, za koje se nikada ne čuje od njihovih bojnih drugova drugih vjera pokudna riječ, nego dapače često osobite zahvale i srdačna naklonost. „Šteta je da su neuki većinom, ali su prave ljudine, s visokim moralom o pravu i pravici> skloni svakom oko sebe, da bi i krvi svoje utočili i pravi drugovi, koji te ne ostave lahko." I mnogo ja­ čih zahvala, ne samo od Hrvata iz prijeka, nego d svih narodnosti monarhije. �Broj 13. i 14. »BISER^ «e iz jezičnog područja zemalja, gdje se govori hrvat­ ski, i vode ga u evidenciji da i on hrvatski govori pa bio on katolik, ist.-pravoslavni, musliman ili jevrej’, — mogu da ponude i razdjeljuju knjige na čitanje svi' oni, koji ih od toga „Odbora" prime na rasturavanje i besplatnu razdiobu megju hrvatske vojnike. A to su razne uprave četnih odjela, bolnica, oporavilišta, voj­ ničkih domova i. td. u kojima sjede inteligentni’ ljudi, koji luče narodnost od vjere, kod razdjele se onda ne osvrču na vjeru, ponajviše, zbog svoga velikog posla ne dospiju ni da sami razdjeljuju takve knjige (jer nijesu tu samo hrvatske, nego i sve druge narodnosti za svoje vojnike šalju) niti ih mogu cenzurirati, nego vide na njima muhure odbora, i preturavaju ih odmah dalje k vojnicima. Hoću reći: za svu lektiru, koja se šalje za voj­ ničke čitaonice Hrvata, odgovoran je u svakom po­ gledu odbor, koji je šalje, odgovoran je grad Zagreb u čijem središtu taj odbor djeluje i moralno hrvatski narod, naročito njegova pretežna većina po vjeri ka­ tolici, koji iza toga odbora stoje. Pa gdje je ta propaganda? reći ćete. Evo j e : Na ratištima nema od istaknutog odbora za čitaonice Hr vata dosada ni jedne knjige pod njihovim nuhurom interkonfesionalnog karaktera. A na svakom primjerku knjiga, koje taj odbor šalje stoji utisnut i njegov pečat! Nego su to knjige ili isključivo vjersko katoličko' sa­ držaja ili u katoličkom duhu pisane, pod inim naslovima, kako bi ih nezazorno mogao uzet1 početi čitati i šljedbenik koje druge vjere. Ili, ako jedino zabavnog sadržaja, one su da tako reknem , zapeta puška proti muslimana, koje na Islam valjaju drvlje , kamenje; djela, ne znam sve gdje nagjena i ispod kakve, prašine izvučena, kao da druge književnosti na Jugu ni Bog nije dao. — Za vjerskim katoličkim knji­ gama posegnuće (opravdano, naravno) u prvom redu katolici vojnici, one imaju vidljive znakove, slike na naslovnim stranam a i mi posve mirne duše kažemo ne samo da može jedan „odbor za čitaonice Hrvata" za k a t o l i k e takve sadržine knjige slati, nego dapače da i treba! I odbor ih šalje u posebnim pošiljkama, kako da se odmah vidi da je to vjersko poučna hrana za katolike. T e je posve korektno! Ali onda slijedi na pr. druga posebna pošiljka (s prvom zajedno) i u njoj razne zabavne knjige. Gore spomenuh, da kod pukovnija izprijeka u više slučajeva ima pridijeljeno i Bošnjaka i muslimana. A ovdje još napominjem, da ni sugragjani drugih vjera u našim pukovnijama nemaju posebnog odbora iz Bosne i Her­ cegovine za njihove čitaoce. Mi pak muslimani ne­ mamo pogotovo nikakve svoje institucije za opskibu muslimana-vojnika sa lektirom u duhu Islama ili bar zabavno poučnom, koja se nauci Islama ne protivi. Nemamo dapače „Enama" i si., da tako reknem •■mo­ litvenika, kakve vojna uprava svim vjerama nabavlja na svoj trošak, nemamo evidencije o potrebama knjiga, Strana 219. niti volje da do njih dogjemo — nemamo ništa. 1 čo­ vjek se int resira za knjige, pa kakve bile, jesu li samo pisane u razumljivom jeziku i pismu za narše ljude, bilo originali ili prevodi, pisane od Hrvata, Srba ili Japanaca ako hoćete — i izvlači polahko iz tog drugog paketa „Odbora za voj. Čitaonice Hrvata", neće Ii makar što bilo i za naše ljude naći: Ali, tu nikakve poznate knjige! Šta više i njihove vrste su ograničene, svega desetak vrsta. Uzmi od svake vrste onda po jednu i čitaj — što će reči, da pročitaš čitav sadržaj druge pošiljke. Najprije otvoriš jednu knjigu malog formata, koja je sada najviše raširena. Čini ti se, nazrio si je tu i tamo kod koga u torbaku, ko još dobro ni čitati ne umije ili gdje u bolnici kod koga. pod jastukom, on je uzeo od nekoga, dao mu je neko ili mu je došla odnekle do šaka, da ni sam on ne zna kako. Zove se: „Našim junacima na utjehu i pouku." Zamaman naslov. Svako se po pridonešenim žrtvama u ratu ćuti malim junakom i svojata, da taj naslov njega ide. Pa još: na utjehu i pouku, da zaboravi malo na svoje jade i nauči štogod, da dobije makar koju prak■ pouku u ishaviješćenu svoju glavu, odmah je otvai čita. U ruci su ti svezak 2., 3. i 4.; prvoga nema, ’aljda ie posve utrošen. Naslovi su članaka unutra posve nevini, kao: juriš, tvoja majka, ljubav u ratu i miru. zloća grijeha, nedužno progonjeni mir, — sve s eda iz- 2. sveska, pa iz 3. i 4. — ratne tegobe, U.vo' u bi'ci, ratni kruh, kako će još dugo trajati rat, krasan primjer svakome vojniku i td. Kamo vojnik koji ■ bi želio pročitati, šta pod tim naslovima piše?! Ali gle iznenagjenja! U jednom članku uplelo se malo kršćansko-katoličke nauke. Misliš u drugim nije i čitaš. Ali što dalje sve više, tako, da čovjek ni jednom stra­ nicom ne može koračiti dalje od raspela i Golgote, od Isusa Krista i svetih sakramenata, od sv. trojstva i crkvenih pričesti. Ne, veliš razočaran, te knjige nijesu za nas i odlažeš ih na stranu. Pri tom vidiš na njiho­ vim koricama upute o duhovnoj pričesti, pobožni uz­ dasi Kristu, zahvale presvetom imenu Isusovom i Ma­ rijinom, znak sv. križa, čin vjere, ufanja i ljubavi, savršeno pokajanje i predanje u volju Božiju — čitavi kršćanski naputci, kratko do ,,amena“, od kojih neki za 300 dana oprosta svaki put, neki 203 ili 100 dana, 50 dana, 7 godina i 7 četrdesetnica oprosta i td. Laćaš se druge knjige. Ta je sigurno za naše vojnike namijenjena. Zove se: „Ali-agino dijete \ roman iz hrv. prošlosti od S. T., Zagreb 1911. izdanje i tisak Antuna SchOlza. Krasna naslovna slika: kako dvoje mladih igraju u propanj i upoprijeko konje na livadi Ali nikakav historijski roman, nikakva tipičnost! U ovoj se priči opisuje pogranično čarkanje na Savi i ljubav muslimanske djevojke, Alijagina djeteta, s momkom kršćaninom iž sela iz prijeka. Na str. 22. priče meće se u usta muslimanki, da je učila poznavati kršćansk u vjeru „koja ne prezire tako ženu kao naša (islam ska)'- �1 Strana 220. ,BISER' Ja ovdje pišem usklik (!) Sakib efendija! Dalje: oso­ bito užasan neestetični opis nabijanja Pere na kolac s podrobnim opisima, kako ga „Tursi navlače na drvo’ i kosti mu p: čaju i t. d., koji je samo tendenciozan, što jedan musliman ne bi, protivno, nikada mogao na­ pisati. Istina, sjećam se iz „Taras Bulbe", kako i gla­ soviti Gogolj opisuje užasnu scenu, kad Poljaci sinu kozačkog hetmana — prije nego što ga usmrte pred skupom svijeta na prostranom trgu u Varšavi - raz­ bijaju maljevima kosti u nogu i u ruku i tada ovaj v ik n e : , gdje si oče, čuješ li ti sve ovo ?" Da, ali taj povik glas je trublje na osvetu ! Nu, kakvu bi osvetu htio na nama, sada, analogni anonimus Alijagina dje­ teta (i kakvu „Odbor za voj. čitaonice Hrvata14?) Za izmišljene čine, koji na koncu, ako su se pogibijom kojeg hršćanina na granici prije 400 godina i dogo­ dili kad, bili su sigurno samo represalije za »isječene lurke na buljuke!", ako je koji razbojnik ili uhoda (kao i Pero) uhvaćen. Ali piscu nije do toga stalo, on na str. 76. generalizira (govoreći za Alijagu): „Ta uvi­ jek je živio po Koranu i ubijao nevjernike". Bi li to moglo biti pravo — neka ovdje meće usklike ko hoće. Dalje u toj priči na str. 104 kaže Aga kršćaninu Kukiću iz Slavonije: „Zaboravi mnogo sam ti učinio, ali ti si mi vratio". Ali pisac nigdje ne opisuje, kakvim je grozotama Kukić Agi vraćao, nego na str. 118. po­ novno priča, kako Turci običavaju zabijati svojim žrt­ vama čavle pod nokte, derati im kožu s leg’ . i t. d. Nijesu ni ove knjige za nas iz „Odborove* pošiljke. Pogledajmo treću. Kozačka pripovijest ,,Skalozobu od Czajkowskog, Sisak 1904., tisak i naklada Janka Dujanka. Znamenit pisac, mora se pročitati. Ali, od svih njegovih djela, kao da je lučem izabrana ova mala pripovijest — proti Turcima. Sredovječnom mržnjom piše se u nj jj o Tur­ cima, što pogubiše nekolicinu kozaka, koji pogjoše da plijene u — Carigrad, i kao da im posječene glave šapću onda prema Ukrajini: Osveta, osveta! M akar i Czajkowski, ali ovo je u prvom redu nelogično. Ali hrvatski Odbor valjda m isli: ko će još od neukih či­ tatelja pitati da lije to još logično? Glavno je efekat! — Ne, ni ta knjiga nije za nas. Prihvati četvrtu knjigu „Katarina kraljica bosan­ ska" od Dr. Frana Biničkoga, nakladom Kaptola vrh­ bosanskoga, Sarajevo 1906. Ovu knjižicu u pjesmi na­ pisao je k 25-godišnjem bisk. jubileju nadbiskupa Stadlera — jedan d o k t o r u kojoj se baca anatemom na Turke, što osvojiše Klj č i Jajce i što se mnogi stanovnici Bosne isturčiše (Nota bene : bogumili), za koje ostavlja zadnja kraljica bosanska na samrti ovaj zavjet i poziv: „Teški teret Bosna će mi snosit, A1 će sili oholoj p rk o sit.------Bosno, draga hrvatska mi mati, Djeco mila... Bog vas blagoslovi, Pod Isusov križ vas opet vrati", Broj 13. j u Ovaj poziv „Odbor za voj. čitaonice Hrvata" nama sigurno ne upravlja, da ga mi čitamo, nego svojim hrvatskim vojnicima! Peta knjiga je kalendar „Danica" što je svake godine izdaje društvo sv. Jeronima u Zagrebu. Od Hartmana nema ni jednog kalendara. Ova „Danica za god. 1918." nema do duše u tekstu napadaja na nas ali naravno prema nakladniku sa sadržajem u katoličanskom duhu, kao što su „Posveta pojedinih mjeseci" (po vjerskom katekizmu). „E/angjelje u pojedinim mje­ secima", neke svetačke slike — i t. d. Šesta knjiga. Uzimaš je s velikom izvjedljivošću u ruke. Mnogo bi mogla pomoći, da se njom pomaže slijepcima kod očiju. To je slikovita „A. B. C. čitanka* od Franje Anderlića, Zagreb tisak i naklada Hartmana. Da, — ali kao obično i ovdje si se p re v a rio ! To je čitanka u obuci osnovana i izragjena potpuno na ,Očenašu" do Amena, tako, da, ko se hoće po toj sliko­ vitoj čitanci naučiti čitati i pisati, m ora megjutim na­ učiti htio ne htio i potpun „očenaš". Dakle Hrvati nemaju interkonfes onalne ni A. B. C. č ita n k e ; a ne znam imade li slikovitu i naša zem. vlada ? Sad uzimamo gusle. Sedma knjiga : „Krvava Kraiir 'li Turski pohod našim djedovima" od S. Kokana, Sisa 907, tisak Janka Dujaka. To su na narodnu pjevane esme. u kojim se na bezbroj mjesta ponavlja jedno te isto: kako Turci samo biju, pale, kolju i robe, i ;amo zla i grdila neturcima rade, a da se tim misli uo :e na muslimane, vidi se sa str. 13. gdje se navodi za turskog vojskovogju iz B osne: „Redom hara, tvrgjave osva.a, Baš po turski pravo* iznenada, Jer mu služi narod iz Pounja, Koji no se skoro poturčio". I dovikuje na strani 17.: „0 Turčine, koljeno nevjerno, Krajina te nikad ne vidjela, Paklene ti gusle zaigrale, Paklena ti vrata otvarale*. Turci su pjevaču samo nevjernici (koji ne održe zadane vjere), zulumćari, što svaka zla nanose svojom ljutom rukom dušmanima, pa i onda, kad se ni krivi ni dužni brane u Bosni od napadaja bandi preko jn e g je iz pri­ jeka, koje megjutim ne čine nikakva zla, kad idu u pohode Turcima, onako od ćejifa. Pa kad se Turci hoće i da uklone od takvih svagja, ni tada nijesu pjesniku pravi, nego uzmiču „pod okrilje cara sileuoga, dušmanina svieta kršćanskoga", str. 41. — Na str. 75. Paša savjetuje pred boj Agu: „Gledaj uvjek robit iznenada, Iznenada sve na brzu ruku; Spomeni se vjerna slugo moja, Što ne stoji u našem Koranu, A za tursku našu vjeru svetu". I Turci onda (str. 77.) sijeku, režu nožem, vade oči, nabadaju sitnu djecu na nož, nabijaju kmete na kolac �Broj 13. i 14 . j t d. — I to Kokanu sve stari pisci svjedoče (str 82.) i : „Historici slavni zapisaše, Jedan od njih Lopcšiću biše, Drugi od njih Krčelić se zvaše, Treći biše Valvasor latinac, A četvrti plemić Istvanfija,’ U no doba živući delija*. Tako Kokanova knjiga za široke slojeve dobija na koncu i važan povjesni pečat, da je to sve tako u istinu, koji onda sprijeda i „Odbor za vojn. čitaonice Hrvata" još i svojim službenim pečatom osvježava. — Ni ta knjiga, vidi se, nije namijenjena nama, nego na­ šoj braći po jeziku drugih vjera. Osma knjiga. Konačno jedna, makar jedina i za nas. Istina, velikog formata, golema i nespretna za pridržanje i nošenje uza se. Ali, makar i to. Naslov j e : „Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine*, sakupio fra M arjan, Šunjić, izdao Zbor franjevačkih bogoslova ,.Jukić“, Sarajevo 1915., tisak D. A. Rajona. Pisac nije nikakav jezuita, to je naš čovjek, fratar. Ali h o ćeš! I tu se razočaraš, kad vidiš da je tenden­ cija: ubijanje Turaka, što se upliću pred katolike život, robi ih i pali, — to nije ništa; dapače J u k ić ' nalazi i u hajdučkoj pjesmi ideal, kakav je na pr. na str. 244. „Pisma od Roše Harambaše", koji ide u Prolog planinu jedino da dočeka i ubije Gjuzelaru K. Kalajdžiju i to samo za to, da ih oplijeni. E na čast vam gospodo i takva literatura fakve knjige! To je tendenciozna lektira za spomenuti odbor da i u vrijeme zajedničke borbe izaziva svoje suvjerenike na Muslimane (iz Bosne i Hercegovine i u općt) da mrazi danas one, koji se jučer bratski razumješe, vidi se: jezuitski posao — ali mi ne zaboravljamo: pod biljegom hrvatstva 1 — zbog kojeg mi možemo mirne duše zapitati : a kamo vam vjeska kršćan­ ska snošljivost i naglašivana vjerska dogma: ljubi bližnjega? S druge strane, u podmetanju vjerske lektire u neizrazitom oblikli kao zabavno štivo i to zavjeno, a ne muški i otvoreno, mi vidimo poku­ šaje, koji druge vrijegjaju u njihovom vjerskom čuv­ stvu i osjećanju i protestiramo najsvečanije, da se takva proti muslimanima uperena lektira širi pod fir­ mom hrvatstva u isti mah, dok se s druge strane pravi u hrvatskoj javnosti težak moralni pritisak na nas, da mi moramo biti nacionalizirani i zamiješani megju Hrvate, jer navodno ne bismo našli nigdje onog poštovanja za sve naše svetinje, kao kod njih. Budite dosljedni gospodo, kad kažete da vjera i na­ rodnost ne stoje u savezu i pustite nas u mi r u! A Tebi Sakibe, ama ne dam vala ni ovolišne kvačice da zašaraš u džaba. Mahsusus seiam Ti šalje Tvoj »Hrvatski Panislamlsta«. Strana 221. ,BISER" Islamski svijet. Egipat i Brest-Litowsk. Egipatska naoiaonalna stranka upravila je mirov­ nom kangresu u Brest-Litovsku slijedeću spomenicu: Egipatsko je pitanje dovoljno poznato svim diplo­ matima. Povjesti se egipatske okupacije po Englezima još svatko dovoljno sjeća, tako da nije potrebito, da se na to' pobliže osvrćemo. Dovoljno je spomenuti, da je tada nacionalna stranka, koju su vodili oberst (pukov­ nik) Arabi i njegovi istomišljenici, težila za takim usta­ vom, kakav je dao kediv Tevfik i da je egipatski parlamenat radio na opće zadovoljstvo — s iznimkom nepri­ jatelja Egipta. Ovim se je potonjim prohtjelo za nil­ skom dblinom, čiji ih je položaj i bogatstvo na putu u Indiju zanosilo. Bilo im je trn u oku, da se je ova lijepa zemlja nalazila u razvitku svojih kulturnih i ekonom­ skih sila. Oni se dakle dignu, da siju razdor izmegju kediva i nacionalista te nacionalista i zastupnika vlas­ nika zadužnica, koji su sačinjavali zadužnu komisiju. Na koncu potpire preko svojih pomagača nemire u Alexandriji i bombardiraju ovaj cvjetući grad, kojeg 11. jula S? vojnički zaposjeđnu. Me; rutim je raspravljala u Carigradu internacio­ nalna t : erencija o uregjenju egipatskog pitanja. U istinu je imala samo svrhu, da zapriječi odašiljanje tur­ ske vojske i Egipat. Svršila se je u junu 1882. potpisom protokola, koji je poznat u diplomatskom svijetu kao ugovor odricanja (acte de desinteressement) od Tera­ pije. Prema ovome ugovoru obvezale su se potpisane sile — zajedno s Engleskom — da neće tražiti u Egiptu nikakvih posebnih prednosti. Ne obazirući se na ovi ugovor, koji je u neku ruku potvrdio i obnovio prijašnje ugovore, koji su odlučili 0 sudbini i ustavu modernog Egipta ugovorom od 1841. god., zaposjeđne Engleska, pošto je izazvala sjenovitu bitku od Tel el Kebira, na 14. septembra 1882. glavni grad Kairo. Preko svojih generala i ministara, iz­ javi Engleska, da zaposjednuće ima samo tu svrhu, da kazni ustašku vojsku i da uspostavi opet kediva Tevfika 1 da će trajati samo nekoliko sedmica, najviše pak) ne­ koliko mjeseci. Usprkos tih svečanih obećanja i dapače riječi kraljice Viktorije ostanu Englezi u Egiptu, umi­ ješaju se pod izlikom, da su oni pozvani, da zemlju re­ formiraju i njezinu budućnost osiguraju, u nutarnje prilike i pokažu se kao gospodari. Ovo protuzakonito stanje, koje je protuslovilo ugovorima, trajalo je do po­ četka ovoga rata; onda Engleska pogje korak dalje. Da Engleska učvrsti svoj položaj i da mu pribavi oprav­ danja, koje se temelji na brutalnoj sili, proglasi 19. de­ cembra 1914. svoj protektorat nad Egiptom. Ovog je dana počinila engleska vlada razbojničko djelo, pre­ kršaj riječi, krivu zakletvu s obzirom na sve ugovore, koji se odnose na Egipat, ona je sama smatrala svoj potpis »komadićem papira«, dok je u isto vrijeme bjes­ nila proti Njemačkoj, pošto ju je u Belgiji pretekla. �Strana 222. „BISER* Engleski se saveznici požure, da priznadu ovo no­ vo i najteže oskvrnuće egipatske slobode i postanu tako sukrivcima engleskih zločina, da time opravdaju svoja vlastita nasilja u Africi i Aziji. Ova si pohlepna četa dozvoljava najcmije zločine proti nacijama sa hiljadugodišnjom kulturom, poziva­ jući se na t. zv. megjunarodno pravo, kojeg bi trebalo zvati do rata samo evropskim pravom država, pošto se nije upotrebljavalo na izvanevropske nacije. Megjutim čitamo u zadnjim izjavama Bolševika s velikim veseljem, da priznaju pravo svim narodima u Evropi i izvan nje, da sami odluče o svojoj sudbini. To je korak pravdi, kao što je žele izvanevropski narodi. Ovaj novi primjer neće slijediti saveznici Rusije, koji se drže samo pojma 0 evropskoj slobodi. Imperijaliste i kapitaliste, koji žele izrabiti izvan­ evropska područja, neće da priznadu-velikim, bogatim 1 civilizovanim zemljama,* kao Indiji, Egiptu i drugim dijelovima sjeverne Afrike, ista prava, kao i Belgiji. Sr­ biji i Crnoj Gori. I pri tome na prmjer siromašno malo brdovito zemljište, Crna Gora, koja nema nikakove si are ili moderne kulture, jedva tolika, koliko samo jedan mali upravni kotar Egipta. Egipćani su sklopljena i jedinstvena nacija sa svim znakovima iste. I najoholniji dogm atkar mora priznati, da jedva ima na cijeloj zemaljskoj kugli koja zemlja, koja u ovome pogledu toliko ispimjuje cve uviete kao Egipat, gdje se nalazi s izuzetkom maie'sianjir od naj­ više 5% potpuna jedinstvenost jezika, vjere rase na temelju stare tradicionalne kulture. Egipatski spomenici, koji se dižu iz mraka predpovjesnih vremena i koji se mogu slijediti db pred 5000 godina pdje Tsata ^u. s.) govore o kulturi, koja je postigla visok stupanj sa­ vršenstva. Jedinstvenost i trajanje egipatske rase ne dadu se poreći, bez obzira na izvjesne krvne mješavine, koje su posljedicom neprijateljskih navala ili naseobina robova poslije pobjedonosnih bojeva. Pretežnija životna snaga egipatskog naroda usisala je poslije dvije ili tri generacije tugje elementć. Egipat­ ski je tip uvjek pobjedio; tugjih je elemenata brzo ne­ stalo. Svi se arheolozi i sami neučeni turiste dive izvan­ rednoj sličnosti današnjih egipatskih tipova sa figurama na starim egipatskim plosnatim reliefima. Drveni kip, koji je iskopan kod Sakkare, nazvali su Arapi usljed njegove sličnosti s načelnikom njihova sela »šeris el Beled-om«. Figura i načelnik nosili su jednako odijelo, kc;e je na prsima otvoreno i jednak štap u ruci. Ne samo da su se tugji elementi fizički pretopili sa stanov­ nicima nilske zemlje, nego i duševno postanu Egdpčanima, zaborave dapače svoj prvobitni jezik i razviju se kao pravi patriote i oduševljeni nacionaliste. Veliki je dio članova našega upravnog odbora turskog, zirkasij?kog i k u d sk o g parijekla. jedinstvenost je jezika temelj nacionalne jedinstve- — •’osti. >« islamskog osvojenja Egipta prije 13 stoljeća nadomjestio je arapski jezik faraonski. 1 santi kršćanski urođenici govore samo arapski, izuzevši koptski, koji se još samo u crkvi upotrebljuje. Vjerska jedinstvenost, koja je skoro potpuna, ,prj. donosi tonie, da se zajedništvo osjećaja i ideala učvrš' čuje. Ništa manje nego 94% stanovništva su sunitski muslimani, a ostatak čime pravoslavni, protestantski i katolički kršćani ili Židovi. I Što se tiče kulture, to Egipat ne zaostaje ni za ko­ jom drugom zemljom. Njegova se povjest kulture može podijeliti u dva različita odjela: U faraonsku ili precj. islamsku i arapsku ili tačnije, islamsku periodu. Njegovi spomenici svjedoče o kulturnom stanju Egiipta iz naj­ starije. periode, ovjekovječena mu je povjest na kamenima, koje je odolijevala svim nastojanjima zločeste ruke smotke papirusa, koje su nagjene u grobovima, sačinja­ vaju najstariji nacionalni arhiv svijeta. Veliki uspjeh, kojeg je Egipat učinio .pod vodstvom Islama, dokazuju džamije, grobovi halifa, znanstveno i literarno blago u nacionalnoj biblioteci i na univezi od Azhara, koja je osnovana pred hiljadu godina r koja ’oš i danas sačinjava ročište muslimanske intelektualne deži; prema zadnjem popisu pohagjalo ju je 14.000 gja -jb ne se dakle tvrditi, da danas Egipat u sebi u.. -.ax ao što je udruživao i u cijeloj svojoj hiljadu gi ’išn povjesti sve znakove, koji pripadaju jednoj tai l© / iiačenoj naciji. egipatskim je pitanjem usko skopčano i potanje S' jkcg kanala, njegova prava, neutralnost i slobodan prolaz za sve lagje svake nacije, bez razlike, bilo to u ratu ili miru. Doklegođ Engleska ili koja druga sila drži zaposjednutom nilsku deltu, dotle će biti ova neu­ tralnost uvjek iluzorna. Za to nam pruža sadašnji rat primjer. Neutralnost je Sueskog kanala već od 1885. megjunarodnim ugovorom od sila priznat i zajamčen. Ovaj je ugovor sklopljen god. 1882. nakon povrede neu­ tralnosti kanala od Engleske prigodom njezine egipat­ ske expediđje, koja se je dogodila usprkos fr?moeskog opiranja i usprkos obećanja, kojeg je dao Lesseps Arabi paši, da će Francuska zabraniti njegovo zaposjednuće po Engleskoj i silom. Arabi, koji se je oslonio na ove riječi Francuske, stajao je na tome, da kanal zatvori i da poduzme obrambene mjere. Engleska istupi, zaposjedne kanal, pane egipatskoj vojsci u zalegje i umaršira u Egipat nakon tobožnje bitke kod Tel el Kebira (12. do 13. septembra 1882,). 1 usprkos novo sklopljenog ugovora od 1885. zaposjedne Engleska kanal od početka ovoga rata po drugi put, dapače prije, nego se Turska uplete u rat. Sada, gdje pitanje slobodnog mora i morskih tjesnaca u ratu i miru sačinjava dio program a kongresa, slo­ bodni smo, da svratimo pozornost njegovih članova na slijedeću tačku: • �Broj 13. i 14. „BISER" Neutralnost Egipta ne može se prije smatrati pra­ vom, prije nego se ne oslobodi od engleske okupacije i preda sam sebi, t. j. prije nego se ne uspostaivi stanje pred 1882. Sve bi sile morale Egipat'ovlastiti, da stra­ ćari nad ovim prolazom, kojeg bi trebalo na izvjesni način internacionaliziirati. Tako bi se susretali interesi s Egiptom svih nacija u ovome prolazu, čime bi se njegovo oslobogjenje osiguralo. Egipat bi mogao dapače dalje ići i __ ako mu pravo vlasništva na kanal opet pane nakon što isteče koncesija sadašnjega društva toga se odreći, da stvo­ ri iz njega kakvo -vrelo prihoda i da se zadovolji sa kakvom malom pristojbom za uzdržavanje kanala. Ti­ me bi Egipat izgubio godišnje barem 200 milijuna fra­ naka, alii bi rado pridonio ovu žrtvu u korist internacio­ nalne -trgovine i kao otkup svoje slobode. To nije ni­ kakva nova ideja. Dokazana je već na sjednici u Parizu 13. juna 1008. u salle de l’alliance francaise pod pred­ sjedanjem Louis Herbette-a, bivšega francuskog mini­ stra i ponovljena u Lyonu 18. istoga mjeseca. Ovu je ideju toplo pozdravila nacionalno-egipatska štampa. Na možebitnu primjedbu, da ovaj termin još daleko u budućnosti leži i da bi pomorska trgovina iz ove slobode još prije cr-pla korist, može se odgovorili, da bi se m oglo lako pomoći, kad bi se otkupila prava sadanjeg društva. Egipat bi bio još priprava^, da pre­ uzme na se neki dio otkupnine. Egipćani se uabi sustezali od nikakvih žrtava za oslobogjenje svoie dorr ne i za osiguranje njezine neovisnosti. Tvrdi se, da se egipatski narod nije odupiiao Eng­ leskoj, iz čega hoće da zaključe, da se Egipćani dobro osjećaju pod engleskom vladom. Činjenice stoje u strašnom protuslovlju. Nek se pomisli samo na oba atentata, koji su počinjeni u kratkom roku od tri mje­ seca na Husein Kja-milu, onda na atentat proti ministra vakufskih dobara. Ovo su bili prvi koraci za izvedenje urote, koja je smjerala na to, da se ubiju svi ministri, koji su bili primili engleski protektorat. Pred engleskim ratnim sud'om priznaju to urotnici bez ikakva straha. Na drugom mjestu spominjemo pobunu rezervista, koji su se ustručavali, da stupe proti turskoj vojsci i priredili burne demonstracije pred Abdin-palačom, gdje ih Eng­ lezi dočekaju s vatrom iz mašinskih pušaka. Rezervista pak postignu svrhu, budući da su se trupe raspustile. Dalje treba istaknuti, da se je većina trupa priključilo engleskim neprijateljima u potpunoj opremi, koje su bile poslate ‘proti Senusima na zapad i Turcima na istok, tako da se nalazi veliki broj Egipćana megju čas­ nicima vojske Senusija. Najposlije naglašujemo, da je Paicat, sin šejh Huseina od Meke dao objesiti osam egi­ patskih časnika jedne baterije, koje su Englezi biti po­ slali u Hedžas, pošto su se ustručavali, da pucaju na turske trupe. Nadalje primjećujemo, da se nalaze svi vogje i ugledniji članovi nacionalne stranke u zaitočenju i da su svi mladi ljudi, kojima je možda bilo moguće, Strana 223. da dignu kakav ustanak, ili u Malti ili u zatvorenim koncentracionim logorima internirani. Šta se može više tražiti od jednog razoružanog naroda osim pasivnog otpora i pojedinih činova, kao što su ovi spomenuti? Kad bi bili Egipćani zadovoljni sa engleskim gaspodstvom, onda bi mogli Englezima lako dati milijun voj­ nika. Egipat traži svoje naravno pravo samoodluke, pra­ vo, koje priznaju sve sile i Haški kongres i o kojem tvrde Englezi i njihovi saveznici, da ratuju za obranu toga prava. Egipat traži ovo pravo tmi više, pošto ga je imao još prije engleskoga zaposjednuća. Vladao je sam sobom ministarstvom, koje je bilo odgovorno par­ lamentu, izabranom od naroda. Bio je na putu naj­ boljeg napretka, kojeg je dao Muhammed Alija za vri­ jeme prvog četvrta zadnjega stoljeća, pa da Engleska nije smetala uzdizanje, stajao bi danas Egipat u istinu na čelu zemalja bližega istoka. Povjest naše domovine, lijepe i orijaške umjetnane faraonskog doba i arapske kulture dokazuju, da zna­ nost i umjetnost ipiadu Egipčanima mnogo da zahvale. Egipat je bio vogja i učitelj stare Grčke, koju Evropa Strje kao mater savremene kulture. Ako je Grčka mati, uiida Egipat baba ove kulture, u čijim su univerzama učenjaci mudraci grčki svršavali svoje nauke. Pa kad bi moga- ižtvati moderni Egipat svoju slobodu, onda bi bez sumnje dokazao, da još uvjek ima svojstva svo­ jih p: ;'gja i da je vrijedan graditelj piramida, hramova i kral sk» grobova. Egipat ne boluje na umišljenju teritorijalne -noći, niti li posiže za proširenjem granica, koje su mu od prirode povučene. Nema častohleplja prettt vam, nego traži jednostavno pravo, da slobodno živi, da se mirno razvija i da postigne mjesto na suncu, kojeg zaslužuje. Egipat traži od poslanika u Brest-Litowsku, da mu prizna-du pravo, da sam odluči o svojoj sudbini, o svome položaju i o osobitom svojstvu svojih stanov­ nika, da sami urede vladajuću formu, bilo narodnim glasanjem bilo u slobodnoj biranoj konstitutionirajućoj skupštini. Da bi se pak pouzdanje u ove izbore zagarantovalo, neophodno je potrebno, da engleska vojska i engleski činovnici isprazne zemlju. Biti bi šta više i za to, da se spomenuti postupak provede pod nadzorom jedne neutralne komisije. Osvjedočeni o veličini naše stvari i puni nade u budućnost, podastiremo visokoj skupštini ovu spome­ nicu, da dogjemo do prava. S njemačkog: S. b. HL Kulturne bilješke. Džamija u Beču. Odavna se govori o ovoj usta­ novi, kojom bi Beč i Austrija imali dokumentirati svoju toleranciju i pokazati, da cijene usluge i žrtve, što ih �Strana. 224. Broj n . J _ u ,BISCR“ mi muslimani doprinesosmo u ovom nečuvenom ratu i krvarenju. Nikad nam nije došlo ni na kraj pameti, da bi se u tu svrhu i od nas mogli tražiti kakvi prilozi i doprinosi. ' Megjutim smo obaviješteni, da stvar ide drugim tokom ,i da se sprema akcija za sakupljanje i u Bosni i Hercegovini. Držimo da bi se ovoj akciji trebalo predusresti i Bijelom Beču za vremena staviti primjedbu, da za svoje ogledalo ne treba tražiti ni našeg ukrasa, a kamo ii još i — materijal. Jer ako džamija treba vojsci, nek je pravi vojska; ako treba kao dokumenat za kulturnost Beča, nek je pravi Beč. Mi imamo prečih po­ treba i sad nam nije do ovakiih parada. Organizacija mualhma primiče se svom ostvarenju i osobito nas veseli, da je ovo nastojanje urodilo želje­ nim plodom. Iz predstavke, što je štampana u prošlom broju našeg lista-jasno se vidi, da su muallimi jako za­ postavljeni, pa stoga pozdravljamo njihovu organiza­ ciju uz toplu želju, da nadležni organi pokažu susret­ ljivosti, koju su muallimi u svakom pogledu zaslužili! Radi bolje informacije prenosimo i poziv osnivačkog odbora, koji gasi: D r a g i k o l e g a ! — Božijom pomoći uspjelo nam je dobiti dozvolu, da održim o sastanak u Sarajevu i da izaberemo stalni akcioni odbor. Stoga ćemo se sastati ovdje u Sarajevu u subotu dne 24. augusta o. g. i donijeti zaključke o našem budućem racu i dje’ovanju. Muftijski tajnici vele da su zapostavljeni kao i niu allimi, pa se i oni tuže. Čudnovato! Z ar nema nikoje* staleža u službi naše autonomne vak. mear. uprave, da se ne tuži i n a jadikuje? Mi se tom ni,jesmo na,din ] sa sućuti prenosimo dopis jednog tajnika, iako ga nije htio direktno poslati. Dopis glasi: Šta je s nama tajnicima muftijskih ureda? Već su se navršile četiri godine od kako su imeno. vane autonomne muftije i s njima tajnici. U autooiom. nom statutu nema ništa precizna o pravu i dužnosti tajnika, nego što se iz same te riječi razumije, a to je da pišu i vode kancelarijske poslove. Kakva imadu prava i kome su podvrženi u disciplinarnom pogledu kada i zašto se mogu kazniti, ukoriti i otpustiti od slu­ žbe, to nigdje ne stoji.. Prama tome izgleda, da su pre. pušteni milosti i nemilosti muftija. Ovaj nesregjeni odnošaj teško se osjeća, pa se od­ lučili, da upozorim kako odlučujuće faktore, tako i lege na ovu anom aliju, da se za vremena pobrinu, od­ nosno pobrinemo sami za uregjenje svog pravnoga položaja. Dalo bi se m nogo štošta pisati o jadima našim u pogledu ovog stanja, ali to ovaj put ne ću. činiti, nego konstatirati, da je jedan kolega stradao, a da nije po na protiv njega ni disciplinarna istraga, niti je pctzv ia očitovanje i samoobranu. Ovaj fakat dovol-.jj. , d i nas osvijesti, da tražim o sregjenje svog prav7 po žsja, da ne čekamo, dok se nagomila sva sila Pošto je u sadašnje doba teško doći i. »cito iz ŽI Vcl. udaljenijih krajeva, naše je mišljenje, da oi bilo dovolj­ N s je muftijskih tajnika svega šest, i tako malo no, kad bi iz sakoga kotara došao po jedan opuno­ moćeni delegat, a iz mjesta, koja sh na željezničkoj b r .a ne bismo mogli emrgički zastupati i braniti svoje »uterese. Stega bi - - po mome mišljenju bilo sho pruzi, moglo bi doći i po više izaslanika. Ako je kojem kotaru nemoguće izaslati svojeg izaslanika radi poseb­ dno, da se i mi priključimo budućoj mu Timskoj or­ nih prilika, ili prevelikih troškova, onda neka muallimi ganizaciji i s njima zajedno tr.ž'n .o i štitimo svoja za­ dotičnog kotara održe zdogovor i opunomoće delegata jednička prava. Ma da s;;da đe facto nijesmo muallimiJ i ma da s iz bližeg kotara ili kojeg člana osnivačkog odbra (ili plaćom nijesmo na istome stepenu kao muallimi, no odbor kao cjelinu.) No svakako je nužno, da se o opunomoćenju oba­ ipak smo u pravnom pogledu na dlaku isto što i imiallimi. Mi smo čak i bivši muaUjmi, p:k jednako osje­ vijesti i ovaj odbor radi ravnan ja. Na sastanku će se pretresati naše materijalno sta­ ćamo bijednost položaja, kako svoga tako i njihovoga. nje, te potrebe pragmatike i mirovinskog štatuta. Upo- Pa mislim, da bismo se mogli dobrano megjusobno zorujemo, Vas na spomenicu, koju smo štampali u 11. potpomagati. S ovim predlogom usmjelih s. izaći pred javnost, i 12. broju -Bisera« i ujedno Vas obavješćujemo, da je nužno uplatiti članarinu, je bi po našem mišljenju na Vama je gospodo kolege, da o ovome ozbiljno pro­ trebalo odmah pokrenuti društveni organ. mislite, pa da se. ovo naše neizvjesno stanje uredi, ako ne ćemo, da pred svakim oštrim pogledom muftija stre­ Ovo .je naše mišljenje, a stvar je svakoga pojedinca da svom delegatu dadne’uputu i kaže mu svoje mišlje­ pimo, bojeći se upropašćanja svojega. Treba j.dnom, da nje. To je nužno radi toga, da se mogne u predstavci se uredi, šta smo mi dužni prema muftiji, i kakva pra­ na vakufski sabor i ulema-medžlis zastupati mišljenje va imaderno prema istome i da konačno prestane »mi­ svih nas i da zaključci sarajevskoga sastanka budu što lost«, jer nijesmo muhtadž milostinji. Hoćemo, da nam jači i snažniji. Dobro se /dogovorite, pa nek Vam de­ se dadu i opredijele granice, pa nek je »Bogu Božije, a legati budnu pravi odraz mišljenja ,i zahtjeva. Radi se caru carevo«. tajnik. o našem opstanku. Vesselam! Uregjuje: uz redakcioni odbor odgovorni urednik: M uhamed Bekir Kalajdžić � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9151dc4c2a2e541e5c8003ae1916553d.pdf 936f3238316b04da867dc28d3cd900e4 PDF Text Text BROJ_15- ' '6„ B I Š E R “ izlazi dva puta mjesečno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 2 4 '". za učitelje (mualime j siromašne učenike'talebu) j vojnike bez sarže K 16 — . Mualimi i đaci koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. Lift ce šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pretplatu GODINA 111. BISER LIST Zft SIRENJE 1SLHMSKE PROSVJETE. in n em el-m u m in u n e icbvetun! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. r - - = Neplaćena se pisma ne primaju. — ■ Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod ls.-h. poit. Šte­ dionice u Sarajevu br. 406S. E t - I s l a m u j a l u ve ta j u l a a l e j b i l PLATIVO 1 UTUŽ1VO U M o sta ru Sve ito se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „BISER*- Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. 23. ševvala i 7. zilkide 1336. MOSTAR Dželal Nuri: Panislamizam. Islam u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. S turskog prevodi: Salih Bakamović. , (Nastavak-) Muslimani u sadašnjosti A r a p i, Sjeverna Afrika ili kako je drugačije zovu H Ja Afrika, sačinjava jednu istorodnu cjelinu. Ovaj se pre­ djel sastoji od Ciremaike (Beingazije) Tripolisa, Tunisa, Algerije i Marokka. I nažalost danas se nalazi pod gos­ podstvom Latina. Tako danas sačinjavaju Bemgazija i Tripolis talijansku koloniju Libiju, Tunis francuski pro­ tektorat Tunisiju, Džezafr, iste države koloniju Algeriju, Fas takogjer ove diržave protežiranu limperijiu Marokko. Sjeverni dio Marokka je, kako je poznato, zona španjol­ skog upliva. Osim ovoga Španjolska odavno drži u po­ sjedu na sjeveru Meliilu, Ceuptu i još jednu dvije točke. Od kršćana ima u Sjevernoj Africi nešto Francuza, od ovih malo više Malteza i Talijana, te nekoliko Španjolaca. U Aligeriji nastanjenih Španjolaca i Francuza je i jezik donekle pokvaren, tako da je postalo jedno sasma drugo narječje. Nezafroravimo da u ovim krajevima ima nešto i Židova. Megji; Arapima je najmarljiviji, najradniji i najsposobniji elemenat Turci, koji su potomci starih vogja i pobjedilaca. Dakle u Sjevernoj Africi Turci i danas zauzimlju najbolji položaj. Ovi se, zato što su Turci, u cijeloj Africi smatraju plemićima. Oni se lako poznaju p o njihovim imenima i fizionomijama. Ali žalibože svoj su jezik zaboravili. U cijeloj Sjevernoj Africi Turci su priznati kao jedan najplemenitiji narod. Oni su svi turkofili. Sultana svi poštivaju. U Tunisu se uči i »hutba« (propovjed, savjet) na sultanovo ime. U Algeriji, na ža­ lost, ov o francuska vlada nedozvoljava. U Marokku psk Idrisovaići pretendiraju na Hilafet. Premda su Mavri (Magribi — zapadni Arap) sunitske sljedbe, ipak nepriznaju osmanskog Iiilafeta. 1. i 15. augusta 1918. Jedan je dio Muslimana berberskog porijekla. Fran­ cuzi da zavade Berberce i Arape žele osnovati jedan novi berberski jezik i berbersku narodnost. Berberci su se prije mnogo stoljeća pomiješali sa Arapima i sa njima sačinjavaju jedan jedinstveni narod. Ova je intriga Francuske, a osobito njezina želja da marokanskog sul­ tana pokaže Halifom, sa našeg stanovišta veoma važna. Na otoku Gjerbi i na nekim dijelovima Afrike ima nešto i Rafizija. Ali razlika sa ovim nije toliko važna. Razni dervižki redovi kao Kađdirije, Senusije, Šazilije, Tegjanije i još sedamdeset nekakvih redova u Africi imaju vrlo važne položaje. Narod jako štuje ove redove. Cijela Saliara, Sudan, Ekvator, obale Atlanskog Oceana i Mračna Afrika u rukama su »Murabita«. Afrikanci, pri­ je svega ove poznaju. Od ovih je jedan dio pod zaštitom kršćanskih država, a drugi je opet dio izložen njihoviu neprijateljtvu. Osobito u južno-afričkoj francuskoj ko­ loniji, Murabiti se po- zakonu za skitnice odmah za­ tvaraju. Senusije, koji imaju nekoliko milijuna podanika u Sahari, Fezzanu i Sudanu na svoj liniji, posjeduju svoja središta, postaje i činovnike. Ovi redovi (tarikat) imaju vamredmo veliku važnost sa gledišta panislamskog, zato je ozbiljno željeti, da se njima uredno vlada. Tunis je najnapredniji i najčistiji kraj Sjeverne Af­ rike. Tunisom Francuzi tako silnilčki vladaju, đa se ov o niemože usporediti ni sa engleskom vladom u Egiptu. Jedino su Arapi koji plaćaju porez, rade i robuju.Tuniški beg i njegova dinastija nemaju nikakve važnosti. U ovoj se knježevini može nad nebrojeno primjera o po­ litičkim i financijalnim nepravdama. I to nam je naglasiti, da je francuska uprava pram engleskoj št više i prama ruskoj mnogo okrutnija. Francuzi smatraju urogjenički narod jednom životinjom, koju je dozvoljeno zlostavljati. Francuzi nijesu nikakvi kolonizatori. (O vo ćemo na niže opširno prikazati). Nemoguće je opisati sve moguće pod­ losti divljaštva i nasilja, koje čini Francuska u svojim is­ lamskim kolonijama. Francuzi, koji su u Francuskoj to­ liki ljubitelji slobode i jednakosti, koji su revolucijom od god. 1789. proglasili prinripe slobode i ustavnosti, iz­ �Strana 226, „BISER* van su Evrope, na žalost, prosti trgovci robova. Djela, koja se u Francuskoj smatraju sramotom, na vani su vr­ line. Arapsko je rodoljublje jedan zločin. Njihovi vjer­ ski i nacionalni osjećaji sačinjavaju ustanak i bunu. Ne samo da oni nemaju političkih prava, nego suviše nemaju niti životnih i gragjanskih prava. Njihovi' se posjedi uvjek otijnlju. Oni od gospodara postaju slugama. Sudovi i zakoni su različiti, koji sude Muslimanima i kršćanima. Muslimani nemaju prava ni na općinske izbore. Algerija je više z ’ostavljena od Tuirfsa: njezino je ovo stanje zlo­ stavljanja m nogo sitarije. U francuskim kolonijama i Maltezi i Talijani stoje nad! Muslimanima. Dok se u Algeriji (ne u Tunisu) i Židovima daje pravo francustva, Musli­ mani se uvijek ponižuju i zlostavljaju. Kod Francuske je pravilo Muslimane neprestano progoniti prema Sahari. Kada Francuzi brane svoju do­ movinu i Alzasani potkazuju osjećaje francustva ovi se njihov postupak smatra kao iz plemenitosti i hrabrosti. Ah bijedni Muslimani ako i najmanje pokažu domoljub­ lja, odmah se smatraju divljim i barbarima. Čudnovato je, da je ona Francuska, koja je za osJobogjenje Amerike krv prolivala i svoje najsposobnije vojskovogj1 kao iRochambaud-a i Lafayette-a tamo slala, ona Francuska, koja je prekinula sa kleriklčima u Africi je pristaša desr potizma i tiranije, te jedna fanatična i tiranska Francuska; ova Francuska nema nikakve veze sa starom liberalnom i plemenitom Francuskom. Zaista je za Republiku koloni­ jalna politika jedna velika sramota. Tuniski su Muslimani,.isto kao i algirski ljudi od karaktera. Novi se naraštaj vrlo lijepo odgaja. Samo je u Algeriji velikaša malo, u Tunisu ih je razmjerno više. Kardinal Lavigery je s namjerom, da u tim krajevima pro­ širi kršćanstvo, pokušao odgajati islamsku siročad: Ah ovi su pokušaji urodili groznim neuspjehom. Ovaki i ovima slični primjeri nam pokazuju, da je kod musliman­ skih naroda u Sjevernoj Africi ljubav i privrženost za vjeru veoma velika. Ovaj je narod vrlo darovit, pošten, stalan i hrabar. Turska i berberska krv pomiješala se je u Arape i od te je smjese postalo jedno izvrsno pleme. Francuskoj ne dotječe stanovništva i za to ne može da šalje naseljenika u Afriku. A budući ovi krajevi pripa­ daju Francuskoj, ni talijanski iseljenici ne mogu tamo, kao prije, lahko ulaziti. Držim, da će se u budućnosti mu­ slimansko stanovništvo u Algeriji, Tunisu i Marokku jako povećati i da će broj i razmjer kršćana veoma pasti. Tamošnji muslimani shvaćaju evroi)skjii kulturu polako a na vrlo temeljiti način. I kod njih se sve to više ragjaju misli za primanje te kulture. Dakle ne ćemo se prevariti ako pretpostavimo da će se u skoroj budućnosti zajedno sa Egiptom od omanskc obale do obala Atlanskog Oce­ ana, osnovati jedna islamska država istog roda, plemena i jezika. Marokko je jedna nazadujuča zemlja, ali ima dobru budućnost. Francuska će dosta muke potegnuti dok ovu imperiju de facto osvoji. Budimo tvrdo uvjereni, da će se zb og toga pojaviti neki prevrati, koji će prouzrokovati Broj 15- j j b probugjenje svijesti i potpunu emancipaciju ovih naroda Neki narodi bolje razumijevaju svoju hitnost i narod" nost kada dopadnu strane uprave i tugjinskog jarma Poljska je prije diobe bila izložena nutarnjim buinama Ona je tek nakon ovoga razumila svoju narodnost i po’ čela ostvarivati svoje nacionalno jedinstvo. Prije francuske okupacije i Arapi su bili u ovom stanju. Oni su se počeli osvješčivati kada su iz bližega vidjeli francusko nasiljie i kada su razumjeli sa kakvim su ih.sredstvima, metodama i spravama Francuzi pobijedili. I Marokko će bez dvoj­ be, pokoravajući se ovome zakonu, postati čovjekom. Primoranjem Engleske, da okolinu Gibraltara (Džebel et-Taraka) ne utvrgjuje, Evropa je dala španjolskoj u za­ štitu dio Marokka — zove se Rif i sačinjava otprilike de­ seti dio cijelog Marokka — na Sredozemnom Moru. Tanger je izvan ovoga i staviće se u stanje interna­ cionalne varoši, ata može ova država ovdje učiniti? Na ovo možemo bez oklijevanja odgovoriti sa jedno ništa. Španjolska je sama nužna pomoći. Marokka se od nje ne boji, a ni cijeli Islam ne treba se s te strane plašiti, što se tiče Italije, ona je vrlo plašljiva i neće smjeti u Tripolisu Muslimane zlostavljati. Samo budući da iima m nogo sta^vnlštva, ozbiljno se je bojati da kršćani u ovoj važnoj p jini ne budu sačinjavali jedan m nogobrojni elemenai. ’an je od uzroka talijanske invazije u Tripolisu zagospodovati bombanskim zaljevom. Ako se ovaj za­ ljev uivrdi kao Malta, Gibraltar, Toulon i Biserta za Ita­ liju ce se osjegurati ravnoteža na Sredozemnom Moru; t.« jest Indija će se ubrajati megju velevlasti. Na jugu Sjeverne Afrike u Sahari, Sudanu, Zapadnoj i Centralnoj Africi Islam se širi munjevitom brzinom megju Crncima. Doći će jedan dan kada* će svi afrikanski Cinci postati Muslimani. Napredovanje i širenje Islama u Africi nemože zaustaviti niti kršćansko svojstvo evropskih država, niti njihove metode i običaji. Kada jedan divlji Crnac od idolopoklonaca pregje na Islam sebe smatra čovjekom, gospodinom i plemićem. Bez miisionera, novca i žrtava islamska se vjera u Africi širi mirakulozoo. Jslam sam od sebe pravi u Africi i Aziji što sa toliko žrtava i troškova ne mogu da postignu ^katolički, protnstanski i ruski misioneri. Islamska religija ovim narodima vrlo odgovara. Sve se ljudske nužde sa Islamom daju ispuniti. Sa prela­ tom na Islam, novi se sljedbenici smatraju novorogjenim članovima jedne ogromne zajednice i posjednicima vječi­ tog blaženstva, u čemu se nimalo ne varaju. Svjetlo Is­ lama crnu Afriku rasvjetljuje. Ovi milijoni divljaka pri­ lazom na Islam postaju kulturni. U ovom dvadesetom vijeku kršćanske’ ere niveau se čovječanstva 'uzvisuje po­ moću Islama. O vo tvrdimo liberalno i potpunom ođvažnošću, ne podavnjući se nrkakovim nacionalnim i vjer­ skim osjećajima. A tvrdo vjerujemo, da će nam o v o po­ tvrditi i evropski veliki učenjaci, koji se zanimaju azijskim i cafričkim pitanjma. Budućnost je Afrke islamska. I Abesinija će u bu­ dućnosti zaroniti u ocean Islama. Negius će možda svoje afričko Carstvo moći ostvariti zajedno i sporazumno sa Islamom. �ftroi 15. i 16. ,BISER* Sve su afričke obale pod islamskim uplivom. U Abesiniji su glavni trgovci i industrijalci sami Muslimani. Važna su središta Islama talijanska Crvena kolonija* (Golomia Eritrea), paralelno Bab-ebMandebu, francuski Djibouti i Obok, onda Berbera, sva tri SomaManda (francuski, talijanski i engleski) te Zengebar i Dar-Esselam. Unutrašnjost talijanskog Somalilanda, danas je u posjedu Šejha Vedada i Talijani nijesu nikada mogli ta­ mo prodrijeti. Sudan je jedna nesreća po Englesku. Takogjer su Evropejci i u nutarnjoj Africi na groznim patnjama. En­ gleska;'da bi mogla nadoknaditi predpostavljeni gubitak Indije, nastoji, da spajanjem Kaira sa Rtom Dobre Nade napravi jednu ogromnu koloniju. Istina, izuzevši Kongo predjel megju ove dvije tačke stoji pod zaštatom En­ gleske. Ali mi se ne nadamo da će se ova nova Indija roditi. Držimo da je engLski narod počeo salaziti sa kul­ minacije svoga savršenstva. Engleska više nema snage ni jakosti da ovo ostvari. Takogjer i Francuzi nastoje da od Sredozemnog Mora do Guineanskog zaljeva naprave jednu veliku In­ dija. Žalibože! Francuzi su u ovome vrlo zadocnili! U vremenu kada se njezin evropski posjed (Pariz, Champagne, Cote d'Azur) kolonizira od strane Nijemaca, ne sliči li kolonizacija Sahare po Francuskoj sanja ujama im­ peratora Satiare Njegova Veličanstva Jaques Lebaudy-a I. Što se tiče njemačkog prodiranja od njega se je ozl Ijno bojati. Jerbo je ovaj narod istom stupio u doba evolucije i gdje dogje lijepo se smjesti. Belgijske, a mož­ da i francuske kolonije će jednim danom — kao što se je dao Kamerunu jedan dio Konga — preći pod njemačko gospodstvo. Arapi su se put m, trgovine nastanili i na obale os­ manskog i bengalskog zaljeva, na otok Ceylon i Sundajski Arhipelag. Tćkogjer Arapa ima i na obalama Kine i Indije. Na ovim mjestima Arapi sačinjavaju jedan odlič­ ni elemenat. Ali ni jedan od ovih nabrojenih krajeva Arapi nijesu poplavili. Njihove zajednice, koje su ovuda osnovali sliče starogrčkim kolonijama u Starom Vijeku. Ove arapske kolonije imaju veliku važnost sa islam­ skog gledišfa. Sama se vj ra islamska u ovim krajevima preko njih širi. Tako se tamo upotrebljava rrabski jezik. Arapi su zapravo saobraćajna pruga ’zmegju kolijevke Islama i drugih krajeva. Ovih je Arapa absolutna većma trgovačkog staleža. Isto tako na svakoj tački Mtačne Af­ rike, u Fezzanu, Sahari, Sudanu* Egipatskom Sudanu, u Sjevernoj i Južnoj Americi ima Arapa. U unutrašnjost: Afrike najviše se nailazi na crnačke grupe Arapa, koji nikako ne napuštaju Svoje narodnosti i svoga jezika. Eto to je sadanje stanje Arapa. Mislimo da u ovom poglav­ lju nismo napisali ni hiljaditi dio od onoga što bi trebalo napisati o Arapima, Africi i Zapadnoj Aizji. Neka učenjaci izvole nadopuniti ovaj naš nedostatak. (Nasitaviće se.) m štrana 227. Šemsudin SaraJHć: B u tte r . Treba vremena, dok se čovjek prilagodi životu svoje okolice, u koju nenadano zapane. Ne može sve preko dan uočili, ne može se slaviti odmah u tok običaja i kretanja novog svijeta, koji ga okružuje. Nije to ka© sjesti u željeznicu i v o z i-------- kao što je sa mnom bilo 'kroz dvadeset i četiri sala: hajde u vojsku! I to da je gdje blizu Bosne, gdje se još čuje naša pjesma i naša riječ — jok — n eg o‘ti je poći preko sve magjarske nizi­ ne i zavrsli se negdje megju brda na istoku monarhije. Pa još spletenih nogu i ruku — niti znadijah magjarski ni njemački, niti imam druga u putu. N ego sam. Ruku u novčanik, pa skupo plaćaj to neznanje jezika, što se ,pri­ je nije dostiglo naučiti. Nu kako već bilo, ja sam se iza prvih muka od puta i traženja stana zavalio jedne noći, da se dobro ispavam i da odahnem dušom. I sjutradan sam se jedva iza deset sati našao u kafani, da se okrijepim. Umlaćio se od slatkog sna, treba kahvu popila, a i izgladnio, pa kod narutbc velim: makar i maslac uz kahvu! I zavaliti se u jednu 1 pa čekam. Eto, kao i razlijenio se lijepo od dugoga sna, pa ne mogu da čitam ni novih brzojava, nego gledana niz praznu kaianu, ili prijeko na ulicu i bubniain prs .ma po stolu. U kafani su rijetki gosti, po okrajcima. Pogdjekoji čitaju novine uz prozore. A uz prozor prema meni sjedi jedan jevrej, koji me čudno gleda, kad sam došao. On niti čita, niti pisma piše, mk je star ni mlad, ni lijepa ni ružna izgleda, ni visok ni malešan, nego jedan od oni kao i drugi, mesnate glave, isiom počinje debljati, od­ mah baci šešir uza se na pregaču, koju prije smjeri i — računa. Sjedi m imo, tek ako oaoija ctimove i pogleda na sat, ali vidiš on računa, igraju mu oči, pukne prstom kao da je uhvatio gotov rezultat i otare nos, pa opet računa. I u mislima, zar i nehotice, svodi dalje oči na me i sveudilj me promatra, kao da sam mu ja kakav model. A ja gledam kroz prozor na ulicu. I pri tome gle­ danju šišam i nehotice pogledom preko njegove ćelave glave, iza debelog mu vrata ili povrh tubastog nosa. Da li ga to smeta, ne znam, tek vidim, pomakne se gdje­ kad i okrene. Je li pod dojmom njegove pojave ili inače, zavrzle su se i meni brojke po glavi. Zanimao me je odavno jedan matematički problem, pa sam ga raščlanivao i dalje, neću li p o njemu što više iskapati. Uzimao sam lahke brojke za podlogu, jer veći brojevi i prednje broj­ ke nije ništa mijenjali u načelu. M nožio sam. Za primjer dva puta dva, množio sam 20 sa 20 da dobijem -400. I to je točno. A sad, velim, zar nije isto, ako množim 18 sa 22, to jest za dva broja manje i za dva više — u istom omjeru, pa da opet dobijem 400. �Strana 228. ,BISER1 Jer 18 i 22 sabrato iznosi 40, isto kao i 20 više 20 što daje 40, pa bi i oni morali dati 400. Ali ne! Dobijem 396. Dakle manje za četiri. A 17 sa 23? Sad dobijem 391. Razlika za devet. Idem dalje i množim 16 sa 24, pa dobijem 384. Razlika je još visa — za šesnaest. Pravim još jedan pokus, dok mi se odnosi kahva i butter, mno­ žim 15 sa 25 i dobijem 375, razlika — dvadeset i pet. Mislim malo. I sasipajući polahko šećer u kahvu, vmem se bliže u množinu 19 sa 21 i dobijem proizvod 399; razlika je dakle — samo jedan. Gdje leži zec? Gledam u jevreja, opažajući, da to već zauzima neke stalne oblike, da vodi i jednom pra­ vdu bez iznimke. Opažam, da te smanjenosti i povišenja temeljnih brojeva utječu na razlike d proizvodima upra­ vo onim brojem, za koji su jednako razlučeni od središ­ njeg broja — 20 — i to, ako se sami sobom pomnože. Na primjer: od 17 d o 20 jesu tri, a od 20 do 23 su iaKogjer tri; a tri puta tri su devet. Upravo dakle ona razlika u proizvodu izmegju 39 d o 400. Ili, od 20 su p o četiri i d o 16 i do 24, a proizvod pomnoženog broja 4 samog sasobom — — 16 — upravo je razlika u re­ zultatu izmegju 384 i 400. Tako je, kontroliram, i kod svih drugih brojeva. Protrao sam ruke od zadovoljstva i počeo miješati kahvu. Valjda su isto tako zadovoljni i drugi kod pro­ nalazaka. Astronom na pr. kad otkrije novu zvijezdu i po njezinom kretanju joj izračuna udalje.tost cl i pur, ili botaničar, kad zapazi novu biljku i ttstano . njezinu vrstu, korist i život — i tako dalje, ako ćele sve do običnog kojeg radnika, koji je može biti takogjer za­ dovoljan u duši, ako dogje mišlju na što praktično i pobugjujuće u svom poslu. A što je možda neko drugi prije davno istu zvijedu ili biljku otkrio i promatrao ili proktično orugje u poslu iskoristio, to ie manje više. I meni je bilo svejedno, što su valjda hiljade ljudi prije istim putem ispitivali istinitost brojeva, kao ja sada. Pod dojmom pojave susjeda jevreja prema meni — i ja sam računao d kao nesvijesno polahko miješao kahvu. Je li to miješanje dugo trajalo, ja ne znam; opazio sam sa­ mo, da me moj susjed nešto pozornije gleda. Srknuo sam jedan put malo kahve na kašici, pri­ hvatio se noža i kruha i počeo ga pripravljati za ma­ slac. Pa gle! sunu mi u glavu: ov o je već jedno pravilo i po ovom bih ja m ogao kontrolirati rezultate raznih prikladnih brojeva, ako točno znam, kako stoji s ope­ racijom glavnog središnjeg broja. Na primjer: kad znam da 30 puta 30 jest 900, pa kod umnoženog broja 22 sa 38 hoću da se uvjerim: je li prav proizvod od 836, — gledam razliku, da je po osam i do 30 i preko 30, po­ množim je samu sobom i pronalazak 64 oduzmem od 900 — broj, evo ga faktično, pravi proizvod od 836 je tu! Valjda zb og moje nesvijesne i oštre kretnje, jevrej me je gledao čudnovato i ispitujući. Bio je nešto mrk u licu i ja prevalih pogledom preko njegova zatiljka na ulicu. 8 £ 2 U iil6 . D obro je. Režem kruh na zalogaje pa ^ , . maslaca, da ga tek p o malo mažem i soli, da p o s ^ koliko treba. Ali sve polahko i zastajkujući, jer ^ jednom niče nova misao u glava': K onačno bi mi za prikladne brojeve odmah i rezultat kazati _ ! ‘ središnjem broju, a da njih m egjusobno i ne m n o ž i š Na primjer: znam da 50 puta 50 jest 2.500, a htio bih još brzo znati, koliko je 43 puta 57. Vidim da je razlika po sedam, pomnoženo sobom jest 49, što oduzmem od 2.500 i evo mi prodzvda od 2.451 — bez da i množim 43 sa 57. Da se uvjerim, je li to u istinu tako, onda po. množim, i, pravo — nema fajde. Pravim još jedan po. ] kus sa srednjim brojem 36 i okolnim prikladnim brojevima 27 i 45, opet točan uspjeh. Sjajno. Htjedoh pljesnuti rukama i pogledali živo susjeda jevreja, zastavši posve u mazanju buttera, kao da ću mu kliknuti: buma/ tu smo već/ Ali on nešto nestrpljiv, sve me mjeri pogledom i okreće glavu; da se s mojim očima ne sretne. — »Kako je to moj susjed neraspoložen«, mislim i mažem dalje polahko maslac, razmišljajući i strižući pogledom oko njegove glave na ulicu. Konobar je išao od prozora do prozora i otvarao ih, ikako je to . * ljeti običaj, da se kroz njih m ože kao na vrata prola! naš je otvorio, pa sam ja sada to radije gledao na zbog čega je mazanje buttera i pijenje kahve sada još sporije teklo. Da otkie Nana izhije, zaružila bi da n zločest i »da to pohitim« ili otac p o običaju ki o i rekao: »Kad jedeš, jedi, kad radiš radi, a kad vr i naspavaj se, ali opet — nije zdravo puno spa­ vat' . Toga se sjećam, onako usputice, još iz djetinjstva, :^id sam čitao knjige uz jelo, pa nikad svršiti. Moj susjed već i na sat pogleda. Valjda M a kakva svog poslovnog druga, pa se već i dosagjuje. A ja pro­ širujem polje svoga istraživanja. Vraćam se na male . brojeve i zapinjem o jedan i tranaest. Sredina je izmegju njih broj sedam. Množim sedam sa sedam i dobijem 49. Raširujem sad množenje do pet sa devet, dakle po dva, jest 4 što oduzeto od 49 daje 45. Ili dalje 4 sa 10 jest razlika od 3, množina sama sobom i oduzeta od 49. Tako dalje sve d o 1 sa 13 što jest trinaest i razlika od 36 jest skupa 49. Šta velim: »i razlika«? i zamislim se malo. čudni me trnci počeše podilaziti. Gledam u jevre­ ja, kao da ću ga od milosti za uho uštinuti i reći: je li to moguće?! Ta ja otkrivam i sasvim protivnu stranu te igre brojeva! Zar ne: mi m ožemo saznati i rezultat srednjeg broja jedino iz proizvoda okolnih brojeva, ako ovomu pridodamo pomnoženu razliku udaljenosti. Na primjer: tri puta jedanaest je 33. Razlika d o srednjeg broja 7 je po četiri. Sad četiri sa četiri množeno daje 16 — i 33 jest 49. Dakle: 7 puta 7 mora biti 49! kadI to ne bi ni znali da je ..— Ili 400 mnoeeno sa 600, čini 240.000. Hoćemo li sad znati koliko je 500 iputa 500, a da to posebno ne računamo, uočim o da je razlika p° 100; umnožena sobom daje 10.000, koje pribrojimo na 240.00(1 i dobijemo pravi proizvod od 250.000. Tako I �Broj 15- 1 16. ,BISER* Isto, kad trebam0 re2ultat »d 13 puta 13, _ pcmmožj mo 6 sa 20, pronalasku od 120 dodamo 49 (proizvod Strana 229. Dr. Salih Kazazović. od razlike 7X7) ii pomnožimo 16 sa 10, pronalasku od 160 dodam o r a d ™ proizvod 9 i eto nam broia 169 kao pravog proizvoda od 13 puta 13, Pod moranie' Velim, zataslačujući lijepo sa svale strane jedan koma(lić kruha maslacem i puštaju« razigran pogled pun ljupkog zadovoljstva^ prema ulici, upravo iznad glatke tjemenjaite sv og nemirnog susjeda. Savremena filozofija i njeni glavni sustavi Na jednom, jedna užasna škripa stolice. Ne znam više- točno kako je to bilo. Sjećam se tek: moj susjed jevrej zacrvenio se kao rak. Skočio je na noge i tresnuo stolicom daleko iza sebe. Bacio je šešir na glavu, pri­ šao je do mene i rekao mi odrješito: — Parđon, gospodine! Ako vi mene budete još pola sata tako mažući butter fiksirali, ja ću poluđiti. U mene nekako nespretno zveknu nož o Zaustih: tanjur. — Ali za Boga . . . — Nema tu šest — peit/ nastavlja on, a oči mu sije­ vaju. ja čekam brzojav, je li prešla roba preko gra­ nice, p a . . . _ AH za Boga, pa ne gledajte u me! Ja ovako u mislima. . . — T o nije humano, da mučite čovjeka trgovca, koji može svaki čas hiljade izgubiti, pa mu dosta i svo­ jih misli. Od čega bi m ogao izgubiti — pitam — od glav­ nice, ili od spekulativnog dobitka, ako ne uspije? Pogledao me je oštro. Mislio je čas, dva i nije mi htio odgovoriti. A ja ću s posmjehom: — Sta ja mogu još tome kriv biti? — Ne fiksirajte me više! — lupi on srdito rukom o moj sto i okrenu mi brzo legja, A od jakog udarca, po stolu, moj zadnji komad maslaca, kako sam ga bio digao na kruh i nepažniom stavio na kraj — odletje pod sto, kao na krilima. Vidi belaja, mislim se i htjedoh viknuti šaljivo za jevrejom: Ej, platite mi maslac! Ali vidim ga, kako je brzo sjeo i na pola mi okrenuo legja. Koii mene giavo navrati, da ja i broi 13 množim, pa još sa 13 — mislim smjehuljeći se u sebi i kucam, da đogje konobar. Pikolo ga zove, da želim platiti, ali ja vičem: — Ne, neću platiti, nego trebam još jedan — butter! A tada . . . Bože moj! nikad to zaboraviti neću. U svom životu još nijesam vidio, da je ko kuda brže iz­ letio, kao tada jevrej kroz prozor. m (studla). (Nastavak-) Svaki pametan čovjek može sebi predstaviti svijet u prostoru i vremenu, ali može ujedno i shvatiti, da taj pojam eksistira samo, kao s a d r ž a j s v i j e s t i . D o­ sljedno tome razumije se samo po sebi, da stvarajuća sila ne nastaje u samom stvorenju, kao što ne postoji ni subjekat u objektu, niti poznato u nepoznatu. Mi ne možemo našu svijest sebi predstaviti, jer je ona sama p r e d s t a v i j a j u ć a p o j a v a . Svijest je u p o z n a ­ v a n j e , koje putem spoznaje u isto vrijeme sve pred­ mete svoga saznaja stvara; njezina je daklen spoznaja samo jedna djelatnost. Općenito je usvojen nazor, da su se organizmi obrazovali iz izvanorganske materije. Nu, sada nastaje ije, jesu li pri postanku žive substance nastala i psihična p r e đ h o g je n ja ? O vo se ne može lahko pt imiti, jer je ž i v u ć a s u b s t a n c a — ka­ ko mi vjerujemo — nastala iz b e z ž i v o t n e . N e mo­ gu se dalden i s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a iz bezži­ votne materije obrazovati, pošto je općenito poznato, da iz tijela nnstaje opet samo tijelo, a nikada ne nastaje ništa duševnoga. Mi smo, po materialističnim nazorima, prinuždeni da p s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a pripišemo anor­ ganskoj materiji. — Za što ta pređhogjenja nijesu primjetljiva, te za što se ona takogjer i kod najnižih, od­ nosno najjednostavnijih životinja sasvim drukčije po­ kreću, nego li kod nas? Na ov o potonje pitanje nije moguće odgovoriti. Ta p s i h i č n a p r e d h o g j e n j a podvrgnuta su preokretima, koji tečajem predugih vre­ mena postadoše ogromni, te se nama eini kod proma­ tranja takovih prijelaza, kao da je nešto nastalo princi­ pijelno novoga. T o je eto jedino, što mi o spomenutim predhogjenjima možemo ustvrditi. Ovaj pak proces pre­ okretanja ili preobrazbe, odnosi se samo na psihična pređhogjenja, a ne na s v i j e s t. Pa, kao što je absurdno i zamisliti da s v i j e s t iz t i j e l a nastaje, tako je opet suvišno i izlišno, da se uopće o postanku svijesti štogod govori. Mi znamo samo toliko, da je sve ono sadržaj naše svijesti, štogod mi o tjelesnom i duševnom ili uopće stvarnom mislimo i miriiti možemo, šta više, — v r i j e m e i p r o s t o r eksistiranju samo kao sa­ držaj naše svijesti. Kako bi onda mogla nastati svijest u jednom vremenu, a bez da se to vrijeme može zamisliti i, kako je m oglo tijelo i p s i h i č n a p r e đ h o g j e n j a prouzrokovati svijest, koju za sebe trebaju, kao neotklonivu predpostavku? Naša nije zadaća, da ovdje pre­ tresamo pitanje » o t e o r i j i s p o z n a j e . « �Strana 230. _ Broj 15. j ,BISER' Htjeli smo ovim samo pokazati gdje se nalazi gra­ nica » t e o r i j e o r a z v i ć u« i da nešto ima što se ne može, niti prirodoznanstvenim, niti historičnim otkri­ ćima objasniti. — Još ćemo nešto ovdje istaknuti. Ako se poprimi nazor, da su kompliciranije životinje na­ stale iz jednostavnijih, to je i opravdano, jer su v i š e ­ s t a n i č n e ž i v o t i n j e svakako nastale o d j e d n o s t a n i č n i h , koje imaju svoj početak ili bolje rekuć koje se sastoje iz besklicavih životinja a potonje još i iz anorganske materije. Ne smijemo pri tom zaboraviti, da su i najjednostavniji organizmi nepregledno mnogo­ struki i da svaki dio za se sačinjava svoj vlastiti indivi­ dualitet, te da se taj ne može nikada potpuno jednim drugim naknaditi ili nadomjestiti. Isto je tako i u anorganskoj materiji svaki dio ili svaka čestica jedan »individuum«, koji posjeduje nebro­ jeno puno svojstava i razlikosti, te nije ni jednom dru­ gom dijelu sličan. Sva su tijela nastala iz samih tijela, ili boljerekuć — sva se tijela neprestano preokreću i preobraziiju, ali ne izgube nikada-svoja svojstva kao tije’ o. U p r i r o d i d a k l e n p o s t o j e s a m o p r o ­ c e s i p r e o b r a z b e . Nikakova nam historija »o r a z v i t k u s v i j e t a « ne može rastumačiti materije i niezinog bivstva; — to se može postići, odnosno ihvatiti samo putem duševnoga procesa o p r e o b r a z b i oblika. pomoću kojega misu i noće odgonetati svrhu i p0 nak ovoga svijeta, kao što je to — kako sm o ranije veli— Ernst Haeckel u svome »Weltratsalu« r p olnii Ako mi zaista u m o m i s t i č k i m knjigama naigje^ • na praktične savjete, odregjene svrhe i vrijednote n! smetnimo kod toga s uma, da pri tome nemamo n i£ sa »m o n i s r n o m « zajedničkoga, nego da se to SVe odnosi na »dualizam«, o kom sm o takogjer prije goVo> rili. Spoznaja o svijetu mora svakome biti dragorjena 4 to još prije, nego mu prirodna znanost ukaže put, po mu će, barem približno, do toga saznanja doći. kako, da je kod toga nastojanja, o spoznaji svijeta, važ' na i dragocjena metoda, po kojoj se do te svrhe dolazi Naše potonje oznake najbolje potvrgjuju, da smo u pog punome pravu, ako vjerujemo u s m i s a o ž i v o t a n nu, da imamo kod toga i dužnost, da taj život čuvamo i štitimo, jer je razumljivo — da i taj pojam predhodi samoj spoznaji života. (Nastaviće se.) De B aye: Ja te ne ljubim! (Prevedene s francuskog) P o vječitim zakonima, koji u vasioni vladaju, u svjietu postoje samo vječite promjene. Na ovr pak za­ kone ne može čovjek ni na koji način uplivati. Cijela hi­ storija o p o s t a n k u b i v s t v a sastoji se od sarrih promjena, te se može jedva jedan trenut vremena, kao Još teže nego teški džerdan od ametista, Koji pritište moje odijelo od baršuma. jedan trunak praška primietiti. Sva djelatnost Čo^ekova. sva njegova b e b a i nastoianie, jesu samo pojave, koje nužno slijede, ili bulierekući proizlaze iz đrug'h pojava, te su bez v'jedn osti i bez svrhe, kao pali m e t e o r ? ii5 kao brušenje i zaoktnžavanje šljunka u potok j . Govori mi o pogledu tvoje drage, I opetuj riječi, koje je ona tiho šaptala! Ja zatvaram oči ; — njezin je glas umiljat; — Govori, ne plaši se: — ja te ne ljubim. Došliedno daklen mnterialističkim nazonma - jest postanak i ob^ćnak ovo^a svijeta bez sv.he. bez ikakovotra smisla — Eto to su samo materiaHstT i na­ zori, koii ne znače, f-rmi po sebi, i ne predstavlj iju nikakovu stvarnost, reeo su samo shvaćania stvarnosti! Gore smo spomenuli da historija o razvitku uzima sve individualnosti u obzir, te ukazuje na činjenicu, da je­ dan individuum ne može biti naknagjen drugim. __Iz ovoga bi mogla historija izlučiti iz stvarnost, jedan moral, ili jednu etiku, koja svakoj osobi propisuje po­ sebnu zadaću, kolu samo dotični sam izraditi može, dok nitko osim njega, tako kao on, nemože to izvršiti ?Ji toga posla obaviti. _ Osim toga zadaća je i pri­ rodnoj znanosti, da nastoji z a s p o z n a n j e m s v i ­ j e t a , t e n a n j e m u b i v s t v a i ž i v o t a . I, pošto je prirodna znanost zaista u tome nastojanju konse­ kventna bila, ona je u tome pogledu i ogromne rezul­ tate polučila, te je šta više stvorila i jedan jedinstveni n a z o r o s v i j e t u i to tako zvani » m o n i s m u s « Dogji k meni! Večer je tako t užna! . . . Dogji, zima mi je; — moje je s ce teško Govori o proljeću u poznoj jeseni, Govori o suncu u mome blijed m sumračju I ne slušaj kako monotono vjetar pu š e . . . Svijeća se gasi . . . Oh kako je mračno ! . . . Govori o vašim prisegama; o pokidanom cvijeću — T o je jedina sreća, prijatelju, koju ja žel i m. . . Pričaj o poljupcima, o sastancima pod okriljem noći, 0 mirisu njezine dugačke kose . . . Ne, ne; to nije ništa! Niko ne plače! Jedan nježan i blag osmjeh zove te tamo. Nemoj kasniti. . . Pusti m e . . . T o je samo č as... • 0 moja jedina ljubavi — ja te više ne ljubim .. A. Hlfzi �J 3ro i 15- I 16. ,BISER" Strana 231. IH. E. Dizdar: Nastavni zavodi kod starih Arapa.*) (Svršetak.) Kao najstariji upravitelj Azhara bio je u srednjem vijeku, jedan nazir (inspektor), koji je hio viši državni činovnik. Svaki rivak i mezheb imao je opet svog pogla­ vicu (šejh M mefcib). U doba Osmianlija dolazi i jedan znanstveni starješina Azhara šejhul^umum, koji odgo­ vara rektoru evropskih sveučilišta (samo se’šejhul-umum nije mijenjao svake godine). On je bio nad svim šejhovima rivaka i odjeljenja, te je zastupao Azhaj prema vlasti. Kroničar D j e b e r t i pobilježio je imena šejhova Az­ hara od nazad 200 godina. Ova skica .nutarnjeg uregjemja odnosi se većinom na starije doba, a sad1ćemo reći nešto o reorganizaciji Az­ hara, koju je donijelo XX. stoljeće. vani jurista M u h i h a m e d E l - A b b a s i E l m e h d i E l h a n e f i , tadanji rektor u Azharu, koji izradi 1871. (1288.) jedan novi štatut (Kamumi), u komu je uzet obziir nai oba staleža, profesorski i Studentski; nesposobni i nevrijedni dementii imali su otpasti, žalosno stanje većine profesora poboljšano je stalnim plaćama, a tako i dohoci Studenata iz raznih, zaklada i njihovo pravilno razdjeljivanje. Tok nauka (nastavni plan) je reformiran i zavedeni konačni ispiti pred1 ispitnom komisijom od 6 članova. Teološke, jurističke i filološke znanosti raz­ dijeljene su u 11 ispitnih .grupa. Takogjer je i nutarnja uprava Azhara reformirana I koncentrirana ui rukama rektora više nego je to prije bilo. U dobru volju i iskreno nastojanje reformatora ne može se posumnjati, ali sila prilika bijaše jača. U sa­ mom 9e Azhar.u nag je protivnika reforama i rektora Abbasije, a kasniji dogagjaji, financija!na } politička propast, koju donese engleska okupacija, i druge po­ teškoće bijahu vrlo nepovoljne za brzu i temeljitu re­ formu ove stoljećima utvrgjene organizacije. Sa Napoleonovom ekspedicijom u Egipat, koja je No ipak se je koračalo naprijed, naročito otkako dokončala vlast Mameluka nastupa, nova era u politič­ je zavladao A b b a s H i lm i TI. koji čini sve, što može, kom i kulturnom životu ove zemlje. Nasljednik Napolr Ja podigne ov o najstarije i danas najuglednije islamsko novih uspjeha albanez M u h a m m e đ A l i P a š a bi­ vjersko učilište. Provagjanje reforama udarilo je još na jaše svjestan premoći evropske kulture i nastr jaše živo, veliki otpor, ali se na koncu i stišalo zaslugom hidiva da svoju zemlju: pridigne u/vagjanjem te kuture. On je Ahas Hilnii paše, neumrlog muftije M u h a m m e d brzo uvidio, da je trajni napredak zemlje ’ omogućen A b d u i h u te rektora spomenutog Abasije (1287.— samo osposobi jenjern domaćeg elementa za sardnitvo 1304.) H a s u n a E n n e v e v i j e (1313,-1317.) i S e ­ u velikim kulturnim zadaćama pa se odmah dao na taj lim E 1b i š r i j e (1317.— 1323.). rad. God. 1312. po h. ustrojeno je po odredbi hidiva Godine 1816. podiže on jedan naučni zavod po v e l i k o v i j e ć e Azhara o d dvojice članova vlade i evropskom uzoru, matematičku školu, a 1821. uvede on trojice od najuglednijih alima Azhara) i povjerena im izštampariju, čim dade snažnu pobudu za oživotvorenje ragjenje detaljnih odredaba u svim granama uprave Az­ staroislaimeke kulture; malo pomalo ožiivješe ponovno hara na. temelju starog Kanuma od 1288. U vijeću je stara) književna djela, koja su bila u zadnje doba potis­ bio muftija Muhammed A.dbuhu a ubrzo došao tu i nuta novijim kompilacijama. novi rektor Šejh Hasuna. O vo viječe savjesno otpoče Osnivanjem »Missiom Scolaire« u Parizu (1826.) svoj rad i izda jednu za1 drugom više odredaba, koje prekinuli su mnogi! Egipćani sa starom tradicionalnom kosnije sankcijom hidiiva dbbiše zakonsku1 m oć i ime obukom, kakva je bila u Azharu, i pošli posve novom »kamin«, »laitha« i »nizam.' stazom. Struke, koje su u Azharu dolazite kao posljedne: Ove su se odredbe provagjale kako je koja izlazila, matematika, fizika, povijest, geografija i đr. stupile su ali je još uvijek bilo nereda, nezadovoljstva i otpora. sada u prve redove i dovodile do časti i položaja u dr­ Provagjanje nije išlo svuda glatko, a opažalo se i nedo­ žavnoj službi. Prevodeći razna evropski naročito fran­ stataka m svakoj strani. N o ozbiljno zauzimanje hidiva cuska djela, morala je nova generacija zavesti u jeziku nije dalo da velika stvar reorganizacije zapne i tako na novi štit i iznaći silu novih riječi', jer stara terminologija koncu ugleda svjetlo novi zakon o Azharu i sivim vjer­ nije bila više dovoljna. To sve bacaše lošu sjenu na skim nastavnim zavodima, koji .ujedini svu vjersku1 nastari Azhar i pedagošku stagnaciju u njemu i izazivaše 'tavu i podredi je Azharu. sve više odvratnost izimegju studenata starog i novog Taj Kanun izdan je 2. safera 1326. (23. februara provca. 1908.). P o ovom je zakonu rektor Azhara (ŠejhuldžaTek za hidiva S m a j ii a nasta maii preokret. Nje­ mlil-Azhar) vrhovni starješina svih »vjerskih« osoba i gova desna ruka bijaše energični ii vrlo dobro obrazocjelokupne vjerske nastave (er-reisul-ammu fli-ridža*) Krivnjom prelamača izostao je u prošlom broju jedan liddini ve lit-ta’Hmiđddnijji), te ima pravo nadzora nad cijeli odlomak ove radnje, a ispuštene su i primjedbe, koje svim vjerskim zakonima koji sada u Egiptu postoje i koji objašnjuju naukovnl program. S toga ponovno donosimo ovaj će se kasnije osnovati. On bdije nad privatnim životom svršetak sa molbom, da nam gg- Čitatelji oproste ovu neho­ svake »vjerske osobe« u koliko se tiče' vjerskog morala tičnu pogrješku. QP- ur- �Strana 232. ,BISER* i vladanja bez obzira đa li ta osoba ima kakovu vjersku službu ili privatno bez službe živi. B roj 15. i 1R Rektora Azhara i drugih velikih medresa, kao • starješine pojedinih mezheba, njihove zamjenike i Rektor Azhara predsjeda velikom vijeću (el-medžlisul-ali), koga sai članovi misirski muftija vjerske starje­ šine Malifcija, šafija i Hanbailija, te dva člana vlade (mi­ članove upravnog vijeća .imenuje hediv doživotno. nistri Šefik paša i Husejin Rudži paša). . mjere za provagjanje o v o g Kanuna. U nadležnost o v o g velikog vijeća spada: 1. Sastavljanje proračuna za pojedine medrese, koje onda rektor Azhara podastire na sankciju; 2. odobravanje pravilnika za unutarnju upravu poje­ dinih medresa, te svih zaključate glede nastave; 3. imenovanje sviih nastavnika i drugih funkcionara vjerskih zavoda kao i njihovo unapregjivanje, premješ^enie i rješavanje o d službe, te odregjivaiije njihovih beriva; 4. odlučivanje o spajanju jedne medrese s drugom te o podizanju novih vjerskih zavoda; 5. predlaganje nastavnika na 'odlikovanje (podjeljenjem svečanih odora = elkjesavih-ilmijje), što rektor podastre hiđivu itđ. O vo se vijeće sastaje svakog mjeseca na redovito za­ sjedanje u rektoratu Azhara, a izvanrednu sjednicu može sazvati rektor ili sam hidiiv, koji onda i predsjeda. Azhar kao i svaka druga medresa ima svoje uprav­ no vijeće (medžliisne-iđane), koje se sastoji ođ šejiha do­ tične medrese kao predsjednika i 6 nastavnik i (od svakog mezheba po dvojka). O vo upravno vijeće izragjuie proračun sv og za­ voda nanrama odredbama zafcladatelia (šurutul-vakifin), stavlja predlope o promjenama u unutarnjoj upravi za­ voda, o -nosWlianiu i unapređenju nastavnika i ostalih zvaničnika, odregiuie nastavnike za pojedine predmete, džamije, u kolima će se držati predavanja i uopće sve što se odnosi na taj zavod1. Cjelokunna unrava medrese stoji u rukama šeiha (rektora), koji može i na' svoju rulku poduzeti svaku mje­ ru, koia vodi unanređeniu nastave i reda, a nije u opreci sa zakl mecima velikog i unravnog vijeća. Vjerska obuka traje 12 godina i podjeljena je u III. stepena: početni (prvi el kismul-ula), srednji (drugi el kismus-saimevijj) i visoki (el kismul-aali), te traje u svakom najmanje 4 godine. Školska godina traje naj­ manje 8 mjeseci, a ferije su ramazan i još 3 mjeseca, koia odregjuje upravno viječe pojedinih medresa svake godine. Ispiti su propisani u svakom godištu u dotičnoj medresi, a pri svršetku nauka položi se konačni ispit »učenosti« (el-alimijje) pred1 naročitim 'ispitnim povje­ renstvom u Azharu za studente svih medresa. Svjedodž­ bama I. i II. reda ov og konačnog ispita proglašuje se absolvent sposobnim za vršenje muftijskog i kadijskog (šeriatsko-sudačkog) zvanja, ako je dotični hanefajskog mezheba, a svjedodžba III. reda ovlašćuje ga na uči­ teljsko (profesorsko) zvanje u medresama i džamijama (tedris) te na vršenje imamske i hatibske službe. Sve Ovaj je novi Kanun stupio na snagu u februaru 1908., te je upravno vijeće Azhara odmah poduzelo sve Svi su studenti podvrgnuti ispitima i prama tomu podijeljeni u godišta u ićoia po svojoj naobrazbi spadaju. P oček om školske godine 1908./09. otpočelo se raditi u Azharu p o nr^vij. nilcu odobrenom 20. ramazana 1326. (15. oktobra 1908.) iz koga ćemo mi ovdje navesti glavnije odredbe: P rim a nje učenika. U I. godištu p o č e t ­ n o g stepeniai mogu se primftil učenici izmegiu 10 i 20 godina, koji su' vješti či+anju i pisamu. te znaju nanamiet više o đ polovice Kurana (hafizii). O vo se potonje ne traži od stranaca. U viiša* godišta- primaju se samo oni, koji su s uspjehom svršili nauke nižeg godišta ili dokažu svoju sposobnost na posebnom prijamnom is­ pitu. U pojedinim godištima uče se slijedeći n a s t a v ­ ni! p r e d m e t i po ovim školskim knjigama: I. Š e r i a: t s k o p r a v o*) (Umu! fikh u početnom., ilm ,1 fikh, hiikjmetut tešni i tevsikatuš šerije u srednjem i ilanul fikh ,h.ikjmetuf-tešif i el idžraatul kađaijie u vi­ sokom i 'oenu), Nurul iiiđah I./5.,**) Metnul Kuduri ili Šerhut Tailf II./5., šerhi Munla Miskin d o Mudarebe III. '5., šerhi Munla Misfcim, druga polovica, i Šerhi Serađžijje IV./5., Zijleial V.— VIII./5 i Hidaje ili Elešbahu ven naz ir IX. i X.5. II. P r a v i l n o č i t a n j e K u r ’ a n a (et tedžvid). Tuhfetul atfail ili Eldiežezeriiie I./2. III. T u m a č e n j e K u r ’a na Nesefi IX.—XII./4. (efsir). Tefsirun IV. H a d i s . Elerbeimun Nevevijje ili slično dielo IV. ,'1., Elmievahibul leđunijje V.—VIII./l. i Sahihul Buhari IX.—XII./1. V. D o g m a t i k a (et tevhid). Eddurusul evvelijje ili Senusijje I./l., El haride 'iili Akidetud Derdir II./l., Šerhul haride III./l., Elakaiidun Nesefijje VII. i VIII./2., i EJmevakif dio »Mebahisul umuril amme« XI./3. VI. P r a v n i i z v o r i i pravna pravila (usulul fikhi) Muthesaru Ibnil Hadžib idi Džemul dževami’ ili Ettevdih u IX.— XI. godištu po 5 sad. VII. V j e r s k i m o r a l (elahlekud dinijje) Bidajetul hidaje i izbor iz Ihjaul uluma, I. i II. godište po 1 sat. VIII. Ž i v o t o p i s A l e j h i s s e l a m o v (essiretun nebevijje), Edeturusul evvelijje fis siretin nebevijje I./l. i Ebul Fida, skraćen, II./l. IX. U s t r o j s t v o sudova i postupak (tuniku! ka­ da vel murafeatuš aerijje)_ »Džamiul fusulejn«: dava, *) Ovdje su navedene samo propisane knjige za Haine fije, dok ostali mezhebi Imaju druge knjige. **) Rimski brojevi označuju godište, a arapski, broj sat na sedmicu. �Broj 15. i 16. ‘ i"3* šer’jjjje) XII./2. ‘ *Elka™ni‘“ > hasaah. ,BISER" bU mehakimiš , X: S i n t a k s a (ennahv) Udžrumijje ili Elmabađin irtafia I-/5-, Serhul Ezherijje II./4., šerhu.l Kutr III/5 i Ettevdilh ilii Šerhu Ibni Ukajl IV./5. G r a m a t i k a (ennahvu ves aarfu vel vad’u). šerbut tasriihi V./4. i VI./5., Risalefus Semerkmdi V./l. O b t i k o s l o v i j e (essarf). Maksud ili. Unvanuz zarf II./l. P o e t i k a , s t i l i s t i k a i r e t o r i k a (el bejanu, vel meni vel beđioi)/ Risaletudl Derdir ili Essemerkandlijje III./l. i IV./l. i Essad alet Telhis VII. i VIII. po 5 sati, Delailul idžaz IX./2. i Esrarul' belaja ili Essinaaitejn od Askeri X./2. XI- L o g i k a (mantik ve adlabul munazare). šerhi Isagudži III./2. i IV./2., Ettehzib V./3. i VI./2 i Elkutb XI. i XII./2. XII. A r i t m e t i k a * * * ) (ilimmil hesabi vel džebi) u II.— VI. godišta po 2 sata. XIII. G e o m e t r i j a (Armil hendese) u VI.— VIII. godišta po 2 sata. XIV. P o v i j e s t (ilmut tarih). Povijest islama i islamskih država sa osobitim obzirom' na prošlost Egip­ ta, od III.—VIII«. po 1 sat. XV. G e o g r a f i j a (ilmui takvimil buldan vel hej’eti vel mikal). Najglavnije o svim dijelovima svijeta, podrobnije o Egiptu, računinje vremena zav jerske ob ­ rede, o d III.— X. godišta po 1 sat. XVI. V j e ž b a n j e u p r e d a v a n j u (Ettemdnu alet tedris) u X. do XII. godišta po 3 sata. Nastavlja se svakim d'anom osim četvrtka i petka. Petak je praznik, a četvrtkom se ne drže redovita pre­ davanja, nego se drže tako zvamlil »praznički predmeti« kao vježbanje u pisanju (brzopisu i krasopisu), geome­ triji i zemljopisu, crtanju, pripovijedanju, deklamaciji i govorništvu, čitanju klasika, slušanju rasprava kod su­ da i slično'. Svaki učenik mora polaziti dlnevno najmanje 3 a najviše 4 predavanja, a svako traje od 1—2 sata. Prvo predavanje je iza sabaiha p o sata, drugo pred podne, treće iza podne, a četvrto iza ićindije. Drugo predavanje može se držati u večer izmegju akšama i jacije. Broj polaznika jednog godišta ograničen je na 50, koji su opet podijeljeni u skupine, koji polaze pred jed­ nog nastavnika. Ponavljati mogu se svega samo 2 godišta u jed­ nom stepanu; ako učenik ne zadovolji) po treći put u jednom stepenu (4 godišta) briše se iz zavoda. Ispiti su u svakom godištu usmeni i pismeni a po­ lažu se pred naročitim povjerenstvima za vjerske zna­ nosti, jezične i svjetske od! 2 člana (za početni stepen) i od 3 (za, srednji i viši stepen). Rektor Azhara je pred***) Za ovaj i slijedeće predmete nijesu propisane na­ stavne knjige u ovom kanun, nego je ostavljeno posebnom povjerenstvu, da izagje prikladna knjiga i predloži velikom vijeću na odobrenje. Strana 233. sjednik svih povjerenstva za ispitivanje učenika, koji prelaze u viši stepen, te on odregjuje rok i članove po­ vjerenstva. , Konačni ispit učenosti za studente svih medresa obavlja se samo u Azhara, a članove povjerenstva ime­ nuje veliko vijeće. Ispit se polaže usmeno i pismeno iz svih nastavnih predmeta »visokog« (III.) stepena, koji su podiljeljeni u tri grupe: I. g r u p a obuhvata tuma­ čenje kur’ana (tefsir), hadisa (hadis), šeriatskog prava (fikh), nauke izvora prava i pravnih pravila (usulul-fikh) pravne filozofije (hikjmetut-tešri,)_ i postupka pred su­ dom, povjerenstvo se sastoji od 6 članova, a usmeni is­ pit traje najviše 3 sata; II. g r u p a : dogmatika (tevhid), logika (mantik), stilistika, metrika, poetika i književnost (ulumul belagati vel-logati), pred povjerenstvom od 6 članova sa najviše 3 sata trajanja usmenog ispita; III. g r u p a : povijest islama, astronomija, zakoni o sud­ stvu, upravi i vakufima, te didaktika (turukut-tedris), pred povjerenstvom od 3 člana i najviše 2 sata usmenog is­ pitivanja. Kandidat dobije prije ispita na 10 dana po jednu temu iz svakog predmeta za usmeni ispit, a za vrijeme usmenog ispita dade mu se još po jedna da ju bez pri­ prave obradi kao nastavnik. Ako kandidat ne udovolji kod ispita I. grupe ne će se pripustiti ispitu iz ostalih predmeta, a ako ne udovolji u jedinom ili dva pred­ meta može ponoviti .ispit iz tih predmeta u roku od jedne godine; ako ne udovolji iz više od 2 predmeta moraće polagati ispit iz svih predmeta ponovno. . Upravno vijeće izabere početkom svake školske g o ­ dine inspektora (mufettiša) izmegju svojih boljih nastav­ nika, Koji nadgledaju čitav rad u zavodu i izvješćuju o tom rektorat Oni prisustvuju predavanjima i paze na red, polazak nastavnika i študenaita, na metodu u na­ stavi i napredak u nauci, red i upravu stanova učenika (u revaku) uopće na cijeli rad i tok nastave u zavodu. Oni su posrednici izmegju studenata i nastavnika s jed­ ne strane te rektora s druge strane. Mufetiš može imati i svoje pomoćnike, razredne starješine (šujuhus-sinim). Oni stoje u neposrednoj vezi s rektoratom, izvješćuju svaki dan sve što se dogada megju študentima i nastav­ nicima, te predlože rektoratu potrebne mjere, a dva puta u godini podnašaju upravnom vijeću pismena iz­ vješća o svojim opažanjima. Studenti se moraju vladati po odregjenim propisi­ ma, moraju nositi ilmijansko odijelo i vladati se pri­ stojno. Prama propisima zakladatelja medrese ili revaka gdje je jedan student smješten, ima on opskrbu u na­ ravi ili novcu, bolju i višu što je u višem godištu i ste­ penu. Opskrba je u naravi većinom hljeb po 2— 4 ko­ mada na dan za studenta, a za rektora i nastavnike od 8 do najmanje 2 oke hljeba. Ovaj se hljeb lako prodaje pa može svaki to pretvoriti u novac na lak način. �Strana 234. „BISER**__________________________________ M i l U O . S t a n o v i su studenata smješteni u revaku ili hari u Azharu ili u kojoj drugoj za to odregjenoj zgradi. Svi su ovi 9tanovi zaklade (vakufi) te imaju svoje pri­ hode, posebnu upravu (prama vakfiji) i posebne upra­ cigara. Na desnu sećiju sprijeda naslonjen čibuk. O dovima vise mudre arapske izreke. vitelje (šujuchul-harat i šujuchul-ervika), koji stoje pod nadzorom rektora Azhara, te su njemu za sve odgovor­ ni. Oni vode popise studenata, smještenih u njihovu re­ vaku, bilješke o njihovu vladanju te o tom izvješću Ha dž ii -N um a n, R e m z i - b e g i Bektaš. rektorat. Azhar ima i svoju veliku biblioteku, koja je uregjena tek u novije doba zauzimanjem i novčanom potpo­ rom hidiva Abbas Hilmi paše. Osim ove zajedničke bi­ blioteke, imaju i mnogi revaki (vidi gore!) svoje knjiž­ nice, koje stoje pod vrhovnim nadzorom direktora za­ jedničke biblioteke. Sveukupni broj knjiga je oko 8000 djela sa 20.000 svezaka. Na koncu ćemo navesti broj nastavnika i studenata na Azharu iz nekoliko školskih godina. D ž a m i u l - A z h a r kao najviši islamsko vjersko učilište posjećeno je studentima iz svih krajeva islam­ skog svijeta. God. 1293. (1875.) predavalo je u Azharu 325 profesora (šejhova), od kojih su bili 147 šafijskog. 99 malikijskog, 76 hanefijskog, a 3 hanbalijskog mezheba, a predavanja je polazilo 10.780 studenata i to 5.651 šafijskog, 3.826 malikijskog, 1.278 hanefijskog i 25 hanbelijskog mezhaba.*) Od god. 1877. opada znatno broj profesora d stu­ denata zbog rusko-turskog rata, engleske okupacije i drugih razloga. Službena statistika, izdana 1892. iza nastupa Abbas Hilmi paše, broji 178 profesora (po mezhebu 79, 61, 35, 3) i samo 8.437 studenata (po mezhebima 3.941, 2.508, 1.774736). Ova diferencija na­ stala je sigurno otuda, što su u službeni popis uzeti samo redoviti, plaćeni profesori i pravi studenti, dok opća štatistika broji i druge docente i učenike srednjih škola, koje su s Azharom spojene. U godini 1898. navagja se 191 profesđr i 8.246 studenata, u 1901./2. 251 profesor i 10.403 Kftdenta, a u 1906. 312 profesora i 9.069 studenata. Prvi prizor. (Hadži-Numan i Remzi-beg sjede na desnoj, a na lijevoj sećiji.) Bektaš Hadži-Numan (uzevši čibuk, otvori kutiju, metne cigar u lulu i zapali): Ja sam vas, kao članove našega društva, ovdje pozvao, da se prijateljski posavjetujemo, što ćemo sve učiniti, da vakufski izbori u prilog nama ispamu. Bojim se, da ne dogju u džematski odbor oni odmetnici iz one čitaonice, pa ne bi valjalo ^ni p o lule duhana! Remzi-beg (pušeći): Ja u našu pobjedu ni naj­ manje ne sumnjam, jer smo odabrali ljude, koji hoće a i znaju da rade! (Dade Bektašu cigar, koji uzme i pripali.) Hadži-Numan: Svi mi znamo, da sm o istaknuli vrijedne i radine ljude, ali trebamo i na kakav izvan­ redni slučaj računati, pa se prije valja da pripremimo. Bektaš (otpuhnuvši): Šta ćemo se toliko pripre­ mat ' Ta nećemo na muharebu (ratovanje) s neprijate­ ljima. Remzi bcg: Bogme, moj Bektašu, izbori su gori oa kakvog rata; jer se tu ljudi bore za raedžliske sto­ lice! Hadži-Numan: Ljudima je stalo d o nama, pa makar vas narod otišao u propast. (Čuju se koraci s polja.) Bektaš (osluškujući): Čini mi se, kao da neko ova­ mo ide. Hadži-Numan: Nije niko drugi, nego moj Hašim. Drugi prizor. Hašim i prijašnji. Hašini (dotrčavši): Ne znate, ljudi, šta se u čaršiji radi! Hadži-Numan (u čudu): šta je, po Bogu si bratac? Kazuj! Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resr.lovića. (Nastavak) Bektaš (šaleći se): Ama da se nije Derdžal pomo­ lio? Hašim (naivno): Nije merdžan, nego se nekakve pozivke ljudima dijele po čaršiji. (Ostali se smiju.) Drugi čin. Hadži-Numan (Remzi-begt^: Vidiš, kako su se oni razmaha!i, da mi naše ne proturimo! Soba u Hadži-Numanovoj kući. Uz desni i lijevi zid su sećije s jastucima, na sredini ulaz, a u lijevom zidu prozor. S obje strane vrata po dvije stolice. Po podu, uz sećije, postavljeno nekoliko tablica za lug od Hašim: Haso Saračov, Mujan šabanov i još dvatri, a iz Ragibove magaze vrvi svjetlana kao iz mravinja­ ka! *) Po Ali Mubarekju, koji je kupio data u Divanul-evkafa; s ovim se citrama dobro slažu i one, što ih je J. Ooldziher kroz nekoliko godina tog decenija sabirao. Encyklopedie des Islam, sub. „Azhar". Remzi-beg (ostalijem): Čudim se ja, što se ono jutros uzvrpoljio čejvan! Sad ga vidiš u Ragibovom dućanu, sad sa ćatom, sad opet izleti iz one njihove proklete čitaonice, te tako cijelo jutro! Remzi-beg (Hašimu): Ko dijeli te pozivke? �broj 15. i 16. ,»BISER« Hadži-Numan (Hašimu): Jesi li, bratac, mogao što naćcknuti od oca, jer je on tamo s njima? Bektaš (predusretnuvši): Jest vala uvijek uz Ćejvana te igra uza nj kao šipka uz bubanj! (Ostali se smiju.) Hašim: Kazao mi je, da im je sjnoć Ćejvanaga po­ dijelio čitavo deme pozivki i rekao, da što više ljudi od nas odvrate. Remzi-beg (ozbiljno): To se megjer oni ozbiljno pripremaju, da na nama atentat izvrše. Neće valjati ni pola šuplje pare, ako naši kandidati ljosnu! Hadži-Numan: Ja što ja upozoravam, Remzi-beže, da se mi za ovu stvar malo više zauzmemo, jer je velika sramota, da nas oni odrodi izigraju. Bektaš: Ja bih iznio jedan prijedlog, pa ako ne bude lUtnjestan, vi ga onda slobodno odbijte; meni ni najmanje neće biti krivo. Ostali: Da čujemo! Bektaš (važno): Sjutra su ti vakufski izbori. Ako mi mislimo da će oni svoje proturiti, onda radimo ovako: Danas ćemo našim članovima reći, da sjutra ne dogju na izbore, a tako neka oni reknu i ostalim našim pri­ stašama. Naših imade gotovo polovica, a mnogi neć? radi posla doći i tako neće na glasanju biti ni polovinu izbornika. Radi toga će se odrediti ponovni izbori, do kojih ćemo se mi malo više zagrijati, te ćemo njihovim kandidatima izmaknuti stolice. Je li ovaj prijedlog zgo­ dan? Strana .235. Hadži-Numan (ustavši, Hašimu): Trkni, sokole, pa riagji Tevfik efendiju, učitelja, i reci mu, da mi na svaki način malo dogje! Onda se vrati, da mi kažeš, hoće li doći! Hašim (odlazeći): Odmah, hadžija! Treći prizor. Prijašnji Remzi-beg (veselo): Vrlo me veseli, što si p o uči­ telja poručio, da čujem njegovo mišljenje o izborima! Bektaš: Sve mi se kod ovoga našega učitelja svigja; samo mi je nekako teško, što se je i u onu čitaonicu za člana upisao! Hadži-Numan: Možda on ne pripada ni jednoj na­ šoj stranci, pa je stoga u obje čitaonice ftupio. Neće da se s ljudima mrazi, pa mu i ja to odobravam. Remzi-beg: Da on znade, kakvi su oni, davno bi mi rekao: lahku noć! Hadži-Numan: On najbolje znade, što radi. M io mi je, jer je čestit; a da nije i u našem društvu članom, moguće bi i ja drukčije o njemu govorio. (Čuje se trčani;.) Hadži-Numan (odobravajući): Megjer si i ti sve paragrafe preturio! Ja se tome ne bi mogao dosjetiti. Vrlo dob ro! (Remzi-begu): Šta ti na ovo veliš, beže? Remzi-beg; Sasvim dobar prijedlog! (Bektašu): l\i advokat ne bi mogao bolje iskontati! Gdje ti to, bolan, nauči? , Bektaš (ozbiljno): Vi mislite, ako sam ja trgovac, da ja ništa ne znam! Ovome je mene ćatib naučio, dok sam još tamo u onoj čitaonici bio. Da kako bi oni ona­ ko Tć’dili, da ih on varci ne naučava? Hadži-Numan (utješljivo): Sve će biti i proći. Ni čija nije do sababa gorjela. Pravda će najposlije krivdi grob iskopati. Remzi-beg: i ja sam s tobom, hadžija! Radimo mi za narodni napredak i nemojmo nikome zla misliti, pa nas ni tabijski top neće moći uništiti! Hašim (pogje od vrata, istresa lug s tablica u jed­ nu, te opet stane uz vrata). Hadži-Numan: Gdje li je ovoničitejl? Već je davno izišao iz škole. Bektaš: Biće ja u našoj, ja u njihovoj čitaonici. . Remzi-beg (Hadži-Numanu): Jesi li i njega na do­ govor pozvao? Hadži-Numan: Nijesam; ali ne b tb ilo rgjavo, kad bismo Hašima po njega poslali, da se i s njima malo 0 ovome posavjetujemo; jer je on, kao učitelj; u ovim 1 mnogim drugim stvarima upućeniji od nas. Remzi-beg: Svakako ga zovni! bez Hašima. Hadži-Numan (dajući i pripaljujući cigare gosti­ ma): Zapalite, majka mu stara! Dušmanima će pravda sve osnove pomrsiti! (Pošto zapali, sjede na jednu sto­ licu desno od vrata.) Četvrti prizor. Hašim i prijašnji. Hašim (zadihan): Poručio je, — da će — odmah — doći. Hadži-Numan (prema Hašimu): Gdje si ga našao, Hašime? Remzi-beg i Bektaš (radoznalo gledaju u Hašima). Hašim: Najprije sam otišao u našu čitaonicu, pa kad ga ne nagjoh tamo, odoh u njihovu čitaonicu i nagjem ga sa pisarom i Ragibom, te se s njima za nešto pregoni. . . Hadži-Numan (naglo ustavši): I ti si ga tu pred njima pozvao?! Hašim (razlažući): Nijesam, hadžija! Ja ga lijepo zamolim, da malo izagje pred njihovu čitaonicu, te po­ što je izašao, kažem mu, kako ga ti moliš, da ti malo dogje. On mi reče, da će odmah doći, i vrati se opet u čitaonicu. Tako je bilo, vjere mi, hadžija! Hadži-Numan (sjedavši do Remzi-bega, Hašimu): Dobro si radio! Remzi-beg: Zašto li se je to Tevfik s njima pre-pirao? Bektaš: Zašto? Uvidio kogovići su oni, pa mu pri­ palilo, i eto zašto! Hadži-Numan: Mora da je za nešto golemo, dok još ne dolazi. �Broj 15. j ifi ,BISER' Strana 236. Remzi-beg: On neće prije ovamo, dok im ne do­ kaže svoje stanovište. i Bektaš: Da im stotinu godina dokazuje, makar to i nadzornik bio, a ne učitelj, onim umišljemirima ne mo­ že ništa dokazati; jer su tvrdoglavi! (Čuje su kucanje na vratima.) Hadži-Numan (osluškujući, Hašimu): Hašime! Ne­ ko kuca na vratima. Vidi, da nije Tevfik efendija! (Hašim otvori vrata, a na njima se pojavi Tevfik, koji uljegne. Hašim pritvori vrata.) Peti prizor. Hadži-Numan: Kakva propast? Tefvik (razlažući): Evo kakva: Imamo dvije čitao­ nice i plaćamo za prostorije dvije kirije — mjesto jednuna iste se novimie pretplaćuju obje, a mogla bi biti) samo jedna pretplata; troškovi za poslugu, svjetlo, ogrijev (drva) u obje čitaonice — mjesto u jednoj; a svrha i cilj obiju čitaonica jest marodno prosvjećivanje. Sad mi is­ kreno recite ,mje li to propast? Remzi-beg: Oni hoće, da su veći o d nas, pa se bo­ re za prvenstvo. Tevlik: Ja vam samo to m ogu unaprvo reći, dok god mi budemo ovako razdvojeni, nikad nećemo ni pedilja naprijed. Braća smo jedne krvi i sinovi jednoga naroda, Tevfik i prijašnji. Tevfik (ušavši): Oprostite mi, draga btaćo, što sam malko zastao! Kad čovjek o nečeme važnome ras­ pravlja, ne može naprosto otići, a^da svoje tvrdnje ne opravda i ne dokaže. pa se megjiu se taremo, kao da sm o dušmani1. Našim zadjev'cama utiremo put neprijatelju, koji će nas, ugni­ jezdivši se inegju nama, danas-sjutra s vlastitog ognjišta otjerati. Nije li tako, hadžija? Hadži-Numan: Sve je to živa istina, ali koja korist, kad se ne možemo sjediniti. . Hadži-Numan (ustavši nudi mjesto Tevfiku): Sjedi ovamo, efendija! Remzi-beg: Da cijeli svijet-skoči, ne bi nas mogao Tevfik (metnuvši štap u kut sobe): Vrlo ti zahvalju­ sastaviti. jem, hadžija! Neće mi ni na stolici biti ružno. (Sjede na Hadži-Numan: Mi smo, moj efendija, bili zajedno; stolicu desno od vrata.) ?d je megju nama vladala ljubav i sloga. Iza toga Hadži-Numan (sjede): Pa kako si, efendija? udru nas nekakva nedaća, pa smo' dotle dotjerali, da se Tevfik: Hvala na pitanju, osobito dobro! danas mo radi toga, ko će biti izabran u džematski Remzi-beg: Vrlo mi je drago, Tevfik ef., što si se . medžlSs. odazvao II. Numanovom pozivu! Bekta: . Da je puste sreće, sve bi m og lo biti ljepše Bektaš: Sjutra su izbori, a to je stvar vrlo važna; te bi pogriješili, kad se o njima ne bi s tobom posavjetovali! Hadži-Numan (laskavo): Koliko mi je drago, što nam onu dječicu na pravi put upućuješ, još mi je draže, što si član naše čitaonice! Remzi-bcg i Bektaš (kimaju glavom u znak odobra­ vanja): 1 nama. Tevfik: Pa ja sam član obiju čitaonica. Remzi-beg: Zbilja, efepđija, ti si i tamo članom p o ­ stao? Tevfik: Jesam, nažalost, kad ne može biti drukčije! Bektaš: Kako misliš — drukčije? Tevfik: Moram, kad ste podijeljeni. Hadži-Numan: Zašto moraš? Nije sila. Tevfik: Kad bih bio uvijek s vama, oni bi iz one čitaonice držali, da sam i ja njihov protivnik; a tugjiti se od svoje braće nije lijepo ni plemenito. Remzi beg: Tko veli, da smo mi njihovi protivnici? Tevfik: Govore svi iz one čitaonice, kao što opet i vi velite, da su oni vaši neprijatelji. Iiadži-Numan: Ne zna se, ko je čiji veći neprijatelj; ali na nama nije krivnja, što nijesmo zajedno. Bektaš: Niko im nije kriv, što neće s nama. Remzi-beg: Oni ne trpe ni našeg »merhaba« (po­ zdrava). Tevfik: Ovaka rascijepanost u dva tabora __ g o ­ tova ie naša propast. i bla joslovenije. Hašim (koji svejednako kod vrata stoji, H.-Numanu): Ja odoh u kuću, hadžija, da vidim, trebam li im ta pomoći. Hadži-Numan: Idi slobodno! (Hašim Odlazi). Šesti prizor. P ri j a š n j i b e z n a š i m a . Tevfik (pomaknuvši se na svom mjestu): Danas sam se za sutrašnje izbore u onoj čitaonici prepirao. sa Ragibom i Zija-efendijom. Rekao sam im: Zar ne može biti bez ove svagje? Lijepo se bratski izmirite i zabo­ ravite na prijašnje uvrede, pa složno radite za dbbro svoga mjesta i naroda. I oni su mi isto tako govorili, da vama nije nitko kriv, što nećete s njima, te da vas nitko ne može složiti. Kazao sam im, kao evo sad vama, da se izmirite, pa ćete istom onda svoj narod boljoj bu­ dućnosti privesti. Hadži-Numan: Mi nijesmo proti slozi, ako bi samo oni htjeli. (Radosno): Vjeruj mi, Tevfik efendija, kad bi­ smo se izmirili, ne bih žalio odmah umrijeti! Remzi-beg (radostan): Ne bi onda niko ma svijetu bio kadar, da nas opet razdvoji! Bektaš: LI »znak radosti, što smo se izmirili, p o­ dijelio bih našoj sirotinji pet vreća brašna. Tevfik: Kako vidim, vi ste svi za Slogu; a da i njih za nju predobijemo, valjalo bi nastojati, da se s njima �Broj 15. i 16. .BISER* ^ t a n a n o i njihoro mišljenje saslušana (Hadžiji)- Bili doz vofc. hadžija, da ih sjufra pređ ^ *“ venuo i da 8 njima o slozi pregovaramo’ Hadži-Numan: Ne branim, samo na koji način’ Tevfik (uetavši stane nasred sobe)- Evo kako- fe. pred vaše Htaonice budite vas trojki, a ispred njihove pozvacete Cejvanagu, Ragiba i Zija efendiju, te ćemo tražili načina, kaiko bi se obje čitaonice sastavile u jedno oveće društvo. Ja ću biti .posrednikom bratske sloge i ništa više. Hadži-Numan (ustavši): T o je vrlo zgodan način Remzi-beg (listajući): -Nema sumnje, da se nećemo stožiti. ’ Bektaš (pošto ustane): Sloga je sigurna. Hadži-Numan: Bila s hairom (sa srećom). Ostali: Amin! (Zastor.) (Svršiće se.) Mevaizi-dinijje. Muhammed S. Serdarević: Ima li zabranjenih misli odnosno pomisli? Da imade i da je od uvijek bilo zabranjie. h 1 kih djela, što ih zabranjuje vjera ili ljudski zakon Hi oboje, to je svakome poznato. Istina bilo je u staro doba, kuko čitamo u povjesnim knjigama, ljudi, zvanih Epikurejaca - pristaša grčkoga »mudraca« Epikura*) — koji dozbranjenih djela. Pa i danas imade jedna Božja sila epikorejaca, makar se i ne zvali tim imenom. T o su obično odvratne materijal iste, ili ako hoćete reći i ateiste. (Do­ duše i teista imade i čak muslimana, kod kojih ne mo­ žeš naći nikaikova djela zabranjena samo ako su sigurni, da ih neće ščepati državna vlast, pa da ih neće progo­ niti. Ali to su teiste odnosno muslimani samo po ime­ nu, a u istinu su prave materijaliste). No mi ne ćemo uzi­ mati obzira na -subjektivno mišljenje i rad pojedinih lju­ di ni skupina. Neosporna je činjenica, da nam vjera mnoga djela zabranjuje, a tako i državni zakon. Neka ili mno|ga su dakle ljudska djela vjerom za­ branjena. Ali da li imade i ljudskih mišli odnosno pomisli za­ branjenih? T o je baš ono, o čemu hoću da reknem i o čemu se je kretao moj razgovor s jednim mojim prija­ teljem katolikom. Taj Tazgovor i povod njegov bio je slijedeći. 4) Življaše 371.-270. prije Isa-a. Neki vele da Epikur nije bio kao njegove pristaše, nego da su ovi izopačili njegovu nauku. Po tome bi navodnike sa riječi »mudraca« trebalo pre­ nijeti na riječ „pristaše". Strana 237. Izvjesnog dana desio sam se u kući jednog pravo­ slavnog sveštenika u 'društvu sa nekoliko gospode činov­ nika inovjeraca, megju kojima bijaše i pomenuti moj pri­ jatelj. G ovor je izmegju ostaloga bio i o sušenju mesa. Domaćin — g. sveštenik — kazivaše, kako je na jednom mjestu dao sušiti meso, koje je bilo tako dobro 'uregjeno, da kad je doneseno kući, supruga mu, koja inače bijaše taj dan postila, povikne: kud ćeš ga baš sad doneti, kad ja postim. »Na to joj ja rekoh »— reče g. sveštenik — kad si .ti već pomislila na njega, sad ti možeš slobodno jesti« (biva post je pokvarila). »Ti ne smiješ ni misliti na to, kad budeš mislila, onda kao da si i jela«. — Nota bene u ovome je društvu sjedio još jedan pravoslavni sveštenik. Ja sam naravno šutio, nije bilo uputno a ni potre­ bno niti da što preupitivam niti da primjećujem. Sjutra dan sam u prisutnosti čas prije spomenutog prijatelja katolika uzeo riječ o tome i rekao sam „inu kako nijesam znao da tako uči hrišćanska crkva. Na­ dodao sam mu, da je učenje Islama sasvim drugačije i nastavio sam mu razlagati po prilici ovako: Pomisli nijesu zbranjene, nego djela. Musliman na d pasti, ne smije jesti, piti itd., a smije o tome mi­ sliti kol :ko hoće. To je slično uregjenju sjetov-nih držav­ nih zaik Državni1 zakon ti zabranjuje ubiti tvoga i najvećega ijatelja, ali što ćeš ti pomisliti, na njegovo1 smka uče, to te on ne će kazniti. Misli koliko hoćeš, ■same rrto misli u djelo privoditi niti davati da se pri­ vodi. Imade jedan hadisi šerif: »Innellahe tedžaveze li ummetj aruma hađdeset bihi enfusuha ma lem tekellem bihi ev taor' . (B og je oprostio mojim Sljedbenicima ono, šio budu u sebi mislili, što ne budu učinili ili izrekli.*) Istina je da imade nekih mišljenja, koja su griješila dakle zabranjena kao: rgjavo misliti o drugome nema­ jući za to valjana temelja kao što veli i sam Ku’ran ( » I n n e b a ’ d a z z a n n i i s r n u n « — zaista su neka mišljenja grijeh.) Ali naš govor nije o toj i sličnoj vrsti mišljenja. N o kakogod uzmemo, pomisao i zamišljenje nijesu niti mogu biti zabranjeni prema načelima Islama, pošto se čovjek njima ne može ukloniti. Zato tražiti od čovjeka da ne pomišlja na koješta, da ne smije kroz njegovu glavu ni preletjeti kakva misao, to bi bilo tere­ titi ga onim, što je nemoguće. Kur’an pak -izrijekom veli: » L a j u k e 11 i f u 11 a h u n e f s e n i 11 a v u s ’ a h a « . (Bog ne tereti nikoga nego samo ono, što mu je u snazi). *) Hadis je u Sahihajnu- Ibni-Melek u šerhu za „ElMešar k“ veli za riječcu „ma“ u hadisu da je šartijje, a džeza da je ispušten. Neki uzimaju — veli on dalje — to „ma“ za masdarijje tevkitijje. Ali se to njemu (Ibni-Meleku) kao da ne dopada. Meni se pak ne dopada njegovo mnijenje nikako. Ja držim, da je »ma« mevsufe ili mvvsule, koje je u rečenici bedelom od ono prvo »ma« (u „arnrna"). Po tome sam hadis i preveo. I po Ibni-Melekovu tumačenju bio bi prevod isti, dok bi uzimajući da je „ma“ masdarijje, glasio: Bog je oprosti® mojim Sljedbenicima ono,, što budu u sebi mislili dok ne bi izrekli ili učinili. �Strana 238. Broj 15. _M ft ,BISER* O vo što rekoh sami jedan hadis uvažava. Alejhisselam veli: » S e l a s u n l a j e n d ž u m i n h a u n n e ehadun: ezzannu vetijeretu velhasedu; f e i z a z a n e n t e f e 1a t u h a k k i k , v e i z a t e t a j j e r t e f e m d i , v e i z a h a s e d t e f e l a t e b g i!« Znači: Troije je čemu ne može niko umaknuti: 1. pomišljenje (’rgjavo pomisliti o drugome u ne­ kim na pr. izvjesnim prilikama. Ne možeš se na pr. oteti pomisli da ti je dužnik, kojeg si inače prije poznavao kao poštenjaka, nepošten, ako mu na pr. više puta pi­ šeš pismo, u kojem tražiš da ti plati dug, a on ti ni na jedno pismo ne odgovori. A možda on nije ni jedno pismo prim io: nijesu s pošte nikako ni došla ili ih neko drugi primao, a njemu nije uručivao, kao što na stotine takovih slučajeva imade. Nijesu rijetki slučajevi da g. do­ stavljač expresno ili rekomandirano pismo negdje u tugjcm dućanu ili čitaonici ostavi, a napunticu sobom pot­ piše.) A možda je b io inače zapriječen da ti pošalje no­ vac ili i da ti odgovori, a možda ti je i odgovorio, ali ti odgovora nijesi primio. N o pored sviju tih mogućnosti ne možeš se oteti pomisli da je nepošten ili da nije ona­ kav kakav bi trebao da bude); 2. zla slutnja, (kod onoga, koji je odrastao rr riu ljudima, što gataju po čemu. Ne može se oteti neugod­ nom Čuvstvu čovjek, koji je pošao na put. pa pred nje­ ga ispao zec, ako je odrastao u okolici, koja imade tu praznovjericu, da je zec za putnika znakom nesreće. — Čeljade iz okolice, koja vjeruje, da igrarje lijeve obrve odnosno kucanje damara više te obrve predskazuje ožalošćenje, osobito ako je to čeljade ioš i sobom to »iskusilo«, ne može izbjeći od toga, a da ga u re­ čenom slučaju ne poklopi neka, makar časovita sjeta,sluteći da će se kasnije radi nečega ožalostiti ili makar srdžba protiv loga kucanja (damara). T o se mora do­ goditi takvom čeljadetu pa makar ga bilo i obrazovano i toliko razborito, da može promisliti, da ne može biti nikakve veze izmegju kucanja damara i izmegju buduće radosti ili žalosti. — Padanje buljine (jeine) na kuću gdje leži bolesnik i njeno kričanje mora proizvesti ma­ kar na časak neugodan dojam na čeljad te kuće, ; ko njihovi mješćani imaju to sujevjerje, da rečena pojava predkazuje smrt bolesn kovu.) 3. zavigjenje. (Ne može se ni najoplemenjeniji čo­ vjek oteti da ga makar na časak ne spopane neugodno čuvstvo i muka, kad spozna, da je njegov protivnik neprijtelj osobito ako je još i kunkurent polučio nekakav veliki uspjeh, postigao nekakvu dobru sreću ili učinio kakav zamjeran napredak. I pomišljenje (o kojem je gore bio govor), i zlo slućenje i zavigjenje su zabranjeni i griješni, a niko im se, kako reče i sami Hazrati Pejgamber a. s., ne može ugeti. Pa što onda? O tome nam veli Alejhiselam:) Kad pomisliš, ne drži (što si pomislio) za istinu; kad te snagje zla slutnja, progji (ne pometaj niti odgagjaj radi toga svoga puta i poduzeća, dakle ne pokla­ njaj nikakve pažnje toj svojoj slutnji); kad M se porodi zavist ne čini (protivniku) krivo (ne govori njti radi protiv njega išta, a osobito o tome, da mu izmakneš iz ruku polučeno mu dobro.) Kako jasno vidimo iz ovoga^ hadisa, pomiŠljenje> zla slutnja i zavigjenje nijesu u našoj vlasti, ne možemo im se oteti, pa ne ćemo za njiha biti ni griješni. No ali je u našoj vlasti da ne držimo za istinu on o, što smo pomislili uzevši na um i druge m ogućnosti; u našoj je snazi ne poklanjati pažnje svojim' zlim slutnjama pa postupati kao da ih nikako i nema; u stanju smo ne činiti krivo svome protivniku, ostavši naprama njemu pasivni. Zato nam se ta djela i zabranjuju. T o su eto bila moja razlaganja pomenutom mom prijatelju. On mi pri svršetku reče: »E to zgodne teme za kažnienika« (biva kojim sam ja duhovnikom). A meni se učini da ovo nije nezgodna tema ni za slobodne lju­ de, pa stoga to i napisah i iznesoh pred cijenjene čitaoce »Biserove«. Murat Slnanag’ ć: Straža na S"či. Osvrt i razmatranja. Scl ie najtajniji primjer i zMni 1;st u r-ovuesti ■iii'tro-ngarske monarhije. Ona ;e uJ:e1ovB°ni otnor nnše vom' i narodne snage. Sva talijanska vojna sila udarili-: le na nas na Soči u vrijeme, kad ?<u nnše ruke bil^ sve­ zane u Galiciji s velikom Rusijom. M : na Soči niies^o imali vojske. Naša vojska je bila u žestokim bojevima na istoku, a na Soču smo stavili samo stražu prema vojaci talijanskoj od tri milijuna. I ta budna s'rnž.a je konačno pobijedila Italiju. Nije Italiju na koljena oborila jesenska ofenziva, oduzevši joj sjeverne drelove. I defnit'vni n’en poraz —- ako B og da i sreća junačka ima se pripisati duhu sočanskoga korduna. Zafo ćemo. dragi čitaoče pro­ govorit koju o straži na Soči i o historijskim činjenica­ ma, koji su s tim u svezi. I. Italija i trojni savez. Za uzdržanje evropskog mira stvorio je veliki nje­ mački dreavmk Bismaik god. 1882. s^vez izmegju Audro-Ugarske, Njemačke i Italije, koji se zove trojni sa­ vez. Glavna je svrha trojnom savezu bila, da države savaza očuva og rata, da se u miru m ogu privredno razvij.i i. Trojni savez, onaki kakav je b io i u glavi venfcoga Bismarka^ bio bi jedna sila, koja bi mogla odoljeti svim evropskim državama. Kakvom bi snagom raspolagao tiojni savez, vidi se najbolje p o tom, što su u ovom svjet­ skom ratu sama Njemačka i naša monar nija držale na plećima silne vojske ruske, franceske, engleske i talijan­ ske i pobjegjivale ih. Da je s nama ostala Italija u saveza �Broj 15. i 16. »BISER* rat 6-i b io već davno gotov i nebi bilo te sile, koja bi mogla stati -na put centralnim vlastima. Ali ni 'izdajstvo Italije nije donijelo- našim.- .protiivnickna ntVakova ploaa. D o danas izai 3 godine dana, kako je stupila Italija sa tri milijuna vojske u tabor i onako brojnih naših neprija­ telja, nijesu oni mogli dh proti namai izvojšte ni jedne pobjedle i da korače naprijed1. Mi, smo oborili na koljen Rusiju i Rumumiju i držimo u rukama svu Belgiju, Crnu goru, Srbiju, Poljsku i petinu Francuske, koja svojim b o­ gatstvom predstavlja polovicu Francuske. Ako tome ,u~ računamo još silni ratni plijen onda je jasno, ko stoji bolje i na čijoj je strmi pobjeda. Što se naši neprijatelji još bore, uzrok je Engleska, koja hoće da oslobodi svoje saveznike, da joj ne budu poslije rata opasni. Ali tim bolje! Kad im nije bilo dosta poraza i kad hoće da ii njih oborimo na koljena, ml ćemo produžiti bojnu igru na njihovu štetu. N ego izdaja Italije dokazala je, da osnivanje troj­ nog saveza nije postigto one svrhe, za kojom se je Sto njegovim osnutkom. Osim toga on je dao povoda, đ:t jc došlo do osnutka enifcente ili sporazuma izmegju Francrske, Rusije i Engleske, zvane trojni sporazum. Tim su se grupirale evropske vlasti u zao čas u dva protitabora. Ali trojni sporazum nebi mogao imati nikakova značenja, da nije bilo izdaje nevjernih Talijan i, koji sii za engleske pare prodali svoj obraz, i svoje saveznike, kojima duguju sve. Jer Italija se je za niz godina baš po­ moću trojnog saveza ojačala i došla u red evropskih ve­ lesila. Izdajom je ona mislila našu državu zaljuljati iz te­ melja, ali se je prevarila, jer nama nije učinila one štete, na koju je računala i ona i trojni sporazum. Italija ja za­ boravila, da j,e uvijek bila pobijegjena u ratu proti nama. Zaboravila je, da još žiivi stari junački duh naših pn> gjedova. Ali ona je izigrana ne samo u očima našim nego i u očima svojih sadašnjih saveznika. Ona je bila 33 go­ dine s nama u saveza, pa nas je u najgorem času izdala i prešla k našim neprijateljima. Zbog toga će ona uvijek biti izolirana jer ni jedna država neće nikad moći povje­ rovati Iialiji. Sigurno je, da će Italija izdati svakoga sa­ veznika kao ii nas u najgorem času, ako joj se pruži pri­ lika. I sami su Talijani uvjereni, da ih zbog izdajstva pre­ ziru njihovi vlastiti saveznici, ?1 m je nevolja, pa se mo­ raju s njma služiti. Ko tone, hvata se i za vrejo gvožgje. ■A što je najljepše, Talijani se ni malo ne stide svoje izdaje i svoga nepošienja, nego se s tijem još ponose! Talijanski državnik Salandra, r kao je, da su Talijani ostavi’1! trojni savez uzdignute glave, to jest oni su uzi­ niU izdaju s jaonosom. 'Dakle čega bi se stidio- svaki po­ jedinac i.svaka država, tim se Talijani diče. la k o što nč inili bi u nas moždas samo cigani, ali. razlika je megju njma i Talijanima, što se oni nebi tim hvalili, kao Tali­ jani. Strana 239. A Talijani hoće još da su uz to nosioci evropske kulture. Viteški, narodi! naše dnevne carevine dobro osjećaju raspoloženje nas sviju prema takom vjerolomnom narodu, koji nas je mučki napao s tegja, da nam razruši našu staru djedovinu. T o se raspoloženje ogleda najbo­ lje po junaštvima, koja su bez primjerna u povijesti i o kojima se svaki čas čuje i čita. T o je odgovor Talijanima za njihovo vjerolomstvo. Talijani su izgubili proti nama do sad 12 bitaka i 1,700.000 ljudi, a nijesu se premakli m -korak s naše drage Soče. Oni su mislili, da će se za kratko vrijeme došetati u carski Beč s muzikom. Ali: sa na slavnoj Soči našli budnu stražu, koja ih nije propu­ stila, nego- ih j;e vratila kući krvavih glava! No Italija nije svojom izdajom nas iznenadila, niti nas je" mogla ikad iznenaditi. Mi smo znali i to da su Talijani po tradiciji svojih s-ari.h vješti napasti čovjeka iza legja., te ga orobiti, ali u otvorenom se boju ne mogu mjeriti s našim junacima. A i naši su državnici z:rali s kim imadu posla, jer su još kod sklapanja trojnog saveza, nijesu htjeli sklapati savez za navalu i obranu, nego su htjeli sklopiti ugovor, koji bi obvezivao obe države, da se ne umiješaju u rat, ako bi se koja od njih zaratovala s kojom stranom državom. Tek na zagovor Njemačke, koja je još godine 1879. sklopila s našom državom sa­ vez, -po u-stifa je Austro-iUgarška i sklopljen- je i ,s Itali­ jom savez, p o kojem su sve tri države bile dužne ići ra­ me m rame u slučaju rata. Savez s nama bio je od ko­ risti za Italiju. On je osigurao Italiji legja, kad bi se za­ ratovala s F i mcuskom a nam abi bile slobodne ruke na­ prama Ru koja je tri puta veća od nas. Ali evo u praksi se pokazala sasvim -drukčije nego na papiru. Ne samo da mi nijesmo mogli proti ruskoj nadmoći postaviti svoje sve sile, nego smo ih još morali raspoloviti, da od­ bijemo mučki napadaj svoga nevjernog saveznika. Talijani su snovali o izdaji, a mislili su da su nas uspavali. Ali su se prevarili u računu, jer je naša vojna uprava bila u rukama jednog vojnog veleuma, koji je u isto vrijeme iv rio dobar diplomata. T o je bivši šef ge­ neralnog s'ožera baron Fietzendorf, pobjednik kod Gorlica i Tamova. Hetzendorf je računao uvijek da će Italija nas izdati, pa je njegova zasluga, da su u Tirolu i Trenti-nu i-zgragjene naše najbolje tvrgjave. Tuda Talijan nebi mogao proći da je vila pa da ima krila. Ne samo Talijan, ni ko drugi širih pleča od njega. Kad je god. 1912 zaratovala Italija s Turskom radi Tripolisa htio je Fietzendorf da obračuna s Talijanima, za to što svojataju naše more, naš Tirol i Istru. Tim bi njima još onda prošla svaka volja za našim krajevima. A tada bi se očuvala i »Turska, koja se je uz Bugar­ sku u ovom svjetskom ratu pokazala jedinom prijatelji­ com centralnih vlasti. Ali viteški pokojni naš monarh rije mogao učiniti ništa, š*o bi m oglo baciti i malu sjen­ ku na njegovo slavno i dugotrajno vladanje. Povijest će samo znati ocijeniti njegov postupak osobito, kad ga u?- �Broj 15. i 16. „BISER* Strana 240. poređi s nedostojnim postupkom talijanskoga kralja Vik­ tora Emamuela. Vojni rad Hetzendorfov u mirno dioba nastavio je u ratu general Đorojević i pokazao se njegovim dostojnim nasljednikom. Naša domovina se m ože s pravom pono­ siti takvim sinovima, kojima u svjetskoj historiji treba tražiti para i ona može biti' mirna dok je njena obrana u rukama takih ljudi. I škola se dogotovila i učitelj došao i predstojn;* odreidio idian, kad će izaći i upisati prvu djecu, a seIjaoi nehtjeli ni da čuju o školi i o školskom učenju. Sve kao da je jednom dušom dihalo: »N e damo djece, pa ne damo!« Nu kad je došlo do upisivanja na predstojnikovo ocklja razlaganje o vrijednosti škole i na prijetnje, da bi se m ogli i prisiliti, ipak se upisalo nekoliko djece. Upisalo se, a opet se mislilo: »O vo samo da se plaho ne zamjerimo predstojniku, a dijete će lahko poslije izo­ stali.« Jednoga petka, baš pred početak škole izbio ]e u Nafija Sarajlić: Staro selo .džamiji jeđtan mlad čovjek, lijepo obučen. Kad Teme. gjeri se sklanjala džuma i svijet zasdo u haremu pred dža­ mijom, da malo proegieniše, zapitaće seljaci njega — XIII. koji se je sve podismjehkivao — ko je i odakle ide... Nova škola. A on im je progovorio, ne pazeći, da li plaho zadiru oči­ ma u njega,-svjednako se podsmjehkujući, progovorio pravo ili možda u naročitoj misiji, da je on činovnik s do­ Ćerpič se vadi, kamen dovlači, brvna dogone, duntežu konce po postavljenim temeljima, zida se, šimla se teše, kreč zavanuje — gradi s ; škola u Sta­ rom selu. Nova škola! Seljaci se u hrpama iskupljaiu. da vidle to čudovište od bine, koje će imati goleme so­ be, kakvih nema ni u sudu. I raspituju majstore za grogjevinu, za rasporedjaj soba, za svrhu gradnje. Kolikogod im zgrada izgleda impozantna, ipak u nju gledaju s nepovjerenjem, većinom oki a. u glavu oo nje — gadi im se. Ta o njoj im se toliko crnogn na5aputalo, da im se već pogled mrači, kad god im se u oči zadije ta nova gragjevina. Kako ono samo? » ........ neće ni u jednog djeteta ostati prave stare vjere, sve će to škola preokrenuti, p o­ kvariti«. I šta će učiti? »Da nema neba, da je zemlja okrugla i vrti se dolje-gore, a mi, kad' se dolje strraoglav okrenemo, ne popadamo, jer nas nekakva ruda ze­ mlji privlači----- « Uh, a gdje je ona pusta širina đunjaluka sve do mora i zar mi na nebu ne vidimo zvijezts svaku noć? Pa kad to iko ikoga vidje, da strmoglav visi na zemlji i kada se to mi dolje okrenusmo, da vidimo šta je pod nama? *........ Učiće o Kulin banu i nekim drugim još ođ prije potopa, što ih je svatko. zaboravio, a neće ništa o našim pašama i spahijama c d jučer iz turske dobe. . .* Biva potvrgjivaoe još llz maldhna Bosnu vlahu, da je njihova, kao da turska uzengjija u njoj nije nikad ni kucnula?! » ----- Učiće laži o psima i o mačkama, slikaće insane, lomiti ruke na vlaško pismo, računah na krajcare i na jabuke, kriviti jezik od »pendžera« na »prozor«, mjeriti sadžak: koliko mu je u kojemu ćošeiu, gledati na havu kad je topla f kad će zagrmjeti___ « Ama eto sve same besposlice, koje mi dobro znademo, bez škole, ne ostavljajući svoga posla. D rugo je to, što Švabe učen — ne znaju, kako je to kod nas, pa se naučavaju. Ali našu djecu na njihov kaluf?----- Da ga samo vidimo, ko će dati! brom plaćom od! nekoliko stotina na mjesec, lm? dale­ ko roditelje, od kojih je malešan otišao, dok je svršio osnovnu školu na dalje nauke. se školovao, a sad ne samo da potreban, već im i pošalje p o mjesečno, da proširuju imanje. D. k radi, primaće plaću, Imao je šfcpendiju, rlorc nije roditeljskoj pomoći sto, p o dvjesta kruna sada srednju, a poslije sve .visu i višu, a kad ne mogne više raditi — samo ru­ ko. pisati — onda će mu ići penzija, pa i njegovoj djeci, sve dok dobro ine odrastu. Življenje mu, je osi­ gurano. — A ima njegovih drugova, oštroumn,:h, koji su jos bolje osigurani. T o su većinom djeca prostijeg i viejta, od siromašnih roditelja, koji iza nekoliko godi­ na učenja postaju prvaci u narodu. Svi se školaju pot­ porom ili od naših mogućnih ljudi, koji daju u društvu pomoći gjacima, ili od vlasti, koja rasporezuje na sve vjere potpomoći za nauke iz zemaljskih para, iz pore­ za. Jer, kad umiru ili padnu u penziju stariji činovnici, su dri, učitelji i t. d., valja odmah novi da zakorače u službu. A stupiti u službu mogu samo sposobni, učeni ljudi Takove treba i zemlja, a treba ih i narod. Kolika su svjetloća oni, koji nešto umiju i na selu, kad samo zna;u pročitati nešto nužno o d suda i iz no­ vina kazati, šta se po svijetu radii, a kamo li, koji više nauče, pa znadmi, kako to sve hoda po politici), u sudi«, u porezima, u trgovini, u vjerskim stvarima, u zemljo­ radnji, u školovanju, i tim svoj narod brane i hrane. Ne­ ko se opaše mekim, a neko nekim znanjem, pa onda svi u društvu lahko radle, jer, štogod im zatreba, imaju mtgju sobom. Istina, isprva u školi možda uče i po koju besposlicu, ali je to— ko za djecu, valja najprije, cia svašta uzmađnu, pa istom onda, da razgramjavaju. Mogueć, da je još štogod stranac govorio u ovo­ me tonu. I ne b?z uspjeha. Jer na dan otvorenja škole pristupilo je tri puta više djece, nego što je u prvi mah bilo upisano. �R roi 15. i 16. Strana 241. „BISER' XIV. Zadruga. Mlad činovnik, koji dobro uspijevaše ,u svojoj slu2bi, odmarao se jednog ljeta na dopustu u nekom ove­ ćem selu, što ležaše ispod gorske kose. Nadobudan i poletan, teško osjećaše lijenost seoskoga kretanja, tim više, što tuđi bijaše — kao u maloj skkovitoj varošiti — stjecište okoline iz daleka. Svaki čas se tu vidjelo ljudi sa strane, koji đolažahu poslom do dućana, do škole, do oružničke postaje, do mlinara, kovača, do privatne od ureda .postavljene ljekarne, a petkom do džamije i po potrebi do svih komisionalnih poslovanja. U čemu je prava razlika za takovo poslovanje jed­ nih i drugih kola? — U temeljima. Za arabu je s-mo otvoren put, neka se vere dolje i gore, a za željeznicu je vrlo dobro utrat, da joj nema zapreka ni strmu ni brdu. Pa joj je 1-kše nositi koliko hoćeš tovara i brzo stići gdjegod hoćemo. Željeznica imade vješta uprav­ ljače. ali ima i sve sprave što joj trebaju, pa lahko ide Sav ovaj promet jedva da je tome selu davao živahniji oblik. Već se sve kretalo, po opažanju našeg mla­ dog činovnika., kao na silu za poslom, puštajući mnoge Lijene dane, da uzalud propadaju. Istina, ljetina se srcgjavailai, nije pušćalo da propada, ali se nije poslovalo br­ žim tempom. Bujne livade i oranice, rodni voćnjaci I zelenei pašnjaci, obilne šume okolo i drugo neskorišćeno prirodno blago čekalo je na snažnije dimove, pa da u punom jeku tri puta snažnije sine u svojo] krasoti i vrijednosti. Čekalo tužno, otimajući se ponekad dnpaoe u po kojem komadu i iz ruku kakvih sirom ..ha tucaka, u neznanju raspuštenih. S bolom, u duši gledao je naš mladi činovnik n> prirodno bogatstvo toga mjesta, koje se nije umjele iskorišćivati. Manjkalo je tuđe sila u većem nov nm pogledu na prvom mjestu, a onda snage i umj ća, đ; bi se što veće znalo poduzeti i privesti sretno kraj:. Manj­ kalo za pravo sloge i energije, pa da mjesto procvate do male varošice. »M ože li se uspjeti, da se tuđi osnuje jed'na zadru­ ga, zemljoradnička zadruga?« prekuhavao on' dugo u sebi, krećući se žustro jutrom i večerom poljem i po okolici u tamnosivoim odijelu engleskoga kroja, sa vit­ kim krbačem u ruci, mio i ljubezan, otmjen i lagahu, živa pogleda a sa smiješkom na usnama. »Je li dorastao narod do udruživanja i ima li ko rukovoditi njegove veće, društvene poslove?« pitao se bojažljivo, nesiguran, zamišljajući ipak, da prokine kojom zgodom narodu ri­ ječ o zadruzi i da preporuči što treba, kako bi moglo što prije doći do udruženja i rada. Tako je jednoga dana prokiuno sakupljenom naro­ du na dvorištu kod Šehitluka. Vaš je današnji tški rad, braćo, prema boljem, lak­ šem radu, kao spori hod male»arabe prema brzoj že­ ljeznici. Nije to po snazi, da ne biste imali boljeg * ida, jer vi imate vaše snage i više je tako trošite, kao što se i aralbadžija više napreže kad goni arabu, nego ona], Što goni želježnicu. Pa opet araba istom što gamiže, dok željeznica brzo leti, prosijeca brda i dobne. Araba uz to nosi tek p o koju stvar, dok ih željeznica nosi na sto­ tine i hiljade — i to tako lahko— ! naprijed. I tuđi je bolji rad. Takav rad mogao> bi biti i kod nas, kad biste uda­ rili r2zumniej poslovati. Razumnije je onda, ako imadete jedni u druge više povjerenja i udružite se svi u jedno društvo, uhvatite se svi u jedino kolo, kao> službenici kod željeznice od najvećega do najmanjega. A to morate uči­ niti, jer neprijatelji stežu sa svake strane. Treba se odu­ prijeti prema njima, da ne ode iz ruku njiva p o njiva danas jednog, sutra drugog, koje se više šale nama ne vraćaju — trebate i vi prema njima postaviti mašinu, koja se kao pojedina arabica ne prevrće lahko. Da se uhvatite u jedno kolo, ne mislim pod tijem samo povjerenje i savjetovanje o poslovima onda, kad se stječete u čaršiju i opet svako' za svojim poslom da kre­ će. Već mislim, da se svi združite novcem i malom (svak po iresio) u jedno veliko društvo, da povjerite poslovanje đruši. • ekolicini vjetšiih ljudi i da se onda svi koristite odatlen iko, koliko je ko uložio, — baš kao što kod željeznice 1 i svoj dio p o zasluzi dobije. Složeni u jedno društvo, nabavite sebi nekoliko kola i s n ,.?j se brzo svežete s kasabom i sa željeznicom, pa laluo. dobavljate sebi sve potrebe, jeftinije kupljene na veliko i pa vakait, a ovdje preuzimate u društvo sve pioizvo . i ono ih izvozi, trguje s njima. Pa ne samo to, što bi društvo bilo o d koristi, već bi se staralo i vas upućivalo, da lahko sabirete o d pri­ rodnog bogatstva m nogo toga u svako doba godine, što se vama čini da je ništa i čega ima puno na sve strane — za noge zapinje, gazi se i truhne, a on o je vri­ jedno ili za naprave ili za lijekove, za zabavu u gradu di za upotrebu u dalekim krajevima, pa bi se m oglo do­ bro prodavati. Pojedinac čovjek možda za to i rie zna, niti bi to umio' lijepo prodati na zgodnom mjestu. A ovako imate svoje društvo na kućnom pragu, d o nj ga samo donesete i on o odmah plati. 1 tako dalje, dugo je g ovorio o daljnim koristima društva u nabavijanju sjemena, u podgajanju voćnjaka, u prekupljivanju njiva, u podgajanju dobre marve, u podjeljivanju zajmova u nuždi svojim članovima, u utjecaju društva na razvoj i gospodarstvenu naobrazbu pojedinaca. . . a obećao i pojedina protumačenja na šire petkom ili prigodice. Megjutim su mu se dvojica-trojica istakli pitanjem: Ko bi to njima m ogao poslovati tako i rukovoditi druš­ tvo, nemaju nikoga učena svoga?/ Oni što idu u me­ dresu, ništa od toga ne znaju, a koji tuđi svrše školu, samo znaju čitati. . . Mladog činovnika je to odveć zapeklo. Jer, u isti- �„BISER" Strana 242. nu, on o što je glavno — manjka. Ali se ipak snašao. Preporučio je, neka pošalju koga od svojih najboljih mladića u slične ustanove i udruženja negdje na praksu, neka mu omoguće da nabavlja za to naročite novine i knjige, pa će se malo po malo uspjeti. A kako mu je palo na nogu, kliknuo je još: koliko zapinje samo za jednim čovjekom, koji ima više vještine i naobrazbe, pa da tre­ bamo i na druge strane svuda za dobre pare strukovnjaka i preporučio škole. Plod ovoga nastojanja mladog činovnika za zem­ ljoradničku zadrugu b io je taj, da se u prvi mah osno­ valo u tom mjestu »tiho društvo« do bolje zgode i otvo­ rila čitaonica — udareni temelji. I on se zadovoljan vraćao s dopusta u grad, štb je makar toliko učinio. Ali mu se ipak povlačila jedna mračna crta preko čela: »Nemamo svojih »misdonera«, koji bi pravo razbudjivali narod . . . mt Ta l k: Pregled turske književnosti (Nastavak.) 2. Ep’ka. H*tnd»: Jusuf i Zulejha. Me s i hl : Gradska buna (Jedrene). L am i!: Peterac. Gradska buna (Brusa) R evan!: Pijanačka knjiga. Fuz U : Peterac. Opklada, Opijum i vino. F azli: Ruža i Slavuj. Jahja: Peterac sa Tahovom i dervišem. Istorijski epi. - Br°i 15. i 1R egipatskom Josifu i Patifarovoj ženi, koju je I Muhamed Kur’anu prepričana. U Mesihl ili od Boga poslani (umro 1513.), rode u Prištini kod Skop'ja, postao je divanski tajnik Ve" likog Vezira Alije Prorezanog koji podijeli pjesniku jedno leno da bi se mogao s njime zabavljati. M e s i h u jeva zanemarenost u poslu bila je već prešla u poslo­ vicu ; vrlo je volio terevenke i druga mjesta za zabavu' Poslije Alijine smrti nije više našao mjesta. - - Mes i h i je napisao lijepih gazela i kasida, a osim toga jednu dražesnu „Himnu proljeću*, a zatim jednu aiegoričim zbirku pjesama ,,Inša-gfili-sad-berg“ (RUža sa stotinu listića) i jednu „Šeherengiz* (gradska uzbuna), u kojoj on nabraja 46 najljepših mladića na bazaru Jedrenskom i svakoga kratko opisuje u dvije mesneve. Lamli ili Sjajni (umro 1531.), zapravo B en A li N a k a š (slikar i vezioc), rodio se u Brusi. Najprije je studirao, a kasnije se podao skromnom i mirnom ži­ votu, te je poslije svršenih nauka kao mladić postao Šeihom ili duhovnim vođom u svom rodnom mjestu. — L a m i i , „Kruna mesneve* je najplodniji i najmnogostraniji od svih osmanl jskih lijepih duhova u stihu prozi. Njega nazivaju i turskim Džami, jer je on nav šć prevodio ovoga perzijskog pjesnika te je u svoj m vlastitim djelima srećno oponašao njegovu bujnu fanta: u i ukrašenu formu. L a m i i je ostavio dvana­ est pjc~<‘ ia i dvanaest proznih djela. Dvanaest pjesama st ras‘ ' 3a ujedan „Divan* koji, od sviju najuređeniji, čini lirski peterac i u jedan epski sedmerac. Njegov „D* in“ počinje uzvišenim slavopojem pjesništvu; za­ tim slijedi naj'rije 134 kaside; petnaesta kasida je mistična „Ružina kasida* koja u 100 listića (Stihova) slavi Sulejmana II.; — zatim 51 pjesma sa završetkomf glosatna i drugim, od kojih su najpoznatije „Posljednje riječi derviševe* i „Figure riječi* ili igra riječi; zatim Hatnđl ili Hvališa (umro 1513.), rodio se u Gojnlku kao naj ilađi sin velikog Šeiha Akšam s-eddina,^(treće) 120 gazela prema slovima turskog alfabeta; bojnog druga Muhameda II. prilikom osvojenja Cari­ četvrto 60 odlom žka; zagonetki, kronograma i drugo grada. H a m d i je studirao astronomiju i matematiku slično; — peto jedan „Šeherengiz* u Brusi; prvi dio ovoga opisuje ljepote grada, Olimp sa njegovim samo­ i postao učitelj. u džamiji u Brusi, gdje se je, pod vodstvom mističnog Šeiha Ibrahim Timuri posvetio stanima, ćelije i 40 vrela; okolna brda i doline, sara prečišćavanju duša. — On je bio mnogostrano nadaren, grad sa sarajima, džamijama, trgovima i kupalištima, te je pored gazda i mesneva napisao tri mistične po­ ravnicu sa rijekama i poljima i to u sva četiri godišnja učne p jesm e: „Mevlidt ruhani“ (Duhovno rođenje), d o b a ; drugi dio napose opisuje 40 najljepših mladića .Mevlidi dživmani* (Tjelesno rođenje) i „Tuhfet ul- u gradu. — L a mi i - j e v epski sedmerac obuhvata go­ ušak* (Dar za one što vole), a zatim jedu slavopojku tovo sve najstarije i najpoznatije perzijske sujete u oslaniku, jednu fiziognomiku i jednu izložbenu vještinu. četiri romantična i tri alegorična epa. 1. Ferhad-name Osobito je on poznat po jednom romantičnom epu (Ferhadova knjiga) ili „Hozru i Širin*, vidi gore kod koji je prepjevao prema Perzijancu Nizami, i t o : „Jusuf Šeihi. 2 „Vamik i Azra* (Onaj sto gori od ljubavi i i Z u l e j h a k o j i je napisao 1491. god. u vrtu džamije ona što cjeta od ljep ote); kineski carski sin oslobađa Aja Sofije u Carigradu i koja je tek poslije njegove perzijsku kraljevsku kćer); 3 „Vi z i Ramin* (Bijeli i smrti naišla na opšte priznanje. Po svojoj besprijekorno Poslušni); sin Kana Ad Turkestana umiljava se oko ukusnoj formi stoji to djelo, pored drugih njegovih dražesne perzijske dvorske gospođe. 4. „Abzal i Sela6022 savršene mesneve, dostojno uz Šeihovo „Hozru man“, mistična muška ljubav. 5. „Aeft peiker* (Sedam i Širin*, te je to najbolja preradba biblijske epizode oblika ili ljepota); ljubavna avantura idealnog perzij­ (koja je u perzijskom jeziku tako često obrađivana) o skog viteza Behramgora sa njegovim suprugama, se­ �Rrni 15. i 16. ,BISER' dam princeza i sa lijepom Dilaramom (Mirnog srca) 6 ,Kui ve Iševgan" (Lopta i udarač) 7. Šemi ve pervane" (Svjetlo i leptir) - - L a m i i je osim toga napisao jedan kraći tragični ep o mnogo opjevanom miičeništvu Poslanikovog nećaka Huseina koji je u pu­ stinji od Kerbela svisnuo od žeđi. - Dvanaest proznih djela, koja su kao i uvijek pomješana sa stihovima su ovi: Dva prevoda prema Džami-u, „Dasi čovječanstva« j Svjedoci proročanstva«; jedna biogra'ija, slavopoj Šejhu Vejzel Ka mi ; tri sveske pripovijedaka, naime dva alegorična romana: „Plemstvo čovjeka«, „Ljepota i Srce", i jednu zbirku kraćih priča „Ibret-name (Knjiga primjera) i dva komentara, prvi uz ogledalo 99 imena B žjih, drugi uz mistični „Gjulistan«; dvij- oklade, „Nez ve ruh" (Duša i duh), „Behar ve šizan« (proljeće i jesen); jednu zbirku lakrdija i šala; jednu zbirku pismcvnih uzoraka. Revani ili Tečni (umro 1524), nazvan tako jer je on u svom divnom vrtu svog rodnog grada Jedrene često sa oduševljenjem promatrao žurne talase rijeke Tundže. Njegovo p r a m je ime Elija Arabi. U svojoj mladosti živio je u Trapezuntu kod budućeg Sultana Selima I. te ode s njim u Carigrad kad je ovaj zasjeo na prijesto (1512.) On postade vođa Surre, t: j. sve­ čanog hadžiluka, koji svake godine nosi u Mek i po­ klonstvo, pri čemu je on milostinju pronevjeru i za­ dobio očnu bolest. Poslije je postao upravitelj skrom­ nih fondova, naprije toplih kupališta u Brusi, a za i na Aja Sofiji u Car gradu Njegovo bogatstvo je t( o bflo naraslo da je sagradio jednu džamiju u čijem predvorju on počiva. R e v a n i bijaše čovjek neobične tjelesne snage i željan uživanja, vrlo odan piću pri čemu mu je bio vjerni drug i pjesnik Išak Čelebi. — Kao pjesnik se R e v a n i najbolje primjećuje od svih svojih savremenika osobitošću i živahnošću svojih slika; sve njegove pjesme odišu dražju Čulnog uživanja, često puta u najgrubljem smislu riječi i nikad neće da ih poljepša mističnom alegorijom, ali mu je piće draže od ljubavi. Svoju neprolaznu siavu treba on da zahvali svom djelu „Išret" (knjiga pića) u kojoj >n živahno i bez ikakvog učt'vog tona, u 11 odsjeka i 715 mesneva, opisuje vino, čaše, flaše, svijeće, sela, muziku, pijanačke razgovore, poslugu, rumeniku v no, proljetne i zimske zabave. Pjesma počinje molbom Allahu i slavopojem Poslaniku, a završava se kratkim kajanjem. Fuzuli ili Srćani (umro 1562), rodom iz Bagda'a, spjeva i jedan Peterac, čije najbolji ljubavni ep ob ađuje česio uzimani sujet o Lejli i Medžnunu. Njegovo lijepo prozno djelo „Hadikat-us-. uada" (krasni vrt srećnika) priča, prema perzijskom uzoru, mučenje Alijino i njegove dvojice sinova Hasana i Huseina koji u kerbelskoj pustinji svisnu od žeđi. Mnogo osobitiji i samostalniji rad Fuz ul i - j ev je oklada, ,Beng ve Badeu (Opijum i vino) vatrena izmjena riječi između dva pijanska nadražavajuća sredstva, koji prelaze u sneno stanje, ali su u Koranu strogo zabranjeni. Strana 243 F^zli ili zaslužni (umro 1563) često zvani crni Fazli, rodom iz Carigrada i on je učenik pjesnika Sati-a; postaje sekretar divana kod sinova sultana Sulejmana II. — Njegov poznati ep „Gtil ve BiilbUl" (Ruža i slavuj), obrađen prema jednoj prastaroj perzijskoj skaski, je lijepa alegorija u 3000 mesneva koji u sebi imaju mnogo više pjesničkog duha i više radnje i mnogo­ strukosti nego sve ostale slične tvorevine Istoka. Jahja (umro 1582), jedno iz Albanije uzeto hršćansko dijete; on pjeva već kao janičarski regrut i janičarski časnik, stoji u velikoj milosti kod obadvojice mecena pod Sulejmanom HL, Velikog Vezira Ibrahim Paše i defterdara Iskender Čelebi, i živi u tijesnoj vezi i učenom razgovoru sa najpoznatijim lijepim du­ hovima svoga doba, sa dvorskim pjesnikom Šiali, sa Mufti-Kemal-Pašom-Zade i četvoricom poznatih čelebi-a, naime sa Kadrom, Iskenderom, Išakorn i Džaferom. Posl je svog povratka sa hadžiluka u Meku, on d obija od Velikog Vezira rentabilnu upravu nad raznim pobožnim ustanovama u Ejubu, Brusi, Bulairu i Cari­ gradu, ali ih opet gubi, kad on sa plemenitom slobod oumnošću istupi protiv vezira i sultana za one što su ne­ vini progonjeni. Kasn je mu je ta šteta nadoknađena velikim le- om od 27.000 jaspri, te ode u Temišvar u Sveti Rat, itkle se vrati kao starac i umrije u miru. — I ako J ah ' a nije potpuno svoj, on je ipak mnogostran. Osim lijepih gazela, kasida, mesneva, satira i šala, ostavio je on iza sebe jedan Peterac sljedećeg sadržaja: 1. jedan mistični ep „Gii šan-ul-envar“ (Svijetla lijehsr ruža); 2. još (."dan ljubavni ep o Jusufu i Zulejki; 3. jednu lirsku opisnu pj esmu: „Šah ve Derviš" (Šah i Derviš), koja opjeva ljubav pjesnikovu prema lijepom SipajiAhmedu i koja u sebi sadrži dragoci ne opise Cari­ grada i njegova četiri najljepša mladića; 4. jednu dugu važnu poučnu pjesmu o devet arapskih poslovica, „Gendžinai raz" (Blago tajne), sa zanimljivim pogle­ dima na pjes ikov život i na tadašnji literarni svijet; 5. Drugu pouč iu pjesmu ,,U ul name« (Knjiga načela) koja je čisto dogmatičkog i moralnog sadržaja. I istorijski epi se pojavljuju. Oni opjevaju sad kneževe, sad opet ratove. U „Šah-name" (K nljevske k tjige) slave pjesnici: Š e h d i djela Muhameda II, a A r i f Selima I., Š u k r i opet i T a l i i djela Sulej­ mana II. U „Gazaname" (Ratne knjige) slave pjesnici: S a b a j i Kodžine pobjede u Bosni, S a f a j i pomorske bitke velikog admirala Kemal Beja, S u z i planove Mihalolji-ove u Bosni, a više od šest pjesnika slavi ra­ tovanje Sulejmana II. 3. Didaktika. Hatndi: Duhovno rođenje. Tjelesno rođenje. Dar za one što se vole. Jahja: Blago tajne. — Knjiga n a čeli Hamdi i Jahja, vidi g o r e . Epiku. �Br°] 15. i ifi „BISER* Strana 244. 4. Drame nema. II. Proza. (umro 1584.). Zbirka nosi naslov „Šakaik-name“ (Knjiga o anemonama) i ima 665 biografija od ulemS (zakonoučenjaka), Vezira i Šeiha. 1. F ilosofija i znanost. Piri Rel : Turska teologija, filozofija i pravna znanost oslanja se strogo na Koran, kao što je to slučaj kod Arapa i Perzijanaca, te nedozvoljava ni­ kakvog slobodnog istraživanja.*) Na području geografije treba spomenuti. „Bahrije" (Knjiga o moru) velikoga putnika P i r i R e i - a (umro 1523), jedna privlačiva studija o Jegejskom moru. 2. Istorija svijeta. 3. Istorija književnosti. Haki: Komentar uz Dželal-eddina. Suru ri: Komentar uz Hafiza i Fettahi. S a di: Komentar uz Hafiza. Od neprolazne vrijednosti je nekoliko turskih ko­ mentara uz perzijska književna djela. Ismail-Haki ili Iskreni (umro 1550.) majstorski komentariše mesneve najpoznatijeg perzijskog mističara Dželal-eddina. Sururi Čelebi ili Veseli (umro 1561) iz Kalipo- £ d -“ ' Z a d e :) Ana« osmanl. carstva Ali M ustafa: j Svletske kronlke' Ebus-Suud: Zakonodavstvo. Početak istorijske biografije pojedinca. U turskoj književnosti ima vrijednih istorijskih djela koja, pored obzira na neograničeno upravljanje danom, se ističu svojom mudrom uviđavnošću, zdra­ vim rasuđivanjem, ispravnim vjerskim i nacionalnim osječanjem. Lektiru ovih knjiga otežavaju trome du­ gačke periode, te su mnoge, usprkos njihovog važnog sadržaja, ostale neispitane. Kao što su proslavljeni arapski junaci i osvajači, tako su i Turci htjeli da njihova bojna djela dođu do ušiju ostalog svijeta i budućih pokoljenja. Već na čagutajskom jeziku ostavili su spomenike te vrste T a m e r l a n (14. vijek) i B a b e r (15. vijek). Zatim sli­ jedi na osmanlijskom jeziku red biografija, kronika i opsežnih istorijskih djela kojima je osobito bogat 16. vijek. Već u 15. vijeku, pod Sultanom Muratom II. (1421.— 1451.) bilo je u osobi L o k m a n a uspostav­ ljeno službeno zvanje sa godišnjim dohodkom od 8.000 dukata, koje je vršio Vakianuvis (Historiograf državni), te su tako nastali službeni „Anali osmanlijskog carstva", koji dopiru do u današnje doba. Muftija K e m a 1-P aš a Z a đ e (umrb 1534.) vodio ih je do god. 1530. S a d e d d i n (umro 1599.) „Kruna naučenjaka“ do god. 1590 i tako se nastavilo do u 17. i 18. vijek. Postoje još dvije opće svjetske kronike: od M uh a m e d - Z a i m a (umro 1577.) i od A l i M ' u s t a f e (umro 1598.). Osim toga je i Muftija E b u s - S u u d (umro 1574.) „Kriješ istoričara", napisao jednu zanim­ ljivu raspravu o općem zakonodavstvu. Istorijsku viijednost imaju državni redovi poje­ dinih biografija, koje je M e d ž e d i preveo s arapskog na turski. Autori ovih su oba arapska enciklopediste T a š k S p r i - Z a d e (umro 1560.) i M o l a A l i B a l i 0 Ko bolje poznaje načela Islama i njegove usluge zna­ nosti — nasmijaće se kao i mi ovoj tjesnogrudnoj tvrdnji pisca. Mi se ovdje zadovoljavamo upozorenjem na radnju g. Dizdara, što izlazi u našem listu. Op. ur. lisa, posvetio se skromnom životu i radio kao učitelj u Carigradu gdje je svojim učenicima razlagao Dželaleddinove mesneve i komentare Korana koji su bili Zamašari-evi. Osim toga je studirao astronomiju i me­ dicinu, dok ga Sultan Sulejman II. nije imenovao uči­ teljem svoga sina Mustafe. Pošto je Mustafa pao u nemilost i, kasnije umro, pade S u r u r i u nemilost sultanovu te je kasnije živio prilično bijedno. Bio je i*to toliko neegoističan koliko i lake ruke, te je devet g dina učio bez plaće dijeleći svoj gorki hljeb sa siroma: 'm. — S u r u r i je najveći turski komentarist, ozbiljan učenjak u filologiji i mistici. Iza sebe je osta­ vio tri čestita „Divana" i 33 naučna spisa među ko­ jima se osobito ističe njegov komentar najvećim per­ zijskim Uličarima Hafizu i Fettahi-u. Sadi ili Došljak (umro 1592.) dao je isto tako j lan komentar Hafizu. Treba spomenuti i m nogobrojne živote i antolo­ gije turskih pjesnika: Sehi (umro 1548) iz Jedrena: osam rajeva, 200 pjesničkih života. Ahdi (1495. — 1563.) iz Bagdada: pjesnika“ , 200 pjesničkih života. Aš'ik Čelebi (umro 1571.): „Lijeha ruža- „Teskeret-ul-Šuara“ (Popis pjesnika), 420 pjesničkih života. Latlfi (umro 1582.) iz Kastemuni-a: Nastavak popisa pjesnika, 280 pjesničkih života. Kinali-Zade (umro 1603.): Nastavak popisa pjes­ nika, 607 pjesničkih života. Prve pjesme je sabrao N a z m i (um ro 1588.) pod naslovom „Osam mora", Probe od 125 pjesnika. 4. Pripovijetka. Firduzi: Solomunova knjiga. La mi i : Plemstvo čovjeka. Ljepota i srce. Knjiga primjera. Ali Vazi: Knjiga životinja. Fuzui i : Krasni vrt Srećnika. Firduzi ili Rajski (umro oko 1530.), radi svog visokog rasta i radi dužine svojih romana nazvani �Broi 15. i 16- ____ „BISET pugi F i r d u z i , rodio se u Brusi, te na zahtjev Bajazita II., naP’ sa iedan duS roman od 360 svezaka, ,Sulejman-name“ (Solomonova knjiga), jedan posao’ koji može svršiti samo turska strpljivost. Kad je donio Sultanu to ogromno djelo, ovaj izabra odatle samo 90 svezaka a ostalo dade spaliti. Uvrijeđeni pisac dade oduška svom ogorčenju u jednoj žestokoj satiri i ode u Perziju. Knjiga „Sulejman name“ ima 1836 pripo­ vijedaka, koje su isprekidane sa 720 kasida u slavu jedinstva božijeg. Lamil, vidi Epiku. AH Vazi ili Širokogrudni (ne u bukvalnom smislu) iz Filipopolisa, živi, piše i umire u slikovitim poljima u okolini Bruse i provodi cio svoj vijek u prevođenju (a ovi se osobito ističe svojom svježinom boja u proznom prevođenju) bajoslovnog indijskog Bramana Bodpaja, što on izdaje pod naslovom „Humajun-name“ (Knjiga o životinjama). Prezren od Velikog Vezira Lutfi Paše, bi ovo besmrtno djelo turske proze kupljeno za 50 dukata od isroriografa Ramazan-Zade i dospje u ruke Sultana Sulejmana II. koji to ne htjede prije otvoriti nego što je vlastitim pismom imenovao pisca sudcem u Brusi. Samo jednu godinu uživaše A l i - V a z i do statnu nagradu; zatim umrije u miru. Fuzuli, vidi gore kod Epike. ako je ono trajno uz njih, ili će biti onako, kakvo mu je društvo, s kojim ono najviše svoga života provodi, od­ nosno s kojim, najvoli svoje vrijeme provoditi! Zaludu su ti sve teorije i naputci najpametnijih učenjaka, zaludu tvoje čitanje debelih knjiižurina, zalu­ du tvoja ljutnja i šibanje, ako ti sam ne radiš ono što želiš djetetu ukalemiti i to iskreno i ozbiljno! Nejma ti fajde odvraćati dijete od pušenja, ako i ti pušiš, — pa makar ti to od njega i sakrivao, — jer i ono će pušiti pa makar prijetio sa m jsrožiji.n kaznama. Iste tako e: ono propušiti, ako puši Tvoj znanac i prijatelj sa kojim se Ti na oči djeteta družiš, hodaš i smiješ, pa makar Ti i ne pušio. Ni tu ne pomažu štapovi, prijetnje, molbe, pa ni kolači i čokolade. 5. Izmjena pisama. Mezlhl: Uzorna pisma. L a m i!: Uzorna pisma. Mezlht i Lamli, vidi gore kod Epike. (Niastaviće se.) '&m Odgoj i nastava. Hazim Muftić: 0 našim uzgojnim prilikama. Mi ćemo ovdje iznijeti nekoliko misli o uzgoju i to bacivši nekoliko letimičnih pogleda na vlastito iskustvo i opažanja, bez obzira na mjerodavna mišljenja raznih kapaciteta, na koje se naši spisatelji u (om pogledu pozi­ vaju. Mi držimo da je čovjek na uzgoju ne samo u dje­ tinjoj dobi nego č?fc e’io svoje smrti, po' onoj narodnoj. Od bešike do motike, traži naiuku bez razlike, (ova ista rečenica hm negdje maivectea i u Alejhissalamovim hadiši-šerifima!) A taj uzgojile!] svakog čovjka jest njegova okoJln • ■’egovo društvo. Koliko se god roditelji mučili i trsili nastojeći da svoje dijete na nešto navedu i nečemu prilagode, dijete će vremenom postati onako kakvi su ti njegovi roditelji, Strana 245. Isto tako će tveje dijete zavaliti sve eno, o čc-iru vTi pred njim povoljno izraziš, a zamrziće opet sve ono 0 čemu Ti svoj nepovoljan sud pred djetetom dadeš; pa ako se Ti budeš u duši i šalio, stvar je za dijete g o ­ tova, ono se je s njim već sraslo i u krv mu se umiješa­ lo. Jaka kliješta i to samo sretnog slučaja moći će to u starosti izmijeniti i iščupati! čaimii jie ko u dttši a rklon.i privržen, on tu. na­ klonost i privrženost mehanički i neusiljeno manifesiira 1 na pram omi redovito ističe i nije mu nužde naro­ čito govoriti i očitovati svojoj djeci i svojoj okolici koja se u njega ugleda, da je on tak i taksi, pa da i oni trebaju biti onaki i da ga moraju slijediti u onome, čemu on po­ svećuje svoje nagnuće. što maca koti, to miše lovi, premda mi nikad nijesmo vidjeli, đa je kad'a nraca svoje mače za uho p o tegnula ila ga ošamarila bajagi radi toga što ne može da utuvi lekcije o lovljenju miševa. Niti su gdje mačke osnovale osnovnu, srednju ili višu školu za uzgajanje podmladka za racionalno mišolovstvo. Isto tako vele, da neće kruška ispod kruške, niti će iver daleko od klade, pa se iz toga može naučiti kratko i jednostavno pravilo, da kako, je god svaki pojedinac kovač svoje sreće, da je opet istodobno svaki pojedinac nakovanj sreće svoje djece i sreće onih u njegovoj oko­ lini, koji se u njeg ugledaju! Ako jedan otac i mati a po tame i : či ’cij ' ) i drugi uzgojitelj ne će da vrše svojih vjerskih dužnosti — neklanjaju, ne poste i neće da se čiste,— njihova djeca i gojenici zanemariće isto tako svoje vjerske duž­ nosti, pa makar proučili dvadeset ilmihala i učinili pe­ deset hatmi i dobivali svaki dan po pedeset nasihata i nagrada. Dočim ako se Tvoje dijete uvjeri, da se Ti iskreno trudiš, đa Te ne bi koja vjerska dužnost mašila i prošla neizvršena i ako se ti ozbiljno staraš za redom i čisto­ ćom, nije ti potrebno kakvog velikog truda ulagati, da i tvoje dijete počne uredno vršiti svoje vjerske dužnosti i starati se za redom i čistoćom. Ono će brzo postati »drugi Ti!« �Strana 246. WB1SER“ Ma i sami iskreni izražaj želje u izvjesnim momen­ tima, a u prisutnosti svoga gojenčeta, odjeknuće u mla­ doj duši i na blagotvornom kvasu izrasti će plod Tvoje iskrenosti! Otac jednoga dječaka rekao je pred svojim prijate­ ljima, a bio je tu i dječak, — prilikom razgovoranja šta bi koji volio da mu njegov evlad postigne, — taj otac je rekao da b i najvolio doživiti da mu se sin popne na ćurs kao vrijedan vaiz, pa da čuje, kako on sa ćursa svijet napućuje na pravi put! Ta se je izjava, dobrog oca duboko usjekla u malo srce dječakovo, i to je srce od toga časa započelo sno­ vati planove, kako bi se to m oglo postati vaiiz. Iza toga je taj dječak sve svoje prijašnje ideale odbacio u pozadi­ nu, a u svemu je pokazivao nagnuće na prama vjerskoj nauci. Kasnije je njegov otac bio i zaboravio, šta je ono jednom prilikom govorio, jer'su ga životne brige suviše trule i morile, a da bi imao vremena kajtiii svaku i najmanju svoju željicu, te na istoj snovati svoje na­ mjere. Nu dječije nagnuće ga je-samo od sebe sililo, pa je sina na naukama podržavao, a ovaj kad se je počeo pasati vlastitom snagom, nije više trebao ni očeve po­ moći. Veći učenik polazi na veće nauke i naš se dječak za kratko vrijeme dokopa i Carigrada i započe u nekoj carigradskoj medresi učiti. Sjeme je u zgodno vrijeme bačeno, našlo je plodno tlo, pa je i plod do skora počeo dozrijevati. Sad je b io i otac i sin zadovoljan premda su obica već davno bili zaboravili onaj razgovor megju ahbahima i znancima, a ovo što se sprema i razvija n mladom učenika, držali su, da se razvija samo od ^ebe iz same sreće i Božijeg blagoslova. Ni jednom, ni ocu.niti sinu, nije nikad ni na um palo, da trube naokolo i da se raz­ meću >. hvališu svojom vanrednom spremom i vještinom biranja riječi i ideja. Sve se je, velimo, razvijalo na jednostavan način i iza nekoliko godina dolazi učeni sin kući i na nagovor zdanaea penje se miaui hoaža na ćurs m:n»-lisice dža­ mije i vazi. Mec ju slušateljima mu je b io i sijedi otac, koji je slušajući sina lijo suze radosnice. (I ja sam toga vakta jednom prilikom slušao u džamiji kad je vrlo zgodno obradio temu kako alureiski čovjek može biti i onaj u koga su od silnog bogatstva i uzengjije na sedlu i halke na kućnim vratima zlatne, a na protiv da može-biti Uu.,M.?u; čovj.k i onaj, koji od vei koga siromaštva uctna šta na se obući. A da je glavna stvar, razumjeti vjeru ; č s u dušu inati. Nuzgred budi rečeno, da je taj vaiz kasnije zauzeo vidljivo mjesto megju našom ulemom!) Sjećam se razgovarao o došli do toga neopredijeljene jenčeta; pa mi _Broj 15. 11J2: 1 16. c;a je njemu b io vazda ideal postati sposobnim kazivati vaz, ou kuKO je u ojeunsivu cuo jz ocevrh usta, aa bi to on najvolio! Saoa ćemo donijeti jedan primjer neiskrenih » ao. briU izjava« izrečenm pred gojencetom. Ima očeva mualima, učitelja, tutora ili u obće onih koje mlagji drže za svoje uzore i putokaze pa mi je Ured. ..v ziv^ a je pnsiuiio Uicuno, uuoiu at u iijuiovoj ruje učvrstilo osvjeuoceiije ua je mec-nost u ju;v.riUiu tako i u tajnosti faktična i prava dužnost, nego ono što oni javnosti čine i rade od dobrih djela, čine to idui izvikane knuauce: »tautO uooe i z^ iuj-va duu vitu«.na i javno mišljenje!« dooim su oni u svojoj duši sasvim dtukčiji, imadu zasebna pravila za život, a to se može prozreti iz dubljeg pregieuanja njihovog življenja, prometanja i privatnih i zaikutrnh im izjava. Oni živu prividno u najboljem redu. Ne bi zavirili u »birtiju«, ili »mejlianu«, za živu glavu i izjedoše se prijeteći svojim mlagjima, odvraćajući ih od tih lokala. Šta više postave potajno p o čitavu četu uhoda u svo­ jim prijesnim prijateljima, da im ovi dojavljuju, ako bi se njegov mlagji svratio u one zamazane kućurine, jer ■ ■' tamo će mi se dijete pokvariti i postaće propalica. Mi na svakom koraku odvraćaju o d pića, drže im prot "oholu čitava predavanja, straže ih i pokazuju im žive primjere, šta je bilo od onih, koji su se piću o ’ ali itc ^. ovamo, kad ti iieš.o poglcaus, a nas c-.oii i uz­ gojiti '] ode u nekakovu lijepu i veliku zgradu, pa se tu ee- o zadržaje i po dulje vrijeme. D obro, nije ni lo još nikakvo zlo, ali nekako se on tamo pozadugo zadržava, katkad i po cijelu noć provede, pa gojccče postane ra­ doznalo i počne na svoj način stvari spitivati i onu li­ jepu kuću proučavati. Kad doznadme, d‘a i onde iniade al­ koholnih pića, raznih igri, ukusnih poslastica, pa i za uho zvučne muzike, dogje m nekako samo od sebe p f tanje, da li imade sada raztike izmegjiu one »pros e ne]hane« i one »lijepe kuće«, u kojoj se svega onoga, do* bije, cegiai rrtade i u njegovom uzgojdelju mrskoj mej' hani?! Imai ovako fine gospode, nigoni dijele, da se mo­ ra vladati pristojno, svaki dan mu izgovori čitav rukovjef šavjeta o poslužnosti prama .danjemu, o poštivanju uci> n-ih i.pametnih ljudi, o uglagi-enesti, tačnpsti i došijeđnssti. Nu pošto je is!i u svoiu prw mom životu slabić, pa se po katkad dadne zavesti' od svog veselog .društva, te dogje kući malko nskresan. Žena ga lom prilikom čedno prekori, zašto se je dao »opet zavesti, kad se je već b:o prošao«, a on, sirota, u nekom posebnom raspoloženju dobaci ženi kroz smijeh: »Ta ni jesam ja, ženo, blijedi softa«. da sam jednom prilikom sa istim vaizom uzgoju, te u raspravljanju da smo bili Tu rečenicu čuje njego«/ goje''ne, njegov .ljubimac i uvjerenja, kako i nenamjerne i naročito u isti mah osjeti, kako se u njemu srušila čitava kula niriječi uzgojitelja, djeluju na uzgoj gogoienih naprava i stane u nv-rrvi nrca'i sasvim novo ; je za potlcrepu toga kazao, kako se sjeća, 'iivpravalno mišljenje o jedu « n velikom i vrlo važnom �Hroj i 5, i 16. „BISER* ehjcžu »Jelde, babo, ja n.*;a ići u me.iresu?« isto,. šaVa zlatan nakon nekoliko mjeseci oca, da vidi, jeli otac i sad na svom novom stanovištu prema skoro’ ukazano) bojiili je još neiskren u isticanju štovanja prama .vjer­ skim Službenicima. Otac je sada, — jer je trijezan - rado ispravljao djiefije mišljenje, on to i pokušava, ali nema uspjeha, jei je od sjemena neiskrenost nikla punokrvna neiskrenost. Tako dijete postaje čedom »duha vremena!« Uči l &oliuje se, ali nevjeruje ni nauci, ni nastavnicima, ni iskrenim prijateljima, jer drži i iz držanja svoga oca uzgojiteija stekao- je uvjerenje, da »život treba samo prozi viti« i »da su savjeti samo za savjetovanje« a savjesno vladanje da je nužno samo u izvjesnim prilikama, pred izvjesnim lju­ dima i radi izvjesnih ciljeva. Ovim hoćemo da reknemo, da mije dosta za uzgoj ono pravilo, što vele, da onaj, koji uzgaja, mora biti i sam uzgojen, nego hoćemo, da (o nadopunimo, pa reknemo, dla uzgojitelj na prvom, mjestu mora biti iskren i pošteu, pa će gojenik sa malo trudla, prateći život uzgojiteijev — postati naravnim putem uzgojem — iskren i pošten! Iskreno ipoštemo vladanje uzgojiteljevo sigurni garancija^ da će gojemaico stati čestit i kad se udalji iz vida uzgojiteljeva, pa svejedno je, bila ta uzgojenost kratka ili na više godina. Pod iskrenosti mislimo življenje i vladanje, or. o, kako voli naš gospodar Bog i kako to odobrava naš zdra­ vi razum, nemaduveno umjetnim naprezanjem, radeći i šireći dobro za to- što je dobro, a ne za to, što to svijet voli i što će te ljudi za to pohvaliti i nagraditi. -Može se neko dobro činiti i za svoju korist i radi toga:, što to i javno mišljenje iziskuje, ali ce posljedice biti savršene istom onda, ako je taj rad pređhodno na­ mijenjen radi Boga i njegovog zadovoljstva. S tim hoćemo, da reknemo, da je u svemu potrebno 'zatajivati svoju snagu, svoju vještinu, i svoju vlastitu moć i vazda biti uvjeren, da nijesi u stanju ništa uči­ niti, ako Ti B og ne bude pomogao, a ako Njegova po­ moć bude uzate, onda', da možeš sve, što je moguće uči­ niti. O vov jerovanje i poimanje da. samo s Božjom po­ moći nešto možeš, mije potrebno pri svakom činu riječi­ ma isticati, .nego to treba da je u Tvojoj duši, da trajno osjećaš i znaš, da je Bog dželešamuhu vrate, da vječito motri sve Tyqje kretnje i zna Tvoje misli. Ako trajno osjećamo' Božju prisutnost, onda smo trajno na oprezu, a pošto znamo, da On sve vidi, čuje i sve zrna, i svim upravlja, onda ćemo- trajno paziti, da se držimo Njegovih zakona i nećemo dozvolit: našim hirima, strastima i drugim zavodljivcima, da nas na­ vede, pa dia uradimo nešto, što On nije dozvolio. P o tome, ko vjeruje u Boga i svjestan je neprekidne Božje prisutnosti, on poštuje i Njegov zakon, pa kao takav me samo -da će uložiti sve svoje sposobnosti u ču­ Strana 247. vanju granica toga božijega zakona, nego će i kad — podlegiavšiis vojims iabostima, nešto i pogriješiti — pri­ znati, da je ona pogreška nedopustivo djelo, a neće se izmotavati i izvinjavati nastojeći prikazati se ispričanim tajili toga, što je nedozvoljen čin već gotova stvar. U narodu se rekne onome da je iskren, u koga je »v.a jeziku ono, šio je i na srcu«. Mi taj opis primamo, ali sa dopunjerjem u smislu gornjeg obrazloženja, a to je ako je u dotičnoga na srcu onako, kako to božiji zakon iziskuje. Na primjer: Neko je mešto pogriješio, pa je svijestan ■svoje pogriješke, kaje se u diuši, i priznaje, da ta po­ greška ne valja! U njega je na jeziku, što i na srcu. Drugi je pogrešio,. te je i on svjestan svoje pogre­ ške, ali za to, što se to njemu dogodilo, nastoji tu svoju pogrešku prikazati, kao nekom niuždiom i potrebom, pa priznajući svoj čin opravdava ga rajnim smicalicama, htijući tako prisiliti svoju okolinu, da mu prizna, kako on u opće nije ništa pogriješio. I u njega je na jeziku, što i na srcu! Tao bojica su izrazili jezikom ono, što- ini je bilo srcu, ah se samo prvi može ubrojiti u iskrene i nje­ gov posiupak neće na uzgoj mlagjih š:etno djelovali, naprotiv, njegovo iskreno kajanje će biti njegovoj oko­ lini poučne * od koristi! To isto vrijedi i u prosugjivamju čina, kojeg je ne­ tko drugi uradio. Zato se ne moramo čuditi, kad vidimo u dobrog oca nevaljastu djecu. Otac ne pije, a sinovi mu pojamice; otac ili inače uzgojitelj pravičan, a sin i uzgajanik — iažac; otac čestit, a sin kradljivac, uzgojitelj čedan, uzgajamik razvratan (otac cijeni i poštujesvoje, a sin zaglibio megju tugjete dovodi snahu iz tugjega stada, ženi se švabicom) i tomeslično, jer pošto ovaki uzrok slijedi posljedicom, to i očevo i uzgojiteljevo odobrenje ili propuštenjedolične osude priocjenjiivanju djela i po­ stupaka sivojih prijatelja, hrabrih gojemika i sličnim po­ slovima. Tose najviše dogagja, kad se čuvaš da se nekome ne zamjeriš,i u izvjenism prilikama, kada držiš, da je nešta »sramota«. Sjedećiza sofrom ili pijući kahvu sa ukućanima,, razgovaraš koješta. Ti nešto kazuješ, a i tebi ostali ukućani pripovijedaju. U razgovorukaza neko izmegju čeljadi, da je taj i taj tvoj komšija sinoć došao pijan svojoj kući, daje galamio i psovao. A svačeljad i mala i velika znaju, daje onaj »taj i taj« tvoj prijatelj i da se ti sa njim Mjepo paziš, premda i to znaju, da se ti dobro čuvaš alkoholnog pića, Sad je tvoj momenat — a od takih momenata sa­ stavljen je sav život — odlučan i od uzgojne vrijednosti za svu tvoju čeljad, a to u pitanju, što ćeš na tu vijest ti reći, kako ćeš se ponijeti? Ti i ne osjećaš, da si tada postao u očima svojih mlagjih - učilište, tvoja boja lica — školska torba, tvo­ �Strana 248. Broj 15, i ifi ,BISER* je riječi — poučna knjiga, tvoj pogled — profesorski notes za ocjene. Ako budeš iz izvjesnih uzroka i interesa čuvao »hater« svojega prijatelja, prikrićeš nužno gnjusanje, za­ tajena potrebna srdžba, koja će ti se lahkim rumenilom lica izraziti, moći će se pogrešno shvatiti u osjećaj ne­ umjesnog sažaljenja, pogled će ostati neuvećan, a ri­ ječi kakve god upotrijebio polazeći sa stanovišta »ču­ vanja hatera«, neće biti umjesne, jer neće biti iskrene! — »K o mladost!« — »Šta češ, hoće da se malo. provede!« — »T o je njega neko razljutio!« — »Šta se to nas tiče?!« — »Vidi ti njega, ko bi se to od njega na­ dao; alčak jedan!« — »Ja ne bih rekao, da je on nakav veliki pjanica!« — »M ože svašta biti, ko ov o današnje vrijeme!« i tome slične tvoje neiskrene izjave od toga časa počeće izmjenjivati u dušama tvojih mlagjih mrž­ nju proti alkoholu, pjančarenju i psovki najprije u hlad­ nije prosugjivanje a kasnije i u prilagogjenje sa istima. T o su tako zvane prirodne posljedice pirodnog zakona. A prirodni zakon nije ništa drugo, nego zakon, koji je u svemu B og (džellesanuhu) postavio. Svaka stvar mora imati svoj uzrok, a svaki uzrok nefaljeno slijedi posljedica. Ti pomisli tugjemiu teletu, B og će dati tvojemu 'djetetu. K o uradi jedan trun dobra susrešće ga a tko uradi jedan trunčić zla, naći će ga! Još u Kuranu veli: »Božiji se zakon 'prirodni zar kon, koji je On za stvorenje ude9io) ne može izmi­ jeniti.« Nu ako ti u onom slučaju, kad si o n o čuo o svom prijatelju, budeš iskren, pa prema božijean zakonu pri­ jateljev postupak dolično osudio, bez obzira na to, da li ćeš mu »iskazati haiter«, onda si ispunio hater i želju Bogu dželešanuhu, koji je najbolji prijatelj i tvoj i tvoga prijatelja — komšije i svega ostaloga stvorenja. Drugi primjer djelovanjem riječi izrečenih po sta­ rijim pred mlagjim iznijećemo iz običnog svagdanjeg života. Upita te neko iz naldonsti — ili nemajući šta drugo razgovarati — o vladanju i poslušnosti tvoga djeteta i taj upit bude na dohvat čuhnog osjetila dječinjega. Dijete će u taj čas svratiti neprimjetivu pozornost da ču­ je, kakav će odgovor sa tvoje strane uslijediti. U takvim slučajevima ( a to se često dogagja) naj­ bolje je poslutiti na dobro, te odgovoriti da je hairli, da je miran, poslušan i uredan, jer će onda dijete nastojati, da se prikaže mirnim i poslušnim, premda je dotlen više naginjalo vrtljivosti i nestašluku. A ako ti reče, da je veliki nevaljalac, udarlziv i ne­ poslušan, ne ćeš trebati dugo čekati, a on o će početi stolice ili kakvo drugo pućno pokućstvo prevrtati i pra­ viti se nekim »junakom». Često se dogodi, da se u takim prilikama izrazi neposlušnost, ako bi ga neposred­ no iza onakove ocjene poslao, da nešto donese ili do­ hvati. Jer o n o misli, da od sad treba postati onakim, kakovim siga prikazao, pa hiti, da pravovremeno pred stranim licem dokaže, ka okti — njegov uzgojite]j _ nijesi slagao i da je on o baš onakovo, kako to ti £eliš~ _ »Inne minel bejani lesihra!« — (Zaista je govor čudotvoran!) T o nije džaba kazao naš Devletlija (alejbiselam) koji je b io najbolji psiholog, najbolji pedagog i Uz.’ goijetlj. Pa to nije samo da je to tako kod djece, nego to isto vrijedi i za odrasle i ostarjele. Šta i šta puta nam dolazi odraslo, zrelo i sabrato čeljade, pa nam kazuje o nekom svom naumu i podu­ zeću, koje želi izvesti, ali posto se taj posao može na vi­ še načina uraditi, on je zapao u neku neodlučnost i dvoumicu, pa nam priča o svem na široko i dugačko. Iz njegovograzlaganja se mi osvjedočavamo, da je on pot­ puno svjestan svoje stvari i da razumije koji mu je na­ čin izvedbe posla bolji i korisniji, ali još to nije onaj drugi način i treći i četvrti — nije n a'od m et, on završuje svoje pripovijedanje sa upitom : — »Pa, šta bi mi ti rekao?« — On tone pita za to, što je uvjeren, da ćeš ga ti napntiti, da izabere pametniji put, n ego što je u oovječijoj na : neodlučnost svojstveno a i to što voli imati pri­ liku, krivnju — ako mu savjetovani način ne izvagje zarukem — oboriti na koga bilo, sam o ne na sebe i na svoju savjest. U takvim prilikama sm o mi uzgojiteJji savjetnici oni. ia, koji nas za nešto pitaju. »Eto vidiš, da ne poslušah njega, nebi mi si ovako okrenulo!« — ili s druge strane čujemo česte riječi neposlušanog savjetnika: »Kažem li ja, da će biti bolje onako, kako sam ja naslućivao. Sada krivi samog sebe!« Radi toga je potrebno, da se redovito nastojima družiti sa ljudima čiaj nam djela pokazuju, da su pa­ metni i da umiju misliti. Jer s kim se družim o, one naj­ više i za savjet pitamo, pak će nas pametan drug vazda navoditi na stazu razuma a sa budalom, lašcem, pro­ palicom, pjanicom, i inače neurednim d ru g im , možemo lahko i mi postati budale, lažci, propalice, pjaniioe i neuredni. Skim se, onaki si! Osim toga svega izgleda, da je svaki pojedini čov­ jek sastavljen, od čitavoga zbora ljudi različite ćudi. Isto kao kakva voćka; na primjer orah. Kad natučemo oraha, pak rijezge saspemo u saban, velimo, da su to orasi, a isto tako kažemo i kad vidim o na kamri ci­ jelih nerazfbijenih oraha. A jedan orah imade najprije zelenu tanku koricu, podovom mesnati debeli oklop, pak iza toga tanku mrečastu košulju, poslije mrežice dolazi tvrda košunjava ljupina; u ovoj žuta, kao papir tanka unutrašnja košulja pa tek na šestom ili sedmom mjestu nalazimo orahovu jezgru, koja se dade jesti i od koje se može neka korist vigjati. �Broj 15. 1 16. ,BISER" Strana 249. Mi samo hoćemo, đa sa plemenitom jezgrom ima-17)što ga njegova srdžba navodi. Jerfx> se ne kaže ipsu, c rvrvcil 9 Ol1? rllrth A/•* {/4 a • 'T •' . w. _ ___ đemor\ posla, ali dok do iste dogjemo, ________ moramo se pri­ je pas samo za to, što imade pasiji oblik, nego je pas, lično namučiti. Valja dlanove ocrniti guleći zelenu Iju- pas po svojstvu pasijem, ma makar se trefio u obliku <pinu, valja prste ocrniti odstranjujući garatvu mrežicu, čovječijem. valja se d o čekića ili kakvog teškog predmeta potruditi, Prema tome, kakav si na ovome svijetu (kakva svoj­ dok rastučemo tvrdu koštunjavu ljusku, pa još ako orah stva u sebi usavršiš) onaki ćeš se uobličiti poslije smrti, nije isušen, nemožemo jezgre jesti, dok mu i one tanke odnosno tvoja najmilija svojstva kojima si za života žute kožice ne očistimo, ako hoćemo, da nam ne bude svoje naklonosti predavao, uobličiće Ti se poslije smrti, gorko. tako, đa ćeš .ih zorno osjećati i radi njih trpiti. Primje­ Tako je i sa čovjekom pojedincem. Dok mu do plemenite duše dogjemo, a i sami da se plemenito vla­ damo, imademo dosta okapamja. Moramo se boriti sa či­ tavom četom tako rekuć nuzljudi ili čovječijim uzgred­ nih svojstava, sa kojima je duša — taj najveći božji dar, umotana i oklopljena. Na prvom mjestu mi vidimo, đa je čovjek najprije životinja, ali to ne samo jedna životinja. Tu ih imade više vrsta. Umije diruge oponašati kao majmun, znade biti mudar kao lisica, dade se podmititi kao krava, mo­ že biti vjeran kao pas, umije biti strpljiv kao magarac i nestrpljiv kao krmak. Nekad je umiljat kao mačka', drugi put je oduran i nepristupačan — kao jež. Nekad je mar­ ljiv kao pčela— a nekada opet lijen kao trut i tako dalje. Takih i još mnogo neizbrojenih svojstava im ■■u svaki čovjek i koje se svojstvo u koga više istakne znači da u kompaniji tih svih nuzdjudi dotično svojstvo ima­ de (prvenstvo i upravu. Drugi mu se — pa i plemenita duša s njima — pokoravaju i slušaju ga. Lijepo Imami Gazalija u svom djelu DževahirulKur-anu prikazuje: — »U tebi se nalazi žudnja (ševhet), s kojom pri­ bavljaš za svoju osobu udobnosti, za tim srčba (gađali) kojom od sebe odbijaš neugodnosti, te pamet (akl) s kojom upravljaš i bdiješ nad stvarima, koje su ti povje­ rene. Za to si ti obzirom na svoju srčbu — pas, pogle­ dom na svoju žudnju — marvinče kao konj, a uvaživši tvoju pamet, Ti si meleć. I Ti si odregjen, da nad tim svojstvima ravnaš i budeš im pravedni sudija, da štitiš njihova prava i da se koristiš s njima, pa da pomoću njihovom postigneš sreću u vječnosti. Po tome, ako konja dovoljna napaseš, psa povoljno upokoriš i dresiraš, a oboje podložiš pod upravu meleća olakšaće se staze d o tražene sreće. Dooiui ako upregneš pamet, da se raznim hirima i varkama zadovoljavaju želje psa zadovoljavaju sa nje­ govom hujom i hiri jogunastog konja tada ne samo da nećeš postignuti željenoga cilja, nego ćeš šta više zapasti u stramputicu, na kojoj ćeš se kajati. Griješićeš se i postaćeš zahin, pošto zulum nije ništa drugo, nego metnuti stvar ondje, gdje joj nije mjesto. Kad bi nekorne predali u službu meleća, psa i krin­ ka, pa ovaj natjerao meleća da učini sedždu krmku i psu, zar ne bi takvi zulumćar zaslužio svačije proklet­ stvo?! Isto tako smatra se da čini sedždu psu i krmku sva­ ki onaj, koji se podloži svojim strastima, čini sve, na rice: oni, koji se za života oholo držali, nad druge umi­ šljenim veličinama, bit će poživljeni na onome sviiietu smanjeni kao sićušni mravi, koje ćeš čepati i pregazivati svi, koji prolazi i.dolaze, a na protiv vidjeoe se oni, koji su ovdje bili ponizni, fcrijeposni, kako su uveličani i kako triumfiraju! — »Svoj šehnet (strast) i gađah’ )ljutnja) treba«, — veli u daljnjem razlaganju Gazalija _ »podložiti ra­ zumu, koji će se s istima pri potrebi umjereno služiti isto kao što se lovac pri potrebisluži 9a konjem i kerom kada ide u lov, dočirn kad mu ne trebaju, drži ih u za­ tvoru svezane, pod strogom paskom«. — Iz toga što smo rekli, i što nam Gazalija razlaže vidi se, da svdRi pojedinac iimađe puno posla i sa1uz­ gajanjem samoga sebe, pa da prema tome uzgaiaiući sebe dosta pouke imademo, koiu možemo primijeniti u uzgajanju svciih mlagiih i svoje okoline. Gazalii'5 prispođablja naš život voženju ulagji, u koioi ’nađem različitog društva, pa kako sve d o pri­ staništa nforam© biti na oprezu, đa nam se lagia ne bi pokvarila, tako isto smo dužni paziti se Sa suputnicima, volrti se s niima i uzajamno se potpomagati. Držeći se te dužnosti, koja je sasvim opravdana, činićemo to isto i kad pri potrebi preprtliamo u kakvu drugu laigju. Sa­ da dolazi pitanje, da li je društvo u novoj lagji isto onako, kao što je bilo u prvoj. Ako' jest, onda se nećemo plašiti za đalinti uzgoj i suđbiru onoga, što je stigao u novu družinu. Dočim, ako je u novoi lagji1društvo đriigčiifh nazo­ ra i iimađe đVuiue životne ciljeve, mi onda znaimoi, đa će se onaj novoprisoieTi ui mnogooam prilagoditi morati načinu žilienia svoga novoga društva. P o tome nam izgleda, da se uzgoi može izgubiti ili zamijeniti; novim. O vo je sada iedno nježno pitanje. Da ovo pitanje mognemo raščistiti, nužno nam je kazati, šta je to uzgoj i šta se hoće od niega? U jednoj knjizi stoji, — ne sjećam joj se imena, — da se pod uzgojem razumijeva usavršenie čovjeka do toga stepena. da njegov razum vlada nad životinjskim mu požudama! To. je dosta kratko rečeno, a dosta podsjeća na ono Gazaliho razlaganje glede meleća i životinje u čovjeku. Mi ćemo toj kratkoj definiciji dodati malo razjašnje­ nja, a to je, d'a se uzgojem mora postignuti, da onaj razum vladajući nad žvotinjskim požudama mora biti prilagogjen iizvršivanju svojih čovječanskih dužnosti, koje mu je stvoritelj u dužnost stavio, da iskreno voli �Strana 250. ,,BTSER“ Broj 15. j lfi. pravdu, a da se svakom prilikom iskreno bori protiv priznaš, da je to pogreška i da se tekreo kaješ. nepravdi Tako uzgojen valja da uzgaja i druge. Ne, on ne treba d:a uzgaja, nego kako je on uzgojen, uizgodjetlj, sije i uzgaja samo poštenje i Iskrenost! onako će on i u svojoj okolini djelovati1, pa će i samo njegovo ponašanje, — bez njegovog naročitog umjetnog nametanja prelaziti na njegovu okolinu. Sada mi mislimo, da je takih naoeila jedan' čovjek si­ guran i nepokolebiv, pa1 kad zaipane i u kakvo drugo, n jemu tugie društvo. To tako može biti. ali pošto iz iskustva imademo nrvniera; .pvH© se dogodilo. da ie uzgojen čoviek promtienivš? društvo, počeo djelomično miienpti i načela svog već pn’ie sričmog uzcroK to dolazimo do zakliučka, da se U7pv>i može izrnibiti Uli barem principi prijašnjeg ža­ rnueriti ?a principima novo stečenog uzgola. 5. Pošten i iskren otac, muiaililim, učitelj i svaki drugi 6. Ako se je tvoj1uzgajanik 0id tebe udaljio bilo na duilje vremena ili kraće, on će se nastaviti i) tamo Uzgajati pa ako se bude tvoj uzgoj temeljio na iskrenosti, korijen ceo stati .nepovrijegjeni sa njegovim novi muzgojem, inače će se u mnogočem tvoj uzgajanih 'promijeniti;. Dočim ako si radio neiskreno, onda je i privrženost i štovanje mlagieg naprama tebi propala! Iskren1 rad jest, rad duie, koja osjeća trajno božju prisutnost, pa sve čini u granicama zakona', koje je Bog đželešaniuhu postavio. Ne čini nita, za hater drugoga, ako1 s tim nećeš is­ puniti i hater svoga gospodara Boga. 9. Živa riieč imade veliko djelovanje. Za to ne pro­ T o kod nas namče biva u nuždi, pri traženju na­ uke, m sredni;m i višim školama. Dok s e . vozimoi zajedno u našoj dom aćoj (onoj Gazallnoi) lagii rekuko smo megiusobno bliži i običniji, puštaj nikad priliku preslušati savjete i predavanja uče­ nih i pametnih ljudi. (Bježi iz mjesta u kojem barem uz IRamazan ne kazuje vaz.) ?li kad budemo prinuždeni, vršeći: opet ieđnu vlersku dužnost: prosviećvpme i uvećavanie na^jke, — nekoliko naših drugova poslati u tu^iu lagju u s'rani svijet, n o sebi dosta vlastitih nagona i osjećaja, megju kojima mo­ raš trajno neki red održavati, te se u onome, u čemu ti razum probere usavršavati, a nerazumne svoje nagome držati na uzdi. (Najbolji ti je čuvar, izvršivanje božijrh dužnosti i zapovijedi, izbjegavanje o d onoga, što je on nama uzgoeinii, na naš način uzgajanja, na:ši drugovi, kad se oot nama vrate, više puta nam dolaze u koje­ čemu izm.inenieni. Ta promjena se osiećai najviše u vanj­ skoj formi — o Vojoi ćemo — iVišallab — na drugom 10. osim čitavog vanjskog svijeta imadleš u samom zabranio!) aSd ćemo pokušati; progovoriti o dvjema — trima mtestu progovoriti — koia baš najprije u oči.m nđa, pa pas r?HK toga na prvom1 suočenm osu on uva i neđavši m'batfum \ koje su se uvukle u naš javni šivot, a koje m io g o ptječu ma uzgajanje nas sviju 1 naročito naše ram doćj dio sporazumijenia od^ečiva iedne od drugih, djece i nasiihi širokih masa. A te'mahiane jesu: mrtvila organizacije, slabo vogjenje brige o vanjskomi zgledb i naopako okrenuti način a na š+eHi obojice. (7 a to bi raivotili, kad bi se izobražava.b* i uzgajalj, u svoto? zpmb’i i na svotom domu!) Ovo, što smo dosad kazali, govorili smo iz srca, pa /a>o nnto stničnjački sa npirim. učenim sistemom Po­ redano. za to ćemo pokušati jezprui toga svega u kratko obnovi*?: zai to tim ćemo. biti slobodni izniieti dvito tri naše maihane, koto se istru u vanfekoi formi, a koje se mnogo tiČil nošeg onće^itog uzgaiarig. Ako preletimo' preko svega, što smo do sad gore rekli, uoči ćemo u glavnom, nekoliko misli o uzgoju: naobražavanja. 1. Svakr čovjek se uzgaja sve do svoje smrti, pa je z?ito i svak do svoje smrti uzgoiitelj za druge. 2. Sve što činiš, dužan si, da u svemu budeš iskren, pa će se tvoja pfemeita misao i bez tvoga naoominjanjai na tvoiu okolnu prikalemi.ti (Ružica šuteći miriše!) 3. Ako se je neko navikao na kakve poroke i mahane usljeđ druženja sa nevaljastim drugovima, moguće je to ispraviti oreselnjem u čestito i dob ro društvo ili s obzirom i božjom pomoći: marlzivkn traženjem nauke. (I čitanje knjiga se ubraja u življenje sa nekim druš­ tvom !) 4. Ako nekoga hvališ, tvoji će mlagji poprimiti sla­ ba svojstva hvaljenog, ako nijesii naročito istaknuo, koje su mu strane za pokuditi. Isto tako, kao kad i ti nešto pojgtreiŠno učiniš, pa to pravovremeno ne osudiš i ne I NARODNE UMOTVORINE. | (Svršiće se.) ^ CCCCCCCCCCCCaO>OJ3a > > > ] b t Ci i ^ J 3 ' 3 a ¥ l :tt Skadarkinta Mejra. Iz zbirke pjesam a: »Harem ske ruže«. Kad k a u rf Skadar'porobiše, Zarobfše agu Hasanagu I kadunu Hasanaginicu, Do dva sina dvije čelebije, Dvije šćeri, obje pod prstenom, Kad su bili uz polje široko, M olio se aga Hasanaga, Molio se banu kaurinu; �Broj 15. i 16. „Znaš li jadan, bane kaurinef Moj te babo sa vojske donio, A moja te othranila majka, Jednake nam haljine rezala, A zajedno kolače kuhala, I jednake ložnice sterala, Da joj sinu budeš u jardumu, A sad si joj vrlo zafalio, Pa joj sina vodiš u kaure“ . Kad to čuo bane kaurine, Uz obraz mu sille udario. Kolko mu je lahko udario, Dva mu zdrava zuba ispadoše. On povrati agu Hasanagu 1 kadunu Hasanaginicu. Do dva sina dvije čelebije, A i mladu Ajku pod prstenom, Samo ne htje Mejre ljepotice. Molio se aga Hasanaga: „Vrati meni Mejrušu djevojku*.. Ne šće njemu povratiti Mejre, Već odvede u kaursku zemlju. Ne progjoše ni godina dana, Rodi čedo Mejruša gospoja. Kad osvanu sveta nedjeljica, Bane se je s majkom zatvorio, Svojoj majci tiho govorio: „A Boga ti, moja stara majko! Vodi Meiru u bijelu crkvu, Pa prek.nti sa zlatnijem krstom, Kako Mejru, tako čedo njeno". Oni misle da Mejra ne čuje, Ai to Mejra pokraj vrata sluša. Kad to čula Mejra ljepotica, Ona ciknu baš ko ljuta guja: „Ah penezu, moj sićani vezu, Moj mektebu, moj golemi čemeru, D sta li sam u te uhodila I lijepih hatmi učinila. Sad ću dati vjeru za nevjeru". 1 ban bješe, ali merhametli, Pa on ne htje prisiliti Mejre. Kad osvanu druga nedjeljica, Opet bane majci govorio: „Čuješ li me moja mila majko! Vodi Mejru u tu našu cikvu, Prekrsti je sa zlatnijem krstom, Kako Mejru, tako djete njeno". Opet misli da Mejra ne sluša, Ali Mejra pokraj vrata stoji. T o se njojzi veće dodijalo, Ona piše listdk knjige tanke I u njojzi dvije do tri rječi, Pa je šalje babi Hasanagi. O vo mu je u knizi piala JJISEB^ Strana 251. „Ah moj babrt aga Hasanaga! IP ne čuješ, ii ne haješ za me? Ili si se rasrdio na me? Pa me ne ćeš odavle voditi. Ti lisičini lagju orahovu I pckupuj mnogo trgovanje, A najviše vedrih ogledala, Što amo djevojkama drago, Pa ti dogji uz more trgovac. Nedaj nikom robe iznositi, Već ko hoće robu kupovati, Nek silazi u tu šajku lagju, 1 kupuje robu svakojaku". U doba je knjiga dolazila, Kada aga za večerom bješe, Knjigu uči, a knjizi govori: „Ah Mejrušo, draga šćeri moja! I ja čujem i ja liajem zate, Nijesam se rasrdio r a te, Al’ te nisam mog6 izbaviti". Kad je aga knjigu razabrao, Tada on je jedva dočekao 1 skočio na noge lagane: Do akšama lagju načinio, Do jacije robu sakupio, Do sabaha niz more otišd. Kada svanu i sunce ogranu, , Do kaurske zemlje dolazio. Glas do glasa, haber do habera, Puče haber po kaurskoj zemlji, Da je došo uz more trgovac I donio trga svakojaka. Kad to čula Mejruša gospoja, Molila se banu kaurinu: „Ah čuješ li, bane kaurine! Ja kako sam ovdje dovedena, Još ja nisam nikud ishodila. Daj mi izum bane gospodare, Da ja idem u nove hamame, Da hamame ja sejir učinim, Da ponesem prenejako čedo I povede m Angju zaovicu". Njojzi veli bane kaurine: „Davno sam ti Mejro govorio, Čini dušo, što je tebi drago". To M jruša jedva dočekala, Oblači se, što god ljepše more, Na se meće, što god više more, Pa pripasa de^et ćemerova, Sve ih devet sipa dukatima, Kako sebi, tako čedu svome, Kako čedu, »tako zaovici, 1 odoše u nove hamame. Kad hamata« sejir-učinilt, Govorila^ JjflSjra ljepotica* �Strana 252. „Čuješ H me; Angjo zaovice: Da idemo moru na obalu, Skoro došo uz more trgovac, Donio je trga svakojaka, Hajmo Angjo, što god kupovati! 1 ođoše moru na obalu. Progovara Mejra ljepotica: „Ah Bogati, sa mora trgovce! P ones’ amo trga svakojaka Progovara sa mora trgovče: „Ah čuješ me, lijepa gospojo! Ja ne dadem robe iznositi, Već ko hoće robu kupovati, Nek ulazi u tu šajku Iagju" I kupuje, što je njemu drago. Prevari se Angja zaovica I Unigje u tu šajku lagju. Ne kupuju robe svakojake, Već od oš: moru niz jaliju. Vrlo plače Angja zaovica, Tješila je Mejra ljepotica: „Muč, ne plači,.Angjo zaovice! Muč, ne plači, boliće te glava, Ne ćeš biti u dvoru robinja, Već ćeš biti u dvoru gospoja. K6 što no sam ja u vašem )ila.“ Utješi se Angja zaovica, Rasplaka se to nejako čedo. Tješila ga ljepotica Mejra, Nikako ga utješit ne more. Tješila ga Angja zaovica, Nikako ga utješi: ne mogla. Tješio ga aga Hasan-aga, Ni kako ga utješit ne mog6. Govorio aga Hasan- aga: „Ah Mejrušo, mila šćeri moja! Baci čedo u to sinje more, Od zla oca ne valjaju djeca, Od zla roda, nek nema poroda." Govorila Mejra ljepotica: „Ah moj babo, aga Hasan- aga! Ne ću čeda u more baciti, Od zla oca, al’ od moga srca." Svoje zlatne skute odrezala, Pa nejako čedo uvijala, Utješi se p-'enejako čedo. Kad su došli dvoru Hasan- age, Šenluk čini aga Hasan- aga, Što je kćerku iz kaura dovo. Malo vrjeme za tim postajalo, Još ne progje ni petnaest dana, Izlazila tanahna robinja, Ishodila pred bijele dvore, Iznosila čedo u naranku. Dok nanigje neznan^serha lija, Pa on pita Kumriju Tbbinju ,BISER' Broj 15. i 16. „Robinjice, po Bogu sestrice! Čije ti je čedo u naramku? A* čiji su prebijeli dvori? Govorila Kumrija robinja: „Ah, Boga mi, neznan serhatlijo! Ovo dvori age Hasan-age, Ovo čedo Mejruše gospoje, Što je skoro Iz kaura došla. Kad to čuo neznani delija, On se fati rukom u džepove, Pa izvadi od zlata jabuku I daje je čedu u naramku, Pa govori neznan serhatlija! „Kumrijice po Begu sestrice, Nosi čedo u bijele dvore!" I otigje Kumrija robinja, I odnese čedo u naramku. Kad to vigje lijepa Mejruša, Ciknu ona kao ljuta guja: ,.Ah, Kumrijo, ujela te guja, Od koje se lako ne prebalja! Otkle čedu od zlata jabuka? Ovom se je ono zabavljalo, Kad je bilo u kaurskoj zemlji". Sve joj kaže kumrija robinja. Mejra moli babu Hasan-agu: „Ah, moj babo, aga Hasan-aga! Evo doš6 bane kaurine, Da zovemo bana na večeru! Njojzi veli aga. Hasan-aga: „B og t’ ubio, draga kćeri moja, Što će tebi bane na v ečeri?" Njemu veli Mejra ljepotica: „Ah moj babo, aga Hasan-aga, Kako sunce za mjesecom ide, Tako bane za svojijem čedom ." Govori joj babo Hasan aga: „Čini Mejro, Što je tebi drago! Ona svrati bana na večeru, Pa zapreže uz ruke rukave I načinja gospodsku v ečeru: Što je slano, sve poambereno ; Što je slatko, sve pošećereno. Večeraše i kahvu popiše. Tad se moli bane kaurine; On se moli agi Hasan a gi : „Ah, moj babo, aga Hasan-aga Hoćeš h mi Mejru pokloniti I ja ću se junak poturčiti, Pa ću ići svom bijelu dvoru, Sve ću prodat svoje dostojanje, Onda ću se ovgje uaseliti." Tad mu aga ćerku poklonio I on se junak poturčio, Pa on ode svom bijelu dvoru. Sve je prodo svoje dostojanje, �Broj 15. i 16. Strana 253. .M s E r Ni nevjesta za vijeka svoga, Nek nevjeste zaova ne zastaju, Nek se dva zla u dvor ne sastaju. Ne znam više rodile nam višnje 1 u polju sitne grohotulje. I mnogo je blago pokupio, Pa on do^je dvoru Hasan age, I on se je junak oženio. Lijep porod s Mejrom izrodio: Devet sina i desetu kćerku, Nek ne želi zeta za života, Zabiježio: F. H. B. LI STAK Islamski svijet. Pokolj Muslimana u Rusiji. Na m ig carske ruske vlade pola milijuna Kirkiza poubijano, a preko milijun protjerano. Carigradski ,,Sebilur-rešad“ u broju 364. od 30 ševala 1336 pod gornjim naslovom donosi slijedeće: New-Jorški list „Amerikan W ikli‘ donosi a broju od 18. januara 1917. slijedeće: čaravale svu zapadnu Evropu predstavnici su carske vladeu Aziji ove žalosne pokolje vještački sakrivali. I za ruske revolucije su se ovi Kirkizi natrag, u svoju postojbinu povratili, ali su našli svoja imanja zapremljenja od strane Rusa i Kozaka. Tad $u po­ novno bili protjerani: ali im je ovaj put kineska po­ granična straža zabranila prelaz preko kineske granice. Do danas niti je ruska privremena vlada (sve vlade boljševika) niti Sovjet mogao spomenute Ruse i Ko­ zake, koji se najžešće opiru pravu bijednih Kirkiza, podvrći pod svoju vlast. Zato i dan danas vodi se ogorčena borba izmegju Kirkiza, kao vlasnika zemlje s jedne stran«, te doseljenih Rusa i Kozaka koji su im oteli zemlju, s druge strane. „Najveći pokolj, zabilježen u svjetskoj povijesti, jest onaj, koji je počinjen god. 1916. u centralnoj Aziji. U ovom je žalosnom dogagjaju poklano je Muslir ina, New-yo Ški List, toliko o tom a dalje »Sebilurpo direktnoj zapovijedi cara, preko pola milijuna a rešad« nastavlja i veli: preko milijun sibjana protjerano iz njihovih skrovišta. „Nakon kršćanskog pokolja nad španjolskim Musli­ I ako je carska vlada nastojala, da se ovo prešufi, da manima, na drugom mjestu dolazi balkansko divljaštvo, za to šira javnost ne dozna, ipak je dopisnik ,Ma.: ali za vrijeme općeg (ovog) rata ovaj pokolj nad chester Gardijan“ — a, minister Filipis Preiš, hodajući ruskim Muslimanima prelazi i jedno i drugo. Kada je po Rusiji to opazio i svoj list o tom isvijestio. buknuo ovaj rat, velesile se razdvojile u dva tabora, U Sibiriji se nalazi „Crna zemlja": Tamo su okruži sav je svijet bio zabavljen sa ratnom halabukom. Tako Orga, Akmolinsk, Senbrigj (Jedi su vilajeti) te polja i je bio prekinut svaki saobraćaj megju hilafatom i pustare. Ovdje stanuju Kirkizi i oko 100 000 ruskih ruskim Muslimanima. Zato ova strahota i nije mogla kolonista. Bivša je carska vlada nastojala da ova mjesta doći do sada na javnost. (i sva koja Su blizu Kine) naseli s Ukrajincima. 1 ako Ovaka Rusija, koja je proglasila slobodu naroda, je ova politika odgovarala vojno-strategijskom gledištu, demokratizam, jednakost, čovječnost i to sve postavila ipak su je ruski ministri i kapitaliste rabili u svoju sebi za devizu svog ratovanja, koja je bila najviši ne­ korist: zemlju su preuzeli u svoje ruke i na nju su prijatelj Islama i kao jedan glavni član Entenre, Bonaselili svoje čifčije (kmetove). Na taj su način velike žijom pomoći danas je propala: Sve grijehe, koje je svote privregjivali. Ali da im ova politika još bolje prema muslimanima počinila danas je okajala i za uspije, trebali su se Kirgizi, koji žive kao nomadi pro­ sve se doznalo. tjerati da ostane zemlja prazna. I carska se vlada nije Šta se još od' strane entente ovakih strahota po­ sustezala, da to neprovede. Prije 10 godina otela im činilo, ali tek poslije zakijućka mira i za to će m 3 je polovinu zemlje i kada je uvela vojnu dužnost i na doznati. Muslimane, koji živu u srednjoj Aziji onda je nesreća Ni u najdivlje doba nijesu se ovaka divljaštva izišla na vrhunac. Ljeti godine 1916. nomadi su se dogagjala, kao evo u t vom XX. vijeku, koji se naziva bacili u odmetništvo, tako su žapočeli praviti unutarnje i računa vijekom civilizacije prosvjete, slobode, jedna­ nemire. Tada je (u ovim krvavim danima) pola milijuna kosti. Zato bi bolje bilo reći da je ovo vijek nasilja Kirgiza divljački, na zapovijet ruskog cara, poubijano. i divljaštva, a ne civiizacije i slobode. Još od vajkada Početkom ove godine bilo je primorano više od milijun se nijesu mogli nasititi i zadovoljiti Milijunima pro­ ovih nesretnika pobjeći: svoju grudu ostaviti i zaklo­ livene islamske krvi! Još iza "balkanske tragedije nijesu niti se u Kinu. se prolivene suze ni osušile, a već iz Rusije dolaze Kad su priče o tobošnjim ubojstvima Armenaca za- vijesti da se proljevaju gore nego p rv e: pola milijuna �Strana 254. Broj 15. i f6. ,BISER* se Muslimana divljački ubija, a preko milijun se sirota protjerava iz njihovih zakloništa*) Ali svi ovi pokolji ne mogu ostati bez odmazde: Božija će pravda uzet u zaštitu ove nevine ljude i okajati ih, kao što se već i dogodilo.**) Na ove nasilnike najviši je belaj došao. Silna Rusija zajedno sa svojim carem propade i nestade j e ; silni car, koji je ovako prema Muslimanima postupao pade u sramotne tamnice,, na mjesece u njima ostade, dok na koncu dobi i za­ služenu kaznu : bi strijeljan. Svevišnji Allah poslao je na ovu državu belaj po boljševicima: sva svita- gene­ rali, časnici, ukratko sva buržoazija po ulicama se ras­ komada. Plemići odgojeni u svim mogućim udobnostima,. danas su pali na prosjački štap. Šta i šta se divnih palača pretvori u ruševine, sva država postade krv i vatra. Rusi su svojim rukama sebi nesreću donijeli ali još nije sve svršen©, još. će biti posla: Vallahu. azizum zu intikam. Ovo je pravi Božiji intikam, jer Bog štiti nevine i u svoje okrilje uzima svoje pravovjernike. Ovaj požar (ruska nesreća) preći će inšaaliah i na druge nasilnike; Ova* strašni dan puknuće o g avu \ na njezine drugove. Dokle god svi nas* nici ne dogju ; u stadij Rusije, o^aj se rat ne će ni dokrajčiti. Ovo je takova nesreća i gnjev Božij da se ne" će valjda umiriti sve dotle dok svi zulumćari (ententa) ne propanu. Mi moramo utvrditi i na vidjelo iznijeti u X X ; vijeku počinjena razbojstva i nasilja; najviša nam je dužnost uzeti u zaštitu i. obranu nevine i ne duzr*e Zato preporučujemo nekim našim listovima i književ­ nicima, koji pišu o turcismu i drugim nepotrebnim te­ mama, nek ovomu dadnu važnost i uzmu u obranu svoju braću suvjerenike. Preveo: M. H K u len ov lć Ovaj ć« glas sigurno da sve Muslimane obve­ seliti. Zato čast našemu pravovjerniku Nedžašiji, a slava popularnom sefiru na njegovoj usluzi, koju je pokazao i učinio prema svome bratu. Neka dragi Bog cijeli islamski svijet što prije lijepim vijestima obeseli! ....... m Književnost. >Sarajevski jenjičari«. Pravi je lusiov maio pouug. »jeoan ,p opis s*uiajcv6i*vui jauij*jCcii<t iz poceua a ia .. v*j „- ka«, priopćio Riza ef. Muuerizović, pristav arhiva b.-h. zeuuujiaaui^ IliiUiZJcja, SalajCVO, Ztwitcu,ou«i italajtoi*ja a gore na c m sioji, aa je to separami otisak iz »Glasni­ ka zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovina«, 10 strana velikog lomicoa, a posto je ,to ne znam, jer ovaj popis meni posla gosp. pisac na oar. istina, ja u poiju imaaem situ jednu i drugih popisa, se oimiutse na umaiut, njuuove ^A/mocuM.-, uasi. *av*/»c rau.-».c-vojnike itd., ali ni u snu nijesam sanjao, da će mu jtouog dana Oovamua na &imiu a pup*o jaiij*.u*ia, i jos uj sarajevskih janjičara i Uiiiii otiZoknja, kiojnua su pi e- * višetna, .milostivi ii miiosruinii aooiocuiiiiuji., gaspoua no­ si ke valije na pravednom divanu blagoizvoljela dijeliti . . ij.'iio ^i.j,u>tO Oiueiia 1 KOlaJuii/ sduji*. iu iijiuova ua- outaainsko tio. Aon kau sa vtc i oni zau^san ova­ mo, i io i iiaAon njmove pogioije, kOjiu im p u ica i AoauranmaiipaSa, nema oruigc, valja se i s rijiina m„io raz­ govorni, to jest s etenoijom Muuerizovajc.nL, koji njihov popis priopći. , iLis.amo: tu je najprije janjičarski aga! E, to je velik čovjek, pročelnik janjičarskega zbora, kojti je imao izme- a ttš gju iniiii .povlastica još i .tu, d o ikoje se najviše držalo »aa oni sami odregjuju, hoće li na vojnu ili neće<-, Službeni prelaz Nedžašije na Islam. str. 9. I to je bilo tok prije stoiuui godina! Da. Ali, to je samo početno pitanje. Nu efendija naum ostade dužim za konačno: jesu li maiimie imali povlasticu, da sami odrede, kada će se s vojne i vratiti? — Megjutim, njihova volja Danas će mo svoje č tatelje razveseli i sa jednom ugodnom vijesti, koju smo dobili sa autentične strane Nedžašija (poglavar) od Abesenije, Libač Jaso, službepp je primio Islam i sada redovito pohagja džamije. Obratio ss je na svoju starevinu i doznao, da pripada istoj porodici, kojoj pripada i današnji kadija u Ibu i načelnik grada Sanee, u Jemenu. Poslao im je svoje izaslanike i na taj način uspostavio bratske veze megju njima objavivši im svoj prelaz na Islam i zamolivši, da ga prime u svoj okrug kao člana iste porodice. Ovaj je vrijedni Musliman uzeo Halifina sefira za svoga sa­ vjetnika i tako su ujedinili svoje poslove. * 1 Jo§ se nagje ljudi koji sanjare o nekakvom naci­ onalnom bratstvu. p r, jjr. **) Balkanci su već naplatili a sad naplaćuju Rusi svoje »zasluge." Pr urii mije bhia nikakova šala, jer n:će da se pokore ni carskom fermanu iz godine 1241. po iH. o dokinuću janjičarskih organizacija p o čitavoj zemlji, nego planu buna u Bo­ sni i M. N. ef. Šerifiju kamenovaše u Sarajevu. 1242.,.god., kad im uskrati, kao sultanov pristaša, nadzorni oki pečat na jedno njihovo ratoborno pismo svoje ruke, str. 10. E, dabogme, pročelnik ovako 'upluvmiog kola jc pravi janji­ čarski aga, koji je zasigurno dobijao na pravednom dira­ nu i odijela i čelenke i vezeno oružje u znak odliko­ vanja. Iza age redaju se u popisu s.rturnadžije (d š i‘ zapo­ vjednici janjičara), koje zamišljam s 'kaučima ni glavi u binjišima i s čohoniim duhanskim kesama na kaj:si o pa­ su; pa janjičarski pisar. Šta?:... Pisar? T o ne može bitiTu je sigurno efendija posefio iui kalemu, prevodeći njec �Broj 15. i 16. ,BISER' »kjatiib«, koja za naše prilike ima dva značenja. Da je na­ pisao tajnik, (kao što mi Ahmedu reknemo) i tako i ovako. Ali pilsar! Sta je piisar? — jedan nizak pojam, koji u naj­ boljem sluičaju vodi (bar danas) 92mo do pom oćnog či­ novnika, nikad do upravnog lii bar strukovnog činovni­ ka, jedna je bijeda, od koje me znam što bi m oglo na svijetu bijledhije biti. — Iza njega se bilježi salijanedžija, koji je sakupljao odmjereni godišnji danak. Nešto poput poreznika, dakle strukovni činovnik, ii pošto1 je janjičar£kii ća/tib prije spomenut i to odmah iza s:rturnadžija (vi­ ših zapovjednika), to se on moral razumjeti l:ao kakav kane. upravni činovnik, daMe tajnik. Dalje se u popisu broje hasećije. T o su bili najodabranija pukovnijza iz 4 općine »čiji su članovi imali pravo nositi počasnu titulu age«, str. 1. Ali, dragi efen­ dija, zar samo iz četiri džemata?! T o je malo. Ili je sla­ ba pukovnija ili su te općine morale biti najveći grab davi naši. Iz »popisa« se pak nigdje ne vidi, koje su to općine, pa se mora razumjeti općenito, a onda manjka svjetla. Sta više, na strani 2.— 5. vidimo, na više mjesta i br. 97. džemata. I po tom općenitom razumijevanju, morali bi onda reći, da je Bosna prije 100 godina imah 24 pukovnije janjičara. A to, dakako, ne stoji! Strana 255. M nogo li su nečemu krive! — Poslije su se primale još »svakovrsne protuhe« u to kolo, povisivao se upravni zbor od 3 na 50 (po onoj »svakft htio da zapovijeda...«) i kolo se izopačilo tako, da ga je morao sultan Mahmud II. posve i ukinuti. Efendija dalje o tom ne priča, a trebao je makar još jedan odlomak, koji je vrlo značajan, ako ne i najznačajniji u turskoj povjesti, kako je naime sultan Mahmud vrlo loše učinio, što je razorio jenjičarski konak prije, nego što je postavljena bila dobra re­ gulama vojska i kolike je to zle sudbonosne posljedice hfcalo. Nego efendija, dosljedan kratkoći, prelazi na druge stvari, kako su jenjičari općenito brijali glave osim perčina, kako su se oblačili, kakvu dobivali hranu (svega 630 grama dnevno), koliku plaću, koliku mirovi­ nu i t. d. Toliku hranu, stoji na str. 9., dobijali su u 11. stoljeću ili »17. po Isusu«. Aivedersun efendija, mi pišemo lsa pejgamber ili lsa a. s. i želimo da e tako čuje i čita i u našim prodicama. T o je velika razlika, koja i u vjerovanje izmegju nas i kršćana zadire; kod njih n. pr. ne možete naći čovjeka s imenom Isus, s razloga, što oni vjeruju, da takvo ime čo­ vjek ne može nositi, dok kod nas ima i Muhamed i lsa. Eto vam lsa Boljetinac, koji je čitavoj Evropi bio dizgin od kapitulacija. Ali, kažimo eto, da je to bio lapsus Iza hasećija se broje muhzir, tri čauša, o d kojih je kalem, kao sto nam je i na str. 7. posve izlišno tumače­ Sulejamčauš još živ (bio u doba, kada se lista zabacila) nje, da »T o p u z -znači: Buzdovan«. Jer ko kad nas zna, i vratarski pisar. Sad daj ti. to znaj, kakve su funfcc'ie šta je u narodnim pjesmama mnogo spominjani topuz imali muhzir i vrastaski pisar, 'kad nam to efendija nig je i topuz ma, toga mu tumača ne treba, a ko ne zna, neće ne tumači! Dalje se reda vrlo lijepa kita serclm gečija,, znati ni kad mu se kaže, da jekto buzdovan, a kamo li — dobrovoljaca, »koji su se žrtvovali, da nasrću na buzduhar. neprijateljsku vojsku i upadaju u opsjednute tvrgjave«, N ego za jedan navod morao bih od zbilje zamje­ str. 2. Iza njih dizdar tvrgjave i topči-baša. A onda jos riti efendiji. On priča na 6. strani, kako je za sultana jedna zamjarna kita alemdara (zastavnika) od serdenOrhana nekolicinu novo ustrojenih janjičara blagoslo­ gečdija. I u jednoj i u drugoj kiti još i danas mnogo vio šeh Bektaš-Velija, »metnuv ruku na glavu jednom poznatih porodičnih 'imena. Boljih gragjanakih porodi­ janjičaru« (u pokrajini Sivas, u Maloj Aziji), ne bud’ ca, ali na žalost vrlo malo ih sada zaprćenih s novim primijenjeno kao pop djetetu. Od onda janjičari drže oružjem znanja; — potomci neće da prednjače!. . . ov og Šejha svojim zaštitnikom, meazaliah: te se p o nje­ Iza ov og popisa odžaklija slijedi na 5. str. i jedan mu i prozvaše b e k t a j i š a n i m a.« O vo je dovle mali popis bašeskija (veterana, umirovljenih vojnika), vrlo dragocijen dokaz, naročito ako uzmemo u obzir, sigurno s ćullahom na glavi, u anterijama i kaftanima, ■da su se prvi janjičari rekrutirali od grčkih mladića, rukavi presamićeni i zadjeveni za pas, podveze i crvene kako su se u Islam uvlačile pojedine i poslije sve više jemenije — , »hajd’ Alija, nek je više vojske!« nagomilavane praznovjerice, pa i čitave sekte nastranOd 6.— 10. strane popraćuje nam efendija ovaj p o ­ ljivog vjerovanja. Ovdje bektašije pod grčkim uplivom,, pis »sa nekoliko općenitih podataka o janjičarskoj or­ dalje Šiije pod uplivom perzijske mitologije, pa onda ganizaciji«. Ovih podataka neću pretresati u cjelosti. pod raznim uplivnim sferama (kao indijskenbrahmanZa to je djelce tu, da se pročita. Općenito uzevši, ovaj ska, buđhistička, starija egipatska, zap.-evropska u Špaje prikaz dosta, skučen, ali za lajike ipak vrijedan. I vrlo ruiji i rimske mitologije u sjev. Africi) prijašnjeg prazno­ karakterističan. Sa 8. strane na pr. vidimo, da su janji­ vjerja i preko jedinstvene islamske nauke na pr. u Arapa čari u Turskoj do 999, god. po Hidžri bili solidno i Sufije, u Turaka još rufaije, meolevije,, nakšibendije, u Maroku Derkanije i Aissanije, u Alžiru 23 bratska re­ strogo obrazovano kolo, strah i trepet neprijatelju. A da, u Egiptu 5 većih i 30— 40 manjih redova, pa dalje onda su se počeli buniti, kad p o carskom nalogu moradoše proti volje jeničarskih prestavnika primiti u janji­ na Istoku Akhišanije, Tajfuri, Kaderi, Dželali, Adžemi, Sahabi, Tavuri, Arebi, pa Dorusije, Alijulah i ko bi čare neobrazovane ljude, koji postaše janjičarima »za sve znao kakovih nema sekti, od kojih svaka vuče na nagradu, što su razgonili svjetinu mješinama, omašćenim lanenim uljem, prilikom carske 9vadbe, koja trajaše svoju stranu i zagovara svoju nauku, kako već koji: za zlo tumačenje vjerskih istina, za odricanje od svijeta, danju i noću više od dva mjeseca«. Hm... žene, žene!... �Strana 256. Broj 15. i 16, ,BISER1 jedini ihadet ili opijanje pićem, ljenčarenje, tajanstve­ nost, spekulacije ili gladovanje, gdje ifrat, gdje tefrit bez onoga, upravo p o j^slamu propisanog adaleta itd., čega ni vjerski pokret Vehabija — proti natrunjivanja svijetle nauke Islama ne može dokrajčiti, nego šta ■više, iza njih se još i Babije rad j a j u ! -------- Red bektašija je po mom sudu jedan od neznatnijih, možda se s janjičarima i preživljuje. Za njeg neću da spočitnem autoru, već bi se vise ovdje reklo, da su janjičari pored Boga jedinoga s tim još »zaštitnikom« od svog osnutka hranili odmah za se i klicu svoje propasti. N ego, efen­ dija u primjedbi žh bektašije veli, da su »poznati radi (svoje) vjerske tolerancije i s tog razloga izvikani megju muslimanima«. E, ovo nije dobro rečeno, dragi efendija! Ili se Vi hrdjavo izraziste, ili sam ja na ratištu izgubio pravi smisao za čitanje. Da je ovako što rečeno u kojoj našoj knjizi ili’ reviji od nas i za nas, iz čega bi smo mi samo poniznost (tevazu’) bektašija razumjeli, i tako i ovako. Ali, gledam još jednom na naslovnu stranu, ovaj je popis »separatni otisak iz » G l a s n i k a z e m . m uz e j a«. Dakle jedan prikaz je to, iznesen pred zapadni učeni svijet o jednoj instituciji iz Islamskog Svijeta, u kojoj autor musliman piše za x sektu, da je mtgju mu­ slimanima izvikana radi svoje vjerske toler ancije. Riječ »tolerancija« znači: s n o š l j i v o s t , dragi efendija, i to je baš ona kobna riječ, koju Evropa l i j e č i m niječe i Islamu i muslimanima, nepravedno nam pre ^acujuči, da Islam ne trpi uza se nikog drugog, i ck se baš zb og te tobožnje 'nesnošljivosti ♦— od Evrope vazda naglaša­ vane: netolerancije — i širio jedino »ognjem i mačem«. A to je T de, nije istina. Ali ko bi to od »Glasnikovih« čitatelja znao, (sadanjih i poznijih), da se je tim efendiji potkrala strašna pogreška, ako mi na to ne reagiramo. S toga slijedi: Redakcija »Bisera« odbija primjedbu g. Muderizovića na 110. strani »Glasnika zerm mu­ zeja u B. i H.« od 1917. o tobožnjoj izvikanosti bekta­ šija megju muslimanima, a zb og njihove vjerske tole­ rancije, na slabo piščevo poznavanje našega jezika, koji sigurno nije htio to reći, pa bi poželjno bilo, da »Glas­ nik« prvom zgodom donese jedno piščevo obrazloženje tome netemeljitome stavku.« Da efendija u istinu slabo poznaje naš jezik, dosta je, ako podsjetim da je d o skoro sve živio u Carigradu i nedavno nama došao i, kad malo na više na 6. str. njegova popisa jenjičara čitamo, da je filanovu kćerku falan »beg o ž e n i o « . K od nas se, efendija, samo muš­ ki žene i ožene, a žensJrinje se samo udaje; i onda, kad im čo’jek u kuću ode! M ože li se naša inteligencija iza o v o g prikaza što narugati Riza ef. Muderizoviću za njegov javni rad? — N ipošto! Riza ef. je stariji čovjek, vrlo obrazli, ple­ menitih osjećaja i sušta dobrota, a s toliko hissijjatiislamijje, da još uvijek neumorno radi kao pčelica i svake godine pruži nam makar p o jedan oveći svoj knji­ ževni rad. Pred ovom samosviješću i jakom voljom tre­ bali bi se zastidjeti naši »inteligentni derviši«, isprazni kritičari, koji vječito 'dangube, niti čitaju praktičnih zna­ nosti, niti ikad zamoče pera da što za narod napisu, ne­ g o se sramotno pustilo, da se samo nekoliko imena naših javnih radenika za vazda povlači p o našim listo­ vima. E, naravno, dok se ne istroše. Brusi ti i nož svaki dan, doći će jednom na stepen daljnje neuporabivosti. ja vjerujem . . . Ili da drukčije kažem: mislim, da neću pogriješiti, ako reknem, da skoro svaki naš inteli­ gentni čovjek na dan p o jednu kritiku (pa za što bilo) izrekne ili preko misli preturi. T o je za godinu 360. A mi, što od svjetovnjaka, što od ilmijje, 'imamo u naj­ manju ruku — što manje što veće — d o 500 ljudi naše inteligencije. Svaki dakle sa 360 kritika, to je jedna žetva (kukolja) o d stotinu i osamdeset hiljada kritika i prigovora godišnje. Svi sm o se već oljuljali od takvih pogača! Kad bi stno od tih 180 hiljada dobili samo jedan dio, samo jednu hiljadu makar i posve .kratkih stvarnih članaka ili lijepih književnih radova, drukčije hi onda izgledao i odgoj naše inteligencije i odgoj naroda, iz­ bili oism o onda makar kakav b ilo ideal — iz gore ili iu. :de! — za naš opstanak i samoodržanje, pa bi pred trezvenim, prečim radom, isprazne kritike same i od sebe zamuknule. — Ali dok toga nije, moraju se ovako i starine da muče, kao efendija Muderizović, da ispunja\ p' mine. Onako, kako oni umiju, ali s najboljom \ ,om. Za to im od nas najljepše priznanje. Bojna pošta 10. jula 1918. š. Iz uredništva. M olim o da se Isprave pogrješke, što su se kriv­ njom korektora potkrale u članku „Vak mearif. prirez8, koji je Štampan u prošlom dvobroju .Bisera". U zad­ njem retku na str. 203. riječi „ne stoji fakat" treba da glase: „n u stoji fakat*. Na str. 2C5. stupac 2. redak 32. treba da stoji: „Ne ću duljiti i ovdje i s t i č e m s a m o t o, d a j e r a d v a k u f s k i h p o v j e r e n s t a v a u v j e t o v a n 11 itd. Četrdeset i treći redak istog stupca treba da glasi: A r n a u t o v i ć e v je sistem ugušio narodni glas8 itd.; a zadnji odlomak članka (str. 206.) treba da počinje riječju: „Bakalum" (mjesto barzalum). Druge sitnije pogrješke u rečenom članku, gg. čitatelji su mogli i sami opaziti. * U uvodnom članku istog dvobroja (str. 194. redak 21.) treba da sto ji: .N ovom prijestolonašljedniku (velijji-ahd) ime je (šehzade) Abdul Medžid efendi". Uregjuje: uz red ak cion i o d b o r odgovorni urednik: M uham ed B ekir Kalajdžić. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/50ebb39cb296ccdf66f715f5ad0f476a.pdf 6616864ec84294bd122d9ed2b3ef92b3 PDF Text Text Eiroj 17., 18., 19. i 20. aB ! S F. R “ izlari dvn put1* mjesečno i to svvikojf 1. i 15. Pretp Lita iznosi na jjodinu K 24'--, za učitelje (nnmlimr i siromašne učenike' tale.hu) i vojnike hc/. sar/.e K 16' . Mualimi i daći koji skupe najmanje 3 pretplatnika, do­ bivaju list badava. List se šalje samo onima. I r ji unaprijed pošalju pretplatu Innemel'inu G O D IN A 111. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PR O SV JETE. mine i c b v e t u n ! Pojedini brojevi 1 krunu. Rukopisi se ne vraćaju. — Neplaćena se pisma ne primaju. ---------- Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za os­ minu 10, a za šesnaestinu 5 kruna. Slijedeća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. Račun kod b.-h pošt. šte­ dionice u Sarajevu br. 4065. El - I s l a t nu j alu vc la j ula al ej bi ! PLA TIV O 1 UTUŽIVO U M o sta r u . Sve štp se tiče administracije i uredništva lista treba slati na adresu: „B ISE R *'M ostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: P rv a m u slim an sk a n ak lad n a k n již a ra u M ostaru. Zil-Hidže 1336. i Mubarcm 1337. MOSTAR H. M. B .: Hilafet. Stanovnici Hidžaza, odakle su zasjale iprve rake Islama, ti osnovatelji svjetske kulturne vladavine pod imenom' Haiafeta, proveli su mnoga stoljeća giušaći sr u neznanju, dok su njihova braća na za kulturu p^Gesnijem jugu i sjeveru arapskog poluotoka pobirali plo­ dove savremene svjetske kulture. Klimatske prilike: bezvodnost pa nep odnos* hidiaske pokrajine atugjivala je zbog nepođtena slaba saobraćaja pojedina plemena te žemlje jeidn ■ od d ugih, a kamo li od njihove braće u južnim i sjevernim provin­ cijama u Jemenu, šamu i Iraku. Ta pustoš i ne pristupačnost njihove zemlje bik- j«najjači bedem za taj mali narod, pocijepan u hiljadu plemena pred neobuzdanim provalnicima, moćnim perziskim vladarima i silnim bizantiskim vojskama1. Ali kao ida ili priroda nije bijela ostavila na m ru. Oskudica životnih potreba, jer im njihova bezvodna i siromašna postojbina nije mogla pruži!:; nikakva obilja, tjerala ih je da se natječu za koru hljeba jedni izmegju drugih, da se megjusobno zatiru zbog oskudnih paš­ njaka, na kojima uzdržavahu svoje skoro jedine hrani­ telje, deve. Ali to im je s druge strane nadoknadilo tim, da je u njima uzgojilo samo pouzdanje, ponos, viteštvo i plemenito srce naprama potištenom i bijednom. , Pored svega ioga cvalijaše usred Hidžaza Arapima sveti grad Mekka, koji za pravo bijaše stjecište cijelog arapskog svijeta. Stanovnici Mekke, pretežnim dijelom plemena Kurejšija, znali su sa svojim vamireclno poletnim trgovač­ kim duhom okupiti stanovništvo cijelog arapskog polu­ otoka oko sebe. Da bi održali jedinstvo i svoju prevlast nad Arapi­ ma, Kurejšije su dozvolile svim arapskim plemenima, da svoje kumire i lažne bogove, kojima se klanjahu, izvjese i postave u svima svetu kuću, »Kjabu«, koju su negda u Septepibar i oktobar 1918. davnini sazidali njihovi pregji, a oni očuvali prevlast nad njom sve do toga doba. Tim su udareni prvi teme­ lji velike i moćne Arapske države, koju su kašnje do­ gradili na osnovi Božijih zakona u formi najradikalnijeg demoikratizma Muhameda lejhiiselam i njegove četiri prve Hailife, s čega je i prozvat taj sistem državnog uregj n a Hilafetom. Hilafet je vrsta vladavine, koju narodi prije Islama nijesu ooznavali, a i kašnje je ostala osobitost islamskog naroda, i )n više sliči apsolutnoj vladavini, a razlikuje se od carstva i kraljevstva tim, što pod njim vidimo i svjet­ sku vjersku vrhovnu vlast u jednoj ruci, koja po pro­ pisima »š','riite« (vjerskog zakona) upravlja svojim na^rodima brine se za dobrobit njihovu i ovog i onog svip dok prijasne dvije, naime carstvo i kraljevstvo, daju svojim državljanima samo svjetovne zakone, koje su stvorili njihovi državnici i odlični umovi, a za bla­ gostanje i dobrobit svojih samo na ovome svijetu. Iako nam se na prvi pogled pričinja, da je megju ove dvije vrsti vladavine znatna razlika, ipak im je cilj identičan, polazna tačka ista, jer ona, kojemu je sudbina dosudila da u svojoj apsolutnoj volji upravlja jednom grupom ljudi i kroji im sudbinu, ipak slijedi ili sebi po­ stavljene zakone, ili će, ali mnogo rijegje, s njma vla­ dati prema svojim strastima' i nagonima, a većina apso­ lutnih vladara u kulturnome svijetu upravlja svojim na­ rodom po propisima zakona, koje su stvorila zakonom davna djela: učenjaci i izabranici .oga .naroda. Tako su vladali Perzijanci i Grci prije Islama, a tako još dan­ danas upravlja većina evropskih vladara. Hilafet takogjer nije pripušćen samovolji pojedinih halifa već je upućen na vjerske zakone, po kojima halifa, kao zastupnik Alejhiselamov, upravlja svojim narodima i sili ih na poštovanje istog. Stoga se je i tražilo kod osobe, koja reflektira na Hilafet, da ima najmanje ova četiri uvjeta: da je naučen, pravedan, da je dostojan toga visokog zvanja, t. j. da je visoka roda odlične po­ rodice i da je bez kakve tjelesne mane, koja ga može omalovažiti. �Strana 258. ,fciŠERu Neki islamski pravnici traže jo š i peti uvjet, naime da Halifa mora biti iz porodice Kurejšija. Kako ovaj uvjet nije bio općenito poznat za vrijeme Alejhhiselaima, mnogi ga pravnici hanefiske škole zabacuju. Muhamed (a. s.) bijaše za svoga života vrhovni .iaiješina Muslimana, vogja im u ratu, lirnam pri mo­ litvi i vrhovni sudija u svim sudskim predmetima. Iza smrti Njegove ne ostavi nakon sebe muško dijete niti imenuje koga, ko bi ga zamijenio u tomu i prošao na čelo Muslimana. Ne preosta drugo Muslimanima već da izmegju sebe izaberu halifu, Alejhiselamova zamjenika. Muhadžirini (koji se s Muhamed (a. s.) doseliše u Medinu) htjeli su da taj Halifa bude jedan izmegju njih, jer - vele oni — mi smo najbliži Alehiselamu u rodu, njegovi vjerni drugovi (ashabi) u zgodi i nezgodi, a r. ijviše ih pregoriše svoje rodno mjesto, ostaviše svoja dobra sve za ljubav njegovu i* za dobrobit Islama i Muslimana. Ensarije, (starosjedioci u Medini iz plemena Evs i Hazredž) pozivajući se na usluge, koje učiniše Islamu i Alejhiselamu, tvrdile su, da i oni imadu pravo izabrati jednog Halifu iz svojih redova od njihova plemena. Tako dogje do oštrih prepirki megju njima . to bi imalo nedogleđnih zlih posljedica razuvojtv mladu islamsku zajednicu u dva velika tabora, da ne učini to­ mu kraj poznati hadis: »E1 eimmetu min Ku.ejšin« ili »Kurejšun vulaia hazes-emri«. T o znači: H Lfa tožz biti samo iz plemena Kurejšija. Taj hadis donio je Ebti Bekir u obranu prava Kurejšija na Hilafet proti Lnsarija. Ovaj peti uvjet bio je potpunom strogošću provogjen i poštovan kroz cijeli niz stoljeća i nijedan vlada, makar kako bio silan i velik nije se usudio da traži na­ slov Hailife mimo Kurejšije. Hilafet je osobito U zad­ njim stoljećima vlade Abasovića doživljavao slabosti i poniženja. Pojedini islamski vladari, koji se jako osiliše, oduzimali bi Halifama svu svjetovnu vlast, vladali bi posve samostalno i neodvisno kitili su se naslovima »emira« i »sultana«, ali sa svim tim nije im ni palo na um, da se prozovu jo š i Halifama. Dinastija Benu-Buja i Seldžuka viadajuće porodice Gaznevija, Tahirija i dru­ gih vladale siu samostalno, otrgli siu se posve ispod vla­ sti Halifa, ali ipak ne prisvojiše častan naslov Halife, nego najviše su se prozvali sultanom; neki su dapače tražili od Halifa molbom i lijepim načinom da im priznadu i tu svjetovnu vlast. Tako je učinio čuveni hud, dini Ejjubija, kad je preuzeo vladu u Egiptu od zadnjeg Halife iz porodice Fatim ija. Tu nije bilo nikoga s kim bi se natjecao ili mu se suprot stavio. U rukama je imao potpunu vjast nad Egiptom, ali kad se je pro­ glasio samostalnim vladarom, počeo je hudbu (prediku prije molitve u petak) učiti na ime Halifa Abasovića, koji stolovahu u Bagdadu, a sebi je zadržao samo na­ slov »sultana«. Tim činom je priznao njihovu vrhovnu vlast i ako nije bilo tu nikakve sile, koja bi ga tjerala na to. ska- Broj li., 18., 19. i 20. Prvi, koji se je proglasio Halifom iz ne arapske Kurejšijama tugje dinastije bio je Sultan Selim iz današnje viadajuće kuće Osmanlija. T o je bilo 923. godine po hidžretu. Škola Hanefija, koja je u carstvu Osmnalija priznata kao državna,vjerska sljedba, argumentirai i temelji pravo Osmanlija na H M e i na slijedećih pet o sn o v k a: 1. Pravo sablje (Hakkus-sejfi). Pod tim se ima ra­ zumjeti, da pretendenta na Hilafet zagovara i podupire tolika sila Muslimana i najjača stranka Islamskoga svi­ jeta, kojoj se nijedna islamska država ne b i mogla odu­ prijeti. U takom položaju, iako jaki bijaše sultan Selim, kad je preuzeo Hilafet od Abasovića, pošto je osvojio Egipat, z;.. u rezidenciju njihovu. 2. P izbora (H akkul-n tihabi) t. j. da ovjerove izbor Halife odlučujući faktori, izborno vijeće učenjaka i vjerskih dostojanstvenika. Rečeni pravnici taj uvjet'izbora opravdavaju kod osm.anlijskih halifa tim, da se je to vijeće u prvim početcima Islama obdržavalo u gradu Medinei-Munevveri, zatim u Damasku, pa u Bagdadu, a ođuvuđa napokon p rešlo .u K ak o , pa zašto se ne bi moglo nakon svega toga prenijeti iz Kaira u Caragrad. Sultan Selim kad je u svojoj vlasti imao Egipat i a *«osno uljegao u zadnju prijestolnicu A basija, u Kairo, poveo je otuda sa sobom u Carigrad nekoliko čuvenih 'aka sa glasovite i stane umvarze »El-Azher« i u vijeću sa turskim učenjacima obavio taj izbor, udovoljio tom običaju i ovom prilikom je to vijeće pripasalo sablju rečenom sultanu, kao halifi svih Muslima­ na. Taj se ooičaj jo š i danas obavlja uz najviše ceremo­ nije u džamiji E jjub u Carigradu prigodom uzlaska sva« .lovog hsMe, kojom mu prilikom pripašu sablju naj­ viši vjerski dostojanstvenici u znak priznanja njegova hilafeta. 3. Oporučenje (El-vesajetu). Prema tomu je dužnost halife da imenuje svoga zamjenika prijestolonasljednika, koji Ć2 iza njegove smrti preuzeti Hilafet. Muuzvekkil, posljednji halifa dinastije Abasovića, oporučio je za svoga nasljednika rečenog sultan Selima i tim je kuća Osmanlija udovoljila i toj formalnosti. 4. Čuvanje Haremejna (Himajetut-Haremejni) t. j. da su dva časna grada Meka i Medina u granicama dr­ žave h a iia , da su pod njihovom upravom, a Osmianlije su zbilja i vladali tim krajevima i bili zaštitnici tih sve­ tišta sve odonda, od kako šu preuzeli Hilafet na sebe. Samo kroz to razdoblje domogli su se za kratko vnijetfie.' vlasti nad ovim gradovima i to u 10. stoljeću po Hidžrl knjazovi i imami iz Sam’e, glavnog grada jemenska po­ krajine, a Vehabije, kad su u početku prošloga stoljeća provalili u Hedžaz. O boji su vladali ovim krajevima samo po sedam godina. 5. čuvanje emaneta (El-ihtifazu bil-emanati). T o je dragocijena ostavština Muhamed (a. s.) a megju tom se nalaze starine pripadajuće drugim znamenitijim muže­ vima islamske povjesti. Ta ostavština sastoji se: Muha­ med (a. s.) ogrtač (hrka), jedan par nalula, po jedna �Broj 17., 18., 19. 1 20. Strana 259. „BISER** sergjada, sablja, štap i strelica i osBtci njegove zastave; zatim dvije gvozdene posude za vodu Ibrahimove (a. s.) tiengjera Nuhova (a. s.), košulja Jusufovia (a. s.), sabija Davudova (a. s.) štap Šuajbov (a. s.) ogrtač Ebu Hanifin, aršin Jahjatov i još nekolike sablje i košulje drugih velikamia, te dva Kurana (a. š.), koje euMaiieaiiHazreli'Osman i Alija svojom vlastitom rukom. Te neprocjenjive starine čuvaju se dan danas u starom šaraju na Bosporu u Cairigradu. Taj se muzeum otvara samo jedan put u godini, 15. dan svakoga ramazana u prisustnosti samoga Halife i uz velike svečansti, a pristupiti mogu samo pozvani i uz naručitu dozvolu samoga Halife. Način biranja Halifa: Prve četiri Halife tako zvani »Hulefai-rašidin« istakli bi svoga nasljednika, nakon što bi se zdogovorili i spo­ razumjeli sa prvjencima i uplivnim ljudima iako ih je išlo, da oni sami sebi izaberu valjana i sposobna na­ sljednika. Nakon Alejhi-selama bude izabran Ebu Bekir-es-Siddik prvim Halifom Njegovim nakon dugog vi­ jećanja i zdogovora s Ensarijama. On imenuje sebi za nasljednika Omer-el-Hattaba, ali pošto se je posavjeto­ vao sa najuglednijim ashabima i dobio njihovu privolu. Drugi Halifa, rečeni Omer, posve je pripustio izbor Ha­ life svojim ashabima ne miješajući se on ninajmanje u izboru svoga zamjenika. U yijeće, koje je imalo izabrati Halifu, uvrgao je i svoga sina Abdullaha, ali pod uvje­ tom, da on nipošto nesmije biti biran. Ovo vijeće iza bralo je za trećeg Halifu Osman-bin Afana, a o v p ' , ka­ ko je nenadano umro od zlikovačke ruke atentatora, nije imao vremena, da provede izbor svoga nasljednika, ili da istakne svoga Zamjenika. Nakon smrti Osmanove, neki su Ashabi na brzu ruku izabrali Aliju za četvrtog Halifu, ne čekajući, da se sporazume i zdogovore sa ostalim pozvanim i upliv­ nim velikanima u Hilafetu, koji tada bijahu otsutni u državnim poslovima po raznim krajevima države. Sto­ ga su mnogi prijekim okom gledali njegov izbor, a za kratko je taj njihov ubrzani korak uredio velikim razdo­ rom megju Muslimanima. Oni se pocijepaše u dva ve­ lika i jaka ta b o r * stranka Hazrs.iiš, Alijina i stranka kojoj bijaše na čelu Muavija, utemeljitelj dinastije Emevija. Sada su slijedila strašna trvenja izmegju njih, u kojima je platilo glavom sami Alia, a Muavija se pukim shičjem spasio, jer su anarhisti bili zaključili ubiti jed­ nog i drugog. Hasan, sin Alijin odreče se posve Hilafeta u korist Muavije i tako se dinastija Emevija dokopa prijestolja. Kako je Hilafet ubrzo raširio svoje granice, Arapi su došli u neposredni doticaj sa Grcima i Perzijancima, od kojih naučiše mnogo čega o ustrojstvu države, kod njih upoznaše naslijedno pravo na prijestol, gdje sin oca nasljegjuje. To je Muavija naumio provesti i u Hilafetu, a na to ga podjarivahu njegovi privrženici. S tim su bili suglasni i svi državni dostojanstvenici, a osobito ga je kuražila i silila na taj Hilafetu tugji i nepoznati korak pomisao, da bi i opet megju Muslimanima moglo doći do strančarenja i trvenja, ako to nakon sebe pripusti slobodnom izboru naroda znajući, da je Alina stranka još živa i jaka. Tako Muavija još za svoga života iznudi 9vomu sinu Jezidu priznanje svih pozvanih u državi i učini Hilafet nasljednim pravom svoje porodice. (Svršiće se.) šemsuddin Sarajlić: »Maskenbali.« Polovicom oktobra 1915. išao sam iz Sedmogiraoske na kratak dopust kud, uz bajram. KalKio je Sarajevo od konca maja te godine bilo evakuirano', io se i moja porodica nalazila u Krajini. I ja sam u 'Pešti računao, kako bih dobio lakše sveze na željeznici za tDoberiin, pa sam krenuo u večer vlakom pretka Pečuhia i Osijeka, da izaigjem u Novu Kapelu, pa dalje odmah u Sunju i u »Bosnu. Preskakivao sam tako iz jedne željeznice u diusvuđa s dobrom srećom1: Gdje nije već čekala, nova željeznica, izbijala je odmah i za- četvrt sata po tom išli smo da novom prugom. Do Pečuha sam spavao, a odatle promatrao, oomuuud predjele u magli ii svježini. Negdje kroz gajeve vi­ djelo se mokre mahovine, a po livadama se bjelasala ro­ sa prtina suncu. 5 * 0 'je dan daljie odmicao, postajao jesve pitomiji, sunce se bolje ćutjelo i putnici više razgo­ varali Nije bilo zasebnog vojničkog odjela, pa su mene u kupeu ponajviše okruživale civilne osobe. U drugom kutu prema meni sjedila je jedna ženska, vrlo zamišljen;., od prilike od dvadeset i pet godina, tankovijasta, srednje ljepote, ali vrlo simpatična i mirna izgleda1. Ne znam gdje je unišla. Ima knjiga i novina .uza se, čita ponekad ili sluša razgovor, aili ne pristaje u nj, niti se smije do­ sjetkama niti se više uozbilji nai fcrtike, nego kao da je pri tom samo u razonogjenju od svojih misli i umnog djelovanja. Ne zgleda svojih suputnika, nego samo axo kad da svme pogled na kojeg živahnog raspravljam. Prema njoj su sjedili po svoj prilici dvojica trgovaca, jer su počesto nešto računali. Uza me je sjedio mlad čo­ vjek, kojemu nijesam mogao pogoditi zanimanja;, a pre­ ma nama neki debeljko, Madžar, crne puti i razgovornu i do skrajnosti o gospodarstvenim prilikama predjela, kud'a smo prolazili. Ljutio se naročito, što su u Osijeku skupa drva zas ogrijev, kad! su eto čitave šume okolo. Za mnom su sjedili dva časnika, koji su lakogjer prilazili ■u razgovor, a na drugoj strani jo š neki starina, malo dri­ jemajući, malo pušeći, neka mu samo vrijeme prolaz:. Dolaiskom i odlaskom jo š nekih drugih, slika se mije­ njala. Ali gdje god da ja preskočim u novi vlak bez dbz. ra na staro društvo, da ugrabim bolje mjesto, kako to i �6ro] 17., 18., 19. i 20. Strana 260. svl.'.vC -drugi čmi , ona. ženska je dolazila za mnoam i an sm o aalje putovali u istom oajelu. Tako i- od Nove Ka­ pele batrine prema Sunji. — Na ovoj pruzi su u to doba iz zdravstvenih razloga vozili ijetni vagoni drugog (i prvog) razreda samo s tvrdim klupama. Vagon je bio kako osobito, jer bi nam se po tom n a kratko s r d i pogle­ di, bliiži i srodniji. Negdje oiko Novskog, na jednoj manjoj stanici, čim je vlak stao, počeše suputnici ustajati do prozora i u po­ zoravati i prizivati jedni druge. Podigoše se i savjetniko­ dužinom otvoren skoro u cjelosti, bez pregrada, pa je vi, s njima i crnka, ustade društvo izmegju nas, p a i ja sa s_id bilo mnogo suputnika na oku. Neznanka se smjestila pri vrhu uz jednu porodicu, po svoj prilici nekog savjetnika hrvatsko-slavionske viane iz Zagreba, gdje se i stari nalazio s malom puteučkoin kapicom na glavi i nježno se prigibao djeci. Ja sam u trećoj vrsti, nekako u sredini vagona:, zauzeo mjesto u tJiom društvu, sučelice prema staraj suputnici. Izmegju nas, u drugom odsječku, sjedilo je jedino vrlo bučno bruš- svijetom, da vidim, kakovo b i toi čudo b ilo ? ! I u listinu — slika svoje vrsti. Dok se je prije u stanicama viidijdo ' domaće općinstvo, sliično kroz Madžarsku kao i kroz tavo, s raznim krzmuama i svijesti im prslucima, po svoj Slavoniju, ili prelijetala kod kretanja vlaka pitoma sela, uzorni voćari i plačne široke ravnice, svijetla lica i os­ mjesi uz krda blaga, pune domove i hiaimbare, a odijela prk-bdlna, ;?dr.a i čista, — to su se ovdje na jedan pm ukazali t :ki bjegunci1 (muhadžiri), iz istočnih kotareva u ljalim, otrcanim odijđam a, upaliih lica i prilici novčana aristokracija^ nekakav konzorcij, ili vojni Liferanti, — ko bi pravo znao? Samo se vidjelo, da im je mračnih očiju, mršavi starci, slabunjave žene, 9itna djeca tuđi kano i tijesno u drugom razredu, nego eto za nevo­ lju, kad nema prvoga. Pa su, osim nadvikivanja u razgo­ voru, neki još i zviždukali, neki pjevušili, ustajali, ćešce do prozora, vraćali se da pijuckaju šampanjac, pozivali i starog savjetnika sebi (što je starac medjutim blago od­ bijao), i tako dalje. T o je bilo već po podne. I kako je vrućima bila pri­ lična, ja sam jo š kod ulaska ostavio svoj fes na policu niegju stvari i zasjeo neopazice. Zbog mnogi supu rik a rek bi d.a je vrućina u vagonu jo š yeća bila. pa * više fesa niiijesam ni usfcicao. Crnka, — nazovimo tako neznanu lazili ozdod preko Save i tu se iskupi jiali, da se vrate na svoja pusta ognjišta. A možda su i tu u Slavoniji za ne­ suputnicu! — upušćala se po malo u razgovor sa savjet- sve propalo i istrulilo u zemlji. Tek nose sobom , što su m og’;: najnužnije spasiti ispred najezde neprijatelja ili ili i tamo jo š štogod priradjeno. Starci, i djeca, a p o n a j­ više ž-srne u tankim zavitcima, slabe odjeće, slabe obuće, bijeda sirotinja, koja se sklanja tek kako može, u užas­ nom đoživljelom vremenu! mikovom porodicom i puščsla po gdjekad -pogL&u- prerija meni i niz vagon. Jesam li i ja njoj izgledao zuman^i (kao putujući iz daleka, a svojoj porodici), ili je ona po­ nekad pogledavala^ i valjda promatrala:, kako se ćutim? Na društvo medju nama pogledala je rijetko, pa i ako kaci, ono s mekim osobitim pogledom, ni malo nježnim, već više strogim, -kriticarskim. Ali zato je meni to društo više zapinjalo za oči svojom silovitosti, bez brigom i surovom preuzetnošću — u vrijeme rata, što je posve odškakalo od tihoće drugih. T o je bilo domaće društvo, makar da su se često čule od njih njemačke izreke, a poznavalo se po razgo­ voru, doskočicama!, po upadanju u riječ, a ponajviše po zapjevršerrim stihovima. Debeli lanci i krupno prstenje na mesnatim, kao pcdbuhUm prstima, kazivali više da su to kramari, ali oni bolji, koji rukovode poslove odmah sa stotinama^ hiljada i milionima. Ne mogu da sjede na tvr­ dom klupama kao mi, nego na finim pokrivačima, koje su podmetli poda se. Kako je koji ustao ,u prazni prostor do prozora (kuda se prolazi) da gleda, ne uhlanja se ni­ kome s puta, samo ako kad savjetniku. Ali ni na i # g ne paze svi. Naročito dva prva, sjedeći b: mu nudili č o šu preko ramena, što je on ipak blago odbijao: »Ako iz­ voli poglaviti?« — Hvala, re smijem!« — »Rećar pije za nedjelju dana . ..« Takve prizore su i drugi zgladali, nijemo. I ražu mili naravno. Samo ja i crnka kao i ne­ csuli se kao mravi po ledini uz stanicu. Biće' da su do­ volju boravili za neko vrijeme i sad im došla žudjena do­ zvola, da m ogu slobodno nazad. , Sjetih se, kako je pri evakuaciji Sarajeva jedan skup gru£ ia katolika štampao, a valjda i razaslao pisma na ugledni 5lioanosti u Hrvatskoj i Slavoniji, da bi na Mu­ slimane, koji bi m orali kao bjegunci neko vrjeme probo­ raviti kod njih, uzeli obzira, a zbo g njihovih posebnih obi ..ja i vjerskog života. I ovi su otili, pošto su zasi­ jati š o su imali usjeva, a sada se eto vraćaju, kad! imi je Prvi- pogled, i moje je srce jako zatstrijepilo. Ta to su bili moji zemljaci, m oji suvjerenilci! Daroviti, veseli i razgovorni, čisti, pošteni i religuoziii, tek sada im je časovito ti tegobi izginuo, smjeh sa h lij^ ih usana, nadvio se oblak na čelo, ugasnule o či i bod i tug 2, lice upeca lila. Tihi su, nijemi i bojažljivi u tugjem.zavičaju. Žene pribiru djecu uza se i -Bog zna, kako na nas turobno gleda­ ju — jer im se ne vidi kroz koprene na licu. — Svrnuo sam okom preko svojih suputnika: sve je utihnulo, svi su sućutno gledale na lm hadžire. N aš je vlak kratko za­ stao i brzo se krenuo dalje, đule se riječi: »Bosanci, bje­ gunci! Evo i turkinja!« A u tom jedan krupan, kao trust, iz društva kramara uzviiknu: Maskenbali! I cinički) se osmjeton.u. Oiilav vagom kao da zanijemi u:- tai uzvik. Savjetnik se okrenu i teško od-lšeta na svoje mjesto, putnici se počeše zgleda.ti i -povraćati sjedalima, pti : samo društvo kramara se rekiako tiho sasijeđalo. li mene siknu krv uz obraze. Niko me nije tuđi poznavao, aii uvreda se mene direktno ticala i pekla me. Strašan me je nemir podilazio, miješam se mogao povratiti da ajed- �Broj 17., 18., 19. i 20. Strana 261. .BISER' n&m, strepio sam čisto od uzbuigjenja, n ljesam ništa vi­ dio oko sebe, samo sam gledao da se suočim & krama^ rom, 'koji je uvredu dob adio. Mučno sam se savlagjivao, da sa posve na prenaglim, okrenuo snm. se i legjima na-j slonio na prozor i zapažao, da niko drugi ne reagira im uzvik, s čega me je još probadala i jedne vrsni bol. u pr­ sima,. Protivnika nijesam puštao iz vida, dok se on, valjda instiktiVnio, nie okrenu k meni. Je li se susreo s oštrim i prijezimim pogledom, to on zna; tek| se opet brzo obrnuo. bjeguncima i nastavljalo se dalje o trjanju rata, oposkupljudi moramo simpatizirati sa njima i rane im, viiđaiti, i mjesto poruge, samo utjehu čuti! Kram?r je 'kušao, da se brani, a crnka ga je sve dalje stjeravala u škripac. I drugi preuzeše boj proti njemu, pa ga je crnika konač.to ostavila crventog kao rakia. Ja sam bio s uspjehom zadovoljan. Nastade vika, kada sva­ ko hoće po nešto da kaže. J a ‘ to iskor&bh, pa zaustih, da se zahvalim crnki, Hbja. stade do mene. A ona će, gle­ dajući u d'aljiimu kroz prozor: — Molim. Već se stidi. Savjetnik je nešto tiho govorio sa svojom g o sp o Vrnulai se svome sjedalu. Vidio sam, ka'ko jo j Je sagjom. Njihova kćerka je nekako zagonetno i ispitujući povjetnikovica stisnula ruku, a i stari kratko kimnuo gla­ gledala u me. A u kutu, gore kod trećeg prozora stajala je crnka blijeda, grize usnicu i misli nešto. Gleda malo u vom. I ja se spustih na svoje mjesto. Živahni razgovor prekretao se polagahno nai nepri­ kramarsko društvo hladno i ozbiljno, a onda obori o i: jateljska pustošenja, u ratu i zaboravljala se upadica sa preda se i dugo tako ćuti. Ja sam već zaobljivao svoje bjeguncima i nastevljo se d'lje o trjanju rata, o poskup­ brze misli, što da učinim, i uspravljao se, feaiđ na jedan ljivahu, o novim dogagjajima — i tako dalje. Kramari put oćutjđi, kako me crnka dugo sućutno gleda. Krenula su opet poioeli piti i sadiai nuditi na sve strm e oko sebe. se polagahno, kao vizija i prišla do mene. kaže mi blago: Neko odbijao, a r.eko i prihvaćao čašu. I meni pomiudiše. — Molim1vas, prepustite meni? I to, gle siučaia, upravo napadač. Odbih kratko. Njezin mehki glas i topla sućut djelovali su na me. — Ne pijete? Pomislih, da je možda i bolje tako i pogledali crnku po— Nikada. vlagjujuoi). Ona je prinjela ruku uz lice i ulegla 'knii; Kako to ? . ' < u njega,. Putnici opaziše ove kretnje, tišina zavhđa u va­ — Pa . . . — ipak ne dorekolh, ne kazah mu da sam gonu, I savjetnikovi podigoše glave, stari je takogjor musliman. Nego mu pr&dložih: Izvolite ponudi'! gospjfcgledao sa zanimanjem na nas; pa i samo društvo kra­ dičnu mjesto mene! mara zaspe potpuno u zboru ti kao da ispita iući gi’ edaše: Pogledao me raskolačenim očima. Crnka se osmjehšta je? A 'crnka, prodje jedan put rukom preko t eta. ko; u igri sudbine sa mnom. Drugi to shvatišei valjda kao rači prema krupnom protivniku i, prihvativ . 2 . c na kraj sjedala, pogleda ga 1ozbiljno, s priiajavanim gnje­ njezino odobravanje na moju pošalicu. Pa se tako baci ve!o na upadicu i vagonom zabruja prijašnje veselo ce­ vom i reče: rekanje. — Dozvoliti gospodine jedno izravnanje! Tek u Sunii, kad sam ustao da edem, moj momak On re tsže. Ja pomislih: kakav li će pravac uzeti došao po stvari’ i ja ustakao fes na glavu, uiihmiuše nešto crnka svome govoru, jer pred! sobom trna protivnika suputnici, počeše išarefiti nai me, kimati glavom, megju svoje vrste, koji je možda i- pregrub za smisao finih rije­ se i šaiptati. Društvu kramara kao d!a nai jednom ziači i da ih shvati, i da: ih odvrati:. A ona, skoro, je nevjero padoše kola u glib. Savi etoikovica je metala naočale da. jatno, da bi mogla proslijediti nižim jezikom, prostijim, me bolje vidi1,, a ja s osmjehom zaokružili okom po druš­ na njega na naviklim. Putnici se počeše sašap' avaiti i sad tvu, pozdravih i pogjoh. Mnogi odvratiše spremno. Crn­ je sve gledalo i* crnku. Neki se počeše bliže primicati, ka me je dosta nehajno gledala, ali tim jače za mnom pipajući, naginjuči uho naprijed. Ali ona ni da trćne, po­ viknu: stojano, čvrstim glasom odićitala je bukvicu napadaču. — Dobar dan želim! — Ne znam1ko ste, niti vi trebate pitati za me. Sretamo se ovdje kao ljudi. Svi smo čuli malo1prije vaš uz­ vik: »Maskenbali!«, koji se odiiosi na nevoljne bjegunce muslimane i muslimanke iz Bone. Recit.% na1 nijeste tim Dr. Salih Kazazović: htjeli vrijegjati?! — Čiji ste vi odvjetnik, gospodična? nasmija se pa­ kosno napadač i zatače prste u prsluk. — 'Bez obzira, je li ko ovdje ili) ne od naroda i vje­ re, koje napadate, ja ne mogu dozvoliti da ih vrljeđjaic ovdje, na našem tlu! Ne tražeći od vas daljeg odgovora', Iroću da se ovdje čuje odmah druga riječ, kao ustiuki n . vaš napadaj: K ao ljudi ne trebamo zaboravljati hrabrosti bosanskih vojnika — na ratištu većinom muslimana1 u svjetskoJtaatu, kao ljudi trebamo dijeliti1 bol sa ovim Suvremena filozofija i njeni glavni sustavi • (strni-a). (Nastavak-) IV. NatnralizamOd vremena do vremena pojavljuje se u svijetu za­ htjev, da se treba približiti materi prirodi, da1 treba �Strana 262. „BISER1* biti prirodan i što prirodnije žuvjeti; dla se treba osje­ ćati članom, ili česticom cjelokupne prirode i sebe tako­ vim držati; prirodne zakone respektovati, njima se prilagogjavaiti, te ih kao pozitivne norme za sobstveno dr­ žanje, življenje i ponašanje uvažavati, usvojiti i prizna­ vati. Razumije se samo po sebi, da kod' toga treba raz­ likovati normalnu ili idealnu bbrbu protiv svega što je neprirodno ili prirodi suprotno, a dakako to sve zavisi o samoj vrsti onoga neprirodnoga protiv čega se pro­ klamira borba. T o je bio takogjer i ideal prastarih filozofa ci­ nika i stojićara — pod geslom samoodricanja i uz stroga pravila u pogledu reduciranja potreba. T o je bila i glav­ na podloga R o u s s e a u - o v oi m pozivu, da se vrati­ mo prirodi, iz koje smo proizašli i od koje smo se po­ sredstvom naše kulture odalečli. Rousseau veli: »Budite kao djeca, pa živite i uživajte u bezbrižnoj i naivnoj idiličnoj sreći!« A to će ukratko reći: Živite prirodno i u prirodi; odrecite se suvišnih zahtjeva i potreba; ne ođmičite ni koraka od matere prirode, koja vas je po­ rodila i priljubite se uz nju čvrsto i živite jednostavno po prirodnim zakonima, pa ćete biti zdravi, jaki, zado­ voljni i sretni. Naturalizam je dobio posebno osvjetljen e i neki novi oblik u 19. stoljeću. Njegovi glavni zastupnici u toi preradbi bili su : Friedridi Nietztshe i 1 udNvig Feuerbach. Modemi naturalizam, kao i materia lizanu, stoji pod neposrednim i vladajućim uplivom prirodoznan atvemoga nazdranja i saznanja. Ovaj filozofijski sustav sadržava uvjek u sebi i nešto polemičnoga, nešto revolucionar­ noga; on uvjek zauzima najoprečnije stanovište protiv postojećih nazora drugih filozofijskih sistema. Stoga je i pojmljivo što se on uvijek obara protiv svima siipranaturaflistiSdm tendendama. Broj 17., 18-, 19. i 20 pravu filozofiju stavio je zahtjev, da se na empiriju) oslanja, te da se ima baviti samo stvarnošću i sa onim, sto ima smisla i što iz čuifcilnosti proizlazi'. Stoga on i logično poimanje naziva zavidnošću m isaonoga siro­ maštva — naprama neiscrpivome bogatstvu stvarne čutilnosti. P o njegovome mišljenju mora se filozofija, kao nauka, o čutitaosti, čvrsto pripojiti uz prirodnu znanost Najvažniji objekat čutilmosti jest, po njegovome mišlje­ nju, — čovjek, ali ne idealni već upravo tjelesni i čutiilni čovjek. Tijelo čovjekovo treba da bude neko m jerilo za sva ostala tijela ili stvari, a f i z i o l o g i j a kao zna­ nost o tjelesnoj funkciji treba d!a sačinjava glavnu osno­ vu filozofije. Na temelju potonje tvrdlnje može se shvatiti i ona Feuerbach-ova kasnija izjava, kojom on kže da je svojstvenost i osobitost njegove filozofije u tome, š t o o n a i n ije n ik a k o v a f il o z o f ija . U religiji postoji jednostavna i temeljna istina, koja kaže da je čovjek dijete matere prirode, te da je jedan član ili čestica iste; da posjeduje osjećaj zajedničke pri­ padnosti sa prirodom a poj ima i ćuti svoju zavisnost prolaznost, te svoju nemoć naprama njenim vjekovječitim, nepromjenljivim i neumoljivim zakonima. ,'v ko individualistično osvjetljenje naturali iz,ma pru­ ža nam u vome razmatranju Kaspar Schmitt (umro 1856.) poznat u , instvenoj literaturi pod pseudonimom Ma* Stim er. On je, kao i Feuerbach, protiv svakoga suipranaturaliziua, n u o n u isto doba najodlučnije naglašava i e g o iz a m . Onome »ja« ne priznaje om niti kakove dužnosti, niti zakonitosti, već ga označuje kao potpuno sam ovoljnoga i nezavisnoga od svakoga reda i ograničenja. Tako je isto i Nietzsche najodlučnije istakao ovaj izraz reakcije protiv svega nivelirajućega i unriformirajućega upliva na ljudsko društvo, kulturu i državu. T a­ Ludwg Feuerbach (umro 1872.) kovim punim i jaikiim, te poraznim j strastvenim izra­ označio je svoje postepeno duševno razvijanje slijede­ zom mogao se je samo jedan Nietztsche obo riti n a re­ ćom formulom: »prva moja samostalna misao bila je o čene težnje i u svoju moćnu zaštitu uzeti slobodu oso b­ B o gu ; dlruga o čovječijem razumu, a sam čovjek ostala nosti i svojstveoosti pojedinoga individua. je m oja pošl jedna misao ili boijerekuč o čovjeku kao Po njemu je modemi naturalizam dobio novo obiću završio sam moje umovanje.ružje, kojim je stupio u borbu protiv sviju spona izjfedNjegovo nastojanje imalo je od svoga početka tu načivanja i sregjivanja, protiv sala, koje prosječno rade sm jernicu, da naturalistički obradi historijski razvoj za sfcupnost; protiv vladajućega zavaravanja, obmanji­ sviju poznatih religija. vanja i konvencija, te protiv ograničavanja samo­ Prije svega shvaća on religiju kao nužno objekti­ svjesne samovolje pod uplivom javnoga m nijenja; viran je same vrste ili biča čovjekova, kao potrebu samoprotiv maiodušja, samozataje, odricanja i ponizne po­ zadovoljenja čovjekova, koji svoje biće nastoji vječno kornosti jednoj većoj volji, koju religija preddkuje. uzdržati i uzdignuti u beskonačnost, da, sebe kao Boga Eto protiv tijeh i takovih sila raspoloženja istupa u samome Beg u prikaže i predistavi. Bo g je po tome modemi naturalizam osobno u borbu, te u tome boju sam o neko ostvarenje ili zadnji cilj i svrha čovjekovih zalazi čak do paradoksnoga i prećeranoga nagnuća; on težnj& i ž e lji za duševnom srećom, usavršen jem i neagituje za jedan izopačeni i izobličeni ideal životnoga umrlosću ili besmrtnošou naziranja uz dokaze, koji se ne osnivaju na znanstvenome Kasnije je Feuerbach ovome svome naziranju pri­ i logičnome temelju, već na preijeranoj^riijecitosti bez dodao nešto još i teološko-religioznoga shvaćanja, a na osvjedočenja i uvjerenja; on ne uzima u obzir ni ima- �Broj 17 , 18. 19. i 20 BISER" nentruu nuždu razvijenih umnih izhogjenja, već se po­ uzdava, da će to sve svojim arsudukom savladati. Najznamenitiji agitator takovih pretjeranih ideja naturalizma jest Friedrich Nietztsche (1844.- 1900.) On je u početku svoje znanstvene radove oslanjao na dva znamenita i vrlo uvažena autoriteta: Schopenhauera i Richarda Wagnera. Od osamdeset h godina 19. stoljeća ovamo, zaođijevao je svoje različite radove dje­ lomično u didaktični, a djelomično u poetični oblik. Nje­ govo opsežnije ranije djelo u kićenom ruhu poezije a duboko u mislima i bogato u osjećajima jest: » A l s o s p r a c h Z a r a t h u s tr a .« Veoma ] 2iki aforistični kfrakter ističe se u njegovom d jd u: » J e n s e i t s v o n G u t u n d B o s e « (1886.). Kao dbdatak i objašnjenje gornjoj raspravi - na­ pisao je drugu: » Z u r G e n i e a l o g i e d e r M o r a l « (1887.), ali ovo je djelo i, ako jednostavno, još stroži je znanstveno, te sačinjava sistematsko obrazloženje prvo­ ga. Najbolji je pregled za cjelokupni rad! njegovoga no­ vijega naučavanja sadržan u XV. svesku njegovih djela: » D e r W i l l e z u r M a c h t « (1901.). O Nietztsche-u i njegovim djelima napisana je dosada jedna Čitava lite­ ratura, ali je najvažnija imćgjufcim biografija, što ju je njegova sestra Elisabeta Forsier-Nietztsche u njemu na­ pisala pod naslovom: »Oas Leben Friedrich Nietzt' iie « (1896.). Potrebno je još istaknuti i veoma lijepu šiuđu što ju je o njmu napisao Rifchl: Friedrich Nkiztsćhe, dter Kunstler und Daniker« (1901.), te biografiju ođ Lichtenbergera: »iDie Philosophte Friedrich Nietztsche« (1899.). Zadaća, koju je sebi Nietztsche postavio u pozu ije dane svoga umovanja, — bijaše rad oko oprovrgavanja svega, što se smatralo vri jadnim na području filozofije. On je sam nazvao taji svoj posao: »Umwertung aiJler Werte« uz izjavu: »Meni je poslije više tisuća godina pala u dio ta sreća, da slijepom lutanju, te pogrešnom i krivom mišljenju nagjem pravi put, koji vodi tvrdnji ili n eg acji, i. j. onome »da« ili »ne«, »Ja naučavam za sve ono »negaciju«, što mlohavi i oslahljava i što iscrpljuje. Ja naučavam »tvrdnju« za sve ono, što jača, što snagu pođaje i što osjećaj snage opravdava. Ni jedno ni drugo nije se do sada naučavalo: nau­ čavala se krijepost, samozataja, samilost i poticanje ži­ vota, — a to su same vrijednosti onoga, što je već iscr­ pljeno.« Prije nego što ćemo se daMen odlučiti za jednu vrednotu, moramo imati potpuni uvid u neuporabljivost starah vrednota, mora se daklen patološko megjustanje preturiti, a to je jednostavni n i h i 1 z m u s svega postojećeg, priznatoga i u vrijednosti stojećega. Eks­ tremne pozicije ne treba dakle zamijeniti umjerenim, već opet ekstremnim samo protivnim. Nihafemus je ovim polučio svoju najekstremniju formu i to pomoću tvrdnje Strana 263 - da jie sve što postoji besmisleno i da je ta besmisle­ nost vjekovječita. Pataloška klica u ovom nazoru postoji u ogromnoj općenitosti i u priključivanju svega relativnoga onoj absolutnoj besmislenosti'. Kao besmislenost istakao je Nietztsche izvjesni red rangova i vrednota u sadašnjem postojećem postupku ljudskoga društva. Nietztsche pri tome visoko cijeni sa­ mo nekoje krijeposti kao: Istinoljublje, čovjekoljublje i đobrostivost ili pripravnost za pomoći drugoga. Kod njega ne postoji drugo objektivno mjerilo osim onoga život loga ili za život sposobnoga, jer po njegovome nazoru život nije ništa drugo, već v o l j a z a o s n a ­ ž e n j e m : »Štogod čovjek hoće i štogod najsitnija če­ stica živućega) organizma zahtijeva, jest, iznaći Ijedan p l u s snage ili site.« Na jednom drugom mjes’u on veli: »U pojam svega živućega usredotočio se je za­ htjev. da to živo biće hoće da raste, da hoće i teži zatim da svoju silu proširi, a došljedno tome, da tugju snagu u se primi a da se njome ojača. Stoga mi možemo jednu vrijednosnu) izvjesnost samo sa gledišta toga pror-eniti, ako pomognemo ili doprinesemo da ae odnoi iji -ojstava ili djelovanja, kao quantum porasle i organizi snage i moći u obzir uzmu. U ovome smislu pronagje se i ono što je korisno, zdravo, nomaitno, - - kao i ono što je štetno, bolesno 1 ai normalno, — u kome slučaju prva svojstva život utvrgjuju, a druga — negiraju. Stoga se mora čak i sa­ ma sitoo' ibivost, samilost itd pobijati i zabacivati, ako se to za vitalitet, odnosno životnu snagu štetnim ili šl -aljivim ukazuje. Nietztsche stavlja pod oštru kritiku sve moralne na­ zore i presude, koje su pod uplivom kršćanstva nastale. On u tome svemu nalazi neko otpadništvo ođ prave volje za opstanak. Najvažniji i najpouzdaniji nagoni za život bili su, po njegovom nazoru, prikriveni i zata­ jeni, ušljeđ čega se na život neko prokletstvo nato­ varilo. Suprotno tome, po njemu zabačenom moralu, postavlja on ili bolje rekuč nastoji on uspostaviti ljudski egoizam. Po njegovome mišljenju postoje samo dvije bitne forme u pogledu moralne vrijednosti sviju naroda i vremena, koje se mogu označiti izrazima: gospodski moral i ropski moral, — aristokratiznms i đemoknatizmus, te inđividualizmus i skuprooet. Zastupnik gospod­ skog morala, t. j. uglednik i plemenitaš naziva sva fizična i ćudoredna svojstva, koja se kod njega ili kod njemu ravnoga društva nalaze: Snagom , silom, tvrdo­ ćom, smjelošću, a takogjer i iukavošću i surovošou. On osjeća dužnost zahvalnosti i vjernosti samo spran^sebi ravnim i štuje te visoko cijeni tradicije u kojima je on odgojen i uzrastao; slaboću i kukavičluk on osugjuje, — samilost i samoprijegor ne igraju kod njega važne ulo­ ge, — oholost i radost za život, - njegovi su životni osjećaji. I tip takovoga plemeadaša i odličnika označav. se, veli Nieztsche, kao prava đobrostivost, velikodušje i odlično^ �Strana 264. ,BISER“ Nu sasvim se drukčije i misli i zbiva sa robovima. Oni su ispunjeni osjećajima nepovjerenja naprama živo­ tu, te instinktivnom mržnjom protiv moguenika, koji ih progone i pritištu. Njima se potonji pričinjaju barbari­ ma i kao tipovi zloće, -jer tako posmalra onaj, ko je sla­ biji, te drži sve što je nasilno, okrutno i strašno — kao zloću. Dobrota kod njih znači one krijeposti, koje gospoštija prezire, a te su: samilost, strpljivost, odricanje itd. Ovaj ropski moral je bio potkrijepljen i osnažen židovskom i kršćanskom religijom, te je to doprinijelo da je gospodiskii moral b io u nekoliko navrata pobijegjen. U toj ropskoj masi našao je instinkt krida ili stoke svoje potpuno skrovište. . . (Nastavite se.) im. Jusuf Tanović: Proljeće. Frenula se polja i procvala gora. Snaga se života miješa u trhor Staroga busena. I borova kora Miriši na smolu i na mladi život. ' U šumi je slavuj kliknuo na grani Proljeću i tiču, što mu je u krvi, A radosno; zbogom! na zimus, r a lani Pr on jelo je zrakom kao cdziv prvi. U grkiMzai sunce gram java, i nudi Svoje toplo srce beharu i !i-.u, Snažan novi život vidi se i b u d i. .. Zavodljiv mu pored pjesmici i k:s:u. Halii Halid: Broj 17., 18., 19. i 20. njezine nutarnje stvari, što ona trpi ropstvo, usljed' če­ ga su napadali Islam mnogi evropski pisci. M isionari, prema Islamu neprijateljski raspoloženi, orientaliste, romanopisci i mnogi drugi natjecali su se u tome sa po­ litičkim spisateljima, da prikažu krivo stanje robova u zemljama, koje su bile pod islamskim uplivom. Neki su se pisci u Turskoj, Egiptu i Indiji bili digli proti svojim evropskim kolegama, zli se ni jedan ni]e bavio ropstvom u zemljama, kojima je pripadala većina kritičara. Ja sam se bavio materijom upravo s ovoga stano­ višta te iznosim u slijedećim rezultat mojih štu:;r;\ Istina je, da su podržavali ropstvo kako privrženici K rš­ ćanstva, tako i oni Islama. O no je baština obojice iz prastarog doba. U svome djelu »L’ E sd avage dans P Antiquite« piše Francuz H. W allon slijedeće: »Slo ­ boda je naša naravna želja, rad je uvjet našega života. Ali čovjek, osugjen na rad, bunio se je proti njegovom naporu, bacio ga je na legja svojih bližnjih te je živio udobno od plodova rada, koji je drugim natovaren. Ova je nejednakost prešla na potomstvo kao baština. Vazda je bilo gospodara i sluga. Niti Kršćanstvo niti Islam 1nijesu mogli ugušiti ropstvo, ali su privrženici obi]ulj vjera tvrdili, da je zavedenje (osnivanje) njihove vjere šio za tim, da poboljša stanje robova i da ih oslobodi Potrebno j«. prije svega, da promotrim o kako usta­ nove apostola, tako i naredbe Islama. »Kad si sluga, ne brini s- , ali ipak možeš biti slobodan, zato se moraš tim više brinuti.« Tako glasi savjet apostola Pavla. Kuran opet kaže: »Dajite siromasima sadaku (m ilosti­ nju! . . . i za otkup robova«. (Kuran IX, 60) Nadalje: »I takim robovima, koji traže pismenu dozvolu, da se otkupe uz izvjesnu svotu novaca, napišite ovaj dokumenat. Čovjek si može jedva predstaviti, da je jedna naredba mogla bolje osigurati sredstva za oslobogjenje robova nego ova odredba Kurana, osobito s obzirom na to, što je skoro u ono doba bila prava nemogućnost, da se radikalno promijeni kakva već duboko uvriježena ustanova od starog doba. Prema islamskom zakonu a treba pri tome imati na umu, da se radi o ustanovama, koje su izdlate pred više od hiljadu godina smaknuli bi onoga, koji bi hotimično ubio svoga roba te ko bi ga nevina uškopio, bio je prinužden, da mu pokloni slobodu. Jednoć dogje nek: arapski poglavica, koji je bio pred kratko vrijeme prešao na Islam s upitom, koje b i zaslužno djelo trebao « O slobodi roba, ako ga Već od više vijekova, a naročito u drugoj polovici i učiniti, da si osigura ra j?« imaš, ili pomozi onome, k oji se zauzhnlje za njegovo 1 * stoljeća, kad je Engleska pokušala, da podvrgne pod svoj jaram neke islamske zemlje, tražili su engleski dr­ oslobogjenje«. sriasio je odgovor pejgamberov.1) žavnici različite izgovore, da opravdaju pred očima O slobogjivanje robova ne samo, da se preporuču­ svijeta svoje osnove za proširivanje u Aziji: kao ukinu­ je, nego se to uzimlje kao pokora (pokajanje) za one, će individualne tiranije, sigurnost lične slobode, ostrakoji imaju na sebi kakvu savjest. »Bog će se na vas ranjenje »okrutnog običaja ropstva.« Ne samo prema ne­ srđM'i«, tako glasi jedan ajet u Kuranu (V, 91), »ako kim manjim državicama u Aziji i Africi, nego i prema krivo prisegnete; za ovo se treba k a ja ti. . . i da oslobo­ Turskoj uzeli su Englezi kao razlog, da se umiješaju u dite jednog roba.« Ropstvo kod musliman* skib naroda i njegovi evropski kritičari. �V Broj 17., 18., 19. i 20.__________________________ „BISER*_______________________________________Strana 265. Islam nije propisivao robovima, da se ponizuju, nego je šta više unapregjivao njihovo prirodno nastoja­ nje za poboljšanjem njihovog položaja, i ništa nije bilo pogodnije, da ih izbavi iz njihovog ponizujućeg stanja, nego brak sa slobodnim ljudima. U namjeri, da postig­ ne ženidbu izmegju robova i slobodnih, preporučuje Kuran: »Ako neko od vas ne može, da siklopi brak sa slobodnim, neka onda to učini sa robinjom; vi svi po­ tječete od jedne majke.«. Ne samo oni, koji se nijesu mogli oženiti iz viših staleža, nego i mnogi islamsk knezovi uzimali su robinje za žene. Mati najvećeg ha ife Abbasida, E1 Memuna, bila je crna robinja. Po islam­ skom zakonu nije više ona žena robinja, koja je postala materom djetetu slobodna čo v jek l U ono doba, kad se je u Islam uveo ovaj zakon, bila je u kršćanstvu ženidba izmegju slobodnih i robova zabranjena, premda je bilo dozvoljeno, da se posluži robinjom nezakonitim putem. „Ženidba izmegju slobodnih i robova bila je u srednjem vijeku svjetskim i crkvenim zakonima vrlo oteščana", priča jedan amerikanski pisac. Imala je za posljedicu tešku kaznu, a roditeljima je bilo dapače dozvoljeno, da taku kćer ubiju, koja bi to uči"il« Podnijeli su pitanje papinskoj stolici, da li smije jedan slobodan čovjek svoju ženu, koja je porijetlom robinja, otjerati da uzme jednu slobodnu (ženu) za ženu. Papa je odgovorio da treba.*) praćen od svoga roba. Za put uzmu jednu devu, na kojoj su obojica na izmjenice jahali. Kad su unišli u Jeruzalem, bio je red na robu,;da’ o n ‘ jaše, koji s obzi­ rom na poražena neprijatelja ponudi svome gospodaru, da^on jaše. Ali ovo halifa odbije. Ako u nekim dijelovima Afrike tjeraju arapskj trgovci trgovinu s robovima, ne može se uzet kao pod­ loga tvrdnji, da Islam taku trgovinu opravdava: „Tro­ jica ih je, koji će u meni na sudnjem danu naći naj­ većeg neprijatelja... Jedan je od tih onaj, koji zaslužuje novac trgovinom sa slobodnim stvorovima", tako glasi jedna izreka u tradiciji, koju je pejgamber saopćio. Kao razred sastajali su se robovi kod islamskih naroda u glavnom iz ratnih zarobljenika. Ovima su bile pružene izvanredne mogućnosti, da postignu slobodu. Ako je koji n. pr. imao pjesničkog dara, odmah; je bio oslobogjen pa pošto se je pjesma u Arabiji visoko cijenila, oslobodili su se mnogi robovi pisanjem pjesama. Svaki rob, koji je znao pisati te nije imao druge mogućnosti, da se oslobodi, bio je oslobogjen i mogao je otputo­ vati u svoju domovinu, ako bi se obvezao, da će na1G islamske djece pisati. Naredbe, koje sam naveo iz Kurana i tradicija, te primjeri iz povjesti potpuno podupiru tvrdnju, da je Islam od početka bio proti robstva. Moglo bi se možda predbaciti, da je osnutak Islama uslijedio tek 600 go­ Spomenuo sam prije, da je majka nekog halife dina poslije Kršćanstva, za koje se je vrijeme više bila crna robinja. Ropstvo može proći, ali se jedno razvio smisao za pravednost i milost kod ljudi, tako crno tije'o neda oprati, da bude bijelo. Islam ne po­ da su one ustanove za pravedno postupanje i osloboznaje nikakvih predrasuda glede ljudske boje. Da ovo gjivanje robova uvedene, kad je čovječanstvo bilo mnogo dokažem, navesti ću nekoliko primjera. ZapovjedniK više uznapredovalo. Kako se dugo može držati ova jedne expedicije, koji je u prvom stoljeću islamske ere primjedba, vidi se iz okolnosti, u kojoj su se nalazili bio izaslat, da o sv o ji' Halep, bio je crnac, bivši rob robovi u naprednijim zemljama kratko prije toga i neko Nadalje: Kad je muslimanski zapovjednik Emru unišao vrijeme poslije početka islamske ere (622). Najbolji u Egipat, poslao je parlamentarce u gornji Egipat, da nam pregled pruža o ropstvu u Kršćanstvu francuski zapodjene pregovore sa poglavicom Kopta, po imenu pisac Patrice Larroque u svome djelu „L’ Esclavage Mokaukasom. Mokaukas je podržavao službu guvernera chez les Nations Chretiennes". (Ropstvo kod kršćanskih u bizantinskom carstvu. Na čelu parlamentaraca bio je naroda). Biće najbolje, ako nešto ovdje spomenemo iz crnac, takogjer prijašnji rob, čija je crna boja kože ovog vrijednog djela o povjesti ropstva u ono doba: kršćanskog poglavicu tako napunila užasom, da ga je „Treći koncil od Toleda (189) opunomoćio je odbio kao govornika izaslanstva. Mokaukas je htio biskupe, da prodadu žene. koje žive u konkubinatu sa pregovarati sa drugim kojim od parlamentaraca ali svećenicima i da tjeraju trgovinu s robovima." Zaklju­ ovi to odklone i izjave, da je njihov vogja u svakom čak koncila 5 (Colleetion des Conciles, tom. XIII. pogledu najpodesniji za ovu stvar. Dobro je poznata Pariš, 1644). historijska istina, da je kršćanski patrijarha Sopronius, Gregorije I., koji je bio na sveioj stolici od 590 kad je Jeruzalem bio prisiljen, da kapitulira, izjavio, da do 604, propisao je biskupu od Sardinije, da postupa će pregovarati o kapitulaciji samo lično sa halifom bezobzirnom strogošću prema neznabošcima, koji neće Omerom. ’ da pregju na kršćanstvo. Naredi, da se oni neznabošci, S obzirom na to, što je mjesto sveto i da dogje koji su bili slobodni, zarobe a da se pako robovi biupokorenom neprijatelju u susret1) priča Gibbon, ispu­ čuju. (Epistola 65, lib. IX. tom, II, Pariš 1705,). nio mu je halifu ovu želju. Un uđe u Jeruzalem, samo Drugi koncil od Seville (619) osudi oslobogjene na ropstvo, ako bi pokušavali, da upotrebe čarobnu +) Thomas R. R. Cobb: »An lnq*iry into the Law of silu proti kojem biskupu, koji je prije bio njihov go­ Slaverv“, strana 144. (istraživanje o pravu robova.) spodar". Crkveni zaključak 8. (Coilection des Conciles *) Gibbon: „Roman Empire\ (Rimsko carstvo) svezak VI, strana 429. tom. XIV.uParis 1644). �Strana 266 Broj 17, 1Š„ 19. i 10, ,BISER' „Prvi koncil od Reimsa (630) zabranjuje proda­ vanje kršćanskih robova drugim osim Kršćanima, te radi toga ne dozvoljava Kršćanima samo kupovanje robova, nego im osiguraje i monopol u ovoj trgovini." (Crkveni zaključak 11. I. b tom. X V .) .„Deveti crkveni koncil o d T o led a (655) naregjuje, da djeca svećenika, bile njihove majke slobodne ili robinje, za uvjek ostaju robovi crkve svojih otaca." Crkveni zaključak 10. (I. b. tom. XV). „Od 558 do 747 običavali su francuski kraljevi Ili „Maires du Palais de la premićre race* kod dari­ vanja sam ostana i crkava sa velikim zemljištima pobi­ jeliti sve napose; u ovim su popisima bili izrazito Istaknuti 'obovi od oba spola.* U jednoj zadužbenoj ispravi iz 10. godine vladanja Dagoberta I. ostavlja sveti Eloi, k ra'jev haznadar (bla­ gajnik), opatiji od Solingnaca posjed, „koj mu je pripad-io veledušjem njegom g svekršćan^kog gospodara". U ovoj su isp av' izbrojeni robovi zajedno sa Setv rnošcima. * (G allia C ristiania Instrumenta Ecclesiae Lemovicensis, art. 59, tom. II.) „Egbert, nadbiskup od Yorka (u 8. stoljeću) za­ branio je opatima, da o Jjb a g ja ju sam stanstee robove te je nazivao tako oslobogjivanje bezbolnim Koncem 8. stoljeća imalo je svećenstvo anglosaske h ep tarh je u Engleskoj velik dio robova. Historićar John Lingard tvrdi, da sa se biskup od Culchuta (787) naredili, da robovi postan > slobodn nako ■ smrti biskupa. Akti ovoga koncila ne sadržavaju ništa o tome, pr mda se nalaze mnoge druge ustan^ve manje vrijedn >>ti, »ako n. pr. gdje se zabranju e rezanje kon skog rep i < i ) ič i v n ie konjskog mesa. (Collection des Concijes, tom. XVIII, Pariš. 1 6 4 4 ) „Jedna naredoa Karla Velikoga propisuj , da Se robovi, odregjeni za prodaju, tmadu prodati u prisustva uglednih svjedoka, kojima su takogjer p ipadali nad­ biskupi, g ofovi i nadgjakoni. Hovjest ne sadržaje ništa^ da su ove os )be odbile ponudu, da presjeddju pri pro­ davanju lj id kih b ć a .“ (Recucil des Historiens des Gauls, tom. V, Capitulaire de 779, Art. 19.) Iz ovih se hi torijskih fakata može vidjeti, kakvo je stanovište zauzimalo Kršćanstvo prema ropstvu prije i neko viijem e poslije osnu ka Islama. U vremenima koja su slijedila neposredno iza ov periode, opaža se u držanju Kršćanstva prema ovome nasljedstvu barbar­ skog vijeka humanitarniji obzir u pitanju ropstva. IVegju dostojanstvenicima kršćanske crkve počeo je da predvlada osjećaj više simpatije prema robovima i ovi su dostojanstvenici crkve počeli jače isticati za ­ služni karakte za njihovo oslobogjivanje. Neki su išli tako daleko, da su pr daval svetinje svoje crkve, da za taj novac kupe ratne sužnjeve, koje je njihov narod zarobio i da ih onda oslobode. Megjutim ne nalazimo nigdje traga ovog hvalevrijednog pokreta u vremenu prije islamske kulture. Premda je bila svrha oslobogjivanja robova prelaz na vjeru, ipak zaslužuju nastojanja kršćanske crkve u korist robova naše udivljenje. Ova su nastojanja činila jo š nekoliko stoljeća malen utisak na kršćanske narode, je r su u trgovanju robova imali vrlo unosan posao. Po malo je iščezavala trgovina robova evropskog pori­ jekla, ali se je trgovina afričkih ro b o v i u tako strašnoj mjeri razvila, dok nije uslijedio pokret i za ukinuće afričkih robova. Preveo : S . b. H. Sloga. Drama u tri čina od Nazifa Resulovića. (Svršetak.) TR EĆ I ČIN. Soba u Hadži-Niumanovom koraku a istim naimješrajem kao u drugom činu. Prvi prizor. A r s 1 a n sam. Arslan (uleti, čim se zastor digne, tražeći Hašima): Kud da je ovo gjarvo vrglo? Obagrah vas konak i ne mogu, da ga nagjem. Neće on više u njega momkovati, van da ja ne bio živ! (P rigje vratima, otvori ih i stane iz svega grla vikati): O Hašime! — Hašime! Glas spolja: »Čujem, hadžija! E to me odmah!« (Arslan zatvori vrata, te će): Kakav hadžija, bijes te odnio! Drugi prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (naglo dotrčavši): Evo me, hadžija! (Opa­ zivši Arslana, ustukne nazad): Ama odakle ti ovdje?! Arslan (b lago): Nemoj se plašiti! Nije niko drugi, do li tvoj Arslo. Hašim (odahnuvši): Ko ti kaza put u hadžin ko­ nak? Arslan: Zar se ti zbilja čudiš, što sam ovamo do­ šao? Hašim (keseći se): Ama kako mi neće biti začudo, kad te nijesam ovdje vidio ima (misli se), ja mislim, ne znam ni ja sam koliko! A što si došao, živ ti ja ? Arslan (ozbiljno): D ošao sam, da te dignem od hadžije. Hašim (u čudu): Da me digneš!? Nećeš, vjere mi! Ja živ ne idem od hadžije! Arslan (oštro): Nema ti druge, nego skupi to svo­ jih haljina, pa hajde sa ranom doma; jer ja toga posla više neću! �Bro) 17., 18., 19. i 20. »B i s e r Hašim (čudeći se): Ma kakvog posla, grom ga o b io ?! Arslan: Ima ld meni ikakve fajde od te tvoje službe? U njega si ima tri godine, pa kroz te tri godine ne vidjeh od tebe koristi ni kolik što je jedna para. Odmah otigjd i reci mu, da nećeš više u njega služiti! Strana 267. Ostali (se smiju). Zija-ef.: Ko je najviše govorio o izborima? Hašim: Najviše je Bektaš govorio, a Remzi-beg mu i hadžija potvrgjivali. ćejvanaga: A je li što učitelj zborio? Hašim: čin i mi se savjetovao ih je, da se s vama Hašim (dršćući vadi iza pasa maramu i odrijećivši izmire i izgrle, pa da u ljubavi, kao braća, živite. uzao, pruži Arslanu nešto novaca): Uzmi to! Ja više nemam, da me zakolješ! Zija-ef.: Pa jesu li oni pristali, da se s nama po­ mire? Arslan (primivši novce blago): Uzeću; ali bih ja volio, da ti u njega ne služiš. (Vadi iz njedara kesicu i . Hašim: Kad sam bio pred sobnim vratima, čuo metne novce, pa s njom u njedra.) sam, kako im Tevfik-ef. razlaže, da se svi složite i u Hašim: Zašto ti nije po ćudi, što u njega služim? jeano društvo sastavite, a ostali potvrdiše, da na slogu Arslan: Ma, znadeš, hadžija se nekako zavadio s pristaju. narodom, pa mi ga nije drago ni u putu sresti, i ne bih želio, da u takog čovjeka služiš. Hašim: Hadžija je kod mene dobar čovjek. A što njega ne trpi vaša stranka i Ćejvanaga, pa je s njima zavagjen, to se ne može reći, da je s čitavim narodom u zavagji. (Spolja se čuje razgovor i koracanje.) Čini mi se neko dolazi ovamo. (Zbunjeno): Bježimo, da nas ne zateče ovdje! (Idući i vukući Arslana za ruku): M ogao bi posumnjati, da smo se o nečem dogovarali, r*a ne bi valjalo ni po me ni po te. (Otvori vrata i odu obojica.) Treći prizor. Ćejvanaga, Z ija -e fe n d ija I Ragib. ćejvanaga (pošto ug ju ): Ovo je njegova soba. Gdje Ii je ovo hadžija pa ga nema? Ragib: Može biti čovjek nas čekao, pa mu dosa­ dilo, te malo izišao u kuću. Zija-ef.: Božji ljudi, al’ ste vi čudnovati! Izbori su danas iza podne pa čovo strahuje, dia ne trehne! četvrti prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (nečujno ušavši): Selam vam je hadžija i poručuje, da sjednete. On će doći, čim se vrati iz čaršije. (Ćejvanaga sjede na desnu sećiju, Zifa-ef. na lijevu, a Ragib na stolicu lijevo od vrata.) Ćejvanaga (Hašimu, koji stoji desno od vrata): Znaš li, momče, je li još koga hadžija pozvao? Hašim: Remzi-bega, Bektaša i učitelja. Ragib: Je li jučer ko dolazio hadžiji? Hašim (naivno): Bila su malo ista ta trojica. ćejvanaga: Ne znaš, bratac si moj, što su dolazili? Zija-ef. (namignuvši na Ragiba, preuzme): Zvao ih, kao svoje prijatelje, da se malo porazgovore i koju mrku popiju. Hašim: Ja kako bi neko došao hadžiji, a da ni kahve ne popije! Ragib: O čem li su se razgovarali, lijepi moj Haćko? Hašim: Razgovarali su se o ovim vašim zborovima Ragib: šta hadžija govoraše? Hašim: On povika: »BtiLa sloga s hairom!«, a drugi potvrdiše: »Amin!« T o sam toliko mogao čuti i više ništa. Sad idem, da donesem vode u konak, a vi priče­ kajte, on će brzo doći. (Odlazi.) Peti prizor. Prijašnji bez H a š i m a. Zija-ef.: Vidite li, braćo, kako su se dogovarali, da se s nama pomire. Ragib: I još bi im drago bilo, da se sastavimo u veće društvo. ćejvanaga: Da vam po duši kažem, meni je sloga uvijek bila draga. Svi smo je otklanjali radi ličnih zadjev?ca. Živeći razdvojeni, razdvojili smo vas narod, što nc vodi nikakvoj sreći ni dobru. Ja bih se izmiro, da se već jednom stane na put tome prokletome cijepanju, koje nas je sasvim unazadilo. Zija-ef. (oštro): Nas i narod ova pocijepanost nije unazadila, nego nam je, šta više, otvorila oči pa vidje­ smo, da se može i bez njih živjeti. Proti slozi nijesara bio, ali je danas neću za inad! ćejvanaga (umirujući g a): Ne budi plah! Inad je vrutak propasti. On je mnoge raskućio i unesrećio. Ragib (ljutito): Zar za volju jednoga Tevfika da se s njima pomirimo? Nećemo, ma se sve tumbe okrenulo! ćejvanaga: Vi ste obojica još mladi i neiskusni. Put, kojim smo mi stariji prošli, vi istom sada nastu­ pate. Poslušajte moj savjet, pa se kasnije nećete kajati! Sloga sve unapregjuje, a nesloga je sestra nazatka. Ragib: Zar da ja dogjem pod H. Numanovu ka­ pu? Ti se s njima izmiri; ja neću — i mirna Bosna! Zija-ef.: I ja sam s Ragibom. U društvo s njima neću, ma sve propalo! ćejvanaga: Ja od moje namjere neću odustati, sa­ mo ako se bude govorilo o slozi. Ko htjedne sa mnom, dobro i jest; ko ne htjedne, da je zdravo i veselo! (Čuje se razgovor i hodanje spolja.) Eto hadžija ide s njima, pa nastojte i vas dvojica, da se bratska sloga ne raz- �Broj 17., 18., 19. i 26. „BISER* Strana 268. Šesti prizor. H. N u m a n , R e m z i - b e g , B e k t a š , T e v f i k i -prijašnji. H. Numan (čim se pomoli s vrata): D obro mi do­ šli, gosti mili! Ne zamjerite, što sam se zadržao! Imao sam prešna posla u općini (općinski ured), pa svršivši pohitih, te stigoh i ove prijatelje, koji meni igjahu. (Svi ugju. Onda -trojici, koji su s njim -došla): Sjedile, moji prijatelja; nemojte stajati, kad iima mjesta! (O n sjedine do Čejvanage na desno, a Tevfiik na1lijevo. Remzi-beg lijevo uz Zija-ef., a Bektaš na jednu stolicu desno od vrata.) Ćejvanaga: Mi smo uljegli ovdje i ne pitajući; jer znamo, da je ovo tvoja soba. H. Numan: Neka ste! Vrata moje kuće svakom su otvorena. (Ljupko): Pa kako si mi, Ćejvanaga? (Ragibu i Zija d .) : s.a mi vi radile, omladino: Ćejvanaga: Ja sam, brate, zdrav kao cekin, a za mladiće ne treba ni pitati! Tevfik: Mladost je, kao proljeće, puna života i po­ leta. Mlada ljeta — nada svijeta! H. Numan: Ništa mi na ovome svijetu nema draže nego kad vidim, da se omladina zauzima i zagrijava korisne narodne stvari! Ćejvanaga (potvrgjivajući): Blago onom narodu, u kome se mladež natječe i radi za njegovo blagostanje! Tevfik: Ta nije uzalud rečeno, da na mlagjima svi­ jet ostaje. Ragib: To se samo tako kaže, ali ne odgovara u životu. Tevfik: Kako ne odgovara? Ragib (ciljajući na Ćejvanagu): Mi se danas goto­ vo ništa i ne pitamo. Stariji misle, da samo oni sve zna­ ju i više niko. H. Numan: Nije, brate! Svaki će vam nas priznati i vaš rad odobriti, ako on ide za srećom i napretkom narodnim; radite li na štetu njegovu, onda vam pri­ znanje otpada. Ćejvanaga: Posao majstora hvali, pa je tako i s radom naših mlagjih: kakav trud i uspjeh u radu, takva i nagrada. - \;£ Zija-ef.: Pa zar mi nijesmo dosad ništa s uspjehom uradili? Bektaš: Uspjeha ste u radu imali, ali ne u takvom, koji je od koristi po narod. Ragib: Kakvu smo to štetu džematu nanijeli? Remzi-beg: štetu, da jo j ni računa nema. Tevfik: Ogromnu je štetu nedužni džemat pretrpio stoga, što ste ga u zavagji i neslozi živeći, u dva tabora rastavili. H. Numan (prekinuvši ga, ustane): Ostavinjo sada neslogu na stranu! (Izvadi duhansku kutiju i šibicu, te dijeli cigare redom od Ćejvanage.) Zapalite, draga b ra­ ćo! (Zapali šibicu, te im pripaljuje.) Sad će i kahva doći, pa ćemo se malko sabrati i lijepo porazgovoriti. (P rigje vratima, otvori ih, te zove): Hašime! Iz vana: »Čujem, hadžija!« (Zatim sjede na svoje mjesto i za­ pali.) Sedmi prizor. Hašim i prijašnji. Hašim (pošto udje): Što ti trebam, hadžija'? H. Numan: Naredi B ajri da donese veliki ibrik kahve i sedam findžanai, pa se vraitii ovamo! Hašim (odlazeći): Hoću, hadžija, da je gjugum kahve, a ne ibrik! Osmi prizor. Prijašnji bez H a š i m a. H. Nurnaii (nakon male šutnje): Draga braćo! S v i- « ma nam je dobro poznato, koliko se godina mi taremo izmegju se, a gotovo ni zašto. Ta naša nesloga uzrokom je, pa se narod pocijepao i u svemu počesm o nazaoovam Primjer te naše borbe su i današnji vakufski izbori. Krvimo se, kao da ćemo time narodu učiniti ne znam kakvo dobro. Pomirimo se i živimo složno, pa ćemo ! ženi prije napretku krenuti! Cei m a g a : Iz duše mi govoriš, hadžija! Pocijepani rastrgasmo narounu snagu, te mi stope naprijed. Remzi-beg: Našom se svagjom tugjin koristi, a mi propadamo. Ragib: Niko nikome nije kriv, što on nazaduje. Bektaš: Ni džemat nije svome nazatku kriv, no opet mi, koji megju mjeg razdor sij.m o . Zija-ef.: Narodna volja nije u našim rukama. Teviik (prema Ragibu i Z ija-ef.): Ala ste vas dvo­ jica čudnovati ljudi! Vi biste radi nekakvih ličnih zadje­ vica htjeli, da je čitavi džemat u vječnoj svagji i pocijepanosti. Nije li to teški grijeh zavagjati narod, iz kojega ste niknuli? Deveti prizor. H a š i m i prijašnji. Hašim (pošto ugje): Rekao sam mu, pa će donijeti, čim otalja svijet. H. Numan: Zar je m nogo svijeta u kaihvi? Hašim (stanuvši lijevo do vrata): Kahva je puna kao košnica, te sam se jedva proturio do odžaka! §am o se kahva pije i govori o današnjim zborovima (izbori­ ma). Ostali (smiju se). H. Numan (odbivši nekoliko dimova): Narod je kao osinjak. Ne treba mu samo malo, pa će se vas uzmiješati. Naša je, lijepa braćo, sveta dužnost, da ga upućujemo na dobar i pravi put. Nije li ovako, Ćejvanaga? Ćejvanaga (puhnuvši): T o ti je živa istina, da se narod lahko uzbuni. N ajbolje smo vidjeli onda, kada se naše džematlije podigoše, da sele u Tursku Dva — tri �Broj 17.. 18.. 19 i 20._________________________ „BISER* odseliše, a ostale smo teškom mukom suzdržali, da ne ostavljaju ognjišta i domovinu svoju. Zija-ef.: Nije im niko kriv, kad su tvrdoglavi. Bektaš: Moj efendija, nijesu iselili, što su tvrdogla­ vi) nego je neupućenost tome kriva. Tevfik: Naš je narod bezazlen i predobar, samo ga treba prosvjećivati. Ragib: U njemu imade i kojekakvih opačina, što je u prvom redu uzrokom, pa on nazaduje. Tevfik: To opet stoji do toga, kakve su njegove vogje i prvaci. Ako su mu vogje nesebični i pravi pri­ jatelji njegovi, onda mu pjevaju svi poslovi; a jesu li mu opet prvaci takvi, koji se bore samo za vlastite interese, dok su im narodne stvari istom deveta briga, onda narod s dana u dan nazaduje i srče u p o n o r. .. Remzi-beg (prekinuvši g a): . . . jer vogje pune svoje džepove. Tevfik: Narodu je sloga jako potrebna, jer mu pri­ jeti opasnost, koja mu se sprema s neprijateljske strane. Da se složi i izmiri, danas je najzgodniji čas, pošto će se vas zgrnuti na biralište. Ako ste mu pravi prijatelji, onda nemojte propustiti ovu priliku! (ču je se pjevucanje s polja.) Deseti prizor. B a j r o i prijašnji. Bajro (ulazi noseći na tabli ibrik kahve i nndžane, te pošto ugje): Kahva li je, šerbe li je, popiće se' Evo se pjenuši kao voda pri izvoru! Ostali (se smiju). Bajro (ulijeva kahvu u findžane): Ja , lalo m oja’ Treba da živimo i mi - kahvedžije. (Pošto je nalio hadžiji): Kome ćemo najprije, hadžija? H. Numan: Podaj Ćejvanagi, pa onda redom! Bajro (dijeli, a kad dogje do Hašima, pruži mu, koji htjede uzeti, pa brzo povukavši tablu natrag, Hašimu): E, nećeš je ti, gurbete, popiti, da platiš dukat za jednu! (Smijeh; a Hašim se namrgodi i nešto mrsi. Svi piju i puše.) H. Numan (srknuvši, B ajri): Ja mislim, Bajno, da E je kahva puna svijeta? Bajro: Jest, br’te, kao sajmište. Svak čeka, kad će ti meldžiski (medžliski) izbori započeti. (Pošto Zija-ef. ispije, htjede od njega da uzme findžam.) H. Numan (B a jri): Hajde ti, bratac, donijeće ti Ha­ šim vsugje! Bajro (odlazeći): Ej val-lah (pozdrav)! Jedanaesti prizor. Prijašnji bez B a j r e. Bektaš (položivši prazni findžan na stolicu do se* be): Ono, što je malo prije izrekao Tavfik ef., kao da je iz mojih usta. Bez sloge, ali prave bratske sloge, netni nam spasa' Strana 269. Ragib: Meni nikako ne ide u glavu, kakvu vi slogu to hoćete? (Metne findžan na stolicu kraj sebe.) Remzi-beg (ispije i metne findžan na pod): Da se obje Čitaonice sastave u jedno veće društvo, pa da zdru­ ženi složno radimo za sreću i napredak našega milleta i vatana (naroda i domovine)! fgpejvanaga (pijući kahvu i pušeći): I ja sam toga mišljenja, jer se ovako više ne može. Tevfik (gledajući unaokolo): Dobri ljudi! Za čim je išao naš pejgamber (a. s.), kad je (u razna plemena) pocijepanim tadašnjim Arapima kazivao pravi nauk, te ih odvraćao od zabluda, u kojima su tonuli? (Ispije i metne findžan na pod.) H. Numan: Išao je za tim, da ih složi i učini jakim, pa da svaki neprijateljski nasrtaj snažnim udarcima od­ biju. (Ispivši položi findžan na pod.) Ragib: To je bilo u ono doba, kad je ćorda (mač) sudila. Zija-ef.: U ono se vrijeme o pravoj prosvjeti nije ni snivalo. Tevfik: Kad su se narodi u vrijeme neprosvijećenoti kako to Zija-ef. napomenu, u jednu veću i jaču fa­ langi skupljali, zbilja je sramota, da mi u današnje, kul­ turni lijeme živimo procijepano i partajično! Ugle­ dajmo se a devletlijin (a. s.) rad i krenimo njegovim stopam , '<o nijesmo radi, da nam tugjin bude gospo­ darom! Ragib (ustavši): Govorite li to zbilja o pravoj slozi? Bektaš (blago): Nego, dragi Ragibe! Zar nam nije bilo dosta kletog krvljenja! ćejvanaga (potvrgjujući): Našom borbom unazagjeni smo toliko, što nećemo moći nadoknaditi za pola vijeka. (Ispije i metne findžan na pod.) Ragib (jednako tsojeći radosno Tevfiku): Ne znaš, Tevfik ef., kako su blago na me djelovale one tvoje ri­ ječi, kad reče, da krenemo stopama našega devletlije (a. s.), ako nećemo, da nam tugjin gospodari! I ja uvigjam, da smo na krivome putu i da ova naša nesloga ne vodi dobru. (Sjedne.) H. Numan (uzevši čibuk u lijevu ruku ustane): Ži­ vio, sokole! Takvi nam se sinovi i ubuduće ragjali! Drago mi je, što si uvidio, da nam dosadašnji posao nije valjao. (Sjedne.) Zija-ef. (ustavši): Ne zamjerite, što sam na početku našega razgovora sumnjao, dla se tu rarV o or i’e 'w , kako biste vi svoje ljude u džematski odbor proturili, pa kasnije opet od nas glavu okrenuli! Pošto se uvjerih, da se hoće iskrena i trajna bratska sloga, to se i ja va­ šoj želji priključujem, kličući: Živila sloga! Ostali (ustanu): Živila! (Svi sjednu.) Bektaš (ustane): U ime bratske sloge poklanjam našoj sirotinji pet vreća brašna. (Sjedne.) Tevfik (ustavši, Bektašu): Bog ti dao svaku sreću i napredak! (Sjedne.) �Stran« 270. Broj 17., 18., 19. i 20. ,BISER«« Ćejvanaga: Složna braća nove konake zidaju, a nesložna obaraju i one, koje naslijediše od svojih djedova. (Trčanje na polju, a zatim se na vratima pojavi Ferhad.) Dvanaesti prizor. F e r h a d i prijašnja. m Ferhad (pošto zadihan ugje, Ćejvanagi): Ma, opanak mu njegov, gdje si ti čitavo ju tro? (Ostali se smiju.) ćejvanaga: Da me nije ko tražio, Ferhade? Ferhad: Mislim, stotinu ih je od jutros upitalo, gdje si; a sad se čitav džemat pred Bajrovu kahvicu sa­ brao i čeka izbore. Ćejvanaga: Idi, Ferhade, i reci im, neka idu pod Osmančinovu lipu; ondje ćemo provesti izbore! Za koji čas eto i nas tamo. (Ferhad hoće da ode.) H. Numan (Ferhadu, koji hoće da ode): Pričekaj, pa možeš zajedno s Hašimom! (Hašimu): Hašime! Od­ nesi Bajri kahveno sugje, a onda idi na izbore! Hašim (pokupivši findžane na tablu): Reče li to, hadžija, da i ja odem na zborove? (Ostali se smiju.) H. Numan: Pa da što, B o g ti pamet rasvijetlio! (Ferhad i Hašim odlaze.) nama njegove privrede unapredite, vi ste ga, vodeći ne­ prestano stranačku i ličnu borbu, zaboravili, pa je ostao u tami neznanja i skoro da nije počeo očajavati. T o je jedan od najvećih grijeha, što ih čovjek može počiniti! Većega rodoljubnoga djela i ne možete učiniti, nego što ćete jedni drugima pružiti ruku pomimicu i tako ujedi­ njenim silama pregnuti, da iz mrtvila podignete i bla­ gostanju privedete onaj narod, u kome ste najprije ugledali svjetlo Božje i čiji ste sinovi. Pomirite se, te i ostalu braću saberite pod bajrak sloge, pa ćete istom onda svoju domovinu usrećiti! M oja je briga, kako će­ mo o tome narod obavijestiti. (Svi mu, kimajući gla­ vom, odobravaju i raduju se.) H. Numan (ustavši, ra d o ifio ): Ustajte, braćo, da se izmirimo i bratski izgrlim o! (O stali Ustanu.) Neka na­ rod krene bo ljo j i ljepšoj budućnosti! (G rli se sa Oejvanagom, a onda redom s ostalim. I ostali se jedan s dru­ gim grle.) ćejvanag a: U slozi je naš spas! Ostali (veselo): U slozi je spas! Zastor. Trinaesti prizor. Prijašnji bez F e r h a d a i H a š i m j. Zija-el. (Tevfiku): Reci nam, Tevfik ef., na koji bi­ smo način tu našu slogu proveli i narod o l aju- izvi­ jestili? Tevfik: Neka ste vi voljni da se izmirite, pa je onda sve drugo lahko. Ćejvanaga: Najbolje je, da se ovdje lijepo pomiri­ mo i jedni drugima za prijašnje uvrede oprostimo, a Tevfik ef. će nam reći, kako bi bilo najzgodnije, da o tome narod obavijestimo. Tevfik: Kad su prvaci za to, onda narod neće za­ preka stavljati. Bektaš: Ne bi bilo hrgjavo. kiatd bismo se o tome ovde lijepo dogovorili. Zija-ef.: Kako ćemo god raditi samo oprezno, da se narod ne uzbuni. Remzi-beg: Sav je narod u nas upro o ci; pa što mi reknemo, on će bez prigovora potvrditi. Ragib: Istina je ; ali džematu ipak treba opširno razložiti, šta je cilj i svrha našeg izmirenja, da ne po­ sumnja u naše povjerenje. H. Numan (pokazujući ćibukom Tevfika): E to Tev­ fik ef., pa će nam on kazati način, kako će se narodu o našoj i njegovoj slozi reći. Tevfik (ustavši gleda prisutne): Draga braćo! Va­ ma je svima mnogo bolje poznatije nego meni, koliko ste i jedni i drugi nazadovali, otkad ste se podijelili u dva tabora. Time ste neizmjernu štetu nanijeli svome mjestu i narodu. M jesto da ste složnim silama išli za tim, da oaš militi (narod) prasvdjetljite i u svim g ra­ Mevaizi-dinijje. Hhzj.u Muftić: 0 pozdravu i selamu. Jedan arapski pjesnik veli: »Nemoj hvaliti, a niti kuditi nekoga prije nego što ga upoznaŠ, je r su ljudi slični zaključanim sanducima, kojima je ključ poznan­ stvo!« A ključ poznanstva je pozđrttv ili selaan Makar što nam je pozdravljanje svima poznato, neće biti na odmet koju o njem i progovoriti. Mi se pozdravljamo od navade, jer to vidimo i čujemo od svojih starijih pa ih oponašamo isto, kao što jedemo za sofrom ispred sebe, a ne ispred drugih, premda bi se i odonud moglo jesti, a premda nas mnoge naši stariji nijesu u tome formalno poučili, da je uljudnost jesti ispred sebe U mektebu i u školi naučimo, šta smo dužni vje­ rovati, šta čirtiKii a šta nečiniii, doduše naučavamo se tamo i o uljudnom ponašanju pa i pozdravljanju ali se čini, da nas opet većina ne poznajemo da je pozdraviti sunet, a odzdraviti vadžib, je r da se je to sistematski naučavalo kako treba, ne b i se taj sunet i vadžib u praksi u ovlikoj mjeri izostavljao. Ima dosta slučajeva, da muslim susretne muslimana, a da n i jedan ne nazove- selama. Ili u g je musliman u neko društvo, posjedi ili što pročita i ode, a da nije ni pozdravio. �Broj 17., 18., 19. i 20. ,BISER1« Sa takim postupkom daje o sebi vrlo loš pojam i i pogrešio je, pa makar posjedovao veliku naobrazbu i visoke položaje. Nu mi ga za sad nećemo grditi, jer držimo da je u tome kriv njegov bivši uzgojitelj, koji ga u tome nije poučio i utuvio mu, da je pozdravljanje dužnost i bitni znak dobrog odgoja. Osim toga imade našeg svijeta, pa kad mu nazoveš selam odgovara samo sa »merhaba« a i neodvrati for­ malnog odgovora na selam, jer nepozna te formalnosti. A ima odreslih mladića, a i ljudi sv° gone do dva­ deset i pet pa i trideset godina pa niti pozdravlja niti odzdravlja od nekog posebnog stida ili zatvorenosti dr­ žeći, da on nije još dorastao za pozdravljanja. A što je najneumjesnije i za islamsku zajednicu najštetndje jest tnegjuaobno pozdravljanje naše mladeži sa tugjim pozdravima! — Servus!, Zdravo!, Sluga!, Klanjam se! itd. — to su sve lijepi pozdravi i nije ih grehota u izvjesnim prilika upotrebljavati, nije ni umjesno, da se megju nama ukorijene ...uzmu mjesto našega islamskoga pozdrava — se’ Isto kao što se može i lijepo je i korisno naučiti dosta stranih jezika, ali sa svojim ukućanima je najljepše razgovarati i najbolje ćeš se sporazumit: sa svojim ma­ terinskim jezikom. Dočim onaj koji svoje ruho baca, pa ide da se s tugjim zaodjeme, može lahleo osl'ai d neobučen ili u najmanju ruku biće izvrgnut smijehu razumnog; vijeta. Ko ne umije čuvati i poštivati svoje, tome se ni tugje ne može dati sa povjerenjem na sačuvanje. Jo š je smješniji onaj, koji svoje dobro koje je sa­ vršeno i lijepo zamjenjuje sa tugjim slabijim. Da ja pozdravljanje potrebno, opisalii smo, da nam nije moguće s nekim uredna poznastva sklopiti, dok ga na shodan način ne oslovimo i ne pozdravimo, a da je za Muslimane sunet pozdraviti se sa selamom, a to riječima: »Selajmtm alejkum ili Esselamu alejkum«, vi­ di se iz Pejgamberovih (a. s.) riječi, kojima nam je za­ povjedio, da širimo selam. A osim toga, rekao je, da nijesmo dužni odgovoriti na neko pitanje onome, koji nas je nešto došao pitati, a nije sdama nazvao! A da je selam primiti, kad ti neko selam nazove, vadžib — Allahova zopovjed, — dokaz su Božje rije­ či u Kuranu gdje veli: Kad vas neko oslovi, dužni ste mu odvratiti sa ljepšim naslovom (odzdravom — tehijje!) ili barem uzvratiti onako isto! Tehijje, to je arapska riječ, a znači: nekoga osloviti, odati mu počast, pozdraviti ga. Kad u namazu iza drugih sedždi sjednemo na ko­ ljenima smjerno gledajući predaše a mislimo o veličini Božije svemogućnosti i velikoj Njegovoj dobroti, onda izgovaramo pozdrav Allahu dželle šanuhu sa riječima: — »Ettehijjatu lillah i. . . (Sve časti, sve slave, sve hvale, sva najljepša svojstva i nazivi pripadaju Allahu Džellešanuhu!) Strana 271. Tako se mi i megjusobno pozdravljamo, da s i s pozdravom jedan drugome približimo, zbližimo, upo­ znamo i spoznamo, te pri potrebi i potpomognemo. I treba se ozdravljati pri sastancima i susretajima sa drugim svijetom i kako smo gore već razložili slo­ bodno je upotrebljavati svaki uljudan pozdrav uvaživši mjesto i prilike, samo moramo se držati toga pravila, da Musliman Muslimana pozdravlja sa islamskim po­ zdravom — sa selamom! T o znaju i toga se drže svi Muslimani na svijetu, selam nazivaju ruski Muslimani, selamom se susreću Muslimani Indijanci, selamaju se Muslimani u Americi i svukud na svijetu, pa treba da to znadu i naši Muslimani bez razlike dobe i staleža. Selam je arapska riječ i znači: selamet, spas. A Se­ lam je i Božije ime odnosno obilježje. Pa kad kažemo: Selam'.m - - alejkum velimo: Soas na v as!; — Nek ste spašeni ili: B og vam dao spas! I nema ljepšeg pozdrava na svijetu! Iz toga se po­ zdrava razumijeva islamsko braJstvo, jednakost i nregjusobna dobrohotnost, te s njim i najnepoznatijeg čovjeka osvajaš i otvaraš široke putove ljubavi i poznanstva. Selam tr ba da nazove onaj, koji ide, operne koji sje­ di, dnšJjk na onoga, koga je negdje zatekao, mlaci! starijemu: konjanik (ili onaj koji se vozi) pješaku, do­ čim onaj koji odzdravlja (koji imade odgovoriti: alejkumusselam!) treba da izgovori glasno ozdrav tako, da ga onaj može ćuti, inače nije dužnosti udovoljio. Selam treba nazvati svojim ukućanima kad dogješ kući, a treba nazvati selam i djeci. Isto tako selam naziva manjina većini, pa kad izmegju većine odprimi selam jedan, odužio se je za sve. T o isto pravilo vrijedi i za više došljaka: kad jedan selam nazove odužio je i ostale došljake. Jo š je bolje u ozdravu dodati onaj »vav«, pa reći: »ve alejkumusselam!« — za tim jo š i riječi: »ve rahmetullahi, ve berekatuhu!« Nu nijesi dužan selam nazvati ni Muslimanima kad ih zatečeš pri kakvoj igri. Da označimo svrhu sejama izn/ijećemo jedan hadis — šerif od Ebu Huzreta (r.a.), koji kazuje, da je naš Pejgameber alejhisselam rekao: »Nećete u dženet unići, dok ne postanete mumini, a podpuni mumini nijeste, ako se ne budete megjusobno volili; a ja ću vas naputiti na nešto, sa čim ćete postignuti megjusobnu ljubav, a to je : širite megju sobom selam!« U šerhu toga Hadisi-šerifa veli, da se iz tih uzviše­ nih riječi razumije, kako je dužnost selam nazvati i po­ znatom i nepoznatom Muslimanu, dočim mi znamo, da nije adet, šta više je u nekim slučajevima sramota neko­ ga pozdraviti, ako se prije s njim nijesi formalno upo­ znao. Neumijesno je nazvati selam onome, koji uči glasno Kuran, te onima koji preslušavaju Kuran ili kakva na­ učna predavanja, jer bi mu s time smetao, za tim za vrijeme ezana i karneta te onima koji su u namazu �Strana 272. Broj 17.. 18. 19. i 20 „ B is o r Ne treba selam nazvati prosjaku, a ako bi ovaj na­ zvao, nijesi mu dužan odvratiti; isto tako nijesi dužan nazvati selam onome, koji se glasno smije, te koji je skinuo sa sebe odjeću, pa makar to bilo u banji radi kupanja; za tim onome koji čita i pripovijeda kakvu laž­ nu vijest, a i onome koji pravi od sebe maškaru da mu se svijet smije. Isto tako ni onome koji je negdje zastao pa motri lijepe djevojke u svrhu ašikluka, a ni onome koga zatečeš a on grdi i psuje nekoga, kao što nijesi dužan nazvati selam ni onome, koji javno na sokaku i čaršiji stao pa jede. Ne treba nazvati selam muallimu ili profesoru za vrijeme nastave, ni kadiji odnosno sudcu i to u sudskim prostorijama, jer bi ga tim uznemirio i pobunio u nje­ govom krojenju pravde. Zamžmljivo je to, da je Šeniat izbrojio one slučajeve, u kojima ne treba nekome selama nazvati, jer se iz toga razumijeva, da je u protivnim slučajevima nazivanje sealma vjerska dužnost, o kojoj treba ozbiljno i zrelo promisliti te svoje mlagje kao i djecu u mektebima i u školama o tome naročito poučiti. A i osim izbrojenih slučajeva imade ih naravno još, koje će svaki razuman čovjek moči usporegjavanjem uočiti, kao na primjer, neće niko pozdravljati pehlivane na konopcu, verglaše i druge muzikante, za v rirm e nji­ hovog sviranja, glumce na bini i tome slične, pošto te i take poslove Šeriat ubraja u igru, koja jt protivna ozbiljnosti. Prema tome se može naći i za druge izbrojtane slu­ čajeve sličnih primjera. Sad ćemo koju progovoriti u obće o pozdravu, premda smo i prije govoreći o selamu na više miesta ra­ di izbjegavanja jednoličnosti i kod selama upotrebljavali riječ pozdrav. Pozdravljanje spaida u pravila uljudnosti sviju naro­ da i sviju vjera. Svrha mu j? svugdje jedna, samo se u formi i načimi razlikuje. Vele da je u arapskih kršćana bio običaj staviti ru­ ku na usta, u jehuđija izdignuti jedan prst, u mejusija nakloniti se, a u drugih .Arapa riječi:: B o g Te poživio! (»Hajjalkellah«) - - znak pozdravljanja. Danas toga imade jo š mnogo više Jedni se po­ zdravljaj dizanjem ruke do čela, do usta ili oboga; drugi skidanjem kape. treći savijanjem šije ili naklonom, sagntivši se. Za neke vefle čak, da i jezik isplazi ii se moraju nosovma dodirnuti. U nekim je prigodama pozdrav sa­ mo ustati, ako si sjedio, te prama starijem smjerno stati a da ne trebaš ništa izgovoriti Pozdravima opet koji se riječima izgovaraju, nema ni kraja ni koraca1. Ovi se po nekad i izmjenjuju sa novima je r mogu i zastariti. K od nas ih ima dosta u našem, a i u stranim jezi­ cima. Ima ih kojima oe može reći đa su i lijepi a to su narodni pozdravi: Kako si? - Zdravo! Pomozi B o g ! Bog te pom ogao! AlJah emane ! Snbah šerif hajir o’sum ! D obro ju tro! Lahku no ć1 itd A ima ih i pomazujućih, a ovi su se najviše raširili megju bolje stojeće slojeve kao: Sluga ponizan! Sluga pokoran! ili latinska: Servus!, za tim: Klanjam se! Djeca najviše pozdravljaju starije sa: Ljubim ruke! a ovi najobičnije odgovaraju1: Živio! — Bravo! - Aferiim! dtd. K o ne pozdravlja ubrajaju ga u neuiljuidne i neo­ tesane; & kad se dva znanca susretnu a ne pozdrave s\ zaključujemo, da su megjusobno zavagjenii i ljuti. Naprotiv kad nas neko pozdravlja, osjećamo na nas voli i da o nama imadle povoljno i lijepo mišljenje. Ima slučajeva, pa sti nekoga pozdravio, ali ti ovaj premda je tvoj pozdrav uočio ili čuo, nije ođzdravio, a to iz oholosti ili kakvog drugo© uzroka. U takom slu­ čaju nastaje pitanje, da li bi ti trebao ovoga drugom prilikom pri susretaju ili sastanku prvi pozdraviti ili ne. Jedni kažu d!a ne trebaš, jer je krivnja kod onoga, pa jer je on dužan ispraviti, a drugi svjetuju postojanost u uljudnosti, pa vele, pozdravi T i vazda pa ćeš protivnika s tim moralno osvojiti, jer lijepa riječ i gvozdena vrata otvaia! ba ii U ovakom slučoju kod seuana je pravilo, da ga tre­ 'vani, da se izbjegne svadjia i razmirica, pa ćeš se sa Itokim m ije i ipominiti, a Musliman je dužan vazda na­ stojati d* znuinivanja zavagjenih! Iz gornjeg smo razumili, da pozdravljanja imade mnogo različitih, ali da je značenje selama megju svima stalo na n j« c&ičnijem mjestu, pa sm o g a dužni što više čuvati i m-gjiusobno širiti, a kloniti se utapanja u koje­ kakve tugje izmišljotine i preko noći nastale za trajnosi ueviieđne novotarije! Zgodno je rekao Hazreti Lofcman svome sin u : »Sin­ čiću, kad naigješ pokraj kakvih ljudii, ustrijeli i'h sa is­ lamskom strijelicom, a to je sa Seta mom !« Divan je to pozdrav! F.sselflmu alejkum, ve rahmetuillahi ve berekjatuhu! m Muhamed G ju g u m ija : Na rastanku. Pod prozorom ja sam stajo, T i na njemu sama bila, A oko nas ljetne noći Širila se tamna krila. Za vrhove zelen-gora Na zapadu mjesec sjedo I zrakama Krvavijem Ljubio ti lice blijedo. Oko srca mene steglo, Na usnama riječ stala.. �B roj 17., 18., 19. i 20. .BISER4 Morali smo rastati se, Pre, neg si me upoznala Ko putnici iz daleka, Tek koji dan skupa bili, A1 tim bliži, što srodniji Osjećaji nas prelili. Mene dužnost vodila je Na daleke, teške pute. Gdje osobna svaka miso Mora mriet sred zbilje krute. »Ja odlazim, Oprosti m i ? ! “ Srčana si vrlo bila! »Budi sretan 1* kroz noć tihu Mirisna se riječ prolila. 1 ja gledah krvav mjesec, A1 oči mi vodnjele su 1 na lice, sa prozora, Vrele suze kapale su... met • Abdul Haziz CaviŠ : Istok i Zapad. Koliko se je puta već mnogi pitao, zašto se narod ove lijepe zemlje ne slože i šta ih smeta, da se megju sobno sporazume i u prijateljskim odnošajima žive. jo š uvjek traže učenjaci društvenog života i istražuju svjet­ ski filozofi jedino sredstvo, koje bi ih osposobilo, da najviše božije stvorenje, ljude, opet združe iz njihova neprijateljstva, da njihovo nastojanje sprijatelje i da općenje izmire, tako da umirč i da megju njima zavlada ljubav i poštovanje. Naši su profesori svjetske mudrosti i društvene nauke doduše već ozbiljno na tome radili u vremenu, gdje se milijuni ljudskih bića pokazuju kao divlje živo­ tinje. Oni jo š nijesu na koncu, da prestanu razmišljati o ovome pitanju, još im nije uspjelo, da ga povoljno riješe, premda nalazimo u tome, šta je božija mudrost zaključila u više stotina godina, najbolje riješenje. naj blagoslovljen iji put. Zar ne vidiš, kao što nalaže mu­ drost Islama i drugih vje:a, da se pojedini u rodu ljudstva imadu megjusobno potpomagati bez razlike vjere, nacije i rase? Tako nam Kuran zapovijeda Tko jednu dušu ubije, ne iz odmazde ili radi toga, pošto je uništavala na zemlji, smatra se, kao da je pobio sve ljude; ali ko spase jednu dušu, smatra se kao da je sačuvao sve ljudstvo (sura 5, 35). Ova izreka kaže, da se neprijateljsko postupanje prema jednoj jedinoj osobi, izuzam kao kazna zakona ili u ratu ima smatrati, kao da je uperena proti cijelom Strana 273. ljudstvu, a da je spas jedne jedine osobe isto tako, kao da spasiš cijelo ljudstvo. Mogu li se ljudi još uže držati, još više jedan za drugog zalagati ? Unatoč ove Božije zapovijedi otuđivanje je naroda ina zemlji jo š više poraslo; neće, da se upoznaju i izbjegavaju jedan drugome, onda se sudare i biju se. 1 to neće prestati, prije nego se svi ne povrate božijoj naredbi, koji je ljude stvorio i zap vjedio im, da jedan za drugog jamči i da se megjusobno zalažu, i da se ni jedan jedini ne približuje neprijateljski drugome, kao što je On propisao, da se onaj kazni, koji se susreće s drugim neprijateljski bez razloga. Ovdje leži razmi­ rica. Vrlo je velika žalost, da istok i zapad ili drugim riječima Islam i Evropa već više stotina godina živ.rastavljeni. Jer radi toga. što se ova dva svijeta nijesu megjusobom sporazumjela, prouzročilo je ratove, svagje i mržnju; listovi su svjetske povjesti puni toga, a nj hovi se tragovi pokazuju u ovim današnjim dan >vima. Ako slijedimo porijeklo ovoga razdvojenja, doćemo natrag do davno minulih dana, u rano jutro svjetske povjesti, u oluju sedmoga vijeka kad je iz zapletaja sudbonosnog vremena i njegove bijede niknuo Islam, da hađ 6lago svjetlo na one ljude, koji su se nalazili u neprestanom boju Siromasi i tlačeni megju Arapima bili su p. koji su u novoj vjeri našli temelje brat­ stva i spasa. Tako su se kupili niski oko pejgambera, dok su ga vladari u ono doba tira ski i najžešće pro­ ganjali slam, prilagogjen duševnim i moralnim potre­ bama zapadne i srednje Azije, krčio je sebi put. Čim je više ra sta i, tim su veća bila proganjanja Islama od strane vlastodržaca, koji su se pobojali, da ć t izgubiti upliv na narod. Ebu Sufjan, vogja Koreiša, odbije Islam, pošto je držao ispod svog dostojanstva, da ispovjeda istu vjeru, koju ispovjedaju njegovi robovi. Kao i svaki veliki reformator, bio je i pejgamber izvrgnut proganjanju i krivom tumačenju onih, čiji je položaj bio uzdrman radi oslobogjenja po njima pod­ jarmljenih naroda. Ova su se kriva tumačenja proširila tokom vremena od istoka na zapad i našli plodnog tla megju dostojanst ženicima Rima čija je moć poči­ vala samo na neznanju mase, koji su proklinjali griješne i negriješne za cijeli život, vladare i knezove proga­ njali, i čija pohlepa za vlašću nije poznavala granica. Nauka se je Islama nalazila u pravom protuslovlju sa interesima istočno-rimskih vlastodržaca, ona je Šta više ugrozila njihov upliv. T ako nastave boj izrugavanja i izopačivanja, koji je p očeo na istoku i tako polože temelj bedemu, koji dijeli nesavladivo istok od zapada. Poslije po prilici l 1/, stoljeća pregje sudbina ljud­ stva u ruke dvojice moćnih v lad ara: na zapadu Karla Velikoga, a na istoku u ruke Harun-ai-Rašida. Njegova je mudrost postigla bolje razumijevanje izmegju istoka t zapada. Kad je patrijarha od Jeruzalema poslao Karlu Velikome lcljuče sv. groba, dakle postupak koji ga učini poglavicom kršćanske općine, zamoli Karlo Veliki Harun-al-RaŠida. da zaštiti kršćanske hodočasnike u �Strana 274. JBISER“ erusalemu. Za unapregjivanje zajedničkih odnošaja da­ ruje Harun Karlu glasoviti sat od osobite ragje i čudno­ vatog mehanizma, prvi sat sa kucanjem, kojeg je vidjela Evropa. Kakve bi obilne plodove donio ovaj prijateljski odnošaj, da nije zahvatila mržnja u srcima naroda duboka korjena, koja j« mržnja proizašla iz krivog tumačenja političke i socija'ne važnosti Islama. Ova umjetno hra­ njena mržnja trebala je samo malo, pa da se zapali velikim plamenopi. Njezin su neposredni i strašni re­ zultat bile križarske vojne. Ne da se poreći, da su se usprkos prolijevanja krvi i ljudskih gubitaka, kao što su ih ovi ratovi pro­ uzročili, istok i zapad time približili. Pred očima s e j e zapadnjaka razvila bogata ljepota istoka. Zapadu u otkriveno mudro vlada je njegovih vladalaca te njegovo bogastvo znanja 1 mudrosti. Prvi je put upoznao zapad uregjenje i stanje istoka i naučio ga cijeniti. Da su bili pisci onoga vremena pravedni i odvažni, da Islam, predoče onako, kao što je u istinu, onda bi ljudstvu zaštedili mnogo bijede i žalosti. Zašto nijesu učinili Islamu, Što je p ravo ? Zašto ga niiesa opisali kao sistem, koji unapregjuje pravdu, obrtnost, trgovinu i znanost? Zašto su zatajili istiuu oa Islam svakome dozvoljava, da se naslagjuje na ljepoti života i da uživa svjetske stv ari? Vjeran visokim tradicijama državno umjetnosti, koje su naslijegjene od velikih halifa, k*o Ebu Sek ira H arun-al-Rašida i Sulejmana I I , i vrijedan aasl .egjene tolerancije, koju je pejgamber iza sebe ostavio, bio je Muslim vazda pripravan, da dijeli sudbinu sa sudbinom dravih branitelja prava i slobode, bez obzira na ra^liKu vjere i rase. Državnici, koji su osnovali savez izmegju Njemačke i Turske, poučili su dobro Evropu. Dali su snage istini, da Evropa — premda je rastavljena od Azije brdima i morskim tjesnacima u stvari nije n šta drugo, nego poluotok Azije. T o su državnici, koji su sjetili Evropu, da je Azija kolijevka čovječanstva, i da su Azijati i Evrop­ ljani blizanci, premda su povoljniji uvjeti za razvitak ovog osposobili, da onoga natkrili. Savez Njemačke sa Turskom nije bio samo jedan sjajni uspjeh državne mudrosti, nego u isto vrijeme dobra pouka onim narodima, koji su istok podjarmil i islamske zemlje oharali, dok su napisali na svoj bajrak slobodu i civilizaciju. Turci sada podsjećaju u savezu sa Njemačkom svijet na ono vrijeme, kad je nekoć G jafer, sin Ebu Talibov, pejgam berov rogjak, sa ostalim iseljenicim a izvukao mač, da se bori na strani kršćan­ skog k ralja od Abesinije i njegovih vojnika. Njem ačko-turski savez sačinjava, ne obazirući se na njegovu političku važnost, ne samo temelj harmo­ ničnih odnošaja izmegju Kršćanstva i Islama, nego je od najveće vrijednosti za budućnost obaju naroda — jedne budućnosti, koja će nositi žig političkih, znan* Broj 17., 18., 19. i 20. stvenih a naročito ekonomskih odnošaja obiju rasa. kad se jednoć uspostave normalne prilike, cijeniće se u velike i poprimati njemačke napredne metode i n je­ zine tečevine na svakom području od šarolike smjese islamskih naroda, pošto Muslim posjeduje — usprkos današnjeg poniženja i momentanog raspada, našto ga je osudio niz povjereničkih okolnosti, prirogienu ljubav za slobodu 1 napredak, koje imadu svoj izvor u Kuranu. „Tim es" je donio nedavno članak pod imenom „Budući rat sa 40 milijuna" iz pera jednog ruskog političara. Iz brojne premoći entante nad centralnim vlastima zaključuje pisac, da će ententine sile samo snagom brojeva zavladati svijetom i da će druge narode potisnut sa zemlje. T aka su proračunavanja u stanju, da samo otkriju dalekosežne osvajalačke osnove, koje goje njemački neprijatelji. Pisac je jam ačno providio istinu, da će se u idućim bojevima sile Njemačke — s obzirom na savez — ogrom no povećati silama nje­ zinih islamskih saveznika. Da dokažemo pomutnju Tim eso vcg članka, upozorujemo na to, da sveukupni bioj iznaša po prilici oko 300 milijuna, od Čega otpada većina na Aziju i Afriku. Ovi zadivljujući brojevi obuhvataju narode, koji stan'iju u najplodnijim i najbogatijim kraj vima, u sjevernoj i srednjoj Africi, M aloj Aziji, Arabiji, Perziji, Siriji, Afganistanu, Indiji, Kini, Rusiji (evropskoj i azij­ skoj), ja v i i Filipinima. Njemačka, naš veliki saveznik i prijatelj, sigurno je svijesti a velike uloge, koju će igrati u budućoj povjesti ovo ogromno bratstvo naroda, skopčano zajedničkom vjerom, koja čini svakog poje­ dinog odgovornim za sigurnost i si >bodu cjeline — jedan važan princip islamske nauke — čim se jednom oslobode pritiska i budu u stanju, da posvete svoju energiju svom ekonomskom i političkom položaja. Da bi izbjegli pogibelji, koja im prijeti, postale su Rusija, Francuska i Engleska prema islamskim rasama u zadnjoj godini tolerantniji i susretljivi. Ali ovim zakašnjenim znacima susretljivosti neće uspjeti, da zado­ biju srca već dugo gnjećenih i ponizujućih nacija. Da izataje svojim islamskim podanicima stanje stvari i pravu istinu, širi ententa svoju literaturu laži i huškanja proti Turskoj i njezinim saveznicima po cijelom azijskom svijetu. Ovim se sredstvima služi m tenta, da spriječi zbliženje ovih rasa. Premda nikomu od nas nije dato, da predvidi dogagjaje, nadamo se, da Muslim, kome sviće zora pre­ poroda, neće dozvoliti svojim tlačiteljim a, da ga tjerajkao marvu, da im izvojšti pobjedu. Ovu nam nadu opravdavaju dogagjaji, koji su se zbili tokom ovoga rata. Vidimo, kako na pola probugjeni muslimanski vojnici ostavljaju neprijateljske redove 1 prelaze Nijem­ cima, kad su saznali za džihad i za savez halife sa Njemačkom. Stoga nastojmo, da n svezi s našim njemačkim saveznikom podignemo duševni nivo onih stotina mili �Broj 17., 18., 19. i 20. Strana 275. ,BISER1 juna, da ih učinimo korisnim članovima njihove općine i vrijednim saveznicima prijatelja halife. Prve su pretpostavke za postignuće ove požel ne svrhe megjusobno razumijevanje i poštivanje, d o .čeg a se može dospjeti temeljitim proučavanjem megjusobnih karaktera, intelektualnih i socijalnih uvjeta, običaja i načina življenja. Oba saveznika moraju biti probugjeni u megj usobnoj vjeri, tradiciji i povjesti. Nije dosta, da vlada sporazum samo izrnegju njemačke i turske vlade. Ne samo mase naioda^nego i vlade moraju doći u doticaj. U konstitucionalnim je zemljama narod država Prom atrajm o sada ulogu, koju će u buduće igrati halifova vlada, kad bude radila mašinerija onog ogrom ­ nog carstva u potpunom redu. Kad Turska bude već jednom u stanju, da svoja moćna vrela razvije, poći će pomoću saveznika naprijed orijaškim korakom i zauzeti položaj najvećeg značaja u svjetskoj povjesti. Napravila bi linije, koje pružaju kolosalne trans portne mogućnosti prema ruskim, perzijskim i egipat­ skim granicama, te bi ove linije iz ekonomskih razloga produljila kroz Perziju prema Belu ;žistanu i Indiji. N a­ pravila bi jaku flotu i izgradila bi uporišta na obalama Crnoga mora i Perzijskog zaljeva Kad sve ovo učini, mogla bi na prvu vijest baciti ogromnu vojsku prc’ Crnog mora u istočnu Evropu ili preko Sueskog kanala u Egipat ili preko Perzije u Indiji. Jedna savršena, jako uregjena organizacija u azijskoj Turskoj, koja r ispolaže sa 2 milijuna tursko-arapskih vojnika, mogla b< o sla '1 t mnogo rusko područje i Egipat". mNafija Sarajke: T e m e . XV. »Paketi.« Za vrijeme balkanskog rata odmah u susjedstvu, da se ne bi pokušavale kakve nedopuštene manifestacije ili pogranične upadice, uprava je poduzela bitne korake za očuvanje reda. Pozvana je pričuva u službu. Obiteljske okolnosti nijesu djelovale, da neko ne bi išao na odregjeno mjesto. Tako se u jednom našem gradu sakupilo dosta voj­ ske »iz prijeka« iz monarhije. Zauzimali su škole i druge javne zgrade. 1 sve se spremno držalo na nogama. U čaršiji se motale gužve vojnika ispred dućana, razne dobe, raznog izgleda, raznog jezika. Kupovali su za sebe voća i potrebite stvaii, a dosta ih se vidjelo s parama. Neki bi gdje u gostioni zasjeli i da popiju što Ali je, prema množini vojske, inače vladao veliki red. 1 vojne i civilne vlasti ulagale su sav trud, da se taj red uzdržava što bolje. U z to se pazilo - naravno i na drugo kretanje vojnika, da ne bi koji činio što preko svoga vojničkoga poziva ili propisanih dužnosti. - Sve su se nastramljivosti strogo kaznile i svuda se nametala najstrožija kontrola, koja bi iz zapažanja danas-sjutra stajala svemu u kraj. Tako se je primijetilo, da jedan vojnik odnosi na poštu svaki dan po jedan paket i nekuda ga šalje. Kuda će toliki paketi? Svaki dan, - to nije šala. Javilo se podčasnicima, javilo časnicima i vojnik se uzeo pod pasku. Stariji se sve više interesirali za to iz sumnje, da nije po srijedi kakvo uhodareinje. Paska nad vojnikom utvrdila je, da on zaista svaki dan šalje po jedan paket daleko, na nepoznatu adresu. Sumnja je dostigla vrhunac. Pa će jednog dana uhvatiti toga vojnika za ruku jedan viši časnik, upravo u času, kad je na pošti predavao paket: - - S to j! šta je u paketu? Vojnik se malo zbuni. Časnik mu naredi, da pone­ se pred njim paket u kancelariju. Vojnik posluša* Tako se za malo nadje paket pred krugom časnika na ocjeni. O tvarajući ga, nagagjali su, št b i u njemu m oglo b ili? A kad su otvorili, m malo su svi izne­ nadili: u debelom papiru bilo je više puta zamotano nei oliko komada kruha i komadić mesa, nekoliko kraj­ cara i kotnad krpa. času ic su se zgledali jedan čas megju sobom . A unda su prizv ili vojnika i ipifcii g a: kud i to šalje? Kući, odgovori vojnik. Svak' dan tako; zašto? Je st, svaki dan šalje, kazao vojnik, u mjesto gdje ga je u radu zatekao poziv mobilizacije i gdje su mu u najveće, siromaštini ostali žena i dvoje djece, nijesu imali čim platiti pođvoza, da otud d ogju. Pa ako se m i ne pobrine za njih, b o ji se, da mu djeca ne nastradaju. dadnu po nešto, pa im pošalje. Ovdje su mu se našla dva dobra uruga, koji mu J e li ti to teško? - - Nije. Bravo, vojniče! pohvalili ga časnici. A u večer sakupili mu megju sobom lijepu svotu novaca i obradovali ga sjutradan, da ne m ora više pa­ titi ni on ni njegova porodica. — Ali da im i opet pošaljem nekada paket? zamolio vojnik. M ogao je slobodno, — više nije bilo sumnje. XVI. Patent. Nove praktične stvari i stvarčice su srazm jerno sku­ pe, pa bi po našemu mišljenju m ogle mnogo jeftinije biti. Je r mnoge druge stvari, otprije poznate, makar d-.i im je izrada skuplja, začudo se jeftinije prodaju od ovih, što na novo izbijaju. Ako to kažemo trgovcu, brzo nam se opravda, da �Strana 276 Bro, 17, 18., 19, i 20. „BISER" je nova stvar skuplja za to, što je »p a t e n t«. A starija, ako je taikodjer patent? — M ože da se sada jeftinije pro­ daje, pošto izumitelju nosi — mnogo raširena — isto toliko prihoda, koliko i s početka, dok se je skuplje, a manje prdavada. — Izumitelj dakle vuče dobru korist? - Sve bolju , što mu je izum savršeniji. Je r, ako ga nitko ne pretječe, može ustaliti cijenu svome izumu i vazda ga prodavati skupo. Patent! Izumi novog doba! Kako se o tome kod nas malo piše i malo zna! Da se ne čuje štogod više sa strane, ili da na nekim od tih bezbrojnih izuma ne vidi­ mo napisano »Patent«, mi bi sm o o njemu vrlo malo znali. V đ o m alo, makar da smo oštrouman narod, koji bi se tijem m ogao puno okoristiti. K ako?, neka nam to rekne jedan nadobudnik u društvu: Da lakše hodam, udario sam gume na topuke cipela T o je . patent. Da mi ne spadaju čarape, imam pateaitpodveze, a da mi čvršće stoje jaka i mandžete, imam patent-pule na 'košulji. M jesto obične šibice patent? spravu, kao bijelu kutijicu u džepu, koja »sama kreše, sama vatru daje.« Da lakše znam koja su doba, nosi** patent-džepni sat sa bronzicom, koji kuca. Naravno da imam i patent novčarku, patent pero, patent kabanicu, patent-ručnu svjetiljku za noći, .patent samokres, patent olovku ii t. d. i t. d. Makar da vidimo, da danas ljudi imaju e patent, što se tiče užih potreba, ipak nije to jo š ništa . ma pa­ tentima, koji se odnose na tehnička1 pomagala u p o s l o v a n j u. Tih je bezbroj u gospodarstvu i inuustniji, a i u športu. I uvijek izbijaju — jo š uvjek se zamjenjuju staru pomagala novim praktičnijim i posve nova isfctvljaju. Olakšava se njima čovječji napor u radu, pribavljaju se više ugdnosti i povišu je .napredak i blagostanje u prvom redu - naravno one zemlje, odakle izumi-patenti po­ tječu. A kako i ne bi, kad društvena organizacija naroda u tim zemljama (u prvom redu stoje Amerika, Njemačka i Engleska) mnogo ulaže u strukovnu spremu i provo­ đenje izumilačkah ideja. Ulaže, je f jo j se to isplati veli­ kim prihodom od patenata. — Sito, valjdla su patenti skupi? — upitao je neko iz društva? Kako koji. Jedni se prodaju državi ili velikim tvorničarima, jedni se daju pod zakup, a jedni i sami prave. Neki se istave na nagradu, na raspisane natječaju, a neki i vlastitom pobudom (što u nas narod rekne, da legne Švabo potrbuške i izmisli). Izumitelj napokon može biti i nestrukovrtjaik, bez više naobrazbe (najmanje je inžinjera izumitelja), sam o tada mora svoj izum dati sigur­ nom strukovnjaku na ispitanje i usavršavanje, pa ga tek onda prodati pod »patent«. Ovakovi su onda patenti ćifluci i sto puta bolji nego ćifluci. Evo prim jera, kakav dobitak nose: Mala sprava za zarezivanje olovki, što je naša djeca iz osnovne škole kupuju po tri i po pet novčića, jest jedan izum — patent. Ovaj patent donio je svome izumitelju u prvi mah deset hiljada kruna. — M i tu spravicu poznajemo i čvrsto smo uvjereni, da ju je i od nas svako m ogao izumiti. Kad ovako neznatni, sitni patenti daju dobar dobi­ tak, zamislite istom šta daju veći, kad se na prim jer izu­ me novi strojevi. Dobitak od takovih patenata je od sto­ tine hiljada, do miliona, do dva, do tri miliona kruna. Izumitelj s jednom dosjetkom postane bogat za sav svoj vijek. Istina, za izume je potrebno poliadjanje što više tehničkih škola, naročito strojarskih, koje država treba da podupire. Takvi stnikovnjaci — ne izazivajući za­ visti kod drugih - imaju vazda svoj redoviti hljeb od svoje struke i prije svojih novih ili nadopunjenj« starih izuma. A kad im Božijom pomoći sune u glavu koja nova izumilačka ideja, nijesu više patenici kao naši drugi či­ novnici, nego sa sjaj nm dobiteima mogu m nogo učiniti za se i za svoje bližnje u gospodarskom, prosvjetnom i kulturnom pogledu. — M akar da patenti daju milione — oglasi se neko iz društva — naš svijet na njih ipak blesasto gleda; je­ dino sto za njih daje svoje zadnje krajcare. Možda je tako, ali b i moglo biti i interesovamja za patente, kad b i ko makar i kraće izložio u jednoj po­ pularnoj radnji važnost izuma, kakvih sve ima izuma, o je poznato koliko je koji patent donio prihoda izu­ mitelju. kako se izumljuje, kako se dolazi do patenata i t. d Ako ko poznaje ovakvu statistiku na kojem zapad­ nom jeziku ili koju uputu za predhodnu naobrazbu, to prevesti — makar temelj da se za sad udari. A možda je ko u stanju iz toga i pobudljivu priču isp re sti. . . Slobodno - - tema mu je tu. S ak lb K orku t: Baja laži, bau, bau !...*) Tu zlanskom m u ftiji. — Interesantne i značajne pojave izbiše ovih dana u hrvatskoj štampi i javnosti. U doba, kad cijelim svijetom odjekuje krilatica o samoodregjenju donosi .Hrvatska Straža" vijest, da je „na ovogodišnji uskr­ šnji ponedjeljak kod ljubljanskog biskupa dra B. Jeglića održana posebna anketa za misionersku misao na *) Ovaj je članak imao izaći u 15. i 16. dvoboju „Bisera8, ali je tadanji cenzor našao za munasib da ga zaplijeni, jer da „čini učin prestupka proti javnom miru i redu8. Budući članak ima vrijednosti naročito u sadanje doba, mi ga ponovno dono­ simo kao n a š e o t v o r e n o p is m o na ulema-medžlis i sve vjerske predstavnike. I mi velim « »Baje laže, bau, bau«. Uredništvo. �ftroi 17.. 8 . 19 i 20. ..BISER' Balkanu sa strane Slovenaca i Hrvata". Dr. Jeglić je biskup Slovenaca, za koje odavno znamo da bacaju novac u kašice, na kojima piše: ,Z a pokrštenje bos. hercegovačkih muhamedanaca". S loga nas ne čudi ni ova anketa o misionarstvu na Balkanu. Bilježim o je samo kao interesantnost. Nu značajnija j.e nakana hrvatskog biskupa Dra Mahnića, koji u članku „Zvanje hrvatskog naroda" ra­ zvija ovu m isao: „Stojim o na pragu nove dob?. T e ­ žište svjetovne politike prelazi od Zapada na Istoka; a tu, kako pokazuju svi znakovi, n a m i j e n j e n a j e h r v a t s v u u l o g a n n l i k na onu, š t o s e o z n a ­ č u j e r i j e č i m a ,,a n t e m u r a 1 e c h r i s t i a n i t a t i s“ ( b e d e m k r š ć a n s t v a . O p. p . ) Otvaraju nam se novi vidici, a pred nas kao da stupa božanski Sp asi­ telj s riječim a, koje u svoje doba upravi učenicima: „podignite oči svoje i vidite njive, kako su već bij le za žetvu. Koji žanje, prima plaću i sabire rod za život vječni" (Iv . 4, 3 5, s .) N j i v a na I s t o k u d o z r i ­ j e v a . A tko će biti prvi, koga će Gospodar poslati n a k a t o l i č k u ž e t v u i s t o č n e v j e r e a k o ne o p e t n a r o d h r v a t s k i , koji neposredno megjaši s Is'okom , koga uz to s istočnim narodima vežu v* krvi i jezika? Eto narode hrvatski, na naumu pror vidnosti u savj' tu je Trojednoga Boga (haša ve kjella!) zaključeno, da preuzmeš megju rogjenom braćom, koja bijahu krivnjom kobnih slučajeva kroz tisuću god’ ia podijeljena, poslanstvo ujedinjena." I splitski list „D an" što stoji pod pokrov^ eljstvom biskupa M ahnića reče d a j e s a d k u c n u o čas k a d t r e b a i s t a k n u t i z v a n j e , što ga je ProviU nost namijenila Hrvatima. Objašnjujući to zvanje piše rečeni list: „Rusija je bila zaštitnica „svetog pravojav lja" na Balkanu", dakako iz političkih ciljevi. Sad je taj lanac pao i balkanski su narodi slobodni d a p o s t a n u o n o , š t o s u i p r i j e b i 1 i — k a t o 1i c i. Hrvati su u 9 vijeku pokrstili Srbe pak je zgoda da im sada donesu i katoličanstvo." Dalm atinski list ne zbori izričito o nama muslimanima, nu kad ne može trpjeti kršćanske sekte, samo se po sebi razumije da bi i nas želio obratiti. Nu što je zaboravio naglasiti , D a n ‘, izvršio je jedan s v e u č i 1 i š n i p r o f e s o r u s r e d s r e d i n e — h r v a t s k o g s a b o r a . Ime mu je Dr. Pazman, a pripada stranci Dra Franka, koja veli da stoji na na­ čelu „baška vjera, a baška narodnosti." Ovaj je profe­ sor koračilo malo dalje od gornjih biskupa, pa je iz­ jav io : „Onaj bog (kako ga muslim shvaća) j e k r i v b o g , i d o l . Jedan je pravi Bog i stvoritelj, kome se svi klanjati imamo. M u s l i m a n i s u i d o l o p o k l o n c i , oni su b e z b o ž n i c i i ja ih k a o ta­ k o v e ž a l i m " . Dr. Pazman je irtina pokušao zabašuriti gornje riječi, pa je i ovdašnji «Hrv. Dnevnik«, donio umirl.ivo saopćenje, nu „Hrv. R iječ" je nakon te izmotacije donijela uvodnik, u kojem je dokazala da je 271 Pazman ispravio stenografski izvještaj i na taj način dreko „Hrvatske" — mistificirao našu javnost.' Eto tim i takim je duhom zadojen hrvatski kler, tim i takim osnovama Jiizlazi se na javu u vrijem e, kad se iz petnih žila nastoji ostvariti narodna koncen­ tracija. Mrka kapa, zli bilježi. Slabi izgledi, jer taj i taki kler je jak, vrlo jak faktor u javnom životu na slavenskom jugu. T r e b a li n a g l a š a v a t i d a j e t o n a j z g o d n i j i j a z z a t u g j i ml i n ? ) . O, tom nek razmišljaju oni, kojih se to tiće, a mi ćemo da oprav­ damo naslov članka, jer bi i on (poput uskličnika u prikazu Dža'bićevj memoranduma) mogao biti predmet diskusije. „Baja laži bau, bau “ govore naše matere pri zabavljanju djece, mičući prema njim a ručnim prstima. Neke to čine u šali i kad hoće da razvesele djecu, a neke opet kad hoće da ih preplaše i umire. Kako koja mati i kako koja djeca. Propaganda nije stvar za šalu, naročito ako je dobro organizovana. Ako je jo š i protežirana, onda je pravo pravcato strašilo. U Sarajevu je tu skoro bilo zborovanje mnogih biskupa i profesora. Bi li to moglo imati kakve drugo značenje osim ju bilarn o ga? Kod nas se. a žalost, ne vodi briga o ovakim sastancim a a kamo ii da se poduzimaju sredstva za obranu od poduzeća, kao Što su ona, što ih gore istakosmo. P ro ­ paganda Ia?i, a niko da opomene i bar rekne bau, bau! Sve nam je razgragjeno, nigdje centra ni oslona Sve nam je herdžu — merdž. I što je jo š gore, niko se i ne miče da ovom mrtvilu učini kraj. Da napravi­ mo jednu usporedbu. Dr. M ahnić krčki je biskup, dakle veliki crkveni dostojanstvenik. Nu to mu nimalo ne smeta da rukovodi cijeli mladokatolički pokret, da organizira srednjoškolsko gjaštvo i nadzire rad raznih kongrega­ cija. On ima vremena da piše knjige, saragjuje u raz­ nim novinama, drži predavanja i na razne druge načine učvršćuje i širi katoličku m isao. Izdaje reviju «Hrv. Stražu*, patron je „D anu" i Bog zna kojem jo š listu kam! U Hrvatskoj i D alm aciji ima stotinam a M ahnića po svim strankam a i na svim pozicijam a. Rade perom, zborom i tvorom. Izdaju silesiju brošura i periodičkih pa dapače i više dnevnih listova. Nit im sm eta rat, nit se tuže na narod. . Pegledajte ih ovdje. Dr. Štadler, starac od osam ­ deset godina jo š i sad propovjeda i piše knjige. K ap­ tol mu izdaje „Vrhbosnu", a on komanduje u „Hrv. Dnevniku", za kojim poseže mnoga i mnoga islamska ruka i ručica. Jednog je travničanina odgojio za po­ m oćnog biskupa i sad Dr. Šarić nastavlja njegovo djelo. Piše rasprave i članke, pjeva nabožne pjesm e, propo­ vijeda i — h o d a n e s a m o o d v a r o š i d o v a r o š i n e g o i o d s e l a d o s e l a . I stotine ga drugih po­ mažu: rade i bodre, tješe i razgovaraju. Dr. Štadler po­ diže gimnaziju i bogosloviju, sagradi silesiju crkava i �Broj 17., 18., 19. i 20. .BISER1 Strana 278. otvori <Jva sirotišta. T ri četvrtine katoličke intelegendje što zauzima razne položaje u našem sutstvu, upravi i školi prošlo je ispod njegova „terdjaha", a njegovem je Zaslugom malo travničko predgranje Dolac dalo većj broj inteligencije, nego li cije la islamska Bosna. Jeste li promatrali njegove p ro c esije ? Zar se ne moramo do­ bro zamisliti gledajući u one vrpce raznih kongregacija, što se lepršaju na prsima gjaka iz osnovnih i raznih srednjih škola? Ko im ih metnu i zadjenu, ko vodi račun o tim m ališanim a i starijim 'm drugovima? On Dr. Štadler i njeg ovi gojenici. Parćon i njegovi — ženski p o m a g a č i, što d ogjoše isprijeka i l i i h o n s a m o d g o j i . Naše „dame* sa keja mogle b se koji put zabo sti svoj n o s i u sastav ovih prccesija 1 vidjele biše da se njihovi .id eali" kite kokardama kongregacija i prebiru brojanicam a. Vidj» le t i se da se ovi .id e ali" ne stide svoga, nego samo nama mraze naše. U tom i jest jezuitski s i s t e m. . . A kod nas? Ulema- mežilis nema nikakova lista niti se ko od njih sad bavi perom. Nikud r e hodaju, niti su i u kakvu dodiru sa narodom. Take su nam i muftije. Niti pišu, niti započinju kakvu akciju. Ohagji koji mekteb i gradsku džamiju i — B og te veselio. Nit se sastaju nit se zdogovaraju, a kamo li da n k o vode odgojem naše srednjoškolske i d’ uge omladine. Ko od njih može i dovikati Dru Šariću, da i ne spo­ minjemo Dra M ahnića i njegovu mnogostranu < # latnost. U prošlom broj „Bisera" prikazano je djelovanje propagande na fronti i iza fro n te , pa da ridimo hoće Ii se maknuti bar sad, kad im je iznešena pred oči široko zasnovana ak cija Dra M ahnića i drugova. Ljudi Božiji, mislite li vi o našoj budućnosti i kako zam išljate dužnost prema svom sa svih strana ugroženom elementu?*) Ideja o osnutku „Muslimanske M atice" iznešena je evo već ima tri mjeseca, a vi o njoj ne izdado te jo š ni okružuice, kamo li da ste akciju dovršili i ovu plem e­ nitu i prijeko potrebitu instituciju priveli u djelo. Ovako dalje ne ide. Mi s m o ugroženi to sigurno i sć mi vidite pa kako smijete od Bo ga propuštati dan za danom ne mičući se i ništa ne poduzim ajući? M aglajliću, zar nije vrijeme organizovanju; zar može i sm ije biti bez opširnijeg zdogovera? Zar smi­ jem o drijem ati? Govori i po duši kaži, može li ovako i dalje ići! Reci ja bijelu, ja crnu; progovori pa makar pesim istički. M aglajliću , baja laži, f au. b a u !.. A. Hifzi, Bjelavac: Hadžimerešovi zapisci. I. Sterilitet mašte. Literarna vjetrenjača skreće se! Raznoliki vjetrovi pusu; sad s desna, sad s lijeva, a kiša o d o z g o r. . . Knji­ ga je zaklopljena, je r materijalizam vlada. Danas je bolje sjesti na Bašćaršiju pa prodavati g njilo voće nego pisati knjige! Pa nije ni čudo, da se malo piše! M alo se piše novo, originalno, a m nogo štampa strano i nevaljalo; — mnogo čita, a pisci pružaju ruku za komadićem kru­ ha, da mu ga kramar udijeli. Umjetnik je stiskao pero u ruku i g le d a . . kipar je uzeo dlijeto u ruku da razori ono što je stvorao, je r nema više svijet ukusa. Don Kvišoiovi savremanioi ustali su, metnuli n a se oklope. . . Njihovo vrijeme! Pogjite samo kroz Sarajevo, otigjiite na Ilidžu i Pale; sjednite u željeznicu i putujte. Predstavite se: književnik, pa vidite kako će te proći! Nema para! Slab je to zanat! »A molim Vas, što ste V i?« — Trgovac krpama. »A V i?« Trgovac sa »švercovanom robom«. »A V i?« Agent. Molim, šta prodajete i koga zastupate? Pogleda Vas čudno i odgovara:: »Trgujem sa svačim ! E to : zamjena, trampa, onako »Tausch« — tumači Vam jo š i njemački, da ga shvatite. »Ali u nas se ništa ne može dobiti — velite mu Vi a on se osmjehne, pa poda lakonički: — Svega i m a ! . . . Hoćete finog engleskog štofa, Šihtova sapuna, ulja, masti, kože, konca, cipela . . . Imate li masti? »Nemam« — odgovaram. — Imate li išta u trampu? »N em am . . . « Šutnja. Razgovor na drugoj strani: . . . Vagon masti, tri šib ic a . . . »Nudim pedeset vagona šljiva . . . « Kroz otvorena vrata čuje se razgovor: Jedan glas: S duhanom sam dobro prošao, a sada idem u Hercegvinu. Drugi glas: Tam o se kupuje šećer i knjuipčari u Dalmaciju za pravljenje vina, pa bi Vam prodao 8 me­ tara. *) Da misle o našoj budućnosti ne bi mirne duše gle­ dali gdje rapidno propadamo i nv ralno i m aterijaln'’. Prim jedba uredništva. Nastaje šaptanje, vagjenje novčarka i plaćanje. Voz ide dalje. Eto za što nema književnika. Zavladao »šverc«, pa možda i oni »švercuju« . . . �ftroj 17-, 13 > 19. i 20. Strana 2 79. ..BISER*' Prije rata, u an<o »dobro i blaženo doba«, kad su se i onda ljudi tužili »da se teško živi« bilo opet za knji­ ževnika nezahvalan posao pisati, jer nije niko plaćao bez junaka i bez sadržaja sastavljena od misli i pojm o­ va. T o j priči htio sam dati n o v e l j u d e i postaviti ih u novi svijet. Razm išljao sam, kombinirao, ali opet ni­ za taj rad ni prebijano paire, a oni koji su bili honori­ sam ništa napisao. Nisam sm io »zagristi«. Zatim sam se vratio prošlosti i vidio i tamo na­ tražnjaštvo . . . K o izgorjela kuća, koja nije .bila osjegu- rani - recimo od »Matice« ili kojeg društva, to su mo­ rali biti »bolji« . . . I onda je jedan književnik m orao sjediti za stolom po gcdine, da napiše knjigu, pa je bio honoriran sa 300 K do 900 K. A honoriralo se po retku 6— 10 (slo­ vom deset) helera! T o je onda! . . . Eh blaženo ono » o n d a « !. . . D a sračuna-mo! Nekad se moglo kuipiti za deset kruna: 1 košulja, 1 gaće, 5 pari čarapa. Danas! A honorari? Pogledajte skorašnji natječaj »M ati­ ce«, ili sjednite i napišite šio u koji vladin list, koji »do­ bro honorira«, pa ćete dobiti 6 — 8 helera po retku A to sve ne će iznositi ni onoliko, koliko će vam liamal uzeti što će Vam kofer izvaditi iz kupea i donijeti do h o te la. . . Eto što književnici ne pišu! . rana, ko m jenica protestirana, koju rtemiu tko iskupiti, jer .su žiramti. postali inzolventni, a dužnik nije ni mislio ju p & K ti. . . Lteraimd kompas se okreće .. . Na mom stolu stoje razni nacrti; mojih najboljih djela puni n :jl;e p ši misli, puni zamašitih osnova za bu­ dućnost a mene spopala zbilja — zbilja da ne snizi obrok kruha sto g a n a karte d o biv am o . . . Sterilitet mašte! M isao je jaka, jača od m oje stva­ ralačke snage; uzvišena kao alem u kruni, koji s pobožnošću indijski svećenik meče n glavi Brahm i i ta misao pokreće me, muči me da stvorim nešto veliko. A onda kao satrven odložim rezignirano pero na papir, na ko­ jem sam napisao: »Sad nije zgodno vrijeme . . . « A stinu niti sam što zamislio, niti sam što izradio doli o\ koliko zapsaka. A to vam je i sve što je Hadžemeres iz sebe ostavio, kad je o tišao da prospava zimski sa-;. Iz svoje biografije. A književna bussola titra. Za čas bi rekao, c.o će se smiriti, a onda se stane jo š brže okretati. K ao da je nekakav jak magnet privlači. Jake i velike ideje pokreću književnu bussolu, ali pisac sto ji više nje i ne smije da zaplovi pučinom. Eto uzmimo tako. J a uhvatim jednu ideju, pa je slijedim. Hoću je da metmem na papir i gledam oko sebe. Smijem li to napisati? Da me krivo ne-razume . . . O sta v i!. . . Proučavao sam rat, psihu njegovu, bilježio doga- O a nije za javnost, nego sam o za moju orijen ta­ ciju, ili za one, koje bi zanimalo, da znadu tko je Hadžemereš. Kad bi bilo m oguće svačiju košulju viditi i svakom čarapu svući s no ge; opiti škrice i ulizice, dobrotvore okititi počasnim znakovima, a ženama obe­ ćati, da se nikad njihove tajne ne će saznati, ja bih toga jo š mnogo o sebi napisao. P a kad bih sm io sa imenima i s dokazima riješiti zagonetku spletenu o poroka dru­ štva, onda bih rekao i o sebi istinu. gjaje i sravnjivao govore svih velikih odgovornih dr­ žavnika i htio prodrijeti u bitnost sadašnjosti, u biće o- A ja sam o tomu razm išljao. M islio sam izdati u novinama sve ono, što sam opazio u životu, ali bih za to m orao imati podobar fond, koji b i me m ogao zaštititi od noga, što se oko mene zbiva. Nu da se tp napiše i reče trebao bit, izmisliti drugi jezik i drugo pismo, da te napadaja. Za to će se ovdje baš najm anje naći istine o tome Hadžermerešu. niko nerazumi. Tko je zapravo o n? Gdje je i šta je ? P o g ji megjiu ljude za frontom, razgovaraj sa oni­ U M ostaru kažu kad se tko razlju ti: Neka udari ma, koji dogju s fronte na dopust, slušaj njihova pripo­ glavom o zid. Ili drugačije: E to glave, eto čoše! Ili: vijedanja, čitaj njihova pism a; — piši njima — čitaj iz­ Glavom o kamen! vještaje i traži ono: što sve p o kreće. . . e Hadžermereš jednom uđrio glavom o »čoškast ka­ men« i razhiio glavu. Onda uvidio da je kamen tvrdji, Tražio sam megju ovim ljudima sasma n o v e 1 j upa i on okrenuo drugačije. zaista oni s t a r i postali d r u g a č i j i . Nešto blizu, d e, novi svijet, pa sam ih nalazio. Nisu n o v i , ali su nešto što nema pravoga početka; b e z i d e j e bezlično i nestvarno okupljalo me u takim časovima. Pa sam za­ mislio jednu veliku priču - staru koliko je zemlja stara, Jednom mu otac kupio čizme, crvene čižme, koje sc sada nalaze u muzeju. Njemu se nisu svidile, pa je počeo plakati, da mu otac kupi cip ela A šta se d ogo­ d ilo ? Otac uzeo šipku, pa- po nogama . D rugi put �Broj 17., I8.t 13. j 20. .BISER' Strana 280. Hađžermereš htio mjesto »dimija«, lijepih ođ atlasa dimiija čakšire s tozlucima, da ide sutra na bajram na Ijuljaljke u Ričinu, ali i sada njegova želja nije ispunjena. Stap je natjerao volju drugoga. Hadžermereš uzrastao, i »oteo se« . . . Postao slo­ bodan, ali uvijek kao prokletstvo nad njim je šiba u zna­ ku opomene stajala. Te se šibe bojao on, pa i druge upozorivao na šibu. A vidio je i oko sebe: bez šibe nema zapta ni ureda!. . . Možda će ovo tko krivo shvatiti, ali ja mu ne mogu pomoći. Možda se danas niko neda biti, ali tim gore po nas, jer u ovo današnje doba nije čudo. Ali je onda dru­ gačije bilo! Znate li šta o Hadžermerešu? Jeste li ga vidili u Mostaru na šetalištu, kad dcgje već u dva sata za one ljetne vručine i sjedne na klupu, da bilježi ko će prvi iz­ biti . . . Jeste li ga vidili u Kl ja je, kako čeka ko će najpijaniji otići, ili u »Bristolu«, ko će lampe udunuti? . . . Jeste li bili u Sarajevu na »korzu«, kad on krajem proleti, da vidi jesu li oni svi »stari« i one vječto iste »frajle«. koje Ju sb poznaje jo š iz plesne škole? Ili ako ste išli na Ilidžu mogli ste gia viđati tamo gdje se kupi svijet da pogje na Vrelo Bosne. M ogli ste se s njim upo/’i . Travniku pred večer, na Baš-Bunaru, ili u noći u hotelu, u čitaonici, u ig račn ici. . . Mogli ste ga tn irti u ured­ ništvu »Bisera«, »Gajreta«, nahmetl »Behara«, »Vakta« •Zemana« i drugih listova čiji su smrtni o štar sahra­ njeni na zajedničkom groblju »propalih ideja«, koje nije narod razumio. Bik) je mnogo prilika da doznadete nešto t> Hađzermerešu, pa jo š i danas nije kasno. Pogjite tamo na rob­ lje gdje se odmaraju od književnog rađa naši Lvđib:. Mirze, Ekremi, Edhemi, Avde, Fadili, Osmani i drugi, pa ćete naći kraj Karanfil agima mezara i Hadžermerešov, na kojem stoji nakrivljen nišan kao u Nasrudin efendije, a na njemu piše: »I ja legoh ovdje megju žive zako­ pane oduživši se svome narodu«___ Mahate glavom i ne ćete, da idete »mrtvim« bar fatihu proučiti! A vi ako baš hoćete da dozmaite otigjite šemsudinu, koji jo š živi i ako je on h a s t a , pa nek vam na Ilidži polagano šetajući ispriča žvot Hadžer­ merešov! Ne ćete ni to, a vama eto urednika »Bisera« pa će vam reći: »Ah ništa, bolje da o njemu ništa ne zn ate «. . . . O Hadžermerešu je pisano u »Pantinim zapiscima«. o njemu zna Fehim i Hamdo, pa se potrudite i napišite vi njegovu biografiju, a on ne će, jer ga više nema. A posljedno što je napisano bijaše: . . . »Najdalji sam sam sebi i ako u meni leži neprocijenjeno b lag o * Ja to nijesam umio prodati, niti unov­ čiti pa g a nosim sobom, neka trune u grobu . . . « U septembru 1918. m fa lk : Pregled turske književnosti. (Nastavak.) Treći odsjek. O pad anje od Muhameda III. do Abdul-Medžida. 1600. 1859. Pregled. Sa početkom 17. vijeka počinje postepeno opa­ danje političke i književne visine osm anlijskog carstva. O svajanja jenjavaju ; pored slabih Sultana moćni su Veliki Veziri i Janičari. Jednu svijetlu stranicu u ovoj epohi čini Veliko-Vezirstvo petorice iz KOprola (1640.—1710.) i vladanje plemenitog sultana Ahmeda III (1699.— 1730.) pored koga stoji njegov otmjeni Veliki Vezir Ibrahim Paša. U 17. vijeku sijaju jo š dva pjesnička i me na; Satiričar N e f i i »koga niko nije mogao prevariti u 'akrdijaštvu i prljavosti ‘ i kralj pjesnika N a b i, poslije Baki a jedan od najboljih turskih liričara, pored koga se r alaze i dva proročka pjevača i čudotvorca H u d a j i N ia poslje ovih slijedi u 18. vijeku strogo filo­ zofski A d e n i i posljednja zvijezda staro-turske lirike mističar G a l i b . U 19. vijeku spom inje se elegičar I se t Mola. Jo š je jadnije stanje sa epikom ; romantički ep obraduje neznačajne degađaje; alegorično ep osvjetljava jo š jednom G a l i b - o v u „Ljepotu i lju b a v "; Listorički ep je zamuknuo posije A a d i r i s - o v e dobre »Kra­ ljeve knjige" ili se zamuljio u nebitne kronike. Sve više i više uzima moć nebrojena množ na dervifekih, janičarskih i prosjačkih pjevača. Proza se raduje slavnim učenjakom H a d ž i H a l f a i istoriografom S o l a k - Z a d e . Državne i svjetske kronike, istorijske i književne biografske zbirke teku dalje. I. Pjesništvo. 1 Lirika. Ljubavni Divani: N a d i r i . Vejzi. Haleti. Nabi Galib. Izet Mola. Filosofski D iv an: A d e n i. Mistični Divani: H u d a j i . N i a z i . Elegija I z e t M o l a : Strpljivi. ' N a d i r i , vidi niže kod Epike. H u d i j i ili upravljač duša (umro 1628), za pravo \eliki Šeih M a h m u d od Skadra, rodio se u Sivrihisaru u Anadolu, postao je candl. juriš na M e­ dresi (velikoj školi) u Jedrenu (1 670.) i zatim je svoga učitelja zastupao kao sudac u Kairu i Damasku, zatim je postao muderrizom (učiteljem^ na Ferhadiji sa 30 �Broj 17., t8 „ 19. i 20. jM s n r Strana 281. jaspri dnevne plače (1675.). Tada ga prepade jedan N a b i ili Proročanski ( 1 6 3 0 - 1 7 1 2 ) , zapravo Jusan sa paklenim mukama, poslije koga se on posveti suf E f e n d i, došao je za vlade Muhameda IV. u skromnom i mirnom životu. Poslije običnog prečiščenja Carigrad, te on tu prati kao tajać pisar svoga zaštit­ duše imao je pojavu i drugo lice. God. 1693. ode |u nika svemoćnog Mustafu Pašu u Moren (1684.), a po­ Skadar gdje je vršio trostruku dužnost: Kao propo sije njegove smrti poduzima hadžiluk u Meku i Medinu vjednik, tumač Kurana i pripovjedač. I malo i veliko te se sklanja u Haleb, odakle ga opet pozva u Cari­ je išlo njemu te je njegova ćelija javno sabiralište, grad posljedni Veliki Vezir Kuprili da mu bude kao gdje se nikom ništa nije na žao učinilo. Njemu su sastavljač molbenica. N a b i dobi dva bogata mjesta dolazili najveći dostojanstvenici bježeći od srdžbe sul- “ i umrije u starosti od preko 80 godina. N a b i , jedno­ tanove. ..K jullijat" (Sakupljena djela) H u d a j i n a glasno priznati kralj pjesnika svoga doba, je u slvari sadržaju: 1. jednu poučnu pjesmu. Nedžatul-garik“ najbolji nemistički liričar 17. vijeka, te se odlikuje samo(Spasenje propadajućega), stihovani kometar za 20 staln »šču. Osim njegovog vrlo sadržajnog »Dfvana« ajeta u Kuranu; 2. „llahiat" ili skup mističnih himna, spjevao je on još dvije poučne pjesme za svog sina Ibni svaka sa po 220 ili rimovanih, ili nerimovanih strofa, Haira, naime Hairbad« (G radja dobroga) i »Hairije« to su uzdasi pobožnosti i ljubavi prema Bogu kao što (pridodatak do bro g a); to je jedna, u dva dijela napisana, su ih pojedi derviši pri svetom kolu; 3. jedan „Divan" vrlo vrijedna nauka o odgoju i obuci, koja se završava koji se sastoji iz 350 mističnih gazela. — T reba do­ lijepim opisom Carigrada. Nadalje je napisao osobito dati jo š neke kronograme i više propovjedi. ; kitnjasum jezikom jedan životopis Pejgam bćrov, koji je jo š V«izi počeo; studiju o Meki i Medini: »D ?r obaju Ha l e t i ili zanešenjak (1 5 6 9 .— 1630.) zvani A z m i Zade (Asmijev sin), prošao je od svoje 20. godine lako najveća učiteljska i kralja pjesnika i piše „Saki-nam e" (P janačka zbirku pisama i glava u sudačka mjesta. On nosi ime jedan dobar , D ivan", jedan knjiga) u slavu vina, jed^ raznim djelima. V e j z i iii onaj što sluša savjete (1561 — 1628.1 zapravo M u l a O v e j z i B i n M u h a m m e đ ; bio je prisjednik najvišeg zemaljskog sudišta Anauolskr ; a zatim sudac u raznim gradovima, naročito u Sk piju. gdje je bio sedam puta suspendovan i postav an i najposlije umro. — Pored više nedovršenih proznih djela k oja su istorijskog i moralnog sad ržaja ostavio je iza sebe jedan „D ivan", zbirku pisama i sanovnik koji na usta 25-torice velikih vladalaca govori poli­ tičke savjete koji su mu se u san pojavili i njega poučavali o uzrocima od kojih ovisi sudoina država i naroda. svetih mjesta«, i jednu izmjenu pisama. Njegov -Divan« ima 96 slavospjeva AJlahu, Pejgamberu, Halifama, Sulta­ nima, Velikim Vezirima, Šeihasnu i t. d., 700 gazelu. 260 četverurednih stihova, 300 dvoredaiih, mnogo zagonetki i jedru pripovijetku u stihovima. Treba dodaci jo š jedan per/iisL Divan pored niza turskih kasida i monogr«*ma. A d e : . Adenski, il: Rajski (umro 1763.), zapravo Ra i b P ; š a , je posljednji znameniti Veliki V o ir osman jskog carstva (1755.— 1763.), koji z\ ovo uč nio liku korist. Ništa manje nije on poznat i kao p:s:-x i pjesnik Njegov filozovski »Divan«- je rijetka turska lirika n'is'ima 150 gazela i više kasida, a nekoliko t monograma i glora. Cesto puta se spominje njegov slavopoj Ahmed Paši, načelniku Bagdadskom ; za pjesnik.> h i 00 mesnevija dao je Ahmed 20.000 groša, .-akle za svaki stih 100 groša (tadanjih 50 dukata). Osim toga je A d e n i uredio jednu ogromnu autologiiu ■Sefmr.-fT- N i a z i ili Molećivi (umro 1699.), zapravo M u­ h a m e d Š e i h el M i s r i (Egipatski), sin jednog der­ viša iz Soganlij« kod M alatije; on 20 godina provodi skroman i tih život, kao učenik slavnih Šeiha, te po­ staje mudrac i čudotvorni Šeih u Brusi gdje su ple­ mići i narod hrlili u njegovu ćeliju. Radi njegovih pro­ povjedi i »adi njegovog up iva vrijedio je kao politički opasan te je bio jednom prognan na otok Rod, a dva­ R a g ib ; (Brod Z nanja-Zeljnoga); to je bogati, bez reda učinjeni izbor 258 arapskih odlomaka, većinom dogmatićkog i fiiosofsieog sadržaja. Od njegovih istorijskih djela valja spomenuti dva prozna djela: »O svojenje B ag ­ put poslije toga na otok Zemnis. On umire u Brusi na glasu kao buntovnik i svetinjak. N i a z i je napisao jedan mistični „Divan"; mistično prozvo djelo: „Sto ­ lovi saznanja i otpadci doročinstva": zatim razlganje mnogih mjesta u Kur’anu, Božjeg imena, znak straš­ nog suda. U posljednjem znaku on naziva Isa a. s. .sv jetlom unutrašnjeg uvjerenja i božanske istine koje će (svjetlo) preteći i zavladati vanjsko naučno uvjere­ nje i vremensku istinu ili ljudski razum koji uvijek Ima pravo, te će tim ono (svjetlo) postati zora jednog Mevlevija kod Novih vrata. Jo š kao dječak uživao je G a 1 i b obuku i razgovor sa istaknutijim šeih ima. l T 24. godini on je već pripremio svoj lijepi »Divan«, a u 26. godini napisa svoju odličnu a le g o rtn u pjesmu »Ljepota i ljubav«. Zatim je slijedio generala od Mevlevija na putu u Koniju i vrativši se u C arigrad otpoče svoj skromni i tihi život. God 1790. imenovaše ga Jejhom tekije u Ga* »ovog besmrtnog života." dada« kao slikru istorijške predstave, i *Persijski mirovni ugovor«, kao uzor diplomatskog stila. G a l i b ili Savladivi (umro 1795.), rogje.i )t u Ca­ rigradu kao sin jednog kudnuszena (koro/ogje) u tekiji lati, čije je troškove dodjeljivao Selim III. iz poštovanja prema pjesniku. Sultan je uostalom, taliko volio G a 1 i bove pjesme, da je naredio da se pjesnikov »Divan*- pre­ piše u divnom rukopisu čija je pozlata koštala 300 du- �kata. G a 1 i b je bio u m ilosti kod sultanije Val ide, koja mu sagradi Mevleđistekiju u Kasimpaši, te je 1794. tamo pozvan. Slijedeće godLie Od pogje na hadžilak u Meku i umrije vraćajući se u Damask. - G a I i b, koga su nje­ govi suvremenici nazivali Pobjednikom, je zaista naj­ istaknutiji pjesnik svoga doba, a svojim mnogobrojnim pngodnicaima zaslužuje i is'orijsku vrijednost. Njegov »Divan« se sastoji iz tri dijela: prvo, 105 kasida i -pje-. sama-prigodindea; drugo, 550 gazela u 200 kraćih, pje­ sam a; treće, aiegorički ep »Huzu ve Išk« (Ljepota i ljubavV Megju K a rd a n a su osobi o poznate: druga »Xasida o mjesečini posvećana Sultanu Selimu, »Kasida proljeća« posvećena Šerif Effendiji u slavu g eg o v e nove kuće na Bosporu. Od gazela treba istaknuti one, koje opjevaju horove i redove derviša, a i one pjesme o lju­ bavi, veselju i vinu. G a l i b-ov aiegorički op »Huzu ve TŠk« se usporedjuje sa T a z 1 i-evim »Ruža i leptir« svo­ jom samostalnom obradom staro-perzijskog sujeta. O :■& je napisao čisto u stihovima (3000 mesneva); opisi su čedni i umjereno dugi; mnoge slike su sasvim nove; lirska mjesta su prepuna pjesničkog žara. Alegorijska lica su živo prikazana: Ljepota je Dragana, L j u b a ili Amor je Dragan, Ljubomora njegov prijatelj: Lcuj-a ili riječ, provodadžija; Djevičanstvo dadilja. Divljenje, dvorkinja, i t. d. I z e t M u l a (ili Časni, umro oko 1360.), zvani i K e č i - Z a đ e . On je sin jednog carigradskog esarač.i, te je dospio da bude vice-kancelar osmamii; ko.- unrstv ipođ Muhamedom 11. (1808. -1838.). On p: de u nemi­ lost i prognaje ga u Kešan. - N jegov'»Diva:.1 nrvi koji je b io odštampan, umjesto da je prepisan, izdade prva turska štamparija u Carigradu (1834.)> 4J svome progonstvu on spjeva jednu dugu Tužaljku, »Strplji­ vog-, u 7.000 mesneva. Da bi nadopunili tuce najbolj 'i divana ovog od­ sjeka mabrojaćemo i druga četiri: A l t a j i, vidi niže kod Epike. N e f i i , vidi niže kod Didaktike. Vehbi 1645.). Bi u i 17 , 18 „B ISER I Strana 282 S u m bii U i- Z a d e (sin tiacinite, umio K j a n i Svršeni (umro 1791.), tajnik divana, iz Tokata, koji u svoje Kaside i Gazele smiješa takodjer i »Šarki« (popijevke). 2. E p i k a . N a d i r i : Kraljevska knjiga. A t t a j i : Peterac. . G a 1 i b : Ljepota i ljubav. ^ F a z i i : K njiga žena, N a d i r i ili Rijetki (1572.— 1626.), zvani i Abdulgani-Zatđe, bio je. učiteljski kandidat pod velikim HodžaSeacleddtr-om; kasnije je sam postao učiteljem na raznim 19 i 20 školama, te je radio kao sudac i Kairu, Jedremima, Cari­ gradu i Galatii, a zatim ko sur -ic Višeg Zemaljskog Su­ dišta Anadolskog i Rumilijsk^g. Na godinu dana pred smrt povuče se od dužnosti uslijed bolne tromosti, kojoj podleže u 54. godini. Njegov drug, pjesniik Attaji, al^vi ga kao »dragi kamen svih ljudskih vrlina, biser zakono­ davne slave (Turske)«. N a d i r i je iza sebe ostavio Kalemije« (Slavospjev peru) i jedan potpuni »Divan« Ali on je najpoznatiji kao pjevač kraljevske knjige u svo jo j »Šahmame« Sultana Osmana VI. (1618.— 1622.), u .2000 mesneva. Ali ta knjiga ima više istorijske vrijed­ no st- nego ojesničke. A t t a j i , ili Darovatelj (Lahke ruke), (1853.— 1635.) zvani i N e v -i-Z a -d e , rođen je kao sin jednog učitelja prinčeva u Carigradu. Dosta je Studirao i bivao sudac u raznim mjestima. Tek što se je vratio u rodni grad, umro je u 52. godini. — K ao pjesnik A t t a j i je, kao i H a 1 e t i, diidaiktički epski pisac, jer su o bo jica dali jedan potpun peterac. A t t a j i - e v Peterac ima: 1. »Sohbetulebkjar« (Razgovor rnladh žena), 40 primjera vrline; — 2. Hefi-šuan« (Sedam sudova), gdje opisuje sedam po■.uda božanske ljubavi od sedam m ajstora skromnog ti. 3. N efaiul-eš’ar« (Dah cvijeća), 20 dahova ili novih primjera vrline; — 4. »Saki-naroe« (Pijanička ’njdg-a), vješt'na himpovanja u 25 odsjeka; to je pored R e v a n i najbolji đšret«, a završava 'kajanjem i mistič­ nom pri ii anicm terevenke na nebesku svečanost; vrije ±v su diko .i opisi Zabomih dvoraca na Bosporu i Ana do­ nji. 5. »Divan« sa 150 gazela, sa čatvenorednim sti­ hovima, krongramima i pojedinim mesnevama. A tt a j i je isto tako i is oričar ili jo š više b io g raf; on je na­ stavio arapsku »Knjigu o amemoranu« od TaškopriZade i to od Selima II. do Murata IV. (1566 - 1630.) sa 1100 biografija od ulema, vezira i Šeiha. G a l ib , vidi kod Lirike. F a z i l ili I z v r s n i (umro 1816.) Orner Tahir Pašo iz Akke. Postigao je čast gospodina od Divan;:, dok je njegov nećak Nuri postao sekretar poslanstva u Parizu. Njegova »Senan-nama« (knjiga žena), jedna duga pjesma o dvostrukim ženama, je neka vrsta gale­ rije slika, u kojoj se opisuju žene od 35 narodnosti. Ći•avo -djelo lima više psyhološke i etičke vrijednosti nego li pjesnička, ne oskudijevaju ni u moralu. Kao uvod služi toj knjizi jedna naivna, čisto osmanliijska »vještina voljenja«; kao završetak je strogo reali­ stički opis jednog turskog ženskog kupališta i sar­ kastično nabrajanje velikih neugodnosti bračnog stanja. Od 35 slika navesti ćemo ove: hladna Indijanka, Okretna Perzijanka, svježa Etiopljamika, besprijekorna Arapka, strasna Španjolka, morina Stambulka, tankoćutna Grkinja, osvajalačka Gjurgjijanka, krjeposm Čerkeskihj?., divna Poljakinja, kristalna Njemica, poholljiva Ruskinja,! kifnjasta Francuskinja, ružičasta čistnica Engleskinja,1 neobuzdana Amerikanka \ �Broj 17., 18-, lQ- i 20. 3. „BISER* Didaktika H u d ai j ;i: Spasenje Propadaj ućeg. A t 1 a j i: Sedam su'dova. N e f i i : Strijele udesa. N a i b i : Građenje Dobra, N a b i): Piridođatak Dobra. H u d a je , vidi g ore: Liriku. A t t a j i, viidi g ore: Epiku. N e f i i, ili Korisni (umro 1635.), zapravo O m e r E f e n d i, rodom iz Erzeruma, je poznati pjesnik Hvale i pogrde ipod Muratom IV. (1622.— 1640.), čiju je naklo­ nost on uživao. Ali kad je jednom, upravo kad je Sultan počeo čitati »Strijele Sudbine«, udario grom upravo do nogu Sultanovih, pjesnik bi najednom prognan sa dvora. Ali g a naskoro pozvaše natrag, sva mu nisu mogli zani­ jekati duhovitu šalu. N e f i i dogje opet u milost i u službe, dok jedna gruba satira na Vezira Bajram Pašu ne zapečati njegovu sudbinu. Dozvolom Sultano­ vom zatvori uvrijeđeni vezir pjesnika u jednu daščuru u sarajim a, tu ga dade udaviti i njegov lješ baci u more. — N e f i i je jedini veliki satirik staro-tursike književ­ nosti, neusporedivo duhovit, ali često puta bez mjere razuzdan. Njegovo pero je umočeno u žuč i b k io N je­ gove satire, koje je izdao pod imenom »Strijele sudbine«, su jedre ii silne i, kao ipolitički sudovi o svim važnijim ličnostma njegova doba, maju trajnu vrjeđnosi. U n"> govu »Divanu« gazele su manje vrijedne, dok su u kaside izvrsne, oso bito one na Ahmeda I. N a b i, vidi g o re : Liriku. 4. D r a m e nema. (Svršiće se.) Husein Mehmedaglć : Bajram. M jesec se pomolio i provirivao kroz oblake, a blaga ljetna noć vladala. Poslije kiše, sve je izgledalo pomlagjeno, osjećala se priroda svježa i jaka. Pjesm e i svirke čule se sa sviju strana. Po čaršiji katane i gostione bile burne. Iz njih je prodirala pjesma i veseli glasovi. Od dulje šetnje osjetim malo umornosti u nogama i svratim se u park, da se spustim ha jednu klupu. U parku nije bilo nikoga. Klupe jo š bile vlažne od kiše. Ugledam da na prvoj klupi neko sjede Nijesam odmah mogao prepoznati ko je. Malo bolji pogledam: bio je moj, jo š iz djetinjstva dobri prijatelj M ustafa. „Oh, to si ti M ustafa! — kliknem — Akšam h a jr-o la ! Šta si sam ? “ „Nijesam sam. Imam svoje misli, s njima se raz­ govaram - — odgovori M ustafa nekako tužno. „A šta to misliš i razmišljaš to lik o ?1* — upitam ga. * _ 0 nama, o Muslimanima sam razmišljo* — odgo­ Strana 283. vori brzo Mustafa i uzdahnuvši pogleda u nebo. Ja ga samo pogledah. Znam, nije mu o bičaj dvako uzdisati, biti sam i upuštati se u kakve dublje misli. Pogledah ga bolje. B aš tada m jesec rasvjetli tamni park, a ja vidjoh u Mustafinim očima suze. T o me dirnu. Htjedoh ga upitati šta mu je, što suze teku, a on progovori. r Da ! 0 nama sam razmišljao prijatelju. Oh, duša me boli za moju braću i sestre. Evo nastao bajram . I kakav b a jr a m -------- ---- ? Bajram , da se pije i lije. Izišao sam malo da prohodam. Progjoh kraj jedne gostione. U njoj se čuje pjesma, huka, galama vriska i psovka. Pogledah kraj zastora na prozoru. Sve naša braća, naši mladići od petnaeste pa do dvadesete godine, posjeli kraj stola puna pića, pa piju i proljevaju. Pogledi su im mutni, tijela slabunjava, prsa upala. U potleušici se širi dim od duhana. Oni sjede pjani, jedan se naslonio na ruke, a drugi mu pruža gotovu cigaretu i zove ga, da zapali. Treći kuca o sto i viče „G ospoja, j t š deset fla š a !" Za drugim stolom jedan se nagnuo drugom i nešto mu oso^o priča, a svaka drnga lije č kletva i za njom psovka. Za trećim stolom jednog poljevaju vodom, da se razabere. Vrata ne mi­ ruju. Trijezni ulaze, pjani izlaze. Smuti mi se pred očima i brzi krenem. Dogjoh do druge gostione. Isti prizor. Pred ovom stoji nekolicina dječaka, pravi je djece, dvanaest trinaest godina i ogledaju se strašivo na stranu, bi li išli unutra samo na jednu čašu, dok ih jedan stariji viče: „Hajde, šta se m islite! Neće vas nitko p o ' ierati**. Oni se konačno odluče i sa stra­ hom stupaju u „kafanu". zagušljivu od duhana i vonja alkohola. Nagjoh še kraj treće, četvrte gostione. U jednoj sile dvojica starijih nekog sasvim mladog mom­ čića, da popije čašicu rakije vičući mu: „Popi, nije otrov. Niko ti zla ne misli. Nije gorko, nego sladi malo. R akija će ti otvoriti apetit za je l o !“ M ališan izvali oči i drhtavom rukom lati se čašice, prinese ustima, pine i brzo je povrati, ispljuvavši a pri tom opsova, rekavši da mu lažu, da je rakija slatka. Udarim kroz mahalu. Na prozoru nekoliko cura, a pod prozarom dvojica stoje, jedan priča o peštanskom životu, o madžaricam a, kako su lijepe i inteligentne, kako se znaju snaći u društvu, drugi priča o kafanama i životu vojničkom , raskalašenom društvu. D jevojke na prozoru se samo smiju i po koju dobace. Šta bi drugo? Mlade su i zdrave, a krv vrije I srce želi razgovora, pa kakvog bilo. A do muških stoji, da ih povedu u razgovoru k plemenitijim osjećajim a, ili ostavljaju nad ponorom. Na kraju ulice, u jednom tamnom kutu, opazih jednoga gdje šapće drugome. „O tac jo j je zaspao. Ona je rekla izaći. Ako mi slaže, ubiti ću je - — i pri tome opsova. Ljuljao se je na nogama. I onaj drugi u čak širama, izgledao je pjan, ali se vješto držao. Oh, to ti je b a j r a m! ? T o su naši blagdani! Za to je bajram , da se pije. da nove žrtve padaju, da se zarazuju i da propadaju i fizički i materijalno. �Strana 284. ,BISER' Ah, kamo roditelji, kamo majke i očevi, kamo naš odgoj, kamo m i ! ? — i opet je teško uzdahnuo i zašutio. Tišina zavlada. Meni su se redali pred očima velikom brzinom birtije, slabunjavi mladići, puni stolovi, vreva, galama i psovka, pa nevina djeca i djevojke po mušebcima, koje čeznu za lijepom r ije č i. . . Vjetar puhne. Pogledam Mustafu. On je šutio. Sve se je čulo njegovo dihanje. Pogledam mu u oči. M jesec je rasvijetlio park i ja opet spazim u krupnim i crnim Mustafinim očima suze. „Ja idem kući" — reče Mustafa i naglo skoči. Doviknuo mi je jedva čujno Allah em anet! i nestalo ga iza drveća. Ja sam dugo gledao za njim. Učini mi se kao utjelovljena bol, kao skrajna rezignacija, prokrada se tu ispred mene kroz park kao svijetla traka mjesečeva, zbijena teškim valovima mraka izokola, da tu časovito i s mnogo dojma jače odsine, pa da onda brzo klone negdie za grmom na svježi busen i jaukne, pa tiho proplače, prigušeno zajeca, a suze, od srca trgane, kab rosa samo kapaju. . . m I NARODNE UMOTVORINE. § S r g p j* Beg Ljubović i zagorkinja vila. Vilu ljubi beže Ljuboviču, Vilu ljubi četiri godine Kad je peta nastala godina, Pita vilu beže Lju boviću: J d Boga ti, prebijela vilo, Sa mnom spavaš četiri godine, A na mojoj prebijeloj ruci, Jošte mi se nasmijala nisi ?** Progovara nagorkinja v ila : „Bi li se ti beže nasmijao, Kad bi t ’ ko god oteo gjogata ? T i si meni oduzeo krila, Oduzeo krila i košulju, Pa ne mogu mlada poletiti, S toga sam Ti tužna i žalosna". Na to se je beže smilovao. P a jo j dade krila i košulju. Kad se vila krila dograbila, D ograbila krila i košulje, Prhnu ona nebu pod oblake, O sta mlagjan beže Ljuboviću. N jega vila iz oblaka viče: „Čuješ li me beže Ljuboviću, Izvedi mi sina Sulejm ana, Ako želiš, da ti se povratim11 Broj 17.. 18., 19. j 20 Prevari se beže Ljuboviću, Izvede jo j sina Sulejm ana. Uze vila svoga milog sina I odnese nebu pod oblake, Osta snužden beže Ljuboviću. Zakukao iza svega grla: „Varaše me Turci i Kauri, Niko mene prevarit ne može, Osim jedna prebijela vila". ,Š$lS Biserdžik. Ahmed-paša i ljepotica Mejra. Kad umrije beže Ali-beže, Osta mlada Ali-begovica. O sta mlada su devet sjeroto. Sve sjerote po hizmetu dala, Sina Ahmu u mekjtebe dala, Šćerku Mejru dajidžama dala, Dajidžama braći Allagićim’. Malo vr’jem e ni dugo ne bilo, Al’ umrije Ali-begovica, A podraste M ejra ljepotica. Nju mi prose na četiri str a n e : Nju mi prosi paša Ahmed-paša, Pa je prosi beže Ljuboviću, Jo š je prose age i spahije. Dadoše je paši Ahrned-paši. Kupi svate paša Ahmed-paša, Tri hiljade kićenije svata, D ovedoše Mejru ljepoticu. Tri su dana svadbu provodili, Kad četvrto jutro osvanulo, Njlha dvoje u džerdek svedoše. Kad su bili na mehku dušeku, Vedro bješe, al se naoblači, Iz oblaka munje poletješe, A u kulu paše Ahmed-paše. Pita paša ljepoticu M ejru: „Čijega si roda i p le m e n a?’1 Govori mu ljepotica M ejra: „Ja sam kćerka bega A li-b e g a ; Naša mati sjerota ostala, Pa je naške po hizmetu dala, Mene mladu dajidžama dala, Dajidžama bezim’ Atlagićim', Sina Ahmu u mekjtebe d a la 1. Kad to čuo paša ihm ed -paša, On mi veli lijepoj d jev ojci: „Ja sam t’ bratac Mejremo djevojko! Ako sam te mladu poljubio, Svaki bratac svoju seku ljubi, Od milosti i od m ilovanja". im B iserdžik. �ftfo] 1 18., 16 , i 26. Strana 2ŠŽ>. „BISER* LISTAK Islamski svijet. Dogagjaji na Kavkazu. Pred nekoliko dana iznenadi armensku koloniju u Švicarskoj jedna depeša njezinih sunarodnjaka, da se je već osnovala prva nezavisna armenska vlada, i to sa znanjem i dozvolotn turske vlade. Ova je vijest zvučila jedva vjerovatnom s obzirom na laži, koje su se širile više godina po svijetu 0 uzrocima tobožnje ne­ izbrisive mržnje izmegju Turaka i Armenaca. Ali je Turska jednim mahom dokazala, da su svim dosadanjim dogagjajim a bili samo Armenci krivi, pošto su nastojali, da u svojoj zakletoj mržnji oslabe i oštete osmansko carstvo, tako da su izazvali nagon za uzdržanje turske državne sile. U času, kad su se Armenci okrenuli realnoj politici nakon ruskog sloma, bio je već gotov most za izravnarije razmirica. O carigradskim pregovorima i njihovoj predhistoriji znade se sada o v o : Već u maju ove godine otposlala je Visoka Porta jednu deputaciju pad vod­ stvom ministra pravde Halil-beg 1 u Batum, d i po' cie službene pregovore za separatni mir i za savez sa za­ stupnicima Cis- i Transkavkaza. Turskoj se deputaciji priključi i jedna njemačka, koja se je sastojala od nje­ mačkog vojnog opunomoćnika kod sultana — jednog generala — i jednog tajnika poslanstva. Položaj se i budućnost Ciskavkaza ispostave ali tako zamršenim i nejasnim, da nije bilo moguće priznati opunomoćenike, koji bi bili faktično sposobni za pregovaranj \ Najprije se počne pregovarati sa Transkavkazlijama, i to sa Armencima, Georgijcima te muslimanskim Tatarim a i Turkomanima. Na 15. m ija otpočnu pregovori u Batumu. Tri kavkaske grupe ne mognu se složiti u tome, da se osnuje zajednička država. Na 26. maja izjave G eorgijci svoj djelokrug kao samostalnu republiku te se na to pozovu, da su sv o je ­ vremeno pripali ruskom carstvu samo svojom drago­ voljnom odlukom. Zatim proglase opet Armenci u Erivanu na 28 maja svoju vlastitu republiku, ali na predlog njem ačke pristanu u Batumu na osnutak triju kavkaskih država na etnografskoj podlozi. Na 4. juna bude potpisan preliminarij (predugovori, nakon čega otputuju zastupnici svih triju republika u Carigrad, da nastave pregovore. U predgovoru od Batutna budu u glavnome učvršćene granice turske carevine i transkavkaskih republika. Prije svega pristanu ove tri repu­ blike na to, da se područja Batum. Ardahan i Kars pripoje turskoj carevini, u koliko su mu dodijeljena ugovorom od Brest-Litow ska. Osim toga pristanu na o, da se pogranična linija protegne u korist Tu rske do Ačalhalika, Ahaldžiga, Alexandropola, Nahčevana i Surm elika. Tim e je postignut za luku Batum i za tvrgjave Kars i Ardahan bolji strategički položaj i Tu rci dogju u posjed željeznice od Karsa prema Džulfi na perzijskoj granici na putu u T eb ris, k ojoj će se pri­ ključiti projektirana linija od Erzeruma, da se tako spoji istočna Mala Azija— Crno More. U ugovoru od Batuma bude priznata kao protu — kom penzacija osni­ vanje slijedećih triju republika: G eorgija sa glavnim gradom Tiflisom , Armeuija sa Erivanom i Azerbeidžanom, koji graniči sa istoimenom perzijskom provincijom , sa Baku-om kao glavnim gradom. G eo rg ija će obuhvatati stara područja T iflis, Kutais i sjeverni dio E lisabetopola; dakle od prilike 6 5 .0 0 0 km , Arm enija dobiva područje Erivan i jugo-zapadni dio Elisabetopola, dakle po prilici 22 .9 0 0 km-, Azerbeidžan dobiva područje Baku i jugo-istočni dio Elizabetopola dakle oko 4 0 .0 0 0 km s, Svaka je od ove tri republike bila otposlala po 3 zastup.iika u Carigrad, koji su već dovršili p rego­ vore. Kod armenskih je poslanika osobito bio interesantai vogja pošto se je on pred kratko vrijem e očajni »pirao s oružjem u ruci turskom prodiranju. Vidi se, d je na obe strane iskrena želja, da se sve oprosti i zaboravi. Turskoj je od velikog interesa, da stvori Puifer-države*). koje će bili prožete prijateljstvom . Sa riješenjem kavkaskog pitanja sto ji u neposred­ noj vezi ulazak turskih trupa u perzijsku provinciju Azerbeidžan početkom juna. Svrha je ove operacije ta da pomognu perzijskoj vladi spriječiti prodiranje Engleza koji su došli do u Kermanšah. Na ovaj se način ima Kavkaz zaštiti i istodobno uspostaviti kraću i ispravniju etapnu liniju preko perzijskog zem ljišta sa četam a u Mezopotamiji, pri čemu se ima obići armensko Taurusgorje. Opet su pokazale središnje vlasti, da je njihovo nastojanje, da dalekosežnim pogledom urede i osiguraju razvitak kavkaskog područja. m Kulturne bilješke. Ittibadova zabava. Nakon pune četiri ratne godine, nakon četiri god. mukš i patnja, beznadnog zdvajanja i očajavanja trže se prvi „Ittihad*1, trže se prvi musi. radnik, da poka) Puffer-državom nazivlju one male sam ostalne državice koje su zaokružene velikim državama, kao n. pr. Švicarska Belgija, knj ževina I ichtenStein itd. �Strana 28b. jBISER" že e nijesmo jo š propali, jo š nas ima, a dok smo tu treba i da radimo, treba da bijednima pomognemo. Prvog jula (21 Ramazana) priredi mostarsko musi. zanati, udruženje zabavu, koja je ispala, kako sa materijalne još više sa moralne strane, preko svakog moramo upisati u zasluge Broj 17., 18., 19. i 20. njegovu vrij. zborovođi g. M. Batlaku. Konačno nemožemo a da se ne sjetim o i Sm ailbegs Šarića, koji je bio redatelj zabave, te mu i ovime na uspjehu čestitamo. O A. B. očekivanja. Velezaslužni društveni predsjednik g. M. 0 . Ćišić otvori zabavu prekrasnim govorom, kojim „manifestira preostalu iskru života našeg miljenčeta Ittihada i na­ vijesti njegov preporod'*, jer je veliki socijalni poziv protkan moralnim i materijalnim nevoljama silio preostatke Ittihadova odbora, da poradi kako bi se društ­ venim radom ublažila bijeda i nevolja, i kako bi se spasilo, ono što je naglo i ozbiljno počelo propadati", budući da je društvu zadaća ne samo/đa širi društvenu svijest i obrazovanje knjigom, muzikom i poučnim pre­ davanjima nego i da kao žarište okupi oko sebe musi. radnike da ih potpomaže i u svom islamskom elementu popravlja, liječi i diže i z mrtvila, klonulosti, nemarnosti i lijenosti. „A da smo mi slabo i preslabo stali danas, kad su se milioni s milionima sukobili i kad zveket bojnoga oružja ravna sudbinom tolikih naroda, osobito naroda male kulture i slabog ekonomskog položaja, o tome nam znadu najbolje pričati: naša sirotinja, naš analfabetizam, naša socijalna razrovanost, ukratko: naša bijeda." Ako ovako dalje ostane, ako se ne trgn nio da svak prema svojim silama pomogne „bilo umom ili džepom, bilo trudom ili riječju onda nas neće mimoići sudbina bijednog i dosadnog proleterijata, a to jest baš ono zlo, to i jest onaj crni gavran, koji će prograkčah nad grobovima nevino nastradalog našeg elementa." Ocrtav tako naše nesnosno stanje, zaključio je riječim a: trgnimo se dok je jo š vrijeme, jer to je naj­ stroži imperativ ovog ozbiljnog vremena i našeg bi­ jednoga socijalnog položaja, jer to i Bog džellešanuhu naređuje, to zahtijeva humanost i patriotizam, tko imalo srca ima, jer siroče pišti vapijući za pomoć, a naši slojevi trebaju spasa i muško i žensko treba kulture i hjeba. A zatim dova" rada. je u par riječi iznio bilancu „Ittiha­ Poslije toga je slijedila deklamacija: „iz zapisaka zmaja od Bosne," a zatim se davao komad „Dva na­ čelnika" koji je nakon prvih dvaju točaka programa pobudio smijeh i ugodnu zabavu. Nemogu a da ne spomenem e su zaista majstorski odigravane uloge, a međutim su najbolje odigrane uloge Salih bega (Husein Pužić) i Osman eff. (Sabitaga Milavić), te smo zbilja mislili da ne gledamo pred sobom početnike, nego prave i izvježbane glumce. I uloga Šalim eff (M ustafa Čemalović) he zaostaje za prvim a do njih bi mogli postaviti najkomićniju ulogu Mehmed čauša (M. Žuljević). Između činova a i cjjele noći ugodno nas je za­ bavljao tamburaški zbor sa vrlo biranim komadima što „Muslimanski internat i nar. osnovna škola u Vinkovcima." Vladin podtajnik gosp. Dr. Eugen pl. Sladović poslao nam je statistički prikaz o gornjem zavodu, iz kog iznosimo ove podatke: Zbog lakše prehrane sabrano je iz Bosne i Her­ cegovine i smješteno u internat u Vinkovsima 120 mu­ slimanske djece u novembru 1917. Za potrebe te djece pridijeljena 6U im dva mualima i dva muslimana ku­ hara, a zemaljska vlada je za tu djeco osnovala i zasebnu narodnu osnovnu školu i dodijelila iz Bosne za nju nužne učiteljske sile. Jo š je bilo pridošlo 25 dječaka, ali što usljed smrti što u s lje d ' povratka iz zavoda, preostalo ih je u internatu 109 koncem jula 1918. Od njih bijaše u školi 92, od kojih njih 14 je svršilo s uspjehom ,četvrti razred, izmedju ovih je zealjska vlada izabrala 6 najboljih djaka, da ih smjesti za aljnju nauku u internat nar. više dječačke škole uz mušku preparandiju u Derventi. Tako će sad u Vinkov ima ostati oko 100 naše djece. Središnji zem. odbor u agrebu ponudio je iz vlastite pobude UlemamedžiPsu i vakufskoj upravi, da se broj musi. djece u internatu u Vinkovcima povisi na 150, ćemu će še najspravnije udovoljiti i otpremiti po 25 djece iz kotara, Glamoča i Cazina. Što s . tiče uzdržavanja musi internata u Vinkov­ cima, potrošio je na nj središnji zemaljski odbor iz Za­ greba za vrijeme od 26. novembra 1917 do 13. maja 1918. svotu od 73.116 K za životne namirnice i kućne potrebe, kao: ogrijev, rasvjeta, kuhinjsko posudje, be~ riva i nagrade nadzornog i služinskog osoblja itd. te za nabavu potrebne odjeće i obuće. Osim toga je zem. vlada potrošila jo š za ogrijev, opanke, mualime i ku­ hare 8.653 K i doznačila Središnjem Zem. Odboru svotu od 80.000 za potrebe sve djece iz Bosne na izhrani u Hrvatskoj i Slavoniji od koje je svote upotrebljen r a z m j e r n i i z n o s i za VinkovaČki internat, uz koji zem. vlada školu izdržava. Gosp. Dr. pl. Sladović zaključuje, kako se iz ovog prikaza vidi, da su troškovi izdržavanja musli­ manske djece, koja su smještena u Vinkovcima, raz­ mjerno veliki. Ti su troškovi kud i kamo veći od troškova za bos.-herc. djecu ostalih vjeroispovjesti, koja su smještena u Hrvatskoj. Razlog toj razlici leži u okolnosti, što su musi. djeca namještena u posebnom internatu, koji t eba iz temelja izdržavati, dok su djeca kršćanskih vjeroispovijesti smještena kod ljudi dobra srca iste vjeroispovjesti, koji se skrbe za njihovo iz­ državanja a često i za njihovu odjeću i obuću! �Br..j 17 , i IH. i 20 Strana 28V „BISER” Mi smo zahvalni Središnjem Zem Odboru u Zagrebu za njegovo plemenito zauzimanje i za našu siročad! Prim jećujem o tek općenito: T eško, vrlo teško je „Turčin" biti. I skupi smo plaho. Eto svako dijete — hiljadarka! Imali smo ih na prehrani u bratskoj Hrvatskoj prošle šk. godine 120, a ove godine ćemo ih imati svega 150. Da ne zabora­ vimo, recite i slovima: stotina i pedeset! pored U .0 0 0 djece drugih vjera iz Bosne i Hercegovine. Age i begovi! Zar Vas nema 150 u domovini, da prehranite po jedno od te djece?! Je r vidite eto gore, kad se što na kalem uzima, kako račun — z a crn ju je !. . . Razno. P o ru k a su radniku. U cijenjenom „Biseru* broj 11. i 12. pod naslovom „Poruka uredništva" osvrče se saradnik „Bisera" na člančić „Briga za nejača i" , što je izišao u Biseru, te mu je upala u oći moja tvrdnja, gdje sam rekao: da jedno stotinjak naše islam ske djece, što su sm ještena u Vinkovcima više sto je i zapada, negoli sva osta a djeca drugih, vjera, kojih imade na hiljade na prehrani u Slavoniji, te da se više ne možemo nadati, da se isti odbori i ista humanitarna društva za našu djecu zauzimaju nego da sva ostala briga za našu djecu preostaje nama samima, naročito kada jo š dosada za istu nijesmo ništa učinili, nego to prepuštamo drugima. Za našu djecu uzeta je posebna zgrada u Vinkov­ cima. U toj je zgradi lijepo i udubno uregjen konvikt. Tu su islamska djeca sm ještena. Za sve se to,' od soli do bilera, od upravitelja do podvornika izdaje na ovom skupom vremenu povelika svota, jer isti konvikt^stoji i stojao je vas na pari. Dočim za djecu drugih vjera svu brigu vode pojedini ljudi dobra srca, koji su po jedno ili po dvoje od te djece primili pod svoj krov i za njih se baš kao i za svoju brinu i staraju, kako za tjelesni tako i za duševni odgoj, a sva primljena djeca istim svojim dobročiniteljim a za slo bo d n a'v remena pomažu u njihovim kućnim i gospodarstvenim poslovim a, te su tako možemo reći, dobro došli jedni drugima. Kada uzmemo oba slučaja preda se, izlazi posve jasno stvar i moja tvrdnja opravdanom. Uz toliku brigu i trošak, što se izdaje za našu djecu je Ii pravo da se možemo nadati, da ih drugo stotinjak odgaja i za njih brigu drugi vode, a mi da obješenih ruku to sve gledam o? , Briga za nejačad'1 naše je životno pitanje i ne bi je sm jeli s uma skidati, dok to pitanje ne sredimo i ne uredimo, pa. mi je čisto drago, gosp. suradniće, gdje ste se, makar i porugom na me, tog pitanja do­ takli. Dz m selam H. Fazlaglć. U reg juje: uz re d a k cio n i o d b o r odgovorni urednik: M u h am ed B e k ir K a la jd ž ić �� https://kolekcije.nub.ba/files/original/0f33be6c0d4291eb8283efe2c9555df5.pdf c7e538deb7a8fc2e5f82d916c191dae8 PDF Text Text Broj 31., 22, 38. i 34. GODINA IV. „BISER" izlazi dva puta mjcarfno i to svakog 1. i 15. Pretplata iznosi na godinu K 24 •, za učitelje (mualime i siromašne učenike talebu) i vojnike bez saržeK 16 —. Mualimi i đaci koji ekupe najmanje 3 pretplatnika, dobivaju list badava. List se šalje samo onima, koji unaprijed pošalju pret­ platu. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 50, za pola 30, za četvrtinu 16, za osminu 10, a za še ­ snaestinu 5 kruna. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 20 kruna po stranici. BISER LIST ZA ŠIRENJE ISLAMSKE PROSVJETE. In n e m e l-m u m in u n e ichvetun! Račun kod b.-h. pošt. šte­ dionice u Sarajevu broj 4065. E l - I s l a m u j a l u ve l a i u l a a l e j h i ! Pojedini brojevi 1 kruna. Rukopisi se ne vraćaju. PLATIVO 1 UTUŽIVO U Sve što se tiče administracije i uredništva lista treba Neplaćena se pisma ne primaju. ===== Mostaru. slati na adresu: „BISER" Mostar (Hercegovina). Vlasnik i izdavač: Prva muslimanska nakladna knjižara u Mostaru. S afer i R ebiul-evvel 1387. M OSTAR N. M. B. Hilafet. Način biranja Halifa. Prve četiri Halife tako zvani „Hulefai-rašidin” istakli bi svoga nasljednika, nakon što bi se zdogovorili i sporazumjeli sa prvjencima i uplivnitr. ljudima i ako ih je išlo, da oni sami sebi izaberu valjana i sposobna nasljednika. "Nakon Alejhi-seiame bude iza­ bran Ebu Bekir-Siddik prvim Halifom Njegovim tiakon dugog vijećanja i zdogovura s Ensarijama On ime­ nuje sebi za nasljednika Omer-el-Hataba, ali pošto se posavjetovao sa najuglednijim ashabima i dobio njihovu privolu. Drugi Halifa, rečeni Omer, posve je prepustio izbor Halife svojim ashabima ne miješajući se on ni najmanje u izboru svoga zamjenika. U vi­ jeće, koje je imalo izabrati Halifu, uvrgao je i svoga sina Abdullaha, ali pod uvjetom, da on nipošto ne smije biti biran. Ovo vijeće izabralo je za trećeg Halifu Osman-bin Afana a ovaj, kako je nenadano umro od zlikovačke ruke atentatora, nije imao vre­ mena, da provede izbor svoga nasljednika, ili da istakne svoga zamjenika Nakon smrti Osmanove, neki su ashabi na brzu ruku izabrali Aliju za četvrtoga Halifu, ne čekajući, da se sporazume i zdogovore sa ostalim pozvanim i uplivnim velikanima u Hilafetu, koji tada bijahu otsutnim u državnih poslovima po raznim krajevima države. Stoga su mnogi prijekim okom gledali nje­ gov izbor, a za kratko je vrijeme ubrzani korak uro­ dio velikim razdorom megju Muslimanima. Oni se pocijepaše u dva velika i jaka tabora: stranka Hazreti Alijina i stranka, kojoj bijaše na čelu Muavija, utemeljitelj dinastije Emevija. Sada su slijedila strašna trvenja izmegju*njih, u kojima je platio glavom sami Alija, a Muavija se pukim slučajem spasio, jer su anarhisti bili zaključili ubiti jednog i drugog. Hasan, sin Alijin odreče se posve Hilafeta u korist Muavije N ovem bar i decem bar 1918. i tako se dinastija Emevija dokopa prijestolja. Kako je Hilafet ubrzo raširio svoje granice, Arapi su došli u neposredni doticaj sa Grcima i Perzijancima, od kojih naučiše mnogo čega 0 ustrojstvu države, kod njih uboznaše naslijedno pravo na prijestol, gdje sin ,oca nasljegjuje. To je Muavija naumio provesti u Hilafetu, a na to ga pi Jjarivahu njegovi privrženici. S tim su bili suglasni i svi državni dostojanstvenici a osobito ga je kurSžila i silila na taj Hilafetu tugji i nepoznati korak pomisao, da bi i opet megju Muslimanima moglo doći do strančarenja i trvenja, ako to nakon sebe pripusti slobodnom izboru naroda znajući, da je Alina stranka još živa i jaka. Tako Muavija još za svoga života iznudi svomu sinu Jezidu priznanje svih pozvanih u državi i učini Hilafet nasljednim pravom svoje porodice. Kako vidite vladavina Hilafeta, kako su ju shva­ ćale i provodile prve četiri Halife, najpraktičniji je i najpodesniji način vladavine, jer u ovom su sistemu zastupane sve tri vrsti vladavine, što ih poznaje kul­ turni dan-današnji sviet naime načela republike, mo­ narhije i neki uvjeti apsolutne pravedne vladavine. Halifa je biran izmegju članova porodice Kurejšija bez ikakva ograničenja na pojedine osobe. Izbor bi uslijedio nakon što bi se zdogovorili i spo­ razumni svi prvaci u državi, a kad je jednom bio izabran mogao je da apsolutno vlada, a to nije moglo štetiti nakon onog što smo rekli da bude Halifa učen, pravedan, odlične porodice, dobro odgojen i bež tjelesnih mana. Dapače su baš taki vladari, koji posjeduje ove nabrojene vrline i uvjete preporodili svoju državu i digli je visoko sa svojom energijom i jakom voljom, dok su monarhi često puta prisiljeni raspuštati sa bore, jer rade proti državničkih interesa a u ratno doba proglašivati opsadno stanje. Način nasljednoga Hilafeta održao se je od Muavijinih vremena (u polovici prvog stoljeća) sve do �Strana 290. ,BISER1 dana današnjega, samo što su se kroz to razdoblje promijenile tri dinastije, iza Emevija (132 god) došle su Abasije, a od ovih preuzeli su Hilafet 923. god. Osmanlije, prczvate po utemeljitelju te dinastije sultanu Osmanu, dan danas tim časnim imenom kite. Doduše je osmiHalifaiz porodice Emevija, Omer-bin-abdelez-Aziz (vladao 99 —101. god.), kojemu je islamska povjest radi njegove uzorne pravednosti, ovjekovjačila zlat­ nim slovima ime, pokušao da zavede opet stari na­ čin Halifata, sistem izbornoga prava, ali ga je u tom spriječila nenadana smrt, koju su mu otrovom pri­ gotovili oni, kojima nije išlo u račun provedenje toga. To je isto pokušao* i sedmi Halifa iz dinastije Abasovića, glasoviti Memun-bin Harun-er Rašid (vlad. 197.—218. god.), ali izvavši tim čitavu bunu u dr­ žavi, koju je nakon velikih poteškoća jedva mogao prigušiti; odustane od svoje nakane. „Biaf* zakletvu vjernosti i potpune odanosti trebao je da položi svaki podanik napose. Najstarija zakletva te vrsti jest ona koju položiše Ensarije Alejhiselamu trinaeste godine Njegova poslanstva u mjestu Akabi blizu Meke. Glasila je: „Zavjeravamo Ti se, da ćemo Te čuvati kao sama sebe, svoju, dje­ cu i žene i kada dogješ megju nas, da ćemo vjero­ vati samo jednoga Boga, da nećemo krasti, otimati, bluda činiti i svoje djece ubijati, niti ikakva zla i zabranjena djela činiti". Tom bi prilikom položili svoje ruke u ruke Halife. Ta zakletva bila je u prvim danima Halifata jednostavna i kratka i kako je država više kulturno napredovala, kako je rasla moć i raskoš Halif^, ta­ ko je i ta zakletva bivala dulja i kićenija, da je za kletva egipatskom vladaru iz porodice Abasija, Hakim-bin-emirillahu (vladao sredinom osmoga stoljeća) dosegla četiri stranice običnoga formata. S prva bi ju samo naizust citirali, a kašnje su ju pisali i lijepo napisanu u carskoj riznici pohranili. Zakletvu bi po­ ložili najprije najviši dostojanstvenici samom Halifi na ruke, zatim sve niži i niži po rangu i svomu po­ ložaju u društvu na ruke halifinih zastupnika ili u pokrajinama Halifinim namjesnicima. Abasije su već predpostavljale vojsku i njene zapovjednike pred sve ostale držaljane i oni su trebali najprije položiti za­ kletvu, a za ovima suci prijestolnog grada Bagdada. Oni su zaveli još i ceremonije ustoličenje Halifa; koje su se kašnje sve uz više i više slavlje obav­ ljale. Zakletvu je obavljao ispred Halifa Abasija obič­ no prvi tajnik iz ratnog ministarstva, a nakon što bi se svršila ta zakletva, ustao bi najstariji vezir i svojom rukom omotao ahmediju Halifi, što je vrije­ dilo koliko i kruna k.od drugih vladara, a zatim bi ga zaogrno skupocjenim i osobito lijepo izvezenim plaštem. Tad bi mu ponudili nekoliko biranih pridjevaka da jedan izmegju njih odabere. S početka su i ti pridjevci bili priprosti kao: Mensur (Muhamed) Broj 21.. 22., 23, i. 24. ei Mehdi, (Musa) el Hadi, (Harun) er Rašid, (Muha­ med) el Memun, dok se kašnje ne pokaza i u tom neka raskoš i počeše se prozivati: Mutevekjil ala ala Allah, Mutesim billah i t. d. Ovo bi se sve obavilo u vlastitom vladarevom dvoru, odakle bi sad imali krenuti u državnu palaču, koja se je u Bagdadu zvala „Darul Ammeti". Halifa bi uzjašio na okićena konja, a oko njega takogjer na konjima prvi dostojanstvenici. Uza svakog je ko­ njanika stupao po jedan seiz, a pred svima je išao pješice prvi Halifin konjušar sa žezlom u ruci, dok bi vojništvo pravilo špalir po ulicama. Tu bi sada primio vladar čestitke i poklonstvene deputacije iz raznih pokrajina halifata i tim je bilo svršeno usto­ ličenje Halife. Tomu slično provodi se još i danas u Carigradu, kad stupa na prijestol novi vladar. U daljnjem razvoju Halifata su zvale potonje halife još i čuvanje Alejhiselamova ogrtača, zatim su zaveli pečat, hudbu i kovanje novca, sve na ime vladajućeg halife, samo da time bolje učvrstili svoj položaj i pred svijetom opravdali svoje pravo na Hilafet. Ogrtač kao znak Hilafeta uzeo je istom peti hali a, Muavij-ibn-ebi Sufjan. To je onaj ogrtač, ko­ jega je Resulullah poklonio glasovitom arapskom pjesniku Kjab-ibn Zuhejru u znak priznanja, kad mu je ovaj ispjevao odulju pjesmu u pohvalu Alejhiselama, poznatu u arapskoj klasičnoj literaturi pod imenom Kasidet el-Burda. Nakon smrti pjesnikove ostao je taj dragocjeni dar u porodici njegovoj, dok ga spomenuti Halifa Muavijet-ibn Sufjan ne otkupi, od njih za 40.000 dirhema (po prilici 40.000 kruna) Taj se je ogrtač čuvao u porodici halifa kao najviša svetinja i prelazio u nasljedstvo s halife na halifu od Emevija Abasijama, dok su ga napokon Osmanlije, kad su preuzeli Hilafet od egipatskih ha­ lifa Abasovića, prenijeli u Carigrad, gdje se još i danas čuva u srebrenoj škrinji u Starom Šaraju me­ gju ostalim dragocjenim stvarima. Pečat (hatem) počeo je još Alejhiselam upotrebIjaviti na nagovor svoje okolice, kad su mu ovi rekli, da strani vladari, kojima je pisao poslanice, ne primaju ih rado i sa povjerenjem ako nemaju na sebi pečata. Stoga je Alejhiselam skovao sebi muhur od srebra, u koji ureže „Muhamed Resul-Allah" (Mu­ hamed Božiji poslanik). Tim se je pečatom služio katfaje Halifa Ebu Bekir, zatim Omer pa Osman, ali ovome jednom prilikom upane u bunar „Biri Eris“ i uza sve sve revno pretraživanje nijesu ga mogli više naći. Osman na to skuje muhur u koji ureže „Le tasbirenne ev le tendamenne". Za njim s u 's e povele i ostale halife Emevije i Abasije urezujući u svoje pe­ čate zgodne izreke, kao što je u Alijinu pečatu: „Elmulku Lillahi", u Memunovu „Abdullahi juminu Billahi muhllsan" u Vasikovu „Allahu sikatul Vasiki- U �Broj 21.. 22., 23. i 24. B1SEK“ Mutevekjilovu „Ala Allahi tevekjeltu,, u Mutemidovu „Ittimadi Ala A llah\ Halifin pečat uživao je osobito poštovanje, jer kad bi koji od, ministara trebao što pečatiti to bi obavio samo stojeći, da tim oda čast indirektno hilafetu. Pečat su otiskivali sprva s tintom podno pisma dok. nije prisilio Muavijet ibn-ebi Sufjana jedan dogagjaj, da taj. način promijeni. Muavija je htio jednom prilikom nagraditi Omer ibn Zubejra, te otpiše svome namjesniku u Izaku, Zijad ibn-ebih, da .mu isplati 1O0.000 dirhema. To je pismo uručio rečenom Omeru, da ga preda namjesniku i primi od njega podijeljenu mu nagradu. Ovaj u putu, kako je pismo bilo otvoreno, napravi od sto hiljada dvije stotine, što se je istom kod pregledanja godišnjih računa ispostavilo. Stoga Muavija zavede odsele zatvorena pisma, koja bi zapečatio i u pečat otisnuo svoj muhur. Kašnje je dobilo svako ministarstvo svoj pose­ ban pečat kao što to dan danas imade svaki ured za se, ali je porad toga halifin pečat ostao na svojoj visini. Kad je oslabila moć halifa i u okviru hilafeta nikli mnogi potpuno samostalni sultanati, počeše nji­ hovi sultani u znak svoje samostalnosti kovati sebi pečate zvane „Tugra" koji te i kod nas pod imenom „carska turau. Pod konac petoga stoljeća življaše čuveni arapski pjesnik, Husein-ebi Ismail-et Tugr i. On bijaše ujedno vezir kod sultana Mes’uda, glaso­ vitog vladara iz dinastije Selgjuka. Ovaj je pjesnik imao vanredno lijep krasopis i kao sultanov ministar, potpisivao na umjetnički način, a otuda je postala i dobila svoje ime dan-današnja „Tura“ osmanlijskih vladara. Uvažujući značajnost „Imameta", obavljale su ga u prvim godinama same halife, ali kad se je Islam umnožio i na daleko raširio svoje granice nije preo­ stalo halifama drugo, nego povjeriti to zvanje svojim namjesnicima u mnogobrojnim pokrajinama, ali u znak ovisnosti tih imama, tražile su- halife da im se ime spominje, da se za njih pomoli bogu na hutbi svakoga petka prigodom gjumanske molitve. Ovaj običaj datira još iz Alijina vremena, iz tridesetih go­ dina po hidžri. Njegov namjesnik u Basri bijaše učeni Abdullah-ibni Abbas i on prvi poče se moliti za svoga gospodara sa minbere na hudbi sa riječima: „Allahume-unsur Alijjenu ! (Bože ! pomozi Aliji 1) Taj običaj da se uz imena četiri prve halife spominje i ime savremenog halife po svim džamijama u islam­ skom svijetu, uzeli su svi potonji vladari kao neko nasljedno pravo. Potonje halife ugledajući se u njima susjedne vladare i vladavine, prisvojile su sebi pravo kovati novac na svoje ime. Stojeći Arapi prije Islama na niskom stepenu kulture, nijesu imali u pravom smislu riječi svoje vlas­ Strana .291. tite države, pa niti svoga, novca, već je megju njima kolao novac tugjih susjednih država i to oni dijelovi arapskoga svijeta, plemena Gasanida, koji stajahu pod uplivom bizantiske države, vladali su se sa njihovim novcem, dok plemena Lahmiia, koji su živjeli pod perzijskim protektoratom, rabili su per­ zijski novac, ali oni dijelovi Arabije, koji su stajali daleko i od jednog i od drugog upliva ovih njima tugjih naroda volili su bizantiski zlatni novac i per­ zijske srebrenjake. Tako je ostalo sve do 15. godine nakon pojave Islama. U toj godini kovao ie tadanji namjesnik Taberije, Halid-ibn-Velid vlastiti novac, ali zadržavao i oblik i mjeru grčkoga novca samo što je u tom novcu otisnuo svoje vlastito ime. Takih usamljenih pokušaja pojedinih namjesnika bilo je još. Iz 28 god. god. po Hidžiri nagjeni su komadi kovanog novca u gradu Herfeku pokrajine Taberistana, ali tu se je već kročilo naprijed za korak, jer je već u tom novcu po rubu bilo otisnuto „Bismillahi-Rabbi" u kjofiskom pismu. S istim otiskom našao se je komad i iz 38. godine. Već u 61. godini kovani novac i u Jezdu nosi ime Abdullah bin Zu­ bejra, Emirel-muroinina. Ali svi ti pokusi imali su samo lokalnu vrijednost, dok je kao državni svagdje priznati novac kolao još i tada grčki i perzijski. Istom za vlade slavnog emevijskog vladara Abdel-Melik-ibn-Mervana (65.-86.), velikog reforma­ tora države halifa, uočeli su Arapi kovati svoj vla­ stiti novac uzevši srednju poprečnu mjeru od tri vrste srebrenog i zlatnog novca, koji je kolao tada. Zlatni novac zvao se je „dinar" uzeto ime-kako se misli od latinske riječi „Deni" a težio je jedan „miskal“. Jedan dinar vrijedio je deset dirhema srebrenog novca, koji odgovara današnjem našemu franku ili kruni. Kovali su takogje i sitni bakren novac zvani „habbe" i „danik". Otisnuto bijaše u tom prvom emevijskom nov­ cu s jedne strane „La ilahe illa allahu vahdehu la šerike lehu“, po rubu „Bismillahi duribe hazed dirhemu senete kjeza". Na drugoj strani u sredini sta­ jalo je: „Allahu ehadun, Allahus-Samedu, lem jelid ve lem juled velem jekjun lehu kjufuven ehadun". a okolo: „Muhamedun resulu-lahi erselehu bil huda vedinil haki li-juz hirehu aleddini kjullihi velev kjerihel mušrikun". Otada su Arapi pod prijetnjom kazne napustili služiti se tugjim grčkim i perzijskim novcem. Ime grada u kojemu je kovan novac počeli su urezivati tek u početku drugoga stoljeća, a godinu kovanja pisali su obično slovima sve do 614. god. a od tada su zamijenili slova brojkama. Kovnice su bile u državnim rukama, a nosile su već u IV. sto­ ljeću etnevinskoj vladi u Endelusu prihod od nekih 200.000 dinara. Ako je uziman jedan postotak za �Strana 292. WB1SER“ Broj 21., 22h 23. 1 24. I on se uvlači u se, smeta ga sve to, muči ga, pati, ali u govoru ne smije van, nego jedino nalazi halife svojatale sebi pravo na oduška u učenju, koje počinje polagahno, pa se sve „Firaz", što. bi odgovaralo da­ više i više diže i ječi, glatko odmiče, a s tim zasi­ za tim posebne nastave, kićena gurno odmiču i njegove misli prema dalekom zavi­ čaju preko skrhanog Balkana i šarenog Carigrada u duboki, zelenkasti Anadol, do male kućice i do stare majke. Tuđi glasovi padaju i njegovo je učenje laga­ nije, kao da razgleda po svom zavičaju, po Anadolu Nafljn Snrajllć i širokoj pješčanoj carevini, prozire stanje, upoznaje Anadolija. se. I sve glasovi bivaju tanji, kao da hvata srce bol Dok bi nastupio ramazan, pojavio bi se u našoj prevelika s rasklimanosti u granicama carevine, da mahalskoj džamiji. Malešan, crnomanjast, male brade, neprijatelji sa sviju strana buše i lagume vrte u želji, u velikoj džubi — jedan obični tip od onih, koji s da otmu još i to malo što je ostalo svetih mjesta i istoka svakog ramazana dolaze k nama, da štogod zakloništa ispred zuluma. dobiju za godišnju idaru. Ali što ga je uzdizalo, bilo I sad se glas podiže i tuži . . . Kao da se u je njegovo vanredno lijepo učenje mukabele, koje se njemu odrazuje pušenje krvi tripolitanaca, plamenovi je još više dojimalo, kad se ne bi gledalo u Anadolu muslimanskih dobara iz skrhanog Balkana i divlji nego ga slušati poizdaljeg, s tespilom u ruci, bijeg ispred oštrice bodova od Valone do Edrene, zagledavši se u ništa i misleći. Šta? bijeg galije džanova ispred kandžije i čizama — je­ Zar njegovo valovito učenje, mukla i kao pre- dnostavan progon, progon robija i još jeftiniji. Te bjena ali ipak vrlo pitoma glasa ne podigne odmah 'edva žive iznesene glave iz požara prelaze sada u iz domaće stvarnosti, da zaboravljaš sve oko seoer M Iu Aziju, u lugasti Anadol, da im njegova prašina Pa se dižeš s tim glasovima nekud naprijed prema prekriva uspomene na prekrasne izgubljene zavičaje, istoku, prema njegovom pustom i širokom Anadolu da prekriva, ali nikad ne prekrije . . . Uspomene oi kao da vidiš, kako se otrgnuo odnekle iz nekoga staju za vazda žive, pretvaraju se u tugu, pa u vruće zabitnoga sela i otišao prema Stambolu, otišao učiti. želje i predaju potomstvu u amanet do dana velikog Nešto mukotrpna bola ostalo je bez niega u njego­ obračuna . . . A onda? — Onda će progovoriti topovi voj rodjenoj kući, a on se siromašak otisnuo kroz na sueškom prokopu i pod Kavkazom. valovite carigradske ulice, da što nauči u kojoj I Anadolijin glas se je sada na jedan put tako ruli medresi. I kad se na mjesec pred ramazan svr­ visoko digao i bio neobično jak, kao da se sabire, šava predavanje, podje, kao i svi drugi u široki kao da prijeti i naviješta s Božijom pomoći pokreIslamski Svijet, da privrijedi preko ramazana sebi nuće neke divovske snage na otpor, na oslobogjenje. idaru, što mu može biti za godinu dana. Vijao se, kao da se izdiže visoko kićena zastava i Prolazi mjesto po mjesto, koja su već napunjena grmio, kao da počinje kakav veliki okršaj — i svo­ njegovim drugovima i ide sve dalje i dalje, dok jedva jom s kladnom harmonijom nagonio suze na oči. jednom makar kod nas nadje i uhvati sebi mjesta, A dok suzu utareš i dok se rastrijezniš, ne­ da gdje uči i da šta dobije. Toliko, koliko bude nasiba. stalo je opet svega — on je svršio. Ali da dobije makar nešto, šta mu valja pretrSjedi dalje mirno i skromno, onako malešan, piti, prema koliko se ugojenih ljudi vladati podložno crnomanjast — jedan obični tip od onih, koji nam i ponizujući, usiljeno se smijati i potvrdjivati im u svakog ramazana dolaze. —---------- --------- -------------egleni sve, šta im valja snositi prema raznim ćudima, raznim nazorima, da se ne zamjere. A to ljudi kao )W < da namjerice hoće da ispipaju, sa svake strane oci­ jene i na muke stave prije, nego što mu dadnu tri Glas Slobode. groša zećata i dva groša hedije rad dobra poz­ nanstva. Odjekni pjesmo, brdom i dolinom, On šuti, preklanja se i sabire groš na groš i Biglješci ptico, i zavijaj vuče: uči — — uči, a u tom učenju baš se najbolje ogleda Iz krvi niče, u naručju guče njegov bijedni položaj. Tu se zapažaju drhtaji nje­ Slobodno čedo zakićeno krinom. gove duše, koju pred svijetom ne smije rastvarati da je i on čovjek s pravom na slobodu — ali slobode Glasniče, leti od sela do sela, nema, s pravom na iskrenu riječ, ali te ne smije Zapali baklju u lijevoj ruci, imati, s pravom na lijepu nošnju, ali ni to ne može, Ponesi bajrak u desnici ruci sve, da ne upada u oči, da se ne zamjeri. I žuri, brate, majka Ti vesela! kovanje onda se je dinara. Još su pojedine svečane odore zvane našnjim uniformama, prijestolja i muziku. tij godišnje kovalo 20 milijuna �Broj 21-, 2 l 23. i 24. „BISER1*________________________________ Ne pazi noći, niti pazi dana, Već gazi brda, a gazi doline I guste gore tvoje domovine; Poleti, brate, vesela Ti nana! I javi svuda: nek zaklikće narod, Nek pali vatre na brdu visoku, Nek ne krije suzu u oku duboku, R o b n ij e v iš e , s lo b o d a n je n a ro d ! Odjekni, pjesmo, brdom i dolinom, Bigljiši ptico, i zavijaj, vuče: lz krvi niče, u naručju guče Slobodno čedo zakićeno krinom, U proljeće. Kada šuma pjeva, zapjevaću i ja Pjesmicu krvavu borbe i mejdana, Pjesmicu glasatu kS6 na vjetru grana, Kada se prelama i krši i svija. Pećinu ću svoju ostaviti pustu I brusiću moju posjeklicu krivu Za mejdana vjetru i gjinu i divu, Kada se podignu u goru mi pustu. Zaigraće moje na guslama strune I čuće ih moja posjeklica kriva; Krv toplu prosuću od jednoga diva I - puknuće moje na guslama strune. J. Tanorić. Jusuf Tanović. Zbjeg. U pograničnoj varošici godine hiljadu devestotina i četrnaeste. Šaptanja, šaputanja i došaptavanja. Ultimatum. Mobilizacija. Obznana rata. Vojska, topovi, automobili, kola i komore . . . . prolaze, prolaze logoru 1 granici. U seljačkom svijetu strah, zabuna. Prazne se pogranična sela radi vojnih operacijaŠkriplju poljem i-cestom naša drvena kola pretrpana brašnom, sačevima, kotlovima, tengerama, jorganima, bešikama, čupavom, mršavom i golušavom dječicom* što plaču, smiju se, i jedno preko suza, a drugo preko smijeha, izvadi zadnji ječmeni hljeb pečer. na njihovom ognjištu. Luda djeca, nevini stvorovi božji, smiju se, a sva im se kuća vozi zajedno sa njima na onim drvenim kolima, što ih tamo vuku dva njihova hranitelja. Smijte se, nevinčadi naša, radosni, jer ništa ne znatel Smijte se, jer ne slutite, koliko je šarenilo Strana 293. • \ u gravama vaših hranitelja; kako'su ih teške okupile misli! Gledajte, kako su tužni, što ćete noćas zano­ ćiti bez kuće i kućišta! — Blago vama, jer ne poj­ mite, što je to, te vam se kuća vozi na tim drvenim kolima, što tako dozadno škriplju! Blago vama. Pomalo se unoćaje. Silan se svijet sliježe u našu varošicu i okolo nje. Ljudi, psi, goveda, ovce, konji i t. d. Govor, dozivanje, lavež, bukanje, blejanje, hrzanje, plač i smijeh prosiplje se zajedno sa sutonom, miješa se i umire sa danom. 1 noć se spustila. Životinje se utišale, a ljudi govorkaju tiho, tromo i ozbiljno. Ozbiljnost položaja osjeća se u naglasku svake pojedine riječi njihove. Oni osluškuju nešto. Očekuju nešto i izjeda ih ljubopitljiva neizvjesnost. Nijesu dugo čekali. Pucanj, dva, tri i t. d. Mala zabuna, pa opec ozbiljnost. Sve su oči okrenute sentom prema granici. Svak bulji u mrak i svak bi očima prosjekao tamu, da vidi tko se ono drznu, te prvi odape čarak, Opet pucanj, dva, tri, mnogo. . . . Ljudi se okamenili i gledaju, gledaju, da — ništa ne vide. Slušaju, slušaju ne bi li čuli, kako padaju neprijatelji za granicom. Sabiraju pucnjžrve i računaju tiho, koliko je neprijatelja pogiuulo. Kako čovjek može biti smiješan i u ozbiljnim časovima! I prvi top zagrmlje; pa drugi, treći i t. d., da potresu, srca dc kostiju. Uzbuniše se psi i silan la­ vež r. hov stade se miješati sa grmljavom topova i isčezovati u visine noćnog, zvijezdama obasutog neba. Ta neobična huka uzbuni i mirne ovce po torovima i otvorenom polju, pa se uplašene strkaše na onu stranu, odakle se glasnu zvono ovna prevodnika. Puca, puca i opet puca; čovjek bi mislio, nebo se prolomi od pucnjave. Sa strahom pogledaš u nebo, da vidiš, jesu li zvijezde na svojim mjestima. Moj nepobožni drug vragoljasto primijeti prije nego je pogledao u nebo: da se nijesu posvadili anđeli i počeli se tući zvijezdama kao seoska i malogradska dečurlija kamenjima? Morao sam se osmjehnuti, pa oba i nehotice pogledasmo u nebo. „Zvijezde su na svojim mjestima!" dodade moj drug i osmjehnu se nekako ozbiljno. Ja sam šutio i buljio prema granici. Kad! Nekakovo svjetlo od granic-. Plamen je. Kuća gori! Planu druga, treća pojata, pojate, cijelo selo. Silan je plamen. Jasno se vide duvarovi kućni i ograde. Vidi se, kako poneko prolijeće sa zapaljenim snopom slame kroz selo, da nebi ništa ostalo ne zapaljeno. Oblakovi se dima dižu u nebo. Krvav je i nejasan refleks požara prionuo za nebo pretekavši oblakove dima, što se dižu iz ljudskih i hajvanskih domova predanih u obijesne panđe halapljivog plamena. — I drugo selo planu; pa treće i tako redom duž granice Zažarilo se nebo sa te strane kao obrazi zdrave i jedre djevojke, kad si je nećim zastidio i u njegovu su žaru iščezle zvijezde onoga dijela njegova, kao tek zamjetljiva rumen djevojačkih jagodica, prelita i �Strana 294. ,BISER'* oblita naglom bujicom krvi, koja je od stida šiknula uz obrase. Pogledaš li u nebo, čini ti se, da i ostale zvijezde zvjeraju nekako preplašeno na onu stranu, gdje se u plamenom ruju potopiše njihove sestrice. A ljudi? Skamenili se pleplašeni, preneraženi, zabe­ zeknuti. Oni čiji domovi gore, zure muče onamo, kao da bi htjeli utrnuti svojim pogledom plamen, koji pretvara u pepeo znoj i krvavu muku njihovu i nji­ hovih očeva. Tuga se svija oko srca svakome, ko gleda taj veličanstveni i grozni prizor. (To su prvi pohodi Rata i mi sa zebnjom naslućujemo puteve njegove u prvom strahu od njegova nevigjena nastupa. Ti nas se pohodi neposredno tiču, pa smo tako po­ treseni. Planuli su napušteni domovi ljudski. Ljudi su pobjegli od ljudi. Čovjek je uzeo pušku, da ubija čovjeka. Puni je, puca i oduzimlje život bratu — čo vjeku, ali — dušmaninu njegova krova i zemlje nje­ gove. Vojske su se digle na obranu od tuđe najezde. 1 mi u maloj varošici gledamo i slušamo nekud pre­ plašeni prvi sukob naše vojske, očeva, braće i sinova naših, sa dušmaninom. 0, kako je strašan taj sukob iz daleka, kako je strašno „sejriti“ iz prikrajka, kako je teško i mučno slušati priču o njemu, pa, zamolite, kako je biti u vatri njegovoj, gdje prskaju mozgovi, padaju i izdišu drugovi vaši, branitelji vaši, ubijajući na drugoj strani ljude, dušmane vaše, Loje će opla­ kivati njihove majke, sestre i ljubovce njihove. Pa, šta su oni, koji su kadri izdržati sve to, koji preture sve to sudjelujući u tome, a poštedi ih zrno brataćovjeka, koji se digao na n j i h ? ----------- Divovi, lavovi, heroji i t. d., vi ćete reći, a ja bi samo dodao: ljudi i ništa više nego ljudi, pa bi dopustio i ljudi — heroji, junaci, jer u našoj plemenitoj rasi ima i kukavica, strašivica i t. d., koji nijesu dorasli, i nijesu sposobni, da se bore, pa ni — s ne­ prijateljem. Neprijatelj! Da tebi neprijatelj, ti meni. Zašto je čovjek neprijatelj, čovjeku? Hoće li ikada nestati razloga radi kojih se zameću ovako krvavi ratovi? Kada će to biti ? 1 koje će pobude, ako bi to bilo, upravljati djelima ljudskim, da ne mogne izazvati jedan drugoga na neprijateljstva, da budu vječiti pri­ jatelji ili da barem jedan drugoga ostavi na miru do vječnosti? 0, kako bi to bilo lijepo! Ali mi, mi smo ljudi i to prosto za to ne može biti! Nego, ostavimo to ! U nas i dalje puca. Puca iz topa i puca iz puške. Ljudi potpaljuju domove ljudske i razvaljuju sve, što su drugi u miru pravili i pripravljali za sreću svoju i dobro svojih bližnjih I tako je to trajalo gotovo do zore, kada je paljba topovska i puščana počela jenjavati, a plamenovi dogarati. U zoru si čuo još samo rijetku puščanu puc­ njavu, s onu strane granice, iz kojih se dizao dim bje­ žeći naglo nebu pod oblake. Gdje su jučer stajala izumrla sela, danas si mogao vigjeti gomile pocrnjela kamena, kupove luga i gomile ugljena od izgorelih greda i tavanica. Kad bi prišao bliže, osjetio bi smrad Broj 21., 22- 23. i 24. izgorelog sukništa, zakusnuo bi te vonj, u plamenu upropašćenog mrza i izgorelih kokoši, koje nijesu umjele uteći. Krvav i tužan je pogled na ta zgarišta. Nedavno se iz njih smijao veseo, obijestan, raskala.šan pun snage i zdravlja život, a danas ih je zagr­ lila smrt, zadahhuvši ih sinoć plamenim daham iz svojih suhonjavih i žućkastih usta, što siju gsebove i razbacuju „kosti* stvari i životinja. Koža se ježi u čovjeka, kad gleda ovakav triumph Smrti, kad gleda pustoš, gdje je prije cvjetao život bilja i životinja Sapa ti zastaje, kad gledaš rasap i propast neki dan bujnog i zdravog života. Gledajući to, počimlješ pre­ zirati ubojicu Smrt i postaješ spreman, da Se sa njom uhvatiš u koštac, ma da čisto znaš, da je tvoja snaga, snaga jedne slamčice za nju. Ti postaješ divlji, svirep, lud i spreman gjilignuti se na nepobjedivog ubojicu svega, što postoji. Taj grozni, neobazrivi, krvavi, kr­ vožedni i krvoločni ubojica, kako je silan i neobuz­ dan u crnom velu jedne obične i suhonjave žene. Ta mršava žena — pobjedilac jakog, znažnog i izglednog Života Ne, vidite li u tom ironije, ufinjene ironije? Gjilitnuti se na tu mržavu babu, nije li isto nama, što je bilo mitološkom Toru pokušati, da ispije rog što mu je predan u jetrnskoj zemlji, predstavljao je mora Svijeta? Nije li to nemoguće? — Pa ipak Tor je pokušao, da ispije mora zemaljska i mi smo spremi sumanuti rasapom stvari i života gjilitnuti se bez uhvaćenog nišana na mršavu Smrt. — Ali, dojam prvog pogleda prošao je; mi smo se ohladili y uvigjam- veliku zabludu svoju. Smrt. Sinoć je harala, granicom, a danas se može po volji — došetati do nas, pa što da ju izazivamo, kad je naša neizbježna sudbina pasti da­ nas ili sutra u nezasitno ždrijelo njezino? Ali, zašto i da je se bojimo? Mi ćemo postojano čekati na svojim mjestima dolazak njezin. Sunce se rodilo i dan je počeo odmicati. Čuje se neko zvrndanje, cestom od granice. Približuje se. Vidiš oblakove prašine. Već razabireš i topot konjski. Čuješ, kako bić fijuče. Eto ti i kola. Na njima su ranjenici. U jednog povezana glava, u drugog ruka, u trećeg noga i t. d. Jedan ječi, drugi stisnuo zube, pa trpi, treći jauće od boli, jer ga kola silno tresaju. Taj je opasno ranjen. Tane mu je prosvrdlalo kroz prsa. Polaze pored nas Vidiš, da se kolari trse, da lakše voze, kako ne bi stresali ranjenika. To su ju­ naci sinoćne borbe. Prvi naše ranjenici. Junaci, koji su prsima svojim zastavljali i zaustavili bujicu ne­ prijatelja. Živjeli junaci! Kola lagano odmiču ispred nas. Više ih ne vi­ dimo. Cestom poviti oblak prašine udaljeni topot konjski i drmusanje kola sjeća te, da su oni odmakli. — Ti zamišljeno gledaš, kako se sve dalje i dalje odmiče cestom oblak prašine. Pa i njega nestaje. Ne vidi se. Izčezao je u dalekom skretu ceste. Prošli su klonuli svjedoci sinošnje borbe. Pogled na zga- �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' rišta i rijetku maglu, miris baruta i neobična vreva oko tebe nekako te se teže doimlje, nego prije pro­ laza one tužne povorke. Strana 295. Isto tako, kad bi mi pitali naše vjerske prvake, da li oni udovoljavaju svojim dužnostima, i da li oni Islam, — čiji su oni čuvari i raznosioci, — u narodu potpuno i razumno prikazuju, oni bi odgovorili sa ,,da“ jer su Kur’an i nekoliko ilmihala turjjiuli u ruke muallimima u mektebima. A kad bi otišli muftiji, pa ga pitali, da li je Islam naučen ako se znade samo arapski čitati i arapske riječi izgovarati bez razumi­ Hazim Muftić: jevanja, onda držimo da bi se u fetvi našlo vrlo prostrano polje za rad naših vjerskih službenika! 0 našim uzgojnim prilikama. Znamo i uvjereni smo da je Kur’an islamski - (Svršetak). zakonik, — pravila Islamske zajednice, — i da je Kad govorimo o organizaciji, mnogi nam sa strane kao zakonik došao svima ljudima bez razlike rase, dovikujuju, da mi i nemamo nikakve organizacije. A klase i narodnosti. to je najbolja karakteristika velikog mrtvila te naše Znamo i to, da svaki član nekoga društva mora organizacije. da se vlada po društvenim pravilima, a po tome Ali mi je imamo, ona obstoji. mora poznavati ta pravila. Mi živimo, u jednom vilajetu, koji .je sastavljen Osim Kur’ana mi imademo popisane sve Haod puno ,„džematau. Svaki džemat imade svoj džedisi-šerife, kojih se moramo u svemu držati kao i matski medžlis sa džematbašom na Čelu. Više džeKur’ana. mata sačinjavaju jedno kotarsko mjesto nad kojim Kur’an i Hadisi-Šerif su za naše društvo u Bosni bdije kotarsko, vakufsko povjerenstvo sa bukadar nepristupačni, jer se još nijesu protumačili na našem imama, muderisa, muallima i drugih hodža. Sva su jeziku, a niti se je naše školovanje do danas udekotarska vakufska povjerenstva podvržena vakufskoj silo, da svaki musliman i muslimanka imade prilike zemaljskoj upravi i povezana preko muftija za rijanaučitikarapski jezik. set-ilmijju, a na čelu ove je najveći narodni vjerski Pa mi po tome ništa i ne znamo, kad ne ra­ stariješina Reis-el-ulema sa čitavom vojskom pomoć­ nika i savjetnika. Sva ta tijela imadu svoje dužr sti zumijemo s\oga zakonika, pravila svoga društva i kad bi svak vršio iskreno i marljivo sve svoje Kur’ana i Hadisi-šerifa. I ne znamo, baš ništa! dužnosti, nama se ne bi moglo dobaciti da nemamo I onako smo se počeli izobličivati u svemu i nikakve organizacije. Mi ne možemo zanijekati da naša vjerska tijela neprestano se od Islama odalečavati, pa ako budemo ne vrše svojih svagdanjih redovitih poslova, ali nam još vjersko neznanje i dalje ovako gojili i podržavali, se čini da imade još puno poslova, koji nijesu svak- onda se za kratko vrijeme nećemo imati po čemu danji, ali se izmegju redaka raznih Statuta i zako­ raspoznavati da smo muslimani. (Nekakav je seljak nika može razumiti, da su te poslove dužni vršiti na pitanje: po čemu se poznaje da je muslimah, naši vjerski izabranici i prvaci. Tih poslova imade odgovorio: wpo tome, što mu je gunj opšiven zele­ vrlo mnogo, pa ih nije moguće nabrojiti, nego ćemo nim gajtanom11! = Ali i gajtana nestaje!) ih u glavnom uočiti jednom prispodobom. Da su prijašnje naše vjerske vogje barem jedan Imade po šeriatu sugjenje: kadaen i dijaneten. najkraći tefsir i jednu sahih zbirku Hadisi-šerifa po Suprug tuži ženu kadiji radi toga, što ova neće da svojoj dužnosti na naš jezik preveli, mi bi danas radi kućnih poslova (neće da kuha, pere, šije, krpi puno bolje stajali i nebi sada sve dalje u džehalet i t. d.) Kadija mu izdaje kadaen odluku, da se tuž­ gazili. beni zahtjev odbija, jer se žena ne može na taj rad Pa što nijesu izvršili prijašnji, s tim nije duž­ nost spala sa sadašnjih vjerskih prvaka; za to od sudbeno prisiliti. Ali neko supruga uputi muftiji. Kad tamo, a njih to s potpunim pravom očekujemo i nadamo se u muftije silesija uputa, naloga i prijetnji ženi, koja da će s tim oživiti sojetlost Islamske znanosti, okri­ neće da se brine sa suprugovom kućom, i suprug jepiti narod, a i svoje mlagje sadašnje i buduće na­ dobiva od muftije fetvu u kojoj stoji, da je žena di­ raštaje pobuditi na življi rad u narodu. janeten dužna brinuti se za čovjekovu kuću, te sve 4 Kur’an sam kaže za se, da je ljekovit, pa ras­ što može, da mora raditi u zajednici sa suprugom tumačite ga njegovim privrženicima, pospite glave tako, da kuća treba da bude vazda čista, oprana i u vjernih za tim ljekovitim praškom, — o vi doktori napretku. Isto kao što golubica zajedno sa golubom čuvari tih živih Allahovih riječi, — jer se vaš narod koprca u velikoi džehaletskoj ognjuštini! gnijezdo pravi i mladima na izmjenu hranu donosi. Ako to nije moguće jednom čovjeku, jest dvo­ Što je ograničeno kod sudskih, ono imade iz­ jici, trojici, desetorici, pa pri potrebi, uzmite ih i stolaza kod političkih vlasti. vm Odgoj i nastava. �Strana 296. „BISER' Broj 21-, 22., 23 i 24 Sam očituje, da nije nazil „li teška", a mi pro­ tinu, platićemo ih dobro, nećemo žaliti zlata, srebra padamo, jer nas pritiskuje džehaletska haljina i dragog kamenja. teška. . . Treba na tome raditi i to ozbiljno, zrelo i mar Islamski svijet živi kao u nekom istražnom za­ ljivo, pa kad za to bude trebalo i deset godina vre­ mena, opet će se svrha postići. Samo nijesmo za tvoru, ni kriv ni dužan u mraku, radi zlobnih denuncija, a sudije mu se zabavile zijafetom pa nit imadu vre­ daljnjeg odgagjanja. A davno su rekli, da nije nikad kasno početi'. mena osude izreći niti okrivljene proglasiti nevinim, (Kako bi umjesno i munasib bilo, kad bi bu­ pa ih pustiti. Narod hoće znanja i treba ga. Starci duća „Matica Islamska" započela sa prevodom kojeg proplaču, kad im neku plemenitu misao kur’anskim ili hadiskim riječima potkrijepiš. Mnogo čestite naše tefsira i jedne zbirke sahih Hadisi-šerifa!) inteligencije ima pa se snebiva i čudi, kada kojom Mi ne mislimo ovim, da nam treba Kur’ani azimušan prevesti, pa da se sa prevodom kao takovim zgodnom prilikom dozna, da to ili to korisno, na­ predno i savremeno govori Kur’an ili Hadisi-šerif, a služimo u ibadetima, jok, to nije ni moguće, — on je inzal učinjen arebijom - leallekum takilun, — 0 čemu je on bio stekao uvjerenje, da je tako nešto moglo niknuti samo u glavi kakvog evropskog dok­ nego trebamo, prijeka nam je nužda znati njegov sadržaj, njegovu uzvišenu nauku, jer na to imademo tora i filozofa. Radi današnjeg stanja narod plače, inteligencija pravo kao Muslimani, a dužnost udovoljenja toga prava svakako držimo da spada na one, kojima je se otugjuje, a ulema, koja ne vrši dužnosti belagul mubina podkopava neprestano ugled Islama i nje­ narod povjerio svoje vodstvo u vjerskim stvarima. gove kulture. Prevodom jednog Tefsira kur’anskog i jedne Za sve na svijetu, za sve čovječije prilike u zbirke Hadisi-šerifa razlilo bi se jedno more znanja životu uvedeni su pisani naputci, da se zna kako megju nas, pa bi imali prilike mnogo koješta doznati će se čovjek ravnati u putovanju kroz svoj život. što do danas poznaje samo jedan uzak krug pozna­ Dugješ u kakav ured ili u željezničku stanicu, pa vaoca arapskog jezika. Prania tome bi mi imali pri­ ti nad svakim vratima stoji napisano kakav posao like u mnogo koječemu popraviti se i unaprijedit možeš u obaviti. Voziš se željeznicom, a ono na se. Odbacili bi mnoge neislamske adete koji su se tr.i’ogo mjesta stoji tabla sa natpisom: „pozor na megju nas uvukli iz nepoznavanja vjere, a koji nas v lakf — pa to i na onim travom obraslim puteljcima, neislamski adeti u očima drugih prikazuju u nelikuda će čovječija noga samo jednom u godini dana jepoj slici. nagaziii. Pod prozorom na ćerćivima pričvršćene su Mi bi postali mnogo napredniji i prosvjećeniji. limene pločice sa naputkom „opasno se je nagnuti!" Otvoren put u poznavanje Kur’ana i Hadisi-še­ Stupiš u kakvo društvo, a ono odmah upada u oči rifa bi nas megjusobne počeo zbližavati, pošto bi svi uokviren pravilnik i kućni red, U čaršiji, na sajmu u staleži bez razlike spola i dobe bili upućeni na či­ trgovinama pa i u džepovima trgaju razumni ljudi tanje velike, zajedničke, vječne i najkorisnije knjige. čitave rukoveii pisanih naputaka pa ko ih više čita, I onako mi živimo u vremenu, u kojem knjiga u životu bolje prolazi i manje strada. i štampa dobivaju veliku moć u učenom svijetu, pa Tako se danas napredni ljudi snalaze, te se opskrb­ pošto se čita sve, do čega se samo može dokopati, ljuju sa onim, čime je nas naš milostvi Stvoritelj obbi u to je razumljivo, da će dobro štivo svijet okrećati davnim vremenima, prije više stoljeća, poslao nam svoju na dobro, dočim oni, koji su prinuždeni čitati ne­ knjigu u kojoj nas je uputio u sve grane čoviječijeg ži­ ozbiljne, a više puta neislamske stvari, troše vrijeme vota i tu svoju knjigu nazvao Kuranom — čitanjem. Još u ludo, štetu nanose svomo dinu (skoro je neko pi­ je kazao, da tu knjigu treba vazda čitati, po ko je bude sao u nekoj izjavi za neku ideju, da ista treba da više čitao, taj će biti sretniji i dobiće veću nagradu. postane, za Muslimane „evangjeljern" — ne veli ba­ Ko bude više čitao! Ima li veće blagodati: čita­ rem virdom, ciljem ili kakvim drugim lajičkim na­ jući se učiš, usavršuješ, te sebi koristiš, pa opet i za zivom, a na to se je privikao mnogim čitanjem svega, to nagrada slijedi! samo ne onoga, što treba Muslimanimal), — pa može Imade mnogo kuranskog dobra, koje u islamski lahko doći vrijeme, da neki ljubitelji čitanja moradnu narod dospije preko nemuslimana, (— kao što mno­ lanet činiti svoj s&dat i kjubera’! — go nemuslimannskih adeta imade megju muslimanima Kur ani-azimuššan je svojim sadržajem huden 1 obratno! —) ali neupućen svijet, misleći da je to lil-muttekin, — a mi toga sadržaja neznamo, pa smo dobro tugje, baš za to što otud dolazi, neprima ga u mnogočem okrenuli stranputicom. pa se za to rezili. A kad bi naš dragi Kitab — ko­ On nam^ na mnogo mjesta napominje tebšir i jeg je naš Gospodar nama i radi n^s, radi našeg tefe’ul, a nas, neznalice, ispunio taksir i tetajjur. napredka i sreće poslao bio pristupačan onako kako Vrlo strogo nalaže, da se treba držati zadatih ri­ nam je namijevjen i kako treba 1 ječi, a megju nama hijanetluk vlada. — „Pa mi smo to već učinili,®— ako bi naši �Broj 21., 22., 23. i 24 ,BISEfe“ odgovorni alimi rekli — „uveli smo u mektebe ilmihale tuhfetul ihvane, šuruti — salate, tedžvide i još druge knjige koje smo na temeljima nekih kuranskih odlomaka istavilP. Mi ćemo svi odgovoriti, da za to znamo i da baš radi toga plačemo, što smo se uvjerili, da je sve ono što se u našim mektebima medresama i ško­ lama uči nedostatno i manjkavo sve dotle, dok se ne udesi da svaki sljedbenik islama imadne prilike značenje cijeloga Kurana primiti na znanje. Držimo da smo dosta rekli o mrtvilu naše or­ ganizacije, kad smo istakli najveću i najsudbonosniju njezinu mahanu. Druga je naša mahama, koja nam se je kao krpelj u kožu upila, tako rekuć srasla se je sa nama, pa je megju nama dobila kao neko gragjansko pra­ vo, te postala, kao da i nije više mahana, a to je: mi skoro ni u čem ne pazimo na vanjski izgled u po­ gledu naših vjerskih ustanova džamija, mekteba, med­ resa, pa i u pogledu našeg životarenja sa drugima. A vanjska forma pri povagjanju nekog nauma imade svoju važnost isto tako, ka’o što smo to kazali, za iskrenost. Naše mektebske zgrade u najviše mjesta su naj­ manje i najslabije zgrade. -Tako su i medrese, a džamije, koje nijeau tvrdo sagragjene, pa su se kroz dugo vrijeme oharćoile, mo­ raju po više gvdina čekati onako narušene na pop­ ravak. Naša djeca najviše psuju; naš svijet obično biva zatvoran i globljan za nečistoću oko kuće, po dvorištu i sokaku; naši se prvaci svagjaju i prave megjusobne oprečne tarafe. U mnogo čemu smo već postali uzori neured­ nosti, pa kad se hoće za kakvu nelijepu stva reći da je iste mnogo, kaže se, da je kao u muslimana! Šta više, mnogi muslimani, koji su se u dunjalučkim stvarima radi povoljnih prilika donekle unapri­ jedili. izgleda kao da se ponose, kada imadu prilike izreći navedenu porugljivu frazu. (To onda bude sto­ struka sramota !) Osim toga mlagji se naraštaj nadmeće, ko će veću mržnju i prezir istaknuti na prama svemu što je staro. Pa to nekako ide onako gjuture, ne razabire se kukolj od žita. A i stariji ne nastoje, da se mladima dobrim i merhametli prikažu, da ih osvajaju i predobivaju, pa da na iste prikaleme sve ono, što su oni svojim zrelim razmišljanjem uvidili, da je dobro i korisno. Takim postupkom se vodi naše društvo gotovoj propasti. Izumiranjem starih, ostaće u mladim vrlo slabi primjeri budućim naraštajima. Kad u jednom mjestu nastane potreba, da se mektebska zgrada, džamija ili medresa mora popra­ viti, zašto da se po više mjeseci čeka na mršavu potporu vakufske uprave — koja će dugim čekanjem Strana 297. postati još mršavija, jer se zgrada još više porušila; — zašto se ne bi stanovnici toga mjesta iz vlastite pobude digli, pa štetu megjusobnim sakupijanjem nadoknadili. Na ovake zgrade, u kojima se ibadet ćini i dini mubin naučava, ne treba žaliti potrošiti. A treba ih graditi velike, lijepe i ugledne, obskrbiti ih obilno sa nužnim namještajem tako, neka svojim vanjskim izgledom zasvjedočavaju, da su one djela pravih, ponosnih i gajretli Muslimana ! Dovedi dijete prvi put u razvaljen i neokrečen mekteb, pa ćeš ga kasnije morati siliti na daljnje pohagjanje istoga, a u lijepu zgradu i samo leti. Tako je isto i sa džamijama, i sa ponašanjem mektebskih i džamijskih službenika. Korisno je za din i darovatelja i darovanoga, ako neko nagradi dijete, koje pohagja džamiju i mekteb. Zašto mali Hasan voli onako često ići svojoj neni? Jer kod nene dobije kolača i slatkiša. Mi vidimo kako su školske zgrade lijepe i lijepo čuvane; znamo, da tamo djeca više puta dobiju ko­ jekakvih darova, pa i potrebne obuće i odjeće, pa se opet ljutimo, što nam djeca bježe od našeg neokreČenog, neprostrtog i više puta naherenog mekteha. Naši su stari za to znali, pa su bili uveli lijep adet darivanja djece u mektebu. Slali su se somuni i halve a novi naraštaj to znade, pa opet veli sta­ rima, da ne valjaju. Još nešto. Džamije, mektebi i medrese su Allahovi amaneti nama uručeni na ovome svijetu; ove amanete treba uzdržavati i čuvati onako kako zavrijegjuje njihov veliki Gospodar. Valja o njima brigu voditi, da li mu što fali, njima ili njihovim službeni­ cima, pa to nadoknaditi i pomagati im. Neka su vazda te kuće čiste, pometene, ntka im je prostirka otrešena i oprašena, svijećnjaci usvjetljani, ograde potpune, jer ko se brine za kuću u kojoj se ibadeti i uči, Bog će njegovoj kući biti u pomoći Ta briga treba da je ustrajna, od srca i neka naša djeca i naši ukućani to staranje uoče i osjete. Lijepo je kad-kad svoje mlagje naročito poslati, da džamiju ili mekteb pometu, podove im operu i pros­ tirku otresu. Ne treba izgledati, da vakufska uprava na sve dospijeva i plaća iz svojih sredstava. Dok su naši stari tako radili, dotle je bilo svakog berićeta, te su bili zgodni sa svim i svačim i opet su dospijevali da nam sagrade bezbroj divnih džamija, medresa i mekteba ! Držimo još da nam je i nadzor od strane naših vjerskih prvaka manjkav. Kad dobar kućni starješina dogje kući, sva čeljad kao da na novo oživi, sve se obveseli, i ako je što bilo na nemjestu, ispravlja 6e” i uregjuje. Tako biva i u čitavom gradu, kad ga koji na­ rodni odabranik posjeti. Zijareti narodnih prvaka obavljaju se obično na �Strana 298. ,BISER' svečan način. Ove svečanosti djeluju korisno na uzgoj mase a^osobito djece. To ne stoji mnogo troška, a moralna je korist neprocjenjiva. Za tim imade u našoj zemlji još dosta kotarskih mjesta, a i ispostava u kojima još od davnina obstoje medrese. Ove medrese nije lahko ocijeniti od kolike su koristi one bile, kad ih je narod potpomogao i čuvao, a isto tako mogu i nama puno valjati, ako ih bu­ demo podbočali i uzdizali. Ne treba se povoditi za nekim i nekim kratkovidnjacima, koji nastoje da jz nekih bajagi praktičnih i financijskih razloga da broj medresa u našoj zemlji što više smanje. Lahko je ukidati i obarati, ali treba biti junak, pa nešto ko­ risno uspostaviti. (Oni se ispričavaju s tim, što su mnoge medrese postale bespredmetne, pošto se u pošljednje vrijeme slabo a neke nikako ne pohagjaju, pa vele, da se dotično mjesto ne sramoti praznom medresom, ali mi velimo, da baš u tome grmu zec leži, pa se je nužno prije pobrinuti narod, oživiti, probuditi ga, osvijesti ga i povrati mu njegov ponos i razbor, pa neka zavoli prosvjetu i nauku, dočim ukidanjem medrese bi odobrili narodno mrtvilo i nehajnost!) Mi trebamo medresa vazda i svukud da itnademo, ahi dakako dužni smo ih uredno držati na­ stojati, da se u njih uvedu uz vjerske još i svjetske nauke, za tim neka se marljivo pohagjaju i izdašno obskrbljuju. Medrese su naši stari podizali i podpomagali, pa su u svoje vrijeme bili sretni i himetom i blago­ slovom nauke, koja se je u medresama gojila, bili u svemu hajirniji od nas. Nije teško raspoznati onoga, koji je pohagjao medresu. Megju stotinama drugih, on se, ističe i to svojstvima i ponašanjem, kakvim se samo podičiti može i kojima mnogi zavide. To su redovito hodže u svojoj skromnoj nošnji sa bijelom ahmedijom na glavi, koji su se posvetili kakvoj narodnoj službi pa mirno i u tišini koristeći svojoj zajednici provode dane svoga života. Ili ako su se zatrgovčili ili seprimili težačkog posla, oni rade svoje poslove uzorno« časno, bez gramzljivosti i nastoje da svakom prilikom budu svojoj okolini od koristi bilo savjetom bilo ma­ terijalnom potporom. Taj hodžinski stalež bio je od davnih davnina svugdje pribran i u svemu se drugi u njeg ugledali, slijedili ga i čast mu odavali. Riječ ,,Hodža“ je perzijska riječ, znači „učenjak,*4 pa su po tome u prijašnja vremena učenjaci predvo­ dili narod, a povjest nam svjedoči, da su oni narodi bili sr.etni, koji su poštivali svoje učenjake. Za to ćemo i mi lahko odgonetnuti uzrok nazadka nekog mjesta ili nekog naroda, koji svoje hodže nesluša i pouizuje ih. Broj 21., 22., 23. i 24. Ali mi imademo dvije vrste učenjaka, reći će ko god, — a to su oni, koji su učeni u vjerskim i oni koji su naobražni u svjetskim naukama, — pa koje da slušamo ? Stvar je ja sn a! U vjerskim stvarima ćemo pi­ tati prve, a oni koji bolje poznaju svijet, oni će nas upućivati u svjetskim poslovima. Nu mi ćemo ovom prilikom nuzgred spomenuti jedan Hadisi — šerif, o kojem je potrebno da se i jedni i drugi promisle, a to je, da Allah smatra manj­ kavim svoga učenjaka, koji se uz dunjalučke — nauke nije usavršio i u ahiretskim. (Napomenusmo ovo onim prvim za to, jer je njima moguće uvećati vjersku naobrazbu u srednjim i višim školama za učeću omladinu a drugim zbog toga, što bi sami mogli aadoknagjivati svoje vjersko znanjć i nakon svršenih srednih i visokih škola pa i u službi!) Taj smo naš hodžinski stalež mi navikli vigjati i poznavati, —- kako smo već gore kazali, — u njego­ voj skromoj nošnji sa biljelom ahmedijom na-glavit pa već od djetinstva počnemo sticati uvjerenje, da ■ osobe, koje nose ahmediju, ljudi od značaja i da su čisti od mnogih poroka kojim se je ljudsko druši tražilo. Čuti iskrenu riječ, koristan savjet i naputak, progovoriti vjerno i iz duše, naučili smo najviše od nosioca tih ahmedija. Pa i oni sami vele da Im je s Božijom pomoći taj bijeli znak nebrojeno puta bio uzrokom i zaštitnikom, te nijesu ugazili u nešto, što se pravim ljudima nedolikuje. .— Više puta me zvali neki drugovi -7 kazivao mi je jedan da idem nekud, gdje bih se sada stidio i teško žalio da sam ga poslušao, — ali sam se ja ustegao, ne radi toga što sam bio svijestan i što nijesam imao nagnuća za kakvam besposlicom, nego sam čuvao čast ahmedije. Tako sam sretno mladost prebrodio, pa sam kasnije bio zahvalan onima, koji su mi pravovremeno zamotali ahmediju! — Vanjske formalnosti vrlo mnogo utječu na uz­ goj osobito kod djece, pa je nenadoknadiva šteta, što se je u našim reformiranim medresama mimoišlo uvesti ahmedije za mlade učenike. (Šta bi mogli reći, da oni mali malići o sebi misle, kad vide pitomce drugih medresa u ahmediji, koja je njima uskraćena, premda se i njihov zavod naziva medresom? Obzirom na to, da su sa ostalim potrebama puno. bolje podimrivani držimo, da je u njima već zakuhana neka oholost, pa nije isključena mogućnost, da će te buduće hodže sebi uobražavati, da su oni neka viša, probrana bića, kojima će morati svako obuću okretati i skute nositi.) Mi od medresa očekujemo da nam podgoje pra­ va hodže čedne, sačuvane i odgojene na stvari hod­ žinski način, a do nastave i vrijednih nastavnih sila stoji da u tim hodžama obrazuju ljude učene, okret­ �Broj 21., 22., 23. i 24. „BISER" ne, vrijedne i svjesne onoga pravila: el ilmu fissuduri la flssutur! Sirana 299. Hodže će još kao pravi narodni čobani u sveimi sa svojim činom prednjačiti svijenu. Ne treba da se oslanjaju na samu mršavu pla­ ću, koju dobivaju za svoje zvanje, nego neka rade u dokolici i kakav unosan posao, a od ovih je n aj­ ljepši težakluk, pa pčelarenje, gojenje živog blaga i tome slično, jer je siromašan hodža zabavljen o sebe i svojoj neimaštini, dočim se obskrbljenog riječi bolje slušaju i primaju. 0 trećoj mahani, — o kojoj smo obećali govo­ riti, — koja- štetno djeluje na naš uzgoj, a to je na­ še naopako okrenuto naobražavanje , progovićemo inšalah drugom prilikam, jer smo o onim prvim oduljili, a ovgje ćemo čitateljima „Biserovim" samo dvije-tri riječi o toj temi napomenuti, neka se u naprijed može uočiti o čemu se radi. U nas je strmoglav učenje radi toga, što sadaš­ nji naraštaj nauči i upozna: Sokrata, Cezara, Aristo­ tela, Dioklecijana. Napoleona, Šekspira, Darvina ve ehvatehum, ćast im i slava! — a o velikim islam­ skim karakterima i kapacitetima, kao Hulefai — rašidinima, velikim imamina, Gazaliji, Salahuadinu, Mehmedu, Fatihu i drugim — radijelahu teala anhum ve rehmetullahi alejhim) ako kad mimohod, neobligatno dočuje ili i ne dočuje! 1 to daje kukavni izgled našoj vanjštini. Esselamu ala menittebeal huda! Hazim Muftlć. Hadža je ogledalo svoga džemata, jer su oni obično imami, hatibi, mualimi, vaizi vjeroučitelji muderisi i tome slično, a svijetu trebaju u svakoj pri­ lici, od poroda pa do ukopa. Pa ako su hodže u jednom mjestu slabo stale, odbačene u kraj i pate se siromaštvom, to je onda slab alamet za dotično mjes­ to : ili su te hodže nesposobne pa svijet od sebe odbijaju, ili su se džematlije predale zevku i asiluku, pa u gafletu očekuju kakvu nenadnu božiju kaznu. Za to je opet svaki hodža dužan uložiti sve svoje raspoložive sile, da sebe i svoje mješćane diže kako moralno tako i u materijalnom pogledu. Treba da svakom prilikom mlagjariju napućuje lijepim savjetima na koristan rad, da ih odvraća, sa stran­ putice; nije neumjestno i na čaršiji i sokaku mlagjeg opomenuti, ako ga vidi da nešto čini ili govori šio ne valja. Da se sa starijim svijetom vazda druži, da svoje džematlije zijaret čini, pa.se snjima o svakim korisnim poslovima razgovora, da ih upućuje i bodri na rad, na uvećavanje imetka halal putom. Ako je čuo da je megju dvojicom nastao kakav nesporazum da pohiti, pa da ih izmiri i složi. Uvidi li, da je nečije dijete doraslo za nauke ili za nastavak iste na višoj školi ili medresi ili kakvom zanatu, neka oko toga sve poduzme, što će i oca i sina osokoliti, da ne bi obihmalili učiniti što je nužno, da se nauka ili zanat nastavi. )W 0 ( Nekome je potrebna neka uputa za neki posao hodža će se pobrinuti da se zgodan način doznade, pa ako sam sobom to ne umije, 'uputiće se onome za-koga je uvjeren, du to poznaje. Za to će sam či­ tati, a i druge će savjetovati da čitaju kako vjerske knjige, tako druge knjige i novine o gospodarstvu, o zdravlju i čuvanju istoga, za tim zemaljske državne Mi smo bili svjedoci jednog velikog rata, koji zakone i vladine naredbe; jer narod mnogo trpi i je istom svršio. Principi su se uhvatili u koštac. Na­ nazaduje radi nepoznavaja državnih zakona (gragjančela, koje je proglasilo XIX. stoljeće, požurivala su ski, kazneni, gruntovn-i, trgovački, mjenbeni i svi svoje potpuno riješen je. Demokratski i nacionalni drugi zakoni mogu se vazda kupiti u kujižarama, a svijet digao se da stane nogom na vrat njemačkom po zakonu se računa da su svakom poznati još od militarizmu i gadnom silništvu apsolutista. Pravo dana proglašenja! A to isto kaže i.Šeriat za se, pa slabijih, pocijepanih i ugnjetavanih zaplakalo je pred kako neće vrijediti isprika neznanja na onome svijetu, nacionalrlom demokracijom velikih i oslobođenih. tako ne vrijedi ni na ovome!) Svijet jakih i slobodnih ganuo se i na usta demo­ Sav rad jednog hodže, koji se sastoji iz naputa­ kratskog Amerikanca Wilsona rekao: sloboda i saka i savjeta, pa izrečeni oni u kahvi u čaršiji na nji­ modređenje svima nacijam a! vi ili u kući iste je naravi kao da je to u džamiji na Ova su se načela susrela i sa dubokim osvje­ ćursu učinio. Za to svaki hadža treba da bude vrije­ dočenjem naše nacije. 1 ona je zavapila u jedan glas: dan vaiz.. Vrijednog vaiza svakb sluša, pa ako to ujedinjenje svih mojih krajeva od Soče do Vardara! hodža ne umije, svijet ode drugim savjetnicima, koji Pred ovim poklikom uzmahnu tuđinac — vladalac će svij'etom okrećati na svoj način! naš, savi bajrake svoje i turi m ač.u korice, da ih Za to ćemo očekivati od medresa, da nam one preda nama, kao trofeje oslobođenja našeg. Na to u hodžama usposobe vrijedne vaize, pa će se u me­ zaklikta nacija naša od radosti i ushićenja, zaklikta dresama uz ostale dersove uvesti predavanje i vjež­ snažno i glasno. Radost je prelila polja i doline banje u važenju, jer je to jedna velika narodna potreba. naše, radost, kakve ne doživlje ni jedno pokolenje Jugoslaveni i Jugoslaven­ ska Država. �Strana 300. BISER njeno od pogiblije Svačića na Gvozdu i krvave bitke na ubavdm Kosovu — polju, Vijekovima rastavljani na više upravnih podru­ čja nego li ima provincija, u kojima stanuje naš na­ rod srpskog, hrvatskog i slavenačkog imena, nijesu mogli u masama shvatiti, da smo jedno, da nam je budućnost zajednička, i da nam je samo u takovoj budućnosti spas. Po tim upravnim područjima raz­ vio se patriotizam naš. Za to ima kod nas patrio­ tizma bosanskog, crnogorskog, srpskog, dalmatinskog, hrvatskog i kranjskog. I ti — da to nazovemo — lokalni patriotizmi sukobljavali su se često, prela­ zili su u antagonizam i u sporove jednih protih dru­ gima. Taj antagonizam i te sporove podupirale su i više upravne vlasti u vlastitom interesu iz straha da se mi svi ne osjetimo jedno, kao što i jesmo. U tu svrhu izrabljivali su i vjersku pocjepkanost našega trojednog naroda, našega tolerantnoga naroda, naroda, koji je mogao reći: brat je mio koje vjere bio. Ali međutim upravnim vlastima našim, bila je jedna, koja je uvijek činila časnu iznimku i u koju je makar jedno naše pleme upiralo oči kao u svoj Piemont. Mi .svi znamo, koja je to bolest. Ona nai­ me slobodna vlast našega naroda sa demokratskom i zaslužnom za našu slobodu dinasiijom na čelu. Ta ista vlast, vlast našeg Piemonta, podupire, kako vi­ dimo, nas, koji smo stenjali pod tuđinskim apsolu­ tizmom, u našem nastojanju, da organiziramo našu zajedničku, veliku i oslobođenu državu. Gospodo! dozvoiićete mi, da se sa nekoliko riječi osvrnem i pretresem pitanje: Tko su i što su Jugoslaveni? Sva plemena, koja stanuju na jugu Ev­ rope, a govore slavensku riječ, zapravo su južni Sla­ veni, Jugoslaveni. Prema tome to bi bila plemena: bugarsko, srpsko, hrvatsko i slovenačko. Mi pak znamo, da u našu Jugoslaviju ne spadaju Bugari, dakle jedno jugoslavensko pleme, a to je za to, što Bugari govore jednim posebnim slovenskim narječ­ jem t. j. bugarskim jezikom; i što oni po vlastitom raspoloženju ne teže, da uđu u našu Državu. — Ostala tri jugoslavenska plemena kopaju i nogama i rukama da uđu u jednu zajedničku Državu, koja bi se imala <.vati Jugoslavijom: Mi mlađa generacija imamo, da stvorimo ovu državu, jer smo ml po na­ šem osvjedočenju za nju i jer mi nijesmo i ne smi­ jemo biti zaraženi plemenskim i vjerskim predra­ sudama, Hrvati i Srbi govore jednim te istim jezikom, dok se Slovenci služe jednim posebnim narječjem, ali koje je tako blizu hrvatskom ili srpskom govoru, da se s njim zajedno mora smatrati jednim jezikom. Mi pak znamo, da je vrlo znatno obilježje jedne na­ cije njezin jezik. Dakle vrlo znatno obilježje naše nacije jest naš jezik srpsko-hrvatsko-slovenski, koji (ja) nazivljem hrvatskim, (ti) srpskim a (on) slovenačkim. Broj 21., 22., 23. i 24. Drugi važan razlog, koji govori, da su ta sva tri jugoslavenska plemena jedna nacija, jest taj, što njih vežu pojedinački interesi i što -ih ti interesi nu­ kaju da žele i teže za jednom velikom i slobodnom Državom, koja će štititi te njihove zajedničke inte­ rese. To je naš nacionalizam, nacionalizam svih triju naših plemena pred kojim treba da ustukne naš partikularni, provincijalni i plemenski patriotizam. Mi trebamo i hoćemo, da zabacimo tradicije, koje su nas cjepkale u plemena, i da se uzdignemo iznad ljubavi za provinciju, koja nas je vodila, do tjubavi za cio narod naš trojednog imena, l o zahtjeva od nas današnje veliko doba, koje nam je donijela slo­ boda. To zahtijeva sreća naša i buduće naše dobro. Mi ne smijemo ni pošto misliti i držati, kao da je naša nova država za doro samo jednim nama, samo jednom plemenu našem, nego naprotiv trebamo biti svjesni toga, da je naša slobodna država zajed­ ničko dobro svih triju plemena, kako srpskog tako hrvatskog, a kako hrvatskog tako slovenačkog ple­ mena našeg. Isto tako trebamo znati i to, da našoj državi stoji na srcu dobro pravoslavnih, kao i kato' a. a katolika, kao i muslimana. Svi smo mi rav­ nopravni i slobodni građani* naše slobodne i mile Domovine. Snaga naše Države jest u onoj generaciji nje­ ne koja bude shvaćala principe, koji su nju pokre­ nu; Da smo mi ta generacija, da ju mi trebamo na plećima ponijeti shvatljivo je otuda, što je nama najlakše raskrstiti sa konzervativnim načelima, koja šu do sad rukovodila naše društvo, u koliko je ono uopće postojalo. Mi smo dakle pozvani, da u našoj novoj državi stvorimo slobodno, neovisno i jako draštvo koje će bititi u stanju, da ravna njom. U državama, čija je uprava zasnovana na širo­ koj demokratskoj bazi društvo i javno mnijenje nje­ govo glavni su faktori uprave. Tako je u velikim republikama svijeta Francuskoj i Americi, tako je u po imenu monarhističkoj Engleskoj tako treba da bude u našoj Jugoslaviji i u čitavom svijetu, koji hoće, da bude neograničeno slobodan. Ovđe je umjesno pitanje: što sve ima da uđe u Jugoslavensku Državu? — Po principu samoodre­ đenja imali bi ući u našu Državu svi krajevi, u ko­ jima stanuje naš narod u kompaktnim masama. I po tome principu naše bi ujedinjenje trebalo biti pot­ puno. Ali, kako vidimo iz novina ima jedna velika sila, koju gone egoističkr ciljevi, da aspirira na neke naše nacionalne krajeve i koja nastoji da te krajeve zaposjedne svojim vojskama i da na taj način stavi internacionalnu mirovnu konferenciju pred gotov fakat, kako bi od nje izbila što veći kapital; što veći teritorij na naš račun. Ta ista velika sila izrabljuje naš položaj, dok smo još neutralni i dok još nijesmo o^ganizovali svoju Državu, nepredvlđajući ili ne hti �Broj 21,, 22., 23. i 24. Stran a 301. .BISER' jući predviđati da to njeno nastojanje nosi u sebi klicu budućih ratova sa našom Jugoslavijom. Da li će uspjeti toj sili, da okrnji naše ujedi­ njenje, i ako bi joj to uspjelo, u koliko će go okrnjlti, ne može se predviđeti, pošto za nama stoji sva demokracija svijeta. Prema našem nastojanju i po principu samo­ određenja ušli bi u našu državu ovi krajevi: Crna Gora, Srbija, Bosna, Hercegovina, Banat, Bačka, Ba­ ranje, Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Istra i sve slovenske zemlje. Te zemije zauzimale bi jedan pro­ stor od okruglo 250.000 km2 a brojila bi od prilike 14,000.000 stanovnika. Svakako krupna država za balkanske prilike, Država, koja će po svome položaju i po vrijednosti svojih državljana zauzimati časno mjesto u kolu prosvjetljenih naroda. Žiteljstvo je tih krajeva zdravo, čilo i sposobno za kulturu: Vrijedni da i u miru i u ratu upravljaju svojom sudbinom, i zemlja je njihova puna svakoga blaga, ima krajeva rodnih bjelicom pšenicom, pro­ stranih pašnjaka, bogatih sitnom i krupnom stokom, neprohodnih šuma, bogatih rudnika svake ruke, am? svega, svega što je potrebno jednoj naciji za njezin opstanak. Imamo i razvijenu nekoliko stotina kim dugačku morsku obalu sa nekoliko dobrih luka. Ima­ mo i nekoliko plovnih rijeka. U nekim je krajevima i željeznička mreža dosta gusto izgrađena. Z. lja naša ima vrlo zgodan položaj za trgovinu. Većinom izvozimo imovine, a uvozimo fabrikate. Fabrika dakle imamo malo. Industrija je istom u zametku, ali nam je zemlja po položaju svome i po prirodnom bogai stvu vrlo podesna za razvoj njezin. Trebaće samo dobre volje od strane Države, pa da nam u zemlji, mjesto žandarskih kasarna, niknu fabrike sa visokim dimnjacima, koje će reći svijetu, da smo mi spo­ sobni za kulturu i da je naše robovanje krivo, što se i sada ne možemo mjeriti sa velikim i kulturnim narodima. — Svi preduvjeti dakle za jednu veliku državu ispunjeni su na našem nacionalnome teri­ toriju. Otkad smo postali slobodni najviše je interesovalo sve nas, sav naš narod trojednog imena pi­ tanje kakvu da damo formu Državi našoj: monar­ hijsku ili republikansku. I jedna i druga forma nalazila je među nama toplih zagovornika. Republikanci su raznosili: Živi­ mo u vijeku rušenja dinastija, pa zašto da mi stva­ ramo mladu.Državu sa dinastijom na čelu? Kako to, da mi u moru republika, koje nikoše oko nas bude­ mo jedina monarhija, čemu to, kad je napokon republikanska forma uprave danas modernija? Mo­ narhisti su tvrdili: Zašto, da ne damo jednćj demo­ kratskoj i narodnoj dinastiji našu krunu, pogotovo kad je ta dinastija zaslužna za naše oslobođenje? Zar da zahvalimo toj dinastiji na njenu nastojanju oko ujedinjenja i oslobođenja našeg na taj način, da joj otmemo krunu i da ju lišimo prijestolja? Tako su tvrdili i rezonovali i jedni i drugi, dok nije N. V. u Zagrebu priznalo do konstituante, koja se ima sastatf šest mjeseci poslije sklopljenog mira, za Ju­ goslavenskog kralja Petra 1. Karađqrđevića. Živio naš jugoslavenski kralj Petar 1. ! A. Hifzi B jelevac: U znaku dosade. Čitav dan kao da je bio u znaku dosade. Vrijeme se mijenalo, muhe su kao mrtve padale, nijesi ih mogao otjerati. Magao si ih uzeti u ruku; baciti pod noge. Nebo je bilo sad vedro, sad oblačno, priroda kao pod nekim teretom. Prije podne čuo sam kako se ljudi tuže da nema ovoga ili onoga — da se ne može živiti. Marijeta (Bog joj prosti!) sjedila je u svojoj birtiji i tužila se plačljivo na glavobolju. A Hamzaga (rahmet mu duši!) sjedio u ćošku i šutio. Ja sam razgov rao s dvojicom o slabom izgledu žetve *). Poslije sam se vucao od stola do stola i najposlije otišao kući. Nekolicinu koje sretoh putem, vidio sam i na njima dosadu, brigu . . . Poslije podne kao da se je ta epidemija širila brže. Zahvatila i mene. pa sam se mučio poslije ručka neznajući kuda bih pošao. Mislio sam nešto pisati pa nisam pisao . . . Za to odoh u bašću, razvalih jedan stari stol, pa napravih drugi. Prenio sam ga i na drugo mjesto, samo eto neka bude drugačije. Sunce je peklo kroz oblake. Ja se oznojen vratih u sobu. Žena me ponudila kavom i ja sam Ispio. „Danas mi je vrlo dosadno," reče ona. ; — 1 meni — odgovorim. „Čekala sam jednu prijateljicu i nije došla14 — To je vrlo dosadno . . . Eto na što je mene dosada natjerala! U bašći sam prepravio oni stol pod šipkom i prenio ga pod smokvu. A sada idem . . . Idem nekud .. . Izvučem se lijeno na sokak. Nigdje nikog! Nedjelja po podne ratne godine hiljadu devet-sto petnaeste . . . Malogradska cesta, uski sokaci, malene neuredne kuće raščupana bosonoga djeca . . . negdje na pragu sjedi koja stara baba. Pred hanom je d an . kočijaš oprema konje. Malo dalje pred hotelom sjedi sama kelnerica s gazdom za stolom. Pred vojničkom menažom reda stolice jedan vojnik. Nešto dalje teče Bregava. Još je ljeto pa je voda malena. Vidi se, te č e ___U vodu ugazio suludi Lazo pa traži ugore. Prevrče kamen po ~ *) 1915 �Strana 302. ,,BISER“ Broj 21., 22lt 2 3 ^ i 24. kamen i istražuje im legla. Na ćupriji razgovara pred­ ni u što a ako što bubne eto izdavača ovih zapisaka stojnikova sluškinja s jednim financem, a nešto dalje pa neka odgovara! E pa dobro! To su junaci iz drugog dijela „nufuzova Anica" s jednim vojnikom ___ Okrenuh poljem, da više ne vidim nikoga jer poglavlja devetog do šesnaestog „Isčahurenih leptira," koji su se u ovoj kasabici okupili za ljetne dosade. mi je i to izgledalo bezličnim, dosadnim . . . . % Koliko sam vidio s polja išlo je cestom „ono Slika: Pred vratima sjedi Bećo, nekadašnji odgovorni nešto" službenika prema Perinoj gostioni, da malo urednik jednog političkog propalog lista. Sada je u sjednu. Djeca, žene. kolica i drugo .. . Ali u svemu; penziji i bavi se u glavnom prosjačenjem, a uzgred u njihovu hodu, u udaljenosti kojom je išao čovjek od svira i violinu. Već je i obnevidio hodajući s dru­ žene, bijaše nešto dosadna ... gom prosjakom Markom, koji eto sjedi do kahvenog Predamnom su išla dvojica seljaka s konjima odžaka i priča o svome nekadašnjem imanju. Na dugačkoj klupi sjedi jedan poštar, do njega i nisu razgovarali. Na vratu jednom konju visilo je zvono, ali ga je seljak zatisnuo travom, da ne zvoni. jedan vojnik s mojom sluškinjom. Sdruge strane vrata nekoliko manipulanata iz pošte. S njima je Anica, Možda mu bilo dosadno slušati ... Desno od puta, kojim sam išao, pod rubom jedna lijepa sluškinja, koju smo mi zvali „nufuzovom" Na sofi otac Goranflau pije vino i razgledava glavnog druma bili su čergaši prije nekoliko dana dok se je ovdje kukuruz brao, dok su imali što krasti. oko sebe svjetlucajučim očima razgoličan vrat jedne gospolje susjednog društva i rekao bih „mezi". A A sada ih već ne bijaše. Tek crna zemlja, kao velike mrlje kuda su vatru ložili, odao je znak iza njih .. . tamo na „kljunu sofe" Mišo sa ".vojim haremom. Pod Daljnji boravak bio je viši bez interesa za njih, pa murvom na starom mjestu Halil, Mujo i Stršljen. To su otišli . . . je slika! Ja sam lijeno koračao. Ispred mlinice pogledao Ja sam se zaustavio pred Bečom i rekao mu: sam unutra i vidio mlinara, brašnava odijela. Sjedi v ar neš još jednu?" na jednom kamenu, naslonio se o zid i drijema. Do A on pogladao u me, onda podigao prazan polić njega kupe kokoši žito, a on se i ne o b az ire___ i odgovorio: „ lapuni"! . . . Nisam ga smetao. Prošao sam ni? . mlinice i sjeo na suhu, požućelu travu kraj rijeke. Zapalim od __ Tanko, ciličući potegao gudalom. dosade cigaretu, pokušam nešto misliti. Pa kad sam „Ankini veždi gajtani To moje srce obrani . . . " pokušao oživiti u sebi ono što je tvrdo spavalo očujem daleko nejasan glas. Onda jači i jači.. ... I malo A nato je harmonika iza kuće rastegnuto odjek­ po malo prelio Se je taj glas u pjesmu: nula . „Evo ti ružu vraćani, Koju si meni dala, Na njoj ti mala hvala, Ljubav je propala Pjesmu je pratila muzika. Ja sam se prenuo .. . Za vrijeme ove dosade; sada u ovo doba — i ljubavna pjesma! . . . Pomislio sam na Sidkijujest sigurno on! U njega je uvijek bilo ljubavi, jer nije osjećao rata . . . Pa sada, kako su izbili oglasi o ponovnoj viziti njegova godišta, propio se ... Razbija dertove!..; Pjesma je čas utihnula, a onda se čuše harmo­ nike, koje je pratila lagano violina. Eh e h ! ... promislim dižući se lijeno sa ležaja. Pogjem preko polja Krajšini, gdje sam izdaleka vidio dosta svijeta na sofi u Pere. Idući prema Gorici opazim Jusu na kotaču. Približujući se već sam ras­ poznavao i pojedina lica. Neopaženo izbijem ispod vinograda pred gostionicu. Zastao sam da jednim po­ gledom uhvatim čitavo društvo, koje je tu sjedilo. Da ih sortiram i nešto reknem? Ne znam. Da progjem samo onako, upitaće tko: pa čemu to onda sve? . . . Kako hoćete? Neko će se i ljutiti, a nekom 'će možda biti i jednako .. . Hadžermerešovo se ne bilježi Mornar će te Ma'ro, Mornar će dušo, Obljubiti Maro Pa te ostaviti! . . . Znao sam tko je i tamo sjedio! I to je jedna partija iz poglavlja tzčahurenih leptira" na čelu s mladom begovicom, Zorom Vasić, Delfom i učitelji­ com Sevdom ... Ispred mene prolazi školski zbor, kojom se pri­ družilo nekoliko mlagjih djevojčica na ferijama . . . Poslije Juso na kotaču prolazi kraj mene, dovikuje: „Sjedi dok se vratim s Antom, pa ćemo na Krpice!. . . Dobro! A kad sam na većer došao u Kasinu i našao Sidkiju, gdje čita ispičah mu: kako sam ga zamijenio, a on ponosno spusti novine na stol i reče: „Ja sam danas bio u službi naroda sakupljajući dobrovoljne priloge za naše invalide" — Čestitam! Dok se jedni dosagjuju neznajući što će početi drugi rade . . . Možda je to i meni bila lekcija?! �Broj 21., 22., 23. i 24. Strana 303. .BISER' 1. M. O- Narcis: Nocturno. Ugasnuše noći, rosom izvezene, U blistavom tkivu mjesečeve priče; Niz ljubavne staze, sumnjom zalivene, San se sivi, plačuć, ko lepeza miče. Poznajte sami sebe. Nemojte se stidjeti učenja, tražite nauku, pa makar kako daleko bila. Znanje držite največim bogatstvom. Pripremajte se za ovaj svifet; nemojte onaj svijet žrtvovati ovome, što nije govoreno, nemojte govoriti; što nije traženo, nemojte tražiti. Ne gubite vremena sa neznalicama! 2. Iz čaškica zlatnih svjetlucaju vlasi Dahu poznog bića, što samoćom tapa; Sjenke žutih ptica prhte po terasi — Iz oka im modra nostalgija kapa. Grančice se lome, mjesečine pune, I 8 kapljicom kiše živi plamen trune — Sklapaju se srca večernjih cvatova. Svud prskaju boje koketno i fino: Mlaz je jedan sjajni sokove im pino I planuo žarom sunčanih cjelova .. . mm Savjeti filozofa U prijašnja vremena bijaše na Istoku običaj, da vladari, prije nego odluče o, kojoj god važnijoj stvari, pozovu poznate učenjake u svojoj državi, te da se s njima o svemu posavjetuju. 0 njihovu je mišljenju najčešće ovisila i odluka vladareva. Govori se, da su sate i dane trošili putujući I tražeći učenjaka, za kog misle, da bi im mogao dati savjeta u njihovoj stvari. Znameniti vladar Nošerevani-Adil, o čijoj pravdi cio svijet slovi, sa želju da uredi sbirku takovih mudrih savjeta, koja i mogla za svakoga vrijediti u svim prilikama života. Pozove sve savremene filo­ zofe na sastanak, koji između se izabraše opet dva­ deset i trojicu najpriznatijih sa zadaćom, da svaki rekne po jedan mudar savjet. Izabranici sabravši se u „Noširevanovo vijeće" u istinu sastaviše dvadeset i tri savjeta, koje mogu vrijediti čovjeku, pa ma ka­ kvih on god bio nazora o ovom ili onom svijetu. Nošerevani-Adil* je zappvjedao, da se spomenute izreke napišu zlatnim slovima, postave u zlatan sanduk i zakljpčaju zlatnim katancem, te da se pohrane u u državnoj blagajni. Poslije, kad bi god trebao odr lučiti o kojem važnijem poslu, pročitao bi spomenute savjete i tek zatim izrekao odluku. Evo tih savjeta*): *) Rečenice, koje su u savjetima ponovljene, izostavljene su u prevodu. Savjete učenjaka ne držite niskim (na njihove savjete polažite važnost i cijenite ih). U poslovima nemojte brzati; ni u kakovom poslu nemojte uzalud vremena propušćati. Svaki posao svršavajte u svoje vrijeme. Za svaki posao pitajte one, koji se u njega razumiju. Čuvajte se svake stvari, koja bi mogla biti uzrok kakovoj nesreći. Gledajte na početak i svršelak svakog posla. Sa pametnim se dogovarajte. Oprobano nemojte pfobati. Poštujte riječi starijih od sebe. 3. Priviknuti, da se ne ljutite. Stičite glas pošte­ njem i aobrim djelima. Umjerenost uvijek držite bogatjivom. Znajte, da je život samo jedan dan (kratak je), zaio ga treba što bolje u dobre svrhe upotrebiti. Znajte, da je ovaj svijet kao njiva, čiji će se plodovi na onom svijetu požeti. (Ne zaboravi, muslime, da tebi niie dužnost samo džamija, nego znaj da si dnžan što više raditi, što sretnijom svoju djecu ostaviti, znaj da si ih dužan školovati, znaj, da Islam prezire neznanje i nerad, znaj, da nemože na hadž stiči ni zekjat dijeliti .onaj, koji nema novca, a ovo Su dvije od najvećih islamskih dužnosti. Op. prev.) Ne veselite se ničijoj nesreći. Razbijeno i proljevenč ne žalite, (jer nema koristi. Op. prev.) 4. Učite se pameti na tuđoj nesreći. Držite boljim štetu, koja se dogodi u svoje vrijeme, nego korist, koja u nevrijeme dođe. Sa svakim budite prijazni, postupajte plemenito; ne budite nikad tjesnogrudni. Živite u ljubavi, kako sa prijateljem tako i sa ne­ prijateljem. Nemojt« noge preko mjere napolje pru­ žati (nego prema jorganu. Op. prev.). 5. Svoje poslove mjerite svojim mjerilom. Što nijeste ostavili, nemojte ni dizati. Nemojte ni od koga milosti išćekivati. Čuvajte jezik i ruke. Od hrđava posla budite daleko; bježite od nevaljana društva. 6. Nepoštena ni lopova nemojte potpomagati. Bje žite od hrđava susjeda. Ne idite na put bez druga. Sa hrđavim drugom ne idite na put. Na tuđem zemljištu ne saditd drveća. �S trana 304. »BISER* 7. Ne sijte, gdje ne može niknuti. Sa prostacima se nemojte družiti. Nemojte se zadužavati istom obogatjelom čovjeku. Nemojte se od sojsuza ženiti. Ne­ mojte sjediti sa onima, koji ni sebi cijene ne znadu. Nemojte se miješati sa tuđim slugama. Bojte se onoga, ko se Boga ne boji. S. Plraz: Inni buistu li-utenimime rnekjarim-el-ahlaki.*) Pojedinom čovjeku, razumom i slobodnom vo­ ljom obdarenom biću, u naravi je usađena potreba, da se udružuje sa sebi jednakim u svrhu postignuća životnih svrha. Tako nastaju društva, zajednice ljudi, u kojima se iz odnošaja pojedinca prema pojedincu i prema društvu, u kom se nalazi, ragjaju s jedne strane ovlaštenja, prava, a s druge strane dužnosti Iz toga proizlazi potreba, da se urede megjusobni vanjski odnošaji u nekom društvu živućih ijudi i to: pojedinca prema pojedincu i ovoga prema zajednici i obratno tj. potreba pravnog poretka (forum uxternum) za ljudsko društvu, bez kojeg je život nemo­ guć. Iz toga se vidi, da se pravni poredak pravne nome tiču čovjeka samo kao vanjskog djelovca, a ne osvrću se na njegovu unutrašnjost; na njegovo mišljenje i savjest; pa kad ne bi bilo kakvih ”orma, koje biše uregjivale unutarnji život čovječiji (forum internum) više puta bi prešao granice ćudorednosti, dobrote, a i pravednosti, pa ne bi svima ljudima bilo dano živjeti kako je čovjeka dostojno. Tu stranu ljudskog života uregjuje moralna i etična pravila, koja su vezana s pravnim normama time, što imadu istu svrhu (usavršivanje i napredak ljudi), ma da idu raznim putevima, pa se za to podupiru; etika uči, da se moralan život mora pokoravati pravnim pravilima, da je povreda ovih pravila nemoralna, te podaje tim pravnim propisima znamenito veću moć nad čo­ vječjom ćudi, nego što je imadu sami po sebi, a pravo odregjuje, da nemoralno djelo ništa ne vrijedi i za to uzima u zaštitu i dobre običaje. Ali čovjek teži i za takovim udruženjem, u ko­ jem može polučiti svoje više, duhovno opredijeljenje. Toj strani ljudskog života udovoljuje vjera. Ona je neka duhovna zajednica ljudi, koja ne poznaje ni mjesnih ni narodnih ograničenja, dakle zajednica za cijelu zemlju i za sve ljude. Ona je vidljiva posrednica na zemlji izmegju ljudi i Boga, koja vlada vjernicima u tom smjeru, da ih odgoji *) Ovaj hadisi šerif znači: U istinu sam vršim ljudski moral. poslan da usa* Broj 2 i., 22., 23. i 24. za vječni život. Prema tomu svrha joj je odgajanje čovječanstva za postignuće vječnog spasenja a sred­ stva vjere, kojima postizava religiozni i moralni život, jesu duhovna. Vjeru, koju Muhamed (a.) objavi, jest najsavršenija vrhunaravna vjera. Ona zadovoljava težnji ljudske duše, koja ide za postignućem vječnog spa­ senja i u tu svrhu naučava spoznaje o Bogu i traži od vjernika očitovanje tih spoznaja te moralan i krijepostan život. Akide (dogme), koje govore o spoznaji o Bogu i očitovanju tih spoznaja, sadržaju dinske ustanove; a norme, koje uređuju moralan i krijepostan život, sačinjavaju šeriat. Prema tome su u Islamu sadržane i vjerske dogme i norme forum uxtermma i forum internima. Stoga se spravom može reči, da je Islam najsavršenija vjera i najjača organizacija, koja zadovo­ ljava svim socijalnim zahtjevima. Nafija farajlić: Te me. xvii. Kokošija pamet. Jedna ženska, jedna mala fina kokošica. Iz starinske familije, kojoj se slava utrnula još pr.je sto godina, iznikla i izrasla je onako, kao i ve­ ćina njezinih drugarica srednje ruke — primitivno, sporedno. Tako sporedno, kao što bi bilo, da je i nije na ovom svijetu. Osim ako bi bila mogućna odhraniti koje dijete za bolja vremena; da se nufus ne umanji. Od djetinstva svoga igrala se po ulicama, trč­ karala u čaršiju, na pekaru i. na vodu, a onda se učila plesti, šiti i vesti, prati sugje i jelo gotoviti — raditi kućne poslove i žene dočekivati. Kasnije izvi­ riti po malo na prozor i na vrata, zaviriti u mahalu i na skupove, otići tetki« na konak u ašikovanje i probirati sebi momke — drage. Obično djevojaštvo, donekle, dok se nije dobro zadjevila i dok joj se nijesu momci počeli javljati. A onda kao da je na jedan put neki bijes unišao u nju, počela je sve momke dizati na gubicu, da nijesu dosta moderni, nego nekakva starinskoga kova. Naj­ prije momke, pa onda druge djevojke, pa stare žene i ljude, pa kojekakve strine i tetke — i sve dalje ledom, dok nije dotjerala do svoje vlastite kuće — do svoje nane i majke. Svak joj je bio previše starinski i prost, a ona sama postavila se na neku umišljenu visinu i šibala: to ne valja, to se mora prekrojiti! Dopadala se sama �Broj 21., 22., 23. > 24. Strana 305: ,BISBR“ sebi i počela i radila onako, kako se samo njoj dopadalo. Možda nije bila sama takva, ali je bila svagdje prva. Tako nije niko mogao prije od nje kazati: kako žudi neka cura za momkom, što ona ne bi, — kako žive neki mladenci i da ona ne bi mogla tako, - kako bi trebalo da se drukčije jedna ženska pokriva, a druga opet da nosi drukčije odijelo, da se stare žene prekalufe, a mlagje do bolova utegnu, kako bi trebalo da se seta i voza, kako da se muškinje drži pod papučom i za nos vuče, kako da se ženskinje što više i što češće gizda i izlazi na sastanke i t. d. — svagdje je letjela pred rudu. Svijetu dojadilo, pa je prozvaše „klepetalom" i ona se poče povlačiti u se, kao da je mudrala. Ali zvono joj ostade na vratu, samo s malom promje­ nom: omalovažavalo se sada i njezino mirovanje. Susretala se s posmjehom. A ona da pokaže, kako se sabrala) prošla bespo­ slice, sve je više šutjela i pečila se. I odrasla tako i haman ostarila. A s njom Je ostarilo i njezino na izvrat shvaćanje, da je uporno zagovarala ono, što u zbilji niko ne voli, a protivila se onome, što je prirodno da spada čovjeku. Tako bi na primjer prikrivala sve zgode svoga života, da joj ko ne prozre u kretnje i ne pokuša je svjetovati, što je ona smatrala suvišnim, jer je ostalo za vazda u njoj uvjerenje, da je ona sama za se naj­ bolja. A na drugoj strani opet bila je ona prvi V tičar i nametala se za savjetnika nekome, ko i bez nje znao živjeti onako, kako i drugi žive i po­ sluju zajednički, u zdogovoru, sa svijetom. Korila bi momke, koji bi zapjevali u noći kroz mahalu, da su — oprostite izraz — zjalovi i korila djevojke kad sviraju, da su divanije. Protivila bi se mladoj nevjesti, da ne smije skoro nikad iz kuće zaći, jer da ove trebaju iza udaje znati, kako su samo za kuću svezane, i grdila mlade ljude, ako progju sokakom izmegju ženskinja, da oni ne smiju hodati kud hoće i odmarati se u prirodi gdje hoće, jer oni trebaju znati, da je iza ženidbe s njima sve svršeno, oni bi morali biti živi u grob zakopani. Po­ ricala je starim ženama pravo pričanja iz njihovih mladih dana i stare ljude jednostavno slala za peć — sve to polagahno, s kim god na samu, bockajućiKao da ima rane, svježe mladosti bez pjesme i muzike, bez vesela srca, kao da mlada žena sa udajom mora zapečatiti svoju glavu i nikad više šta ne vidjeti i ne znati, kao da će mlad čovjek odadrijeti nekome skute na sokaku, kad progje s punom glavom briga i za jednu ženu na današnjem vaktu, kao da ima pozne, zlatne starosti bez tiha spomena na minule mlade dane.. . I tako dalje, svako njezino Jest" ili „nije" bilo je nezgrapno, jer je dolazilo na protivnom mjestu, kao što se vidjelo na nemjestu i njezino rastovaranje u razgovor onda, kad svako odlazi kući ili se za­ nima za prigodne pojave. A tek njezina ukočenost megju sjelkinjama, kad bi samo dosadno šutjela, zgledala ispod oka kao žmireći nakite i odijela na ženama, rasturila krajeve žara oko sebe, od časa do časa maknula bi ramenima, poizdizala vrat i nakrivljivala glavu, srkiltala kahvu i upijalala usnama i zavodila očima — kao kokošica, prava mala, pametna kokošića. XXII. Podvornici. Husejin Husejinović ostao je iza oca na konju: svoja kuća, svoj dućan. Dobro polje, haman svo nje­ govo i kmeti u Rakovici Ali kad se kome ne da, podje mu sve natraške, u zevku i pijanstvu u du­ ćanu izbiše dugovi, na selu manjak, s kmetovima rasprave i sve pošlo na tanje. Kod kuće se trošilo kd u koljenovića, a za zakrpe otpadali komad po komad zemljišta, otkupljivali .se kmetovi i prodavao ih, da se riješi glavobolje, dok najposlije nije zalizalo svo Dobro polje i sva Rakovica. Da ne zaliže i kuća više glave, počeo se pribirali i raditi u dućanu, ali više nije išlo. Pokleknulu trgovin nije umio ispraviti, a drugog kakva posla nije se znao s uspjehom prihvatiti i tako je počeo životariti ve; ući i petljajući, dok nije i dućan izgubio. Prodao ga e i ostao obješenih šaka niza se. Bez nikakva posla ne može se živjeti. Smislio se je, da mu je bolje biti i kahvedžija, nego li izjesti. i kuću. To nije skupo. Nabavio je nešto džezava i čaša i jednog dana na periferiji grada Husejin je bio kahvedžija. Od našeg svijeta ma'o ko izlazio njemu u ka­ hvu, svijet je išao u druge poznatije kafane, što su ‘ ih drugi prije pojagmili. Nego ako bi ko došao od „Švaba". Govore ono svoje cvanj cvunj, nose ženine kaputiće i dječije kape, zaokruže oko stolova zacakljenih kosa i otjeraju djecu od sebe u njivu, pa daj onda nosi im kahvu, pa lokume, pa šurupe . . To Husejnu čudnovato — ne navikao na to. Ali kad je osjetio, da oni najviše kod njega dolaze i pazare, snašao se i počeo ih lijepo dočekivati i is­ praćati, počeo ih što bolje zadovoljavati, a i upo­ znavati njihove navike i želje. I nijesu mu više bili zazorni, naročito kad god plaćaju ostave malo kusura na stolu, nego se počeo i priklanjati uz njih kojom podložnom šalom i prilagodjivati im se. Malo po malo, dok nije postao posve njihov: njegova kafana se posve prekalufila na ala frangu. Ljudi iz komšiluka, koji su dolazili izjutra i na večer, nijesu to voljeli. I počeše izostajati. Huso zar razumio i mislio: „makar, mariiaši su". A nije mislio, da će ljeto proći, nego je tek s jeseni na zimu osje­ tio, kako mu u kahvu više niko ne dolazi, osim po koji konjušar i bostandžija, kad kupus siječe. Ni „Švaba" više nema, kad nema zeleni. �Strana 306. ,BISER' I on nakon nekoliko čekanja zatvorio kahvu. Sišao u grad i tražio kakva drugog posla. Ne naučio se teretu, da šta snagom oda'dire. Ali opet može nešto, radeći što kod koga, ta tuđi je dosta aga dosta veleposjednika, imaju kirija, imaju spla i silu poslova, pomoći će nešta, radeći. I našao je jednog agu, kojemu je sad nadgledao majstore, sad proda­ vao žito na pazaru, pričuvao magazu ili išao na poštu i t. d. Lijepo mu je bilo, ali se njemu ne dalo ni go­ dinu dana tako ostati. Nešto spomen, da je i on imao dućan i kmetove, nešto agovanje gospodara, koje je teško osjetio na sebi, nešto osiguranje za stare dane, a nešto i sklonost prema „Švabama14 mamilo ga — u podvornike. Kako ono Švabe fino postupaju, od njih se svašta pametno čuje, imao bi uniformu sa sjajnim pucetima, nosao bi nešto spisa tamo-amo, bez tereta, a pod starost penzija . . . Ma­ milo ga, raspitivao se za mjesto. A kad ga je našao’ kazao je sav sretan, agi da odlazi wu sud“ — „i ja se smirih!" — Pa hajde sinak, sretno ti bilo — oso­ kolio ga aga. A on se poizdigao. Kakav ti činovnik, kako li što! Njemu je bilo pred sobom savjetnik«, kao da je savjetnik u sobi. Ima hastal, ima uniformu! Zar se tijem ne razdire mačka svijetu, našemu svijetu?! Kako on lijepo dugo sanjari u predsoblju! Samo ga malo pobuni, kad savjetnik zapjevuši: ,Huso!“ Ali šta to, pa šta i pokloni tu na vratima, — tako i drugi rade, i najveća gospoda. Za to je on u mahalskoj kahvi Husejnaga. Kad izadje i zasjedne medju esnafe ljude i bolje je priznat, nego kakav činovnik, naročito musliman činovnik. Ovaj ne zna ništa lijepo kazati ljudima zanatčijama, kao Huso, koji znade kolik i savjetnik i najokretniji Švabo. U njega, kad priča, zadiru esnafi ljudi očima i misle u sebi: kako mu je dobro, — kud bi bolje? Eto tamo je u sudu, može- ti svršiti sve što hoćeš, bolje nego kakav Činovnik. A niti oni znaju, niti im Huso kaže, kakav je odnošaj izmegju činovnika i podvornika, da su podvornici tu samo orudje od lo­ ženja peći, do nošenja novina kući. I sve se bliže Husi primiču Hasaga i-Mehaga. oni koji mrze škole i naše činovnike, slušaju ga mudro i tepaju mu. Radi bi mu bili nešto reći, a ne mogu odmah, ne mogu pred svijetom, nego će gdje­ god na samu. Zamoliće ga, da i njihove sinove na­ mjesti gdjegod, neka i oni budu — podvornici. A Husejnaga to hoće, kad mu se šapne. Razleti se i raspituje treba li gdje podvornik, pošten, radin, okretan i namješćao ih u službu, pomnožavao je četu — otimao je mlade snage višem pozivu i višem položaju, da budu jedan bespravan elemenat u podredjenom odnošaju — ispod crte. Skupljali su se i veselili se na svoj način, svojim frazama, svojim smijehom, s nešto manje ljudskog ponosa, jer se Broj 21., 22., 23. i 24. razdrobilo pred omalovažavanjem odozgor. Ogugljalo se, pa i Huso s njima, samo nek ih je više. Ali se Huso ipak odupro u jednom slučaju. Nije dao svome sestriću, kad je svršio ruždiju, da pre­ kine nauke. Rekao je: — Neka uči dalje, neće li bar on biti čovjek, pa makar ga ja uzdržavao. Sve što sada izgubi u plaći, poslije će brzo naknaditi, jer — činovnici skaču, molim te, a šta hoćeš molim te od nas i od naših pedeset forinti do smrti? U činovnika je demetom i drugo su nešto oni, a mi nikad kraj s krajem. Šta hoćeš od nas?!. . . Pošutio je, a onda razvukao: — Da sam Bog do umio ja svoj zanat učuvati; makar da sam i kahvedžija, sladja bi mi bila kora hljeba — pa i svakome nas. XXIII. Nekoliko stranica. — Tebi. — Čitala sam negdje: „Nijemac se rodi, napiše knjigu i umre!44 Jesam li ovo pravo zapamtila? I šta sam po­ mislila, da je to simboličko obilježje radina i napre­ dna naroda; svaki pojedinac neka doprinese samo po jednu opeku, velebna zgrada je tu, — po jednu knjigu, hram prosvjete je podignut! A kod nas? Spoljašnja ugladjenost, negdje i fini maniri, ali unutarnja — praznina. Magla, smetenost. A smnten j nespretan čovjek što može da počme, što da postigne?! — U čemu se poglavito ta sme­ tenost kod nas očituje? Pogledajmo našeg školovanog čovjeka! On ve­ ćinom — bez zamjerke — nema svoga urednog gos­ podarstva. Nema ga sazdanog od svojih ruku i svo­ jom snagom, osim ako mu od oca ostaje ili po ba­ štini dodje. — Za što je to tako? Jer, pored svoje struke i svoga društva ne upušta se u drugo, pa u praktičnom životu zaostaje i za manjim zanatčijom. Računajući na stalnu plaću, potcjenjuje novac i ra­ sipa ga. I dok po nekad ne može sastaviti kraj s krajem, naravno, da je smeten i tjeskoban i bez nužnog upotpunjavanja i s praktične strane — bes­ plodan. Neškolovan pako i neznan čovjek Ima svu praktičnost duha, vedrinu od prirode, i živi dobro, raširuje se. Ali dok gdje korači preko praga koje oblasti — on je tuširan. Lutaće iz jednog sprata u drugi, od jednog ureda do drugog, jadlće se podvornicima, jaditi pisarima, a nikad ovarlsati na pravo mjesto. I ako napokon izduši gdje treba, plašljivo 1 bojažljivo, dosta je, da samo malo činovnik drekne na njega, iecimo da ponvlkne: „Šta hoćeš?" pa da se on plahne i da poleti na vrata. Ama ne svrši �broj 21., 22., 23. i 24. .BISER* posla i osta šteta na vratu — ništa — samo daj sretan izlazak. „Sjaši s konja, džaba ti kirija!“ Zašto je to tako? Jer nema srednjih društava, u koja bi do njega došli naši školovani ljudi i sho­ dno mu prikazivali: Kako ima svoje pravice štititi i svoje interese preko oblasti promicati, koliko je du­ žan činovnik svim strankama ići na ruku, kako su povezani pojedini uredi i oblasti medju sobom i sa kojega stanovišta treba polaziti, pa da se brzo us­ pije i t. d. U tome ga niko ne upućuje. A ni on se ne trudi, da sam doznadne, jer, šta misli, kod svog rada i prihoda neće ostati gladan. Ali se ipak osjeća nesigurnim; momentana smetenost kvari mu poslove i on je često mučan i nevoljan, nije od koristi ni za se, kamo li za druge. Žensko, dok je u snazi, dok je živo, trudi se, da samo svojom spoljašnošću predobiva — na dušu zaboravlja i ona, a i oni, koji bi se trebali starati. Većinom analfabete i bez svjetla znanja, naravno da ne umiju na svojim sastancima što drugo ni govo­ riti, nego jedno o drugom i nemaj-u o čemu drugome, kad nema sa strane pobude, iz knjige i drug h lije­ pih zapamćenja. A kad su primitivni razgovori primitivno je i odgajanje potomaka; kad je prazna duša — neukusan je i ponošaj i majmurisanje u modi; bez poznavanja etičnih principa — granica se prekoračuje.-----------I trza se natrag, da ne posluži nedostojne — i htjelo bi naprijed, makar silom i bezobzirno, da nešto poluči. Ali svrhe — nema, dok se ne bi počelo s te­ melja ispravljati i pregragjivati.... Pa je i to ženslemje — bez pojma o vanjskom životu sa pučine i razlučeno u svom društvu — jadno i nezadovoijuo sa samim, kamo li da bi bilo uzorno i za druge — zaostaje i iza školovanog i iza običnog našeg čovjeka. 1 tako dalje — svi slojevi našega naroda kao da su nečim smlaćeni, kao da su ukalufljeni, podvezani. Ako s jedne strane mogu da žive i da se održe odabiranjem sa snagom, na drugoj su strani pješe s daljeg nepoznavanja izvan svoga uskog kruga, bez poznavanja ugodnog nudopunjavanja. A zar im se vrlo lahko ne bi moglo pomoći, pa da živnu otvorenih očiju i medjusobnom odanošču?! Na primjer: da znaniji neznane upućivaju u čitanju i i u jeziku, pa onda u zgodnim knjigama u vjerske- i moralne temelje, da im probugjuju interes za knjigom i upućuju ih u računu i u zemljopisu, da im predo­ čuju i tumače povjesne slike i uzorke novog gospo­ darskog orudja — * u svemu drugome, šta kome strukovno od ruke ide, i prema prilikama, od manjeg na više. Metoda zalnteresovanja i pobudljive književ­ nosti — za čim bilo. A tako svako može po nešto; pa da rad poteče, kao u pčelinjaku. Strana 307. Za one, koji već mogu kod nas uzeti khjigu u šake, treba pisati. Ako ne možemo kao Nijemci, svaki po knjigu, možemo makar po nekoliko stranica, samo — makar ovako od zabave — nekoliko stranica.... Falk: Pregled turskeknjiževnosti. (Nastavak.) H. Proza. 1. Filozofija i znanost. Hadži Kalfa %Ogledalo svijeta. Munedžimdede: Astronomija i Matematika. N iazi: Stolovi saznanja i otpadci dobročinstva Hadži Kalfa (1580—1658.), zapravo M u s t a f a b i n - A b d u l l a h ,- a poznat i pod imenom Ć a t i b Č e 1 e b i, rodio se u Carigradu, postao činovnik kancelarije i sudjelovao u armenskim i mezopotanskim ratištima. (1626. i 1629.) Zatim je ušao u finacijalne poslove, : je umro u svom rodnom gradu kao prvi sekretar Sultana Muhameda IV. (1648—1687.) K a I f a je najveći turski naučenik svoga doba, historičar, geograf, bibliograf; njegovo arapsko glavno djelo „Kešf-ul-funun“ je jedan bibliografski leksikon, koji nabraja više od 25.000 arapskih, perzijskih i turskih knjiga sa dodatkom kratkih bilješki o piscima tih knjiga. Njegova tri turska djela jesu: „Takvimal -Tavarik“, kronološke tablice; “Džihan-Numa" (ogle­ dalo svijeta), jedna geografija, prepuna orijentalnih fabula, ,,Fezleke“, istorija pomorskih ratova Turaka. O M u n e d ž i m d e d e - t u nije ništa pobliže poznato. N i j a z i, vidi gore Liriku. 2. Istorija svijeta. Kronolške tablice. Pomorski ratovi Turaka. ) Osvojenje Biograda. Mirovni ugovor Adeni: j sa p e r z jjom Hadži-Kalfa: Solak-Zade Istorija osmanl. carstva. Munedždžimdede: Svjetska istorija. Ferajzi-Zade: „ Ali: Osnovna načela istorije. Naztavak pisanja anala osmanl. carstva i istorijskih pojedinih biografija. H a d ž i - K a l f a , vidi gore: Filozofija. Adeni, „ „ : Lirika. O ostalim istoriografima malo je poznato. �Strana 308. BISER* Pisanja anala osmanl, carsvta nastavili su: N a i m a (umro 1715), R a š i d (umro 1730), Č e 1e b iZ a d e , S a b i , Iz i, V a s i f , Nur i , A h m e d Zul f i e f e n d i (Anali od 1826—1832.), Ahmed Midhat efendi (Anali od 1855—1877.) Nastavljena je takodžer i „Knjiga o anemonama" Taškopri-Zade, t. j. životni opisi ulema, Vezira i Šeiha, kojih je broj narastao od 665. na 4794. A t a j t (vidi gore: Epika) dodao je sSm 1100 života. U š a k i 527; S e i l i i njjegov sin, 1980. Zbirka dopire do u god. 1730. 3. Istorija književnosti. Nastavak pjesničkih biografija i antologiji „Teskeret-uš-Šuara" (popisi pjesnika) vodi dalje R i a z i (.umro 1644., 350 života); R i z a j i (1500. 260života); I z e t i (umro 1725., 479 života); Š a l i m (1686—1728., 410 života) i ostali. S e i d 1 s m a i 1 (umro 1729), govornik u Brusi, od o ružinih strukova („Giildestei riazi irzan“) živote 460 slavnih ljudi koji su u Brusi umrli. Antologije uređuju K a f - Z a d e (1621 524 pjes­ nika) i D ž e v d e . t e f e n d i (umro oko 1830) 3QU pjesnika. 4. Pripovijetke. Nema ništa osobitog. 5. Dopisivanje. Haleto: Zbirka pisama. Nabi: Kjani: H a 1e t i, Na b i , K j a n i (ćani), vidi gore: lir ik a . Četvrti odsjek. Narodna književnost. 13. — 19. vijek. Pregled. U Turskoj vrijedi samo onaj čovjek kao obra­ zovan, ko piše pjesme prema uzoru arapsko-perzijskom i čiji je materinji jezik protkan riječima arapsko-perzijskim tako da jedan priznat pisac mora svakako znati osim svoga još i ova dva jezika. Zanemaren je, međutim, vrlo melodični čisto tur­ ski narodni jezik, osobito u svom glavnom dijalektu „Kaba dili", a s njom zajedno i narodno pjesništvo i proza koje ipak pravom nacionalnom karakteru odgovara kud i kamo više nego polu tuđinsko um­ jetničko pisanje. Dok se otmeni Turčin pred perzijancem duboko klanja, dotle u narodu postoji tvrdokorno nesimpatisanje svega što je perzijsko. Zato je karak­ teristična ona poslovica ,,Ko uči perzijski, taj je iz­ gubio vjeru". Broi 21., 22., 23. i 24. Turska narodna književnost koja se nije očuvala pismeno, nego jedino usmenom predajom, ima pje­ sama u stihovima, anegdota i lakrdija, u prozi šala i bajki. I. Pjesništvo. 1. Narodna pjesma „Turkfl" Odgovara smirenom narodnom karakteru i daleko dopire u prošlost te je teško ustanoviti njezinu sta­ rost. Broj dragocjenih zbirki „Anadolskih narodnih pjesama" skupio je Nijemac Grlinfeld. Pored osobitih pjesama „Turku" ima još i „Mani", četverorednih ljubavni stihovi koji nešto odgovaraju njemačkim Alpincima i njihovim “Schuada hiipfln". U istočno-turskom ili čagatajskom jeziku izišao je od H u v e d a jedan narodni divan. 2. Stihovana anekdota „Destan". Pripovijeda u obliku stihovnog letka vesele i čisto drske slučajeve iz običnog dnevnog života. 3. Narodna škola. Ta spada u vrlo omiljenu igru „Karagčz" i u narodnu pozorišnu igru (koja je danas duboko pala) koja se prije zvala „Sahuri kolu", a danas se zove „Orta-uiun". „lg a u sjeni", koja se zaprav'o zove „Hajali-zil" ali se prema svom glavnom junaku zove „Karagbz", je kineskog porijetla i ima figura koje stoje: pred svima je ludi turski lakrdijaš „KaragOz" (Crnooki), po starom običaju je to jedan anaddlski učitelj ili pjanac imenom „Bekri Mustafa", a pored njega mirno ukučeni filozof „Hadži-Ejvat". Glavna komičnost se sastoji u tomu, što oni izmjenjuju šale, nekad i ne­ pristojne. Nije mnogo drukčije ni sa narodnim pozorištem, Ovdje je mjesto „Karagć)z-a“ „Kavuklu", a mjesto „Hadži-Ajveta" „Fitekiar". II. Proza. ). Lakrdija je kratka narodna priča koja je većinom veselog sadržaja, a u Turskoj često puta i besramnog. Pored bajke ona je omiljeni cvijet pripovjedača od zanata kad oni u krčmama i privatnim stanovima provode vesele Ramazanske noći. ♦ Kao klasičan ovde vrijedi N a s r - e d d i n , koji je živio u i4. vijeku u Akšeheru u Maloj Aziji kao duhovnik i učitelj, gdje još i danas ima njegov spo­ menik. Pristojnom čitaocu on je pristupačan samo pričama koje je izabrao i izdao Me h m e d T e u f i k (1883.) �Broj 21., 22., 23. i 24. Strana 309. ,BIŠER‘ Druge narodne knjige u prozi i stihu su zbirke pripovjedaka od K j o r o g l u , Š a h I s ma i l , Aš i k Ke r e m, i A š i k Ga r i b . 2. Bajka je uvijek ljubimče istočnih naroda, te je u Turskoj bila uvriježena kao „Medate44, što bijaše zadruga pripovjedača, koji su uvijek crpili svoje gradivo iz jednostavnih bajki, ali nikad ne postigoše večeg zna­ čaja. Tek u današnje doba počinju se štampati bajke. Ovdje opet glavnu ulogu igraju prijevodi. Još i sad su, najomiljenije arapske bajke „Hiljadu i jedna noć“, “Četrdeset Vezira14 (Krk Vezir), zatim perzijska „Kabuz- name“ (Papagajeva knjiga) i prestara zbirka „E1 feredž bad ešide“ (Radost u žalosti). Nešto turske su bajke od: B i l l u r H j o š k a , H a z i m K a r d a š , i drugih. Drugo doba. Moderna-evropska škola. od 1859. do danas. Pregled. Preokret u turskoj književnosti treba na miadoturski pokret čija je deviza bila obnovljenje Turske poprimanjem evropske kulture na svim područjima. Prvi korak reforme sastojao se u tom št su mladi Turci potražili akademska obrazovanja na stranim univerzitetima, i našli ga: Pariz postade njihov Eldorado. Sa tuđim idejama oni su se vračali natrag u otadžbinu, istupali kao reformiste, ali su često puta morali svoje reformisanje ispaštati u progonstvu. Razvi se vječna borba između Mladih i Starih koje još ni danas, usprkos mnogih reformi, nije izvojevana. U književnosti se dogodi preokret na tri stepena. Prvi stepen: Pobrkani prijevodi stranih, a naročito francuskih književnih djela. Bez reda se pojaviše u turskom ruhu dostojanstveni klasici pored sanjalačkih romantičara, neotopljeni realiste, pored simbolista po­ put vela nježnih: Moliere, La Fontaine, Tenelon, Voltaire, Dumas pe r e , et f i l s, Hugo, 'Sue.Montepin, Bandelaire, Verne i t. d. Prvenstvo je priznato (a i dnnas se priznaje) osječajnim ,,Weltschmerzerima“ koji najbolje odgovaraju urođenoj turskoj tankoćut­ nosti: Chateaubrian, Lamartine, Musset. Drugi stepen: Oponašanje tuđih sujeta i ujedno oponašanje tuđeg načina prikazivanja. Novi tuđinski predmeti i ideje nisu se dali uokviriti u turske forme; one su zahtijevale opsežniji, prirodniji izraz. Mladi pisci zabaciše tromi pola arapski polu perzijski književni jezik i njegove zastarjele stihove i počeše pisati i pjevati u ljepšem i udobnijem, čisto turskom saobraćajnom jeziku i u slobodnijim evropskim sti­ hovima; čak, oni se približavahu nacionalnoj prozi i poeziji. Treći stepen: Samostalna obrada domaćeg sa­ držaja u tri prirodna tuđinska oblika. U književnosti kao i u politici probudi se nacionalni osjećaj, a s ovim zajedno i zavičajne (,,Milli“) vještine. Pojaviše se Milli-novine i Milli-časopisi, zatim Milli-romani, — pripovjetke, — pjesme. Riječ otadžbina (,,Vatan“) bijaše za turčina dugo vremena prazan pojam. Ono što je skupljenu Tursku do tada ujedinjavalo, to je bila religi­ oznost Islama, a kao njegova glava i utjelovljenje, to bi­ jaše sultan. Vjerni Turčin je živio, borio se i umirao za svog Sultana. Tek snažnim odcjepljenjem hrišćanskih državica (Grčke i Balkana, 1830—1908.) Ošmanlijski dijelovi Turske se još bolje zbližiše pod osjeća­ njem nacionalnog jedinstva. Tako nastade Osmanizam koji brzo ustupi mjesta našem Turcizmu. Stari je Turčin stidljivo zatajivao svoje porijeklo iz Rumila ili Anadolije; Mladi Turčin je na to ponosan. Jedna dobro smišljena, ali nepotpomognutadrama „Otadž­ bina" od K e m a l a dade g. 1875. izražaja ovim osje­ ćajima i izazva veliko oduševljenje u carigradskoj publici. Kao otac i putovođ turske Moderne vrijedi s p'ravom Š i n a s i , čija sveska „Izabranih pjesama" (1859.) označuje književni preokret. Ona je sadržavala samo prevode francuskih pjesnika, ali je iznijela dokaz da se i kod Turaka mogu razviti nove misli, novo osjećanje i pjesništvo. Š i n a s i je bio toliko srećar da imadne i od sebe boljih sljedbenika i da nađe visokih zaštitnika svoga nastojanja. Čak i sultan Abdul Hamid 11. (1876. — 1909.) pokazao se kao pomagač te dobre stvari, te je nagrađivao ordenima pjesnike Mi dh a t a i H a m i d a. 1 tri znamenite paše: Zija, Sadulah i Ahmed Vefik, (posljedni je prevodio Moliera) otvoreno se izjaviše za Modernu. Naprijed su bili lirika, drama i roman. Na čelu Mričara stoji Ek r e m, pored koga su H a m i d i Nadži . Kao najbolji pisci tragedija vrijede E k r e m , H a m i d i S a m i ; kao dobar pjesnik komedija i kao pripovjedač ističe se M i d h a t ; Drame su se malo odigravale; u Carigradu osnovano „Tursko Pozorište" sukobi se sa predrasudama i propade brzo. I. Pjesništvo. I. Lirika. Zemal: Bol. Zemlja, Elegije. Narcisi. To su ti. Moje ludosti ili grad. Istorija jedne nesrećnice. Ekrem: Jutarnje pjesme. Šaputanje. Mladost. Nadži: Plamenovo. Varnice. Zrake. Šum. Klasje. Nidžar Hanum: Oh! Eho. Fikret: Razbijena lica. ( Namik Kemal: (1837.—1888.), nećak državnog kancelara Šemsundin-Beja, rodio se u Gali polju te �Strana 310. „BISER* je pjevao u svojoj 16. godini. U Carigradu se on sprijatelji sa Sinasi-em (1858.) koji tada bijaše zapo­ čeo borbu protiv staro-turske pjesničke škole i pisao u .njegovim mlado-turskim novinama „Tasvir efkjar“. Njegovi neobuzdani članci se tako protivljahu zasta­ rjelom dršavnom poretku, da mu je on prijetio glo­ bama i zatvorom; ali to samo pojačavaše njegove slobodoumne namjere. Iz svog zatvora na otoku Cypru on uteče u Pariz gdje je prevodio Bacona, Montesguieu-a i Rousseau-a. Pobjeda Mladoturaka pod Muratom V. (1876.) i Abdul-Hamidom II. (1876. do 1909) vrati ga u otadžbinu. Pored Mlado-turskog Velikog Vezira Midhat Paše on je igrao veliku po­ litičku ulogu te je bio obasipan ordenima. Tek što je mlado-turski ustav svladan (1877.), već je staroturska stranka opet dobila prvenstvo nad slabim sultanom Abdul-Hamidom II. Veliki Vezir Midhat bi svrgnut i prognan: Ke m a 1 uteče u London. U Parizu, Ženevi i Bruselju obrazuje se tajna mlado-turska udruženja; kao članovi tih udruženja su: učenjaci, časnici, činovnici, i trgovci; malo po malo razvija se jako društvo: Jedinstvo i Napredak", koje opet do­ vodi u krepost ustav od 1876., zbacuje kukavičnog Abdul-Hamida i postavlja na prijesto njegovog brata Mehmeda V. (1909.) K e m a l nije doživio uspjeh dobre stvari, za koje je neumorno radio do svoje smrti. Umro je u 51. godini na otoku Hiosu. Kemal je najobljubljeniji i najnarodsk mladoturski pjesnik. On je uplivan i mnogostruk u lirici, drami i prozi. Žarki patriotizam i romantičarski „Weltschmerz“ su njegov osnovni ton. Njegov prozni stil je izabran; kao obrazovan Turčin on još n e'za­ bacuje neke arapsko-perzijske riječi staroga doba.— Njegova najljepša lirska zbirka nosi naslov „Avaj"! (Novela) i uzdiže nemirnu žežnju i bol srca. Za K e m a 1 a „pjesnik je holno dijete prirode, a poezija je bolni krik". Njegovih pet tragedija odlikovao se dobrim ocrtavanjem karaktera i prirodnom formom dijaloga, one se raspadaju u dva ljubavna i dva istorijska dijela. — 1873. „Zevali čodžuk" (Siromašno dijete). Sadržaj: 14-godišnjoj Šefiki zabranjuju žarku ljubav sa jednim mladim studentom medicine Ata Bejom, da bi je iz novčanih obzira udali za jednog 38-go­ dišnjeg pašu. Sušica je otrgne od tužne sudbine, a Ata Bej je slijedi u smrt otrovavši se. Glavna ideja: bijeda udaje za novac. God. 1874. „Akif Bej". Sa­ držaj: Radosti i boli jednom pomorskog kapetana koji konačno postaje žrtvom svoje nevjerne žene. Ideja: Patriotizam turskog pomorca. — 1874. „Gtilunnihal". Sadržaj: Za vrijeme 16-godišnjeg robova­ nja očuvala je lijepa Gtilinihal svoju vjarnu ljubav prema svom mužu koji je jednoć umoren uz nju. Da bi spasla svoju omiljenu gospodaricu Ismetu, ona najposlje pristaje na novu zaruku, ali je nagla smrt otrgne od toga. Ideja: Ženska vjernost i Ženska os Broj 21., 22., 23. i 24. veta — 1875 „Otadžbina" (Vatan) ili „Silistria". Sadržaj: junačka odbrana male turske tvrgjave Silistrije protiv Rusa (1854) Ideja: žarka ljubav prema otadžbini.*) „Otadžbina je sveta; mi jedemo njezin hljeb i živimo u njezinoj sjeni . Upletene patriotske pjesme su upravo zadivljavajuće. Ovaj komad, u ko­ me je K e m a 1 otvoreno iznio pogreške starog turs­ kog državnog uregjenja, pobudio je veliku senzaciju, ali je bio zabranjen posije drugog prikazivanja, a za to je zapravo doživio više izdanja. - 1880. „Dželal«M i„“ šah od Hvarezena, jedna epizoda iz perzijske istorije. Od Kemal-ovih romana najpoznatiji j>u: jedan osjećajni i dva istorijska. 1874. „Ali Bej" sa očito realističnom obradom. Oko blijedog sanjalačkog ju­ naka rode se dvije žene: egoistino kurtozanka Mehpeker i plemenita robinja Dilašub; posljednja spa­ šava Ali Bej a svojim vlastitim životom; Mehpeker se udavi. — 1887. „Džezmi", junak i pjesnik. — Zatim „Nevrof-Bej“. Kemal-ova istorijska prazna djela nisu od ma­ nje vrijednosti: „Barikaj-Safer", 1872. (Muevje slave), te oduševljeni slavopoj osvojenju Carigrada (1453.). Zatim četiri sveske istorijskih skica: „Evraki |perišan (Razasuti listići) 1784. — Posije toga jedna istorija Turaka. Abdul Hak Hamid je učio francusku školsku naobrazbu. Djelovao je kao lirik i dramatik, te je obasjan ordenima od Sultana Abdul-Hamida II. ali je na jednom zaćutao te je radio kao diplomata na turskom poslanstvu u Londonu. Šivasi se naj­ prije usudio da zapadnjački misli i osjeća; ali H am i d ’ je otišao korak dalje u toliko što je pisao ev­ ropski t. j. naravno i jednostavno. 1 ako ie njegova lirika malena opsegom, to je ipak ona poznatija nego njegove drame, i ima 6 zbirki: 1873. „Zemlja". — 1885. „Elegije" posije smrti njegove rano umrle supruge. — 1885. „Narcisi". — 1885. „Banlar odur" (to su oni) — 1886. „Divaneli klezin jahod belde" (Moje ludosti ili grad. — 1886. „Istorija jedne nesrećnice", elegije sumiješane sa prozom. Kao dramatičar napisao je H a m i d četiri lju­ bavne, ili bolje reći tendenciozne tragedije protiv ne­ prirodnosti u turskim porodičnim odnosima, a zatim posije jedne istorijske tragedije prešao je na podražavanje stihovane klasične francuske tragedije, te je on nju prvi uveo u tursku književnost. — Njegove četiri ljubavne tragedije su ove: 1872. „Ljubavni udesi", iz azijatskoga nomadskog života; to je nešto slabiji prvjenac. Ideja postaje časne strasti. — 1874. „Sab’r ve sebat" (Strpljivost i istrajnost). Sadržaj: *) (Otadžbina" je izašla u prijevodu „Musi. Biblioteke" u Mostaru kao sv. 18. Izvanrednih izdanja, u knjižari MuhamedBekir Kalajdžić.) - �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' Dvoje zaljubljenih nagju se najposlje na grobu ono­ ga, koji ih je htio zastaviti. Ideja: Bijeda prisilnih brakova. — 1874. „Ičli-kiz" (Mimoza). Sadržaj- Jedna osjećajna, povučena žena ne može da nagje spokojstva u svom sjedinjenju sa . draganom i najposlje umire od sušice. Ideja: Za sanjalačke prirode „brak je grob sreće" — 1875. „Duhteri Hindu". Sadržaj: Jedna gadno prevarena Indijanka opčini svoga zavoditelja, jednog engleskog časnika, tako da ovaj biva spaljen na lomači kao mrtvac, ali je i ona spaljena kao njegova udovica. Ideja: osveta prevarene ljubavi, U divnim i osjećajnim ljubavnim pjesmama ovoga komada prvi put jedan obrazovan Turčin piše pri­ rodnim svježim tonom turske narodne poezije. — H a m i d o v a istorijska tragedija u prozi je „Tarik" ili osvojenje Španije (1879.)*) — Njegove tragedije u stihovima prema francuskom uzoru, su ove: 1889. „ošber", Kralj Kazimir u vrijeme Aleksandra Veli­ koga — 1880. „TezerV — 1881. „Sardanapal" — 1881. „Liberte"— 1881. „Kurtizanka". 1883. „Garam" Strast). — x M ahmud Ekrer.i upoznaje se u Parizu sa ev­ ropskom kulturom te se priključuje mladoturskom pokretu. On piše pjesme sa neobičnim odobravanje,.! i umukne rano, valjda na višu zapovjed — E k r e m je najveći liričar moderne Turske; on oplemenjuje jednostavnu narodnu pjesmu i voli evropske balade i romanca. — Od njegovih opšte omiljenih zbirki pjesama, najpoznatije su ove tri: „Nagme’ ši’ ‘ (Ju­ tarnje pjesme), „Zemzeme" koje žubore poput svježeg izvora; odlikuju se nježnom mekoćom osjećaja, harmoničnim jezikom i dobrom tehnikom. 1871. je napisao „Sramežljivu Anđeliju" koja potsjeća na Saint Prerre-ovu „Paula i Vorginiju"; sramešljivosti junakinja žrtvuje ljubav i život. — 1873. „Atala" ili Divljač Amerike prema Chateaubriand-ovom istoime­ nom romanu. — 1874. piše „Vezleta". Muhsin, sin kuće, i Vezleta (Sjedinjenje), plemenita i lijepa robi­ nja, vole se, ali ih zastavljaju te se oni nagju u smrti upravo u času kad je njihova svadba bila u mogućnosti. — Ahmed Nadži (1848.—1893.), rogjen je u Cari­ gradu u jednoj gragjanskoj imućnoj porodici. Sa mladenačkim žarom najprije se posvetio Božjoj Na­ uci i mističnoj poeziji. Slučaj mu donese do ruku francuska književna djela pjesme Victora Hugo-a Sully Prudhomme-a, koje on sa slašću prevodi i koji njegovom duhu daju sasvim novi pravac. On se priključuje Midhatu i zajedno s njim sunovrati se u mlado-turski pokret čiju konačnu pobjedu on ne doživljuje. U svojoj 45-oj godini on umire u svom rod­ nom mjestu. Megju svojim suvremenjacima N a d ž i je '„po­ žar, svestrani raspaljivač srdaca i duhova1*. On ukla­ #) Ovo je djelo prevedeno i u „Musi. Biblioteci® sveska 12. Prevod je odličan. (Primjedba Prevodioca). kao Strana 311. nja flegmatičnu udobnost kod svojih zemljaka te ih ohrabruju za živahniji rad, za slobodnu samo­ svijest, za jače oživljavanje u opštoj kulturi. — Nje­ gove zbirke pjesama, 1870. „Ateš pare" (Plamenovi), 1875. „Šerare" (Varnice), 1886. „SGrilzan" (Zrake) imaju u sebi smjesu starih i novih sujeta i stihova tu je povela gazela valese balade, francuski prijevo­ di pored perzijskih; samo što on neće da ?na za hvaljenje vina. Vrlo omiljene pjesme su ove: Golub. Molitva zarobljenika. Grudanje. Onaj što uzdiše. Ma­ ca ili ljubav prema domovini. — Satirički svezak „Demdeme" (Šfim, 1886.), u protivnosti, sa Ekremovim „Zemzema" (Žuborom), prozrokovao je oštar konflikt izmegju pjesnika. — „Silmbule" (klasje) je smjesa pjesama i proznih komada koje opisuju djetinstvo pjesnikovo do šeste godine. — Od N a d ž i evih proznih djela najznamenitija su ova: „Logati Nadžiu (Rječnik), „Esami" (imena) ili slika iz života istaknutijih ljudi Islama; zatim jedno „pismovno blago", koje je izašlo tek godine 1900., posije nje­ gove smrti. Njegovo dopisivanje sa Midhatom pruža interesantnu sliku mlado-turskog književnog života i rastezanja. Nidžar-Hanum je kći Osman Paše, jednog Madžara koji je prešao u Islam; ona sretno se uda i svojim sinovima Munibu i Feridunu daje odličan od­ goj. U svom životu i pjevanju N i d ž a r je prije svega žena i majka u najplemenitijem smislu riječi. „Moja poezija je moje srce1*. Svoje iskreno, lično osjećanje ona zaogrće u plašt sad staro-turske, sad opet moderne forme. Ton joj je ozbjljan; bunar je od nje daieko. Ona je napisala dvije zbirke pjesama: „Efsuz" (Ah!) 1887, i „Aksisada" (Odjek) 1898., koji je izmiješan i prozom. — „Ah!" po dužnosti počinje sa zahvalom Allahu, Pejgamberu, Sultanu, a zatim slijede pjesme o proljeću, mjesečini i sličnom, i to pored polucrni^ gajeva, ružinih grmova, vodoskoka dakle sve po starom stilu; ali njezina osjaćanja su topla i nova: „Moj život je tek onda počeo kad tebe vidjeh". — „Odjek" ima još osjećajnije i moderno mišljenje i osjećanje i dvostavno izražavanje: Mđme sinu. Ranjeniku Nenrodiva Akacija. S Tobom. Uspo­ mena sa Kotill n. U snijegu. Drugi dio: „Vatrena svjetlost", daje u prozi kratke slike iz prirode: More. Septembarsko jutro. Bospor. Vijavica; zatim moralne studije: Rod. Razočaranje nad ljudskom nevjerom itd. Teufik Fikret je najpametniji propagator turske Moderne; njegova „Razbijena lira" (1894—1898.) trebala bi da se zove „razbijajuća" jer ona zabacuje sve prošle mudrosti da bi udarila u svjetsku žicu. Čak se ona diže do najmodernije forme stiha, do Vers libre francuskih simbolista. Pri tome se on ne oslanja na predmete; nikakvih predmeta nema; kod njega je samo samostalno stvaranje. Sa tugjim ele­ mentima F i k r e t se slobodno bori kao smjeli i ako ne uvijek pobjednik, utirač puta. Njegovo svojstvo �Strana 312. ,BISER' je moralna ozbiljnost i prirodno osjećanje koje je puno dopadanja: Njegove najomiljenije pjesme su ove: Kiša. jutarnja molitva. La danse serpentine. U vagonu. Biciklette. Posije pola. Chrisantheme. Budda. Veće. Pjesnikova lula. Plavo more. Seosko groblje. Ljubav; Rastanak. Sablja. Obnovljenje braka (rogjenjem prvog djeteta). Pri prolasku četa. Hasan u ra­ tu. — On je u stihovima opisao život turskih i fran­ cuskih pjesnika: Musset, Hugo, Coppee, Fuzuli, Ekrem, Hamid i t. d. Od najmlagjih liričara treba spomenuti: A b d u l Halim Memduh: „Tesviri vidžadan", 1884. (Fantas­ tični snovi). Nabi-Zađe: „Moje malo ili nova strast". 1886' Husein-Hašim. „Zvijezda", 188/. Ševket: „Proljeće moje slasti", 1890. Abdul Kerim Hadi: (logičar) „Jauci jedne tu­ berkulozne- 1887. M ehtned Emin: (patriot) „Turske pjesme- , 1898. To su zvonki stihovi, proizašli iz dubine srca; prije svega konponovana narodna himna: „Glas iz Anadola". J a sam Turčin, sve tursko je lijepo, i ljepše nego sve drugo". Patriotičke su i „Pobjedne pjesme" 1897; to je zbirka ratnih i vojnčikih pjesama koji upjevavaju grčko-turski rat, koje su, osim E m i n a i velikih li­ ričara K e m a l a , H a m i d a, E k r e m a i N n d ž i a pisali još 25 pjesnika. Ovamo spadaju još i turske nacionalne himne ili himne sultanu, koje se pjevaju u javnim prilikama. „Medžidije- se pjeva Abdul-Modžidu, a „Hamidje" Abdul-Hamidu II. koje zvuče nekako staro-slovenski, dok „Mohammedje" Mehmedu V. je poklič mladoturske slobode. Muzika je od V a d i a S a b a Ef.; Tekst je od Seika E b u M a đ a r a . Prva strofa glasi: „Veseli se, draga Turska zemljo; tvoj je narod slo­ bodan, Tvoj gospodar pobjednik, Tvoj polumjesec sjajan. Na uništenoj tiraniji vlada sloboda, pravda i jednakost u harmoničnom miru". Povratna rima: „Otomani hrabri, viknite glasno: Živio Halif i Padišah Mehmed V." 2. Epike i 3. Didaktike nema. 4. Drama, a.) Tragedija. Nesreća. Osveta. Kurdistanka. Šebeci. Čerkesko pleme. Gijaveš. S a m i: Poštena riječ. Sidi jahja. Kave. J Siromašno dijete. Akif Bej. Gtihnihal. em a . j Otadžbina. Dželal-edin. i Ljubavni udesi. Strpljvost i istrajI nost. Mineoza. Hindustanka. Tarik. Hamid: ( Ešber. Tezer. Serdanapal. Libertć. I Kurtizanka. Strast« Broj 21., 22., Ž3. i 24, Ekrem: Plašljiva Anđelija. Atala. Verleta. Midhat (Midat), vidi niže: Roman. Šemsaddin S am i: je novi turski filolog i pročišćavalac jezika. Njegov francusko-turski rječnik je od velike vrijednosti. Osim njegovog prevoda „Ja­ dnika" Hugo-vih, napisao je S a mi četiri samostalna rada, jedan roman i tri drame, u kojima se osjeća da je on samo naučnik, ah’ mu je jezik uzorno čist i jednostavan. - - Roman „Telet i Fitnet (1872.) je odlučna optužba protiv turskoga braka i daje jako realistične slike iz carigradskog društva. Ali tri drame se razvijaju na tuđem tlu: 1874. „Poštena riječ . Radi časne dužnosti mora jedan albanski seljak ubiti svog sina. — 1875. „Sidi Jahja". Jedan maurski junak iz Granade raskrinka zločinca koji je pod njegovim imenom igrao lažnu ulogu.— 1878. „Kave , perzijska herojska priča iz Firdusi-eve kraljevske knjige („Šah name"). Kemal, Hamid, Ekrem, vidi gore: Lirika. Treba još spomenuti sljedeće tragedije: Ebuz-Zija Teufik: „Slučajna smrt". Vidi niže : Istorija književnosti. Sezaje: „Lav", vidi dolje: Roman. Sazim Paša: „Lejla i Medžunn", perzijska lju­ bavna skaska. — „Aleksinac", osvojenje ovog srpskog grada g. 1876. Džemil: „Siromašni mladić", 1875., seoska tra­ gedija. Mehmed Hilm i: „Dva podčasnika", 1883., a trebalo bi se zvati: Jamstvo. Na jednom austrijskom ostrvu na Dunavu stoji jedan prijatelj kao taoc za drugoga koji može ne održati riječ tek u teškoj nuždi. Ipak, plemenitošću jednog obrsta njih dvojica ostaju na životu. Ahmed Hilmi: „Biće ljubavi", alegorički san koji potsjeća na evropsku simbolističku dramu. I z e t: „Razbojnici" (Ubice), razbojnička tragedija. Hilm i-Zađe i Ibrahim Refet: „Bitka kod Kaderija", 1888. Pobjeda koju su Arapi iznijeli nad Persijancima g. 637.; religijozno oduševljena obrada u istorijsko dramskoj formi. b.) Vesela igra. Š inasi: Pjesnikova svadba. M id h at: Goioglavi. Igračica. Ibrahim Šinasi: (1837.-1871.), rodio se u Ca­ rigradu, a studirao u Parizu, gdje se je oduševio za francuski jezik i književnost. Kao sedamnaest-godišnji mladić on pošalje svome zaštitniku u Carigrad jednu čestitku na Ramazan koje je u stvari prva novo-turska pjesma koja kazuje misli i osjećaje neizvještačeno (1854.) Prvi novo-turski prozni komad potječe od Šinasi-a. Posije povratka u svoj rodni grad, on osniva časopis „Ideje" koji ujedno zastupa novi pravac. Put su mu utrle njegove pjesme „Izabrane pjesme" 1859., koje se smatraju temeljem cijele moderne turske knji- �Broj 21., 22., 23. i 24, Strana 313 „BISER, ževnosti. To je samo zbirka prevedenih pjesama od Racine-a, Lamartine-a, Victor Hugo-a, ali su one tako izvrsno prevedene na turski jezik da svaki čitaoc odmah pomišlja da bi se i na turskom dalo tako šta stvoriti. To djelo je dočekano sa odobravanjem ; oso­ bito se je njim oduševljavala mladež ; koja je bila već sita ušarafljenog klasicizma. Novo-turski pokret pograbi sve oko sebe, nagje uplivnih zaštitnika i darovitih pristalica koji prevazidoše osnovatelja. Š in a s i je napisao prvu tursku šaljivu igru: „Pjesnikova svadba" koja je ujedno prva mlado-turska obrada muslimanskog ženskog pitanja. Midhat, vidi niže: Roman. Treba još spomenuti sljedeće vesele igre: Mehmed Rifet: „Običaj" 1873. Kao mučenik starih običaja junak vidi da je prognan iz društva, jer prilikom jedne porodične svečanosti nije mogao naći izgovor. Husamseddin : „Šukrijine spletke", 1873. ludosti jednog lakaja. Vehbi: „Hašin Bej", 1884. Jedna tužna stidi se same sebe. Omer Faik: „Svadba", 1887., škrtost protiv škrtosti. vot koji se provodio upadno u kavanama u stkro dobro doba. 3. „Ćathane", izlet u petak poslije podne i veselo vrludnje u dražesnim dolinama slatkih voda. kod Carigrada. 4. „Ramazanske noći i mehane", stara i nova veselja za vrijeme radosnih noći svetog mjeseca, zatim lumparenje prastarih turskih bekrija, a nada sve Bekri Mustafe, zvanog karagoz. Fatime Alije Hanum, vidi niže: Roman. Tursko novinstvo je novinstvo datuma. U maju g. 1832. pojavio se je turski list pod uredništvom Francuza A l e k s a n d r e B l a g n e : „T akvimi Vekaji". Danas postoje ove novine: „Džeridei Mehakim“, organ ministarstva pravde, „Džeridej askerie" organ ratnog ministarstva, „Medžmusi Fiinuni Askerie“ mjesečnik generalnog štaba i t. d. 3. Istorija književnosti. Nadži: Klasje. Ebuz-Zlja Teufik: Antologija. Nadži, vidi gore: Lirika. Ebuz-Zija Teufik, stekao je lijepo ime kao li­ terarni kritičar, svojom izvrsnom antologijom. Na veliko odobravanje naišla je njegova tragedija „Slu­ čajna smrt". 4. Roman. II. Proza. 1. Filozofija i znanost. Midhat: Tagardžik i drug. Obrana Islama. Nadži: Rječnik. Sami: Francusko-turski rječnik. Kamus-uPAlam. M i d h a t , vidi niše: Roman. N a d ž i, vidi gore: Lirika. S a m i , vidi gore: Tragedija. Kemal: Ali Bej. Džezmi. Nevruz Bej. I Drugi put na svijetu. Felatum Bej i Midhat: ! Rakim Effendi. Angjeo na zemlji. Kar I neval. Roba. Zanimljive priče i dr. Sami: Talet i Fitnet. P Razgovor. Sviračica. Fatime Alije Hanum: | na Sarfj Sezaji: Životni udesi, Malenkosti. V A 7 i*a i Kni'ga iedn°ga mrtvaca. Umida. n a ia -zija ^perdj j dr Kronika jednog ljeta. u 2. Svjetska i kulturna istorija. Kemal: Razasuti listići. Midhat: Opšta istorija evropskih naroda. Nadži: Imena. Mehmed Teufik: Jednu godinu u Stambolu. Fatma Alije Hanum: Žene Islama. K e m a l , vidi gore: Lirika. M i d h a t , vidi dolje: Rbman. N a d ž i , vidi gore: Lirika. Mehmed Teufik- je prije svega znamenit kao radnik na polju kulturne istorije; glavno mu je djelo: Jed n a godina u Stambolu", (1881.—1883.) koji je podijelio na mjesece, umjesto dvanaest svezaka, kao što se očekivalo, izašlo je samo četiri: l. Ugljeni čanci, ženski razgovor o staro turskoj uredbi lože­ nja, 2. Društva Halva i kaveno u gradskoj četvrti; to je u jednu ruku veseli kružok prijatelja koje jede slatko narodno jelo halvu i razonogjava se večerom, muzikom i pričanjem priča, u drugu ruku to je ž i Mehmed Džalal: Džemila. Venera. Mala pastorka. K e m a l , vidi gore: Lirika. Akmed Mldhut Effendi (1841— 19. .) rodom iz Carigrada, pokazuje još kao dijete vrlo bistar, pri­ jemčiv duh i za vrijeme svojih studija u Parizu odu­ ševljava se za evropsku kulturu i običaje. Posije svog povratka u otadžbinu mlado-tnrski pokret na­ lazi u ujemu oduševljenog naprednjaka na svim knji­ ževnim poljima. Pri tome M i d h a t uživa visoko mjesto, a njegove grudi rase odlikovanja. G 1895. osnova on dva časopisa: Jedinstvo" i „Usta istina". Prvi toliko uspijeva da je u rusko-turskom ratu pri­ bavio otadžbini pukovniju dobrovoljaca. Drugi list se razvija u smislu enciklopedičkom i otvara stra­ nice svakom modernom napretku i misli. Niko se više od M i d h a t a ne raduje turskom ustavu, čije blagoslove on uživa kao starac. Midhat je rogjeni pripovijedač koji jednako -privlačivo i duhovito opisuje istinito i izmišljeno, �Strana 314. ,BISER* istoriju i roman; on je pripovijedao, koji oduševljava i koji svakodnevni razgovor divno zaokružuje i uvo­ di u književnost. Odatle i njegov ogromni uspjehNjegove drame imaju isti uspjeh; većina od njih su su se prikazivale Sto je jedva kome drugom turskom dramskom piscu uspijevalo. Najčešće se prikazivalo: „Šebeci", „Gologlavi" i „Igračica* M i d h a t o v e intrige u drami i romanu su vješto i skladno smiš­ ljene i udobno razvijene; sadržaj je osjetljivo rornantički, katkada fantastičan, ali ipak bez one očite ne­ istinitosti. Najzanimljivije su njegove pripovjetke i drame koje imaju mnogo domovinskog. M idhat je napisao šest tragedija: 1880. „Ne­ sreću"; jedan čovjek se koleba izmegju dvije žene koje umiru od bola. — 1882. „Osveta". — 1883. „Kurdistanka". — 1834. „Šebeci", Albansko pleme"; sa anezičkim umetcima od samog pisca; — 1886. „Čerkesko pleme". — 1886. „Sijauš", perzijska lju­ bavna skeska. — Njegove dvije komedije su: 1885. „Gologlavi", jedan skromni licemjer. — 1887. „Ig­ račice", sa muzičkim umetcima. M idhatovi romani rijetko ostavljaju domovinsko tlo. Dva mladenačka pokušaja su: „Pomorac Hasan" avanturistička priča; 1874. „Seljak Husein“j jedna seoska priča. — Zrelije su mu stvari: 1876 „Turčin u Parizu", utisci samog pjesnika o zapadnom vele­ gradu. — 1877. „Sulejman iz Mosula", istorijski roman. — 1878. „Muhadate", običajne slike iz Carigrada i Pere. — 1880. „Sabite", vojničke opotrebe. Ali pravo polje M i d 1a t o v o g rada je osjećajna ljubavna priča. 1874. „Drugi put na svijetu" ; doživljaji dvoje dragih, koji bezobraznqjn podlošću trečeg vrijede sedam godina kao mrtvi. Ideja: Zaklela se zemlja raju da se tajne sve do.znaju". — 1875, „Felatum Bej i Nakim Effendi", moralni roman iz sadašnjeg kosmopolilskog društva carigradskog. — 1875.—1877. „Anđeo na zemlji"; tri sveska, platonska ljubav udate žene prema njenoj prvoj ljubavi čijom suprugom ona najposlije i postaje, i ako je u ovom romanu strast čista, ipak je turska kritika i čitalački svijet napao ovo djelo. Mi d i at ima i novela. Ove kraće- pripovijetke izlazile su najprije u časopisu „Vođa istine". A ka­ snije su izlazile redom u sveskama. Ovdje se bez izbora nalazi veselo, ozbiljno, osjećajno; često puta se na naplešakaju istočnjački bračni odnošaji i po­ ložaj muslimanske žene. — 1865.—1870. „Trgovina", 34 sveska. — 1870.—1894. „Zanimljive priče", 30 svezaka. U ovom obliku je izašao i niz naučnih ras­ prava: „Tagardžik". Osim toga je ovaj neiscrpivi pisac napisao i piso o mladosti i obuci, tako na pr. Zbirku basana po Ezopu, Fedru, Lafontaine-u, Fenelonu, Florianu, što sve služi kao omiljena školska knjiga. Stroge su i ozbiljne njegove vjerske rasprave: „Odbrana Islama", „Muslimanstvo u Americi", „Razvoj crvenog polu­ mjeseca" i t. d. Naučnu vrijednost imaju takogjer Rmi 21.. 22., 23. i 24, njegovi putopisi, njegova .Opšta istorija evropskih naroda" u 16 svezaka, njegova objašnjenja Sopenhauerove filozofije. Mnogo se cijene njegovi raznovrsni prevodi. Gore smo već spomenuli njegovu književnu prepisku sa Nadži-em.*) Sami, vidi gore: Tragedija. Fatime • Alijje Hanum, kći vrlo obrazovanog Dževdet Paše. Ona je hrabra hraniteljica turskog ženskog prava... Njezino prvo literarno djelo bijaše prevod romana „Volonte" od George Ohnet-a (1891.), a već sljedeće godine pojaviše se dva samostalna djela: „Žena Islama", 1892., feministička studija, koja usporegjuje sudbinu evropske i turske žene i roman iste tendencije „Razgovor" (1892.) koji je svojim ele­ gantnim stilom i vjernim prikazivanjem turskih famijarnih odnošaja bio poštovan i od viših krugova.**) Sadržaj je jednostavan: dvoje zaljubljenih ipak se nalaze usprkos spletaka omražene maćehe. Al i j j e H a n u m neumorno i dalje radi na svom plemenitom cilju. Ona zahtijeva moderno obrazovanje žena na Istoku svojim časopisom Jegino(?) za žene", a njezin drugi roman: „Sviračica na harfi" (1900.) opisuje bunu žene protiv grube tiranije čulnog muža. Sirska junakinja koja je ujedno prevarena od- svog muža, bježi u Carigrad, traži i nagje utjehu u svojoj umje­ tnosti, dok najposlje u tugjini ne umre od sušice. Sezaji je jedan od najboljih pripovjedača, samo je nešto i suviše opsežan. Svoju književnu karijeru on otpočinje romanom „Životni udesi", 1887., .u kome se opisuj. nesrećna ljubav veledušne robinje čerkeskrnje Dilbere i idealnog slikara Dželal Beja, čiji se roditelji protive tome braku, te ljubavnike tjeraju u bijedu i smrt. S e z a j i piše zatim osjećajnu ljubavnu tragediju „Lav" i zbirku kraćih prića: „Malenkosti" (1891.) koje se odlikuju svježinom slika iz života, punog radosti i žalosti, šale i osjećaja. Uššaki Zađe Halice Zija je zastupnik „Weltschmerza“ koji izbija iz njegovih pripovijedaka. O so­ bito je prejak ljubavni gnjev Zi ji n ih junaka i juna­ kinja te Često dirljive scene prigušuju izmorenog čitaoca. Zijina 4 znamenita romana su: „Knjiga jednog mrtvaca" (1889.): Velikodušni dragan vjenča onu koju voli za jednog svog prijatelja, koga opet ona voli. Šest dugih godina on je očevidac njihove sreće, dok im on najposlije na samrti ne prizna tajnu.— „Umide", t. j. „Beznadežna" (1889.); kao šiparica ona je divno opisana, ali brzo leže u grob radi svog nevjernog dragana, pošto je samopožrtvovano potpomogla nje­ govu ljubavnu sreću. — „Ferdi" i one u (1894.); *) M i d 1a t o v roman „Tajne* iz carigradskog života izišao je u srp.-hrv. prevodu kao 12. sveska redovnih izdanja „Musi. Biblioteke u Mostaru*. Primj. Prevodioca. **) „Razgovor" je izišao u hrv. prevodu kao 17. svezak „Muslimanske Biblioteke" koju izdaje i ukusno uregjuje knjižara Bekir Kalajdžić u Mostaru. Cijena je knjizi 4 krune. Prevod je lijep i tačan, od g. Muhamed Emin Dizdara. (Prim, prev.) �Broj 21., 22., 23. i 24. „BISER1 Jedan siromašni bankovni činovnik vjenča, umjesto svoje dragane Sanihe, bogatu i dražesnu kćerku svoga direktora; ali on ipak ne može da se odrekne svoje ljubavi prema Sanihi iako ga ova junački odbija. Njegova žena otkriva njegovu nevjernost njoj, te zapali kuću i umre u plamenu, a njezin muž poludi. — „Kronika jednog ljeta", (1900).) opi­ suje jednu nesrećnu ljubav. — Da bi dokazao da je prava poezija čisto stvar sadržaja a ne forme, piše Zi j a niz „Pjesama u prozi" (1889.): divne sličice raspoloženja u lijepoj formi: Plačni smijeh; Smiješni plač; Ah ! samo jedan san; Simpatija; Rat; Na groblju; Na moru; i t. d. — Ovaj produktivni pisac je, osim svega, mnogo preveo sa francuskog. Tako ove pisce: Coppća, Zola, Malot, Maupassent, Catrille Mendče, i t. d. Mehmed Dželal koji je god. 1894. izdao svoja sakupljena djela pod naslovom „Tragovi", stoji izmegju staro turske i mlado turske škole. On slavi vrlo pametno načelo; I u starom i u novom Ima ljepote; novo se udružuje sa starim, a da ga ne pro­ goni; uživajmo dakle obadvoje. Pa ipak D ž e l a l slavi samo ona moderna djela koja obragjuju domaći svijet; njemu su odvratne tugjinske scene. Njegov način prikazivanja je realističan. On slika predmete onake kakvi sa te ih ne obragjuje pomoću uobrazilje. Njegovi „Tragovi" su smjesa proze i poezije; to su pjesme u naizmjenično starim i novim oblicima sti­ hova. Njegova tri najomiljenija osjećajna romana jesu: 1885. „Džemila" ili Ljepota, 1886. „Venera . 1896. „Mala pastorka'1. Treba još spomenuti ove pripovedače: Ahmed R asim : Dva osjećajna romana, 1890. „Srdačna naklonost": jedan junak — nevaljanac za­ vršava kajanjem i samoubistvom. — 1891. ,,Žiyotno iskustvo'1. Mehmed Memedži: Dva realistična romana, 1881. „Diana" ili tamne $trane*jednog istočnog dje­ vojačkog odgoja. — „Žudnja za smrću". — Husein Rahmi: Dva senzacionalna proti turska romana prema lakom francuskom uzoru, 1895. „Vaspitateljica", 1897. „La maitresse" — i uzorna „Iffet". Nedžihi: Dva pretjerano dirljiva paradična ro­ mana, 1899. „Mehdžure", 1905. „Miidžgan"; i jedan osjetljivi seoski roman, 1896. „Pastirka". — Nazlm: jedan realističan seoski roman, „Karabebek". Mehmed Kemal: Jedna poučna istorijska pri­ povijetka, 1898. „Sebih", slavna prošlost Islama pod Kotejba-ibn-MUslim,5 5. Dopisivanje. Nadži i Midhat: Pismovno blago. Sejh Vasfi: Pisma. Rasvjete. N a d ž i , vidi gore: Lirika. Strana 315. M i d h a t, vidi gore: Roman. Šejh Vasfi, je jedini usamljeni pristaša staroturske škole. Kao uzor može poslužiti njegov pismovni stil koji se vidi iz dviju zbirki: „Rasvjete" (1893.) i „Pisma" (1898.) Osim toga on je napisao svezak mistično lirskih pjesama, „Zanosi" i izbor izvrsno prevedenih perzijskih pisama od Dželal-eddina i Zadi-a: „Mirisavo cvijeće". Vrlo je originalno njegovo prozno djelo „Razgovor", 1900 ; tu on opi­ suje književne večeri u Petak-veče koje obdržavaju nekoliko vrlo obrazovanih Muslimana kod nekog Sohbeti Effendije. Postavljaju se umjetnička pitanja, siavi se arapsko-perzijsa i staro-turska poezija. Mladoturski produkti i pogledi ne uživaju kod njih ni­ kakve časti. Kitnjast stil dobiva plamen: samo onaj koji lebdi u slikama i simbolima, taj je pjesnik; a ko svakoj riječi daje samo njezino prirodno znače­ nje, taj je, u najboljem slučaju regjač, t. j. stihotvorac; i t d. — — Kr a j . - Prevodiočev pogovor. Naumivši da za našu publiku prevedem ovaj „Pregled turske književnost" od njemačke spisate­ ljice Berthe Schmidt, namjeravao sam da sam nado­ punim primjedbama neka mjesta i komentare nekim dj lima :a koje sam našao da to zaslužuju. Pošto na žalost nisam imao potrebnih priručnih sredstava, a u svoje poznavanje turske književnosti se ni­ sam smjeo pouzdati, — to sam ostavio djelo ovako kakvo jest. Ovaj „Pregled" sam po sebi je svojoj .zadaći posve udovoljio jer je u stanju da či­ taoca uvede u opsežnost velike turske književ­ nosti čija sva vrela još nisu potpuno ispitana. I ako ovaj „Pregled" miriše na leksikonsko regjanje pisa­ ca i djela, to ipak nije izvan ogromne vrijednosti. Ovo čitaocu daje inicijativu da se mnogo više zainteresuje za književnost, koja je dala odličnih djela, za narod koji je dokumentirao, da ima ljudi koji mogu da idu paralelno Sa ostalom literarnom Ev­ ropom. Prevodeći ovaj „Pregled" nastojao sam da ovaj ne bude protkan mnogim tehničkim megjunarodnim izrazima, jer je i sama spisateljica nastojala da iz bjegne to. Nadam se da moj trud neće biti uzaludan jer očekujem, da će ovaj „Pregled" naći čitalaca kako megju obrazovanijim slojem našega naroda tako i megju manje obrazovanim. �Strana 316. „BISER" NARODNE UM0TU0R1NE. I Mejra Morić Alaj bega. Iz zbirke junačkih pjesama: „Bosanski Guslar. Zabilježio od svoje majke: F. H. B. Zatrese se zemlja od istoka, i obori pola Dubrovnika, Bjele dvore bega Lučaj-bega, 1 pritišće Mejru ljepoticu, Zaručnicu od Rise Selima. Zaklinje se od Rise Selime : „Ja se junak oženiti ne ću, Dok ne nagjem Mejrine prilike, 1 njezinih crnije očiju, I njezinih ćatmali obrva" Pa on ode u goru zelenu, I usjeće gusle javorove, 1 gudalo od hudikovine. Tu je bio tri mjeseca dana, Dok nauči gudit i pjevati. Kad nauči gudit i pjevati, 5 10 15 O n d a o d e s v o m e b j e lu d v o r u , Oblaći se što god ljepše more. Od obuće troje toke zlatne, A na glavu kalpak i čelenke. Još on uze prsten i jabuku, U jabuci hiljada dukata, Pa je metnu sebi u njedarca. Pa on uze gusle javorove, I gudalo od kudikovine, Još pregrnu bugar-kabanicu, Pa on pogje glavom po svijetu, Kano pčela po mednu cvijetu. Sve on ide od grada do grada, A sve gudi i pjesme popijeva, I on traži za se djevojaka. Kad je došo Ljevnu kamenome, Bjelu dvoru Morić Alaj-bega, Kad avlijska otvorena vrata, Sva avlija prostrta kadifom, Naokolo čohom venedičkom, Na srijedi sofa od merdžana. Tuđe sjedi Alaj begovica, Vjerna ljuba Morić Alaj-bega, A dvori je Mejra ljepotica, Ljepa šcerca Morić Alaj-bega. Tad zakuca od Rise Selime, On zakuca halkom na vratima. Progovara Mejra ljepotica: 90 25 30 35 40 Broj 21., 22., 23. i 24. „Ah, čuješ li, moja mila majko! Beli tucak kuca na vratima. Kad to čula Alaj-begovica, Hitila se rukom u džepove, I izvadi tri dukata žuta, .Pa ih dade Mejri ljepotici. Uze Mejra tri dukata žuta, Odnese ih tucku nevoljniku. Kad je vidje tucak nevoljniče, On govori lijepoj djevojci: „Nisam željan žutije dukata, Već sam željan takih djevojaka. Guslama je o tle udario, I odbaci bugar-kahanicu, Pa on ode u muške konake,. U o d a ju Morić A la j-b e g a , Pa mu dade prsten i jabuku, U jabuci hiljadu dukata, I isprosi Mejru ljepoticu. Prsten stavi, svadbu ugovori: Ova svadba do petnaest dana, Dok pokupi kitu i svatove, 1 poreže djevojci haljine. « n pokupi kićene svatove, Pa ih posla po Mejru djevojku, I djen-ra zlato Muhameda. Kad su došli djevojačkom dvoru, Tu su bili tri bijela dana, Dok djevojci knucu udarili, 1 opleli sitne pletenice. Kad p r o g jo še tri b ije la dana, 45 50 55 60 95 70 75 S p r e m iš e s e kita i sv a to v i, I pogjoše gjuveginom dvoru. Na koji su konak dolazili, Otle Mejra knjigu je pisala, I slala je svojoj miloj majci. Kad su došli u Pazarić hanu, I otale knjigu napisala, Poslala je ostarjeloj majci. Ovako je u knjizi kitila: „Ah, čuješ li, moja mila majko! Strašan sam ti sanak snijevala, Gje mi s’ guja u čejizu svila. Sutra ču ti kroz Ivan planinu, Prekosutra bijelom Mostaru." Kad u jutru jutro osvanulo, Uraniše kita i svatovi, Povedoše lijepu djevojku. Kad su bili na Ivan planinu, Dočeka ih Kostreš harambaša, I sa njime trideset drugova. A svatovi nevjerna družina, Tugji konji, a tugje haljine, Pobjegoše po gori zelenoj. Osta sama na konju djevojka, 1 sa njome zlato Muhamede, 80 85 90 65 100 �Broj 21-, 22., 23. i 24. Držeć konja za oba dizgina. Njim’ dohodi Kostreš harambaša, Pa govori zlatu Muhamedu: „Odmakni se, beže Muhamede, Jazuk ti je poginuti mladu.u Muhamed se odmaknut ne htjede. Ja' da vidiš Kostreš harambaše. Mahnu sabljom i desnicom rukom, Osjeće mu sa ramena glavu. Pade zlato u zelenu travu, Osta sama na konju djevojka. Kada vidje lijepa djevojka, Da poginu zlato Muhamede, Ona skida puli-duvak s lica, Pa ga smaće u.krv Muhajneda, I daje ga tici gavran tici: „Nosi tico, puli-duvak s lica! Pa ga podaj od Rise Selimu, 1 kaži mu, šta je ovdje bilo!" Ptica bješe, ali znadijaše, Odnese ga od Rise Selimu. ‘ Da vidimo Kostreš harambašu! Uze Kostreš sa konja djevojku, Odnese je sebi na trpezu. Stade služit lijepa djevojka, Stade služit hajducima piće. Desnom rukom vino naljevaše, A lijevom lice zaklanjaše. Da vidimo tiču gavran tiču! Tica dogje od Rise Selimu, Predade- mu krvava duvaka. Kad ga vidje od Rise Selime, Odmah se je jadu osjetio, Pa se spremi u svojoj odaji, I on ode u Ivan planinu, Potražiti Kostreš harambašu. Kad je bio na vrh na planinu, Tu on nagje Kostreš harambašu, I sa njime trideset drugova, Oni piju vino crveniku, Služi im ga Mejra ljepotica. Kad to vidje od Rise Selime, U njemu je srce zadrhtalo, Strana 317. „BISER* 105 110 115 120 125 130 185 A na srcu burunđžuk-košulja, Na košulji troje toke zlatne. On im toke rukam’ pritiskuje: „Stante toke, ne ostale puste!" Svoju pušku po tabanu ljubi: „Moja puško, De ostala pusta, Pogodi mi Kostreš harambašu, Ja’ kad njega Vida bajraktara." To on reče, pa primaknu pušku, I on njojzi živu vatru dade, Ne pogodi Kostreš harambašu, Već uz njega Vida bajraktara, I djevojku malo zahitio, Potrbuške po trpezi pala. Ja’ da vidiš iz gore hajduka, Kada čuše pušku u planini, Poznadoše da je Selimova, Pobjegoše po gori zelenoj. Kad to vidje Kostreš harambaša, On pritrča lijepoj djevojci, Odreza joj ruse pletenice, Odnese ih sobom u planinu. Ja’ da vidiš od Rise Selima, On mi njega ni goniti neće, Već pritrča lijepoj djevojci, Pa je uze na bijelo krilo, I govori mejri ljepotici: _Moreš znati, da ćeš preboljeti?* Progovara lijepa Mejruša: Mogu znati preboljeti ne ću, Ali opet milom Bogu fala, Kad ja umr’jeh na tvom bjelu krilu." To izusti, a dušicu pusti. Kad to vidje od Rise Selime, On iskopa dva hladna mezara, I ukopa zlato Muhamoda, A do njega lijepu djevojku. Pa on ode svome bjelu dvoru, Tugujući i suze roneći. 140 V V arošica Ribdo u Dalmaciji. 145 150 155 160 195 170 175 180 �Strana 318.________________ ________ „BISER“ _________ _Broi 21., 22., 23. i 24 • * L 1 S T A K. Irtihali dari beka. Na 24. augusta o. g. ražalostio je tužni glas sve konjičke gragjane, kada su čuli za smrt Abđullah ef. Prohe, upravitelja mektebi ibtidaije i vjeroučitelja narodne osnovne škole u Klanjcu. UPI obuze ga silna neurastenija, a poslije i astma te eto rano leže u hladni grob. Rahmetullahi alejhi! Muallimi Rađžl. 1 ako bi trebalo, da se o svakom marljivom muallimu barem poslije mu patničkog života progo­ vori par riječi u počast za trudni njegov i po narod vrlo korisni rad, ipak ovaki kakav je bio merhum Pomozitno našu siročad. Abdullah et. imaju ovdje svoje posebno mjesto. On je bio alim u Konjicu i zauzimaše tu onako mjesto Vazda je i uvijek bilo u svakom narodu bijede kakvo je mjesto imao u svojbj Zenici merhum Mu­ i sirotinje. Danas se je ta bijeda usljed groznog rata hamed Seid ef. Serdarević. Ako su ljudi trebali kakav takp umnožila, da se ne može ni iz daleka prispo­ savjet ili pitanje kakvo vjersko i teže naravi, uvijek dobiti na koje prošlo doba. Danas skoro na svakom su našli sigurna odziva kod merhum Abdullah ef. koraku sretaš po koje golo i boso dijete, čije je lice Po koji bi se svjetovnjak razmišljavajući o vjeri Islamu od studenr pomodrilo, a od gladi mu oči u glavu ili o vjeri u opče bavio višim i težim mislima što bi p o t o n u l Hranitelj je tog dijeteta u ratu zaglavio ili mu ih pobugjivale razne knjige i tako bi više puta ga je prošlost pokosila. Takovih se mališana dosta pao u zamršen čvor, da ga nije znao sam rczriješiti i dosta dolazi, ili ih ko god drugi predvodi moleći, Otišao bi Abdullah ef , s njime bi slobodno diskutirao da se prime u naše vakufsko sirotište. Istina taj je i cn bi ga lagano izveo na pravi put. Još nešto što zavod i ustrojen, da u njemu siročad nagju skloništa je vrlo važno ovdje istaći. Mehum Abdullah ef. bio je i da se ista od propasti spase. Ali na žalost imamo sličan merhum Serdareviću i u svome odlučnom i' samo jedan jedini taki zavod u svoj Bosni i Herce­ naprednom tumačenju vjere. To eto danas pametnom govini, a danas je toliko bijede i nevolje, da kad bi čovjeku imponira. Drugi hi moguće oklijevali, kada ih imali deset takvih, zavoda, svi bi se napunili i pre­ što pitate, očekivali bi ih da malo pogledaju u »Kitpb« punih. S toga ovo jedino naše sirotište ne može niti i t. d. a ovi su alimi nakon kratkog ali važnog pro­ svojim prostorijama niti financijama ni izdaleka udo­ mišljanja davali sigurne odgovore. voljiti današnjoj ogromnoj potrebi. A mi danas takih alima imamo vrlo malo. Za to se apelira na hamijei naših imućnih graMerhum Abdullah ef. rogjen je u Konjicu 1869. gjana, da makar po jedno siromašno dijete, koje je godine. Početne je nauke svršio u Konjicu, a onda je bez oca i majke na putu propasti — prime pod svoj produžio naobrazbu u Sarajevu u Hanikah medresi te krov i da ga od očevidne propasti spase, čime će u Dar-ul-mualliminu. U Hanikahu je bio najbolji talib našoj islamskoj zajednici, a još više sami sebi kori­ u svoje vrijeme zastupaše i muderrisa kao mujiđ a stiti. Kolika je nagrada onome, koji jedno tako jadno svoj talebi i inače bijaše mio i drag, jer je, merhum i siroto biće na selamet i pravi put izvede, to je i Ajeti Kerimom i Hadisi šerifom utvrgjeno, pa misli­ svakome pomagao u nauci koliko je mogao. * On takogjer spada megju prve i najbolje darul- mo da bi suvišno bilo o tom ovdje u listu govoriti. muallimince. Kao muallim bio je osobito vješt i marljiv. Preporučujemo s toga i molimo naše gragjane, koji U nastavi mu učenici malo se držaše kitaba, više nje­ hoće rizaen-lillah primiti ovakog kojeg jetima, da se govih riječi i tumačenja, koje osobito na lagan i zgodan prijave upravi našeg islamskog sirotišta u Sarajevu, jer se tamo vodi predbilježba o siročadima, koja su način djeca shvaćaše. muhtadž tugje pomoći, i koja se nijesu mogla u si­ Inače mu najdraži kitab u mektebu kao udžbenik rotište primiti, a isto tako se vodi predbilježba i bijaše »Mesaili fikhijje« od brata mu Sejfudim ef. onih rodoljuba, koji žele uzeti koje dijete. Prohe današnjeg muderisa šeriatske sudačke škole u Jednakost14 Sarajevu. I danas je taj kitab još u rukopisu, ali se Sejfuddin ef. već sprema da ga štampa. Cigarpapir „Merhamet". Izašao je u dvije vrste Merhum Abdullah ef. bijaše u životu veseljak i (bolji i slabiji) u korist Muslimanskog porpornog pun neprisiljena humora. Učeći sam po sebi mnogo, društva „Merhamet44. Dobije se na veliko kod H. Kulturne bilješke. �Broj 21., 22., 23. i 24. .BISER' Bajramage Foče, Sarajevo Sarači 19, a na malo u trafikama. Muslimani! Trošite samo „Merhamet" cigarpapir, jer time potpomažete svoju sirotinju. m m Spomenlist španjolskim Maurima. Napisala: Katharina Barononin von Pommer-Esche. Plemeniti narod Maura potječe iz smjese sjeveroafričkih Berbera s Arapima, koji je presadio u Španiju, osobito u Andaluziju onu divnu poetičnu kulturu, o čijoj nam slavi još i danas svjedoče za jivljene ruševine. U povjesti Španije susreću se ger­ manski i arapski uplivi; ovdje je zajedno tekla krv Maura i Gota. Mauri sa svojom finom orientalnom umjetnosti, donijeli su u Andaluziju „neumrli smiješak/ dražesti i ljepote**, gdje se je dakako južno plavo nebo osobito slagalo sa laskavim čarom maurskog bujnog ukusa. Pošto je maurski vojskovogja Tarik pobjedio Julijana u bitci kod Xeres de la Frontera god. 711. podignu se Mauri za kratko na španjolskom tiu do velikog cvata. Pod sultanom Abdijrrahmanom iz ple­ mena Omejevića razvije se južna Španiia do velikog sjaja. U Kordovi sagradi tankoćutni sultai divmi dža­ miju, čija obilnost stupova još i danas zadivljuie po­ sjetioca Kordove. On je usadio pred svoj m dvorom u Alkazaru prvu paomu u Španiji, koju je opjevao u jednoj svojoj tugaljivoj pjesmi. Pod njegovom vladom i njegovih nasljednika vrlo se je njegovala znanost i umjetnost, razvije se školstvo, isto tako industrija obragjivanje zemlje i rudarstvo, poezija i umjetnost. Megju znanostima se je osobito unapregjivala astro­ nomija, kemija i medicina. U prijestolnici Azzahri, koja nosi ime sultanove miljenice, bijaše veliki park s mnogobrojnim šadrvanima. špiljama i paviljonima, koji su tada bili za Evropu nešto novoga. To je bio pravi Eden, jedno čarobno carstvo [maurskog sjaja i ljepote ; ovdje je fantazija Istoka širila svoja krila i posipala punim rukama svoje najbogatije darove. Pri­ roda juga, nježna majka umjetnosti, ispunjavala je i zaokruživala ovo carstvo sa svojim lovorikama, miri tama, maslinama i narančama. Lijepa Azzahra, ljubi­ mica Abdurrahmanova, bila je zapanjena od čuda i Strana 319. ushićenja, kad ju je uveo u ovo carstvo čudesa. Kad je opazila opreku izmegju sjajne prijestolnice i oz­ biljnog, turobnog gorja u pozadini, koje s pravom nosi ime Sierra Morena, poviče: „Zar ne vidiš, gos­ podaru, da si čarobnu ljepoticu bacio u ruke jednog crnca ?u Slijedćeg dana naredi Abdurrahman, da se gusta šuma posijeće, koja je bila na gorju i da se mjesto divljeg gaja, koji se Azzahri nije dopadao, posade limunovi, bademi i smokve, koje tu još i dan danas tamo rastu i nose plodove. Drugi je biser Andaluzije iz maurskog sjajnog doba Sevilla, koja se je s Kcjrdovom otimala za prvenstvo u španjolskoj Mauretaniji. Na razvalinama jedne džamije uzdiže se danas stolna crkva. Sačuvana je divna Giralda, onaj krasni toranj iz god. 1195. koji je — prije munara spomenik velike pobjede, koju jejakub, zvan Almansor, izvojevao nad Alfonzog. od Kastilije. Svagdje nailaziš u Sevilli na uspomene iz vremena polumjeseca. Nepobitna je činjenica: zlatna je perioda u povjesti Španije maurska. Alkazar u Sevilli zauzimlje kao gragjevina prvo mjesto na cijelom poluotoku. Kod orientalnog sjaja vlada ovdje potpuna harmonija i ona nježnost i prijaznost, koja je tajna arapske umjetnosti, tako n. pr. u Patio de las Doncellas, čarobnom dvorištu sa 4 velika i 20 manjih, obilno narezanih lukova, koji se uzdižu iznad 52 zaokružena mramorna stupa i zatvaraju zidove od najdivnije ornamentike. Neiscrpljivi su čari Alkazara i njegovih vrtova, koji prestavljaju skoro bogat­ stvo tropske vegetacije. A sad Granada. Da si nam zdrava gradu lbnusa seradža ! U Alhambri u Granadi dostigla je arapska umjetnost vrhunac. Pri pogledu lavljeg dvorišta ožive u nama sve priče Orienta. Iz ovih se okamenjenih priča uzdiže carstvo čarobnih dvorova i spilja. Za­ okupi nas duh Alhambre opojnim zvucima. Ovdje nema više težine; iskićeni mramorni stupovi, vitki kao ljiljani, nose na sebi svodove, koji sliče čaškama cvijeta. Arabeske pokrivaju zidove kao veo od čipki Da još i danas stoji sačuvan ovaj maurski čarobni dvor, ima se tome pripisati, da je Ebu Abdulah, zadnji vladar Maura, ostavio Grandu i Alhambru god. 1492. bez ikakvih bojeva. Uregjuje; uz redakcioni odbor Qdgovorni urednik: Muhamed Bekfr Kalajdžlć. Preveo Hakija. Islam. dion. štamp. Sarajevo* �. 7 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Biser: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini Subject The topic of the resource Islam- Prosvjeta - Bošnjaci Description An account of the resource Izlazio je od 1912. do 1914. godine, kao i u 1918. godini. Biser je izlazio dva puta mjesečno. Od 1918. imao je uporedni podnaslov na turskom jeziku: Innemel-munimune ichvetum. El-islamu jalu vela jula alejhu. Creator An entity primarily responsible for making the resource uredio Musa Ćazim Ćatić Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Mostar : Prva muslimanska nakladna knjižara i štamparija Muhamed Bekir Kalajdžić, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1912-1918 Rights Information about rights held in and over the resource <span>This work&nbsp;</span><span></span><span></span><span>is licensed under</span><span>&nbsp;</span><a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/?ref=chooser-v1" target="_blank" rel="license noopener noreferrer">CC BY-NC-ND 4.0<span>&nbsp;</span><span data-v-a0d4e8a8="" class="icon"></span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN: 2232-7517 (Print) ISSN: 2566-4050 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 19671046 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource BISER: list za širenje prosvjete megju muslimanima u Bosni i Hercegovini 1918 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1918 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Language A language of the resource bosanski Description An account of the resource Br. 1-24 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 27212806 IIIF Item Metadata UUID 3bb576cd-08ab-4f50-a091-8c4e37147c7c