1 800 2 https://kolekcije.nub.ba/files/original/073d6ff5769eea03a9e6b792c9d7cce2.pdf 6a84409c9d3f7cafebcef0ff7ef25664 PDF Text Text D ig it a l n e k o l e k c ije N U B B iH D J E Č J I NOVI BEHAR , Sara)evo, 15 1032. Kome B os pomaže . . . 1932-1941 , �DJEČJI NOVI BEHAR GODINA I. 1932. - 1933- SA R A JE V O .ISLAMSKA DIONIČKA ŠTAM PARIJA ��Suradnici Aličić Ahmed Avdić-Jusufov Ćamil Bradarić Smail. ^ ^ Buconjić Nikola (bždm-bu-ni)1 Busuladžić Mustafa Dogo Husejn Filipović Rasim Fočić Šemsudin Gradaščević Džemila Hadžić Ševko Hadžijahić Muhamed Kabil Ejjub Kapetanović Ahmed Karić Seid Mehmedović Ejjub Nametak Alija___ Orahovac Sait Pita Ražija Resulović Nazif Ruščuklija Ćazim Svara Maksim Šahinović-Ekremov Munir Šehić Husejn Tarabar Muhamed Fakihudin Topić Sulejman Žunić Ismet �.' Vi Alija N a m e ta k �DJEČJI NOVI BEHAR BROJ 2 S a r a t c v i >’ 1-3 ' t u l a I 0 3 2 . j:,||||[N > - Kome Bog pomaže . . . Kada je Musa a. s. išao na brdo Sinaj da 8 Bogom govori, sreo je na putu jednog čovjeka, koji je bio do pojasa u pijesku. Ovaj ga upita: — Kuda ćeš? — Idem k Bogu. — Molim te, kada ga vidiš, zapitaj ga: zašto mi ne da bolju nafaku. Sav sam go i od sramote sakri­ vam donji dio tijela u pijesak. — Hoću, — veli mu Musa a. s., — pitaću ga. Na tom putu vidje opet jednog čobanina. I ovaj ga upita: kuda ide, pa čuvši da ide k Bogu, zamoli ga: — Molim te, upitaj Boga, šta da činim. Moja sto­ ka tako je zdrava i toliko se množi da ne znam šta ću s njom. Zamoli Boga da je umanji. Kako piše u starim knjigama, Musa a. s. je go­ vorio s Bogom i kada je krenuo niz brdo začuje glas: — 0 moj Musa! — Evo me, gospode Bože! — Zaboravio si upitati za ono dvojicu, s koji­ ma si jutros govorio. Ti ćeš reći onom golji, neka se češće sjeti mene molitvom, pa ću mu nafaku povisiti, a onom čobaninu kazaćeš: ako bude manje slavio moje ime, manji će mu biti i dobitak. Kada se vraćao sa Sinaja, prvi ga opazi onaj čobanin. Musa mu saopći odgovor. Tada će čobanin: — 0 dobri čovječe, kako ću ja manje spomi­ njati i slaviti Boga, kada mi ovoliko dobra daje. Ja to ne mogu činiti, ja ću njega još više poštovati i slaviti. �Kada je on ovo izrekao — sve mu se ovce pretvoriše u suho zlato. Iza ovog srete Musa a. s. onoga golju u pije­ sku, pa mu preporučio da se češće moli Bogu pa će i Bog bolje njega pomagati. Na te riječi goljo povika sr­ dito. — Ama zašto ga imam moliti, kad evo nemam ništa na sebi? Evo sam go i gladan kao vuk. Meni nemože biti gore . . . U to puhne žestok vjetar, koji ubrzo raznese sav pijesak. Tako osta taj čovjek u pustinji, na samoj litici, potpuno go. Bog mu je oduzeo i pijesak, u kome se krio do pojasa. Husein Gfogo Praporci. (Narodna priča ) U nekoj carskoj prestonici vrlo učestale krađe. Kradu se novci i predmeti od vrijednosti. Što je najču­ dnije, čim bi tko progovorio o redu i sigurnosti, tu bi noć bio pokraden. Potužiše se veziru, ali tu istu noć i caru nestade vrlo vrijednog tespiha, kojeg vladar uvijek nosaše uza se. Nastaše potrage i premetačine na 3ve strane, ali sve uzalud. Lopovima ne uđoše u trag. Raspi­ saše velike nagrade onom tko uhvati ili prokaže lopove. Između mnogih stranaca, koji su se našli u tom gra­ du, bi i nekakav hodža iz daleka. Po tadanjem običaju potraži konak i nađe ga kod vezira, koji kao i ostali mogućnici toga vremena, držaše otvoren konak za musafire. Kad ču hodža za tolike krađe, odluči da se ma­ lo duže zadrži, ne bi li mu uspjelo uhvatiti lopova i na taj način štogod zaraditi. Obilazeći po gradu, on jednog dana opazi kako se svijet klanja ispred jednog hodže, koji je išao dostojan­ stveno i polako. Hodža je bio lijepo obučen, na glavi mu velika ahmedija, u ruci štap, na nogama cipele, a na njima po dva velika praporca. — Ma šta će mu praporci na cipelama? Upita stranac hodža neke ljude kraj sebe. �— Da ne zgazi mrava ili kakva crva, praporci zvone i oni se uklanjaju, odgovoriše mu. — Tko je on? Kako se zove? Opet će nas hodža. — Dobri čovjek. Vrlo je učen i svatko ga voli i cijeni, pa i samom caru često ide, odgovore mu nekoli­ ko njih. Stranac se zamisli i već stvori odluku. Svaki dan je hodao po ulicama, promatrajući ljude i grad. Jedne večeri zamoli vezira, da mu dozvoli i po noći nesmeta­ no hodati, a u slučaju potrebe zatražiti intervenciju vla­ sti, jer da će potražiti tajanstvenog kradljivca. Vezir mu izda zatraženo odobrenje. Njemu je vrlo dobro došla ova dragovoljna ponuda hodžina, jer pored sveg truda i nastojanja lopovu ne mogoše ući u trag. Radi toga je počeo pomalo gubiti povjerenje kod svog vladara, pa stoga najpripravnije izda zatraženu dozvolu. Naš hodža odmah se dade na posao. Preko svog ve­ zira udesi, te ga car, koji je rado okupljao oko sebe učene ljude i sa njima vodio duge razgovore, jednog ju­ tra primi na takav divan. Među ostalim našao se tu i onaj hodža sa praporcima. U toku razgovora se naš ho­ dža na neupadan način približi hodži sa praporcima i uze njegov tespih na razgledanje. Poslije toga neprimje­ tno se udalji i izda nalog svojim ljudima, koje mu je ve­ zir stavio na raspolaganje, da hodžu sa praporcima na svaki način zadrže, ako bi slučajno izašao prije nego se on povrati. Hodža se sad uputi kući njegovoj i pokuca na vratima. Sluškinja izađe i upita tko je i što hoće, a on joj reče: — Zamolio me je tvoj efendija da mu donesem onaj tespih, što ga je na sabahu imao u ruci. Da se uvjeriš da me je on poslao šalje ovaj drugi. Pri tom da­ de onaj tespih, što ga je od hodže sa praporcima izma­ kao na divanu. Sluškinja poznade gospodarev tespih, pa ne misleći na prevaru, dade traženi. Naš hodža uze tes­ pih, pa razgledavši ga bolje prepoznade u njemu, prema datom mu opisu, carev tespih. Brzo se vrati u carski ■dvor, gdje nađe na okupu sve, koje je i ostavio. P ristu ­ pi caru i upita ga: — Padišahu, je li ovo onaj tespih, koji ti je ukra­ den? �— Jest. a gdje ga nađe? Upita car radosno. _ Evo u ovog, te pokaza na hodžu sa praporcima. Po tome ispripovijedi caru, na koji je načinpronašao tespih. Car ga bogato nadari, a hodžu sa praporcima dade zatvoriti. Pri kućnoj premetačini nađoše svu silu vrijednih stvari, u zadnje vrijeme pokradenih od svijeta. Tako se konačno ustanovi da je sve te krađe izvršio jedan prevejani lopov u maski pobožnog čovjeka, koji se čuva da ni crva ne zgazi, samo da bi svoj lo­ povski posao što uspješnije izvodio. Zabilježila: R a z i j a P i l a Turske poslovice Tko se u Boga uzda, ne ostaje bez pomoći. * Tko se vatre boji, bježi od dima. * Odapeta strijela se ne vraća. P o g o d i t e ! Ko umije raiunati? U cipelarskoj radionici majstora Ahmedage Sriće ima 16 predpostavljenih i 19 podčinjenih. Koliko ima svega ljudi u toj radionici? Računajte, a ja ću vam kazati u drugom broju koliko je ljudi bilo. Sto mi ti jo zašto? Zapetpetljano, zahethetljano, zakotureno, zamotureno,. nit se može otpetpetljati, nit othethetljati, nit otkoturiti, nit odmoturiti. Šta je to? Odgonetke zagonetki iz proilog broja Čudnovati četvorokut: 4. Hafa. Parada: Banja Luka 1. Orah, 2. Raka, 3. AkiL Prilog ..Novom Beharu” broj 2. godina VI. a � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ab3331396dd3c1feeb930e320bdd0d57.pdf 996e5c67558509b222b9f3eb9e95af81 PDF Text Text DJEČJI NOVI BEHAR BROJ 3. Sarajevo 1. Augusta 1932, GODINA I. Priča o Fadilu Na obali jednoj, gdje se kupe vile, Živio je nekad jedan dječak mali. Ova priča kaže da su njega zvali Imenom: Fadlle. A bio je krasan i ljepši od vile! 1 još priča kaže, ja vjerujem priči, Da je imo lađu od svilene građe I udicu neku što na gajtan liči, Pa kad svojom lađom u talase sade On je hvato ribe i od meda slađe. Tako veli priča. I još nešto veli: Kad je neke ribe na tiganju prigo, jedan se je ribić izmedj riba digo, Raširio krila i svoj jezik vreli Pružio k Fadilu i molit ga prigo: „Nemoj, dragi braco, naše tjelo peći Već nam život spasi s ovih vrelih muka I slobodu daj nam. Sred vodenog buka Baci naša bića. A zato ćeš steći Jednu kupu zlata od tisuć čitluka!* Tako riba zbori i zboriti presta, A1 nastavi druga: „Ovu kupu zlata, znaš li gdje ćeš naći? U onom vrbiku, kraj ovoga mjesta. Ali trebaš zaći Kroza paprat gustu iza onog luga", Tako veli druga. Dok produži treća: „Tu je kupu zlata u vremena davna Sultanija jedna zabravila tuđi, Ali nikog nije poslužila sreća, Nikoga od ljudi, Da tu kupu nadje, već tri vjeka ravna"! 1 Fadilu našem ova priča njina Dopade se krasno, I na kraju konca postade mu jasno, Da te male ribe treba pustit časno Sred talasja sinja. A poslije tog čina Našao je, vele, te dukate žute I podigo dvore, začarane dvore, Dvore veličajne, čarobne i krute, Dvore od rubina. 1 još veli priča, da za svake zore U tom čudnom dvoru pokraj izvor-vode jato mladih, vila tajno kolo vode, Dok vali žubore Tajnu pjesmu vode! Sali Orahovac �Priča sa seia. Kada zet dođe u tazbinu . . . Došao zet u tazbinu t. j. u rod ženin, i tamo ga srdačno dočekali. Kada je htio da spava, odrediše mu posebnu sobu. Tu se on svukao, objesio o tavan svoje čarape (jer su mu bile mokre) i legao. Sad mu pade na um — sat. Šta će i kuda će s njim da mu ga kogod ne ukrade? Razmišljajući o tom ustane, skine jednu čarapu, koja je visila o stropu poviš peći, te u nju metne taj sat i opet objesi čarapu na prijašnje mjesto pa ponovo legne. Izjutra unišla u tu sobu žena njegova šure da u so­ bi naloži vatru i da zetovu obuću očisti. Kako je bila u sobi tišina, oćuti ona kako iz jedne čarape dolazi ne­ kakav šapat, kucanje, šta li. Ona je pomislila da je u tu čarapu upao mali miš, pa cijuće . . . S toga uze jedan komad drveta pa . . . fis po čarapi! Taj udarac probudi zeta — Miš u čarapi! kliče šurjakinja, — Kakav miš, jadna ne bila! To je moj sat! H. Gfogo Car i seljak Narodna priča U stara vremena običavali su carevi da se pre­ obuku u tebdil odijelo, da ih ne prepoznaju. Tako preo­ bučeni obilazili bi svoju zemlju. I ovaj car se preobukao te pošao na put sa svojih devet vezira, također preobučenih. Jednog dana naiđoše na nekog čovjeka, koji je orao zemlju. Car se zaustavi i pozdravi seljaka riječima: „Selamun alejkjum, zemljo djelatinjo!" Čovjek ga prepoznade i odgovori: „Alejkju musselam, zemljo zemaljski gospodaru!" Car ga upita: „Što to radiš?" On odgovori: „Zajam vraćam, a i uzajmljujem". I među njima se razvi ovaj razgovor: Car: „Koliko ti rad nosi u novcu?" Seljak: „Tri dinara". Car: ,,U što ih trošiš?" Seljak: „Jedan dinar vraćam, jedan 10 �dinar uzajmljujem, a jedan dajem namjerniku44. Car: „Što si sam?04 Seljak: „Rano je kvočka izlegla i pilići se razišli po travi44. Car: „Koliko ti je puta kuća gorila?*4 Seljak: „Tri puta, a jednom je napravljena44. Car: „Palo ti inje po ravni44. Seljak: „Jest i brda je mašilo44. Car: „Može li ti jedanaest povući dvanaestog?14 Seljak: „Ne mogu, ne daju trideset i dva". Car: „Bi li mogao uškuljiti devet ovnova?44 Seljak: „ Bih, gospodaru, samo da mi dođu ruku". Kada zanoćiše, zapita car svoje vezire šta je govo­ rio sa seljakom. Ovi ne znadoše. Na to im reče, da će ih otpustiti iz službe, ako mu do jutra ne reknu. Veziri pošto se povukoše u svoje odaje, sastadoše se kriomice i odlučiše da pitaju seljaka. Odmah se uputiše k njemu, ali im on ne htjede re­ ći. Tek kada mu dadoše po devet kesa dukata, seljak im rastumči svoj razgovor sa carem: „Ono što car reče „zemljo djelatinjo“, to znači da sam ja zemlja i da o zemlji radim. Ono što mu ja rekoh „zemljo zemaljski gospodar44, to znači, da je on zemlje gospodar i da je od zemlje stvoren. Ono što rekoh, da vraćam, to je da hranim oca i mater, jer su i oni mene hranili. Što rekoh da uzajmljujem, to znači da hranim djecu, da i ona mene jednom hrane. Što dajem namjer­ niku, to znači da je moj dom otvoren svakom putniku. Što rekoh da je kvočka rano izlegla i da su se pilići razbježali, znači da su mi se kćeri poudavale. Što rekoh da mi je tri put kuća izgorila, znači da sam tri kćeri poudavao i potrošio koliko bi me koštale tri kuće, a što rekoh da je jednom napravljena, znači da sam oženio sina. Što car reče da mi je palo inje po ravni, znači da mi je brada sijeda, a što dodadoh da je i brda mašilo, znači da mi je i kosa pobijelila. Što upita car da li mi jedanaest može povući dvanaestog, znači da li mi jeda­ naest mjeseci može izdržati ramazan, a što rekoh da tri­ deset i dva ne daju, znači da ne daju usta, u kojima ima toliko zubi. I na koncu, što rekoh caru da bi mogao uškuljiti devet ovnova, znači da bih vas devet mogao ucijeniti, kao što i jesam učinio44. Posramljeni veziri odoše. Zabilježio: Ahmed K a pelan ovlć 11 �Neobična rodbina Jedan čovjek pričao je ovaj slučaj: ,,Kad se moj otac vjenčao sa mojom pastorkom, postala je time moja žena punicom svoga tasta, a mo­ ga oca, a moja pastorka postala je moja maćuha. Moj otac pak postao je moje pastorče. Kao da to još nije bilo dosta, dogodilo se još ne­ što, što je zamrsilo rodbinsku vezu između mene i mog oca, te majke i kćeri. Tako je moja maćuha, kći moje žene, rodila sina. Taj je dječko naravno bio moj brat, jer je bio sin moga oca. Ali je bio i sin kćeri moje že­ ne i prema tome moj unuk. Time sam ja bio djed unučetu svoje žene, a to je dijete bilo šurjakom mo­ joj ženi. A sad još dalje: Onda je moja žena rodila sina. Moja punica, njegova polusestra, ujedno je sada i nje­ gova baba, jer je on sin njezinog pastorka. Moj otac je šurjak mome sinu, jer je polusestra moga sina žena moga oca. Ja sam brat svom vlastitom sinu, koji je tako dijete moje polubabe. Ja sam šurjak svoje majke. Moja žena je tetka svome djetetu. Moj sin je sinovac moga oca, a ja sam svoj vlastiti djed. Pogodite! Čarobni kvadrat Devet brojeva od 1 do 9, u kvadratu od 9 četvr­ tastih polja tako da razmijestiš, da i uzduž i poprijeko i unakrst dobiješ sumu 15 — kako ćeš to? Odgonetke zagonetki iz proilog broja Ko umije računati? 20.— Predpostavljeni su majstor i 15 kalfi, svega 16. Podči­ njeno je 15 kalfi majstoru i 4 šegrta kalfama, svega ih je dakle 20. Što mi ti je zašto? Katanac. Prilog „Novom Beharu" broj 3. godina VI. 12 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/ea764238edc68f5a24d850010197af41.pdf bc96c3d5d80f9b236510378961b24dbb PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR ^ Sa ra |evo 1 . Se ptem b ra 1 9 3 2 . T ^ T T T T Uspio pokušaj. Lijepo je, kad se radi, a još je ljepše, kad se no­ vac zarađuje. Tako sam čuo za nekoga trgovca, koji je imao na veliko razgranat i unosan posao. Bio je čovjek valjan i pošten, a u gospodarenju pravi ekonom Nije bio rasipan, ali mu je svakdanji život u domu bio pristojan i bez ikakve oskudice ma i u čemu. Imao je ženu vrijednu i česhtu, koja ga je u svemu razumijeva­ la, sve udešavala po njegovoj volji i znala doskočiti svakom njegovom namišljaju. Zato je i on, nema zbora, volio i poštovao ženu, kao malo koji drugi čovjek. Da­ kle medu njima je vladao pravi bračni i kućni sklad. Kad čovjek izjutra ostavlja kuću i polazi na svoj dnevni posao, običaj je, da ga žena isprati do sobnih ili hodničkih vrata i s njim se pozdravi ili oprosti. Tom se prilikom dešava, da čovjek daje ženi i potrebni no­ vac za dnevni potrošak u kući. Takav je slučaj bivao i u trgovca, o kome je ovdje govor, pri polasku iz ku­ će. Otkako se oženio kroz dulje bi vrijeme svako jutro spustio ženi u ruku stotinu groša za gotovljenje ručka. I to bi naročito naglasio svaki put. Redovno bi u podne dolazio na ručak kući i za­ tekao bi vazda sve gotovo i pripravljeno prema odre­ đenom trošku. Išlo trošenje bez pometnje od dana do dana, a moglo ići dokle se htjelo, kad se imalo oda­ kle. I ako se moglo, opet je došlo do neke izmjene po namjeri muža. Jednog jutra pri polasku iz kuće spusti ženi u ru­ ku pedeset groša za pripremanje ručka, te joj osobito naglasi. Žena, kao i obično, primi novac, a ne progo- �vori ama baš ni riječi. Domaćin ode za poslom, a ona ostane da vodi brigu o svojim radovima u kući. Spre­ mala, raspremala i ručak pripremala. U podne bilo je­ lo gotovo i sve drugo sređeno. Kad je domaćin došao kući, našao je ručak na vrijeme i u redu ali i prema određenom trošku. Zadovoljan ukusom i količinom jela, odluči svakoga jutra nadalje davati ženi po pedeset gro­ ša u ime ručka. Te se je svoje odluke držao zadugo. Žena primala novac, šutila i ne prigovarala, a trošila samo do granice mogućnosti, ni više ni manje. Zadovo­ ljan bio muž, a zadovoljna bila i žena. Po vremenu se domaćin nešto predomisli i preina­ či trošak za ručak po treći put. Jednoga jutra polaze­ ći iz doma i rastajući se sa ženom ostavi joj na dlanu tri groša, što ih ima utrošiti za gotovljenje ručka- Nije se ona nimalo iznenadila, kad je na dlanu vidjela sa­ mo tri groša. Odmah je znala, čim ih je ugledala, kako će ih rasporediti i šta može za njih kupiti i za ručak zgotoviti. Nakon muževa odlaska poradila je kućne po­ slove, izvela svoju namisao sa tri groša i pripravila ru­ čak tako, da je bio gotov do podnevnog doba, kad joj je domaćin došao kući da ruča. Nema zbora, ručak je priugotovljen, na sto donešen i postavljen. Po vrijednosti je odgovarao novcu, koji je za nj utrošen, ali kakav je da je, ručak je, sa­ mo sjesti pa jesti. I sjeli su i jeli su muž i žena vrlo raspoloženi. Po svršetku ručka, onako raspoložen, prozbori muž ženi: — Moj je pokušaj, evo, sasvim uspio. 1 vidim i znam, da se nas dvoje posve dobro razumijevamo u za­ rađivanju i izdavanju. U nas može ići i ide izdavanje do određene granice tako, da se granica ne prevagne i ne podvagne, nego da je kazalo u umjerenom prav­ cu. To je pravo gospodarenje. Nije li tako? — Jest, i pravo vehš, odgovori mu žena s blagim osmjehom. — E, pa nećemo, ženo, nastavi muž, unaprijed iz­ davati za ručak ni sto, ni pedeset, ni tri groša, nego prema mogućnosti, koliko se kad da. — Razumijevala sam te i razumijem te - odvrati mu domišljata žena - i moja će biti briga u mom kuć- 14 �nom radu kao domaćice: kako do sada, tako i od sada. Tim je razgovor dokrajčen, a domaćin je ubrzo otišao za poslom. N. B u c o n jlć Ako Bog da! (.Narodna priča) Jedne večeri sjedili muž i žena u avliji i razgovararali o poslu. U razgovoru reče muž ženi: nAko sutra bu­ de lijepo vrijeme, ići ću u drva, a ako bude kiše, ići ću u mlinu. čuvši žena riječi svoga muža, reče mu: „Ti sve govoriš da ćeš raditi, a ne veliš ako Bog da“. Muž se nasmija na ženinu primjedbu i dobaci joj: „Ma šta tu ima Bog davati? Ako bude kiše, ići ću u mlin, a ako bude lijepo vrijeme ići ću u drva. Od to dvoje jedno mora biti^. Nakon ovog razgovora odoše na počinak. Kad su se sutradan probudili, bilo je lijepo vrijeme. Muž se spre­ mi, upregne konje pod kola, metne potrebni halat i oprostivši se od žene, uputi se u šumu. Kad je došao u blizinu šume, ugleda dvojicu umornih žandara, gdje se odmaraju, čim je došao do njih, ovi ga zamole da ih odveze u obližnje selo. On ne znade kud bi, nego ih sm je­ sti u kola i nakon jednog sata vožnje prispiju u selo. Žandari iziđu iz kola, a on se povrati. Taman kad je do­ šao blizu šume, zapuha strašan vjetar i udari kiša, kao da se nebo otvorilo. On brže - bolje povrati kola, te uz veliku muku dođe kući. Žestoko zalupa na vratima. Žena se odazva iz kuće i upita: „Tko lupa?w a on, ona­ ko mokar i prozebao poviče iz svega grla: „Otvori ženo, ja sam ako Bog da!u Ne odlučui ništa dok ne rečeš: ako Bog da. Poslovica kaže: „Čovjek snuje, a Bog određuje". Zabilježin: H u s e i n Š c h i ć Istihare namaz Istihare namaz je namaz-nafila, koja se klanja kad se štogod namiri učiniti, osobito kad se čovjek ne mo* že za što odlučiti. Ovaj je namaz od dva rekjata, koji se klanja kao sabahski sunnet, samo se nijet promijeni 15 �ovako: „Ja Rabbi! Evo hoću istihare namaz klanjati ra­ di toga i toga posla, kojega sam namislio uraditi" ili „Ja Rabbi! Ne mogu se odlučiti za taj i taj posao, ko­ jega sam namislio, pa evo hoću istihare namaz klanjati". Iza nijjeta donese se „iftihat tekjbir". Na prvom rekjatu uči se: Subhanekje, euza, besmelle, fatiha i su­ ra. Na drugQm: besmelle, fatiha i sure. Na sjednici: ettehijjatu, salavat i dove, pa se selam preda. Iza selama je isto kao i u drugih namaza sve jednako do do­ ve (aminanja). Ruke se dignu i ova dova prouči se sedam puta: „Bože, tražim od Tebe izbor Tvojim znanjem i moć Tvojom moći i prosim u Tebe od Tvoje velike dobrote, jer T i možeš, a ja ne mogu, Ti znadeš, a ja neznam, Ti si veliki poznavalac skrivenih stvari. Bože, ako je ova moja stvar (posao) za me hajr, za moj din, dunjaluk, žitak, za moju sadašnjost i budućnost, naredi mi je i olakšaj mi je, pa mi je učini blagoslovljenom. A ako je ova moja stvar (posao) na nesreću za moj din, dunjaluk, žitak, te za moju sadašnjem t i budućnost, otkloni je od mene, odvrati me od nje i naredi mi hajr gdje god bude, pa me njime zadovolji! Amin ja Erhamerrahimin! Amin ja Erhamerrahimin! Amin ja Erhamerrahimin!" Sulejm an Topić imam u Ostrošcu Zašto su Mostarci imali duge kite na f. Nije to ni davno bilo, kada su stariji ljudi u Mosta­ ru nosili dugačke i glomazne svilene kite na fesovima^ a i danas pogdjekoji ihtijar na tunus-fesu ima kitu, za ko­ ju se veli: „Kita, a u njoj litra". Nekad u davna vre­ mena, bio jedan čovjek, koji je imao kusasto magare, pa kako mu ga je žao bilo što se kusasto nije moglo braniti od muha i drugog mahluka, privede mu dugačku svilenu kitu na batrljak od repa, te se magare onom svilenom kitom branilo. Taj čovjek gonio na magaretu tovar rđe, da je istrese ondje, gdje je svijet nesložan i lijen, pa da rđa popane po takovu narodu. Došavši u 16 �Mostar vidje da je ta svijet složan, pošten, marljiv i po­ duzetan, pa reče: „Grjehota bi bilo," da među ovaj svi­ jet rastovarim rđu. Dosta im je i rep od moga magareta.“ Rekavši to, odreza kitu magaretu s repa i baci je u Mostar, a onaj koji ju je našao, priveza je na fes. Ota­ da su Mostarci nosili duge kite na fesovima. (Priča dalje veli, da je taj čudnovati čovjek na pu­ tovanju naišao u Ljubuški i tamo istresao rđu.) Znate li djeco: I.) Koji muslimanski književnik iz Bosne nije do­ zvolio da se proslavi četrdesetgodišnjica njegova knjil? �ževnog i kulturno - prosvjetnog radi rada svoje prevelike skromnosti? 2.) Kakve je boje bio Sandžaki - šerif (Muhamed aiejhiselamov bajrak)? 3) Koje je godine po Hidžretu, a koje po Isa-alejhiselamovu rođenju, Bosna izgubila samostalnost i doš­ la u sklop Turske carevine? 4.) Kako se zvao prvi muslimanski list za pouku i zabavu u Bosni i Hercegovini? P o g o d i t e ! Šestorica braće naslijede iza oca obliku: veliku njivu u _ Kad su se razdijelili, svakome je zapala jedna še­ stina. Svi su dijelovi bili jednaki i veličinom i oblikom. Kako su braća njivu razdijelila? Odgonetka zagonetke iz prošlog broja. Čarobni kvadrat treba popuniti ovako: 1. red: 2 ,7 , 6; 2. red: 9, 5, 1; 3. red: 4, 3, 8. �Džami u vrelo islamskih nauka Kairo, glavni grad Misira, psnovao je 359. po H. (968. po I. a.) Dževher, znameniti vojskovođa halife Muis-li-dinilah iz porodice Fatimovića, pošto je sa ogromnom vojskom osvojio ovu pokrajinu- On je taj grad isprva nazvao Mensurijom i tek četiri godine kasnije, pošto je došao u nj Muiz, ovaj ga prozove El-Kahirom — pobjednicom. Prva građevina, koja je podignuta u Kairu, bio je E1 Azhar, gdje su se uskoro počeli okupljati prvi učenjaci iz islamskog svijeta. Svoje značenje kao najviše vjersko učilište zadržao je E1 Azhar do danas. 19 �Dvorac Doima Bakče u Istanbulu, nekada sjedište osmanlijskih sultana, sada je pretvoren djelomično u muzej, a djelomično služi kao reziden­ cija predsjedniku Turske Republike za boravka u bivšoj prestolnici. U njemu se sada održavaju i zvanični prijemi. Dvorac leži na najljepšem mjestu, na samom Bosporu. P rilo g „ N o v o m B e h a ru ” bro j 4 .- 5 . g o d in a V I. 20 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4f18385c8bfd6aa4f772dd96f9c8e5e1.pdf af03f5a62323d07b0b3e77d99ce58672 PDF Text Text D J E C J 1 NOVI BEHAR p -n , Sarai e , ° « • S e p te m b ra 1 9 3 2 . ^ h in a ? Tri želje uoči mubareć - večeri. U davna vramena živio jedan siromašak sa ženom u svojoj skromnoj kolibi. Oskudijevali su u svačemu, ali su bili pobožni i strpljivi. Uoči mubareć - večeri, kada Bog ispunjava želje svojih dobrih robova, ovoj porodica dođe jedan znak da im je Svemogući spreman uslišati tri želje. Kad to žena sazna, odmah reče: „Daj mi, Bože, peču mesa," jer je bila vrlo gladna. Najedanput pade na sofru peča me­ sa. Muž izgubi pamet, pa i ne misleći da će mu se želja ispuniti reče: „Šta će ti peca mesa, na nos ti skočila!“ Istom što je on to izrekao, kad li peca mesa skoči sa sofre, pade ženi navrh nosa i ostade kao da je taka i rođena. Kako im je ostala samo jedna želja, domaćin ne da­ de da se odmah „potroši', nego kad vidje da je bio još luđi od svoje žene poče misliti šta bi bilo najzgodnije da zaželi od Boga. Ako zaište samo bogastvo, može biti uz to bolestan, ako zaište samo zdravlje, a šta će mu to kad nema ništa nego ženu sa pećom m8sa na nosu. Žena poče ku­ kati i jaditi da ne može tako živjeti i napokon domaćin pristade i zamoli od Svemogućeg da riješi njegovu ženu od te izrasline na nosu. U taj čas pade peća na siniju te i muž je i žena u slast pojedoše. Još žena uz to reče: „Kad Bog džellešanuhu hoće da mi budemo siromašni, mi ćemo se pokoriti Njegovoj volji i bićemo Mu uvijek zahvalni na onomu što imamo." �Lijeni sluga Bio jedan beg i imao slugu Durana, koji je bio vr­ lo lijen. Jednoga dana reče mu beg: „Durane, donesi mi ci­ pele, da idem u grad." Sluga donese cipele, koje su bi­ le blatne, jer ih nije čistio od jučerašnjeg blata. „Što nijesi očistio cipele?44 upita ga beg. „Nema, vala nikakve koristi od toga. Eto, pogledaj kroz pendžer, pa da vidiš kakvo je blato na ulici. Za dva sahata bi bile cipele kao da ih nisam ni čistio.44 Beg ne reče ništa, obuče cipele i pođe na izvan. „Molim te, beg," reče Duran, „daj mi ključ od čilera da što pojedem, jer sam nekako plaho gladan.44 „Nema, Durane, nikakve koristi od jela. Svakako bi ogladnio kroz dva sata kao da nisi ništa ni jeo.44 Ovo je slugu zastidilo pa je radio sve poslove bez pogovora. Nema baruta. Pri dolasku svakoga carskoga vezira u Bosnu puca­ li su topovi na travničkoj tabiji. Kada je došao jedan vezir začudi se da nije ispa­ ljen dvadeset i jedan top, kao što to mora biti, pa ljut pozove upravnika grada i upita ga: „Zašto nisu topovi pucali, kad sam došao u Ttavnik?" Gradski upravnik mu reče: , čestiti veziru, ima deset uzroka što nisu topovi pucali." ,,A koji je prvi uzrok?44 „Nema baruta.44 ,,E ne­ moj mi druge ni kazivati," reče vezir. Zašto su Mostarci imali duge kite na fesovima. U prošlom dvobroju dječjega priloga „Novoga Be­ hara44 donijeli smo pošalicu o mostarskoj narodnoj noš­ nji. Jedan nam prijatelj piše interesantno narodno vjero­ vanje o istoj stvari, koje rado donosimo. 22 �Postojalo je narodno vjerovanje da nikakova sablja ne može presjeći stotina svilenih niti. Oni, koji su to vje­ rovali, počeli su praviti kite na fesovima od sto svilenih konaca, a duge tako da su pokrivale vrat, kako bi ga time zaštitili od neprijateljskog udarca. Docnije se ovaj broj svilenih konaca i povećao, pa je tako svilena kita oteža­ la do jedne litre (32 đkg). Ne zna se da li je taj običaj još drugdje vladao, no u Mostaru se dugo održao, pa i danas se vidi pogdjeko sa starinskom svilenom kitom, ko­ je su se prije pravile od modre svile, a docnije od crne. Ovakova kita na fesu, pomiješana s dugačkim perčinom, bila je oprava pravoga muškarca i nije bila za podsmijeh. (Ni Ljubuški nije bilo mjesto, gdje se „rđa istresla", jer je u njemu bilo po trideset carskih aga, a svijet je i>io vazda otporan i zdrav.) Znate li djeco: 1.) Koja je najstarija džamija u Bosni? 23 �2. ) Koji je sultan htio sve kršćane prevesti na is­ lam ili ih protjerati s Balkana, i ko mu je to zabranio? 3. ) Koji je musliman - Hrvat pisao u zajednici s jed­ nim katolikom Hrvatom i kako im je bilo književno ime?4. ) Koliko ima muslimana u Bosni i Hercegovini? Odgovori na pitanja iz prošlog broja: 1. ) Naša slika predstavlja poznatog književnika i kulturno prosvjetnog radnika Edhem ef. Mulabdića. 2. ) Sandžaki - Šerif (Muhamed alejhisselamov bajrak) bio je crne boje. 3. ) Bosna je izgubila samostalnost i pala pod Tursku go­ dine 869. po Hidžretu, ili 1463 po Isa - alejhiselamu. 4. ) Prvi muslimanski list za pouku i zabavu bio je „Be har", koji je počeo izlaziti 1. V. 1900. Pokrenuli su ga dr. Safvet beg Bašagić (Koji je bio i urednik prvoga godišta), Edhem ef. Mulabdič (urednik drugoga do šestoga godišta), Osman Nuri Hadžić i Ademaga Mešić, koji je spočetka finansirao list. „Behar" je izlazio 10 godina. Sedmo godište je uredio H. M. Džemaluddin ef. Čaušević, osmo Šemsibeg Salihbegovlć (odnos­ no Musa Ćazim Ćatić), deveto i deseto Ljudevit Dvorniković. Dr. Hamid Šahinović (Ekkrem) počeo je izdavati jedanaesto go* gište i izdao dva broja. Isti ljudi, koji su pokrenuli „Behar", pomognuti mladim snagama, pokrenuli su 1. maja 1927 „Novi Behar", koji izlazi evo šestu godinu, i koji je jedini muslimanski list za pouku i zabavu. Odgonetka zagonetke iz prošlog broja. Braća su njivu ovako razdijelila: P rilo g „ N o v o m B e h a ru " b ro j 6 . g o d in a V I . 2d � https://kolekcije.nub.ba/files/original/d73a31405657246bf7b14ced11d40d06.pdf 29b278fb10f92eca414ff2e245e377a8 PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR S a ra je vo 1 - 1 5 . O kto b ra 1 9 3 2 . , Gazi Husrevbeg Povodom 400-godišnjice Ti si ponos, Ti si dika svih bosanskih muslimana. Ime Ti je neumrlo dok je svijeta i insana. Od kasabe Sarajeva Ti si šeher napravio i u njemu mnoga dobra potomcima ostavio. Ti granice ponos Bosne proširi neg iko više, i još mnoga dobra stvori. Hvala Tebi Husrevbeže! Dokle ovog sv’jeta traje, Tvoje ime nek se zbori. Muhamed Iladžljahlć. �Dječjem Novom Beharu Procvjet’o si, blago nama, Da mirisom Tvojim sada Napaja se vojska dječja, Uzdanica naša mlada! U Tebi će mališani Nać okrepu svojoj duši, Koja će im sve razblude Da raspline i poruši... Milozvučnom našom riječju Nauk ćeš im mnogi dati, Još zarana da saznaju Ko su oni, ko im mati; Da i Omer, Fata, Mujo Koje biser-zrno nađu I za život mladi spreme Čvrsti temelj, dobru građu. Vječno cvjetaj, Nov-Beharu, Mladež neka Te miriše! Sa srca mi pjesma teče A i pero tako piše... N a z lf R e s u lo v lć Napoleonov doručak Car Napoleon volio se šetati nepoznat (incognito) Parizom. Na takovim šetnjama po gradu on je obično oblačio jedan dug kaput, zakopčan do pod vrat, i okrugao šešir sa crnim obodom, što je pridonosilo tomu da ga svijet ne bi prepoznao. Katkada bi izlazio sam na jutarnju šetnju. Najvolio bi se zaustaviti na vojnim vježbalištima i promatrati kako se vojnici vježbaju, često �ga je pratio koji njegov maršal, a najvolio je maršala Duroca (čitaj Diroka). Jednoga jutra kad se šetao s ovim maršalom prođoše ispred jedne gostione, koju je obično pohađao bogatiji svijet glavnoga grada. Videći ovu gos­ tionu car se okrenu prema Durocu i reče: »Šta mislite, bismo li ušli tamo da doručkujemo?« — Care, — odvrati Duroc, — još je prerano. Is­ tom je osam sati. — Ah, — prihvati car, — vaš sat uvijek kasni. Ova šetnja mi je otvorila tčk, gladan sam kao vuk. Uniđoše u gostionu i sjedoše za sto. Napoleon pozva konobara, naruči kuhana ovčja rebarca, kajganu s mirodijama i jednu bocu šambertenskog vina. Obojica su jela u meden kus. Doručak završiše crnom kahvom, koja se učini caru izvanredna. Kad su doručkovali, Napoleon dade znak kono­ baru, upita za račun i diže se govoreći Durocu: »Pla­ tite, pa hajdemo, vrijeme je!« Zatim se uputi vratima pjevušeći. Za to vrijeme je maršal tražio novac po svim džepovima, a nikako da nađe novčarke. Kad se uvje­ rio da ju je zaboravio, sav problijedi. Konobar je če­ kao da mu se plati račun, koji je iznosio 12 franaka, a car, koji nije znao šta se dešava, poče pokazivati zna­ kove nestrpljivosti. Napokon, ne znajući šta da radi, Duroc se uputi prema vlasnici gostione, koja je sjedjela u svom poslovnom odjelu, i reče joj smeteno, ali ipak uglađenim tonom: »Gospođo, moj prijatelj i ja izišli smo jutros naglo od kuće i zaboravili smo uzeti novčarke. Ali vam dajem svoju riječ da ću vam kroz jedan sat poslati novac. — To je moguće, gospodine, — odgovori hladno gospođa, — ali ja ne poznajem nijednog od vas, asvaki dan me varaju na isti način. Vi ćete razumjeti d a ... Gospođo, — povika Duroc, — mi smo časnici — gardisti! — Konobar, koji je to slušao, prekide razgovor: „Gos­ pođo, — reče, — budući da su ova gospoda zabora­ vila uzeti novac, ja odgovaram za njih, znajući dobro da ovi hrabri časnici ne će učiniti na žao siromašnom kavanskom konobaru. Evo dvanaest franaka!« — Kao da ste ih i izgubili, — promrmlja mu gaz­ darica. 27 �Usput je Duroc pričao svoj doživljaj Napoleonu. koji se smijao od sveg srca. Sutradan jedan carev časnik ordonans navrati se u gostionu i uputi se prema gazdarici. — Gospođo, — reče joj, — da li su ovdje jučer rano došla dvojica gospode da doručkuju, i da li . . . — Da, gospodine, — odgovori gospođa. — Pa dobro, gospođo, to su bili Njegovo Veličan­ stvo Car i gospodin veliki maršal dvora. Da li mogu govoriti s konobarom, koji je platio za njih? Gospođa malo da nije pala u nesvijest. Časnik obra­ ćajući se konobaru — dječaku (garson) dade mu jedan smotak od pedeset zlatnika. Dječak se zvao Durgens (Diržan). Nekoliko dana kasnije on je bio namješten sobarom u Napoleonovoj sobi. H azreti Omer i bizantijski posla Neki bizantijski car poslao je svoga poslanika k Hazreti Omeru da vidi njegovo stanje i osvjedoči se o njegovim djelima. Kada je poslanik došao u Medinu, pitao je stanovnike za njihova vladara. Stanovnici mu odgovore: „Nije on vladar, nego zapovjednik (emir), a već je otišao izvan Medineu. Poslanik pođe da traži H. Omera. Idući ugleda jednog čovjeka, koji je spava­ jući na vrućem pijesku, a mjesto jastuka metnuo štap pod glavu. S čela mu je kapao znoj, tako da je i zemlju pokvasio. Kada ga je opazi oposlanik u ovakom stanju, zaboli ga srce, te reče: „Čovjek, koji je veći od svih vladara, je u ovakome stanju. Ali si ti, Omere, prave­ dan, pa si siguran da tu spavaš, a naš vladar u dvoru neprestano strahuje, bojeći se atentata". S arapskog: M u s t a f a B u i u l a d ž l ć 28 �A rap ske basne Magarac i vo Pripovijeda se da je neki magarac želio da se sustegne od rada za neko vrijeme, a vo je htio da mu taj plan poremeti, pa jednoga dana pomisli o tom, te reče magarcu: „0 druže! Daj mi savjeta kako da se odmorim". Magarac mu reče: „Razboli se, nemoj jesti zob, pa kada izjutra dođe naš vlasnik, kada te vidi, neće te uzeti na rad i nećeš orati — tako bi se mogao odmoriti". Kažu, da je njihov vlasnik razumio životinj­ ski govor i znao šta su zaključili. Vo prihvati magarčev savjet. Kada je jutro osvanulo, dođe njihov vlasnik koji vidje da vo ne jede svoju hranu, pa ga ostavi. Magarca međutim povede sa sobom. Ovaj je, radeći ci­ jeli dan, skoro mrtav pao od rada kajući se, što je onakav savjet dao volu. Kada se uveče vratio u staju pitali su jedan drugog za zdravlje, te će magarac: „čuo sam da je naš vlasnik rekao danas po podne svome drugu da će te zaklati, dok nijesi smršao. Pa bih te ja savjetovao da jedeš i povratiš se u prijašnje stanje, jer bi mogao nastradati". A vo ćemu: „Istinu si rekao". LJstade, te poče jesti svoju zob. Kada to vidje i ču nji­ hov vlasnik, nasmija se. Lisica i hijena Pripovijeda se da je lisica došla jednom više bu­ nara, jer je bi!a žedna. Na bunaru je bilo uže, na kojem su se nalazile dvije posude za vađenje vode. Sjede u gornju posudu pa, spustivši se, napi se vode. U to dođe hijena više bunara i pogledavši u nj vidje mjesec u vodi koji je bio kao raspolovljen i lisicu, koja sjedi na pučini bunara. Pa reče hijena: „Podigni se gore". A li­ sica joj odgovori: „Pojela sam polovinu ovoga sira, a polovicu sam ostavila tebi, pa siđi dolje". Hijena zapiti: „Kako ću sići?" „Sjedi u posudu." Hijena sjede i poče se spuštati u bunar, a lisica u drugoj posudi poče se gore dizati. Kada su se sastali u sredini bunara, hijena zapita: .»Šta je ovo?" Lisica odgovori; „To je trgovina: mijenjamo se". 29 �Dijete i škorpija Jedno dijete je lovilo skakavce, pa ugleda škorpijona. Misleći da je s^akavac pruži ruku da ga uhvati, ali škorpijon pobježe. Zatim se dijete udaljilo govoreći: ,,Oh, da sam te uhvatio! Sigurno znaj da bih se pro­ šao lova na skakavce"* Srna i lisica Jednom srna ožedni pa dođe k vrelu, koje bijaše u dubokoj jami, da se napije. Pošto se napila, nije mogla izaći. Tad je ugleda lisica pa joj reče: „Pogri­ ješila si sestro! Zašto nijesi smislila, kako ćeš izaći prije nego što si sašla?" S arapskog; Mustafa B usuladžić Newtonovsat Newton (č. Njutn) se bio jednoga dana zadubio u duboko filozofsko razmišljanje, kad mu uniđe služavka u radnu sobu. Donijela mu je jedan lončić i svježe jaje, koje je htjela skuhati pred njim da bi bilo kako treba skuhano. To je bio obični doručak učenjakov. Newton, koji je volio biti sam, reče joj da ode, a on će sam sku­ hati jaje. Služavka postavi jaje na sto pokraj učenjakova sata, preporučujući Nevvtonu da ne ostavi jaje dulje od tri minute u vreloj vodi, a zatim iziđe. Kako li se začudila kad se vratila poslije pola sata da ra8prerni, kad je našla svoga gospopara kako stoji pokraj peći i gleda pažljivo u jaje, a sat mu vrije u lon­ čiću. Magarac i svadba Kažu da su zovnuli magarca u svatove, te magarac reče: — Znam zašto me zovu; ili vode. 30 sigurno im treba drva �Zuluma aršina nema. U konaku rahm. Mehmed bega KapeUnovića — Ljubušaka, prvog gradonačelnika Sjajeva, sakupljala se obično sva sarajevska duhovna elita. Čest je gost bio i Ibrahim ef. Repovac, poznati profesor arapskog jezika i sposoban učenjak. Jedne večeri kad je Repo­ vac bio na sijelu u Mehmedbega reći će Riza Beg, sin Mehmed begov: »Negdje sam u nekom ćitabu našao: Amena nišrau muluz, pa nikako ne mogu da odgone­ tnem šta je.« Počne Repovac pojedine riječi prevoditi ali nikako nema smisla čitava rečenica. »Pogledaću ja«, veli »u logatima (rječnicima) kod kuće«. Kad je neko­ liko dana poslije došao opet u Mehmed bega na sijelo reći će Riza begu: »Tražio sam po svim poznatim lo­ gatima, pa nema ama baš nikakva značenja.« »Ja sam to odgonetnuo,« reče Riza beg, koji je sam taj izraz skovao, »poredaj slova naopako pa će izići; »Zulumu aršina nema.« Odgovori na pitanja iz prošlog broja: 1. ) Naša slika pretstavlja najstariju džamiju u R >sni u mjes­ tu Ustikolini, koju je po narodnoj predaji sagradio Turhan Emin beg godine 852 po Hižretu (1446 po Isa- alejhiselamu). Slijedeće hidžretske godine se navršava 500 godina kako je na­ činjena ta džamija i taj bi događaj trebali svečano proslaviti svi muslimani Bosne i Hercegovine, 2. ) Javuz sultan Selim (1512-1520), čija je državna ideja bila ne prodirati u Evropu preko Dunava i Save i učvrstiti Islam oko Sredozemnog mora, htio je protjerati kršćane s Balkana ili ih, u koliko ne bi htjeli iseliti, sve pobiti. To mu je zapriječio Šejh-ul-islam Zembili Ali efendija, rođeni Arnaut. 3. ) Nekad dobro kao Hrvat poznati Osman Nuri Hadžić i Ivan Aziz Milićević, oba iz Mostara, pisali su u zajednici priče i romane iz muslimanskog života, a književno im je ime bilo „Os­ man- Aziz“. 4. ) U Bosni i Hercegovini ima 751000 muslimana. 31 �Znadete li, : 1. ) Koji je najveći dobrotvor grada Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine? 2. ) Kako se službeno zvao naš jezik u Bosni i Her­ cegovini za Austro-ugarske monarhije? 3. ) Šta je farzi-ajn i farzi-kifaje? 4. ) Gdje je rođen i gdje je umro slavni hrvatski pjesnik Musa Cazim Ćatić? P rilo g „ N o v o m B e h a ru " b ro j 7 - 8 . g o d in a V I. 32 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/fa0f4b87bd936316a779402483549fa7.pdf 7d37fc56988476fda74f3730b0a04aa1 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR » n . o' Saraje,° 1- «Ptembra 1932. ~^ niUNA f Bog džellešamhu Neki car zaželi da vidi Boga dž. š., pa sazoVe sve svećenike, učitelje i druge učene ljude, pa im reče: — Hoću da mi pokažete Boga dž. š., i to za tri dana. Ako mi tu želju ne ispunite, baciću vas na teške muke. Oni se zabrinuše, jer su znali da kod cara nema šale i poslije tri dana oni mu dođoše očekujući straš­ nu kaznu. Ali, tek što car htjede da izreče osudu, sti­ že jedan čobanin, stade pred cara i reče: — Dopusti mi, čestiti care, da ti ispunim želju. — Dobro, reče car, ali znaj, ako mi ne ispuniš želju, platićeš glavom. Tada čobanin zamoli cara, da izađu u dvorište. Car pristade. Kad su bili u dvorištu, pruži čobanin ru­ ku prema suncu i reče: — Pogledaj! Car podiže glavu da pogleda u sunce, ali se brzo trže na stranu žmireći, te reče: — Ti hoćeš da ja oslijepim. Od kuda ja mogu gledati u tako jaku svjetlost? — Gospodaru, reče čobanin, to što si htio da vi­ diš, djelo je Boga dž. š., i to malo djelo od Njegovih djela, pa kako onda možeš željeti, da mu se približiš i da ga vidiš svojim malenim i slabim očima? Caru se dopade ovaj govor čobaninov, pa mu reče: — Ti si razuman čovjek, i ja cijenim tvoj razum! Reci mi sada ovo: Kako je bilo prije Boga dž. š.? čobanin se zamisli, pa reče: — Gospodaru, hajde broj! . . . �Car poče brojati: jedan, dva, tri. . . — Ne, ne, prekide ga čobanin. Počni brojati, ali ne od jedan, već ispred njega. — To je nemoguće, reče car, jer ispred jedan ne­ ma ništa. — Tako je, gospodaru, odgovori čoban, i pred Bogom dž. š. nije bilo ništa. To se još više dopade caru, te reče: — Zaslužuješ nagradu i ja ću te po zasluzi i na­ graditi. A sada mi reci još jedno: — Šta radi Bog dž. š.? — Dobro, reče čobanin, ali dopusti da se promi­ jenimo za odijelo. Ti obuci moje, a ja ću tvoje. Car pristade i kad promijeniše odijela, čobanin se pope na carsko prijestolje te reče: — Ovo što se sad zbiva je po volji Božjoj. Jed­ nog podiže, a drugog obara. Po tom siđe sa prijestolja te obuče svoje čobansko odijelo. Car se zamisli i reče: — Sad znam što je Bog dž. š., te obdari čobani­ na i pusti ostale s njim. Mesereta Tarabar Neobičan pokus Nasrudin-hodžin Jednom se prohtije Nasrudin-hodži da oproba azabi-kabr (mučenje u grobu). Iskopa raku i sjedne u nju da čeka azaba. Tu je čamio dva dana bez su’alu i bez azaba. Treći dan ču zvona karavane, koja je tu pro­ lazila. Znatiželjni hodža, čim prvi konj uporedi, skoči da vidi šta je, a ovaj sunu u stranu, kao vrag. Za njim i ostali konji i deve sve jedno preko drugog. Prevališe tovare i istresoše robu. Kiridžije iznenađeni događajem požure vidjeti uz­ rok. Pristupivši, opaze čovjeka u grobu, gdje spokojno sjedi. Nijesu dugo premišljali šta da urade. Uzmu dra­ gog hodžu, pa ga pošteno izdevetaju i krenu svojim putem. Hodža sav sretan da je živ ostao, požuri kući. Na pitanje ukućana i komšija kako je u mezaru odgovori: Ništa, ama ništa se ne trebate bojati, samo nemoj­ te plašiti tuđih konja. Pribilježio: A. Allčić 34 �Siročad Mnogi danas od nas su Ko na suncu laste dok u drugih nevolja neprestano raste. Molbe naše i naš vaj hoće T ostat puste? Da li ćemo kad razbistrit sve bolove guste? Vi, što srca imate, čujte naše glase i dužnosti svete preuzmite na se. Ševko Hadžić pitomac Vak. Sirotfšta Lukavi Cigo Priča se za jednog sultana da mu se razbolio konj, ikojeg je on vrlo volio i jašio. Bolest u konja bila je tako velika, da nije bilo izgleda, da će preboljeti. Sul­ tan bijaše i tužan a i ljut na liječnike, što ne mogu da mu izliječe konja. Najzad naredi liječnicima i svim svo­ jim dvorjanicima da mu svakog sata dolaze i javljaju za konja, kako mu je. Konj svakako treba da se održi na životu, a ako se ne izliječi, već mu se što dogodi, onaj će biti pogubljen, ko mu to prvi javi. Dvorjanici su hodali po dvoru zabrinuti. Liječnici nastojali, što su mogli bolje da liječe konja, ali sve uzalud. Konj je ubrzo uginuo. Sad se tek uzmuče i zabrinu dvorjanici. Valjalo je javiti sultanu, ali niko ne smije da mu ode. U to se javi jedan vojnik, lukavi Cigo i reče, da će on javiti sultanu za konja. Dvorjanici ga još i nagrade za to i on ode sultanu. Kad stupi pred cara reče mu: — Padišahu, tvoj konj zasp’o. — Šta? — u čudu će sultan. Moj konj uginuo?! — Aman care, ti reče prvi, a ne ja! Sultan vide, da ga je cigo prevario, ali mu ipak ne učini ništa. R. S. Flllpović 35 �Znadete li, djeco: ii) Koji je naš veliki učenjak upravljao jednim vjer­ skim zavodom i koja su mu književna djela? 2. ) Kako glase naši narodni nazivi mjeseci? 3. ) Je li slavni graditelj Mimar Sinan podigao ikoju građevinu u Bosni i Hercegovini? 4. ) Šta je to plagijat? Odgovori na pitanja iz prošlog broja. 1. ) Naša slika iz prošlog broja je jedina koja predstavlja Gazi Husrevbega koji je rođen u Serezu 1480., a umro u Saravu 18. juna 1541. Ovih dana je proslavljena 400-godišnjica nje­ gove džamije u Sarajevu (sa zakašnjenjem od dvije godine). 2. ) Naš jezik u Bosni se službeno zvao, spočetka vladanja austrijskog iza godine 1878. Landessprache (zemaljski jezik), posije bosanski jezik, a tek se docnije tolerirao naziv hrvatski ili srpski. 3) Farzi-ajn je ona božja zapovijed, koju mora izvršiti sva­ ki musliman i muslimanka, kelimei-šehadet, namaz i post, a farzi-kifaje je ona dužnost, koju treba da izvrši barem jedna gru­ pa muslimana, a drugi su oslobođeni od izvršenja, kao što je na pr. klanjanje dženaze-namaza. Ako nekoliko muslimana u jednom mjestu klanjaju jednom mrtvom muslimanu ili muslimanki dženazu, oni su izvršili obvezu i drugih muslima. Ako se pak jednom muslimanu ne klanja dženaza svi su mještani zgriješili. 4) Naš slavni knjjževnik Musa Ćazim Ćatić rođen je 23. februara 1880. u Odžaku kraj Dervente, a umro 6. aprila 1915. u Tešnju. 36 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/88d704049b922393738b88e9eb0c2565.pdf fc8a67d7e1d30cc5901f737c3578206a PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR ............... ~ Sarajevo 1. Decembar 193Ž. ,inniNA T Islam E, Huseine! Ti si nam rekao pričati o vjeri, pa sada pričaj! veli muallim ef. a Husejn otpoče: Riječ „Islam" znači mir. Dakle naša vjera zove se „Islamska vjera" ili našim jezikom „Mirna vjera". Ja sam po vjeri „musliman" tj. onaj dječko, koji tražim mir sa svakim. U prvom redu trebam tražiti mir izme­ đu mene i velikog Allaha. Između mene i velikog Allaha biće mir, kada ja budem radio što On zapovijeda, a čuvao se svega onoga, što On zabranjuje. Kada bu­ dem ovakav, neću dati povoda, da me Svemogući Allah ikada kazni, nego ću dati povoda, da On samo svoje blagodati na mene milostivo prosipa. U drugom redu trebam tražiti mir između mene i ljudi. Između mene i ljudi biće mir, ako ja ne činim i ne govorim ljudima ono, što bi meni mrsko bilo da mi se učini i rekne. Kad ovako postupim, svi ljudi će me voliti i poštivati, a i ja njih. U trećem redu trebam tražiti mir između mene i životinja. Između mene i životinja biće mir, ako ja nji­ ma zlo ne činim i ako ih ne zlostavljam nego im uvi­ jek dobro činim, kad držim svoj hajvan u redu onako isto kako sebe držim: hranio ga, čistio ga, u čistoći ga držao, u lijepoj, zdravoj i toploj staji ga uvijek smještavao. Jer ovaj hajvan meni daje pomoć i pomaže mi u mojim poslovima. U četvrtom redu trebam tražiti mir sa biljkama, tj. njegovati i podizati ih, tako da narod od biljka dobije koristi. Ja kao musliman, ne smijem bez koristi ni tra­ vu čupati, gaziti ili na drugi način uništiti, jer ona ako �takva ostane i ne upotrebi se kada zima dođe, pokriće svoje žile, na njih će snijeg pasti, pa ih utopliti, kao što čovjeka jorgan utopli. Kada dođe proljeće, tu će se najprvo trava podići, pa će hajvana od gladi spasi­ ti, pa omogućiti čovjeku, da se koristi hajvanom. — Tako je Huseine! Muslimani su uzeli za po­ zdrav rečenicu: „Esselamu alejkjum!w To znači: „Mir s vama!“, a odzdrav: „Ve alejkju musselam!“ *I s va­ ma mir!“ Ali o tome drugi put. Sulejman Topić, muallim iz Ostrošca Ćazim ne vjeruje u prikaze Merhum Musa Ćazim Ćatić, naš poznati pjesnik, uvijek se prepirao sa svojim mještanima za prikaze. Zalud im dokazivao, da je to samo plod ljudske mašte. To opet nije išlo u glavu praznovjernim komšijama. »Da ih on zaniječe«, — rezonovali bi — »kad ih je bilo od pamtivijeka, ali nadoći će«, — govorahu. Ovo je prešlo u zagrijanost i sav komšiluk kipljaše od srdž­ be. S nestrpljenjem su čekali prvu zgodu, koja će stvar riješiti, a to je opet imala biti prikaza. 1 nijesu dugo čekali. Ćazim se napokon sreo s prikazom. Nesreća je htjela da je jedne večeri pošao na sijelo nekom prija­ telju van grada. Put ga je vodio kraj groblja. Gdje je to groblje i po kakvom je vremenu išao, nijesam mo­ gao doznati, ali da se zaključiti, da je po prilici bila mjesečina, koja je s drvećem i stvorila prikazu. Kad je pri povratku kasno u noći naišao kraj spo­ menutog groblja ukaže mu se nešto bijelo, visoko do neba, oblika čovečjeg, gdje ide prema njemu. Spazivši to strašilo, strava ga spopade i ne našavši drugog iz­ laza dadne vatru tabanima. U Tešanj je dojurio brzo kao puška. To opet za njeg nerbi bilo ništa da se nije bojao svjetine, od koje ne će nigdje ostati. I nije se pre­ vario. Sutradan, kad se pojavio u čaršiji, graknuše na njeg sa svih strana, kao vrane: »0, merhaba, merhaba! Vjeruješ li sad u prikaze?« Ove ga riječi silno iznenade. On mišljaše da to još niko i ne zna, kad vijest o tom stigla prije njega. 38 �Sad se siromah našao u škripcu. Šta da odgovori? I nije mu preostalo drugo nego im očitovati da je „na­ došao". Pribere svu snagu i što god je jače mogao izdere se: »Vjerujem, vjerujem, vjerujem!...« (Zabilježio: rt. ftllčlć) Znadete li, djeco:1234 1. ) Ko je od bosansko-hercegovačkih muslimana naj­ više pridonio nauci i time postao ,reoma slavan i kod nas i u inostranstvu? 2. ) Šta su to kratice i šta znače neke najobičnije: P. n. g., na pr., i t, d. 3. ) Ko je sagradio mostarski stari most i ko mu je hair-sahibija (zakladnik) 4. ) Šta je to pseudonim. 39 �Odgovori na pitanja iz prošlog broja 1. ) Naša slika u prošlom broju predstavlja g. Muhammed Emin ef. Dizdara, (rođen 8. I. 1882. u Mostaru), koji je od 1914. do 1923. upravljao Senatskom sudačkom školom u Sarajevu. Godine 1924 kratko vrijeme je opet upravljao istim zavodom. Sada je direktor Gazi Husrev begove medrese. Prvi mu je rad bio „Kratak pregled arapske književnosti11, koji je napisao kao slušač Šer. sud. škole u zajednici s Mehmedom Spahom, tada gimnazijalcem. Glavni mu je naučni rad „Nastavni zavodi kod starih Arapa" (Sarajevo, 1917.), a zapažen mu je članak „Gazi Husrev begova medresa", štampan u 2.-3. broju IV. godišta „No­ voga Behara". Preveo je s turskog romane: „Razgovor* i „lju­ di" od Fatime Alijje i tragediju „Besa" od Šemsudina Šamije. 2. ) Hrvatski nazivi mjeseci glase: siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac. 3. ) Slavni graditelj Mimar Sinan podigao je višegradski most Mehmed paše Sokolovića. 4) Plagijat ili književna krađa je uzimanje tuđih duhovnih proizvoda i izdavanje istih pod svojim imenom. Ne mora se ne­ čije cijelo djelo prepisati, da nastane plagijat. Plagijat je već i kad se sama glavna misao jednoga djela preuzme pa makar i na svoj način obradi. Ndrodne poslovice : Bog daje težaku a ne ležaku. U radiše svašta biše, u štediše jošte više. Nema ljeta bez Đurđeva danka, a ni brata dok ne rodi majka. Od bešike do motike, traži nauk bez razlike. Prilog „Novom Beharu1' broj 10-11. godina VI. 40 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/143d187e3231df8d72ed06ca028e22fa.pdf 7ece0dabfa4958fe386668027321a3d1 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR Sarajevo 1. Januara 1933. B R O J 1 2 -13 GODINA I. Hvala Bogu Mis6 naša neprestano Tvoja djela umom prati, Nije kadra svaku tajnu U sudbini razabrati. Sazdao si, vječni Bože, Nebo, zvijezda milione I putanje odredio Kojima se stalno gone. . . Pa još mnoga razna čuda Stvorio si, Ti, Allahu: Mora, rijeke, bezbroj ruda, Oluj silni, buru plahu. Pored sunca i mjeseca Sred svemira zemlju stavi. Kao kruna svih stvorenja Na zemlji se čovjek javi. Naša ljubav prema Tebi U svetome gori plamu; Neka Ti je vječna slava, Što živimo u Islamu! Za sva djela što ih ljudma Tvoja moć je, Bože, dala Neizmjerno blagodare Muslimanska djeca mala! Nazif Resulović (Skoplje) �Veličina Gazi Husrev-bega u narodu. Bilo je to davno, za vrijeme turske vladavine. Ta­ da bijaše u Tešnju šeriatski sudac Ibrahim-kadija, po­ znat kao veliki zulumćar. On je bio čovjek do skrajnosti nemilosrdan. Počinjena mu ehalija mnogo je trpila od svakodnevnih nasilja, koja su izvođena nad njom. Nije nikog štedio. Priča se da nije bilo sela u njegovu kadiluku, koje nije dohvatio njegov zulum. Tako je jednom, ne znam na koji način, oskrvnuo čast Mrkatićanima. Mrkatić je malo selo u kotaru tešanjskom, na pruzi (Usora-Pribinić). Stoga planu svo selo. »Dosta je više! Mi moramo već jednom ukrotiti njegove ruke«! — vi­ kalo se na sve strane. Izaberu desetak ljudi, koje spre­ me vali-paši u Sarajevo, da ga tuže. Ibrahim-kadija je budnim okom pratio svaki korak razjarenih Mrkatićana. Zato čim je saznao za njihovu namjeru, brzo spremi pismo valiji u kome mu javi da u Sarajevo dolazi četa buntovnika, koji se digoše protiv carskog memura, a tim i protiv samog sultana, pa da ih nauči, kako se ima pokoravati carskoj volji. Kad su izaslanici stigli u Sarajevo, ne sluteći nikakva zla krenu u hućumet Došavši pred valiju bili su ispitani, ko su i zašto su došli, a onda ih spopadnu zaptije i strpaju u zatvor. Tu su jadnici ostaii dugo vremena, ne znajući zašto. Kad su jednom bili, nekim uzrokom, malo pušteni u šetnju, ispričaju svoju sudbinu nekom Sarajliji, koji saslušavši ih preporuči im da uče »Jasin*1 Gazi Husrevbegu. Oni objeručke prihvate savjet milostivog Sarajlije, uvjereni da će postići cilj. činili su sve, što im je ka­ zao. Kad osvanu četrdeseto jutro, na veliko njihovo iznenađenje u tamnicu upade zaptija, rekavši im da iz­ laze. Malo kasnije bili su sasma slobodni. Mrkotićani krenuše svome zavičaju. Došavši imali su da odgovore na čudnovata pitanja svijeta koji ih je susretao: „Vidjeste li igdje Ibrahim-kadiju?“ Oni se sa­ mo začude tim upitima, ali se okameniše od iznenađe­ nja, kad čuše da je na dan ranije prognan, i to najpo­ *) Poglavlje u Kur’anu, koje se obično uči (čita) za dušu mrtvih. �grdnijim načinom. Metnut je natraške na magarca da gleda gdje Tešanj ostaje i tako je otišao. Što je s njime bilo niko nije znao. Ahmed Allčlć, (Sarajevo) Najbolji račundžija. Objavi jedan trgovac, da mu je potreban momak za trgovinu, kojeg će dobro platiti, ali samo mora do­ bro znati računati. Prvog dana dođe jedan i ponudi mu se u službu. »Primiču te, reče trgovac, ali ako mi izračunaš koliko je dva i dva?« Momku ovo dođe smiješno, ali odmah odgovori: „Četiri!“ „A koliko je dvadeset i dva i se­ damdeset i osam?" Momak se malo zamisli, pa odgo­ vori: „Sto!u — „Ti ne znaš računati i nijesi za moju radnju", reče trgovac, a momak i postiđen i začuđen ode. Poslije ovog prijavi se drugi momak, te i njemu trgovac kao i prvom uputi pitanje: „Koliko je dva i dva?" Momak uze olovku i komad papira, zabilježi brojke sračuna i odgovori: „Četiri!" — *A zašto tako male brojke računaš olovkom?* upita ga trgovac. — I male i velike, jer ovako je najsigurnije, odgovori momak. — „Tako je ,“ reče trgovac i primi ga u službu. Zabilježio: Fakihuddin Tarabar Dva psa Jedan pas bio je na gozbi kod svoga gospodara. Poslije ode u čaršiju, te se susrete s jednim drugim psom, kojemu reče: „Kod nas je danas gozba, hajde sa mnom da se častimo i veselimo". Pas pođe s njim. Ušavši u kuhinju, opaziše ga sluge i jedan od njih uhvati ga za rep i udari s njim o vanjski zid kućni. Pas se onesvijesti. Kada se otrijeznio i otresao od zemlje, vi­ djeli su ga njegovi drugovi i pitali ga: „Gdje si ti danas bio? Jesi li bio čašćen? Zaista smo te mi vidjeli danas gdje gledaš kakva je zemlja (t. j. vidio si kakva je zemlja, kada si se razbio)". S arapskog: Mustafa S. Busuladžić 43 �Strah ođ smrti Slušao cigo nekog hodžu, gdje pripovijeda o Azrailu — toj strahoti, pa mu se ovaj uklesa u mozak, da ga se nikako ne mogaše otresti. Nu kud će nesreća, čim dođe kući, zaboli ga stomak tako strašno, da je već vidio Azraila, kako mrka lica, do zubi naoružan, teškim korakom stupa prema njemu. Napokon spustila se i noć crna kao čemer, a cigo nigdje ne imaše emana. Prevrće se i okreće od teških bolova. Gdjekad zažmiri tobož da je umro. Tako jednom dok je bio ,,mrtavu sruši mu se na prsa mačak, koji je gonio miša, a cigo, sav zaprepašten, skoči, pa će isprekidanim glasom: „Alejkumuselam Azrailaga, Alejkumuselam!...“ A. Aličić Lokmanovi mudri savjeti Priča se da je Lokmani hekim (mudri Lokman) pričao: Služio sam kod više pejgambera i primio sam od njih ove savjete: 1 Kad se Bogu moliš t. j. kad klanjaš namaz, čuvaj svoje srce od drugih misli osim Boga i namaza. 2 Kad si za sofrom t. j. kad jedeš, čuvaj svoje grlo, t. j. što ne možeš sažvakati, nemoj u usta ni metati. 3 Kad si u tuđoj kući, čuvaj dobro svoje oči, t. j nemoj da ti oči zapinju za sve. 4 Kad si u društvu, čuvaj svoj jezik, t. j. svaka muka dolazi s jezika. 5 Nek ti je uvijek na imu dvoje:, Bog dž. š. i smrt, jer u koga je ovo slučaj, taj sigurno neće skrenuti s pravog puta. 6 Zaboravi dvoje: Ono što drugom dobro učiniš i ono što tebi drugi zlo učini. Ko se drži ovih mudrih Lokmanovih savjeta, taj je pravi čovjek i biće sretan u oba svijeta. Džemila M. Hadžić (Bihać) 44 �Lažni učitelj i žena Pripovijeda se da neki čovjek nije znao čitati ni pisati. Služio bi se varkom, te bi sc na nepošten način prehranjivao. Jednoga dana naumi da otvori školu, u kojoj će on biti učitelj. U tu svrhu kupi potrebni pribor: tablice, knjige i t. d. i sve to postavi na jedno mjesto. Zatim zamota veliki saruk (ahmediju) i sjede kraj škol­ skih vrata. Narod je dolazio k njemu i, gledajući u njegovu veliku ahmediju, tablice i knjige, mislio je da je on velik naučenjak. Narod je doveo svoju djecu u školu. Lažni učitelj bi govorio djeci da čitaju i pišu, i ona su jedno drugo učila. Jednoga dana lažni učitelj, po svom običaju sjedeći kraj školskih vrata, ugleda jednu ženu s pismom u ruci, gdje se njemu približava. On u sebi reče: „Ova žena sigurno ide da joj pročitam ovo pismo — a ja ne znam" Htio je da pobjegne od žene, koja mu se prije približ: i zapita ga kuda ide. Varalica odgovori: „Idem klanjati podne namaz, pa ću se povratiti". Žena mu odgovori. „Do podne ima mnogo, nego mi pročitaj ovo pismo!" On uze pismo i okrenu ga naopako. Gledajući u nj, micao bi obrvama i potresao ahmedijom. Pismo je došlo ženi od njezina muža, koji je bio odsutan. Kada se našao u škakljivom položaju, varalica promisli da je ženi muž umro i stidio se da joj reče. Žena će mu: „Gospodine! Ako je moj muž umro, reci mi". Varalica odobri glavom šuteći. Žena ga zapita: „Hoću li derati svoje odijelo i šamariti se?" On joj odobri, pa to žena i učini. Zatim uze pismo iz njegovih ruku i ode svojoj kući, gdje je sa svojom djecom plakala. Kada susjedi čuše plač, pitali su je o čemu se radi. Ona je odgovori'a, da joj je došlo pismo i d aje njezin muž umro. Susjed joj je kazao da je ta vijest neistinita jer je on dobio pismo od njezina muža, koji je zdrav i čitav, te veli da će kroz petnaest dana doći. Susjed zaište pismo od žene i ona mu ga odmah dade. Muž joj piše: „Ja sam dobro i poslije petnaest dana ću doći Vama. Ja sam poslao Vama zar i čaršaf". Kada je čula ovo, što joj je susjed pročitao, uze pismo i ode varalici te mu reče: „Moj susjed me je 45 �izvijestio da je moj muž potpuno zdrav i da je nama poslao zar i čaršaf". Varalica joj odgovori; „Istinu ste rekli, gospođo! Izvinite, kada sam Vam čitao pismo, bio sam ljut i moja je pamet bila s drugim zaposlena. Za­ ista sam ja vidio zar i čaršaf zamotan i mislio sam da je vaš muž umro i da su to njegovi kefini". Žena nije znala varke, te reče varalici da je imao uzrok zašto nije pročitao. Uze pismo i ode od njega. S arapskog: Mustafa Busuladžić. Koža kao lijek protiv lijenosti... Neki bogataš imao kćerku, koja nije bila sve pa­ meti. U kući nije radila gotovo ništa. Stogaza dugo vre­ mena ta djevojka nije mogla naći svoju sreću, iako joj je otac bio vrlo bogat. Najzad se javi jedan siromašan momak. Djevojka pristane i roditelji je dadnu ama pod uvjetom : d aje mo­ mak ne smije tući, već ako je mogne kojim drugim na­ činom podučiti i na rad uputiti, da će mu onda dati do­ bar miraz. On se obveže na te uvjete i privede djevojku u svoj dom. Prvi dan iza svadbe donese mladoženja jednu svje­ žu kožu od vola pa je objesi u kuhinji. Kada je došao u podne na ručak, upita ženu, da li je gotov ručak. Ona odgovori: — Nije. Tada se on okrene k onoj koži, stane je ružiti i g r­ diti pa joj zaprijeti: — ču ješ, kožo, ako mi ne bude ve­ čera u redu, ja ću te dobro istući! Iza tog ode u čaršiju. U večer dođe kući, pa u kuhinju, i videći da nema večere, on se naljuti na onu kožu, pa će reći ženi: — Deder tu stani, da je razgrnem na tvojim leđima i da je kaznim što nije sigurala večeru ni meni ni tehi. On prebaci onu kožu preko ženinih leđa, prihvati za štap pa onda udri po koži! Na svaki udarac savijala se mlada od bola, ali nije ništa prigovorila, jer čovjek nije nju direktno udarao već kožu. Sutradan on ponovno zaprijeti koži, pa ode u čar­ šiju. Pošto nije našao ručka, on opet na isti način izbije 46 �onu kožu; iza tog ostavi kuću rekavši da će koža dobiti jpš više batina, ako ne bude gotova večera. Na to se i mlada okosi na kožu pa reče: — Jadna kožo, zbog tebe i ja stradam. Ako si lijena i neumitna ja ću ti pomoći večeru spremiti..! I zaista: mladoženja je imao dobru večeru, i od tog doba vazda je mlada gotovila jelo, kuću mela, i kućan­ stvo vodila, a da „koža" više nije bila od potrebe. Husejn Gjogo 0 materi, koja se nije mogla utješiti Neka je majka imala tri sina; jedan od 10, drugi od 7 a treći od 4 godine. Dođe u kuću bolest i umre joj najmlađi sin. Jadna majka plakala dnevi i noći, nikako se nije mogla utješiti. Kada joj je jedna drugarica rekla: neka se sjeti da ima još dva sina i da bi trebala učiniti zahvalu Bogu, što su joj oni živi i zdravi, — jadna je majka u veliku očaju uskliknula: — Pa zašto mi ga (Bog) oduzimlje, kad mi ga je dao ? ! Kroz malo vremena razboli se i drugi sin pa umre. Jadna majka udari u još jači plač. Od tuge čupala sebi kose, udarala se u prsa, klela svoju sudbinu; i tako opet nije rekla zahvalu Bogu, što joj je ostao živ onaj najstariji i naj jači sin. Međutim i ovaj umre za neko vrijeme. Jadna majka izgubila svu snagu, pala u postelju od teške bolesti. Njezina kuća ostala pusta i gluha kao grobnica. U kući je imala samo jednog mačka . . . Ona je njega veoma pazila i milovala. U časovima naj­ teže boli izustila je: — 0 , dragi Bože, hvala Ti što si mi bar ovog mačka ostavio na životu! čim je to izrekla, javi joj se neki tajanstveni glas: — Sad je kasno . . . Da si tako govorila prije, ne bi izgubila dva sina. Trebala si spoznati svoju utjehu u pravo vrijeme ! Husejn Gjogo 47 �1. ) Koji naš književnik najbolje pozna povijest Sa­ rajeva i koja su mu glavna naučna djela? 2. ) Kada je bila aneksija Bosne i Hercegovine Au­ strougarskoj monarhiji? 3. ) Koja se zbirka muslimanskih junačkih narodnih pjesama najviše čita? 4. ) Šta znači: ,.Rahmetullahi alejhi (alejha) rahmeten vasiaten". Odgovori na pitanja iz prošlog broja. 1.) Naša slika u prošlom dvobroju predstavlja Dr. Safvet bega Bašagića (rođen u Nevesinju 6. V. 1870) čije su pje>me, s potpisom Mirza Safvet, poznate u našim najširim slojevima. Tri su mu glavna naučna djela: „Uputa u prošlost Bosne i Hercegovine" (Sarajevo, 1900.) „Bošnjaci i Hercegovci u islam­ skoj književnosti" (Sarajevo, 1912.) i „Znameniti Hrvati, Bo­ šnjaci i Hercegovci u Turskoj carevini" (Zagreb, 1931.) 2)Kratice su skraćene riječi, a upotrebljavaju se u pismu, da se ne bi cijele pisale one riječi, koje se češće upotreblja­ vaju. P. n. g. znači: puni naslov gospodinu, na p r.: na primjer i t. d. : i tako daije. 3.) Graditelj staroga mostarskog mosta je Hajruddin, a zakladnik (hair-Sabija) je Hajdar paša Hadim, prema domćim povjesnim izvorima, ili sultan Sulejman, prema turskim histori­ čarima. Most je sagrađen 1566. (974. po Hidžretu.) 4 ) Pseudonim (lažno ime) je onaj potpis pod književnim djelom kojega književnika, kojim se on inače ne potpisuje. Knji­ ževnici se katkada iz skromnosti ne potpisuju pravim imenom nego pseudonimom da bi ostali za širu javnost skriveni (nepo­ znati kao književnici.) Na pr. Vamik je bilo književno ime Osmana Nuri Hadžića za neke polemičke članke u »Beharu«. Mi preporučujemo svima našim mlađim čitaocima da pročitaju sta­ re »Behare«, a osobito ovo Vamikove polemike. 48 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/1d3ad1159df4090f37ed645b293e3f4d.pdf 9af6aa8a45956ac135d8e7f22b2c3b7a PDF Text Text DJEČJI NOTI BEHAR BROJ 14-15. Sarajevo 1. Februara 1933. . - ‘i u i ■S‘* u ik tii GODINA I. *o Džamija S kubetima i munarom ' A u slavu vječnog Boga Podigla je silnim marom Hram velebni bratska sloga. U predvorju hrama divna Šumi voda šadrvana Svetom domu to je grivna I najljepša ures-grana. >o u. Istom zora opučila, Uzimaju abdest vjerni Muezina pjesma mila Grli azur neizmjerni. Alah ekjber! sa munare Na molitvu glas poziva. Pobožna se lica žare, Istok na njih ruj proliva. Saf do safa u ekstazi Prate sure iz Kurana Božja milost u hram slazi Snažeć vjerne i imama. Nazif Resulović (Skoplje). 49 �Gazilukjednog seljaka na trgovčevu dućanu Nekakav Dževlan, seljak musliman, došao iz Bjele* mića u Sarajevo uz ramazan. Pred „iftaru svratio se na ćefenak jednom trgovcu muslimanu da nešto kupi. Posto je trgovac sjedio kraj mangale i pržio na žeri bubreg, s kojim se mislio omrsiti, onaj Dževlan nije htio da traži odmah dotičnu stvar od trgovca, koji je izgledao ozbiljan, neveseo i blijed. Ubio ga post, pa jedva čekao, kada će top . . . Kako se bubreg pekao i davao miris po svoj oko­ lini, dopovezala se jedna mačka toga bubrega, pa sve pružala nogu, ne bi li ga zakačila i odnijela. Trgovac je nju više puta „pisnuow, ali je njegov glas bio sasvim slab. S toga mačka nije marila za te opomene, već ne­ prestano jurišala na bubreg. Nije marila ni za to, što bi je trgovac rukom odgurnuo od mangale, jer su te geste bile neznatne, mlitave i nejake. Ovu navalu nasrtljive mačke i slabu obranu gladnog trgovca gledao Dževlan, koji je bio jako krupan i sna­ žan čovjek. Obuzme ga srdžba na mačku, koja se tako bezobrazno ponašala. I kada je ona, konačno, ipak bila zabola pandžu u bubreg, Dževlan je odjednom dreknuo t „pisu ! tako žestoko, da je mačka od iznenađenja i od straha od jedan hip skočila sa ćefenka na krov od du­ ćana. U taj momenat pukne i top . . . Trgovac uzme oboreni bubreg s poda i pokuči ga Dževlanu s riječima: — Ja, čudan ti gaziluk počini dva­ deseti dan šehri ramazana! Baš si junak! Evo ti bubreg, halal olsun! Husejin Dogo Konj i magarac Konj i magarac zajednički putovahu. Magarac bi­ jaše mnogo opterećen, pa reče konju: „Mnogo je moj te­ ret teži od tvoga, a moje snage su manje. Ovoliki te­ ret neću dugo izdržati “ . Oholi konj ni najmanje ne po­ mognu magarcu. Pošto je magarcu snaga malaksala, pa­ de mrtav i ispusti dušu. Tada vlasnik natovari na konja sav teret i kožu uginulog magarca. Konj onda reče: „Moja je kazna zaslužena!' S latinskog: Muhamed Hadžijahić. 50 �Lukava lisica Na krovu staje sjedaše pijetao s kokoškom. Lisica dođe i reče: „Javiću vam ugodnu vijest. Sva su nepri­ jateljstva ugušena između životinja. Jeleni šetaju sa la­ vovima, ovce sa vukovima, mačke sa miševima. Zbog toga siđite da i mi sklopimo prijateljstvo." Tada reče pijetao: „Dobro kažete. I pas koji slučajno trči, biće svjedok našem prijateljstvu." Lisica reče: „Možda još nije mir javljen psima. Zdravo!" S latinskog: Muhamed Hadžljahlć Zašto je mujezin tužio Šerbu Neki stari Šerbo, pričaju, bio poznat cijelom Konjicu kao nervozan i huljiv čovjek, osobito uz ramazan. Do podne bi govorio makar s kim, ali poslije podne on va­ zda šuti i nešto otpuhiva kroz nos — znak neraspolože­ nja — Post je vrlo težak — govorio bi on u kafani poslije teravije. Njemu je bilo najgore pred sami svršetak posta, pred »iftar«. On je svaki dan, pred ahšam stajao nasreu svoje avlije držeći sahat u ruci i gledajući na munard kada će se pojaviti mujezin. Ako ne bi mujezina vidio baš u onu sekundu, kad njegov sahat pokaziva »dvana­ est« — odmah bi zagalamio da bi se čulo po svem komšiluku: — Eto...deh! E jest, dina mi! On se opet (mujezin) s nekim posvadio pa zaboravio na ezan. A Bo­ ga mi je sad ahšam, pa makar on hodao u zelenim ha­ ljinama! Mujezin je zbog tog tužio sudu starog Šerbu. Husejln Dogo Sarajlija i kokoš Pričaju da je neki Sarajlija, trgovac žitom/ uz rama­ zan tjerao kokoši iz svog dućana s vrlo blagim riječima. Gotovo bi im tepao: — Iš, iš..! Hej ja, mubareć, iš odatlen, lijepo vas molim... drage koke, mile. životinje! Nu čim bi top »puknuo«, a u dućanu se kokoši za­ tekle, on bi zgrabio nekakvu debelu toljagu i sa najgru­ bljim povicima rastjeravao one iste »mubareć« kokoši! Doduše, ova je malo vjerovatno, jer kokoši polaze na konak vrlo rano! Husejln Dogo b\ �Najbolji „E, Hatidža! Da li si upamtila jučerašnju priču: »Najbolji drug?« pitao je vjeroučitelj Hatidžu, koja je pohađala školu. „Jesam upamtila i molim da ju ispričam!" odvrati Hatidža. „Pričaj Hatidža!" A Hatidža poče pričati: »Svakom čovjeku najbolji je drug knjiga, a naro­ čito »Dječji Novi Behar«, jer će odavle naučiti Alaha { đž. š.) zapovjedi i zabrane, a pročitati koju lijepu pri­ čicu ili pjesmicu, pa će se snaći u životu, tako da će ga sretno preživjeti, a na smrtnom času dragom Allahu (dž. š.) svoju dušu čistu poslati, a opet u narodu osta­ viti lijepu uspomenu, da će se za primjer drugima do­ nositi i uvijek narodni blagoslov njegova duša dobi­ vati. Osim toga i između vrlo dobrih drugova dođe do svađe ili do sakrivenog nezadovoljstva usljed nečega: neslaganja u mislima ili radu, usljed počinjene štete, a kod najboljeg druga, knjige, ovoga uopće nema, niti može biti. Ovaj čovjekov drug, knjiga, od tebe ne zahtijeva da na njega ma šta potrošiš, da mu laskaš i ugađaš, da ti sa svojim prisustvom dosađuje i t. d. nego on samo traži da ga ne oštetiš i da ga čuvaš, tj. da stranice ne prljaš, ne dereš i lijepo sačuvaš, ga, tako da i drugom može biti pristojan drug. Čovjek uzme toga svoga druga, knjigu, i s njime razgovara tj: čita šta on kaže, a njegova umna snaga (pamet) mu odobrava ili ne odobrava u cijelosti, dok na osnovu druga, knjige, i njegove umne snage ne do­ đe u razgovor o ovom predmetu sa učevnijim i pamet­ nijim od obojice, pa ovaj to ispravi ili potvrdi. Čovjek, pošto se sa drugom porazgovori, lijepo ga namjesti na njegovo mjesto u knjižnicu stavi i daljnji svoj posao nastavi da radi.« «Dobro je, Hatidža! Lijepo si ispričala i dobro upamtila«, reče vjeroučitelj. (Ostrožac) 2 Topić Sulejman �Šta je smrt od Boga molila . . . U jednom starom ćitabu (knjizi) napisana je ova priča: Smrt je molila Boga, da je oslobodi njezine teške duž­ nosti. „Toliki me roditelji kunu — rekla je Smrt — što sam im djecu oduzela, i tolika me siročad prokli­ nje, što im pokosih hranitelje. Ja se bojim da ne pad­ nem Bože, u Tvoju nemilost, jer svak tebe moli: da mene ne bude, premda ja činim samo ono, što mi ti narediš." Bog joj odgovori, da ne može uvažiti njezinu mol­ bu. „Ti si Zemlji potrebna i toliki bolesnici tebe žele i traže. Kad bi vječito ljudi živjeli, kako bi se rađale no­ ve generacije? Na zemlji bi bilo toliko života, da ih ne bi mogla uzdržavati: Među tim bićima iščeznuo bi sva­ ki strah prema Meni i za to je potrebno da nesmiljeno vršiš svoju dužnost." Smrt ponovo zamoli Boga, da joj olakša posao u toliko, da je bar ljudi ne proklinju . . . Na to reče Bog: „Ja sam stvorio mnoge bolesti, kako bih zaklonio tebe od prigovora i kletvi. Odsele kad ko­ ji čovjek umre, svijet će reći: razbolio se . . ., imao je sušicu, raka, upalu pluća i t. d. Tako svijet neće tebe kriviti no bolest, koja je život uništila'4. Smrt se tijem zadovoljila, a Bož|a riječ ostala vječna. Dogo Husejin Osmanagino „junaštvo* pred „iftarom* Osmanaga Zl..., jedan ugledan ,,^umljak“ pošao bio uz ramazan iz Pođveležja sa ženom, majkom i sa svojim hajvanom u planinu, na tzv. Radobolje. Putujući tamo na ljetovanje, stigao u Župu (ili Glavatičevo) na gornjoj Neretvi. Tu raspremio konja na jed­ noj livadi i prostro gunj. Tu će dočekati akšam, tu će se iftariti i tu će prenoćiti zajedno sa hajvanom, pa sjutra opet dalje dok ne stigne u svoju kolibu na Radoboljama. Naravno, prvo je bilo da se vatra naloži i šerbetnjak pristavi — jer skoro će i ahšam, iftar. Svi su gladni, jedva se čeka koji zalogaj — ali je prvo: kahva! Ona je uvod u ćeif, ona je začina svakom teferiču. 5B �Osmanaga turio šerbetnjak u vatru. Nu vidi muke! Vatra slaba. Drva mokra, pa samo što dime. On puše i puše... prsa se nadimlju od puhanja, ali nema plamena. Stane drva prebacivati, gornja metne dolje, a donja, koja su mu se činila mokra, stavi gore. Opet puše, nadimlju mu se prsa kao ciganski viganj. Najposlije poče vatra gorjeti, ama opet polako. — Ženo! — vikne on svojoj Fati, koja je s bakra­ čom išla k vodi, — usput saberi štogod suharaka... Ama brzo, znaš! Za neko pet minuti eto Fate. U jednoj ruci bakrač s vodom a u drugoj trijeske i klipovi suhih drva. Me­ đutim se vatra bila dobro uhvatila s rasplamtila, a u šerbetnjaku voda stala kvrcati. . . Ona spusti ona drva, a jedan klip lupnu u šerbet­ njak. Voda se iz njega prosu na vatru i svu je pogasi a o „iftaru44, sav je ćejif prestao i zamro. A tako mu je bilo drago što će, eto sad, popiti kafu on i njegova stara majka! Pogledao je ženu krvavim, dušmanskim očima; nje­ govi se žuti brci pomakli do sredine nosa. Žena je znala za njegovu plahovitost, pa je s bakračom stala bježati nizbrdice. — Ama, oćoravila ti... vikao Osmanaga i naglo se oko sebe okretao; tražio je kamen, da joj ga pošalje na dar. Dok ga je našao, ona je odmakla neko dvadeset koračaja. Upraši kamenom za njom i... kamen pogodi u bakrač i to tako jako, da ga je probio. Sad je, uz gornju štetu, nastala još ova druga i treća. Jer, on nije imao više u čem vodu hvatati, a uza to se na nj rasrdila žena, što ju je grdio i tjerao, i majka, koja je nevjestu branila. Tako je cijelu heftu u njegovoj kući vladala napetost, uperena protiv njega — a sve je to „skrivio4* ramazanski ćejif. Husejin Dogo 54 �Lav, lisica, jazavac i vuk Kažu kako su jednom otišli u lov lav, lisica, jazavac i vuk. Ugovore da na četvero dijele štogod ulove. Vas dan hodaju po lovu, ali slučajno niko ništa ne ulovi ne­ go samo vuk ulovi srnu. Kad je bilo naveče na konaku, primakne se lav srni pa je zgrabi i raskine na četiri komada, te reče svojoj družini: — Evo ja podijelih lov, kao što smo rekli, pa uzi­ mam jedan dio kao vaš drug, drugi — kao vaš car treći — što sam od vas jači, a za četvrti ko bi god pri­ hvatio, neka znade da ću mu glavu otkinuti. Na što sva družina jednoglasno zaviče: Živio, naš velemožni vladaru! Tako je baš i pravo i naravno! Nato se lav nasmije i počne jesti. Moć i snaga, kad ne gleda na pravdu, kakogod osudi, nejači i protiv svoje volje i savjesti, mora odobra­ vati i reći: „Ž ivio!" (Arapska) Znate li, djeco: .. ,V)uKo le naJ'v eći, najučeniji i najobljubljeniji vjerodostojnik bosanskohercegovačkih muslimana zadnjih 100 godina? J Evropi? ^ £odine datira slabljenje turske moći u �3. ) Koje je Muhamed alejhisselamovo dijete preživ­ jelo Oca i koliko je živjelo nakon Njega? 4 . ) Ko je gori: tvrdica ili rasipnik? Odgovori na pitanja iz prošlog broja. 1.) naša slika predstavlja Hamdiju Kreševljakovića (rođen u Sarajevu 6VIX. 1890.), odličnog hrvatskog povjesnika i naj­ boljeg poznavača sarajevske prošlosti. Glavna su mu naučna djela: „Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg - Bosni od naj­ starijih vremena do danas" (Sarajevo 1912.), „Štamparije u Bos­ ni za turske uprave" (Zagreb 1920.), „Sarajevska čaršija, njenesnafi i obrti za osmanlijske uprave" (Zagreb 1927.), „Husein Ka­ petan Gradaščević — Zmaj od Bosne" (Sarajevo 1931.), te ve­ ćina članaka u „Spomenici Gazi Husrevbegove četiristo godiš­ njice" (Sarajevo 1932). Ima u rukopisu veliko djelo o povijesti Sarajeva, a sabire podatke o esnafskom uređenju po svim mje­ stima Bosne i Hercegovine, gdje su se zanati za turske uprave razvijali. 2. ) Aneksija (pripojenje) Bosne i Hercegovine Austrougarskoj monarhiji bila je 15. oktobra (studenoga) godine 1908. 3. )Najviše se čita među bosansko-hercegovačkim muslimani­ ma zbirka junačkih narodnih pjesama, što ju je izdao Košta HOrman (čitaj Herman) u Sarajevu 1888. (Sada se priređuje drugo izdanje ove vrlo^lijepe zbrke, od koje se prvo izdanje iz godi1888. vrlo rijetko gdje nađe,) 4.) „Rahmetullahi alejhi (alejha) rahmeten vasiaten" znači „S njim (s njom) neka je prostrana Božja milost," Kaže se za mrtvoga muslimana (mrtvu muslimanku). 56 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/76d2ace8673e7552496bb3448bb3ec97.pdf bf7ff4c5b5f9c402ac0b68d7231fe727 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR RR0I i« Sarajevo 15. Februara 1933. oODINA “ Dobra djeca Svako dijete dobro znade, Da ga otac, majka ljube I tepajuć njemu zbore: „Hodi ’vamo, moj golube!" A1 da ljudi svi ga vole Treba i on dobar biti Oca, majku, brata, sestru, čovječanstvo sve ljubiti. Vjeru Islam poznavati Treba dobro, djeco draga, Sallallaha poštivati, Pa će biti svakog blaga. • Neznan biti najgora je Po Islamu ljudska mana. „Znan i neznan nije jednak", To s’ navodi iz Kur’ana. »Muslimani jesu braća«, Mudri Kur’an tako veli, A1 i druge ljude mrzit Islam od vas to ne želi Ćamll rtvdlć Jusufov. 57 �Gluhak i slijepac Gluhak i slijepac uđu u tuđu njivu da naberu gra­ ha. Gluhak reče slijepcu: „Ti slušaj, pa mi kaži, a ja ću gledati i tebi kazivati". Zađoše u grah i sjedoše. Slijepac napipa grah, pa reče: „Lijepa graha". A glu­ hak će na to: „Zašto straha?" Slijepac se spotaknu na brazdu i pade. Gluhak ga upita: „Šta ti je?" Sli­ jepac odgovori: „Brazda!" Gluhak viknu: „Gazda!?" i nagne bježati, a slijepac za njim. Muhamed Fakihudln Tarabar Znate li, djeco: 1) Koja je ovo džamija i kada je sagrađena. 2. Otkada se smatra zeleni bajrak muslimanskim? 3. Ko su bili patareni ili bogumili i kakva im je vjera bila? 4. Šta mislite koliko je slova štampano u minulih pet i po godišta „Novog Behara" i pola godine Dječjega priloga? 85 �Odgovori na pitanja iz prošloga dvobroja : 1.) Naša slika predstavlja presvijetlog gospodina Hadži Mehmed Džemaluddin efendiju Čauševića. Rođen je u selu Arapuši (kotar Bos. Krupa) 28. XII. 1870. Početnu je nauku učio pred svojim ocem, a daljnju medresansku naobrazbu sticao je pred Ahmed Sabit ef. Ribićem (zvani Širazija), muftijom i muderizom u Bihaću, odakle je godine 1887. otišao u Carigrad, gdje je tri godine učio u medresi arapske nauke pred više muderisa, a perzijski pred Esad-dedetom, koji je bio i derviš Mevlevijskog tarika. Kako je sazrijevao, uvidio je da su me­ drese, onakove kakove su bile tada, i medresanski život pre­ živjeli svoje slavne dane i da nemaju budućnosti, pa je prešao u nove reformirane carigradske škole, gdje se predavalo po planu i sistematski. Ipak nije napuštao ni jutarnji ders (obuku) u medresi. Najprije se upisao u „Darul-Funun'V Čuveni cari­ gradski učenjak Ismail Haki Manastirli preporuči mu da pređe u Mektebi-Nuvvab, gdje položi prijamni ispit, a odmah se za­ tim upisa u Hukuk, gdje je obuka trajala 4 godine. No i prije toga, u trećoj godini „uzeo je idžazetw, t. j. proglašen je ospo­ sobljenim predavati visoke teološke nauke. Godine 1901. došao je u Sarajevo. Tada je bio svršio Hukuk. Slijedeće godine mu je umro otac, a tada je polagao stroge ispite u Carigradu. Go­ dine 1903. baron Kutschera ga namjesti učiteljem arapskoga jezika na gimnaziji. Kratko vrijeme je bio i prefekt u vakuf­ skom konviktu. Kako je čitav tok njegova školovanja bio na stranim jezicima: turskom i arapskom, on je istom sada počeo učiti gramatiku svoga rođenog jezika, koji je skoro bio i zabo­ ravio i kojim se teško izražavao. Tu su mu mnogo koristili Fehim Spaho i Tugomir Alaupović. Godine 1805. je imenovan članom ulema medžlisa, a 1909. profesorom Šerijatske sudačke škole, na čemu se odmah zahvalio, ali je razriješen od službe istom 1912. godine. Slijedeće je godine izabran predsjednikom Džemijjeti-ilmije, kada je pokrenuo i list ,,Misbah“. Te se go­ dine zahvalio Šarac na časti reis-ul uleme, pa je hodžinska ku­ rija, koja se tada sastala, predložila slijedeću trojicu kandidata: Džemaluddin ef. Čauševića, Hasan ef. Hadžiefendića i Jusuf ef. Midžića. Ovaj je izbor poništen, a slijedeća hodžinska kurija, kojoj je predsjednikom bio Čaušević, izabra slijedeće kandidate: čauševića, Hamza ef. Pužića i Šalim ef. Muftića i ako je šef pravosuđa Šek pravio pritisak na kadije, kojih je bilo 11 u ku­ riji, da na prvo mjesto izaberu Džafer Ilhami Kulenovića. 7. 59 �marta 1914. godine položio je zakletvu pred carem Franjom Josipom T. u Beču. Bio je reis-ul-ulema šesnaest i po godina. 1930. godine se povukao s toga položaja. Godine 1906./7. ure­ đivao je „Behar“, koji je bio pisan 12 strana hrvatski, a četiri strane turski. Izdavao je wTarik“ i „Muallim", koji su štampani arapskim hurufatom. Mala i velika djeco, iza svakoga namaza, kada se molite Bogu džellešanuhu, za dobro svoje i svih muslimana, za zdravlje svoje i svojih roditelja, molite se Bogu i za zdravlje ovoga čo­ vjeka, jer on je jedna od naših najvećih vrednota. Školovanjem on nije stekao samo naobrazbu nego i širok i slobodan vidikr što mnogima fali. 2. ) Slabljenje turske moći u Evropi počinje godine 1593., kada je zaglavila velika turska vojska kod Siska, koju je vodio Hasan paša Pridojević, a koju je porazio ban Erdddy. I ako su Turci i poslijđ toga osvajali u Evropi pokrajine i gradove, ipak otada nisu bili toliko i moćni, da osvojene krajeve i stalno za­ drže i zaštite. 3. ) Jedino Muhammed alejhisselamovo dijete, koje je pre­ živjelo oca, jest kći Mu Fatima, radijellahu anha. Ona je bila udata za četvrtoga halifu Hazreti Aliju (r. a.) i imala je dva sina: Hazreti Hasana i Hazreti Husejna. 4.) I ako je zlo biti i škrt i rasipan, ipak škrt čovjek dohrani imetak nekomu, ko može biti i dobar, valjan i vrijedan čovjek, od kojega će okolina hajr vidjeti, dok rasipnik u najkraće vrijeme proćerda novac i imetak, pa niko od njega ne može ništa naslijediti, a ni za života od njega kakove ko­ risti vidjeti. Ispravi! U odgovorima na str. 56: pod br. 2., red 2., tre­ ba da stoji l i s t o p a d a , a ne studenoga. Pod brojem 3., red 4. treba da stoji z i 1< ne zbrke. 60 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c48cf9fdddc5460aa67fe2a8c9da40c5.pdf 19eedffad60734b6b70f4e000d1ed827 PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR BROJ 17. Sarajevo 1. Marta 1933. GODINA I. Tugji talir Jedom zamoli neki Indijanac svoga susjeda, da mu dade šaku duhana. Sutradan eto ti ga opet noseći su­ sjedu talir, što ga je našao u duhanu. Susjed se začudi tome rijetkom poštenju i zapita ga, zašto nije zadržao talir. Indijanac mu odgovori: „Evo vidiš, ovdje u srcu osjećam dva duha: dobrog i zlog. Dobri mi govori: „Talir nije tvoj, vrati ga!" A zli mi govori: „Susjed ti je dao i talir s duhanom; tvoj je!“ — Nijesam znao, što da učinim. Obadva duha u meni uhvatila se noćas u koštac, pa nijesam ni oka sklopio. Evo ti, brate, tvoj talir. Dževahlra Gradaščević Čovjek, lav i medvjed. Priča se da je neki čovjek pobjegao od lava i po­ peo se na jedno stablo. Popevši se spazi više sebe medvjeda, gdje jede neki plod. U to stiže i lav pod to drvo, te leže čekajući da čovjek siđe. Da lav ne bi primjetio da se čovjek nalazi na drvetu, on se okrenu medvjedu i upozori ga prs­ tom preko usana da šuti. Pošto je uza se imao dobar nož, poče sjeći stup na kome se nalazio medvjed, dok ga konačno ne odreza. Medvjed se sruši na zemlju i lav navali na nj, te se porvaše. Lav razdera medvjeda i krenu odakle je i došao, a čovjek se s pomoću Božjom spasi. S arapskog: Smajil Bradarić 61 �Pas i bubanj Priča se da je jedan pas, kad bi čuo negdje glas bubnja, imao običaj otići, misleći da je nekakvo veselje. Za to mu svijet skuje varku. Zdogovore se da odsa­ da udaraju u bubanj u dva sela dotle dok pas u jedno selo ne dođe. Kad bi se pas prikučio selu u kome bu­ banj tuče, ušutili bi, a glas bi se bubnja čuo iz drugog, na što bi se pas povratio tamo. Tako je trčao između ova dva sela nikad ne sti­ gavši bubnju, jer bi oni uvijek prestali bubati, kad se pas prikuči. Tako lutajući tamo i ovamo, nikad ne sti­ že k cilju, nego umrije od gladi i žeđi. S arapskog: Ejjub 0. Kabil Nasrudin hodžina dova Slušao neko Nasrudin-hodžu kako dovu čini: „Ja Rabbi, Ti podaj svakome svako dobro i sreću!", pa će mu reći: „Što Ti ne išteš, Nasrudin efendija, od Boga sebi imanje i sreću?" Na što će Nasrudin: „Kad Bog dadne svakome, lahko će i meni biti sam u". Nije islamski moliti se Bogu samo za se i za svoju sieću, nego se u molitvi (dovi) treba uvijek moliti i za svu braću i sestre u vjeri, jer ako jedan pravi čovjek i pravi musliman ima, a njegova se okolina pati i stra­ dava, ni njemu samome nije sladak onaj zalogaj koji ede, ako ne može drugima pomoći. Prijetnja puri Kuhao Mate puru, pa mu bilo nešto neugodno slu­ šati ono kvrcanje njezino: „Šuti pure, đava te nosi", blago je opomenu. Nu pura je i dalje galamila, što Matu osobito ražljuti. Izvadi pištolj, pa će joj prijetećim glasom: „Ne kovrči, pure, livor je u ruci I" Ko usprkos pura je sve više i više kvrkotala. To Matu ražljuti tako, da smjesta odape iz pištolja u po kotla. Jaki hitac ne samo da je raspršio puru, već je i posudu cijelu izvratio. Kad opazi šta je uradio, uze da se tješi: „E neš više kvrkati, pa makar te ne jio!" Aličić Ahmed. 62 �Đ a k i učitelj Pričaju kako je jedan đak u Grčkoj svršio nauke. Pođe u jedno mjesto da tamo živi, i zamoli svog uči­ telja da ga preporuči kome bilo. Na što mu učitelj odgovori: — Ne treba da te preporučujem; jer ako si zlato, i tamo ćeš biti zlato; a ako si bakar, svejedno je što ću ja kazati da si zlato, opet ćeš pocrvenjeti, pa ćeš osramotiti i sebe i mene. (Arapska) Zečevi i lisice Jednom prilikom zametnula se borba između orlova i zečeva. Videći zečevi da će ih orlovi nadvladati, za­ tražili su hitnu pomoć i savez od lisica, da zajednički navale na neprijatelja. Kada su lisice saslušale njihovu molbu, odgovorile su zečevima: „Mi vas poznajemo kao slabiće i kukavice i jer su orlovi jači od nas, mi vam ne možemo u smret izaći, jer bi mogli i vas i nas potući". S arapskog: Ejjub 0. Kabll. Znate li, djeco: 1.) Ko je kod nas najviše i najbolje prevodio a i sada prevodi Kurani azimuššan? 63 �2. ) Kako se zovu ova slova, kojima se štampaju pitanja, a kako ona slova, kojima se štampaju odgovori u „Dječjem Novom Beharu*? 3. ) Ko je dotjerao naše pismo (latinicu) do ovoga stepena i kada je to bilo? 4) Koliko na jednom pijevcu može biti pera? Odgovori na pitanja iz prošloga dvobroja: 1. ) Naša slika prestavlja Gazi Husrevbegovu džamiju, sa­ građenu godine 1530. 2. ) Kako je Hazreti Alijin bajrak bio zelen, to su šiije spočetka imali svoj bajrak zelen, dok su Omejjevići imali crn bajrak, a Albasovići bijel. Kako je kod ovih zadnjih bio bajrak politički znak, a kod Šiija vjerski, to je kasnije, u drugom vi­ jeku po Hidžretu, počeo se smatrati zeleni bajrak musliman­ skim vjerskim bajrakom. 3. ) Patareni ili bogumili su bili naši pradjedovi, koji su vje­ rovali da imaju dva boga: bog dobra i bog zla, koji se vazda među se glože. Također su vjerovali da je duša dar božji, a ti­ jelo dar đavolji. Nisu vjerovali u križ niti su ga poštivali. Iz Srbije ih je protjerao Nemanja, a i u Bosni im nije bilo često dobro, jer su na njih dizali mađarski kraljevi i pape tako zvane križarske vojne, pa i sami bosanski kraljevi, koji su bili kato­ lici, progonili su patarene. Kad su Turci osvojili Bosnu godine 1463., ogroman broj patarena primi Islam pred licem samoga sultana Mehmeda el-Fatiha. Mi, bosansko-hercegovački musli­ mani smo jedini potomci ovih starih patarena ili bogumila, koji nisu bili kršćani ili hrišćani. Patarena je bilo sve do polovice prošloga vijeka po zabitnim našim planinama. 4. ) U pet i po godišta „Novoga Behara" i pola godišta „Dječjeg Novog Behara" štampano je 12,803.760 slova. Ko ne vjeruje, neka sam izbroji, a može da i ne broji, nego neka pro­ čita, pa će tu naći lijepa štiva. 64 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/9883cacc0cf22541a75980306eb10778.pdf cfffc9b45b90f655e430a682c06e1457 PDF Text Text DJ EČJ I NOVI BEHAR BROJ 18. Sarajevo 1S. Marta 1933. Tm TTTTT Dobroj djeci Draga djeco, vi slušajte Ak’ hoćete dobroj sreći I Božijem zadovoljstvu Ovo, što ću sada reći: Da budete muslimani: Štujte Boga velikoga Muhameda, poslanika Zadnjeg, — roba Njegovoga! Zatim štujte vjeru Božju I Njegovih zapov’jedi Držite se, a klon’te se Staze, kojom iblis* vodi. Poštivajte majku, oca, Braću, sestre, starijega; Sa komšijom slažite se; Obilaz’te svog bližnjega. Tko se bude ovog drž’o, Što sam rek’o, djeco vama, Tog će Allah nagraditi Sa obilnim nagradama . . . Muhamed Faklhudln Tarabar * Iblis =* arapska riječ, a znači: đavo. 65 �Hunejn i mestve Išao Hunejn i nosio svežanj u ruci. Najednom pred sobom ugleda mestvu i reče: „Kad bi bila i druga, ja bih je uzeo". Pođe dalje. Malo kasnije ugleda i drugu mestvu u nevelikoj udaljenosti od prve. Tad spusti sve­ žanj kod ove druge i vrati se da donese prvu. Doša­ vši tamo, začudo mestve nije zatekao. Sad se vrati po svoj svežanj, ali udari na još veće čudo: ne bijaše ni svežnja ni mestve! Pribilježio: Ejjub O. Kabil Dva razbojnika i magarac Priča se da su dva razbojnika ukrala magarca, pa pošao jedan od njih da ga proda. Na putu ga sretne čovjek s tanjirom u ruci, u kome bijaše riba, pa mu reče: „Prodaješ li toga m agarca?44 „Prodajem 44. Na to će ovaj: „Pridrži ovaj tanjir dok uzjašem da ga opro­ bam, pa ako mi se svidi, ja ću ga kupiti po što god hoćeš44. Razbojnik uze tanjir, a čovjek uzjaha magarca i poče da ga trče tamo i ovamo, udaljivši se mnogo od razbojnika. Tako udaljivši se od njega, uđe u neke ulice i najposlije mu se potpuno sakrije. Razbojnik se zaprepasti, jer je vidio da je prevaren. On se vrati s tanjirom i sretne svoga druga, koji mu reče: „Šta si urudio s ma­ garcem ? Jesi li ga prodao?" On mu reče: „Jesam ". „Po š to ? " „Za,glavnicu sam ga prodao, a ovaj je ta­ njir dobitak4'. Na to će mu ovaj: »Šta bi ljudi rado sve sebi prigrabili, ali izgube i ono što imaju, kao što i Hunejn idući za mestvama, izgubi svoj vlastiti svežanj S arapskog: Ejjub 0. Kabil Srndać i lisica Jednog ljetnog dana srndać jako ožedni. Lutao je neko vrijeme ne bi li gdje našao vode da ugasi svoju veliku žeđ. Tražeći i lutajući namjeri se na jedan du­ boki bunar i sišavši u nj dobro se napije. Kada se na­ 66 �pio, pokušao je da izađe napolje — ali uzalud. Najed­ nom ugleda lukavu liju, koja viš bunara reče: „Brate! Pogriješio si u svom podhvatu, što nijesi dobro promi­ slio prije silaska u bunar kako ćeš izaći !w S arapskog: Ejjub 0. Kabll. Putnici oko blagajne Jednom putujući trojica putnika, naiđu na blagajnu, pa će među se: ,,Mi smo već izgladnjeli, zato neka ide jedan od nas, da nam kupi hljeba". Jedan pristane na to i ode po hljeb. Putem je mislio: „Najbolje bi bilo, da metnem otrova u hljeb, da ih otruje, tako će meni samom ostati blagajna". T o i učini. Oni pak, koji ostaše čuvati blagajnu zdogovore se opet, da ubiju njega, kako bi sami ubili pljačku. Kad se ovaj vratio, oni ga usmrte, ali i sami pojedavši hljeb, koji im je on donio, umriješe. Iza tog događaja naiđe neki mudrac kraj njih i opaživši ih mrtve reče društu: „Pogledajte ovu trojicu nesretnika! Izgubili su i glave leteći za imetkom, koji opet iza njih ostade. Jao onima, koji traže samo ovaj svijet"! S arapskog preveo: Ejub Mehmedović Orao i kornjača Jedan orao bolovao od gube, koja ga je svega poklopila, pa i po očima, radi čega je bio obnevidio. Dođe mu kornjača i reče mu da će mu ona kazati lijek, ako njoj ne će ništa naškoditi. „Kako ću štetiti za Boga tebi, svome dobrotvoru?" „E", veli mu kor­ njača, „nađi jednu kornjaču, digni se s njome u zrak baci je, pa će ti guba proći, čim joj meso pojedeš*'. Orao se smisli: »Šta bi ja ovakav jadan tražio drugu kornjaču?«, pa se baci za njom, pograbi je, diže se s njome u zrak i ispusti je. Kornjača je u zraku sama sebi govorila: »Sama našla, sama našla!« 67 �1. ) Ko je kod nas najviše i najbolje prevodio s^turskoga jezika? 2. ) Gdje je u Bosni najprije osnovan muslimanski novčani zavod. 3. ) Koliko su prije djeca išla kod nas u m ektebe? 4. ) Koliko je težak mozak običnog čovjeka? Odgovori na pitanja iz prošloga broja : 1. ) Naša slika predstavlja neumornog suradnika „Novoga Behara" Šukriju Alagića (rođen 20. maja 1881. u Tuzli). Bio je dugo godina profesor arapskog, njemačkog i hrvatskog jezika na gimnazijama u Sarajevu, Mostaru, Derventi i Tuzli, gdje je bio i direktor, u kojem je svojstvu i umirovljen. Mnogo i do­ bro prevodi s arapskoga, naročito tefsir „Tumač Kurana" od Muhamed Rešid Ridaa, od kojega su izašle dvije knjige, a tre­ ća izlazi ovih dana. 2. ) Ona slova kojima se štampaju pitanja u „Dječjem No­ vom Beharu" zovu se cicero, a slova u odgovorima garmond. 3. ) Dr. Ljudevit Gaj, hrvatski književnik i politik, dotjerao je godine 1830. latinicu kojom mi pišemo, do ovoga stepena usvršenostj. 4. Neki dokoni Američanin raspisao Je bio nagradu od 25* dolara onome ko prebroji pera na jednom pijevcu. Tako se na­ šao jedan farmer, koji je prebrojio pera na pijevcu od pasmine Plimut Rok. Našao ih je 8.124. 68 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/7429782e3a40882d76dafdd4a8dbc364.pdf aa98dfee3ec2beb4c14568d5fb2cc7f0 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR BROJ H).2ft Sarajevo 1. ftprila 1933. GODINA I, Čudna rabota Neki hodža bijaše, kako veoma sposoban učenjak, tako i dobar govornik, ali nažalost njegova vaza skoro niko ne bi htio slušati. Bio je previše ružan, pa čim bi se ispeo na ćurs, narod, kao slijep, pogrne na vrata, tako da nikad ne bi ujagmio ni početi govoriti, dok je svijet na okupu. Inače bi ih lako pridobio. Stoga, dakle, nigdje nije uspijevao. Kako mu ovo bijaše jedino zanimanje, razumljivo je da ga je to veoma boljelo. Razmišljao je dugo i dugo, kako da nađe izlaza iz ove bijede, pa nakon dugog pre­ mišljanja uspije mu nešto postignuti, što zaključi odmah privesti u djelo. U tu svrhu krene na put. Idući preko jednog polja namjeri na nekog drmanju, koji čuvaše ovce. S njim se uputi u razgovor. Kad saznade, da je najamnik, ponudi mu, vrlo povoljne uvjete, da pođe s njim, na što čoban bez oklijevanja pristade. Došavši u obližnji veliki grad opkonače se u jednoj musafirhani. Kad su malo odahnuli, hodža će, uozbiljivši se, svom drugu: „Veoma sam ti slabe sreće. Iako nijesam baš prosti džahil (neznalica) i smeteniak, ipak ni­ gdje ne uspijevam. Čudnovata je to pojava,' da ne mogu ni početi vaza, a narod se kud koji raspe. To je valjda radi toga, što sam neugledan, pa misle da nije vrijedno tratiti vremena za te pouke. Za to krenuh da potražim druga, koji će vanjštinom svojom zaodjeti moje znanje, pa da tako oprobam sreću. Hvala Bogu, ti potpuno od­ govaraš svim uslovima, koje sam tražio. Ja ću sjutra, ako Bog da, važiti u ovom šeheru. Tvoja će dužnost biti samo, da se ispneš na ćurs, odakle ćeš mi dati znak da važim, koji ću ti još noćas kazati. Za ostalo se ništa ne moraš brinuti. Da bi odgovarao alimu kakvog ćeš 69 �prestavljati, moraš se potpuno prite’viliti. — Mi ćemo sjutra rano dobaviti berbera, koji će ti napraviti brkove i du­ gu bradu. Kupićemo i odijelo hodžinsko, koje ćeš obući. Prije svega moraš otići u hamam i dobro se očistiti. Kad se vratiš, kazaću ti pa vježbaj, što ćeš mi sjutra s ćursa reći. Prestavićemo se, kao da si ti ustaz (nastav­ nik), a ja talib (učenik)." Legoše spavati, da se odmore za sjutrašnje veliko poduzeće. Čoban svu noć nije mogao zaspati učeći: „Vejlun lil-mutaffifine i t. d. U petak cijelo do podne bijaše zaposlen jedan si­ romašan berber uređivanjem i savjetovanjem čoban-hodže, koji na žalost bijaše tako nespretan, da nije razli­ kovao, koje mu je desna, a koje lijeva strana. Ipak pored svih neprilika nekako bi gotovo do podne. Kad je učilo podne na glavnoj džamiji gradskoj, rastade se ulema s umornim berberom, kome dobro platiše pod uvjetom, da nikom ništa ne kazuje. Kad se klanjala džuma pođe „ustaz-efendija" na ćurs, komu jedva nađe vratica i nekako se uspe. Kraj ćursa na ćilimu sjedio je njegov grubi „talib". Kad pogleda po džamiji i spazi, kako je vas svijet izadro oči u nj, spopade ga nemal groznica. A kad se još sjeti, da je zaboravio kako počima ona sura, potpu­ no se izgubi. Ne zna šta da čini. Mora odmah govoriti, ali ne zna šta. Šuti, misli, uvrći glavom, dok mu jedva na um pade oblik Ju n " (od vejlun). Samo da se riješi neprilike nage se na ogradicu ćursa i jako uzviknu: "lun". „Talib" na te riječi, kao podboden skoči, pa otpoče: „Moj ustaz - efendija, dade mi izum da ja u njegovo ime progovorim nekoliko riječi o uzvišenom značenju ove sure" . . . itd; nastavi kresati, da je upravo zaprepa­ stio slušaoce. „Kad softa ovako zna, kakav je tek onaj gore što glavom odobrava. Šala nije, ta učenost! Samo što mu reče lun i on ga shvati," — sašaptavali se gra­ đani. Ulema je šutila, ni živa se kazala nije. Kad je vaz dovršen i svijet pošao izlaziti, sipali su novci, kao kiša na sergiju, što ju je muezin pripravio. 1 sam valija bogato darova sergiju. 0 ulemi nećemo go­ voriti. Oni bi, čini se i dušu dali samo da ih zadovolje, ne bi li se gubili iz ovoga grada. Dobro prošavši, krenu dalje. Da li ih je u buduće ovako sreća služila, Bog zna! flhmet rtueić. 70 �] Dobro se zlim vraća Priča se kako je jedan čovjek otišao u [šumu da siječe drva. Kad je tamo došao, vidio je u jednim liti­ cama kako gori jedna velika suha bukva, a na bukvi čuje se neka piska. Čovjek bolje pogleda i vidje zmiju na jednom sta­ blu gdje pišti. „Ja čudna sevaba, kad bih spasio ono bo­ žje stvorenje!" reče čovjek, sam u sebi i odmah usiječe jednu brklju, te je prisloni uz bukvu i popne se. Kad se prikučio blizu, zmija skoči čovjeku na rame i poč­ ne mu se omotavati oko vrata. Dok je čovjek sišao, zmi­ ja se omotala i uperila svoju glavu, da ga među oči pecne. „Šta ćeš ti to ? ' reče čovjek. „Hoću da te uje­ dem!" „Pa zar zato što sam te spasio?" „Baš zato", reče zmija. „Onda ja nisam zadovoljan, ja ću tražiti ko će nam suditi, imaš li pravo da me ujedeš. Idući ugleda čovjek u jednoj ogradi vola kako pa­ se. Čovjek stade i zovnu vola, te mu ispriča sve o sebi i zmiji i zamoli ga da im izreče osudu. „Neka te uje­ de, ima pravo," reče vo, „jer sam i ja svome gospodaru mnogo valjao, pa me je sad zatvorio u ovu ogradu da me utovi, a kad me utovi, onda će me zaklati i poje­ sti pokraj svega moga dobra, koje sam mu učinio." „Nisam zadovoljan, tražiću drugog suda," i obsnu dalje. Sad ugleda jednu lisicu i zovnu je: „Teto, molim te, ustavi se i saslušaj me!" Lisica se ustavi, a on na­ stavi: „Ja tražim suda." I ispriča joj sve što se s njim i zmijom dogodilo. Kad je lisica tužioca saslušala reče: „Kad se dvojica parniče, treba da jedan kraj drugog stane, zato neka se zmija odmota i neka stane pokraj tebe, pa ću ja onda izreći osudu!" Zmija se odmotala i stala kraj čovjeka, a tada lisica reče: „Osuda je go­ tova, udri štapom otrovnicu!" Tako se čovjek spasio. Kad je čovjek vidio da je spašen, dobro je razmo­ trio lisicu i vidio da je golema i da ima dobro krzno na sebi, pa joj reče: „Draga teto, kad si mi tako va­ ljala i život mi spasila, ja ti dugujem zahvalu, a da ti se odužim imam jednu dobru kokoš, koju ću ti donijeti i pokloniti, samo mi reci gdje ću te naći, da ti uručim poklon." „Naći ćeš me ovdje," reče lisica i nesta je. Kad je čovjek došao kući, reče sam u sebi: „Baš ću liju prevariti. Mjesto kokoši ponijeću hrta u torbi, 71 �pa ću tako liju namamiti i uhvatiti i tako ću se doče­ pati lisičijeg krzna.“ Kad je čovjek pošao od kuće, metne hrta u torbu, dođe na urečeno mjesto i poviče: „0 teto! Evo donio sam ti poklon, dođi i primi!" Lisica se izdaleka javlja: „Pusti ti kokoš, ja ću nju uhvatiti, a ja tamo ne ću!" Kad je čovjek vidio da se lija ne da prevariti, on pusti hrta, a lija odmahnu repom i reče: „Ja znam da se dobro zlim vraća!" — i izgubi se u šumi. Džemlla M. Hadžić Volitugje jabuke Mali Osman prolazio pokraj nekog jabučika u ko­ me su jabuke upravo dozrijevale. Ne promišljajući dugo, ubere jednu s grančice, koja se preko ograde bila nad­ visila, te zagrize. Čim je počeo jesti, ubode ga u jezik pčela, koja je u progriženoj jabuci slatki sok sisala, pa ga ljuto zabolje. Ispljune smrvljeni zalogaj, baci ostatak jabuke i uhvativši se rukama za usta, bolno zakuka: „Jallah meni, moja mila majko!" Na njegovu kuknjavu probudi se gospodar, koji je u svom jabučiku na zelenoj travi spavao, dotrča k njemu i zapita ga u čudu: wŠta ti bi, jadan ne bio?" Osman nije mogao odgovoriti, nego je kao izbezu­ mljen isplazio svoj otečeni jezik i stao nijemo gunđati pokazujući prstom bačenu načetu jabuku i ispljunuti za­ logaj. Kad je vlasnik jabučika u zalogaju opazio smrvljenu pčelicu, reče s prijekorom: „To si, nesretniče, i zaslužio, kad uzimaš tuđe!" Zatim se vrati u voćnjak, ostavivši na putu zasti­ đena Osmana. Nazlf Resulović Budim bukva. Pod ovim nazivom nalazi se jedan izvor (voda) izme­ đu sel^ Rijeke i Jelašaka, općina Careva Ćuprija, a priča se da je taj naziv nastao ovako: Dok su Turci još vla­ dali Mađarskom, pošao neki putnik iz Budima i put ga 72 �je tianio ovuda. Tu je bila i dotada voda. On je legao tu pod jednu bukvu i zaspao. Kad je ustao, plaho je bio ožednio, pa se napio na tom izvoru vode. Osjetio je odmah da je ta voda ljekovita, jer je imao groznicu, koja bi ga uvijek po spavanju napadala, ali ovaj put mi­ mo običaj nije. U toj je okolici taj putnik ostao par da­ na i zbilja nije osjetio više groznice. Za to naredi i plati seljanima u Jelaškama, da lijep oluk i korito usijeku i postave. Tako se ta voda prozvala Budimli bukva ili „Bu­ dim - bukva“ a ovdašnji katolici nazivlju je vrlo iskvare­ no „Buljin bukva". Tu česmu je opravljao do svoje smrti r. Osmo Muezinović iz Jelašaka. Zabilježio: Ćazlm Ruščuklija Vukdlaku mijenja, ali ćudi nikada. Jednom odu u lov četiri nerazdružna druga. Cijeli su dan tumarali po šumi ne ulovivši baš ništa. Kada je već sunce okrenulo svoje lice prema zapadu, spremaše se na povratak zlovoljni radi neuspjeha. Najednom naiđoše na vukove, koji im se za tili čas izgube iz vida, tako da oni nisu mogli ni upotrijebiti svoje lovačke puške; samo jedno mlado vuče ostade tužno zavijući za svojim. Od spomenutih lovaca jedan ga uzme. Ostali mu predložiše, da ga ubiju, ali on to nije dao ni progovoriti, govoreći: „Žao mi ga je ubiti ovako malog i nevinog, nego ću ga ponijeti kući i odhraniti!“ Nekoliko ga je mjeseci hranio mlijekom svoje jedi­ ne ovčice. Jednoga dana, kada je otišao kao i obično u lov ostavi vuka zajedno s ovcom kod kuće ne sluteći nikakva zla. Čim je vuk primjetio, da nije pred očima svoga strogoga gospodara, požudnim i krvoločnim sko­ kom obori jadnu ovcu, te je za tili čas liši glave. Kada je lovac došao kući i vidio šta je učinio nje­ gov štićenik; reče mu: „Nesretniče, ti zakla našu jedinu ovčicu i ožalosti moje srce. Ko ti kaza, da si potomak tih krvoločnih zvijeri, ko ti kaza da ti je otac vuk, ko ti kaza, da si ti vuk, kad sam te u ranoj mladosti ne­ vina donio i mlijekom moje jedine ovčice odhranio?Ti uništi našeg druga i svoju iskrenu hraniteljku. Ali sad 73 �istom vidim, da će svako vuče najposlije postati vuk, krvoločni zatornik jadnih i bezazlenih životinja, a naro­ čito pitomoga ovčjeg roda “ Enver ft. Haltlović. Bajramluk lijenog Ibre O fia li Jbro nije. v o li o u č i l i , p a z a t o n e sm ije. n a B ajram sa djecom d a se igra., v e c m u j e s tr o g i dcddJLa. narecUo d a m o r a u č i t i . - Jlb Jbro će rcuje m u h e lo v i t i r a z m i š lj a ju ć i "kako d a n a p a k o s t i d a id čC 3 .) ... i u daidzinu lulu strpali, pa da vidiš dium l- usa ! 5., Samo ovu Udu da ispušt ■pa će ćfbru p u stitira biće i fvalvaluka ' 74 ) £io cLaj.dče Jbro \ n jig u .a cLaidLa rnlsU i p a k m a le k a s ei 9a (b.) Sia j e to d a n a s sa Udom. ? fleki crn i sm rad izlazi �1. ) Ko je bio prvi urednik »Novoga Behara«? 2. ) Kada je izumljena štampa? 3. ) Kakav je narodni pokret u Bosni bio pred sto godina? 4. ) Kad su Turci došli prvi put u Bosnu? 75 �Odgovori na pitanja iz prošloga broja : 1. ) Naša slika pretstavlja Fehim ef. Spahu (rođen u Sar jevu 4. februara 1877.), koji je prevodio s turskoga romane: „Saliha hanuma", „Safija", „Zaostale bilješke umrle ženew, Nedreta", „Grmuša", „Bolja na srcu", „Handana" i mnoštvo kraćih pripovijesti i članaka. Originalni radovi su mu „Turski rudarski zakoni", „Naša narodna imena mjeseci", „Nešto o takvimu", „Pedeset godina vakufske uprave u Bosni„, „Ime Hrvat u Evlija Čelebije". 2. ) Godine 1906. osnovana je u Tešnju „Prva muslimansk kreditna zadruga z. s. o. j.“. a od 1912. zove se „Muslimanska trgovačka i poljodjelska banka." 3. ) Prije su djeca neograničeno išla u mektebe. Pred rat j nastava ograničena na tri godine, kasnije na dvije, a pred go­ dinu dana htjeli su je svesti na jednu godinu. 4) Ljudski mozak je težak oko 1400 grama kod muških, a 1300 grama kod ženskih. (Duga kosa, kratka pamet!). Kod velistarosti (kod matuha) mozak je nešto lakši. Lijeni sluga. Bio je u jednog čovjeka lijen sluga. Gospodareve zapovijedi izvršavao rđavo ili nikako. Razboli mu se jednom gospodar i naredi sluzi da mu dovede liječnika. Kad se sluga vratio, doveo je dva čovjeka. ,,Ko je ovo?“ upita ga gospodar. „Jedno je li­ ječnik, koji će te liječiti, a ako te ne bi izliječio, evo grobara, koji će ti grob iskopati. Ja sam obadvojicu do­ veo da dva put ne idem, ako umreš,“ odgovori lijeni sluga. S arapskog: Seld Karlć. Kako je Lokman svjetovao svog sinčića „Moj sinčiću, ne druži se sa rđavima ljudima, niti hodaj s njima; čuvaj ih se, jer ako pane s neba kazna na njih, pogodiće i tebe. Druži se s odličnim i uče­ nim ljudima, jer zaista Bog dž. š. oživljuje zamrzla srca odličnim svojstvima i znanjem, kao što oživljuje zemlju obilnom kišom S arapskog preveo: Muhamed Faklhudln Tarabar. 76 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/c49a3862b0d56ce5789e18abe1929a05.pdf 0040be444072a87a7a7db87775660469 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR BROJ 21 _ . __Saraie¥° 1~ Maia 1933‘ GODINA I. Dječica u proljeće I ako je zima Odbjegla sa studi, Proljeće nam sviće, Nov se život budi. Mjesto praporaca I saona mali’ Niču nove igre U pjesmi i ša li: Tu je „klis" i „buha" Pa „zmaj" od hartije Sa dugačkim repOm Što se zrakom vije . . . Sred zeleni, cvijeća I vazduha čista Na licima dječjim Zdravlje, radost blista. Nazif Resulović 77 �Dvije mačke i Jednom prilikom dvije mačke dočepaju se sira i odnesu ga majmunu, da im razdijeli. Majmun je uzeo sir i razdijelio ga na dva dijela, od kojih je jedan bio teži. Od komada koji je bio teži otkinuo je majmun onaj višak i pojeo, jer je htio da izjednači veći dio s manjim. Ali ovaj dio koji je htio da izjednači, on ga je umanjio za to, što ga je previše otkinuo. Zatim je ot­ kinuo od ovog drugog dijela, da bi i njega umanjio. Tako je uradio i sa ovim drugim komadom isto, kao i sa prvim, dok konačno nije pojeo sav sir, Kada su vidjele mačke da sira nestade rekle su majmunu: Ti nam daj sir, a mi smo zadovoljni sa tvojom djeljidbom. Na što im^je odgovorio majmun: Ako ste vi zadovoljni sa ovom djeljidboffi, nije pravda zadovo­ ljna, tj. ne bi bilo pravo da jednoj dođe više, a drugoj manje. Kada su vidjele mačke, da ih je majmun preva­ rio, vrate se natrag sa^velikim nezadovoljstvom govoreći: Nema ni jedne ruke, a da nije nad njom Božija ruka, niti ima i jednog nasilnika, a da nema nad njim goreg nasilnika. S arapskog: Smajll Bradarić 78 �košpica Mati kupi šljiva i htjede da ih dade djeci poslije ručka. Šljive su bile na tanjuru. Mehmed nije nikada jeo šljiva, pa ih je neprestano mirisao. One se njemu vrlo sviđahu i volio bi, da koju pojede. Sve je hodao oko šljiva i vrebao, da ne bude u sobi nikoga. Kad svi izađoše, nije se mogao uzdržati, već zgrabi jednu šljivu i pojede je. Pred ručak mati prebroji šljive i opazi, da je jedna manje i kaže to ocu. Za ručkom upita otac: „A je li, djeco, da nije koje od vas pojelo jednu šljivu?" A od djece svako reče: „Ne, ja nisam jeo!“ Onda reče otac: „Što je neko od vas pojeo šljivu, to nije dobro; ama u tome nije sva nesreća. Nevolja je u tom, što su u šljivama košpice, a ako ih ne umije jesti, proguta će košpicu, i odmah umrijeti. Ja se toga bojim." Mehmed problijedi pa reče: „Ne, ja sam ko­ špicu bacio kroz prozor!" Svi se slatko nasmijaše, a Mehmed zaplaka.. Mesereta M. Tarabar Dobra djeca U mjesecu septembru 1931. godine, kad je snijeg pao kao što nigda rano u našim krajevima, zadesi i naše mile laste velika nezgoda. DršČući stajaše ispod krovova kuća jata i jata njih očekujući smrt. Žalosno je bilo poglednut sirote lastavi­ ce kako jedna za drugom polumrtve padaju na zemlju, koju prekriva duboki snijeg. ( Kad su to ugledala dobra djeca, dadoše se na po­ sao, te začeše kupiti i unositi u tople sobe nastradale laste, da im spasu Život, od očite smrti Zato trebaju da budu sva djeca taka. < Trebaju da štite svako živo biće, a ne da ga mu­ če i uništavaju, kako to čine neki nevaljalci, koje će Bog kazniti. Šetnsudln M. Fočić 79 �Znate li, djeco: 1. ) Ko je od muslimana za svog života najviše sa kupljao i zabilježio naših narodnih pjesama? 2. ) Kako se zove novac (novčana jedinica) u Ma džaraskoj, Italiji, Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Poljskoj? 3. ) Koliko sura ima u Kur-ani azimuššanu? 4. ) U kojim danima u godini muslimanskoj, (»kameri«) se ne smije postiti. Odgovori na pitanja iz prošlog broja : 1. ) Prvi urednik „Novoga Behara* bio je Husejn Dogo (rođen u Mostaru 1880.), koji je uredio prvo i drugo godište, a od trećega osamnaest brojeva, kada je urednički posao pre­ pustio Edhem ef. Mulabdiću, jer je bio premješten u Blace u Moravskoj banovini. Sada je u Loznici na Građanskoj školi. Njegove šaljive komade davala su sva naša društva i diletantske družbe. 2. ) Štampa je izumljena godine 1450. Izumio ju je Nijemac Johann Gutenb^rg. 3. ) Pred stotinu godina bio je u Bosni pokret Husejn Ka­ petana Gradaščevića, „Zmaja od Bosne*, a išao je za izdvajanjem Bosne i Hercegovine iz Turske carevine. Pokret je trajao godine 1831. i 1832. kada je u ljetu Husejn kapetan, koga su narodni predstavnici bili izabrali bosankim vezirom, prebjegao u Austriju,, a odatle se vratio u Tursku; najprije u Beograd pa onda u Ca­ rigrad, gdje je 1833. umro. 4. ) Prvi put su Turci došli u Bosnu pod Timurtaš pašom godine 1384., ali to je bila samo jedna provala bez zaustavljanja. 80 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/000a7fba4000465a9dd975263c4e07fc.pdf 4c311ba1ae93f0ecf7a43bcf434ebf9c PDF Text Text D J E Ć J I NOVI BEHAR rhoi 9o Sarajevo 15. Maja 1933. , Majčin savjet Bijah mala, kad mi reče Moja mila majka: „Draga kćeri, uv'jek budi Prava muslimanka." „Sve dužnosti naše vjere Izvršuj i čini, Pa će dati svaku sreću Naš Allah jedini. Poštuj dragoga Allaha, Njeg’va Poslanika; Poštuj svoje roditelje — Budi majci dika. Istinu govori uv’jek, Nikada ne laži. Budi dobra prema svakom, Nemoćna pomaži!" Tog savjeta, draga djeco, Što mi reče majka, Ja se držim i dičim se Što sam muslimanka! Dževafilra M, Gradaščević 81 �Rastreseni učenjak Može čovjek biti i veliki učenjak i vrlo rastresen. Gospodin Pavao Baudry (Bodri) bio je u isto vrijeme i jedno i drugo. Jednoga dana je pohodio svoga prija­ telja Larousse-a (Larusa) i vraćajući se kući opazi da ne­ ma uza se duhanske kutije. T o je bila zlatna kutija, do koje mu je bilo mnogo stalo. Pomisli da ju je zabora­ vio kod svoga prijatelja i napisa mu slijedeće pismo: „Moj dragi druže, mislim da sam zaboravio kod Tebe svoju duhansku kutiju. Učini mi veselje, potraži je i pošalji mi je po donosiocu ovoga pisma." U času kao je htio zatvoriti omot, osjeti nešto tvrdo u džepu i popipa. „Gle," povika, „evo moje ku­ tije; to mi je drago." Tada izvadi pismo iz omota i dodade slijedeći dodatak: „P. s.*.) Ne trudi se i ne traži je. Uprvo sam je sada našao. Žao mi je što sam T e uznemirio." A zatim mirno zapečati pismo i posla ga prijatelju. *.) P. s. je kratica od latinskih riječi: post scriptum, Sto znači »Posli­ je pisano." Kad neko napiše pismo i potpiše se, pa se sjeti još nečega što mora napisati, onda ispod potpisa, s početka retka, napiše P. s. i dalje pi­ še šta je zaboravio. (Iza slova P. s. dolazi veliko slovo!) Henrik IV., francuski kralj Henrik četvrti, koji je živio potkraj šesnaestog vi­ jeka, bio je veoma razborit kralj. Smanjio je poreze na najmanju mjeru i nastojao je da omogući pristojan život i zemljoradniku kao i obrtniku. Poznata je njego­ va izreka: „Ako mi Bog dadne života, ne ću mirovati, dok se ne postigne u državi tako blagostanje, da sva­ ki i najzadnji seljak mogne barem jednom u sedmici zaklati kokoš i vidjeti je u svom loncu." Kad mu je jednom došao poslanik Jakova I., engleskoga kralja, za­ tekao ga je kako četveronoške hoda po sobi neseći si­ na, prijestolonasljednika, na leđima. Ulazak poslanikov u sobu nije ga nimalo smeo, pa će mu se obratiti ovim riječima: „Gospodine, imate li vi d jece?" „Imam, Veli­ čanstvo." „E, onda ja mogu nastaviti s igrom." 82 �Dedo i Došo dedo kući, sjeo I pušiti započeo. Pokraj njega unuk stoji, Svog se dede on ne boji. Po kosi ga dedo gladi, A iz džepa dinar vadi, Pa unuka pitat stade Prije neg’ mu dinar dade. „Što najvoliš kupit sebi, Ako dinar dadem tebi?" Koliko je unuk mali Znade s dedom da se šaliDinar prima, malo para, Pa svom dedi odgovara: ,E , moj dedo, kad bi mogo Dinara mi dati mnogo, S dosta para ja bih tako Mogo, dedo, kupit lako: Pušku, sablju, znaš od lima, U čaršiji toga ima, I drvena konja jaka, To su stvari za junaka, A za dinar, hvala Bogu.. Šećeraka kupit mogu." Džem-bu-ni Ličeni sin Sin dođe ocu iz grada u selo. Otac mu reče: „Sinko, došao si baš u doba kosidbe, uzmi grablje i pomozi mi.u Ali sinu se nije dalo raditi, te reče: J a sam učio nauke i zaboravio sam sve seljačke riječi. Što su to grablje?" To reče, pođe hodati po dvorištu i stade na grablje, a one ga zviz po čelu. Sad se odmah sjeti što su to grablje, uhvati se za čelo i reče: „Koja je budala ovdje ostavila grablje? Muhamed Fakihudln Tarabar 83 �Znate li, djeco: 1. 2. 3. 4. ) ) ) ) Ko je najviše pjesama štampao u Novom Beharu? Koliko je bilo ljudskih žrtava u svjetskom ratu ? Koja životinja sama sebe ubija da se ne muči ? Šta je to karikatura? Odgovori na pitanja iz prošlog broja : 1.) Naša slika u prošlom broju predstavlja rahmetli Halida Kreševljakovića, (Rođen 1895. u Sarajevu, umro 22. januara 1928.) Svršio je nižu realku i dva razreda Trgovačke akademije. Sabirao je narodne pjesme, t. zv. ženske ili lirske, koje je s velikim marom i brigom upravo krasopisno upisao u jednu veliku knjigu. Jedan dio ovih pjesama štampan je u „No­ vom Beharu*, dok je većina ostala neobjavljena i jo š neproučena. 2;) U Madžarskoj se (novčana jedinica) zove penge, u Italiji lira, u Njemačkoj marka, u Čehoslovačkoj kruna a u Poljskoj zioti (zlatnik). 3. 4. ) U Kur-ani azimušanu ima 114 sura. ) Ne smije se postiti po muslimanskoj („kameri*) godini na prvi dan Ramazanskog i sva četiri dana Hadžinskog ili Kurbanbajrama. 84 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/26da6b8d2cc73f856654eff28b6f5e7f.pdf b13f904e433a10dda5b931697e8310d5 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR B R O J 23. Sarajevo 1. luna 1933. GODINA I Bog je jedan... „Bog je jedan, Bog je velik, Nestat’ Njega nikad ne će; Bog je moćan, Bog je sveznan!“ — Tako nama Kur’an reče. Svijetove i nebesa, Sunce, mjesec u visini, Brda, mora i rijeke Stvori Moćni i Jedini. . . Stvori mrava, razno bilje, Crnu noćcu, danak b’jeli; Pa i ljudstvo mnogobrojno Da se Njemu jednom m oli. . . Muhameda, poslanika, Poslao je cijelom svijetu, Da poziva njeg’ u Islam — U Njegovu vjeru svetu. I sve, što je Bog stvorio, Njega jednog obožava; Njemu slava, molba ide Od sićanog malog mrava. Njemu, djeco, klanjajte se. Njega jednog vi molite, Da uputi vas na dobro . . . , Pa ste sretn i. . . — spašeni ste ! . . . Muhamed Faklhuddln Tarabar 85 �Ljudsko srce Neki vladar usnije, da su mu svi zubi popadali. Čim se je probudio, sav uzbuđen zatraži svoga tumača, da mu razjasni taj čudni san. „Vaše veličanstvo!" — progovori tumač, nakon što se je našao pred njim, — „veoma mi je neugodno, što moram reći, da vam sinoćnji san ne donosi ništa dobra. Naime vaš san znači, da će vam uskoro cijela porodi­ ca pomrijeti!" Ćuvši to car užasno se razljuti i smjesta ga strpa u tamnicu. Zatim naredi, da mu dođe drugi tumač. Kada ovaj dođe i vidje šta je na stvari, progo­ vori: „Sretni care! Vi ste najsretniji čovjek na svijetu. Svemogući Vam je podario dug, sretan i zadovoljan ži­ vot, tako dug, da ćete nadživjeti cijelu svoju porodicu !tt Caru se spomenuti odgovor veoma svidje, te boga­ to nagradi lukavog tumača. Zabilježio: Tato. Kako su misi pregrizli ćuskiju Potuži se neki siromah svojim komšijama, kako su mu miši pregrizli konopac, u kome nosi drva. Na to ga počeše da ismijavaju, govoreći mu*. „Kako će miši pregristi uže, jadan ne bio. T o ti lažeš.“ Siromah jadni ušuti, i ako je bila istina. Kroz nekoliko godina Bog dade i taj siromah obo­ gati kao nijedan od njegovih komšija. Jednom se on poče opet tužiti svojim istim kom­ šijama kako su mu miši pregrizli debelu ćuskiju, a ovi će: „Šta bolan, zar ćuskiju? E baš ti je nisu mogli da gledaju, pa je pregrizoše. Znamo mi da oni hoće. Miši su veliki zijančeritt i t. d. Dakle, kad je bio siromah, nisu mu mogli miši pregristi konop, što se može desiti, a sad je istina da su pregrizli ćuskiju, kad je on bogat. Šemsudtn M. Foči« 86 �Mala Umihana Na krilo je neni sjela Mala Umihana, A nena joj piti daje Mlijeka iz findžana. Pila bi ga da je mirna, Ali mirna nije, Ručicama findžan dira, A neće da pije. Malo mrmlja, malo pjevne, Pa malo zašuti, I u oči neni gledne, Da V se nena ljuti. Ne ljuti se na nju nena, Već je voli jako, Al’ bi mogla igrajuć se Prolft mrjeko lako. Igrajuć se opet eto Proliti ga neće Ne da nena da prejako U findžan joj kreće. Igrala se Umihana, Dok joj volja bila, A onda je primirena Mlijeko popila. Džem-bu-ni Zec i lavica jednom putovao zec s lavicom, pa joj reče: »Ja u svakoj godini rodim mnogo djece, a ti u cijelom životu samo jedno ili dvoje«. Na to će mu lavica: »Istinu si rekao. Ja rodim u cijelom životu jedno ili dvoje djece, ali se bar ono ne zove zec, nego lava. S arapskog: Seld Karlć 8 7, �Znate li, d jeco: 1. ) Koji je ovo naš poznati dječji pjesnik? 2. ) Koliko je izlazilo muslimanskih Hercegovini ? 3. ) Šta je to indoevropska rasa? 4. ) Kako se zovu zubi, koji u čovjeka najposlije niknu ? listova u Bosni i Odgovori na pitanja iz prošloga broja : 1} Naša slika u prošlom broju predstavlja odličnog mladog pjesnika Mustafu H adži-Grabčanovića (rođen u Bijeljini januara 1912). Od njega se može mnogo očekivati. 15. 2) U svjetskom ratu poginulo je devet milijuna ljudi, a ra­ njeno je oko dvadeset milijuna. Ko bi m ogao izračunati koliko se plaća potpora udovicama i siročadi iza poginulih i nine invalidima? invalid­ 3) Skorpijon, kad se vidi u bezizlaznoj situaciji, ubija s&© sebe. 4) Karikatura je slika nekog lica, u kojoj su čne crte napadno istaknute. 88 karakteristi' � https://kolekcije.nub.ba/files/original/57c9316f88042632044ed7ac0fff4f4e.pdf 3ca43ad1b06500dc9d8e133526023a29 PDF Text Text DJ E Č J I NOVI BEHAR B R O J 24 S a r a je v o 1 5 . J u n a 1 9 3 3 . fiOTHNA [ )u n a k Gle maloga Sslimčeta Kako huče, trlja ruke! Sve se čini ko da su ga Spopanule neke muke. Vrh cvijeta zumbulova Sjela pčela, baš joj prija; Zarinula oštro rilce Pa medeni sok ispija . . . Prišulja se Šalim tiho, Za krilašca pčelu hvata; Žaoka ga ljuto pecnu, Klisnu „junak" preko vrata . . . Ostala se djeca smiju Tom držanju junačkome. Na račun se toga šale, Čestitaju drugu svome. „Mene boli, a vama je Do smijeha i do šale; Ko bi reko da je tako Ljuta strijela pčele male?!“ Nazif Resulovtć 89 �Današnji đaci — buduće narodne vođe Jedan mi se drug od srca smijao, što sam plaćao uredno „Novi Behar" govoreći mi: „Plati samo za tri mjeseca, pa ćeš ga dobivati cijelu godinu kao i ja". Zgražao sam se na ovako umovanje jednoga mladića, moga vršnjaka, koji misli biti jednom vođa makar jedne male skupine muslimana u jednom kraju naše domovine. Zamislite, jedan đak, koji ima najviše prilike da čuje šta valja, a šta ne valja, preporučuje mi krađu, jer se drukčije ne može ni nazvati postupak onoga, koji na­ kon svih opomena ne će da list plati, a prima ga i, valjda, čita. Ja kad pročitam u listu: „Jesam li podmi­ rio pretplatu?" zastidim se, kao da se to na me odno­ si, iako sam ja pretplatu uvijek uredno unaprijed pla­ ćao. Ako hoćemo da nam je narod umno, moralno pa i fizički čist, prije svega treba da ima vođe, koje će resiti čednost, plemenitost i pravi islamski o d g o j. . . Ismet Žunic Pr. ur. Donosimo gornje retke našeg mladog prijatelja kao karakteri­ stične za današnju omladinu. Dok se jedni trude pišući ne za honorar nego za naš napredak, dok jedni otkidaju od usta, od svoga zalogaja, da listu osiguraju izlaženje, drugi im se ismijavaju za njihovu čestitost, a samo zato što ih mi kao ljudi ne progonimo sudbeno za njihovo dugovanje „Novome Beharu", koje nije maleno i neznatno. Ali, poručujemo ovim drugima, svako strpljenje ima svoju mjeru 1 Dvaseljaka i sudac Priča se kako su putem išla dva seljaka razgova­ rajući se šta bi koji najvolio na ovome svijetu da imade. Jedan reče: „Ja bih najvolio imati mnogo ovaca, da ih čuvam, muzem, strižem i da im janjce prodajem." Drugi reče: „Ja bih najvolio imati nekoliko vukova da te tvoje ovce i janjce sve pokolju." Za to se vrlo zava­ de i počupaju jedan drugoga i namlate do jadne majke. Pošto već iznemognu mlateći jedan drugoga reknu da će čekati prvoga ko putem naiđe, da im rasudi i kaže, koji je benastiji (budalastiji). Taman to rekoše, a tuda naiđe jedan koji goni na magarcu puna dva mijeha meda u grad na pazar da proda. Ovi mu kažu što je među njima bi­ 90 �lo i kako su ugovorili. Taj odmah zaustavi magarca i reče im: „Lzmite po taj mijeh meda, pa udrite jedan drugoga po glavi, pa o čiju glavu mijeh prije pukne, onaj je pametniji. Seljaci ščepaju mjehove te jedan dru­ goga drmne po glavi koliko god mogne, mjehovi od­ mah puknu, a med se prolije po zemlji. Onda im sudija reče: „Da Bog se moja krvca po zemlji prolila kao što se je moj med sada prolio, ako i jedan imadete u glavi imalo pameti, već ste obojica prave bene. S. H Slijepac i bogalj Bijahu u jednom gradu dva siromaha: slijepac i bogalj. Za njihovu ootrebu starao se jedan dobri čovjek, koji je bio bogat. Tako je trajalo sve do smrti tog do­ brog čovjeka, a kad je on umro, zavladalo je kod njih veliko siromaštvo. Da ne umru od gladi, zdogovore se da slijepac nosi bogalja, a bogalj da pokazuje slijepcu put, te tako da prose. Tako čineći, makar da su bili nevoljnici, lakše su podnosili život. Tako treba i mi zdravi da smo svi složni i da jedan drugog pomažemo, jer složna braća nove dvore grade, a nesložna i stare razvaljuju. Muhamed Fakihuddin Tarabar. 91 �Harunurrešidov brat Veliki car, suvremenik Karla Velikog i vladar bag­ dadskog carstva, Abasović Harunurrešid^imao je suluda brata, koji se igrao s djecom, premda je bio stariji čovjek. Kao carskom bratu zabranio mu je Harun da se igra s djecom. Još mu je naredio da mora ići u džamiju. Kad je jednom otišao u džamiju, pri svšetku na­ maza stao je tucati orahe, kojih mu je vazda u njedrima bi­ lo. Svršivši namaz rekoše mu: „Znaš li, da se ne smije u namazu jesti?'„Kad vidjeh da imam ode na magarcu u njivu i ja stadoh tucati orahe". Upitaše imama šta ovo znači, a on im odgovori. „Na um mi pade, kada sam klanjao, da sam zaboravio zatvoriti vrata u njivi, pa sam naumio da uzjašem magarca i da odem u njivu i zatvorim ih. Eto što je on rekao". Seld Karić Odgovori na pitanja iz prošloga broja: 1) Naša slika u prošlom broju predstavlja Nazifa Resulovića, upravitelja osnovne škole u Skoplju. Rođen je 12 aprila 1886 u Zasadu kraj Trebinja. Piše od godine 1905., a u državnoj je službi od godine 1911. I njegov sin Nijaz bavi se s uspjehom pjesništvom. 2. ) U Bosni i Hercegovini izlazila su 42 muslimanska lista, bilo politička bilo književna. Od potonjik su ostavili iza sebe lijepu uspomenu „Behar" i , Biser". 3. ) Na zemaljskoj kugli ima više rasa, ljudskih skupina, koje se ističu između se i odlikuju jedne od drugih. Ima ljudi crne kože, mrke, bakrene, žute i bijele. Ljudi bijele kože su indoevropljani. U tu grupu spadaju: Indi, Perzijanci, Grci, Ar­ banasi, Baltički narodi, Slaveni, Romani, Germani i Anglosasi. To su, dakle, narodi, koji su od najranijih vremena nastanjeni na teritoriju od Indije, preko Južne Azije do na kraj Evrope. Iz Evrope su se preselili mnogi narodi, osvajajući nove zemlje, u Afriku, Ameriku, Anstraliju i Polineziju (-otoci u Tihom Oce­ anu). Kako su na krajnjem Istoku Indi, a na krajnjem Zapadu u Americi Germani, ovi potonji i nazivaju tu rasu indogermanskom, štovzabacuju drugi negermanski narodi. 4. ) Četiri zadnja zuba, koja u čovjeka niknu, zovu se krajci jednina: krajak), a zovu ih još i zubovi mudrosti, jer niču kod odraslih ljudi, obično između 20. i 25. godine Za ove se zube kaže, da zadnji niknu, a prvi propanu. To je i istina, jer su od mnogo slabije materije građeni, a kod mnogo ljudi uopće i ne niknu. 92 ��NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 120/ 1932/1933 4040928 , 2-11 4040928 , 12-24 * jjffi � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar Description An account of the resource Od VI godišta je „Novi Behar" počeo izdavati svoj dječiji prilog dajući na taj način i našoj djeci štivo, kakvo se nigdje inače nije moglo naći. Prvi broj Dječijeg Novog Behara izašao je 15. jula 1932. godine, a izlazio je sve do 1941. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Alija Nametak Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Islamska dionička štamparija, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-1941 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en"><span>This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar 1932-33 Language A language of the resource bosanski Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-33 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) Description An account of the resource 1932 Br. 2-11 1933 Br. 12-24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 IIIF Item Metadata UUID 07cf6cf5-b7a6-42fa-91d6-f9ec52a8ad73 https://kolekcije.nub.ba/files/original/c0e4ffe052f02fd0209383d6ae4c63c3.pdf 1669c8123713a4539de262e188c01bd7 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR r GODINA IX. 1941. - 1 9 4 2 . SARAJEVO ISLAM SKA DIONIČKA T ISK AR A- �i fcL Mgf, PR ILO G „NOVOM BEHARU", GOD. XIV. V �Suradnici: Ata Nerćes (Hamdija Mulić) Balić Smail Beglerović Fahrudin Bradarić Smail Dubravić (Dogo) Husein Džem-Bu-Ni (Nikola Buconjić) FazlibegoVić Derviš Fetahagić Muhamed Mataradžija Sulejman Muftić Refik Muftić S. F. Muradbegović Husein Sinanović S. Šestić Muhamed Šimčik Antun Zorabdić Atifa �Rahmetli Hamzalija Aj nović �d j e č j i NOVI BEHAR GODINA IX | Sarajevo. 15. »ibnla 1941. | BROJ l Draga djeco Poglavnik Dr. Ante Pavelić Na 10. travnja dogodio se je vrlo velik najvažniji događaj naše narodne povijesti. To je dan ponovnog osnivanja naše Slobodne Nezavisne Države Hrvatske. On će biti za nas najveći narodni praznik, dan narodnog veselja i radosti. Taj je događaj obradovao sav naš hrvat­ ski narod, muslimanske i katoličke vjere jer je prošlo mnogo vijekova kako smo mi izgubili svoju samostalnost 1 �i slobodu. Od tih davnih, dobrih dana glavna naša že­ lja i čežnja bila je to da opet dobijemo svoju slobodnu Nezavisnu Državu, i uz mnogo žrtava koje su paie tokom duge narodne borbe za oslobođenjem mi smo danas doživili taj veliki događaj koji u svima nama izaziva najveću radost. Zato se i vi draga djeco, radujte i molite Allaha za dug život našeg dičnog Poglavnika Dr. Antu Pavelića, i Vođu velikog Njemačkog Reicha Adolfa Hitlera. Za dom! Uredništvo Ne zaboravi na B o g a! U Sarajevu je živio neki čovjek, po imenu Mehaga. Spočetka je bio vrlo siromašan, pobožan i bogobojazan. Radeći i štedeći, steče oko dva miliona dinara. Kada se je ovako obogatio, onda reče : „Dosada sam bio potreban Bogu, a otsada više nijesam.w Ne prođe ma­ lo vremena, kada ga dužnici počeše tražiti: Toliko su mu dodijali, da nije smio ni u čaršiju izaći. Čim bi se Mehaga pomolio na ulicu, dužnici bi ga na svakom koraku susretali i prekopavali. I što god bi mu novca našli, to bi mu i oduzeli. Iz ove se pričice vidi. da čovjek ne smije na Boga dž. š. zaboraviti; pa da ne znam koliko bude imao! S. Bradarić od A.B. 2 �Fiihrer Adolf Hitler Vođa velikog Njemačkog Reicha zove se u Njema­ čkoj i u cijelom svijetu Fiihrer Adolf Hitler. On je svojom dalekovidnošću i odvažnošću ujedi­ nio sve Nijemce u nacional-socijalističku stranku a to­ kom rata oslobodio je sve ostale Nijemce izvan granica prijeratne Njemačke. Izazvana od strane Engleske i Francuske kao i Poljske, Njemačka je stupila u ovaj oslobodilački rat, da bi narode oslobodila od engle­ skog imperijalizma i međunarodnog židovskog kapitaliz­ ma. Kasnije se ovoj borbi aktivno priključila i savezni­ čka Italija te danas ove dvije velike evropske sile uz pomoć hrvatskih ustaša donesoše konačnu i žuđenu slobodu hrvatskom narodu a u skoroj budućnosti će donijeti slobodu i bolji život cijelom čovječanstvu. HEIL HITLER! 3 �Nit’ mi korist nit’ mi šteta Nit’ mi korist Nit mi šteta, A gledo sam Dva paščeta Na ulici Gdje se sreše, Jedno s drugim Da s’ okreše. I gdje staše, Njih se dvoje Tu poklaše. Prevrću se Samo reže, I premeću, A ne kevću. Jedno drugo Zubima hvaća, K’o da nisu Pasja braća. Pa se kolju, Kolju jako, I grizu se Isto tako. Bijelo veće 1 bi jaće, Crno manje Pa izmaće I ulicom Bježat, stane; Katkad skikne, Katkad lane, 4 Još i suze Možda roni Misleć’ da ga Bijelo goni. Uz ulicu Drugu leti, A na vrh joj Kad izleti, Ondje stane Da odahne. Kada vidje Samo da je, Onda poće Tek da laje. Bijelog nema, Da se boji I od muke Da se znoji. Ar se bijelo Natrag vrati, Ne htjede ga Ni gonjati. Što daleko Crno laje, Za to bijelo I ne haje, Nego mu je čisto milo, Što je od crnog Jaće bilo. �Sila pravde ne voli. Pričaju ljudi da je u Stambolu živio nekakav Marko-paša, jedan vrlo strog i nabusit policijski činov­ nik. Po svoj prilici, to je bio neki Ermenin koji je slu­ žio strogom autokratskom samovoljnom režimu sultana Abdul Hsmida. Ovaj Marko-paša opazi na jednoj prometnoj ulici jednu staru, grbavu ženu kako prosi. On priđe k Doglavnik Ademaga Mešić njoj i upita je da li ima dozvolu za prošnju. Kad je odgovorila da nema, on se izdreči na nju riječima „Ka­ ko ti smiješ uopći prositi i zašto prosiš ? “ Na to mu odgovori prosjakinja, da prosi zato, što je njezini si­ novi, koji dobro žive, neće da pomažu. — A gdje su tvoji sinovi? Prosjakinja, koja nije bila dobrog srca. upre pr­ stom na jednog lijepo obučenog mladića, koji je slučaj­ no tuda prolazio, pa reče: „Eno g a ! Ono je jedan moj sin !“ 5 �Marko-paša odmah zaustavi onog mladića i i saspe na nj vatru: „Kako možeš ti, fićfiriću jedan, dozvoliti da ti majka ide u onakim troljavim haljinama i da još prosi? ! “ Iza toga Marko-paša prihvati za sablju i najstrožim riječima zapovjedi mladiću : neka odmah nosi svoju majku kući. „Ali ja nemam majke" ! odgovori mladić. „Ona je umrla !u „Lažeš! poviče Marko-paša, „ti to govoriš samo zato da ne bi svoju majku hranio ! Stidi se svo­ ga postupka, inače ćeš odmah sad u zatvor !w Mladić se prepadne zatvora, priđ3 k prosjakinji i natovari je na se, te kući. Kad tamo dođe, zateče b ra­ ta u sobi, koji ga odmah zapita : „Šta je to, dragi bra­ te ? “ „Naša majka !w „Kako će to biti naša majka, kćida znadeš vrlo dobro, da je umrla prije pet godina ? “ Na to će mladić : „Sve ja to znadem i sve sam to ja govorio Marko-paši, ali nije pomoglo. Nego hajde ti k njemu, dragi brate, pa mu dokaži da ovo nije naša mati." Sila je sila — veli naš narod. Ona više puta ne trpi suprotne odgovore i dokaze. Husejn Dubravić (GJogo) U seoskoj školi Jesi li ikad dolazio u naše selo? Eno tamo na kraju puta, do samog sela, prva će ti u oči upasti naša škola Mala je, ali makar, u nas je to velika palača. Tu uče mali đaci. Dolaze iz blizine, iz naše mahale, a neki dolaze čak iz drugih sela, po sat-d va hoda. Zimi i više. Zapadne snježina, 6 pa mnogo jutro treba prvo prtinu prokinuti i �micati polako korak po korak, A pusta zima, kao da na­ ročito u selu polagano izmiče. Duga je zima u nas, što ono rekoše kao godina. Gladna godina. A nije ni prošla ljetina bila baš obilna. Oskudice dosta. Kakvu ja nemaštinu opažam tek u svojoj školi, među seljačićima. Svako jutro sažali mi se na njih. Jutro je. Na dvoru studeno, dah mrzne, svako se živ zbije kraj tople peči ili se primakao ognjištu, a još rano neprohodnim putevima idu mali đaci. Edhem Mulabdić Promiču u onoj pustinji kao sjenke, kao da su mali dusi pokriveni bijelom, snježnom haljom, miču i približuju se školi. Evo ih u školi. Oko nosa i usta palo im inje, sledilo se, a smrznutim opancima stupaju po podu kao da su na noge navukli neke spletene željezne gužve. Huču, pušu, odižu noge, sad jednu, sad drugu i trljaju smrzle ruke. Dolaze u školu da uče. — Sabah hajr ola! Dobro jutro . . . — Bog vam pomogao, sokolići moji. — 7 �Dok su se okrijepili, nastaje nastava, čitaju, raču­ naju, o nauci govore, pišu i sve na zadovoljstvo. Bistri su i marljivi. Oni su i došli u školu da uče. Brzo dođe podne. Seoska djeca ručaju u školi. Oku­ pila su se sva u grupe, z? sofre, pa se uz „Bože pomozi“ zalažu onim što je kome majka metnula u torbu: komad opora hljeba, grumen sira, glavicu luka. Slatko se zalažu . . . Ja volim da ih tada gledam. To nisu obična djeca, to su ljudi, duševni ljudi. Ne smeta im što je jednom ime Salko, a drugome Marko, ne ništa ih to ne pometa, kao ni to što su i muški i ženske zajedno. Čojski žive i zajedno dijele sudbinu. Pa, Bože, udijeli berićeta . . . Danas vidim da mali Meho ništa o ručku ne jede. Blago ga pitam: — A što ti, Meho, ne ru čaš? . . . Nije majka mogla ranije da ispeče hljeb . . . — P a jesi li, dušo, gladan? — Nisam, reče, pa stidno odmače k prozoru. Sutradan vidim da mi ni mali Milan ne ruča. - - Slab sam, kao pravda se on, pa ne mogu ništa da okusim. Pozivaju ih drugovi k sofri, a oni neće Razumijem ja našu djecu. Obraz im ne da da kažu da nemaju. Mene to zadivljuje i boli. Boli u srcu . . . Ponudim sirotinji koji zalogaj od svoga ručka, a oni se stide. Nećkaju se, a ja im velim: — Uzmite! Ja vam to pozajmljujem i vi ćete to meni vratiti u ljubavi. Bože zdravlje. , . Tek što to rekoh, a ona djeca što su nešto donijela u torbi počeše ponovno i na silu da vuku svoje gladne drugove za sofru. Odlamaju im od svoga komada i daju. A u njih se rumene obraščići, pa stidno zalažu opore zalogaje. Meni se otvorilo srce, negdje u dubljini i skrenem oči od d je ce . . . Divni su janjci moji! Ata Nerćes P r ilo g ,,N o v o m B e h a r u “ g o d . IX. b r . 1 -2 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/96f72eb45824a50531ed8011a881f487.pdf 669e28939b4c108e8bfc665de0132620 PDF Text Text D J E C J 1 NOVI BEHAR GODIM A IX. | 5ara|e»o, lipanj i srpanj 1941, | BROJ 2a-3 Ublažene suze Bilo je to prije dvadesetak godina. Zimsko je doba i negdje u polovici ramazana. Tada sam radio i uvečer, u Večernjoj šegrtskoj školi. Jedne večeri došao sam nešto ranije u školu. Morao sam ispravljati đačke radove. Ulazi u zbornicu jedno šegrče. Stalo i čeka da mu se javim. — Sta je, Ismete, što želiš ? — Imam nešto važno da vam kažem, — govori dosta tiho, pa po tome osjetih da je nešto povjerljivo. — Govori, šta je, slobodno, — rekoh mu. — Eno znate onog Ibru N. Jede svinjske kobasice. On to jede često, a donosi mu drug Ivo N., što do njega sjedi u klupi. Ivo je na kobasičarskom zanatu. — E, hajde ti sad, Ismete, u razred. Ja ču izviđati, a ti šuti i gledaj svoj posao, rekoh mu i nastavih svoj posao. Pozvao sam Ibru u zbornicu. Ulazi dječak zapuštene, kuštrave kose, izmorena tijela, u nekom poderanom ka­ putu, koji je za nj i previše velik, a isto tako i podera­ nih pantalona. Na nogama velike zakrpljene cipele. Bo­ jažljivo gleda preda se. — Odakl® si, Ibro ? — Iz Pre8jenice. — Jesi li večerao ? 9 �— Jesam, veli zbunjeno. _ Ti si na kovačkome zanatu, Kako ti je kod maj­ stora ? — Pa eto, onako. — Kako onako? _ Majstor mi je dobar, samo moram mnogo da ra­ dim, a i majstorici pomažem u kući. — Gdje spavaš? — Spavam u kuhinji na podu. Prostrem vreću poda se i pokrijem se majstorovim starim kaputom. — Šta obično jedeš? — Jedem što mi ostane iza njih. — Pa je li ti to dovoljno? — Bilo bi, da sa mnom ne polovi Hektor. — Ko bi Hektor? — Njihov pas. Plaho majstorici drag, pa mu ne smijem ništa. — Ko te je, Ibro, doveo u Sarajevo? — Doveo me jedan rođak i namjestio me kod sa­ dašnjega majstora, — A pomaže li ti, Ibro, još kogod ? Daje li ti kogod hrane? Izgleda, da si često gladan . . . Ibro šuti. Po­ gleda nesigurne u me, pa brižnu u plač . . . Sutradan odem u društvo „Hurijet". Ispričam ovaj slučaj njegovom predsjedniku. „U ime Božijeg sevaba, zaštiti ovo siroče". Uspio sam. „Hurijet" je Ibru primio na svoju brigu, Našao mu je ljepšu priliku. Kada bi me kogod pitao: „Šta znači Šegrtski dom“, pričao bih mu ovaj slučaj. Ata Nerćes 10 �Mlinar i Ciganin Jedan mlinar opazi nekog Ciganina kako s pra­ znom mješinom ide prema vodenici. Mlinar odmah po­ misli da će Cigo od njega tražiti brašna džabe ili na veresiju, pa stoga legne kraj mlina i načini se da spava. Ciganin, videći s vrata kako mlinar slatko spava i hrče, polako uđe u vodenicu, polako dođe do hambara, polako raširi mijeh i zahvati kašiku brašna... kad naglo ustade mlinar, prihvati za jednu toljagu te puc! Cigu po leđima. Ovaj se brzo uspravi, te onom mje­ šinom udari mlinara, i tako nasta borba u vodenici. Mlinar tukao Cigu toljagom, a Cigo mlinara praznom mješinom, koja je pri svakom udarcu šobotala, pa je njezin glas ovu borbu pretvorio u silnu galamu. Ipak je mlinar brzo pobijedio. On je s nekoliko udaraca Ciganina sasvim oborio i onesvijestio. Videći Cigu kako leži, odluči da ide odmah po žandare i da im opiše slučaj i dokaže kako on nije kriv već Cigo. Dođe žandarska patrola, na licu mjesta provede izvide i najposlije naredi: da Cigu prenesu na nosilima njego­ voj kući, a da mlinar brzo trkne k svojima i da im kaže : da mora ići u sud sa žandarima. Kad su čuli Cigani šta se u vodenici dogodilo, iskupe se u njegovoj kući, pa će najstariji upitati : — Bolan druže, zašto ti nisi njega oborio? — Nisam mogao. Osim toga, bio sam gladan. — A zašto ga nisi udarao po glavi? — Udarao sam više nego on mene ; i kad god bih ga udario, čitava bi vodenica ječala. Ta se galama i stra­ hota ne može opisati. Ko stara i oskurežna mješina. I najposlije : sve se svršilo mojom pobjedom. Ja sam ostao u vodenici, a on je bježao u grad po žandare. 11 �Ovi su moju mješinu ostavili, a njegovu toljagu zaplienili i odnijeli. A da ste bili prisutni, vi ste mogli opaziti kako je on, kao pas, trčao svojoj kući preko njiva, a ja sam kao beg došao svojoj kući u nosilima, pokriven gunjem i opkoljen jastucima ! Husejn Dubravić (Gjogo) Osveta inoče Jedan hodža imao dvije žene. Nakon duljeg življenja 8 njima, Bog dade, pa mu se prva žena razboli. Odmah se vidjelo da neće preboljeti, pa svi ukućani, a naročito hodža, nastojahu da udovoljavaju njenoj najsitnijoj želji. Nekako pred samu njenu smrt našli se na okupu kod nje hodža, mlađa hodžinica i ostali ukućani. Hodža, da što bolje zadovolji bolesnici, ispitivao je na zgodan način za njene želje, pa joj najzad ponudi 1000 dinara da može, ako hoće, štogod sebi i vasijet učiniti. Ovaj gest i ovolika hodžina pažnja bolesnicu ganu do suza, pa mu je zahva­ ljivala i blagosivljala ga, A onda mu reče: — Dragi hodža! Ja vidim, meni nije u dugo. Tebe mi je najžaljivije. Ti imaš tešku kuću i tebi se često na­ vraćaju musafiri. Ova ti mlađa žena fina je i poslušna, ali nije sposobna voditi ovako tešku kuću i dočekivati musafire. Čim ja umrem, oženi se drugom, koja će biti, sposobna da mene zamijeni. Ubrzo iza toga umrije hodžinica, a hodža, čekajući dugo, oženi se s još jed­ nom ženom izgovarajući se da je morao izvršiti ženin vasijet, dok mlađa hodžinica nije imala šta prigovarati, jer joj se tim vratilo samo ono što je ona učinila svojoj starijoj inoči. D. Fazlibegović 2 �Haruni Rešid i seljak Jedan arapski seljak došao Haruni Rešidu u go­ ste. Ovaj, kako njemu tako i ostalim gostima, iznese jelo slično našoj slatkoj paluzi, koja sva dršće kada se malo dotakne. Seljak nije smio odmah da počne jesti, jer se je bojao da nije otrov, i čekao je da počnu oni koji su s njime bili na toj gozbi. Kada su svi počeli jesti, on­ da je i on počeo. S početka je pomalo jeo, a kasnije, kada je vidio da je slatko i dobro, ubrzao je tako da je i samome halifi Haruni Rešidu upao u oči. Kada su se prošli jedenja, nalifa je upitao seljaka kako mu se jelo sviđa. On mu je odgovorio : „Plaho, jer ga ne treba žvakati ni pljuvačke trošiti. Samo ide niz grlo i sasvim je laka hrana. A što je najglavnije, ne napinje čovjeka.u Halifa mu reče : „Još si nešto za­ boravio. A to je, da se u onoga koji ovo mnogo jede, mozak povećava/' On mu odgovori: „Da je to tako, u tebe bi bila glava kao u mazge, jer ga vazda jedeš. “ Small Bradarlć od A. B Kako je u paklu Bilo negdje u kući veliko sijelo. Tu se mlađarija za­ bavljala kolom i igranjem raznih društvenih igara, a sta­ riji sjedili i razgovarali uz kahvu i duhan. U neko doba noći otvore se naglo kućna vrata i kroz njih jurnu unu­ tra nepoznat i zadihan, iskolačenih očiju čovjek te ona­ ko između iznenađene i prestravljene čeljadi proleti i spusti se u budžaku iznad ognjišta. Sve se u kući zapanjilo i usplahirilo od čuda, upi­ rući očima u nepozvata došlju, a on kako se stiskao i 13 �Šćućurio se u budžaku, ni tiče ni miče, niti otvara usta, da štogod progovori. Veliku tišinu prekide domaćin i upitaće ga : — Ko si ti i odaklen si ti, pa da tako i ne pita­ jući i ne čekajući odobrenja uleće u kuću među ovoliku čeljad i sklonu se tu u budžak? Upitani šuti i prevaljuje očima. I drugi ga put pri­ upita domaćin, a on jednako šuti. — Što ne odgovaraš domaćinu, kad te pita? — javi se neko iz družine. Onaj se samo uzdihao i šuti gledajući oko sebe. — A odaklen ti stiže među nas u ovo kasno doba noći ? — opet će neko treći između sijeldžija — kaži nam, da znamo. — Stigao sam iz pakla, progovori došljo. — Eh jesi, iz pakla baš? — dobaci mu neko. — Jesam, jesam, baš iz pakla. — Pa kad si ti, kako veliš, baš iz pakla, pa kako je u paklu, a? — pitaju neki. — A šta pitate, ljudi? — odvrati im nepoznati. Najgore je prva dva, tri dana, dok se privikne, a onda je već iako. Jedva to reče, izleće iz kuće u tamnu noć. Vrata se kućna zatvoriše, a sijelo se produlji bez ikakve po­ metnje. 14 �Kurdijski beg i bagdatski halifa Pričaju kako je jednom neki kurdijski beg u Bag­ dadu ručao sa ondašnjim halifom. Između ostalih jela metnuše se i dvije pečene jarebice na sofru. Na to se ovaj kurdijski beg grohotom nasmije, na što ga upita halifa : „Pravo mi kaži, čemu se tako smiješ?" Beg mu reče : „Pade mi na um ovo : kad sam prije dvadeset godina bio u hajducima, uhvatih u putu jednog trgovca pa mu uzeh sve što je imao, a njega htjedoh da posiječem. On me zamoli da mu poklonim život, a ja neću. Kad vidje da me ne može namoliti, slučajno u blizini ugleda gdje na kamenu stoje dvije jarebice, pa im reče : „Neka ste vi pravi svjedoci i pred Bogom i pred ljudima da ja danas na pravdi Boga ginem!" „To izreče, a ja mahnem sabljom, i glava preda nj pade. Stoga se smijem, što mi dođe na pamet taj njegov prazni govor." čim sasluša halifa što mu beg kaza, odmah skoči na noge pa zaviče: „Ipak jarebice osvjedočiše i istinu kazaše, pa makar bile i pečene". Zaviče na dželate, te odmah tu za sofrom tome istom begu otsijeku glavu. Stoga se rekne : „Kadli-tadli pravda će na srijedu izaći !" S turskog preveo, S Slnanović Sin i mati (Narodna priča) Pričaju kako je bio u jedne udovice samo jedan sin, koga je još izmalena naučila svašta krasti. Kad god bi nešto ukrao, ovaj nesretnik bi donio svojoj materi, a ona bi mu rekla: „Aferim, sine, baš neka si mi to donio ! Opet štogod ukradi pa svojoj majci donesi. Lako je bo­ gatašima živjeti, a mi nemamo ništa. Moramo krasti". 15 �Kako je tako poučavala svoga jedinka, bude ovaj veliki kradljivac. Ali ni to nije bilo zadugo. Uhvate ga kada je krao u jednoj kući, te ga predadu sudu. Sud, pošto izvidi šta je zla učinio i šta je pokrao, osudi ga na vješala. Kad nesretnika povedu da ga objese, pristane za njim mati plačući i žaleći ga. Ugleda je sin te joj reče : „Molim te,' moja mila majko, prirnakni se bliže da ti ne­ što šapnem i da te posljednji put poljubim!“■Jadna mati primakne se sinu te ga zagrli. Poče sin majku ljubiti i i reče joj : „Molim te da te jednom i u jezik poljubimw. Mati isplazi jezik, a nesretnik ga zgrabi zubima te joj ga odmah odgrize. Poče mati bleketati i vrištati bez je­ zika, a nesretnika upitaju : „Bolan, šta to učini?44 Na to on odgovori : „Učinih zato, jer me ne vješa sud, nego materin jezik : što me je još ’zmalena naučila krasti. S. Slnanović r\Jr\ (Alkohol je majka zala) Priča se da je neki okrutni, ali i mudri sultan imao običaj da sposobnost svojih doglavnika na razne načine iskušava. Jednoga dana pozove on iznenada prvog vezira. Reče mu : Ibrahime, Hasanov sine, određujem da biraš ili svetogrđe vjere Muhamedove (.a s.) ili da učiniš gnjusno djelo zinaluk (blud), ili da ubiješ dvije svoje sestre, ili, napokon, da se dobro opiješu, Ibrahim sin Hasanov duboko se zamisli, a onda reče: „Biram posljednje44. Mi­ slio je da je mudro izabrao, i cijeloga toga dana je pio, a predvečer počeo psovati sve što je sveto u vjeri Mu­ hameda (a. s.). Kasnije je učinio zinaluk, a oko ponoć ubije dvije svoje sestre. Kad se je slijedećeg dana otri­ jeznio i vidio kakvim je grijesima opteretio dušu, objesio se. S. Bailć P rilog „ N o v o m B e h a r u " g o d . XIV . b r. 2a-3 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/28a84ad9e13bc18ff5b72819d0e57bf9.pdf bc8d51ece7389fd604352dca7954e0df PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA IX | Sarajevo, kolovoz 1941, | BROJ 4 Četiri godišnja doba Zima nam je dugo tekla, Sve dok sunce ne ojača Daleko je već utekla, A za njome nema plača. U njojzi se, to su jadi Što ih nitko poreć’ neće Mnogo troši, malo radi, A potrebe sve to veće. A proljeće kada svane, Ono milo ono blago, Nov se život javljat stane, Pa kome to nije drago? I kada se u prirodi Novi život svuda javlja, Staru, mladu vrlo godi, Pa se zima zaboravlja. U ljetu bi samo htjeli Ugodnosti i topline, Zato nitko i ne želi, Da što brže ljeto mine. Ali ljeto i ne haje U nepovrat ono gmiže, Gmižući ga i nestaje, Hladna jesen za njim stiže. Noć se širi, dan smanjiva Dozrijeva slatko voće, To u jesen tako biva, Pa ga bere kad ko hoće. Dok jesenski dani traju, I veselja što kad ima, A1 kad dođe jesen kraju, Zavladat će opet zima. Džem-bu-ni 17 �Ništa bez božjeg davanja Jedan čovjek hvalio se u društvu, da je zasijao lu­ kom veliku i plodnu bašču, pa da će ga imati toliku i toliku količinu. Ako ga proda uz najmanju cijenu, pri­ mit će lijep novac, zaključio je on zadovoljno. Jedan od slušača primjetio mu je na to, da će biti onako, kako on kaže, ako to bude Bog dao, na što je on nadodao : WU to sam siguran, pa to Bog dao, ili ne dao.w Dan po dan došlo vrijeme čupanju i sabiranju luka. Kad je počupao i sabrao luk, vidilo se da se zaista is­ punilo njegovo predviđanje u pogledu rada i količine. Međutim, kako luk ne bijaše u to vrijeme na cijeni, nije ga mogao odmah ni prodati, pa ga prostrije po tavanu, da sačeka bolje vrijeme za prodaju. Nakon izvjesnog vremena zaviri u tavan i ne malo se iznenadi, kad vid­ je, da mu je sav luk ili pronikao, ili istruhnuo, tako te ga morade svega izbaciti na đubrište. Vidjevši to i sje­ tivši se svojih riječi, pokajnički je uskliknuo : „Međer ništa bez Božjeg davanja i Božje pomoći!“ D. Fazlibegovlć Na pazaru U jednome mjestu bilo je vrlo živo na pazarni dan. Okupila se sva sila svijeta, što mještana, što izvan mjesta. Kao što ne može biti ni proći kolo bez kolo­ vođe, tako rijetko biva i prolazi pazarni dan bez Ciga­ nina, Ciganke i cigančeta. Desilo se onoga dana, te je na pazar došla i Ciganka sa svojim djetetom. Miješajući se i prolazeći između svjetine, išla je mati naprijed a dijete za njom. U velikoj vrevi ljudstva nekako se za­ gubi djetetu mati, a ono se samo ne umjede snaći među svjetinom i počne iz svega glasa kukati i plakati. Mati 18 �ga nije mogla čuti, jer misleći da ono ide neprestano za njom, daleko se je na pazaru udaljila od djeteta. Onima, koji su bili u blizini djeteta, malo po malo do­ jadi kukanje cigančeta. Neki su ga pitali, šta mu je i zašto plače. Ono je bez ikakva drugoga odgovora vi­ kalo samo: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Začuđeni oni, koji su ga pitali, počnu ga neki pri­ voditi sad ovoj, sad onoj ženi pitajući ga ujedno je li mu koja od onih žena majka, a ono je jednako nastav­ ljalo svojim vikanjem: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Ne mogavši mu naći m*jke među mnogim ženama, dovedoše mu najposlije jednu crnu i koštunjavu rašču­ panih kosa ženu i nimalo lijepu. Ugledavši je ciganče poleti prama njoj raskriljenih ruku i uhvativši se okolo nje vikalo je veselo: — Lijepa moja majko! Lijepa moja majko! Evo moje lijepe majke! Kakva god bila, da bila, svakomu je samo njegova mati mila. Džem-bn-ni Odgoj primjerom Mati: — Stidi se, Alija, tako lagati! Znaš li, što se dogodi djeci, koja lažu? Alija: — Ne znam! Mati: — Doći će po tebe velik crn insan s jednim okom na čelu, pa će te odnijeti na mjesec, gdje ćeš ostati do edžela svoga. Ne laži dakle nikad, jer to je đunah! 19 �Perzijski kralj i učenjaci Kada je Zemir, mladi kraljević, poslije smrti svoga Oca stupio na perzijsko prijestolje, pozvao je preda se sve učenjake cijtloga kraljevstva i reče im, kada su se iskupili: — Odgojitelj moj, liječnik Zeb, učio me je, da bi vladari manje padali u pogriješke, kada bi bili poučeni primjerima prošlosti. Zato želim proučiti povijest svih naroda. Zapovijedam vam, da sastavite povijest cijeloga svijeta i da ništa ne zaboravite, kako bi povijest bila što potpunija. Učenjaci su obećali mladom kralju, da će ispuniti njegovu želju i, otišavši, dali se odmah na posao. Kada je prošlo pet godina, dođu i prijave se kod kralja. Za njima je išla karavana od deset deva, od kojih je svaka nosila pet stotina svezaka. Najstariji učenjak prigne glavu sve do stepenica prijestolja i reče : — Gospodaru naš, učenjaci tvojega kraljevstva sma­ traju čašću, što smiju položiti pred tvoje noge sveopću povijest, koju su sastavili po tvojoj želji. U pet tisuća svezaka skupili smo sve, što smo mogli doznati o običa­ jima naroda i sudbini naroda. Umetnuli smo i drevne kronike, u koliko nam ih je sretan slučaj sačuvao, a pro­ tumačili smo ih mnogim bilješkama zemljopisnim, vre­ menskim i pravničkim. Sami predgovori sačinjavaju to ­ var jedne deve, a dodatke svakom nosi druga deva. Kralj odgovori: »Gospodo, hvala vam na trudu, što ste ga imali. Ali veoma sam zaposlen državnim brigama, postao sam stariji dok ste vi radili. Dospio sam, kako veli jedan perzijski pjesnik, do sredine životne staze i premda se uzdam, da ću umrijeti navršiv svoje dane, ne mogu se ipak nadati, da ću naći vremena, da proči­ tam tako opsežnu povijest. Vaše ću djelo dati spremiti 20 �ii kraljevsku knjižnicu. Uredite mi ljubazno izvadak iz povijesti, koji bi bio primjereniji kratkoći ljudskoga života.« Perzijski učenjaci radili su opet 8 godina; tada su donijeli petnaest stotina svezaka na trim devama . — Gospodaru, rekao je najslavniji učenjak oslablje­ nim glasom, to je naše novo djelo. Držimo, da nismo izostavili ništa važno. — Možda, odvrati kralj, ali ja sada nikada ne či­ tam. Star sam; d"ga djela ne odgovaraju mojoj dobi, zato skratite što više, ali žurite s e ... Učenjaci su se dakle požurili, i tako su na koncu desete godine došli opet. vodeći samo jednu mladu de­ vu, natovarenu s pet stotina svezaka. — Nadam se ovaj puta stalno, da smo radili do­ ista 8tručnjački, reče učenjak. — Nipošto još niste pisali dosta stručnjački, odvrati kralj. Približujem se kraju svoga života, skratite, sačinite stručnije, kako bih doznao povjesnicu čovječanstva još prije nego li umrem. Poslije pet godina pojavi se isti učenjak pred kra­ ljevskom palačom, upirao se o štake i vodio sa sobom na uzdi magarca, koji je na leđima nosio veliku knjigu. — Požurite se! Upozori učenjaka poglavica kra­ ljevske straže — Kralj umire! I uistinu, kralj je već ležao na smrtnoj postelji. Zaustavio je svoj pogled, koji se već gasio, na velikoj knjizi i s uzdahom prošapiao : — Umirem, a da ne poznam povijesti čovječanstva ! — Gospodaru, šapnu učenjak također umirući, sve što znamo o ljudima, skupit ću ti u tri riječi : rodili se, trpjeli i um rli. . . Tako je naučio perzijski kralj malo prekasno svje­ tsku povijest. 21 �Ciganski đženet Pričao cigo, da je u snu vidio i ciganski i musli­ manski dženet. „Pa zar muslimanski i ciganski dženet nije jedno isto?“ Upitat će ga netko od necigam, „Jok, dragi, nijesu zajedno, ne!“ Odvraća cigo. „Evo kako ti je: naši su tamo razapeli čerge kod rijeke i tu se na­ stanili. A ta vam je rijeka kiselice mlijeka. Obale su joj ozidane od kruha poležaka (kukuruza zamiješena u večeru.) Naši sjede, drobe i kusaju, a uz to vesele se, sviraju i pjevaju. A vaši? Vaši se smjestili u jednom čolopeku, gdje nema ni hlada, ni vode, ni hrane. Sunce ih peče, a glad i žeđ mori, pa ne znaju šta drugo da rade nego se međusobno svađaju i tuku. Ovo ti je ovako, dragi, to vjeruj kao da si očima vidio. E, šta ćemo vam mi, ne može vam biti dobro i tamo i ovamo!« D. Fazlibegovlć Riječ koja tješi i sokoli Kažu da je neki halifa zovnuo k sebi najučenije ljude svoje države te ih zamolio: neka mu kažu jednu riječ, koja može čovjeka u nevolji i nesreći osokoliti i utješiti a u veseiju i velikoj radosti privesti k razboru i umjerenosti: „Vi viditeM, govorio im halifa, „ja sam u punoj snazi života i imam kao vladar veliku moć. Ja se bojim kad se previše veselim, da kome građaninu ne učinim krivo i da se ne uzoholim. U ovom slučaju mene bi ta riječ, koju ću urezati u kamen svoga prstena, opominjala na umjerenost. Međutim — veli halifa — ponekad me snađe bolest ili kakva nesreća, i ja sam tada tužan, vrlo tužan i žalostan, pa mi je potrebna riječ utjehe, riječ koja me može ojunačiti i osokoliti. Znate li jednu takvu riječ ?u Svi učenjaci ušutiše. Nitko nije znao takvu riječ. Halifa im reče: neka se dobro, promisle pa kroz sedam 22 �dana da opet dođu. Pošto nisu znali naći takvu riječ, nalifa im produlji rok na mjesec dana. A kad ni poslije toga nisu našli tu riječ, hal fa ih ukori i opet produži vrijeme na pola godine. Najviše se žalostio veliki vezir. Od muke nije mogao dobro jesti ni spavati, a to je primjetila njegova kći. Kad joj je on rekao: šta halifa želi i traži, ona odmah reče: „Pa to je lako. Neka ha­ lifa ureže u prsten riječ „jezulu" (arapski) što znači na našem jeziku: sve je prolazno, sve će prestati, svemu ima kraj. Ova se riječ jako dopade velikom veziru, ode od­ mah k halifi, koji ga nagradi i pohvali. Husejn Dubravić (Gjogo) Svitac i majmuni Visajani na Filipinima pričaju: Jedno veče išla je krijesnica kući jednoga prijatelja. Kad je prolazila kraj majmunove kuće, upita je on: — Krijesnice, zašto nosiš svjetlo? Krijesnica odgovori: — Jer se bojim moskita. — Zar si ti strašljiva ? upita majmun. — Ne, nijesam, bio je odgovor. — Pa zašto onda uvijek nosiš fenjer, kad se ne bojiš? priupita maj­ mun. — Nosim fenjer, da mogu vidjeti moskite i bra­ niti se, kad me hoće ugristi, odvrati krijesnica. Tada se majmun nasmije iz svega glasa, i drugi dan pripovije­ dao je svim susjedima, kako krijesnica nosi svjetlo, jer je strašiva. Kad krijesnica ču, što je majmun govorio, ode u njegovu kuću. Bila je noć, i majmun je spavao. Ali svitac sijevne mu svojim svjetlom u lice i probudi ga. Svitac je bio vrlo srdit i reče: — Zašto si ti pro­ nio glas, da sam ja strašiva? Ako hoćeš znati, tko je od nas veći junak, ja ću se u nedjelju na večer s to­ bom boriti. Majmun upita: — Imaš li druga? — Nemam, odgovori svitac, ja ću doći sam. Tada se nasmije maj­ 23 �mun kad pomisli, da će tako malo stvorenje s njime se boriti. Ali svitac nastavi: — Čekat ću te u šest sati u nedjelju. Majmun prihvati: — Bilo bi bolje, da dovedeš koga u pomoć, jer ja ću doći sa svim mojim rodom, do tisuću majmuna, svaki kolik ja. To je rekao, da bi tu čudnu malu bubu uplašio; mislio je, da je poludjela. Ali svitac odgovori: — Ja ću doći sam. Zbogom! Kad svit c ode, sazove majmun sav svoj rod i pri­ povjedi im o budućem boju. On naloži, da svaki donese kijaču od tri stope i u šest sati u prvu nedjelju da bude na mjestu. Njegovi drugovi vrlo se začudiše, ali jer bjehu navikli slušati svoga vođu, obećaše doći. U nedjelju prije šest sati skupiše se na trgu i na­ đoše ondje svitca, koji ih je već čekao. Kad su zvo­ na zakucala šest sati, predloži svitac, da se po­ mole. Zatim reče, da je gotov za početak. Majmun je svoje ljude bio postavio u red i stao pred njih. Na­ jednom svitac sjede majmunu na nos. Najbliži majmun udari po njemu, ali ošinu tako strahovito po nosu vo­ đinu, da ga je ubio. Svitac je vidio, kako je onaj za­ mahnuo bio, pa skoči na nos drugomu majmunu, kojega ubije treći, upravo onako, kao što je vođu drugi ubio. I tako je išlo dalje, dok je još jedan majmun ostao. Ovaj baci svoj matrak i zamoli svitca za milost. Svitac mu oprosti život. Ali otad su majmuni dobili smrtni strah od svitaca. Dahnhardt, Natursagen III 245. Journal of Amer. Folklore 20,3l4. Tko je m agarac? Mali Orhan pročita na zidu: — Tko to čita, taj je magarac. To ga razljuti i on napiše ispod toga: — Tko piše po zidu, taj je magarac. Prilog „ N o v o m B e h a r u “ god . X IV. b r. 4 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f9a66b88136524849542f205912b55e6.pdf 7d5f712a55668cdf0927fd46a7e58a1c PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR GODINA IX I Sarajevo, rujan 1941, I BROJ 5 Poslije magle Izjutra magla Panula nagla, Dolinu skrila, Plaštom pokrila. Kud god se gleda Vidjet se ne da Dolina sama, Što je pred nama. Ni drugo išta U njoj se ništa Ugledat ne da, Kud oko gleda. Magla je gusta, Dolina pusta, Lišće ne šušti, Kiša ne pljušti. Pod maglom eno, Oku skriveno, R’jeka se duga Tiho vijuga. Dok podne stigne, Magla se digne, Nevidan mine, A sunce sine. I evo tada, Baš iznenada Sa sviju strana Krasnoga dana... Džem-bu-n 25 �Ribar i školjka Nekakav ribar Iovljaše ribu u jednom morskom zatonu. Tako jednoga dana, dok se ribar nalazio u čunu, ugleda u morskoj dubini jednu školjku, koja svje­ tlucaše od nekog sjaja. Pomisli da je to kakav skupo­ cjeni dragulj. Baci u more mrežu, u koju zađe jedna riba, koja bi mu mogla služiti kao hrana za čitav dan. No on pusti ribu i skoči u more, da dohvati školjku. Pošto ju je izvadio, vidje da je prazna i da nema one vrijednosti, koju je on zamišljao. Pokaja se za ono, što je napustio iz pohlepe za blagom i ražalosti se nad onim što mu se desilo Drugoga dana on se udalji od toga mjesta, baci mrežu i ulovi ribu. I ovoga puta ugleda jednu sjajnu školjku, ali se na nju nije osvrtao. Imao je loše mi­ šljenje o njoj, te se otstrani. Iza njega dođe drugi ribar, uze tu školjku i nađe u njoj zrno bisera, koje je vrijedilo mnogo novaca. S arapskog Refik Muftić Pas i bubanj Priča se, da je nekakav pas imao običaj pri sva­ kom ma i najmanjem udaru bubnja odlaziti na mjesto bubnjanja u uvjerenju, da je to svadba ili kakva go­ zba. To potakne svjetinu da na njegov račun priredi šalu. Zdogovore se, da udaraju uz bubanj u dva sela, tako da obustave lupanje čim pas dođe na lice mjesta, a u drugom mjestu da počnu udaranjem. Tako i učine. Životinja stane trčati sad u jedno sad u drugo selo, tako dugo dok nije od gladi i žeđi uginula. S arapskog : Refik Muftić 26 �D O G L A V N IK V O J S K O V O Đ A S L A V K O J K V A T E R N IK �Macan Macan bere jagode u livadi kraj vode Naiđoše čauši, pa macana za uši. Macan poče plakati: Nemojte me čupati ! Zabilježio A. Šimčik Čovjek i kuna Neki čovjek imađaše dijete. Jednoga dana žena mu re č e : „Ostani kod djeteta, a ja idem u banju, da se okupam i brzo 6u se povratiti. Zatim ode i ostavi muža s djetetom. Ali on se ne zadrža kod kuće, jer ga je pozvao kraljev poslanik. Nije mogao naći nika­ kvog zamjenika, koji bi mu čuvao sina izuzev kune, koju je pripitomio i gojio još od malih nogu. Životinja bijaše drugar njegova djeteta. Tako je on ostavi kod djeteta, zaključa vrata i ode s poslanikom. Poslije ne­ koliko časaka iz jednog kuta sobe iziđe crna zmija i prikuči se dječaku. Kuna to opazi, udari zmiju i ubi­ je je. Nakon toga je isjecka, od čega joj se napune usta krvlju. Uskoro dođe čovjek, otvori vrata i okrene se kuni, koja kao da pokazivaše da je bila u borbi. Kad je on ugleda onako zamazanu krvlju, odleti mu pamet i pomisli da je kuna zadavila njegovo dijete. Ne ispitavši i ne promotrivši stvar, navali na sirotu ku­ nu štapom i ubije je. Međutim kad je unišao i vidio dječaka zdrava i živa, a kod njega na komade isječenu zmiju, razumjede cijeli događaj i shvati svoje nevaljalo djelo, koje nastade zbog njegove brzine. Lupi se po glavi i re č e : »Kamo sreće, da mi ovo dijete nije ni dato na čuvanje, pa da nisam učinio ovakvo zlodjelo." U tom izbije i njegova žena, koja ga zateče u toj ne- �prilici i upita ga šta mu je. On joj ispriča događaj, pohvali dobro djelo kune, te istače plaću, koju je zbog to­ ga dobila. Na to mu žena reče: „To je plod brzine.« S arapskog Refik Muftić 29 �Kjosk\Ajna Kavak na Zlatnom Rogu ] Priča o svinji i magarici Imao neki Grk svinju, pa je svezao za kolac i me­ tnuo pred nju hrane, da se ugoji. Pored nje je bila magarica sa svojim puletom Pule je uzimalo hranu, koja se prosipala ispred svinje i reklo je svojoj maj­ ci : „Majčice, divna li je ova hrana, da je trajna .!“ „Sinčiću", reče mu ona, „ne približuj joj s e ! Zaista je iza nje velika nesrećau. Grk je htio zaklati svinju i stavio joj nož pod gr­ lo, a ona se gicala i hroktala. To je vidjelo pule, pa je pobjeglo majci i,*iskesivši zube, reklo joj: „Teško tebi, majko! Gjedaj da nije ostalo između mojih zuba nešto od one hrane, pa je izvadi.M S arapskog Fetahagić Muhamed 30 �Želja za diobom Bogati su roditelji nakon svoje smrti ostavili veliku imovinu svojoj dvojici sinova. Ostavili su im : gotovine, zgrada, zemalja, šuma i mnogo još šta drugoga. Za čudo, i ako su braća bila odrasla, ni jedan se nije bio oženio za živih roditelja. Ako su i bila braća od istog oca i iste majke, ipak je u svemu bila između njih velika razlika. Uza sve je bogatstvo stariji brat bio i radiša i štediša, živeći i pristojno i gospodski. On je vodio o svemu ra­ čuna, sve radio smišljeno i razborito. Mlađemu su bratu manjkale sve vrline starijega brata. Desio se šuplja dlana, pa kako bi koja para na nj pala, tako bi i propala. Tro­ šiti i lakoumno živjeti, a ne raditi, to nije nikako moglo slutiti na dobro. Njemu je prva i najpreča briga bila za život današnjice, a o sutrašnjici nije on puno razbijao glavu. Vidjevši stariji brat, da je mlađi udario stramputiccm i da srče u sigurnu propast, nastojao ga je na svaki lijepi način i lijepim savjetom odvratiti s puta, ko­ jim je bio pošao. Sva su nastojanja i savjeti ostajali bez i najmanjega uspjeha. Videći to, odluči se što prije pro­ vesti diobu sa bratom. I dioba je provedena na zadovolj­ stvo obadvojice. Izmaknuvši se mlađi savjetima i opomenama starijega brata, počeo je nemilice trošiti gotovinu, koja ga je bila zapala pri dijeljenju, S dan u dan, s noći u noć rasipao je novac, ne misleći šta može po vremenu dočekati i kakva ga bijeda može snaći. Vrijeme prolazilo, gotovine nestajalo, pa se i zadnja para primicala kraju. A kad je 0 3 fcao čist i praznih džepova, prihvatio se zajmova, zala­ ganja i prodavanja ostaloga imanja. Kroz razmjerno mu se kratko vrijeme sve imanje stanjilo i umanjilo. Ipak se nije mogao ni dozvati ni opametiti. Klonio se stari­ jega brata kao žive vatre, a najviše je volio ne viđati 31 �se i ne susretati s njime. Starijega je brata boljelo ži­ vljenje mlađega mu brata i njegovo zanemarivanje sa­ moga sebe. Krv je krv, a brat je brat, pa ga je opet jako volio i po koji put bi ga prizivao k sebi, ali se on vrlo malo odazivao njegovu pozivu i nije mu dolazio pred oči. On je gonio naopako, dok nije utukao sve svoje imanje i ostao bez igdje išta. Ogolio, obosio, oprljan i otraljan na svoju i sebi najveću sramotu, kao i na sra­ motu starijeg uglednog i vrijednog brata. Počeo se. ma­ kar i porijetko, navraćati bratu, kad je mogao mirne du­ še metnuti prst u uho i zapjevati slijedeća dva stiha iz neke pjesme : Što sam imo, sve sam spisko, Dotjero sam sasvim nisko. A mogla su mu dobro doći i ova četiri stiha : Dobro mi je i boljem se nadam U čem hodam, u tome i spavam, Kad večeram, ručku se ne nadam, Ako ručam, večeru prespavam. Zatekavši se jednom u kući svoga brata, stane mu go­ voriti. kako bi trebalo, da se podijele. — Pa mi smo se već davno podijelili i nemamo više šta dijeliti, odgovorio mu je stariji brat. — Imamo dijeliti, nastavio je on, to, što ti imaš. — A šta bi ti onda radio ? — Potrošio bih svoj dio. — Pa? — f a bi se opet dijelili. — Dokle bi to tako išlo? — Dok bi i ti došao u ovakovo stanje u kakvom se ja nalazim. — E, moj brate, dočekao ga je stariji, ti si imao koliko i ja, ja sam čuvao, a ti ni jesi. Ti si svojoj ne­ sreći sam kriv, pa kako si radio, onako si i prošao. I sam ti Bog može pomoći, a nitko više. Tim je bio izme­ đu braće završen razgovor. Džem-bunl Prilog » N o v o m 32 B e h a r u 11 god . XIV. b r. 5 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/58e2fd713b7dccbbf78572e10e79fced.pdf 0ba499684bee57073941434b5d1eebad PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODIMA IX | SARAJEVO, llitopid, studeni 1prosinac | BROJ 6 Majka uz kolijevku Nini, nini moj maleni sine, Bog ti dao junačke vrline, U te gleda ko u svoga sina I Hrvatska, majka domovina. Tvoja će te odhraniti majka Do golema i kršna junaka, Pa će jednom majka domovina Svog imati čestitoga sina. Sin će majci stajat na braniku S drugovima na čast joj i diku Do potrebe svako Božje doba, Ne plašeć se ni smrti ni groba. Džem-b«>ni Majčin poljubac Upamtio je samo majku. Brata ni sestre nije imao. bio je jcdinac u majke, sav njen ponos i uzdanje... Majka je pretočila svoju toplu dušu u dušu svoga sina, svoje nježno i beskrajno dobro srce u srce svog jedin­ ca i izgubila se kao sjenka što se u smiraju sunca gu­ bi ostavljajući u duši svog jedinca tupu i beskrajnu bol. ali isto tolikofslatko i bolno-čeznutljivo sjećanje — na 33 �jednu beskrajno dobru, nježnu, skromnu majku... I on je, kroz trideset i nekoliko godina svoga mučeničkog i paćeničkog života uvijek mislio o njoj i čuvao uspo­ menu njenu kao najveću svetinju... Jednog dana, a to je bilo dosta davno, prije tride­ set i nekoliko godina, on je procvao kao najljepši cvi­ jet. I cvao, cvao i bio majčin ponos, majčina dika i svo njeno uzdanjc. . Kad se zamomčio osjećao je u se­ bi snagu diva, polet orla. Snagom svoga duha jurio je iznad ponora, provalija, iznad učmalih bara- pištalina i čeznuo za suncem istine, pravde, jednakosti i slobode. Pa ako i nije mogao da se dovine suncu, sa svog visokog lijefa prenosio je svjetlost sunčanih visina na zamračenu zemlju, na kojoj se rodio. Ali bolesnicima i slijepcima svjetlost je smetaia zasljepljenom vidu, za­ mračenom umu. I tog zanosnog orla, koji je danima gladovao, ski­ dali su otrovnim strijelama sa beskrajnih sunčanih visina i bezdušno i besramno gazili po njemu kao po nekoj stvari... I tako zgaženog i poniženog sa oholim prezrenjem odbacili kao nakazu, umobolnika, roba. II Kad dođe jesen, cvijeće poče venutu, trave žutjeti, a on, koji je sa prirodom živio, sanjom poče umirati. Povenu i pade u postelju, skromnu svoju postelju od »lame, U vrućici dozivao je svoju majku. S njome se uklinjao, samo o njoj govorio i s njome^se razgovarao Na »an mu i u vrućici često dolazila mati. Jedne rane zore pitala ga m ati: — Boli li te, sine? — Boli, šiptale su [umorne usne, sklapale »e umorae oči. — A što te najviše .boli, majčin bole, pitala ga mati. 34 �— Glava... prat, ruke, noge, sve me boli 1 — Bol će prestati, sine ! Majka će svojom suhom, ledenom rukom milovati bolnu glavu, prsa, ruke i no ge. Majka će svojom ledenom rukom zaklopiti tvoje umorne oči i bol će za uvijek prestati... da tko bi drugi ako ne će majka tvoja... Bolesnik se osmjehnuo jedva primjdljivim osmje­ hom. Otvorio oči i zamućen pogled prikovao negdje u prazan prostor svoje sobe — u viziju svoje majke... I kao laka sjenka, nevidljiva ruka majke milovala je glavu, prsa, ruke i noge svoga sina... I one su se savršeno mirno i neosjetljivo spuštale uz tijelo. Usne su još šaptale... — 0 majko, slatka moja majko ! Mnogo sam se nabolovao bola, mnogo, mnogo sam se namučio muka! Zašto prije nisi došla, rraiko, da miluješ sina. — Bol čisti, patnja jača dušu, sine ! I mati je pi­ tala sina... — Glava ne boli, sine, — Ni prsa, — Ni ruke, — Ni noge ; Laka sjena pređe vidikom bolesnika. Oči ostašt uprte u jedno mjesto. Ona se nevidljiva i nijema du­ boko nadvi nad njim i utisnu mu svoj hladni poljubi u usne. Usne se sklopiše i pomodriše. Ja ne znam zašto su svi u kući i u komšiluku pla­ kali, kad je majka poljubila sina... Maratbcfovli flMvla 35 �(esen Vrućina je ljetna prošla, Jesen nam je opet došla, Makar kakva ona bila, Ljudima je opet mila. Prispilo je mlivo, voće, Ono baš što ljudi hoće Ali osim voća kruha Hoće još i topla ruha. Pa i drva mnogo žele, Da ih lože, kako vele I ugljena isto tako, Da uz drva gori lako. Svaki pribavlja čega nema, I u kuću svoju sprema, Neka kuća svega ima Kad na \rata kucne zima. D žem b v-n i Skretničar Putnički vlak stiže. Skretničar je na svom mjestu, drži ruku na željeznoj poluzi. On zna, da ovaj vlak treba, skloniti na susjedni kolosjek i da pruga treba ostati slobodna, da bi prošao brzi vlak, koji stiže za nekoliko minuta. Ako on ne bude manevrirao, kako treba brzi će vlak strašno udariti u putnički. Zato on čekaše očima uprtim u lokomotivu, koja se približavala. Jedan glas ga zovnu: „T ata! tata !u To je njegov mali sinčić od četiri godine. On trčaše veselo prema svom ocu. Zatim, uplašen treskom vlaka, koji se pri­ bližavaše tresući tlom, on se zaustavi između tračnica vičući: „T ata!u Lokomotiva se približavaše. Ona je još samo nekoliko metara od djeteta. Šta da se radi? Ima još tri sekunde. Otac može spasiti dijete ali tada on treba pustiti polugu ne izvr­ šivši manevrisanje, pa pustiti da propadne vlak, čiji je spas njemu povjeren. On ne oklijevaše. Sav blijed osta na svom m;estu, vičući očajničkim glasom: „Lezi potrbuške i ne miči se !u Dijete leže i iščeznu pod lokomotivom. 36. �Kako skretničaru izgledaše dugo prolaženje vago­ na preko ljubljenog mu dijeteta ! Zadnji vagon je prošao. Oca obli hladan znoj po čelu, jedva se usudi pogledati. Sta li će vidjeti na mjestu, gdje je ležalo dijete? Dijete je živo. Malo tijelo priljubljeno uz zemlju čak nije ni okrznuto. — Sine, moj mali sine, ti si ostao živ ! — Da, tata, ne boj se ! I otac je plakao od uzbuđenja grleći dijete. Nekoliko minuta kasnije brzi vlak je prošao pu­ nom parom, noseći putnike, koji nisu ništa vidjeli i koji nisu ni slutili, da trebaju pozdraviti junačko požrtvovanje ovog siromašnog čovjeka. S francuskog: Fetahagić Muhamed Arapske izreke o druženju čovjek se usreći družeči se sa sretnim. - - Druži se sa dobrim, da se sačuvaš od hrđavih. — Tko se druži 8 boljim, uvisuje se, a tko; se druži s gorim, ponizuje se — Sastaj se s pametnima, pa bili ti prijatelji ili nepri­ jatelji — Ne pitaj kakav je tko, nego s kim se druži, jer drug drugu ujiše. — Drug je drugu prilika. — Pravi je drugnajo,i j ko te uzvisuje. — Druženje sa hrđavim dovodi dobre u takovo stanje, da bar odobravaju ono, što nije dobro. — Druženje sa glupim, donosi nesreću na ovom svijetu, a štetu na drugom. — Ne druži se sa zlim ljudima, jer će tvoja narav preuzeti ukus njihove naravi. Narav je kradljiva, a družen.e je priljepčivo. — Ukus prelazi i ako to drug na sebi ne opaža. — Svaka se po­ suda čuje onim, što je u njoj. — Svakom čovjeku je uzor njegov odgojitelj. — Koliko se dobrih pokvari tu­ đim kvarom. — Najteže je hinjenje družiti se sa protiv­ nikom. — Teško je kao vriti 8 protivnikom sjediti. — Tko ne bude dobar svojim prijateljima, kad je na vlasti, napustit će ga kad siđe s vlasti. — Čovjek u vjeri svog rtajnog druga — ženi. S. F. Muftić 37 �ispunjena želja Emin efendija Eminefendić bio je potomak vrlo stare i bogate plemićke porodice. Kao veleposjed­ nik je imao mnogo zemlje i mnogo kmetova. To mu je omogućilo, da još u ranoj mladosti ode u Istanbul na dalje nauke. U Istanbulu je učio više godina i, svršivši potrebne nauke, vratio se opet u svoju domovinu. Odmah je nakon dolaska stupio u vjersku službu. Kako je bio vrijedan i u nauci spreman brzo je u časti napredovao. Prekoračivši sredovječnu dobu čovjeka postigao je i najviše do:stojaistvo vjerskoga službenika. Bio je kroz sav ži­ vot vazda zdrav, prijazne ćudi pa čak i u svojoj visokoj starosti. Istom se je, vrlo kratko vrijeme prije smrti, počeo osjećati nešto slabijim. Emin efendija je imao zeta, koji je također bio vjerski službenik. Čim je čuo za punčevu slabost, pohitio je k njemu, da ga posjeti. Došavši u dvor i vidjevši, da je njegova slabost ozbiljna, porazgova­ rao se je malo s njim i s kućnom čeljadi i ne čekajuć dugo otišao u čaršiju. Ne gubeći ni časa vre­ mena potražio je i našao liječnika. Ukratko mu je rekao, kako mu je punac slab i kako ima želju iz­ vesti se malo u selo izvan grada. Onda je zamolio liječnika neka mu odmah ode do punca i pregle­ da ga. — Nakon pregleda ćeš mi — oovorio je dalje, — liječniče reći, bi li se smjelo izvesti ga u selo. Znaš, hvala Bogu, da on ima svoja kola i konje. Ja bih mu ispunio želju, ali ne smijem bez tvoje ri­ ječi. Svima bi u kući bilo veoma drago, da se odveze u selo, ama opet je tvoja najstarija pa će valjati slušati. — Dobro — odgovorio mu je liječnik — evo ja odoh odmah. Pregledat ću ga i kazati ti, šta je i kako je. I otišao je. Emin efendija, vidjevši liječnika vrlo se je iz­ nenadio, pa ako hoćeš i prepao se. Primjetivši to liječnik rekao mu je brže bolje: 38 �— Naljegao sam tvojom ulicom, te se malo svrnuh, da te vidim, šta mi radiš i kako si. (Ova­ ko je govorio liječnik po dogovoru sa Emin efendijinim zetom). — Pa neka si došao ne smeta — prihvatio je Emin efendija — spusti se i sjedi. Ovih sam zad­ njih dana nešto slab, a rado bih se provozati ko­ lima u selo, što mislim učiniti još danas. — A kako bi bilo, da te malo pregledam? — Lijepo. Ako baš hoćeš me pregledati, ja na­ branim, i evo pregledaj me. Pregledavši ga liječnik nije mu ništa govorio o slabosti, a nije ga Emin efendija ni pitao bojeći se, da mu nebi rekao što mu može biti nebi bilo drago. Do malo ga je ostavio liječnik i došavši u čaršiju, našao mu je zeta na mjestu, gdje ga je i osta­ vio prije odlaska Emin1 efendiii. Sastavši se opet njih dvojica, zet je Emin efendijin jedva čekao da čuje mnjenje svoga prijatelja i liječnika, što će ga reći o slabosti njegova punca. Nijesu imali kad raz­ govarati o čemu drugome, pa je liječnik, bez ikakva okolišanja počeo govoriti pravu istinu svome prija­ telju o zdravlju njegova punca, a prijatelj ga je ra­ doznalo slušao. U kakvom se stanju nalazi Emin efendijino zdravlje, prijatelju, evo ću ti reći: Kad čovjek hoće sebi skrojiti haljine, bira sukno što tvrđe, što trajnije, da može što dulje nositi halji­ ne. Kad ih počne nositi koju godinu, odjednom opa­ zi iznenada, kako mu se svijetli recimo kroz ka­ put. A zašto? Jer se ie kaput noseći ga izlizao. Ta­ ko je, prijatelju i sa zdravljem tvoga punca. Sve je, što u nutrini tijela ima, sasvim zdravo, samo što se je sve kroz dugi broj godina izlizalo. Da mu se ispuni želja, ne čekaj nego mu ovog časa idi kući i naredi neka opreme.kola i upregnu konje, te ga iz­ vezu do sela, ali ne dati mu izlaziti iz kola. U to­ liko neka mu se ispunli želja i s mjesta ga imađu vratiti kući, da nebi okasnili. Čuvši i razumjevši zet Emin efendijin riječi liječnikove ozbiljno se zamisli 39 �i ponešto zbuni. A kako nije moglo biti drugačije u isti se tren oprosti s liječnikom i brzim se kora­ kom krenu punčevoj kući i došavši naredi da se sve učini po liječnikovu nalogu. Čeljad su s kočijašem uredila, što je i kako je trebalo, pa su Emin efendiju sjeli u kola, i uza nj je sjeo njegov zet. Kočijaš ih je provozao do sela ne hiteći plaho. Dovezavši ih do sela zaokrenuo je konje i krenuo s njima natrag kući. Iza ne duge se je vožnje kratko vrijeme Emin efendija odmorio a malo poslije odmora, na žalost sve svoje čeljadi preselio na drugi, bolji svijet. Glas se je o njegovoj smrti takorekući munjevitom brzi­ nom pronio čitavim gradom. Osim njegove čeljadi i druge rodbine žalili su ga svi gradjani i drugi znanci bez razlike. Dostojno je opremljen i ožaljen. Kako se vidi, liječnik je točno predvidio smrt Emin efendijinu. Džem-bu ni Što je to ? 1. 2. 3. 4. 3. 6. 7. brašno. 8. tuče. 9. 10. veće je. Čuča čuči, bjega bježi, skoči čuča i uhvati bjegu. Četiri uha, dva trbuha. Skoč h u jamu i izađoh na dvoja vrata. Gvozlenaa zaoblica a mesnati ražanj. Sva gora po vrhu šuplja. Mahnuh repom i obrisah oranje. Sprijeda šilo, straga vile, gore ugljen, dolje Desetero za četvero vuče i u jelovu daščicu Suk sukće, na vrh kuće, plete gaće, putovat će. Kad primetnem, manje je, kad odmetnem, (Odgovori u slijedećem broju) P rilo g „ N o v o m 40 B e h a r u *1 g o d . XIV. b r. � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f2962c0e841272098c81903596dc3b90.pdf 0d7579449e52955032557fc7e5b67d77 PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA X, | ______________________________| B RO J 1 Oholost Oholost je glupa 1 ona je grijeh, Jeftina ii skupa Izaziva smijeh. Tko se visi lako Na nisko može past, Pa izgubit tako Sav ugled i svu čast. Za pametna nije Oholost kakav sjaj, Nit se u njoj krije Ma kakav mudrac, maj. Uljudnost i znanje Mudrom ne dadu past, Više neg imanje Dižu mu ugled i čast. Džem-bu-ni Ćumurilah U prijašnja vremena u nas u K. građani nisu često kupovali drva tovarima u čaršiji. Sami bi udruženi sjekli drva u planini, bacali u Neretvu i tako niz nju gonili splav sve do u Kasabu. Tako jednoć ode Salihbeg sa svojim komšijom i ahbabom Nikom u šumu, da nasijeku ćutruke i bace u Neretvu. Kada su to obavili, valjalo je sad dugim ku­ kama potiskivati ćutruke na sred Neretve, da brže plove i da ne ostanu u plićacima. Njih tako uhvati brzac u rijeci, pa dođu u nepriliku. I �— šta ćemo, Salih beg, ako Boga znaš, udušismo se oba — jada se Niko. — El-hućumu lillah (što Bog dž), reCe Salih beg, pa smjelo obojica preplivaju rijeku I spasu se. — E, brate, da ne bi ono tvoje „ćumurilah*, baš bi se udu’šili — reče Niko kad su zakoračili na obalu. Zabilježio: H. Mulić Sunce i magla Kad se na tle magla spusti, Pramenovi njeni gusti Na što panu, sve pokriju, Pred očima sve nam skriju. Kad se digne i raspline, Žarko sunce opet sine Sa visine neba vedra, Pa nam miijem puni njedra. Magla nema kakvog čara, Nit u sebi ima žara, A tog dvcga sunce ima, Zato nam je milo svima. Džem-bu-nl Zvono - advokat Živa vam je ovo istina. To 6e dogodilo u gradu M. prije pedesetak godina. Hadži Mujagu, koji je imao dosta imetka, spopali •hbabi — budući su bili svi age i besposleni — da on kao valjan čo’jek otvori u čaršiji štogod dućana, gdje bi oni najradije sjedili, a bili i mušterije. Hadži Mujagi se svidi ovaj prijedlog I otvori dućan. Dolaze ahbabi, sjede u dućanu, a pri polasku svaki nešto kupi, ali uvijek na vjeresiju. Poslije nekoliko go­ 2 �dina uvidje hadžija, da će on s dućanom ostati go. Opominjao on svoje ahbabe da plate dug, ali uzalud. Malo po malo, tako ahbabi mu se odbiju od dućana, jer nisu imali više šta ni kupovati. Naotragu se on po­ tuži svome mahalskom imamu. Ovai ga savjetova, da ih sve preda advokatu. Ali hadžija dođe na drugu mi­ sao. On ujduriše volujsko zvono na dućan. Sveže zvono ispred dućana po viš’ ćefenjka, priveže ga uzicom, pa uzme kraj uzice, čim bi koji od dužnika naišao ispred hadžijina dućana, on bi potegao za zvono, a zvono zaklepetalo. Pitali ga, zašto to čini, a on bi odgovorio: „Opominjem dužnike*. Hadžijin dućan bio na „tepiu, pa tuda, ispred njegovog dućana, morao je gotovo svatko proći. Kad njegovi dužnici to opaziše, udari im zvono u obraz i baci u nepriliku: ili platiti dug ili ne prolaziti kroz čaršiju i trpiti bruku. ^Pohitješe da se hadžiji odu­ žuju. Tako hadžija dođe do svoje pravde i bez advokata. Zabilježio: H. Mulić Pouka U jednome je hercegovačkom gradu bio načelnik općine musliman. Za austro-ugarske je uprave imao ne­ što posla u Beču u općinskim stvarima. Došavši u Beč odsjeo je u hotelu, koji mu je dolikovao časti i ugledu. Znao se je snalaziti i u njemačkome jeziku. Uljegavši prvi put u restauraciju, konobar se je nemalo začudio ugledavši „Turčina* u hercegovačkom odijelu s fesom na glavi i u svjetlo plavome džubetu. Nije ga baš ni ponudio kako treba, te je načelnik sjeo za prvi sto do ulaznih vrata i zatražio čašu čaja. Kroz malo se je vre­ mena vrat o konobar sa čajem i, spustivši ga na sto pred načelnika, udaljio se. Posjedivši i ispivši čaj načelnik je zovnuo konobara da naplati čaj. On je na poziv pristupio i naplatio, a načelnik mu je, osim toga, još nešto spu­ stio u ruku, pa otišao. Konobar se je veoma začudio vi­ djevši u svojoj ruci zlatan dukat. 3 �Kad je načelnik došao u restauraciju drugi put, dočekao ga je konobar vrlo lijepo i pristojno ponudivši mu mjesto u pročelju (na odabranom m jestu) Načelnik je sjeo na ponuđeno mjesto i onda naredio č<j. Bio je poslužen kako se je najljepše moglo. Popivši načelnik čaj nije se dugo zadržao, te je zovnuo konobara, platio mu čaj i nešto mu i tada turnuo u ruku i ostavio restau­ raciju. Ako se je konobar prvi put ugodno iznenadio bogatim darom od načelnika, drugi se je put više nego začudio ugledavši na otvorenom dlanu ruke samo jedan novčić. Na taj je način, eto, načelnik poučio konobara, da čovjeka odijelo ne čini čovjekom nego njegove vrline. Džem-bu-ni Pravedna osuda [ednom sam prilikom *čuo u narodu, kako je bila velika glad u Travniku i okolo Travnika za vladanja Dželaludin-paše. Neki valjan iz sela Pakbreva imao dosta žita i, da pomogne sirotinji, dogonio u grad dva puta po tisuću oka žita i nudio ga po četiri novčića/ da se sirotinja jeftino domogne žita i nahrani. I trav­ nički su bezi imali mnogo žita u svojim hambarima, ali ga nijesu davali naroda za gotovo ispod dvadeset novčića na oku, a na vjeresiju nijesu dali ispod četiri groša. To je narodu dodijalo, pa se netko ni đe i dojavi Dželaludin-paši, kako bezi drže žito na visokoj cijeni i za gotovo, a na vjeresiju dvostruko skupl.e Kad je čuo Dželaludin-paša i uvjerio se o istini, pozove k sebi begove i ukori ih strašno. Kartal beg zvaše se begovski prvak. Paša naredi svojim ljudima, da glava Kartalbegova bude na gradskim zidinama prije nego on stigne pod Putičevo, kamo je pošao i da čuje jeku ispaljenog topa, koja će mu javiti, da je izvršeno, što je naredio. Kako je naredio, onako je i bilo, s izvršenjem se osude nije imalo kad čekati. Džem-bu-nl P rilo g ,,N o v o m B • h T T u '« god. XV. b r. 1 4 ��NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH A sb 120/1941/1942 liiiiiiiiivi 4040938, 1-12 NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BIH COBISS 6 r in A sb 120/1943 niliiu inniiiiiiiii l iuiiniiiin i ini ii11 4040939,1 COBISS G � https://kolekcije.nub.ba/files/original/28bad28f4331214ca0c3736675ec53b6.pdf dbb4deb5bdc8cdaa21dda2cd3b1abc2f PDF Text Text D J E Č J I NOVI BEHAR GODINA IX. | SARAJEVO, siječanj, veljača i ožujak | BROJ 7-9 Ožujak - lažac U nekijem krajevima Ožujak se lašcem zove, Radi svoje nestalnosti, U danima vazda nove. Od dvanaest svih mjeseci U godini on je treći, Narod kaže da ne može Od njeg biti lažac veći. Odjedamput sunce zasja, Da ne može ljepše, više Al’ oblaci njega zastru, Mjesto sunca evo kiše. I domalo kiše nesta, Rekao bi u čas pravi, Dok iza nje nenadano Duhanjem se vjetar vrati. Vjetar duho i nestao, Prošla mu je brzo vlada, Tišina je, ama eno Mjesto njega snijeg pada. Tako lažac prevrtljivo Neprestano maže, laže, AV pri kraju opet svome, Zelenu nam travu kaže. Džem-bu-ni Lukavi dječko »Pazi, dječko, koliko su dvije mačke i tri mačke?« »Pet mački.« »Točno, ali koliko su jedna mačka, jedna gujavica i jedan vrabac zajedno?« »Jedna mačka.« »Kako to ?« »Vrabac pojede gujavicu, a mačka vrabca — os­ tane jedna mačka.« Preveo s njemačkog: Šestić Muhamed 41 �Ciganin u begovskim svatovima Pošli r-čki bezi u svatove po mladu. Pojahali birane atove, a pred njima pješačio njihov Ciganin Huso. Kada su prilično odmakli iz svog odžaka istom tada ugledaju, da je u Husinih čakšira poderan tur. — Kako si mog’o takih poderanih čakšira poći, jadi te ubili? — Poviču bezi na Husu. Hueo se, da oprostiš, plesne po turu i odgovori ! „Ovo je, bezi, vaš obraz44. Zabilježio Hamdija Mulić Poznala ga po obrazu Primicao se poznati Aga <5. jednoj kući u selu R , u Bekiji Kad je stupio pred kuću, izišla domaćica preda nj, pa ga dočekala s riječima: — Ama, sam te poznala čak, eno odonud. — Kako, bojo? — Poznadoh te lako po crnu obrazu a i toj bradi. (Aga je, naime, bio crnomanjast). Zabilježio Hamdija Mulić Plačljivo dijete Jedno je dijete plakalo na ulici : „Zašto plačeš", pita ga neki gospodin. „Ah44, odgovori dječak, „mati mi je dala dinar, koji sam evo izgubio44. „Evo ti drugi dinar, moj sokole, samo nemoj plakati". Dijete je uzelo dinar, ali nije prestalo plakati. „Zašto i dalje plačeš?44 Upita ga sućutno gospodjn. „Ah ! Jao meni nesretniku !w reče dječak, „sad imam samo jedan dinar a trebalo bi da imam dva.44 S njemačkog: Sulejman Mataradžija 42 �Strah je nemio drug U prostranoj je ravnici trgovačko mjesto. Nedaleko od njega su begovski dvori. Blizu dvora je na široko položenoj strani velik voćnjak, zasađen najboljim vrsta­ ma krušaka. Voćnjak je ograđen osrednjim plotom. U voćnjaku raste i bujna trava, koja se u svoje vrijeme kosi i polaže onako svježa marvi, ili se suši, pa joj se polaže kao sijeno. Okolo korjena voćaka je zemljište čisto i svake se godine uređuje radi boljega napretka stabala. Sve su kruške napredovale i početkom jeseni donosile više, manje dobar plod. Poznato je, da su kruške drage ne samo ljudima nego i međedima. Tako se jedne godine navadio međed dolaziti noćno u begov­ ske kruške, pa ih probirati, brati i jesti. Pročulo se to i u trgovačkom mjestu, a znali su i begovi, kako im čini štetu kruškama U begovskim je dvorima bio zaposlen kao momak ili sluga neki Ibro. Bio je vrijedan, poslušan, radin i povjerljiv. Bio je i naočit, zdrav i snažan čovjek. Be­ govi su ga veoma lijepo pazili i voljeli. Nije mu se dakle imalo šta prigovoriti, jedino bi katkada volio po­ piti koju čašicu rakije, što mu begovi nijesu zamjerali radi njegove valjanosti. I ako su begovski dvori bili malo udaljeni od trgovišta, porijetko je Ibro dolazio u trgovište, i to s kakvim poslom. Jednoga se dana našao Ibro u kahvi među ljudima, te je bilo mnogo razgovora. Netko se između njih javi i pogledavši u Ibru poče ga koriti i predbacivati mu, kako slabo mari za begovske kruške i kako ih slabo nadgleda, pa ih međed uništava. Prigovor je otišao Ibri malo uz nos i ljutno ga. Da bi vidjeli ljudi njegovo junaštvo, otkresa u brk onome, koji mu je prigovarao: 43 �„Ja ću, ako Bog da, još ove noći, koja dolazi, otići i pogledati kruške. Ako nađem međeda teško li će ti ga biti njemu“. Toliko se je usplahirio, da mu nije ni naumpalo otići onoga dana u dvore. Dočekao je mrak i u neko doba noći otišao u mehanu i kucnuo malo poviše rakije, da se ohrabri i uslobodi. Iz mehane je ravno krenuo pokraj dvora u stranu, da vidi, nema li tko u kruškama. Bilo je to okolo dva nepuna sahata prije pola noći. Vrijeme je bilo suho i ugodno, plavetno nebo vedro i posuto sjajnim trepetljivim zvijezdicama. Čovjek dobra i zdrava vida, kao što je bio Ibro, mogao je i kroz čisti mrak podalje vidjeti ispred sebe. Izgubivši nekoliko vremena u hodnji došao je do plota, stao uza nj i umirio se. Bacivši oči­ ma uprama se ugleda, gdje se ljuljaju grane jedne kruške, a čuo je i šušanj. Zazurivši, što je bolje mogao, opazi, da se je netko popeo i da ljuljuška granama. Sve mu se je činilo, da neko probire i bere kruške. Malo mu je doduše rakija pritezala očne kapke, ali mu to nije smetalo pomisliti, da je pod kruškom neki kradljivac. Domislio se Ibro časom, kako će mu se osvetiti i po­ čeo je osvetu. Nečujno se je prevukao preko plota, spustio se potrbuške u gustu travu i puzao prema kradljivcu tako, da bi se pritajio, kad bi kradljivac mi­ rovao, a kad bi granama šuškao, Ibro bi mu se svom brzinom privlačio. Privukavši mu se na dohvat, odluči objeručke ga zgrabiti za šalvare i drmnuti s njime o tle, pa što nađu obojica zajedno hrvući se u gustoj travi. Što je bio naumio, to je i učinio jednim mahom, ali mjesto da je zgrabio kradljivca za šalvare, zgrabio je međeda za butine. Iznenađen međed rukne, što mu je grlo dalo, a isto tako rukne i Ibro iz sveg glasa. Međed u golemom strahu pojuri uza stranu, što je igda 44 �brže mogao, a Ibro pojuri divljim trkom preko straile i nije se zaustavio kroz puna četiri sahata trke. Izmo­ ren i zadihan vidio je da je dotrčao u jedno daleko selo, a nije imao kad od silnoga straha strčati kroz nekoliko časaka niza stranu u begovske dvore. Spustio se je i odmarao. Promišljajući što ga je zadesilo, sve mu je lijegalo u glavu, a samo jedno nije: kako je u onolikom silnom prepadu preskočio plot. Odmorivši se dosta dobro pokraj sela povratio se je laganim korakom u trgovačko mjesto i stigao negdje oko pola dana i u trgovištu se je svrnuo u kahvu, da se odmori i popije kahvu. Sjedeći među ljudima ispričao im je, kakvo ga je strašno čudo snašlo i kako je jedva živ umaknuo. A kad je u pričanju rekao, da se je pred polazak u voćnjak osnažio i rakijom priupitat će ga jedan između ljudi: — Pa šta bi od rakije, kad je ruknuo međed? — Pa šta bi - - Ibro će mu — kao da je nijesam nikada ni vidio ni pio, tako mi je brzo ispirila iz glave. Iz kahve se je Ibro uputio begovskim dvorima, gdje je također ispričao svoj doživlj \\ prošle noći. Bilo je smi­ jeha, ali i hvala Bogu što mu je ostala živa glava. Džem-bu-ni U školi „Koliko je 20 manje 2 0 ? “ pita učitelj jednog đa­ ka. On nije znao odgovoriti. Učitelj mu pomaže : „Ti imaš u džepu dinar i izgubio ga, šta ćeš imati u džepu“. Učenik preporođen brzo dade odgovor: „Ja ću u džepu imati jednu rupu“. S njemačkog : Sulejman Mataradžija 45 �Zima Neprestano zima traje, I njezina sila vlada, AF opeta istina je, Sila će joj i da pada. Od njezinog prvog dana, Pa sve redom do zadnjega, Priroda je uspavana Rad’ studeni radi sn jega. A naizvan čavke, vrane, Javljaju se često jadne Lutajući na sve strane, Da se gdjegod čim prehrane. Iz planine za nevolju I vukovi sela traže, U torovinF ovce kolju, glad veliku da ublaže. 1 čovjeku prema tome Oštra zima baš ne godi, Kada za svoj život S njome I te kakvu borbu vodi. Al’ mladeži sn’ježna zima Sviđa se i dobro prija, Mladež živu volju ima, Da se skliže, da se skija. Džem -bu-ii Seljak u gradu Neki seljak dođe u grad i, da bi ponio kakvu traj­ niju uspomenu o životu u gradu, kupi kazališnu ulazni­ cu i ode u kazalište. On je skromno sjeo na svoje mje­ sto držeći šešir u ruci. Kazalište je bilo puno. Seljak zbunjen gledaše na sve strane. Najednom mu ispade še­ šir iz ruke. Kad se podigao, da uzme s poda šešir, sje­ dište je otskočilo. Našao je sretno šešir i htio opet sjesti. Kako nije ništa znao ni čuo o ovim sjedištima, koja se kad su slobodna automatski priklope, to je pao na pod. Ljut i pun gnjeva seljak ustade i, misleći, da mu je sje­ dište uzeo gospodin iza njega, brzo se okrene i udari mu šamar, poprativ to viknuvši ljutito : „Misliš li možda kaputlijo, da sam ja tako glup i da ne znam za ovu šalu?' S njemačkog: Sulejman Mataradžlja 46 �Zabluda jednog seljaka Jednog dana ponese jedan seljak jednu košaricu pu­ nu krušaka u dvor. Na stepenicama susretnu ga dva majmuna; oni su bili obučeni sasvim kao djeca. Odje­ veni su bili vrlo lijepo i zlatom nakićeni. Imali su ma­ lu sablju uz bok i šešir na glavi. Čim ugledaše seljaka s košarom, bace se na nju. Ovaj ne reče ništa, nego skide smjerno svoj šešir, To spazi neki dvoranin. On ugleda ispražnjenu košaru i ljutito reče seljaku : «Zašto mi nisi napunio korpu?« »Milostivi gospodaru«, odgovori seljak, »Ona je bila sasvim puna, ali vaša gospoda sinovi su sve pojeli.« Preveo s njemačkog : Šestić Muhamed Dvojica kočijaša U jednom se klancu sretoše dvojica kočijaša. Bilo im se nemoguće mimoići ; jedan se morao s kolima vra­ titi. Kako to ne htjede ni jedan ni drugi, počeše se pre­ pirati i jedan drugom dobacivati psovke. Najzad prvi viknu prijeteći: „Hoćeš li mi se ukloniti ili ne ćeš? Ako ne ćeš, učinit ću s tobom isto što sam već učinio s jednim na istom mjestu.“ Napokon se dru­ gi kočijaš poboja, te se povrati. Kada je prvi prolazio pokraj njega, on ga upita radoznalo: „Šta si učinio s onim, o kom si govorio?“ — »Ah, neotesanac nije htio popustiti i tada sam mu se uklonio s puta.* S njemačkog : Suleiman R. Mataradžija 47 �Prevareni magarac Jednom jedan magarac nosio na svojim leđima je­ dnu vreću punu soli. Na putu naiđe na rijeku. Tu se spotaknu preko kamena i pade u vodu. Brzo nađe tlo i ustade, jer mu je u tome teret postao mnogo lakši, zato jer se je jedan dio soli u vodi rastopio. Zapamti ovo magarac vrlo dobro i ostavi za drugi put. Nekoli­ ko dana kasnije naiđe na isto mjesto. Opet se spotaknu, ali htijući, te pade u vodu. Bio je natovaren sa spu­ žvama. Spužve upiše brzo puno vode i postadoše vrlo teške. Magarac radi toga nije mogao ustati i uduši se. Preveo s njemačkog: Šestić Muhamed Odgonetke : Odgonetke 1. Mačka i miš; 2. Jastuk; 3. Hlače ili čakšire; 4. Prsten i prst; 5. Strnište. Odgonetke: 6. Britva kad se obriše poslije brijanja; 7. Lastavica; 8. Prsti, sise kravlje, muzlica (dižva); 9. Dim na krovu; 10. Jama. Što je to? 11. Jedna glava, stotinu kapa. 12. Car večera, buzdovan mu igra. 13. Begovo vino i kadijino vino u jednoj bačvi, a ne pomiješa se. 14. Zeleno se rodi, brkato uzraste, sakato umre. 15. U koš sasuh, na badanj izvukoh. 16. Tijelo drveno, srce prteno, zubi gvozdeni. 17. Tovar nosi, konj nije, iglama bode, švalja nije. 18. Sto jaše, sto kaše, dizgen puče, svi stadoše. 19. Unutra prazno, izvana jamasto. 20. U našeg toromana crven tur i dolama. Prilog nN 48 9 v 9 m Beharu" god. XIV- br. 7-9 � https://kolekcije.nub.ba/files/original/4c983bd96820e0a8347747a64a436fb0.pdf 18a4fa8b528edf7b19dc85203c069c8e PDF Text Text D J E Č J I NOTI BEHAR GODINA IX | SARAJEVO, travanj, svibanj i lipanj | broj 10-12 Knjiga prva briga Danas Nadja zabrinuta Iz škole došla uplakana: Zadaća je vrlo teška — Naučit se mora ispočetka. A za Nadju bila Uvijek prva briga, Da svrši zadaću — Pa tek onda da se igra. Eto zato mala Nadja, Sjela tužno kraj macana. Želila bi da nauči I on jedan dio, Da joj lakše bude Neg zadatak cio. Ali macan šutke gledi, U tu knjigu ispred nje. Bogme ništa nema, Dok sama ne nauči sve. Atifa Zorabdil, učen. gimn. 49 �Tri brata (Bosanska narodna priča) Nekoć su bila trojica braće i imala daleko od kuće čair, a na njemu plast sijena. Braća opaze, da im svake noći nestaje sijena, te odluče, da najstariji brat Čuva stražu. Kad bude oko ponoći, san ga prevari, te zaspi. Kada se u jutru probudi, ali sijeno opet pojedeno. Drugu večer ode srednji brat k sijenu da ga čuva, nadajući se, da će uloviti kradljivca. Ali i njega prevari san, te i on zaspi. Kada se u jutro probudi, ali mu mnogo sijena pokradeno. Treću večer rekne najmlađi brat, koji je uvijek ležao u lugu, te su ga po tom i zvali Lugonja: M Ja ću noćas sijeno čuvatiw. Braća pristanu na to, ali mu ujedno zaprijete golim mačem u ruci. Pošto se smrkne, ode Lugonja na čair, nasiječe trnja i ogradi njim plast, pa legne na to trnje. Kada bi oko ponoći, dođu tri konja plastu, a trnje se uzdrma od skoka tih konja i ubode Lugonju. Lugonja se prene iz sna, uhvati sva tri konja i odvede ih u klanicu. Pošto ih uvede, počnu ga oni moliti, govoreći: „Pusti nas, a istrgni od svakoga iz grive po jednu dlaku, pa kadgod ti dođe do nevolje, zapali jednu od tih triju dlaka, pa čija bude, što je zapališ, onaj će ti spreman doći.w On tako učini i pusti ih na slobodu. Rano u zoru dođu braća, pa kada vidješe, da sijeno nije izjedeno, bude im za muku, pa mu baš ni riječi ne progovore; a i on njima ne kazuje, što mu se dogodilo. Jedno veče počnu pri večeri pripovijedati dvojica starije braće, kako je telćl objavio, da je car iskopao hendek od pedeset aršina, te da je obećao dati svoju najstariju kćer onomu, koji taj hendek preskoči na konju. Sutradćn pođu dvojica starije braće da vide, tko će odvesti carevu kćer. Lugonja ih zamoli, da i njega 50 �povedu sa sob: m, ali ga oni grdno odbiju. Potom se Lugonja vrati opet u zapećak i zapreće se po običaju u lug. Pošto mu braća odu, zapali jednu od onih dlaka, kad eto doleti vranac pod svim takumom i još donese u bisagama odijelo od suhoga zlata. Lugonja se opere, obuče odijelo i uzjaše na vranca, te ode k onoj skupštini. Mnoge i mnoge su konje natjerivali, ali ni jedan nije mogao ni pol hendeka preskočiti. Čim Lugonja dođe, bočne mamuzom vranca, preskoči hendek, ugrabi djevojku, pa pobjegne s njom kući. Car zapovijedi, da se ima dobitnik odmah uhvatiti i k njemu dovesti, ali ga nitko ne mogaše naći. Došavši kući skide haljine i, metnuvši ih u bisage, pusti vranca, a vranić ode, odakle je i došao, djevojku pak uvede u jednu malu sobicu i dade joj komad jare i rekne joj, da b-tde mirna kao bubica Kad braća stignu kući, reknu Lugonji: — E», Lu­ gonja! Da si vidio, kako danas doletje jedan junačina na vrancu, te preskoči hendek i odvede carevu kćer. — Pa vidio sam — odgovori Lugonja. — Odakle si vidio? Upita ga stariji brat. A on mu odvrati: — S oraha. — Braća se nasrde, te posijeku orah. Drugu večer počnu braća pripovijedati, kako je taj dan telal vikao, da je čar iskopao hendek od sto aršina i da je obećao svoju dtugu kćer onomu, koji ga preskoči. čim zora zarudi, pođu dvojica braće, da vide deliju, koji će preskočiti hendek, a Lugonja kao i prije morade ostati kod kuće. Pošto su braća bila podaleko, Lugonja zapali drugu dlaku. Kad eto doleti alat pod svom opremom, a u bisagama haljine od z’ata. Lugonja se obuče, uzjaše na alata, pa brže bolje odjaše. Mnogi su junaci nutjerivali konje na taj hendek, ali ga ni jedan nije mogao preskočiti. 51 �Ćim on doleti, podbode konja i preskoči hendek bez ikakve muke, pak ugrabi djevojku i odletje s njom kući, a za njim poleti potjera. Pošto dođe kući, pusti alata, kao i vranca. Alat odleti, odakle je i došao, a djevojku odvede k njenoj sestri u onu malu sobicu i baci pred nju komad jare i rekne im, da jedu. Kada se braća vrate kući, reknu Lugonji: — Ej, Lugonja! Da si vidio danas još bjesnijeg junaka na alatu, gdje preskoči hendek i odvede carevu kćer. — Pa ja sam to vidio s klanice, — odgovori im Lugonja! Braća razore klanicu i mnijahu, da Lugonja ne će više vidjeti. Iza nekoliko dana pripovijedahu braća Lugonji, kako je car iskopao hendek od sto i pedeset aršina i obećao svoju najmiliju i najmlađu kćer onome, koji preskoči hendek čim braća odu, Lugonja ni pet ni šest nego zapali treću dlaku, a preda nj doleti đogat kao labud s opremom i z'a‘nim ruhom. Lugonja uzjaše i podbode đogata i dođe u skupštinu, preskoči hendek, pa ugrabi djevojku i odvede ju kući. Došavši braća kući pripovijede mu, da je neki junak na đogatu kao na gorskoj vili preskočio hendek i odveo djevojku. Lugonja im reče, da je i danas vidio to čudo s kuće. Braća od jarosti htjednu kuću zapaliti, ali L jgonja ih zamoli, da pričekaju dok izvede, što u njoj ima. Braća mu dopuste, a on izvede tri sestre i upita braću: — Jesu li ovo careve kćeri? — A braća odgovore, da jesu. Lugonja uzme najstariju i dade ju najstarijemu bratu, srednju srednjemu, a najmlađu ostavi sebi. Ako su živi, i sad se vesele. Pobratim 1892. 289-290. 52 �Muha i mrva kruha Hodajući muha Našla mrvu kruha Ali tvrda mrva Ko komadić drva. Ne mogu je gristi, Nema ni koristi, 1 ako je šteta, To opet ne smeta. I za čudo više Još kruhom miriše, Kraj nje muha stala, Pa je uzdisala : U njoj nema masti, Ni ikakve slasti, Najbolje će biti, Mrvu ostaviti.' „Evo sad bi htjela I mrvu bi jela, Ma nezgoda gruba, Ja ne imam zuba. Tri put je obišla 1 dalje otišla, Potražit što nađe Masnije i slađe. Džem-bu-ni- Lukavi mornarski vježbenik Kapetan jedanput sjedi na parobrodu u svojoj so­ bici. Tu pokuca mornarski vježbenik, uniđe unutra i reče: „Gospodine kapetane! Smijem li vas nešto pitati?“ Kapetan kimne glavom smiješeći se i dječko pita dalje: „Je li se jedna stvar izgubila kada se zna, gdje je ona?w Kapetan odgovori: „To je jedno glupo pitanje! Kako će jedna stvar biti izgubljena, kada se zna gdje je!w „To je onda dobro, jer se vaš srebreni čajnik također nije izgubio, ja znam sasvim sigurno gdje je, on je meni prije pet minuta pao u more." S njemačkog: Šestić S. Muhamed 53 �Nema volje Sjedi mala Hanka, Pred njom je čitanka Otvorena, čista, Pa je redom lista. Tako misli, zbori, Čitanku zatvori, Već su noćni s a t i : „Meni valja spati. Sve list po list gleda, Čitat joj se ne da, Nema zato volje Ima nešto bolje. Zato ću spavat poć, A tebi laku noć ! Ja ću mirno spati, Ti ćeš mirovati." Džetn-bu-nl Prava neznalica Nazad nekoliko sedmica neka mlada Bosanka dođe u posjet komšinci staroj Hercegovki. I tu uz šoljicu kafe započnu razgovor o koječem, dok će napokon stara Hercegovka: — Ama, kono moja, za mila Boga, čemu sluti ovo skrivanje? Eto, kažu, da naša država ima pune zalihe svega, pa ipak malo šta da možeš dobiti u čaršiji. — Tako je, kono, odvrati mlada Bosanka. Zbilja i nestaje mnogo nečeg kao kafe, koju dobivamo iz Amerike, pirinča, kojeg dobivamo iz Italije, te soli, koju dobivamo iz mora. — A baš iz mora, — u čudu će stara Hercegovka. Jest iz mora, opet će mlada Bosanka. Samo me biva zanima, u kojem se mjestu nalazi to m ore!? Fahrudln Beglerović 54 �Pametno rješenje Neki je car imao svoju veliku državu. Njegovi us državljani bili većinom pametni i bogati ljudi, kako gra­ đani, tako i seljaci. U jednom se je kraju države među seljacima isticao neki seljak svojom bistrom pameti, uspjelom vještinom i spremnim odgovorom svakome i na svašto. Za to se je njegovo isticanje pročulo čak i u carski dvor. Da bi se car sam mogao uvjeriti o pa­ meti i o vještini seljakovoj, pošalje do njega svoga čovjeka s naredbom, da mu ima što prije doći u dvor. Došavši carski čovjek seljaku u kuću i kazavši mu carsku naredbu, malo se je seljak iznenadio, ali se nije prepao. Po odlasku se je carskoga izaslanika mi­ slio i predomišijao, šta bi to moglo biti, pa da ga sam car glavom poziva k sebi u dvor. Vrtile su mu se u glavi ugodne i neugodne, pa i sumnjive misli. Nije se imao zapravo šta bojati, ama uza sve to je ipak po­ mišljao, eda ga nije tko opanjkao ili što potvorio kod cara. Nije bilo druge, valjalo se je smiriti, što prije opremiti i poći u carski dvor. Opremio se je bez ikakva očekivanja i jednoga dana podranio i krenuo na put. Došavši u carski dvor, lijepo su ga primili carski dvorjani, javili za nj caru i po njegovoj zapovjedi uveli mu ga. Ostavivši ga dvorjani samoga s carem, stajao je seljak pred njim uspravno i opruženih ruku niza se. Car ga je pogledao prijazno, ali i ozbiljno, a onda mu je progovorio: — Ti si, seljače, iz toga i toga moga kraja. — Jesam, gospodaru. — Ja čujem, kako si ti vrlo pametan, vješt i do­ sjetljiv Čovjek. — Nijesam, gospodaru, ni jedno, ni drugo, ni tre•će, baš mimo sve druge ljude, ali se umijem u što čemu bolje snaći nego mnogi tupoglavci. 55 �Na to će mu opet c a r : — Dobro. Sad me što možeš pažljivije č u j! Ti ćeš, meni, brojeći od danas osmi dan, doći pred moj dvor: ni go ni obučen, ni bos ni obuven, ni pješice ni na konju. Jesi li me lazumio? — Jesam, gospodaru, i bit će, kako mi naređuješ — bio je seljakov odgovor. — A sad se vrati u svoj kraj. I tim ga riječima odpusli car dodavši još prije nego što je izašao: — Ako izvršiš ovo troje, što ti rekoh, carski ću te obdariti; ako ne izvršiš, skinut ću ti s ramena glavu. Došavši seljak svojoj kući nije se odviše ni mislio ni brinuo, kako će izvršiti carske zapovjedi. On je ubrzo pribavio sve, što mu je bilo potrebno za rješe­ nje i čekao određeni dan. Osmi je dan podranio i opre­ mio se na putovanje. Golo je svoje tijelo omotao ribljom mrežom. Opancima je odkinuo donji dio ispod tabana, a gornji ostavio iznad prsta i okolo zgloba. Zauzdao krupna i jaka jarca, objašio ga i krenuo caru, da ga vidi. Doputovavši sretno pred carski dvor, dvorjanici su ga primili čudnim pogledom, ne znajući o čemu se radi. Seljak se nije dao zbuniti, nego gdje je stao, ondje i ostao rekavši dvorjanima, neka zovnu cara, da ga i on vidi. Jedan je od dvorjana otišao u dvor i kazao caru, kako ima čudovište pred dvorom. Saznavši to car sašao je pred dvor, pristupio seljaku i stanuvši pred njim gledao ga s najvećim divljenjem. Sasvim za­ dovoljan rješenjem svih triju zapovijedi, što ih je bio dao seljaku, poklonio mu je bogat dar i pohvalivši ga odobrio mu povratak u svoj kraj na konju, kojega mu je također darovao, da ne putuje pješice. Džem-buni* 56 �Štedi i štedi Imao sam — to nije imanje Imao bih — to su prazne riječi. Rad bih imati — to je željukanje Imat ću — to tek čudno zvuči Ali imam — to jedino vrijedi.1 Zato, brajko, što imaš, to štedi. Babo Mali opazi mu kupi maramica, stoj i sa Orhanom pred pomodnom trgovinom. u izlogu džepne maramice, pa moli oca, da jednu. Otac mu r e č e : Što tebi treba džepna balavce? * Mati kara Orhana : — Zašto toliko trošiš sapun, da se igraš mjehurima od sapunice ? — O j han : — Uči­ teljica nam, majko, uvijek govori, da ne smijemo štediti vodu i sapun. * Hodža : — Što to bi s tobom, Mehmede, juče, da nijesi došao u mejtef? Mehmed : — Bio sam hasta. — Kako to hasta? — Imao sam groznicu, pa sam morao ležati — Ležati? Je li? A meni kazaše, da su te vidjeli oko podne, kako tr­ čiš po sokaku kao najzdraviji. — Oko podne? Ha, bezbeli, sad se sjetih. Trčao sam po hećima, da me dođe pregledati. Bilo mi je plaho zlo. * Učitelj: Reci mi, Ahmede, šest divljih zvjeri, koje ži­ ve u Africi ! — Ahmed : — Četiri lava i dva krokodila ! 57 �* Amidža: Što se to igrate, djeco? Orhan — Igramo se ljudoždera. - - Pa što vam Mehmed sjedi u budžaku?_ Njega smo već pojeli. * Djeca su prvi put u školi. Učitelj zapisuje sva ime­ na kaže djeci, kako će dolaziti u školu, kako se treba vladati i šta treba nositi sa sobom i onda upita, želi li još tko što znati. U zadnjoj šćemlni Orhan digne ruku : __ Molim, gospodine učitelju, kad će biti veliki raspust? * Profesor : Z^što nam služi barometar, Sabrija? — Zato da pravimo vrijeme. — E, pa de nam sada načini kišu. * Nadzornik : Djeco, što radimo svaki dan u školi ? — Čekamo kad ćemo kući. * Orhan tuče mlađega brata. Dođe babo i udari šip­ kom nekoliko puta Orhana i reče mu : Zar se ne stidiš tući slabijeg od sebe? — Orhan : — A ti, babo? * Došle kone na sijelo, pa se dive malomu Orhanu, kojemu su tek četiri godine. — On ima oči od majke, reče jedna. — A usta od babe, prosudi druga. — A čakšire imam od brata, pohvali se Orhan. * Učitelj : Orhane, tvoja pismena zadaća „Naš pas“ riječ u riječ jednaka je sa zadaćom tvoga brata — P a jesi, gospodine, mi imamo jednoga psa. 58 �Doveo otac malog Orhana u cirkus. Gfedaju svaka čuda, birane konje i pse i pehlivana, koji je na jednoj nozi stajao, a u rukama, na čelu, na bradi, na nogu dr­ žao i vrtio razne predmete. Orhan sve čeka što će biti i onda se okrene uzbuđeno ocu : — Babo, a hoće li pehlivan nešto načiniti i drugom nogom? * Vlak se ustavi na stanici. Jedan putnik nagne se kroz prozor i vikne : Mali, dođi ovamo ! Evo ti pet ku­ na, donesi mi trešanja, a evo ti još pet, pa kupi i sebi ! — Za čas dođe dječak jedući trešnje i reče : — Evo vam vaših pet kuna, nijesu imali nego samo još ovo za pet kuna ! * Orhan ocu, koji se vratio kući s putovanja : — Ba­ bo, mati me je svaki dan, dok ti nijesi bio, tukla. — Otac: — Muči, od sad ću ja opet paziti na te. * Orhane, ti si opet lizao kajmak ! — Nijesam, majko ! — Nemoj lagati, još ti se na nosu pozna ! — Nije majko, to je još od jučer ! * Mati : — Orhane, što vučeš mačku za rep ! Pusti je odmah, ogrepst će te ! — Ne vučem je ja, ja samo držim, a ona sama vuče. Mati Orhanu : — Sad mi kaži, zašto si bio tučen? — Orhan plačući : Vidiš, kako si nepravedna ! Istučeš me bigajri hak i onda pitaš zašto ! 59 �* Baš kad je Bajrainaga sjedao sa svojom familijom, za ručak, dođe brzojavka, da je umro amidža. Mali Orhan zagleda se u zdjelu, pa tiho pita starijega Murata : — Hoćemo li plakati sada ili poslije ? * — Majko, hoćeš li mi dati još jedan kolač ? — pita Orhan. — Kako? Jedan ti je još n ruci, a već tražiš drugi. — Ne tražim ja drugi, nego pitam, da znam, ho­ ću li ovaj jesti polagano ili brzo. * Dotrči Orhan u kovačnicu baš kad je kovač kliješfcima vadio usijano gvožđe i dovikne mu : — Daj mi majstore kunu, pa ču ga liznuti ! Kovač je htio vidjeti, bi li smio to učiniti, pa mu da kunu. Orhan zgrabi no­ vac, lizne ga i pobjegne. Maloga Orhana poveo otac u zvjerinjak. Orhan pita oca : — Babo, zar i ovaj arslan pjeva ? — Ne pjeva, sine, samo ptice pjevaju. — Pa zašto su g i onda met­ nuli u kavez ? Odgonetke Odgonetke: 11. Glava kupusa; 12. Tele kad sisa kravu; 13. Bjelance i žumance u jaju; 14. Žito; 15. Lula. Odgonetke: 16. Sanduk s lugom; 17. Jež; 18. Tara (stan za tkanje); 19. Naprstak (juksus); 20. Paprika. P rilo g » N o v o m 60 B e h a r u “ g o d . X I V .b r . 10-12 � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar Description An account of the resource Od VI godišta je „Novi Behar" počeo izdavati svoj dječiji prilog dajući na taj način i našoj djeci štivo, kakvo se nigdje inače nije moglo naći. Prvi broj Dječijeg Novog Behara izašao je 15. jula 1932. godine, a izlazio je sve do 1941. godine. Creator An entity primarily responsible for making the resource Alija Nametak Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Sarajevo : Islamska dionička štamparija, Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1932-1941 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en"><span>This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</span></a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 23 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dječji Novi behar 1941-42 Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1941-42 Language A language of the resource bosanski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-9102 (Print) ISSN 3029-4029 (Digitalna reprodukcija) Description An account of the resource 1941 Br. 1-6 1942 Br. 7-12 + 1 NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 23038726 IIIF Item Metadata UUID 6687d46b-b40c-4f73-9abd-7530047a1a86