1 800 11 https://kolekcije.nub.ba/files/original/a821f58bd4c4e863f681d3c975534bf5.pdf f9dbe4a81e5fdb3c5ce4f9dc6d3d8129 PDF Text Text ��Behar List za pouku i zabavu God. I-XI (1800 - 1911) Izbor S a r a j e v o 1990. �Izdavač: Mešihat Islamske zajednice BiH Izdavačka djelatnost - 'LC-KaUm Gazi Husrev-begova biblioteka G lavni i odgovorni urednik Hilmo Neimarlija Urednik Muharem Hasanbegović O dabrati: Alija lsaković Hadžen Hajdarević CIP - Kaaatalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine Sarajevo 03 : 886. V- 2(497,15) -8(046) BEHAR: list za pouku i zabavu : god. I-XI: (1900-1911) : izbor / [odabrali Alija lsaković, Hadžem Hajdarević]. Sarajevo : Mešihat Islamske zajednice BiH, E1-Kalem: Gazi Husrev-begova biblioteka, 1990, - 476 str.: fak s.: 32 cm 1. lsaković, Alija �LIST ZA POUKU I ZABAVU. Uredio: S afvet beg Bašagić, SA R A JE V O . ŠTAMPARIJA RISTE J. SAVIĆA I DRUGA. �GOD, BROJ 1 l> Hiiet za, za’baf'T-u. I pouku. i. muharema 1318. S A R A J E V O 1. maja 1900. Našim čitateljima i suradnicima. iilmu faridatun ala kulli muslimin ve muslimetin. — Ove je uzvišene riječi rekao najveći božiji milosnik, naš pejgamber a. s. Nauka je dakle fa r z (obvezatna dužnost) za svakog muslimana i muslimanku, a ta nauka obuhvaća sve što je čovjeka potrebno da zna. U prvom je redu ta nauka vjerska, no i da dogjemo do te nauke, da je usvojimo i provagjamo djelovanjem, potrebno nam kogjer, da mnogo učimo, da se održimo u svetoj uzvišenoj svojoj vjeri, potrebno je učiti, da se no u moralnom i materijalnom stanju uporedo s drugijem narodima. To je ta druga potreba nauke, i svjetske, prosvjete uopće. P Nauci je uopće temelj mekteb — škola, a moralnom odgoju mekteb i kuća zajedno. No bez * nauke ne možemo imati ni kuće, ni porodice sposobne za odgajanje podmlatka. Nauka je dakle i opet nauka; a naukom tek mekteb i dom djeluju na čovjeka u pravom smislu, u odregjenom pravcu, naobražavaju ga i oplemenjuju. Ali vremena se mijenjaju dolaze nove prilike, gdje se potrebe uvećavaju, gdje i škola i dom stiču veće zadaće oko odgoja i naobrazbe. Od čovjeka se u raznim prilikama mnogo više traži, mora da više vre­ mena utroši u svoju nauku, pa je jedinoj školi i domu nemoguć odgoj. Čovjeku treba znanja, naobrazbe i izvan toga, treba da se što više bavi naukorrTne samo u školi i domu već takogjer i u društvu, onda i čitanjem lijepe i plemenite knjige. Naš devletlija a. s. rekao je: »Naučavajte djecu svoju za ona vremena, u kojim će Uvjeti/« Ove nas uzvišene riječi zadužuju, da radimo svom silom, da širimo nauk, da podučavamo naš islamski svijet, jer nova vremena donose sa sobom nove potrebe, a i novu nauku. Osim mekteba, dakle nauke u opće i doma kao faktora naobrazbe i odgoja čovjeka i lijepom se knjigom dosta postići može. Većina nas je počela nauku, pa napustila, drugi je na žalost nijesu ni počinjali, a jedni opet — hvala Bogu — naoružali se naukom, da bi mogli svom narodu biti od velike koristi. Kako je zgodnu dužnost, da siromaha potpomogne, tako znan treba da neznana pouči. Za to je knjiga, jedini posrednik izmegju jednih i drugih; knjigom ćemo dakle prenijeti znanje od naučena nenaučenu, knjigom ćemo lakše saznati i najmanju potrebicu onog, koji je žedan nauke, knjigom ćemo dakle dovesti u svezu zgodna i siror maha u neposrednu blizinu, a tim sastankom jedan ćo se okoristiti znanjem drugoga, a drugi će učiniti lijepo i plemenito djelo, na koje ga je i Bog zadužio. Neka dakle „Behar" bude za nas ono središte, gdje ćemo se �behar I sastajati, t. j., gdje ćemo moći svaki svoje znanje iznijeti, svaki svoje iskustvo pružiti svjema po potrebi okoriste njime. Nije nam dakle ni na kraj pameti 1 nas o nvo razumio — <ja ^ ® „mladež" poučavamo starije od sebe, jok! „Behar" ne poziva ni mlagje, da podučavaju strarije, niti * starije, da mlagjim daju nauk, već pozivasvakog pametna i iskusna, pa bio on star Hi mlad, da svoju znanjem, iskustvom, naukom posluži braći svojoj. Ta zamislimo najvećeg naučenjaka, od kog biše mogU okoristit čitava zemlja, ako je zatvoren u svom mjestu ili čak, ako ni u rogjenom svom mjestu ne prosipa svo’6 nauke drugim, da od one nauke ima koristi samo on i nitko više. U to ime pokrećemo evo sa srećom bst , Behar*, koji će svako 15 dana procvasti širom naše domovine i donijeti, ako Bog da, svaki put ' lijepa ; ugodna mirisa. Za lijepu knjigu za naš islamski narod u ovim zemljama osjeća se živa potreba, pa nam ta potreba uprav daje donekle i nade, da će se naš „Behar", koji hoće da ispuni tu potrebu, objeručke primiti. To se nadamo tim više, što su „Beharu" lijepe i plemenite osnove; njegov je naime cilj: učvršćenje naše u svetoj nam vjeri — Islamu, i opća — prosvjeta našeg islamskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ovoliko mislimo da je potrebno bilo reći pri prvom procvatu „Behara", jer smo uvjereni, da će gragja njegova najbolje označiti program njegov. * Još jedno pitanje moramo ovdje rasvijetliti: „Behar" će donositi gradivo, koje pretežno u Islam za­ sijeca. No u toj gragji ne će biti ništa nova, niti to može biti, već će samo pretresati ona pitanja, do kojih mnogi od nas za vrijeme svoje nauke nije došao, a sad su mu nepristupačna, jer nije dovoljno savladao turskog i arapskog jezika, da po sebi nastavi dalje. Treba uzeti i naše prilike u obzir, da mi na našem jeziku u tom pogledu ništa nemamo, a svak će priznati, da je na pr. povijest Islama, život pojedinih pejgambera, život imama i zaslužnih ljudi za Islam kao i razna pitanja šerijatska bolje znati nego li neznati i t.d. Sve je to gradivo tako dragocjeno nama, svete notrebno da ga čitamo, da se učimo iz njeg. A hvala Bogu mi već danas imamo svojih ljudi naučenih, hoćeš na istoku, ii na zapadu; mnogi će nam napisati raspravu iz koje bilo grane znanosti, naročito rasprave o životnim potrebama našeg islamskog naroda. Zabavnu gragju čovjek uopće slagje prima, a u ovoj može da se dosta pruži nauke. Lijepa pjesma uzvisi čovjeka, oduševljuje ga, plemem.No koliko je pjesma sapeta svojom formom i silnim pravilim etike, u pripovijetki su tako rekuć slobodne ruke. Dobar pripovjedač ispriča nam dogagjaj ili istinit ili izmišljen, ali je na dlaku sve moguće, da se onako dogodilo, pa to nas zanese, osvoji, a svaki dogagjaj — razumije s e nosi u sebi i neko iskustvo, pouku za onog, koji je to doživio, možda prepatio nešto i t. d.,-a mi to njegovo iskustvo gotovo usvojimo, jednom riječi bez ikakva troška. Lijepoj je pripovijetki i romanu zadaća osim toga još i to : da mahane ljudske prikaže da su zle kao što i jesu, vrline da pohvali, a tim samo dvjema činjenicama navraćaju se čitatelji na pravi put. Pa i s druge strane, svakom je narodu mila njegova uspomene iz ratova i t. d., što se punim pravom i od nas može tražiti. Ovaki se dogagjaji, koji takogjer kriju u sebi neku nauku, mogu i u drami obraditi. Sad nam još preostaje, da spomenemo jednu zadaću i namjeru našeg lista, koja je isto tako važna i potrebna, a za koju ne treba ni osobite spreme ni znanja. Prema našem malom narodu ogromno je naše narodno blago sačuvano u uspomenama našeg islamskog naroda, da se takom gragjom malo koji narod može podičiti. Naše narodne pjesme kako muške tako ženske lijepe su i nježne, pune pouke i Čiste narodne pleme­ nitosti. Pripovijetke isto tako sadržaju mnogo zrnce ljepote jezika, mišljenja i shvaćanja naroda našeg; za tim priče, bajke, basne, zagonetke, poslovice, razne rečenice, riječi pune prostodušnosti i filozofije, sve je to naše, naš amanet od očeva nam ostao, pa je upravo šteta pustiti, da to tako i dalje ide od usta do usta, kojom prilikom mnogo zrnce lijepe pouke narodne i propane. Opis kog kraja, povijest gradine kakve, uspomene kog rata, ili junaka narodnog, kako je narod sačuvao osobito treba da sabiramo. To nas plemeni, oduševljuje, mi se dičimo svojim starim. To je, dakle u kratko gragja, koju će „Behar" donositi. A sad braćo suradnici, za pero! Kome što od ruke ide neka sjede i napiše; za što da čuvamo što koji znamo samo za sebe; neka i drugi čuju i vide što mi imamo, čim se dičimo, što je naše. Treba da i ovo znamo: mnogi su narodi imali i imaju svoje velikane, svoje naučenjake, pjesnike i t. d. Svi ti ljudi, rodili su se kao i drugi, učili, čitali, proučavali, „pokušali" i ____ došli do svjetskoga glasa, a svom narodu učinili neizmjernih usluga. I od nas se iziskuje, da učimo, čitamo, proučovamo, pa koji osjeća u sebi snage da i pokuša, a ne treba odmah misliti ni na zlatne uspjehe. U ovakim stvarima nema skokova. Mnogi možda misli, da mu sastavak ne će valjati, pa i ne zamače pera. Mi ove i ovake molimo neka nam napišu kako znaju, neka nam pošalju, a za to je naš odbor, koji i onako sve radove propušta kroz �9 BEHAR I svoje ruke, a radove ove vrsti gledaće još većom, voljom, da uvrsti. Ako radnja i nije po svojoj spoljašnjosti uspjela ima bar lijepu misao, koju je ipak vrijedno iznijeti. Dakle neka se nitko ne ustručava, neka nam samo pošalje, jer nitko ne zna, što se u čem krije. Naročito ovdje valja istaknuti, da se radovi pišu čisto, čitljivo i razgovijetno, da se pišu samo na jednoj strani papira, a druga da ostane prazna. Osim tog i na onoj strani, gdje se piše treba da ostane lievo nešto prazna prostora, ako je moguće pola stranice. Dakle od jednog lista papira treba da je ispisana samo jedna četvrtina, a tri četvrtine da budu prazne. Radove želimo iznositi pod pravim imenima; no ako ko želi da mu se ime zataji, to neka nam naročito piše. Ali rad od nepoznata čovjeka, bez imena, ili pod krivim imenom ne možemo donijeti. „Beharu" je naročita želja, da svoje čitatelje poduči znanjem i iskustvom starijih i pametnih, a mlagji naraštaj, da pobudi na rad. Dakle na posao s hajrom i sa srećom! Uredništvo i oprava „Behara". B e li istoka rujna zora se rudi, — Jedno se više proljeće piše. Gorica lista, a ljubav čista — Čisto životom novijem diše. S istoka Ezan se Muslimc Svijest i rujna zora se rudi, — čuje š vitih munara zove — u njima budi ponos islamskog žara. Dogji, o dogji, moj rode časni, Sa grude tvoje evo ti dara, Dogji, o dogji, — primi dar krasni, Od brata primi granu Behara.^ Na grud je privij, na srce vrelo, Ljubi je — njeguj! sitna je grana. a r u . Okruni njome vedro ti čelo, Pa će ti kruna bit gjulistana. Na našem tlu je rasla i evala, Nama je miraz od našeg roda: Naša je majka nama je dala, Pa gdje je sloge biće i ploda. Svakome sinu gruda je sveta, Časna i mila i svima nama, Pa neka jedna vodi nas meta: Napretku sreći svega islama. Dogji, o dogji — pristupi bliže! A brat ti ruku vitešku pruža, Junačka srca kada se zbliže — Pleten je v ’jenac rumenih ruža! Riza beg Kapetanović. Z n a m en ite izreke. Sabrao i protumačio: H. Mehmed-Teufik ef. Azabagić. tlubul ilme ve lev bissini*. Značenje je ovog mu pamet, a ne vjeru, jer njegova vjera njemu, a hadisa: >Traši nauk, pa makar u Kini*. zuanje tebi; Nauka je dakle tako potrebna, da je moreš Slično ovome ima jedna arapska poslovica, koja tražiti i u Kini, koja.je na kraju svijeta, a glasi: *Uttzur ila ma kale ve la tansur ila meti kale*, gdje su stanovnici pogani, razumije se, ako je što znači: ne gledaj ko kaže, već Što kaže, Ali obično ne možeš naći u mjestima, gdje Muslomani žive. mnogo se puta ne drži ove rečenice, već ljudi traže Pogotovo je dozvoljeno čovjeku tražiti nauku od od onog, koji nešto nekog svjetuje da on najprije bude Ehli kitaba t. j. od onih, koji vjeruju u jednog onaki, kako želi da bude drugi. Pa čak ima jedan Boga. U tom je smislu rekao Imami-Ali: »Elhikmetu arapski bejt (distihon) koji v eli: * Ve gajru tekijjin naši dalletul mutnim feltekifha ve lev min efvahU mušrikine*, jemurrun naše bittuka — tabibun judavin naše vittdbibu što znači: Nauka nije samo u Muslimana; uzmi je pa marizun*, a to će reći: koji nije pobožan, a pobožnost makar iz usta neznahožaca. propovijeda, isto je kao liječnik, koji svijet liječi, a Jedan od arapskih velikana rekao je : >Iza sahitbe on je sara bolestan. Ali jedan arapski naučenjak, komu tnsanen fanzur ila aklihi la dini/ii fe inne dinehu lehu je ovo rečeno, priznajući svoje pogrješke, reče: ilm el ve akluhu teke*, t. j.: Kada se s kim družiš, gledaj bi tlmi ve itt kasartu f i amali, jenfeake ilmi, ve la je- �vjednik i svaki ćete za svoje podanike pred Bogom odgovarati. Svaki i najveći siromah jest zapovjednik komu je mnogo povjereno, kao razum, jezik, srce i t. d. Za sve će te darove božije on odgovarati; da li ih je tiče nauke, da pa makar ti je valjano upotrebio, da li njima kome škodio ili koristio. davao inovjerac ili čovjek, k»)'i se ni saiu ne drži ono&- Zgodan će biti pitan, kako je trošio svoje imanje, da li je ulagao u korisne svrhe, ili je škrtario i ustego što tebe hoće da nauči. Pripovijeda se kako je pošao nekakav čovjek u svoje blago od tolikih dobrih djela, što bi se moglo šumu da donese drva. U putu sretne on medjeda, koji učinit od njeg. Starješina porodice, zapovjednik kakve je hramao u jednu nogu. On se dosjeti, da bi mogao zadruge ili čak čitava jednog naroda biće pitan: kako bit u medjeda trn u nozi; s toga prikuči se medjedu je upravljao svojim podanicima, kako ih je gledao, i izvadi mu trn iz noge. Medjed je sad htio, da. se kako je štitio njihova prava vjerska i svjetska, vanjska čovjeku oduži za tu dobrotu, te ga je pratio u šumu, i nutarnja, da li je štetio ili koristio porodici, zadruzi čuvao mu drva, a kasnije svaki put našao bi se u po­ ii narodu? Nekakav siromah, koji je imao jaku obitelj, *tužio moći i čak donosio mu med iz šume. Jedan put se ovom čovjeku zadrijemalo, te on legne u šumi. a me­ se na svoje kukavno stanje. „Pa ti imaš imanje svoje!" djed ga stane čuvati. U to navale na čovjeka silne — odvrati mu jedan čovjek. „Otkuda mi?" — u čudu muhe; medjed ga branio i branio od muha, ali nije će siromah. „Po što bi mi prodao pamet, koju ti je mogao obraniti. Na pošljetku rasrdi se na muhe, prione Bog podario?" Siromah će na to: „Ne bih ni za hi­ za kamenje i počne se bacati na muhe, ali u tom po­ ljadu dukata". — »Bog ti je dao oči, uši. ruke, noge, zdravlje; po što bi mi to prodao*?" „Ni po što!" — godi čovjeka u glavu i čovjek umre. Iz ove se priče vidi potpuna istina one turske re­ odvrati on. „Eto, vidiš" — veli mu onaj, — »Bog ti čenice: »Aduvvi akti sadiki dzahilden h a j i r l i d u r t. i. -’e udijelio toliko blago, koje. vrijedi hiljade dukata, a ti se opet tužiš na svoje siromaštvo!" bolji je pametan neprijatelj nego lud prijatelj. Iz tog se vidi, da je i najsiromašnijemu Bog po­ Toliko dakle o nauci, da znamo, gdje nam ju je dozvoljeno primiti, a sad promotrimo još dužnosti naše, dario toliko blago. S toga će biti velika odgovornost onih, koji unište to imanje raskošem ili lijenošću. Ste­ na što smo obvezani. *Knllukum rain, kullukum mesulun an reijjetihi*.. čenim blagom pametno upravljaj, a od Boga ti dane Ove nam uzvišene riječi našeg devletlije a. s. vele: darove kao duševnu i tjelesnu snagu dobro i pametno Svaki od vas jest upravitelj, nadglednik, sudac, zapo­ upotreoi u dobru namijenjenu svrhu! durruke taksiri, a to znači: makar ja ti moga znanja, jer će ti ono koristiti, moja ne će naškoditi. Po svemu se dakle vidi, kad se ne treba gledati od koga je; primi je griješio, drži se a pogrješka ti Bijela medžidija. (Uspomena) ej pusto dječinsko doba! Kad ti dan mine molćra" dijeli, za čas dvije hrpe, megju njima mejdan kolik što bi dlan o dlan, sve u ig ri; a teh, dva-tri konopca. Sohe u šake, najbolji otisni „kolo", noć. . . ta nijesi ni lego, a već se zavezo a ono pusto muze po ledini, tek kad-kad poskoči ko u tvrd san, tvrd i gluh ko gluha noć, a zečić preko krtorovine, a oni onamo stali oprezni, spremni k, mehak k ’o mehki pamuk! Po cio Božiji dan svi u dugu lancu, pa dočekuj; prvi promaši, drugi zar C l na onoj žezi, po bujnim poljima, trči skači, ne savu će, jedan udarac ria onako letećivo, al’ samo kad / \ goloj vodi, a tabani bride, al’ to niko i negaopaža. dobar igrač valjano smjeri svojom drenovačom, ma Za čas suni svjerna u glavu „kupati se", i dok nema mu Boga mi druge, već istim putem k nama smo na obalu, ono malo haljinica pobačaj onako natrag. Ali promaši li ga po nesreći, ode ono, obd! ne gdje prije moreši za čas eno pljuska po vodi. Izagji malo, stiže ga da i hoćeš, a „mrtvo" se i onako ne smije odahni, pa opet. Eno, onaj spopao nekakav panj, po­ dirati. Sad pomiči obje hrpe dok prva do „kola", te tako j a s i pa pliva; drugi se premeće s kamena preko goni jedni druge do crnog mraka s kraja na kraj polja. glave, a ovaj . . . . ta vidi čuda! Arap! Bože, ja te A kad nas prićeraj mrak, da kola već i ne vidiš po vike, smijeha, pa onda bježi, noge se polomiše, Arap travi, onda — — klonuli od umora, ali ipak s uzdahom nas goni. A šta je ? Omer se onako mokar zaprpio u prekini igru, pa onako u hrpi kući, a sve pravdajući onaj sitni pijesak — mtllj, pa — što Arap, Arap. I kad se. Onaj će : da li je meni tvoja soha . ., a ovaj je i tog dosta, a on u vodu, sapra ga Bosna, a on osta opet: Samo da mene ne pomete onaj grm, vidio bi ko i bio. Sad brže za haljine, pa opet na ledinu. „K ola"! ♦i H&, „kola" ćemo sad! Uporedo dva i dva! „Suha- R �I BEHAR Krasan je ljetni dan, vedar kao staklo, a još smo u raspustu ruždijanskom. Sunce pripeklo u kaldrmu, vjetra ni ev’, da rukom mahneš, umirilo se, prava hora; ali nešto ham evo hoće da otme igri tu horu. Jučer su tu sjahali kićeni svatovi iz daleka kraja, a sad evo Spremaju se, da vode mladu, neku rodicu našeg druga Omera. Bijesni se konji izvode, a gizdavi svatovi pune, praže; djevojke onamo pjevaju, a sve je izvrvilo po susjednim kućama, po tarabama, sokaci, proć ne možeš. Ka jedan put nasta žurba i žamor u kući pa i u avliji. Pogjoše. U kući nasta plač, roditelji' puštaju dijete svoje u daleki svijet, curo opet pjesme he prekidaju, svatovi uzjahuju aždahe svoje, djeveri daruju sluge, djecu, prosiplju p.^-c, zveket ploča konjskih o tvrdu kaldrmu, a puška pušci ne da odgovorit . . . . vreva, galama, čini ti se sve se prolomiti hoće. Ženskinje. će u hintov, svati zaredaše i povorka pogje, a silan svijet ko roj za njima. Nadomak grada i svatovi zamakoše, nestade ih, samo se još čuo prasak pušaka njihovih. Svjetina ona što ih isprati, natrag, a i mi ko da nas ko razabira, nagjosmo se na raskršću. Svatovi i šenluk njihov dugo se još spominjao u gradu, ali za nas to minu, mi krenusmo u igru. Na jedan put će naš drug Omer, zastade kao da nam hoće da rekne, šta hi se to danas zapovrglo, mi oko njeg, a on sve mučke ruku u džep ama poduboko, kopaj nešto kopaj, dok izvuče; ispruži šaku a na dlanu mu zasja bijela medžidija. Uh! mi svi u čudo. Otkud ti bolan bijela medžidija? trže jedan. — Svatovi! — dočeka drugi gotovo koreći ovog; — svatovi mu dali. Omer je prevrnuo na dlanu, a ona se sjevkala na suncu, uzeo je u drugu ruku, pa je onda, ah kako toplo, čak oholo, ponosito turio u džep i krenuo putem mjereći nas sve očima, a te oči govorahu uprav ono, što mi mišljasmo u taj čas: „nije šala bijela medžidija!" Nije fajde žurba za današnju igru sve smalaksavala; mi išli u hrpi, u sredini našoj i Omer, oliol i čak zami.šljen, a u džepu njegovu „bijela medžidija". Ta nije ni šala! koliko je to groša, koliko dvaestića, marijaša, a krajcara bolan ne bio! I jedva Boga mi naj­ stariji izračuna. Pa zar je to šala imati to sve u svom džepu, znati, da je to. tvoje! Sve mi to pretresamo, a Omer naš sve raste. »— A šta bi se sve moglo kupiti za to ! — trže se jedan novom misli, da još više uzveliča Omera i džep njegov. — Janje! — požuri se jedan. — Šta janje? Bi dvoje! — Ne bih ja! Ja bih pušku. — Ha! — Konja! — Kakva konja? Haljine! — Imam vala haljina! — sad će tek Omer prvu, otkad postade teži za bijelu medžidiju. 11 — Pušku ti, pušku Omere, — opet će onaj ; — eh, da li ja . . . . — Ne da meni otac puške nosit. — Ih, pa moreš ti nju nosit, a da on i. ne zna. — Znam ja, šta ću! — zastade on. Svi pogledamo u njeg. — A ništa, ne ću ni to, — predomisli se on i odusta, a da mi i ne znadosmo od čega. Išli mi dalje, išli u hrpi, Omer u sredini megju nama, a mi oko njega. Često ga omjeri koji od glave da pete, ko da ga prvi put vidi, ili ko hoće da rekne „blago li se tebi!" — i l i . . . „ta kojoj sorti dade Bog toliko blago“. Bijela medžidija, Omer, uopće taj dogagjaj uzveličavao se još više, pošto Omer najmanje bijaše priličan, da u svom džepu nosi bijelu medžidiju. Ali vrijedna je i ona „kad Bog da, ne pita se, kome". Na polju smo, al nikom ni na um ne pada igra; ta kakva igra? Omer je tu, Omer pretežniji danas, a još više ono nešto u džepu njegovu. Napošljetku zapovrže se igra. Danas ćemou„šudle". Hajde de, kako mu drago, mi usred igre, dok će Omer ruku u džep, a mi svi oko njeg. Ostaše štapovi, rupe šudla, ostaše mjesta prazna, a za njih se malo prije jagmili i natezali. Jedva se nekakcr otpoče igra, kad Omer spravi svoj novac u džep. Idem ja nju razmijeniti — na jedan put će on usred igre. Opet svi oko njeg; igra batal. Ni ko: de, ni nemoj, a ipak na svačijim ustima treptilo: „da je u mene i ja bih je razmijenio". I treća se igra započe, a ne svrši. Omer oporavi peljem, a mi za njim. Silna radoznalost, šta će Omer od svog novca. Sve u hrpi tako okraj Bosne, a sve nagagjajući, šta bi se moglo kupit, i šta bi se moglo izleć iz te bijele medžidije: kupit ovcu, pa će se ona ojahjit, pa onda dalje tako . . . . ali jok. Omer to čuje i ne čuje. U džepu mu, broji se, toliki novac, a i ne čuje. se — ne zveči. Evo nas pod obalu, blizu čaršije. Ko će ići raz­ mijenit? Svakako sirota, ko nema oca, da ga opazi u čaršiji — i Šaban zamače s bijelom medžidijom u čaršiju. Ne bih reko, da je do prvog dućana, a on natrag. — Šta je? — Ne će da razmijeni. Treba kupit što god. — Pa kupi! — Šta? — Šećera — A duhana? — Kupi oboje! Kolik dlan o dlan, a Šaban natrag s duhanom, šećerom i — — punim pregrštem para. Sad tabanima vatru ispod obale, što nam noge mogu, a u Omera se sve trese i zvekeće u džepu silna para. Evo nas na domak polja. Zaukružismo oko Omera. Duhan će u Šabanovu kapu, pa s a d ------ reda ti je savijat umio ne umio, pušit mogo ne mogo I Tu se kašlje, tu suze oblile svakog; ali reda je tako, to rado ' veliki, koji �12 BEHAR imaju onako dosta para k ’o Omer. A Omer? Istres’o svu onu sitnež u krilo, pa razabira sve sortu; tu dvije cvancike ruske, bijele ko snijeg, tu pieta, grošića, banovaca, bakreujaka lontoša, da bi njim svako ma­ gare potko vat mog’o, a krajcarima ni besaba nema. — Eh, da im^m s kim poigrati trže se Omer i obreda nas sviju očima. A1 ovamo sve nijemo. — Da ti je gore na „šarine klupe !“ dočeka Šaban. — Šta? Zar se gore igra? — Ih, svaki dan sve o pare. — Ma kako, ja i ne znam! — Omer će. — Ne znam ni ja, nekako u kapu. — Hajdemo ja i ti šale onako, — požuri se Omer s kapom. Šaban sleže ramenima, jer na njemu ne bijaše ni ječerme, a kamo li džepa. — Evo, ja ću ti uzajmiti, pa ćemo onako šale. I za čas baciše po dva krajcara u kapu, treh, treh, prevrni kapu na zemlju. Tura, jazija; digni, jedan nosi, drugi gleda. I oni se zavezoše baš ko veliki, a mi oko njih ko mali. Be, otvori se tu prava igra. Krajcari padaju, zgrću se, novci idu od jednog drugom ; sad Omer Šaban, a sad opet Šaban Omer. Na koncu nikom ništa. Oba se naučiše igrat, a inače oba ostaše na glavnici. Sunce već bijaše zašlo kad krenusmc kući. Dan nam progje baš uzalud, a sve s Omerove bijele inedžidije. I Sjutri dan Omera ni na oči nama, a mi, he, ko djeca, te, jedan manje, jedan više; nastavismo igru da kasnije nikom ni na um ne pade Omer i njegova bijela medžidija. Treći dan prouese se glas, da Omer igra na „Šarinim klupama", i vidi čuda: dobiva, veli zgrće. Tom se svak čudio, a oni na „Šarinim klupama" igrači od zanata i ljudi svakakva glasa, posmješkivali se. Kad im je došao novi drug, popustili mu k’o ribi udicu, nek se djetetu osladi, a poslije će ono znati, gdje će naći novaca za igre. I dan po dan, al daj, ko će znat onda, po temelju pokvariše dijete. Poče i ružđija, ^1 Omera ni od lijeka. Be, otac za ruku, đovedi ga sobom efendiji, al koja fajda, dok se okreni, Omer škrinuo. Ušao otac u trag društvu na „Šarinim klupama"; ni pet ni šest, kako je čovjek naprasit, za štap, pa ih rastjerao, al tada i onako bi­ jahu udrile jesenske mećave i društvo nastavilo igru obnoć kojekuda po zabitim kućama i kahvicama. Druge godine, kad će nesreća Šerifagu shrvala bolja, lego i ne digo se, a Omer onda istom nastavio. Mi ga gdjekad smotri, a on odjeven ko cvijet, a sjutra: nikako oni momak. Bože dragi, ni groš haljina na nj mu. Bijaše siromah sveosve zagrezo u igru. Dan po dan i mi se razigjosmo, neki u Carigrad, neki nekud za naukom, a kad se do nekoliko godina povratismo, imamo šta da vidimo.: ta nije, uije ono, nikako naš negdanji drug, već nekakav hamal, lica Omerova. Siromah glavu zakret’o od nas, a m i ------žaleći svog negdanjeg druga tek tada pogodismo, da svemu tome bijaše uzrok ona nesretna bijela medšidija. Edheni Mnlahđić. Načela Islama i naš zadatak*). Piše Osman Nuri Hađžić. jS gsiS g edna od najprečih potreba nas Muslomana u Bosni i Hercegovini bila je ta, da 3? imamo svoj čisto islamski list, svoje f * *Je<^ n 0 ^s^ams^e novine) °ko kojih vj) bi se okupilo sve, što plemenito islamski ^ f\ osjeća, da uzrađi na korist i procvat islam4 ( skoga elementa, a osobito što se tiče vjer\ skoga odgoja njegovoga. Bez pravoga, koijenitoga vjerskoga odgoja i prosvjetnog preporoda nemamo ništa niti smo što: jer šta vriedi mrtvo slovo, ako ga djelima ne oživljavamo i ako prama njemu ne udesimo sav naš život, obći i posebni, a što je glavno, obiteljski? — To ravnalo, taj putokaz, koji- ima da nas vodi na putu prosvjete i koji ima da nas upućuje, kako da udesimo naš obći, posebni, a nada sve obiteljski život, jest naža sveta vjera — Islam. Islam, kao vjera, velebna je nauka, što ju je dragi Bog po svome poslaniku predao čovje­ čanstvu za njegovo dobro i spas. Po Islamu znamo i vjerujemo, da je jedan i jedinstven Bog, milo­ srdni i milostivi, koji ravna svietovima, koji prosudjuje djela ljudi, te ih nagradjuje ili kazni. Po islamskoj nauci takodjer znamo, što imamo raditi i kakvi moramo biti, da zaslužimo nagradu i da se oču­ vamo kazne božije. Vjera u pravoga i jedinoga Boga i njegova poslanika očituje se našim na­ stojanjem, da budemo plemeniti i dobri: odrazuje se u djelovanju, radu i mišljenju našem, koje mora dobro i plemenito biti, na dobru se osnivati *) P o ielji g. pisca ostavljamo sad i ostavljajm o u buduće pravopis i jezik, kako on piše. U r, ' �I BEHAR 13 i dobru težiti. Islam od nas traži, da u svom ži­ nika i da po njemu objavi svoju volju, da dade votu budemo kriepostni i da za kriepošću vazda zakon, kojega se čovjek ima držati, da se po­ težimo, jer ćemo se time približiti usavršenju pravlja i usavršuje i da se napokon po dobrim naših misli i srdaca, a udaljiti od nizkoga stanja djelima u pravoj i istinitoj vjeri spasi, da po izkvarenosti, zala, neistine i duševnoga propadanja, smrti dodje onamo, kamo milostivi Bog pozivlje koje pod nipošto ne dolikuje čovjeku, kao naj- one, koji su dobro radili, plemenito življeli i u odličnijem stvorenju božijem. I upravo na tome pravoj vjeri umrli. oplemenjivanju i obraćanju čovječanstva od zla i I u istinu nije trebalo dugo da Arabija, koja izkvarenosti, na ljubavi, krieposti i kriepostnu do tada bijaše ognjište zla i izkvarenosti, zasine življenju — na tim se zasadaraa osniva islamska kao zviezda danica, nova predhodnica, koja je nauka, a mi, vjerni mu sljedbenici, moramo sborom navješćivala novi život — spas i preporod čo­ i tvorom tu nauku širiti i učvršćivati, te prama vječanstvu . . . I ondje, gdje je do tada vladalo njoj udesiti cielo naše djelovanje. najstrahovitije neznanje i surovo đivljačtvo, — Islam je vjera razuma, u njegovim zasadama užgala se luča prosvjete, milosrdja, znanja i sadržana su načela napredka, usavršenja, dobro- uljudbe, čije su zrake brzinom munje obasjale stivosti i milosrdja. Dok s jedne strane uči, da zapuštene krajeve Afrike i Azije; zasinule su i čovjek mora biti dušom i srdcem pošten i plemenit, u tada još barbarskoj Evropi, te postavile temelje da mora dobro, plemenito i koristno raditi i mi­ novoj epohi, epohi islamske civilicazije, na suncu sliti, dok preporuča i zagovara duševni, prosvjetni koje se je dugo i dugo grijala sada toli ponosna napredak: civilizaciju srdca i uma, s druge strane i ohola civilizovovana Evropa . . . I gdje je do­ nuka i na rad, materijalno obezbjedjivanje, — u prla rieč vjere u pravoga Boga i njegova posla­ jednu rieč Islam je nauka, koja čovjeka uči, kako nika, tu je nastao novi, pomladjeni život. Arabi, da na ovom svietu živi kao najplemenitiji stvor u neznanju zakržljali, u pokvarenosti okorjeli, božiji i kao takav, živući po načelima Islama, primiv Islam, preporodili su se i digli do takova da zasluži spas duše svoje za drugi, vječni život. stepena uljudbe i napredka, da im se i dan danas To je bivstvo i snaga naše svete vjere, jer divi cio obrazovani sviet. Nosioci i prvi pred­ uočimo li dobro doba, kada je dragi Bog preko stavnici Islama bili su ujedno vjestnici kulture i svoga poslanika objavio čovječanstvu Islam, napredka, civilizatori u pravome smislu rieči, j er uzmemo li u obzir prilike i odnošaje, koji su u Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma, dva to doba vladali, onda nam očito i nada svaku nerazlučiva faktora. sumnju izlazi na sriedu istina, jasna kao sunce, Za to i mi, koji smo sljedbenici Islama, kad da je Islam božijom voljom i odlukom već u držimo taj najsvetiji amanet božiji, onda moramo prvom času, kada je bio objavljen čovječanstvu, da se pokažemo, da smo i vriedni i dostojni no­ pokazao, koji su mu osnovi i koja Sveta svrha. sioci njegovi. Svaki pravi i iskreno osvjedočeni Objavljenje Islama jest objavljenje istine, vjere Musloman dužan je i zvan, da po svojim naj­ u pravoga Boga, a s tom istinom popravak i boljim silama radi za širenje i učvršćenje istine, oplemenjenje ljudstva^ da se podigne iz kala i da radi za umanjivanje i uništenje zla, te po­ izkvarenosti, da se uzdigne na stepen, koji mu boljšanje i oplemenjenje, u prvome redu nastojeći kao čovjeku dolikuje. U vrieme objave Islama i težeći sama sebe očuvati u istini, na putu ple­ u Arabiji je vladalo bezvjerstvo i krivovjerstvo; menitosti, dobra i krieposti. To je najuzvišenija — zlo, opačine i najstrahovitija izkvarenost bile 8 vrha, Što nam ju je dragi Bog namienio i On su obvladale tom zemljom i arabskim pučanstvom, je time pokazao, kako nas neizmjerno ljubi, a sad a to je sve značilo i predskazivalo propast tje­ kako da se mi pokažemo zahvalni za tu neiz­ lesnu i duševnu: moralnu i materijalnu. — Sviet mjernu ljubav? — Najzahvalniji prema Bogu bio zagreznuo u zlo, mržnju, zloće i opačine svake stvoritelju i najdostojniji vjernici njegovi bit ćemo ruke; a ljudi, odani pogubnim strastima, živili su tek onda, budemo li radili i činili, kako nas to u medjusobnoj mržnji i svađji — i svidjelo se uči naša sveta vjera — Islam. Hoćemo li se milostivome stvoritelju, da pošalje svoga posla­ držati Islama i njegovih načela, to moramo svim �14 BEHAR srdcem i dušom prionuti uz rad, napredak i učenje: moramo nastojati, da se duševno prosvictlimo, a materijalno obezbiedimo. Ne znači živiti po na­ čelima Islama, ako, zapušćajući njegovu suštinu i bitnost, ograničimo naše djelovanje samo na vanjske forme njegove nauke. Mi moramo težiti za tim, da cielu vjersku sgradu, čitavu islamsku nauku obuhvatimo svim svojim srdcem i dušom, svim razumom i ljubavlju našom, moramo nasto­ jati da shvatimo i usvojimo moralne i etične te­ melje, na kojima se osniva nauka vjere, koju je čovječanstvu priobćio onaj, za kojeg je rekao tvorac svieta: „Levlaće, levlaće, lema halaktul eflaće!“ . . . I kako nema drveta bez debla, tako ne može biti ni čovjeka bež srdea, a što je srdee u čovjeku, to su temeljni osnovi u našoj vjeri. Ako dakle zanemarujemo i zapušćamo temeljne osnove, ni vanjština naših djelovanja — bez nutarnje podloge — ne pomaže. I baš radi toga, što nismo pronikli u temeljne istine naše vjere, što još ne pojmimo, kako treba, etičnu stranu Islama, vidimo u svakidanjem životu strahovitih i užasnih pri­ mjera, kako se naš sviet slabo brine, da živi onako, kako od njega iziskuje Islam. Dok. se svatko drugi brine da se duševno prosvietli i ma­ terijalno podigne, mi zapušćamo jedno i drugo, bez i najmanjeg grizodušja. Koliko pak time griešimo protiv Islama i islamske nauke, koja se ne ogra­ ničuje samo na vanjsku formu, nego uči, kako da se čovjek usavrši u svim duševnim dobrima, i da bude koristan član ljudske zajednice? I tako, dok na jednoj strani vidimo odvratnost od napredka i rada, pogubno propuštanje dužnosti, s druge se strane medju nama uvriežila zavist, inad, hased, mržnja — dakle sve svojstva, koja su u živoj opreci sa islamskom naukom. Ima nas i takovih, koji — ma da znamo da je jedan čin nemoralan i kao grieh zabranjen — ipak ga sviestno uči­ nimo s predhodnom nakanom, da ćemo naknadno obaviti ono, što se traži, da grieh bude oprošten. I — hiljadu je pogrešaka, zaostataka i nedosta­ taka, koji se u svakoj zgodi i na svakom koraku opažaju kod našega svieta, te uza svu vanjsku formu i hvalisanje o čvrstoći i stalnosti vjerskoj i ne treba dugo promišljati, da se dodje do posve bistra i jasna zaključka, da sva ta naša nedaća, sva naša duševna i materijalna bieda dolazi sa m o 'i izključivo odtuda, što ne poznamo temeljne osnove i bitnu svrhu Islama. Ako je tomu tako, a sumnje nema da nije — onda ima li preče i ujedno uzvišenije dužnosti nego se selušno latiti posla, da na najsgodniji način oživljujemo, razširujemo i učvršćujemo bitne osnove Islama, da razsvietlimo njegov zadatak i svrhu njegove, nauke, onako, kako se mora shva­ titi i kako su ju naučali i u životu provadjali prvi njegovi predstavnici, i tek da na tako čvrstim temeljima uzmognemo od početi da gradimo sgradu bolje islamske nam budućnosti? Jer ako hoćemo da živimo kao Muslomani, onda moramo da se brinemo za budućnost, da za nju radimo pravim oživljenjem naše svete vjere, prosvjetnim i odgoj­ nim preporodom islamskoga elementa. Za to se hoće rada, požrtvovna, nesebična i uztrajna rada, jer time, što ne radimo ništa, ili ako radimo iz kakvih drugih pobuda, pokazujemo, da nam Islam nije unonasrdeu; propuštavanjem pak naših dužnosti dokazujemo, da smo mlaki i ujedno da ne shva­ ćamo uzvišene nauke i zapoviedi, što su nam u Islamu dane. Otvoreno se priziati mora, da se je u nas uza sve to, što se je ponešto činilo i stvo­ rilo, ipak veoma mnogo propustilo. Napose smo malu pažnju posvećivali odgoju i prosvjetuom napredku našega elementa, makar da o odgoju i stepenu obrazovanosti ovisi obstanak pojedinca i naroda. Namajemuslomanima, s toga, nastojati, da se prepo­ rodimo, da se oživimo vjerom, da se okriepimo zdravim islamskim moralom i odgojem, — odgojem vjere i prosvjete, koja je već u samoj vjeri sadržana. Prva nam i vrhovna svrha ima biti Islam, a način i sredstva radu za preporod ima biti prosvjeta, koju moramo da unosimo kako u bogatunske dvore, tako i u siromaške Seljačke kolibe. Na osnovima islamske nauke i prosvjete moramo da učvrstimo islamsku obitelj, na kojoj se temelji čitav obstanak ljudskoga đružtva. Obitelj je prvo odgojilište, u njoj se radjaju i odgajaju u prvim, najvažnijim početcima buduća pokoljenja, a kakva će ta buduća pokoljenja biti — ovisi o obitelji i odgoju u njoj. Ono, što se u mladjahna srdea za­ sadi, ne gine; pak s toga treba i znati, šta i kako se ima zasadjivati u nevina islamska srdašca — u duše naše djece. S toga nam je dužnost pregnuti i nastojati, da prvoj našoj školi, prvom ođgojilištu, da islamskoj obitelji pomognemo u odga- �BEHAR I 15 janju, da joj pružimo sva sredstva i olahkotimo što ga mora da traži izvan svoje obitelji, a taj težki i naporni trud oko uzgoja našega podmladka. daljnji odgoj tražiti se mora, jer to stoji u na­ To je težak i naporan posao, ali tim sladji i ravi same stvari, — jer to i sama vjera traži. ugodniji, jer proiztiče iz osjećaja i vršenja vjerskih Islam sam po sebi jest otvorena i neizerpiva bazna i ljudskih dužnosti. Preporod, oživljeuje i učvr­ kulture i prosvjete, koju on izrično prepomča, a šćenje naše obitelji mora nam biti jednom od naša je sveta dužnost nastojati da naš narod, pored najprečih zadaća, da nam tako obitelj uzmogne vjerskoga odgoja, buđeiinakokulturaniprosvietljen: odgovarati svom zadatku 1 svojoj svrhi. Odgojni da se duševno preporodi, a materijalno podigne. rad u obitelji imade nastaviti škola, — al za to Dužnost nam je dakle činiti i \ rsiti sve ono, na i škola mora biti sposobna da nam odgaja živ, što nas upućuje naša sveta vjera, i, oslanjajući se uporabljiv podmladak, zadahnut islamskim sveti­ na vjeru, upućivati narod na sve ono, što mu je njama, proniknut osvjedočenjem i oboružan sve- ne samo od vječne, već i vremenite koristi. Islam i prosvjeta — to budi naš program, naše obćim znanjem, plemenitom obrazbom, da taj tako usposobljeni podmladak uzmogne onda na­ geslo, cilj i svrha našega rada, a taj program staviti daljnji rad za islamsku ljepšu nam buduć­ mora biti islamski program, naš rad islamski rad, nost. Već iz obitelji ima diete posvema islamski rad vjerskog osvjedočenja i ljubavi, rad za vjerski odgojeno i pripravljeno da ide na daljnji odgoj, odgoj i prosvjetni preporod našega naroda V r a č a r a . f estita hanuma“ —*Ni ciglo čeljade n:je bile u cijelome selu, daje nije poznavalo. ? ro r’ ilo se njeno ime po svim selima, glasrio se po kasabama pa čak dokučilo i do šerer Sa- srebrnasto liŠćo, a čudnovate sjene odrazivale se sa visokih gora. Vrelo šumilo i razbijalo se niz tvrdo kamenje — sitne kapljice pretvarale se u ogrlice bisera. Tišina sve spava; kad i kad zadahne te po koji dašak ljubico. Spava cijelo selo. Gluha su doba . . . . Izmegju gustog šikarja — mjesečevim svjetlom promicale dvije sjene — drije prikaze. Vrelu se bliže, lbret-hanuma sa Fatiir ianumom. lbret-hanuma sva u crnu poštapala se drugarici o rame. „Ovo ti je „Vilino vrelo" — promumlja vračara. „Tu ćemo okušati sreću tvoje jedinice, a sada — evo ii ovaj korijen, metni ga pod jezik, pa budi i gluha i nijema. . . . I u času plamsala je vatra na mangali, a kr­ da joj se pozlati. I u trenu zvektala je ogrlica Fatbnahanume u njedrima vračare. „Vile su sve tu — a ono u srijedi što no mu carski turali ferman na prsima — he — to je doma­ ćin, vezir, tvoj sugjeni, a do njega, sin mu, dragi tvoje jedinice". a -v „Čestita banuma! — još ona jedina oa i žena. Da je nije, ;kome bi otišla, da ti la, baci fal"? — govorile žene po sijelima. I bila je sevepli ruke. Je li kome trebalo probajati, zagasiti saliti stravu — letio je Ibret-banumi, a ono prisijeci ko rukom. Tako je prozvala neka pašinica, kadno joj božijim emerom kurtariša sina od uroka. Mlagjarija je najvoljela, ta koliko se njezinim sevepom isprosilo djevojaka i oženilo momaka. Kuća joj je bila na dnu sela, lbret-hanuma sama u njoj; ni rogjaka ni rodice, a vazda po puni budžaci nekakvih trava. I na mjesec prije vakta, vidjelo bi se u nje ljubice, behara i drugog bilja. U svaka doba ni. noći, našao bi je budnu; trave kuhala, osijecala krajSalejman efendijina kuća brojala se megju srednje čicu, razmećala graške, pa uvijek neko uza nju. Vele u šeheru, ali onoga pokućstva, načina i čistoće i megju vilama je imala posla, a vigjalisu je, gdje.u nije se moglo vidjeti ni u prvim kućama. On je gle­ isto vrijeme ulazi na nekoliko vrata. dao svačemu red — svaka stvar pjevala na svom Fatime-hanuma, vrla udovica rahmetli Sulejman mjestu. Kad mu se rodila šći Šefika više nije ni imao etendije došla iz dva dana hoda Ibret-hanumi na od srca evlađa, pir se kazivao na daleko i široko, ali konak, da joj ogleda sreću mile jedinice Šefike. Bog mu ne pokloni duga života razboli se i umrije. 11 . �16 BEHAR Nu ni poslije njegove smrti ne pomete se red u kući — Fatime-hanuma domaćica mu znala je svime upraviti. Šefika mila jedinica rasla majci uz koljeno, rasla i narasla velika djevojka. Akrana ni ljepote nije joj bilo u cijelom šeheru. Već kao dijete zagleda­ vale su je neke hantrme, ali je majka nije nikome dala — ugovorila je za Šemsibega, Osman begova sina i uzela amanet. Samo dok ona bude za udaju. Majka je' ludu ne će udavati. * * * Sunce je zalazilo za planinu kad se Fatime-ha­ numa povratila u šeher. Na vratima dočekala je Šefika, dočekala je cijela čeljad. Istu večer bio je pun čardak pa budi i gluha i I u času plamsala je vatra na mangali, a krnjav lonac pun bilja vreo na plamenu. Nad parom koja je kadila obe žene buncala starica nerazumljive riječi. Fatime-hanuma se kamenita — strepila. Karoenila se od straha, strepila nad srećom mile jedinice Šefike. „Lululululu 1" „Lululululu!" Glas s6 razlijegao prašumom. „Vile!" povika starica i nadosu nečim lonac. „Vila prisojkinja doziva drugaricu preko d rvet pla­ nina. Posestrima joj se odazvala — u času su na vrelu®. Fatime-hanuma se skoro uvukla vračari u krilo. Ta ona ih je davno opazila. Vidjela ih je iste onake, kakve joj je njena nana još u djetinjstvu kazivala. Bile su krasne, još nikad ne vidje onako lijepa, insaua, — osim kad je ona mlagja bila, kadno osta udovica. Samo što ona nije imala krila i onako bujne kose. Stas i oči iste. Dok je badža Štrcala vodu sa prsta, obilazila do sedam puta oko lonca, Fatime-hanuma na novo traula, u kakoj će prilici pokazati sudbina sugjenika kćeri njene. „Vezire viče 1“ — vračara će na jedanput veselim glasom plešćuč Fatime-hanumu po ramenu „Vezirevice! Sad se više ne brinem ni tobom ni jedinicom ti, obe će te u jednu kuću! Znaš — vezir je sugjenik i njegov 5fn, ama sada — “ uznese starica očima i pruži ruku Sunce je zalazilo za planinu kad se Fatime-ha­ numa povratila u šeher. Na vratima dočekala je Šefika, dočekala je cijela čeljad. Istu večer bio je pun čardak k6na na sijelu. Fatime harnima okivala u zvijezde Ibret-hanumu, — pripisivala joj neku višu moć. „Ako ona nije dobra, ja je i ne znam" — govorila sijelkinjama, a ove potvrgjivale mudrost vračare — kimajući glavom. Nu Fatime hanuma nije im šćela reći pravu istinu, govorila im, da je išla ogledati porad zdravlja i onoga svijeta. „Šta ćeš« — na koncu će Fatime-hanuma — „kad prouči nakvu dovu, čini mi se otvori se sve sedam nebesa, a odonuda posukaše meleći. „Može bogme, može« — Mulla-hanuma će iz budžaka — prva joj kona, „i ja sam čula od svoga efendije — bila nekakva žena, pa bogme što ’no velis baš eto tako«. „Vesta starih žena, dočeka jedna sijelkinja, a ostale joj sve ulečeše u riječ: „Nesta, ja — ko ahir zeman«. Odmah sutra dan pronio se glas cijelim Šeherom: Fatime-hanuma vratila amanet Osman begovu sinu. Niko se mje mogo načuditi. Neko u ploču neko u čavo, ali nikakvo čudo nije za vijeka. Iza toga prošlo neko­ liko godina, još nekoliko mušterija pokucalo na Fatimehanumiuim vratima, ali se svi povratiše praznih ruku. Hanuma čeka vezira, a jedinica joj vehne ko jesenski cvijet. Riza beg Kapetanovih. Narodna frazeologija. On je od svakog žita mlin, veli se za čovjeka, koji je svakomu poslu vješt. Spao s leha, kažu, kad neko nešto govori, pa pregje na drugo, a zaboravi što je počeo, biva „izagje iz koncepta". (Leh je u mlinu gdje se vreteno nasloni kad se okreće; kad vreteno spane s leha mlin ne može da melje. Daće jo j na oiegu sira, rekne se za mladu, koja se uda u kuću, gdje su čeljad ljuta i obijesna, pa će joj biva biti ružno kod njih. Mahnuće u kapi vatre, isto vele kao gore. Ja bajem, a on: boli me, kad ko govori nekom ili se opravdava, a onaj ga i ne sluša nit mu razloga prima. Kad se baje u oH se gleda, reknu čovjeku, koji ti za legjima govori, nije iskren. D rži me sita, čuvaj m i žita, veli se ironički za čovjeka, koji hoće svagdje da se nagje, a šve o malom trošku ili džaba. Slično tom: i vuk sit i ovce na broju. Edhem Hulabdić. �I 17 BEHAR * I NARODNE UMOTVORINE, Zaim bega seka. z’o čas ga Veli paša dojde, Po Zlatiju Zaim bega seku; ■ Mače Zlata na obor na vrata, Ugleda je Morić Mustaj beže, Za Zlatom se ašik učinio, Tri put zlatu u majke prosio, Ni jednom mu Zlate ne dadoše. Uranio Zaim-Osman beže, Susreta ga Morić Mustaj beže, Te govori Morić Mustaj beže: „Selam Alejk, sura i ne šura!" Odgovara Zaim-Osman beže, „Alejk selam zete i ne zete!M Mustajbeg mu stade goveriti: „Čuješ li me, Zaim-Osman beže, Tri put sam ti ja prosio seku, Ja ne mogoh isprositi Zlate." Pa mu stade dalje govoriti: „Nemoj reći da ti nisam kazo, Da je više ni zaprosit ne ću, Već ću skupit silovitu vojsku: Ljntu guju, Travničanin Muju, Gorskog vuka, Hnsu bajraktara Bjele ću ti porušiti dvore Tebe mlada s glavom rastaviti, Tvoju majku nogam pogaziti, A seku ti na sramotu ljubit." Pripade se Zaim-Osman beže, Od straha ga zaboljela glava, A od muke i srce i glava. Sveza glavu srmali mahramom, Utegnu se mukaddemom pašom, Pa se vrati svome bjelu dvoru, Susreta ga ostarjela majka: „Hajirola, sine Osman beže!" Odgovara Zaim-Osman beže, Odgovara svojoj miloj majci: „Nije bajir, već nehajir majko!“ Iznova ga poče pitat majka: „Što si rusu zavezao glavu, Što li si se utegnuo pašom, Zagje njojzi Osman govoriti: „Da ti kažem šta je i kake je, Susrete me Morić Mustajbeže, Te mi reče Morić Mustajbeže: „„Selam Alejk, šura i ne sura,"" Ja sam njemu ’vako govorio: „„Alejk selam, zete i ne zete."" Mustajbeg mi stade govoriti: „„Čuješ li me Zaim-Osman beže, Tri put sam ti ja prosio seku, Ja ne mogoh isprositi Zlate."" Pa mi stade dalje govoriti: „„Nemoj reći, da ti nisam kazo, Da je više ni zaprosit ne ću, Već ću skupit silovitu vojsku: Ljutu guju, Travničanin Muju, Gorskog vuka, Husu bajraktara, Bjele ću ti porušiti dvore, Tebe mlada s glavom rastaviti, Tvoju majku nogam pogaziti, A seku ti na sramotu ljubit."" Pripade se Osman bega majka, Oni daju Osman bega seku, Daju Zlatu Morić Mustaj begu, Dadoše je i ne pitaše je, Vjenčaše je i ne kazaše joj. Za to doču Osman bega seka, Ona ode na visoku kulu, Gdje joj sjedi ostarjela majka, Ona sjeda uz koljeno majci, Te govori svojoj miloj majci: „Daj mi ključe, ostarjela majko, Daj mi ključe od novi’ sanduka, Da izvadim stambolsku ćatiju, Da ja rusu svoju stegnem glavu, Rusa me je zaboljela glava." Dade majka od sanduka ključe. Zlata ode u šikli odaju, Sve sanduke redom otvorila, Ona traži svilene gajtane; A ne traži stambolske ćatije, Čim je našla svilene gajtane, Izvadi ih Zlatija djevojka, Trkom sagje u zelenu bašču, U zelenu bašču pod naranču* Objesi se o žutoj naranči, Objesi se žalosna joj majka. Petak bješe niko ne vidjase, Al’ ugleda Mujezin s’ munare, Pa zavika glasom sa munare, Koliko ga grlo podnosaše: „Jazuk vama, Base Sarajlije! Čije zlato visi u Hasbašči, U Hasbašči o žutoj naranči." Tuđe bješe Zaim-Osman beže, Pokraj njega Morić Mustaj beže. Odmah su se jadu dosjetili, Potekoše u zelenu bašču, Kad dogjoše u zelenu bašću, Oba bjehu pamet izgubili, Oni lome granu od naranče, �BEHAR A sa l’jeve jabuku sadili, Više glave rumenu ružicu, Po srijedi param posipabu: Ko je gladan, nek jabuku jede, Ko je žedan, nek vodicu pije, Ko je mlagjan neka se zakiti, Ko je dužan, neka se oduži. Zabilježio: Hasan Deronja. A ne režu svilena gajtana; Ali Zlata izdahnula bješe. Pokupiše hodže i hadžije, Opremiše Osman bega seku, Opremiše te je odnesoše, Odnesoše dženazu klanjaše. Dok klanjaše, u mezar metnuše, S desne strane vodu navratili, Z l a t n a ja b u k a . (Basna.) -io jedan car, pa imao pred svojim dvorima zlatnu jabuku. Svaki je dan izlazio i sjedio pod jabukom i jedva čekao da vidi hoće 1’ jabuka rodit zlatnim jabukama. I zbilja jabuka obebara i rodi sve samim zlatnim jabukama, ali još ne bijahu ni dozrele, a car ništa; kad al iza po noći evo ti iz mraka golema mede sve nešto mrmlja u sebi, upravio bas jabuci. Kad ga sluge spaze svi skoče, pa tabanima vatru, od straha noge polomili bježeći. Sjutri dan opazi car, da je opet nekoliko jabuka ukradeno. Zove sluge, al slugama ni traga ni glasa. Vidi car da tu nije šale, pa pusti telala, da se nagje junak, koji će dočekat hrsuza pod jabukom i uhvatiti ga, a car će ga obasut darovima. Na pošljetku se jave tri brata. Najprije će najstariji sam, jer hoće da sam ugrabi carske darove. Sjedne pod jabuku, ali čim se oko po noći pojavio medo, on kapu u šaku pa kroz mrak, da jfe sve tutnjilo pod njim. Drugu večer dogje srednji brat; ali i on čim spazi medu stisne bježati, koliko su mu noge mogle. Kad reda dogje najmlagjem, Ćeli, on uzme tamburicu sa sobom pa pod opazi da mu jabuka nestaje. Kako koji dan osvane sve po jedna-dvije manje. On dozove sluge pa na njih a hršum, ko krade jabuke; ali oni ne znaju. Onda im car zapovjedi, da cijelu noć sjede i da čuvaju. •Carska se ne poriče; sluge odmah čim se smrkne posjedaju oko jabuke i čekaju hrsuza. Čekali do po noći, jabuku. Oko po noći evo ti mede, sve pod njim granje puca, a ćelo uzo tamburicu, pa kuca ne pometa. Medi budne tuhaf Ćelino ono kucanje, pa mu se približi 1 rej ne „Ama vjere ti, daj ti to mene nauči!" „Hoću, za što ne ću“, — veli mu Čelo. A medo gotovo da poigra od veselja. Onda mu Ćelo rekne: „Hajde obu­ hvati o .o deblo jabukovo što moreš bolje, pa ću ti ja onda kazat daljeu. Medo obuhvati deblo što može bolje, a Ćelo imo već konopac uza se pa ti mog medu stegne oko debla, da su mu sve kosti pucale. I tako ga ostavi. Kad sjutra car ustane i pogleda u jabuku, ima šta vidjeti. Medo obgrlio deblo jabukovo, pa tako stoji. „To li je hrsuz mojih zlatnih jabuka!" — poviče car radostan. Odmah dozove sluge, da medu ubiju a ćeli dadne obilne darove. Pribilježio: Ata Nerćes. L I S T Književnost. Usuli talim vo tsrbSje. Ima po prilici četrdeset godina kako se u Turskoj počelo raditi o uregjenju ženskih mekteba. I tamo se dotle ženska naobrazba kretala samo oko vjere, svjetskog se ništa nije učilo. Kad se ta misao življe prihvatila, Osmanlije su odmah OBjetile prvu i najveću potrebu u tom pogledu, potrebu naime ženskih učiteljica. Za to se u njih najprije osnovao 1282 p. h. Darulmuallimat (ženska preparandija) te kad je ovaj zavod pružio prvi plod svoj, onda su se tek mogle osnivati i ženske ruždije koje danas uprav cvatu i pružaju ženskiuju najpotrebniju naobrazbu. Ta je ženska preparandija dala do danas mnogo učiteljica ženskim ruždijama, što više sve današnje spisateljice A l turske učenice su ženske carigradske preparandije. Dok su mnoge te spisateljice pisale raznih djela na turskom, a i na franceskom jeziku, evo jedna u novije doba AjiSa Sidika prva učiteljica više preparandije bacila se na svoje strukovno polje te napisala djelo pod gornjim naslovom: Usuli talim ve terbije (red podučavanja i odgajanja). Ovo je ujedno u reformaciji turskih ženskih mekteba prvo djelo svoje vrste, izragjeno je popularno kako za učiteljice tako uopće za roditelje i prijatelje ženskog podmlatka. Djelo je razdijeljeno na ova poglavlja: Pojam podučavanja i odgajanja i njihova svrha; čovjek; odgojitelj; tjelesni odgoj; duševni odgoj i m&r; moć shvaćanja, pamćenja prosugjivanja, maštanja i t. d .; odgoj naravi; dužnost i vrute dužnosti; individualnost (džibillet) i odgoj; sa­ �19 BEHAR mosvijest; odgovornost; osjetljivost djece; djelovanje, naravi u djece ; razlike u ćudi djece i ćudoredni od­ goj kao sredstvo za odgoj uoptfe. Ovo je kratak pre­ gled ovoga djela. No ne treba misliti, da je vrijedna spisateljica prenijela misli zapadnih pedagoga i filo­ zofa; ona je uzela ovom djelu za temelj spise islam­ skih pedagoga i filosofa kao Imami Grazalije, Šehabuddini Suherverdije, Abdurrahmani Džamije i t. d. Ovo je djelo izašlo u nakladi Mihranove „svjetske knjižare" u Carigradu (Babi-Ali ulica br. 73). Cijena mu je 6, uvezano 8 groša s poštom. Amr lbni obi Vekas (Jedna stranica iz islamske prošlosti.) U ovom djelu pripovijeda nam nepoznati pisac, kako je ovaj ugledni ashab i veliki islamski ju­ nak potukao Perzijance kod Kadesijo u Iraku. Koje je junaštvo ovdje ^pisano samo se po sebi razumije, kad samo napomenemo, da je u ovoj bitci šaka ljudi pod ovim znamenitim junakum potukla 12.000 Perzijanaca. Osobito mora ugodno djelovati na svakog Muslomana ono dopisivanje i pregovori izmegu oba zapovjednika, pa onda mnogobrojni a uz to jezgroviti govori i mudri savjeti, što ih je on govorio svojim vojnicima. Djelo je izašlo pod gornjim naslovom, dakle pod imenom samog tog znamenitog vojskovogje; u nakladi je Mihranove „svjetske knjižare", a cijena mu je s poštom 2l/s groša. KešaflIstalahatll-funun. (Tumač znanstvenih rijeci.; Napisao EŠšejh Muhamed-Ali bin A li Ettekanevi, I. svez. rječnik arapskih znanstvenih izraza. Carigrad, štampa­ rija „Ikdama" god. 1317. Cijena 10 groša, s poštom 14 l/a groša. Ovo djelo znamenitog indijskog naučenjaka koje sadržaje sve arapske izraze bilo islamskih bilo drugih znanosti, počela je izdavati po nagovoru nekih cari­ gradskih naučenjaka vrijedna štamparija „Ikdamova", a obuhvataće po prilici devedeset štampanih tabaka. Poznati AhmetRamiz ef. u Carigradu dodao je i ispravio neke stvari i preuzeo korekturu. Do sad je izašao I. svezak sa 20 štampanih tabaka. Štampa je izvrsna, na žućkastu papiru u velikoj osmini. Uvod koji tumači sve znanosti zaprema oko 100 stranica, a onda se pre­ lazi na riječnik, koji je sastavljen po uzoru Kamusa, Ovo je djelo tako savršeno izragjeno, da se s njim poznato Ebul-Beka-ovo ovako djelo zvano Kallijat ni sravnit ne može. Fehini. Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine. Ovako se zove, knjiga, što je nedavno izišla, a kojoj je autorom urednik našega „Behara" Safvet beg Bašagić-Redžepašić, poznat i pod imenom Mirza Safvet. Oveća je ovo knjiga od 14 araka u osmini, u kojoj pisac prikazuje prošlost Bosne i Hercegovine od dobe propasti samostalnosti bosanskog kraljevstva (1463.) pak do 1850. Upravo je to razdoblje prošlosti naše najmanje istraženo i ispitano, a do sada poznata vrela, koja se na nj odnose, tako su oskudna i nepotpuna, da se nije ni čuditi, što do sada od dobi osmanlijskog vladanja u Bosni i Hercegovini nije skoro ništa napi­ sano. To je razdoblje kulturno-historijski i politički od najvećeg zamašaja i znamenitosti za naš narod, te je od velike i neosporive potrebe, da se to razdoblje od četiri vijeka u svakom pogledu rasvijetli. S toga se mora srdačno pozdraviti svako djelo, koje ide za tim. Bašagićevu pak *Kratku uputu u prošlost Bosne i Hercegovine« pozdravljamo tim radosnije, što je vrli pisac upozorio na djela nova, prije ne baš tako po­ znata, posluživši se njima, obragjujući ovu tešku i pravo reći nezahvalnu radnju. Ali pisac može biti za­ dovoljan, da je zadaću, koju je sebi postavio, sretno i lijepo riješio, pruživ nam evo u istinu kratku, ali zgodnu uputu u prošlost ovih naših pokrajina. Bašagić je, kako sam veli, htio sastaviti samo preglednu sliku po podatcima, što ih je on sabrao, a poznato nam je da je dosta prepisao, nu i sam se tuži, da još „fermani, bujruntije i druge listine, koje trubnu po tavanima i policama, nijesu ispitaue, a ni razni natpisi po javnim gragjevinama. Kad se to gradivo malo po malo obradi i tačno istraži sva istočna i zapadna vrela — istom onda će moći jedan povjesničar od zanata, da sastavi potpunu povjest Bosne i Hercegovine". U ovoj svojoj „Kratkoj uputi" Bašagić je posegao za novim vrelima, te upozorio i na uMuvekitovu kroniku*, u kojoj mora da Ima mnogo znatno zrnce, što ga je Muvekit sabrao 1 iz narodne žive predaje zabilježio o prošlim zemanima. „Kratka uputa" Bašagićeva jest vrlo uspjela kro­ nika dogagjaja, a sad je nužno, da se ona nadopunjava. I sam pisac sigurno osjeća potrebu, da se do sad ne­ poznata razna vrela učine pristupačna širem krugu stručnjaka. Ovim svojim uspjelim djelom dao nam je lijepu uputu, a sada neka nastavi istraživanjem i objeloda­ njivanjem vrela. — Knjigu najtoplije preporučujemo svakom > kome je stalo do naše prošlosti i naše knjige. Cijena joj je 3 krune, a dobiva se u svim našim knji­ žarama. n—n. Kulturne bilješke. Željeznica od Šama do Mekke. Od neizmjerne važ­ nosti biće ovo veliko djelo, što ga sada turska vlada zasniva. Spojiti Sam s Metkom, znači mnogo u pogledu prometa i trgovine, a što je najglavnije: Mekka, to sveto mjesto sviju Muslomana, približiće se tako rekuć svim onim krajevima: Siriji, Palestini, Maloj Aziji, Iranu i t. d. Mi ćemo dobro znati, kakvih je poteškoća bilo, dok se na pr. iz naših krajeva išlo na Mekku suhim, koliko je trajao put tamo i natrag. Ovo se zaista kultnrno poduzeće prihvatilo živim interesom; u Carigradu se o tom sastalo vijeće, a članovi su mu prvi i priznati stručnjaci turski. Prvi je član tog vi­ jeća Hasan Husni paša, ministar mornarice. Trideset oficira ratne škole uzeće se za inžinire i mjernike, a peti kor sirijski ima da se brine za materijal za ovu prugu, koji će se većinom u Carigradu izraditi. Red. SenusI u Africi. Nedavno je uvaženi »Memorial diplomatiqu< i donio vijest o tome, kako Inglezima i njihovu gospodstvu u Misiru i cijelom području Nila prijeti pogibelj od reda, koji se zove Senusi po imenu svoga utemeljitelja. Red (tarik) Senusi utemeljen je pred kojih pedeset godina, a osnovao ga je pobožni i učeni Arap imenom Muhamed ibni Ali-el-Senusi, koji se je rodio 1791. godine na maročkoj granici kao ravni potomak slavnih Kurejšijevaca. Prije četrdesete godine svoga života, negdje oko 1830. ostavio je on svojti domaju, pun srdnje i nezadovoljstva proti franceskom gospodstvu, te se je više godina zadržavao u Meći i po Misiru kao naučavatelj i propovjednik (vaiz), dok se napokon negdje oko 1845. stalno ne nastani u oazi �20 BEHAR DSerabubu, gdje je nastavio svoje naučanje i propo­ vijedanje (vazove). Do skora je on tu utemeljio svoj red, po njemu prozvan Senusi, koji je danas postao politički najmoćniji i najznamenitije bratstvo afričkih muslomana. Ovaj red ima tu svrhu da od Islama odbaci sve ono, što se je vremenom prikrpilo, te da ga pri­ vede na pravu i prvobitnu stazu, od koje su ga odmakla kojekakva kriva naučanja nesposobnih hodža i tugji uplivi. Organizacija (uredba) reda Senusi vrlo je stroga. Sva braća (redovnici) su obvezani na bezuvjetno ču­ vanje tajne što se tiče svih poslova'reda, obvezana su na bezuvjetnu poslušnost prema propisima poglavice reda, na visoko poštovanje njegove osobe, na raegjusobno potpomaganje braće, te na strogu pobožnost, rad i učenje. Članovi reda ne nose doduše nikakvo po­ sebno odijelo, nu ipak se mogu po nekim znakovima raspoznati. Članovima je strogo zabranjeno pušiti i kahvu piti. Ovaj red osobitu brigu posvećuje tome, da gradi džamije i uza njih podiže škole po divljim i zapušćenim krajevima, a u tim Školama za koje se red brine, redovnici poučavaju učenike u čitanju, pisanju i računanju, a osobito pak red i redovnici promiču i unapregjuju obragjivanje tla (ratarstvo i gospodarstvo) napose zasagjuju i goje paome (hurme) i masline. — Pošto je prvi poglavica i osnovatclj reda Muhamed ibni Ali-el-Senusi umro negdje koncem 1858. godine, poglavicom toga moćnoga bratstva postade tada još mlagjahni njegov sin Seidi-el-Mehdi ibni Muhamed ibni Ali-el-Senusi, koji i dan danas stoji na čelu reda. Seidi-el-Mehdi podigao je red na izvanrednu visinu, te je on ušljed toga u veliku ugledu i njegova riječ jest silno mećna, a po svoj Aziji i Africi raširen je glas 0 njegovu bogastvu i uplivu. Samo jednostavna njegova zapovijed dostatna je da u najudaljenijim krajevima obustavi kavgu i možebitni krvavi zaplet megju dva sultana. Kao i utemeljitelj reda, tako i njegov sin Soid-el-Mehdi, odlikuje se velikom pobožnošću i strogim načinom života, a njegovo ustrajno’uastojanj'e, da uspostavlja i učvršćuje mir megju plemenima, da unapregjuje i pomaže prosvjetu, trgovinu, obrt i po­ ljodjelstvo, podiglo je silno njegov ugled u islamskom pučanstvu Afrike. Radi toga se upravo natječu Francezi i Inglezi, koji će višu počast iskazati Saidi-elMehdiji, ne bi li time stekli njegovu naklonost. Sultanu je pošlo za rukom, da živi u dobrim odnoŠajima sa Senusi redom i njegovim poglavicom, premda ga pra­ vila reda ne priznavaju kao pravovaljana poglavicu Islama, već pravila izrično traže, da jedan Arabin, i to Kurejšievac, potomak Poslanikova plemena, mora biti vjerskim poglavicom svih muslimana. Seidi-elMehdi, sadanji poglavica redar, nedavno je ostavio kraj 1 mjesto Džerabubi, gdje je mezar njegova oca i gdje je red učinio i podgojio divne i velike nasade, gajeve i šume. Grodine 1896. otišao je sa svojim najglavnijim učenicima sa ogromnom bibliotekom (ćutubhanom) reda i t. d. u oazu K ufru, koja leži posred libijske pustinje, te koja je od Džerabuba udaljena 12 konaka. Do nekoliko iza toga, kada je moć sudanskog halife skršena bila, Seid-el-Mehdi ode prama jugozapadu za još jedno 12 konaka dalje i to u kraj zvani Garu u u predjel Fiblu&, gdje su sve pristaše Senusi reda, te predručje Beni-Sulejmanskih i Mebdinskih Araba. Tamo se je on naselio, te je početkom marta ove go­ dine otišao 6 konaka dalje jugozapadno na Aini Kalaku, te se čini da će tu u libijskim brdinama osno­ I vati novu prijestolnicu, odakle će moći, bez ik itugjinskoga upliva, ravnati i upravljati svojim redoin _________ n. Pogled po svijetu. Kako je poznato svake se godine sastaju pos]a nici obiju državnih polovina naime austrijskih i ugar skih zemalja da vijećaju o poslovima, koji su zaje(j] nički objema državnim polovinama, a to su financije* vojska i vanjski poslovi. To zajedničko vijeće zove se inače Delegacije. Ove se godine sastale delegacije u Budimpešti 11. o. mj. Za predsjednika izabran je J a. vorski, koji je odmah zatražio od delegacija punomoć te je kod primanja delegacija kod Njeg. Veličanstva izrazio radost za posjet carev u Berlinu i za sjajni doček. Njeg Veličanstvo car i kčalj primio je izasla­ nike delegacija, te u zahvalnici istaknuo da se položaj Anstro-ugarske u ovoj godini ništa nije promijenio. A ustro-Ugarska stoji u najboljem odnošaju sa svim silama, a naročito se može istaknuti, da i Rusija u skladu sa Austro Ugarskom monarhijom podupire taj opći mir. — Zajednički proračun za 190L., što je iznešen u delegacijama predstavljaju ovi brojevi: Cjelo­ kupna potreba iznosi 357.034.706 K. Za ministartvo vanjskih poslova redovita potreba iznosi 10,530.784 K. izvanredna 208.295 K. Za ratno ministarstvo redovna potreba za vojsku 278,649.953 K. izvanredna 25,168.258 K za ratnu mornaricu redovna potreba 28,741.660 K., izvanredna 14,969.160 K. Proračun za upravu Bosne i Hercegovine iznosi kao i OAre 1900. godino suvišak od 198.403 K. * Berlin, prijestolnica Njemačke države, bio je dana 4. i 6. ovoga mjeseca pozorištem velikog slavja. Na 4. u 10 sati stigao je u Berlin car i kralj Franjo Josip I., a na 5. je bilo proglašenje punoljetnosti nje­ mačkog prestolonasljednika. Već se na desetke dana pripremalo u Berlinu za što sjajniji doček visokoga gosta — cara i kralja, te je u istinu i bio veličajan. Sav je grad bio iskićen i načičkan što se može bolje i ljepše, a po javnim i privatnim zgradama vijale su se zastavo austrijske i magjarske. Na kolodvoru je sam car Vilim dočekao Njegovo Veličanstvo cara i kralja, a bila je tu i počasna satnija u kojoj je bio njemački prestolonašljednik sa svoja četiri brata. Na putu sa kolodvora u dvor, carska se kočija ustavila kod slavoluka i tu je cara pozdravio berlinski vrhovni gradski načelnik Kirschner za tim je pristupila nočelnikova kćerka i krasno slovila pjesmu, koja je naročito za to spjevana i uručila Mu kitu. cvijeća (bouquet). Car i kralj Franjo Josip I. srdačno se zahvalio na ovom pozdravu. Od kolodvora do dvora carske kočije pozdravljahu sa najvišim ushitom veliko stanovnništvo. Berlinska i opće njemačka štampa najsrdačnije je po­ zdravila dolazak cara i kralja, ističući sa najvećim zadovoljstvom, da će ovaj visoki posjet još bolje učvrstiti prijateljstvo ovih moćnih država, što je ujedno i zbog miroljubive politike i nastojanja oko svjetskoga mira. Ovome plemenitom nastojanju oko uzdržanja mira i miroljubivosti megju narodima Evrope, dadoše izraza značajne vladarske besjede izrečene na gala-objedu u berlinskom carskom dvoru. Oba vladarska govora naglašuju nastojanje oko uzdržanja mira i uzajamnog prijateljskog saveza. — Ministar grof Ooluchovski podnio je odborima austro-ugarskih delegacija svoj �izvještaj i istakao, da posjeta Njegova Veličanstva u Berlinu odgovara usrdnim odnosima izmegju obadva vladara i države, 1 ako nikakva specijalna politička pitanja nijesu izazvala ovaj sastanak, ono se ipak može priznati, da znači novo osnaženje ovih načela na ko­ jima je podignuta solidna gragja srednjo-evropskog ii mirotvornog saveza. * Ćini se da se je spor izmegju Turske i Amerike još više zaoštrio, jer se iz Waschingtona ultimatumom 1 prijete. U diplomatskim krugovima se drži, da će u -'■* brzo uslijediti prekinuće diplomatskih odnošaja megju Turskom i Saveznim državama, te da će u tome slu­ čaju Njemačka zastupiti Ameriku u njezinim intere­ sima u Turskoj. S druge strane neki drže da ovaj cijeli postupak vlade Saveznih država nije ništa drugo, nego izborni manevar predsjednika sjeveroamerikanskih saveznih država Mac Kinley-a, koji se silno za­ mjerio velikom dijelu pučanstva radi toga, što se nije X htio zauzeti za Bure. Novi kandidat za predsjednika Saveznih država jest Bryana. * / 21 BEHAR I Zadnjih godina Franceska je bila pozornicom i najvećih uzrujanja u duhovima, kakvih se gotovo ne pojavljuje ni za najvećih katastrofa na svijetu, a l ? nije riješenog kapetana Dreyfusa čitav svijet jo raz­ dijelila u dva tabora, te se je tečaj stvari i trzavica u Franceskoj pratio najvećom pozornošću. Stvar kape tana Dreyfusa nije bila ništa drugo nego koprena preko tajnih težnja, koji su glavni ciljevi i svrha svih onih elemenata u Franceskoj, koji su proti repul :anskom ustrojstvu Franceske. Ovi elementi u prilikama, koje danas vladaju, ne mogu uspijevati što se tiče nji­ hovih osoba i osnova, pa se zakleli, da će oboriti današnju republiku i uvesti bilo što drugo — carstvo kraljevstvo, u kratko, da će sve činiti da u zemlji stvaraju smutnje. Ove dvije tri zadnje godine bile su od najsudbonosnijih po opstank franceskoga republi­ kanskoga ustrojstva, protiv koga se uporno i vrlo ruž­ nim sredstvima bore klerikalci, monarhisti, antisemite, i ostali smutljivci. Ovi svi razlikuju se samo prividno i imenima a u stvari su jedno te isto, pa su se na­ pokon i pokazali u pravoj boji, spojiv se u zajedničku skupinu pod imenom nacionalista. To su oni učinili u tu svrhu, da uzmognu što više osvojiti općina u Pa­ rizu i pokrajinama. U cijeloj Franceskoj ima 36 hi­ ljada gradskih općina, a za ove općine vrijedi opće izborno pravo (glasanje, dakle svako a ne samo onaj, koji ima izvjesnu količinu imetka) a uspjeh općinskih izbora djeluje i na držanje većine zastupnika u Fran­ ceskoj komori (saboru). Po tomu, kako dakle ispadne izbor po općinama, može se prosuditi, koje je pravo javno mnijenje i mišljenje u Franceskoj. Do sada se je po svim općinama pokazivalo, da je franceski narod za republikansku vladu, samo je u nekim časovima imao Pariz izdati kao za vrijeme ganerala Bulangera (Bulanžer). Tako se pokazalo i ovaj put i u cijeloj zemlji, svagdje su prodrli republikanci, samo je Pariz nešto zaostao, jer su izabrana 22 protirepublikanska zastupnika (u svemu je 80 općinskih zastupnika). Nu ispadali općinskih izbora u Parizu nije nikakva nesreća za republiku, kad su ostale općine po cijeloj zemlji republikanske. Poznato je da je Pariz iskvaren moralno, pa nije čudo, da u njemu mogu napredovati naciona­ liste: ostali franceski narod izvan Pariza jest moralno jak i neiskvaren, pa stoji uz republiku i time se naj­ svečanije izrazuje protiv svih onih, koji bi htjeli Francesku strovaliti u nove trzavice. 7. o. mj. sastalo te narodno vijeće (Volksrad) u Pretoriji u južnoj Africi, te je vijećalo o stanju Bura i prihvatilo revoluciju, kojom se izražuje sažalenje što Engleska nije prihvatila uvjete mira, koji su bili ponugjeni. Ujedno su prekorili postupak Salisbury-a, koji je cijelu stvar drukčije predstavio nego je u istini. U drugoj je rezoluciji Volksrad izrazio svoju zahval­ nost stranim državama, koje su joj za vrijeme burskoingleskog rata iskazale svoje simpatije za Bure, te je ujedno uložio ponovni pokret na neutralne vlasti radi nečovječnog postupanja Engleza u ratu, pozivljući se na Genevsku Konvenciju (ugovor sklopljen u Genevi, koji su potpisale sve evropske velesile i kojim je odregjeno kako se ima postupati sa ranjenicima i za­ robljenicima u ratu). Londonski -»Times*, doznaju, da megju članovima Volksrata postoji jaka stranka, koja bi htjela što prije sklopiti mir. Za tim se Volksrad bavio predlogom vlade, da se prodaju zlatni rudnici te je ovaj redlog odbijen sa 12 proti 9 glasova. Ova vijest o stranci, ojabi želila mir, stoji u živoj opreci sa izjavama pred­ sjednika države Oranje. Predsjednik reče jednom dopis­ nim New. Jork Heralda: Mi smo pripravni boriti se po zadnji g Časa: nitko od mojih podanika nije voljan po­ ložiti oružja, i mi nikad nijesmo ni mislili, da se samo za jedan čas udaljimo od svoje braće iz Transvala. Mi ćemo se boriti na svim linijama jer mi se od mira nemamo ničem nadati, sve smo stekli oružjem, a svaki 1 najmanji uspjeh Engleza bio je skopčan s velikim gubitcima. Ali u koliko se može vjerovati vijestima, koje dakako idu ispod engleskog terdžaha, Burima u zadnje doba nije baš najbolje i čini se da počinju uz­ micati i napuštati svoje utvrde. Svaštice. Dobar lijek. U jednoj omanjoj varošici arapskoj sastajali se ljudi svaku večer na sijelo, kod jednog čovjeka, kom kuća bijaše u sredini mjesta, baš na udarcu. No hajde de, obnoć se i onako ne može ništa raditi, al neki bi često došli i obdan, pa sjedi tu i benetaj. Domaćinu je valjalo sjediti s ljudima, pa makar i posla imao. Na pošljetku to njemu dosadi, pa kako im nije mogao reći u brk da mu se odbiju od kuće, potuži se jednom hodži na nesnosne posjetitelje. Hodža fnu na to odgovori: „Ako su tvoji posjetitelji ljudi siromašni manje ih časti, a ako su'zgodni išči im para u zajam, pa će te se proći". Jedna knjižnica. Danas se često čuje kako je neka knjižnica u Europi broji toliko i toliko hiljada svezaka. 0 tom se govori tek u novije doba, pravo rekavši od pronalaska štampe; ali Arapi su u stara vremena na glasu sa svojih knjižnica. Bilo je knjižnica u Španiji u Arapa pa su brojile po nekoliko stotina hiljada knjiga. Kako je svaki Arap, svaki naučenjak arapski sabirao knjige, kako je množio svoju knjižnicu svjedoči najbolje ovo: Godine 169. po kidžretu umro je jedan misirski naučenjak u Kairu po imenu Sekabuddini Hafadži, a u njegovoj knjižnici našlo se jeda- �BEHAR 22 naest hiljada svezaka raznih knjiga. Ovo se našlo za* hilježeno u sidžilu tadanjeg misirskog suda. Rnfaije. Svak će znati, da u muslimanskih naroda ima ponajviše pobožnih ljudi, ljudi, koji su se sveosve odali Bogu, tako rekuć odrekli se ovog svijeta. Te ljude obično zovu Derviši no i megju njima ima mno^o razreda ,,tarika“, te se jedni od drugih u mnogo koje čemu razlikuju. Izmegju sviju ovih tarika ili redova odli­ kuju se „Rufaije" koliko po načinu svog ibađeta (molitve) toliko i po čudesima, koja oni čine. Ljudi strani, koji nijesu vidjeli svojim očima: šta Rufaije čine, ne mogu i ne će da vjeruju, da je to uopće moguće. Ovaj je tarik đerviški osnovan prije 800 godina, a utemeljitelj mu je Sejid Ahmed el Rufai rogjen 502. po hidžretu u Obajde mjestu u Iranu. Bijaše to čovjek vrlo darovit a već u mlado doba njegovo sva mu so okolica poko­ ravala i slušala njegovo savjete. Kad je prvi put kao derviš učinio prvo čudo na očigled svojih učenika, za čas je bilo uz njeg preko dvadeset hiljada pristaša. Najzanimivija čuda, što ih danas Rufaije svojom dovom (molitvom) čine jesu ova: Oni uhvate najveću i najotrovniju zmiju, raskinu je na komade, ili je omotaju sebi oko vrata ili č a k ------- pojedu je, a da njima ništa ne bude. Oni dalje jedu žeravicu, gutaju staklo, najdeblju čašu zubima smrvi i proguta, okreće se na jednom mjestu po više sati, da mu se ne zavrtoglavi i na pošljetku ugju u usijanu peć, u samu vatru i opet izagje zdrav i čitav. Veliki su se učenjaci inte­ resirali za to i iztraživali uzroke, ali — — ostalo sve ipak ne riješeno. Bivalo je u Indiji, pa je straža čuvala Rufaiju po četiri mjeseca, on se naime zakopa kao mrtvac i — nit jede ni pije niti mu vazduh ima pri­ stupa, a nakon 4 mjeseca otkopaju ga, a on opet zdrav i živ kakav je i bio. Danas se more vidjet gdje Rufaije čine čuda i po velikim gradovima europskim gdje se skuplja silna publika, gleda i ostaje zapanjena, a za­ gonetka za čudesa Rufaija još uvijek neriješena ostaju. BMF* Upozorajemo naše poštovane čitatelje na oglas u današnjem broju „Behara44 od Studničke. Lijepa je i onako umjetnička radnja, a za nas naročito Sarajlije još od većeg interesa Što pred­ stavlja Sarajevo kakvo je bilo prije 36 godina. Ovu sliku naročito preporučujemo, pošto je na­ kladnik daje jeftinije našim pretplatnicima. Na sred polja lonac vri. Pun grad arapa ni otkuda vrata. Šilo bodilo, kroz zemlju hodilo, ni jelo, ni pn0 pedo utilo. Zadaća. J a sam varoš sad u Bosni, Što me svaki od vas znate: A sad sam vam stvarca mala U džepu me vi imate. Zamijente mi zadnje slovo; Poznato je sad to svima, Da sam jedan dio tijela, Koji ptica samo ima. Ata Nerćes. Zagonetka. a a b li i i k k k a a h i k 1 1 1n n n o o o o r V V V 1 2 3 4 5 6 7 8 9 slovo predlog neugodnost varoš u Bosni mjesto u Bosni plod pokret vode usklik slovo 1 2 3 4 5 6 7 8 9 Selim. Isp ra v a k . Obje zagonetke u 1. broju nijesu bile potpune. Pod slovčanom zadaćom od II. Deronje treba da stoji ovo: Srednja slova /stana odosgor dolje daju jedn u lestitkuU zagonetki od Selim a treba da stoji prvi redak ovako: 1 2 S r * 5 zanatlija što ovim rado ispravljamo, te se ujedno obe zagonetke kao na novo zadaju, a odgonetke ćemo donijeli n 3. broju. Kaše poruke. Ata Nerćes. Kako vidite nešto smo upotrebili. „Dvostruka prevara“ koliko je lijepa, toliko i naivna. Ovaki bi predmet valjalo izraditi s malo viša poezije; nn nemojte se V i za sada žuriti s ovakom gragjom, V i možete ljepše da nam posložite s kakvom na­ rodnom stvarcom. „Svako djelo . . .“ valja će malo preudesiti. Basna 0 liji nema a sebi onog, što se traži od jedne basne. Palindrom ćemo Zagonetke. (Narodne zagonetke, sabrao S e lim .) U našega Gjerzeleza golem perčin, zelen ćurak i dolama? Samo sebe jede? Mrko bače kroz šumu promače? U našega dede puška do grede; ko god dogje svak je ljubi. Devet baba po ledu se plaža. U gorici na jednoj nožici. Ni na nebu ni na zemlji, već u nebo zja. možda takogjer upotrebiti. M. Š. N i jedna pjesmica nije za nas. M isli su lijepe, ali iz­ rada je nešto loša. Pokušajte što slično u prozi. Mukdim ibn i Reb'iy. H vala Vam na pošiljci. Pismom ćemo Vam odgovorit opširnije H am di M. Ne možemo donijeti poslate pjesme, jer nema u sebi ništa osobita. A . H. M. Nijedna od poslatih pjesama nije za naš list. Mi od Vas očekujemo što ljepše. M —A. K V. Primilo smo Vašu pripovijetka. Za izradu ne bi imali mnogo što reći, ali predmet — predmet izabraste kako zanim iv tako 1 nježan i nekako nezgodan. Možda bi se moglo obraditi da bnde ono, što je kod Vas glsvno, k ’o sporedno, da ne ndara suviše n oči? Predmet je lijep, ps zaslužuje, da se razmišlja o njem. �I I 23 BEHAR Z. y . M Pjesmica: Sve po volji . , . nije Vam uspjela. Misli su Vam lijepe, ama u pojedinim rečenicama; al u cjelini jedno s drugim nema nikakve sveze. I Vama bismo preporučili da za sad sabirete znanja za sabe, pa onda . . . al opet ne morate početi baš pjesmom. Gledajte za sad da nam pribilježite koju narodnu Btvarcu. M. A. V. List ne možemo nikom besplatno davati. A— S. 71 I od Vas primismo dvije tri pjesmice, a ni jednu ne možemo npotrebiti. Izrada bi možda mogla valjati, da st) što drugo opjevali u njima. Vi bi nam m ogli Sto drugo poslati; pjesama imamo ^oć sada dosta i previše. Hafit. Lijepa je Vaša narodna pjesma, narodni su Btihovi vjerno zabilježeni; a l i --------ni hakva uzroka, ni povoda onoj žrtvi; ta to su — i ako 6e bit u narodnoj pjesmi — obične stvari; razboli se i umre. Ne bi vam uskratili prostora u našem listu, da ne znamo, da Vi imate gragje svake ruke. H. M. — A. D . Zaista je zanim iva gragja koju nam poBlaste, ali — ne zamjerite — m i je ipak ne možemo donijeti i to evo za što: Ako se sami roditelji drže onog, što bode djecu da nauče savjetom, onda je onaj svaki savjet suvišan Uzm im o u srednju ruku, da dijote i može i ne može vidjeti ono lijepo vladanje kod svoje kuće, onda bi ovi savjeti im ali mjesta, a l i -------- ovi su savjeti svakako nešto „općenito", neka „pravila" ili bolje „zaključci" na temelju nekog iskustva, ili će sad boljim plodđm roditi ovaj goli savjet, ili onaj dogagjnj, iz kog je postao? Svakako se more više naučiti kad se vidi recimo konac života jednog lašca, nego li kad se jednostavno kaže: ne valja lagati, to je gijehota i t. d. Dakle po našem mnijenju svako ono Vaše pravilo dalo bi se izraditi u nekom ruhu t. j. u nekom dogagjaju iz kog bi onda i roditelji i djeca u opće čitatelji sami rekli ono. što im Vi sad golo dajete. Kjamil. Primismo pretplatu i pošiljku. Misli su Vam lijepe, a kad bi se izradile u prozi još bi bolje bile, a ovako . . . . Mi od Vas očekujemo što drugo, koju narodnu stvarcu, a možda i prevod kakav s turskog. N. N . Vi nam razložiste cijelu osnovu svoje radnje pa tražite od nas savjeta: bili se dali na posao. Osnova je lijepa, sasvim odgo­ vara pravilima, a sad treba to izraditi. Za to Vam sad unaprijed ništa ne možemo reći, da će valjat ili ne valjat. Gledajte m egjutim da se pri izradi ne naprežete treba da Vam se same misli iz pera cijede, i dok tako ide, dobro je; inače ako počnete na silu raditi, onda se silom i čita. Dakle na posao! G.—r? Onaj nam original nije poznat, no prevedite Vi to slobodno, pa ako baš hoćete pošaljite nam i prevod i original, pa ćemo sravniti. Ako samo valjadne, naša je tvrda želja, da svakom damo mjesta u „Beharu". M. S. T .f Opis Vašeg rodnog mjesta nije baš loš, ama ono samo nabrajanje zgrada, ulica i t. d. dosagjuje; u opisu mjesta trjba pružit vjernu sliku ne samo tla, već i stanovništva, nešto iz običaja tog mjesta i — — čim se narod poprečno najviše zanima. Inače lijepo pišete. M. H. S. K. Slijedi pismo. Vlasnik: Adem aga Mešlć. Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Kiste J. Savića i druga u Sarajevu. 'S T c T' Š e li i t i. I. Pripovijetka. \ roljetna je noć, a tamna da jedva samo nebo razabireš; gluha, nigdje ni živa stvora. Po gdje­ gdje se čuje cvrkut cvrčlca, lcreketuša u bari, ii strašan, tužan glas prokleto sove, negdje na klisuri baš nad samim selom. U gustoj tami jedva razabireš tamne sjene, u sklonu seocu razbacane seoske kućice, sve su — čini ti se — puste, nigdje ni pas da se javi. Al u jednoj samo čuje se tih glas-, glas tužan, nemoćan, U onisltoj čagjavici, potleuši, prokisla krova, leži žena, teška hasta, a dvori je dječak, sin, jedina utjeha majke tužne, b6ne, nemoćne. Žena leži, prevrće očima, a često joj se istrgne iz grudi težak u z d a h -------i ona dozove sina svog. — Hasane! — Evo me, majko! — on gotov, već na nogama & posudicom hladne vode, da majku napoji. — Haso, sine moj 1 — I htjela bi da mu još nešto rekne, ali — — teški kašalj ne da joj. Opet se zanese, sklopi oči, a sin u budžak; svaki čas siromah gledao u čirak, lojanica dogarala. Bože dragi, koliko li ima kako siromah onu muku muči 1 Majka već od lanjskog ljeta leži, i kruta zima već je na izmaku, ona sve gore. A o tac------ ! Treća je eto zar godina, a od njeg nikakva glasa. Zna i Hasan da je otac negdje u vojsci, ta vidio ga je kad otiš’o. Sjeća se dobro, kad su rekli, da mu valja ici, došle mu i haljine vojničke i puška; ih, ta Hasan ga eno sad vidi na avliji, kakav je bio lijep u onim voj­ ničkim haljinama, kad se s majkom mu halalio, a njega poljubio u čelo i dao mu groš; rek’o, da sluša, majku, a da će i on brzo doć. I Haso duboko uzđaše. Treća je godina, zna to on, ta mati je to govo­ rila dok je još zdrava bila. Koliko ga je puta poslala muhtaru, da pita: čuje 1’ se šta za njegova babu. I muhtar bi svaki put rek’o: čuje ja; došla je knjiga od njeg, on će brzo doći. Ali kad je jedan put pitao, vidio je baš dobro, kako se u muhtara otisnula suza niz obraz; reko nešto Hasi, pa se okrenuo od njeg. A Hasan je mislio, da su muhtara rastužili onamo u čaršiji, u sudu, jer svaki ga čas zvali, iskali nekakve konje, iskali ljude da nasipaju testu, iskali žito, dese­ tinu i nekakve pare. I Haso nije nikako mogao pomi­ sliti, da bi muhtar plakao za njegovim babom, jer njegov će babo doć,-svakako valja da dogje, jer nema ko uzorati ni one jedne njivice. I Hasan se daleko zavez’o u misli, svjećica davno dogorila. On se na jedan put trgnuo. Bio se zanio, a �24 BEHAR odmah mu majka na um pade. Učini mu se da ga je zvala jedan put. U sohi bio mrak, a tišina, ništa se nije čulo. On skoči. Gdje je mati, ona se ne čuje, ne kašlje, ne diše----— Majko! — viknu on sav u strahu, i pristupi k njoj. Ona ni da dahne. — Majko! — opet če on još jače, a raskolačio svoje oči u tamni budžak. Uze je za ruku, al ruka, ruka bijaše ko tugja, hladna, ukočena. On ciknu, pa u strahu složi na vrata. Ispred kuće obori niza šljivik drumu. Letio ko da ga vile nose, kapa mu rasla, u ušima nešto šumilo. Letio u tuzi, u strahu, da ni sam nije znao za što, od čega bježi, i ------ kad se jedan put obazre, učini mu se, da leti za njim njegova majka. On je sve dalje skakao, preko trn ja, panjeva, sad na livadu i ------- skok dva, evo ga na cesti. . . . II. Bijaše svanulo, a sunca još ne bi iza brda. Livade se još tamno zelenile, drveće tek pustilo list još golo, ko sjene po njivama, a izmegju guste živice, iz koje se čula hiljada glasova ptičiji, vijugala se bijela cesta, tek malo ovlažena hladnom rosicom proljetne noći. Ptičiji cvrkut iz daleka prekidalo zvonce kiridžijsko. cestom se čuo stropot teških kola, što već nekoliko dana vuku silan teret s Broda u Sarajevo. Veliki al umorni konji jedva vuku teška kola, a na njima teret, ljulja se ko plast sijena. Na šarugi posjeli kolari, pa tek kad ikad mahnu bičem da prekinu onu silnu jednovitost. I sunce se rodilo, penjalo se k ručanici, a kola sve jedna drugim uz šarugu promicala tvrdom cestom, dok sunce na popasno doba, i oni ko odmjereno šaćinu hanu na ručak. Tek što bijahu stali i potražili torbe, da i konje nabrane, kad se zadnji od njih raskolači i poče vikati: — A ! vidi ti njega! — Šta je, Omere, jadan ti ne bio jutros! — u čudu će prednji jedan kolar. — Hodi da vidite! — ovaj će u pola podrugljivo društvu. — Ja imam i bez kirije robe. G ledaj! Svi se zgrnuše oko kola, gdje je na stražnjoj šarugi sjedio dječak; mršav, al očiju živahni. Odijelo mu bilo tanko, pa nešto od jutarnje studeni, a nešto sad od straha opaka kolara, strepio ko vrba u vodi. — A što ćeš tu nitkoviću! — trže se sad osorni kočijaš ozbiljno. — Molim te! — poče dječak gotovo kroz plač. — čiji si ti? — dočeka drugi; — kud ideš? — Ja sam sirota! — provali dijete u plač. — Pa ako si i sirota, — opet će jedan, — ne može se na tugjim kolima đžaba vozit. U to će handžija s golemim ibričićem kahve k njima na meraju. — Čuješ Omere! — veli jedan kroz smijeh <ja se malo i našali, — ne diraj ga, bolan! Zar ti nije 2 uhar, da ti da makar p6 dukata do Sarajeva. — Vjere mi je tako druže! — drugi ć e ._Omer svakako za kirijom ide, a to mu je usputica. I dok se ovi šalili s Omerom, koji se sve yj§e žestio, dotle on spopade dječaka za ruku i zbaci sa Šaruge. — Spadaj! — viknu on. — Ne hraniš ti mojih konja! Oni srkali kalivu tu pred hanom, a dijete se sku­ pilo u kraju ceste i plakalo. — Ma zbilja, kud si ti pošao mali! — sad će jedan od kolara ozbiljno. Ono je plakalo. — Odakle si ti sinak moj? — prigje k njemu handžija. — Iz Slatišta. — promuca ono. — Pa kud si poš’o, dragi? — Ne znam. — A što ideš, što bježiš od kuće? — J a nemam kud kući, otac mi u svijetu, a mati — um — — umrla. — Hej pusta sirotinjo! — kimnu handžija glavom. — Uzmi ga ti sebi! — pogleda jedan u handžiju. Što će mi? — U najam, da ti radit — A imam ih, da valjaju. Dok su.se putnici krijepili crnom kahvom, dotle se pred hanom postavljala sofra i iznosio ručak. Ba­ zgo varali kolari o svom putu, neki jadio za svog konja, da je već osipljivio, drugi se boji, da će mu šina u kola popustiti, a teret težak, i sve ljudi o svom poslu, a mali čučio uz ogradu i nije znao, šta će se dalje zbiti od njeg. — A bi li ti mali u Sarajevo sa mnom? — na jedan put će jedan kolar, na veliko čudo drugih. Svi u ovog izvali še oči. — A bi, što ne bi; — dočeka handžija.— Vidiš, da je pošlo nekud, a ni samo ne zna kud bi, ko ludo. — A što bi ti? — trže se jedan. — Ta vidiš da hoće, da ugrabi kiriju Omerovu! — izvrnu jedan opet na šalu. — Mahnite se Boga ti šale! — uozbilji se ovaj. — Vidite, da je dijete sirota, a vama do šale! Dijete opet počelo plakati. — Nemoj plakat! — skoči on. — J a ću tebe povest sa sobom, pa bogme onda, ako valjadneš, sebi ćeš. Ovi vidjeli, da se čovjeku sažalilo na dijete, a kao i da mu je naš’o nekakav put, baš ozbiljno obreče da će ga povest, pa i oni ušutiše. Tek će poslije ovaj: — Znaš, sjetio sam se nešto. Ono ima u nas na Musalli nekakav mekteb, što su djeca sve u askerskim haljinama. Pa neki dan prije neg sam pošao na Brod, došle zaptije po dijete mog jednog komšije. „Upisano je," veli, „pa valja da ide.“ Dok će otac dječinji iz �BEHAR I kuće: „Šta? Nijeste vi njeg hranili! Gdje ste do sad bili? Već kad sam ga ja podigo na noge i othranio, da vidim od njeg neku fafdu, onda vi hoćete da mi ga vodite! Ne dam, hajd!“ — Eto, tu ću ja njeg! — nastavi ovaj. — Boga mi ti je sevap! — dočeka prvi handžija, a i kolari potvrdiše. Tako i hi. Do sahat su krenula kola ispred Šaćina hana, a na jednim se lijepo smjestio Hasan megju sanducima i svežnjima pamuka. Bilo mu je ljepše, nego li ikad u njegovoj rogjenoj kući. .. m. A u to isto doba u Slatistu bio velik skup; na onoj meraji oko seoskog mejtefa skupili se seljani i klanjali dženazu Hasanovoj materi. Dženaza bila pred mejtefom, jer — Slatište, pusta sirotinja, ni džamije nijesu imali. Svi bili nekako tronuti, makar da znaju, da se sirota žena dugo patila, dugo hrvala s ljutom boljeticom. — Rodila se! — šaptali jedni drugim; — pravi je šehit, koliko se izmučila; rodila se kad se kutarisala one muke. I odnijeli je u hladnu zemljicu, spustili i zagrnuli, pa se svak povratio svojoj kući. Žalili ženu i ljudi i žene ne sa same smrti, jer smrt njoj bijaše samo lijek, već s patnje njene, žalili je i s Hase njena. Šta će on sad? Eto, nema ga, nitko ne zna, gdje je. Zar dijete se preplašilo, ko samo bilo s majkom u kući, pa i od puste tuge, ko zna kud se skrilo, možda u šumu kud, izaći će, a doći će ono, ta kud bi, kud je sirota pristalo samo, još ni momčić tek da mu je dvanaest-trinaest godina. 1 svi se pri povratku s mezara još jedan put osvrnuli na pustu kućicu, odakle jutros iznesoše sirotu ženu. Eto ni Murata nema, ko zna četvrta je eto go­ dina, a ne zna se, živ li je ii’ mrtav. Žena mu ode, a i dijete, dijete pusta sirota, šta će samo u pustoj, praznoj kući. I ljudi tako dugo žalili, tugovali, jadili i premi­ šljali o teškim vremenima, koja evo raskućiše jednu kuću. . . IV. Prolazili dani tiho, neopaženo, ko i sve drugo u životu seoskom, danas se ore, sjutra kopa, sad vjetar, kiša, ne radi se, pa se skupi, henetaj, sad opet nešto novo od suda, popis novih vojnika; jesen, zima . . . i takp jedno za drugim, godina za godinom. Hasanova kućica, a prokisla i rasklimana dok je u njoj i života bilo, stajala još neko vrijeme, da se ljudi sjećaju njega, oca mu i majke, stajala i da se djeca u bešici plaše njom, a kad jedne jeseni udari mećava, ona ko kad nikad nije ni bila u sklopu, za čas hrpa trulile daske, tanka čagjava šepera, ćerpič gotovo blato, neko vri­ jeme stajalo to sve kao neko zgarište, a do godinu iza 25 toga igrala se djeca na kućištu Hasauovu i upleskali ga svojim tabanima, da joj bujad i kdrov sve osve nei zametnu uspomenu i trag. Jedne jeseni, iskrenula bijaše strašna bura; tkiša nebo se otvorilo, a baš u to doba po toj nezgodi bijaše sve Slatište stjerano na cestu, da je nasipa. Ljudi, prokisli, jadni, pozelenili neki od studeni, vukli kum ii’ tukli tvrd kamen, stenjali uprav od puste muke, kad na takom nevremenu čovjek ni sebi ne bi radio. Vatre se naložile po jarcima, pa za čas trkni i spali malo ruke na plamenu, pa opet za tokmak, čekić i lopatu. Ljudi od hućumeta, što ih nadziru, ne daju odahnut, i sami zlovoljni, pa udri na svijet, viči, deri se na onoj buri, već promukli. A kad je devet zala neka je i deseto: cestom na jedan put zamrači. Silan asker, k’o drum je to, pa svaki čas neko, ako nitko, a ono tatar, pošta. Navalila silna pješadija, a tek se odozdol kroz gustu maglu što je postala od onog pljuska, opažao konjanik. Seljaci što nasipaju cestu lijepo se — ako ćeš — i odmoriše, dok ova prva sila miti, a sad tek navali suvarija najprije gjogati, pa dorati, vranci, a daj dva oka da ih se nagledaju, krupni konji, naočiti, vile! Na jedan put jedan sinu iz reda alat, a konjanik na njemu, mlad crnomanjast, tek ga naušnica zagadila. Zabit je, golem mu tunos fes na glavi. Ispade iz reda pa oporavi seoskim putićem k’o da je sto put onuda prošao. Slatištani se čudili, a drugovi njegovi ni da se obazru za njim. Mladi zabit jurio kroza šljivik blatnim seoskim putićem, da je sve pucalo i frcalo blato iznad glave njegove. Psi zalajaše, djeca se razbjegoše, a žene pohitiše na prozore. Stranac se na jedag put zastavi pred golim kućištem Hasanove kuće. Stade i teško uzdaše. Obazre se na najbližu komšijsku kuću i viknu po imenu starca Ibriša. Nitko se ne odaziva. Opet viknu, dok će jedan mališa iz kuće: — Nema Ibriša, on je davno umr’o. On opet uzdaše, pa će malom: — Ima 1’ itko, da mi kaže, gdje je mezar ove žene, što joj je ovo bila knća? U to će jedna djevojka iz kuće, oporavi putem, a konjanik za njom. Žene ga iz kuća mjerile i nitko ne bi ni vjerovat’ mog’o, da je to Hasan, negdanje nji­ hovo siroče i za žive majke svoje. Kad mu djevojka uprije rukom u mezar, mladić ostavi konja, pa se sleže i suzna oka poljubi zemlju, što je krila kosti njegove majke. — Oh, majko moja! — izusti on kroz plač. — Kako sam te ostavio! Pobjeg’o od tebe! oh, oh! Hoćeš li mi oprostiti, majko moja? Djevojka se kamenila. D aje to Hasan Muratović, onaj Hasan sirotan, onih crnih živih očica! I u njoj srce uzigralo, i ona proplakala. Hasan je čučnuo kraj majčina groba, plakao, učio, ljubio zemlju . . . A kad mu vilpviti alat za’rza na putu, on ustade, teška srca �26 BEHAR rastajao se odatle. Pri polasku sage se i dohvati gru­ dicu zemlje s majčina mezara, poljubi je, zavi u rubac i odnese. Jecao, plakao na glas, još jedan put poljubio ono drago tlo, pa onda pojah’o konja i oborio niza šljivik, onim istim putem, preko onih istih panjeva, trnja, kud je ono one noći sletio, a sve više puštao glas, plakao da bi i sami kamen rastužio. A kad na cestu, nagje se u hrpi svojih seljana, drugova iz djetinjstva, staraca još živih, on ih zna sve, a n jega. . . njega kao da niko na zna. — Ljudi 1 — trže on kroz plač. — Omere, Alija, ta muhtaru, zar me ne možete p’oznati. — Hasane! — ozva se jedan iz hrpe. — Vidte, ljudi, Hasan, Hasan Muratovice, živ, vidi g a ! . . . I ža čas bijaše sklop oko njeg. Grlili ga ljudi suznih očiju, ljubili mu haljine, stotine pitanja u jedan mah, a on sad vedar i veseo, što se vidio sa svojim dragim komšijama, seljanima, a sad ga obliše suze: nema oca, majke, pa ni kuće nema, kao da se nije ni rodio tu, i ne zna se, da su kad živili, da je kad bila tu porodica Murata Saletovića, Ali njemu se valjalo žurit, dosta je zaostao ^a društvom. — Braćo 1 — viknu on drhtavim glasom ; — meni valja pohititi, valja mi se rastat od vas, od svoje majke, more b it. . . a ko z n a . . . braćo, halalite m i! — Hasane, dragi Hasane! — povika sto grla. — Mi tebi halalimo, — Da si nam zdrav i živ, gdje god si — dočeka muhtar iznad sviju; —1 i sretan da si nam, k’o što i jesi, da Bog d a . . . — Muhtaru! — opet će on kroz plač. — Evo, molim te, da mi majci svijeću u džam iji. . . — ali so na jedan put žacnu. A h pusta sirotinjo! U Slatištu nem a dža ■■ sjetio se on. — Evo, podijeli sirotinji za dušu m ajke moje • -------jedva je kroz plač izgovarao — ogradi joj mesa/ — tušio se u plaču i pružio muhtaru nekoliko žuta ’ Mahnu rukom seljacima, govorit nije mogao alat zagrabi cestom; za čas ga nestade, a seljaci <Jir nuti do plača ostali za njim gledajući. V. I to je prošlo kao sve drugo. Slatištani se dugo sjećali svog Hasana, Hasanage mulazima, kako kasnije saznadoše. Krasan momak, izučen, pametan, zabit đičili se njim. I ne progje dugo, a u sudu onamo kazaše muhtaru, da je Hasanaga na Crnoj Gori pravo junaštvo počinio. Iza toga se javio iz Stambola, a kako bijaše u ono doba zapucalo na sve strane turskog carstva, tako i Hasanagu bacali s njegovom vojskom sve iz boja u boj. Kasnije kao da zamrije svaki glas 0 njem. Jednog dana dozvaše m uhtarau sud i kazaše mu da je juzbaša Hasanaga pao na Šipka-Balkanu. Kod njeg se našao ćemer sa osamdeset osmanlijskih dukata 1 j 'smo, gdje veli, da se ti novci, ako on pane, i ako ih . agje poštena ruka, pošalju u njegovo rodno mjesto. Do godinu iza tog čuo se prvi put prvi ezan sa nove džamije u Slatištu. Gdje je nekad bila ona potleušica Murata Saletovića, gdje se toliko vremena mučila žena mu, odakle je kroz tamnu noć sinuo Haso mali, da steče u svijetu taki glas, tu na istom mjestu diže se i danas lijepa seoska džamija, vakuf juzbaše Hasanage, a svaki se dan tu uči fatiha za duše ovih Šehita, Hasana, majke mu i oca Murata. Eto, to vam je ujedno i povijest seoske džamije u Slatištu. Edhem Mulabđić. Islamska tolerancija. jrepozvati faktori mnogo su toga do sada naw pisali o netolerantnosti islama prama drugim vjerama. Dapače cijele knjižurine izmišlje­ nih predsuda štampane su, pa još se i danas štampaju, da se u očima civilizovane Europe ocrni islam u svakome pogledu. Ali to još nije sve. Nekakav Karl May izdaje cijeli ciklus ro­ mana u debelim svescima. Tu se u obliku pripo­ vijetke na strašan način crtaju načela islama i izvrću činjenice. Jedan je takav svezak „Am Jenseits", a jodna takova tačka o nesnošljivosti muslomana prama inovjernicima. Mi ćemo se u svoje vrijeme s faktima osvrnuti na sve podvale i predsude. Ovaj put ćemo nastojati samo da nabrojimo ne­ koliko historičkih istina, koje su najbolja svjedočanstva, da je islam najtolerantnija vjera na svijetu, U „Hulasatul kelam fi measiril islam" — u evo šta piše o snošljivosti šeriata prama kršćanstvu i židovstvu: Kao što šeriat brani prava muslomanska, tako isto štiti i prava nemuslomanskih podanika u islamskim državama. To ćemo odmah vidjeti iz narednih historičkih primjera. Mutevekil Alallah Abbasović zaveo bijaše za svoga vladanja nekakve posebne zakone za nemuslomanske podanike, po kojima su se ovi od muslima mogli raspoznati. Ovaj postupak Mutevekil Allahov bio je u �BEHAR opreci sa šeriatskim ustanovama; za to su ga osugjivali ne samo inovjerci, nego t&kogje muslimi i njihova ulema — makar ti znakovi nijesu bili ni na kakav teret dotiČnicima, koji su ih morali nositi. Kad je došao na prijestolje Ebu Džafer Mansuri, koji je bio poznat kao teolog i koga je sam imami Malik priznavao za dobrog poznavaoca islama, odmah je ukinuo spomenute Mutevekil Allahove znakove kod nemuslomana. Kad je regulirao i uregjivao Bagdat sagradio je mnogo hramova i crkava i privatnih sta­ nova za svoje jehudinske i kršćanske podanike i u opće postupao s podanicima neislamske vjere po šeriatu i čovjećanski. Ebu Džaferi M'nsuri nije propustio nikakve pri­ like, a da se ne bi pokazao pravednim i tolerantnim prema svojim neislamskhn podanicima, te bi strogo kaznio svakoga, ko bi im nanio kakvu nepravdu. Isti vladar dao je ispitati sve nepravedne stare običaje u državi, ušljed kojih su njegovi neislamski podanici trpili kakvu nepravdu te ih uklonio strogim naredbama. Tako Su prava neislamskih podanika bila sasvim obezbijegjena; svagdje su uljudno primani, njihove usluge i vještine dobro su cijenjene, jednom riječi ni u čem nijesu zapostavljani ni podrogjivani. Oni su čak zauzimali i viša državna mjesta, gdje im se po­ vjeravala važna i škakljiva državna misija. Na pr. za Omejevića (Umejje) bio je Muavin vezir hrišćanin Zerdžun Burnija, kojega je Muavija veoma cijenio i uvažavao. Ne može se reći barem, da su u ono vrijeme silile kakve političke okolnosti Muaviju, da je morao kod sebe držati vezira hrišćanina, nego su vladari či­ nili iz same svoje uvigjavnosti i pravednosti, te su mogli i nemuslimani zauzimati važna državna mjesta. Harun Errešidu, koji je sa svoje islamske pobožnosti poznat i koji je vazda kao strogi vršioc šeriata ostao, bio je glavni liječnik hrišćanin Bahtjevša. U Harunovih nasljednika bili su takogjer brišćani u državnoj službi: Ebu Zejd Hanin bin Ishak, sin mu Ishak bin Hanin, Ebu Ali Jabja, Ebul-Hasan Hibetulah i još mnogo drugib. Neki su bili savjetnici, neki li­ ječnici, a neki tajnici i t. d. Ebul-Hasan Hibetulah obnašao je ministarsku čast „ominud-devle." Isto tako Ebulferedž Jahja „mutemidud-devle.“ Uhdžizeman Ebulbereket, Hibbetullah Ebulhasan Sabit ibni Kuzzetini Felsefi, Ebul-Hasan Sabit ibni Sinan, Ebu-Ishak Ibrahim i Ebul-Hasan Hilal bilisu jehudinske vjere i ovi su obnašali važne državne činove. Ovi su nemuslomanski službenici uživali pot­ puno državno povjerenje, te su mogli sasvim slobodno i neprikorno dulje vremnna svoju službu vršiti i u ^ činu ostati, i to baš u ono vrijeme kad-no se strogo vršio šeriat i njegove ustanove. Početkom devetoga stoljeća dobavio jo Memun iz Carigrada dvojicu Grka, da mu oni uvedu socijalne 27 nauke u islamske mektebe (škole), te su sam Menun i i bagdatska ulema polagali veliku važnost u tu nauku i cijenili učitelje kršćane, o kojima se sačuvala predaja. Kad je Memun poručio po učitelje u Carigrad, da mu dogju u Bagdat, oni su se ustručavali poduzeti taj korak jer su se do tada o Arapima pronosili svakojaki krivi glasovi i predsude. Držali su ih da su ljudožderi, najgori barbari — i pripisivali im svakojaka zla svojstva. Memun doznavši da Grci ne smiju doći u njegovo carstvo, spremi ponovno po njih jednog kršćanina, koji ih uvjeri, da im je svaka bojazan neosnovana i da će mirno i ugodno živjeti pod Memunovim okriljem. Istom tada se Grci zapute put Bagdata. Kad dogju pred Memuna, iznenadi ih njegova susretljivost, pa iz poštovanja prema halifi hotijahu odmah preći u islam, ali Memun to odlučno odbije, da se ne bi pronijeli još gori gla­ sovi o islamskim državama, i njih uputi na njihov opredijeljeni rad. Eto kako su islamski vladari postupali sa inovjercima još u ono staro šeriatsko vrijeme. Iz toga šeriatskoga vremena jo ostalo, pa i danas se čuva u onim mjestima, gdje zapadnjaci nijesu doprli, velika, gostoliubivost prema svakome. Ovu islamsku čednost u Arabistanu i Anadolu priznaju i nepristrani francuski spisatelji, koji su pro­ putovali to krajeve. Šerijat zapovjeda muslimu, da prema svakome Čovjeku bude uljudan, učtiv i tolerantan; za to se i nalaze još ta lijepa svojstva muslomana u onim krajevima, gdje se šeriat potpuno vrši i — gdje se nijesu uvri­ ježili novi tugji običaji. U nepristranim istorijama naći će se bezbrojnih pri­ mjera o šeriatskoj snošljivosti prema drugim vjerama i njivim sljedbenicima, ali ovo što gore istakosmo donosimo samo za to, da islamski protivnici vide, kako su šeriat i islamski vladari postupali prema inovjercima i to: u IX. i X. vijeku. Uzgred ćemo spomenuti i ovo, da šeriat ne propisuje, da se islamska vjera drugim silom nameće, za to se nigdje ne može naći, da se u islamskim pokra­ jinama upotrebljuju misionari, zavodi i ina sredstva, kojima bi se inovjerci u islam mamili, nego svak uživa potpunu vjersku slobodu. Dočim u drugih vjera imade više načina i sredstava, kojim se služe čisto u svrhu vjerske propagande. Mi prepuštamo drugima kako hoće, neka onako rade, a ponovo preporučujemo svim muslomanima i islamskim državama, da uvijek ostanu prema drugim vjerama potpuno tolerantni, kao što to prepo­ ručuje naš lijepi šeriati muhamedija. Tako ćemo se uzvisiti svojom plemenitošću nad onim nesuošljivim sljedbenicima drugih vjerai pokazati ćemo se vrijedni našega šeriata, kojega drugi napadaju samo za to, jer ga ne poznaju. Toliko u „Hulasatul kelamu i t. d.,w a mi ćemo još nadovezati, da je najbolje svjedočanstvo islamske tolerancije, što su se dvauest vjekova, u islam- �28 BEHAR l l skim zemljama uzdržali Sljedbenici raznih vjera, dok je još pri koncu prošloga vijeka u svima kršćanskim državama vladala velika nesnošljivost prema inovjercima. Današnja tolerancija u Evropi čedo je franceske revo- lucije, a ne misionarstva, kako se razbacuju mQo . mudraci, koji krivim okom gledaju i na to najplemeiliti? djelo modeme prosvjete. Ibro Topi^ Riječi velikih ljudi. ledaj ovaj metež, što je na sv’jet pao I Vas se sv5Jet šteti mj es^° ćaru zdao. Nema ništa bolje, nego kraju lagju; Teško onom ko je na srediuu pao! Efdaluddini Ćašani. No daj taštoj oholosti, da s tobonj zavlada, Jcrbo niko s oholosti nigdje pristo nije. Budi kao dilber-soluf! što se skovrdžava, Pa da tisuć srdaca te sa ljubavi grije. Sve pogreške prijateljsko oko Kroz ružično sv’jetlo zrije; Dočim oko zlobna protivnika — Ni s uspjehom zadovoljno nije! Ebulala Elmearri. Preveo M. S. Dolazak hadžija. . . . . Četrnaesto stoljeće teče od dana, kada je tamo na dalekom Istoku u sretnoj Arabiji zasinulo prvo svjetlo ljubavi, milosrdja i jednakosti, kada se je potresla palača kralja Sasanovića Kosrua Nošerevana u Ktesifonu i utrnuo vječni oganj — četrnaest je viekova, kako je došla objava Islama. — četrnaesti je viek nastupio od onoga znamenitoga dana, kada je božiji Poslanik pobje­ donosno uljegao u sveto mjesto — Meću i obja­ vio: „Istina je tu, više laži nemal" — Trinaest podpnnih viekova navršilo se je od toga dana, a ta se iskra ljubavi i bratstva, istina Islama razširila od indijskih gora do novoga svieta, i kako je onda ona šačica vjernika sa svojim spasiteljem oduševljeno i ponosno širila istinu: „Jedan je Bog a Muhamed njegov poslanik," tako i danas milijuni i milijuni raznih na­ roda iz svih krajeva svieta, razna jezika i narodnosti istim pietetom i oduševljenjem izgovaraju tć rieči. — Trinaest stogodišta prohujilo je u nepovrat od onoga časa, kad je Ćaba očišćena od poganskih idola i kad je postala svetište Islama. Od toga dana pa do danas jednakim se marom, jednom ljubavlju i oduševljenjem muslomani sa svih krajeva svieta okreću prema tome svetištu i šalju svoje vruće molitve Svevišnjemu Alahu za spas duše svoje. I svake godine muslomani sa svih strana svieta upravljaju svoj hod prema Meći, središtu Islama. A to bu daleki i naporni puti: treba prevaliti brda i doline, broditi sinja mora i bistre rieke, gaziti pjeskovite i vruće pustare, trpiti žedju i podnositi vrućinu, — ali sve to vjerni musloman lahko podnosi, svjestan da vrši božiju svetu zapovied, hadžifarz. Njoga izpunjuje čuvstvo pieteta, pobožnosti, čuvstvo vjero u Boga stvo­ ritelja i sladka nada, da će viditi sveto mjesto, a pri takim čuvstvima izčezavaju putne neugodnosti. Netko putuje dan, netko dva, mjesec, tri, pet i više, ali svi se u vrieme nadju ua istom mjestu, oko islamskoga najvišega svetišta — oko Bejtullaha. Silan je, neizbrojan to sviet, i zatravljuje ona velebnost, kada u osvitku zore, kada se rastaje noć sa danom, stotinu hiljada grla zaori u jedan nezamirući glas: — Lebejće, lebejće, la šeriće leće — lebejće! Zrak zadrhti, zemlja se strese od uzklika i uzdaha vrućih molitava pobožna svieta, Arefat dahti pod sil­ nim množtvom, koje izpovieda tu i zasvjedočuje vjeru svoju u Boga jedinoga i njegova Odabranika. U osvitu dana — kano da boće pokazati, da se iz mraka i noći vraćaju danu i svjetlu, da se iz mrtvila i tmine duše dižu k svjetlu Islama. . . Tu razna svieta iz svih kra­ jeva, nikad dosada nevidjena — pa ipak sve zadalinuto i proniknuto jednom idejom, jednom mišlju: oda­ nosti i vjerom u Boga i njegova Poslanika. Najveličajniji prizor, kada se toljki i toliki narodi svieta zajedno i jednako prostiru na svetom mjestu, svi vezani jednom duševnom vezom i svi jednaki pred milosrdjein božijim. I u istinu mora da bude duboko ganut svaki onaj sretnik, kojemu je Bog dao te može vidjeti one svete zidove brama, koje je obasjavao nur sa lica božijega Poslanika, da može gledati i ljubiti ono mjesto gdje je njegova mubareć noga stajala i gdje se je njegovo sveto čelo Bogu na sedždn prigibalo. Potresno, uzdo sito mora biti ljubiti onaj sveti kamen Had&erul Esved, kojega se kroz trinajest stotina ljeta sa najvećim straho­ �BEHAR I poštovanjem dotiču ustnice milijuna pobožnih muslomana. Zanosni osjećaji obuzimaju svakoga musloinana, kada stupa mećanskim ulicama, kojima su stupali pra­ vedni halife, kuda je stupao strogi i nada-sve pravedni Faruk, gospodar ogromna carstva, a opet tako čedan i jednostavan, umiljat i ljubezan . . . Potresno mora biti za pobožnu dušu vidjeti Revzai-mutaheru, posve­ ćeno mjesto, u komu se nalaze zemni ostanci najvećega božijega milostnika i pravednika — našega Devletlije salalaku alejlii ve sellem. — I tolike svete uspomene su tu, koje se redaju izpred očiju pobožnika, koje potresaju njihovim srdcima uznoseći ih k Onome, koji je velikim milosrdjem svojim poslao spas čovječanstvu. I to čovječanstvo eto grne na sveta mjesta u dokaz, da je primilo i da prima spas; dolazi gorljivom dušom i vjerujućim srdcem, sretno, da mu je dragi Bog dao milost te može izvr­ šiti tu jednu od svojih dužnosti. I tu se zaborave sve muke, sve skrbi i boli, jer ljubav prema Bogu i vjera u Boga nadkriljuje sve; gdje je bila zamrla nada, 29 diže se, ugasnula ljubav oživljuje, zaspala vjera ustaje i uznosi slaboga i nemoćnoga stvora božijega. I kao što Zem-zem voda okrepljuje umorna i slaba tiela, tako i sveta vjera, oživljela svetim uspome­ nama na svetom mjestu, kriepi duše i srdca stotina tisuća, koje se nakon obavljene dužnosti vjerske vra­ ćaju svojim zavičajima sviestni one islamske nauke: „Hubul vatani mine! imanM — ljubiti domovinu svoju dubiost je vjerska .------Divno je i ganutljivo bilo gledati i one častne putnike, naše hadžije, koji su se u sriedu na 13. ov. mj. povratili sa svetoga puta u svoju domaju. Opaljena i na pogled umorna lica, ali oka bistra i živa, na koje se odrazuje puno srdce, zadovoljna duša, ponosna, što je izvršila božiju zapovijed, a vesela što se zdravo i čilo povraća u krilo svojih mili i dragi; sretni su i zadovoljni što se vraćaju na svoju rodjenu grudu, jer: ljubiti svoju domovinu dužnost je vjernika. Dobro nam došli 1 ~ w Osman N. tfadžić. I s l a m . Pismo od Ahmeđi Miđhata. Francezki akademik i bivši ministar izvanjskih posala Francezke Gahriel Hanotaux napisao je dva članka u parižkom „Journalu" pod naslovom „Islam". Charles đ Agostino, poznati publicista, koji je u zadnje vrieme mnogo pisao socijalno-političkih razprava o savremenoj Turskoj, obratio se je na svoga pobratima glasovitog osmanlijskog pisca i teologa Ahmeđi Midhata, da mu on reče svoje mnienje o nazorima mi­ nistra Hanotaux-a. Ahmeđi Midhat odazvao se pozivu svoga pobratima i u pismu, pisanom francezkim je­ zikom, razložio mu a kratko svoje mnienje o tome. Pismo glasi: Dragi moj Karlo, Pročitao sam članak pod naslovom Islam od Gabriela Hanotaux-a, što je izišao u „Journalu" od 21. i 28. marta 1900., koji si mi poslao i za koji želiš, da ti rečem moje mnienje. Kad sam uzeo čitati članak, mislio sam, da je cienjeni akademik u svojoj razpravici načinio paralelu, prispodobu izmeđju Islama i Kršćanstva, ali čitajući dalje, osvjedočio sam se, da se je on više bavio tako rekuć političkom stranom ovoga pitanja, nego li vjerskom. Za to sam bio odlučio, da ti novine povratim bez ikakva odgovora, jer nisam nj htio niti mogao da se bavim pitanjima, koja — ti dobro znaš — mene ne zanimaju i za koja ja nisam kom­ petentan, pozvan da ih riešavam, Nu sjetiv se naših davnih i dugih razgovora o vjerama i vjerskim pitanjima, spo­ pala me želja, da ti ta pitanja ponovim, a ujedno da se i osvrnem bar u kratko na jedan stavak u članku gospodina Hanotaux-a, gdje je iznio svoje subjektivne nazore o Kršćanstvu i Islamu. Gospodin Hanotaux prije svega postavlja pitanje o predestinaciji, o sugjenom (usudu), pitajući se, da li čovjek ima slobodnu volju, na što sa nekim sažaljenjem i neutješIjivo, odgovara, da nije ni jedna vjera niti filozofija riešila toga pitanja u skladu i prema zahtjevima ljudskoga uma. Meni se čini, i ja volim tako vjerovati, da je cie­ njeni akademik, odgovarajući na ovo pitanje, abstrahirao, mimoišao Islam i islamsku filozofiju, koja na ova pi­ tanja ima odgovor posve jasan1i na zadovoljstvo ljud­ skoga uma. Na dalje se kao musloman ne mogu slo­ žiti sa mnienjem francezkoga akademika o antropomorfičkoj vjeri Grka. Za njega je to vjera života i rada, akcije, po kojoj čovjek junak (heroj) po svojim djelima može da postane Bog. To je posve naivno shvaćanje, jer ja ne poznam primjera u historiji svieta, da bi ijedan čovjek po svojim djelima postao ,,Bog“, makar da imamo primjera u starom poganskom svietu, gdje su neke osobe, ljudi, podignuti na čast i stepen božanstva. Nu to je pjesnička apoteoza, koja ostaje bez ikakve važnosti za osbiljna mislitelja, za kojega božanstvo nije stvar ili osoba, koja može biti promaknuta iz jednoga stepena u drugi, nego nešto �30 BEHAR uzvišenije, pojam prirodjen najvećem i vječnom biću. Da je tako bivalo u poganskom svietu, dade se raztumačiti time, što su savremenici ovih „heroja" nalazili malu razliku medju čovjekom i „Bogom", ljudstvom i božanstvom, i čim se je jedan svojim genijem razlikovao od drugih, odmah je bio podignut na čast „Boga" ili „poluboga" u olimpijskoj hierarhiji. Ovakovo promicanje ljudi na čast „Boga" nije pod nipošto podizanje ljudih k bo­ žanstvu, nego pcnižavanje ovoga prema čovjeku. Ali božanstvo, kako ga mi shvaćamo i vjerujemo, to jest, ona absolutna i abstraktna sila i moć, ona vječna i sa­ vršena mudrost, ono biće, koje je od uviek i koje će biti za uviek, muže li dakle to svojstvo takova bića biti dano smrtnome čovjeku, kojemu je i život dan i smrt će ga uzeti, a sve bez njegove privole i izvan njegove volje, čovjeku, koji je stvoren i koji će uništen biti, a da ne može dati niti svoje privole? Drugo, što me začudjuje, jest ono, kako gospodin Hanotaux označuje kršćanstvo a napose muhameđanstvo, kako ih definira. „Kršćanska religija", veli Hanotaux, „jest najizravnija baštinica arijske prošlosti, a naglo se odtrgnuv od semitizma (judaizma), komu je bila kćerkom, teži da podigne čovjeka i da ga približi bogu". Govoreći historički, kršćanstvo nije ništa drugo do li reforma, obnova u judaizmu; sa judaizmom pre­ kinuti sveze i „izravno baštiniti od poganizma" značilo bi udaljiti se od Kristove religije, vjere i vratiti se u krilo poganstva, Međjutim se je u prvo vrieme kršćanstvo trsilo sa svom svojom snagom, da uništi ne samo juda­ izam, nego i poganizam. U svaku ruku veoma je smiešno to baštinjenje, reći ćeš ti, dragi Karlo, kada ta krš­ ćanska religija, kako ju Hanotaux označuje, ruši svoje pred je, roditelje svoje, samo da se okoristi njihovim padom. Ti možda imaš pravo, da rekneš tako, nu na Hanotauxu je da ti odgovori. A što se tiče mene, ja ću, uzporedjujući Islam sa kršćanstvom, označiti, šta je kršćanstvo. Šta razumieva dakle g. Hanotaux pod riečju Kršćanstvo? Je li to rimska vjera? Ili je to vjera grčko-iztočna, pravoslavna? Moguće protestantska, refor­ mirana — a da ne navodim množinu drugih vjera, koje se kršćanskima nazivlju? Nu već same prve tri glavne vjere se tako medju sobom glože i jedna na drugu bjesne, da ni jedan nepristrani motrioc ne bt mogao odlučiti, koja je od njih prava Krstova ieligija. Što se toga tiče, trebalo bi upitati Unitarce*) u Englezkoj koji odsudjuju sve druge kršćanske vjeroizpoviesti, a koje opet za uzvrat odsudjuju sve druge kršćanske •crkve 1 Uzporedjujući Islam i kršćanstvo, takodjer je nuždno da označimo i šta je Muhamedanizam. Ova pako zadaća nije tako težka kao prva. Premda Islam nije mogao sačuvati svoje prvobitno jedinstvo, ipak antagonizam (opreka) izmedju islamskih sekta niie takav a da bi mogao izmieniti karakter Islama, kao Y to kod kršćanskih sekta. Razlike i opreke medju isi° ^ skim sektama puno su manje i neznatuije, nego i opreke medju sektama samoga protestantizma. Niitd muslomanska sekta ne smatra drugu tako protivn oprečnom i neprijateljskom, kao što to čine ona ^ najveća ogranka kršćanstva izmedju sebe. U 11&^ nema shizme (razcjepa), nema hereze (krivoga uče ođpadničtva). U islamu nema svećenstva, koje bi *** svojoj miloj volji vjernike izobćivalo ili u vjeri zadr° zavalo; u islamu nema nilko prava, da drugome nameće način i formu svoga vjerovanja. U samoj stvari vjere svaki je Musloman za sebe svoj vlastiti svećenik, a za svoje čine i mišljenje nema nikomu da odgovara osim Bogu, neposredno, izravno i bez ičijega posredovanja. Sam Muhamed nije imao niti si je ikad pri­ svajao moć i vlast, koju si prisvajaju razni svećenici (crkovnjaci) kršćanski. Naprotiv, Muhamed se ničim ne razlikuje od drugih ljudi pred božjom pravdom, kako to Kur-an svjedoči. Sada dakle dolazi pitanje: šta je Islam? Sve muhamedanske sekte davaju i dati će isti odgovor: vjerovati u zapoviedi Kur-ana, obdržavati ih i ništa drugo! Osim toga treba, napomenuti, da sveta knjiga muslomana (Kur-an) ima svoju jasnu i bistru historiju. Prepisi Kur-ana, što su ih Muhamedovi učenici sakupili, u našim su rukama, i od milijuna tekstova (primjeraka), razasutih po čitavom islamskom svietu, nijedan se od drugih ne razlikuje ama niti za jednu rieč. Kuranska dakle vjera ne ide za tim, kako to misli Hanotaux, da čovjeka ponizi, postavljajući Boga u najskrajniju neizmjernost, jer u Kur-anu stoji: „Bog je bliže čovjeku, nego njegove žile kucavice." Ova vjera, razlikujući jasno moralnoga čovjeka od materi­ jalnoga, označuje položaj jednoga i drugoga na takav način, da zadovoljava podpuno ljudskomu mišljenju. Moralni Čovjek — to je ono ja u meni, koje je sviestno, da je prolazno i ništavo pred Onim, koji je stvorio sve. Islam ovome mome „ja" označuje svoj položaj prama Onome, pred čijom bezgraničnošću ve­ ličanstva i beskrajnosti svjetla sva sunca nisu nego slabe iskrice. Materijalni čovjek — to sam onaj drugi ja, koji sam sviestan svojih sila, moći, sposobnosti, te od kojih moram sve očekivati. „Za čovjeka," veli Kur-an, „nema drugo nego ono, što sam zaradi" (ve en lejse lilinsani illa ma sea). Dakle po tomu moralni čovjek nema slobodna suda, volje: ništa o njemu ne zavisi; naprotiv pako, materijalni čovjek ima podpunu svoju volju, slobodnu i nezavisnu: sve zavisi o njemu i njegovoj volji, radu. Tako, kad je jedan sultan Seldžuković, opojen triumfom pobjede, htio uništiti svoga neprijatelja, to je bila ona njegova materijalna, bru­ talna sila, koja ga je na to nagonila, koja se je digla �I BEHAR proti onoj moralnoj sili; nu moralna sila u njemu pobiedi, i turski se junak, kajući se radi svoje krvo­ žedne oholosti, prostire, ponizuje, izpoviedajući svoju ništavost i moleći oproštenje u Svevišnjega. Moli se, budi pobožan, kao da ćeš sutra umrieti, a radi i posluj, kao da ćeš do vieka ziviti — veli Islam. čovjek će u ovo nekoliko rieći naći temeljna naćela, koja ga imadu voditi u njegovom materijalnom 31 i duševnom životu, naime, kako ima skrbiti za ovaj i za onaj sviet. Evo, dragi moj Karlo, što sam htio da ti reknem; ćini od ovoga što hoćeš i pokloni meni iskreno prija­ teljstvo pjesnika, koji je meni tako drag, jer tvoj duh i tvoje srdce odgovara momu duhu i momu srdcu kao srok sroku tvojih pjesama." S francezkog preveo: Hajruddin. Iz narođDe frazeologije. Ž ivi u hararu, veli se onome, koji ne će, a mogao bi živjeti udobnije, ili ima, a ne vidi mu se. Nijesam (nije ori) niti ja kutija, veli se, kad bi §ta govorio o nećem ili o kom, pa ga drugi ukori radi toga, jer da to nije po volji onom, šta ga otkriva. Biva ne moram ja ćuvati nečije tajne, nijesam kutija njegova. Nije svačije ispod sela pjevati, biva nije svakom dato da može raditi što i onaj, kojem je to dozvo­ ljeno, ili nije svatko jednako jak ili pametan, da može nešto izvršiti ili se pokazati negdje. U tugje krave veliko vime kažu, t. j. tugje je sve krupno u očima, biva pretjerano se o tom sudi ili divani. Meni se od tugje svijeće ne vidi, biva meni ni od kog nema nikakve koristi, nitko me ne potpomažu Svi u jedan čavao udaraju, isto kao „svi u jedan rog ili diple pušu itd.; biva složni su. Osumporan je veli se, kad se ko s koje bilo strane potisne, oglobi. U staro doba bijaše na bosanskoj granici mjesto Var. Car ga pokloni tadanjem bosanskom banu, koji se svao Kulin. Na to se rasrdi nekakav Skender, te zapali i donji i gornji dio grada, a ban onda okrene taj grad u vakuf. Rekoše mu, da je to od jednog bana premalo, te on vakufu pokloni još pet gradova po Bosni, koji su to gradovi? F&l&n. 1. Zelen daha, daha, po potoku jaha; zelena mu kapa do ušiju klapa? 2. Dva lončića, četiri poklopčića? 3. U mog oca reznate gaće, glavantava glava, gvozdeno srce? 4. No sve butum pade, ili: Za svašto prisnulo? 5. Četiri brata preko polja trče, jedan drugog ne može da stigne? 6. Malo, a kuću čuva? Sabrao Mehmeđ Hadžimajagić iz Doboja. Hasan Nametak. m Oerka cara krvopije. (Priča iz starina.) a visokoj hridi, gdje s’oblak odmara, Oklen svakog jutra zlatna zora šara, Gdje sunašce jarko zlatne luče žeže, Iz davnina surih — ruševine leže. I kad ponoć tavna razavije mrake, 1 raskrili sanak svoje mreže tanke, Sa visoke hridi — s ruševina tavni’ Svečan mir raskida vapaj neki tajni. —I I taj vapaj tajni, punan bola velja, Nazivaju ljudi iz okolnih sela. — Plač careve kćeri, a zidine puste Skrivene — bršljana u spletove guste. Ostatci su, vele, dvora veleslavna, Što se diz’o gori u vremena davna, Kojemu gospodar car je jedan bio, Što svaki dan, vele, krv je ljudsku pio. On je im’o četu od sto oklopnika, Što motraše uv’jek ozgor sa vidika. I je 1’ koji vitez najahao tuda, Ubojna ga četa opkoli od svuda, I za časak tužan u ropstvo je pao, (Osudu je cara svaki četnik znao), Odmah su ga klali, — i krv mu hvatali, — I nosili caru, — u zlatnu peharu. �BEHAR 32 I jednoga jutra u osvitaj dana, Tek zasjala bješe sunca luča rana, U busije četa zasjela je ova, Krvopiji caru izgledaše lova. Znala j ’ tužna, šta mu car otac joj sprema, A u njega nikad smilovanja nema, Al’ se ipak spremi, pred oca izagje, I zavapi milost, ali je ne nagje. Kad se začu pjesma dvoru ne daleko, Pade u busiju na konjicu neko. Od suhoga zlata u se gledat ne da, Mač o njemu visi krvavoga gleda. „Zar onome milost, koj’ mi četu pobi!" Odgovor od oca kratak, surov dobi. A kada mu ona ljubav svoju reče, I pred njega vapeć na koljena kleče, Kad ga četa spazi radosno pokliče: „Dobro si nam đoš’o, mladi konjaniče! Nemadosmo lova već toliko dana, A žednome caru ne prija ni hrana. Kao divlje zv’jere car bijesom planu: „Smilovanja nema, krv njegovu vranu Danas ću, da pijem!" Na dželate vika: „Krvi hoću danas mladog ubojnika!" Caru krvca vrela iz tvojega t’jela, Ruho zlata čista, što na tebi blista Nama." U to vitez na konjicu stiže, Iz busije četa na noge se diže: „Milost, oče milost!" Molila ga ćerka. „Znaš, milosti nema nikad u raeneka!" Surov car joj zbori. Na dželate vika: „Zakolj’te mi onog l’jepog konjanika!" „Stoj, ne gubi glave!" Sto glasova grmuu, Krvožedna četa na njega nasrnu. Al’ vitezu mladom ne plaši se — oko, Mač od pasa trže, i k ’o sivi soko Krvavi džclati izvedoše roba, Tišina je mrtva, baš k ’o u sred groba. Ljuto gvožgje zveknu, vitez mrtav pade, A careva ćerka pred svog oca stade: U carevu četu nagoni konjica, I rubiti stade glave ubojica. Dosta četu bješe proredio veće, Kada koplje jedno ubojno doleće. „ iK ’ta krvi duša popila ti j ’ veće, Al’ iteza ovog, znaj, napit se ne će!" Reče i poteže mača iz njedara, I sa njime oca u srce udara. Jedan četnik bješe za st’jenu se skrio, Na soko-vitezu nišan sastavio, Al* nišana koplje ne pogodi svoga, Već vitezu ubi konja vilenoga. Car krvolok pade, dušu vragu dade, A prekrasno lane, čedo zore rane, Mrtvu dragom pade na krvave grudi, Suzam’ rane pere, poljupcim’ ga budi. Mrtav konjic pade, a pod njim ostade Vitez plemeniti. Tad četa pohiti I svezav mu b’jele ruke obadvije, Odvede ga caru, što krv ljudsku pije. Al’ lijepi vitez ostade bez daha, A careva ćerka sred čemer-uzdaha Dvor napusti kobni, u kom vitez pade, I megj’ divlje zv’jeri u goru se dade. Krvopija care kćer je im’o krasnu. Kao majski cv’jetak, k’o zoricu jasnu, I to jutro ona sa prozora svoga Gledala je prizor boja žestokoga. I od toga dana kadgod ponoć pane, I Svemirom sanak carevati stane, U dvor dogje ona vitezu viš rake, Gorke suze lije sve do zore jarke. Junaštvo je vidla lijepog viteza, Za kojijem ljubav nehotice sveza, I odmah se dala u slagjahne snove, Kako oči crne ljubiće njegove. I od toga plača i vapaja toga, Đojahu se ljudi kraja okolnoga, I živ niko nije smio izać’ gori I za kratko carski opustješe dvori. To mišljaše ona dok još vitez čili Na konjicu bješe sa vilinskih krili’, I njezinog oca — cara krvopije Razganjaše četu po hridi kršnije. Premnoga Nestalo je Da je bio Al’ i sada Al’ kad konjic pade i l’jepog viteza Divlja četa teškim okovima veza. Tad joj čemer gorki grud napuni mladu, I u teškom ona poče cvilit jadu. Vapaji se viju i ljudi se boje Primaknuti gori, gdje zidine stoje. Carigrad, 15. juna 1900. su odtad prohujala ljeta, onog kobnog dvora kleta, samo zidina svjedoči, svake bogovetne noći Osman A. Gjiktć. �33 BEHAR Istočni Parnas. Pri sastanku juče koliko veselja, Rastanak me danas baš toliko jadi. Čudnovato I što mi života povelja: S dana na dan — vazda drugu pjesmu knadi. Sultan Tugril Selcuković. Gorjeti, spalit se na vatri I derat na sebi ruhu, — Kad plane žarka duša. Hajjam. * S mahom sablje svjetodržea, S maljem, što no tvrgje ruši — Svijet meni stanak posta, Ko tijelo mojoj duši. * Nije vr’jedna kobi ovog sv’jeta sreća, Nije vr’jedan muke sva slast uživana; Užitak od sedam hiljada godina Nije vr’jedna patnje: samo sedam dana. Hafiz. « Od tebe nauči gazela Kretat se, kako treba: Skočiti, stati, pa onda Naivno pogledat za se — Da 1’ lovac na nju vreba. Sa jednijem znakom ruke Gradove sam uz’o mnoge, Otvar’o sam tvrde kule Sa udarcem jedne noge. Nu kad smrt po svoje dogje, Sve to skupa ne pomaže; Sam’ je carstvo — tvoje carstvo, Jer je tvoja vječnost Božel Sultan M. SeUuković. S perzijskoga preveo M. Safvet. Od mene nauči sv’jeća, Komar i rumen-ruža: NARODNE UMOTVORINE. Nevjestina kletva. Ja dal’ Bog da, da nam i ne dogje ! Svekrvica dugo živa bila, Od nedjelje do ponedjeijnika! Zaova se na blizu udala, Tri konaka preko polja ravDa I četiri preko sinjeg mora, Tri duvaka gorom izderala, Tri put knila i noge i ruke! Djever mi se blizu oženio, Jedna metla dvije kuće mela!" mom dvoru na red vodu nose, Reda dogje skoro dovedenoj, Uze vidre i ode na vodu. Svekar veli: „Ne bi nam nevjeste", Svekrvica: „I ne bilo nam je!" Zaovica: „I ne će je biti". Djever veli: „Teške su joj vidre, Teške vidre, a nejake ruke, A daleko za goru na vodu". Kad to čula skoro dovedena, Progovara skoro dovedena: „Svekar babo na Ćabu se sprema, Iz zbirke: Mehmeda Spahe. m Pravda i krivda. Narodna pripovijetka. no ti je bio jednoč jedan čovjek vrlo zgodan, i imao tri sina. Pošto u tom gradu nije bilo dobre vode, on sagradi dobru česmu sa dvanaest fiskija i dovede vodu iz dva dana hoda. Na samoj je česmi sagradio jednu kulu i na njoj dvanaest prozora, a na sredini go­ lemo kube. Kad je to sve bilo gotovo i česme p r o te k le , počeo dolaziti svijet, da gleda taj veliki hajr, što je on sagradio. Dolazio svijet i čudio se, a i zafaljivao hajr-sahibiji. Na pošljetku dogje jedan dedo i pošto sve razgleda rekne onom Čovjeku, još da mu je bulbul-tica, da tu u kuli pjeva, sve bi onda bilo k’o što treba. Hajr-sahibija bio dobar čovjek, i htio baš da mu sve bude pod tamam, pa nije druge već naredi sinovima svojim, da idu po svijetu, i da nagju bulbul-ticu. U mlagjega pogovora nema i oni �34 BEHAR sva tri zapute se u svijet, da traže bulbul-ticu. Išli su dugo jednim putem, kad na jedan put dogju do jednog raskršća. Sad se tu razdijele i svaki krene jednim putem, a prije nego se rastanu, usadi svaki na svom putu po jedan jablan. Kad se povrate, ako koji bude umro, jablan će njegov usahnuti. I tako se rastanu. Ali starijem bratu brzo dojadi hodanje, pa čim dogje u prvu kasabu, odmah se tu najmi u jednog trgovca. Srednji isto tako nije dugo tražio bulbul-tice, već se i on negdje u nekakva bega pribije i tu ostane konje timareći. Najmlagji išao svojim putem dugo i na pošljetku nabasa na nekakvu golu goricu. Kako bijaše umoran, tu pade da se odmori, pa reče sam sebi: „Ah, kako je lijepa ova šuma!w I čim je to on izgovorio, božijim hićmetom ona gora prolista. Iza toga nastavi put i dogje do neke vode, koja bijaše gorka. On opet rekne: „Ah, kako je slatka ova voda!", a voda odmah bude slatka i on se napije. Sad ga put nanese na neku kulu, koja bijaše debelim i visokim zidom ogragjena. Kad dogje pred kapiju, rekne: „Ah, što se ova vrata lahko otvaraju I" — a vrata se sama otvore. Kad u avliju, nabasa na veliko čudo: na je ­ dnoj strani arslan, a na drugoj konj. Pred konjem bi­ jahu kosti, a pred arslanom sijeno. On ne bud’ lijen uzme sijeno pa metne pred konja, a kosti pred arslana, pa onda ugje u kulu. Kad u prvu sobu, a tu djevojka, lijepa k’o vila, a na ruci joj Dulbul-tica. On odmah uzme djevojku za ruku i povede je sa sobom, a po­ nese i bulbul-ticu. Djevojka mu u tom dadne nekakvu kutijicu i rekne, neka to ponese, da bi mu mogla valjati u nevolji, pa onda pobjegnu. Brzo iza toga probudi se gore na kuli div, što je njegova kula i ona djevojka s bulbul-ticom, pa kad vidi, da mu nema djevojke, odmah skoči u potjeru za njom. Stigne ih u avliji, pa vikne na arslana: „Drži arslane, ne daj mi djevojke?" — a arslan ni da se makne. Onda vikne konja: „Ha ti konju, ne daj im, da pobjegnu!" — ali uzalud. „Ha vrata, zatvorite se; rijeko potopi ga, goro, ne daj m u !“ —■ali ništa se ne miče sa sv mjesta. Onda div ostane jadikujući, a momak ođve^ djevojku i odnese bulbul-ticu sa sobom. Kad dogje na ono raskršće i vidi da ni j e(jan jablan nije usahnuo, on krenu sa djevojkom, da traž* braću svoju. Došavši u prvu kasabu, nagje najstarije« brata i povede ga sa sobom. Onda odu drugim pute*m j nagju i srednjeg brata, pa i njeg povedu i tako sva tri zajedno krenu kući. Ali u putu starijem i srednjem bratu bude muka, što je mlagji brat našao bulbul-tiCu i onaku djevojku, te se oni dogovore i bace najmlagjeg brata u jednu jamu, pa pogju s djevojkom kući. Ali nijesu dugo išli, pa se i njih dva posvade za djevojku, te stariji srednjeg ubije i sam odvede djevojku. Kad dogje kući kaže ocu, kako je našao djevojku i bulbulticu, a da su mu braća u putu nmrla. Otac žalio si­ nove, pa na pošljetku i prebolio, a bulbul-ticu metne u kulu na česmi. Ali vidi čuda: tica nikako ne će da pjeva, a i djevojka opet ne će s njim da govori. Najmlagji brat u jami htio da se kako god iskopa iz jame, ali nikako ne može. Na pošljetku na um pane mu ona kutijica, što mu je djevojka dala. Uzme je i otvori, al iz nje izleti arap, i upita ga, šta želi. On mi rekne, da ga odvede njegovoj kući. Arap ga odmah izvede iz one jame i uputi kući. Kad dogje u svoju kasabu, on ne htjedne svojoj kući, već se opkonači u jednoj kahvi. Sjutra dan pogje da vidi babinu česmu; kad tamo, puno svijeta, i sam car došao da osejri česmu kulu i bulbul-ticu u njoj. Svakom bilo za čudo, što tica ne će da pjeva. Ali vidi čuda: čim on uniđe u kulu, tica odmah zapjeva. Svakom to bude za čudo, a i caru, te on odmah pozove najmlagjeg brata k sebi, a on mu sve kaže po redu. Kad to i ona dje­ vojka potvrdi, onda car naredi, da se stariji brat baci u tamnicu, a mlagji da se oženi sa djevojkom. Tako i bi. Ako su živi i danas im je dobro. Pribilježio: Ata Nerćes. L I S T A K. Ibrahim ef. Repovac. Dne 24. maja u podne mno­ i istočne književnosti na ovdašnjoj velikoj gimnaziji. gobrojni znanci, prijatelji i drugovi — članovi profe­ Uzprkos slaba zdravlja on je najsavjesnije i najdivnije sorskoga zbora ovdašnje gimnazije i muške preparan­ ispunjavao svoje zvanje, baveći se ujedno i književnim dije, te mnogobrojni vjernici i njegovi učenici otpratiše radovima. On je — pravo rekavši — bio jedini izmegju do hladnoga groba zemue ostatke profesora Ibrahim svih naših poznavaoca arajjskoga jezika, koji nije ef. Kepovca, koji je u najljepšoj dobi života promienio mogao podnijeti, da sve ono bogatstvo to kulturne ovaj svijet boljim. Neprežaljeni merkum ostavio je za grane istoka ostane neotkriveno našem narodu: on je, sobom osjetljivu prazninu, s čega ga oplakuje svako, koliko mu je zvanje i zdravlje dopuštalo, marljivo radio ko je poznavao njega, njegove vrline, naučnost, nada­ i prevagjao iz arapske književnosti, te je tim svojim renost i marljivost. Merhum je bio učenik bivšega krasnim radovima kitio hrvatski omladinski list „Po­ Reis-ul-uleme, rahmetli H. Mustafe ef. H. Omerovića, bratim" u Zagrebu, a bez sumnje da će se u njegovoj te je slovio kao jedan megju najboljim poznavaocima književnoj ostavštini naći mnogo zlatno zrnce iz arap­ arapskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Rogjen u ske književnosti. — Sa Ibrahim efendijom je zakopana Hercegovini u Konjicu (selu Repovcima god. 1860.), naša mnoga nada, krasne misli i pleminite osnove, koje rano je došao u Sarajevo, gdje je zadnjih petnaest je on kanio izvagjati, i o kojim je često puta, u dru­ godina uspješno djelovao kao profesor arapskoga jezika štvu prijatelja, tako zanosno znao pričati. Žaliti je nje­ �I BEHAR gov gubitak tim više, što je on bio uza svu čednost, koja ga je resila jedan od onih, koji je htio i nasto­ jao da svojim vznanjem i iskustvom pomogne i drugoj bradi svojoj. Čedan i skroman, mio i blag, Ibrahim efendija je bio iskren i vjeran drug u društvu, dobar otac i uzoran muž u obtelji, savjestan i promišljen u ispunjavanju svoje dužnosti. Uspomena njegova neka „atn "bude dična, a njegovoj plemenitoj duši od Boga mir i pomilovanje. Rahmetulahi alejhil n — rt. Književnost. Znanstveno izvješće o putovanju po Bosni i Her­ cegovini. Godino 1898. u jesen putovalo je društvo franceskih akademik- i profesora sa visokih škola Bos­ nom i Hercegovinom naročito u tu svrhu, da prouče našu domovinu sa historijskoga i etnografskog gledišta, — da ispitaju društveno, narodnosno-vjorsko i kulturno stanje nnše domovine. Plod svoga proučavanja sada su objelodanili u uvaženoj i po cijelom svijetu raširenoj s notri »R evne generale des Sciences«. Sveske od 1. marta i 15. aprila o. god., svaka od preko 400 stranica po­ svećeno su isključivo Bosni i Hercegovini. Franceski su učenjaci megju se podijelili pojedine struke svojih ispitivanja, te su, može so reći, manje više potpuno uspjeli; i,- u koliko srao mogli letimičnim progledor zaključiti, ovo je najpotpunija i najvjernija radnja o Bosni i Hercegovini što je do sada izišla u stranom svijetu. Radnja je ukrašena slikam« gradova, pojedinih krajeva i raznim likovima iz svih slojeva našega na­ roda^ Bude li nam dozvoljavao prostor lista, mi ćemo od vremena do vremena pretočiti koju stranicu, u ,,Beharu. n—n. Kenznl-Irfan. Ovako se zove djelo, što ga je ovih dana izdao u Carigradu Hadži Muhamed-Esad ef., Šejh Kelamijtne tekije. U ovu je knjigu sabrao rečeni pisac preko hiljadu hadisi šerifa, te ova zbirka može valjati kao vrelo naučenim ljndiina, a i kao vogja za sve Muslimane. Ovo se djelce samo sobom preporučuje jer do sad nije bilo knjige u kojoj bi bilo sabrano ovoliko hadisa. Cijena je knjizi lijepo uvezanoj s poštom 10 groša, a kupiti se može u knjižari „Darušsefeka" u Carigradu. Menakibi hazroti Imami Safli. U ovom je djelu opisao Hilmi zađe Ibrahim ef, učitelj u Carigradu život poznatog imama Šafiije, kojim se Islam ponosi, te je ujedno sabrao u toj knjižici mnogo njegovih lijepih misli. Cijena je knjizi 50 para, a kupuje se u „svjetskoj" knjižari u Carigradu Babi Ali 73. Halid ibni Velid, jahod sejfl sarlmi Ilabl Halid ibni Velid je bio — kako je poznato — bajraktar za vremena našeg devletlije a. s. ujedno prozvan „oštra božija sablja", S toga je dakle vrijedni pisac Hilmi zađe Ibrahim ef. pod njegovim imenom izdao ovu knjigu, veliku 800 stranica, a u njoj opisao njegovo junaštvo uopće a na po se boj sa bizantijskim carem Heraklijem. Njegove ratne osnove mogu i danas vrije­ diti za vojskovogju uopće, a savjeti što ih je davao svojoj vojsci puni su svetog oduševljenja, puni nauke za svakog Muslimana. I ovo se djelo može kupiti u „svjetskoj" (Džihan kutubhanesi) knjižari uz cijenu od 8 groša zajedno s uvezom i poštom. 35 Kulturne bilješke. Napredak Islama UIndiji- Kako je Azija kolijevka na­ roda, tako je u njoj Indija zemlja čudesa, zemlja zgode i bogatstva. Kakvim bogatstvom vladaju Indijanci, to može shvatiti samo onaj, ko je bio onamo, ili naš koji hadžija, ako je imao prilike na Meki da vidi kog Indi­ janca, s kakvom on zgodom dolazi da posjeti to sveto mjesto. A kako su iudijski Muslimani pregorljivi, po­ žrtvovni, kako oni čuvaju Islam, šta čine za njeg, to mi ni shvatit ne možemo. U Muslimana nema misio­ nara, naime ljudi, kakve razašilje recimo Amerika širom svijeta, da prevodi divlje narode u kršćanstvo. Ali Muslimani u Indiji osnivaju čitava društva, koji imaju samo tu svrhu, da podupiru one, koji tek progju na Islam, a da talcih ima dosta, da prelaze na Islam bez ikakva nagovora i t. d., to se može čitati svaki dan u raznim azijatskim novinama. Tako jedno društvo: »Islamsko udruženje « postoji u Lodhojani, središtu amerikanskih misionera.. Tajnik tog „Islamskog udru­ ženja Hafiz Abdullah-han piše u jednom dopisu u mjesnom njihovu listu „Pondžab Observer" ovu vi­ jest: „Nedavno pregje mnogo Kršćana u Lodhejani na Islam. Od tih je jedan: Mister du Nitchauđ, koji jo 12. aprila o. g. sa svojom porodicom primio Islam. Taj dan je Mevlevi Nur Muhamed, učitelj vjeronauke i arapskog jezika na tamošnjoj visokoj školi zvanoj „Islainijje" pred velikom skupštinom Mister du Nitcliauđu priopćio ustanove Islama i dao mu ime Šojhuddin Mu­ hamed, a ženi mu Merjema. — Pošto se Šejhuddin l)avi trgovinom, to mu je obećano, đa će mu se zd njegovu glavnicu skupiti oveća svota, da će u svojim trgovačkim poslovima naći lijepe potpore od Muslimana. U isto doba je primio kod Nur Muhameda Islam još jedan Kršćanin i nadjenuto mu ime Abdulah. Kako je ovaj potonji po zanatu cipelar, to su prisutni da ga u njegovoj radnji potpomognu, naručili oko 70 čifta (pari) obuće i dali mu priličnu svotu novaca, da nabavi po­ trebnu kožu. — Kao veliki uspjeh Islama jest i to da i one osobe, koje po nagovoru misionera pregju na kršćanstvo, ne će tamo da ostanu, nego iza kratka vre­ mena hite u krilo Islama. Pošto svakim danom sve to više prelazi Kršćana u Islam, to ondašnji Mu­ slimani namjeravaju, da pod himajom (pokroviteljstvom) „Islamskog udruženja" sabiru za njih dobrovoljno pri­ nose (ijanu). — Muslimani u Lođehijani mnogo pomažu svim indijskim Muslimanima, osnivajući razno prosvjetno zavode i društva. Tako su osnovali visoku školu „Islamijju", a kako rekosmo, potpomažu i nove Muslimane, te se nadaju pomoći od Muslimana.i izostalih krajeva Indije. Feliim. Pogled po svijetu. Od najnovijega vremena počiraljo evropske diplo­ matske krugove zanimati novo pitanje: pitanje marokansko. Maroko, ta posljedna neodvisna država na sjevernoj obali sredozemnoga moi*a, tako je propala u svakom pogledu, da se mora svakog časa očekivati njegova potpuna propast. Što se tiče samog Maroka, njegove nevolje i propasti to bi jako malo zanimalo evropski diplomatski sviet, — drugo je tu po srijedi. Kako se i.pred smrt pojedinca javljaju sebični nasljednici i unaprijed dijele ostavštinu njegovu, tako se i nasljed­ nici Maroka oglašuju, svaki za sebe prisvajajući pravo nasljedstva na imanje još živog pokojnika. Za nasljed­ stvo se otimlju Španjolska usprkos tome, što je i sama �BEHAR 36 nedaleko smrtne postelje, nadalje Franceska, Italija, Engleska i Njemačka. Franceska kao najbliži rogjak već je opkolila marokanski sultanat iz Algira, s istoka i juga; Španjolska prijeti sa sjevera, isto Italija, En­ gleska bi htjela da na marokanskoj obali stvori drugi Gibraltar (Gjebeli Tarik) a Njemačka bi se zadovo­ ljila sa jednom postajom za ugljen. I makar da to iz­ gleda, kao da su se vrapci potukli za tudje proso, ipak bi ovo moglo uzdrmati evropski mir, dogje li do diobe marokanskog sultanata. 2. Kona konu preko plota zvala: Daj mi tvoj, dok nadogje moj? 3. Prstom ti ga kažem? 4. Ja bacih štap pod oblak, meni pade kolo <Jje vojak’? 6. 0 čiviji visi, o zlu misli? 6. O čiviji visi, o dobru misli? ila s a n đ e d lć Ahm et, *, Početkom ovoga mjeseca potpisana su dva ugo­ vora megju ruskom i korejskom vladom. Koreja doz­ voljava prvim ugovorom Rusiji, da može u luci Masanfo osnovati i podignuti skladišta za ugalj i bolnicu za pomorce. Drugim se ugovorom obvezuje Rusija, da ne će iznajmljivati niti uzimati zemlj'išta 11a otoku Kojeđo, koji leži nasuprot spomenutoj luci, niti će tražiti zem­ ljište u okolici Masanfo. Koreja se obvezuje, da ne će ni jednoj od drugih vlasti.ni iznajmiti, ni prodati zem­ ljište spomenutih mjesta. Masanfo će biti glavni stan ruske mornarice u zimsko doba. « Iza špansko-amcričkoga rata, koji je tako ne­ sretno i sramotno svršio po kraljevinu Hispaniju, Španija je zapala u veliku gospođarsko-financijsku bijedu. Od toga doba čudno upada u oči zlo stanje španjolskih financija. Silvelino ministarstvo htjelo je, da poboljša kako tako teško stanje državnih financija, koje prijete ozbiljnom krizom te je udarilo izradu i povisilo neko poroze. Radi ovih povišica nastali su izgredi u nekim gradovima, a sad je to preotelo mah po cijeloj zemlji. Opozicija se protivi povišenju poreza i izradi, te traži kao najbolje sredstvo za saniranje državnih financija, smanjenje vojske i mornarice. Vlada, nalazeći se u ozbiljnom i kritičnom stanju, preduzela je stroge mjero i Uvela opsađno stanje. Budu li nemiri i dalje trajali i širili se, proglasićo se opsadno stanje u cijeloj zemlji. * Svaki dan Burima sve to gore. Englezi napre­ duju silno, a Buri uzmiču prema Transvalu; oslobogjenje Mafekinga nije mali udarac za Bure, a veliki dobitak za Engleze. Istina Buri su odlučili boriti se do zadnjega časa, ali ipak se opaža malaksalost. U Ame­ rici po svuda rastu sve to više simpatije za Boere, ali teško da će se vlada amerikanskih sjedinjenih država odlučiti na kakav korak, je r Mac Kinley hoće da bude neutralan. Jedan ruski list, „Rossija" predlaže da bi bilo dobro ako bi ostale vlasti opslele Britaniju, i time spriječili svaki uvoz hrane, usljed čega bi u Engleskoj zavladala glad. Treba se sadanjim položajem Engleske, veli isti list, okoristiti; — poslije transvalskog rata teško će to ići.1 Z a g o n e tk e . [Narodne zagonetke.) Zagonetka od M eh iu ed a Sp& he. 1. * ■ * * * * * Sta gjaci najvole. 2. * * « * Imo muslomanskog službenik: Rijeka u Bosui. 3. * * * * Biljka. 4. * * * * * Izraz tuge. 5. * * * * * 6. » * * * * * Pustinja Muško ime: 7. * * * * * Početna slova dobro pogogjcnih riječi odozgo čitana daj a ime znamenitog islamskog pjesnika, a zadn ja odozdo čitana najljepše djelo njegovo. Odgonetke Odgonetka Slovćane zagonetke od H. Deronje iz 1. br. „Behara" bež, ietra, lan, planina, p, paria, top, ptičar, iv a , grana, t, arabija, beg, taliir, maj, oro. Srednja slova odozgor dolje čitana daju čestitko: Sretan pro cva t beharu. O dgonetali sn : Salirija n D o b ic i, A iik Oiner n Sarajevu i Oinsica iz Poeavine. a, srp. Odgonetka zagonetke od Selima iz I. br. „Behara" berber, berba, harab, raba. bara, beba, aliar, rab, beb, bar, behar. O dgonotnnli: Melimed Spaho gim nazijalac n Sarajevo, Izet ef. Sarajlič, n Cazina, K asim NikSić, učenik rnžđije n Sarajeva, Sabriji u D obici i *Brko“ o Brčkom. Haše poruke. P rijatebj B rlan in . U prvom Bino broju već ja v ili, da n e ćemo obzira uzim ati n a potiljke bez pravog im ena. N e znam o, B kim imamo posla. H . N . M . Jedna amo stvaran npotrebili, a ona droga možda po potrebi. One rečenice (Ćelami ćibar) ne možemo upotrebi ti jer nam nijeste naveli pod svakom onog, koji jn je rekao. Inače i ne sadrža­ vaju bal sve Bog zna kakve mudrosti. Potražite ovakih rečenica od Nem ala, J bdnl-Hak H am ida, Midhata, Šamije itd. A m a m i nepre­ stano očekujemo od Vas k akva lijepa provoda. K . A — R . M . — 3 * nas je svejedno bio g a k n državnoj Školi ili softa n medresi, m i svima. Šaljemo list po onoj cijeni. D akle iz­ volite se i V i pretplatiti i naznačite tačno gdje u čite, n kom ste razreda (sunufa) itd. Mi ćem o V am slati list. II. A. M . Saberite j o i poslovica pa ćemo onda počet iznosit. Ono smo Vam poslali. Mabsns selam. Z M . Za ovo Sto nam poslaste izvolite jedan put potruditi se n uredništvo, da se dogovorimo. H ovadle eade M. P rim ili smo v a iu obilata poBiljkn. Gledaćemo; da upobrebiino, Sto se može. Zagoaetkn ipak donijeti ne možem o, pOSto bi jn bilo teSko odgonetnuti. 1. Ptica leti, krila nema, kad se zakolje krvi nema, kad se proda para dosta? Vlasnik: Adem aga Kečić. Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Biste J. Savića i druga u Sarajeva. �BEHAR I 37 D e r v i š . o sinje beskrajno more, usijan p’jesak se sfere, 1 gledaj, kada ga veće i zadnja napusti snaga Viš njega lomača gori i riga žcravu živu. I noga pokleknu slaba i sv’jest se mračit’ poče, Klonula narav je c’jela i stoji bez nada, vjere Na vreo pijesak kleče i usna prošapta blaga: U daljni život, besvjesno strašnoj smrti na pozivu. „Oprosti grješniku meni. o; Višnji, svijeta Tvorče!" Nikakva drveta nigdje, ni jednog osjenka nema, I pogle, u tome času, gdje čelom pijesak tače, Gdje no. bi umoren putnik spokojno odahnut mog’o, Hlagjani studenac provri i bujno oko njeg* cv’jeće Nit* hladnog, izvora, što ’no slatki mu napitak sprema, Razavi krunice šarne, a bulbul pojati zače Odavno ispi ga žedni plam sunca ognjenoga. U granju lisnatih liurma i divno zacari veće. f Sumornim, polumrtvim krokom,- po živoj žeravi gazi, Sijedu pognuo glavu, sunce ga ognjeno prži, Bez nada narav je c’jela, aT derviš na božjoj stazi; U Boga svojeg se nada, i vjeru u nj’ čvrstu drži. Klonuli derviš se prenu, duša mu oživlje s' nova, Na sedžde Allahu pade, na dar mu zahvali velji. I prigje užitku božjeg raskošnog blagoslova, Što ’no mu izdašno Allah Svevišnji udijeli. Njegovo usahlo oko, što samrt pred sobom gleda, Ni jednom ne planu gnjevom, nit’ usna njegova kada Poliuli Svevišnjeg Boga; s opekla lica mn bi’jeda, Pročitat* nije se mog’o ni jedan izražaj jada. Buna, 18. jula 1900. god. 0, vjerni, nikada nemoj u Boga izgubit nade, Nit’ hulit Svevišnje Ime, na rubu propasti svoje, Jer Allah kuša nas često i mnoge patnje nam dade, Al’ nikad survati ne će u propast vijerne svoje! Osraan A. Gjikfć. NARODNE UMOTVORINE. Ali-begovica. vorergradi Sulejman ćehaja: Od almera i od albabera, Od elmasa i mavi piruza, Od jakuta i od zumurluta. Duvar diže, đukatim’ ga niže, Tahte teže u zlato okiva, Ekserima glave pozlaćuje, B,afe kiti drobnijem biserom, Basamake sa zlatom pokiva, A pendžere od srme saljeva. Sulejmanu majka besjedila: „Ja moj sine, Sulejman ćehaja, Kad si take načinio dvore, Bog ti dao lijepu djevojku — Ko mladicu Ali-begovicu 1“ „„Mila majico, zar je tako l’jepa?"" „Suljo sine, ljepša' bit ne more! Dva joj bena megju obrvama, A četiri megju solufima; Dva joj gjula s dvije strane lica, A na bradi đilberska jamica; Odrasla je k’o tanka Latinka, A nazićli k’o mlada Gjurgjinka." Sulejman je bolno uzdisao Ćekajući kad će noćca doći. Kad se noćca na zemlju spustila, Ode Suljo Ali-bega dvoru, Pa se penje na demir-pendžere. Beg Ali-beg na šilti sjegjaše, Vjernu ljubu na krilu đržaše, Po njedrima ogre joj krojaše, Po gr'ocu biserli gjerdane; Jedna diza bješe prekinuta. Otale se Suljo povratio, Pa on ode svom bijelu dvoru. Kad je sutra danak osvanuo, Eto Sulje u novu čaršiju, Pa se hvali megju jaranima: „Ko bi rek’o, da je ’nako l’jepa Gospoj ica Ali -b egovica!“ Pitali ga mlagjahni jarani: Okle znade, da im pravo kaže. Suljo im je ’vako besjedio: „Sinoć sam je na krilu, držao, Brojio joj ogre po njedrima, Po gr’ocu biserli gjerdane; Jedna joj je diza prekinuta, Ja sam joj je zubom prekinuo." Sve to sluša beže Ali-beže, Od jada ga zaboljela glava; Steže glavu srmali mahramom, Pa on ide svom bijelu dvoru. Susrete ga na avliji ljuba, Da mu skine ćurak sa ramena. Beg j ’ od sebe rukom otiskuje: „Bjež’ od mene, moja nevjernice, �38 BEHAR Vođi roblje, što si ga dovela, Nosi blago, što si ga don’jela“ ! Ljuba misli s njom se šali bego, AT u bega šale ne bijaše. On izagje na bijelu kulu, Pa otvara sahtijau sepete, Pa joj broji potpuno vjenčanje: Trist’ izbroji, trista se zabroji Gledajući ljubi u benove, Jer je ljuba begu vrlo draga. Kad joj blago izasu u krilo, Vidje ljuba, da to nije šala. Kupi blaga što je i don’jela, I Vodi roblje, što je i dovela, Pa se diže u pohode majci. Kad je bila poljem zelenijnm, Susrete je Sulejman ćeliaja, Pa je svrati svom bijelu dvoru, I vjenča je sebi za ljubovcu. Kad je čuo beže Ali-beže, Kako ga je Suljo prevario, Da mu ljube nije ni vidio, A kamo 1’ joj lice obljubio, Puče srce u junaku živu, I umrije žalosna mu majka. Zabilježio: Tale. Mudri savjeti Lokmanovi. tokman i mudrost dvije su nerazdružive ri­ Sevrije (97.—161.) Salebija nam bilježi savjete Lokma­ ječi u istočnim knjigama. Još prije osvita nove, od kojih mi po izbor donosimo slijedeće: 0 islama stari arapski pjesnici češće spominju siučiću, svijet je duboko more i mnogo se ljudi u njemu Lokmana i uvijek mu daju prigjevak „haćim“ utopi. Tvoja lagja nek bude božiji strah, kormilo vjera r mudrac. Tako isto spominju ga i islamski pje- u boga, a veslo pouzdanje u boga. 0 sinčiću, uzmi od svijeta, koliko ti nužno treba ) II; snici, naročito u panegiričnim spjevovima kad za življenje. Ne odaj se njemu tako jako, da drugima ( \ hoće koga pohvaliti radi mudrosti. ) Stotine arapskih i perzijskih stihova dalo bi škodiš, niti ne budni tako neradin, da si im na teret. 0 sinčiću, ne podaji se sasvim nauci, da učenjake se navesti, gdje se ovome ili onome laska, da je mudar k’o Lokman. Što više neki i svojoj ašikliji pri­ potamniš, ili da lugjake zavedeŠ, ili da se preveć od­ pisuju mudrost Lokmanovu. likuješ u društvu; niti ne zanemari istu misleći da je Ko je bio Lokman, odakle je rodom i kad je suvišna i da gojiš ljubav za neznanje. živio? — ta su pitanja neriješena. Suvišno bi bilo o 0 sinčiću, daj društvu prednost pred samoćom, i tome ovdje raspravljati, jer se toliko protuslovnih pre­ ako vidiš ljude, koji boga spominju, pridruži se njima; daja sačuvalo o Lokmanu, da i veliki historici kao jer, ako si učen, oni će ti koristiti i povećat znanje, a Salebi sliježu ramenima i bilježe ih po redu. Ne upu­ ako si neuk naučićeš nešto od njih; možda će im bog štajući se u raspravu, mi ćemo ovdje po Imami Ga- udijeliti svoju milost, pa ćeš i ti biti udionikom u zaliji navesti, da je bio sin Lukalmov, a unuk Adov. njojzi. Ako pako vidiš ljude koji boga ne spominju, Živio je po Salebiji u Davud pejgamberovo vrijeme i ne idi k njima; jer ako si učen ne ćeš se od njih bio mu vezir. Umro je u visokoj starosti poštovan kao ništa okoristiti, a ako si neuk, oni će ti neznanje po­ pravedni sudija i mudrac od svega naroda1). Za njega množiti; možda će im bog opremiti belaj na glavu, pa neka islamska ulema veli, da je pejgamber, a neka ćeš i ti biti udionikom u njemu. tvrdi, da je samo mudrac, kako to i u kur-anu (a. š.) 0 sinčiću, ne prodaji svoje pobožnosti osim samo stoji. Lokmanove mudre savjete čuvao je arapski narod pred istomišljenicima, jer kako god megju psom i s koljena na koljeno kao svete savjete ili urneke mu­ vukom nema prijateljstva, tako isto nije moguće prija­ drosti, dok ih napokon popisaše islamski učenjaci i teljstvo megju pobožnim i raspuštenim; je r ko ljubi tako sačuvaše od zaboravi. Da su ti savjeti, uza svu pretvaranje, biva ružen, i ko se zlu žda, pada pod primitivnost puni duboke pouke i visoke mudrosti, sumnju, i ko pane u društvo zla druga, nije siguran, svaki će se čitatelj lako osvjedočiti. Oni su prije islama i ko ne obuzdava jezik, kajaće se. služili arapskome beduinu kao svete ustanove zz život O sinčiću, budi sluga dobra, a ne budi čedo zla. i društvo; mogu se nazvati arapska narodna filozofija. 0 sinčiću, sjedi učenjacima tako blizu, da se tvoja Svi počimaju s „0 sinčiću 1“ Po autoritetu Sufjani koljena njih dotiču, ali se s njima ne prepiri, inače će MeQa arapskim narodom sačuvala se predaja, da mu je Bog te oni isključiti; uči od njih, ako ti dadu priliku, budi dao na izbor ili život od sedam krava najčvršće rase ili od sedam blag u pitanju, da te ne zapuste i ne budi dosadan da orlova. Lokman je zadaje izabrao. Stari arapski pjesnici često ističu u zgodu i smjeraju na Lokmanov život. im se ne ogadiš. t l i ] �I 39 BEHAR 0 sinčiću, ako jašeš, ne daj se u jahanju od sna svladati, jer ti konj može skrenuti, i mudraci to ne gine za toj drugo je što, ako u nosiljki sjediš, gdje se možeš istegnuti. Kad se prikučiš pristaništu, sjaši i idi pješe, onda nahrani konja prije već sebe, jer je on jedan dio tebe. Najbolje je putovati s početka večeri. Odmori se malo, pa onda putuj od po noći do zore. Putuj sa svojim nožem, u svojim čizmama, pod svojim turbanom i kabanicom i sa svojom bukarom, s iglom, koncem, šilom i obskrbi se s lijekovima, koji tebi i drugima mogu koristiti i postupaj prijateljski sa svojim saputnicima i sve radi s njima u zajednici, samo ne griješi. 0 sinčiću, ne udaraj krinke na se, jer po danu padaš u oči, a po noći pod sumnju. 0 sinčiću, ne opominji ljude na pobožnost, dok i u isto vrijeme sam je zaboravljaš, jer inače si kao svjetiljka, koja drugima svijetli, a sebe izgara. 0 sinčiću, ne drži male stvari neznatnima, jer sutra mogu velike postati. 0 sinčiču, čuvaj se laži, jer ti laž kvari moral, izaziva ljude na pretjerana očekivanja radi tvoje obijesti i na taj način iščezava tvoja čast i ugled. Ne će te niko više slušati kad govoriš i ne vjeruje ti se, kad I što kažeš, a kad se dotle dotjera, život nema više ni­ kakve vrijednosti. 0 sinčiću, čuvaj se hrgjavih navika, neprestanoga napastvovanja i oskudice; jer s tim svojstvima odbićeš od sebe sve drugove, a ljudi će te se uklanjati: sa­ čuvaj u svakom slučaju svoju težinu, budi strpljiv, ako ti braća nijesu tačna i pazi u doticaju s ■ljudima 1 na dobre navike, jer dobre navike, svjetlo lice i ugled I pribaviće ti kod dobrih ljudi naklonost, a kod hrgjavih uklanjanje. 0 sinčiću, ne obaraj svoju dušu u brige i ne naI punjaj svoje srce s jadom radi poblepnosti, nego budi zadovoljan sa svojom sudbinom i s onim, što ti je I Bog odredio tako će biti tvoje vladanje čisto, tvoj I život sretan, tvoj duh. veseo. Ako želiš biti nezavisan iščupaj iz sebe težnju za onim, što imaju ljudi; jer j što su pejgamberi i sidici (pravedni) postigli, to su po­ stigli, što su iščupali težnje za svijetskim imanjem. sinčiću, kratko je vrijeme, jedan kratak dio od njega jest šivot, a malo od malo (kad se odbije) ostaje malo. O sinčiću, čini dobro onima, koji to * zaslužuju, a ne čini onima, koji to ne zaslužuju, jer inače izgubićeš svoje dobročinstvo na zemlji, a za to ne ćeš dobiti nikakove nagrade na onome svijetu. Budi promišljen, a ne rasipan, niti budi 5 škrt u dijelenju, niti davaj preveć. 0 sinčiću, poštuj mudrost, pa ceš i ti biti po­ štovan, visoko je cijeni, pa ćeš i ti biti visoko cijenjen. 0 sinčiću, zavidnik se poznaje po tri znaka: od­ sutnoga omalovažava, prisutnome laska i raduje se svakoj nesreći. Toliko Salebija, a osim toga po raznim antologi­ jama sačuvalo se više mudrih savjeta, koji se pripi­ suju Lokmanu. Evo ih nekoliko: 0 sinčiću, kad čuješ nešto, sakri to u svome srcu i ne pokazuj, jer inače, to će postati žerava, pa će ti spržiti jezik. 0 sinčiću, budi pripravan uvijek slušati, a ne kazivati. 0 sinčiću, ne ostani dugo u kući, gdje se mnogo brblja. Brbljanje vuče za sobom mržnju i neprija­ teljstvo. 0 sinčiću, kako je lišće nakit jednoga stabla, tako su djeca nakit jednoga čovjeka. 0 sinčiću, čovjek bez djece je kao stablo bez roda. 0 sinčiću, budi zahvalan Bogu, da se na tvoja vrata kuca, a da ti ne kucaš na drugim vratima. 0 sinčiću, stupi u posao samo s čovjekom, koji je stariji ili bogatiji od tebe. 0 sinčiću, čuvaj se da ti prijatelji ne saznadu za materijalno stanje. Ako si bogat zavidiće ti, a ako si siromah ostaviće te. 0 sinčiću, nigda ne posreduj udaju jedne že»e. Ako je dobra, ne će ti biti zahvalna, a ako je zla, proklinjaće te. 0 sinčiću, čuvaj se hrgjava društva, ono je k ’o gola . sablja od hrgjava. čelika. 0 sinčiću, zar nije mrav rađišniji od tebe? — on sakuplja ljeti zimnicu. 0 . sinčiću, zar nije pijevac marljiviji od tebe? — on slavi i hvali Boga, dok ti još spavaš. 0 sinčiću, ne idi u blizinu vladara, kad se srde, i u blizinu mora, kad bjesni. 0 Lokmanu pripovijeda se takogjer mnogo anekdota na istoku, od kojih su neke pobilježene, a mnogo ih još imađe, koje se pripovijedaju naušnice. I u nas u Bosni i Hercegovini mogla bi se mnoga pričica naći o Lokmanu, premda je on u našim krajevima, što se tiče mudrosti ustupio mjesto Eflatonu (Plato). Eflaton je u našem narodu isto ono, što je Lokman na istoku. Rečenice: Mudar k’o Eflaton; Laže, da je Eflaton; Da mu je Efllatova pamet, do zla j& i t. d. čuju se Češće, i po seoskim kolibama. Kako je Plato u nas postao slavan, ne da se rastumačiti. Možda nje­ gova slava zasijeca u daleku prošlost, u vrijeme .užega dodira s Grcima, Ali bi se opet i i iz forme imena*) *) Pjesma, kojom se po formi, stihu i mislima podražava drugoj pjesmi.' Nu poftto je ovdje usor u drugome jeziku podražavano je samo stihu i m islim a. ,,Nezira“ je na istoku vrlo obljubljena. Katkada natkrili svoj uzor. �} / BEHAR 40 moglo naslućivati, da smo preko islamske prosvjete upoznali toga grčkoga filozofa. Lokman je kod nas poznat kao bajoslovni liječ­ nik, koji je po narodnoj predaji bio našao i lijek od smrti. Osim te kićene legende čuo sam još više anekdota o Lokmanu kao liječniku. Lijepo bi bilo, kad bi se ko našao, pa ih sve pobilježio. „Ne može ostati, da mu je Lokmani hećim amidža" — veli se, kad se 6 nekom misli, da mora umrijeti. NARODNE I Zloglasni vladar iz Omejevića dinastije J e2^ ibni-Muavi, inače izvrsni pjesnik pjeva o svojoj §u' lejmi u nježnoj ljubavnoj pjesmi, kojoj ja ne 2nai^ ravne u arapskoj poeziji. Zar uijesu divni stihovi N otira ilejha bil-benani ke-enne-ma N otira 'l’-el-bejtil atik il m oharrem i. Leha hnćmn Lokman r e snretu Jnsufi Ve nagmeto Davuđć r e iffetu M eijem i1).*i •) Prstom oa ujo pokazojmo kao na drevnu sveto koću (Ćabu' — U nje je mudrost Lokmanova i ljepota Jusufova i glas Davudov i nevinost Meijemina. UMOTVORINE. Smrt Hasan-aginice. to’no cvili na bijeloj kuli? II’ je vila, ii’ je ljuta zmija? Nit’ je vila, nit’ je ljuta zmija. Čedo ragja Hasan-aginica, Ragjala ga tri bijela dana; Kad četvrti danak osvanuo, Tada njojzi svekar-baho dogje. Govori mu Hasan-aginica: „Svekar-babo, otišo na Ćabu! Doneši mi studene vodice, Ne bi li se čedom rastavila!" Al’ govori svekar n e v je sti^ „Ja ne mogu moja mila snaho, Eno ezan na džamiji uči, Morim ići u džamiju klanjat." U to doba svekrva na vrata. Govorila Hasan-aginica: „Svekrvice, po Bogu majčice! Donesi mi studene vodice!" Al’ govori Hasan-age majka: „Ja ne mogu moja mila snaho, Mene žene u mahalu zovu." U to doba zaova na vrata. Progovara Hasan-aginica: „Zaovice, po Bogu sestrice! Donesi mi studene vodice, Ne bi li se čedom rastavila!" Progovara Hasan-age seka: „Ja ne mogu moja mila snaho, Mene cure na teferič zovu." Kad se opet vrata otvoriše, A na vrata Hasan-aga dogje. Progovara Hasan-aginica: . „Hasan-aga, iza gore sunce! Donesi mi studene vodice!" Kad to čuo aga Hasan-aga, Uze sude, pa ode na vodu; Zafatio studene vodice, Pa on ide svom bijelu dvoru. Kad je bio blizu dvora svoga, Susrete ga ostarjela majka: „Proli vodu, aga Hasan-aga! Ljuba ti je svijet mijenila, Mrtvo ti je čedo porodila, Zlatnih ruku i zlatna perčina!" Zabilježio: Ibrahim Dautović iz Bijeljine. L I S T A K. Književnost. Knjiga Boocadoro. Xeres de la Maraja. Zbirka pjesama 1898.—1899. Zagreb 1900. Ko želi čitati pjesme nježnije od čuvstva, a šarolikije od fantazije, neka nabavi knjigu Boccadoro. To nijesu pjesme, koje se svaki dan pojavljuju u književnosti maloga naroda. To je zbirka, koja i u većih naroda u decenijima ri­ jetko ugleda svjetlo. Pjesnik Xeres i nehote nas sjeća na turskoga pjesnika Fikreta, kao da su rasli na istom suncu, u isto vrijeme, pod uplivom istih prilika. Samo je razlika u tome, što hrvatska kritika ne poštuje Xeresa ni deseti dio, koliko turska Fikreta. Riješiti tu veliku zagonetku nije teško onome, ko pozna prilike i ukus jednoga i drugoga naroda. U Turskoj je probjen led za moderno, a u Hrvatskoj istom su mlagje sile počele probijati. Hoće li im trud ostati uzalud, to se sada ne da sigurno odrediti, jer je javno mnijenje �I 41 BEHAR podijeljeno u dva tabora. Što se tiče knjige Boccadoro ini slobodno njezinim protivnicima možemo doviknuti: ne da se sunce šakom začepiti, jer svjetlo, koje se iz tih pjesama prosipa, jako je tako, da svako oko na njemu zabliješti. Ko je gledao na pozornici Madame Fuller i njezin serpentinski ples u bajoslovnim bojama, koje zamamljuju ljudski vid, tome če slični sklad boja u istočnoj raskoši jednoga Harana ili jedne Semiramide sinuti u knjizi Boccadoro. I Ibnul-Mutez, taj gla­ soviti vladar iz dinastije Abasovića i pjesnik prirodnog i umjetnog sjaja, ostao bi zapanjen pred knjigom Bo­ ccadoro, gdje se grli ljubav s pjesmom u čarobnom skladii perzijske mašte, arapske djevičanske poezije i grčke prirodne umjetnosti. Mi je svima prijate­ ljima čiste, djevičanske poezije najtoplije preporu­ čujemo. Kad je naš „Behar" prije četiri mjeseca počeo izlaziti, mnogi su listovi, koji su nam u neposrednoj blizini ili inače goje neke simpatije prama nama, po­ zdravili „Behar", prikazali ga svojoj čitalačkoj pu­ blici i stupili u zamjenu s nama. Da se i mi odužimo kako treba za taj kolegijalni susret, evo uhvatismo priliku, da i mi njih u ovoj rubrici prikažemo, te ćemo i u buduće osvrnuti se prigodice naročito na poučne listove, kojim se i naš narod može da okoristi. A sad evo ih redom: „Bosnische PostM, list za politiku i narodno go­ spodarstvo, izlazi u Sarajevu dnevno osim nedjelje i praznika, kako se po naslovu vidi, na njemačkom je­ ziku već XVII. godinu. Cijena je listu za Bosnu i Her­ cegovinu i austro-ugarsku monarhiju na godina 24 K, za ostale zemlje 36 K godišnje. List izdaje Joh. Boft. Sctnarda, urednik Oscar Hirt, a štampa se u tiskari „Bosnische Post". „Bob uska Vila", list za zabavu, pouku i knji­ ževnost, izlazi u Sarajevu, XV. god., dva put u mje­ secu, ćirilicom, na dva tabaka. Cijena je listu 8 K na godinu, za gjake 6 K. Vlasnik i urednik lista jest Nikola T. Kašiković, a štampa se u štampariji Biste J. Savića i dr. Sadžaj zadnjeg (18) broja: PreosveŠteni Antonije, episkop i rektor kazanske duhovne akademije u Rusiji (sa slikom); Zimnje veće, (pjesma) od Puškina, ruskog pjesnika; U slobodi, igra iz dječijeg života (u Rusiji), napisala J. A. Ljapunova; Idila (pjesma), od barona Delviga, ruskog pjesnika; Jermolaj i mlinarica, pripovijetka (iz „Lovčevog Zapisnika"), od Turgenjeva, ruskog pisca, prevod; Sestra t braća, srpska narodna pjesma, prevedena s francuskog na ruski jezik, (preveo Puškin, ruski pjesnik), sravnjena s originalom; Marko Nesrećni i bogati Vasilije, ruska narodna priča, s ru­ skog preveo Jocić Lj. C. — Listak je u „Vili" obilat raznim bilješkama književnim i kulturnim: Ruski jezik u Austriji, Nova ruska crkva u Sv. Gori, Poklon cara Nikole Francuskoj, Rusija na pariškoj izložbi, Ruski gjaci u Pragu, Ruska mapa i ćirilica, Narodne knjiž­ nice u Rusiji, Ruski car i pariška izložba, Ruski arhe­ ološki institut u Carigradu, Žensko svenauHŠte (t. j. sve­ učilište) u Moskvi (u Rusiji), Industrijska Škola u Moskvi, Ruske učiteljske Škole u Sibiriji (u Rusiji), Spomenik ruskom caru u Sofiji, Grčke i slovenske ppvelje u Sv. Gori, Ukidanje progonstva u Sibiriji; Citule: Mitropolit Joanikije (u Rusiji), Leonid Nikolajević M aj krv, ruski naučenjak, V. Pavlović Vasiljev, ruski učenjak, Grof Muravjev, diplomata ruski, I. K. Ajvazovski, ruski slikar, Dr. Gj. Dimitrijević, advokat u Vel. Bečkereku. Ova zadnja bilješka je jedina od sviju bilježaka i članaka u ovom broju „Bos. Vile", što govori o čovjeku iz naroda, kom je posvećen ovaj list. No prevariće se, ko pomisli po dragim člancima i noti čama, da je ovo ruski list. „Bošnjak", list za politiku, pouku i zabavu, izlazi u Sarajevu, X. god., jedan put u hefti (sedmici) lati­ nicom, na čitavu tabaku. Cijena je „Bošnjaku" za Bosnu i Hercegovinu i austro-ugarsku monarhiju 5 for., gjacima u pola cijene. Urednik i vlasnik jest Jusuf beg Filipović, a štampa se u štampariji Riste J. Sa­ vića i dr. u Sarajevu. „Brankovo Kolo", za zabavu, pouku i književnost, izlazi u Srijemskim Karlovcima, god. VI., svakog če­ tvrtka, ćirilicom na dva tabaka u formi našeg lista. Cijena je listu za Austro-Ugarsku, Bosnu, Hercego­ vinu i Crnu Goru na god. 10 K, za sve ostale zemlje 14 K (dinara ili franaka). Vlasnik i urednik je Paja Marković-Adamov, a štampa se u Srpskoj manastirskoj štampariji u Sr. Karlovcima. Sadržaj zadnjeg (31. i 32. zajedno): Sedamdeset-godiŠnji rogjen-dan cara i kralja Franje Josipa I. (članak od uredništva); * * *, pjesma od A. Šantića; Od Lermontova (pjesma), preveo M.; Gjurgjijanska (pjesma), od A. Čavčavazde, preveo M.; Mrkunjić, pripovijetka, od Svet. Ćorovića (nastavak); Amalat-bek, pripovijetka, od A. A. Bestuževa, prevod, (nastavak); Pesnik Mistral, od Dante-a, s franc. preveo M. Nikol ć ; Zlatna zvezda, od Benedek Elek-a, pripo­ vijetka, s magjarskog preveo Gj. Žokić; Cvijeta Zuzt *J*va i Dominko Zlatarić, listak iz dubrovačke knji­ ževnosti, napisao D. A. Kivaljević (nastavak); Prilog pitanju o istorijskom pozivu ruskoga naroda, piše V.. Zavitnjević; K dodatku *malog osvrta< g. M. Mediča, piše Savo P. Vuletić; Pravci hrvatskog realizma, od M. Marjanovića; Ivan Ivanović-Kozlov, piše Drag. Popović. U „Kovčežiću", kako „Brankovo Kolo" zove svoj listak ima bilježaka kulturnih i književnih: Ogled francuske bibliografije o Srbima i Hrvatima, za tim se prikazuju zbirke pjesama Čuvstva i poleti, od N. Ostojića i Suze i osmjesi, od I. K. Ostojića; Renesansa od Srepela, što je izdala Matica Hrvatska; Zapisi Andrije Milčinovića, pričice; Ruska rasprava o litera­ turi Srba i Hrvata i još neke knjige i novine, za tim piše prilikom 25-godišnjice češke „Matice Školske" u Pragu i t. d. „Budućnost", list za prosvjetne i materijalne inte­ rese, izlazi u Vršcu svake nedjelje, ćirilicom na čitavu tabaku. Cijena mu je za Austi'o-Ugarsku, Bosnu i Her­ cegovinu 8K, za ostale zemlje 10 K na godinu, a za ratare samo 4K . Vlasnik i urednik Sava Vezenković. Kulturne bilješke. Dvadesetipet-gcdlšnjlca Sultanova. Narodi prostra­ nog turskog carstva danas provode rijetko veselje; danas se uprav navršuje ravno dvadeset i pet godina, kako je na tursko prijostolje, na taht slavnih AlOsmana zasio sadanji sultan i vladar Abdul-Hamid II., dičan potomak stare i slavne vladarske loze Osmanove, što se proteže kroz punih šest vjekova. Narodi turske carevine od vajkada su ljubili i pošti­ vali svoje vladare uprav sinovskom odanosti, pa kako sve, tako i sadanjeg sultana Abdul-Hamida. Dvadeset i pet godina on vlada i upravlja turskim carstvom mudro i razborito u pravcu i duhu kako i vrijeme nje­ govo iziskuje. Kroz cijelo vrijeme njegove mudre vla­ davine njemu bijaše pred očima narod i podanici nje­ �BEHAR ------------------------------------------ ----------- _ _ ^ 1 42 govi, kako je i vrijeme iziskivalo, oni je svu svoju brigu uložio gotovo satno u odgoj i naobrazbu naroda turskog. Mnogobrojni zavodi niži i viši svjedokom su njegove iskrene želje, daj se narod turski intelektualno digne i održi spram drugih modernih naroda. Osim toga nastojeći, kako je sam miroljubiv, svaki zaplet mirom riješiti, štedio je vazda snagu svog naroda, a gdje iskala čast i ponos i slavu tursku znao obraniti, stekao je on kod svojih naroda neizmjerno štovanje i ljubav. — Svaka se godišnjica sultanova proslavi u prostranoj turskoj carevini s osobitim veseljem sa to­ plim željama, da ga Bog i nadalje uzdrži na prijestolju svojih djedova; no ove godine činile su se izvanredne pripreme širom cijele carevine, da se veselje prilikom navršenja 25 godina njegove vladavine što dostojnije provede. Osim toga sav je narod turski kao i sam dvor ustao, da se pri ovom rijetkom veselju mnogom kulturnom i humanitarnom zavodu i poduzeću udari temelj. Turski listovi već od nekoliko dana puni su tih vijesti. Tu se dovršuje nova džamija, te će se otvoriti na sam dan, kad se navrši 25 godina sulta­ nova vladanja, ovdje se otvara novi mekteb, ondje podiže česma, onamo bolnica, negdje sirotište, novi putovi, vodovodi, razni internati, a svega je tog uprav bezbroj u prostranoj carevini. Od svega toga tri su ovaka kulturna poduzeća ponajvažnija, a to je gradnja željeznice ,u Jemen, koja se dovodi u svezu s ovom proslavom, za tim reorganizacije turske mornarice, te otvorenje sveučilišta u Carigradu. Osim toga šire se glasovi o manifestu, što će ga sultan izdati na sam taj dan, a što se drži najvećom tajnom do sada. Taj manifest da će iznenaditi sve narode i podanike Turske, a ujedno uvjeriti o velikoj milosti sultanovoj prama svojim narodima. Najnovija irada Njeg. Veličanstva Sultana odnosi se na novo ustrojeno carsko sveučilište (Darul-fununi šahane.) Koliko se vidi iz pravila i programa preda­ van ja, to ne će biti sveučilište, kakova su u gv već neka .vrsta visoke škole, na kojoj će se preda?'.' više nauke, i to po prilici biće dva fakulteta teolnžS i filozofski; dakako sve u manjemu. Iz škola, k ■ odgovaraju u pravom smislu riječi našim nižim mnazijama primaće se absolventi na tu višu škol* gdje će slušati realne znanosti, povjest literature ialau^’ ske i francuske, za tijem psihologiju, logiku, opći ze mljopis i zemljopis osmanske carevine, arheologiju * pedagogiju. To su svi predmeti, koji će se predavati na toj višoj školi sad za sad, a u buduće se obećaje da će se program prema potrebi proširivati. Teolozima ne trebaju nikakve svjedočbe, oni će se primati na usnovi prijamnoga ispita. Absolventi mekteba: Mulćije Sultanije, trgovačke škole i svih idadija imadu prven­ stvo, da se prime na oba fakulteta. Svaki je početak težak — stara je riječ; za to se i toj visokoj školi mora kroz prste gledati. Nas naročito veseli, što se jedan put došlo i u islamskom svijetu do uvigjavnosti, da se viša važnost polaže na teološke znanosti (ulemi dinijje), jer stari sistem obuke u medresama nije odgovarao svojoj svrsi. Na toj visokoj školi predavače se megju ostalim s posebne stolice tarihi-dini-islam (povjest islamske vjere), o kome učenici staroga sistema nemaju ni pojma, jer im ne zapada vremena od mantika i meauije. — Kako javlja „Moniteur orientale" na 31. augusta t. j. na dan 25-godišnjice care^anja Njeg. Veličanstva sultan Abdul-Hamida II. otvo* riče se svečano predavanja na carskom sveučilištu, i to na teološkom fakultetu s predavanjem o islamu. Na istome sveučilištu dnevno će se držati dva do tri predavanja, koja će moći posjećati takogje činovnici pod imenom „Sami" (slušatelj). Ime profesora, koji će stvoriti predavanja na novoj univerzi ne spominje se, što bi trebalo svakako napomenuti, jer je to važna kulturna pojava. Sad za sad biće sveučilište u zgradi Mektebi-mulćijje, koja će se na rečeni dan sjajno okititi lijepim slikama i znakovima turske države. m Kćerka bega Ljubovića. oletio siv zelen sokole, Iz Stambola na Hercegovinu, Bijel ferman pod krilima nosi, Na koljeno begu Ljuboviću. Ferman uči beže Ljuboviću, Ferman uči, grozne suze lije. Pitala ga šćerca Umihana: „Što je tebi, moj promili babo, Što proljevaš suze od očiju?" Progovara beže Ljuboviću: „Ne pitaj me, šćerko Umihana, Car me zove na carevu vojsku, A ja hrono, vojevat’ ne mogu. Nemam brata, nemam ni bratića, Nemam seko, nemam ni sestrića, A ne imam muškoga evlada, Da ga pošljem na carevu vojsku." Onda njemu Šćerka besjedila: „A Boga ti, moj promili babo, H ajd’ otiđi u novu čaršiju, Porezi mi junačke haljine, I daj meni slugu Ibrahima, I daj meni doru od mejdana, I daj meni hiljadu dukata, Ja ću ići na carevu vojsku." To je babo jedva dočekao. Od zemlje je na noge skočio, Pa on ode u novu ćaršiju. Poreza joj junačke haljine, I dade joj slugu Ibrahima, I dade joj doru od mejdana, I dade joj hiljadu dukata. Opremi se lijepa djevojka, Ona pogje na carevu vojsku, Sa svojijem slugom Ibrahimom. L ’jepo ime sebi nađjevala, �43 BEHAR L ’jepo ime Šan-beg Dizdaraga. Bćad je došla na carevu vojsku, Svaki aga sebi čador penje, A Ibrahim sebi i Šan begu. Svaki aga pod svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće, Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću. Progovara Mujo careviću: ,,A tako mi Boga jedinoga, Ja ću poznat’ lice Šan begovo," Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, P 'sla Mujo dva labka tatara, Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu Da s* bacimo kamena s ramena." I odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva labka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga Tebe zove Mujo careviću, Da s’ bacite kamena s ramena." Opremi se Šan beg Dizdaraga, I on ide Muji careviću. Kad je Šan beg Muji dolazio, Sve se age tuđe iskupile, Bacaju se kamena s ramena, Kada dogje Šan beg Dizdaraga, Jednom baci, svima im dobaci, Drugom baci, svima im prebaci, Više im se ni bacati ne će. Svaki aga pod svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće. Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću, Progovara Mujo careviću: „Ah tako mi dina i imana, Ja ću poznat’ lice šan begovo!“ Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Posla Mujo dva lahka tatara. Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu, Da skočimo skoka iz ćusteka." 1 odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva lahka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga, Tebe zove Mujo careviću, Da skočite skoka iz ćusteka." Opremi se Šan beg Dizdaraga, I on ode Muji careviću, Kad je Šan beg Muji dolazio, Sve se age tuđe iskupile, Pa se skaču skoka iz ćusteka. Kada dogje Šan beg Dizdaraga, Jednom skoči, svima im doskoči, Drugom skoči, svima im preskoči, Više im se ni skakati ne će. Svaki aga pad svoj čador igje, A Šan beg se po ordiji šeće, Sva se za njim ordija okreće, A najviše Mujo careviću. Progovara Mujo careviću: „Ah tako mi posta ramazana, Ja ću poznat’ lice Šan begovo." Kad u jutru jutro osvanulo, Osvanulo i sunce granulo, Posla Mujo dva lahka tatara, Pa je njima ’vako govorio: „Hajte zovte Šan beg Dizdaragu, Da igjemo u vruće hamame." I odoše dva lahka tatara, Do čadora Šan beg Dizdarage, Pa govore dva lahka tatara: „Hajde ustaj, Šan beg Dizdaraga, Tebe zove Mujo careviću, Da igjete u vruće hamame." Govorio Šan beg Dizdaraga, Govorio svome vjernom slugi: „Pobratime, sluga Ibrahime, Nemoj mene prokazati mladu, Kad unigjem u vruće hamame, Kad ja počnem kovče raspinjati, Ti izagji pred vruće hamame, Pa zaviči iz grla bijela, Ko je ovdje Šan beg Dizdaraga, Umrli mu i otac i majka, Eno knjiga po ordiji traži. Pa on ode u vruće hamame, Kad je sio kovče raspinjati, Pred hamamom neko zavikao: „Ko je ovdje Šan beg Dizdaraga? Umrli mu i otac i majka, Eno knjiga po ordiji traži." Kad to čuo Šan beg Dizdaraga, Odmah skoči na noge lagane, Pa izagje pred vruće hamame, Pa uzjaha doru od mćjđana, Pa se mahnu preko polja ravna, Kano zv’jezda preko vedra neba. Za njom trči Mujo careviću. Obazre se Umihana mlada. Kada' vidje carevića Muju, L’jepo skida srmali kalpaka, A prosiplje sitne pletenice, A na čudo Muje carevića, Baš na čudo i velike jade. Kad to vidje Mujo careviću, Plesnuo se rukom po koljenu: „A vaj meni do Boga miloga, �BEHAR 44 Varaše me Turci i kauri, Niko mene'prevarit’ ne može, Osim jedna Ljubovića šćerka, A na ime Umihana mlada. Kad to začu Ljubovića šćerka, Udarila doru vilenoga, Potjerala brdu i dolini, Muslimani, a ne muhamedanci! Jedan ' nogome od čitatelja „Behara" biti će za­ čudan naslov ovoga članka, a kad još reknem da je naziv ,,muhameđanac“ čak jfc i uvredljiv za muslimana, onda će me tek poprieko pogledati. Ali polako, prija­ telju i druže, da se razumijemo! Istina Bog u nas su se rieči „muhamedanac, „muhamedanski" tako udomile i uobi­ čajile, da više nitko i ne misli na njihovo značenje, a kamo li, da bi išao iztraživati, odkuđa do­ laze i da li sbilja označuju onaj pojam i onu misao, koju mi time boćemo da istaknemo i naglasimo. Istina je takodjer i to, da smo mi privikli tomu nazivu: tako nas prozvali, i mi se sami tako zovemo i — nikom ništa. Ali ako izpitamo i dobro uočimo početak i historički razvitak ovoga nazivlja, odmah ćemo se uvjeriti da rieč „muhameđanac", muhamedanski" ni po svome etimološkome značenju ni po svojoj prvobitnoj uporabi, podništo ne označuju čovjeka, koji vjeruje i izpovieda Islam. Naprotiv taj je naziv uvredljiv te je zapravo blasph'emija rabiti naziv „muhamedanac" mjesto mu­ sliman. — A sad da vidimo kako je došlo do toga nazivlja i kako se je razvilo. Kada je po božijoj volji, arabski genij preporodjen islamskim naukom, izišao iz svoga uzahnoga kruga, Arabskoga poluotoka, kada je svjetlo Islama obasjalo i razsvietlilo zamračene krajeve Azije i Afrike, — mjesto podivljalog puka, pokazao se je kulturan, radin, uljudan i prosviećen narod, mjesto poganskih potleušica, počeli se dizati velebni.hramovi — remek djela islamskog genija; mjesto krvi i pokolja, procvala ljubav i milosrdje; mjesto strasti i živinskoga nagona, zavladao zakon, razum i srdce: — prvi uspjesi is­ lamske civilizacije. Nego, ovaj silni i blagotvorni uspjeh islamske nauke, čini se da je u velike zabrinuo njegove nepri­ jatelje, — „glavne stupove sređovjekovnog mračnjačtva," — kako veli Draper — te su odmah odpočeli navale na njega, prikazujući ga u najcrnijim bojama, jer — „kano sinovi mraka i tmine, bojali su se s v jetla"............ „I doista, piše Hađriani I Ka svojemu dragom zavičaju> Pravo zdravo u Hercegovinu. Davno bilo, moja braćo draga, Davno bilo, sad se spominjalo, Kano dobar danak u godini. Iz zbirke: Fehima H. Baščauševića. Poslanik, a ne prorok i propheta! p r e d i o g. Relandi, nema vjere na svietu, koja bi bila tako zlo tumačena od njezinih neprijatelja i koja bi bila izvrg. nuta tolikim porugam i mržnji svieta, kao baš Islam1)" U prvim navalama nastoji Be prikazati Arabe (musli­ mane) kano neznabošce i krivovjerce, koji obožavaju razne predmete i prirodne pojave, pripisujući im bo­ žanska svojstva, te su se čak ti neprijatelji Islama, po­ brinuli za imena tih božanstva, koji se zovu: Apollin, Tervagant, Noiron, Venus, Astarte, Uranion, Baraton, Marg ot. Šaha, Merva, a najglavniji „bog" (haša, sume haša!) da je Mahom. Ove izmišljoštine i pogrde na Islam naročito su se umnožale početkom dvanaestoga stoljeća, je r kako veli Voltaire — „u vrieme križarskih ratova bilo je više byzantinskih kaludjera, koji su pi­ sali protiv Islama, nego li Janičara u turskoj vojsci." I sbilja razdoblje križarskih vojna, ,,le cycle de la croisade" može se nazvati stoljećem ratnih i literarnih navala na Islam. Dok su križari u nebrojenim četama hrlili prama Istoku, dotle su razni ,,trouvere“-isvojim epo­ pejama fanatizovali i jarili svjetinu protiv Islama, prikazajući ga u najcrnijim slikama. Već u prvoj pjesmi toga vremena ,,Le chevalier au Cygne" spominje se kako mati jerusalemskoga emira pita i moli idola Mahoma, koji joj proriče dolazak k rižara: ,,L a m ire Corboranat rerin de pasmoiaon; Par m atin ae leva, moult reclaim e M ahom, Margot et Appollin, Jupiter et Noiron . . . . “ U drugoj se pjesmi razgovara arabskim emirom, te mu predbacuje, muslimani) bezvjerci, da ne vjeruju kao životinje i- da im je „bog" idol je zaludio: vodja križara sa da su oni (Arapi, u Boga, da žive Mohamet, koji ih Vous n'avez point đe D ieu, come biestes viv ez; Ordenanche ne foi en rien ne m aintenez, Fora que de Mahomet qui voua a aaotea.1) A kad iza toga susretne četu konjanika, vodja križara htijući saznati, jesu li to kršćani ili muhame­ danci („adorateurs de Mahomet"), pita ih da li vjeruju u Boga velikoga ili u idola Mahoma i Apollina: �I BEHAR *Va? quel gena estes vos? crćea en Dieu 1« grand; Oa crdes Apollin. Mahom et Tarragantf1) A kad emir muslomana pane ranjen od križara, digne se na koljena i moli za pomoć idola Mahometa: „Quant liroi Sacamanasroit b’ oreille perdue, A hante Toix s’eacrie: Mahomet sire, aiue!*] Nema sumnje da se je time htjelo zaniekati Islamu značaj revulacije, a Alejhi-selamu božije poslanstvo, i muslimane prikazati kao idolatre. Da stvar bude lakše išla, izmislili su cielu pripoviest 0 postanku „muhameđanstva44 i nekom popu Sergiusu. Ludophe de Sudheim u svome izvješću ,,De itinere Terre Sancte44 piše o toj ludoj i proračunanoj izmišljotini na dugo i široko. Mi ćemo navesti samo neke odlomke iz te promišljene bajke jedno radi toga, da ukriepimo našu tvrdnju, a drugo da se vidi, kako su bili ograničeni i zamrzli mozgovi evropejskih pisaca srednjega vieka. U poglavju ,,De Saracenis44 pripovieda Sudheim, „kako je vrag godine 620. posijao medj u Saracenima (Arapima) heresu muhamedanstva> 1 zato se potomci Ismaila više ne zovu Saraceni nego muhamedanci (adoratores Mahometi) po nekome pro­ roku Magometu, koji ih je zaveo: . . . ,,quid u*ique non sunt, sed magis vocandi sunt Magumete a profano quodam Magumeto per quem sunt decepti44. -------Da je Magumet mogao uspjeti i Saracene zavesti „kriv je pop benediktinskog reda po imenu Sergius, koj' je za osvetu rimskome dvoru našao nekakvu neznalicu Magometa i nagovorio ga, da se izdaje za proroka, naučiv ga prije toga nešto iz starog i novog Zavjeta44. U tu je svrhu Sergius*4 izvježbao gladju jednoga goluba, koji bi svaki dan, kad bi se svjetina skupila oko Magumeta, doletio na desno rame Magumeta i u njegovu desnom uhu kljunom tražio zrnje žita, što bi ga Ma­ gumet prije toga metnuo, a tada bi Sergius počeo pripoviedati okupljenoj svjetini, da je to prorok, kojemu Bog šalje angjela u obliku goluba, da mu priopći nje­ gove želje, što je divlja svjetina i vjerovala;**------et cum esset Magumetus in medio populi, ecce! dimisit columbam, quo mox volavit fame urgente super scapulam Magumeti, in auricula grana querens. *) „Ova lukava spletka44, veli Sudheim, „po cielom svietu je pronila glas Magumeta i ljudi su hrlili sa svih strana i priznavali ga za svoga proroka, a Sergius je međjutim prevario neku bogatu udovicu Kandugagju (Hatidža?!) i vjenčao je za Magumeta, i tako su nasiljem i lukav­ stvom zavladali svietom44; . . . tune Sergius suasit ducisse . Arabie nomine Candugagii que erat vidua, ut ipsum. susciperet maritum, quo facto ipse per potentiam et dolum 'totum šibi populum subjugavit *) Za tim isti pisac pripovieda o postanku knjige *Alteriam (Kur-an\t) koju „muhamedovci44 za sveto pismo -drže: „tu bezbožnu knjigu zvanu *Alterian« smislio je i diktirao Sergius, a Magumet ju je pisao, 45 jer on je inače bio neznalica i nije ništa razumio44, . . . post hec precepit prophanas leges condere et librum quem vocant Atterianum componere, quem Sergius dic*avit et Magumeto ascripsit, qui omnino litteras ignoravit*). Sudheim završuje svoj izvještaj sa mrću Magometa i veli: „Pošto je tako Magomet vladao u Ara­ biji sedam godina i budući je trpio od padavice, otrovala ga je njegova žena i upravo, kada se je po obi­ čaju nalazio sam u pustinji, otrov je djelovao, te su ga tu pojeli vukovi i divlje životinje ostaviv mu samo podrpane haljine4* ; -------. . . de morte Magumeti sciendum, quod vij annis in Arabia dominatus fuit et cum esset epilepticus et sordidus, a propria uzore intoaicatus fuit; de quo veneno, cum esset solus in deserto, sicut sepe facere consuevit, solus cedidit, et periit; —. cujus corpus a lupiš et bestiis devoratum fuit, . . . — quod potuit. religi de reliquiis que lupi reliquerunt, nilq'ue inventuip fuit nisi vestes *) — I ova ludost o popu Serigiju za evropski sviet postala je donekle „poviestnom“ (? !) činjenicom, te se još i danas taj nesmisan opetuje, pa čak i u školskim knjigama uz male pre­ inake. Čudnovato da se baš oni, koji bi htjeli da budu nosioci i pioniri kulture i modernog duha, još ne mogu da otresu sredovječnog fanatizma i barbarskih navika! I pošto je dakle taj Magumet tako nesretno za­ glavio —•. piše drugi „kroničar44, Saraceni (muhame­ danci) Su počeli graditi njegovu priliku (kip) od zlata, srebra, drveta i zemlje te ju postavljati po mošejama i njemu se klanjati kao Bogu (haša većela!) Mahomu. Za to se po svim muhamedanskim hramovima nalaze takovi kipovi i razne prilike, koje predstavljaju Magu­ meta; za to je i Tankred Sicilijanski, kad su križari osvojili Jerusolim, prvi poletio u glavni hram (džamiju) „muhamedanaca44, ,,i tamo sav prestravljen nadje na uzvišenom mjestu srebreni kip idola Muhameda44: — Patefacto itaque templo, ille (Tancređus) ingressus, ecce videt simulacrum argenteum Mahumeth. quod erat fusile, stans in ezeelso throno. *) „Ne da se opisati, veli „kronika44 taj užas i „pobožni44 gnjev Tankreda Sicili­ janskoga, kada je na visokom tronu mjesto Krista našao idola Mahumeta i sav uzbiesnjen zaviče: „Ergo non est hic Christus, sed est pravu« Machumeth, pristinus Antichristus44. *) — A malo da nije poludio siromašni Tankred, hodajući po hramu i videći na sve.strane razne kipove idola Magumeta, te razne posude od srebra i zlata, posvećene službi toga idola: — Reperinntur et ibi quingentae caldariae de argento diversao quantitatis, que ad officium Machumeth deputatae fuerant. *) U jednoj „kronici44 pak iz desetoga stoljeća ■) či­ tamo, kako vojnici Karla Velikoga nisu mogli porušiti kip idola Mahometa, jer ima čudotvornu moć. ,.Svaki kršćanin, koji se primakne, ovome idolu, odmah na mjestu ostane mrtav, dočim Saraceni (muhamedanci) idu njemu, mole ga i klanjaju mu se i ništa im ne bude44: — quant alcun crestien s’approche de la dicte �BEHAR 46 statue magique, ii pćrit incontinant, mais quant alcun des Sarrazins va en celluy lieu pour adorer et deprier le dict Mahomet, ii s’en retourne sans auculne lesion et blesure.3) I tako se počelo muslimane nazivati »adoratores Makutnetii, >adorateur de Mahumete., adoratort dt Maomettoe, to jest obožavatelji Muhameda, „muhameđanci", ljudi, koji obožavaju Muhameda, a sve je to smjeralo na to, kako smo gore napomenuli, da se Islamu zani-, eka značaj božije objave, Alejhiselamu božije poslan­ stvo i da se Islam prikaže kao jedna iđolotrijska sekta. To je u kratko historički razvitak toga nazivlja. Uzmemo li pak rieč „muhamedanac" samu za sebe, gramatikalno, i tako vidimo, da ona podnipošto nemože označivati onaj pojam, što ga sadržaje rieč Islam. Nu kad svega toga ne bi ni bilo, ipak naziv „muhameđanac“ ne bi se smio rabiti, jer ta rieč u tome smislu nedolazi nigdje: ni u Kur-anu (az. š.), ni hadisu niti ma u kojoj islamskoj teoložkoj knjizi. Osim toga valjda nema ni muslimana nigdje na svietu, koji bi sebe na­ zivali „muhamedancima", osim mi u B^sni i Herce­ govini. U Kur-anu, hadisu i svim fikuh ćitabima spo­ minje se samo Islam, musliin, a to je jedino mjero­ davno i izpravno. Musliman *) dolazi od arabske rieči Islam, a to pnači: podpuno i neograničeno sljubljehje, posluh, resignacija svega onoga, sto je Bog po svome Poslaniku ljudstvu objavio. Imami Azam r. al Islam definira ovako : El-Islamu : huve-el-teslimu vel-inkijaduli evami rilahi teala. #) Dakle hoćemo li se držati Kur-ana, hadisa i fikuh ćitaba, mi se moramo zvati i nazivati mu­ slimani, a podnipošto i ni u kojem slučaju „muha­ medanci". Ništa nije manja uvreda i blasphemija zvati Mu­ hamed alejhiselama „prorokom" ili „profetom**. Sama rieč prorok ili profeta dolazi od grčke rieči. (rcpo<p<2v) proricati, proreći, nešto unapried predkazati. I ovaj je naziv nastao na isti način i sa istom proračunatom svrhom kao i „muhamedovac". I ovim se hoće, da poreče božije poslanstvo Alejhiselamu. Muhamed al. sel. nije nikakav „prorok" ili .orofeta,. or nije ništa proricao ili nagadjao, nego je božiji poslanik, koji je po Bogu uoblašćen i poslan, da svietu objavi — spas, I vjeru Islama. — On nije „prorok" nego božiji poslanik jer ga tako zove i Kur-ani a. š., jer je njegovo poslanstvo na zemlji bilo čisto božije poslanstvo, on je vršio boži‘ volju i zapovied i prema božijoj volji naučao bož’*’ nauk. Kur-an njega zove Resul (Poslanik) ili Mustafa (odabranik) a to je upravo antipod od prorok ili profeta jer dok prorok znači čovjeka, koji nešto nagadja i proriče, dotle je Resulova definicija posve nešto drug0 Resul naime znači: Redzulun bease hullahu teala Uel halki bi tebligi ma evhahu ilejhi-bi šeriatin kadise ti* 9, to jest čovjek, kojega je Bog poslao da svietu priobći boHje objave o novoj vjeri. Tako je to pravo i po šerijatu, s toga bi moj predlog bio: 1. Da sve domaće i vanjske novine rabe naziv Musliman, muslimanski, mjesto „muhamedanac*, i „mu. hamedanski". 2. Da isto tako mjesto ,',prorok" i „profeta" rabe naziv b. poslanik, ili Muhamed r. (Resululah) ili Mu­ hamed al. sel. ili pak samo Alejhiselam. — Tako je po našem zakonu i po propisima naše vjere, pak prema onoj: suum cuique 1 *) H adrian i Relandi: „De religione 1705. godine; pr. CXXH. M oham m edica“, Utrecht Guillaume I X ., comte de Poitiers : Le Chćtifr." ») L a conquete de J iru salem ; Chant. I. Vers. 236 i sliedeći. V L a conquete de Jirusalem \ Chant Vers. V. 5306 i dalje. 4) L. c. l) Ibidem. *) 8) *) ‘) Op. cit. Ibidem. „Historia peregrinorum euntium Jenisalvm am .“ Ibidem. () Na istom mjesta. *) ,,Chroniqne da faux Turnin". ■) L. č *). Prvobitno muSlim (ismi fail) ali radi duha. jezika (Siveilisan) upotrebljuje se musliman kao neka vrsta ulemi g jin sa , obća im enica koju su Persijanci prvi podali rabiti. *) Im am i A tom : „Fikhiećber“, komentar E b i Munteha, s’tr. 23. 4) Ista ova definicija je i za im enicu N M , samo treba odbaciti zadnju izreku „bi ieriatin hadisetin". D akle je m egju Besu! i Nebi umumi-hususi mutlak. Mostar, 3. septembra 1900. Osm&n Nari Hađžić. Male priče i dosjetke. Svak o svom zanatu I Krojač Ljudevita XIV. uljegne jednoga dana kralju i podnese mu jednu cijelu osnovu o preuregjenju države i ^državnoga ustava. Kralj primi osnovu od krojača a da hi najmanje ne pokaza kakva začu- gjenja. I dok je krojač čekao odgovor ili pohvalu, kralj dozva slugu i reče m u:' — Zovni mi moga ministra, da mi uzme mjeru za odijelo, jer evo gospodin krojač hoće da kroji ustav državi. Krojač ožme ramenima i pobere se. �BEHAR I Tko ne ljubi svoju djecu — nije za državnika! 47 Čednost Ndtko tražio od Imami Ebu Jusufa r. a., da mu Emirul-Muminin, Omer-el-Faruk ležao je jednoga razjasni jednu fikuhsku meselu (pravno pitanje). Ebu dana u svojoj sobi, a oko njega se igralo njegovo Jusuf mu na to odgovorio, da tog pitanja ne zna. „Pa kako ti onda možeš uzimati tolike novce iz dvoje dječice. Na jednom se djeca potjeraju i oboje se uspenje otcu na prsa i trbuh i tako se počnu ruči­ bejtul-mala (državne blagajne)?- upita ga ovaj. Ebu cama tući. U isti mab uljegne u sobu jedan od h. Jusuf mu na to odgovori: „Oni novci, što ih uzimam, Omerovih državnika i sav usupljen stane na sred sobe : to je plaća za ono što znam; a kad bih naplaćivao — Ja Emirel-Muminin, kako možeš dozvoliti, da sve ono, što ne znam, onda ne bi u državnoj blagajni djeca po tebi, caru svib Muslomana, gaze? ni jedna para ostala." *) — 0 ! — u čudu će h. Omer — a šta ti radiš Ljubav prama b ližn jem u sa svojom djecom? — Kad ja dogjem kući, moja djeca ne smiju ni Kad je sa svoje pravednosti poznati endoloski prosloviti, sve mora tiho i mirno biti. — Odvrati on. valija Akabe ibni Hadždžil-Kajš, kojeg je onamo po­ — Moj dragi, kad si ti tako opor sa svojom slao oko 120. g. p. H. Halifa Hešam Omejević, po svom rogjenom djecom, ja kako ćeš, kao državnik, biti sa običaju jedne noći obilazio kordovske ulice, čuje gdje mojom braćom Muslimanima i podanicima; ti niesi za se u jednom dućanu kuje gvožgje. Htijući se raspitati: državnika! I h. Omer ga otpusti iz službe*) čemu taj posao tako u nevrijeme, unigje u dućan. Po­ Ezop i putnik. Glasoviti bajoslovac Ezop', idući iz grada susretne nekoga putnika, koji ga upita: — Koliko ima odavle do u varoš? — Pogji! odvrati Ezop. Putnik ga malko pogleda i opet ponovi pitanje, na što mu Ezop odvrati isto. Putnik misleći, da ima posla sa mahnitim čovjekom, nastavi svoj put. Kad je malo poodmaknuo, Ezc zaviče za njim: — Hej, čuj, dva sahata ! Putniku je tek sad cijelo Ezopovo ponašanje bilo začudno, te se povrati i upita ga, za što mu to odmah nije kazao. — Ama dobar čovječe, kako sam ti mogao kazati dok ne vidim kako koračaš ? — Odvrati Ezop i nastavi svoj put. Majmunova osveta. « slije pozdrava raspreo se megju njim i kovačem ovakav razgovor: Valija: „Dali je to potreba ili pohlepa, što te sili, da ovako u nevrijeme radiš?- Kovač: „Go­ spodaru, nije ni jedno ni drugo, nego radim za jednog nesretnika, koji mi nije suvjerenik, ali mi je suple­ menik.1' Valija: „Ko je taj nesretnik ?Kovač: „To je jedan siromašan krojač imenom Džuza, vlasnik ovog dućana uza me. On mora svojim trudom uzdržavati sedmero nejake dječice i ženu, a evo dvadeset dana, kako leži bolestan. S toga ja mimo svoj običaj ustajem dva sahata ranije, a liježem dva sahata kasnije i što zaradim za ta četiri sahata, po­ klanjam njima za uzdržavanje. Da imam i što više, podijelio bih s njima, ali i ja sam siromah." Valija: „Vrlo dobro ! a hoće li Ti poslije ovaj terzija te novce, što mu ih sada daješ, povratiti ?“ Kovač: „Gospodaru, ja ovo- radim u Božije ime, pa s toga ne očekujem za ovu moju pripomoć plaće ni od kog drugog, osim opet od Boga.Valija: (izvadivši kesu dukata): „Onda neka Ti ovo bude nagrada za Tvoju požrtvovnost, kojom si uzvisio čast Islama prema jednom siromašnom kršća­ ninu.Kovač: „Ako dozvolite, da u ime našeg gospodara dadem polovicu onom nesretniku, ne bi li čim prije ozdravio.- U jednom narodnom vrtu u Londonu bio je smješten afrikanski majmun, s kojim se je dokolno općinstvo jako rado zabavljalo. Nu neki gentillemen imao je tu zlu navadu, da je majmuna znao rasrditi tako silno, te bi jadna životinjica sve skikutala od muke. Jednoga ljetnog dana, kad se je gentillemen primicao šav u bjelini, majmun brže bolje prevali svoju posudicu vode i od praha zamieša blato, uze punu šaku blata, sakrije je za se i onako mirno i lukavo stane proma­ trati došljka. Gentillemen po običaju prikuči se Valija: (izvadivši drugu kesu) „Ne, to je bila kafšzu i počne majmuna dražiti, na što ovaj svom brziAem i takovom vještinom baci na svoga pro­ nagrada Tebi za tvoju požrtvovnost, a ovo je njemu tivnika blato, da ga je od cipela do šešira poprskao. potpora iz državne blagajne (bejtul-mala).Svijet prasne u smijeh, a majmun stane pleskati šapama od vešelja da je prevario „svog inteligentnijeg brata".. . *) Ova je dosjetka izafila u proilom broju „Behara- , i Vamik je pripisao Devalu, a ja je nagjoh zabilježenu, da je je rekao Ebu Upaljetkovao: Vamik. Jusuf, koji je 10 vjekova prije Devala živio. Ja je zabilježih samo za *) Otu mi je crtica pridao dobar poznavalac isto dne literature’ t« bi mogao, kad bi htio, mnogo ovako liepo zrnce prenleti za nai ,Behar" to, da se zna, da ju je prvi rekao Ebu Jusuf i da se zna, da je nikla u islama. Makar to bila i sitnica, ne treba, da puStamo dru­ gomu Sto je nase-islamsko. �u smrti je ljepota svijeta. Halifa Mansur razgovarajući jednog dana sa svojim vezirom Rebiom o prolaznosti svijeta, reče megju ostalim: „Da nije smrti, kako bi bio lijep ovaj sv ijet!“ Rebi mu na to odgovori: rovori: „Prava ljepota ovog 8vij uprav je zbog smrti, jer da nije nje, ne bi Se Veličanstvo nikad dovinulo svog uzvišenog mjesta “ Sabrao Fehim Spaho. Iz narodne frazeologije. 1. Zalud deblo, kad je zeblo, — veli se, kada 6. I patka odbije leda, koliko moše prošdrijeti t. j. ne čini ništa preko mjere. mlagji nadjača starijeg. 2. Sto vrljika može danas jedan čovjek zatvoriti 7. Biće ti miŠija rupa Živkovo polje, — tim se a jednih usta ne može, — veli se onda, kada ko Sto dira ironički onaj, koji se nečega plaši, pa mora bježati sad izgovori, a domalo se onaj glas na daleko razigje. 8. Ko jaH , ta j kvaĆi, — t. j. jači će uvijek nađi 3. Nikad mu jake (ili dvije jake) za vratom, — jačati. 9. Ne guli kore, da ne bude gore, — veli se onda veli se onom Čovjeku, koji sve svoje dobro potroši, a kada se dvojica pobiju, pa i treći doleti i počne nena njemu se ne vidi. 4. Šljeme, pritislo mu tjeme, — reknu za mladića jačega tući. U drugom opet slučaju znači to: ne diraj u nešto ili ne govori o nečem, mjesto bolje, učinićeš gore. koji ostane iza roditelja, pa postane starješina. 10. Svega ljeta jedna repa, i to crvova, — veli 5. Tugja ruka ne išćeša svraba, — veli se, kada te ko zamijeni u poslu, pa ti. ne uradi posla, kako si se onome, koji jedva nešto učini i to naopako. želio, već naopako. Zabilježio: A ta Nerćes. Pogled po svijetu. 0 najzadnjim nemirima u Ušćupu javljaju iz Cari­ grada slijedeće: Prvaci uščupski već su odavno živili na lijevoj nozi s komandarom gendarmarije Mehmeđ pašom i predsjednikom gradskoga vijeća Abdullah begom. Sa zadnjim radi imenovanja osobnih prijatelja u gradsko vijeće. Pod vodstvom Hadži Ferhad bega rečeni prvaci silom su pokušali provaliti n gradsko vijeće, što im je pošlo za rukom. Kad su odstranili nepovoljne vijećnike, zatražili su takogje, da i Abdullah beg Dude lišen presjedničke časti. Ušćupski valija to je javio u Carigrad, odakle je dobio nalog, da pod svaku cijenu uspostavi mir. Na to je valija obavijestio prvake 0 carskoj zapovijedi, ali oni su nastavili dalje agitaciju 1 pokrenuli sugragjane, da zatvore dućane. To je u narodu izazvalo jako uzbugjenje. Komandar gendar­ marije izaslao je brojne patrole na sve strane, pa kad su prolazili pokraj kuće Ferhad begove, opaljena su ne­ kolika hitca na žandare, koji su odvratili vatrom. Tako se razvila neka vrst bitke izmegju žandara i pučanstva, koja je trajala sve do zore. S obje strane ima dosta ranjenih, megju njima nalazi se i Ferhad beg. Napo­ kon je pošlo oblasti za rukom pohvatati glavne krivce i uspostaviti red i mir. • Rogjen dan kraljice Drage proslavljen je na služben način. Što se očekivalo od kralja Aleksandra da učini na vjenčani dan, to je učinio ovom prigodom, da pobudi ljubav i privrženost prema svojoj drugarici; na ime 24. o. mj. pomilovao je kralj sve osugjenike radi atentata na kralja Milana i to: Vlajka Nikolića, Milana Gjurića, advokate Živkovića i Pavičevića, koji su bili osugjeni na 20 godina teške tamnice. Osim toga taj dati je još uveličan s dugim nizom odlikovanja i naimerovanja, koje oglašuje službeni list. Svi mini­ stri dobili su veliki križ takovskog ordena. Na isti dan je naročiti sultanov poslanik Nasr paša uručio kraljici Dragi Šefekat orden u briljantima, a kralju sahat u briljatntima kao vjenčane darove. Kod galaobjeda rekao je kralj zdravicu sultanu, radujući se rijateljskim odnošajima izmegju obje države i za­ valjujući mu u ime svoje i kraljičino, što je poslao Nasr pašu u toj misiji. Kralj će nastojati, da učvrsti prijateljstvo izmegju Turske i Srbije. Rat u južnoj Africi s dana na dan ispada lošije po bure. Englezi su upeli sve sile, da dohakaju toj slobodnoj državici. Starina KrUger videći da će njegov narodić izvući4kraći kraj, zaputio se glavom u Evropu, da traži i moli posredovanje koje bilo velevlasti za mir. Njegov put u Evropu veli se da je samo iz zdravstve­ nih razloga, ali je u istinu skopčan s misijom za posre­ dovanje za mir. Kako su Buri malen naroeić dosta su jada zadali Englezima a imade nade, da će i još s četovanjem po granici nanijeti im grdnih neprilika. Kad bi svi veliki narodi, koji se nalaze pod gospod­ stvom Engleske toliko učinili, koliko Buri, ostala bi ponosna Britanija mahajući šaka. Hoće li KrUger us­ pjeti kod koje god velevlasti, koja će se zauzeti za bursku stvar, jako se dvoji. Najnovije vijesti s ratišta javljaju, da 7—12 hiljada Burastoji pod bojnim oružjem i nastoji spriječiti sjedinjenje engleske vojske. Nekoji opet prelaze na portugalsko zemljište. * Zadnje vijesti s dalekoga istoka vele, da je princ Tua.. ispred carice-namjesnice izdao tajni proglas, �BEHAR U kojem saopštava, da je carski dvor zaključio na svaki način nastaviti rat proti stranim silama. U isto vrijeme, kako javljaju iz oattgaja od 26 septembra vrhovni vojskovogja grof Walđersee očekuje se u Taku, gdje £e predati činskoj vladi ultimatum, da mu izruči pet začetnih vogja u ustanku protiv Evrope jaca kroz ne­ koliko sabata, jer inače, da će Činu navijestiti rat. Amerika čini se, da ne ima volje ratovati u Činu. Ona je odlučila, i kako najnoviji glas veli, uputila svoga poslanika brzojavno, da pregovara ne samo o neza­ visnom ugovoru za mir izmegju Čina i Sjedinjenih država, nego takogje neka ponudi i posredovanje Sje­ dinjenih država izmegju Čina i stranih sila. Amerikanske čete povući će se 1. oktohera iz Pekinga. To raspoloženje Amerike može uroditi dobrim rodom po Čin i njegovo sadašnje žalosno stanje. Svaštice Najdalja ćuprija na svijetu jest kamenita ćuprija u blizini kineske varoši Sangang, što vodi preko je ­ dnog zaljeva Žutog mora. Ona je dugačka osam i po kilometara (2 sata hoda), sagragjena na 300 stupova, koji su ukrašeni mramornim lavovima. Sagragjena je prije 800 godina, te se još dobro drži. Eta njemački narod najvoli čitati. Mnogi koji ne zna njemački zna sigurno za njemačku „Universalnu Reklamovu biblioteku". U toj se biblioteci u malenim sves­ cima i pod nisku cijenu izdaju razna djela njemačka, pa i tugja u provodu. Do sad je izašlo tih svezaka 4100. Jedan je statističar istraživao, koje je djelo u toj biblioteci u najviše primjeraka izdato, pa je našao da je Schillerov ,,Tel“ izdan u 620.000 primjeraka. Za ovim dolazi „Herman i Dorothea" sa 500.000 pri­ mjeraka i prvi dio fausta sa 300.000 primjeraka. Slijepci. Po statističkim podacima ima na cijeloj zemlji oko jedan milijun slijepaca, po čem otpada jedan slijepac na 1500 duša. U samoj Engleskoj^ ima 23.000 slijepaca ili 870 na jedan milijun duša. Slije­ paca ima najviše u Rusiji i Misiru. Šta čcvjeku treba za pedeset godina. _Jedan amerikanski novinar bilježio je samo znamenitije potrebe čovječije, te našao ovaj prosjek, šta čovjeku treba ztf pedeset godina: čovjek pojede za 60 godina 9600 ki­ lograma hljeba, 6000 kg mesa, 1600 kg jaja i u. ugog smoka, a zbog silnog znojenja salio je u so oko 30 hiljada litara vode i drugih tekućina (pića). Pa to sve nije ni čudo, kad se :.na, da mu je u 50 godina prošlo 18.250 dana. Od tih dana proveo je on 6200 u snu, 6340 u radu, a 4200 u zabavi. Poprječno u 50 godina i bolest otme čovjeka oko 600 dana. To je sve samo kod normalno zdrava i razvijena čovjeka, te odgojena za nmjeren život. Ovo naravno ne vrijedi za čovjeka, koji silom u se saljeva otrovna pića, ili se ne hrani umjereno i dobrom hranom. Amarikanskl radnici- Godine 1895. bijaše u d— žavi Nju-Jork u Americi 2290 fabrika, a u njima je radilo ukupno 253,139 radnika. Sve su te fabrike pla­ tile tim radnisima godišnje 110,427.158.81 Dollara ili 436 dolara (1744 krune) jednom radniku. ■ m Sud evropskog učenjaka o islamskoj prosvjeti. oznati njemački orientalista Alfred barun Kremer, koji je cijeli vijek posvetio proučavanju arapske književnosti, a naročito kulturnoj povjesti islama, do sada se istaknuo cijelim nizom obsežnih djela, od kojih ćemo mi ovdje samo nekoliko napomenut: „Kul­ turno poTjesna četovanja na polju islama", Gospodujuće ideje u islamu" i „Kulturna povjest istoka za vladanja chalifa". U tijem a i n ostalijem djelima izlaže učeni pisac'duboko poznavanje islama i islamskih na­ roda i raspršuje predsude zapadnog svijeta, koje su se uvukle u Europu preko zakletih i pristranih nepri­ jatelja islama i svega što je islamsko. Kremer kao nepristrani sudija neustrašivo laća se pera i izlijeva četrdesetgodišnje studije na papir pot­ krepljujući svaku tvrdnju nepobitnim dokazima i činje­ nicama, nevodeći brige: koga će istinom u živac po­ goditi. Sva njegova djela napisana su strogo učenjački, a za to je najbolji dokaz, što je većinu tih djela iz­ dala Akademija znanosti u Beču. Najzamašnije Kremerovo djelo jest „Kulturna povjest istoka za vladanja chalifa", iz kojega mi ovdje donosimo nešto iz pred­ govora, fla naši čitatelji vide, kako jedan njemački učenjak sudi o islamu i islamskoj prosvjeti. Megju ostalim u predgovoru Kremer piše: „Islam i iz njega izvedeni politički i socijalni sistem, od velike je, još i za naša vremena, od uplivne važnosti, da je vrijedno truda, njegovo' kulturno-po vjesno značenje obširnije i stvarnije prikazati, nego se to do sada dogagjalo. Često se čovjek, kad prosugjuje istočne prilike, dade zavesti td utisaka sadašnjosti i zaboravi pokraj toga ona vre­ mena, kad su bili isti islamski narodi, o kojih se bu­ dućnosti sada mnogo' nepovoljnih sudova izriče, nosioci prosvjete, napretka i udivljenja vrijedne duševne snage. Negda je civilizacija imala svoje sjedište na is­ toku. Bagdad nije bio samo politička prijestolnica ši­ roke države, nego tđkogje žarište svih znanstvenih na­ stojanja. Tamo se čitao s najzdušnijom revnosti i najvatrenijim oduševljenjem Aristoteles i Plato, u život se dozivala, oslanjajući se na Tukidida i Ptolomeja, znanstvena studija matematike i astronomije. S Hipokratom i Galenusom pri ruci gojilo se liječništvo i ispitivale tajne prirode. Oslanjajući se na spise starih živo se dalje radilo i čovječanstvo obogaćivalo novim otkrićima. Nu nije se samo opažao veliki pokret na polju ezatnih znanosti. Isto tako filozofske i pravničko-po­ litičke nauke gojene su s najrevnijom njćgom. Ras­ pravljalo se o biću i životnim pitanjima države, po- �50 BEHAR stavljali su se politički sistemi i pravničke teorije, koje su po vrijednosti sve natkriljivale, što su učinili drugi narodi u srednjem vijeku. Zamašne misli, koje su v Europi prokrčile put istom u zadnjem stoljeću, tamo su izrečene već prije osam stoljeća. Dosta je ovdje sjetiti se riječi racionaliste Nezzama (živio oko 235 god. p. Hiđž,), gdje v e li: „Dvojba je prvi uvjet nauke." Zar ne leži u toj re­ čenici klica za svako slobodno i znanstveno ispitivanje? Pravna Akademija u Bagdadu postavila je naredna načela: da nijedno sudbeno očitovanje ne imađe važ­ nosti, koje je pomoću nasilnjh sredstava is tje ra n o d a niko samo na osnuvi sumnje za jedan kažnjivi čin ne smije biti lišen slobode; da život jednog inovjerca ili rob^ upravo toliko vrijedi, koliko život jednog muslima ili slobodnjaka. U toj su se školi pretresala pi­ tanja kao ova: da li jedna žena može obnašati sudsku čast ili ne; d aJi se jedan nemuslim u državnu službu može pripustiti — i dosta je bilo glasova, koji su na to pitanje dali jestan odgovor. Jedan zatravljajući humani duh pokazuje se u svemu, što nam je predano iz onih naučenjačkih kru­ gova. Ni jedan moderni čovjekoljub ne bi mogao s višim gnjevom ožigosati sramotnu trgovinu s evnušima (hađumima), kao što to čini jedan arapski pisac iz IX. vijeka po I. Da, i proti mučenju životinja podigli su svoj glas tadašnji pravnici, da se od strane pogla­ varstva poduzme zaštita. Na polju pravne i upravne znanosti i financija mogu se dokazati zanimivi tragovi uzvišenog kulturnog pokreta. Porezni zakoni, koji se odlikuju prama tada­ šnjim prilikama savršenosti, vrijedili su za cijelu dr­ žavu, dobro uregjena pošta usko je vezala najudalje­ nije pokrajine, megjusobno ucjenjivanje (Zvvischenzoll) bilo je najstrožije zabranjeno. Pomoću osnivanja lo­ kalnih kasa za potporu u svakom gradu, iz kojih nijesu samo domaći siromasi, nego takogje siromašni tugjinči, dobivali potporu, i što više robovi otkupljivani, stvoren je jedan dobrotvorni zavod od neprispodobive veličine, koji je obuhvatao cijeli islamski svijet. Da kako brzo su ih izrabili vlastodršci u svoje svrhe; nu takav je sistem pronagjen, makar da je samo djelomično proveden i to za neko vrijeme, taj je pro­ nalazak trajna zasluga islama. Megju islamskim zem­ ljama vladala je neograničena sloboda seobe. Puto­ vanje na Meku, produženje naučnih studija na viso­ kim školama i akademijama,, koje su cvale skoro 1 svima mjestima, poticale su izmjenjivanje misli i ^na oUk. šavale megjusobno duševo pobugjenje. Jedino čovjek se ne smije dati zavarati tako nom slikom: ova intelektualna struja tekla je kroz srednji stalež, osobito kroz gradsko pučanstv0° dočim na dvoru i u visokim vladinim krugovima slab' je nalazila odziva. Istočni despotdzam tu je osjetio svu svoju tožinu U-palači ehalifa vrijedio je samo jedan zakon: volja negraničenog vladara ili njegovih miljenika. Doduše pojedini vladari podupirali su naučna nastojanja i _ — znajuć ili neznajuć — bili nakloni duhu vremena Pritisak absolutizma bio je samo za to manje osjetljiv jer im nije stajao na raspolaganje aparat bizantinske uprave. Administracija se osnivala malo ne isključivo na samoupravi općiha, koje su uživale sva prava i pot­ punu vlast u svojim stvarima. Organizacija malog broja mladinih ureda bješe pomno uregjena, a naročito duž nosti i prava sudskog urćda bila su od. škole, koja je evala v Bagdadu, najtačnije odregjena i kompetencija raznih oblasti, poglavito sudskih i administrativnih, strogo ograničena. U vladinim uredima vodio se tačan statistički popis o pomoćnim vrelima (Hilfsquellen) u pokraji­ nama, o broju pučanstva po različitim očitovanjima, o prihodu i opsegu plodnih zemalja, rudokopa i t. d. Kako se vidi. iz sačuvanih odlomaka starih poreznih knjiga, ti se popisi odlikuju velikom tačnosti. Eto tako Kremer letimice skicira glavne pojave islamske prosvjete, koje je obradio naučenjački u dva odebela sveska. Mi ćemo na to nekolike nadovezati, da upozorimo neke i neke učenjake na Slavenskom jugu, kad sebi prisvajaju pravo, da mogu govoriti i pisati o islamu, neka se obrate ha nepristrana vrela i neka se ne dadu zavesti bezobraznim podvalama tjesnogrudnih protivnika islama. Svaki iole razboriti čovjek znade, da se nesmije nijedna vjera prikazivati i prosugjivati po pripovijedanju baba i prostih fanatika, nego po bitnim činjenicama njezine prošlosti i po glav­ nim ustanovama njezine nauke. Toliko uzgred, a Kre mer je ostalo učeno prikazao i dokazao, na čemu mu svaki musloman mora biti blagodaran i zahvalan. Nazlm. �I BEHAR 51 N ašim pretplatnicim a. Ovim brojem zavr&ujemo prvo pola godine našega lista. Stoga molimo naše poštovane pretplatnike, koji se pretplatiše samo na prvo pola godine, da svoju pretplatu obnove i ža drugo polugodište. I ovom prilikom umoljavamo sve naše pretplatnike i prijatelje, da nastoje da se naš list što više raširi u našem islamskom elementu. Za mnoge je uprav neznatna svota deset kruna na godinu, a tim će koristiti i sebi, a i našem ovom plemenitom poduzeću, da ovo naše jedino glasilo ove ruke što bolje cvate. Mahsus selam! Uredništvo „Behara".. Dilber djevojka. Narodna pripovijetka. i staro doba, Bog zna koliko ima godina, ži.vio jedan starac sa staricom, imali su samo jednu jeđitu kćer „Dilber djevojku*4. A kakva je to bila djevojka? ! Nikako ni nalik na današnje djevojke; to je, brate dragoviću, najljepša što može biti na ovome svijetu bije­ lome — prava sultanija, pa eto. Za nju ćula cijela carevina, u kojoj je ona bila, pa Sak i u drugoj carenini čuo je carević, mladić od 20 godinica. Ovaj_ odmah pogje sa nek iiko drugova, da je potraži. Išli mnogo vremena, obili dosta brda i dolina, ali koja korist. Nikad od nje ni traga ni glasa. Što je više vremena prolazilo, sve je više carević čeznuo za njom. Jedan dan dogju pred nekaku londžu, u kojoj- se je skupilo nekoliko staraca, brade im do pojasa, a čibuke drže u ustima. Opazivši ih carević, unigje unutra, i nazva im božiji selam, a oni mu ljepše odvrate. Jedan ga izmegju njih upita; „Hair ola sine! Šta te je ovamo navratilo?14 On im uljudno odgovori; „Čuo sam, da ima negdje ljepotica „Dilber djevojka,44 pa imam velik merak za njom44. Na to će mu najsta­ riji od n jih : „Eno je, brate, u drugoj carevini, ama je daleko, ima sedam konaka hoda do njezine kasabe. Ali i to je ništa, nego ćeš putujući njezinoj kasabi nabasati na jednu planinu, a pod tom planinom ima jedno jezero i u njemu živi strasna aždaha. Ko god je htio onuda proći, ona ga je proždrla. Nego dragi moj, slušaj nasihat što ću ti ga sad kazati, pa ćeš ako me poslušaš, toj aždahi umaknuti i djevojku naći. Kad dogješ na tu planinu, ispenji se na onaj kuk, što je uprav više jezera pa zaviči tri puta „Vriska . u tome ćeš čuti smijeh i aždaha će oćoriti, za ono vrijeme dok ti progješ. To se njoj rile smiju, što je pre varena, a „Vriska14 je njezino ime, pa ona misli, da od ljudi niko ne zna njezina imena.14 Otale carević nastavi dalje sa družinom putovati, pa hajde sve pravo. Gdje ih noć zateče ondje noće, a danju su uvijek putovali. Idući tako dogju i na onu istu planinu, a kada su došli do kuka, isj enje se carević na kuk. Kad ugleda aždahu u je­ zeru, odmah zaviče „Vriska14 „Vriska14 „Vriska1*, a iza tog odmah ču se smijeh i on progje slobodno. Šta bi ti duljio, dogju u onaj isti grad, u kojem je '„Dilber djevojka14 živila. Po gradu su hodali neko vrijeme i na pošljetku naigju ispred jedne kuće, iz koje im nešto zasvijetli kao da je gruda dragog kamenja. To bijaše baš Dilber djevojka kraj pendžera, a na krilu joj gjergjef, koji sam veze. Čim je carević opazi, odmah ode ko bez svijesti u bašču pod pendžer, da je bolje vidi, a kad je svu vidi, odmah se bailiše. Dje­ vojka brzo sleti s ibrikom punim vode, te ga počne zaljevati.. Dok se carević malo otrijezni, zahvali Bogu što je vidio tu „mor-ružuu ovoga svijeta. Prikuči se starici, njenoj majci, pa reče: „Po Bogu majko, ako misliš onoga svijeta dženet imati, daj mi kćer za ženu14. Mati ko mati: Ne da svoje jedinice, jedine svoje utjehe nikome: Carević molio, kumio, te jedva umoli i ugo­ vore da za nekoliko dana po nju. dogje. To carević jedva dočeka. Tu se rad rastane od njih i povrati kući s dru­ žinom svojom zdravo i veselo. Kad je došao kući i kazao ocu sve, kako mu se je zbilo, otac mu reče: „Sada pokupi kitu momaka, sve gospodskog soja u svatove, a evo ti pune tri bisage dukata što ti treba putem44. Carević uradi sve kako mu otac reče i do nekoliko dana uputi se po djevojku. Kad su tamo došli, evo ti sad većeg belaja ! Ni djevojke, ni roditelja joj. Sad ko jadniji, ko čemerniji ud carevića? Družina — svatovi po gradu hodali i raspitivali, ali sve uzalud. Na pošljetku jedva nagju trag, po nekoj babetini, baš koni djevojčinoj. Ona im kaza, da ih je zmaj premamio u svoje dvore. Zmajevi dvori bijahu daleko od �52 BEHAR tog grada. Kad to ču carević ne bi mu ni pet, ni šest, nego družini reče: „Braćo moja, druge nije, već da li-, jepo idemo k tome zmaju, ne bi li ga kako usmrtili1*. Družina — svatovi na to pristanu. Carević pogje prvi pred njima i unigje u kuću zmajevu, pa kroz sobna vrata proviri, da vidi ima li ko u sobi. Kad ima šta vidjeti! U sobi leži zmaj, pravo ljudsko strašilo, a dje­ vojka ga bište po glavi. Sada se carević nakašlje da djevojka čuje. Ona to čuje, te odmah izagje, kao da zna šta je čeka. Ugledavši carević a zagrli ga i poljubi u čelo junačko, pa mu rek n e: „Evo ti buzdovan nje­ Zadaća gov ! U njemu je život zmajev, udari ga je(jan Put samo njime pa je on mrtav1*. Carević se zmaja udari ga, a on se raspade na stotinu kom do Sad ko sretniji, ko li veseliji od carevića? Brže n 7^ družini, da se spreme te krenu, sa djevojkom i • zinim roditeljima put svoga zavičaja. Kad su došli kuć' car ih dočeka sa velikim veseljem te provede tak* svadbu, kakve još nije niko zapamtio. I ja sam im svadbi bio, i dobro brke omastio. Ako su živi i danas im je dobro. Ata N erćes ,‘, B e h a r a “. — Pismo uredništvu. — otara ali uvijek nova poslovica „svaki je početak težak", mislim, da je prošla i kroz uredništvo „Behara**. Zamisao, da se pokrene jedan čisto islamski poučno zabavni list, koji će zastupati i hraniti Čisto islamske interese bez ikakve političke primjese, — ta zamisao, bila je, koliko hairli i plemenita, toliko smjela i napredna. Da je bilo od prijeke potrebe, da se pokrene sličan list, o tome niko ne dvoji, a mnogi su to i osje­ ćali i snovali, ali se nisu ufali početi. Dvostruka je poteškoća: materijalna i moralna, a uz to se hoće opreznosti, okretnosti i sabrane promišljenosti, što treba i što ne treba, da se piše u ovakom listu ; takovo gra­ divo i duševna hrana da se pruža našem čitalačkom svijetu. Mnogo je toga, što fali našemu elementu, a nada sve mu je potrebita i nuždna: zdrava i koristna duševna hr^na, koja će ga moralno uzdići, koja će mu srce i dušu oplemeniti i u svetoj ga vjeri-Islamu učvr­ stiti i, u koliko mu je nužno, podučiti. To je prva i najglavnija zadaća „Behara" kako je to i javljeno u prvom broju „Behara". I makar, da je bilo toliko i još više poteškoća, koje je „Behar" morao pregaziti i pre­ broditi, ipak se danas, nakon dvanaest brojeva, koje imamo pred sobom, priznati mora, da je „Behar" svoj zadatak sretno i sa uspjehom vršio, a danas, do njegovih pretplatnika i saradnika stoji, da i nadalje korača istim smjerom, đa napreduje i da se usavršuje. •S toga, gospodine uredniče, dozvolite i meni, is­ krenu prijatelju „Behara" i islamskog hajra, da pro­ govorim koju ovom zgodom, kada „Behar" stupa u drugo polugodište svoga života. Moral je baza, podloga ljudskoga društva, a izvor morala i svake plemenitosti jest vjera. Živjeti prema ustanovama vjere, vršiti njezine zapoviedi i čuvati se onoga, što ona zabranjuje, znači živjeti moralno. Da čovjeg može živjeti po propisima Islam, da može živjeti Ckajrvn-nasi men jen-feun-nase. H adisi Šerif. moralno, nuždno je i da pozna tu vjeru, da poznaje njezinu uzvišenu nauku i moralna načela; jer čovjek može pravo i valjano ljubiti samo ono, što poznaje i što se sraslo sa njegovim umom i srcem. Mi se zanašamo za arabskom, islamskom civilizacijom, ali ćemo se moći oduševiti tek onda, kada budemo poznavali njezine uspjehe i plodove, njezin blagotvorni i humani utjecaj, kojega je vršila u umnom i moralnom razvoju čovječanstva. Veliki muževi islamske prošlosti i ne­ umrla djela njihova genija neoborivi su spomenici i vječit dokaz civilizatorne misije, koju je Islam vršio u tri dijela svijeta. I kao što blago proljetno sunce iza zimnjega mrtvila razgrijava i oživljuje priinrle damare prirode, tako zdrava i korisna lektira, štivo, oživ­ ljuje čovječja čuvstva, srce blaži, um oštri i dušu oplemenjuje. Dok se s jedue strane divimo, recimo, veličini duha Imami Azamova, s druge nas strane za­ grijava, oplemenjuje njegova moralnost, njegov krepostni i uzorni život, njegova požrtvovnost i nastojanje za opće dobro. A koliko je takovih likova i uzora u islamskoj povjesti, koji nas, kad upoznamo njihov život i djela, bodre, plemene i u dobru sokole? Za to „Behareva" pojava i namjera, da naš narod upozna po izvorima sa islamskom sjajnom prošlosti, da ga upozna sa njegovom uzvišenom vjerom, jest plemenita, i, ako Bog ^ od veiikoga haira za naš islamski. Bviet u Bosni i Hercegovini. Ako su za Arabe, Persijance Osmanlije, kojima su vrela Islama i islamske prošlosti i pristupačnija i poznatija, potrebni ovakovi listovi i knjige, kud i kamo je to za nas nužnije i potrebnije Da se uzmogne pisati o Islamu i islamskoj prošlosti, nije dosta samo znati arapski, nego treba i inače učiti, prebirati knjige i proučavati ih te sahirati ono, što je najpotrebnije i najnužnije za naš svijet. S toga je islamska i domovinska dužnost svakoga našega poznavaoca Istoka i istočne riznice, da po svojim silama privredi �I BEHAR koliko može za „Behar" i da na taj način pripomogne islamskoj kulturnoj zgradi, koja je potrebna našemu svijetu. Isto je tako dužnost vjerska i domovinska i svakog drugoga inteligentna i naobražena čovjeka, da svojim perom okiti koju stranicu našega „Behara", da svijetu pokaže ono, što može i koliko može i da ga upozori na ono što bi morao znati a ne zna. Od nas se ne traži, da pišemo Bog zna kako učene razprave i filosofska razmatranja, to nije ni za čitatelje „Behara", nego za nas je najnužnije i za „Behar" najprikladnije, da se iznose male crtice i razpravice o Islamu i proš­ losti mu, životopisi pojedinih velikana, razne zasade i raspravice o odgoju, ponašanju, moralu, učenju, radu i nastojanju; toga je puna i prepuna arabska literatura. Opet ovi drugi mogu da pišu o raznim modernim in­ stitucijama, novovjekim napravama, izumima i društvenim -uredbama; o raznim pokretima, ohretima, o novim nau kama, sistemima i t. d. Pravnik neka piše o modernim zakonima,. o novim uredbama država, o sistemima i sustavima pojedinih državih tvorba, o raznim sistemima vladavina, o gospodarstvu i industriji, o ekonomiji. Sve se to dade na lahak i popularan način prikazati i obrazložiti, a sve je to potrebno našemu svijetu, koji živi na razmedju Istoka i Zapada. Učitelj neka piše 0 odgoju i obuci, o razvoju nastave i modernoj školi; tko pak zna i ko se u tome okušao nek piše lijepu sa moralnom tendencijom pripoviest i novelu, pjesmu i dramu, pak ćete vidjeti, kako če „Behar" bit raznolik, poučan i zabavan. A sve bi to moglo biti, bude li u nas volje i ljubavi; ta hvala Bogu danas je literatura u svakom području znanosti i mnijenja tako bogata, da se ne treba vele ni mučiti, a popularno i labkim stilom zna pisati svaki iole inteligentniji čovjek. Dakle na posao, braćo, a Bog će Vam to dobro djelo i na­ stojanje naplatiti! Malko oduljih, ali mi još jedna leži na srcu. Od uvijek i svagdje mladež je bila i jest uzdanica roda 1 doma. Što se veli, na mlagjima svijet ostaje, mladež je budućnost, na njoj ostaje svijet. Kakva je mladež, onakva će biti buduća generacija, budući svijet; a mladež je onakova kako je odgojena, kako je pripra­ vljena za budući život. Veli se, što posiješ to ćeš i žeti, kako mladež odgojiš, takva će biti. Naša mladež, hvala Bogu, prilično prianja uz školu i nauku, uči, trudi se i muči, da kasnije u zrelim danima, svoga života uzmogne časno vršiti zadaću muslimana i dom6ljuba u vjerskom i domovinskom pogledu. Nu koliko je godj naša mladež u prilici i sgodi, da nauči, da se obogati i oboruža svjetskom,, tako rekuć zapadnom naukom, ipak za nju ostaje Istok terra incognita, ne­ poznat svijet, malo, vrlo malo upozna što o sjajnoj pro­ šlosti Araba, o civilizaciji Islama, a tek da nešto znaju o povjesti i razvitku dini-mubina. Za to je i za ovo najzgodniji „Behar"; čitanjem „Behara" naša će mladež po malo i postepeno naučiti i upoznati ljepote i kra- 53 sote islamske civilizacije, bolje će se i temeljitije upo­ znati sa vjerom-Islamom, te će ju bolje i štovati i lju­ biti, kako se to i pristoji i kako je dužnost vjernika. Ona pak mladež i mladići, koji bilo iz kog uzroka ne pobagjaju školu, a znaju čitati, iz „Behara" će nau­ čiti postepeno i vremenom, sve što im je potrebno za svakidanji život i potrebe. Za to, kako ne bi smjelo biti nijednoga inteligentnoga muslimana, koji, bi ma što doprinio za „Bebar", tako ne bi nijedne musli­ manske kuće smjelo biti, koja nebi bila pretplaćena, na „Behar". „Behar" bi morao biti najvjerniji i naj-. stalniji prijatelj muslimanskih obiteljih. Nu ima mnogo mladića, softa, učenika i gjaka, koji nisu kader nabar viti „Behar", jer se inače muče za svoje eksikstencije i opstank; pak bi za to mogli naši imućniji i bogatiji da za svoju uzdanicu, za našu mladež štogod žrtvuju i svaki pretplati bar po dvojicu ili trojicu. Ta šta je jednom našem zgodnu čovjeku na godinu 30 kruna, a time bi mogao predplatiti pet siromašnih gjaka. Gjaci bi mu bili zahvalni, a Bog bi mu tu dobrotu i onog i ovog svijeta nagradio. To iziskuje od njih harnijeti islamije. Svaki takovi zauzetnik može naći u svome mjestu j'rotnih mladića i siromašnih učenika, koji bi rado čitali, kad bi se mogli pretplatiti; a može po­ slati i na uredništvo „Behara" pretplatu za stanuvit broj djaka, koje sam imenuje ili ovlasti uredništvo, da ih ono nagje u školam u Sarajevu ili gdje u po­ krajini. To je naša islamska dužnost, kojoj se ne bi smjeli oglušiti. A sad gospodine uredniče primite bratski selam. Pri koncu, gospodine uredniče, dopustite mi još jednu primjedbu. „Behar" se dosljedno drži svoga programa i u tome, da u svakom broju donosi i na­ rodnih umotvorina. To je donekle i potrebno, jer je u nas još mnogo zakopana i neprekaljena narodna blaga, ali se pri tome ipak nebi smjelo zaboraviti, da je „Behar" u prvome redu poučna smotra, a ne folkloristički zbornik. S toga bi rubrika narodnih umotvorina, po mome nemjerodavnome mnijenju, morala biti točno odmjerena, a u pravcu i načinu, pisanja strogo opre­ dijeljena, jer za nas, to jest -Beharove čitatelje na­ rodne umotvorine imaju smisla samo u toliko, u. koliko nas mogu zabaviti i štogod podučiti, Drugra strana ove gragje, to jest u koliko ona služi za proučavanje i poznavanje narodnog života i običaja, za nas je mi­ slim u ovom slučaju posve irelevantna. Tim hoću reći, da hi „Beharovi" suradnici narodnih umotvorina morali nastojati, da njihovi radovi za „Behar" moraju u prvom redu imati plemenitu tendenciju i moralnu poduku. Ali ovo ne smije odvratiti i smetati suradnike i sabirače narodnoga gradiva, što više, oni treba da istim marom i ljubavlju kao i do sada sakupljaju naše narodno blago, a uredništvo neka prema uvigjavnosti upotrebi. Ono što ne spada strogo u tekst �BEHAR 54 lista i kad ga se nakupi dovoljno, moglo bi se izdati u posebnom prilogu. Ne bi li mogao „Behar" svako pol godine izdati posebni prilog „narodnih- umotvo­ rina", u kojem bi bilo uvršteno sve gradivo narodno (pjesme, priče, basne, zagonetke i t. đ.), koje je sa­ I kupljeno isključivo u našem islamskom dijelu narod Meni se čini da bi to bilo potrebno, a time učinili mnogo za našu narodnu prosvjetu. U Krajini, početkom oktobra 1900. Male priče i dosjetke. Mudri Šekik. ćuveni Arap po imenu Šekiki Belbi kupio jednog dana na molbu svoje žene jednu karpuzu i đonio kući. Kad je iskrižaše, a karpuza ne bijaše ni malo slatka. Žena se počne ljutiti za to, ali mudri joj muž brzo dočeka: „Šta se ljutiš?" — „Ljutim se", veli žena, „što je karpuza ovako ružna". — „Pa na koga se ljutiš? Bostandžija je imao najbolju želju^ da mu karpuze budn lijepe; trgovac koji je prodao, nije znao kakva je, tako isto i ja, koji sam je kupio, želio sam da kupim dobru karpuzu. Ovaku ju je Bog dao, pa za to tvojoj ljutnji nema mjesta." — Boj se Boga i budi pokoran svojoj sudbini! I kažnjen i nagragjen. Jedan put dogje nekakav čovjek Haruni-Rešidovu dvoru i zamoli dvorjanike, da ga puste pred Haruna, da će on tu njemu pokazati veliku svoju nekakvu umjet­ nost. Kad je Haran dopustio, uvedoše umjetnika k njemu i stadoše svi da gledaju, šta će pokazati. Umjet­ nik izvadi iz džepa čitavu kutiju igala, tada zabode jednu iglu u pod, a druge nastavi bacati stojećke i svaku probaci kroz ušice one usagjene, i tako jednu za drugom izbaca čitavu kutiju. Na to Haran d& za­ povijed, te umjetnika smjesta uhapse. Kad je odležao nekoliko dana, naredi da ga dovedu pred njeg, te mu onda dade stotinu dukata i pusti ga. Kad su ga kasnije dvorjanici upitali: za što je tog umjetnika i kaznio i nagradio, on odvrati: „Nagradio sam ga za njegovu vještinu, a kaznio, što je tu svoju vještinu u besposlicu upotrebio." Dug jednog šaljivdžije. Jedan dvorski šaljivdžija engleske kraljice Elisabete uzajmio od kraljice pet stotina lira. Kad je došlo vrijeme da novac vrati, on udari u molbe, da mu kraljica taj dug oprosti, ali kraljica ne htjede ni da čuje za to. S toga šaljivdžija izmisli ovaj način, da se riješ* duga: On čuje da će kraljica jednog dana proći nekuda, pa on kupi mrtvački sanduk i kad kraljica naišla onim sokakom, on je lego u sanduk, a ljudi su ga ponijeli i uprav se sreli s kraljicom. Ona odmah upitala ža mrtvaca, ko je, pa kad joj rekoše, da je njezin dvorski šaljivdžija ona ga počne žaliti. U to se sjeti i onog duga, pa rekne, da mu to oprašta. Kad to. šaljivdžija čuje, odmah skoči iz sanduka, pa rekne kraljici: Vaše su me riječi toliko obradovalo, da sam ovo — oživio. Tako se riješio duga. Pribrao: Salih ef. Demirović. Dželaluđdini Rumiji. th (^jia si zdravo, y Što uaniza „Mesnevije Uzor zemne Odlomak iz NePine „kaside-i-medhijje.* o vladaru, naših sila duševnije’ ! kao biser na ibrišim „mesnevije"; x) ali k a k v e? — u svakom se stihu krije: umjetnosti i nebeske poezije. Duševni sv’jet Tvoja duša kao sunce obasjava I kreće se po obzoru naših snova, naših java;, Pamet Ti je svjetli dragulj, što nam biće opčarava4 Oovor Ti j;e nježni disaj, što nam žiće razigrava. Jezgru tvoga mudrovanja po djelima Tvojim bira I prosipa po svijetu kao svete iskre mira. Tjesna bi mi rima bila, kad bih htio opjevati: (I ako mi niko ne bi mogo pero zadržati) S kakvom moći tvoja duša naša zemna djela prati. Nek svjedoči „Mesnevija," koja-no će vječno sjati! S turskog preveo: M. Safvet. *) Vrsta pjesama po formi u kojima so rimuju samo po dva I Nef’ ija zanešeni uza tvoje žice svira, A ne uz mudraca Gazne,’) ni Delhijskog uz Emira.1*) stihk; glavno djelo Bumino zove se „Mesnevi." *) D va glasovita perzijska pjesnika-filozofa: H akim i Gaznsvi i Emiri Husrevi Feblevi. �I BEHAR 55 Iie jle tu r-re g a i'b . U oči prvoga petka u redžebn mjeseca zove se „Leiletur-regal'b0. To je sveta i mubareć no6, kad se ye lčanstveno s je tio iz uzvišenoga nebeskoga svijeta odrazilo na niskoj zemaljskoj km gli i obasjalo sve obzore s eternim sjajem i napunilo svu prirodu božanskim mirisom. To je sveta i mubaieć noć, kad je slika i ponos vasione prirode odlikovan s božanskim riječima „Evvelu ma halaka . . . . začeo biti na svome zemnome svijetu, prosuo prve zrake svjetla istine kroz grudi svoje majke hazreti Amine i navijestio skori osvit Islama. Tu svetu i mubareć noć, u kojoj su prvi traci prosvjete rastjerali gustu tminu neznanja i prosvijetlili s božanskim iskrom zapušteni .ljudski rod, tu mubareć noć po cijelome svijetu provode muslimani u skrušenoj molitvi hvaleći i slaveći onaj čas, kad je zasinuo nosioc božjih riječi, mira i prosvjete. Sjajni kandilji s vitih munara, pobožni i skromni glasi iz dobrih mjesto salavati kroz tihu i vedru noć oživljuju ne samo žarka srca puna ljubavi i blagosova prama božijemu poslaniku, nego takogje o vladaju cijelom prirodom, koja regbi, da tajnim šapatom prati i uveličava vjerski zanos ponosnih i slobodoumnih muslomana. Dok se god istina bude poštovala na svijetu, dotle će se svake godine u oči prvoga petka redžeba mjeseca s jednakim oduševljenjem i gorljivosti slaviti ona noć, kad je božiji milos­ nik i ođabranik prvi put zasjao kao žarko sunce na obzoru islama i kao stožer istine u ljubavi i prosvjeti ujedinio milione pravovjernih duša. L e j l e t u r - r e g a i ' b je mubareć noć! Zekonja. Crtica. k*va hajvan je, je li, a dina mi p avom da bi uhvatio, ja li čuo od koga šta god za Zekonju. je on težaku ko sami evlad. Šta bi od one Dvoje u selu gdje se sastane, o Zekonji govore. Žali mBffilllP krute ledine; kaži mi: ko bi ti zadro onim ga svatko, žali i Zekonju, žali i Ibriša. Već ima nešto, gvožgjem onako duboko, ma konj, ah ka­ ama to nitko biva ne smije da rekne, a baš je nekakf kav konj, konj i nije za tog a insan po gotovo. eto tako pa haj dl Muja Lišin, ama ni riječi jedne J V Dobar jaram, kad čoek spari dobar jaram, znaš da ti progovori o Zekonji; kd bi reko čak da mu 6 1) li ti, da se to platit ne more. To su rekli stari nije ni mrsko što je eto Zekonje nestalo. A momče je baš i nekako onako čudnovato. Ako je svagja na težaci i tako je. Pa ti sad razumij Ibrišu Salkonovu. Težak sijelu, on j e ; ako je boj zametnut megju momčađima je on od starina i otac mu i djed i sve, a on još me- on, a on je prvi tabanima vatru; a hvali se đpet da rakli eto za dobrim jarmom pa — onomadne, što no on smije i more što god hoćeš, ne boji se nikog, smije vele, čoek izvratio kesu, dok je u Tuzli na pazaru se i ruga svakom, pa sad svak o Zekonji, a on baš osvojio onog Zekonju i sastavio s Maconjom. Pa ga ni crne ni bijele. A još nešto: Ono još zimus kad no bijaše ljuščilje baš u Ibriša, zagovorili se nešto o utvosad nema! ricama i prikazama, pa kad god ko kaže koju, kako Kako će to bit? Eto tako, nema pa nema! Ko da je u zemlju se nekom prikazalo gore na raskršću ili ga mahalo prop’o, nigdje vola! Eto tu gore bio s ostalim blagom peškirom iz Dedine kućice, a Muja ti odmah: ,,Lh, da na paši, vrelina bila Bože, a obad, prokleti obad do- sam ja tu bio!“ A za Dedinu se kuću znalo baš po­ vez’o se, pa zar — — vo se zaobadao i ko zna gdje tvrdo, da se prikazuje. Ko siromah Dedo, starac od je sad! Selo se čitavo uzdiglo, momci otišli na sve osamdeset, ispatio se kukavac sam bez žene i djece, strane, a sam Ibriš sto put je zaš’o u one johe kraj ko sub panj, bolovao nekoliko godinica, pa umro, a rijeke, gdje bi goveda plandovala, ali sve uzalud. Pust pustu kućicti nit ko prodade ni kupi. Od to doba samo momak da suzu pusti od teške tuge. Jedno je bogme zamrkni gdjegod pa tuda, a ono te nešto maše peški­ i pare tolike, a drugo: eto žao mu baš Zekanje, žao rom s pendžerića Dedina, baš odanle, otkle bi on rahmetli bolestan zvao koga, da mu uhizmeti štogod. ne more preboljeti. Pa kad baš i Ibriš reče, da je i njeg mahalo, a Tri dana se to traži, zavirilo se i u najmanji grm, gdje se ni tele ne bi sakrilo, išlo u Veliki Gaj, Potokom, Muja ti ni pet ni šest: „To se je tebi pričinilo Ibrišu, ispod Crvenih Stijena, a što je najgore ni papka traga od straha 1M Eh, znaš li, da to nije u njegovoj kući �56 BEHAR bilo, koliko je muka Ibrišu, bilo bi svašta, već momak osaburi. Razgovor se opet nastavio i nitko i ne opazi, đa je Ibriša nestalo. Do malo evo ti nečijeg momčeta iz sela po Muju, veli, da mu mater nešto zaboljelo, pa ga zove odmah kući. Maja skoči, a kad je onako sam misleći o materi ispod Dedine kuće, a ono ozgor peškirom, ma malo da ga ne dohvaća po glavi, pa ga još i po imenu zovne baš isti Deđo pa eto. Muja jaukne, da je selom jeknulo, pa složi Šljivikom, a do mala ču za sobom glas, posve drugi: „Muja! Da ti se to nije pričinilo od straha!" On podbrusi još bolje, a kad kući, mati zdrava i živa. Eh; sad vidje šta je. Sjutra je sve govorilo o Muji, kako su ga pre­ pali, Ibriš i još neko. Njemu bilo teško, i sad je regje dolazio na sijelo. Bilo mu teško, što ga je Ibriš ovako nasamario al šta će, ništa mu ne more, već šuti i trpi. Pa sad eto -s toga hoće da reknn za Zekonju, da je to biva Muja nešto bajagi ko da mu se, veli, osveti za ono. Istina vala niko mu za to nije ni reko, već kd gdje on onako šuti za Zekonju, svijet eto tako. Osvanuo petak, treći dan kako Zekonje nema. a bilo vrijeme nekako.tmurno i oblačno baš ko čelo ojagjenog Ibriša. Ljudi se skupili pred seosku džamiju, klanjali, pa onda tu na brežuljku zaturili eglen. Go­ vorili o Zekonji, i imam se čudio i muh ar i sve, a Ibriš sjedio megju njima, jadan i čemeran i svak po­ nešto, a Muja baš ni jedne. Ali vidjelo se rdmah đa ni njemu nije sve jedno, vidio se baš da je nešto ljut, a nikako nije mu se dalo da odapne. Zar ako je načuo, da se za njeg nešto govori, p a ------- ako je da Bog sačuva biva njegovo maslo tuđi, teško je da svijet sazna; a ako nije, onda vjere mi još gore, kad čoeka iftira pritisne. Na pošljetku će muhtar istom da ko utješi Ibriša: — Nije druge Ibrišu, valja ti javiti na sud, da ti je nestalo vola. Ibriš pogleda u njeg, ko htio reći, kad bi znao, da bi ga sud mogao naći, da bi to učinio. — Nije s goreg! — upade komšija’jedan. Nek i sud zna, pa ja da što uhvate. — Ima još nešto, potiho će imam. Na sudu će te odmah pitati: imaš li na koga išćil, da je biva vola — — i on ne izusti već podobro pristisnu jednim okon^. Mene ti pitaj, a oko naših sela ima i Cigana ima vjere mi svakakva svijeta, p a ------— Beli, beli; pravo veliš, — ubrza komšija jedan Ibrišev. To beli im a! — uzdaše Ibriš. Hrgjavi ljudi ima, a najkraće: ne vjeruj d an as------Pa kaži! — ozbiljno će muhtar. Kaži vala, dati je otac, ako imaš iščil. Ljudi! trže se Ahmed Bracan, tu se čovjek može za čas ogriješiti, pa kud će ti duša; već brate Ibrišu, jesi li ti dobro obišao našu okolicu ? — Sve, ni grm nije ostao! odaše on. — Da nije vo na starinu poteg’o? I — Jok brate! Eto sinoć Ahmo doš’o Nra .... ’ ^ eoaa nigdje! — E, ljudi, ovo je čudo jedno. Baš, ko rla je Vo u zemlju prop’o ! Nekoliko časaka zašutili, dok će opet muhtar— Nema, nema druge, već na sud. Pa bogme kaži! — Ma šta će kazat? dočeka opet Ahmet Bracan Šta ć.e kazat kaži m i! — Kazat pa koga misli, da je ukro vola ii morQ bit odveo ii kako mu. drago, samo belći da mu se osveti, — A duša! kud će duša, ako udari na prava čovjeka ? — Ama nije s goreg de, opet će muhtar! Sud će njega naći. makar do godinu. — Ali valja mu kazat na koga m isli! — Pa nek kaže! — Pa eto nek sad k a ž e ! — E, — okrenn se imam Ibrišu. Imaš li na koga ------- da je biva — oni . ? Ibriš slože ramenima, kd žegu ga riječi Bracanove, da ne će na prava udarit, al mu se pogled i nehotice zastavi na Muji. A Muja skoči i planu: — Šta u me gledaš! Ibrišu se razgali čelo. Svi pogledaše u Muju, gdje se ovako poče ritati, a niko mu ništa nije ni reko. — Pa šta je ako gleda! — uplete se muhtar. — Nek ne gleda! — odriješi Muja. Čuo sam ja, šta se govori po selu. — Nije, već to je moj dragi, dočeka muhtar, što no vele: ko je šupalj pod u š i.. . — Muhtaru, ne griješi duše! — Ja ti ništa ne velim, ti si se sam oda6. — Šta sam se odao? Muhtar šuti. — Šta sam se odao, kaži m i! Mphtar puše kroz čibuk. — Govori muhtaru, zlo će bit! — Oho,.ispravi se muhtar. Šta hoćeš ti Muja? — Hoću da mi kažeš, šta ti misliš za me ? — Ja ne mislim ništa, a svijet šta govori, go­ vori i o carevima, pobro moj. — Jp. neću da se govori, kad sam prav ko i ti. — Ko ja, ne znam jesi 1, a ja ti onako ništa ne velim. — Ja sam čuo sve što se govori, pa sam za to i došao da vam kažem, da ja ne dam da se to o meni govori. — Ne daj, šta je meni stalo. Začepi svijetu usta I — Ne mogu, kad je to od vas pošlo. Al samo meni da hoće kogod reći, pa bi vidio!' — Od mene nije pošlo, ja ti kažem, ja ti ništa ne velim. — Jest od Ibriša. Ibriš je šutio. �57 BEHAR I — Govori Ibrišu !<— ustade Muja. Ljudi vidješe da se na zlo naginje, pa uđariše na Muju, da se smiri, kad mu niko ništa ne veli. Bracan ustade* i posadi ga na silu, da je zlo u manje. Ibriš šutio, a Muja puhao, ljutit ko ris. I dok se nad njima svijali crni oblaci i spremala oluja, da oni ni opazili nijesu, oni se tako stišavali, niko nije mog’o udarit na Muju, jer momak ust’o da se unaprijed ob­ rani. Na pošljetku će opet muhtar: — J a ti opet velim Ibrišu, da kažeš za koga misliš da je . . . — Velim i ja, — pritače Muja. Nek nikom za legjima ne govori, već nek kaže u oči. Ljudi pogledaše u Ibriša, a Ibriš u muhtara. — Govori 1 — veli muhtar. — Govori t i ! — veli Ibriš muhtaru. — Nije moje da govorim. — Jest baš tvoje! — trgoše se drugi. Starješina u selu, treba da on . , . — E, kad je tako, — muhtar će, — onda evo čuj me Muja: Svi pogledaše u njeg, pa u Muju. — Evo da ti kažem : I ja i Ibriš imamo šuhvu na te ! Muja skoči, a Bracan pade pred ujeg, da ga uhvati, ako bi poletio. — Ti si ljut na Ibriša! — nastavi muhtar. — A za što! — Muja će dršćući. — Za ono, što no se lani našalio, da te prepane. — Pa za to, da se ja njemu svetim! — Jest! A onda.-vidiš li ti, svakome je u selu bilo i žao i začudno, što je nestalo vola, a tebi baš svejedno. Pa o n d a ------— čuješ muhtaru! — planu Muja, — ti se gri­ ješiš o me, a ja ako sam to učinio, da Bog da me sad grom udario . . . ali jedva da je to izustio, svjetlica sinu i puče tu negdje, ali Muja osta. zdrav i živ. — Pa ništa, ništa, moj sinko! polahko će imam. Oni tako misle za te, ako budeš teško tebi, i bolje će biti da odmah kažeš; a ako nijesi, a oni će zaiskat halala, pa ćeš im halaliti. — Njima da balalim? Nikad! U to su propadale krupne kaplje kiše i dok su ljudi skočili, kiša poli ko iz kabla. Poteci Bvi onako, ali nigdje ništa da se sklone od kiše, a kiša je ugustila kako Bog hoće*. Nema se kud, već najbliže Dedinoj kućici. Lupi neki nogom u vrata, al se ne ot­ varaju, zavalilo nešto odonud. Navališe svi, i kad vrata popustiše, usred kućice Dedine stajaše Ibrišev Zekonja. Ljudi se čisto zabezeknuti od čuda, a Zekonja siromah bio gladan, pa ih ljubezno primio. Tu se ljudi izmirili, svak vidio, da je Zekonju utjerao u kuću onaj prokleti obad za one vreline. Tu Ibriš na istom mjestu, odakle je ono plašio Muju, zamolio, da mu oprosti i halali, a Muja to i učinio. Od to je doba i on nekako bolji bio u očima svojih seljana. Edhem Mulabđić. tJ 6 P o š l j e d n j i traci. Primte, o primte vezeni jagluk 0 mili vali. U svoje krilo primite ovaj Amanet mali! Kako. me moga žarkoga sunca Ne griju traci, Ali beg zlato, kako te ban u Tavnicu baci. Lahorić tihi lišćem žubori, Neretva šumi, Zlatija zlato zlatne joj valć Zaklinje, kumi. Nijesam ga vezla srebrom ni zlatom Jagluk da krasi, Boneći suze, vlastite svoje Trgala vlasi. I mjesto slasti s usana rujnih Čemer te peče, Mjesto bijeli zlatnije ruku Okovi zveče. Kumi ih srećom žarkoga sunca Prvijem trakom, Zaklinje tutnjom gromova silni, Crnijom mrakom: Od Bamažana trista i šeset Prošlo je dana, Trista i šeset na srcu mome Ljutije rana. Tako vam rujne s istoka zore, 0 mili vali, Primte o primte vezeni jagluk, Amanet m ali: ošljednji traci žarkoga sunca Nebom trepere, ^ Čarobno svjetlo s vitih munara Dolom se stere. Žurno ga noste sinjemu moru, Talasi mili, Bijeloj kuli zadarskog bana, Sužanj gdje cvili. Ali beg sunce kada ga spazi Znaće da Zlata Prva će stići zadarskom banu Zadru na vrata Rizabeg Kapetanovlć. ~ ^ 5 " e r �« BEHAR 2v£ i r a d ž . Serejte min hareniin leilen ila haremin Kema serel bedru fi tadžin minez-zule 'mi . Ve bitte terka ila en nilte menzileten ’ Min Kabe-kavsejne lent tudrek ve lem turemi BBusiri. J * o š se veličanstveni „Beitullaliu nalazio u vlasti pogana, natrpan raznim idolima, a „Habilullah" svojim čistim i uzvišenim duhom Činio je ,,tavaf‘ oko svete i Časne Ćabe po običaju, dostojnom božijega poslanika, i lebdio u nebeskim visinama, kad dvadeset i sedmu noč redžeba mjeseca svijetlim putem kroz crnu tminu uzdiže od ,,Mesdžidul-harama‘‘ preko Mesdšidul-aksa čak iznad „Kabu kavseina“, gdje prestaju granice ljudskoga uma. Tu je bio udostojen i odlikovan vidjeti stvoritelja sviju s le to v a , s kojim je Musa pejgamber (a. s.) na brdu Sina govorio, a nije ga vidio. Božansko odlikovanje' ,,rujetullah“ na ovome svijetu palo je u dio samo našem pejgamberu Muhammed Mustafa (sallallahu alejhi ve sellem !) dočim če na onome svijetu svi pravi muslimi u dženetu vidjeti svemogućeg stvoritelja. T a sveta i mubareč noć, kad je najsretniji ađ sviju ljudi išao na nebesa, zove se „Leiletul-Miradž. Ona ima veliko značenje za dobra muslima, jer u njojzi duhom dovodi pred oči veličinu božije svemoći i sveumjeća. Koliko je veličanstven taj prizor pred zatravljenim očima, zamisli smrtni če! samo ovo: biće sve od svjetla, resi ga čelo, iz koga se prosipaju na sve strane zrake mira i islam skog ponosa, kako se uzdiže u nebesa, u svijet eternoga svjetla. Naieđnom osjetiš, da ti padaju krila mašte, da ti je vid nemoćan, da ga slijediš, da ti je um preuzak, da obuhvati neizmjerne prostorije sjaja, a svijetlo biće već se uzdiglo — ko zna koliko v iso k o ! iznad nebesa, u viši — u najuzvišeniji svijet. Na pitanje: Štaje vrhunac znanja? odgovorio je jedan mudrac s dvije riječi: „Spoznaja boga“ — A šta je konac spoznaje boga? — Udivljenje! bio je odgovor s jednom riječi. Udivljenje je granica najvećih veleuma, ni za dlaku ne da se naprijed. Zamisli samo tu mubareć noć, u kojoj je najveći božiji poznavaoc i poslanik prošao kroz neizmjerne prosterije, kroz nevigjene svjetove i čuj uzvišene riječi o Miradžu, koje su se sjutri dan prosule iz mubareć usta, pa ćeš s udivljenjem pred božijom svemoći uskliknuti: „Ma arefnake . . . jer je: „Muessir perda-poŠi kibrija asari hajrette.“ * * * Kao što svuda po islamskome svijetu, tako je i kod nas ta sveta i mila uspomena oži­ vila 27 redžeba i nadahnula naše duše uzvišenim i ponosnim veseljem, a zlatni tadž s visoke Be­ gove munare i sjajni kandilji s ostalih džamija još su uveličavali više osjećaje i napunjali is­ lamske grudi žarkim svjetlom. „Bir teđželli var ki Musa šunde Sina šunde jok!“ L I S T A K. Književnost. Bosanska književnost. U djelu „Bosnien und Her­ cegovina in Wort und Bilđ“ napisa«} je K o š t a H firm a n n o bosanskoj literaturi kratku i zanimivu studiju. U njoj imade dosta podataka iz starije bosanske knji­ ževnosti, ali i dosta pogrešaka iz novije i najnovije. Čovjek se ne može načuditi smjelosti piščevoj u pro­ cjenjivanju Martića kao pjesnika. Kod tvrdnje : „Martić ist ein Weltdichter“ (Martić je svjetski pjesnik) svaki čitaoc, koji preuba pozna Martićeva djela, ostao je za­ bezeknut. I nehote je morao pomisliti, da oči ne va­ raju, ali kad je po drugi put vidio, da zbilja mrtva slova izražavaju čudnovatu tvrdnju, ostao je zapanjen. Svi vjekovi i svi veliki i mali narodi rodili su samo nekoliko pjesnika, kojima se može prišiti taj vejiki �BEHAR I naslov ,,Weltdichter“. Stroga i najnovija kritika poriče opet nekoličini od tih nekoliko velikih umova i genija naslov ,,Weltđichter“, a na jedanput Martić, koji nije mogao u snu sniti, da igda može doći u prvi red pje­ snika na Slavenskom Jugu, podigne u red svjetskih pjesnika, u red Homera, Firdusa, Dantea, Shakespeare-a, Goethe-a i drugih velikana. To znači više, nego preko noći postati: slavan pjesnik s par narodnih fraza. Po našem skromnom mnijenju Martić je dobar narodni guslar, koji umije s .retoričkom vještinom živo prika­ zati patnje raje i nasilja turska. 59 Da nije Mažuranića i Jakšića u tome hi bio prvi majstor na Slavenskom Jugu u tome zgodo-pripovjedanju. Ako u Martićevim djelima^ imade poezije, onda mi svečano priznajemo, da ne znamo šta je po­ ezija, onda Homer, Dante i drugi nijesu nikako vi pje­ snici, jer izmegju njihovih i Martićevih djela nema nikakove sličnosti u onome što se razumije pod riječi: poezija. Toliko za sada, a prvom zgodom ćemo se osvrnuti opširnije na Martićeva djela i s primjerima dokazati da imaju pravo oni, koji poriču Martiću izhitreni izraz : „jugoslavenski Homer" Nauka i bogatstvo. Od Mnallimi Nadžije. ilW J T n° ^ naoia3u * teže za bogatstvom i ®IM'1■ 'M P voHčinom, ali kad bi znali pravu suStinu toga, za čeznu, zaista ne bi togM pgpalftc liku volju za tim pokazivali. Odlična mjesta i unosan položaj, boga/F s . stvo i veličina nijesu baš tako sjajni. Čovjek doduše s njima izgleda veći i bolji od đru.|l^ gib, postane kao nekakav zapovjednik svojim akranima i drugovima i svako mu odaje čast i štovanje; ali skinimo jedan put taj sjajni zastor, pa ćemo onda vidjeti, da taj sjaj, što nam zabliješćuje oči, nije ništa drugo, osim teški tovar i pravo ropstvo ili kako veli Seneka dragocjeni „teret”. Stoga se ne mogu nikako misliti od svakog sret­ nijim oni, koji su samo svojim ugledom i moću od drugih. Vrlo se rijetko nagje sreća i na samom prije­ stolju, kako je to priznao Teodosius grčki car. Kad je on (Teodosius) izašao jedanput u lov, ne­ kako se od svoje pratnje odvoji. Tumarajući po šumi dogje sav umoren i pade pred kolibu jednog ptfstinjaka. Misleći pustinjak da je od careve pratnje primi ga s velikom počašću i poštovanjem, te onda sjedu zajedno. Car baci pogled na sve četiri strane po kolibi i vidi tu nekakv sepet. U tom sepetu bijaše nešto hljeba i jedna brema vode. Pustinjak donese malo te svoje hrane i ponudi caru, a on to rado primi i pojede. Kad pusti­ njak dozna: ko je on, padne odmah na koljena. Car ga pridigne i rekne m u : „Ah oče! kako si sretan, što si ostavio tegobe svijeta, pa živiš ovako u miru! Sreća ne će nikad unići u velika mjesta. Kako sam uživao jedući ovaj tvoj hljeb i pijući ovu vodu, nijesam takve slasti nikad u svom životu kušao. Iići od Boga znanje i nmdrost, a ne zgoda i veličinu. bio miran. Ne okušah ni jednog uživanja, a da nije bilo začinjeno otrovom”. Čovjek se nasiti carstva, časna mjesta, nasiti se i onih čuvara, svega mu bude dosta Slava i prednost, časna i ugledna mjesta, s kojim se misli biti zadovoljan, sve to čovjeka samo uznemiruje. Jednom riječi zgoda i sjaj, časna i ugledna mjesta premda nam omogućuju mnogo ipak nam ne nogu sreće povećati. čovjek se ne smije primiti onog mjesta, za koje nije dorastao, jer visoki dostojanstvenici, ako ne budu stekli sposobnosti za svoja mjesta, u koja su uprte oči svega svijeta, moraju se stiditi. Glup bogataš u onom svom sjaju sliči čovjeku, koji se popeo na kakvo visoko mjesto, pa kako on vidi one dolje u nizini malenim, tako i oni njega odozdo vide malena. Čovjek nesposoban koliko god će visok stepen postignuti, koliko god će se visoko popeti, to­ liko će se poništiti i nisko pasti. Odlična mjesta, bogastvo i sjaj pristoje samo ljudima, koji su sami od sebe veliki. Ali takovi ljudi nijesu pohlepni za tim mjestima, nego ih oni ustupaju opet drugim, koji su od njih sposobniji. Nu ovim ne ćemo da naružimo i ponizimo visoka i odlična mjesta, nego hoćemo pokazati, da za njih treba postići spo­ sobnost. Više puta pohlepa, koja goni čovjeka za visokim mjestima, udalji ljudski ugled s pravog puta, pa ga natjera, da pogje ružnim i nedopuštenim pravcem. Stoga se pametan čovjek, koji ovo promisli i promozga, mora tješiti, što nije za tako visokim mjestima pohlepan. Takav čovjek će od tog odstupiti, kad promisli, da mora svoju čast i krijepost uništiti i da mu valja Karlo V. predajući krunu i,prijestolje svom sinu taj svoj sjaj kurisati i podignuti na ruševinama kriFilipu n . reče mu pred Bvim dostojanstvenicima i ve­ jeposti, dok postigne takav čin. Stoga ne moramo žaliti, ako nas nije sreća uz­ likašima: „Eto sine, stavljajući ti na glavu ovo cvijeće puno bodljikavog trn ja i ovu nakićenu krunu, što se digla na visoka mjesta, na koja su se uzdigli koje na oči čini tako sjajnom, navaljujem na te težak to­ kakvi ljudi bez sposobnosti i bez ploda. To je za nas var. Ja nijesam za svega svog vladanja ni jednog časa bolje t. j. time nam nije sreća učinila krivo, nego dobro. �60 BEHAR Neki ministar financija u Evropi silno se oboga­ tio državnim novcem. Razgovarajući jednom s nekak­ vim naučenjakom, reče: „Ja mislim, da bi čovjek morao imati veliku srčanost, da ponizi bogastvo." Naučenjak mu na to odgovori: Varate se gospodine, to ste krivo rekli. Zapravo da se nešto tako rekne, dosta je, da se promotri u čijim se rukama uopće na­ lazi bogatstvo1*, Bolje je i neznatno bogatstvo, koje je skupljeno krijepošću i vjernošću, nego nebrojeno blago, koje je nakupljeno nasiljem. Nekog njemačkog državnika podsjete, da bi mo­ gao steći stč hiljada dukata, ako bez kraljeva znanja dokine jedan porez. Na tu primjedbu odgovori o n : „Imao sam do sad dosta zgodnih prilika, da stcčem silno bogatstvo, ali nijesam nikad ništa pronevjerio. Ne mogu ni pod svoje stare dane svog đosadanjeg pravca i naravi promijeniti". I zbilja kad je umro nije se u njegovoj blagajni našlo, nego 600 dukata. Kakva ljepota može biti u bogatstvu, kad ono svog sahibiju samo u brigu baca? U istinu ko ne bi znao, da bogatstva, koje je stečeno nepravdom i zulumom, brzo nestane i kad malo dulje potraje, opet je od ,njeg vrlo mala korist, a ako pregje s koljena na koljeno, teško i vrlo malo, da istjera do trećeg pokolenja. Premda nije ni šeriatom ni pameću zabranjeno čovjeku, kad može i kad ga sreća prati, sakupljati imetak i obogaćivati se, ipak je mimo granicu suviše gledati skupljati imetak, osobito, pak nasiljem gasticati, zabranjeno je i po šerijatu i po pameti. Želja, da se obogati češće škodi krijeposti. Jedan stari hebrejski filozof veli: „Ne može ni­ kako biti bez grijeha čovjek, koji je preko mjere pohlepan i koji se je zdao za sricanjem bogatstva. Zlato je mnogog bacilo u bijedu i nevolju, a njegov je sjaj bio u mnogomu uzroku propasti." Nu kad čovjek mogne .bogastvo lijepo upotrije­ biti, onda je ono veliki nimet (blagodat), ali je r to mnogi ljudi ne mogu učiniti, dokazano je iskustvom, da je više puta bilo bogastvo samo na štetu. U istinu čovjek više puta samo zbog svog bo­ gatstva zabludi i propadne, a uz to se zdade raskalašenosti (nevaljalštini). Stoga bi za ovake ljude bolje bilo, da nijesu imućni ni bili. Koliko je ljudi na svijetu, koji čine nepravdu fukari, s dana na dan povećavaju svoje uživanje i raskoš i provode se u koje kakvoj 'besposlici, injesto da svojim bogatstvom potpomognu potrebne, da rastužena srca utješe i svojom krijepošću steku priznanje. Za naše prave potrebe dosta nam je umjereno bogastvo. Tražiti više nego nam treba to izgleda upravo pokazivati se i veličati sama sebe. I Kad čovjek mogne odbaciti nekorisne stvari * besposlice, može onda s malom stvari biti bo*rat *** 1 dovoljan. 6 ' zaĆovjek kad imadne samo ono, što mn n isti treba i bez čega ne može biti, pa onda od tog još ^ bogatstvo traži, onda je to pohlepa i lakoinost ili i budalaština, jer čovjeku što god se više povećava zgoda, to on prema tome uvećava svoje troškove * hire i onda ih mora — htio ne htio — izvršavati Koliko je stvari, koje ne trebaju, a čovjek ih drži za potrebne i ima volju, da ih nabavi; đočim ako čovjek s malim bude zadovoljan, biće onda i s malim imetkom bogat. U tom je stari grčki filozof Diogen prekoračio granicu umjerenosti, ali se ipak mora na umjeren način pouka uzeti iz njegova postupka. To nam svjedoči i onaj dogagjaj: Čitav imetak ovog filozofa bilo je jedno prazno bure u kom je on stanovao, jedna dagarica i jedan čanak, u čemu je jelo držao i jedan tas iz kog je vodu pio. Hodajući jednog dana, vidi gdje jedno čobanče pije vodu iz ruku. On na to reče: „Ne treba mi ni ovaj tas,a i baci ga. Aleksander Veliki đogje jedanput Diogenu, da ga posjeti, pa mu tom prilikom rekne, da traži od njeg šta želi. Diogen se u taj mah sunčao u svom buretu, pa zamoli Aleksandra, da mu svojim sjenom ne za­ klanja sunčanu toplotu, a ostale njegove ponude odbije. Na to Diogenovo ustezanje reče u čudu Ale­ ksandar: „Da nijesam Aleksander, bio bi Diogen1" Jednom grčkom filozofu poslao je Aleksander Veliki golemu svotu novaca'kao dar, ali on to ne htjedne primiti. Ljudi, koji su donijeli te darove rekoše mu konačno: „Ako ne ćeš uzeti sebi, a ti ih barem uzmi svoj6j djeci." —■ „Ako budu moja djeca pametna, reče im on na to, biće' im dosta moj imetak, a ako nijesa pametna, onda im je i to suviše." Eto kako se vidi iz ovih primjera bogatstvo je uopće samo gizđa, koja nije čovjeku nikakva potreba, nego mu može još prouzrokovati štetu i propast. Uz to se mora još i to promisliti, koliko ona ve­ lika bogastva donose brige i glavobolje. Jednog dana đogju Hazreti Aliji sedmorica ljudi i upitaju ga zajedno, da li je bolja nauka ili bogatstvo. Hazreti Alija im odgovori sve sedmorici na po se i to ovako: 1. ) Bolja je nauka, jer opstoji otkako je s stvoren. 2. Bolja je nauka, jer ona čuva svog vlasnika, a vlasnik mora čuvati svoje bogatstvo. 3. Bolja je nauka, jer rutu čenjaka svako poštoje, a bogataš ima mnbgo neprijatelja. 4. Bolja je nauka, jer sio god se ona više troši, to veća biva, a imetak ako se saviše troši, nestane ga. 6. Bolja je nauka, jer se blago može ukrasti nauka ne može. �I BEHAR 6. Bolja je nauka, jer se blago stojeći izgubi, a nauka postane još zrelija. 7. Bolja je nauka, jer blago čovjeka u brigu baca, a nauka ga prosvjeduje. Bogati ljudi, pa makar im ne znam koliko bogastvo bilo, moraju ga jedanput ostaviti i mora im to biti teško. Kad čovjek, koji je nešto imao, seli na abiret, žali i place za onim svojim blagom. Zbilja kako je gorko i teško ostati bez onoga, što ti je za života bilo srcu priraslo. Koliko god je život drag i sladak, onako se je teško i gorko rastati s njim. Najueeniji vladar na svijetu Sulejman-pejgamber (a. s.) najbolje znajući, kako je zgoda uopće ništetna i koliko je sretniji umjeren život od svijub blagodati,, ovako je molio Boga (dž. š.) „O Bože! Ne daj mi ni potrebe ni bogatstva! Milostivo mi podaj samo ono, što mi je potrebno za moj život, da u bogatstvu ne budem toliko zaslijepljen, da Tebe zaboravim, a da zbov « r omaste a ne budem prisiljen uzimati tugje!" I zbilja ako 8e pravo promisli, kako god može čovjeku velika potreba škoditi, tako mu može preko­ mjerno bogatstvo prouzrokovati propast. Osim toga potreba čovjeka prisili na tužakanje i nezahvalnost, a bogataše njihovo bogatstvo natjera, da budu tiuge i ro­ bovi svoga nagona i strasti. Kako bogatstvo i sjaj čovjeka zaslijepi pa zabo­ ravi Stvoritelja i svoje dužnosti, tako ga siromaštvo potišti i ponizi, pa ga natjera da počini zločin, ako mu prava vjera ne bude u pomoći, pa ga ne uzvisi i ne očuva. Stoga je najpraviji put naći se megju bogatstvom i siromaštvom, a udaljiti se od pretjeranosti u svačem. Koliko god je zgodnim lahko potpomagati po­ trebne i činiti dobra djela, ip&k u tom imadu dosta zaprijekai poteškoća. Ona labkoća, koja nam pruža pri­ liku, da izvršujemo naše pohote i unutarnja nagnuća tako je opasna, da je mnogo bolje, da molimo Boga, da nam ne daje bogatstva, koje nas u tako ogromne opasnosti baca. Stoga i mi kao i Hazreti Sulejman (a. s.) molimo Boga, da nam ne daje ni bogatstvo niti siromaštvo, nego mudrost i nauku. Ovdje donosimo za pouku dovu Sulejman pejgamberovu (a. s.), koju je učinio Bogu (dž. š,), kad se je popeo na prijestolje: „0 Bože ! Kad je već Tvoja volja, da se popnem na prijesto, onda Te molim, da me obdariš sposobno­ stima pravedna vladara. Daj mi bistru pamet i pra vedan sud, a od svega najviše da mi srce bude puno božijeg straha, koji je temelj mudrosti! Vladari svijeta mogu vladati državama samo naukom i mudrošću. Beže! koji si 6tvorio i ukrasio naukom i mudrošću ovaj svemir, koji predočnje i dokazuje Tvoju bezgra­ 61 ničnu moć i veličinu; koji toliko v j e k o v a u savršenom redu upravljaš ovim svemirvom Svojom mudrošću, kojoj se ne može ni začuditi, kad se vidi i koja u potpunom svjetlu dokazuje Tvoju vječnu moć; Ti mi podaj makar mali dio one Tvoje mudrosti, da me prosvijetli u ovom mraku! Ispravi mi u ovom vrtlogu, koji me je zao­ kružio, moje pogrešne korake! U kratko nauči me svemu onome, što mi treba, da budem Tvojim ugodnikom Iu Bog mu je tu dovu uslišao, i što mu je dao mudrost i nauku, obasuo ga je još raznim nimetima i od jedanput ga učinio prebogatim. Mudrost nabavlja sve one stvari, koje čovjeku trebaj u, da sretno živi, a nadomješća mu ono, što mu manjka. Ništa se ne može mjeriti s mudrošću, i nimeti ovog svijeta ostaju ništa pri mudrosti. Hazreti Sulejman (a. s.) veli: „Čemu su neznalici blagajne, kad za njih ne može kupiti nauke ni mudrosti." Neki mudrac savjetuje svog sina ova^o. „Sine! Traži nauku u mladosti, da stečeš mudrbst! jer će te ona pratiti do starih dana. Srcem i dušom traži nauku i mudrost! Istražuj ih najvećom pomnjom. Ako tako uzradiš i tebe će vazda mudrost sretati." Naučenjak i mudrac sretni su i pribrani na obadva svijeta. Tu su istinu i pogani (medžusije) svojom pa­ meću k uvigjavnošću znali. To nam'objašnjuje crticakoju je sastavio jedan sljedbenik Platonove škole: On veli : „Jednog dana dogju u skupštinu grčkih naučenjaka idoli bogatstva, pohote, (šehvet) zdravlja i naobrazbe i kažu, da im treba odrediti po jedno mjesto prema njihovom utjecaju na ljudsku sreću, Najprije obrazloži bogatstvo svoju znamenitost i veličinu, te time zamažu oči sudcima. Na to progje naprijed pohota, pa reče; „Jedina je svrha bogatstva, da služi ljudima pri izvršavanju njihovih pohota.“ „Slast najvećih uživanja, svih veselja i sreća po­ staje bež mene gorkau, odvrati zdravlje. Pri kraju poče naobrazba: „Da nije mene ne bi ni bogatstvo, ni pohota ni zdravlje trajalo. Oni, koji ih ne znaju dobro upotrijebiti, propadnu," i time ušutka sve druge. Na to su za sve četiri odregjena mjesta i to na prvom naobrazba, na drugom zdravlje, na trećem pohota, a tek na četvrtom bogatstvo." I zbilja je naobrazba ona, koja je zaslužila, da dovje na pivo mjesto, jer je ona jedina, koja čovjeka i .ii sretnim i na ovom i na onom svijetu. Naobrazba nas uči, da bogastvo dobro i umjereno upotrijebimo. Naobrazba ublažuje nam ogorčenje i tugu, a ulijeva nam nadu za bolju budućnost. Naše želje ograničuje u onoliko, koliko možemo snositi. Dokazuje nam, da naša sreća ovisi o valjanom izvršavanju naših dužnosti. Naobrazba nam donosi srcu veselje i daje nam pravo mišljenje, koje je sa ljudskom savješću usko skopčano, pa bilo u svojim sretnim danima, bilo u danima tuge, od nas se ne rastavlja. Stoga ,e �62 BEHAR zbilja pravi sretnik, koji mogne steći mudrost i nao­ brazbu, Čovjek može samo na putu sabirajući. nauku naučiti, kakve su i kako izvršuje naobražeui čovjek svoje dužnosti i kako se djelom dokazuju istine, o ko­ jim smo ovdje govorili. Svi postupci i razgovori čovjeka koji bude na taj način odgojen i naučen, biće prava slika utjelovljene mudrosti. Ili je bolje znati, ili im ati? made mnogo hadisa, koji nam svjođoče, da je bolje znanje, nego imanje. Jednom prilikom rekao' je naš pejgamber (a. s. v. s ,) ovaj hadis: *Ene medinetul Umi, ve Alijjun babuha*, — ja sam grad znanja, a Alija je njegova kapija. Kad su hariđžije čule za taj hadis, veoma ih iz­ nenadi i razočara u njihovim raskolničkim tvrdnjama. Jednom se sastane deset haridžitskih prvaka, pa od­ luče, da odu sve jedan iza drugoga pitati hazreti Aliju za jednu te istu stvar. Ako im dade svakome naponase uman i različit odgovor, da priznadu hazreti Aliju za alima (učenjaka). Pitanje je bilo: Ili je bolje znati, ili im atif Odgovori su slijedili ovako: Prvome'. Znanost je miras (baština) od p&jgambera (božjih poslanika), a imanje je miras Karuna, Šedada, Firauna i drugih asija (silnika). Drugome'. Znanost tebe čuva, a ti si imanju čuvar. £ Trećeme: Učen čovjek imade mnogo —ijatelja, a imućan neprijatelja. Četvrtome: Kad znanost daješ ona se povećava, a kad imanje daješ ono se umanjuje. Petome: Znanost čini čovjeka veleđušnim i odlič­ nim u društvu, a imanje lakomcem i poniženim. Šestome: Učenu ne može niko znanja ukrasti, a imućnu može. Sedmome: Učen će na sudnjem danu imati šefaatčiju, a imućan će biti pitan od kud mu imanje i kako ga je stekao. Osmome: Znanje s vremenem ne može propasti a: imanjo može. Devetome: Znanost dušu rasvjetljuje a imanje pomrčava. Desetome: Znanost čovjeka čini pobožnim, a imanje bezbožnim. Hariđžije iznenagjene mudrim odgovorima pri­ znadu. na koncu hazreti Aliji veliku učenost i poprime islam Hasan Nametak. P6sL Efdfli-ul-S’mali es-saamu. H adisi Šerif ovjek od svoje naravi naginje i teži za svim onim,1što nije dopušteno. S toga: suzbijati svoje pohote od svega što nije dopušteno znači živjeti po Božijoj zapovijedi. Bog dž. š., dajući ljudima pravu i čistu « vjeru, odredio je megju ostalim dužnostima i ‘j/fc* jedan farz, koji će ih od tih nevaljalih težnja i (i? hira sustezati. Taj farz jest post.' Post čini čovjeka pobožniln i napućuje ga na dobra djela;, to uništuje ljudske pohote (šehvet) i težnje za uživanjem, pa ga time odvraća od svakoga zla i nevaljalštine, i predstavlja mu ovaj svijet i nje­ gove ljepote ništetnim i prolaznim kakve i jesu. Što čovjek više posti, to mu uživanja ovog svijeta postaju odvratnija, a to ne samo što će ga sustegnuti od sva­ kog zla i nevaljalštine, nego će mu još olakšat i svakidanju brigu za opstanak na ovom svijetu. A to su sve povodi i uzroci ćudoredna života i pobožnosti. Po tom je jedan veliki božiji niinet, što nam je farz učinio post, tim više jer sve što čovjeka odvraća od zlih djela, mora biti sveta.dužnost. Čim čovjek više čezne za nečim, tim mu je teže to napustiti, a čovjek je najviše pohotan na jelo, piće i t. d. Kad se čovjek privikrie, da to dvoje napusti i u tom pogledu olakša sebi, da bude pobožan, onda mu je gotova stvar, da se privikne na vršenje ostalih vjerskih dužnosti i da onda u svakom pogledu bude pobožan i dobar. Postom dogje čovjek u red pobožnih ljudi (zumret-ul-mutekin) jer je post njihov prvi znak.1) Post je bolji i uzvišeniji ibađet i od samog na­ maza, jer on djeluje na čovjeka i tjelesno i duševno, dok namaz samo tjelesno i jer niko ne može postiti samo za to, da se u ljudskim očima pokaže dobrim i pobožnim, dočim to može biti i u namazu i u zećatu.1) Čovjek ili postio ili ne, ne može se na njegovoj vanj­ štini nikakav znak primjetiti, nit' se može postom na �I BEHAR ma kakav način pokazivati, dočim mu je to moguće, da se po džamijama namazom ističe i da zećat javno na očigled svijetu dijeli kako bi stekao glas pobožna i darežljiva čovjeka. 13 kratko rečeno u postu nema murajiluka ni nifaka, dok u drugim ibađetima može biti. Post je odregjen uz mjesec Ramazani šerif, jer je taj mjesec postao najuzvišenijim i najpribranijim nad drugim mjesecima u godini i to s toga, što je u njemu kur-ani azimuššan nazil bio«) Bog je dakle od­ likovao Ramazan najvećim dokazom Svoga božanstva (rubfibijjet), što je u tom mjesecu poslan Kur-an a. š. S toga se dade vrlo lahko u sklad dovesti, da je bilo shodno, da ga još odlikuje i jednim od najvećih zna­ kova našega robovanja Njemu (ubudijjet), a taj je post. 63 nici drugih pejgambera, koji su takogjer bili zaduženi postom, izmijeniše ga preinačile ili ga sasvim napu­ stile.1) Ittekasii ahb&rehum ve ruhbanehum erbkben . . . . Bog dž. š. naregjujući nam, da postimo, kazao nam je tom prilikom da ga i tekbir činimo i da mu budemo blagodarni na Njegovim bezbrojnim nimetima Da vršimo i ovu drugu uzvišenu zapovijed, -naime da ga tekbir činimo moramo dokazati zborom, vjerovanjem i djelom. Zborom ćemo dokazati, ako budemo priznavali i spominjali Njegova božanska Svojstva (šifat) i Nje­ gova lijepa imena, a budemo mu nijekali sve ono što Njegovu božanskom biću ne dolikuje (od čega je munezzeb) kao Suparništvo, • društvo, porod i opće svaku sličnost sa stvorom. Ako ovo sve budemo iskreno i sa srca priznavali, onda ćemo ga odmah time i vjero­ vanjem tekbir činiti. Djelom ćemo udovoljiti toj božijoj zapovijedi, ako budemo savjesno vršili svoje dužnosti prema Njemu, naime posteći, klanjajući i t. d. Samu riječ Ramazan tumače arapski filplozi na razne načine, ali izgleda najprikladnije, da dolazi od korijena remđa, što znači kišu, koja padne pred jesen i očisti zemlju od praha, pa kako ova kiša opere ze­ maljsku površinu, tako Ramazan opere muslomanska Taj tekbir ipak ne može biti savršen, dok čovjek tijela i očisti njihova srca od grijeha.1) dobro ne upozna Božiju veličinu i moć i dok ne bude uvjeren, da je Bog dž. š. mnogo veći, nego što to Bog ~dž. š. tako je milostiv, pa nije htio Svojim slabi ljudski um može shvatiti i svojom riječi opisati. robovima ni u ovoj dužnosti dati velikih poteškoći, da Kad to upozna, biće onda uvjeren i o Njegovoj nei­ uzmognu ovaj farz savjesno izvršavati. Tako nije od­ zmjernoj milosti, koji nas je uza svu svoju veličinu, redio, da uvijek postimo, nego samo jedan jedini mje­ moć i bogatstvo obasuo tolikim nimetima i kazao nam sec u godini; dozvolio je, da bolesnici i putnici n mo­ pravi put k istini i spasu. Za to mu onda mora čovjek raju postiti u odregjeno vrijeme — uz Ramazan, nego neprestano blagodariti i zahvaljivati, koliko mu njegove neka toj svojoj dužnosti uduvolje u drugo doba kad slabe ljudske sile dopuštaju. im to bude moguće. Još su u tom razne druge polakšice, o kojima na dugo i široko raspravljaju naši fiBudimo Bogu za to zahvalni i molimo Ga u ovim kuhski ćitabi. Treba se samo malo zadubiti u ovu od­ mubareć danima, danima, kad je On Svojim robovima redbu, pa da se vidi božija milost u svom pravom prosuo toliku milost, molimo ga vruće, savjesno, da svjetlu. Pravo veli o tom Kafal, tumačeći ajeti kerim, vršimo svoju ropsku dužnost prema Njegovoj neiz­ kojim je farz učinjen post: mjernoj milosti, a On nam je blizu, čuje naše mo­ litve, uslišaće ih!.. . . „Gledajte čuda, kojim nas je Bog dž. ž. upozorio Fehint Spabo. na prostranost svoga fadla i rahmeta u ovoj dužnosti!“ U pogledu olakšica za bolesnike i putnike veli jedan hadisi šerif: To je sađaka, koju vam je Bog udijelio, pa je i primite od Njega. Nije Bog samo nas — Muhamed pejgamberov umet — zadužio ovim farzom, nego post bijaše sveta dužnost svim narodima, koji su i prije Alejhisselama živili, a imali pravu i čistu vjeru u Boga i Njegove pejgambere. Bog nas je o tom u Kur-anu obavijestio, da lakše i s većim oduševljenjem primimo tu njegovu zapovijed, jer svaka dužnost čim je općenitija t. i* čim je njom više svijeta zaduženo, tim je lakše snositi u društvu s drugim. Mnogi ti narodi i sljedbe­ ') Fahruđin Er-Razi: Mefatih-ul-Gajb n. 170 i d. ') Šemsucldin El-Fenari: Fnsul-ul.Bedai’ S76. F . Er-Razi: Isto. T) Ibidem l) Ibidem. �BEHAR 64 „Pobratimstvo" (Pism o uredništvu.) . . . Quem deus per dere vult — dementat prins. Omer beg Snlejmanpašić-Skopljak, Osman, A. Gjikić 1 S. A- Zarabegović izdali su ovih dana u Beogradu zbirku pjesama pod naslovom ^Pobratimstvo*. Zašto su se tri mlada „pesnika* odlučila, da u zajednici izdadu plodove „svoje* muze, to nam nigdje ne kažu, ali. ko god pročita ovu najnoviju srpsku hlestokovijađu, u vidječe svrhu i cilj ovog udruženja i tog vajnog srpskoga „bratimstva*. Sve pjesme ove zbirke — a ima ih sedamdeset i pet — gragjene su po jednom ka­ lupu, zadojene jednom mišlju, a sve u skupu manife­ stiraju svesrpsku ideju „Velike Srbije1* Du-anova ka­ libra, koja se stere od Triglava do Carigrada, od Dunava do Jadranskog mora, i mi možemo mirne duše reći, da ni jedan srbijanski šovinista nije tako zanosno, tako gorljivo obradio tu utopističku misao, kao gornja tro­ jica „srpskih pesnika Muhamedove vere**. — Les extremes se touchent. I makar da ovakovi pojavi nijesu rijetki u srpskoj literaturi, jer „Devesilje- , „Dahire“, „Almasije** dnevice niču na polju srpske literature, kao gljive na barovnu mjestu, to se ipak „Pobratimstvo1* n ora smatrati kao posebni pojav, kao signum temporis nezdravih duševnih i društvenih odnošaja. čitajući pjesme „Pobratimstvo “ mi smo se morali i dva i tri puta povratiti da vidimo natpis knjige, nevjemjući svojim očima, da su na toj zbirci otisnuta t* musli­ manska imena. Ne zamjeramo niti izpitujemo ičije narodnosno uvjerenje, ali ipak nijesmo mogli vjerovati, da ima i jednog muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za čiju volju pogazio tradicije i svetinje svoje vjere i svojega naroda. Ali na žalost evc pred nama je knjiga pjesama, — „Pobratimstvo**, na kojoj su potpisana tri muslimana, a ta knjiga, to „Pobratimstvo** jest pođal insult i drska pogrda na uspomene i tradicije nas bosansko-hercegovačkih muslimana, pa i same islamske vjere. Eto to nas je natjeralo, da pi­ šemo o tom najnovijem srpskom pamfletu sa ozbiljnom opomenom, neka se već jedan put manu tog gadnog zanata i navala na naše svetinje, jer ćemo inače biti prisiljeni, da tražimo skrajnje sredstvo, da se pre­ priječi importiranje takovog blata sa beogradskog Kalimegđana u našu domovinu. U „Pobratimstvu ** na prvom mjestu dolaze pjesme Omerbega Sulejmanpašića-Skopljaka, a za živo čudo te su pjesme i najbeternije. Omer beg je u svojim pjesmama prava srpska junačina, on reže i siječe na S.T? strane, te čitajući te pjesme ne znamo bili se lju­ tili ili smijali, jer kad ih čitamo, čini nam se da je pred nama Miloš Kobilić, a kad pomislimo na sama pjesnika i nehote se sjećamo Homerova Thersita. . . . Osim toga do sada smo mislili, da je istinita ona: poeta nascitur, a sad vidimo eto, da može čovjek preko noći i pod stare dane postati „pesnikom*. — Takova čudesa samo „Srpstvo- stvara. Dakle promatrajmo i mi Omer bega kao srpskoga „pesnika* i „junaka*! v. . Omer begu je srpstvo jedina sreća, on za srpstvo živi, za njeg će i umrijeti, to je nebo pred kojijem on pada, Veličanstvo, kome se on divi: „ T t st nebo pred kojijim padam . / lijem te Veličanstvu divimu . Da li je slobodno tako govoriti jednome musli­ manu, to je drugo pitanje, ali pred „srpstvom* mora da sve izčezava. Omer beg kao srbin ima i svoje srpske želje, a te su, priznat mu se mora, baš srpsk i srbijanske. Noć je, — zviezde sjaju — pa i mj e ® je tu — (nije li to divno?), sve spaVa i miruje sam naš Omer beg ne. Njega sirotana pritisle brige, on misli na patnje svog srpskoga -roda, koji ljuto cvili u ropskim lancima, pak mu „pesnik** dovikuje: „Ja m islim na te, o 'robe tužni, Sto ’no te lom i taj sraman lom — Ja m islim na te, moj rode srpski, Sto si na nehaj svijeta svom Misleći tako na srpstvo i na osvetu, „našem* pesniku prolaze dani njegova mlada (sic Ij života i jedva čeka kad će kucnuti čas, da hrli u boj, u borbu za milo srpstvo, al na jednom se s je ti: ,,A1 hora pusta kasno će doći, D a okove skidam a s njim ti ja<L“ Pomislite Omer bega, kako se razmaao na svome ,,hujgun hatu“! Nu kano da i sam pjesnik dvoji o tom srećnom vremenu, pak tužno cvili: „H oću T k ’o starac ma&t’ se mada, Dušmanškim k o sci. tupit m u rez, N a gadnom lica dažmann tvoga, Odužujuć se da vezem vez*. ,,Oh srećo, srećo, oj stigni samo, D a život dadem, da nisam rob, Bar mjesec svojim zlatice sjajem Poštenog borca hlagjani grob*. Mi Vas, nije to šala! To je junačina, koji će za svoj *rpski rod i u grob leći. — Ut figura docet! ... Nezavisnoj ući Omerbegovu srpskom junaštvu, mi ga pitamo, gdje je taj narod srpski, koji je još u ropstvu, i kojega, još dušmani tlače, a kojima Omer beg kani svojom ćordom parati gadna lica? Koje su to srpske zemlje, koje još ujedinjene nijesu, a koje Omer beg želi sjediniti i od dušmanskog zuluma izbaviti ? Po teoriji srpskih „historičara*4 u srpske zemlje spadaju ojim Šumadije i Crne Oore još i ove zemlje: BosnaHercegovina, Dalmacija, Slavonija i Hrvatska (osim Zagorja), Macedonija i Stara Srbija sa Carigradom, jer to je Dušanovo naslijegje. Šumadija je i po samom Omer begovu priznanju već slobodna, jer „Tu se diže stijeg slobode*1 a i Crna Gora, jer je to —* kako „pesnik** veli — slobodno gnijezdo srpskih sokolova, stan junaka i hrab­ rih osvetnika. Dakle ostaju još „srpske** zemlje (? !), koje danas spadaju u državne tvorbe Austrije i Turske, ali koje zemlje, po „mnijenju** Omer bega Sulejmanpašića-Skopljaka-Despotovića treba osloboditi iz dušmanskih ruku i prisjedinit ih „materi Šumadiji**, pa makar to stajalo i „pesnikove** glave. — Šta velite na to? Nije li to zamjerna požrtvovnost ? Ali idimo dalje! Omer begov sinčić, mali nevaljanac, nije tako „žestok** i „osvedočen** srbin kao njegov pesnik-babo, pak ga za oto kanda pesnik-babo kori: ,,U srećnom sanku, o, mili sine, Budnoga babe da 1’ čuješ glas: Njegove krvi, o krvi slatka, Mrziš li ropstvo, štuješ li spas?*1 I pesnik-ćaća teši se,. d a . je dobri Bog i sinu usadio ista „plemenita** čuvstva u srce, pak za to pun nade kliče: „Dušmane mrzi, a srpstvo ljubi, Tako mi sine, ti bio živ, Pane li babo u borbi ljutoj, Osvet’ ga sine, sokole siv!11 Vidite, ko bi rekao, da je onaj novovjeki Tfiersit ta- f # �65 BEHAR I kova junačina!? Neka se sakrije i Herkul i Leonida, jer im je naš Omo slavu potamnio. . . . 1 Omer beg šalje svoju pesmu po vascelom srp­ skom svetu, šalje ju i u srpsko nebo, pak joj veli: „Teška je muka robovat’, braćo, Na lica robski nositi sram, „Ustajmo braćo na borba svetu, Dušanov treba ponovit hram. Koji je to dušmanin, kojem se Omer beg osvetiti kani, lahko je pogoditi, kad znamo da na svakoj stranici srpske historije cvile srpski historićri Da li je jednom muslomanu dozvoljena ovakova isti- ni „petstoljetnog dušmana i tiranina, koji je gnječio ara, megjaz što li, pa makar i u pjesničkoj figuri, — srpski narod." Nu kanda i Omer beg osjeća, da mu mi dvojimo. Pošto je Omer begova pesma opšetala „braća" srbi (razume se oni „srpske vere") ne vjeruju srpske zemlje, i vidjela na jednoj strani patnje i vaj, potpuno i da ga još uvijek smatraju „turčinom" — a na drugoj ,,pitomu Šuraadiju, gdje se vije stijeg slo­ ergo svojim dušmanom, pak ih za to ponizno moli: bode", pesnik je upućuje u drugu srpsku slobodnu „ 0 , srbe brate, pruži mi raku, zemlju: Priznaj mi, dragi, da sam ti brat! „Poleti nebom, poleti zemljom, Poleti pjesmo, a tobom je Bog“ . „ A iftlii li vid.et lava. Za sloboda Ifo se bori. Ti poleti pjeamo moja, Onoj maloj Crnoj Gori;“ „Pa ponosi pozdrav vjerni Za rad sreće, bratskog gleda, Krv nas veže, a ne d’j J i Vjera: Hrlsta, Muhameda. Što velite, a? Moraće se i pravi srbi začuditi tolikoj slobodoumnosti jednoga „Turčina", a pop Jova Sundecić moraće se i u grobu nasmejati svome naslje­ dniku u propovedanju sloge srpskoga plemena. Mi ne­ mamo ništa protiv toga, da Omer bog slavi crnogorske „lavove" i njihova „junaštva", ali ga tek upozorujemo. da su isti ti njegovi „lavovi" i „junaci" najviše jada zadali „onome", kome na prvom mjestu kao za višu sprdnju posvećuje nekoliko verzova. Zna li Omer beg koliko je muslimanske djece, majka i žena ^aplakalo za izgubljenim babajkom, sinom i mužem, koji po ginuše braneći svoj vatan, svoju grudu zemlje od razbojničkih i hajdučkih navala tih Omer begovih „lavova"? Zna li plemeniti beg i pjesnik, da su ti njegovi „lavovi" prouzročili više jada i nevolje nje­ govoj islamskoj braći u Hercegovini, nego li cio drugi sviet? Zna li nesretni beg i pesnik, da su njegova braća muslimani na decenije dan i noć stajali pod puškom i branili svoj ’rz i obraz od razbojnika i ha­ jduka, koje on „lavovim" nazivlje? Sve to Omer beg zna, pa opet u „zanosa" svoje srpske duše obožava te „junake" ,njima se divi i u Lovćen upire oči: A ferim beže, turska te porodila majka!! Nego Omer beg se ni tim ne zadovoljava, njemu nije pravo, što sa njegova braća srbi klonuli i što trpe jaram i zulume, on hoće slobodu svom srpskom rodu, te ga u pjesmi „Ustajte braćo" pozivlje u rat ovako: „Ustajte, braćo, na noge labke, Jer ropstvu zadnji doto je ćaa! Urtajte, braćo, branite pravo, — U ljutoj borbi srbu je spasi„Čujete 1’ zraka handžara zlatnog, 6a ivekom kako poziva nas — Ustajte braćo na borbu svetu — U borbi, znajte, srbu je spas!u Pomislite Skopaljskog Herkula, kako se je nakostrušio na svom — papirnatom pegazu I Da što bolje podjarmi srpske „vitezove", pesnik im spominje dedovski jatagan, koji s&m u koricam reži i kao amanet pradedova za osvetom vapi, a onda: „Ustajmo braćo branimo svoje, Ne dajmo da nas dnšmanin tre! Kek handiar zvedi, nek puška jeći, Nek nam duimazuu od straha mra 1“ onda: Zajedno ko dva hajdemo lava Prot crnog vraga voditi rat!“ Pa onda opet'. „Ustajmo, braćo, neSal’mo krvi, Spasimo rod nam i m ili dom l* „ Čujete l kako d ju a nam pilte, Kako ih p ra ti nevolja, glod ? Vidite l kako narod nam plale, Kako ga tare tulum i ja d / “ Hoćete li od ovoga jasnijeg dokaza, što pjesnik misli ? Nečini li Vam se kao da čitate srbijanske no­ vine, koje cvile o progona srba u Staroj Srbiji i Maćedoniji, u Bosni i Hercegovini? Beže, beže, daleko si zabasao, a vjeruj mi, da bi ti prvi zakukao i oćutio pritisak srpske slobodne ruke, kad bi se — ne daj Bože! obistinile „tvoje" misli i želje u pjesmi ovoj izražene. ■— Iddio ci guardi! Drugi junak i pjesnik „Pobratimstva" jest Osman A. Gjukić. To je što znamo još mlad gimnazijalac. Držeći se sa brišćanima, počeo je za rana pristajati uz „srpstvo", a već u trećem razredu počeo pjevuckati po „B. Vili" i drugim srpskim novinama. Nu zagrijao se za srpstvo, u brzo mu je otješnjala mostarska gi­ mnazija i grad Mostar, pak je otišao u Carigrad bajagi da uči. I poštoAvaljda ni tu nije našao plodnu baru za svoje „ideje", prešao je u Beograd, odakle nam se evo javlja sa druga svoja dva brata u vajnome „bratimstvu". I njemu je srpstvo alfa i oipega, i on cvili i jaduje za svojom „tužnom" domovinom kao Marij nad razorenim Kartagom. I njegova je domovina u ropstvu i pod zulumćarima i on će ju mačem braniti. „Da te branim na tvom kršu, Gdje se jato guja spliće." U „molitvi". pesnik moli Boga, da spasi srpski narod, da iz srpstva izbavi njegovu tužnu domovinu, pak tu molitvu šalje: „Tamo, gdje se vapaj vije Majke moje — domovine- , — onda dolazi nabožna jeremijada, koja svršava : „Hoj, izbavi srpstvo moje, Od vjekovnog ropskog vaja.- Što pjesnik misli pod ovim „vjekovnim srpskim vajem" nije teško pogoditi, a i sam nam on n pjesmi „Crnoj gori" to jasno veli: „Na tvom kršu, što se k ’ neba vije, Luč slobode uvjek jasno sije„Ljuta bura petstoljetnog mraka, Ugasit jo j ne bi kadra traka* Dakle osmanlijsko gospodstvo u Bosni i Herce­ govini ža pet stoljeća jest mrak i tmina, a Crna je Gora luč slobode ! Aferim nesretni sine zemlje Her­ cegove, zar je to zahvalnost onome, koji te je u dini-. �BEHAR 66 inubin priveo, na svojim grudima hranio i uzgojio? Sram te bilo islamskog imena! . . I ovaj se poput Omerbega zaboravio do skrajnosti, pak ne zna ni šta lapurđa. U pjesmi „Oproštaj" pri­ povijeda, kako je bajagi morao ostaviti svoju domo­ vinu i patnički rod premili, pak onda završuje: , ,M kad je k n u sfjenjem tvojim Bojne trube, mila m ati , Eto sina , da za zajam, Tvom duhnann zajam v ra ti!" Tako srpska junačina, a mi ga pitamo, razumije li on smisao svojih verzova. je li on promislio sto je izlanuo ?. Tko ga je natjerao da ostavlja svoj zavičaj i da bježi u Beograd, gdje je valjda već do sada oćutio svu neprijatnost prisiljenog „bratstva". Megjutim to su njegove stvari, ali mi ga opominjemo, da ne prisvaja prava na ono, čega se je dragovoljno odreklo i nek ne zove materom onu zemlju, kojoj se odrodio. — Treći pesnik „pobratimstva" jest poznati Kara- I begović, koji je već davno proklamiaro Zmaja J 0Va za (liaša summe haša) poluboga. I njemu je srpstvo sve i sva, a najveći mu je ideal Kraljević Marko, onai Marko, za koga srpska pesma veli „da je na snopove seko turke, i nagonio ili da uz ramazan vino piju« Eto o tora Marku Kraljeviću sanja dan i noć, Marko je njegov • ideal od djetinjstva i sve što radi, ima da Marku zahvali: „I sto god 'mi mašta sačinjava, Sve to troja zraka obaajava; Blisnu prošla ava vremena d a m a I n njim a tvoja djela slavna'* I tako ide dalje, sve besnija iza pogrdnije, a mi i opet naglasujcmo, da se čudom kamenimo i skoro ne vjerujemo svojim očima, da su na tom potpisana trojica muslimana, koje jedino možemo ispričati onom starom „Quem deus perdere vult — dementat prius :u — koga Bog hoće da uništi najprije mu pamet oduzme. Vamik. U zgodan čas. ^ _ ^ ^ ija š e kao u proljeće — prije i na toliko dana, M l E može čovjek opaziti gdje se prikrčuju mubareć dani „Šehri Ramazana" Sve Be uskomešalo, sve oživjelo, sve se ne­ kako ramazanskim ruhom zaodjelc — drugom snagom opasalo. Već su davno okićene vite mu­ nare kandiljima — mukave se pronose, sadake dijele — svuda se se sprema da što ljepše zapo­ čnu ovi mubareć danu Vrijeme se bliži kuca žugjeni čas, kad — da staro i mlado pane svome Allahu na sedžde i pokaje grijehe. Ićindija okujišala. Sa bijelih bedema oglasili topovi te mubareć dane, a hiljade ljudi opremilo skromne dove svome Allahu — hiljade duša zatražilo halals, hiljade srca jednako udarilo. — Istom što je zašlo sunce za planinu — tisuće kandilja blistalo se na vitino munarama a svemirom sterao se mujezinov glas: „Allah je velik, On je vrh nas!" Pošto je sve klanjalo — izašlo iz džamije — napunili se sokaci pu­ nile se mahale — hitio svoj svome na mubareć — da mu Allah usliša dovu, da mu post kabnl učini Kroz čarobnu večer razlijegali se mahalom mili zvuci skladne pjesme, ozivao se dragi dragoj — ljudi s fenjerima izbijali sokacima, čopori djece tutnjili, čaršija ■va kao da gori, ko da se ori. * * Neka bu doba noći. Još se čula ona vreva, žamor, veselje u divnu skladu ramazanske noći i sve to dopiralo u tanahnu kula begovu. Beg sjedio sara — ogrnut samur ćurkom i odbijao guste dimove na jaserain čibuk. Ispod bijelih trepavica sumorno se dizali kapci na očima. On je čuo svu tu vrevu cijelo veselje. Čudnovate mu se misli glavom vrzle. Njegov cijeli vijek motao se taj čas u crnim gustim kolutovima dima. Gdje su oni, s kojimi je on dočekivao i provodio ove dane i noći. Nema ih, sve pod crnom zemljom. On sam osta kao osječeno drvo. Oh samo da se mogu povratiti one godine — koje prohujaše u neznan, znao bi u što l>i ih potrošio. Oh sve je prolazno, sve je prolazno. — — — I u taj mah bacio je pogled na vitu munaru, gdje su cijelu noć blistali kandilji u ružičastom s v jetlu ------------a sad eno još samo jedan zuri — kao da kaže da tu malo prije bijaše života. Jest „Zaključivao on — svega nestaje, i u času je bacio svu prošlost za legja, a njega eto baca kleta zaborav. J e s t,------- opet je zaključio, sve ga nestaje i sve ostavlja nekakav spomen da je živjelo životom kom je i namijenjeno. Još je kandilj treperio — na munari — a beg je punim srcem ganuća odcijepio dobar komad svoga imetka i u času sagradila je njegova mašta lijep raekteb i nada rila sirotinju. Sjutra dan bio je pun begov konak rodbine i pri­ jatelja, sve mu došlo na mubareć, što je učinio veliki hajir. A i sada se u begovu mektebu uči Jasini šerif za dušu njegovu. Riza beg Kapetanović �I BEHAR 67 E a m : z a n i j a. ečer je tiha, vedra i blaga, Tisućam zv’jezdanebo se šara, Tisuć kandilja treperi blista, U divnom sjaju s vitih munara. „Allahu ekber! — čarobni zvuci Nebu se dižu — šume po travi — „Allahu ekber! — Njegov Poslanik Sejjid Muhammed, Resul je pravi!" Grlas mujezina dolom se stere, Dvorogi mjesec vrhunce zlati; Kroz tihu, vedru, čarobnu večer, Svuda^ se uče hak salavati. „Allahu ekber! — Allahu ekber!" Lahorič lišćem žubori s grana, „Allahu ekber! — Allahu ekber!" — Ječi u srcu svih muslomana. Ponoć je prošla; oluja bjesni, Silne strijele pustinjom strižu, Pri kraju jednom tekije stare Zidine tamne plameni ližu. Bjesni Munja Ali iz I opet oluja, — gromovi prašte, što munju pučinom prati, one tekije stare uče hak salavati. „Allahu ekber! — Allahu ekber!" Svemirom glas se nebu talasa: „Bože, Ti dovu kabul učini — Bože Islamu ljubavi, spasa!" . . . Riza beg Kapetanovi#. Lejlei feadr. ||ad Mekom se prostirala tamna noć, vladala okolicom grobna tišina. U toj pustinji ni­ jeme noći bdile samo dvije duše, duše, koje do tada jedine bijahu rasvijetljene istinom Islama Bijaše to najveći božiji Milosnik i Po­ slanik čovječanstvu, naš pejgamber a. s. sa h. Hadidžom. Te dvije duše usred te tamne noć1 Bogu ibadet činile. Nad Mekom se sterala gusta tama, svud bila grobna tišina, a u toj nijemoj noći sanjaše Ebu Bekir Abdullat Kurejšija strašan i čudan san: Našao se na onisku humku, a pred njim puklo prostrano, skoro ne­ pregledno polje puno raznolika svijeta, muška, ženska, stara i mlada, zdrava i bolesna. U tom bezbrojnom narodu ne mogaše se vidjeti ni jedino prijatno ni ve­ selo lice; na svoj užas gledaše Ebu-Bekir kako se sav taj narod u silnoj mješavini megju se bije i tuče, jedno drugo progoni i zatire. Eno tamo vidi već hi­ ljadu puta i na javi vigjeni čin, gdje zvjerski otac bez ikakva milosrgja zakapa živu, istom rogjenu kćerku — pravog meleća, mjesto da se veseli i raduje, Što je obdaren takim evladom. Tamo podalje zvijere jedno u ljudskoj spodobi zaslijepljeno svojim širĆom para i na komade kida živu djevojku, svoju rogjenu sestru. Usred toga meteža stajaše ćaba okružena razno­ vrsnim idolima. Ebu Bekir ogorčen i ojagjen gledaše u to svoje svetište, zurio u one nepomične kipove i kao da od njih izgledaše, da se jednom prenu, da učine kraj tomu zlu i nesreći. U taj mah prišao pred jedan idol iznemogao i poget starac, vodeći za ruku lijepa i prikladna mladića u najvećem napunu svoje mladosti. Priveo ga pred idol, povalio i za čas je potekla nedužna krv i prinešena žrtva. Mladić se rastavio za uvijek s ovim svijetom. To bijaše zadnja starčeva žrtva, koju učini u svom neznaboštvu i ostade sam samcat na ovom svijetu. Ebu Bekir pogleda i za Čas prepoznade kip idola Lata, čijim se robom i on nazivao. Sve se to njemu pričinilo gadno i ružno, bijaše mu tijesno pri duši, pa mu čak bijahu odurni i oni idoli, kojima se on dotle klanjao i obožavao ih. Zamišljen i mračan gledaše Ebu Bekir tu, u svako zlo zagrezlu svjetinu, dok mu nešto bijesnu pred očima i u jedan tren obasja i čitavo polje i onaj na­ rod na njemu. Ebu Bekir trže pogled, a na onoj �68 BEHAR strani rodi se žarko i svijetlo sunce i obasja onaj narod, koji se malo po malo pridiže iz one tmine i pokloni novom suncu.......... Mjesto kavge i krvoprolića zavlada u njima ma­ hom jednim sloga i bratska ljubav. On se prenu. Sve bijaše puki sanj ali — blage zrake onog žarkog sunca ipak bijahu prodrle u najtamnije zakutke srca i uma njegova. On skoči i — za čas dva nagje se kod božijeg poslanika. A on mu reče, da je zasjalo sunce, i rasvijetlilo cijelo čovječanstvo, da su objavljene prve božije riječi, da je čovječanstvo obasjalo svjetlo svete i čiste istine Islama. U času iskra tog žarkog svjetla rasplamti srce Ebu Bekirovo, jezik mu izusti uzvišene riječi: Bog je jedan i istinit, a Muhamed je njegov Poslanik, i — od Abdullata postade Abdullah,pravi rob pravog Boga jedinog. Boga za oprost grijeha i spas duše svoje, čvrsto uv jeren, da je • Lejletul-kadri hajrun min elfi iekrin......... « * * Lejlei kadr je mubareć noć, je r su te noći ob­ javljene Alejhisselamu prve riječi Kur-ani azimuššana To je s toga najveća i najsvetija noć, i bolje je pro­ vesti tu noć u ibadetu, nego hiljadu drugih mjesecu Ova noć se zove Lejlei kadr — noć časti i ve­ ličine, jer je u njoj poslao Bog dž. š. časnu i veličajnu knjigu po časnu meleću, a narodu, koji uživa čast. Ko još ovu najsvetiju noć provede u ibadetu, moleći Svevišnjeg Alaha, postaće i on častan i ugledan kod Boga. Lejlei kadr pada svake godine uz Ramazani še­ rif, ali u koju noć, ne zna se tačno. Mi se držimo Ubef lbni Kabova mišljenja i još nekojih Ashaba i uzimamo dvadeset i sedmu noć Ramazani šerifa kao Lejlei kadr. Ebu Bekir bijaše prvi poslije Hazreti Hadidže, za njim su slijedili drugi, mala se četica spašenih po­ lagano, ali sigurno povećavala, s početka tajno, poslije progonjena od mušrića, dok najzad rulja neznabožaca i pogana ne prisili šaku pravovjernih, da sa svojim pejgamberom hidžret učini u Medini Muneveru. Tu je božiji Odabranik ljepše primljen, tu su ljudi primili spas i sad ih bijaše više, koji vjerovahu u jednog Boga i njegova Poslanika, pa mogahu i mačem u ruci odbijati navale bijesnih mušrića. S toga je dobro, ako se svaka ramazanska noć drži za Lejlei kadr, pa se svake noći ibadet čini. Bog jc milostiv, On će uslišati molbe svojih vjernih. Istina mora konačno pobijediti, — tako je i bilo. Prava i istinita vjera pobijedila je pogansku. Borilo se dugo i na više mjesta, dok nije došao čas, kad je božiji Milosnik unišao sa svojim sljedbenicima u Meku i očistio Bejtullah od poganskih idola. Ko u Lejlei kadru spomene božije ime samo tri put, stekao je neizmjerno dobro. Bog će mu za to oprostiti grijehe i podijeliti dženet onog svijeta. Noć, kada je prava Istina poput sunca zasjala na sve četiri strane svijeta, kada je Bog dž. š. po svom Milosniku i najvećem pejgamberu pokazao svemu svi­ jetu pravi put spasu, kada je objavljen Islam . . ., to je najveća i najsvetija noć, što se je igda smrkla, to je — Lejlei kadr. Kako je s početka ona šaka pravovjernih muslomana oduševljeno i sa zanosom Čekala onu najsvetiju noć, kada je Stvoritelj svijeta navijestio Svojim robo vima spas, kada se rastvara i zasvijetli nebo, kada je svačija dova makbul, kada Bog otvori vrata Svoje neizmjerne milosti, tako je zanosno dočekuje kroz trinaest vjekova čitav ehli Islam i moli Svemogućega Uz tu mubareć noć silaze meleći, da vide ljude, kako obožavaju svoga Stvoritelja i kako Mu ibadet čine. Koga zateku na dobru djelu, pozdraviće ga, a koga oni pozdrave, tome su grijesi oprošteni. I mi kao i svi drugi muslimani, razasuti širom svijeta, čekamo evo tu mubareć noć — Lejlei kadr, da se pomolimo svemogućemu Alahu za se i svoje bližnje, da ga molimo za bolje daue čitavu ebli Islamu, da nas prosvijetli i nauči svakom dobru, da nas izbavi od džehaleta i stranputice i okrene na pravi put, da nam ponovi vremena, kada su na nebu prosvjete i umjeća Bagdad i Kordova sjale kao zvijezde prethod niče, kada se iz njihovih dar-ul-uluma i medresa pro­ sipala nauka i znauost na sve četiri strane svijeta, kada su učeni hatibi i vaizi s meubera i ćursa pripo­ vijedali samo ono, što je bilo na korist milletu i vatanu I Amin,' bi-hurmeti Sejjid-il-murselin! Fehim Spaho. �I BEHAR 69 B ez glave. Uspomena. oći petka je, a u kakvi smo. Ljetna je noć i jacija već prošla, vrijeme kad se ono počnu ljudi k’o natjecati, ko će bolje zijevnuti, al u nas razgovor sve jači. San nikom ni na um ne pada. A i kako bi, kad sjutra eto sviće petak, prilika je i dan da bude lijep, a pustiće se onamo na polju do dvadeset, dvaest li i pet brzaca, pa nije ako ćeš ni za onu čobu, što je daje mladoženja Osman beg, što će prikrit konja i junaka, a ni za oni bošćaluk, već živ bio, hoće se nam da steče. Nije vjere mi ni šala, kad bubanj kucne, svirala udari, a i konj, ako će i hajvan bit, odmah ušima ko zec, a sve u te gleda, prstom upiru, koliko je kad se rekne: nema brsca kč u njega! A sabibija mu onda sve raste. Ma znaš li ti, da čovjek ne žali od svog zalogaja otkinut, pa dati konju. To ti je živa istina. Pa sad jedni ko u ruci drže za Suljina vranca a drugi — — pročulo se, negdje u nakva seljaka alat, vele, zatvorio onaj k raj; ne more, vele, s njim vam vila. I taj sad seljak doveo svog alata, da ga biva s vrancem ogleda, a i na našem polju još nije trkao. I sad jedni tu u kabvi nijesu konja još ni vi­ djeli, a jemine čine, da . . . . ama se nikom ne čudim ko Avdagi. Zakvačio ti on s Bajrom, ma zagustilo pa eto. A e.babi su oni oba, a Avdaga još više, pa što oni dalje jedan drugog pobija, to onda drugi istom vide: kakva će trka biti, i da su se našla baš dva peblivana na jednom užetu. Bajro jednako zaintačio: mudar je, veli, seljak, othranio konja, a u selu ti je sve petak i trka, pa ga doćero, kroz iglene uši da je kabil, — — a molim te njemu je i lakše konja'tako ujaračiti na selu, nego li nama na kaldrmi. Hrane izobila, polja — prostorija jedna, a u nas .. . — E, čuješ Bajro! — oduši Avdaga. Megjer ti baš ne znaš, što je konj. Ma ne umije seljak, bolan, s konjem, ne umije ; on u njeg trpa ko u vola, a konju se h o ć e -------a šta bih ti tu govorio kad vidim, da ti konja nijesi ni vidio. Sad je to opet Bajru bocnule, a on ti se prometo i kroz sito i kroz rešeto, bio u vojsci, bio s topčijama u komori, u suvarijama, bio je potvrdo u pijadi, a veli, kad bi koji put zabiti zaturili trku, da je ou binbašina konja jaračio. On opet počeo stoti put onu svoju: baška je vidiš li ti konj za jahanja, baška za to­ vara, baška za tereta, za -kola i topa, a opet sve to na jednu stranu, a brsca na jednu. _ Brate Avdaga! — nekako će on ko čisto ugodno mu, što 8e ovako podaleko zašlo. — Nek meni niko ne kazuje što sam ja očima vidio. A znaš li ti Avdaga, — na jedan put se on promijeni, — da ima konja srčanih baš ko insan! Dina mi, zastao on malo i pogeo glavu; dina mi, čuješ, a nemoj mi vjerovati, jer nijesi svojim očima gledo ko ja; zekan našeg,binbašc, ama je on otuda iz daleka, pasmine je . . . ne znam, ne smijem ti rijet, a vele da je iza Kavdaka. Kad no bijasmo u boju, ne znam kod koje ono kasabe, što sam onda vidio, aman ja rabi! Na polju, pa se nema za što zakloniti, već jednu, dvije, pa dogje i do „sungi davran“. A binbaša — — sablju je izvuko, pa ništa što će zekanu svom „ha sokole" i — —umiješa se u kaursku ordiju. Na njemu haljine gore, a on miješa, miješa i za čas izbije na drugu stranu. Ništa što haljine utrne, zekan frkne, pa opet kroz ordiju, kud on, tud trag za njim. Onaki konj da mi je, vjeruj mi. na stotinu bih smio udariti .. . Neko se u društvu nakašlja ko nekako na silu, dok se javi kahvedžija Šaban: — Da te iznese. — Nije da me iznese, već znaš li ti, a šta, šta ćeš ti znati kod svog odžaka, znaš li ti da čovjeku ruka smalaksa udarajući, a da si pješe, bi te za jedini čas svladali. — — I Bajro se bijaše daleko zanio, gotovo da suzu pusti, kad se sjeti te zgode, i pri tom skoro da i zaboravi Suljina vranca i seljakova alata i sve, o čem je i poteko govor. — Ništa I — dovrši Avdaga, jedva dočekavši, da Bajro svrši svoju zgodicu; — ništa ne treba duljiti. Pred nama je vidjećemo sujutra. — I hoćemo vidjeti Avdaga, a ja bi se okladio po tovar zobi, pa nek je pozoba, kog sjutra čphom pokriju. I razigjoše se svi redom i svi puni brige: ko će sjutra mejdan odnijeti. * Još ni zore, ni bijela dana, kad se polutamnim poljem pojaviše dvije ljudske spodobe, išli tek nogu za nogom, a još se tužnije vuklo za njima gladno konjče, utegnuto, sama oklagija. Pa jer tek opažaš da se miču sve pravcem ko po koncu uz polje, a kad bijahu u vrh polja, tu mudri seljak izvadi zob­ nicu i ustače alatu, da hajvan zna, kad poteče, gdje mu valja doći, gdje će naći gospodara sa zobnicom u ruci. Svanulo i sunce već odskočilo za sidžim, kad poče svjetina sve na buljuke, pa pojedince, pješe, na konjima, a sve u živu razgovoru o trci o bracima, koji će prvi. O drugim se malo i govorilo, vranac i alat su jedini, koji se tu takme i za Čudo o njima brigu vocle i oni, koji od njihovih gospo dara nemaju ništa osim, što evo jednim putem dogjoše. I sve se na pošljetku sleglo, samo se još čeka da telal vikne, da se konji skidaju i vođe. Kad na jedan put nikoše uz polje dva konjanika. Odmah se �BEHAR vidjelo, da su ljudi tugji. Bliže do bliže, kad ovoj svje­ tini hrupiše dvojica, ali kakvi konji, kakvi li junaci I Dva brkonje, plećati krupna oka, a stra­ šna pogleda, oružje im se prisijevalo na suncu, a k o n ji------- ne daju u se gledat. Oni, ni govorit ne umiju dobro, Amauti li su, Tatari, koja li vjera; a prolazi tuda svašta, sjetila se svjetina odmah, da su nekakvi Tatari, pošta, šta li, pa bahnuli eto u pustu čaršiju i kad su saznali šta je,- odmah i krenuli na trku. Hajde de, nikom ništa, bili ljudi onako mrki i ozbiljni, a vidi se nikom zla ne misle. U to telal: da se to biva. spema, ko ima brza konja, da se vodi niz polje. Obilježiše piku, postaviše ljude da gledaju, koji će prvi na piku, a — ko će drugi pustit konje ozdol iz tuka ko Avdaga i Bajro. Kad to Amauti sve vid­ ješe, tek što se jedan abazre na drugog, odapeše kopče, sedla padoše, a Bajro i Avdaga sobom im prihvatiše konje, da će ih odvesti i pustit s drugim. I dvadeset i šest konja krenu niz polje. Amo silan metež u svjetini, svak bi htio na piku da sobom v id i: koji će prvi zakoračit na slamu, jedni će po đrvetima, po ogradi, gore brežuljak pokriven svjetinom. Za nekoliko časaka konji istom što se vide dolje u dnu polja, još idu, dobre oči viču odozgor s brijega, još se nijesu pustili. I Amauti nekako u neko doba zameračiše i oni metnuli ruku nad oko, pa zure dolje. Čas jedan tišina, dok dolje puška, a svi vamo graknuae u jedan mah: eto ih! Nasta metež, vika, galama. Vranac prvi, nije; alat! Nije ni alat! Njihov, nije, jest! Vidi, vidi, čak neki gjogica, ama odmiče li, odmiče! Ha sokole ! Dok izbi alat, a za njim vranac, osta gjogica. Evo ti sad dva upoređila za vrancem i alatom. Arnautski viknu neko, be primiču, ha još malo i — — da hi još cigli konopac, bi oba prošli i vranca i alata. Alat jedva da ujagmi za dobar čibuk vrancu, a ona dva sve uporedo ni dva koraka iza njih. Opet silan metež. Seljak zaplaka od pusta meraka, što mu konj osvjetlja obraz, Suljo se snuždi, a Arnauti vjera je smrkoše se. Tek što pokriše alata crvenom čohom, kad stigoše i pošljedni na piku, a za njima do skora Bajro i Avdaga, oba bez duše. — čiji je prvi, po Bogu braćo ? — vikali oba hrapavim glasom. Arnauti već bijahu osedlali svoje onako umorne i sve bi tako lijepo prošlo, ama neko, — — a nikad niko ne znade: ko j e -------viknu u ovoj stisci: „varka, varka je bila!u Što bi okom trenuo Amauti padoše na svoje konje, a kad razabraše riječi onog nesretnika, istom Što pogleda jedan u drugog, u času sinuše dva handžara ko dvije ljute guje, spopadoše čohu s alata i počeše je kasapiti sve na same kajiše. U času svjetina vigje zlo, pa leže niz polje, ko je imao makar kakvo konjče, valjalo mu je tada oku zlata, jedni će u šikaru, drugi po.jem. U jedan put jedan od njih smotri Bajru u blizini i — — nož sinu, a Bajro se prostre p0 ze lenoj travi. A tada pođbođoše konje, pa poljem, ča3 uzduž, Čas poprijeko, u svjetini prava strava, ljudi se penju na drveta, zavlače u živicu, kriju u kukuruze Avdaga je kasao samim krajem polja, vidio šta je bilo od Bajre, pa se svaki čas mašao kape, sve mislio da je nema na glavi. I makar, da je čovjek već u godinama, brzo je bio na kraj polja, obazro se a Arnauti jednako krstare poljem, viču nešto, psuju, a kajiši crvene čohe još im se vijaju iznad glava. Avdaga jednako kasao, kasao, a gledao za se i na jedan put posrne, pa koliko je dug preko — svoje vlastite bike, koja se bijaše uvalila u lokvu i u čudu gledala svog gospodara. A njemu nešto malo i ođlahnu kad smotri svoju biku. „Dragi hajvane" promuca on u sebi i šćaše da je zagrli baš ko svoju rahmetli nanu što bi malešan grlio, pa da se s njom uvali u lokvu, ali ni tu — ne smjede, jer oni eno tutnje poljem, a čini mu se, da su baš za njim uperili. Davranisa se, pa opruži puteljkom i brzo se do­ grabi prvih kuća varoških. Dok do prve kapije, i negledajući čija je, upade u avliju, p a ------- pod basamuke. Kokoši zakakotaše, ko ne navikle vidjeti tako štogod pod basamacima, u neku počeše se kupit oko njeg, h horoz bijaše baš zaleputao da će zapjevati, što je Avdaga iznio živu glavu, kad ispred same kapije tutanj korjskih kopita, sve se ori. Avdaga čini mu se poče mrijeti. Konji protutnjaše i kad nesta topota, Avdaga Bogu šućur učini, a onda nije branio ni horozu da pjeva. Arnauti protutnjali pustom varoši i Čaršijom i nestalo ih, a svjetina se još jednako odmarala po kućaina, pod basamacima i kojekuda. Tek iza podne p 9 Češe neki izbijati u čaršiju. I s početka nekako plašljivo, a kasnije se smijali kako je svijet strašiv. Svaki govorio, da je iza trke „otišo" kući. I već skoro da mrak pane na zemlju, sve ko što je i bilo, a Bajre, Bajre još nema. I Bog zna da bi siromah i zanoćio na onoj ledini, da čobanče nečije nije nagazilo na njeg. Kad opazi čovjeka, gdje leži u travi, prigje i poče ga buditi. Kad ga lijepo prodrma, on progleda. Prve mu riječi bijahu: — Jesam li ja mali, bez glave? — Kako bez glave, udario Mali u smije. Ustani hajde, mrak evo sad će. I Bajro sve polako dizao glavu, ustajao, a sve sijevao očima na sve strane. Onda se objema rukama prihvatio glave, i zbilja bijaše traga, od arnautskoga noža: presjekli mu burmu jednu u šala na glavi. Tada se digo i ko slomljen otišo kući. Liječio se nekoliko dana, strave mu saljevali i za heftu ne bi ni čem traga, ali — — čobanče alčak kazalo negdje, pa svijet ga uze dirati i sve do smrti njegove govo­ rili : kako će čovjek biti živ, a bez glave. Edhem Mulabdič. �I __ ______________________________ BEHAR Zagonetke. Odgonetke. Čudna pitanja zadao Ded .0 1.) K oji je varoS svako? u oku? 2 ') Kbjp. gora trči? 8 .) Koju varoš jednim korakom prekoračiš 4 .) Koji grad nikud ne do ostariti 6 .) Gdje je -la v gazda, a tu ga nikada nema? 6. ) N a kojoj varoši svak sjedi? ) Koji ti grad otvara tvoju vlastitu kuću? ) Iz kog se mjesta djeca najviše kamenom bacaju? 9. ) Koja je varoš neprijatelj iujevima? 10.) Koji čovjek treba da se postavi na glavu, da postane drvo 7. 8. od Šcmsudlua. a a a a 1 a a d d 2 g k n n 3 r r n u 4 3 4 1 .) životinja, 2.) rijeka n Bosni, 3.) varalica, 4.) grad u Ugaskoj. Računska zagonetka od A . B je le v c a iz Mostara. Naletiln jato gusaka, susrela ih jedna guska, pa rek:a: „Selam alejćsto gusaka," a one joj rekle: „Aleju* selam, nije nas stotina gu­ saka, da nas je još ovoliko i pola i četvrtina i ti jedna, bilo bi nas stotina." Koliko ih je bilo? Slovčana zadaća od D žem ala. a a a a a vrata bilja a a a a A žen. koš. ime a a a a a zametak bilja a a a b b deblo h b b 0 d komad drveta d e • e « dom, životinja e e & i i novac i i i j k južno drvo (plod) k k k k T k 1 1 1 1 m ir početak rijeci 1 poljki posao m mjesto u kući 0 primorski grad m m » 0 r r r r rijeka evropska ■ B š t t stanje atmosfere T V V t T V * h j v ▼ Odgonotka „čudnih pitanja" od Dede iz 17. br, Behara: 1. Nojoj, 2. riba-ribar, 3. sova-ovas, boš sob, 6 . lnika-luka, f>) kolar-kola, 7. kos-os, 8 , p&s-pas, kftm-kum, 10 kos-koš. Odgonetnuti: A šut Omer i Fehim Baščaušević, učenik trg. škole oba iš Sarajeva, „Orasica" iz Posavine i Dedo. Odgonetka zago netke od Selima iz 17. broja Behara: 1. Ruš čuk, 2 bajram, 8 . Nomadi, 4. Sumava, 5. kavazi, 6 . Afrika, 7. kordun, 8 . aterira, 9. stršen, 10. kremen, 11 britva, 12 lsmeta, 63. fu­ kara, 14. Smirua, 15. studen, 16. stablo, 17. opanak, 18. slikar, 19. groblje, 20. kaš ka, 21. sotona, 22.) valija, 23. istina, 24. Okrina25. Nevada. Crni kvadrati: Ramazani ie r if mubarek olsun. Ođgonetnuli: Ašik Omer i Šemsnđin iz Sarajeva i „Dedo". „I s la m I k u lt u r a .“ Za g o n e t k a 1 2 71 U „ L e to p is u " Matice, srpske od godine 1892. i 1893. izišla je razprava prof. Milana Nedjeljkovića pod naslovom: »Islam i njegov utjecaj na duševni i kulturni razvitak 7iaroda mu.« U ovoj. je raspravi pro­ fesor Nedeljković grubo napao na Tislain njegove svetinje, poričući mu svaki uslov za uljudni život i kulturni razvitak, Kad je ovo izišlo u pomenutom ,,Letopisuu, ja sam dva tri puta u novinam upozorio u nadi, da će se naći koji od naših pozvanika, koji će na to odgovoriti i znanstveno oboriti neosnovane tvrdnje jed­ noga Nedeljkovića, ali je od toga prošlo i godinu dana a nitko se ni maknuo nije. Da protivnici ne bi re k li: tko šuti, priznaje, latio sam se sam po>sla, da prema svojim slabim sposobnostima a na osnovu vjere dokažem, kako se Islam slaže sa kulturom, kako on diže i popravlja svoje pristaše, a ne ruši i nć kvari, kako to neizpravno tvrdi g. Nedeljković. Tako,. je nastala „Islam i kultura". Jesam li i u koliko sam u tome uspio, vidi se iz knjige. Kritika se u obće pohvalpo izrazila, Pošto niesam mogao naći tiskara, koji bi knjigu uzeo u svoju nakladu i time bi zarizjkao dvie — tri stotine forinti, bio sam prisiljen tiskati jn o vlastitom trošku, dakako u nadi da će se knjiga ražprođati i sama sebe izplatiti. Koliko sam bio nevješt takovim poduze­ ćima i kako me je nada prevarila vidi se najbolje u tome, feto još i danas, nakonšest godina, leži do preko 800. — o s a m s to tin a nerazprđdauih „Islam i kultura14, čiji je sž,m tisak stajao preko' dvije, stotine i pedeset foriuti, Kako mi je bilo ugodno, izplatiti ovih dana taj trošak, može svako pojmiti, tim lakše, dok je još tako ogroman broj nerazpredanih knjiga. Poslije ovoga uvoda, skoro nije ni potreba spo­ minjati, da ovim pozi vijem ponovno na predplatu „Islam i kulture14. Knjige se nalaze kbd mene, a cijeoia je komadu 75 novč., s poštom 8Q novč., (1 Kr. 60 hel.). Nadam se, da će se prijatelji naše knjige i islamske prosvjete sdušno zauzeti i što više predplatnika saku­ piti, te time autoru bar materijalni teret oblašakati. Takovi prijatelji i zauzetnici neka se izvole obratiti na mojua dresu, a ja ću im zatraženi broj knjiga priposlati.*) O sm an H. H ad žić, Mostar, 7. januara 1901. auakultant. plod deblo Srednja slova odozgor dolje daju ime historijskog vladara i junaka. Vlasnik: Adem aga Meštć. *) Po želji pisca i našeg suradnika Osman ef. H ad iića dono­ simo po drugi put onaj poziv, te ga osobito preporučujemo sa že'jom, da se što više ovo djelo rospaša, pošto je zaista 070 prvo i jedino ove vrate napisao u obranu Islama a tim više, što mu se đp sad javio vrlo malen broj pretplatnika. Ured. „Behara" Odgovorni urednik: Safvet beg Bašagić. Štamparija Riste J. Savića i druga u. Sarajevu, �BEHAR 72 I Narodne poslovice. Sabrao: Hadže Zađe. 159. Treba i zasvirati i za pas zaditi. 174. U terzije razđrte šalvare. 160. To su sve drveni lemeši. 175. U varen pilav ne treba vode sipati. 161. Teško meni bez tebe, a još teže s’ tobom. 176. U jednom mu sudu zajam vratio. 162. Teža lakšu preteže. 177. Više harča neg’ omaća. 163. Tko nije kuću gradio,. i vinograd sadio, 178. Više su dvije nego jedna. 179. Vuk dlaku mijenja, ali ćudi nikada. ne zna što je trošak. 164. Tko nije za sebe nije ni za dragoga. 180. Vratio mu u jednim opancima. 165. Tko kuca, dokucaće. 181. Vruće se gvožgje kuje. 166. Tko traži, naći će. 182. Zacrtaj na ledu, pa prinesi vatri. 167. Tko laže, nikom ne vjeruje. 183. Zadro nogpm u rivinu. 168. Tko pije, za posla nije. 184. Zagledao se u nj, kao lejlek u jaje. 169. Tko na prečac ide, brzo se oznoji. 185. Zdrav bez novaca na pola bolestan. 170. Tko med vadi i p ste liže. 186. Za maškarom zbilja ide. 171. Tko umrije, uteče,^ ’ko ostade, vidjeće. 187. Zla se čuvaj, dobro ti ne će dosaditi. 172. U mlinici se po dva puta kazuje. 188. Ženin mal vatra u kući. 173. U svakom žita ima kukolja. LISTAK. K njiževnost. „Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini napisao' Antun Hangi. Naklada: brv. dion. tiskare u Mostaru. Knjiga obsiše 329 str., a cijena joj je 2 krune. Hvala Bogu I Evo da jednom vidimo pred sobom knjigu, koja je napisana u našem jeziku, koja se bavi se bavi s nama. a nije zaražena s vjerskom nesnošljivosti i natrpana glupim izmišljotinama, samo da štp više ocrni naše islamske i staroslavenske običaje, naš viteški i čestiti život, s kojim se možemo pred svakim drugim narodom ponositi. Spomenuta knjiga nije djelo ishit­ reno na putu kroz Bosnu u Dalmaciju u roku od tri dana boravka u našim zemljama, kao djelo Tresić Pavičića, niti je čedo proti islamu naperene propagande kao djelo Gjure Turića, niti je zlobno glagoljanje i odraz. očite mržnje proti svemu, što je naše, kao akademička rasprava dr. Radića, niti je naivno čevrljanje Milene Mrazovića, — nege djelo koje je u desetgodišnjom općenju s muslimanima u Bosni i Hercegovini š neumornim trudom sakupljeno, svrstano i bez truna pristranosti napisano onako, kako to naš svijet u istinu misli, vjeruje i živi. Djelo gosp. Hangija prava je slika života i običaja bosansko-hercegovačkih muslimana. Ono otvara strancu nove vidike u naš život i običaje, ono obara sve dosadašnje pre­ sude i izmišljotine, ono zatvara put zlobnim, površnim i nadutim doktorima, koji u ime „Geschaft“-a dolaze k nama, da pišu kao o Ašantima i izvrgavaju nas smi­ jehu preziru i ruglu svoje čitalačke publike. Upravo kao po zdogovoru putopisci, slikari, propovjedači itd,. sve do:,najnovije doba pisali su o nama kao o divlja­ cima bez vjere i zakona, a slikari slikali nas kao amerikanske Indijance — prave nakarade. Naše čestite begovske kuće, gdje nikad jedan ponosni beg nije sastavio dvije žene, opisuju se. kao takozvani istočni haremi puni robinja, odali.ska i vrag ti se zna šta sve usijanim glavama na um ne pada. Pogledaj jednu sliku, koja bajagi - predstavlja našeg zemljaka. Lice ne naliči na ljudsko, koža ne znaš kome rodu pripada ili majmunskom ili čovječij.em, dlaka nije ljudska, nego kostret, a odijelo čim više dronja niza nj visi, tijem je slika uspjelija. Što se tiče slikara — lijepo je primjetio gosp. D. P. N., svaka ih „Ansichtskarta“ u pojam ubija, kako u očima stručnjaka, isto tako u očima svakoga laika. Što se pako tiče pripo­ vjedača, putopisaca, i dn djelo gosp Hangija pljuje im u oči i pobija sve pređsude o nama, našem životu i običajima „Koliko vilajeta, toliko adeta“ veli narod, koji rijetko griješi u svojim poslovicama. I naš svijet — naša Bosna i Hercegovina — ima svoje adete (običaje). Mučan bi bio, ali bi bio i zahvalan rad, ispitati naše običaje i odrediti, gdje im je porijeklo. U nas ima običaja po svoj prilici svih vjera i svin naroda, koji su od iskona u našoj zemlji obitovali ili stajali u užoj svezi. Dakako megju tijem običajima islamski i staro slavenski zauzimaju prvo mjesto. Koje su islamski, a koje staroslavenski obič&jrbosanski muslim ne zna, nego ih naziva skupa.:, naši -turski običaji. Svetkovina Gjurgjev dana po starom kalendaru svi običaji megju momcima i djevojkama u oči_Qjurgjevadne, vjerovanje u more, stuhe, vještice, vile i druge prikaze, žrtve na kućnjem temelju, raspored �BEHAR I uselivanja u novu kuću, skidanje uroka, odsjecanje kraj žice, zagasivanje i sijevanje strave, razne dječije igre, Ćvaranje, nabrajanje i t. d sve su to običaji, koji dolaze u sukob s islamskom naukom, a ipak u nas se još i dan danas vjerno čuvaju i prelaze s matere na kćer. Nagje se i u knjizi Hangijevoj po gdjekoji običaj koji se pripisuje islamu, a nije islamski nego naš na­ rodni. To nije nikakova pogreška od strane pisca, jer je on tako čuo, a bosanski musloriian zbilja drži, da je to vjerska ustanova, jer on, kako rekosmo, ne zna razkovati islamske ustanove od običaja starib Slavena. On je to čuo od oca, otac od djeda, i tako sve od Kulina bana predavalo se s koljena na koljeno do danas. Zanimivo bi bilo sve ispitati, šta bosanski muslimani imaju danas zajedničkoga sa Kulinovim savremenicima. Po našem skromnom mnijenju bilo bi puno zajedničkih krijeposti i vrlina, zajedničkih običaja i navika i za­ jedničkih obreda prigodom raznih narodnih svetkovina. Svega toga našlo bi se na pretek, a sve se to u očima našega naroda^ odrazuje kao vjerska ustanova, premda nema ništa zajedničkoga s islamom. Možda nijedan islamski narod nije sačuvao svoga starog narodnog obilježja, kao baš mi muslomani u Bosni i Hercegovini. Mi smo i dan-danas okorjeli u konzervativnosti, protivinci svakih novotarija kao naši pregji za zemana Kulina bana, Mehmed paše Sokolovića i Zmaja od Bosne. Mi od naših; narodnih amaneta nigda nijesmo popustili ni za dlaku, pa ni danas ne popuštamo, makar se oni protivili vjeri, kulturi i svakome napretku, mi od njih ne odstupamo. Svaki uvigjavniji bosanski muslim osugjujo tu našu tvrdokornost, ali i nehoto svakom ugodom sam griješi kao i svi drugi. Uzmimo samo Sokolovića i njegovu dkorjelu ljubav za materinski jezik, Husejin kapetana i njegovu mržnju proti fesu,' koja se iskalila u potocima krvi, bosanski ustanak proti nizamu i ti«jesnom odijelu, pa onda pogledajmo još i dati- s oko sebe, šta vidimo : sve po starome: običaje, odijelo, način života i rada. Vas še svijet promijenio, a mi ostali onaki isti kao što smo bili prije više vjekova konzer­ vativni od glave do peta. Toliko uzgred radi boljega razumijevanja djela Hangijeva, koje najtoplije prepo­ ručujemo svima našim čitateljima, a naročito tugjincima, koji žele da nas pobliže upoznadu. Gospodinu piscu najsrdačnije čestitamo na uspjehu i želimo mu dobru sreću, da nastavi svoj rad i posije mnogo zrnce istine po tome neispitanome polju. Nazim. Kulturne bilješke. Svadbe, suneti i pokopi, krimska novina „Terdžumana donosi dva članka, iz dva razna kraja u Rusiji, gdje u velikom broju obitavaju muslomani. Oba dopis­ nika tuže se na raskoš, koji je u njihovim krajevima postao običaj, da se na svadbe, sunete i pokope troše ogromne svote novaca. Ko more i ko ne more izvrgnut je tome gadnome običaju, koji se protivi vjeri i razumu. »Bogata pokrajina Širvan, veli dopisnik — više od luksusa strada nego bi stradala od potresa. Ta "bolest ve­ ćinu zarazila, džahilske oči sve više crne, ura Be sve više gasi, napretku Be sve više staje na put, šeriat sve se više zaboravlja. Oni koji su pozvani, da liječe tu bolju kao na pr. ulema i prvaci, oni sami slijepo se pokoravaju toj zloj navici. Svaki dan se .puše veliki kazani halve u slavu mrtvih, a plodne zemlje pokrivaju bankovnim pa­ pirima, a taj običaj nije islamski, nego ostatak iz poganskih vremena. A gdje su svadbe, a gdje su suneti? i raskoš kod tih svetkovina? Drugi dopisnik iz Hokanda veli da m K E m ž rn 73 se na isti način kod njih tjera ko negda u Krimu prave „dokuzlame", a to je Krimljane uništilo, pa se boji, da ista sudbina ne stigne i njegove zemljake: Mada su nje­ govi zemljaci veliki prijatelji novaca, ipak kad dogje do svadbe i drugih besposlica prestaje sve, nestaje računa. Troši se nemilice, bez izma. Kao primjer navagja „sunet“ kod Mula Mehmed Šačir baja, gdje je bilo u gostima do 20.000 duša iz Chokanđa i okolice. Tu se potrošilo ništa manje neg 1.600 čuvala brašna, 600 čuvala pirinča (riže) zaklalo se više stotina velike i male marve. Prama tome nek se uzmu darovi, katovi odijela, atovi, trke i drugi troškovi. Zar to sve nije uzalud bačen novac? Koliko bi se dobra moglo s tijem novcem učiniti, da se okrenuo u prosvjetne svrhe! Tako tamo u dalekom svijetu, ali i kod nas, kako svi svaki dan vidimo ne jde bolje. I naše svadbe i naši suneti mnogoga zaviju u crno. I mi imad.emo po nekim mjestima dosta Šaćir baja, koji su se stenjući naprezali, da uveličaju svoju moć ili bolje rekuć: da se proslave svadbom ili sunetom. Takav luksus kakove pošljedice čekaju, to mi dobro znamo, a toga se boje istom eada širvanški i cbokandski dopisnici. Imaju i pravo, premda tamo ima baja, koji bi svakog našeg bega kupio za trice i kučine. Pretjerani luksus — gotova propast. Nemar u borbi za opstanak — gotovo suzanjstvo. Pro­ povijedanje nazadnih ideja a preziranje naprednih — gotov zločin umorstva proti jednom narodu. Čudnovato, da se baš mi u svima tačkama moramo slagati sa svima natražn acima, a ni u čemu b naprednjacima i prosvije­ ćenim narodima. „Moderna je formula, veli Gambetta, raditi, pa opet raditi i uvijek raditi". Narod, koji. radi oboružan prosvjetom i svima modernim strojevima, može si dopustiti da katkad oveću. svotu potroši na vanjski sjaj; ali narod koji ne će da radi, kako vrijeme i položaj mu iziskuje, taj uza vas kanat(štedljivost), ne može se uzdržati u ravnotežju sa susjednim i naprednijim narodima. A šta će s njega biti, kad uza sav nerad troši više, nego može — pod geslam one' Btare : „Pleti kotac, ko ti i otac“. Ža taj slučaj u sjevernoj Africi ima dosta pokra­ jina, koje mogu služiti ža uzor. U nauci je napredak, u napretku je prosvjeta, u prosvjeti je žilava borba za opstanak, a u toj borbi narodno blagostanje i spas. Taj proglas dvadeseti vijek oprema, na sve narode, s potpi­ som „Kruh“. U toj jednosložnoj riječi, sastoji se sva di­ plomacija, sva filozofija i sva moralna i materijalna snaga pojedinca i naroda. Ko zn* sebi i svome potomstvu osi­ gurati kruh, taj ima pravo na obstanak, inače mora podleći „duhu vremena“. Mali narodi u velikom strahu pred velikim narodima moraju upregnuti sve sile, da se održe. Takav jedan narodić jesu Tatari u kazanskoj guberniji. Bež ikakove pomoći od strane države oni tvore čudesa. Do nedavno nije se znalo za njih, a sada su ^vratili pozornost na se, ne samo Rusije, već cijeloga islamskog svijets. Malo ih je, kakono se veli, ali su ju­ naci, ne na bojnom polju, nego na polju prosvjete. U cijeloj guberniji ima ih do 600.000. U glavnom gradu Kazanu imade devet modernih škola za muške i. pet za ženske, piše „Terđžuman“, i vrlo malo se nalazi indi­ vidua, koji ne shvaćaju korist nauke. Tatarska inteli­ gencija u sva društva prodire i svuda se slušaju njezine riječi. U Kazanu 8e nalazi pet islamskih knjižara i jedna velika tiskara. Osim raznih poučnih i zabavnih djela, tu se tiskaju na godinu tri velika ilustrovana kalendara u tatarskom jeziku i dvije novine. U deset medresa imade hiljadu talebe, gdje se uz razne islamske revno uče i ostale svijetBke nauke. U preparandiji imade ih šesdeset, a na sveučilištu preko trideset. Ko je sve to uredio? �B E H A R 74 „Terdžuman“ nam odgovara „Dobrotvorna zadruga11 (Džemijjeti hajrije), koja neumorno radi oko napretka svojih istovjernika i suplemenika. A gdje smo mi? Na to pitanje moramo slegnuti ramenima i izreći žalosnu, ali živu istinu: mi nijesmo još na čisto : da li nam treba učiti, ili ne? Svi uvjeti su tu, samo kad bi se to pitanje povoljno riješilo i kad bi smo posegli za svijetskom naukom, brzo bi smo prokrčili staze i bogaze napretku i počeli marširati za drugim kulturnim narodima Austro ugarske monarhije „limun uluvvi k&druni ber veđžhi bihterin Jsbat id'er šebadet; „Hel jestevil-lezin.““ Serađž. Zagonet ka Složio ii . o . a a a a dom aća životinja a a a a vrsta žita vrsta ribe a a a a a a d g g g žensko kršćansko ime h i i i j turski činovnik plod k k k k 1 y m m m dom aća životinja n n n o dio stabla 0 0 0 P p djetetu najm ilije r r r r S biljka s 6. 8 t t. mus'omansko' muško ime V * V dio tijela Pogled po svijetu. 9. o. mj. u Maidridu pred kućama i manastirima jezuita bile su velike demostracije od strane pučanstva. — U Abesiniji (Habešu) došlo je nedavno do sukoba’ izmegju kršćana i muslima, koji je urodio velikim krvopolićem. S obje strane panulo je do sedam hiljada mrtvib. — Engleski kralj Eduard VII. imenovao je Njemačkog cara Vilhelma II. maršalom (serdari-ekremom) engleske vojske, a car njega vrhovnim zapovjednikom njemačke mornarice. — Francuska komora prihvatila je zakon proti imetku manastira, a to je veliki udarac za popove u Franceskoj. — 10 o. mj. Presjednik bavarske akade­ mije i tajni savjetnik Pettenkofer ubio se iz nepoznatih razloga. — 10 o mj. bile su u Madridu velike gjačke demustracije proti vladi i papinskom Nuncius-u, — 7. o. mj. vjenčala se nizozemska kraljica Vilhelmina s princom Heinrichom od Mecklenburga. Na vjenčanje ti Haag došla je silesija naroda. — 11 o. mj. umro je u BeĆll bivši srpski kralj,Milan Obrenović od uparen]a pluća« — 4 o. mj. umro je u Vršcu glasoviti vogjs ugarski! Srba dr. Svetozar Miletić i sahranjen je s velikim počastima u Novom Sadu. — 1 o. mj. otvoreno je carevinsko vijeće u Beču, a 4 o. mj. bili su pozvani zastupnici u dvor, gdje im je Nj. veličanstvo car i kralj pročitao prijestolni govor. — Burski general Bota provalio je u Kapak u s 2000 vojske i 7 veliki topova. — Megju Englezima vlada veliki strah, a kad dogje Dewet, on će ih izdevetati do mile volje. — U Kapstatu, kako najnovije vijesti javljaju, pojavilo se deset slučajeva kuge, što je jako uplašilo Engleze i pučanstvo. Ako to bude istina, Buri Će uzmaknuti pred kugom i ostaviti Kapsku. — Kako javljaju iz Pekinga carica udovica izdala je nove edikte o reformama. ------- a a t |u Srednji kvadrati pogogjenih .riječi čitani odozgo dolje, daju narodnu ooslovicn. Ari t mogr i f Od Selim a. 1 1, 1, 2 3, 4 4, 2, 1, 1, predlog 2 pom. glagol 4 potrebno kod jela sveza 4 pokaz. zamjenica predlog 1 kukac islamsko muško ime 3, 4 poslije jela 2, 3 ? 2, 3, 4 Odgonetke. Odgonetka Rebnsa od 8 elim a iz 18. broja „Behara": Bajram mubarek olsunl Odgoneta ali: F ehim H . Baščanševič, uč. trg. škole u Sarajeva, Ašik Omer iz Sarajeva, „član“ stolaćke kiraethane i 6 emsudin. Zagonetke Odgonetka konstrukcije od D eđe iz 18. broja „Behara" : Računska zadaća Zadao Dedo. Ono ti ja pošao u igru i ponio pun džep oraha. Kad na kraju igre dobio Ahmet od svih mojih oraha ravno */»• Ali od tog dobitka dobiju opet njemu: Bećir */,, Suljo Vbj Avdo ljt . i Omer Vio i — tako njemu ostane cigli jedan orah. A koliko je meni ostalo? Brojčana zagonetka Od Fehlma H. Baščauševića. Odgonetnuli: Ašik Omer iz Sarajeva i „član" stolaćke kira­ ----------------------_______________ ■ U ovih šest četvorina [kvadrata] im ađn se brojevi tekuće 1818. g. ako rasporediti, da svi vodoravni pravci, svi okomiti, kao i dva u nakrst, dajn zbir 1 3 . Vlasnik: Adem aga Mešić. ethane. Odgonetka narodnih zagonetaka od iz 18. broja ,.Behara": 1 . akt. 2. knkurnz, 6 . kantar, 7. saramsak [bijeli lak], 8 . zubi, Zildžić Mehmed, gimnazijalac i A šik Omer Fehim a H. Bašćaoševića 3. metla, 4, sito, 6 . bnha, 9. klupko. O d g o n e ta a li: oba iz Sarajeva. Odgovorni urednik: Safvet beg Bušagić. Štamparija Biste J. Savića i druga u Sarajevu. �I BEHAR 75 Imami Muhamed-Grazalija. Kratak životopis. Napisao: Sađik Ugljen. o bi mogao odgovoriti na pitanje: Gdje je znanje; da li je ltaitac znanje u glavi čovje­ čjoj ili u knjigama, koje je opet čovjek iz svoje glave napisao ? Za nas je sad bar sigurno, da je u knjigama, jer mi učimo iz knjiga, sastavljenih umon i napisanih Ćovječijom rukom; ali ako uzmemo prvi knjigu, koju je čovjek iz same svoje glave napisao, ondf kad nije bilo. nikakove knjige na svijetu, dolazimo do zaključka, da je zbilja znanje u glavi. Raspravljajući u ovom pitanju, treba znati, da je ovdje govor o knji­ gama, kao plodu ljudskog umovanja. Glasoviti arapski filozof Muhamedi Gazali r. a., još dok je bio u mla­ dim godinama, izrekao je ovu znamenitu rečenicu: „Lejsel ilmu fis sutur, bel fi sudur" t j. nije znanje u saturama, redcima t. j. u knjigama, nego u prsima, u glavi čovječijoj. Eto, toga velikog arapskog,učenjaka i filozofa hoću ovdje u kratko da prikazem. Velim „u kratko", jer bi zaista trebalo vještije pero, da ocrta kako valja život i djelovanje ovog islamskog velikana, kog dobro poznaju sa njegove učenosti i nemusliman'ki narodi. Muhamedi Gazali (rahmetulahi alejhi rahmeten vasiaten!) rodio se u godini 450. u mjesecu Zilkadetu po hidžretu ;u gradu Tušu. Otac mu Muhamed bio vrlo siromašan čovjek, bavio se zanatom t. j. preo vunu i tkao tkanine od vune. Takom zanatliji (koji se vunom bavi) Arapi vele Gazal, pa je sin njegov prozvat po tom Gazalija. Otac mu je bio vrlo .pobožan čovjek, uvijek je pristajao za učenim ljudima i ako sam nije bio učevan, te bi prisustvovao predavanjima tadašnjih učenjaka. Težip je uvijek za tijem, da su ono, koliko je bio kader ugosti kakovog učenjaka čim bilo, i da mu poštovanje i počast iskaže. Po tom, što mu je otac bio odan naučenim ljudima, moglo se već predvigjeti, da će sina svoga dati u nauku, jer je to neko pravilo na istoku, kad otac opći s naučenim ljudima, da će mu i sin biti naučen čovjek. Ali otac Imami Gazalijin ne dočeka tog veselja svog, jer on se razbolje i umrije, dok su mu sinovi Muhamed i Mahmud maleni bili. Na samrtnoj postelji dozove on jednog svog komšiju i za­ moli ga, da mu nagleda sinove Mahamemeda i Mahmuda i da ih dade u mekteb čim uzrastu. Nakon smrti oca im to dobri, susjed i učini, te Muhameda do malo dade u Mekteb u rodnom im mjestu Tušu. Tu on svrši početne nauke, a dobri mu susjed iza toga do tri go­ dine opremi ga u medresu u Gjurgjan, pošto je i on a i muderris mu uvi dl i veliki dar u dječaka. U Gjurgjanu je nastavio nauke, ali tu nije s početka učio najbolje, pošto je bio još mlad, a osim tog brinuo se sam za svoju hranu, pošto je bio siromašan. Nakon dvije- godine povrati se iz Gjurgjana kući, gdje' je ostao tri godine. Kroz to vrijeme učio je u Tušu, i u tom vremenu steče osobitu volju za nauku, te se opet povrati u Gjurgjan. Tu je sad silnom voljom prihvatio za nauku. Kroz kratko vrijeme on se odlikova megju Svojim saučenicima u svim strukama znanja, a osobito u vjerskoj filozofiji. Jedni kroničari (muverihi) vele, da je s početka bio pristao uz racionalističku sektu islama (uz mutezile) i da je zadavao osobite brige pro­ tivnoj stranki Mutasili (umjerenoj stranki), da joj je bio nesnosljiviji, nego polovina ostalih mutezelijžt. Nu do malo on svojom dubokom učenosti upozna i jednu i. drugu sektu, te okrenu legja mutezilijama, pošto je uvidio njihov slab temelj, te pregje u umjerenu stranku (mutasile. Sad je nastavio svoj posao protiv mutezilija i postade im nesnosljiviji* nego je pTije bio protivnoj stranci. Boreći se proti mutezilija svojim filosofijskim pre­ davanjima i djelima, steče na istoku veliki glas, da su ga prozvali nimamomu, što je svakako golema čast. U godini 482. pozva ga Nazamul-Melik, veliki vezir Melikšaha Seldžukovića u Bagdat, gdje postane muderisom Nazamije medrese, gdje je držao javna pre­ davanja u njima živom riječju odvraćao narod od raznih sekta (frka), osobito od mutezile što mu je za rukom pošlo. Bio je već tada vrlo učen, a to nam svjedoči ovaj poziv Halifov u prijestolnicu, gdje je onda arapska prosvjeta evala i širila svoj miris na sve strane svijeta. Sa svoje duboke učenosti steče u Bagdadu taki glas, da ga je svijet štovao kao i samog Halifu (vladara). Ma da je uživao glas u narodu i na dvoru Melikšahovu, on je ipak bio ponizan i skroman. Od svoje plaće zadovoljavao se je sa malim, ostatkom bi potpomagao sirotinju, osobito siromašne svoje uče­ nike, njima je bio i otac i majka. Bio je vrlo pobožan. Vrijeme je vrlo- cijenio, ne bi propustio jednog časa uzalud, a da ga ne upotrebi ili u pisanju ili u preda­ vanju. Odijevao se priprosto, ali bio uvijek čisto i ukusno odjeven. Čistoću osobito preporučuje u svom zname­ nitom djelu „Ihjai ulumu" na više mjestA s vjerskog i zdravstvenog gledišta. Od njegovih djela najznamenitija su mu „Besitulvesit“,. „Hulasa" i „Ihjai ulumu. Od znanosti bavio se je osobito šeriatskim pravom, moralnom teologijom, islamskom filozofijom i logikom (mantikom), a i u svim ovim strukama znanja napisao po nekoliko djela. U Bagdada je ostao do godine 488, a te godine ode na Meku, da posjeti sveta mjesta, a na njegovo profesorsko mjesto postaviše mu brata Mahmuda, koji je takogjer bio učevan. Pošto se vrati iz Meke. krene u Kudusi šerif (Jerusalim) i osta u njem cijelu godinu dana. Iz Kudusa ode u Sami šerif (Damask) i tamo se zatvori u jedan kut džamije „Emevije", koje se mjesto i danas zove po njem „Gazalije", gdje je započeo pi- �76 B E H A R sati „Ihjai-ulum.« Za koliko je vremena ovo veliko i znamenito djelo napisao, ne Zna se tačno. Kad se iz Damaska vratio u Bagdad, donio je napisano djelo „Ihjai-ulum« i iz njega držao javna predavanja. Iza toga opet ostavi grad Bagdad i ode u Horoš&n,’ a odavle u svoje rodno mjesto Tus, gdje je u svojoj vlastitoj kući namjestio medresu, u kojoj je držao javna pre­ davanja i bavio se naukom. U Tušu je živio od tad sve do svoje smrti, naime do dana 14. Džemazil-ahira 505. kojeg se je dana preselio na onaj svijet. Kako je Imani Gazalija bio učen i pametan, kako je na njeg djelovala i najmanja zgodica, da . bi se on njom poučio, vidi se iz ove crtice iz njegove mladosti. Kad je jedne godine vrijeme mektebskog tatila (raspusta školskog) putovao iz Gjnrgjana kući, a putovao je kao siromašan softa pieše, nosio je uza se u srojoj tor­ bici na regjima «voje ćitabe, da iz njih uči i ponavlja. Ka jedanput u samoći na sred puta ispane preda nj četa hajduka s harambašom naprijed, svi do znba naoružani. „Stoj !« povikaše- ran. On stade. Uzeše mu torbu, pre­ kopaše je, ai to sve sami ćitabi. Prekopaše mu njedra i džepove, para nigdje. Tada ura odnzeše ćitabe, a njeg pnstiše, da ide svojim putem, a i oni tada zamakoše u šumu. Kad se do malo vremena hajduci u šumi obazri v kad on sve jednako ide za njima, „Kuda ćeš ti aJo ?« u čudu ga upitaju hajduci. „Idem k vama« odvrati° „A što ćeš kod nas?« — „Da mi date moje ćitabe'« °Q „Mi smo ti oduzeli ćitabe«, — veli mu harambaša lintitT „a ti hoćeš da ti i glavu oduzmemo ?l> Onda on 8tads pred barambašu, pa žacvili plačnim glasom: ?JJ a v molim, da mi date moje ćitabe, vama i onako ne tre­ baju, već su i poderani, a za mene su čitava moja ser mija (kapital), je r sve mi je tu, što sam naučio u Gju„. gjand«. Na to se harambaša porugljivo nasmija, pa m reče: „Zar tako? Ja sam mislio, da je tvoje znanb što si naučio, n glavi, pa da moreš bit bez ćitaba-, * kad je tako, kad si bez Ćitaba dža'hil ko i ja, onda bu preči tebi, jer ja imam evo svoj zanat. Na to ma pruži njegovu torbicu, pa reče: „Evo, ali gledaj, da to znanje nosiš a glavi, a ne u ćitabima. On se zastidi od ovih riječi, uze svoju torbicu i okrenu svojim putem. Tada je bolje prihvatio za nauku i nastojao, a i postigo, da znanje svoje nosi u glavi svojoj, te je nakon tog iskustva i reko onu poznatu svoju: Lejsel Umu fi utur, bel f i sudur. ,Rahmetullahi alejhi rahmeten vasial“ Na kurban-bajram. (Sabahski ezau.) llahu e kbe r . . . . ; — allahn ekber . . . ! U ranu zoru uzvišeni glas Mujezina zove na Mnsallu nas. Allahn ekber . . . ; allahn ekber . . . .1 — Kroz prirodu tihu — kroz nebeski kras Prpsipa se milje umiljata glasa, Što n svemu budi: i s k r u v j e r e , s p a s a , Što nada sve diže u I s l a m u n a s . Allahu ekber . . . . ; — allahn ekber . . . ! Za muslima pravog koliki je dar Samo on to shvaća, — kad mn duša pliva TJ milome čuvstvu, kad se budi žar U zanosnoj misli, — kad živi, uživa U b o ž a n s k o j v j e r i — u dini I s l a m u Pred vječnu ljubav ti vječnome plamu Panuti na sedždn — to j e velik č a r ! Allahu ekber . . . , , — allahn ekber . . . . I Po mirnom gradu uzvišeni glas Svu prirodu budi, da Svemoćnog slavi U jeziku svome, da Svemoćnog štuje U ljubavi svojoj, da se sve najavi Stvoritelju, koji sve napose ču je; I ko traži milost i ko prosi spas. Allahu ekber . . . . ; — allahu ekber . . . , ! Kahrimana starog premileni zvuk Potrese i prenu. On Šahina budi: ,,Ustaj, drago d’jete, već i zora rudi, — N a Musalli eno sakuplja se puk. „Allah je velik . . . . ; — allah je velik . . . • A namaz sinko najpreči je dug. Najprva je dužnost svakom muslomanu Bogu se odužit, pa onda po danu Urediti: jaram, teljige i p lu gf — Ko naredbe bož’je na vrijeme vrši, U svakome poslu berićet mn daje, TJ svakoj bijedi brige mn rasprši, N a pravome putu sve mu povećaje. �I BEHAR „Allahu ekber . . . . , — allahu ekber Danas imade nadprirodnu vlast. Dvjesta milijuna braće pmslomana Slabi siromašak nz moćnoga chana Bogu će na sedždu u zanosu past’. Na stotine hiljad’ plemenitih ljudi Sa svih strana sv’jeta u Ihramu stoji, U svakome ppnos islamski se budi. I „Lebbejke \k šerike lć k e !“ — poji. Svi ti ljudi Boga jedinoga slave, Svi ti ljudi sl’jede zadnjeg poslanika I ljubimca božjeg — s v j e t l o v j e r e prave, Svemogući kome „Levlake . . . . ! “ povika Svojim zborom, — kad ga pozva na nebesa." Svud tišina vlada: samo žubor vrela U jeziku svome „munadžat“-e pjeva I veliča boŽ’ja, sveumjetna djela, U kojima živo novi život s’jeva. Svud tišina vlada; samo tiče male Stvoritelja svoga zvučnim glasom hvale 1 sve, — što po zemlji miče se i niče, — Lagano „Lebbejke . . . ! svojim glasom viče. A kroz tu tišinu odjekuju glasi — S pobožnoga mjesta — učitelja vjere, Kojeg nauk prate duboki uzdasi Pobožnoga puka; a ljubav bez mjere Pram' Svesilnom bogu po zemlji se stere I pram’ Njegovome zadnjem poslaniku, koji služi ljudstvu na ponos i diku, Kao dini-islam zdravome razumu. 77 Allahu ekber . . ~ allahu ekber I Sahina prenu taj osjećaj svet Iz slatkoga sanka, pa se Drzo diže, Opra i obuče, opremi i stiže, S djedom na Musallu, — pđjevp.u ko cvjet. Čini inu se: niko od njeg ljepši nema Megju cjelom djecom ubavog gradića; Za drugi se bajram već u ulašti sprema, Da iz djece stupi u kolo mladica; Gledaj na čelu mu razgovjetno piše: Da je svjestan sebe, doma i islama Roda i slobode — u tisuć pjesama Što no slavni pregji njemu ostaviše. Allahu ekber — allahu ekber TekbiraŠe Šahin u zanosu vas Uznešeu sa ćursa kićenijem vazom I prirode majske raskošnijem krasom — Allahu ekber . . . . ; — allahu ekber - . .... ! Ne imade Boga do Boga u nas! On je jedan, on je stvoritelj stvorenja, Ni ko njega rodi, ni on koga ragja! Po njegovoj volji sve s’ u nebu mjenja. Po njegovoj volji sve se tu đogagja. Allahu ekber . . . . ; allahu ekber . . . ! Od tisuć glasova razlježe se šum Po prirodi čarnoj, po obzoru plavu — Svesilnome Bogu u hvalu i slavu Prama kom blijeŠti i najveći um!10. zulhidžeta 1317. Mirza Safret. Islamski običaji i ćuđorednost. Iz djela: „Islamski svijet." jednoj od prijašnjih rasprava, kad sam govorio o istočnim običajima i ćudoregju, obećao sam, da ću se osvrnuti na običaje i ćuđoregje naših otaca, koje sada mi i nehotice smatramo kao tugju svojinu. Sada ću i to dodati: običaje i uljudnost, koje smo davno zabacili, pa ih u zadnje vrijeme kao.tugjinštinu primamo sa strane. Jedan od tih običaja jest, kad hoćemo nekome unići u sobu, da pokucamo prije na vratima i na taj način zatražimo dozvolu za ulaz. U opona­ šanju toga običaja neki se upravo smiješnima priči­ njaju. Na primjer držeći taj običaj evropskim mnogi se igraju Evropejaca. pa mjesto, da se posluže s našom riječi „naprijed** s nekim impozantnim naglaskom upo­ trebljavaju tugju riječ „entrez. “ Po nesreći dogje jedan Evropejac, pa pokuca na vrata, čuvši iz nutra riječ „entrez** stupi u. sobu. Naravno prema „entrez“-u na­ govori našega efendiju francuski. Imade potpuno pravo! Ko se služi s riječju „entrez** treba da znade i fran­ cuski. Nu naš efendija ne odgovara, .jer ne-zna pro­ bij eliti fancuski, Obojica i on i stranac Hagjn se u neprilici. Zar to nije smiješao? ’ Ali u istinu je pravi islamski običaj, da čovjek traži dozvolu, kad hoće, da unigje u tugju kuću ili sobu. �U Kur-ani azimušanu izričito veli t* 1) „0 mumini, ne ulazite u kuće osim vaših kuća, dok ne dobijete do­ zvolu od ukućana. “ Kur-ani (a. s.) nije se samo ogra­ ničio na to, nego još o tome iinade puDO bpžijih zapovijedi. U istom ajeti keriinu dalje stoji: „Kad unigjete s dozvolom, hazovite selam (pozdrav) ; dužnost vam je tako lijepo postupati.u Ako u kući ne bude nikoga božija zapovijed glasi:1) „Ako. u njoj (kući) nikoga ne nagjete, ne ula­ zite,*1 — s tijem se upozoruje svaki muslim, da mu nije džaiz bez dozvle unići ni u čiju kuću. Ne dobije li dozvolu od ukućana mora se vratiti natrag.8) Iz toga se vidi jasno, da smo mi zanemarili is-? lamske običije, dočim su ih Evropejci s odobravanjem primili i usvojili. Što nam se ti običaji danas ne svigjaju dolazi odatle, što ih primamo za strane — iz Evrope. U istinu bi trebalo, da se držimo više rečenih običaja, nego tugjinci, a vrlo je ružno, ma da nam se danas pružaju sa strane, što ih ue usvajamo. Kao što gore spomenusmo o kucanju na vrata, isti slučaj imamo i za rukovanje. Da rukovanje spada u islamsku uljudnost, svjedoči nam hadisi šerif:4) „Iza eltekal muslimani, feljetesafeha!“ što znači: Kad se sastanu dva muslimana, neka se rukuju.** Jedan drugi hadis (š) giasi: „Kad se sastanu dva muslimana, pa se rukuju kao braća, s spadaju s njih grijesi kao lišće sa stabala.« B) Budući da je rukovanje islamski običaj, nije po trebe, da to uzimamo od Evropejaea. Ovom prilikom uzimamo slobodu razjasniti još jednu važnu tačku, a to je : više se puta čuje sa strane, a katkad i od naših zemljaka prigovor, da megju muslimirna vlada neprijaznost (ademi ulfet) i nesnošljivost, za to da megju njima nema familiarne ljubavi, i s obzirom na to nikakove zajedničke sveze. Mislimo, da to neopravdano mišljenje nije potrebe pobijati i razglabati; jer ko iole pozna ustanove uzvišenoga šeriata, odmah će biti na čisto, da baš islam naročito propovijeda prijaznost, ljubav i snošljivost. Što više jedan muslim, kad ide s drugim muslimom, pa ih na putu rastavi stablo, kamen ili zid, treba da megjusobno izmijene selam, kad se rastanu i kad se sastanu.6) Takovu ljubav i udruživanje mislim, da ne ispovijeda nijedna vjera ni zakon. U opće o ćudoregju i ponašanju ljudstva ne govori ni jedna vjera, koliko dini-mubin. Nazvati selam prije nego se upustiš u razgovor s nekim iziskuje islamska uljudnost.7) Kad jedan mu*) Suretun-Nur, 27 aje. ») Ibidem 28 aje. *) Ibidem. *) Ebu Davuđ. l) Iza iltekal muslimani feaafeha ehadahuma eh&hu, t i ha tat auoababama, k tm a jetehatu verekudftedleri *) *I za iatehabe redJulani muslimani fe hale bejoetiuma iedžerun, ev hadžernn, ev mederun fel -jeslim ehadahuma ile l ahari ye li jubađilus-selame." Bihki. TJ „Ee-Belamu, kablel kalam “ Tirmizi. slim nekome nazove selam prijo svega, dužnost • dotičnoga, da mu prihvati selam.8) Dočim je kod ropejaca pozdrav tako skup i velik, da jedan drugo' ne će pozdraviti, ako već prije nijesu sklopili p0z nanstvo, t. j. kad se Evropejci zavrnu u jednome dru štvu, ako se ne poznaju, ne pozdravljaju se; isto tako ni ne govore megju se. Kad muslim putuje koga god sretne na pufcu treba da ga pozdravi. Kud se konjanik i pješak su' sretnu, na konjanika pada da nazove selam. Dužnost ide prolaznika da nazove selam onome, koji sjedi. I8to tako islamska uljudnost iziskuje, da manjima pozdra­ vlja većinu!.9) „Rukujte se — (jer s rukovanjem) odstranjuje se nevjera, darivajte se, ljubite se!“ zar to nijesu uzvišene riječi? Koliko se pouke sadržaje se u tome hadisul Najveći je škrtac od svih ljudi, ko štedi selam« veli drugi hadis,10) koji nalaže muslomanima, da ulju­ dno nazivaju i primaju selam. Danas velika većina kod nas ne drži te prijetnje, nego od selama brata muslima okreće glavu i tako griješi. „No sjedaj megju dva čovjeka, dok ti ne đopuste“ zapovijeda hadis11*) (š), a to je tako važna tačka, da nam može služiti kao najbolje svjedočanstvo islamske uljudnosti, koja zauzima odlično mjeBto u ljudskom društvu. Zabranjuje se muslimu,. da sjedi na putu,13) U alafrangi ne pristoji se sjediti po ulici, ali opet to čini većina po nagonu. Kao primjer navesti ćemo samo mnogobrojnu svjetinu, koja sjedi po putu na Bejolu ispred Tepebaši parka. Da bi se taj ružni obi­ čaj ostranio ima više zabrana. Još je jedan od lijepih islamskih običaja kad čovjek u društvo dogje, ako mu prisutni u društvu opredijele mjesto, neka • sjede na njega, a ako to ne bude, neka traži, gdje je najšire, da nikoga ne uznemiri.18) Islam zabranjuje, da dvojica- megju se šapću i tajno se razgovaraju, kad neko treći imade s njima u društvu.14) Ako više ljudi imade u društvu još se stro1žije zabranjuje. Nasamariti koga — kao što je to obi­ čaj u svoj Evropi na 1. aprila — ili inače pre­ variti koga islam strogo zabranjuje. Na pr. šta bilo — da bilo, pa makar i iz šale baciti kome (recimo: neprijatelj ti je umro, ili tu ti je blago izgorjelo) i tome slične besposlice govoriti islam ne dopušta.16) Idući ulicom pljuvati, ili sjedeći negdje pljuvati, pa nogom rastiiati — tu ružnu naviku Evropejci nama upisuju u veliki grijeh; ali u istinu to nije naš'običaji Doduše u nas imade dosta prostote, ^oja to čini, jer ne zna, islamske uljudnosti, jer hadisi šerif veli: kad •J-Siuretun-Nlsa, 84. aje. ?p-fiuh*ri i M iulim . *•) .„Ebhalun-imai men behale bis eelami - Taberani. *>) „La tedžlisu bejne ređžulejnt illa bi iznihiioa!,‘ Ebu-Uavud. >*) „Ijjakum vol džulasu fit tnrakati “ Kuhari Muslim. l4) Bega vi. u ) Muslim i Buhari: „La ju n aiži iauani đune vahidin,“ **) Ebu L)avud. �BEHAR I 79 čovjek pljune, nek mu pljuvača me pane kome na Od islamskih suneta je takogle jedan, da do­ odijelo ili tijelo, kad pljune nek sakrije usta pa krio­ maćin isprati gosta sve do vrata.99) Za to u istoku mice pljune.16 Dakle pljuvati po javnim mjestima i svako gosta prati do vrata. Da pače taj £ 0 običaj nepristojno nogom rastifati pljuvaču nije islamski obi­ kod nas proteže i na hućumetske prostorije, jer se i čaj, nego zla navika proste svjetine. tamo obično izvrši!je. Dok ne progje tri dana -iza nastupa bolesti za­ Kad kome dogje sijevanje treba, da metne ruku branjuje se bolesniku ići u. posjet.” Svrha od ta tri na usta9*) i da nastoji,jda čim manje u društvu zijeva.94) dana jest, da se bolesnik ne uznemiruje i da mu se Kad se kome uzriguje ili štuca, neka n,e podiže posjetima ne urisuje bolest, ako se u istinu nije oz­ glasa, nego neka to čini čim laganije.96) TV mu na­ biljno razbolio. Ako baš logom ne leži ne treba ni laže islamska uljudnost. posjedati bolesnika, recimo ako ga zub boli ili ako mu Bilo u zijevanju bilo u uzrigivanju i štucanju se propne čir, pa mu smeta ići. Islamska uljudnost treba se držati rečenih hadisa, da se čovjek ipo ogadi iziskuje, da se kod bolesnika samo zbore utješne riječi; prisutnima, to zahtijevaju i pravila društva, koja sva^t treba se jako čuvati riječi, koje bi ga mogle rastužiti.” ) čovjek poznale iz obćenja s ljudima.90)*) Dužnost je odazvati.se, kad te ko pozove u po­ sjete,19) ali neučestaj s posjetima, da ne dosadiš, jer rijetki posjeti povećaju ljubav.99) « ) Bihki. Kad neko u društvo dogje dužnost je društvu da **) Ibni Madže. **) Mnslim i Buh&ri mu. načini mjesto.91) **) vIza tedieSšee ebadnkum ev itesa fe la jerfeu bihima esBavte.“ Ebu l'avud. **) Sve te zapovjedi i pravila, koja na navedena jean hadiai Sarifi t.- j. hazreti pejgamberove riječi, koje su nam pipdaU po Bigurnoj tradiciji veliki islamski imami, kojih imena u primjedbi jamče za vjerojatnost. Po njima se vladati dužnost je svakome mualomanu! « ) Bezar. ii) L a jn&dul maridu ila bade selasin. Kazvini. »*) Tirmizi. t») Muslim. *»). Ibidem. 06ina kletva. Stajao sam nekoliko koraka udaljen od kabura, naslonjen na jedan nišantaš, gledaj ći bez cilja po mezarlucima, kad me trže iz razgledanja mukli tutanj gruda, koje su udarale o daske u kaburu, bacih pogled na kabur, njega zasipaju, i eno, već ga poravniše sa zemljom, pa se momci žure da ga uvrše. Nijemo mu je kraj kabura stajao sin sa iz­ mučenim licem i velikom bolju u duši, koja se je mogla na licu mu čitati, nijemo je staja« i gledao kako se momci žure da Sto prije zaspu i uvrše kabur u kome je ležalo njegovo najveće blago, njegov dobri otac . . . Svijet se stao rasipati od kabura, imam se pri­ kučio i stao uz kabur da uči talkin, a.Hasan je još jednako stajao i gledao na očev taze zemljom uvršeni kabur, gledao, i htjeo da pogledom prodre kroz zemlju, da vidi oca i da ga oživi; a kad mu se primakao rogjak, koji ga je čekao, rekavši mu: „hajde Hasane, da idemo kući", i uzevši ga za ruku te poveo; tad Hasau zapade u grčeviti bezkrajni plač. Gledao sam za njim, on se o^bzirao i plakao, dok ga je rogjak vodio, skoro vukao za ruku; gledao sam i žalio rabmetli Hađži Osmana, oca mu, a još više Hasana. Imam počeo talkiu, a glas njegov do srca mi I prodirao i nikada mi se nije činio potresniji nego tada, a kad sam pogledao oko sebe, sve mezar do mezara, a u svakom je po neko zakopan, ima ib koji su ne­ kada drmali našom kasabom, diktatorskom vlašću, imali sjajne konake, dobre atove, mnoge kmetove; a sada od njih je samo prah u kaburima ostao, koji nisu dulji nego oni siromašnih ljudi; samo hladno kamenje, ni šantaši, izragjeni bolje, po tom se poznaje još, da su nekada bili i nešto imali; i sve to gledajući dalje po mezarlucima dogje mi u pamet kako je sa£ jjudski sjaj, svo bogatstvo i vlast ništetno i brzo prolazno; samo su dobra djela trajne vrijednosti. Digob oči imamu kad je svršio talkin; on pogje polagano, tiho stupajući kao da se čuva da ne naruši onog mira i tišine koja je vladala na mezarlucima, pošao sam za njim, izišao na put i šuteći pokraj njega išao. Hasan žali oca, bio je dobar otac i uvjek ga blagosivljo, a i Hasan je njemu u itaatu bio; nemože biti bolje, ni nalik na starijeg brata, govorio je imam, negledajući u me i kao sabirući misli u^glavi. Zar je Hadži Osman imao sina starijeg, ja ga nisam upamtio. Jest, imao je, poče imam. Hadži Osman se ženio dva puta, od prve ženb imao je troje djece; najsta­ rijem bilo je ime Salko. On je bio jedno dvije go- �dine od mene mlagji; ije d n o eme išli u mekteb, a lijuni ljudi žive ne pijndi i ništa im nije hrgjaTije kad Bam .ja. otišao n T. da naetavim nditi u medresi i .,;vW samo žto su zdraviji, napredm jniiSde. svoje s a v j^ ' ' ■ * « djeca — Iz dana u dan pijući, on je sve niže padao i paon se je prošao mekteba, te kao i• druga težačka dao, dok napokon, kad nije više ni odatle bilo novaca pošao za plugom. Radio je i slušao oca sve do svoje dvadesete počeo svog oca krasti. Kad je Hadži Osman potpazio, da mu nestaje godine, a tada okrenu naopako, a i tu je bio uzrok što nije litjeo oca u jednom poslušati, nije gledao pšenice i kukuruza i drugog, on je bio uvjeren da oa sin krade; jer je znao da hodžiui savjeti nisu našli s kim će se družiti. ' U ono vrijeme bila u našoj kasabi samo dvojica odziva u Salkinom srcu; on je uvidio đa mu je sin turaka koji su pili rakiju, svako se od njih uklanjo tako nisko pao da nema koristi savjetovati ga i. 0<J. jer su bili naprašiti, a kad malo sastave, sve gledali vračati, uvigje da se neda popraviti i. počeo ga pro­ s’ kim će se svaditi, ne znam kako i na koji način klinjati. Salko je krao a i pio, i to ne sam već s’ druš­ počne se Salko s’ njima družiti, najpre po prelima, a poslije navedu ga i počne piti, ali je sakrivao, imao tvom, a to društvo pripadalo je onoj sorti ljudi, koji kad griješe htjeli bi da koga gogj mogu navedu na je još stida, Hadži Osman, čim je dočuo, da mu se sin pro- grijeh i to ako ne gori, a ono bar da bude onaki kao pio; došao je mom ocu, koji je onda bio. ovdje imam, i oni, i Salko je u tako društvo bio zapao, velim bio te mu se odhukujući izjađao i kazao svoju nevolju i zapao, je r oni su bili samo s’ njim dok su ga naveli i sramotu, te ga molio da zovne Salku, da ga nasvjetuje dok imo šta krasti, a kad je i tog nestalo, onda su mu i da mu govori nek se progje onog društva i nesre­ okrenuli legja, tražili su druge; koji imaju, a neznaju trošiti, da i njih nauče. tnog pića. Odbijen od (Jruštva koje ga je na sve to navelo, Moj otac zovnuo Salku, svjetovao ga, govorio mu, da je to za njega, sina onakog čovjeka dvostruka sra­ koje ga je navelo da krade, kad mu otac nije više mota, osim Što je haram, da se pijući gubi dunjaluk i htio davati, koje ga je dotle navelo da se grozi ocu, ahiret, i zdravlje i duša, da se imetak upropašćuje, kad nije mogao ujdurisati ključeve na novu bravu na hambar, da, od tog društva odbjen; on je postao gori brojeći mu sve one, koje je piće upropastilo Nikad se megju ljudima ne ćeš ništa brojati — od njiha. Hadži Osman je hodao mrk, najegjen, žalostan, govorio mu moj otac — nego će te svatko prezirati i tebe se kloniti, kao što se i onih nesretnika kloni kako već kada, a kad bi mu moj otac rekao da ga svatko. Progji se pića i onog društva, moj sinko, sra­ ne kune, već da od Boga mu išće selamet; — jer on motiš, i sebe i oca, pa pogledaj samo svog oca, ko­ je Salku-kad god mu je na um panuo proklinjo — liko je čovjek propao u zdravlju, a ono je sve zbog tad bi odgovorio: Ne, moja usta ne mogu iskati selameta onom, tebe, što nisi onaki kao što treba, pa da se on može s’ tobom dičiti ko s’ vrijednim i dobrim sinom; idi pa koga sam ja rodio, a on se meni grozi, rezil me čini oca poljubi u ruku, i zamoli ga nek ti dosadanje na svakom svom koraku, krade me, i sve, sve radi halali, jer ako ti ne halali, ako te prokdne, nigdje ti što je Bog zabranio. Došla kura, Salku zovnuli i on izvukao punu. Iz nema Belameta, ni na dunjaluku ni na ahiretu; jer je konaka se svratio u mehanu, da malo razbije tugu, a teška roditeljska kletva. Salko slušao mirno, oči oborio preda se i šutio, kako prva čaša i drugu zove, on se napije i onako pjan kući pravo ocu u sobu. a kad je moj otac svršio, on je ustao i otišao. Mene . . . su . . . uzeli . . . osta ćeš . . . ra hat, Moj otac je mislio da će koristiti njegov savjet, pa . . . ra m i. . . daj . . . ja i . . đem, mucao je Salko pa je i Hadži Osmanu kazao, da se nada; jer da ga pjan ocu. je Salko pozorno slušao, i otišao sav potišten i H. Da Bog da i ne došao, đa Bog da ti top glavu Osman se nadao i mom ocu zahvaljivao. odnio I hairsuze jedan, rekao mu je otac i izišao iz Salko je zbilja sprva mislio se popravit, ne piti sobe . . . više, ali to je njegovoj glavi i njegovu srcu bila slaba Salko je sutra otišao u Banjaluku da obuče asstrana, a ona jača poticala ga je, da pije — samo da kesrke haljine, otišao je da se više ne vrati. sakriveno pije; a kad se društvo priklopi onoj jačoj, Nije prošla godina i po kako je otišao, a Turska naravno, drugoj strani njegovoj, nije bilo mjesta. se zarati s’ Crnom Gorom pa poslije s’ Rusijom ; tabor Nije prošlo nčkoliko dana njegovo društvo prire­ u kom je Salko služio bio je na Plevni i Salko je u dilo teferić pa i njega zovnuli. On otišao, bilo na kraju jednom okršaju s’ Rusima poginuo. Ori je bio naime kasabe u nekoj zaklonitoj bašči, proteferičili i napili se. topčija i stojeći kod svog topa, čekajući zapovijedi da Salko je iza toga nastavio piti ko gjoja sak­ ga opali, doleti s’ neprijateljskog brda kumbara, te riveno, ali znalo se da pije, —- i okasnio svaku njega u glavu zgodi. Tako sam poslije od jednog nje­ večer, nek mu je slagje večerati, kako mu je dru­ govog druga čuo da je zaglavio, završi imam svoju štvo kazalo, a on nesretnik nije umio smisliti, da mi- žalosnu pripovijest. * Emln. �BEHAR I 81 Riječi velikih ljudi od riječi i čina. Preveo: Seradž. Politika je približiti se ljubavi prvaka s lijepim ponašanjem, a s pravednosti udaljiti se od prostog naroda. Kisra Noširevan. Ne zbori bez promisli i ne radi bez osnove. Mensur Abasovic. Da me Bog sačuva od vražije spletke i mlade­ načkog farizejstval Ebul-Nasim, Eskafi. Pametan treba da se čuva dvoga: neprijateljske laži i prijateljske zavidnosti. lbnu-ebil-Huvari. No se druži s vladarima neka čuva dvoje: oko i jezik. Abđullab-ibni-Tabir. Moj sinkol čuva} se mora, kad se uzburka, i cara kad se uzruja. Lokman. Nad je Ismail-ibni-Ahmed došao u Nišabur reče: Ala je divan grad ! samo da nema dvije mabane; da su mu vode na zemlji, koje se nalaze pod zem­ ljom, a šejhi pod zemljom, koji se nalaze na zemlji. No čuva svoje imanje, čuva dvoje: vjeru i po­ štenje. Džabiz. Ne znam šta je gorče od to dvoje: smrt bogatašu ili život siromahu. Ibnul Mutez Abbasović. Lijenčina ne ubraja se u žive, on je mrtvac, koji se ne zakopava. Nemal Čovjek sve što postigne s marljivošću postigne. Nemal. Male priče i dosjetke. Mravja hrana. Sulejman pejgamber a. 8. upita mrava, koliko mu može biti brane za godinu dana. Mrav mu kaže, zrno šenice. Tad ga Sulejman pejgamber zatvori u jednu bocu, metnuvši uz njega i zrno pšenice. Nakon godinu dana zaviri u bocu, kad li nagje mrava živa i zdrava i kod njega pola zrna šenice. A za što si to ostavio?. — zapita u čudu Sulej­ man pejgamber. Za to, jer kad sam iz Božije blagodati svoju bra­ nu đobivo, smio sam pojesti po čitavo zrno ha godinu; a kad sam spao na ljudsku brigu, nijesam se smio po­ uzdati, da ćete me se sjetiti, jer znam da su ljudi zaboravni, pa sam za to drugu polovinu uštedio, da mogu i drugu godinu preživjeti. Hazim Muftić. Iskrice hazreti Alije chalife IV. Preveo: Mir.-vet. ušmaninu pruži slanu ruku, Neka se sam od tebe zastidi. Dobra sreća naopakih ljudi Zla nesreća cijelom narodu. Mudrost ljudi po zboru se sudi, A vrijednost jedino po činu. Dok pravedno vladaju vladari Dotle Će im i trajati carstvo. Ako možeš srdžbu obuzdati, Svakoj sreći i dobru se nadaj. Tko se svojoj sudbi pokorava, Taj će lako srcu lijek naći. Dok te glede tvoji prijatelji, Dotle ćeš so i ti veseliti. Šta ko zbori u to i vjeruje. Tvrdici je i kamenje zlato. Zabludnika pusti, neka bludi. Spominjati mladenačke dane, To je, brate, puko uzdisanje. �BEHAR Mudar čovjek mora mnogo trpjet. Mjeri ljude na njihovoj vagi, A ne mjeri na svome kantaru. Tko se druži s opakim ljudima, Sigurno je na krivome, putu. Tko dušmanu pod jaram unigje, Najposlije mora propanuti. Nema mjesta na ovome sv’jetu, Gdje ne vlada nekoliko iada. E je žešći udarac jezika, Nego rana koplja ubojita Ako želiš čednim se pokazat, Budi dobar prama slabijemu. Ko se sjeća svojijeh djedova, Taj se može blagosovu nadat. E je ljepša plemenita duša, Već tijelo sliveno u zlato. Jasno, krasno tko zboriti znade, Dragocjenu blagajnu imade. Ako želiš bit u miru, druže, Nemoj vlasti jeziku davati. Lakomost je puko poniženje. Pritužba je slaboga oružje. Poniznost je pravog siromaka Veličajna kod Boga miloga. I jed i med s jezika dolaze ; Stog ga treba dobro zauzdati. Zla navika — to je provalija — Iz koje se ne može izaći. Vanjska kretnja odaje čovjeku Sve, što snuje u dubini duše. Škrt bogataš siromašniji je, Već siromah darežljive ruke. Najgori je čovjek na svijetu, Koji sebe za sveca prodaje. Naravno je : čovjek kudi stvari, S kojima se zanimati mora. Jedan grijeh premnogo se čini, A premalo hiljad u ' sevapa. Ako hoćeš, da te djeca ljube> Ljubi i ti svoje roditelje. Kol'ko znadeš, tol’ko i valjadeš. Čas rodjenja svakom oglašava, Đa se smrti treba pokoriti. Malodušje matica je jada. Naučenjak svoj ugled obara, Ako sobom svoja djela hvali. Sretno čovjek u slobodi živi, A nesretno, gdje slobode nema Ti druži se s dobrijem ljudima, Da te puste zločesti na miru Od razbora boljeg druga nema Ustrpljivost pobjedu izvoišti. Nema oko boljega veselja, Već gledati u lijepo lice. Iskrenost će čovjeka spasiti. Praštaj! Nek se množi veledušje Pred očima tvojih protivnika. Ako čovjek čovjeka proganja, Svijet će im lako omrznuti. Tko je malo preživio jada, Taj neka se dugu žiću nada. E je bolje tražiti nauku Nego čisto prepirati zlato. U zgurava i sjena je kriva. Tko je škrtac a tijesne ruke — T’jesno mu je i srce i duša. Zulum vodi svakog zulumćara Sve to brže njegovoj propasti. 0 teža je uvreda od druga, Već udarac ljutog dušmanina. Za bogatstvom veće škrtac Klepi, Nego žedan za vodom studenom. �I BEHAR 83 Od. smrti se ne može pobjeći. Narodna priča. nekom mjestu živio jedan čovjek, imao če­ tvero djece, a bio vrlo siromašan. Nije mogao toliko zaraditi, što bi moglo biti njemu i djeci, te pošto se.ispatio dotuži mu ,, ^ živiti, pa ođluč! da se usmrti. Smisli otići na i neku klisuru, te se s vrha otisnut niz nju, pa A & dok dolje padne, u tom će i umrijeti. Spremi se i te pogje ne kazajući djeci, kuda će. Kad izagje na vrh klisure, zaveže sebi oči, te legne na legja, da se otisne, kad na jednoć neki glas po imenu zovne. On brzo odriješi oči, pa kad se obazrije, opazi čovjeka u zelenim haljinama. Ovaj ga čovj.ek upita, šta to radi, a on reče :.„Hoću evo da umrem, ne mogu dalje trpiti svoje bijede i nevolje.4* — „Kako ćeš umrijeti preko volje božje ?** — upita ga onaj: „Ja šta ću, „veli on**, — u mene tolika djeca, a nigdje ni pare da ih prehranim". „A znaš li ti pisati ?“ opet će ovaj: „Nešto malo znam1*. „E kad znaš, a ti uzmi knjige i kalem, pa kada se ko razboli, zapiši mu, možda će ozdraviti s božjom pomoću, pa će ti se r u d a platiti i imaćeš onda čim prehranjivati i sebe i svoju djecu. „Ali ne imam ni toliko para, da kupim knjige i kalem**. A ti uzmi kupusni list i ugljen, te napiši „euzu-bismilu**. Iza toga nestane onog čovjeka odatle,' a siromah se malo zamisli i krene svojoj kući. Sutra dan uzme nekoliko kupusnih listova te pogje prvom svomu komšiji, koji već dvije godine boluje i daje pola svog dobra, ko ga izliječi. Kada tamo dogje, upita ga, kako mu je, pa rekne, da će mu on zapisati. Od­ mah izvadi jedan list od kupusa i zapiše ugljenom na njemu euzu-bismile, te reče bolesniku, neka to s vo­ đom popije, da će mu s božjom pomoću odmah bolje biti'. Kad je prošlo nekoliko dana iza toga, dogje po njeg jedan sin bolesnikov, te mu reče, da ga zove njegov otac. Kad je tamo došao, začudi se, kad vidi, gdje je njegov komšija ustao, pa sjedi. Bio je posve ozdravio. On odmah rekne svojim sinovima, da idu razdijeliti cijelo imanje sa siromahom, jer da je on ozdravio njegovom pomoći. To bude siromahu vrlo drago, gdje sada najedanput postade zgodan čovjek. Dan po dan začuje se za njeg^ na daleko, kako. on dobro liječi, te ga je svako pozivao na liječenje. U tom se i u .ondašnjega cara kći razboli, te je car tražio ljekare po svim krajevima, dok mu kazaše za ovog siromaha, te ga car pozove, ne bi T je on mogao izliječiti. On se zaputi caru, kad ga na putu sretne onaj isti čovjek u Zelenim haljinama, te mu reče:'kad izliječi carevu kćer, onda će ga upitati, šta će mu dati za to, a on neka ništa drugo ne ištev nego nje­ gova konja, koji je vrlo brz i koji će mu trebati. On tako i učini. Kad je izlječio carevu kćer, upita ga car, .šta će mu dati, a on reče, samo konja. Car mu je davao i veće darove samo da ne ište konja, ali on nije htio ništa drugo, te car i pri­ stane i da mu tog konja. Jednoga, dana, kada je on baš sjedio u svojoj kući, poviče ga neko ispred kuće njegove i upita, može li uuići. On odgovori, da može, ali ga u isti tren obuzme nekakva zima i poče mu se dlaka je­ žiti. Kad čovjek unigje u sobu, upozna u njem onoga istog čovjeka u zelenim haljinama : „Ma šta mi je ovo, nekakva me zima obuze, kad me ti povika ispred kuće?** upita on: ,,E, moj prijatelju, ono ti htjede prije, da na zor umreš, a vidi , nije ti onda bio čas došao, nego je istom sada došao red na te, da umreš" reče onaj čovjek. On siromah vidi, da nije druge, nego valja umrijeti, kad bi najvolio da živi, pa reče: „E pa dobroj kad nije druge, a ja ću te bar moliti, da me pričekaš dok uzmem abdest i samo malo moga konja zagrlim." Pošto mu on to dopusti, otigje, ali ne uze abdesta, već uzjaše na konja, te put pod noge, udari bježati što god bolje može. Dok je tako nekoliko sabata letio, izagje na jedno polje umoran i žedan, pa opazi na sredini polja četvoricu ljudi, gdje kopaju neki grob. On Se približi do njih, te ih zamoli za malo vođe, dok će mu jedan izmegju njih: „Molim te, ako ti nije mrsko sagji s konja, da o tebi izmjerimo ovaj mezar, jer nam se čini, da je baš tolike rasti onaj čovjek, što je umro tamo u jednom seluj pa nam je daleko do njeg." On sagje s konja, napije se vode i htjedoše o njemu izmjeriti mezar, kad se pred njim Znenada stvori onaj čovjek u zelenim haljinama i reče mu: „E, prijatelju, ti si htio pobjeći od smrti, ali ne možeš. I bolje je, što si pobjego, jer tebi je sugjeno, da ovdje legneš u ovaj mezar, a koliko bi ljudi vi­ djeli muke dok bi te ovdje donijeli." I tako on tuđi umre — jer se ne može smrti pobjeći. Mastafa Abđul-YehaboTić, gim nazijalac. �BEHAR 84 Kulturne bilješke. Baš ameiikansld, Kako se iz Washingtona javlja priregjuje se pod upravom Mr. Austina plivajuća iz­ ložba, u kojoj'će se izložiti amerikanski proizvodi. Ta će izložba ploviti oko svijeta. Vlada sjedinjenih država dala je u tu svrhu više brodova, u koje će se natrpati najodabraniji proizvodi Amerike. Plivajuća izložba V\ će okićena svakom vrsti američke robe. Parobrodi, na kojima će se prirediti izložba, posjetiti će u svojoj plovidbi oko svijeta: Južnu Ameriku, Indiju,'Japan, Rusiju, Čin, Afriku i sve velike luke u tijem dijelo­ vima svijeta. U tu izložbu biće pripušteni trgovci i obćinstvo, da razgledaju izložbu i kupuju, ako im što treba. Ne smije se ništa šteđiti, kad se pokazuje vrs­ noća i solidnošt amerikanskih proizvoda. n§av -svijet ne može doći na izložbu4*, misli gosp. Mr. Austin, ali Amerikanci mogu svemu svijetu na noge donijeti izložbu i udvorno mu ponuditi svoje produkte." Tesla p svojim najnovijim izumima. Nikola Tesla dao je opet. glasa o sebi. On je rekao jednomu Ame­ rikancu, koji ga je intervierao: „Ove godine doći će u praksi u javnost moja tri, a može biti i četiri nova izuma: pi^o, moje svjetlo, što je jednako svjetlu dana; drugo brzojav i telefon bez žica, bez granica obzirom na daljinu, u kojoj će se moći upotrebiti; treće automatski stroj, što ću ga pokazati na jednoj pod­ vodnoj ladji; četvrto je izum, s kojim ćemo moći, da dodjemo u saobraćaj s Marsom i. drugim planetima, (zvjezdama.) Kad svjet bude vidio ove izuma u prak­ tičnoj uporabi, počeće on drugačije o meni misliti". No, u ovaj potonji izum pogotovo se ne može vjerovati. Svakako bi bilo previše . očekivati, ma. bilo od koga, da u jednoj godini izumi više, nego što nam Tesla evo i opet obećaje, ako izvrši svoje obećanje.xIdemo, da čujemo, a ako no budemo imali sreće da te izume do skora vidimo. Pogled po svijetu. I kal ufa ne će marširati prema Palestini, nego će 8v t ostati n svojoj postojbini. Koga zanima: da li & 8y , od rečenih zemalja imati s^oga „Gotfrieda Buljonsko « i kako se rekrutiraju te vojne neka čita uvodni član*! „Pester Leoyda“ od 20. pr raj. — U Beć će doći mački carević prestolonasljednik i ostati tnde par dana” gostima kod Nj. Vel. našega cara i kralja. — Kako se javi' iz Beča podni jeće se delegacijama predlog, da se nabavi uovjh 2000 topova, koji će stajati 140 milijuna kruna. Ta ^ se svota podijeliti na četeri godine. — Njemački car 8e sasvim oporavio. Već se izvaža na šetnju i pohagja p^. zorište. — U istrazi proti va umorstva ruskoga ministra prosvjete otkrila se politička zavjera, koja je bila n«pe. rena i protiv cara Nikole. — Pregovori .izmegju Bothe Kičinera ne samo, da nijesu ratu u južnoj Africi uS|. nili kraj, nego sa ga još razplamtili. I Buri i Englezi spremni su uhvatiti se u koštac i pokušati zadnje sile u Ijntom boju, pa što im bog i sreća dade. Kratko vrijeme pregovora upotrijebili su Bari za obskrbu brane sa žet­ vom, a ratne vogje, da se ljepše ponamjeste, naročito q Oranja Dapače grad Vreede, koji su uporno branili Englezi, bacili sn hrabri Buri n zrak s dinamitom. To se isto dogodilo s jednim vlakom na prozi Delsgoa. Za što 8d se razbili pregovori izmegju Bothe i Kičenera ne zna se pod 6igorno, ali se nagagja dosta pametno, da Englezi iz svog principa ne mogu dati ni trona slobode, a kamo li nezavisnost, kakovo traže barske vogje, koji su vični nezavisnost i slobodu uživati u pravom smisla, tih riječi. Engleski uslovi, koje je Bothi stavio lord Kičner, preveć su zaoštreni, kad se traži, ako je istin ta vijest, da Buri ne smiju nositi orožja bez tngleske do­ zvole i da Se mala Bnrčad uzgajaju u engleskom duba i jeziku. Na to sigurno ne bi niko pristao, osim azijske i afričke faknre, a pogotovo ne će pristati čelični i svoga ponosa, svjesni Buri. A sada eto nezgode za redovita vojsku! Počimsju jesencke kiše, koje puno znače za iz­ mučene engleske vojnike, a tima kišaiha pridružila se kuga, koja se regbi u velike razmahala harati po južnoj Africi, ma da se to zabašurit a s Engleske strane, tz Kapstadta se javlja od 25. marta, da se je još 24. po­ većao prirast kuge za 12 slučajeva. Dakako n ovako nezgodno vrijeme nije ugodan gost ta strašna bolest, ali Burima mogla bi dobro doći n odlučnoj borbi, koja sada moraju povesti na život i smrt. — Rat na dalekom istoka —- u Č id u još nije konačno dovršen, osporio ga je najviše nesporazum izmegju engleske i ruske vlade. Kako nam stižu najnovije vijesti, ruski zastupnik grof Lamsdorf izjavio je, da se taj spor podastre grofu Walderseeu, kao izabranom sudiji, da ga on riješi. Ruski ministar nastave Bogoljepov, ua kome je nedavno počinio atcDtat jedan gjak po imenu Karpović, podlego je rani, od koje mu se krv rastrovala. Rusko gjačtvo po svim gradovima veoma je uznemireno. U Moskvi, Kijeva i Odesi zatvoreno je vrlo mnogo, svenčilištnih slušatelja i slušateljica. Vlada nastoji svima si­ lama, da u gjačtvn ubije svaku iskru samoevjesti i slo­ bode. Čndnovati koraci na praga XX. vijeka 1 — D Pešti an opet smjestili krstove po dvoranama n sveuči­ Svaštice. lištu. To je izazvalo ponovne nemire, pa je predavanje List u sedam jezika. Naravno takav jedan list moralo biti obustavljeno na više dana. U Španiji, Fran­ može nastati i izdavati se samo u onoj zemlji, gdje svi cuskoj, Rnsiji i Ugarskoj ft i drugdje kao da se do- narodi hoće da imadu svoju. raku. Već od nove godine zivlju u život nove križarske vojne. Te yojne po novom izlazi u Činu, gdje svi narodi sudjeluju u uspostavljanja �BEHAR 1 reda i dnevni list pod naslovom „Chma Times. “ Taj se list Štampa ništa manje nego u sedam jezika, i to : činski, japanski, ruski, engleski, francuski, njemački i talijanski. Tako biva i vuk sit i koza čitava 1 Električna željeznica u zraku. Rusko ministarstvo saobraćaja bavi ss zanimljivom željezničkom osnovom. Slavni ruski mjernik Romanov je Uni sagradio u zraku blizu Gačive jednu električnu prugu, koja je vrlo dobro uspjela. Svoj sistem Romanov sada primjenjuje na Nikolajevsku prugu, koja izmegju Moskve i Petrograda vodi po najpravijoj liniji, koja odavna kuburi sa prevoženjem tereta. Romanov na toj pruzi hoće da zamieni paru elektricetom i da prugu podigne iznad zemaljske 85 površine. To bi stalo od prilike 350 milijuna franaka, a godišnji saobraćajni troškovi iznieli bi oko 35 milijuna franaka. Po računu Romanovljevu takav vlak bi jurio brzinom od 120 kilometara za sat, a putna taksa po kilometra bila bi samo 4 filira. Petrogradsko- moskovska željeznica je i onako najskuplje sagragjena pruga na svijetu, jer kad se mjernici nisu mogli da slože kuda da ide ta pruga, pok. car Aleksander uzme linir te po njemu povuče pravu liniju od Petrograda do Moskve, rekavši: „Bitz po semulu (Tako neka bude!) Rasprave prestadoše i pruga je sagragjena pravo, ali je tim skuplja bila, što je morala savladjivati ogromne prirodne smetnje. Ako se Romanovljev plan ostvari, bila bi to ogromna dobrobit za ruski saobraćaj. Zagonet ke. Kofijićev skok. Složio ? i* Stoca. BVO- zi- što kom j ti e- Slad- ai je- iye- gla- gal gla- do- r il sve, jo- ti- som nje- U- Svo- spi- slo- Ta» n- sva- . ii- pti- iua je Po nim jim po- ca mi- ma- od- za kaj va, vi, ka njem ri se ri- dju ro- Bog « mi- te- i- ga ii- ta Bez ri, nim! a nad me- njim 8VO- smje- • da njim na- bo nje- li te ' zik sve- da si. njim dje- stvo- je- T kim si: ! som u- jim aeb- bus nog cvi- ta, BVO- svo- jim ai- 6- e- noj svjet- e- lom 8V0 - b_ sil- - svi da sr» 8 me- bu* CQ je- aa ez- de, da- -nai bez si SVOj j 0- da- plar zvi- ma, u pi- bez ro- sje- rak, a ti 0- defi ar- bu- teg ka bi- na je- va, bez u- vaS, na li- će da P. po ha, ma. ti njim kg, liš- pro- rio- ni- njim Od i Ljn- Sva- ]UI- Nje- ŠSR- da ' »m- 1 1 . se mo- | �B E H A R Islamski običaji i čuđoređnost. Iz djela: „Aletni islamijjet pregjimo na islamske običaje kod sofre (stola). Da se ne bi kogod u neprilici našao i zastiđio,.ne pristoji se, ustajati iza sofre, dok svi prisutni ne prestanu jesti.' Na žalost kod nas u Carigradu zanemaruje se taj lijepi islamski običaj većinom. U Arabiji pako na to se strogo pazi1). Zabranjeno je puhati u piće ili je lo ; treba \ čekati dok se ohladi8). Kad se postavi sofra, megju gostima najstariji po časti treba, da prvi sjede na najođliČnije mjesto. Ako nema takoga gosta, onda je domaćin na redu ili koji drugi gost, kome se želi čast iskazati1). Kad se taj obrčd svrši, onda najstariji po godinama ili po časti prvi, ili u narodu ugledni počima. jesti. Kako bilo da bilo prije starijega od sebe početi jesti, nije pristojno. Prije nego se počne jesti spomenuti ime božije islamski je običaj. T. j.: „Bismillah" reći, pa onda jesti*). Gozbu, gdje siromasi ne učestvuju pejgamber je pokudio1); đočim je gozbe, koje supriregjene o trošku vlastitog truda i rada, naročito pohvalio, jer je i božiji pejgamber Davuđ jeo ono, što. je sam zaradio8). Osim toga za vrijeme gozbe ili jedenja ne treba šutiti, nego voditi lijep razgovor o krijeposnim lju ­ dima i o pristojnosti8). Poslije jela izaprati Usta islamski je običaj. Ne valja jesti, po ulicama i mejdanima, jer je to običaj prostote4). Isto kao kod jela ima i kod pića islamskih pro­ pisa. Pijući vodu ne pristoji se puhati u čašu. Po­ hvaljeno je polagano piti, a pokugjeno napuniti puna usta, pa natežući se žderati.8). Dapače hadis nas upo­ znaje da je — daveći še piti vodu iz punih usta — nezdravo, jer od toga dolazi bolest džigarica. G radu i marljivosti imade u Kur’anu (a. š.) i u hadisu (tradiciji) — ne uzimajući u obzir riječi veli­ kih ljudi — toliko zapovjedi i ozbiljnih savjeta, da ih nije moguće u ovom djelcu nabrojiti. Zapadnjaci, koji se danas toliko razmeću sa riječi *rad, rad", neka malo zavire u islamske ustanove, pa će se lako osvje­ dočiti koliko islam zagovara rad, koliko ni u-jednoj drugoj vjeri. Što neki muSlomani neće da rade, to nije islam kriv nego oni sami, jer ne samo da sebi škode, nego griješe proti Islamu, koji zagovara rad, a osugjuje nerad i nemarnost. Zar ne stoji u Kur’anu: „Ve in lejse lil insani, illa m a seal" Dakle „za čo­ vjeka nema ništa bolje, nego što sam privrijedia. Ži­ vjeti u neradu na račun drugih i „muktešitiu ne smije ni jedan musloman. Hadisi šerif veli:1) „Kad kla­ njate sabah ne spavajte, nego radite i brinite se za hranu". Drugi hadis v e li:8) „Makar i kijamet kopti. sao (sudnji dan došao), ako vam se u ruci zavrnula grančica, posadite je u zemlju". To će reći radite, pa opet radite i uvijek radite — u radu je sreća i s p ^ Iz toga se vidi da je rad od glavnih uvjeta is­ lamske vjere. „Bog ljubi zanatliju", veli hadis 8), a od toga ne treba boljeg dokaza, koliko islam cijeni rad i zanat. Isto tako veli:*) „Kad nastupi mrak onima koji se vraćaju umornih ruku s rada, grijesi se pra. štaju," „Šeriat je veličanstven, a do Bocra put imade" i u radu i- u ibadetu. Ti sii propisi u islamskom svijetu negda strogo se izvršavali. To nam svjedoče i riječi Hazreti Omerove8): „Današnji posao n e ostavljaj za sutra". Kao što imade u islamu dosta savjeta za rad, 'sto tako imade i dosta ukora i prijetnja za nerad i ljenčarenje. Hazreti Omer je ubrajao nerad u istu vrstu opačina, u koju spada pijančenje, dakle u velike grije mufsidliike, Kao što o svemu tako se islam pobrinuo i o pri­ stojnosti kad čovjek spava. Ko spava na ^trehi bez pokrivača, hadis ga ubraja'm egju asije8). U tradiciji preporučuje se takogje ekonomija (ik? tisad), gdje se veli: „Ekonomija je pola življenja (kruhoborstva), prijaznost prama svijetu pola razuma, a lijep način pitanja, pola znanja". *) Pristojno se odijevati, pasati i čisto se držati vjera nalaže svakom muslimanu. Osim toga valja jako paziti na red' i čistoću8). Drugi hadis veli8) : j,Perite odijelo, pođsijecajte kosu i bradu, čistite zube, obla­ čite kićeno odijelo i držite se čisto." D a se taj hadis odnosi i na ljude i na žene nije pptrebe razlagati. U pogledu čistoće imade više lijepih islamskih ustanova, koje se odnose na sve. Kao što su na pr. hšđiši: „Bog je čist, pa ljubi čistoću1)" ili „Bog je dobar, pa ljubi dobrotu; čist je^ pa ljubi čistoću; do­ brotvor, pa ljubi dobrotu i darežljivost; za to držite sve čisto".8)P a još jedan hadis veli: „Obrezujte nokte, ne bacajte ih gdje prije stignete, čačkajte zube i či­ stite meso oko zuba, da ne ostane jela, ispirajte usta, ni pošto s nečistim ustima ne idite meni," Eto na ka­ kav način islam propovijeda čistoću. Čim čovjek ustane iza sna treba — po islamskoj pristojnosti, da umije najprije ruke i lice. Hadis glasi: Kad čovjek ustane iza sna ne smije rukuma ništa di­ rati, dok ih tri-puta ne opere8). Šta više jedan hadis preporučuje, da se nosi bi­ jelo odijelo, jer se na njemu najljepše odrazuje či­ stoća*). �I 87 BEHAR To su sve naredbe, kojih se svaki musloman treba držati i paziti na čistoću, a kamo ti dužnosti kao gusul“ i ;(abdest“, koje.mora vršiti, ako hoće da bude musloman na svome mjestu. Kako čovjek da se ponaša prema svome susjed­ stvu i za to imaju u islamu naročiti propisi. „Gore je ženu svoga susjeda okrenuti na hrgjav posao, nego drugih deset žena", veli- hađis, a isto tako i za kragju u susjedstvu i na strani8). Dužnost je svakog muslomana, da se dobro pazi i u ljubavi živi sa svojijem kom šijama. Šeriat ne dopušta mušku, da oblači žensko odi­ jelo, isto tako žensku, da oblači muške haljine*)". Islam preporučuje milosrdnost nada sve. U Kur’anu (a. Š.) zapovijeda se, da se najprije potpomažu roditelji, pa rogjaci, pa sirote, pa siromasi, pa beskuć­ nici7). Na drugom mjestu veli se o onome, koji na božijem putu, dade zrno žita vratiće mu se sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna8). Kad čo­ vjek daje, ne treba da obvezuje sa zahvalnosti. To je hitni uvjet, ako želi da mu kabul bude, jer u Kur’anu stoji, da je pomoć i sadaka, koja se na taj način daje, jako pohvaljena9). Osim toga treba svaka pomoć i sadaka da se daje da pošteno zaslužena mala10). Pa još k tome treba znati, da se svako dobro djelo ubraja u baaaku (mi­ lostinju)11). Ispuniti obećanje, održati vitešku riječ i z danu vjeru (ahde vefa) veličanstvena je islamska ustan val,\ U Kur’anu stdji da su prokleti oni, koji ne održe riječi1), a hadis po tačiioj tradiciji Ebu Davuda glasi *}: „Ko zulum učini savezniku ili ga ošteti i prisili na više nego može, ili mu uzme stvar bez privole — ja sam mu tužitelj na sudnjem danu." Tako hazreti pejgamber, a slušaj šta hazreti Omer veli: „Ako je išta čovjeku na svijetu sveto, to je viteška riječ *)“. Islam preporučuje da se s robovima i zaroblje­ nicima lijepo postupa. Kad je govor o lijepom i ple­ menitom postupanju sa zarobljenicima, ne možemo mimoići, a da ne rečemo nekima i nekima u Europi, koji su prije par godina ustali baš radi toga proti Islamu, da je islam u pogledu toga najuljuđnija vjera na svijetu, jer kur’ani {a. š:) i hazreti pejgamberove riječi što se tiče milosti i milosrgja natkriljuju sve zakone r ustanove. Doduše islam nije sasvim dokinuo ropstva, ali u prilog robova satvorio je mnoge zakone, koji ih uzimaju u zaštitu i na taj način robove i za­ robljenike uveo u neki krug blagostanja. 0 tome bi se dala napisati cijela rasprava4). TJ islamu je zabranjena psovka 6) ; naročito mrtve psovati i ogovarati nije dopušteno *). U jednome se hadisu preporučuje, da čovjek o mrtvima samo dobro govori. Zla se njihova ne smiju ni u usta uzeti7). S -islamskoga gledišta oholost je upravo prezrena. U jednome ajetu stoji, da je džehenem (pakao) mjesto oholili ljudi8); a u hadisu9) veli se: Ne će vigjeti dženeta (raja) ko imade u srcu trun oholosti. Praštati i pomilovati dužnost je svakoga muslor mana. Ko proguta srdžbu i prašta grijehe drugima može se nadati makfiretu (spašenju) stoji izričito u Kuranu (a. š.),0). Islam I žena. Ko hoće da razumi ženska prava u islamskome svijetu, treba najprije da upozna ženu š poluotoka Arabije; jer nije moguće shvatiti kako valja lijepe ustanove islama, dok ne shvati žalosni položaj i stauje Arapke prije osvita-islama. Jedan od ružnih običaja u Arabiji bio je: daje žena ne samo bila lišena svih prava baštine, nego je ona sačinjavala predmet, koji su muškarci baštinili i ^raspolagali s njime kao s našljednom imovinom, U ona vremena bio je narodni zakon, kad čovjek umre, da djeca naslijede ženu kao svaku ostavštinu. Najstariji sin umrloga, ako mu nije bila mati, trebao je uzeti svoju maćehu za ženu. Tako je po narednom običaju najstariji sin bacao makar koji komad* svoga odijela na ženu i to je bio znak, da je pridržava za se. Ako se najstarijemu sinu nije htjelo oženiti maćehu, onda je na nju imao pravo drugi sin po redu. Najbolji je dokaz prezrenosti žene u ono doba, što su Arapi živu žensku djecu zakopavali. Taj gadni običaj zove se „veed", a nesretna žrtva „mev’uda". Lijepa islamska vjera taj je gadni običaj najstrožije osudila i sasvim ga dokinula. Više ajeta (izreka) u Kur’anu imade, gdje se to nečovječno djelo iznaša kao strašni zločin i gdje se jtena kao i čovjek ubraja mćgju našljeđnike. Prije islama svijet je bio jaso pokvaren u Ara­ biji: Kužni običaj „sofah" (prostitucija), bio je preoteo mah po svuda. Islam je to dokinuo strogim ustano­ vama, uveo brak, osigurao prava žene i djece i pro­ pisao ljudima više dužnosti prama porodici. Svijetli islamski šeriat odredio je, da čovjek ženu uzdržava, da lijepo s njome postupa i da je ne smije zanemarivati i ponizivati. Osim tih prava, koja je uzi­ maju u zaštitu prama Čovjeku, dao joj je još pravo, da sa svojim imetkom raspolaže, koji može po opo­ ruci ostaviti svojoj ili tugjoj djeci. Islam ne drži žene, kako misle Europejci, robinjama. U mnogom nečemu imaju ista prava kao i muškarci, Kao što smo gore napomenuli narod, koji je ženu držao nižim bićem od životinje, koji je kćeri žive u grob zatrpavao, koji je prostituciju gojio u velike, koji ništa, nije držao do zakonitih žena, koji je žene -ba­ štinio kao svaku drugu prćiju, — u kratko narod, koji se bio naučio na svaki način ponizivati i zlostav­ ljati ženska stvorenja, danas pod okriljem islama smatra to nježno biće kao svaki prosvijećeni narod, ljubi je i štiti; a to je najbolji dokaz vrijednosti i uzviŠenosti islamske vjere. �BEHAR 1 Što se j>ako tiče poligamije (teadudi zevdžat) nj Kako je poznato Islamske ustanove pogledom na. našljed^tvo povoljnije su za žene u mnogo slučajeva to nije tako strašno, kako se misli. Poligamija se nio^a nego moderni evropski zakoni. Na primjer: po šeriatu nije osjećala nužnom. Naročito u zadnjem vijeku ri­ žena manje nasljegjuje od muškarca. Iza oca sin na- jetki su ljudi, koji su se zdali poligamiji. Ista pravila slijegjuje dva puta više, nego kći1), jer u ljudskoj za­ o razvodu braka vrijede i za poligamiju. Kad se stro*0 druzi muškoga ide uloga, da reprezentira porodicu. U uzme i razmisli, poligamija nam se pričinja nemogućom Kur’ani (a. š.) stoji, da je Bog u pogledu nafake uči­ (muhal). Kako nam povjest piše, Džafer ElmensUr nio razliku izmegju ljudi i žena, te odlikovao muškarce*). imao je jednu ženu. Kad mu se prohtjelo, da uzme Koliko je u tome pravednosti, kad uzmemo na drugu, pozvao je sebi imami Azama i štavio mu pj. oko lijepo uregjenje porodičnih odnošaja, suvišno hi tanje: koliko'žena može imati jedan musloman? Kad bilo jednu riječ reći. Dočim u nekim krajevima Eu­ je dobio odgovor, da može imati četiri, Elmensur je rope baštinu, plemstvo i sve ostalo nasljegjuje najsta­ doviknuo ženi, koja je stajala za zastorom: „Čuješ li riji sin. Sva ostala djeca ostaju bez baštine i prepu­ šta Ebu Hanife veli?*1 Imam š mjesta razumivši šta je štaju se milosti najstarijega sina. Ako im on ne bude rta stvari reče: „Zaista dopušta se muslomanu, da uzme sklon, moraju ostaviti očinski krov bez pet prebjenih četiri, samo to se na Vas ne odnosi. Vama je dosta jedna žena, jer ste posvjedočili, da nijeste u stanju para. pravedno i nepristrano postupati sa ženama.*1 Ta či­ U islamu je žena neograničeni vlasnik svoga ci­ njenica je zaista vrijedna, da joj še više pažnje po­ jelog imetka. Kada se uda, muž ne samo da ne može sveti, jer jpotječe od najvećega imama. Kako god se tražiti raspolaganja sa ženinim imetkom, nego ne poligamija dopusta, onako se preporučuje monogamija. smije tražiti ni pravo miješanja u njezin imetak. U Zabranjeno 'je u islamu siliti curu, da pogje za Europi je upravo obratno. Uda li se jedna žena, gubi nekoga. Hazreti Omer veli: „Ne silite kćeri da polaze pravo raspolaganja sa svojim imetkom. Muž je neo­ za nemila i ružna, jer i one, kao i vi, ljube ljepotu." graničeni posjednik njezine imovine. Jasno je ko dan, Svrha cijele ove raspravice jest, da dokažemo da je to na uštrb prava krasnoga spola. Većina ljudi kako islam i muževima i ženama jamči prava. Oni ženi se radi novaca ili imetka.. Čim je brak sklopljen ljudi, koji proti zdravome razumu i nauci islama rade, žena potegne ruke od svoje imovine i prepusti je sapa se zđaju hotimičnom razvodu braka i poligamiji, svijem svome mužu. Ako on tu imovinu profućka, što neznalice su i izrabljuju šeriat. U tome dakako oni se vrlo često đdgagja, onda sirota žena ostane bez sami zaslužuju, da budu osugjeni, a šeriat nikako ne ičega izložena svakoj oskudici. Zakon, koji' ženama odobrava njihov postupak. jamči prava i uzima ih u zaštitu sigurno to ne odo­ brava. U Europi imade mnogo takovih čudnih.prilika, Preveo: Terdžnntan. koje otešćavaju ženidbu i oštećuju prava žena. *) Anil H atib. U Kurani (a. š.) u jednom ajetu stoji**4*), da mu­ *) ,Neheu-nebijja en jenfeha fittajuni veš-šurBi.“ Anit-Taževi sa ženama lijepo postupaju ; ako se kada posvade, berani. •) „Iza vudiat-taamu feljebđe’ etili ral "ka vm i ev jahibut-taam i, da se strpe, jer mala razmirica katkada može uroditi ev chajral-kavmi*1. An lbni Asakir. *) An lbni Davnd. velikim dobrom. U jednome hadisu veli1): „Svijet je tržište robe, a u njemu jn najdragocjeniji predmet — ’) „Biaet-taamu taamul velimeti jud’a ilejhel agnijau ve judobra Žena.“ trekul fukarauu. Anift dejhain. ») Anil Buhari. Uza sve to u šeriatu imade ustanova u pogledu *) lmani Gazali. razvoda braka, koje jamče za pravo muža i žene. 4) „El-eklu fis-suki den&elun11. Anit. Taberaai. •} An lb n i Men ur. Jedan hadis glasi*): „Kod Boga je najružniji halal (dopuštenje) razvod brakau. ' Mislim, da više nije po­ *) „Iza saHerjtum el fedlre fela tenamu an talabi erzakikmn“ trebe dokazivati, kakovim je pravednim zakonima tabi *) Anil Bezar. *) „lnnallahe juhibbul -mu mi ne el nmhterife“ . Anil Kazvini. učinjen” (podčinjen) razvod braka. *) „Men emsa kalen min ameli jeđejhi emza m&gfuren lehu U Europi na vjekove se borilo, proti razvodu Anit Taberani. *J ,,La tuehhar • -tele jevmike ila ghđike**. braka, ali je napokon nužda, da se brak može raz­ *} An Ebi Davnd. >rEl iktisada niiftd meiieti, v t teveddnda ilen-naai riiefal vesti, pobijedila. A^to je takogje jedan veliki dokaz, akli, ve hnanna-znali niafnl ilmi.M Anit Taberani. da islamska vjera prednjači sa svojim filozofskim Usta­ ■) Anil-Hakim. •) An lbni Asakir. novama. S tijem hoću da rečem: kako u razvodu braka tako i u drugim prilikama, da su prava ženidbe i Ži­ ‘) „lnnallahe nazifnn jnhibbun nezafete". An, lbni Ađj. vljenja žene na istoku više zajamčena, nego prava *) Anit TIrmisi. žena na zapadu. Što neki europski kratkovidni pisci *) Anil Buhari vel Musum 4) Anit. TirmizL bez ikakova dokaza tvrde, da je žena na istoku prava ») Anil Buhari. robinja, to je samo iz neznanja naših prilika i islam­ *) An Ebi Davnd. ’) Soretul Đekar 5125 aje. skih ustanova. �I BEHAR •) Bnretnl Bekar 262 aje. », SuretuI Bekar 262: aje. i«) f'nretul Bekar 268 aje. ilj „Kullu marnfin aađakatnn" Anil imntn Ahmed » ) >fLa 'dine JI men la ahde lel**ii« Anil imam Ahmed. t) Saretur-Bad, 25 aje *) „Men zaleme mualiiden ev intekasahu ve kellefehn fevka Ukatihi ev ehaze minhu šejen b. gajrl tibi Aefcin fe ene badžironhu ievmel kijaxneti“ , An Ebi Davnd. J •) Dogagjaj, kad je tu izreku rekao veliki chalifa opjevali su glaaoviti njemački pjesnici Platen i RUckert, svaki na po se pod imenom „Harmoaan”. Te riječi, za koje povjest jamči, najbolje su svjedočanstvo islamskog viteškog velednšja. Prim prevodioca *) U „lkdamovoj” kutnbhani iaišla je oveća brošura „Errikku fil islam" od istoga pisca, za to je ovdje izostavio citate upozorujući čitatelje na brošuru. AmiŠ-oejhain. •) Amit. Tirmizi. i) An Ebi Davnd. •) Buretd Zemer, 27 aje. *) An Mnslim. 10) Buretu Ali Imran, 184 aje. 89 t> A ) Ako neko ne ostavi sina iza sebe, onda je kći baštinica. Bude li više kćeri od dvije, one baštine dvije trećine ostavštine. Ako je samo jedna, baštini polovinu. Ako iza umrloga ostane muško djece, r°^ite^ie» R ako ne ostane onda dvije trećine baštini otac, ai jednu trećin majka. Ako šena umre bez djece polovina ostavštine ide muža, a ako imadne djece četvrtina. Ako muš umre bez djece, žena naslijegjuje četvrtinu, a ako ostavi djece iza sebe samo osminu. Ali u svakom slučajn mora se najprije podmiriti opornka i dugovi. Po današnjem žakoniknj koji Srijedi za tursku carevinu i naše zeUalje, sin baštini u novca i akaru..dva. dijela, a kći jedan dio, doćim u zemlji i sin i kći, i brat i sestra baštine jednako. *) Suretun-Nisa, 33 rrjb. *) Snretun-Nisa, 18 aje. 5) „Eddnnja metaun, ve hajrp metaiha el mer’etus-salibatn**. An Mnslim. ------ / *) „Ebgndnl halalin ilallahi et-talaku“. An Ebi Davnd. Narodne popijevke. bđul-lahu, biber po pilavu, y Biber p&li Abdul-lah se mami. Ciganinu zapanulo carstvo, Te svog’ oca najpre objesio. Jadna Liko, Šta si dočekala! Đa te Bosna .kukuruzom hrani. Banjaluka sirkom i jarikom. Jadan-Tale zaludu te bvale, Kad’ ne imaš pare ni dinara 1 Novo sito na visoko visi, A staro se po buništu valja. Neću bega ne begenišem ga, A ni age jer mi nisu drage! 0 mladosti ludo ti li progje, A starosti mrljavo veselje I Gospodski se poznaju harari Uvijek su čohom zakrpljeni; A uzica učkur iz šalvara. Knća mu se kućetinom zvala, A djeca mu gloginje zobala! Sve se bogat ieni od bogata, A siromah jedan od drugoga. Hljeba, sira i studene vode, — To najviše jedu u gospode. Lako ti je trošit bogatome, Sjeromahu: uzdisat za novcem. Tarhana je u Turčina hrana, U kaura, kupus i kumpira. Sabrao: Hadže-Zade Š ta n e v a l j a ? U prvom smo broju „Behara" u pozivu na su­ radnike svratili pažnju na narodno blago svake ruke, Kazali smo da je to dragocjena gragja za „Behar" jer je nešto naše, a u drugu ruku nije ta gragja ni onako tek da te samo zabavi, već i da pouči. U ovo nekoliko brojeva iznesosmo nešto toga, što je već po­ znato našim čitateljima. U ovom broju i u ovoj rubrici počinjemo iznositi neke narodne rečenice, koje ti vele samo „što ne valja". To je — kako rekosmo — takogjer nešto narodno, nešto svoje vrste, al i to nije bez neke pouke. Svakom te tom rečenicom narod po­ učava : čega treba, da se čuvaš, što ne valja da činiš. I te su rečenice naravno kao i obične poslovice, po­ stale ili na temelju iskustva, ili — što je većinom, porijeklom su iz davne davnine i puke praznovjerice. Ali makar da su i praznovjerice, makar da se protežu čak i od poganstva, vrijedno je da se vidi, šta sve bezazleni narod tvrdo vjeruje i kao tako predaje s ko­ ljena na koljeno. Dok se ovo i ovako narodno gradivo, ne iznese, ne može se proučiti narodno mišljenje, pa da se onda prema tom ili utvrgjuje u tom ili da se liječi od tog. Ovdje dakle počinjemo iznositi ovu gragju, što su u dokolici sabrala ova dva naša suradnika: Riza �90 BEHAR I 19. Ne valja: fodiku na vatru ložiti, _ ^eda beg KapetsrioVić i Edhem ef. Mulabdić. Iznosimo ih u kravama. bez kakva osobita rasporeda, već samo složeno po 20. Ne valja: gledat, kad se ćele puštaju, _p0 abecedi, ali n isto doba pozivamo sve prijatelje koji bjeći će. se zanimaju narodnim stvarima, da nam — pošto pro­ 21. Ne valja: gledat male maĆiće, dok ne progle. čitaju ovo sve — prikupe što mogu više ovih rečenica, daju, — gubi se vid. naravno novih, koje već nijesu ovdje iznešene, da se 22. Ne valja: gledat u svoju sjenu, — more SQ tako što bolje iscrpi i šktipi u jednu cjelinu gragja ograjisati. ove ruke. Onda bi se to sve tek imalo urediti, nekako 23. Ne valja: gorućiva luĆa u sobu unositi, ■ — grupirati, da se vidi recimo: o čem ih ima najviše žaleći će se stjenjce. i t. d. Još bismo zamolili poštovane prijatelje, da uza 24. Ne valja: goveda gontti trnovim prutom, — svaku zabilježe i „razlog" za što to „ne valja"; recimo: ne valja ovcama p u t presjeći, jer će vuk u njih uda­ pobjesniće. 25. Ne valja: g risti nokte, — nametnuće se trudovi. riti ; ili: ne valja gologlav sjediti kad grmi, jer more 26. Ne valja: guju dizati više koljena, ne će Be grom ubiti i t. d. Nadamo se, da će mnogi od naših poštovanih su­ narasti. 27. Ne valja: guju ubiti u mraku, — može biti radnika moći bar po nekoliko skupiti. da je prikaza, pa će se pomahnitati. “Ured. „BehafraK. 28. Ne valja: haljine na sebi izvraćati, — -mrziće ga svijet. Šta ne valja . . . . ? 29. Ne valja: haljine p rati u onaj dan, u koji je Sabrali: E dhem i R iz a . p rvi p u t iza gjurgjeva zagrmilo, — da se ne raspanu. N e ljevaj vodo na vodu, 30. Ne valja: hljeb nmakati u sb, — leže se ne loži vatra na Vktira, frenjak — ili: sluti siromaštvu. ne meci noga ha noga, ne udri konj« povodcem — 31. Ne valja: idući jesti, — sluti siromaštvu. ne čini >ebi siKira! 32. Ne valja: ispod ruke gledati, — nema ugura. 1. Ne valja: bacati se na voćku kamenjem, — 33. Ne valja: iza hljeba ostaviti lug nezagrnut> obiće je grad. — djeca će oćelaviti. 2. Ne valja: biti daždevnjaka, ciknuće, pa ćeš 34. Ne valja: iza sna vodu piti, — sluti bolesti. ogluhnuti. 35. Ne valja: iz juĆije vodu piti, bolovaćo debelu 3. Ne valja: bos hodati po solilima, (gdje se stoka bolest. soli), — nabiće se naboj. 36. Ne valja: iz groblja davati sijeno kravi, — 4. Ne valja: brojiti ćele, — rojevi će ti pobjeći. pnsušiće mlijeko. 5. Ne valja: brojiti janjce prije gjurgjeva, — 37. Ne valja: iz krnjava suda jesti, — sluti fune će se dati u njima. karaluku. 6. Ne valja: brojiti zube, — umrijeĆe se. 38. Ne valja: iz lonca jesti, — sluti fukaraluku. 7. Ne valja: da muško uzme ja je ispod kokoši, 39. Ne valja: izvrnutom rukom udariti koga, — — prestaće nositi. nema četerest dana ugura. 8. Ne valja: davati sadaku onaj dan, kad se Ćele 40. Ne valja: jahati izmegju ovaca, — ne će se iznose, — rojevi će se razbjeći. dati u njima (ili treba izvaditi nogu iz uzengjije. 9. Ne valja: davati zajam onaj dan, kad se Ćele 41. Ne valja: jajevu Ijupinu u vatru bacati, — iznose, —* rojevi će se razbjeći. grjehota je. 10. Ne valja: dockan veĆerati, — sluti siromaštvu. 42. Ne valja: janjce goniti vrbovim prutom, — 11. Ne valja: do gjurgjeva obdan spavati, — uginuće. drijemaće se cijelo ljeto. 43. Ne valia: jasiku ha vatru ložiti, — jer je 12. Ne valja: dotaknut se rukom vatre, kad se krava prokleta. pomuze (dok se ne operu ruke), — pucače u krave sise. 44. Ne valja: ja vlja ti se lovcu, kad ide u lov,— 13. Ne valja: drobiti u mlijeko, — krava će se ne će imati ugura. bacati. 45. Ne valja: jednom kašikom dvoje da jede, — 14. Ne valja: držati horoza s ćahurom na koberu, pošvadiće s& — sluti nesreći. 46. Ne valja: jedući poduprijeti se na ruku, — 15. Ne valja: držat kokoš, koja propjeva, — gjavoli iz insana nose hranu. umrijeće neko u kući. 47. Ne valja: jelo držati nepoklopljeno, — ližu 16. Ne valja: dijete ogledati, u reći će se. ga šejtani. 17. Ne valja: dvojica da piju vodu zajedno, — 48. Ne valja: jesti s noža, —■ boliće sandžija. jedan će umrijeti. 49. Ne valja: kad grm i maĆku držati u rukama, 18. Ne vhlja: findžan prevrtati, — nema ugura. — ubiće grom. �I BEHAR 91 60. Ne valja: kad grmi pronioliti se kroz prozor, 81. Ne valja: luč nakomice cijepati„ — more se __ ubiće grom. ograjsati. 51. Ne valja: kad grmt stajati pod trešnjom, ili 82. Ne valja: Lukovu Ijupinu u vatru bacati, orahom, — ubiće grom. grjehota. 62. Ne v a lja :.kad je malo kiše čuvati se od nje, 83. Ne valja: mačku u kolima voziti, — * crk__ biće suša. nuće konj. 53. Ne valja: kašiku davati djetetu, dok ne pro­ 84. Ne valja: makazama nokte rezati, — guli se hoda, — biće ljuto. zanoktica. 54. Ne valja: kazati kadpogjeŠ na put, — nema 85. Ne valja: megju gjurgjeve plesti, — uplešće ugura. se vuk u stoku. 65. Ne valja: kazivati drugom za zvijezdu, kad ' 86. Ne valja: megju gjurgjeve obdan spavati, — leti, — uhvatiće sužnja, koji je pobjego iz tamnice. boljeće glava i biće težak cijelo ljeto. 66. Ne valja : kazivati u petak da te glava boli, 87. Me valja: mesti paučinu u večer, — sluti boliće cijelu bJitu. nesreći. 88. Ne valja: Metati ruke megju noge, — nema 57. Ne valja: kazivati za tičije gnijezdo, — pougura. ješće što mlade tiće. 89. Ne valja: metlo-m koga udarati. — zamjeće se. 58. Ne valja: kladiti se, da smiješ obnoć otići 90. Ne valja: mlijeko u vatru bacati, — pucaju nekud, — stići će te nesreća. 59. Ne valja: kod stoke zmiju spominjati, — za- u kravo sise. 91. Ne valja: mrve prosipati, — more se ograjisati. puhnuće je. 92. Ne valja: mijenjati dovratak u avlijskih vrata, 60. Ne valja: kod vatre govoriti o mladim tićima, — umrijeće domaćin. — poješće ih guja. 93. Ne valja: mirisati leander, — umrijeće se. 61. Ne valja: konje biti fudikom, — okrviće. 94. Ne valja: muško da gleda, kad žensko sprema 62. Ne valja: kosu bacati u vatru, — spađaee. 63. Ne valja: ko'su bacati za vrata, — tpadaće jelo, — ureći će. 95. Ne valja: muško da obuče ženske kaljine, — 64. Ne valja: kravu udarati kandžijom (bičem), pašće s konja. uzmaknuće mlijeko. 96. Ne valja: muško da se dodirne ženske kose, 65. Ne valja: krnjavim ČeŠljem ŠeŠljati 1— — spadaće. sluti siromaštvu. 97. Ne valja: mušku prste kniti, — pašće s konja, 66. Ne valja: kroz lukovo pero puhati, —*pokreili ne će se kalem primiti. paće janjci. 98. Ne valja: na alt-gjun plesti, — ubiće grom. 67. Ne valja: kroz prozor dodati Što, — čini se sihir. 99. Ne valja: na bijelu nedjelju stoku soliti, — 68. Ne valja: kroz prste gledati, — nema na­ pobijeliće stoci oči. pretka. 100. Ne valja: na božić čučati se na stolici, — 69. Ne valja: kućnu zmiju ubiti, — ubija se koze će ohronuti. berećet. 101. Ne valja: na božić na djecu snijeg da pada, 70. Ne valja: kuću graditi od kruŠkova drveta,'— — vještice će im ispiti krv. zaleć.će se stjenice. 102. Ne valja: nad djetetom makaze striškati, — 71. Ne valja: kuću od jednom dograditi, — more sluti velikoj bolesti. se umrijeti. 103. Ne valja: na-duhove sjeći zelenu Šumu, — 72. Ne valja: kupati se prije gjurgjeva u tekućoj vrijeme će obiti, vodi, — sluti siromaštvu ili će zmija ujesti. 104. Ne valja: na gjurgjev ići u drva, — zmija 73. Ne valja: ležati na svojim haljinama, — bliži će ujesti. se smrt. 105. Ne valja: na gjurgjev nositi drva, — za74. Ne Valja: ležati potrbuške, gubi se vid kotiće se stjenice u kući. 75. Ne. valja: ležeći jesti, — biva ko pas (ne budi 106. Ne valja: na gjurgjev prispati (prespati primijenjeno). — hvatače groznica ili ne će moći uraniti cijelo ljeto. 79. Ne valja: ležeći na legjima glediti u nebo, — 107. Ne valja: npizvrat haljine nosati, — ići će pamet se gubi. posao natrag. 77. Ne valja: lijevom sisom prvi put dijete zado108. Ne val]a: naizvrat haljine obući, — obujiti, — biće ljevoruko. đoviće. 78. Ne valja: lisica da ti put presiječe, — nema 109. Ne valja; na jednoj nozi. stajati, —: stići će napretka. nesreća. 79. Ne valja: ljubiti dijete, — biće blijedo. 110. - Ne valja: naložiti na vatru Čobanski Štap 80. Ne valja: ljuljati se na ljuljački prije gjur­ — Uginuće stoka. gjeva, — ostaće krivih legja. �92 BEHAR 140. Ne valja: pođ; orahom ležati, — vještice će ga udaviti. 141. Ne v a lja : bod torbom sjediti, — n.e će 8e sreća. cura udati. 113. .Ne valja: na oprljin (itreći dan i pa aii-gjuna) 142. Ne’ valja: pod visokim drvetom sjediti, sadtievati žito u stog, — uđariće grom. ubiće grom. 114. Ne valja:, na pragu stajati ili sjediti, —e 143. Ne valja: po lugu gaziti, — more Se nema ugura. ograjsati. 115. Ne valja: na sadžaku sjediti. — nema be144. Ne valja: poslije podne krojiti haljine, ifle rećeta. život na niže, kao sunce zapadu. 116%Ne valja: na sebi haljine uhvati. — ušiva 145. Ne valja: po spirinama hodati, — more se se pamet, (ili valja za to vrijeme žutiti ili metnuti ograjsati. slamku pod kapu. 146. Ne v a lja : povraćati hljeb iznad tendžere; 117. Ne valja: natrag ići} —1 mjeri se ocu i kad se drobi, — povrati se mlijeko u krave, materi grob. 147. Ne valja: po zatioku udarati, — nema na­ 118. Ne valja: njihati veHge nad vatrom,— go­ pretka Četerest dana. veda će se razlučiti. 148. Ne valja: praznu beŠiku ljuljati, — umrijeće 119. Ne valja: nokte rasipati, — nema ugura. dijete. 120. Ne valja: nož iz ruke u ruku dati, — boliće 149; Ne valja: prazna sofra da stoji, — kape sandžija. se gjavoli. 121. Ne valja: obe ruke pod glavu metati, — 150. Ne valja: pred akšam spavati, — približuje more se ograjsati. se smrt. 122. Ne valja: oblačiti donju haljinu stojeći, — 151. Ne valja: pred djecom govoriti o žabi, — sluti fukaraluku. udi djeci, (ili se dijete potegne za uho). 123. Ne valja: ob noć'u mlinu spavati, —* pri152. Ne valja: p red večer iznositi vatru iz kute, kazaće se. — umrijeće neko u kući. 124. Ne valja: odijelo izvraćati, — sluti fukaraluku. 153. Ne valja: preko mrtvaca da pregje kakva 125. Ne valja: ogledati se u naći, — vile nose životinja, — biće vukodlak.'ljepotu. 154. Ne valja: preko ruke davati Sto, — sluti 126. Ne v alja: o mijeni prati haljine, — ras- bolesti. pašće se. 155. Ne valja: prepadati malu djecu, — zani* 127. Ne valja: orah usaditi', — umrijeće se prije jemiće, ili mucaćfe. godine, ili dok orah naraste koliki mu je vrat. 156. Ne valja: prevrtati obuću,: sluti nesreći. 128. Ne valja: otkrivenu.beŠiku držati, —.umrijeće 157.. Ne valja: prim irisati bosiok, — sluti bolesti, dijete. ili’ dotakne se rukom, pa se ruka primiriše. 129. Ne valja: otvorene makaze držati, — na 158. Ne v a lja : proći izmegju dvije žene, —; ne onu kuću gleda dušman. će imati djece. 130. Ne valja: ovcama put presjeći, — udariće 159. Ne v alja: prolaziti ispod haljina kad se suše, vuk u njih. — more se ograjsati. 131. Ne valja: ovce striči u petak, — ne će se 160. Ne valja: prolaziti ispod prolivače (babure), dati u njima. — more se ograjsati. 132. Ne valja ovce stn ći u srijedu, — vuk će ih 161. Ne valja: prolaziti okraj zidara, — uzidaće naklati, ti sjen,’ pa ćeš umrijeti. 133. Ne valja: ozivati se. u gluho doba,.— o^rai162. Ne valja: pronositi ja ja kroz blago. — nasati se more, (ili treba do tri put da se zovne). rašće u blaga zaušnice. 163. Ne valja: prste pucati, —- sluti žalosti. 134. Ne valja: p iti vodu stojeći, — grjehota je. 164. Ne valja: puhati, kroz mosur, — biće ti 135. Ne valja pljuvali na vreo sać, — krati se guša. život. 165 Ne valja: puhati svijeću, da sam fitiljg o ri, 136. Ne valja: po bunjiŠtu hodati\ — more se — zameće se suha bolest. ograjsati. 166. Ne valja: puhati u vatru, kad se mlijeko 137. Ne. v a lja : pod kapu ruke podvlačiti, — biće podvaruje, — ne da se krava musti. ti bradavice po rukama. 167. Ne v a lja : putnika pitati, kuda će, — nema 138. Ne valja: podnimiti se, — nema ugura. ugura. 139. Ne valja: pod ogledalom .spavati, — more 168. Ne valja: putovati u onaj dan) u koji si se se ograjsati. rodio, — nazadak ti je. 111. Ne valja na luču sjediti, — more se ograjsati. 112. N$ valja: na metlu stati, — stići će ne­ 1 ! , �I BEHAR 169. Ne valja: reći: Ono. je moja zvijezda, — ako pogodiš, umrijećeš. 170. Ne Valja: safun iz ruke u ruku dati, — biće majasil po rukama, ili mrziće jedno drugo. 171. Ne valja: sam sadžak držati na vatri, — obiće krupa. 172. Ne valja: s desne strane na konja uzjahati, __ biće nesreća. 178. Ne valja: bijelim se pokriti,— umrijeće se. 174. Ne valja: sirovo drvo smokvino na vatru ložiti, — uzmaknuće krazd mlijeko. 175. Ne valja: soli u vatru bacati, — grjehota je. 176. Ne valja: spavati pod strehom, — more udariti damla. 177. Ne valja: srp u zemlju zabadati, — .boljeće legja. 178. Ne valja: s ruke vodu otresati, — more se ograjsati. 179. Ne valja: stoku cesto brojiti, — nestajaće je. 180. Ne valja: sto (tronožac) prevrnuti, — haj­ van ramlje. 181. Ne valja: strmoglav ležati, — bliži se smrt. 182. Ne valja: strugati sud, u kom se varilo što god, — p oki snu će svatovi. 183. Ne valja: sud u sud metati, — ožoniće se domaćin na ženu. 184. Ne valja: svatovi da d>gju s mladom istim putem, kojim su otišli po nju, — pobjeć’ će mkda. 185. Ne valja: sve mlijeko pokušati, — presušiće krava. 186. Ne valja: svijeću utrnuti pusući, — sluti si­ romaštvu. 187. Ne valja: svirati na sviralu, dok kvoĆka sjedi na jajima, — ne će se pilići izleći. 188. Ne valja: tabane uz tabane prisloniti, — oduzima se snaga. 189. Ne valja: tiČija jaja kupiti, — more se opjegati. 190. Ne valja: tražiti u trehiji crva, — more se oslijepiti. 191. Ne valja: u akŠam sadaku davati, — sluti siromaštvu. 192. Ne valja: u akŠam sobu mesti, — sluti si­ romaštvu. 193. Ne valja: udarati kravu Šibovinom (krvinom), okrviće. 194. Ne valja: udarati se po koljenu, — sluti žalosti. 195. Ne valja: udariti koga ua božić, — očiraće se. 196. Ne valja: udati se tnegju bajrame, — blizniće se.*) 93 197. Ne valja: u kući držati paučinu, — opustiće kuća. 198. Ne valja: u nebesa bacati se kamenjem, — obiće grad. 199. Ne valja: u neopran sud jelo metati, — oženiće se domaćin drugom ženom. 200. Ne valja: u noći držati otvorenependžerove, — zapuhnuće crveni vjetar. 201. Ne valja: u noći govoriti o žabi ili vještici, — izaći će na san. 202. Ne valja: u noći ići na cjepalo, — spadaće kosa. 203. Ne valja: u noći koga dozivati, — more se zanijemiti. 204. Ne valja: u noći kohilju oblačiti, — krati se život. 205. Ne valja: u noći mačku pisnuti, — more se prikazati. 206. Ne valja’: u noći na bunjiŠte ići, — ograjsaće se. 207. Ne valja: u noći nokte rezati, — krati se život. 208. Ne valja: u noći u kokošinjak ići, — ograjsaće se 209. Ne valja: u noći obazirati se za se, — more se prikazati. 210. Ne valja: u noći spominjati zmiju, — zanijemiće se. 211. Ne valja: u noći vaditi trn iz noge, — udi zdravlju. 212. Ne valja: u noći zviždati, — kupe se šejtani. 213. Ne valja: u oci božića dotaknuti se peći, — očiraće se. 214. Ne valja: u oči božića miti se, — očiraće se. 215. Ne valja: u oči se kome zagledati, -— gubi se vid. 216. Ne valja: u petak do podne sobu mesti, — sluti fukaraluku. 217. Ne valja: u petak se češljati, — opadaće kosa. 218. Ne valja: u petak haljine prati, — nema ugura. 219. Ne valja: u petak se kupati, — dogodiće se nesreća. 220. Ne valja: u petak se na voćku penjati, — pašće. 221. Ne valja: u petak Šitikoje kop'o djecu, — udi mrtvoj djeci. 222. Ne valja: u petak tkali, — udi stoci. 223. Ne valja: u prvi mrak djecu ivnositi iz kuće, — ograjsaće. *) Bacio otvaramo rubriku Slancima ove vrate. Ovakib i jod ljepših i duhovitijih crtica puna je naročito istočna literatura, pa bi mogli nadi poznavaoci »točnih jezika prevoditi i pretočiti po koju u nad ,,Behar“ i na taj način upoznati nad svijet a bogatstvom duba, dosjetljivosti i vesele ćudi istočnih naroda. �94 BEHAR 224. Ne valja: u prvi mrak iznositi mlijeko iz ktUe, — uđi kravi. 225. Ne valja: u p rvi mrak vodu piti, — ograjsaće. 225. Ne valja: u rogjeni dan haljine krojiti, sluti smrti. 227. Ne valja: u sofru udarati, — gone se meleći. 228. Ne valja: u srijedu davati mlijeko iz kuće, — uđi kravi. 229. Ne valja: u srijedu se brijati, — nema sreće. 230. Ne valja: u subotu haljine prati, — udariće damla. 231. Ne valja: ušicama sjekire u zemlju udarati, — u goveda će biti raspršnjaci, pa će hramati. 232. Ne valja: u utorak od kuće polaziti, — stići će nesreća u putu. 233. Ne valja: u utorak prati haljine, — obiće krupa. 234. Ne valja: u utorak Štti, u koga su djeca mrla, — udi mrtvoj djeci. 235. Ne valja: u vatru pljuvati, — nema ugura. I 254. Ne v a lja : žena da ispred kola prolazi slomiće se kola. 255.. Ne valja: žensko da mušku kapu oblači spadaće kosa. 256. Ne valja: žensko da se Češlja muškim češljeni — spašće kosa. Edhem i RiZa. Moto: Ne udri žene ožegom, N e udri vola toljagom, N e pij vode prigibom! 1. ) Ne valja: djetetu metati pod glavu pelen smrdiće mu usta. 2. ) Ne valja: gledati dijete odojČe bez »MaŠa — krati mu se umur. 3. ) Ne valja: mačku u mraku zvati, — se u njoj šejtan stvoriti. 4. ) Ne valja: metlom biti koga, — nema pretka ćeterest dana. 236. Ne valja: u večer ići na cjepalo, — more 5. ) Ne valja: motati konaca u noći, — pu^/a se ograjsati. se crijeva. 237. Ne valja: u večer prikučivati se , vodi, —6. ) Ne valja: oklagijom biti dijete, — biće more se ograjsati (ili treba se tri put baciti kamenom kućnik. u vodu). 7. ) Ne valja: prati haljine u subotu, — radi 238. Ne valja: uzeti, novac kad se nagje, — more đamle. biti da je sihir* ili iz strave, pa će pomabnitati. 8. ) Ne valja: pratljačom lupati na Aligjun padaće krupa. 239. Ne valja: uzeti što, kad se nagje na raspu9. ) Ne valja: preko beŠike vodu piti, — nes tnici, — more biti da je sihir. 240. Ne valja: vjenčati se megju bajrame, — mlijeka. 10. ) Ne valja: preko insana prelaziti, — ne nema sreće. 241. Ne valja: voće iz groblja jesti, — oboliće. narasti. 11. ) Ne valja: se biti sinijom (loparom), — •242. Ne valja: vodom vatru poljevati, — sluti će se narasti. nesreći. 12. ) Ne valja: se jorganom u Širinu pokriti, 243. Ne valja: vraćat se jednim putem iz džamije zamrziće muž ženu. na bajram, — udi sreći. 13. ) Ne valja: se mušku djetetu u nedilju ob 244. Ne valja: vrata zatvarati, kad se pogje na čiti, — jer će poginuti. put, — da se povrati putnik. 14. ) Ne valja: s jedne strane beŠike dojiti dijete, 245. Ne valja: vruć hljeb načinjati, — ne će biti biće mu nejednaki obrazi. berećeta, 15. ) Ne valja: se na bajram i božić biti, — b 246. Ne valja: vuka kod vatre spominjati, — čirovi. udariće u stoku. 16. ) Ne valja: se u noći Češljati, — opadaće kosa. 247. Ne valja: zamesti koga, — sluti fukaraluku. 17. ) Ne v a lja : šiti na dan rogje nj a, — ne 248. Ne valja: za mrtvim plakati, — udi mu. 249. Ne valja: sa sofrom govoriti o vuku, — više imati djece. 18. ) Ne valja: u nedilju snovati na stanu, — udariće u ovce. 250. Ne valja: za sofrom plesti, — sluti fuka­ taj je dan postao dun-jaluk, pa se krati umur. 19. ) Ne valja: u noći tkati, — jer će kozji pa raluku. 251. Ne valja: zec da ti put presiječe, — nema narast. 20. ) Ne valja: za dugo u bijelo gledati, — m napretka. 252. Ne valja: sove ložiti na vatru, — zubi će se vid izgubiti. 21. ) Ne valja: zecu megju oči gledati. — ne boljeti. 253. Ne valja: žabu uzimati u ruku, — biće ćeterest dana napretka. bradavice. Sabrao Ata Nerćes. �I BEHAR 1. Ne valja: bacati kamenice u vodu, pađaće kiša. — , 2. Ne valja: bacati orahovu ljusku na vatru, doći će misi iz seste mahale, pa će se,-naseliti u onu kuću i šteto će činiti. 3. Ne valja: btiUti se u utorak, more se obričiti devlet dlaka. 4. Ne valja: cijepati drva u akŠam, ubiće drvo. 5. Ne valja: da dvojica piju zajedno vodu, narašće guše. 6. Ne valja: dizati guja više koljena, gubi se vid. 7. Ne valja: djetetu da igju £ose pred obi, biće sasijasto. 8. Ne valja: držati kokoš, u koje'je ćahorast hober, jer da ona prenese u svom hoberu kap vode oko kuće, sve bi pomrlo u onoj kući. 9. Ne valja: gaziti čage, grehota je. 10. Ne valja: gaziti po jorganu, nema većeg sevepa fukaraluku. 11. Ne valja: dugo gledati u vatru, gubi se vid. 12. Ne valja: griskati nokte, opoganiće se. "• " 13. Ne valja: haljine čistiti metlom, deru še. 14. Ne valja: izpod uzla vaditi šta, udi zdravlju. 15. Ne valja: izlaziti ne umiven na poje, sunce će te popljuvati. 16. Ne valja: jedući mrve prosipati, sevep . si­ romaštvu. 17. Ne valja: jesti lijevom rukom, pomažu tani jesti. 18. Ne valja: jesti pred večeru, sevep je fuka­ raluku. 19. Ne valja: jesti sirove orahe, more se žaleći frenjak. 20. Ne valja: kad se Što nagje na putu uzeti, more biti daje nabajano. 21. Ne valja: koga udariti sinijom po glavi, ne će više narasti. 22. Ne valja: kokotima davati jecam, prokvocaće i prestaće nositi jaja. 23. Ne valja: kroz demir dodati Šta, krati se život. 24. Ne valja: kroz stan dodati šta, trgaće se žice u stana. 25. Ne valja: mačka da progje ispod nogu, ne će se više narasti. 26. Ne valja: mutvaka mesti u petak, grjehota. 27. Ne valja: mutvaka mesti u srijedu, ne će se dati u kućnom poslu. 28. Ne valja: nokte bacati na vatru, sluti bolesti. 29. Ne Valja: nokte bacati po putu, more se ograjsati. 95 30. Ne valja: penjati se u petak na dud, pašće se. 31. Ne valja: preko sebe haljinku oblačiti, oftr kariće se. Sabrao Fehim Hadžibafičnnševfć. 1. Ne valja: poći na put u nedilju, nema sreće. 2. Ne valja: preko zalogaja govoriti, udaviće se. 3. Ne valja: puhati kroz nosač od ibrika, opoga­ niće se voda. 4. Ne valja: pušiti duhan kod pčelinjaka, uginuće pčele. 5. Ne valja: puštati ovce u batu, ometiljat će se. 6. Ne valja: rezati nokte u subotu, nema bahta. 7. Ne valja: rezati nokte u utorak, sevep je ve­ likoj bolesti. 8. Ne valja: ruku sklapati, sevep je fukaraluku. 9. Ne valja: se na hljeb navaljivati, grehota. 10. Ne valja: se protezati na so/re, šejtani nose iz insana hranu. 11. Ne valja: sjediti na jorganu, sluti siromaštvu. 12. Ne valja: sjediti na kućnom pragu, jer k’o da si sio na hljeb, tako je grjehota. 13. Ne valja: stojeći na se haljinku oblačiti, ofukariće se. 14. Ne valja: udariti goveče onim, Štapom kojim i ubio zmiju, uginuće. 15. Ne valja: u mjesec gledati, gubi se vid. 16. Ne valja: u noći hodati ispod voća, ograisaće se. 17. Ne valja: u petak mijesiti kruh u kvas, otiće šejsedamdeset berećeta iz one kuće. 18. Nevalja: u petak smetlja iznositi iz kuće, nema berećeta. 19. Ne valja: u prvi mrak knjigu učiti ili pisati gubi se vid. 20. Ne valja: uzvrativši se jesti, udaviće se. 21. Ne valja: započinjati raditi Šta u nedilju, nema napretka u onom poslu. 22. Ne valja: zoviku ložiti na vatri, boliće glava, Fehim H. Baščanševlć. 1. Ne valja: bez bismillepoČimati jesti, nema be­ rećeta. 2. Ne valja: biti gologlav, kad grmi, ubiće grom. 3. Ne valja: blizu stupca od brzojava stajati, kad grmi, može ubiti grom, (gadjajući šejtana, koji je u stupcu). 4. Ne valja: brbaŠati po lugu, nema kući na­ pretka. 5. Ne valja: da troje zajedno puha u vatru, jednoć će umrijeti. 6. Ne valja: da dvoje zajedno jaše na jednom konju, može ko god na njih predati bradavice. �% BEHAR 7. Ne valja: da dvojica vehi terkije na istom konju, neće biti sretan put. 8. Ne valja: da žensko udari muško nogom, na­ zadak je mušku. 9. Ne valja: dizati ruku na starijeg, može ruka ostati onako dignuta. 10. Ne valja: duge nokte držati, gjavoli se pod njima legu. — 11. Ne valja: idućijesti, grehota je, jer se mrvi, pa se gazi Božji nimet (blagodat). 12. Ne valja: iskati u sajam vode ni vatre, sluti siromaštvu. 13. Ne valja: iza sebe ostavljati zalogaj hljeba, gubi se snaga. 14. Ne valja : iz ciganske torbe hljeba jesti, mnogo će se groziti. 15. Ne valja: izvrtati sadžak,, nazadak je kući. 16. Ne valja: jesti lijevom rukom, nije lijepo. 17. Ne valja: jesti na pragu, može se pomahnitati. 18. Ne valja: ježa nogom ćuškati, može na nozi biti živina (ovdje gluho bilo!). 19. Ne valja: kazivati, koliko imaš plela, pomrijeće. 20. Ne valja:: koga buditi, Što se ne će prije tri put imenom zovnuti, može se zblanuti. 21. Ne valja: koga zamjetati, ne će viši uzrasti. 22. Ne valja: kravu biti nogom ni konopom, izjaloviće se. 23. Ne valja: kroza stan Štogod dodavati, kidaće se. 24. Ne valja: lasicu biti, doći će noćno, pa će uši odgristi, ili će haljine izgristi. 25. Ne valja: megju pĆelama gjavola ni vješticu spominjati, ne će se dati u njima. 26. Ne valja: mlijeko po vatri proljevati, presusiće krava. 27. Ne valja: mrve sa sinijegolom rukom mesti, sluti siromaštvu. 28. Ne valja: na mrve leći, mogao bi se zgra­ nuti. 29. Ne valja: na nedizatim haljinama spavati, može se pomahnitati. 30. Ne valja: na pragu mesti, ne će biti dosta masla. 31. Ne valja: ništa bez bismille ostavljati, mogao bi ga poslije ne naći; odnijeće ga gjavli. 32. Ne valja: ništa „gjavolu predavatiu, ne ćeš od toga vidjeti koristi (doći će on po svoje). 33. Ne valja: noćno ići onuda, gdje su se haljine prale, mogao bi se zgranuti (ili treba to mjesto prije žeravom posuti. 34. Ne valja: novu haljinu obući, Što je ne ćeš prije bismillom desnom nogom malo pogaziti, jer ne ćeš u njoj biti sretan, (ili: nek haljine prije nestano ne tebe. 35. Ne v a lja : neoženjenu (neudatoj) mnogo mrviti kad jede, ne će mu (joj) biti lijepa žena (lijep muž^' 36. Ne valja: od tikve Špice jesti, oboliće od suhe 37. Ne valja: orahov list mirisati, oboliće od renjka. 38. Ne valja; otvarati i citati zapis, ne će od njega biti pomoći. 39. Ne valja : otvoreno zijevati, kad se prozijevne mogu onako usta ostati. 40. Ne valja: petkom u podne kuću ni mrve mesti nema sreće. 41. Ne valja: p iti vodu, koja je u ibriku preno ćila, jer su je gjavoli opoganili. 42. Ne v alja: pobijati mašu ili maŠice na ognjištu nazadak je kući. 43. Ne v a lja . po noći koru od jabuke ložiti, gre­ hota je, jer će se. probuditi „Devekuša" (Deve-deva; kuš-ptica), koja živi u vazduhu, i koja se hrani samo mirisom kore od jabuke. 44. Ne valja: poslije ićindije jesti, nema na­ pretka. 45. Ne valja: po zem lji mlatiti, jer kao da se mlati po materinim prsima. 46. Ne valja: pred kakvu babetinu otkrivefia ćela izlaziti, može biti, da je vještica (usta joj se olovom zalila,) pa će nauditi. 47. Ne valja: prelaziti preko tare, kad se navija ili snuje, ne će se dati tkati, kidaće se. 48. Ne valja: preko koga kamen bacati, ne će viši uzrasti (a već ko hoće da baci, onda treba ruku metnuti na glavu). 49. Ne valja: preskakivati preko koga, ne će više rasti. 50. Ne valja: prevrtati kamen, kad lete ždralovi, grehota je, jer će im se pomesti red. 51. Ne v alja: prevrtati kašiku na siniji, sluti siromaštvu. 52. Ne valja: pticu držati u zatvoru, grehota je jer kako bi tebi bilo, da te žatvore.) 53. Ne valja: puhati u vodu, ko se napije te vode, može zviznuti. 54. Ne valja: puhati kome u lice, biće mu lišaji. 55. Ne valja: sam u kući spavati, može se zgra­ nuti. 56. Ne valja: se igrati petinjaka*), kad je suša, ne će biti kiše. 57. Ne v alja: siromaha od kuće odbiti, može biti Hazreti-Hađer (Hrzul), pa će se onda osiromašiti. 58. Ne valja: se megju sobom brojiti, umrijeće koji. 59. Ne valja: se na mačku po noći bacati, može biti, da se utvorilo, pa će presmlatiti. *) Igra ■ pet piljak*. �I BEHAR 60. Ne valja: se podnimljrvati, umrijeće ko u kući. 97 8. ) Ne valja: na gjurgjev putovati, — nema ugura, 61. Ne valja: se u knći zametati sjemenom, iz9. ) Ne valja: na gjurgjev spavati, — cijelo daće žito. ljeto biće dremovan. 62. Ne valja: spavajući noge prema k'bli okre­ 10.) Ne valja: nagorjelom kašikom jesti, — sevep tati, jer se može u snu umrijeti, a kad se umire, treba fukarlulcu. se — ako se ikako može — licem prema k’bli okre­ 11. ) Ne valja: ogriskom od voćke hitati se na nuti. momka ili djevojku, — ostaće neoženjen ili neudata. 63. Ne valja: udariti koga metlom, ne će rasti, 12. ) Ne valja: petkom iz tora prodavati stoke, — (ako se udari, treba metlom tri put u sišu dohvatiti, ginuće ostala. cucuknuvši uz to svaki put). 13. ) Ne valja: petkom vatre davati, — ne će 64. Ne valja: u pčelu prstom pokazivati, umrijeće biti masla. (ili treba cijelom rukom). 14. ) Ne valja: presti vunu u oči petka i ponedelj65. Ne valja: u suton pod strekoin sUijati, može nika, — ne da se u ovcama. se zgranuti, ili sugreb dobiti. (Ako se dobije sugreb, 15. ) Ne valja: priuze od like plesti poŠlje nikoljtreba se za tri noći u suton pod strehom zobnicom trti). dana, — udariće vuk u stoku. 66. Ne valja: u ptiČije gnijezdo dirati, ukleće 16. ) Ne vali« • tugji \obojak obuvati, — svrbiće ptica. noge. 67. Ne valja: u uljanik bos ni gologlav ulaziti, 17. ) Ne valja: u kašiku soli metati, — sluti nazadak je pčelama. fukarluku. 68. Ne valja: u utornik i u subotu novu haljinu 18. ) Ne valja: u vrijući lonac Puhati, — nad o b la č iti, nema sreće. maće se. 69. Ne valja: u zahod tjestavih ruku ići, pretvo19. ) Ne valja: vatre na gjurgjev davati, — n riće se u što drugo. (Tako je od pekara postao me da se u malu. djed. 20. ) Ne valja: zavezati verige obdan, — zavezuje 70. Ne valja: u zapad sunca kuću mesti ni na se rod i ne će biti napretka. kudjelju presti, velik je nazadak kući. 21. ) Ne valja: ženi trudnoj brhŠnenim rukam 71. Ne valja: u žabu kreketušu otvorenih usta jesti, — biće dijete sa prhotinom na glavi. gledati, prebrojiće ti zube, pa će ti umrijeti ots c ili Sabrao Ibrahim Dantović majka. učen. trg. Škol. u Bijeljini. 72. Ne valja: za sofrom ruku držati na hljebu, sluti siromaštvu. 73. Ne valja: žensku dohvatati do ptičijega gni­ ’l.) Ne valja: cvokom biti koga, — nema četerest jezda, opadaće kosa. dana ugura. 74. Ne valja: više glave ni za vratom ruke skla­ 2.) Ne valja: gledati, kad zvijezda preko neba pati, nazadak jo 40 dana. leti, — more se ograjsati. 75. Ne valja: vodu u Ćatrnju vraćati, no će držati 3.) Ne valja: kad se nešto jede, jednom dati, a čatrnja. * jednom ne dati, — napeće mu se jačmen. Sabrao: Hakija.1 4. ) Ne valja: koga iza vrata biti, — jer more pogoditi u šahin damar, pa odmah umrti. 5. ) Ne valja: na ogledalu jestiK — jer se mo 1. ) Ne valja: da dijete kroz sito i rešeto gleda, — u trbuhu živo žaleći. ležaće ospice. 6. ) Ne valja: pred mrak Mjeb jesti, — umrće 2. ) Ne valja: drškom od kašike pitu iz tepsije mati. vaditi. — nadimaće se ko je uzjede. 7. ) Ne valja: priliku ptaviti, — jer će na ono 3. ) Ne valja: haljine prati u oči mijene isvijetu uŠ. dušu iskati. 8. ) Ne valja : u kući zviždati, kupe se miši. iapa, — jer će se raspasti. 4. ) Ne valja: jabuku u vis bacati, tlt njom o Sabrao Serhatlić Abdulah-HIlmi deblo tuči, — biće leda. iz Ušaka (Mala Azija). 5. ) Ne valja: jesti iz o n o g čanka, u kom se m a rv so daje, — to je sevep fukaraluku. 6. ) Ne valja: kuće mesti, dok mrtvaca ne iznesu, — 1. Ne valja: bez bismilla jelo jesti, — gjavii iz insana jedi). pomrijeće svi kućani. 7. ) Ne valja: na gjurgjev pruŠće vući, — biće 2. Ne valja: nož iz ruke u ruku davati, — za 40 dana nazadak je životu. guja oko kuće. �BEHAR 3. Ne valja: bez bismilla poso zapoČimati, — nema u poslu hajira. 4. Ne valja: bez bismilla stvđri ostavljati, — habaju ih gjavli. 5. Ne valja: bez bismilla vodu piti, — može na­ uditi životu. 6. Ne valja: ćitab iza utenja otvoren ostaviti, — proklinje ga. 7. Ne valja: dijete Škakljiti po tabanima, — biće tepavo. 8. Ne valja: djetetu p rst u usta metati, — biće laživo. 9. Ne valja: hljeb mrviti, — fukaraluku sevep, 10. Ne valja: ispod ruke stvari davati, — u ime sihira. 11. Ne valja: iz burila vodu piti, — grlo će boljeti. 12. Ne valja: Iz gjuguma djetetu vodu davati, — obolje će. 13. Ne valja: izvrnut hljeb držati, — boliće legja. 14. Ne valja : jajevu Ijupinu nerazbijenu ostaviti (baciti), — šejtani se kupe. 15. Ne valja: kad mrtvaca nose za njim gledati, — ide očitiji vjd. 16. Ne valja: krozpendzer stvari davati, — ujme evlađa. 17. Ne valja: kroz stan stvari davati, — u ime sihira. 18. Ne valja: laktom beliku ljuljati, — dijete će protiskivati. 19. Ne valja: metlom kravu biti, — zanieće se hajvan. 20. Ne valja: na suncu i na Idadu sjediti,, — (gdje se sunce i hlad sastaje) — šejtani sjede te mogu nauditi. 21. Ne valja: na vruću Žalost ići, — život se krati. , 30. Ne valja : ugrizak jedno drugom davati inadiće se. 31. Ne valja: žena kada rodi za 40 dana u mrak da izlazi, — radi sihira, prikaze i mahnitluka 32. Ne valja ': žensko iz mulke ćese da pare vadi — nazadak je malu. 33. No valja: žensko mušku obuću da oblači nazadak je obadvoma (i fakirluku je sevop). Sabrao: Hadže Zađe. 1. Ne valja: da žensko prifa ti pušku, — ne će se ništa uloviti. 2. Ne valja: dijete prema ogledalu držati, — p0. mahnitaće. 3. Ne valja: donje kaljinke metati pod glavu, — ne more se usniti, ili more se ograisati. 4. Ne valja: gledati kad se ufati mjesec, — krati se viđ. 5. Ne valja: igru držati u baŠČi, — jer se iz one ».uce ne će momak nikad oženiti, ili cura udati. 6. Ne valja: iza večere uzeti hljeb pa jesti. ~ sluti se fukaraluku, 7. Ne vjlja: kakvu stvar iz groblja uzimati. —doć: će mrtvi po nju. 8. Ne valja: ljeskovim prutem stoku biti, guja će je ujesti. 9. Ne v alja: mater oŠinutt, ufati će se ruka. 10. Ne valja:, mirisati cvijet od igde, istiska basul biva. 11. Ne valja: na guju pucati iz puške, —• puška će se razdrijetk 12. Ne valja : na pragu stajati kad grmi. uđriće grom, 13. Ne valja: nokte po noći 'obrezivati, — ograisaće se. 14. Ne valja: pra ti muške haljiue u potoku, — braća će pomrijeti. 15. Nć valja: prema kome ruke preko koljena 22. Ne valja: noćno se ogledati, — može se po-, sklapati, — nema ugura. 16. Ne valja: Ne valja: se Češati masnih* , . mahnitati (ako se pomahnita ne izlječivo je). ma po glavi, — očelaviće se. 23. Ne valja: nokte pred drugim rezati, — mrziće 17. Ne v a lja : smetlje po putu bacati, — ograina nj. saće se. 24. Ne valja: pod strehom sjediti, mogu džipi 18. Ne valja: se u rijeci prije aligjuna kupati, — presmlatiti. utonuće se. 25. Ne valja : pred ahlam liti, plesti, vesti i tako 19. Ne v a lja : se u utorak Šilati, ili odrezivati Što dično raditi, — ili će izgorjeti ili pusto ostati. nokte, — umur se krati. 26. Ne Valja: prije starijeg jesti, — nema be20. Ne valja: u akŠani pisati, — gubi se vid. rićeta, 21. Ne valja: ubiti daždevnjaka, — ciknuće, pa 27. Ne valja: na neopranim haljinama sjediti, — će umrijeti otac i mati. mogu džini- presmatiti. 22t Ne valja: u kuću unositi ono drvo. kojim se 28. Ne valja: prosjaka vratiti, ne udijelivh mu, guja ubila, — uješće nekog od kućana, — može uzdah stignuti. 23. Ne valja: u prvi mrak is po d damle hod 29. Ne valja: sadžak na vatri' sam držati, — gjavli na njemu vare, — ograisaće se. �BEHAR I 24. n a p r e tk a v a lja : više glave ruke sklapati, dana. Hamdia. Ne za 40 1. Ne valja: da preko mrtvaca' mačka preskoči, jer će postati vukodlak. 2. Ne valja: da se djeca igraju zvrka, jer faljivaju konji. 3. Ne valja: da ženske jedu mozak, jer će im se znojiti ruke kad stanu vesti. 4. Ne valja: dijete nad ogledalo nositi, postaje žuto. 5. Ne valja: dijete nositi po mraku: može se pre­ strašiti. 6. Ne valja: dijete preko vode prenositi, ne će biti dugovječno. 7. Ne valja : donositi kući babušaka, bježe kokoši od kfiće. 8. Ne valja: gledati kad zvijezda pada, jer se krati vijek. 9. Ne valja: iz lonca jesti, Diče snijetljivo žito. 10. Ne valja: izmegju ovaca prolaziti, kvari se zihin (um). 11. Ne valja: na božić izbacivati smetlje, biće u kući stjenica. 99 12. Ne valja: na golo sjedati, sluti fukaraluku. 13. Ne valja: njihati vjerugnjaČe, je će se ritati krava, kad se stane musti. 14. Ne valja: noću ulaziti u mlin, može se ograjisati. 15. Ne valja: otkidati od metle, pa Čistiti zube, sluti fukaraluk. 16. Ne valja: pitiprinoćnu vodu, može se oboljeti. 17. Ne valja: pod orahom spavati, može se raz­ boljeti. 18. Ne valja: pokraj greblja zviždatif jer se može priviđjeti. 19. Ne valja: puhati pod kotao dok se mlijeko uzvaruje, užmaknuće krava na mlijeku. 20. Ne valja: rezati nokte u tugjoj kući, jer škodi ako domaćin ima pčela. 21. Ne valja: se igrati klisa, biće gladna godina. 22. Ne valja: se igrati piljaka, jer će biti krupe. 23. Ne valja: sjediti na raskršću, može ograjisati. 24. Ne valja: u petak šerbetiti sobe, može be raz­ boljeti. 25. Ne valja: se u utorakpreoblaČtti, nema ugura. Ne valja: u vrŠaju vode piti, jer će pokisnuti vršaj. Skupio Salem. L I S T A K. Književnost. „Hajal ičunđeu (U mašti). Hnseini-i-Džahid. Tako se zove peta sveska od „Edebijjati džedide ćutubhanesi," koja je ovih dana izašla iz štampe. Poznati pisac novela u novoj turskoj književnosti Hnseini-i-Džahid sada oprema u svijet oveći roman pod gornjim naslovom. Tnrska kri­ tika ne može da se nahvali dosta novoga djela omiljeloga pisca, a čitalačka publika, kojoj je već prešlo u krv čitati moderne stvari, na jagmo raspačava i ovo novu svesku; to joj je najbolja preporuka. U zadnje vrijeme modernizam u Turskoj sasvim preotima mah, a protivnički tabor se tako gubi, da ne smije više u jav­ nosti se pokazati kao neprijatelj nove struje. Uzrok tome treba tražiti u intilegenciji zastupnika stare i moderne škole i raspoloženju čitalačke publike. Kad se govori o modernizmu u Turskoj, ne smije Be zamijenjivati sa mo­ dernizmom, koji danas vluda u Evropi i kod nas na slavenskome jugu. Turski modernisti nijesu se otresli i, što više, ne mogu se otresti od upliva»Kemala, Abdulhak Haraida i drugih, koji su preporodili tursku lijepu knjiga. Njihov fini ukus, duboko poznavanje zapada i vještina u izboru nuanca daje višu eleganciju jeziku i obliku djela. U tome natkriljuju svoje pretšastnike, koji su ra­ dili svoja djela po kalufiraa Duraas fils-a (Keraal) ili Poppe-a (Abdulhak Hamid). Turske moderniste ne po­ I dražavaju slijepo francuskim decadentima, nego od njih uzimaju ono što je lijepo, pa prema svome istočnjačkom ukusu nadopunjuju bvo nezgrapuosti decadente-e sa is­ točnjačkom veselosti i sjetom. To je živo obilježje njihove pjesme i pripovijetke, a to godi čitalačkoj publioi, koja ima svoj posebni ukus neizobličen francuskim ukusom, koji regbi izdiše od dosade Btvarajući uvijek nešto novo, a istina ne stvara ništa novo, nego se nateže u opona­ šanju Kaldejaca, Kineza, Aleksanđrijske škole i Bocačijeva ukusa. Taj miš-maš na prvi mah zatravi, ali. i brzo dosadi, preživi se i zabaci. Dočim tnrska moderna knjiga neće se nigdje zabaciti, kao što se nijesu zaba­ cila djela Hafiza, Firdevsije i dragih velikana Istoka. Od njih su Fikreti, Sahiri, Džahidi i drugi naučili stva­ rati djela prema ukusu vjekova, a ne od Maeterlinka i Dehmela. Svaki od njih ima manje-više^ Bvoju indivi­ dualnost, a opet svi skupa sačinjavaju jednu cijelinu u radu za podizanje tnrske narodne književnosti. I za par godina nadati se da će biblioteka nove književnosti pru­ žiti cijeli niz dijela iz pera tih mladih, modernih sila, koja će sačinjavati samoniklu književnost na Istoku i obratiti na se viši interes Zapada. Mi sad za sad možemo samo toliko reći, da [nas je jiočetak iznenadio. Kao što sve sveske Biblioteke ‘ nove književnosti, tako se i ova sveska može dobiti u knjižari „Džihan.u Cijena je s po­ štarinom 160 K. �BEHAR 100 Kulturne bilješke. Prvi kongres hindakih muslomana. Nedavno se obdržavao prvi kongres hindskih muslomana u gradu Madrasu. Taj sastanak bio je tako sjajno upriličen, da grad Madraa nije zapamtio šta takova. Držeći da će i naše čitatelje zanimati tsj kulturni korak u Indiji, za to ćemo o njemu nešto opši/nije progovoriti. Sve što je u Indiji bilo otmenije inteligencije sve se to okupilo na taj važni kongres koji duboko zasijeca u dušu islamskoga pučan stva, jer se na njemu radilo o preustrojenju dosadanje obuke u islamskim Školama. Birana i pozvana inteligencija raspravljala je živo i dugo o tome životnom pitanju i napokom s većinom glasova usvojila je slijedeću rezo­ luciju: I. Obučavati islamsku djecu žensku i mušku: Kur’an (a. i.) IL Obučavati elementarne pojmove o vjeri koji su potrebni za ibadet i oplemenjenje duše. HI. Obu­ čavati čitanje, pisanje i govorenje jezika: arapski, per­ zijski i ordski. IV. Kad se svrše početne knjige obučavati opširnije razne znanosti i umjetnosti. V. Obučavati pro­ pisane predmete i knjige od strane države, da mogu islamska djeca položiti prijamni ispit za državne škole. VI. Uzdržavati više maturanata, da mogu pohagjati visoke škole (sveučilišta) i tamo slušati moderne znanosti. VII. Moralno uzgajati Muslomane, popravljati im navike i obi­ čaje, koji su u zadnje vrijeme zaraženi sa strane. — Indijska novina „El-nejjirul-Asafi veli, da su se već po­ kazali lijepi plodovi kongresa. Lijepa kita islamske djece u Madrasu s dobrim uspjehom položila je prijamni ispit za državne škole. Pedeset i tri slušatelja uđabr&na su za više škole, koje će zadruga (endžumen) izdržavati o svom trošku. Zaista lijep napredak! Da bog da, da se i mi u Inde ugledamo! pa jednom pregnemo, kako Ebu Safjan veli na rad, jer su nas naši susjedi natkrilili. Daleko smo ostali za njima. Prošlost ih je podigla. Budućnost će nas njima zapostaviti, ako se ne probudimo na rad s geslom : Prosvjetnom blagostanju! Pogled po svijetu . U Peking je stigla vijest, kako javljaju iz Londona od 10. o. mj., da je u Mongolskoj buknuo veliki usta nak. Misli se, da tome ustanku stoje na čelu Tungfušjang i princ Tuan. Ustaše marširaju praraa gradu Kalgani. — Veli se da je belgijski kralj Leopold ineognito dolazio u Rim, posjetio papu, i odmah se vratio natrag. Tali­ janske novine tumače taj postupak na razne načine i snebivaju se što kralj Leopold nije posjetio talijanski dvor. — Talijanska sredozemna mornarica 10. o. mj. posjetila je Toulon, kojoj je na čelu vojvoda od. Genue. Taj posjet dovagja se u savez s približenjem budućoj saveznici Francuskoj, jer se misli, da će Italija istupiti iz trojnoga saveza. Dolazak presjednika Loubeta s mi­ nistrima u Toulon izazvao je to nagagjanje. S druge se strane pako tvrdi, da je njemački kancelft grof B(ilow kod sastanka s talijanskim ministrom presjednikom Zanardellijem ostao od konta, da Italija i dalje ostane u trojnom savezu. — Rusija je službeno izjavila, da se odriče ugovora s Činom u pogledu Mandžurske. Malo ne sve su vlasti ukorile činsku vladu, što je sklopila ugo­ vor sa Rusijom i ona ga onda nije htjela potpisati. Ru­ sija se ustručava navijestiti činu rat, jer se boji da bi mogli nastapiti drugi zsmršaji; ona je uzmaknula, jer je Vlasnik: Adem aga Mečlć. I to ništa ne stoji. Rusija se izgovara, da ne želi nikom« silom nametnuti ugovor i da će mirno čeka*; razvoj do. gagjaja na Istoku. Vojsku nije povukla iz Mandžurak« nego će je i nadalje tamo držati, a to znači: kome nij« pravo neka dogje, pa je istjera, ako mu pogje za ra. kom. Njoj je za sada prva stvar, da se ne reče sa strane, da je izazvala rat. Rusko novinstvo tvrdi i vje­ ruje, da se će će niko naći ko će Rusiji reći, da ukloni svoju vojsku iz Mandžurske, a s tijem je sve rečeno — Maćedonskorae pokretu u Turskoj regbi da je od' zvonilo. Stroge mjeis prot- buntovnicima od strane Tarske i postupak bugarske vlade prama kolovogjama komite« razočaralo je bugarsko zagrijanje i megalomaniju. Vogj« u Sofiji stavljene su f>od istragu, a strijeljačka društva su raspuštena. U Selaniku pako osugjeno je 19 Bugara radi veleizdaje, i to: na smrt Mibajilov, Čonkov i Georgijev; na doživotnu robiju profesor Mašov, Školski u«drornik Tošev, učitelj Nakov i gjak Rizov • na petgodišnju tamnicu dr. Tatardžev i pop Hammat; Ivanov na dvo­ godišnju tamnico, a ostali su oslobogjeni. N aše poruke. M . E n tin u D . ViS način pisanja zbilja nam bb irigj«. Jezik Vam je upravo krasan, samo se viie držite ijekavštine, je r kako Vam je poznato, tijem ae dijalektom sluti danas apsolutna večina. N ala domovina je krasna i ima slika izobilja; naš ti- at je zanimiv i neiacrpiv; naš jezik je slikovit i bogat, ima n njemu sve ito treba; samo u nas ima nešto malo, a to je m i imamo malo pre­ galaca, nulenika, koji imaju volje i spreme, da barataju i perom. Za to treba da jedan radi za petoricu. Pero u iako, pa radi, koliko možeš, io od avakog čestita sina traii narud i domovina. Mahsas-selam. P . N S . * M Pjesmice, koje priposlaste uredništvu .Behara* po našem mišljenju dosta su uspjele, ali pošto po programu lamo muslimani aaragjuju u našemu lista, želji Vam ne mošemo udovoljiti. Obratite se slobodno na koji drngi list. N . H . u D . Kako vidite Vaša pričica je isišia u .Behara*, ali znajte da se to dogodilo nehotice, jer mi od uredništvu nepoznatih osoH ništa ne nvričujemo. Vaša je dopisnica kasno stignnla, u kojoj nas upozoriste, da tajite svoje prava ime, jer se bojite naše poruke. To je u nama evo iia ir lo sumnju u Ya* rad, jer nam je na um panula ona stara: ,,Ko je iupalj pod uši, diži se u . uli*. Držite li se Vi ili ne, to 6e nam budućnost pokazat. Toliko primite na znanje i vjerujte nam, da vile nikada Vaša radnja pod pseudoni­ mom neće doći u naš list, dok nam najprije ne izvolite otkriti Vaše pravo ime. Mahens oelam! N a šim čitaocim a. S ovim se brojem svrgava L godište „Behara1*. Kad se površno pogled baci preko sva 24 broja, svaki će se Čitatelj uvjeriti, da zbilja „Behar* za­ služuje, da se svaki od njega primjerak nalazi u svakoj mnslomauskoj kući. K ako je .„Beharu jedini list u našim zemljama, koji zastupa islam, nije nikakovo čudo, što je našao odziva n narodu i elementu, kome je namijenjeni. U najčvršćem uvjerenju, da će svi bivši pretplatnici odmah ob­ novili pretplatu i da će se još lijep broj novih pretplatnika javiti i tako poduprijeti ovo korisno i plemenito podnzeće, da može i dalje svjesno na­ staviti rad za dobrobit islamskog elementa, odlučilo je uredništvo i na dalje truditi se oko uregjenja >,Đeharau, da odgovara svojoj svrsi. Uredništvo „Behara*. Odgovorni urednik: Safvet beg Baš&jgić. Štamparija Riste J. Savića i druga n Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1900 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a62e8906-6fc2-48de-a094-c3b47930946d https://kolekcije.nub.ba/files/original/c91a4310c40be387fd59005cfffeb185.pdf 66e80ae02961e4548b0ae5bb26ad6961 PDF Text Text sm * Nakladom: Ađemage M ešića Uredio: Edhem Mulabdić, fali iuinfavn kiUioleka Uii t o t e m i lifeiituki ■S <Aj£VO S GAJEVO W S A R A JE V O . ŠTAMPARIJA RISTE J. SAVIĆA. / 3 tž �BROJ *24 6 o d . II. L i s t za- poiaJarsj i za-'ba-vu- 7. Muharem 1320. SARAJEVO 15. aprila. 1902. Ne š t o o t a kvi m u. Napisao Fehim Spaho. oš u najstarija vremena potreba je natjerala ljude, da udese kakvu bilo razdiobu vre­ mena, kako bi mogli označiti, kad se je ’ što zbilo. Tako je postao kalendar (takvim). To računanje vremena udešavali su narodi svaki po svom običaju, ali su še u tom svi držali v U dviju nebeskih pojava: sunca i mjeseca, a to je i naravno, jer su oni najvidljivija nebeska tje( lesa. Tako je bilo najlakše udesiti tu razdiobu u mjesece po 29 i 30 dana, koji su se temeljili na sinođičkom mjesecu, koji je imao 29 dana, 12 sabata, 44 dekike i 3 sanije, a to je ono vrijeme, dok mje­ sec obigje jedan put oko zemlje. Jedan veči odsjek te razdiobe sačinjava godinu, koja se oslanja na tropičku sunčanu godinu i koja ima 365 dana, 5 sahata, 48 dekika i 46 sanija, a to je vrijeme za koje se okrene zemlja oko sunca. Takova sunčana godina, koja je od oka ustanovljena na 365*/4 dana, bila je poznata starim Egipćanima još u 14. vijeku prije Isa pejgambora a. s. Osim ove sunčane godine imade još i mjesečna godina od 12 mjeseci po 29 i 30 dana, koja po tom broji 354-355 dana. Da se ova godina približno izjednači sa tropičkom sunčanom godinom, umetali su u početku svake treće godine trinaesti mje­ sec od 30 dana. Kasnije (540 pr. I.) uvedeno je, da se taj trinaesti mjesec umeće svake 3., 5. i 8. god. Pošto je po prilici jednak vremeni razmjer megju 19 tropičkih godina i 235 sinodičkih mjeseci, sastavio je znameniti grčki astronom (munedžim) Meton, ciklus od 19 godina i uveo, da megju njima ima 7 prestupnih, svaka po 13 mjeseci. Te prestupne godine bivale su svaka: 3., 5., 8., 11., 13., 16. i 19. Metonov izum primljen je Grčkoj sa najvišim oduševljenjem, te su taj kalendar urezali zlatnim slovima na mramorne ploče i nazvali ga „zlatnim brojem". Nu s ovim su umetanjem velike neprilike i čo­ vjek se ne može labko snaći. Ali ako se računa po mjesečnoj godini, može se uzeti 12 mjeseci kao mjerilo godine, te nije potrebe, da se ona slaže sa sunčanom godinom, a niti je to moguće tačno udesiti. To je pravo računanje bez ikakvih zamršaja. Tako je kazano i u Kur’ani a. š., da u božijim propisima vri­ jedi godina od 12 mjeseci. �104 BEHAR M j e s e o n e 1 M je s e c i g o <i i n e. 1 - — — 1318 1319 1323 1324 1326 1826 1827 1832 1333 1334 1336 1340 1341 1342 1343 1349 1860 i t. d. _ _ — 1820 1321 1322 1328 1329 1330 1331 1836 1337 1838 1339 1344 1846 1346 1347 1348 ' ~~ Dani, u koje pada početak najeseca. i Kuhanem S rijeda P o nedjeljak P etak Srijeda N edjelja č e tv rta k U to ra k Subota Safer P e ta k Srijeda N edjelja P etak U to rak Subota Č etv rtak Poniedjeljak Rebi-ul-erel Subota Č etvrtak Ponedjeljak Subota S rijeda N edjelja P e ta k U torak Rebi-ul-ahir P o n ed jeljak Snbota Srijeda P on ed jeljak P e ta k U to ra k N edjelja č e tv rta k Džumađ-el-ula U torak N edjelja Č etvrtak U to rak S ubota S rijed a P o n edjeljak P e ta k Džumad-el-ahire Č etvrtak U to rak Subota Č etvrtak P on ed jeljak P e ta k S rije d a N edjelja Rcdžeb P e ta k S rijeda N edjelja P etak U torak Subota Č etvrtak Ponedjeljak Šaban N edjelja P e ta k T’to rak N edjelja Č etvrtak Ponedjeljak Subota S rijeda Ramazan P o n ed jeljak Subota Srijeda Ponedjeljak P etak U to rak N edjelja Č etvrtak Ševal S rijed a P onedjeljak Petak Srijeda N edjelja Č etvrtak U to rak Subota Zil-kiđe Č etv rtak U torak Subota Č etvrtak Ponedjeljak P etak S rijed a N edjelja Zil-hadže S nbota Č etvrtak Ponedjeljak Snbota Srijeda N edjelja P e ta k U torak Ovaka je mjesečna godina, osobito u vjerskijem stvarima, i najprikladnija, jer svaki obred dolazi u razna doba godine. Tako na pr. čovjek doživi a 33 godine, da posti ramazani-šerif u svaka doba godine, a to je i pravo, jer da je sve n zimi, bilo bi prelahko postiti, a opet bi ljeti bilo skopčano s velikim poteš­ koćama. Mnogi sa uveli sunčanu godinu i u vjerske stvari iz nekojih dunjalučkih interesa. Još od iskona uzimalo se za početak računanju vremena važan dogagjaj, pa se počam od njega bro­ jilo redom. Odmah poslije Adema (a. s.) počelo se ra­ čunati od njegova hubuta, i to isprva se brojili redom dani, a kad se taj račun zamrsio, uzeti su mjeseci, a kad se i to zagubilo, onda su tek uzete u račun gogodine. To je po prilici bilo oko „Tufaua“ (opći potop). Iza tog se zagubio i taj račun, te se počelo brojiti od „Tufana" i taj se račun vodio sve do bazreti Ibrahim pejgambera (a. s.), kad no je uzet u račun njegov rogjenđan. Još se poslije računalo od sagra- gjenja Ćabe, od Jusuf, Musa i Isa pejgambera (a. š.), od potopa Firaona i t. đ., od kojih su nekoja raču­ nanja još i danas u krijeposti. U islamskoj su književnosti najpoznatijih šest glavnih kalendara, i to: arapski, turski, koptski, rimski, persijski i meliki. Od ovih je najstariji turski, po kojem su raču­ nali počam od postanka svijeta sVi narodi na krajnjem istoku, kao Kitajci, Mongoli, Turkmeni i dr. Pošto je ovaj kalendar već zabačen, nijesu nužno nikakve po­ tankosti o njemu. Arapi, naročito oni u Hidžazu, računahu po mje­ sečnoj godini, a u zemani džahilijetu (vrijeme prije Islama) uzimahu za početak računanju razne važnije dogagjaje u svom životu, naročito velike ratove kao „ami fll“ ili dan sm ti kojeg svog velikana kao Velid ibni Mugire i drugih. Polovicom reibiul-evela 16. godine poslije Hidžreta, piše Ebu Musa-el-Eš’ari, tadanji valija u Basri, drugom halifi Hazreti Omeru (r. a.), da mu dolaze od �n BEHAR njega pisma i nalozi, kojj su datirani samo danom i mjesecom, a da na njima nema godiue, pa da to mrsi državne poslove, jer nakon godinu dana dotični se datum više ne zna. S toga ga zamoli, da uvede opći kalendar za islamsku državu i da se onda prema tome sve bilježi. Hazreti Omer (r. a.) po islamskom običaju sa-' zove svoju skupštinu, da se o tom važnom predmetu posavjetuje. Na tom sastanku bilo je glasova, da se uzme za početak računanju Alejhisselamovo rogjenje, drugi opet pređlagahc, da se računa od Njegova irtilaha, a hazreti Omer predloži, da se uzme kao prva ona go­ dina, kad je Alejhisselam hidžret učinio iz Mekko u Medinu, temeljeći taj svoj prcdlog na tom, da se tada sav ehli Islam složio i da od to doba počima prava slava i sjaj islamov. Kad je taj predlog primljen i tako utemeljen islamski kalendar na mjesečnoj godini od 12 mjeseci po 29 i 30 dana, nastalo je pitanje kako da se usta­ novi početak mjeseca, to j. da li mlagjak, uštap ili zadnja četvrt, pa je zaključeno, da se računa od mlagjaka (hilal), jer je on začetak svih drugih pojava mjeseca. S toga je moralo biti da mjesec počima. kad se prvi put vidi mlagjak. Mjeseci su po imenu i redu ostali isti, koji su i dotle u islamskoj arapskoj državi vrijedili samo je nastalo pitanje, kojim će mjesecom godina započinjati, da li onim u kojem je hidžret bio, naime rebi-ul-evelom ili kojim drugim. H. Osman, III. halifa, koji je takogjer u toj skupštini sudjelovao, predloži, da se uzme kao prvi mjesec u godini Muharem, budući se u tom mjesecu vraćaju hadžije iz Mekke i jer će se time „ešhuri hurum“ skupiti u jednu godinu. Taj je predlog primljen, pa s toga nije dan hidžreta ujedno i početak godine, nego je ta godina, u kojoj je bio hidžret, prva, a, računa se od 1. muharema. Ti su mjeseci po redu: muharem, safer, rebi-ulevel, rebi-ul-ahir, džumad-cl-ula, džumad-el-ahire, redžeb, šaban, Ramazan, ševal, zil-kide i zil-hidže. Od tih su četiri, i to : muharem, redžeb, zil-kide i zil-hidže ešhuri hurum, u kojima su i sevabi i gri­ jesi, koji se u tim mjesecima učine, veći od onih u ostalim mjesecima. Za ovaj ešhuri hurum znali su Arapi i prije Islama, te se u njem nijesu smjeli krviti, a taj’ su suunet naslijedili od Ibrahim pejgambera (a. 8.) Mnogi su islamski astronomi radili na tome, da za ovu mjesečnu godinu postave definitivan red, pa je, koliko se čini, u tom najbolje uspio znameniti islamski astronom Jakub, koji je za sva vremena sastavio ovu skrižaljku, koju ovdje donosimo, a i iz koje se može viditi, u koji dan u hefti pada početak kojeg mjeseca u svakoj pojedinoj godini: 105 o ovom su kalendaru za Muslomane mubareć i znameniti dani T7 muharemu ; 1. Nova godina; 9. TasuA; 10. Ašura. i h. Husejnov šehadet’) ; 17. Dolazak ashabi fila. 22. Smrt Musa ibni Džafera i Zejnul-Abidina. U saferu: 16. Bolest Alejhisseiamova; 24. Izlazak Alejhisselamov iz pećine.; 27. Smrt Muhamed-ul-Bakira. U rebi-ul-evelu: 1. Alejhisselamov hidžret u Medinu; 4. H. Ebu-Bekir stupio na hilafet; 8. Dolazak Alejhisselamov u Medinu; 12. Rogjendan (Mevlud) Alejhisselamov. U rebi-ul-ahiru: 1. Ogragjenje Cabe po Hadžadžu; 1C. Smrt Amine r. a. ; IQ Ifcmaz objavljen kao farz; lij Početak vlade Abasovića; 18. Upmrćenje Ćisra-a. U Dzumad-el-ula-u: l, Rogjendan Zejnul-AbidinoV1, Ibnuz-Zubejrov šehadet; 28. Smrt Fatimetuz-Zehre r. a. V džumad-el-ahiri: 8, Smrt Ehu Bekira r. a.; 9. U, Oo\er stupio pa hilafet; 15. Obnovljenje Cabe po Ibnuz-Zubejru; 20. Rogjendan Fatimetuz-Zehre r. a. U redzebu: Prvog u oči petka: Lejlei regaib; 21. Rogjendan hazreti Alije r. a.; 27. Lejlei Miradž. U Sabann: 15. Rogjendan hazreti Husejnov r. a .; 15. Lejlei berat; 18. Smrt Džaferus-Sadika r. a. U Ram azanu: 8. Rogjendan Džaferus-Sadikov: 12. Alejhisseiamova ženidba s h. Ajišom; 17. Bitka na Bedru; >) Šehadet znači poginuti za Tjera i domovinu, a koji tak« pogine zove se fieidd- �mm 106 BEHAR 21. 21. 26. 27. Zauzeće Mekke; Šehadet hazreti Alije r. a ; Nuzuli Kur’an; Leiletul-Kadr. U Ševalu: 1., 2. i 3.: Idi fitr. 12. Bitka na Taifu; 14. Bitka na U hudu; 15. Smrt Ebu-Talibova; 18. Smrt Alejhisselamova sina Ibrahima. zil-kidžetu■: 1. Rogjenđan h. Ibrahim pejgamberov r; 7. Muzdelife; 8. Jevmut-tervije; 9. Jevmi arefe; 10. —13. Idi adha (Kurban Bajram); -16. H. Osmanov šehadet; 27, H. Omerov Šehadet i h. Osmanovo stupanje na hila£et. Ovaj kalendar, što ga je uveo b. Omcr-ibnulHatab, vrijedio je u islamskom svijetu ne samo u vjerskim, nego i u državnim i svim drugim poslo­ vima kao jedini kalendar sve do godine 1255. po H., kad no je sultan Abdul-Medžid bati šerifom od Grjulbane izdao razne reforme za tursku carevinu. Tom prilikom je uvedeno, da se u financijalnim i nekojim drugim poslovima računa po sunčanoj godini prema starom kalendaru, a za početak godine uzet je 1. marta. Taj je kalendar prozvan „malijja" (financijalni). Nu u uvagjanju ovog kalendara učinjena je krupna pogrješka time, što je odmah na mjesečnu go­ dinu nastavljeno računanje po sunčanoj godini, a nijesu počam od hidžreta izračunane sunčane godine, pa da bi se onda po tom počelo računati. To je prinukalo nekoje novije islamske astronome, da tačno pronagju sunčane godine po hidžretu. Kako se je pozitivno moglo ustanoviti Alejhisselam je otišao iz Mekke 1. rebi-ul-evela, a na 8. je prispio u mjesto Kuba. četiri dana iza dolaska, po­ ložio je Alejhisselam temelj prvoj džamiji na zemlji i time je bidžret definitivno odlučen. Direktor egipatske zvjezdarnice Feleki Mahmud pasa izračunao je i dokazao u jednoj svojoj risali, koju je izdao na francuskom jeziku godine 1858, da je dan hidžreta bio na 22 septembra 622 poslije Isa a s., dakle onda kada je u jesen dan i noć jednaka. Iza tog je još god. 1285 p. H. znameniti turski astro­ nom Tahir efendija objelodanio švoja vrlo važna istra­ živanja i račune u tom pogledu. Kako bi se imao urediti takav kalendar i. u opće sve potankosti u toj stvari svestrano je razložio da­ našnji carsko-turski povjerenik u Misiru Gazi Ahmed Muhtar paša u svom djelu „Islahut-takvim". (Pobolj Sanje takvima) n Na temelju tog obrazloženja Muhtar pašina i na, kon što se je još naročito s njim posavjetovao počeo je godine 1307 p.^-H. znameniti „turski, nakladnik a i književnik Ebuz-Z ija Tevfik .izdavati svake godine „Nev-sali marifet", kalendar po sunčanoj godini, a B0 Hidžretu. Po ovom kalendaru pada nova godina na dan hidžreta po gornjem Mahmud pašinu računu t. j. u jesen kad je dan i noć jednaka, na 22. septembra po gregori­ janskom kalendaru. Mjeseci su razdijeljeni po godiš­ njim dobama, i. to: prva iesen. druga jesen, treća jesen ; prva zima, druga zima i t.' d. Prvih šest mjeseci,'*dakle jesenski i zimski su po 30 dana* dočini- su proljetni i ljetni pot 31 dan u pre­ stupnoj godini, doćim u prostoj zadnji mjesec t. j. „treće ljeto" imade samo 30 dana. Svaka četvrta je godina prestupna, a ostale su proste. Ali da se ova kalendarska godina; potpuno izjednači sa tropičkom sunčanom, to svaka 128. godina nije prestupna, premda je djeljiva sa 4 kao i prestupne. Ovaj je kalendar, zbog svoje jednostavnosti i lahkog-računanja najpraktičniji od svih postojećih kalendara. Premda ovaj. kalendar- nije nigdje poprimljen, nadati se je, da to bude. u skoroj budućnosti, jer je „Nevsali marifet" vrlo raširen ne toliko radi kalendara, kolikG radi svog obilnog i lijepog .sadržaja. Ovaj $,NevsaF. je više .poznat pod- imenom „Takvim! EbuzZija^,' (Ebuz-Zijaov kalendar.) Koptski kalendar (tarihi kibti) broji svoje godine od <kad je rimski car Dioklecijan vodio rat na Egipat, da upokori Kopte, a to je od godine 148 poslije Isa a. s. Ovaj se kalendar računa po sunčanoj godini i to 12 mjeseei po 30 dana a na kraju svake proste godine poslije zadnjeg mjeseca dodaje se 5, a u prestupnoj 6 dana (ejjami musterika). Početak godine u ovom kalendaru pada na 6. jula po novom kalendaru. Ovaj se -kalendar upotrebljivao doskora u ne­ kojim krajevima Hidžaza i Misira. Rimski kalendar (tarihi umi, tarihi iskenderj), na zapadu prozvan po svom osnovatelju Juliju Cezaru, julijanski kalendar vrijedio je u Rimljana sve do nji­ hove propasti, te je takogjer prešao i u kršćansku crkvu. Pošto . je 36§*/f dana za 11 dekika.i 14. sanija ili za Visa dana više nego li tropička sunčana godina, to tako uregjena kalendarska godina ne može ići p skladu sa suncem pa se astronomičke pojave, n. pr. izjednačenje dana i noći itd., ponavljaju tačno. nakon što mine prava sunčana godina, ali po kalendarskoj godini od 3651/« dana progju u. 129 godina za jedan dan naprijed. Taj red pa još nepravilnosti s kojekakvim ume­ tanjem zamrsiše rimski kalendar i dotjeraše, d^ je go­ dine 47. pr. Isa a. s. 67‘ dana bila razlika megju nje­ govom i pravom tropićkdui godinom. �n BEHAR Pomoću alekšandrijskog astronoma Sosingenesa i ćatiba (scriba) M. Flaviusa reformira Julius Caesar kalendar god. 708 poslije sagragjenja Rima t. j. 47 pr. Isa a. s. Ova je godina imala mercedonius od 28 dana, pa je k tomu još dodano bnih 67 dana, šfco je ova kalendarska godina protjerala mimo sunčani; tropičku, te je tako ova godina, u kojoj je taj kalendar reformiran brojila 445 dana. Po tom je kalendaru ustanovljena godina na 3651/* dan* i uregjeno, da tri godine budu proste sa 365 dana, a svaka četvrta prestupna sa 366 dana. Mjeseci su prozvani: januar (31 dan), februar (28 d.), mart(31 dan), april (30 dana), maj (31 dan), juni (30 d.), juli (31 dan), augur* (31 dan), septembar (30 dana), oktobar (31 dan), novembar (30 dana) i decembar (31 dan). U prestupnoj je godini imao februar 29 dana, a kao umetnuti dan držao se je 24, februara, dan po­ slije rimskih svečanosti nterminalia“» Pošto je 129 godina ovog kalendara više za čitav đarfod prave sunčane godine, to nije moglo računanje po ovom kalendaru ostati u skladu sa suncem, te je to opaženo već godine 325. poslije Isa a. s., kad se sastao crkveni kongres u Nikei. Te je godine bio dan i noć jednaka u proljeće mjesto na 24. marta kao do tada već na 21. marta. Nu tada se nije znalo za pravi razlog tomu, nego to u Evropi doznaše tek u XV. sto­ ljeću pos. Isa a. s. m ok su se dakle u Evropi uzalud mučžii, da stignu pravi razlog toj netačnosti kalendara, dotle su Muslomani to postigli već u XI. stoljeću, i to onda, kada su prvi put po­ kušali, da uvedu u svoje poslove sunčanu go­ dini>. Da im je to i prije trebalo i da su se ža to zanimali, sigurno bi to i prije iznašli, jer kako vidimo, dok im je zatrebalo, odmah su i pronašli. Godine 1093. p. I. (a. s.) primjete nekoji držav­ nici sultana Dželaluddina Meiikšaha Seldžukovića, da bi za državu mnogo korisnije bilo, ako bi se u dr­ žavne, naročito financijalne poslove uvela sunčana go­ dina. Za to Dželaluddin sazove osam najglasovitijih islamskih astronoma kao Omer-ul-Hajama, Eb-ul-Muzaffera, Mejmuna Vasitiju, Mubameđi Hazina i Abdurrahmana Harisiju, te im naredi, da za njegovu državu urede kalendar po sunčanoj godini. Ovo astronomsko vijeće sastane se i nakon što su se u tom svestrano posavjetovali, udariše temelj novom kalendaru, koji je taćrto odgovarao pravoj sun­ čanoj godini, 8 ramazani šerifa 467. p. H. Da ovaj kalondar potpuno odgovara suncu, urediše ga tako, da tri godine jedna za drugom budu proste po 365 dana, a svaka Četvrta prestupna sa 366. Nu da se ukloni i ona pogreška, koju smo vidjeli kod 107 julijanskog kalendara, bude ustanovljeno, da svaka sedma prestupna godina ne padne nakon tu proste, nego tek nakon četiri godine tako, da u 130 godina bude prestupnih 31 mjesto 32i. Time se izbaci onaj dan, koji se po uregjenju julijansskog kalendara nabere u 129 godina. Po ovom kalendaru počinje godina, kad je u proljeće jednak dan i noć, a taj prvi dan u godini zove se nevrozi sultani (sultanov novi dan)." Mjeseci po imenu uzeti su iz stare perzijske go­ dine, a zovu se: ferurdin, erdi bihišt, hardad, tirmah, merdad, šehrijur, mihrimah, aban, azer, zimah, behmen i isfenđarmez. Pet stoljeća poslije toga, kako je u islamskom svijetu uregjen tako tačan kalendar, sjetiše se u Ev­ ropi, da preurede svoj (julijanski) kalendar. Zaludu su razbijali glavu, istražujući za što se julijanski ka­ lendar ne slaže ša astronomskim pojavama, ne mogoše to postignuti dok ne naučiše od Muslomana doznavši za DŽelaluddinov kalendar. tJ drugoj polovini XVI. vijeka sazove papa Gregor XIII. komisiju, u kojoj su se sastali učenjaci iz svih krajeva Evrope. U toj je komisiji usvojen novi preuregjeu kalendar, što ga je predložio Talijanac Luigi Lilio, a koji je prozvan po" rečenom papi gre-, gorijanski kalendar. Pošto je iza Ju lij a Cezara, koji je uredio juli­ janski kalendar, bilo prošlo 13 puta po 129 godina, to je proljetni aequinoktium (jednakost dana i noći) za 13 dana zaostao, te je pao 11. marta. Da se za­ ključku koncila u. Nikei udovolji i proljeće na 21. marta dovede izbačeno je godine 1582. deset dana, te se te godine računalo 15. odmah na 4. oktobra. Da se opet ne povrati stara pogrješka, uzeta je godina 365 dana 5 sahata 49 dekika i 16 sanija, koja se temelji na planetskim tablama, što ih je izdao kostiljski kralj Alfonso X. Pošto je ovakih 400 godina jednako 146.097 dana 26 dekika 40 sanija, a po julijanskom kalendaru ravno 146.100 dana, to su ove potonje u blizu za 3 dana više. Prema tome bude uregjeno, da godine, koje se mogli dijeliti na 4, budu prestupne sa 366 dana, ali konačne godine stoljeća tako zvane sekularne godine kao 1600, 1700 itd. da ostanu ipak proste, premda su djeljive sa 4, osim onih, koje se mogu razdijeliti sa 400. Time ispadnu u svako 400 godina ona tri dana, koja su se dotle po julijanskom kalendaru nabirala. Tako je iza uregjenja bila u gregorijanskom kalendaru 1600. godina prestupna, đoČim su godine 1700, 1800 i 1900, bile proste, a od ovih sekularnih godina biće prestupna tek 2000 godina. Da nije ni ova uredba potpuno savršena priznala je komisija, ali je ipak time praktičnoj potrebi na dulje vremena doskočenor O toj vrlo neznatnoj netačnosti raspravljali su ne­ koji učenjaci kasnije, nu na to se nije do sada uzi' �BEHAR 108 malo obzira, pošto to u opće niti ne treba prije go­ dine 3200. Istom će se oko te godine pokazati razlika za čitav dan: Ovaj gregorijanski kalendar je najrašireniji i poznat je po svemu svijetu. Po julijanskom se kalen­ daru računa još u hrišćanskom svijetu,, a vele, da ga se drže i Muslomani u pustarama oko Fizana i Tuati-a. Julijanski se kalendar obično zove stari, a gregori­ janski novi. Do sad je prvi zaostao za 13 dana. Perzijanci običavahu u staro vrijeme računati pd dana, kad bi došao novi vladar na prijestolje, pa dok bi njegova vlada prestala, počelo bi i novo računanje, kako je novi vladar stupio na prijestolje. Ovaj način računanja vukao se od kralja Džemšida pa sve do Jezđudžurda, pošlijednjeg kralja iz dinastije Sasanovića. Kalendar, koji je po dotadašnjem običaju uveden od dana, kad je Jezdudžurd stupio na prijestolje, nije se više promijenio, kad je poslije njega došao novi vladar, nego je i nadalje vrijedio u perzijskoj državi. Taj kalendar broji svoj početak od 22. rebiul-evela 11. godine p. H. Ovaj perzijski kalendar računa se po sunčanoi godini od 12 mjeseci po 30 dana, a na kraju mjeseca Albana ili Isfendarmeza*) doda se 5 dana tako, da svaka godina broji 365- dana. U ovom kob nđaru nema običnih prestupnih godina, n kojima se dodaje po je­ dan dan kao kod drugih kalendara, koji se račnnajn po sunčanoj godini, nego Perzijanci običavahu u svako 120 godina dodati po čitav jnjesec i time b: izjedna­ čili onu razliku, što bi se njihova kalendarska godina razišla sa sunčanom tropičkom godinom. Ovaj se kalendar zove još Jezdndžurdov kalendar (tarihi Jezdudžurdi i tarihi šehrijari), a kad se spominje kao perzijski obično mu se dodaje još i pridjevak stari (tarihi faresi kadim) za razliku od Dželaindinova kalendara, koji ima, kako je to več prije navedeno, mjesec istog imena. Jevreji imaju mjesečne godine po 12 i 13 mje­ seci. Prosta godina ima 6 mjeseci po 30 dana, a 6 po 29. U svako 19 godina umeće se 7 prestupnih po 13 mjeseci. Po tom prosta godina ima svega 354, a prestupna 384 dana. O pravilnom uregjenju ovog jevrejskog kalendara nije ništa poznato do IV. stoljeća poslije Isa a. s. Prvi put je sistematički uregjen godine 344. Stari Grci .su dijelili mjesece na tri razdjela po 10 dana i zvali su te razdjele: prva, srednja i zadnja desetina. Nijesu imali naročitih imena za dane, a ove su brojili redom po tim desetinama. Tako n. pr. akoi) i) Im ena ovih mjeseci vidi kod D ielalora kalendar«. ■I su htjeli kazati 16. dan mjeseca, kazali bi 6. daa srednje desetine. S početka ne imagjahu redovitog ra. čunanja po godinama, nego su svake četiri godine imali obnovljenje. Osim toga imali su tako zvane olimpijske dev rove, pa su prvi dan svake olimpijade držali velikim praznikom i tada priregjivali velike zabave. Ovaj olimpijski kalendar broji svoj početak od godine 776 prije Isa a. s. Nekako oko 600 godine prije Isa a. s. uređiše Grci kalendar, po kojemu su bile 2 godine po 12 mjeseci od 30 dana, a svaka treća imala je 13 tako­ vih mjeseci. Tim računanjem, koje je inače uregjeno po hebrejskom kalendaru, (ibrani), očuvao se bar do­ nekle pravi kolenđarski tok. Iza tog su još stari Grci provodili kojekakve re­ forme u tom kalendaru, dok nije Meton sastavio po­ znati ciklus od 19 godina, o kojem je još u početku ovog članka bilo govora. Još su vrijedni, da se napomenu: stari albanski kalendar, po kojemu računahu stari Rimljami, onda Selefkosov kalendar, zvan takogjer tarihi surjani, što ga je uveo Selefkos, general Aleksandra Velikog, te napokon franeusko-republikanski kalendar, koji je bio nveden prigodom velikog francuskog prevrata g. 1792. Na naša islamsku novu godinu t. j. na 1. muharema 1319 računali su se po drugim kalendarima, o kojima je ovdje bila riječ, a po kojima se i danas računa, slijedeći datumi: 29. hamla (pryog proljeća) 1287 po sunčanoj godini poslije H idžreta; 7. nišana 1317 po wmalijjiw. 1. Ajara 5661 po jevrejskom kalendaru poslije MusA a. s. 7. nišana 1270 po starom perzijskom kalendaru. 30. ferverdina 823 po Dželalovu kalendaru. 7. nišana 2212 po Selef kosova kalendaru. 20. po gregorijanskom, a 7. aprila 1901. po jnlijauskom kalendaru poslije rogjenja Isa a. s. Po ra­ čunu znamenitog historičara Dionisiosa pogriješilo se je u ovom kalendaru za jednu godinu, te bi sada bila istom 1900. godina. Naprotiv tome pronašao je zna­ meniti turski pisac Kemal beg, da se je Isa a. s. rodio 4 godine prije, nego što se općenito drži. Po tom bi sada bila 1905. godina. S toga ima opravdane samoje o ispravnosti ovog kalendara. �BEHAR 109 M e d v je d ic a . (Basna.' jeki car imagjaše tri sina. Kad su poodrasli za ženidbo, opomene ih otac, da se žene. Stariji se brat, a i srednji ožene, a mlagji ne htjedne. Na to ga otac po. drugi put opomene, a ujedno ga upita, za sto se ne bi ženio. Na to mu sin odgovori, da de otisnuti strjelicu, pa gdje padne, da će se odanle i oženiti, » a drukčije, da ne će. Kako je on rekao, tako 1 mu otac i dopusti, te on svoju strjelicu pusti, i strjelica netragom iščezne. Sada će dakle, da je traži, gdje je pala. Uputi se onim smjerom, kuda je izčezla. Mjesec dana je neprestano išao, dok nije napokon došao u neki veliki grad. Tu dogje u jedan han, da noći. Sutra poslije podne izagje malo u grad, da pro­ hoda ne bi li štogod čuo ili vidio svoju strjelicu. Na­ pokon je spazi na krovu jedne velike kuće. Veseo radi toga vrati se opet u han i tu zateče u jednoj sobi krojača (terziju), kako šije nekakve haljine. Tu se on u prvi mah s krojačem upozna, te poslije dugog razgovora, upitaće carević krojača: „Molim te. maj­ store, bili ti meni znao kazati, odakle je ona strje­ lica na onom krova i kako je ona ondje došla ?“ Ns to mu krojač odgovori: „Moj dragi prijatelju, evo ima mjesec dana, kako je ona ondje pala, pa naš valija iztražuje, nebi li šta saznao za nju, ali još ništa. “ „A ima li vaš valija kćer?“ upita carević. “Po svoj prilicir kako sam čuo, ima“, odgovori krojač. Iza toga carević pripovijedi cijelu svoju odluku krojača i za­ moli ga, da o tom govori ondašnjem val ij i, da je ona strjelica tog i tog .carevića i kako -on moli ruku nje­ gove kćeri. Krojač mu još reče, da je valijin krojač, pa da će biti još lakše govoriti o tom valiji. Drugi se dan opet carević navrati krojaču, da čuje poruku valijinu. Kad je došao tamo, reče mu krojač: „Valija ti poručuje, da bi on rado dao svoju kćer tebi, ali, kaže, njegova kći ima veliku mahanu, pa ne zna, hoćeš li ti pristati ?“ „Ti njemu kaži, da sam ja tako odlučio', pa makar ona imala neznam kakvu mahanu, ja ću nju ipak uzeti“, odgovori carević. Tako i bude. Krojač sve kaže, što je carević rekao i valija mu dade svoju kćer. Kad je bilo prvu noć, dogje carević u sobu, gdje mu je bila vjerenica. Ali, kad tamo, imao je šta i vidjeti ! Na lancu stoji svezana — medvjedica. On si­ romah, pošto vidi, kakva mu je tuga na glavu pala, uzme kur-an, te sjedne u jedan kut i stane učiti i tako do zore, a medvjedica jednako svezana na lancu stoji. Tako bude i drugu noć i treću i t. d.; svejedno. Tako je on siromah sproveo kod valije dvije godine, te se napokon počeo i sušiti. To opazi i valija, te ga pogje nuditi, ako hoće, da može ići sa# ženom kući, svomu ocu. Na to on i pristane, ali kako će doći kući, a oženio se s medvjedicom? Kako će, kad mu Čuje otac, pa druga braća ? On dakle odluči, da će po noći dovesti se u svoj dvorac, a ne će nikomu ništa kazivati. Tako i učini. — Ali, kad je prošlo nekoliko vremena, pozove car sva tri sina i zapovjedi im, da mu do­ nesu od svojih žena po jedan boščaluk, da vidi ruko­ tvorine svojih nevjesta. Šta će sada siromah mlagji carević? Njegova braća lahko će proći, jer su im žene zdrave, a u njega? U njega je žena medvjedica. Pa kako će mu ona naA'esti boščaluk? Zatvori se si­ romah u sobu, gdje je bila njegova nesretna žena, te stane misliti i suze roniti. Kad pogleda kroz prozor, vidi, gdje njegova braća progjoŠe, noseći svaki po boščaluk. Kad to vidi, pogje siromah još više plakati i govoriti: „Ah, dragi Bože, šta će sa mnom biti ? Moja braća progjoše i pronesoše boščaluke, a ja? Ja nemam, šta će sada biti? I kako ću ocu kazati, da je u mene žena medvjedica ?“. Tako on naričući i pla­ čući, pogleda u medvjedicu, a ona stane mumljati i pokazivati glavom prema rafi. Kad on pogleda prema rafi, opazi nešto zamotano. Ustane, uzme i razmota, kad, al’ boščaluk I Skoči zadovoljan i veseo, te pred oca. Polože sva trojica sinova pred oca darove i car zaključi, da je u mlagjega boščaluk najbolji. Poslije nekoliko vremena, zapovjedi car opet po drugi i zadnji put svojim sinovima, da svoje žene dovedu, da ih vidi i pita, šta znaju i šta su za mladosti naučile. Šta opet sada mlagji carević? Kako će on medvjedicu odvesti pred oca? On siromah opet otide u onu šot)u, te Stane naricati i plakati. Kad vidje, gdje mu braća provedoše svoje žene pred oca, još mu se više ražali i stane plakati kao malo dijete. Nije dugo plakao, kad od jednom se medvjedica strese i stvori se pred njim djevojka kao sunce. On siromah s početka nije mo­ gao vjerovati' svojim očima, ali se doskora ragabra, kad ona stade s njim razgovarati. Ona sad obuće feredžu, te s njim pogje pred njegova oca. Kad tamo dogju, zateku i one dvije nevjeste i on svoju braću. Sada svi posjedaju, te car stane ispitivati najprije sta­ rija nevjesta, za tim srednju, a onda dogje red na najmlagju. Nju što god upita, ona ga preteče prije u odgovoru, nego joj on zada pitanje. Car uvidi, da je mlagja nevjesta najpametnija i najvaljanija, te je najbolje i pohvali. Sada istom za mlagjega brata nastane život i nanovo se oženi, premda se nije mogao oženiti sa — medvjedicom. Zabilježio: Mnstafa Abdul-Tehabović, gimnazijalac. �BEHAR 110 n L I S T A K. Književnost. El-mer’atu fl-l-Islam. (Žena n Islamu). Kako je poznato u pošljednje je vrijeme pobudilo veliki interes u Mi siru — žensko pitanje. 0 toj dosta važnoj stvari niču svaki dan razne knjige, o kojima smo nekad i progo­ vorili u našem listu. Tu skoro pokrenuo je znameniti misirski pisac Ibrahim ef. Remzi i list pod gornjim imenom. Iz samog naslova vidi se, da je namijenjen islamskim ženama. U tom listu se lijepo raspravlja o žen­ skom pitanju, piše se o ženskom poslu, naobrazbi, ku­ ćanstvu i u opće o svemu, sto islamskoj ženi treba. Osobito je vrijedno napomenuti životpise i radove zna­ menitih Muslomanki, o kojima se tu piše, a koje treba, da budu uzorom svakoj ženi. Ovaj list izlazi dva put u mjesecu, a godišnja mu je cijena 30 groša. — Dakle uz „Enis-ul-Dželis“ i druge eto u Misiru još jedne po­ jave na tom polju, koja je na korist Islamu. —h — Eehberi nmuri bejtijje. (Vogja u kućnim poslo­ vim a) EtO'nam opet jednog krasnog djela za islam­ sko ženskinje. Pod tim naslovom izašla je skoro u Carigradu knjiga, što je je izdao tumač carske Mabejne Izzet beg. Kako se vidi iz sama naslova nami­ jenjena je ženskom svijetu, koji se tu upućuje u svim granama kućnog posla. To je upravo kao kakav li­ ječnik za kućni posao, jer su u toj knjizi po alfabetu poredani svi kućni poslovi. Hoćeš li dakle naći uputu u nakav kućni posao, potražiš to po alfabetu kao ka^kvu riječ u riječniku. Kako se vidi, djelo je vrlo praktično uregjeno. Hvale ga i turske novine. — Ci­ jena 121/* groša. —ni. „Književni list'*, organ „Cetinjske čitaonice i Gor­ skoga vijenca14. Tako se zove prosvjetni list što je počeo oa nove godine izlaziti na Cetinju u Crnoj Gori, a uregjuje ga književni odbor „društva cetinjske či­ taonice i Gorskog vijenca14. List donosi izvornih radnja i nar. umotvorina, a glavna mu je eilj prosvjetno od­ gojna. Književni list izlazi svakog mjeseca jedaput u svpskama od 2 tabaka velike osmine, a ciena mu je na godinu 6 kruna za inozemstvo. Petar Zrinski historička drama u pet činova, na­ pisao E v g e n i j K u m ič ić . Pisac „Jelkina Bosiljkau i „Urote Zrinsko - Frankopanske", proslavljeni knji­ ževnik Evgenij Kumičić poznat je u ciolom obrazo­ vanom slavenskom svijetu kao vrstan književnik i va­ tren rodoljub. Njegova djela koliko su god s umjet­ ničke strane dotjerana i ugladjena, toliko su manje više može se reći i rodoljubljem zađahnuta i protkana. Radi toga neki umjetnički puristi zamjeraju njegovim književnim radnjama, jer da je patriotizam na uštrb čiste umjetnosti, Što je po našem skromnom mnienju posve neopravdano. Što više nama se čini, da je to u književnosti naroda, koji se tek kulturno počeo razvi­ jati , vrlo potrebito. Literatura srbska i hrvatska može se reći, da je tek u začetku, a čitalački»sviet u prvom razvoju, te je svako djelo srbske i hrvatske literature koje je zadahnuto čistim i razumnim patriotizmom kud i kamo prikladnije za čitatelje, nego li ono, koje je pisano isključivo radi umjetnosti, ono, kako se veli: „I1 art pour l’art.44 Za to mi pe možemo zamjeriti piscu „Petra Zrinskoga*4, što je u svojoj drami dosta pro­ zirno aludirao na današnje političko i društveno stanje svoga naroda. Na to su ga prisille prilike i nezdravi društveni odnošaji. Knjiga je tiskana u tiskari prve hrv. dioničke tiskare u Zagrebu.44 — Ciena ? ” K ulturne bilješke. Pohagjanje mektebi-ibtidatta u škol. god. 1899./900. Od godine 1894. ovamo počele su se u nas ustrajati mektebi-ibtidaije, škole, u kojima se islamska mladež naobražava u vjerskim stvarima. Takvih je mektebi ibtiđaija bilo u Herceg-Bosni prošle školske godine 61 na broju. Te škole pohagjalo je 6471 islamsko di­ jete, od kojih ih je preko 1000 svršilo mekteb i o svojoj uzvišenoj vjeri toliko naučilo, da može nasta­ viti svjetske nauke. Za uzdržavanje tih škola potro­ šilo se u prošloj godini okruglo 85.000 kruna, koje je dala dijelom zemaljska vakufska zaklada, a dijelom sama ehalija. Osim toga je i visoka zemaljska vlada doprinijela za te mektebe kao svake godine blizu 20.000 kruna, koje su upotrebljene u izvanredne troš­ kove naročito oko podizanja novih zgrada za mektebe. Osim toga uzdržaje se ženska mektebi ibtiđaija u Tešnju iz vakufa rahmetli H. Fefim bega Smailbegovića, a brčanski mekteb opet iz vakufa Aliage Kučukalića, koji je lanjske godine okrenuo u vakuf ne­ kretnina u vrijodnosti blizu 100 000 kruna. — Na tim mektebima služilo je 180 mualima (učitelja). U tekućoj školskoi godini ustrojeno je još 10 takovih mekteba, tako da ih sada imade u čitavoj zemlji 71, na koje se troši oko 110.000 kruna i to 75.000 kruna iz zem. vakufske zaklade, a ostalo od stanovništva. —h— Pogled po 8vAJetu. Austro-ngarska. Na 14. aprila stigao je u Beč nje­ mački prijestolonasljednik Fridrik Vilim te je dočekan vrlo srdačno i sa velikim ovacijama.? Grad, kuda se je provezao odlični gost, bio je iskićen, a svijeta na hiljade klicalo i oduševljeno pozdravljalo visokog gosta. Na sjajno okićenom kolodvoru dočekalo je Njeg. Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. sa nadvojvodama i ostalim dosto­ janstvenicima njemačkog carevića, koji je izišao iz va­ gona, poljubio cara u ruku, a car Djega u čelo. Zatim se je carević odvezao u carskim kolima sa carem i kra­ ljem u dvor. U 10 sati istog dana vladar je posjetio prijestolonasljednika, na što mu je on odmah posjet uz­ vratio. U pet sati istog dana bio je sjajni dvorski diner, gdje je prestolonasljednik sjedio s desne strane cara i kralja. Tom je zgodom vladar nazdravio prestolonasljed­ niku ovako: Dobro mi došli Vaša carska i kraljevska visosti, ne samo kao sin moga vjernoga prijatelja cara Vilima, nego i kao moje kumče. I zdam se, da će Vaš posjet još tjeBnije svezati dobre ođnošaje i političko pri­ jateljstvo. Želim, da Vaša car. i kr. visost ponese osjećaje sa sobom kući, da je bila kod prijatelja. — Njemački prestolonasljednik odgovorio je. Molim Vaše Veličanstvo najpoznije, da primite moj duboki osjećaj i moju zahvalu za srdačni doček. Vi ste mi iskazali toliko ljubavi i srdač­ nosti, da moje zahvalnosti neće nestati dok god živim. Dižem čašu sa usklikom : živilo Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip. �n BEHAR Na 15. aprila viećalo je^zajedničko ministarsko vieće o pred lozima, koji će se dometi delegacijama. Svi pred lozi, koji su stavljeni u prvoj sjednici, primljeni sa jedno­ glasno, a tiča se gradnje novih ratnih brodova. Na 17. Bu se ministarske konferencije dovršiće i nije bilo nikovih nesuglasica. Na 18. sastalo se je ponovno na uskrsnih praznika carevinsko vieće u Beču i zastupnička kuća u Budim­ pešti. Rasprava, u carevinskom vieću tekla je vrlo ži­ vahno, te je doSlo do oštrijih izraza izmegju zastupnika pojedinih parlamentarnih stranaka. Na 20. maja sastat će se delegacije u Beču, da razpravljaju o zajedničkim poslovima. Turska, u zadnje se vrieme pogovara, da su izmegju Turske carevine i Velike Britanije nastupili pri­ jateljski odnoSaji tako, te bi moglo doći i do užega sbliženja. Neke novine ističu da bi prijateljski savez izmegju ove dvie velesile bio od probitačne koristi za obe 6traoe te da bi taj savez podjedno bio čvrst jamac stalnog mira, što je nužno za obje države. Macedonski pokret, koji je uplivom i agitacijom bezdušnih prevratnika bio uhvatio opasna zamaha, pri­ gušen je. Bugarski i macedonski prevratnici i mutikaše znali su cielu stvar tako inscenirati, da su, gradeći od muhe me­ dvjeda, bili zainteresovali i strano novinstvo. Da izazovu bunu i nemire, oni su huškali neuku svjetinu, da se odupire turskim vlastima i da time izazovu nemire, a dogodilo se često puta,'da su na vlaš učinili koje nasilje i nemire izazvali, samo da se turska vlast umieša, a da oni onda dignu huku na nekakva bajagi progonstva i zulume sa turske strane. Pošto je donekle tome i sama bugarska vlada pogodovala bili sn se ustrojilii i posebni odh ri za macedonski pokret, koji sn svoje mreže raspleli po :eloj Macedoniji. Ovaj revolucionarni odbor imao je namjeru da jednoga dana pobuni zavedena svjetinu, izvede nemire ne bili se umiešale velesile i riešile mačedonsko pitanje u korist Bugarske kneževine. Nu pošto evropskim vele­ silama nije ma do kakvih zapletaja na Baikanu to su dale razumjeti bugarskoj vladi, neka se ne meče u ta­ kove vratolomije, jer bi je to moglo skupo stajati. Sama je Tnrska poduzela sa svoje strane stroge i oprezne mjere te po Macedoniji pohvatala sve mreže revolucionarnog odbora i ušla u trag njihovim razvratnim namjerama. Nadalje ie Tuska zahtijevala od Bugarske, da i ona odmah poduzme stroge mjere kako protiv centralnog re­ volucionarnog odbora u Sofiji, tako i jrotiv svih članova toga odbora, što se nalaze u zemlji. Bugarska je vlada odmah pohvaćala i u zastvor stavila sve članove central­ nog odbora, te je megjn ostalim zatvoren i presjednik toga odbora Sarafov, a podjedno je zaplijenila mnoge spise, oružje, novce i druga sredstva, koja su pripravili za prevrat. Eto tako su se pripremali bezdušni prevratnici, a kad Tnrska poduzme ozbiljnije korake da očuva mir i poredak, te da narod i zemlja spasi od nesreće, onda ovi bezdušnici jauču na „zulum" Turske, koja — brani svoju kuću. Ali uzdati seje da će turska vlada, pošto sada zna sve osno\e i namjere njihove, biti na oprezu i neće dopustiti, da neprijatelji carstva i naroda nalože vatra pod njezniim vlastitim krovom. Srbija. Na 19. aprila proglašen je svečanim nači­ nom novi nstav za kraljevinu iSrbijn. Kako je poznato, Srbija je od godine 1869 . samostalna i računala se ustav­ nom državom, premda je njezin ustav bio daleko od 111 ustavnosti, ali je ipak sve tako išlo do godine 1888. kada je kralj Milan proglasio nstav^Irtako slobodonman, da je Srbiji može se reći donio više štete nego li ko­ risti. Slobodoumne ustanove Milanova ustava nisu podnipošto odgovarale Srbiji, koja je jtšuviek i slabo kulturno razvijena i politički nedorasla za neograničena ustavnu vla­ davinu. Radi toga je kralj Aleksander • ukazom od go­ dine 1894. dokinuo ovaj ustav, obećav, da će podieliti novi ustav čim nastupe sgodnija vremena za to. Tako je eto došlo do novoga ustava što je proglašen na 19. prošloga mjeseca, a koji je kralj izradio u sporazumu sa svim postojećim političkim strankama u Srbiji. Novi nstav makar da se n malo čem razlikuje od onoga od godine 1888. ipak mnogi n tome vide postepeno približenje absolutnoj vladavini, što bi možda za Srbiju koristipje bilo od ustavnosti. Novim su ustavom uvedene dvije posve nove točke, to jest uvedenje priestolonasljedstva, po kojem mogu kraljevati u Srbiji i ženski po­ tomci direktne linije, što do sada nije bilo; a druga i glavna nova točka jest uvedenje „gornjeg doma" u koji kralj imenuje dvie trećine članova. Mnogima nije pravo ni to, što je novi ustav oktroiran, nametnut, jer polag ustava od 1869. godine ustav može mienjati samo velika narodna skupština. Nu vlada je nepitajući za razne pro­ svjede uvela novi ustav i sad u Srbiji nastaje nova treća ustavna era, koja će imati tu prednost, da zaprieči dosadanje sukobe izmedju legislativne i eksekutivne vlasti. Svaštice. Ratni proračuni evropskih država. Italijanski ge­ neralštab (erćani harb) izdao je jedno djelo, u kojem sravnjuje troškove, što ih izdaju evropske države za vojsku. U tom su djelu prosječno proračunani troškovi oko vojske u zadnjih 10 godina. Iz tog računa vidimo, da Italija nzdržaje 220.000 vojnika, megju njima 18.600 časnika (zabita), a troši za tu svu vojsku 236Vs mili­ juna franaka na godinu. Po tom pada na svakog voj • nika popriečno 990 fr. 50 c. godišnjeg troška. Austro­ ugarska troši na svoju vojsku od 350.657 momaka, megju kojima je 21.710 zabita, 4 0 7 ^ milijuna fra­ naka, dakle po tom na svakog vojnika 1008 frc. 80 c. Njemačka nzdržaje 604.168 vojnika sa 26.335 zabita, na koje izdaje godišnje 736 milijuna franaka, po tom na svaku glavu poprečno 1012 frc. 80 c. Rusija se iz godine u* godinu brine za 1,018.000 aktivne vojske, na koju troši samo 732 milijuna franaka, pa je po tom stoji jedan vojnik 813 frć. 13 c. na godinu. Francuska ima 607.525 stajaće vojske, koja joj proždre svake godine 645 milijuna, dakle stoji je s glave na glavu svaki vojnik 1038 frc. 70 c. — U Italiji biva od svake hiljade malo više nego 6 ljudi vojnik, a na svakog državljanina pada 7 frc. 47 c. troška za vojsku. Od hiljadu austrijskih podanika više ih od 8 biva vojnik, a na svaku glavu pada za vojsku 9 fr. 21 c. — Nje­ mačka uzima iz svake hiljade više nego 10 ljudi u vojsku, a svaki podanik plaća popriečno 14 fr. 8 c. za vojsku. U Rusiji ide od svake hiljade malo više od 5, ljudi u vojsku, a svaki Rus plaća oko 5 fr. 63 c. na godinu: Od svake hiljade Francuza ide ih više od 15 u vojsku, a tu u Francuskoj plaća svaka glava 17 frc. 25 c. za. uzdržavanje vojske. Eto šta stoji mi­ roljubivu Evropu uzdržavanje t°g oružanog mira. 1 • —h — �BEHAR 112 n Zagonetke. Narodne zagonetke. S abrao: F e h i m od Š e n ts n d d in a . H . B a š c a u & e v ić . K alinovik, L aiv a, Prijedor, R o g atica, Teftanj, V ile n ic a , Zvornik 1. L jepii od zlata, a m iliji od b ra ta ? 2. Manje Teče n ad m eće? 3. Nem a nogo bježi, nem a ra k u h v a ta ? 4. P eto rica braće jedne g aće oblače ? 6. U naže Anice d e v e te « k a n ic e ? 6. U naieg ćaće rezn ate g aće? 7. Sav avijet obigjoh, a jed n o g p a n ja ne m ogoh? G ornja im ena treba tak o Tasporedit, d a prvog im ena prvo slovo dragog — drago, trećeg — treće i t. d. d adu im e g rad a n Borni'. Č itateljim a i prijateljim a „B eh ara44. „Olmaja devlet džihande b ir nefes sih h at gib?' veli na svijetu kao jedan časak zdravlja. Osvjedočen o živoj istini Sultan Sulejman: nema carstva tih znamenitih riječi hoču ne ću danas moram zdravlja radi prisloniti pero i predati uredništvo „Behara44 u ruke mome dobrome prijatelju i drugu Edhem efendiji Mulabdiću, koji me je i dosada što ističem s najveoćm zahvalnošću pomagao sdušno i neumorno. Mislim, da „Behar44 nijesam mogao predati u bolje ruke, a uvjeren sam, da će to Štovani čitatelji uviditi iz prvih brojeva i poduprijeti moralno i materijalno ovo ple­ menito islamsko poduzeće. Ma d a j e svaki početak težak, ipak je „Behar44 kroz godinu dana stekao lijep glas n domovini i izvan nje i pokazao da ima u Bosni i Hercegovini priličan broj muslomana, koji znaju i umiju perom baratati; odbijati svaki napadaj na islam i presude o islamu, koje su se preko raznih pisaca raširile na Slavenskom Jugu. Držeći se uvijek svoga programa, „Behar44 će i u buduće vršiti svoju zadaću i nastojati da zdrave pouke \ birane zabave pruža svojim čitateljima, da donosi vijesti o svakom kulturnom pokretu širokoga islamskoga svijeta i da bude dobar tumač izmegju istoka i zapada. Upravljajući molbu na 'sve dosadanje suradnike i pretplatnike „Behara44, da po mogućnosti — čim izdašnije — u svakom pogledu potpomognu novoga urednika, šaljem mahsus selam Safvet beg Bašagić. V la sn ik : A dem aga M ešić. O dgovorni-urednik: Edhem M ulabdić. Štamparija Kiste J. Savića i druga u Sarajevu. Ihtijar Sejfo. Crtica. d kad za se znam, on nvijek ovaki, ni u čem Be ne mijenja. Visok, plećat, n lica ramen Sm v a brada, brkovi i obrve kd snijeg. A kako cJ nosi na svojim plećima ravnih sedamdeset, / — ako nije koja više, nije manje, — nijesn ga 7 Y klete ni pritisnnle, već vazda uspravan, baš ko f \ oni koji bdr, Sto no mu doprli do same kuće More bit, da mi nije bilo*- desetak dvanaest "■ godina, kad nekako namolih oca, da me prvi pat povede a Borje a Sejfino selo, gdje smo imali čiflok. A to ti je seoce, — sedam punih sahata iz koje god čarfiije pogjeS{ sentom onamo Rogatici, Kladnju li. Valja ti proć kroz steče planine, neba ne vidiS, a kapa ti spada kad namjerifi koji bdr ii j81u. Pa kad se nspnefi na najv ilu kosu, onda valja oborit kom ac, pa pobrdaljem haj, haj, dok u jednu debelu kotlinu, i tu- je n a ie selo. Tn sam vidio Sejtu prvi put vigjao sara ga poslije svake godine, a on svakad onaj isti. Svaki pnt saberi se po večeri sijelo, pa istresaj Sto ko zna, a Sejfo sve o medjedima o vukovim a. S vaku bi zgodicn lijepo ispričao, kako su ne znam gdje skrnžili medu, pa ko kdcem , ko sjekirom, a ko — busom, dva tri udarca i on se pre- �n BEHAR 113 vali. Šio bi dovikd s brda pa brdo, medo, onaka slota! On se siromah nije mogao pohvalit, da je bio u bojo, nije bio ni n Stambolu, ko njegov prvi komšija Mešan, nije bio ni u Minira, ko muhtar -Salić, pa --------ne Sudite ga — Sejfo nije bio ni u Sarajevu, ni a kojoj kasabi, on nikako nije ni vidio čaršije; rodio se, odrasto i ostario a sela. I » toga je on sada pripovijedao kako se s medjedima brvao, a vukova Sto je pobio, ni broja nije. U mladosti svojoj vele, na zeca nije nikad puco, već za njim stisni, koliko more, pa nekoliko skokova, i zec je drhtao a njegovim Šakama. K ad god sara otišao u Borje, vazda bi mi Sejto Ja ga i ostavjh, hajde rekoh, neka baš . . . ali kad se navratih pred akšam, da ćemo knći, a on jednako □ džamiji. Sjedio nasred džamije i prebirao zrno po zrno tespiha, a pomalo gledao na vrata kako šadrvan pljuska, a svijet prolazi haremom. Kad ma se ja primakoh, on jednako svijetlih oči ja, dovrši onp što je ačio, pa mi šapnu : — Hajde ti, ja ća čekat ahšam, da džematom kla­ njam, pa ća onda dod. — Imaćemo i gor’ džemat, velim ja, biće još lju d i. . . ali on već počeo očit, mahnu mi samo glavicom, pa na­ stavi prebirat tespih. đoS«o na sijelo; a kad ne dogje od sebe, ja pošalji po njeg. Nešto je bilo u Sejfe, šio nije u dragih Beljak«, bio vrlo sabran čovjek, a onako slatke krvi, pa — po­ mislio ja, da je kud iSao, da je vidio kakve nauke, to bi bio pam etnjak, jer mnoge sam ih vidio: veliki uče­ n jak, a seljak porijeklom. S toga meni drago bilo sa Sejfom. Jedan put mu ja u razgovora sponemem i velim, da je čađo, a .i šteta, što nikud nije išao. A on meni na to, da nije bilo nafake. — Pa ni u SarajeVo 1 Za što makar u Sarajevo ne đogješ? — E h l — uzdaše on. Ta me želja mori, evo i ostsrib. — Pa što ne bi došo? — ja ću s ukorom. — N e more se! — savi on glavicu svoju. — Za što? — Ma nešto ne moga da se nakanim. — To je besposlica, — viknuh ja na njeg. Znam da ne stoji hrgjavo, ima dobre sinove, kome god rekne, da mu opremi konja, pa da krene pred njim u Sara­ jevo da ne bi pogovora bik). A oni još uzdah njegov, kako bi želio vidjet Sarajevo nekako me potače, pa ja ne budi.lijen odmah taj čas zovnem sina mu jednog i reknem, da oca opremi konja, a do heftu će opet ra­ mazan, pa da stari provede koji dan kod mene. OveseK to obojicu s tolikog biva ićrama mog, te sin samo pogleda u oca, da on biva samo rekne kad leE, a konj je spreman za dekika. I tako je i bilo. U oči samog ramazana ja se nešto zabavio a avliji, kad se kapija otvori, a k meni Ihtijar Sejfo sa sinom. Ja ih dočekah, te pošto im smjestih i namirih konja, uvedoh ih u halvat. Baš mi drago bilo, što Mi smo kod kuće i klanjali i iftarili, popili i kahvu, a njeg nema. Do po sahata došao je i večerao. Onda dok se spremi bilo je vrijeme i u jaeiju. Poslije jacije agrabih ga jedva na sijelo, da se razgovorimo. Ali nije bio onaj stari Sejio, ko i tugjio se malo, bio je megju nepoznatim ljudima, ali nekako mu se .nikako nije dalo u razgovor, sve jednako oči mu se krijesile, a usta šaputala. Sjetih se ja, Čo’e k : nikad prije ni zavirio u ka­ sabu ni manju od Sarajeva, a sad tu, pa onda danas klanjao u onolikom džematu, sve je to nekako promije­ nilo starca. Ali ja opet otvorih razgovor. — Kako ti se, Sejfo, svigja Begova džamija, — upitah ga. On podiže obrve, pogleda u me uzdaše, duboko uzdaše i malo trehnu glavom, pa opet nastavi. — Vidim, da t: se svidjelo, — velim ja opet, — kad vas dan ostade. On dovrši tespih, pa će s uzdanom: — Ono je dunjalučki dženet! mi je došo na onaj n oj poziv. Po večeri amo n teravijn zajedno u maha laku dža­ mija, pa onda malo a čariiju. Sjutri dan opravimo sina s konjem k o ć i; a j a Sejfu pred podne povedoh u Be­ govu džamija. Pošto klanjasmo i poslije vaza ja pogledah n Sejfo, ali se n njeg oči rasvijetlile, pa mi istom uz* vinu obrvama, da ja biva idem i gledam posla, on će ostat. Ja odoh. Pred ićindiju navratih se kroz harem, ali njeg nema. Kad a džamijo, a on sluša makabelu, Arap počeo. Doskora i ićindijs, a po ićindiji opet on meni obrvama, da ja idem. Ja ga i ostavit, da ja idem. 1 meni je zaista bilo vrlo ugodno, gledajući starca Sejfu, kako se siromah topi od nekog milja. Ja nijesam još ni ustao, a on već u džamiji i rijetko kad pred ša­ drvan, pa opet a džamija. Ulazio prije ezana, a izlazio najzadnji, mukabelu slušao je od početka do kraja, a vazove isto tako i bilo mu je žao, što ih sve nije mogo čut, što svi u jedno .vrijeme kazuju. To su bili najveći i najsUgji dani u životu njegovu, to mi je nekoliko pata rekao, tih dana da ne će nikad zaboraviti. T ja se nadam da sam dobro učinio, što sam ga doveo. Tako je sve bilo do po ramazana, al dalje, počeo mi se Sejfo nešto mijenjati. U džamiji je opet provodio po cio dan, al ovamo ko nekako tužan. Bilo mi je ne­ ugodno da ga pitam, dok jednog dana niče njegov sin s konjem po oca. — A što si došo? — udarih ja na momka. — Otac poručio po me, — odvrati on. Kad u to Sejfo pade pređa me, a suze mu se sli­ jevale niz staračko lice. — Lijepo mi je bilo kod tebe dragi moj, da ti Bog plati za to, poče me blagosivljati, — ama ne mogu djeca, poželio, nemogu, ah, — i on upirao rukom u srce, — evo izgori za djecom, d& mi ih je samo vidjet i njih i kuću, poželio sam i selo svoje i s v e . . . . �114 BEHAR Razumio sam starca. Nije siromah naučio hodat, pa I dolazio je te godine dva-tri put, svaki pQt no,r mu se sad čini Bog zna, Šta se zbiva u sela njegovu; u mene, a više: starost ga savlada, pa ga nema Sir ° a osim tog na am pade mi i ona: svagdje je lijepo, a Sejfo, često ga se Bjetira. Po pripovijedanju zabilježi * kod kuće najbolje. Pustih ga kad hoće nek ide, ali rekoh da se navrati koji put, vrata su mu uvijek otvorena. On mi zafalio i zamako zafaljujući; a suze mu orosile lice. Edhem Mulabđig. Zl a žena. Narodna pripovijetka. pekom mjestu živjo čovjek, težak. kpji je HKMMTfflh' ,Iliao ženu i pet-šestero djece* Žena mu bila vrjo zla. Što -jgod biJ j&j naredio, da i uradi ona bi posve protivno tome uradila. Jff^ Malo po malo uvidi on, da joj mopai, ako hoće l da mu što uradi, to isto zabraniti, da ne ratli. Jednoga dana ovaj težak pngje s^.plugom i voc[V lovimft na njivu, d& ore. Kad *j$ rpoŠao od kuće • rekne ženi: „Ženo, nemoj mi danas ručka do­ nositi !" AU j e on znao, kada joj onako rekne, da će ona r u č ^ donijeti. Op je orao njivu do podne, pa taman ka^ je htio, da brazdu svrši i da sa volovima otpočne, zapne mu ralo za panj. On vikne na volove, a volovi potegnu još j*tće i izvale panj, kad li se ukaže ispod izvaljenog p,anja duboka jama. On se nasmvie i progovori: „H>, eyo hore, da se kurtariŠcmžene, ja ću ovu jamu pokriti gunjem, a ona kad dogje ja ću joj reći: „Ženo ne sjedaj na gunj lu, a ona će sjesti i propasti u jaipuk Kako je odlučio pokrije jamu gu­ njem, a volove pusti da pasu i stane-ženu čekati, kad će se pomoliti s rpčkom. U to vrijeme i žene mu stigne. Pošto je spustila ručak rekne j[oj: „Ženo, nemoj sjedati na onaj gunj 1“ Ali ona čup to čuje, odn^ah poleti i sjedne na gunj, pa sa gunjem zajedno jallah, te u jamu. Kad se je težak u m rak sa ,racla kući vratio, nagje djecu, gdje plači; i traže, mater. Njemu se sažali i odluči, da će sutra upeti konopac i ići vaditi ženu iz jame. Sutra kad se je rasvanulo ode On do jame i baci konopac u nju, a jedan kraj zadrži u ruci, dok nešto zapne za konopac, u jami.,Qn pomisli, da se je žena uhvatila za kraj konopca i počne iz­ vlačiti. Kad je izvukao, kako je mogao vidjeti, Šta je na konopcu, ugloda dedu „peđo čose lakat bradea bijedne ga natrag u jamu povratiti, ali dedo ti zapomaŽe: „Za Boga nemoj me natrag u jamu vraćati, a ja ću ti sevep biti, pa ćeš se obogatiti. Evo me yidiš, kakav sam obijelio, a do jučer sam bio crne brade1 kap( i ti, ali naopako jučer dogje nekakva žena, pa od'njezina ifrizluka evo obijeljeh". On ga izvuče,:jz jame, a on mu reče: „Ja ću sad otići i, uvući sp u carsku kćer, a ona se ne će moći izliječiti, dok j a >iz iz nje ne izagjem, a kad ti dogješ i rekneš ini, da izagjem, ja ću izaćitt. To rekavši rastanu se, dedo ode svojim pute® a težak ostane orući. Nije prošlo dugo vremena, a glas pukne po svi: jetu, da se je razboljela carska sultanija Naš ti težak, kad to čuje, spremi se i ode, da liječi sultaniju. Kad je došao u prijestonicu, prokaže se, da je liječnik Odmah ga zdrpe sluge i odvedu, da liječi sultaniju. Kad je unišao sultaniji, zaviće dedi: „Hajde izlazi !u a dedo pdgovori, da mu otvori prozor, pa pošto mu je otvorio, on st^ne na prozor, okrene se prema njemu, pa reče: „Neka znaš, ja idem sada u kraljevu kćer, pa nemoj se prevariti, da dogješ, jer ja ne ću izaći..I" To izgovoriv ode. Car kad je čuo, da mu je izliječena kči, nadari bogato seljaka. Iza toga vremena nije dngo prošlo, a raščuje se, da se je poboljela kraljeva kći. Kralj namah caru po­ ruči, da mu spremi onoga liječnika, što je izliječio njegova kčer. Car opet poruči po težaka, a on dogje, Car mu kaže, da ga zove kralj, da mu izliječi kčer, a težak mu odgovori, da ne može. Car mu kaže, da mora ili će ga posjeći. Om vidi da nema druge,, nego uprtu na rame i otputi se kralju. Kad je došao ode najprije u sobu kraljeve kčeri, i zamoli dedu, da iz nje izagje, a onaj mu odjgovori: „Ja sam ti kazao, da ne dolaziš, jer ja ne ću izaći". Težak ko ja đ n ji ko čemerniji od njega, ode kralju i zamoli ga, da mu da petnaest dana muhleta. Kralj mu dozvoli. Četrnaest je dana išao težak kraljevni i molio dedu da izagje, ali ga ovaj uvijek odbije govoreći mu, da ne će izaći. Kad bude u oči petnaestoga dana, težak se stane misliti, kako. bi dedu iz kraljevne is­ tjerao. Napokon se sjeti. Pred zoru unigje kralju i rekne mu: „Svijetli, kralju! U Qvom gradu ima 100 tabija, zapovijedi neka se na svaku tabiju izvuče 100 topova i neka u jedan Čas svi opale 1" To rekne, pa ode kraljevni u sobu. Iza nekoliko vremena pukne sa svake tabije po sto topova, cijeli se grad potrese. Dedo prestravljen �BEHAR n upita: B$ta je to?« a težak mu odgovori: „Jadna nam majka, eno se pomolila ona žena iz jame!« BŠta govoriS bolan?« ^Istinu«. wj a kud ću ja?« ^Ne znam, brate, nego da bi za kavdak". nOtvaraj mi prozor {“ 115 Težak mu otvori prozor, a on ode. Sad ti polete muštulukćije kralju, da jave, da mu je ozdravila kći. Kralj njima dade muštuluk, a težaka nagradi, što je mogao bolje. Iza dva tri dana veselja uputi se svojoj k n ćij djeci. Ponovno se oženi i ako su živi i danas su dobro. Zabilježio: Hamdija. m L I S T A K. Književnost Serhi m edžellei ahbuni adlije (komentar medžele). Napisao merbum Atif beg. Može se reći, da n Turskoj' skoro nema naobraženog čovjeka, koji ne bi bio osvje­ dočen o visokoj naobrazbi merbum Atif bega. Od knji­ ževne ostavštine tog svagdje poštovanog učitelja, koji je na žalost prerano preminuo* jedno jfe od najboljih djela komentar medželle, koji se ovih dana počeo štampati. Kako je ovo njegovo djelo proizvod desetogodišnjeg pre­ davanja na visokoj školi, u kojem je dosta toga iskusio, mora vrijediti za svakoga od alima, koji hoće da temeljit prouči islamsko gragjansko pravo, pa do taliba, koji je istotn u to zagazio. Kogod prouči ovo najnovije djelo u turskoj pravnoj književnosti, uvjeriće se, štc je najglavnije, da je pisano lahkim razumljivim jezikom, da nema kojekakvih nepotrebnih razlaganja i oduljivanja, da je svagdje temeljito rastumačena svaka mesela pot­ krijepljena ustanovom iz šeriatskog prava. Baš s ovog potonjeg mi bi preporučili nekojim našim pravnicima, koji bezrazložno tvrde, da je medžella sastavljena po fran­ cuskom codex-civil-u, neka bi se potrudili, da ovo djelo prouče i steku uvjerenje, da je medžella nikla iz islam­ skog prava — šeriata. Ovo bi naravno bilo mognće samo onim, koji vladaju turskim jezikom. —s Do sad su štam­ pana četiri poglavlja (ćitaba) i uvod, a i ostatak je n štampi, te će skoro izaći. — Cijena? —h— Kulturne bilješke. Izložba tkanina u Konji. Kako su u Turskoj u posljednje vrijeme bili počeli opadati razni lijepi, po­ najviše umjetni zanati, osjetila je turska vlada potrebu da podiže zanatlijske škole, kako bi se stari istočni zanati očuvali i usavršili, a novi uveli i raširili. Takve za­ natlijske škole (mektebi sanai) postoje već po svim vilajetima, a još se uvijek podižu nove po svim većim gradovima. Da se narod još bolje zainteresuje za li­ jepe: zanate, upriliči turska vlada od vremona do vre-< mena po koju manju izložbu, koja je naročito o’chregjena za unutrašnje izrade. Taka jedna izložba*' koja1 je odregjena jedino za tkanine, otvorena je 4. o:"raj. u Konji, a trajaće 40 dana. U tom mjestu ima vrla lijepa, skoro sagragjena zgrada zanatlijske škole, u: koju je izložba smještena; Ovo je prva izložba tka­ nina. Na toj su izložbi zastupani vilajeti: Konja, Kastamoni i Sivasy a stiglo je tkanina svake vrsti i vrlo* lijepih ručnih radova. Osobito se ističu lijepi ručni' radovi, što ib je izložilo ženskinje iz same Konje. Najy važnije mjesto zauzimaju od same Vune izragjene halije iz Korjć onda' svileri’e sedžađe iz Kajsarije, a naročito privlače gledaoce sedžađe iz Sivaza, na ko­ jima su uprav umjetnički izvedene slike nekojih gra­ dova kao Carigrada, Parisa itd. Kajmekam iz AkŠehera poslao je jednu sedžadu, da se iza izložbe po­ kloni zanatlijskoj školi u Konji. Na toj je sedžadi imi­ tirana prva stranica vilajetskog glasila „Konja " Na toj je izložbi zastupana i fabrika■■čohe i šajaka u KaraMurselu, koju je prvi zasnovao naš zemljak Mustajbeg Ćengić. I sve ženske škole iz vilajeta izložile su svoje ručne radove. Džamija TI PetrogradtL Još od nekoliko godina za­ snovana gradnja džamije u Petrogradu počinje, da se ostvari, Muslomani glavnog grada Rusije sporazumili, su se u toj stvari sa svojim muftijom u Orenburgu i kupili jednu munasib sgradu, koju će adaptirati u džamiju. Radnje su već započete ovog proljeća. Za tu gradnju je sabrano preko 43 000 rubalja, te prema, tolikim sredstvima, koja za tu gradnj'u stoje na ras­ polaganje, izgleda da će džamija biti'vrlo lijepa. Ti su novci većim dijelom skupljeni megju islamskom ehalijom kao iana a nešto je došlo i od vasijeta. Zrnje biserovo. Glavno, s čega se mnogi osjećaju nesretni, šasastoji se u precjenjivanju tugje sreće. Tugjim se perjem može kititi, a ne letiti.. Djeca i lude govore istinu, jer su oni jedini, koKad neko kaže, da ljubi istinu, a mrzi laž, to jima se to oprašta. on misli svoju istinu i laž drugoga. �D a je ljepota prolazna, to je utjeha rugobi. Prilike učine čovjeka i kradljivcem , to se može oprostiti; ali da one čovjeka učine i pjesnikom , to se Narav je jedina žena, koja svoje tajne nije \z brbljala. _________ Kad neko u praksi ništa no postigne, onda Se drži za velika teoretičara. ne smije oprostiti. Ne uzimaj ništa za stalno i za nemoguće, pa ćeš Povod za neko dobro djelo kad-kad nije ništa manje iznenagjenja doživljavati. bolji od onog za zlo. S njemačkog E. M NARODNE UMOTVORINE. Brat i sestra u sužanjstvu. \ o im reče, pa se natrag vrati. ) Ode s’ bratom, mlada Ismibana .Noćno hode, a o'b dan spavaju. Neka idu. Pogledajmo Ružu, Polahko se uz polje vratila, Kad je bila blizu svoga dvora, Poletjela što je višo mogla Izletjela u odaju majci Pa'ovako majci progovara: „Mila majko, što ću i kako ću, Duletješo Turci Hercegovci, Odvcdoše Ismu i Mebmeda, Ja sam mlada uz polje strugnula, Jedva sam ti dobježala, majko!1* „Fala Bogu, kad si ti utekla, A Što su njiha Turci odveli, Nek ih vode, njihovi i je su ! Da vidimo Ismu i Mehmeda Mnoga polja i planine prešli, Dok bu došli do polja zelenog; U tom polju bjelica pšenica, Rodno klasje k zemlji savijala, Žet’ je zašlo dvjesta žetelica, A za njima, do. sto vezilica Koji vežu žitQ u snopove ; Nit’ ko pjeva, nit im puška puca. Progovara Isma Mehemedu, „Mehemede, brate, od matere, Šta bi reko, čija li je moba, II je Turska, ili je kaurska! ?“ Njoj Mehemed ’vako odvraćao: „Lahko ćemo pozuavati mobu, Kad im dogje ručak, ii* užina, Ako budu Turci i Turkinje, Užinaće, |*a će klanjat podne, Ak’ nebudu VTurci, već kauri Ćim pojedu, odmah će za poso 1“ ■* Taman oni u govoru bili, Pomoli se jelo žetelicam; Kad jedoše, na noge skočiše, Umiše se, i podne klanjaše. Tad povika Isma, Mehemedu: „Mehemede. čuj, što ću ti reći, Evo ima devet godin’ dana, Kake nismo, s Turcima zborili, Sad kad gori otiđemo mobi, Ti ćeš njima tdrski selam viknut I Oni će ti selam prifatiti, Prifatiti, s’ tobom s’ upitati, Pitaće te tko si, i kako si, Nemoj im se brate kazivati, Već ih pitaj, čija li je moha, Zašto ondi cure ne pjevaju, Zašto momci puške ne pucaju!“ Pa se otlen oni pokrenuŠe, I odoše do kićene mobe. Kad su došli do šarene mobe, Cijela ih je moba poznavala, Poznavala, poznat nije mogla. Mehmed im turski selam viknu Oni njemu selam prifatUe, I l’jepo se s njime upitaše; Pitaju ga koje, i kako'je, Mehemed šuti ništa ne^ovori, Vam ih l’jepo on poćfe pitati: nO, Boga vam, mlade žetelice, Žetelice, a i vezilice, Ćija j ’ ovo gluho-nijema moba, Zašto ovdi cure ne pjevaju, Zašto ovdi puške <he pucaju 1?“( Žetelice njemu odvraćaju: „0 Boga mi neznani junače, Evo ima devet godin dana. Kako s’ vlasi Duvno porobili, I Gabele malo zahvatili, Džafer-bega dvore porobili, I dvoje mu djece odvodili, Mehemeda u svilu povjena, Ismihanu o<£ sedam godina. Ovo j ’ moba bega Džafer-bega; Svakog s’ ljeta ovdi skupi moba, Nit’ s’ zapjeva niti puška pukne 1“ Mehemed im opet govorio: „O Boga vam mlade žetelice, Živ 1’ jošte beže Džafer-beže, I živ 1’ mu na odmaku ljuba! Žetelice njemu govor daju: „Živ je, jošte heže Džafer-beže, I živa je Džafer-begovica!u Mehemed im opet govorio: „0 Boga vam, mlada žetelice, Dajte nama što da užinamo, Jer smo hodeć, plaho izgladnili !** Dadoše im jela izobila; Te se oni malo nahraniše. Kad jedoše*. onda ustadoše, Ustadoše i vr.uko opraše. Melfmeđ im onda govorio: „čujete 1* me mlade žetelica Žetelice, a i vezilice, Zapjevajte, i zapuškarajte, Džafer-begova su djeca ovdi lu Kad to čuše mlade žetelice, Zgledaše se pa se izabraše, Sve ćift, po ćift redom zapjevaše, Onda momci mladi žapucaše. Beg Džafer-beg u dvoru sjedio, Pokraj njeg’ mu vjerenica ljuba, To začuo, iz misli s’ prenuo, Ou mislio da idu svatovi, I pogleda niz polje zeleno, Na mobi je pogled zastavio, Je r u mobi puške su piica£<. I pjesmo se veselo pjevale �D pa s’ okrenu svojoj vjernoj ljubi: Vjerna ljubo, što no može biti, En’ u polju, naša moba pjeva, Glasno pjeva, a jako puškara, Ono dosad niput nije bilo. Kako su nam djeca odvedena. Jat’ su nešto za djecu saznali, Jat’ su njiha očima vidili P On završi, a momče čatrsa, Pa ovako begu progovara: BEHAR „Džafer-beže daj mi muštiiluka, Došlo ti je tvoje dvoje djece!“ On završi, a drugi doleće „Džafer bcže daj mi muštuluka, Djeca su ti kod mobe ostala P On završi, a treći doleće: „Džafer beže daj mi muštuluka, Djeca t’ idu uz polje zeleno !u Njih Džafer beg l'jepo darovao; Prvom dade konja nejahana. 117 Drugom dade zlata nebrojena, Trećem dade ćobu nerezanu! Nije prošlo ni deset dekika, Dogje Mehmed i s njim Ismahana. Majka Mehu triput poljubila, Ismihanu k srcu savijala; Od dragosti tu je i umrla, Jer j’ u njojzi živo srce puklo. Zabilježio: Šemsuddin, Devet godina s mejitom bila. Narodna pripovijetka. io neki car i imao jedno žensko dijete. Kad je Iza toga do dvije tri godine odluči on, da ide to dijete odraslo i kad mu je vakat bilo, dao ga na Meću. u mekteb. Kad god bi ta curica pošla u mekKadijo pošao, naredi mu robinja a sad njegova teb, sve bi joj nešta iz duvarova govorilo: „Ti ćeš žena, da ijoj svašta donese. On upita i sultaniju, „svoja devet godina biti sama s rnejtom**. Za ovo, kako joj robinju Sta ona želi, da joj donese. Ona mu odgovori: nešta iz duvarova govori, kaže ona ocu i materi. Otac ^Donesi mi tri sabur kamena, meni ne' treba i mati, kad to čuju, odmah se počnu spremati da bježe ništa viŠeu. sa svojom kćeri, . da ne bude devet godina s mejtom. Kad se je hadžija vraćao sa Meće, kupio je svojoj Tako bježeći dogju do jedne goleme kuće i odluče, ženi sve što mu je rekla, a sultaniji bio .zaboravio, da u nju unigju, da prenoće, i da vide, sta ima u kupiti .sabur kamenove“, pa je bio dan hoda odmaknuo njoj. Kad su bili na najgornji boj, vide u jednoj sobi od-Meće. čim mu na um pade, odmah upita -jednog mrtvaca, gdje leži. Htjednu unići u sobu pa najprva trgovca, ima li U njega toga kamenja. Na ’ njeglSvu unigje sultanija, a iza nje btjedne otac i mati, ali se Sreću nagje se. odmah za'djevojkom čuvarovi' sklope, i tako ostane Sultanija, kad joj je hadžija dqnio sabur-kamenje, djevojka sa inrtvacem sama. zatvori se u jednu sobu i počme jaditi, i nabrajati sve Tri godino 'dana otac i mati oblijetali oko sobe, svoje muke, a kamen o kamen tući. ne biše li k$ko do kćeri došli, ali uzalud.. Nakon, tri Hadžija se je odmah počeo misliti, što li rć0 joj godine vratei.se kući, ko jadniji ko čemerniji od njih. ti sabur-kameni, te s toga provrti njezina vrata',' te Djevojka bila sa mrtvacem iz dana u dan devet počme viriti, šta će ona raditi i slušati šta će govoriti. godina. Na.kraju devete godine pročuje se nešta pod Sultanija je jadala dok nije prsnuo jedan kamen kulom.: Ona kroz prozor pogleda i vidi, kako se ro­ onda je uzela drugi, te sve tako jadikovala, dok nije binje prodaju. Kad se je od prozora vratima okrenula, i on pr*snfio, a u nje srce tvrdo, te nije prsnulo. Na na veliko njezino čudo vidi, da su se vrata sama otvo­ pošlje&u uzme i treći, te nastavi jadati u kamen gle­ rila. Ona siren niz kulu i jednu od robinja kupi. dajući. Bogme i treći kamen prsne, a ona. kada to Jednoga dana ode sultanija u mutvak, da nešto ugleda stane još više plakati i reče: „Bože, zar je u mene srce tvrgje od kamena!" vidi, a robinja ostane sama sa mrtvacem. Čim je sul­ Na to hadžija uleti u sobu i obgrli je, a ona mu tanija iz sobe izašla, robinjica primi mrtvoga za ruku i skine mu u desne ruke s’ prsta mrtvački prsten. ispriča kako je ona 8 njime devet godina sama bila. Mrtvac odmah pregleda, a ona mu reče: Do nekoliko dana hadžija se a njom vjenča, (oženi), a robinju na konjima razdere. Ako su živi i „Ja sam s’ tobom devet godina sama bila". danas su dobro. -Zato ću te i uzeti za ženu“. Odgovori on. Zabilježio: H am dija. N a:to mu kaže, kako imade jednu robinju. �118 BEHAR n A đ a 1 e t. (P ra v d a ) . Istočna pripovijetka. io nekakav narodni' mudrac i ljekar, te se pričinjao toliko vješt da odgonetao i proreče čas i vrijeme čije god hoćeš smrti. Pa kad je bio tako nčen, bezbeli da je i bolesne liječio, te ga s tog pozivali na sve strane. On hodao i — ko i mnogi drugi; negdje izliječi, a negdje mu smrt ugtabi bolesnika; ali za njeer se svakako daleko čulo. Njegovo liječenje pa i pogagjanja i prori­ canja smrti dospiju i do ušiju tadanjeg cara, u kojem je carstvu živio, te ga car odmah pozove, da mu prorekno smrt. Nije druge valjalo je ići kad car zove, ali se već, odipah uplašio, jer on u istinu tog znanja nije imao, da bj znao kad če ko umrijeti, već onako pogagjao, a svijpt ko džabil, sve mu' vjerovali. Kad je bio kod cara, car mu odmah k&že, za Sto ga je pozvao, pa mu rekne, da i njemu kaže: kad će umrijeti, a on će ga dobro nagraditi; ako li mu ne kaže, a car će ga s mjesta posjeći. On se prestraši, pa se za­ misli. Ako kaže caru, da on to ne može pogoditi, car će ga svakako posjeći, što je do sad varao svijet Za to odluči, da će pogagjati carevu smrt, ali zai&ka od cara mjesec daqa vremena i nešto novaca, da prohoda to vri­ jeme kud je potrebno, pa će se vratiti i kazati caru, kad će umrijeti. Car na to pristane, dadne mu novaca, pa se odmah s mjesta zaputi po carevini. Hodao tako nekoliko dana a sve n brizi, te molio Boga avaki dazi, da mu on odijeli to znanje, -da to caru kaže i da tako iskupi svoju glavu. Jedne večeri oinrkne u jednom selu, te pane na konak u jednog seljanina. Seljak ga lijepo dočeka i ugosti lijepom večerom, a po večeri sleže se mnogo seljaka tu na sijelo. Razgovavaralo se o svačem, dok se na pošljetku otvori i pazar. Njegov domaćin kućni kupovao tu od jednog drugog seljanina jednu njivu, te na pošljetku svi skočili i na­ tjerali pazar. Domaćin odmah 1iznio iz sanduka svoju kesu i platio seljačinu zemlju, a odmah sjutri dan zaveo volove i zabrazdio. Orući .tvrdu ledinu i prevrćući busove ko stijene, nabasa na jedan put na ćup pun zlatnih dukata. Odmah zastavi volove, izvadi ćnp pa ga odnese, ali — ne odriese ga svojoj,kući, već oporavi ravno komšiji, od kog je kupio onu njivu. Kad mu sve lijepo ispriča, kako je našao te novce u zemlji, koja je do sinoć njegova bila, pruži mu taj ćup, govoreći, da njemu dopada. Njegov komšija na to mu odgovori, da ori ne će tog ćupa primiti, jer da nije njegov, a što nije njegovo to he želi imati, pa ne će ni ćupa, makar da su u njemu i dukati, jer je grjehota tugje prisvajati, a on ne će da griješi. Kupac opet veli, da je kupio samu zemlju, da nije znao, da u njoj ima dukata, pa s toga da on ne može prisvojiti tog ćupa. Pa kad mu ga, to govoreći na silu htjede da utrpa, onda ovaj rekne: — Ja sam tebi prodao njivu i sve što je u njoj. U noj su bili i ti dukati, onda prodd sam ti i njiha. Na pošljetku ne mognu se drukčije namiriti, već se oba zapute pred kadiju. Kadija im je razložio i osudio, kako šeriat zapovijeda: čija je zemlja, da su onog i du­ kati, što su se u njoj našli, ali kupac zemlje ipak nije htio da primi ćnpa bojeći se grijeha. Pošto i drugi, prodavač zemlje, nije htio primiti dukata, kadija se do­ misli, te ovako riješi tu meselu: Je lan od ove dvojice seljana imao sina ne ženidbu, a drugi kćer na udaju. Kadija im rekne, da se prijatelje tako, da ovaj oženi svog sina od onog, a da ćup, ostave kadiji, pa će to kadija pošlje rasplesti. Tako i bude. Odmah onaj oženi siha, te se tn svadba zakuha. Kad je bio pir, -pozovu bezbeli i kadija na rnčak. Kadija dogje s ostalim ljndima, a sa sobom donese onaj ćup dnkata pa ga daruje mladi i mladoženji. Siromah onaj mudrac i ljekar sveto vidio, pa se divio pobožnoetii pravednosti tih seljana. Razmišljaj ući o tom na .jedan pat ee domisli, da. bi taj slučaj mogao da ga iz­ bavi od kazne, koja će ga stići od cara, ako ma ne prorekne čas smrti, a eto prošlo mu više od pola vre­ mena, a on se još nije dosjetio šta će caru odgovoriti. Za tj se on s mjesta zaputi caru, da mu dade odgovor. Kad je bio kod cara, mjesto da mu kaže, kad će umrijeti, on mu ispriča sve o onom dupu dukata, Stoje vidio u selu, pa onda ovako završi: „Dokle god, čestiti care, imadneš u svojoj carevini onake pravedne i pobožne podanike, a tako i memure kakav je onaj kadija, dotle ćeš živjeti; ti ne ćeš umri­ jeti. Ti ćeš, istina, otić s ovog svijeta, al će ostat tvoj vječan spomen, a onamo te care, čeka bolji život. Blago li se caru uz ovake podanike 1 Cara ovaj odgovor potpuno zadovolji, te n a g r a d i mudraca, ali mu ipak zapovjedi, da ne tjera više starog zanata, jer: kad če ko umrijeti, to samo Bog zna. Tako i bi. Zabilježio: Haflz Ajni Bošfttlić. �BEHAR Agina 119 ' vižlad. Istinit dogagjaj. | ošao aga . u kmeta na vršidbu i doveo sa sobom troje vižladi. Kmet ga lijepo doče­ kao, ispekao mu kahvu, pa otišao u kuću, da mu što donese da založi. Do malo evo ti mu maje, gdje nosi u jednoj ruci čanak mli­ jeka i kašiku, a u drugoj sahan priganica (uštipaka), a pod pazuhom komad lijepa hljeba. Mli­ jeko i priganice metnu pred agu, a hljeb poče mrviti kerčadi; ali vižlad samo prinjuše, a ni jedno ni da okusi hljeba. — Ne će oni hljeba! — uzdiže aga obrvama. Ma šta ne će! — začudi se jedan seljak. — Hljeba veliš ne će? — Vidi! post im se oladio! — drugi će. — Pa šta jedu! — priupita sad maja. — A šta? — ago će. — Ostavimo im, bogme, što iza sebe, pa eto! — Bi oni, duše mi, aga, — oduši istom sad kmet, — i nepečenih divljaka, kamo li ne bi hljeba ! — Ne budi dijete! — okrenu se aga na nj. — Oni bi krepali, a ne bi okusili hljeba! Eh! kad im se polije mlijekom, onda hajde, de ! — Da ih je meni neko vrijeme, — osmjehnu se seljak, — pa bi ti ja kaz’o, bi li ii’ ne bi. — Mahni se, bo, toga! — ukori ga jedm od seljaka. — To je naviknuto lijepu, he h e j! — Pa dobro, — poče aga. — Ja ću ti ih osta­ viti sedam-osam dana, pa da vidimo, kako ćeš ih to ti naučiti da jedu divljake! Aga bio nekoliko dana, dok je ovrhao, pa onda otišao, a kod kmeta ostavio vižlad i rekao mu, da mu ih svede, kad ih to bajagi nauci divljake jesti. Čim aga ode, kmet zatvori paščad u pojatu, pa im za dva dni ne dade ama baš ni mrve ništa. Treći dan donese divljih krušaka, pa kako god on koju baci, kerčad je dočekaj u — zube, dok se tako sita najpđu. Tako bilo nekolika dana. Kad je bilo vrijeme, kmet ih poveže i povede agi, a uz put nabere i torbu di­ vljaka. Gotovo se prestravi aga, kad vidje svoju kerčad, kako su mu smršala. — I-i-i-i — — ! ako si božji, šta si to radio od njih! — upita kmeta. — Bogme aga ne deblja se na divljakama kao na mesu, — odvrati seljak, pa baci nekolike kruške, a vižlad im ne đadoše ni na zemlju. Aga se čudio, a kmet bacao krušku po krušku, dok su se kerčad najela. — Ma da mi je ne znam ko kazivao, — aga će uzdahnuvši, — ne bi mu vjerovao, da evo ne vidjeh svojim očima. Moja kerčad, pa divljaka! — Eeee — — ! moj lijepi ago, — seljak će otežući, — glad očiju nema. Zabilježio: Haklja. / P a p ir n a ti križari. 'a k a r da smo obima nogama zakoračili u dvadeseto stoljeće, mi ipak često puta imamo razloga, da o tome podvojimo i da se zapitamo: ne živimo li možda u vrijeme križarskih vojna? Opažamo naime u zadnje vrijeme, da se s desna i lieva kao po dogovoru počimlju vrijegjati naše vjerske svetinje, što u posebnim knjigama, što opet u političkim i beletrističkim listovima. Ovdje se jednom ko i nehote omakne „muhamedanski fanatizam", onom ondje „tursko divljaštvo," dok treći cijelom zbirkom pjesama ili kojom kukavnom no­ velom kuša, da otare svoju nečistu repinu o naše sve­ tinje. Mi ovaj zulumćarski zanat ne možemo drugojačije okrstiti nego li „literarne križarske vojne", pak nam jo sveta dužnost ustati protiv ovih papirnatih kri­ žara, a na obranu naših svetiuja. Mi ne izazivljemo nikoga, jor znamo tugje poštivati, ali se braniti mo­ ramo, jer svoje ljubimo i njime se dičimo. Koliko je god nerazumno napadati tugju vjeru, kud i kamo je nerazumnije ne braniti svoju, dapače to je i sramota i grijeh do neba. Onima pak, koji nemaju bar toliko moralnosti i odgoja", da ne diraju u tugje svetiuje, trebalo bi osjetljivo jezičinu pokratiti, jer za njih moralni ukori ne vrijede: ovakove bi trebalo, sudbeno progoniti. Mi ne znamo kako bi inače stali na put ovoj divljoj rulji papirnatih križara, koji- poput onih iz srednjega vijeka, upravo barbarski gaze i vrijegjaju tugji ’rz, obraz, vjeru i sve, što je čovjejcu sveto i uzvišeno. Ova čeljad kanda se napreže iz petnih žila, kako bi podlije i uedostojuije povrijedila islamsko čuvstvo. Tako smo pisali u jednom od prošlogodišnjih brojeva „Behara", a to i sada opetujemo, opetujemo za to, jer ne znamo kako bi drugojačije označili ovaj literarni vandalizam naše „braće" (? !? ) sa Drine i Save. Oni se kano po dogovoru danomice natječu koji će što grublje, prostije i bestidnije uvrijediti našu svetu vjeru i naše vjerske osjećaje, to bi ud nas bila naj strahovitija izdaja vjere i domovine, kada ne bismo �1 120 BEHAR ustali protiv ovih zulumćara i timskih dušmaua i kada ne bismo branili svim mogućim sredstvima svoju vjeru i naše vjerske svetiuje. Nama je naša vjera najsvetija i najuzvišenija stvar, i ništa na svijetu nije tako ve­ liko i uzvišeno, da bi se moglo usporediti sa tom sve­ tinjom. Ako nas tko povrijedi u imetku, osobnoj časti ili ozlijedi na tijelu, mi mu — ako hoćemo — mo­ žemo i oprostiti, ali uvrede vjere, povrede vjerskih osjećaja niti možemo niti smijemo ma kome opro­ stiti. Kad se radi o vjeri, kod nas prestaju svi obziri, za obranu vjere mi smo spremni žrtvovati sve, pa i život svoj. Mi, kako smo napomenuli, ne izazivljemo nikoga, ali kad se u nas dira, kad nam se vriegjaju vjerski osjećaji, onda smo spremni i ne bojimo se nikakve borbe. Hvala Bogu početak i povijest Islama tako je jasna, da ni najmanji dogogjaj nije sakriven u nebu­ lozne i nerazumne legende, njegov je moral uzvišen, čist i velik, osnovan na božanskoj objavi i prirodnom ljudskom razumu, te se u tome pogledu ne bojimo nikoga niti kome ustupamo. Mi stojimo otvoreno na mejdanu i ne bojimo se ma kakvih polemičko-apologetičkih mejdandžija, jer uzvišene zasade Islama naj­ bolja su apologija njegova. Ali kako da polemišemo sa onim barbarima i literarnim vandalima, koji navlaš najpođiije i najkukavnije vrijegjaju najviše vjerske svjetinje bez ikakve razumne i naučne podloge ? Kako da se prepiremo sa onim prostacima i literarnim razbojnicima, u kojih je moralni i duševni niveau ispod ništice ? Kako da se upuštamo u ras­ pravu sa ljudima, u kojih je i zadnja iskra poštenja i razumuosti utrnula, u kojih je životinjska ćud, bo­ lesni moždani i srce otrovano? — Za ove bi najbolja bila — kako reče moj prijatelj Mujaga — ignelija, pa im razbit hajdučko čelo . . . Neka nam niko unaprijed ne zamjeri oštre izraze, jer kad pročita o čem se radi, nema sumnje, da će nam dati pravo. Evo: n Aleksincu u Srbiji izlazi „KaradŽiĆ, list za srpski narodni život, običaje i predanjeu, a uregjuje ga Tih. R. GjorgjevU, profesor aleksinačke učiteljske škole. U tom istom »Karadžiću* u svesci za maj napisao je neki Velimir Stojković članak pod naslovom „Zašto Turci ne jedu svinjsko m eso?" U tom članku Stojkovič piše od slova do slova ovo: „Kad je turski prorok Muhamed umro, skupilo se beše mnoštvo turskih sveštenika i drugih velikaša, da Muhameda do sahrane čuvaju. Turci nisu čuvali Muhameda, da ga neko ne ukrade, nego da ga nešto ne preskoči, jer su verovali u vampire. (Naš narod veruje, da kad mrtvaca nešto preskoči, da će,se po­ vampiriti). Ali i pored tolikog čuvanja, nešto g a je presko­ čilo. Kad je došlo vreme sahrane, niko se nije nadao da će se Muhamed povampiriti, jer su bili uvereni, da su ga dobro čuvali, a drugo, Muhamed je bio prorok. Kad su ga doneli na grob, opoju ga i počnu ga spu­ štati u grob; ali pri spuštanju on počne da lupa po u sanduku. To lupanje nije iznenadilo one koji su u$e. stvovali pri sahrani, jer kažu da svaki muhamedanac kad ga počnu spuštati u grob, počne da se diže. Onda odža govori neke reči i on se umiri. Ali s Muhamedom nije tako bilp, On se ne umiri i ako mu je odža govorio, nego na jedanput izagje iz groba kao svinja i pobeže u šumu. To je bio znak, da se je Muhamed povampirio jer ga nisu dobro čuvali. Posle nekog vremena neki ubiju divljega vepra, kome na papku nagju prsten, koji je bio zarastao tako da se jedva video. Oni skinu taj prsten i odnesu ga da vide od kuda da se nagje na papku veprovom. Idući tako od ruku do ruku, dogje prsten do sveštenika. Kad sveštenici videše prsten, upropastiše se, jer je prsten bio Mumamedov. To im je bio još bolji dokaz, da se Muhamed povam­ pirio i to, da se u svinju pretvorio. Kad to Turci vide, zavjetuju se da ne jedu mesa od svinje. I danas veruju oni, pa i naš narod, da na nozi divljeg vepra postoji neki kolut, za koga misle da je postao od onoga prstena". Tako taj domuzin i dinski đušmanin, a mi pi­ tamo s 'akog iole razumna i poštena čovjeka, neka nam kaže, može li se i zamisliti bestijalni ja i ogavni ja uvreda? Mi Smo mnogo toga čitali u raznim jezicima, ali ovakog smeća nikad i nigdje Ovo je moglo nik­ nuti samo u glavi čovjeka, u kojem je izumro i zadnji spomon ljudskoga ponosa, ovo je . produkt moždana, iz kojili je i zadnja iskra razumnosti ishlapila, ovakav kukavac spada u ludnica a ne u krug razumnih ljudi. Ima li hasne dakle ovakoj ludi dokazivati, kako gadno laže, kako podlo vrijegja? Ne, on nije pristupao ni­ kakvu razumna razloga, za njega bi bio najbolji ar­ gumentom — ignelija . . . . Ali ako kod nesretnog pisca postoji razlog auševne abnormalnosti, koji ga od krivnje ispričava, kako da to oprostimo uredniku lista g. Gjorgjeviću, inače profesoru i učitelju mladeži? Zaa li on kakav je nesmisao i berstijaluk uvrstio u svoj list, zna li on — ne znalo mu se za trag! — kako je strašnu uvrjedu nanio cijelom islamu? Zna li on, dinski đušmanin, da je za onaku uvredu muslimanima farz i najvišu žrtvu doprinijeti ? Pa napokon zna li neznalica i ignorant, da onako prosta i banalna stvar nć spada niti u urednički koš, a kamo li u jedan nazovi „književni" list? — To je zaista moguće samo u srpskoj literaturi. . . Jer, mi mislimo, da nema razumna čovjeka, pa bio on kako fanatičan, koji se ne bi stidio potpisati onako bezobra­ zan i bedast pamflet. Bi, stidio bi se svako, ko je po­ šten, pisati onako o Onome božijein poslaniku, kojeg štuje i za svoga spasitelja (šef-at sahibiju) smatra do preko tri stotine milijuna ljudi. I sama ta okolnost, kAO i to, da je i dan danas, nakon trinaeststogodišta njegov nauk, koji je On po božijoj volji naučao, rasprostranjena po cijeloj zemalj­ skoj kugli, da se svaki dan širi i učvršćuje tako megju �BEHAR n najzapuštenijim, kao i najkulturnijim narodima; daje ta nalika ikvor i uzročnik, kulturo i umnoga napretka, — ta okolnost, velimo, dostatna je da svaki moralan i lijepo odgojen čovjek poštovanjem spominje začet­ nika i propovjednika te nauke. Ali o tome moralisati sa *Karadšićem* i njegovim suradnicima, bilo bi isto Što i megju slijepcima ogledala prodavati. .. Nego bilo bi s druge strane u interesu javnog morala i duševnog odgoja našeg naroda uopće, daše jednom za uvijek prepriječi inportiranjeovakovog blata, što ga Drina iza granice izbacuje u našu domovinu. * * * Da nam ne bi krivalo ni s lijeve strane, pobrinuo se i drugi „brat* — da nas očepi svo­ jim kopitom. U 15., 16., 17., 18. i 19. broju časo­ pisa » Vtenca* izišla je naime nekakva nazovi-historijska pripovijest u versovima od nekoga versinkatora Ivana Lepultća. Taj literarni monstrum zove se »Gjulsa«, a sadržaj je tako banalan, gnjusan i raz­ vučen, da ga mi ne možemo ni u excerptu donijeti. 121 Jedino žalimo, što ovaj monstrum nije ugledao svijet prije antialkoholističkog kongresa u Beču, da ga tamo pošaljemo kao sjajan prilog teoriji o pogubnom dje­ lovanju alkohola na ljudske moždane . . . 1 u istinu je tako, jer mi ne znamo čemu i u koju se svrhu iz­ mišljaju ovako ogavni temati, koji sami po sebi nemaju ama baš nikakve vrijednosti, dok cijelom svojom sadržinom vrijegjaju vjerske osjećaje drugih, pljuju u lice moralu i etici. Šta ima od toga literatura, čitalačka publika; šta ima od toga ma ko na svijetu, ako mu jedan pijani pjesnik iznese u neskladnim ver­ sovima nekakvu izmišljotinu iz srednjega vijeka o pokr­ štenoj turkjnji? Ako bismo i mi zaplovili u srednji vijek, vjerujte mogli bi smo naći mnogu točku crnu i precrnu, koju kad bi samo kao golu činjenicu citirali, osjetljivo bi pogodili u živac našu „braću* sa obje strane. Mi to do sada činili nijesmo, jer nam nije drago izazivati, ali kad se u nas tako nemilosrdno i bezobrazno dira, vraćaćemo im šilo za ognjilo. Dakle Handsofi! Vamik. NARODNE UMOTVORINE Dizđareva Fata Narodna pjesma. (/)asužnjena dva Dizđarevićs U tavnici bana kaurina; Kako cvile, do neba se čuje. Govorila dva Dizdare vica: „Uc’jeni nas, bane gospodine! Išći mala koliko ti drago! Izvedi'nas iz mračne tavnice!* Njima veli bane kaurine: „A Boga mi, dva Dizdarevića, Ja vam ne ću para ni dukata, Već vašega konja od mejđana, I na konju od zlata abaju, U abaji vašu seku Fatu Seku ,Fatu jošte ne udatn." Njemu vele dva Dizdarevića: „Piši knjigu babi Dizdar a g i!“ To je bane jedva dočekao, Pa on piše knjigu šarovitu, Pa je šalje starom Dizdar-agi. Knjigu gleda aga Dizdaraga, Knjiga gleda, suze prolijeva. Uz njeg’ Fata sitan vezak vezla, Pa je Fata babi besjedila: „Ah moj babo, stari Dizdar-aga Oklen knjiga, ona izgorjela? Nije 1’ Bog đd od dva brata moja !p Progovara aga Dizdar-aga: „Evo knjiga oa dva brata tvoja: Tebe išče bane kaurine, Tebe išče, da braću oprosti. A1 ja ne dam tebe u kaure, Makar njiha nikad ne vidio!* Kad to čula plemenita Fata, Od sebe "je gjergjef odbacila, Tri mu zlatne noge odlomila. Ona ode u drugu odaju, Ona uze divit i kalema, I hartije knjige bez jazije, Pa napisa knjigu šarovitu A na ruke banu kaurinu: „Čuješ li me, bane kaurine? Kupi svate, šalji po djevojku, Turske svate, a turske jengjije, Puli duvak do zelene trave, Nek pokrije konja i djevojku, Do pola ga okiti biserom. A od pola dragijem kamenjem." Knjigu daje vlaškoj knjigonoši, Odnese je banu kaurinu. Knjigu gleda bane kaurine, Knjigu gleda, grohotom se smije. JA da vidiš bana kaurina: Tri je grada hule obigrao, Dok je bane duvak sastavio. On pokupi kićene svatove, Pa ih šalje Dizdarevu d/oru. Kad su hili preko polja ravna, Ugleda ih stari Dizdar-aga, Pa dozivlje svoju kćerku Fatu: „A Boga ti, Fato kćeri moja! Čiji li su kićeni svatovi? „Čiji svati, čija li djevojka?* — „A moj babo, Dizdaraga stari. Moji svati, ja sam im djevojka !■* Tu svatove lijepo doČokaše. DarovaSe što za koga bješe. Povedoše kafezliju Fatu. Kad su došli do banovih dvora Ishodili mladi djeverovi, Iznose joj kutiju prstenja: „Sjaši š konja, turkinjo nevjesto !“ „Bogme ne ću, moji djeverovi.* Izlaze joj mlade zaovice, Iznose joj tevsiju bisera! „Sjaši s konja, turkinjo nevjesto, Na poklon ti tevsija bisera!* „Bogme ne ću, moje zaovice ! Dok ne vidim bana kaurina!* Kad eto ti bana kaurina, Njojzi veli bane kaurine: „Sjaši s konja, nogu ulomila! �122 Danas si mi đoru umorila!" „Bogme ne ću, bane kaurine, Dok mi ne daš kl juče od tavnice, Da ispuštam do đya brata svoja. Ban joj dade ključe od tavnic*. Ona pusti do dva brata svoja, Daleko ih seka ispratila, Ispratila na oboma vrata, Pa je braći tiho besjedila: „A Boga vam, do dva brata moja, Kad budete na sred polja ravna, Tuđi raste drvo jelikovo, Ispod njega hladna voda teče, Čekajte me tuđi do sababa! Do sabaha ako vam ne đogjem, Nikad mene vidjeti ne ćete, Već hajdete b’jelu-dvoru svome !u Oni' misle, da se šali Fata. I progjoše drvo jelikovo, I dogjoše b’jelu dvoru svome. Kad je bilo večer po akšamu, Ja da vidiš ljepotice Fate: Večerala i akšam klanjala. Noj ulazi bane kaurine, Njemu steru mekane dušeke: Sve mu stera dušek po dušeku BEHAR u I brusali jastuk po jastuku I kumašli jorgan po jorganu. Tuđi leže bane kaurine, Pruži ruku po mehku jastuku. Ja da vidiš Dizdareve Fate: Lijevom ga je rukom zagrlila, Desnicom mu srce izvadila. Kako jeknu bane kaurine, Odmah svoju majku probudio. Trči majka na odajna vrata, Mila seka na džamli pendžere. Onda veli Dizdareva Fata: „Čudan ti je adet u kaura ! Da mu majka sluša za vratima, Mila seka na'džamli pendžeru!" Majka se je sina zastidila, Mila seka brata pobojala I odoše u kamenu kulu. Ja da vidiš Dizdareve Fate: S bana skida kaurske hasljine, S’ bana skidaj pa na se oblači, Pa mu jami ključe od tavnice, Pa izvede trideset sužanja, Svakome je po žut dukat dala. Pa užjaha na debela Šora I oćera preko polja ravna Pravo kuli babe Dizdar-age. Kad je došla na oborna vrata A babo joj na arliji bješe, Iz ibrika abdest uzimaše Više suzi, nego vode hladne: „Mili Bože, na svemu ti fala! Je li moja uranila Fata? Je. li banu hizmet Učinila ?“ Progovara Fata iza vrata: „Jesam babo, rano uranila, A i banu hizmet učinila,“ Na nožu mu srce izvadila Kad to čuo stari Diždar-aga, Ruke širi, u čelo je ljubi: „Haj aferim, draga kćeri moja! L’jepo će te babo udavati, Udavati kako tebi drago I pola ti mala pokloniti.“ Šenluk čini stari D izdaraga; E tako se bane oženio Crnom zemljom i zelenom travom. Davno bilo, sad se spominjalo Kao dobar danak u godini. Zabilježio: Abdur-Rezak Bjeletac iz Mostara. Iz narodne frazeologije. 1. Na tankom se kraju kola lome, znači kad kakva nezgoda zadesi slaba i siromaha, a kod toliko jačih i zgodnih. 2. Kud će nesreća u babine teoce, znači to isto. 3.,Dere na stranu kb Markovo ralo, rekli bi ti, ako ne poslušaš savjeta pametnijeg od sebe. 4. Nek ne gori ni ŠiŠ ćevap, veli se u slučaju, kad se dvojica nagagjaju, pa da ne bude krivo ni jednom ni drugom. 5. MaĆija trka do potoka, kaže se, kad se misli, da neki posao nema dobra temelja, pa da ne će moći na predovati. 6. Nevoljo broda ne gleda, veli se u istom slu­ čaju kao: kad se tone, za slamku se hvaća, t. j. u i»9volji čovjek ne gleda kud udara. 7. Nikad vatra bez potake ne gori, to znači: ništa se ne će dogoditi dok neko drugi ne bude tome uzrok. 8. Deveti mu plug psima ore, tako se veli za onog. koji je odveć zgodan. 9. Od svakoga žita mlin, tako se kaže za čo­ vjeka, koji hoće u svaki posho ubrusiti. 10. Ne će više baka u drinke, reklo bi se. kad neko u nekom poslu zlo progje, pa ne smije više u to da udari. 11. Dok lisica teftere prouči, ode koža na pazar, tako se Veli. ako neko ihmali (oklijeva) s poslom, koji je vrlo nuždan. 12. Mladu more nije duboko, to jest: mladu čo­ vjeku nikakav posao nije naporan. 13. N e pada snijeg da pomori svijet; već svaka zvjerka da svoj trag ukaže, reknu obično za čovjeka, koji uhvati fursat, pa se hoće da okoristi. Dakle kad ti se pružila prilika ne ostavljaj hrgjava traga iza sebe. 14. Ako je hitnja mrijet, nije' kopat, odgovorio bi tako onomu, koji te na brzu ruku zove ili šalje za poslom, za koji se more i čekat. 15. Prebacio kladu, — Otr'o kašiku. — Pao s Čivije. — Udario repom o ledinu. — Izvrnuo tabane. — Izuo opanke. — Otego papke. Tim frazama veli se da je umro. 16. TuČeŠ mi luk na glavi, ovako će ti reći, ako koga za sitnicu priupitkujeŠ, ili napadaš — ljutiš. 17. Nijesu sve ribe Šarani, to jest: nijesu svi ljudi dobri ni svi zli. 18. Ako ne možeš piti ušćupska pšenica, ne budi ni nametna zob, to jest« ne možeš li majstor — pravi sudija — u nečem biti, a ti se i ne nudi za tol �123 BEHAR D 19. Svoj lončić uz.tugjn vatru, poru gljivo bi ti rekli, kad bi svoju pogrješku prišivao drugom. 20. Gdje se mačke zđrušuju tu miševi posla nemadu, znači: gdje su ljudi u slozi i ljubavi, ne može im pogibelj niotkle zaprijetiti. 21 Meni si deveta rupa na svirali, to jest: ti si meni suvišan, moglo bi bit bez tebe. 22. Na vuka vika, a lisica meso jede, veli se onda kad se neko koristi, a na drugog sumnja pada. 23. Zna, u koju nogu hramlje, veli se, čovjeku, koji uvijek radi za se i za svoju korist. 24. Uvijek milonja uz dragonju, to jest: dobro se dobrim, a zlo zlim vrača. 2B. Ne moše kuja da dostigne zeca, obično se kaže, ako je dohodak manji od rashoda. 26. Ne pitaju se šake: kad se bara suši, tako se veli onome, kome nešto nije pravo, a to se njega i ne tiče. 27. Ujeo se za jezik, tom bi frazom ušutkali čo­ vjeka, kad rekne nešto, što nije po ćudi drugim. Zabilježio: Alija Ćatić M evludi-šerif. fiv a n a e s ti dan Rebiul-Evela ove godine navršilo se je potpunih hiljadu i tri stotine i sedamdeset i dvije godine od onoga časa, kada je došao na svijet najpošljednji, a ujedno i najveći božiji poslanik, naš Devletlija salalahu-alejhi veselem. Došao je na svijet kao i svaki drugi čovjek, rodio se kao obično dijete, ali njegov porod obilježio je Svemogući tvorac svijeta takvim znakovima, koji su predskazivali njegov veliki zadatak i njegovo poslanstvo. Noć, u kojoj je svijet ugledao, bijaše izvanredno lijepa, tiha i mirna, a vidna kao nikad prije. Odijelivši se od majčine utrobe, pao na ^cazdu, pomolio se Svevišnjem za spas i dobro bi­ jednoga ljudstva, molio je, a s njime molila i cijela vasiona, i Bog je bio milostiv i uslišao nje­ govu molitvu . . . I rastao je, rastao kao i obično dijete, ali njegovo djetinjstvo bijaše vjesnik njegova po­ slanstva, njegov život i vladanje znak božije providnosti. I oni, koji nijesu ništa predvigjali, i oni su ga susretali nekako đrugovačije, nego li običnu djecu, njegova nevina i djetinja pojava ulijevala je svakom neko poštovanje i strahopočitanie, a on je bio prama svakom mio i ljubazan. I došao dan spasa, dan božije objave, ali podjedno i dan svetačke kušnje. „Spomeni Božije ime i pripovijedaj svijetu istinu: Bog je jedan, a Muhamed njegov poslanik !w Bila je to prva objava, a koliko otpora, koliko li huke i mržnje na njega — radi te vječne istine! Mušrići i ostali neznabošci, ponosni i ogrezli u iskvarenosti, oboriše se svom silom i najvišim bijesom na božijega ngodnika. Nije bila poštegjena ni njegova posvećena osoba, ali on nije uzmicao, trpio je i radio; radio i podnosio svetačkim mirom sve navale i uvrjede, uvjeren, da će konačno istina pobijediti. I obijeđili ga, da nije pravi poslanik, da je varalica, iskali od njega natprirodna čudesa, a on im reče: „Ali ja sam samo čovjek, obvezan da navijestim obećanja i da opomenem narod vjernih: — da mu kažem put sreće i spasa.“ A njegov život, njegov rad i uspjeh, bilo najviše Čudo božije moći. I kao što blaga, sitna i blagoslovljena proljetna kiša mami travku i list, oživljuje i pomlagjuje uspavanu prirodu, tako je i njegova sveta riječ oživila i preporodila svijet. I nije prošlo dugo, i ispunilo se čudo: božija objava, objava istine i spasa raširila se na sve strane svijeta, širila se u» početku tiho i lagano, a onda sve brže i brže i — svijet je bio spašen. Spašen je bio, jer mu je bila objavljena vječna istina, bio mu je pokazan put spasa i neprolazne sreće: bila je objavljena prava vjera, vjera u Boga jedinoga i jedinstvenoga i njegova poslanika. — Spašen je bio, jer mu je ukazan put vječnoga blaženstva. �BEHAR 124 I prolazili sn dani, godine i vjekovi, a ta se istina širila na sve strane svijeta, je ona zavladala, svijet se preporagjao i — preporpdio. I prolazili su dani, godine i vjekovi, a svijet je slavio taj preporod: slavio je dvanaesti dan mjeseca rebiul-evela. I mi slavimo taj dan, a slavimo ga molitvom tiho i pobožno. Slavimo njega i' molimo Svevišnjega, da nas uzdrži na putu pravde i vječne istine. Molimo ga za spas naše duše, za vječno dobro naše, molimo ga, a on če nas uslišati, jer je dobar i milosrdan: on nagragjuje i oprašta. On je rekao: * Oni koji mole Boga, koji ga hvale, koji ga proslavljaju, koji klanjaju, koji Preporučuju i i * I dobro, a zabranjuju zlo, koji poštuju bozije zapovijedi, biće nagragjenL Navijesti ovu dobru no­ vost vjernima I on je navijestio tu dobru i radosnu novost, a pravovjerni slijedeći njegovu zapovijed, mole ga i uzdaju se u njegovu pomoć. Molimo ga i mi na svakom kraju i u svakoj zgodi, molimo ga i radimo, kako on zapovijeda, a on će nam pomoći, jer je milosrdan i dobar. Molimo ga i molitvom slavimo dan njegova poslanika, po kojem nam je objavio spas i istinu. I neka nas ništa ne odvrati s toga pata, molimo ga i budimo pravedni, ljubimo se i nikad da bi nas mržnja zavela sa pravog puta, jer on je rekao: „ 0 vjerni! neka vas mržnja ne zanese da svrnete sa prave staze. Budite pravedni: pravednost je blizu pobožnosti. Bojte se Boga, jer on poznaje vaša djela." I I * I 1 (tanan NurI Hadžić. L l S T A t K njiževnost Islam kao sveopća vjera. *The C rescent* organ britskih muslimana doooi već u nekolike brojeva ra­ spravu pod naslovom »Islam tke Absolute Religum< (Islam kao sveopća vjera) iz pera Šejb-ul-Islam a i vogje britanskih masti mana A bdulah Q uilliam efendije. U ovoj dubokoumnoj raspravi, učeni nam pisac izlaže Islam od njegova početka do danas, lijepo nam i razgovijetno tu­ mači uzvišena nauku Islam, njegov moral i načelne mu zasade o društvu, života, kulturi i napretku. Na temelju nauke Islama u skladu sa historijskim činjenicama učeni musliman dokazuje, da je Islam vjera sveopćeg značaja da islamska nauka, kao Božija objava, odgovara svim vremenima, svim narodima i predjelima; Islam je jedina vjera, koja u sebi sadržaje sve uslove napredka, sreće i spasa ljudskog pokolenja. * Mi ćemo gledati, da ovu krasnu studiju sto skorije donesemo u prijevoda za čitatelje „Behara". U zadnjem broju „The Orescent<<-a čitamo člančić, u kojem se usporegjuje islamska civilizacija sa evropskom, islamsko draštvo sa kršćanskim, tena temelju historije i povjesnih činjenica dokazu je da je današnja eivilizovanaEvropa u svim naprednim formama uljudbe, duševnog i tje­ lesnog odgoja izravnabaštinica islamske civilizacije. Islam je bia‘ prva luča, koja je počela rasvjetljivati zamagljenu Evropu, prva zraka, koja je ogrijala zamrzle žile u s­ pavanog i u n« znanju ogrezlog evropskog društVa. Ovaj člančić ožet je iz knjige >G od and H is B ooki (Bog i božja knjiga) od S a lhudina, koju najtoplije preporučamo svima onim, koji poznaju engleski jezik, a mi ćemo, ako Bog da — bude li vremena i prostora — od zgode do s zgode donijeti u prijevodu po koji od­ lomak iz nje. Mnallmanl i kršćani. (Chretiens et muslimane). Pod tim naslovom napisao j e L . D e Conteson studiju o muslimanima i kršćanima, osobitim obzirom na T an ka earevinu i na nedavne dogagjaje sa Ermenimk. Suvišno je spominjati (jer je to sad nekako uljeglo u moda) da je pisac do skrajnosti pristran u prosugjivanju historij­ skih i savremenih dogagjaja. U vod u ovu knjiga na­ pisao je franceski akadem ik Ju les L em aitre , a »ni se čudom čudimo, kako se u nekim zgodama i najviši uče­ njaci ne mogu da otresu — vjerske nesnošljivosti. U ostalom mi ćemo se na ovu knjigu do zgode opširnije osvrnuti. ^ ^ _ T a m ik . > Pogled po svijetu. Austro-Ugarska- Austrijski pokrajinski sabori sa­ stali šu se na vijećanja, l i češkom saboru držao je podulji govor zemaljski maršal Lobković, koji je oso­ bito naglasio dolazak i boraVak Njeg. Veličanstva cara i kralja u češkoj prijestonici. Pri ovom posjetu, reče m aršal: Pokazalo se je da su svi stanovnici kraljeviće bez razlike narodnosti odani cara i kralja. — Njegovo Veličanstvo upravilo je na povratak iz Češke, previšnje ručno pismo na češkog namjesnika Condenhove-a, a ko­ jem izrazuje zadovoljstvo nad srdačnim dočekom i iskre­ noj i vjernoj privrženosti oba naroda zemlje, te se podjedno zahvaljuje na uzornom držanju naroda Turska. Čini se, da sa lakavi Grci zaboravili na jučerašnje batine, pa opet dižu svoje razbijene glave i nastoje zamutiti na Kroti, ne bi li ponovno došlo na dnevni red kretsko pitanje. U ta svrha rovare i agitirajn m egju kretskim počanstvem, da traže aneksija sa Grčkom. Ušljed toga je ta n k a vlada upozorila četiri zišt.tne vlasti na agitacije i rovarenja, koja se podazimlju na Kreti protiv suverenstv* saltauova, a a prilog anek šiji. Veli se, da su vlasti upozorile princa Gjora na njegov mandat ijzjavite, da ne će trpiti ama baš nikakve promjene. Koliko će to koristiti ne znamo, ali ako i na- ( �BEHAR n dalje grčki rovari bndu zamućivali, Turska će biti priuljena poduzme ozbiljnije korake, jer ipak grčki bezobrazluk prelazi Bve mjere, a napokon nije ni pravo da se Turskoj oduzme to provo, Sto ga je na bojnom polju oa najdostojniji način i junački branila i znala obraniti. Grci su eto pred./nekoliko godina na Kreti zamutili i doveli do rata, misleći, da će drage vlasti za njih koplje lomiti, a kad su se prevarili u račupu i kad ih osmanlijska vojska natjerala u bijeg, onda su lukavo i kukavički zajankali i tražili pomoć Evrope. Ali neza­ sitni.! prevejaui Grci brzo su zaboravili na turske ba­ tine, pa opet rovare, ne bi li Sto isprosili kod evropske diplomacije, koja se u ostalom ovog puta vrlo hladno vlada prema njihovim vrućim žel ji čama, jer i sama vidi, da bi n~vi sakobi i opet samo Grčku skupo stajali. — Ovih je dana došlo do nemira i sukoba izipegju muslo mana i hrištana u Novom Pazaru i Staroj Srbiji. Dakako da su uslijed toga, ni ne pitajući za uzrok, srbijanske novine digle silnu graju na tobožnje „zulume" i „nasilja" Turak« i Arnauta. Beogradski „Dnevnik" i druge srpske novine crtaju položaj najcrnjim i — naravno — vape za pomoć protiv turskih „zuluma". Čudnovato: Ovi su balkanski narodi kao zmija; kad j n procijepu pisti, pusti, je zviždi. Tako i kriićani u Turskoj. Najprije zamute, iza­ zovu svagje i nemire, a kad ih za to pritisni) onda piste i jauču. Tako je srpski poslanik u Carigradu Grujić upravio „odlučnu" (? l) notu na Portu, u kojoj upozoruje ua nepravedna prianjanja Srba i zatvaranje srpskih škola u nekim mjestima u Staroj Srbiji. Na srpski je diplomata zaboravio, da je turska vlada pozatvarala one. škole i one učitelje, koji bi bili zatvoreni i raspuštani u svakoj državi ua svijeta, kada bi se ispostavi!-) odo, što se dokazalo i našlo u tim školama i kod tih sr tih učitelja. U tim školama i kod učitelja našlo se je »ra­ njenih spisa i kojekakvih pisama, što su ih dobili iz Srbije. Pa dakle nije li pravo, da je Turska na corezn i da se čuva domaćih, kućnih rovara i neprijatelja? Zar bi i jedna vlast na Bvijetu trpila, da joj u njezinoj kuci pod njezinim krovom vlastiti podanici nalože vatru ? Ako Turska zatvara i raspušta srpske škole, to ona nije kriva, već oui, koji su učevne zavode pretvorili u prevratoa odgojilišta, a učitelje u političke i protudržavne agente. Engleska i Transval- Pobjeda Bura i mal&ksanje engleske vojske sve to više zabrinjuje engleske političke krugove. Mnogi bi želili da dogje do mira, samo da nagju častan izlaz. Rarii toga je došlo do razdvoja libe­ ralne stranke. Umjereni liberali htjeli bi da se rat obu­ stavi, pa bilo pod koju cijenu, jer vele, da je taj rat uopće nepravedan, i od velike nesreće po Englesku, dočim imperijalisti hoće da se i dalje rat vodi, te umjerene, liberale nazivaju izdajicama domovine. Zagonetke. Čudna pitanja. Zadao D edo. 1. Koja naša rijek a ne teče pravo? 2. Koja jo varoš prije polje bila? A. U Engleskoj n Londonu .m a najviše m agle; a gdje a nas? 4 . Koja ptica i sisavac, ako zamijene glave, zamijene onda i »ve drugi? V lasnik: Adem aga Mešić. 125 6. Koju uaiu varoš Nijemci jedu} 6. Gdje je srce Evrope ? 7. Iz koje rijeke voda opija (judo? 8. Na ito je nalik čizm a? 9. Kom sisavca treba osjeći rep, p a da se njim (sisavcem .) odijevamo? 10. Kojn dalm atinsku varoš treba razdijeliti n a nake polovine, pa da n njoj onda samo stoka stoji? dvije nejed­ A r itm o g r if od Šenisuilđina. 1 2 3 4 2 uopće 5 4 3 2 4 izm išljotina 2 4 1 5 sudbina (turski) 3 1 6 6 13 3 1 2 4 1 3 6 .4 2 9 8 4 6 1 čovjek vrag 7 gora 8 vjera 4 2 mnsl. muško ime 7 4 mnsl. mnško ime P rv i red ozgor dolje daje im e glasovitog arapskog filozofa Geografljska zadaća. od Hamđije Urejisa iz Mostara. Grad u Busiji Otok n Sredozemnom m oru Varoš n A ziji , n Bosni „ n Rusiji Grad u Kita ju Država u Aziji Varoš u Japanskoj Ostrvo u Japanskoj Rijeka a Ita liji. Odgonetke. Odgonetka čudnih pitanja od Abdurezaka Bjelevca iz 3. broja „B ehara": 1. Rijeka. 2. Jela. 3. Brod. 4. Bosna 6. P rag , 6. Vrbas — vrba. — 7. Petar — pet-ar. O dgonetnuti: Šerasoddin. Fehim H. Baščaušević, uć. trg. škole i Ašik O iner sva tri u Sarajevu, Abdulah Mešić, uč. IV. razr. n ar. osnovne škole n Te&nju, H azim Ribić, gimn. n Sarajevo, Selim Alić, učiteljski pripravnik, Aaim Sarajlić, nč. dar ul-m ualim ina i Mustafa Haliloviu, učenik šerialske sud. škole, svi n Sarajevu, H am dija Kadić, nč. ru id ije u M ostaru, Mehmeđ Zildžič i Ibrahim 81inić, oba gim nazijalci n Sarajevu. Odgonetka geografijske zagonetke od M uharem a D ubravića iz 8. br. „Behara**: Tunis, Zenta, Kanin, D unav, Donec, Minho, D rniš, Linao, V randnk, Fojnica. O dgonetnnli; Seraauđdin, F ehim H . Baš 5aušerić, nč -trg. škole, Ašik Oraer, sva tri u Sarajevo. Abdnlah Mešić, nč. [V. n a r. os. škole n Tešnju, Alija Alibegović i Ahmet Aliefenđić iz. Jajca, Selim Alić učiteljski pripravnik, Ham dija Kadić i Abdnrezak Bjelavac, oba učenici roždije u Mostaru, Mebmed ZildSić i Jbrahim člinić, oba gimnazijalci n Sarajevu, N ikola K rum enacker, uć. trg. -škole u Trebinju. Odgovorni urednik: Edhem Mnlabdić. Štamparija Biste J. S&vića i druga n Sarajeva. �BEHAR 126 n NARODNE UMOTVORINE. Tri katmera. Tri katmera u tri grada rasla: U jednom je Karanfil Alaga, U drugom je soko Musfcafaga, A u trećem lijepa djevojka. Zaprosi je Karanfil Alaga. Priprosi je soko Mustafaga. Pa se otud ljuto zavadiše. I ođoše Muli na mešćemu. Pa govor« dva siva sokola : „Sudi nama Mula sa mešćeme, Sudi nama da se ne svagjamo, Jera more koji poginuti!" Sudio im Mula sa mešćeme : Doveđoše lijepu djevojku. Pa je pita Mula sa mešćeme: „Kog’ ćeš sada momka odabrati ?" Govori mu lijepa djevojka: „A bora mi, Mula sa mešćeme, Oba mlada, oba su mi drao-a A najvolim Mulu sa mešćeme" To izrečo pa na dvor uteče, I vjenčaše lijepu djevojku, Vjenčaše je Muli sa mešćeme. Zabilježio: Feliiiu II. Baščiiušević. Ženidba Šećer Salihage. Pohvali se Duda materina, Da je nije niko poljubio, Osim jednom u mladosti majka, U mladosti i to od milosti. Za to ćuo Šećer Salihaga, Pa on ide svojoj dajinici; „Dojinice po Bogu si majka, Pohvali se Duda materina, Da je nije niko poljubio, Osim jednom u mladosti majka U mladosti i to od milosti. Dajinica za Boga hajaše, A i mudra odviše bijaše. Odmota mu turu od percina, Oplete mu sitne pletenice, Obuče mu ruho djevojačko, Te je ona njega svjetovala: „čuješ mene moj sestriću dragi, Moj sestriću, Šećer Salihaga, Vada danas ići u hamame, Hodi mirno, a govori r’jetko, Ljub’ hanume u skut i u ruku, A djevojke u bijelo lice. Pitaće me hanke i djevojke: Odklen mije lijepa djevojka, Ja ću lagat i kleću se krivo, Ovo mi je sa sela djevojka 1“ Kad dogjoše oni do hamama, Obadvoje u hamam ugjoše, A da vidiš Šećer Salihage; Hodi mirno, a gleda preda se, Ljubi žene u skut i u ruku, A djevojke u bijelo lice. Raspituju hanke i djevojke: „A moj dragi, što si poniknuo Poniknuo, glavu objesio, Kao da si iglu izgubio? Da sam mlada dukat izgubila Ne bih tako glavom poniknul Već bi tebe čisto pogledala, I na te se milo nasmijala!" „Muči, draga, ne govori tako! Nisam ni ja igle izgubio, Nit’ sam za to glavom poniknuo, Nego me je majka ostavila, Sinoć mi je svijet prom’jenila, Djever mi pita nevjeste: „Nevjesto, sestro, kaduno! Čija je ono djevojka, Što rano rani na vođu, Što nosi tel-li papuče, Što nosi tjirli dimije, Što nosi kolan viš njiha, Što nosi fesić nad okom, Na njemu dukat od zlata?" Nevjesta zbori djeveru: „Djevere, zlatan prstene, Ono je moja sestrica." D jever joj mladoj govori: „Ako je tvoja sestrica, ,,A Boga ti Hasanaginice, Oklen ti je lijepa djevojka?" Ona laže i kune se krivo; Ovo mi je sa sela djevojka." A da vidiš šećer Salihage, Kad pristupi materinoj Dudi, — Poljubi je u bijelo lice, Iz obraza krv joj otvorio. Progovara materina Duda: „Bog t’ ubio Hasanaginice, Nije ovo sa sela djevojka, Već je ovo Šećer Salihaga!" Salko zgrabi materinu Dudu, Pa je vodi na sud pred kadiju, I vjenča je radosna mu |majka. Zabilježio: Ata Nerćes. Razgovor. Evo sad so sa kabura vratih, I okrenuh ispred tvojih dvora, Da te vidim, moje milovanje, No bi li mi tuga uminula! Zabilježio: Salem, Djever i nevjesta. More ti biti jetrva!" — „Bogme ako će, djevere. Sretno ti bilo, djevere, S njome se mladom ’žen io I sreću s njom ne želio!“ Hadže Zađe. �BEHAR 127 Željeznica Mostar-Trebinje-Dubrovnik. ’ ~ rt an 15. jula 1901. ostaće u nas u trajnoj jfr uspomeni. Toga so je naime dana otvorila nova želi eznička Pruga, koja Bosnu i Hercogovinu izravno veže s morem, tom najnaravnijom cestom svesvjetskoga života i prometa /YJ Geografijski položaj naših zemalja je ta1/1 kav, da će se svatko, tko letimičan pogled baci na kartu, odmah osvjedočiti i uvjeriti, da 1‘ je Dalmacija naravna čest ovih predjela, a ovi predjeli da su naravno zalegje krasne i sretno naše obale, koja se zove Dalmacijom. Nu duh historije nije mogao tu naravnu jedinstvenost izbrisati. U predrimsko doba jedinstvena se moć ovuda stere, Rimljani ne grade svuda granica svojim provincijama (pokrajinama); na osvitku novoga, našega doba, iz kojega izvodimo ishodište našega života, nema takogjer pocjepanosti i granica, koje danas vidimo, a koje su stvorene ne­ zdravim prilikama srednjega i novijega vijeka, koje su i drugdje ostavile sličnih tragova. Nu uza sve to raztrgavajuće prilike nijesu mogle biti potrgane veze. koje su vetzale našu krasnu jadransku obalu sa nje­ zinim naravnim zalegjem. Dubrovnik, Makarska, Split i ostala mjesta i gradovi na moru bili su naravno luke ovih zemalja i ako je u nas bilo prometnog života, to su mu žile kucavice dolazile s moia. Dubrovnik, Split bili su trgovački emporiji uvijek u iivor sao­ braćaju sa svojim zalegjem. Što je naravno, to je zdravo i dobro-------i naravno je, da je od velikoga gospodarstvenoga interesa, što je Bosna-Hercegcvina evo sada željeznicom spojena s morem. Naročito je to za južnu Hercegovinu od osobite koristi — a od kak,ye „će tek: biti koristi, kad srce Bosne bude spo­ jeno s naravnom svojom obalom ? , .S, toga je posve, razumljivo, da je pitanje o že­ ljezničkoj svezi Bosne i Hercegovine s morem svuda pobudilo neobično zanimanje i ne čudimo se, ako ih čak .ima, koji nerado gledaju povećavanje tih veza, jer ..takovima kulturni i gospodarstveni procvat i na­ predak Bosne i Hercegovine ne leži na srcu: njima su tugjinski interesi preči, nego interesi ovih zemalja. Nu, hvala Bogu, što je u našega naroda bistar um i oko. ;pronicavpnarod se zavoditi ne da — a svečani dani ojfvprftnja npve željezničke pruge u južnoj Her­ cegovini ..pokazaše, da je naroda više do napretka i rada, nego li do vike i buke, koju bi bijeli dizati po gdjpkoji. ?avoditelj i koji prijekim i neradnim okom gledaju, .kako so Bosna i Hercegovina ii svakom pogle.dp svakirj časom sve više dižu nad svoje susjede na Balkanu, Novootvorena želieznička pruga1kod Gabele veže se sa. prugom Mostar—Metkovići, a od tuda ide k jugu preko Hrasna; i popova pofja na Trebinje, te su dva ogranka.ističe na more: na Šutorinu (kotorski zaljev) ■ te Gruž, lijepu i zgodnu dubrovačku luku. Ovom je prugom naročito jugo-zapadni kraj Hercegovine otvoren svijetu i prometu i mi ne znamo gdje bi drugdjo že­ ljeznica značila toliku blagodat, koliko upravo tu. Naj­ bolje svjedočanstvo za to daje sam onamošnji narod, koji sam najbolje poznaje svoje životne prilike, pa koji i jest s onako iskrenim i srdačnim veseljem po­ zdravio tu novu gospodarstveno kulturnu tečevinu. Baš s toga i jest taj narod službeno otvorenje nove prugo pretvorio u potpuno i pravo narodno slavlje i veselje tako, te će oni dani svakom učesniku ostati u neiz­ brisivoj uspomeni. Osim što je ova željeznica nova veza izmegju sjevera i skrajnjega juga monarhije, osim sto je ona od velika znamenovanja za razvitak trgovine i pro­ meta u Bosni i Hercegovini, napose je ona za krajeve Hercegovine bila kao najpotrebnija korica kruha. Ovi se krajevi ne mogu pohvaliti plodovitošću, jer tamo prevlagjuje goli krš, a što ima ono glavnoga polja (Popovo polje), to je većim dijelom godine pod vodom, a pučanstvo nije sigurno nikada, da će ma i izdaleka naplatiti svoj trud i trošak. Ko nije bio u onim stranama taj i ne zna kako se pučanstvo bori sa nestašicom vode i drugim brigama — — — pa tko bi se mogao naći, koji bi smio ustvrditi, da ta željeznica nije bila od potrebe niti da je od koristi ? Lahko je drugim plodovitijim i bogatijim predjelima čekati još koji decenij ovakova prometna sredstva, nu za ovaj kraj je želje­ znica bila prijeka nužda. Niko ne može gole stijene u zlato pretvoriti, ali je udivljenja vrijedno ono pre­ gnuće koje rovi tvrdi krš, kud je nastanjeno krepkč, bistro i zdravo pučanstvo, koje će se znati i moći okoristiti novom kulturnom tečevinom, ako ne već onako, a ono bar tako, što će moći od sad zgodnije i jeftinije na­ bavljati najpotrebnija životna sredstva. I za to nije čudo, da je ono pučanstvo onako is­ kreno i onako radosno učestvovalo proslavi otvorenja nove željeznice, koja se je obavila L5. i .16. jula 1901. A bila je to proslava, kakvih malo kad. biva. U nedjelju dne 14. jula pošla je iz bijeloga šeher Sa­ rajeva po izbor kita otmjenih lica posebnim vlakom u kršnu Hercegovinu na otvorenje nove željezničke pruge. To su bili gosti i pozranici, kojima je u čast preuzvišeni gospodin ministar zajedničkih, financija g. Kaliay u oči polaska na Ilidži. dao gozbu. Na čelu sjajnoj kiti bio je zajednički ministar financija Kallaj, poglavar zemlje general konjaništva baron Ivan Appel, gradjanski doglavnik baron Hugo Kutschera, predstojnici vladinih čđjelenja za unutrašnju upravu i prayosugje Izidor baron Benko i F. Sonnleitner, sarajevski gra­ donačelnik H. Nezir ef. Škaljić s drugim mnogiin od­ ličnicima. Od stranih gosti valja spomenuti u prvome redu ugarskog ministra trgovine Hegedilsa, hrvatskog �128 BEHAR ministra Ervina Ceha, ministra trgovine za kraljevine i zemlje zastupane a carevinskom vijeću Calla. U Mo­ staru im se pridružiše mostarski muftija H.’ Abdulah ef. Ridžanović, biskup Buconjić i mitropolit Serafini Perović, mutesarif Kario baron Pittner s drugim od­ ličnicima. U popeđeljak dne 15. jula bio je polazak iz Mo­ stara — i od Mostara pa dalje šve do mora počimlje pravo slavlje. Sve stanice okićene mnoštvom svijeta, koji se je bio sgrnuo i sbliza i s daleka, da pozdravi otmjene goste i pobodnike, te da pokaže svoju radost nad novom kulturnom tečevinom. Vrlo su lijepi bili dočeci u čapljini i Gabeli, gdje su se svečanoj vožnji priključili neki odličnici iz Ljubuškoga i gdje je ljubuški načelnik Mahmud aga MakiĆ lijepom besje­ dom pozdravio gosp. ministra Kallay-a. U Hrasnu je bio osobito lijep doček; tu su svečani vlak na čelu mnogobrojnoga naroda isčekali načelnik stolački Halilaga Šehić, upravitelj kotara Vagner i podnačelnik Vukasović. Stolački načelnik Šehić takogjer je srdačnom i lijepom besjedom pozdravio ministra Kallay-a, na sto mu se je ovaj prijaznim riječima zahvalio. Dotle je gragjanski doglavnik baron Kutschera razgovarao sa pojedinima iz naroda o mjesnim prilikama, napose pako o novoj željeznici. I što god dalje — to S7e veće slavlje to veća, a za učesnike slagja i neočekivana iznenađenja. Goli je krš prekrio narod,' svaki kamen rek bi. oživi kli­ canje se naroda razliježe na daleko i triko nema upravo kada, da što veću pažnju obrati ovoj- i onako zanimivoj vožnji i vještini, kojom je Ova željeznica izvedena kroz one golijeti. Ravno, Zavala, Uskoplje — tud svuda si prisustvovao čisto narodnom slavlju i veselju, koje je postiglo svoj vrhunac u Trebinju. Na krasnom kolodvoru Trebinjskom sila božija svijeta isčekala svečani vlak, a gradski načelnik Muhamed beg Defterdarević pozdravio je gospodina ministra i njegove odlične goste už' oduševljeno klicanje naroda. U Trebinju je bio banket, pri kom su govorili ministar Kallaj i baron Appel. Na stanici Uskoplju — od Trebinja k moru — sastađoše se svečani vlakovi iz Trebinja i Gruža-Dubrovnika. U ovom vlaku iz Gruža stigli su austrijski ministri željeznica Dr. Wittek, zapovjednik mornarice baron Spaun, namjesnik Dalmacije David, grof Ivan Harraćh, dubrovački načelnik dr. Čingrija, neki za­ stupnici sa carevinskog vijeća, predstavnici stare ple­ menite bokeške mornarice, koja postoji već 1500 go­ dina. Tu u Uskoplju, kad su se našli gosti i pozvanici sa obe strane, njegova je preuzvišenost ministar Kallay obavio svečano otvorenje nove željeznice i, uz urne­ besnu pratnju prisutnika i mnogobrojnog naroda, us­ kliknuo: da Bog živi Njegovo Veličanstvo cara i kralja Franju Josipa I. Iz Uskoplja krenuli su prama GružuDubrovniku najprije bosansko-hercegovački pak onda dalmatinsk1 svečani vlak. U Gružu je na kolodvora mi­ nistar Wittek dalmatinsko parče željeznice predao metu govorom, u kome istače poziv Dubrovnika a trgovini, a završio je : neka živi krasna Dalmacija! Na večer je u hotelu „Imperialu4* na dubrovačkim Pilama bio svečani banket, frđje je prvi govorio pre. sjednik dalmatinskog saoora dr. Ivčević, ‘nazdravivjj prejasnom vladaru našemu, a za njim ministar Wittek Svojim krasnim i zanosnim govorom osobito je osvojio srca prisutnika — a napose đalmatinaca-dnbrovčana ministar Kallay, koji je navedavši stihova slavnog Gundulića, izrekao krasnu hvalu prošlosti Dubrovnika koji je bio kao posrednik izmegju istoka i zapada, želio mu i u budućnosti još sjajniju ulogu. Na krasne i umne riječi ministra Kallay toplo se je zahvalio dubrovački načelnik dr. Čingrija, — nazdravivši pred* govorniku i ostalim prisutnim ministrima. Još su go­ vorili ministar Call i baron Appel. — Te večeri je Gruž i gružka luka bila* čarobno rasvijetljena, gotovo kako su to bile rasvijetljene i svjetlom prelivene sure pećine i obale šumne Neretve u Mostaru u čast svečanostnim gostima. I u Dalmaciji se je narod natjecao, da što ljepše odlikuje goste te da iskaže svoju radost nad novom tekovinom. Krasne konopovke kitile su goste cvijećem, narod im klicao — a gosti se divili onome odušev­ ljenju, O n o m onom narodu i prirodnim krasotama, kakovih je malo gdje naći. Na : ovratku u Uskoplja gosti se oprostišd i razigjoše: jedni se vratiše natrag u Dalmaciju, a drugi pogjoše prama kamenitom Mostaru i bijelom ŠeherSa rajeva Tako je eto svršila svečanost otvorenja nove Že­ ljezničke pruge, svečanost, koja će svima dugo ostati u uspomeni, te koja ima i puno iue važnosti' i znache^ nitosti. Bilo ih je megjn gostima naime, koji' nišu ni­ kada stali nogom na naše tlo, nu koji sa — osobito u zadnje vrijeme imali dosta zgode, da i slušaju ko­ jekakvih stvari o ovim krajevima. Ali sad se je mogao uvjeriti svatko, kakovo je duševno raspoloženje našfcga naroda i najširih njegovih slojeva, kako on zaa i shvaća novo vrijeme i novi duh, kako se v e s e li svomu dobru i napretku. I tako svake godine, svakim časom naša đdmovina dobiva sve više i podesnije uvjete za umni i go­ spodarstveni napredak, a do naroda je našega, đa znadne upotrijebiti ta napredna sredstva, te đa — otresav se pogubna konservatizma — prione prilježito raditi i brinuti se radom te radom i opet radom —* svoju budućnost. I mi se nadamo — a i minuli dan. nas u tom ukrijepijuju — da naš narod sve više progledava i raduje se težnji, koja ide za tim da se naše pokrajine izjednače a svemp's ostalim prosvijetljenim zemljama. Narod se je toma obradovao i raduje se, što je dokazao svojim neprišiljenim učešćem u slavi, j j i j I I j �BEHAR 129 ostavivši plug i motilcu i tešku krasnu. Da narod zna su ga kapama i rukama vičući: živio naš Kallay! Mi visoko cijeniti sve ohe, koji rade za njegov napredak, želimo, da u našim zemljama vidimo i što skorije doživimo vidili smo i po tome, Sto je cijelom vožnjom na svakoj još ovakovib slavlja, da nam željeznička mreža još u stanici taj narod priredio burne i srdačne ovacije nje­ gušće ispreplete zemlju, da nam se spoji Bihać i Banja­ govoj preuzvišenosti ministru Kallay-u. Uz neprisiljene luka s Jajcem, Bugojno sa Spljetom, Trebinje s Fočom, i srdačne usklike „Živilo Njegovo Veličanstvo!- — pa — eda se uzmognemo u pravo vrijeme snaći u tim narod se je natiskavao do vagona, u kojim je bio novim kulturnim tekovinama i prilikama i poraditi ministar Kallay da ga vide i srdačno pozdrave. Svi čvršćom voljom i većom ustrajnošću za naš opći mate­ su ga htjeli vidjeti i u blizinu mu doći, a oni koji rijalni napredak, da nam tako domovina budne sretna, ne mogoše pristupiti bliže od silne navale, pozdravljali zadovoljna i mirna. Amin ! NARODNE. UMOTVORINE. P o b r e . Rva se pobre dobro milovahu: ujedno pobre Karaftfil Mujaga, A drugo je Šećer Salihaga; Kako su se dobro milovali. Jednake su haljine krojili, A jednake konje kupovali. Već što im je jedina mabana: Oba s jednim ašikuju zlatom, SjednimzlatomHadžaginomFatom Pa se Salko na dojmane sprema, Na svom j>obri Zlata ostavljaše I on ode na dojmane ravne, Prevede je Karanfil Mujaga. Kad je došo Salko sa dojmana, Milu majku na avliji nagje, On ne pita: „kako si mi majko ?“ Nego pita: „kako mi je zlato?“ „Dobro zlato, za drugoga dato, Za tvog pobfu Karanfil Mujagu.* Kad to čuo Šećer-Salihaga, Od jada ga zaboljela glava. Niti snima čizme ni kalćine, Nego ode Mujaginu dvoru. Kad je došo Mujaginu dvoru, Na veliko čudo udario: Pred dvorom mu tri kola igrahu Jedno kolo sumbul udovica, Drugo kolo mlađih nevjestica, Treće kolo lijepih djevojaka. Koje kolo sumbul udovica, Pred kulom je Mujagina majka; Koje kolo mladih nevjestica, Pred kolom je Mujagina ueva; Koje kolo lijepih djevojaka, Pred kolom je Mujagina seka A da vidiš ŠećeHSalihage, On se penje kuli uz pendžere, Kad na kn li šilta od kadile Na njoj sjedi Karanfil Mujaga. Na krilu mu Hadžagina Faca, Pa joj ljubi prebijelo lice, Njemu veli Hadžagina Fata : „Bog t’ ubio Karanfil Mujaga; Nijesam bijelo odgojila lice Da ga ljubi Karanfil Mujaga Već tvoj pobro Šećer Salihaga*. Na to se je Salki ražalilo, Džeferđaru živu vatru dade, Puče puška, ostala mu pusta, Ne pogodi Karanfil Mujagu, Već pogodi Hadžaginu Fatn, Odmah Fata crnoj zemlji pade, Pa ne veli: „jallah moja majko !“ Nego veli: „jallah dragi Salko \u Na to se je Salki ražalilo, Džeferđaru živu vatru đa<jle, Puče puška, ostala mu pusta I pogodi Karanfil Mujagu, Na lijepo ga mjesto pogodio Megju puce, gdje mu kuca srce. Odmah Mujo crnoj zemlji pade, Pa ne veli: „jallah moja majko !u Nego veli: „jallah pobro Salko!* Gdje umr’jesmo, pase ne vidjosmo I na to se Salki ražalilo, Demire je rukom izvalio, Pa uljeze u šikli odaju, Pa razmaknu dva mrtva mejita, Nožem se je u srce udrio, Na nožu je srce izvadio, Umrije Salko, žalosna mu majka. Kad se svanu i sunce ogranu Tri mojita redom ukopaše, Nek s’ spominje dok je ovog svjeta. Zabilježio: Abdur-Rezak fijelerac iz Mostara, �BEHAR 130 Oelin san. — Narodna pripovijetka. — jednog siromaha bio sin i zvali ga Ćelo. Jednog jutra reče ćelo, da je nešto usnio; m m đ l a kad ga otac i mati upitaše: šta je usnio, 1 on n e -Mjeđe da kaže. Oni ga molili J da im kaže šta je usnio, ali on ne će pa ne će. 2 ^ Na pošljetku se' zbog take neposlušnosti rodi- 1^ telji ražljute, pa ga istuku i otjerajn od kuće. 7 fy> ćelo išo sve od grada do građa, od kasabe I do kasabe, pa bi ga svagdje zapitali: za što je otišo od roditelja, a kad bi im kazo, onda bi ga svak grdio i utjerivao od sebe. Tako on đogje i u Stambol. U Stambolu ga zaptije odmah odvedu u sud, da ga tamo prikažu kako hoda besposlen, a kad ga i tamo upitaše: za što je pobjeg’o od svojih roditelja i kad im on kaza, kako nije htio. kazati sna, počnu ga siliti, da njima kaže. Ali naš Ćelo ne će, ni njima da dokaže. To se pročuje i do cara. Car odmah pozove Ćelu, neka mu kazuje šta je usnio. Ali se Ćelo ne htje ni samom caru pokoriti. Onda ga car baci u tamnicu. U ono doba bijaše u običaju vladara, da jedan drugom šalje kakve teške zadatke i zamašita pitanja, pa pogodi li onaj, kome je to poslato, dobije nekoliko gradova, a ako ne pogodi, onda gubi okladu Hele, dogje caru u Stambol od nekakva kralja tri zatvorene kutijice, da pogagja, šta u kojoj ima, pa ako pogodi, dobiće tri grada od onog kralja, a ako ne pogodi, mora on dati svoja tri grada kralju. Tada car pozove cijeli stambolski svijet, ne bi li se ko mogo dosjetiti, šta je u kutijicama. Niko nije umio kazati, šta je u tim kutijicama. Onda se car sjeti, da još ima i onog Ćelu u tamnici, te pošalje da mu ga dovedu, ne bi li on mogo znati šta je. Kad je Ćelo vidio kutijice, odmah re č e : U • • je zrno biserovo neprobušeno, u ovoj zriio bisero^ probušeno, a u ovoj trećoj pola zrna bisera." Kad su kutije otvorili, kad li sve onako U l. je Ćelo kazo. # ’ *° Car sad vrlo zavoli Ćelu i pokloni mu ona tri dobivena grada i vjenča mu svoju kćer. Nije prošlo dugo, kad li car pošalje kralju jedan štap, da mu pogodi, koji je gornji kraj štapa. p0št0 je štap bio s obadva kraja jednak, kralj nije nikako mogo znati koji bi bio gornji kraj štapa. Tada pošalje po Ćelu. Ćelo reče kralju, kad mu je pripovjedio za što ga je pozvao, da štap baci u visinu, pa koji kraj udari prije u zemlju, ono je gornji, jer je teži. Za taku dosjetljivost, kralju se vrlo svidi Ćelo, te mu i on dade svoju kćer za ženu. Sad se Ćelo ogradi dvjema ženama, i on sad počne uživati. Jednoga dana uzimao Ćelo abdest tako, da mu je careva kći stajala s desne strane i poljevala na ruke, a kraljeva mu kći držala peškir na lijevoj strani. Tako abdest uzimajući, pogleda Ćelo svoje žene, pa se nasmije. Careva kći to opazi, pa ga zapita, što se nasmijao. ćelo reće: „Na um pade mi moj san" „Hajir-ola, kakav je to san?" — upita careva kći. „E još me nitko nije tako lijepo zapito, pa za to nijesam htio ni kazati, a ti kad veliš Hajir-ola, onda ću ti kazati: Kad sam bio nekoć malo dijete, sanjao sam, a u mene pod desnim pazuhom sunce, a pod li­ jevim mjesec. Eto, sad vidim, da mi se san ispunio, to :.te vas dvije. Zabilježio: H aziin M uftić. L I S T A K. K njiževnost Papirnati križari. Abyssum abyssuin invocat — iz pogreške u pogrešku, iz zla u gore, — reklo se davno, a to se skolilo i „pjesniku" Lepušiću. Naš ga ćlanak u 5. broju „Behara" (papirnati križari) pogodio u živac i sad se previja i cvili kao zmija u procijepu. Htio bi on, da se obrani, ali mjesto obrane pada u još višu i grdniju pogrešku. A tako i treba da bude, jer braniti pogreške znači još jednom griješiti i to namjerno i hotice, a to ne Čine ljudi lijepo odgojeni. Ćovjek lijepo odgojen kad sazna za svoju pogrešku, nastojaće, da ju isporavi: žaliće i kajati se. To zah­ tijevaju najprimitivnija pravila pristojnosti Nu „pjes­ nik" se Lepušić nije toga držao. Njemu nije pravo, što smo ga opravdano prilcorili i što smo njegovu „Gbjulsu" nazvali izmišljotinom iz srednjega vijeka. Za to se on pod svu silu trudi, da nam na temelju „historije" (? 1?) i — Tomićeve stilistike dokaže da je sujet „pjesme" istinit, a sama „pjesma" skladna i da odgovara svim zakonima stilistike i poetike. Siro­ mah ! — Vidi se da je i odgovor pisao u neprisebnom stanju, jer koliko je godj „Gjulsa" nehulazna, odgovor mu je još nebulazniji. Da nam nije žao pro­ �n BEHAR stora u listu i kada ne bism<>. štovali naše čitatelje, mi bismo u cijelosti prenijeli, taj galimatijas, da se čitatelji još jednom uvjere, kako je zbilja istina, da alkohol pogubno djeluje na ljudske možgjane. Nu ako radi toga siromašnog pjesnika možemo ispričati i od svake odgovornosti riješiti, tim imamo više razloga zamjeriti poštovanom „Obzoru*4, što je taj galimatijas donio. Prvo i prvo „Gjulsa** nije u „Obzoru*4 ni izišla niti smo se mi u našem članku ma i jednom riječi „Obzora*4 dotaknuli,: pak mislimo, da nije trebao ii zdravu nogu trn zabadati. Ako se „pjesnik44 htio braniti (a kukavna je to obrana bila), onda je to morao učiniti u „Vijencu44, jer je tamo izišla i „Gjulsa*4. To bi donekle i naravno i dosljedno bilo, dočira taj kukavni odgovor u „Obzoru44 izgleda kao kvrga na nosu ili — možda*; postpva.ni „Obzor14 želi, da ga ubrojimo u — papirnate križare, koji hotimično hoće, da vrijegjajii nas muslimane i našu vjeru? Dozvolimo za časak,' da-je zbilja „pjesnik** našao gragju za svoju „pjesmu*4 u nekoj knjizi, koja se „histo­ rijom4* nazivlje, — mi ipak pitamo- poštovani „Obzor*4, da li je shodno i umjesno podgrijavati stare rane? Mi držimo, da nije. Šta je bilo u srednjem vijeku, da li su „turci*4 zarobili jednu „kaurkinju*4 ili „kauri*4 jednu „turkinju44 — to sada iznositi i u pjesmi pripijevati, mislimo da nema nikakve ni odgojne ni lite­ rarne svrhe. To je ^ivalo^ekoč, kad je svijet drugojačije bio razdijeljen i rasporegjen, kad su vladali drugi nazori, ali danas to n^ma smisla. Danas i moć­ niji i kulturniji, me^jusotoifi udaljeniji i tugji narodi rade i nastoje, da Tž^lade sredovječne op.eke i na­ stale nesuglasibe, da se tako uzmognu mirno i solidno razvijati duševno i rnatprijalno; .oni se zbližuju i bra­ time da uzmognu lakšu i koristonosnije raditi za sreću i dobrobit naroda, i.;.domovine, , A ako je. to potrebno .moćnijim, kulturnijim i tugjim narodima, kud i kamo je to prešnije i potreb­ nije susjednim plemenima, koji su tek u povoju kulture i duševnog razvi ča. I Srbi i Hrvati imadu i pametni­ jeg i prešnijeg posla oko prosvjete i nnrp,d:iog odgoja, nego li podgrizavati stare, sredovječne —. pa makar i „historijske — rane i kojekakve druge trice i be­ smislice. To nas može samo zavaditi, a nikad zbližiti. Pa napokon - valja istinu priznati, da onako ogavne stvari, kao što je Članak „Zašto turci ne jedu sviujsko meso44, „Gjulsa14 i slična- književna nedonošća, ni najmanje ne služe na čast ni književnosti u kojoj su nikli ni publicistici, koja tako literarno smeće brani • A na koncu još ovo: i Srbi i Hrvati žele i hoće, da se njihove, novine i književni produkti čitaju i megju nama muslimanima, ali — vjera i Bog, ovakovi postupci, nas će posve odvratiti i od jeđuih i od dru­ gih, budu li i dalje tjerali ovako nečastan zanat. Dakle mi i opet velimo: Hands off. 131 od svog velikog bogatstva sačuvali, naročito gledajući na druge ruske Muslimane kao u Karabagu i Širvanu (Seinah), koji su u tom vrlo pali. Može se reći oni su još dosta bogati. Od brodova, koji plove po Kas­ pijskom jezeru 50 ih. je vlasuištvo baku-skib Musli­ mana. Dva velika petrolejska zavoda i nekoliko ma­ njih pripada Muslimanima, a i trgovina s Perzijom sva je u njihovim rukama. Premda su mnogo njihova dobra i rada preuzeli Armenci iz Karabaga, a i tugjinci, opet je dosta ostalo u njihovim rujcama, s čime mogu raditi i napredovati, samo treba ozbiljno uložiti trud i ne gubiti vremena. Dok im je obrt i trgovina još na dosta dobroj visini, bili su u pošljednjiin go­ dinama vrlo pali na prosvjetnom polju, nu u najno­ vije dobit i tu su živnuli, te rade i u tom poglodu i već se napredak vidi u velikoj mjeri. Oni već imaju deset javnih škola, u,kojima se* predaje na njihovom turskom (tatarskom) jeziku, a uči se i ruski. Na sva­ koj je školi namješteno po tri nčitelja, a povrh svih je jedan nadzornik. Lanjske godine, otvorili su ve­ černji kurs za obučavanje trgovačkog stališa u-ruskoin jeziku. Njihova mladež počinje u velikom broju po.hagjati javne škole, te već do sad imajn oko 50 mla­ dića, koji svršiše visoke škole. Imaju tri svoja advo­ kata s potpunom naobrazbom, tri liječnika doktora sveukupne medicine, nekoliko tehničara, mašinista i drugih profesioništa. Oni mogu u svem tom biti uzo­ rom Muslimanima ostalih ( ruskih pokrajina. Njihovo pozorište u potpunom smislu riječi, dvije štamparije, javna biblioteka i izdanje mnogih naučnih i literarnih djela kako ‘originalnih, tako prevedenih* kazuje nam, da; ti ljudi rade i uapreduju. Doskora će se. otvoriti velika škola za islamsko ženskinje, koju je zasnovao njihov poznati mecena Hadži Zejnul-Abidin Tagiev. U toj do se školi odgajati i obučavati do sto mladih Muslimanki u svom i ruškom jeziku, učiće takogjer i sve ženske radove: šiti, vesti i t. d., a naročita će se pažnja posvetiti kućanstvu* Ova će škola biti uregjena sasvim u islamskom duhu, a zgi;ad^, koja se već dogragjuje uprav je veličajna. Koji ne znaju što je, misle da je kakav veliki dvorac kojeg hana. Kaku je to velika i trajna uspomena za našeg velikog mecenu I Najveće uspomene velikih hanova jesu njihova krasna turbeta, ali se ovake gragjevine .no .mogu s. tim ni iz daleka mjeriti: Turbe ham govori, o. prošlosti, a škol­ ska zgrada o budućnosti; turbeta su nyesta tišine i mira, a škole su mjesta napretka i rađaj,- ko vidi turbe predaje rahmet, a ko vidi mekteb diže ruke na dovu za boljak i napredak naroda. . . . Kako imaju baku-ski Muslimani dosta toga, što im se ima pohva­ liti, tako opet — kao i svi ljudi — imaju koješta, što im i nije lijepo. Naročito se mora to istaknuti, da im ne valja, što provode život svaki za se osamljen, nproaju kakovih sastanaka. Kako je poznato u dru­ gim našim pokrajinama, sastaju se Muslimani uz ra­ mazanske i duge zimske noći i tu izmjenjuju svoje V&niik. misli. Tako jedan od drugog nešto nauči, progovore 0 narodnom boljku i to sve narodu koristi. Kako u Baku-u, ima dosta bogatih Muslomaua, mogli bi otvo­ riti svoje kuće za take sastanke- Kad govorimo oBaku-u, Kulturne bilješke ne smijemo prešutiti ni velike islamske fabrike. Hadži Iz života raslrih muslimana- Njihovo glasilo: Zejuul-Abidin Tagijev osnovao je veliku fabriku u bli­ „Terdžuman44 (HepeBOAUiiK'B) donosi'niz Članaka pod zini grada, u kojoj se izragjuje i prede pamuk i tka tim naslovom, te počinje sa onim što žive u pokra­ razno platno. Fabrika kao i stanovi za raduiko vrlo jini Baku, o kojima veli slijedeće: Nemar i neznanje su lijepo sagragjeni. Sve mašine dobavljeue su iz En­ bilo je ’ uzrokom, da su bakarski Muslimani protratili gleske po najnovijem sistemu. Sve rnašiue rade elek­ veći dio svog imetka, ,ali hvala Bogu oni su još mnogo tričnom strujom,..a i sve su prostorije tim svjetlom �132 BEHAR nika, kod D e la g o a su zarobili 200 vojnika, 5 topova ; rasvijetljane. Do Bad je stupila fabrika samo polovinom u rad, te dan danas radi u njoj 18 hiljada’ vretena . 10 ktili. i 600 stanova. Kad sva bude gotova, radiće u njoj K ako je E n gleska iscrpila 6voje sile vidi se i sv ega 36 hiljada vretena i 1200 stanova. Radnici su odatle, što je državni podtajnik oVili dana izjavio, da skoro sve M ulom an i, samo je.upravitelj jedan engleski se u Engleskoj 0v6 jeseni ■n o ■će abdržavati obični tehničar, a ima u upotrebi dosta tehničara iluslomana, manevri. koji su razdijeljeni prema svojoj naobrazbi u razna odjelenja". — Toliko „Terdžuman** o Muslimanima u Roku u a mi čemo nastojati; da po njemu upoznamo Kao u južn oj <Africi tako i u K ini za čas reknu naše čitatelje i o životu ostale naše braće po vjeri, koja živi pod Rusijom. — h — 1 da je spor pri kraju,' da *e riješi, kad u istinu još ni iz bliza nem a izgleda, da ć e se s Kinom mir sklo­ piti. N eprestano se radi o tom, .da se kineskoj vladi podastru u v jeti m ita i svi poslanici rade.’ o tom, na edan put se jed a ii u stegn e od tog, i nagodba je razPogled po svijetu. lijena. Tako se E n g le sk a u novije doba zategla, pa se zateže s ta v lja ju ć i kojekakve uvjote, i mir s toga nije ni blizu. L i-H u n g -Ć a n g pozvao poslanike, da po­ Veliki ruski knez Aleksander M ihajlović pohodio je ovog m jeseca Bugarsku, Rumunjsku i Carigrad. dastru svoje za h tjev e,, kako bi i kineska vlada mogla raditi što, da ispunjava uvjete mira, ali sv e uzalud, 12. jula stigao je on sa bugarskim knezom i pratnjom na lagji „Rostislav" u Varnu, gdje g a je dočekao to se sve nekako ote$o; Iz Tjonćinn m jesto da ode mnogobrojan narod. Veliki knez uputio se iz Bugarske engleska posada, a ono ta se njihova posada povećava u Rumunjsku. U Constantiji dočekao ga je rumunjski sa 1000 momaka. prijestolonašljcdnik Ferdinand i ministar-predsjednik Sturdza. Odatle se veliki ruski knez zaputio Sultanu u Carigrad, gdje je vrlo lijepo primljen. Putovanju njegovu pripisuju novine politički karakter, naročito S v a š tiče. se misli, da je veliki knez išao moliti Sultana da on pristane na to, da se Bugarska proglasi kraljevinom, . L ljtk pćL sušioe. ĐaVno su liječn ici uvidjeli da ali u stvari nije ništa istina i taj put v elik o g kneza ljudskom pokoljenju nem a v e ć eg duŠihana od sušice, nije ništa drugo nego obični posjet. a i statistika je potvrdila, da n a v iš e ljudiutnire od nje. P a nije u čudo što liječn ici neprestano um uju i m oz­ • gaju, da nagju lijeic od te bolesti. N edavno je bio i Rat u južnoj Africi kao obično još jednako traje, kongres liječnika u lVondont«. g dje je oeđbito lijepo la k o Englezi neprestano govore, da je več pri kraju. Svake nedjelje čita se u Londonu K ičenem v izvještaj,- govorio francuski HjoĆnik Brounardel o -sušici. Iz n je­ gova govora vadim o .ovdje ’ b&ešo neke m is li: On kaže po kom je nekoliko Bura mrtvih,' ranjenih, toliko uhvaćeno, i toliko se predalo. To su skoro uvijek da jedna petina ljudi pomre od* sušice, a ipak to nije izm išljeni brojevi, da Be tako zam aiu oči engleskom bolest;' da se n e mpže-.izliječiti. Za čo k a z to m u navodi gragjanstvu za one silne milijone, koje E ngleska plaća prftnjer, kad se aa kraljice -Katarine u Engleskoj po­ za uzdržavanje i gubitke svoje vojske u juž. Africi. diglo blagostanje u' zemlji, da se je ouda za 40°/« A kad se narod ne da više zavoditi lažnim vijestima, (a ima ih naravno, koji još i sad Bve vjeruju) tada manje mrlo od su šice, nego prije. N ajviše tome dopri­ K ićener izm išlja nešto drugo: On će sada voditi rat nose lijepe i zdrave zgrade za stanovanje, .» razumije samo konjaništvom, a otpustiće do 70.000 pješaka. se onda, da su Hrgjavi i vlažni stanovi najprikladnije D ak le 70.000 pješaka će kući svojoj, a na to mjesto mjesto za razvitak te bolesti: On veli da iii čak va­ traži on 50.000 konjanika. Pametni je svijet odmah ljalo da država izda noki pravilnik k o g bi se imali uvidio, da je to izmišljotina, jer odakle da Engleska nam akne na jedan put 50.000. konja, a nek stoje voj­ držati ljudi g led e stanovanja. No osim tog ima još nici, kad se zna da je dosadanje konje kupovala u faktora ' koji podupiru {u bolest, a i takih, koji jo raznih država u Evropi. D akle tako je ratovanje n e­ priječo. Sušica prolazi s jed nog na drugOg najviše m oguće, v e ć je to bila gola izmišljotina, da se na­ rodu oči zamažu. U Engleskoj se sve više uvigja pljuvačkom. Sušičavi ljudi ne bi sm jeli pljuvati kud koban svršetak rata, pa se diže protiv Chambcrlaina imaju pristup drugi zdravi ljudi. T o je u Engleskoj silno negodovanje. Sve pametnije i izobražonije bilo zabranjeno, a jedan e n g lesk i bogataš imao navadu da bi za to, da se rat dovrši; jer jedno, što se je državna pljuje, pa su g a globili, a kad ni to nije pom oglo, snaga već iscrpila u tom ratu, a drugo: Bvijet se onda su g a zatvorili. Iza tog d ogju slabi, tamni i Kgraža slu ša ju ć i: šta Englezi rade od burskih zarob­ vlažni stanovi. Tu nikad nem a zdrava i čista vazduha ljenika. i tu je leg lo toj zarazi, a tu Be u jedno najdalje održi. U ovom je m jesecu bilo više okršaja, ali sve po Odatle je onda naravno stanari raznose kojekuda na­ staroj metodi Bura: gdje im se ne isplati, tu se ne ročito u radnički stalež, jet- obično radnički stalež će ni da sukobe b Englezim a. Đurski zapovjednik Biljoon zadaje E nglezim a u Pretoriji dosta muke, a D e stanuje u slabim zgradama. Osim stanova dosta uplilary takogjer u m egalijskom gorju . 1T bitci 23. jula više na razvitak sušice i hrgjava hrana. Obično siro­ oteli su Buri od E n gleza 4 topa, a zrrobili 700 v o j­ mašniji svijet nem a dobre hrane, a stanuje u hrgjavim i �BEHAR n stanovima. Još se ta bolest lal>ko razvije u ljudi, koji su odati piću, Pogotovo stradahu oni, koji pjančuju, a ništa ne drže do brane i dobra Stana. Kaže na dalje, da: bi trebalo urediti nadzor nad kasapnicama i mlje­ karama. Mesom i mlijekom da se takogjer ta bolja širi, pa da svaka komisija odredi, kako je to u Bel­ giji, da li je meso i mlijeko čisto i zdravo. Tim bi se veli prepriječilo, da bolest ne zarazi, al on uopćo navodi primjere, da je i sušićayjh bilo, da su se izlijočili. Veli da so u starih ljudi nalazilo "tragova, da su.nokad bolovali od sušice, pa opet izliječeni. U kratko troba Čovjek da Se kloni pića, da inu bude stan zdrav i hrana uredna i izdašna, da se što višo pere, pa nek se ne boji te bolesti, al treba svak da tako radi. Promet na sarajevskom tramvaju. U mjesecu junu o. g. vozilo se na sarajevskom tramvaju 131.679 osoba i 4220 tona robe, za što je bilo prihoda 16.639 K. IT istom mjesecu lanjske godine vozila se 117.653 osoba i 3998 tona robe, a unišlo 16.361 K. Od l. januara do konca juna o. g. vozilo se na tramvaju sarajevskom svega 671.653 osobe i 28.2.69 tona robe, dok je u to doba lanjske godine 'bilo profeta 583.315 osoba i 24.505 tona robe. Višak osoba ovo godine iznosi 88.438 ili 16.2°/«, a u robi 3704 torja ili 15.1#/0. Za vrijeme od 1. januara do. kopca juna t. g. unišlo je 87.727 K., prama 75.4^4 prošle, god,, u to doba Ove je godine prihod veći za 1,1.273 K. ili 14.99/0 Najbrža vožnja preko ooeana. Iz Londona javljaju od 18. pr. m j.: Parobrod „Deutschland“, koji je jućer sa 676 putnika prispio u Pl/moutb, prevalio je put od 3082 milje iz Newyorka za 5 dana, 11 sati i 4 minuta i time natki ilio ne samo sve svoje’ dosa­ dašnje brzine, nego je u općo pobio rocord za vožnje atlanskoga oceana. Isti parobrod prevalio je već jed­ nom taj put za 5 dana 7 sati i 38 minuta, ali to je bilo za 100 milja kraćom prugom. Parobrod jo pri držao običajnu brzinu od 23 51 uzla, te je jednom u 24 sata prevalio 257 milja. Kapetan Albcrs veli, da nije činio nikakvog pokusa, da natkrili record. U tu svrhu nijesu s njegove slmno činjene nikakve pri­ preme. Uspjeh da so ima pripisati povoljnom vre­ menu i vrsnoći parobroda. Broj liječnika po gustoći žiteljetva ima najviše u Škotskoj i to oko 8 liječnika na 10.000 žitelja. U Španiji pada na toliko žitelja 7 liječnika, iza ove stoji Danska, Italija, Engleska, Švicarska i Belgija sa 6, Njemačka sa 5. Na 10.000 duša pada u Madridu 24, za ovim slijedi Budim-PeŠta, Bruselj, Berlin, Beč, Lon­ don i Pariš. V lasnik: Adcm aga 133 .Zagonetke. Zagonetka od Semsutldlna. • rijeka u Bosni drvo dragi kamen klak planina u Ho cegovini rodbina h 1' i i i k|T ftivotlnja dvopapkar piće Sto sve nadvlada rijeka u Hercegovini •Uja dio tijela ii vol inja m jera narod Slova u debelim kvadratim a daju narodnu poslovicu. Računska zagonetka . od S. Gice. U ovih 30 četvorina im adu se brojevi 1, 2, 8, 4, 6, 6, 7, 8 tako rastaviti, da svi vodoravni, svi okomiti, kao i dva u nakrst daju zbroj 21. Odgonetke. Odgonetka čudnih pitanja od Dođe iz 5. broja „B ehara*: 1. Krivnja 2. Prijepoljc. 3. Maglaj. 4. vuk ćuk. 6. Brod. 6. Istra. 7. iz Pive. 8. ns Italiju. 9. Isno. 10. Kotor-ko-tor. Odgonetnuti: Salih Cico i M. Zildiić, oba gim nazijalci, demsuddin, A iik Omer, Fehim H. Baulčauftević, učenik trg. ikole, svi u Sarajevu. Odgonetka aritm otgrifa od Semsuddina iz 6. broja „Behara* : insan, basna, naših, iblis, Sinaj, islam, Numan, Alija; početna, slova d aju : Ibui Sina. Odgonetnuti: Salili Cico i M. Zildiić oba g im nazi­ jalci, Aftik Omer, Fehim H. Bsftčaulević, uč. trg. Ikole, svi u Sarajevu. Odgonetka geografijske zadaće od Haindije Uvejaa iz 6. broja „B ehara*: Kijev, Cipar, Šignn, Bihać, Vilno, Oirin, K itaj, Kivto, Sikok, Tiber. O dgonetnuti: Salih Cico i M. Z ildiić oba. gim nazi­ jalci, &emsuddin i Aiik Omor, svi u Sarajevu, Ali beg Alibegović i Mula Ahraet jkliofenriić, oba iz Janje, Nikola Krum enacker, .učenik trg. Ikole u Trebinju, Fcliim H. Bašćauiević, učenik trg. Skele u Sarajevu. Odgovorni urednik: Edheiu Mnlabdić. Štamparija B’«*« J. Savili i druga u Sarajevu. �BEHAR 134 n NARODNE UMOTVORINE. Kuna Hasanaga. onoga Kune Hasanage, U njeg kažu samokove dvore, f I pred dvorom demirli kapija, I u dvoru srebrena ćuprija. Na čardaka ibrišim halija, Na njoj sjedi Dževakir kađuna, Pred njom jeste srčali bešika, Na beŠici jorgan od behara, Ona lila sina Sejfullaha. Za dvorom mu zelena livada, Po njoj hoda devet paunova, Pa za njima devet paunica, •Pa za njima devet paunčadi. I pred njima vidra vrlo mudra, Megju njima rosna košutica. Prdđ dvorom mu crvena jabuka, List joj pada oko Biograda, A jabuke oko Baujeluke. Miris joj se čak do cara čuje. To začuje care gospodare,. I on posla dva ulaka mlada. Dva ylaka,\dVa hitra junaka, Po Onoga Kunu Hasanagu. I ođoše dva ulaka mlada, Birden doSli Hasanage dvoru, Oni viču Kunu Hasanagu: „Hajde aga, tebe Sultan zove!" T o'je aga jedva dočekao,*) Pa on skače na noge lagahne, Pa izigje na mermer avliju, A mlagji mu gjogu izvedoše. On uzjaha debela gjogata, Pa on ode ka Stambolu gradu. Kad je bio kroz Stambol bijeli, Tiho jaše, a prida se gleda. On ne gleda ni tamo ni amo, Veće gjogji izmegju učiju. Kad je došo do carskih saraja, Sjaha s’konja gdje i car sjahuje, Čizme skida, gdje no i car skida, Pa uniđe Sultan-Padišahu. Pa on caru Božji selam vikuu, Sultan mu je selam prifatio. Dogje, progje, pa kod cara sjede Odmah pita Sultan-Padišahu: „E p e re ti Kuna Hasanaga, Je U istina, što ljudi govore, Da s’ u tebe samokovi dvori I pred dvorom demirli kapija I u dvoru srebrena ćuprija, Na Čardaku ibrišim halija Na njoj sjedi Dževahir-kaduna, Pred njom jeste srčali bešika, Na bešici jorgan od behara Oua ljulja sina Sejfullaha, I za dvorom zelena livada, Po njoj hoda devet paunova, Pa za njima devet paunica, Pa za njima devet paunčadi, I pred njima vidra vrlo mudra, Megju, njima rosna košutica. Pred dvorom ti crvena jabuka, List joj pada oko Biograda, A jabuke oko Banjeluke, Miris joj se do Stambola čuje“ Govorio Kuna Hasanaga: „Istina je Sultan-Padišahu, Istina je, što ti ljudi kažu. Što mi, hoda deyet paunova Ono mi je do devet sinova, A što jeste devet paunica Ono mi je devet nevistica, Što je s’ njima devet paunčadi, Ono mi je devet unučadi; I pred pjima vidra vrlo mudra Ono mi je seka. udovica; A što kažu rosna košutica Ono mi je šćerca jedinica. Kad to čuo care gospodare, I on reče Kuni Hasanagi: „Gela beri Kuna Hasanaga, Gela beri poiklon šćercu meni1“ To je aga jedva dočekao, Pokloni je ni rječi ne reče. Zabilježio: H&ziin Mnftić. *) Gela beri —. hodi vam u. Sve sve, al zanat! Narodna pripovijetka. o ti u Bagdadu življaše jedan car. Jed­ noga dana "hodao on po gradu, gdje mu je biQ taht, pa tako dogje 'pred kuću jed­ noga siromaha i tu u kući vidi vrlo lijepu ku. Djevojka mu se odmah svidi, pa je od njezina oca. Otac ko siromah čovjek, ala: za cara dat svoju kćer, za što ne bi. 'U odmah pristane; ali djevojka ne će. Kad je * upitaše: za što ne će, ona reče, da joj car kaže kakav umije zanat, pada će mu onda poć. Otac joj rekne, da caru ne ireba zanata, jer je car, pa mu> more bit bez tog, ali ona ne će drukčije. Kad car vidi, da nije drukčije, poče razmišljat, kakav je zanat najlakši, koji bi naiprije mogo naučit. Rekoše mu, da pajbrže more naučit: bas ure plesti. On se odmah prihvati toga i za nekoliko dana nauči taj zanat. Prvu hasuru oplcte? pa je pošalje onoj djevojci na dar, a ona onda pristane i pogje mu. Ko car, mnogo se dana svadba provodila i činio pir. Car je bio sretan i zadovoljan sa ženom, al opet što ga je ona onako napatila, smislio je, da i on nju prvom prilikom za što god onako namuči. Brzo iza tog zatrebalo mu je poć na vojsku. Tu mu ispade pri­ lika, pa on kad pogje na vojsku, reče ženi Svojoj : „Dobro pazi, što ću ti reći : dok se ja povratim s vojske, ako ini kobila ne oždrijebi ždrijebe ko moj at, ako mi ti ne rodiš dijete, i ovo ti ova čekmedža, u njoj su moje haljine pod pečatom, ako mi ih ne izvadiš, a da se pečat ne prelomi, — pošjeć ću te“. To joj car reče, pa ode, a ona se odmah iza �D BEHAR toga lati spreme. Opbemi se Sto bolje more, obuče na se muške haljine, uze uza se sluge al ne. svoje, već druge, nove sluge, jfa se tako spremna krenu za ca­ rem ua vojsku. Kad stiže cara, i ona sa svojom druž­ bom pade tu i blizu cara razape svoj čador. Kad bi iza večere ode' ona caru u njegov čador na sijelo. Car je bezbeli nije mogao prepoznat, pa je na sijelu upita: umije li se poigrat koje igre, a ona rekne da se umije igrat „zarfa". Onda zapovrgnu igru Igrali se dugo, a sve je car nadigravao; onda ona rekne caru, da ona nema volje igrat bez oklade. Tada car rekne i oni se druge večeri oklade po svoj muhur, ona nadigra cara i odnesemumuhur. Drugi put se okla­ de po ata, i ona opet odnese. Ona odnese muhur, pa u svom čadoru otvori onu čekn&edžu, prelomi pečat,pa iz­ vadi careve haljine, pa opet muhurlejše ko što je i bilo. Ata careva te noći zatvori sa bedevijom* Treće večeri oklade se po rćbinju, a tada car nju nadigra. 135 Onda ona ode u svoj čador obuče se ko robinja, pa dogje caru i noći kod njeg. Sjutri dan ona se opet' obuče u muške haljine, pa opet s carem zametne igru i car povrati i svoj muhur i ata Na to se car digne s vojskom i ode, a ona kući. Nesreća htjedne, pa dušmanin razbije sva carevu vojsku, a car jedva pobjegne samo sam u tugju zemlju, pa tuđe pletući hasure živio i tako jedva dogje kući svojoj. Kad mu žena čuje, da on dolazi, izagje pred njeg, a iznese mu dijete, ata i na čekmedži ha­ ljine, a na njima pečat neprelomljen. Tada car udari na nju iftiru, a ona mu onda sve pripovjedi i — on vidi da nije drukčije pa i vjeruje. Iza toga su dugo još živili, a car se uvijek sjećao svog boravka u tugjoj zemlji i kako je onda živio o svom zanatu, pa bi često reko: „Sve sve, al zanat je najpreči". Zabilježio: Abđur-Rezak Bjelevae. P a p i r n a t i križari. „Znameniti Srbi Muhamedanci". Tako se zove knjiga, koja je nedavno izišla u Beogradu u štampariji D. Dimitrijerića. Pisac je knjizi profesor Milenko Vukicević, koji je po svoj prilici zasnovao omašnije djelo pod goii.j;m naslovom, dok ova knjiga nosi znaku sveske prve. U ovoj su knjizi ocrtani veliki vezir Mehmed paša Sokolović, Ali-aga Dađić, Hasan aga Krajišnik, Hadži Mnstafa paša, Husein kapelan Gradaščevji (Zmaj od Bos:io) i Sinan paša Sijerčić — dakle sve naši ljudi i krv od naše krvi. Po tom nam je osobita dužnost, da se osvrnemo na tu literarnu pojavu. Knjiga ova pisana je ne u svrhu, da se pokaže i otkrije historijska nam prošlost, već u svrhu, da ona bude neko ratilo srpske ideje i mamilo na udicu srpske politike. Mi ne možemo nikome zanijekati pravo, da misli, snuje i čini, kako mu ćejif hoće: i Kinez ima pravo, da napiše i naštampa „najučenije historijsko djelo", kojim će dokazati, da je čitav svi­ jet kineski i da je profesor Vukićević kineski histo­ rik ; — nu i naše je pravo i naša je dužnost, da sve­ čano prosvjedujemo proti kojekakvim pokušajima ma kojih, bilo ljudi, koji misle — pa prema tome i rade — e smo mi muslimanski elemenat, nerazvijena i iz­ gubljena masa, koju će istom kaki profesor, učitelj ili diplomata iza Drine jednom nezrelom knjigom moći „osvojiti". Poznato je naime, kakova je bila nafoujenjena uloga na primjer „Omer čelebiji" — pa da, ne spominjemo drugih pokušaja, eto nam od jedan put profesora srpskoga Vukičevića, da nas poučava o onakovim idejama naših otaca i djedova, kakovih i i niti su oni imali, niti su mogli imati u prvdm redu već kao muslimani. Eto već tim dovoljno označismo, da je ta knjiga najkukavnija krparija neistinitih tvrdnja, a da poka­ žemo, da je naš sud temeljit i utvrgjen, napominjemo, da#i „Brankovo kolo" veli, kako je knjiga — neisti­ nita. Mi za sada ističemo poglavlje o Alijagi Dadiću, u kome — kao i u ostalim — vrvi sve jedan za drugim „Srbin Mubamedanac" gotovo u svakom retku. Tu se mostarski ajan Alijaga prikazuje i najgorljivi­ jim „Srbinom", kakav se tek poželjeti može. Samo se nekako ne može jasno shvatiti to njegovo „srpstvo", kud li mu se je djelo, kad i sam pisac — makar i mimohodno navodi, da je ovaj „veliki Srbin mostarac Muhameđove vjere, Alijaga Dadić, 1806. godine ra­ tovao protiv Crnogoraca i Rusa, i to s uspjehom." A gdje li je ono pusto „srpsko osečanje" njegovo i ostalih „Srba Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini", koji tokorse ovamo osjećaju srpski i simpatizuju sa šumadinskim (srpskim) ustankom i kolovogjom mu Karagjorgjem — đočim isti ti „Srbi Mubamedanci" s najvećim oduševljenjem i samoprijegorom lete proti Karagjorgja, da se proti njemu boro? Takove besmislice pak ono redovito — baš n svakom retku — isticanje „Srba mubamedovaca" po­ kazuje, da je dobričina pisac naivan i djetinjast^ eto to ga pred našim očima pere. Djetinjast- pisac možda da za djecu dobro piše — pa eto mu knjige, nek je zadrži za svoju djecu: nu neka niko ne pomisli, da je muslimanski elemenat tako djetinjast, pak da će segnnti za tom djetinjarijom: kad je izdaleka vidimo, mi joj se smijemo. Kao što napomennsmo, i srpski književni list „Brankovo kolo" u glavnom zamjerava Vukičevićevoj knjizi, da nije istinita ni istinoljubiva, makar, da je na koncu ipak preporučava, jer bi ovo djelo uz neke izmjene moglo „zadobiti Muhamedance za srpstvo" i sroditi „ono, što se je razrodilo." Vrlo je zanimiv način, kako „Brankovo kolo" prikazuje Vukićevićevu knjigu, a za naB kao bosauske muslimane dobro je doznati i popamtiti, koje su tajne i skrovite želje srpskih propagatora. Najprije „Brankovo kolo" piše: „U najnovije se doba obraća pažnja Jevrope (Evrope?), a napose nas Srba sve to više na Bosnu . . . Bosna oprostila se eto �136 BEHAR i teške turske ruke, ali i opet nikako da se smiri, baš kao da joj se nemezida hode da osvećuje isku­ šenjem svake ruke, što se u prošlosti grešila o zajed­ ničke narodne interese, te vodila ne baš svagda rodo­ ljubnu politiku u našoj Ltoriji, težeći svakad za za­ sebnom državnom samostalnošću . . . U zlu času turske najezde skrenu bosansko plemstvo i verom, da bi samo sačuvalo svoje gospodstvo. Tć pogreške (pogreška je dakle, što je narod prigrlio Islami) osvećivale su se i osvećuju se u Bosni, a daj Bože, da ta iskušenja kao kazne budu opor i gorak, ali za to i radikalan nauk za budućnost* — Ove otvorene riječi jednog od najozbiljnijih i najuvaženijih srpskih književnih listova govore i preved jasno: jasno se i bistro vidi što „Brankovo kolo* smatra za pogrešku naših djedova i kako želi, da je mi isporavimo. Nema sumnje, da „Brankovo kolo* želi, da se ovakim naukom ispravi i ona pogreška, koju su naši oci učinili (haša, sume baša), kad su prigrlili našu svotu vjeru. Mi smo za to „Brankovu kolu* proveć harni, kad tako iskreno i otvoreno ispovijeda svoje želje i namjere. Zgodno je uvažiti, što „Brankovo kolo* veli dalje: „Pisac namerno zaboravlja, da je ova borba našega naroda u XV., XVI. i XVII., pa delimice (?) i u XVIII. veku i suviše identifikovana sa borbom Hrišćanstva protiv Islama. .. On se trudi, da nam prikaže tu borbu tako, kao da su na pr. Muhamedanski Bosanci, braneći se sa Turcima zajedno od Hrišćana, branili ne interese svog gospodstva, zajedničke i isto vetnfe sa interesima turskoga nesnošljivog jarma, nego interese srpske samostalne Bosne, a to je ipak „des Schtinen zu viel*. U toj vekovuoj borbi je Srpstvo bilo iz najrogjenijih pobuda i ubegjenja uvek na strani hrišćanskih oslobogjača pored sveg toga, što sve iđelo, da ovi imaju tom prilikom svoje političke interese u vidu. A Što je pak pored sveg tog Srpstvo stojalo na strani zapadnih Hrišćana,' te im simpatisalo i pomagalo ih, uzrok je, što je Srpstvo imalo bez sumnje i suviše važnih razloga za to ; ovo je biralo od dva zla — manje .. .* Osobito treba upozoriti na ono mjesto, gdje „Brankovo kolo* nepritajeno govori o višim ciljevima srpstva: „Srbi Muhamedanci treba da nam se vrate to je prirodno, a mi opet treba da ih raširenim ru­ kama dočekamo i voljno im napravimo mosta u na­ rodnom kolu, koje su oni svoje volje, a za ćelo ne iz patriotizma ostaviti. Ali ako hoćemo da nam se vrate, ne pro forma (ne samo onako na oči), ili gonjeni po­ litičkom nuždom ili iz nekih političkih spekulacija (a već imamo žalosnih primora za to, kao što je valjda svima poznato), nego iz čista ubegjenja i ljubavi pramn svom narodu, kao na novo zadobiveni sinovi svog naroda, to ih treba da primamo sa zaboravom i praštanjem onoga, što su se o narod ogrešili, ali ne srne, ue treba da budo, da oni tom prilikom ne ostanu upozoreni i u neznanju, da su se oni teško ogrešili o n svoj narod. Te kad to sa iskrenim žaljenjem uvide a to uvigjenje dokažu svojom novom ljubavlju i pa_' triotizmom, onda su zaista krv organizma narodno? primili u sebe, da ih od sada hrani i da im daje život. No način, kojim treba da ih vodimo tom njihovu vigjenju njihovih grehova, i ako treba da je blag i neuvredljiv, ipak nikako ne srne i ne treba da bude ovakav, t. j. pevati samo slavopoje i laskati onima koji još nijesu to zaslužili. Celina (t. j. Srpstvo) je dovoljno snažna i jaka uvek da može praštati i biti velikodušna prema delu (česti), ali za ljubav malom dolu svom (t. j. muslomanima) ne srne se ipak odri­ cati onoga, na čemu se osniva njegova sva prošlost a donekle i budućnost.* Te riječi „Brankova kola* tako su jasne, da im ne treba nikakva tumača. Taj srpski list rekao je kako navedosrao — da su naši oci učinili pogrešku, što su prigrlili Islam; tim su se, veli „Brankovo kolo* oni teško ogriješili o svoj narod, pak za to da treba sada nas — muslimane — dovesti dotle, da uvidimo to naše „grobove*, jer smo, dakako, na onu prvu „po­ grešku* natovarivali sve ostale, iz nje izviruće „grehove*. Te jasne i nedvoumne riječi ukrijepljene su pogotovo onim lijepim očitovanjem, da je naime cje­ lina „srpskoga naroda* dovoljno snažna i jaka tako, te može hiti i milosrdna prema svome malome dijelu — muslimanima; nu ipak za volju tom majlom dijelu, za volju tim muslimanima, Srpstvo i srpski se narod „ne smije odricati onoga, na čemu se osniva sva nje­ gova prošlost a donekle i budućnost*. „Brankovo kolo" ne opetuje tu, šta je to, na čemu se osniva ta njihova prošlost i budućnost, jer nam jc to prije saobćio, priznavši da se ta prošlost a donekle i budućnost srbskoga naroda osniva na borbi HrišĆHiistva protiv Islama. Te smo riječi gota točno neveli. Pa zar to nije plemenita vrlina „Brankova kola*, što nam iskreno k&znje, šta oni svi skupa misle i za čim teže? Hvala mu za to, samo mu s naše strane poruka, da kaže syojoj „celini*, neka ne vodi računa o „malom delu* nikako i tako neka „celina" kazni „mali deo* za počinjene „grehove, „Mali doo* ne će u tu „celinu*, a nada li se celina, da će nas — mali deo — natjerati, da djelotvorno okajemo svoje „gre­ hove", to će „celina" i opet dobiti „žalosnih primera*, kako ih ,jBrankovo kolo* spomiuje............Jest, jest, razumijemo mi dobro „Brankovo kolo*,• kad ono veli: „PosledicA ovake politike panegirika i laskanja stvorila bi od Muhamedovaca Srba (pošto na to već inkliniraju, nagiaju) neko zasebno udruženje, neku kastu sa prerogativama (pravima), koje ni najmanje ne bi stojale u skladu sa našim nacijonalnim idcjalima, i tim nači­ nom zadobiveni Muhamedanci za Srpstvo ne bi u to svojstvu vršili u Srpstvu onu ulogu, koju treba da vrše". Ova izpovijed „Brankova kola* i suviSo je jasna, a naša je dužnost, da budemo oprezni. Tainlk. �BEHAR n 137 NARODNE UMOTVORINE. Gjerzelez Alija i Kraljević Marko. ?ita majka Kraljevića Marka: I „A moj sine, Kraljeviću Marko, Jesi li se i kad prepauuo, Ja od vuka, ja li od hajduka?« Govori joj Kraljeviću Marko: „Ja se nijesain nikad prepauuo, Ni od vuka, niti od hajduka, Već se jesam jednom prepanuo: Jodnom igjem uz Šaru planinu, Sa svojijeh trideset drugova; Kad izigjoh na vrh na planinu, Kad mi šarac nešto se pomami Ja pogledali sa svojega Šarca, Al* tu leži krilo od sokola Preko puta u Šari planini. Ja povikah na svoju družinu: ,,„Jamt’ otale krilo sokolovo, Da protjeram Šarca vilenoga !*« Svaki drug mi podizaše krilo, Nikakav ga rasta vit ne može, Ražljutih se mftjko, u planini, Pa ja sjaha* sa konja Šarina, 1 ja uzeh krilo sokolovo, Ja ga jedva do pasa podigoh, Pa ga bacih u jelovo granje, Pa protjerah Šarca vilcnoga I provedoh trideset drugova. Kad sigjosmo pod Šaru planinu Svratismo se u pjanu mejhanu, Kad tu sjedi tursko moinće mlado, Za glavom mu krilo sokolo, A kakva je turska serhatlija, štrk na nogam, širok u plećima, Mrke masti, goleme odvasti Po dugačka iz ramena vrata, Po debela, iz obraza brka, Deblja mu je ruka u mišici, Već je meni noga u koljenu. A kad vidjeli takoga junaka, Poda mnom su noge zadrhtale. Tada sam se majko prepadnuo, Pa u strahu zapitali Turčina: „„Otklon li si, od kojeg li grada Kako li te po imenu viču ?"* A on meno po pr'jeko pogleda Pa mi veli tursko momče mlado: „„Hajd’ ne luduj nezuana delijo( Ja otklen sam, od kojeg li grada. I kako so po imenu vičem, Jesi P čuo šeher Sarajevo, U Saraj'vu Begovu džamiju, Viš džamije Šeh-Sinan tekiju, Pod tekijom Gjerzelez Aliju, Ja sam glavom Gjerzelez Alija.«" Kad sam čuo te riječi majko. Ja potekoh Gjerzelez Aliji, Pa zagrlili Gjerzelez Aliju, Udriše mi suze od očiju, Udriše mi niz bijelo lice, Pa ja grlom janačkijein vikuuli; „„Hvala Bogu i današnjem danu, Kad ja uagjoh svoga pobratima l Ja sam, pobro, Kraljeviću Marko! Kad to čuo Gjerzelez Alija, Ruke širi, u čelo rnc ljubi. Tilde smo se majko upoznali, I tuđe smo s’ majko pobratili."’ Pribilježio: ~ Fehim H Baščaušević. '~v6 "<sr~' Današnja ulema. Razgovor misirskog muftije s& šejhul-islamom. 4* 1 drugoj polovini mjeseca jula o. g. bavio se misireki muftija šejb Muhamed Abdulah u Cari­ gradu, te je tom prilikom posjetio i šejh-ulislama Džemaluddin efendiju. Misirski dnevnik „ElMujjed“ donosi u 8421 broju od 30* jula o. g. dopis iz Carigrada, u kojem pi8o o tom posjetu i donosi čitav razgovor, koji je tom prilikom tekao megju toni dvojicom najvećih islamskih vjerskih predstavnika da­ našnjeg vremena. U tom razgovoru došla je riječ i na naša današnju ulemu, o kojoj se ta dva alima ovako razgovarahu: štjh ul‘islam: Nema sumnje da život i opstanak svakog naroda zavisi o njegovim sposobnostima u vremenu u kom živi; ko se bori proti vremenu vrijeme će ga nadvla­ dati. Ali jaše ipak nadam, da će se današnje stanje promi-. jeniti i da će se Muslimani već jednom probuditi, da po­ stignu ono, što ih je prošlo. Nu to ne može biti drukčije, nego ako se za to zauzme ulema i predstavnici lijepog šerijata. M uftija: Zaista, to se ne može drukčije postići, što so ne 6o ulema zauzeti, ali je ulema na žalost sa« svijem napustila opće probitke i najvažnije od njih pri­ pustila kadijama, a nekoje opet ostavila narodu samom. Svoja savjetovanja što ih daju narodu i svoje zanimanje o narodnom poslu dotjerati su dotle, da sve ne vođi — ničemu, a više ni jedan od njih nema sveze s narodom. Vjerujte mi oni nijesu ništa drugo osim pripovjedači (kussas), koji se nazivaju vaizima i džamijskim muderisima, a nemaju ni pojma ni o vjerskim znanosstima ni o narodnim potrebama. Oni mnogo više kvare nego popravljaju1). Stjh-ul-islatn. Nema sumnje da većini ljudi, koji se bave vjerskom naukom manjka poznavanje narod­ nih potreba,' oni ne poznaju ni nauke, koje se drži današnji naraštaj. Da oni poznaju vrijeme, u kojem žive i da znaju njegov naraštaj, njima bi bilo lahko štititi Šeriat i -uzvisiti svoj narod. Alim (naučenjak) ne može se smatrati alimom dok nije svestrano naobrazen, a svestrano je naobražen onaj čovjek, koji može ii sklad dovesti šeriat sa općim narodnim potrebama u svim zgo >) Vo kom jnfaiduni) gk^TO roimma joslikana, �138 BEHAR dama. Ćovjek koji je naobražen samo u svjerskom pogledu, a ne poznaje stanja svog naraštaja, niti slijedi duh vremena, taj se ne moše niti nazvati alirnom, on je samo stručnjak (mutefenniu), to jest on poznaje jednu struku kao gramatiku (nahv), fikh i t. d., a nikako se ne može nazvati aliraom', dok ne pokaše uspjeh svoje nauke u svom narodu, a taj se opet uspjeh ne moše pokazati, dok on ne bude poznavao pravo stanje svog naroda i njegove potrebe. Muftija. To što reče Vaša milost bilo je poznato našoj pregjašnjoj ulemi. U mnogim malikijskim ćita­ bima alim je definiran ovako: Alim je čovjek koji savjesno vrši svoje dužnosti i proučava savremene dogagjaje. To je definicija (tarif) alima obzirom na svrhu njegova iluma. Savjesno vršiti dužnost, znači, da alim nepropusti ni jednog Časa, a da no koristi svomu na­ rodu i sebi, jer je to alimova dužnost koje se on mora čvrsto držati. Stoga je u alimovoj dofiniciji pridodana i ta dužnost, da proučava savremene dogagjaje, jer sc to proučavanje tiče svrhe iluma, budući je ono povod, da se mogne upotrijebiti ilum megju narodom tog vro mena. ćini se, da se ovim tarifom hoće reći: Ko ne shvati svog vremena kako treba i ne upotrijebi ga onako kako se ima upotrijebiti ili ga krivo upotri­ jebi za to što ne poznaje njegov duh, taj samo drobi i govori u besposlicu, i bez svrhe, a ne zna da li će biti od koristi ili od štete. Na ovakovo so ne raožc protezati prava definicija alima, niti so mogu alimimana­ zivati. Koji se na taj način bude vladao, taj ne može bili alim, niti se prava definicija alima može na njeg odnositi. Šejk-ul-Islam: To je baš ono što so mora u ve­ liko žaliti, da se islamska ulema, koja nešto nauči, može ubrojiti u istinu samo u mutefenine, a nije ni­ n kako pravo, da se nazivaju alimima. Stoga j e ostao šeriat zakopan u ćitabima (knjigama), a dušo njegovih slj edberika ostale su lišene svega, da bi se mogle nje. govom uzvišenom naukom okoristiti. (Za tim govoreći osmjehne se) : J a mislim, da nosioce šeriata udaljuje <,# narodnih potreba to, što oni imaju pred očima svoju, a ne narodnu korist. (Ve lealle-l-lezi male bi-hameletiš-šeriati ile l-bu’đi an šuuni-l-ainmcli, huve enne-hum eradu en jachdimii enfuseJium chkssaten, dunennksi zm-meten.) Muftija : Misli li Vaša milost, da oni time koriste sebi, kad eto vidite, da su tako nisko pali i povukli se od svijeta, a njihovi najviši, lišeni su onih prava, koja u drugih naroda uživaju najniži njihove vrste. Dunjaluk (ovaj svijet) bježi im ispred lica, a oni se slomiše više nego iko, tražeći ga. On (dunjaluk) ib mrzi, a oni su od sveg svijeta najpohlepniji za njim. Kad se jedan od njih zadovolji s nekom dunjalučkom stvari, to nije zadovoljstvo sposobnoga, nego zastoj * nemoć nesposobnoga, koji ne može dalje. Zar oni ne bi bili veći i plemenitiji, a zar njihovo časno mjesto ne bi bilo više i uzvišenije, da su oni onaka ulema, kakovu su poznavali naši stari 1. Šejh-ul islam: Pravo veliš, jer ko hoće, da ućini uslugu samu sebi, mora je učiniti čitavu narodu, da onda postigne u općoj koristi svoju vlastitu. Ako onda propadne opća korist propačće i njegova vlastita, a ako sačuva prvu sačuvao je sigurnp i drugu. Muftija'. Tako je moj efendija, to je pravo i istinito pravilo, ali muderisi, koji predaju fikh, ne će to da predaju svojim slušateljima. To su oni, koje je nazvala Vaša Veleučenost mutefeninima ; oni ne vidješe ove rečenice u svojim predavanjima. Ja mislim, da ih u tom može ispričati samo neznanje i zaborav. Temin pađišah i njegov Gjul. (Istočna pripovijetka) jednom velikom gradu življaše neki bo£ataš> iroagjaše tri sina. Na smrtnom času nasvjetuje sinove, da budu u ljubavi i slozi te da se po redu požene i to najstariji, srednji pa najmlagji. Po njegovoj smrti » ^ ostane braći velik imetak i mnogo novaca. Braća ^ ^ su se pazila i u najvećoj slozi živila. Pošto je ) 'f prošla godina dana po očevoj im smrti, nakani najstariji da se ženi. Za to se spremi na put i ponese sa sobom bisage dukata, to uzjahvši na gjogata, okrene u svijet. Dugo je putovao preko brda i dolina, šuma i gora, dok dogje u jedan veliki grad. Prije gradske kapije bila je jedna mala kućica sa po­ jatom, te pošto je došao kasno i nije mogao u grad, jer je bilo već zatvoreno, svrati se mladić u tu kućicu. U kući je bila neka stara baka samo sama. Baka ga lijepo dočeka, konju dadne zobi, sijena i vode, ko dobru konju, a mladiću spremi večeru, ispeče kahvu, napravi postelju. Kad je mladić večerao, počne se razgovarati s bakom. Baka ga upita s kojim poslom putuje po svijetu. Mladić joj kaže, kako se jo pošao ženiti i zapita je, da li ona zna koju lijepu djevojku da bi bila za njega. Ona mu kaže, kako ima u tom gradu jedna vrlo lijepa djevojka i da nije muškog oka bilo, koje je nijo begenisalo. Ali ona je svakog, koji bi je došao prositi nešto zapitala, a to joj niko do sad nije mogao odgovoriti, pa je svakog prosca u kamen pretvorila, udarivši ga nekakvom šipkom i �D BEHAR prošaptavši neke čudnovate riječUi svaki je na mjestu postao kamen. Mladić se nagje u čudu. Pfrćne razmišljati o nje­ zinoj ljepoti, po bakinu kazivanju; kako od nje nejma na svijetu ljepše djevojke, ali i to ga je mučilo, kako ona svakog u kamen pretvori, ko joj na pitanje ne odgovori. Onda se malo zamisli pa će baki reći: „Ja ću sutra k njoj, da je vidim i upitam, bi li ona htjela poći za me, te ako htjedne, onda ću ja gledat da na njezino pitanje odgovorim, pa makar u zemlja propao" .Nemoj mladiću, reče mu starica, u ludo ćeš izgubiti glavu, ne možeš ti sa sihirbazicom na kraj izaći, ue idi ja ti kažem ko svom djetetu." „Hoću i nije druge pa kud puklo da puklo", odsiječo mladić. Boka ga je još dugo molila i odvraćala, ali je sve uzalud. Ranim jutrom, čim je sunce pomol.lo iza brda, obućo se momak i pogje u grad. Stara ga je još svjetovala, ali on je nije ni čuo. Hele kako mu drago, dogjc on u grad i raspita za djevojku te je. počme tražiti, a na pošljetku što je tražio to je i nn|ao. Djevojka jo vrlo lijepa, da joj ni vila ne može u ljepoti akran biti. Čim je mladić ugleda na demiau, uzmo ga ašk, to je odmah zapita, progovorivSi nekoliko riječi, da li bi ona pošla za njog Ona mu odgovori: „Ako mi odgovoriš na pitanje koje ću te upitati, onda ću poći za te, a ako ne odgovoriš, onda ću te u kamen pretvoriti". Na to će mladić ni pet ni šest već odsječeno reče: „Pitaj šta hoćeš, sa.no mi još kaži: dokle treba da ti na to odgovorim" „Dobro, reče ona, kad hoćeš, a ti hajđo raspituj : za što je Temin pađišah svoga gjula gazap učinio, a evo ti četerest dana, pa kadgod saznaš dogji i kaži, pa ću poći za te". Mladić odmah pogje po svijetu, uzevši svoje stvari od bake. Putovao je svukud, kud je god mogao stići za 40 dana, pitao svakog, koga jo god mogao upitati, ali niko mu ništa nije znao o tom ni riječi. Kad je bio 40 ti dan vrati se opet prijašnjoj baki i ostavi konja, te ode onoj djevojci pod penđžer. Kad joj je kazao da nije ništa saznao, ona iznese uekakvu šipku i udari ga s njom, promrmlja nekakve nepoznate čarolije i on na mjestu postane kamen. Prošla je po tom godina dana, a ona dvojica nijesu ni čuli za okamenjenog brata. Na to reče srednji, da će on ići tražiti brata, a i sebi djevojku. On se spremi na put, te pojabavši debeloga vranca, krene glavom po svjjetu. Pa i on kudgod išao i on istoj baki na konak došao. Upoznavši bratova gjogata, začudi se, te raspita staricu, od kuda joj onaj gjogat. Ona mu ispripovijeda, kako je kod nje prije godinu dana bio taki i taki mladić i šta so je od njega dogodilo. Na pošljetku i snjim se isto dogodilo kao i sa starijim mu bratom, te i njegov vranac ostade sa gjogatom u bakinoj klanici. Po tom progje godina, a najmlagji brat čekaše stariju braću kod kuće, ne će li koji doći i djevojku dovesti. Kad vidje, da nema od čekanja nikakve koristi i on se spremi na put, da trazi biaću 139 i da se oženi. On se dobro spremi s novcima, zatvori kuću i pojase dorata, pa hajd’ — majčiu siče — po đunjaluku. On bijaše najmlagji, ali najučeniji i naj­ pametniji. Dragoviću si dragi, što se ono kaže „kud sva braća, tamo i mali Mujo," tako i najmlagji brat, po­ slije dugog putovanja izbije onoj istoj baki, gdje su mu i starija braća konačili. Pozna konje i sazna od bake šta je bilo od braće. Mislio je u sebi: „ma otići ću i ja zaprositi djevojku, pa alabahtuna, kud su oni platili glavom i ja ću ili njih izbaviti ili ću i ja po­ stati kamen kao i oni, pa kud ispali." Ranim jutrom digne se, klanja sabab te pod abdestom ode pod peudžer djevojci. Hele kako mu drago i njemu zada pitanje : „za što je Temin padišab svoga Gjula gazap učinio." I njemu dade četrdeset dana muhleta. Na to mladić odmah pogje u svijet, te drugi dan zateče ga sabah na nekom polju, a on odmah sigje s konja te zahode kopijo u zemlju i za njega sveže svog debelog doru. Uzme abdest te počne klanjati i uprav dok je on klanjao naigje tuda nekakav čovjek u Lelenim haljinama. To bijaše dobri. Dobri pričeka dok je on sklanjao, te upita ko je, i kuda ide. Mladić mu sve potanko razloži o svojem putovanju i o teškom pitanja, koje mu je djevojka zadala. Onda mu dobri reče, neka mu stane na nogu i neka zažmiri, pa će ga on odnijeti k Temin padišahu, te kad mu on reče, da progleda da će već biti ondja gdje treba. Mladić ga posluša, a ostavi konja na polju nek pase Za ne­ koliko časova bijahu oba i mladić i dobri pod padišahovim dvorom. Kad su prispjeli, reče dobri mladiću, da progleda i spusti ga na zemlju. Kad mladić progledi, ali taj bijaše vrijeme od večere. Tuj bila u istinu noć u ono doba, kao što je u isto vrijeme na onom polju početak dana. Oni su taiuo tako brzo došli za koliko bi mogao nabrojati sto. Onda počne dobri mladića svj etovati, kako će so vladati kad unigje u šabov dvor: „Kad unigješ padišahu, on će to lijepo dočokati, daće ti kahvu i pozvaće te na večeru. Ti sjedi i s njim večeraj, ali nemoj jesti, dok ti ne reče tri put „bujrum," pa kad treći pu reče „bujrum," onda mu reci: „Ja ću jesti, ako ćeš mi kazati, za što si svoga Gjula gazap učinio? Onda će ti on odgovoriti, da hoće i ti za tim slobodno jedi i ne boj se ništa. Ako tako učiniš, dobro ćeš proći, a ako pogriješiš i kako drukčije uradiš, poginućeš. Mladić posluša dobroga i unigje u šabov dvor. Šah ga lijepo dočeka. Pošto su popili kahvu, metne se sofra i sjednu večerati. Temin uzme kašiku i reče mladiću: „Bujrum." Mladić šutio i nije počinjao. Onda drugi put reče šah: „Bujrum," a mladić je i dalje šatro. Kad je treći put šah viknuo: „Bujrum," mladić mu odgovori: „Ja ćn jesti, ako ćeš mi kazati, za što si svog Gjula gazap učiuio?" Padišah mu reče: „Blago �140 BEHAR tebi, kad si se tako ponašao, đeder sad jedi, pa ću ti poslije večere pričati." Mladić započne jesti, te pošto su večerali, stane mu Temin pripovijedati ovu priču: Prije nekoliko godina imao sam vrlo lijepu ženu, koja mi je bila draža od svega na svijetu, te od dra­ gosti nazvao sara je svojim „Gjulom “ Osim toga imao sam vjernog slugu i t.ri ata u podrumu. Moj at, kojeg sam sam jaliao, bio je bolji od ona oba, od kojih je jedan bio mog Gjula, a drugi slugin. Makar da se moj at najbolje branio i timario, opet bijaše slab i mršav, preko svega toga bio je izjutra znojan i umoran. Tome sam se vrlo čudio, t.e jednoć upitam slugu, za što je moj konj tako slab i skoro svako jutro znojan. Sluga mi odmah ne htjede kazati, dok mu ne zapri-* jetih da ću ga pogubiti, ako mi ne kaže šta je. Onda mi on počne kazivati: Tvoj Gjul padišahu, kad pogješ ti spavati, ispeče i tebi i sebi kahvu, te u tvoju kahvu metne maka, pa ti odmah zaspiš kao dijete i ne probudiš se do sutra. Kad ti zaspiš, ona se nagizda što može biti bolje, te sigje dolje u podrum, a dotle meni valja i sveg i tvog konja spremit, te uzjašemo i idemo tamo negdje izvan grada. Ja neznam kuda, nego ona preda mnom, a ja za njom, dok đogjemo do nekakve knće, u koju ona ugje, a ja ostanem čekajući dok se ona ne vrati. Nego znaš padišahu, šta ćeš ti učiniti: ti nemoj popiti kahve, već je sali sebi u njedra, a ona će se onda spremati a ti gledaj, kad ona pogje uješče te za nožni prst, da vidi: spavaš li, a ti se stisni i šuti, pa čim ona izide na vrata, ti skoči, opaši sablju i sigji u podrum, a ja ću dotle i tebi spremiti jednog konja, pa ti uzjaši i hajde uzastopce za nama, pa ćeš vidjeti, za što ti se konj znoji." Kad mi je to sluga kazao, čudom sam se čudio, te odma iste noći to učinim. Ona donese kahvu meni i sebi, te ja nju prevarim i prolijem svoju kahvu i legnem bajagi da spavam. Kad se Gjul nagizda, bila je ko vila, ugrize me za veliki nožni prst tako, da sam htio vrisnuti, ali ipak nekako pretrpiin i čim je ona na vrata izašla, ustanem i opašem sablju pa za njom. Sigjem polahko u podrum nzjašem slugina konja, pa sve uzastopce za njima, da me nijesu opazili. Putovali smo oko dva sahata, dok dogjosmo do jedne kuće. Ona unigje unutra na gornji kat, u kojem je gorila svijeća, a u donjem nije bilo nikoga. Onda ja pogjem gore, te provirim kraj žara u sobu, gdje je ona unišla, kad li imam šta i vidjeti. U toj sobi sjedi dvanaest arapa i uza svakog po jedna cura sjedi, samo dvanaesti sjedi za vratima sam. Toim je bio starješina, pa pošto nije imao djevojke, iz­ gubio je čast, te su ga otjerali za vrata. Kad moja žena unigje unutra, sjede kod onoga za vratima, a on ni pet ni šest već joj odvali šamar govoreći: „Što si tako zakasnila, šta si do sad radila, pa da ovdje za vratima sjedim." Kad sam to vidio, bijaše mi vrlo teško i nijesam mogao predurati, da ne trgnem sablja i ugjern megju njih u sobu. Oni bijahu bez orajKako sara utrkao u sobu odrubim onom za vratio^ glavu, te onda zagjem redom, gdje sam kojeg pogođi9 Tako ih sve pogubim, a cure su sve pobjegle. Kad prebrojim trupove, bilo ih je dvanest, a glava je danest. Glavu onog iza vrata ujagmila je moja žena i odnijela sobom. Za tim izagjem otale i odem kući Kad sam taraam bio na kućnim basamacima, sretne me žena i stane me pitati: „Gdje si ti bio u ova doba što si zakasnio ?" Onda trgne iza legja nekakvu šipku udari me njom govoreći: „Do sad bio moj čovjek a od sad magarac." Kad se ja zagledah, kad li ja pravi magarac. Počnem govoriti, ali ričem. Ona me istjera a ja onda pogjem hodati po sokacima i merajama. Djeca su me gonjala, jahala, podbacivala mi konjskih muha i što sve nijesu radila od mene jadnika. Jednog jutra pasao sam na jednoj meraji, kad eto ti ide nekakva žena sa djevojkom. Kad su bili pokraj mene, reče ona djevojka: „Vidiš majko onog hajvana, šta bi rekla, ko je. ono?" „Magarac, eto ko je!" odgovori joj mati. „Ne majko, ono je Temin pađišah, pa je ono njegova žena od njeg uradila. Već kad bi on obreko da će mene uzeti za ženu, ja bih ga izliječila." Kao o<tm to Ćuo pristanem za njima, pa bih htio da progovorim, ali ričem. Mati one djevojke nagovarala ju je da me izliječi, a ona ne će. I ta je djevojka bila megju onim arapima. Ja joj se stanetu umiljavati i ići za njom sve do njezine kuće, te unigjem i u avliju. Za tim se cura okrene i upite me tri p u t: hoću li je uzeti; a ja svaki put mahnem glavom i zagrebem nogama, biva da hoću. Ona nabere nekakvih trava pa ih svari, te mene polije onom vodom još reče neke čarolije, pa veli: „Do sad bio magarac, a od sad Temin pađišah." Onda meni svanu, ja opet postađoh čovjek. Ona mi dade jednu šipku i reče mi, da idem pa da ja gledam da prije udarim svoju ženu njom i da rečem: nek se pretvori u što bilo, u kojeg bilo hajvana. Ako ja ne bih nju prije udario svojom šipkom, nego ona mene, reče mi, da se ne ću moći više nikad izliječiti. Ja je poslušam, te odem kući, kad sam bio tamam uz basamake, ona bijaše opet izišla sa šipkom i počela govoriti ono isto što i prije, a ja se davranisali te odmah udarim nju šipkom i progovorim: dosad bila moj Gjul, a od sada crna čavka. Kad sam pošao u sobu, ona uleti prije mene, te krilima ogrli nad ogledalom onog arapa glavu, koja je visila u zlatnoj čevrmi. Za tim sam ostavio onu glavu u podrum", reče šah mladiću i povede ga dolje. Kad je mladić svojim očima vidio čavku i glavu, sad je vidio da će moći potpuno odgovoriti na teško pitanje. Onda mu opet šah reće: „Dragi mladiću: ti si dobar i čestit, za to ti je i Bog dao, te si se učuvao od smrti. I ona što je tebe poslala i ona je bila u onom kolu sa onih dvana­ est arapa. Nego kad odeš k njoj, reci joj, ako će se proći onog posla što ga je do sad radila i doći ! 1 < i ] I i I ] I ■ | I I | i i I ] ^ I j t I �BEHAR n t6be, onda joj obećaj, da ćeš je uzeti. Još nek one sve poživi što su okamenjeni, pa onda je uzmi. Mladić se oprosti sa šahom i izigje iz kuće, te nagje svog druga gdje ga čeka. Za tim se vrate oba na pri­ jašnji način na ono polje gdje je dorat ostao. To je sve svršeno za nekoliko časaka. Mladić se rastane sa dobrim i ode uprav djevojci. S njom se naredi onako, 141 kako mu je šah rekao, te ona dogje t&be i poživi sve pa i njegoAru braću. Ona se spremi, a njemu nije tre­ balo kupiti svatova, nego oni poživljeni bili su mu sva­ tovi. Braća se izgrle i oni se na putu kući idući ožene, te provedu svadbu u najboljem veselju sva trojica Zabilježio: E. M. LI STA K Književnost. napisao Ivanov. Primili smo na prikaz knjižicu pod gornjim naslovom, koju ne bismo ni mi znali drugo„Papirnati križari". Naš članak pod ovim naslo­ vačije nazvati, nego što ju je vrlo zgodno sam pisac vom u B. broju „Behara", kojim smo ustali na obranu nazvao: „legenda iz bosanskog života", jer je u njoj Islama, a protiv nedostojnih napadaja lista »Kara- sve legendarno: i tehnika i sadržina i obrada, a naj­ dzića«, naišao je na sveopće odobravanje. Mnogi nam viša je legenda u tom, da je to iz bosanskog (1) ži­ prijatelji usmeno i pismeno izraziše svoje zadovoljstvo vota, jer osim toga dodatka „iz bosanskog života" u i priznanje za našu uspjelu obranu, a i domaće no­ cijeloj legendi nema ništa bosanskog — ni historijskog vinstvo bez razlike smjera odobrilo je naše stanovište ni sadanjeg. U pravom smislu legenda 1 Vamik. a osudilo „Karadžića** radi njegova ogavnog i nedo­ stojnog članka: „Za što Turci ne jedu svinjsko meso**. Tako je „Bošnjak** donio na uvodnom mjestu lijep Kulturne bilješke. članak, u kojem odobrava naše pišanje, a najoštrije — kako i treba — osugjuje „Karadžića**; — mostarski MisirsH muftija u bečkoj dvorskoj biblioteci. Mije *Osvit* našu obranu prenio u cijelost*, a poslije sirski muftija Muhamed Abđullah, koji je pred neko­ napisao odrješit i oštar člančić protiv nekog Lepušića, liko dana boravio u Boču, posjetio je tom prilikom i koji je htio da se obrani radi neke pjesmetine, što je dvorsku biblioteku. Taj veliki dostojanstvenik, koji kao izišla u „Vijencu** pod naslovom „Gjulsa** i koju smo mufijau Kahirifungira kao najveći sudac u duhovnim, na­ mi takogjer osudili. Sad napokon evo i raost? ka ročito đuhovno-pravnim pitanjima i koji je ujedno i *Zora* u svesci za juni donosi malu noticu o nKa- profesor u Azhar-džamiji, tom misirskom universitetu, radžiću**, te ga prikorava radi članka: „Za što Turci primljen je vrlo lijepo pri tom svom posjetu, gdje ga je ne jedu svinjsko meso**, kojim da je teško uvrijedio dočekao direktor biblioteke dvorski savjetnik KaraMuslimane. Drago nam je ovo zabilježiti, da se je baček. Vidilo se na njemu da je vrlo veseo, što je nažao bar samo jedan srpski list, koji makar i blago mogao tom prilikom arapski razgovarati, a uz to i prikorava nedostojni postupak „Karadžića**. stručno-tehnička razjašnjenja u svom materinjem je­ Prilog za istraživanje motiva naših narodnih pje­ ziku čuti. Osobitu je pozornost svratio visoki gost na sama; napisao M. Cherubin-Šegvić, tisak Dioničke ti­ persijke miniature u izložbi, gdje se je dugo zadržao skare u Zagrebu. Poznati pisac i kritičar Ch. Šegvić, i mnogo koješta sebi zabilježio. Njemu je bila sasvim (Pier Lučki) napisao je raspravicu pod gornjim nat­ tugja i nepoznata tehnika na mnogim izloženim per­ pisom, u kojoj istražuje motive naših narodnih pje­ zijskim krasopisima, koja svraća na se pozornost time, sama usporegjujući ih sa narodnim pjesmama drugih što su slova (harfovi) izrezana iz papira, pa prilije­ naroda, osobito sa grčkim. Šegvić u svojoj raspravici pljena, mjesto da su kao obično naslikana ili napisana. kuša opravdati thesu profesora Maretića, da su naime Najviše su ga zadivili slikani rukopisi Haririje i dru­ iz priča, koje su prije kolale u narodu, nastale mnogo gih djela, koja su posvećivana i poklanjana pojedinim kasnije naše narodne pjesme, te nastoji dokazati uspo- sultanima. Pošto, je u Misiru rašireno vjerovanje, da regjivanjem naših narodnih sa grčkim narodnim pje­ u bečkoj dvorskoj biblioteci ima vlastoručno pismo smama, da je većina motiva naših narodnih pjesama Alehissolamovo na nekog grčkog valiju, to je zaželio zajednička i ostalim indo-evropejskim narodima i da muftija, da taj list vidi, ali je dobio odgovor, da je se ne može govoriti o kakvu prelazu i prenašanju iz to mišljenje krivo; u turskoj hazni nalazi se pismo, jednoga naroda u drugi, i da sva originalnost naše za koje se dugo vremena mislilo, da potiče od Alejpjesme sastoji u lijepoj formi, kojom su zaodjenuti hisselama, ali je i to bez sumnje krivo. Naprotiv je ti motivi. — Misao, koju je istaknuo vrijedni pisac imao dvorski savjetnik Karabaček, da iz kolekcije panije, Što no se veli, na jabanu, ali bi trebalo zasukati pyrusa nadvojvode Kamera pokaže muftiji najstarije rukave, pa to jasno i temeljito opravdati i dokazati. dokumente islamske kao ratne naloge nekojih asliaba, Takova stvar ne da se na lahku i brzu ruku dokazati arapskih vojskovogja, koji su zauzeli^Misir, megju raspravicom od 20. stranica. Tu se hoće i više poma­ njima takogjer i jedno pismo, na koje«? je bio munur gala i vrela (kojih pisac, kako sam veli, nije imao pri Amr ibnul-Asa, hazreti Omerova vrho^hog zapovjed­ ruci), a ho£e se i truda, spretnosti i spreme, a ova je nika, od kojeg se muftija nije mogao lahko, da rasrasprivica i uza svu spremu i sposobnost pisca — stavi. U odjelu za rukopise proučavao je naučeni misirski dostojanstvenik dulje vremena arapsku raspravu pisai/a olahko i na brzu ruku. Knjeginja Jelena, bosanska legenda u četiri čina; od Asmeije o imenima životinja u najstarijem bečkom �BEHAR 142 rukopisu, koji potiče iz desetog stoljeća. Pošto je vi­ soki gost dosta toga razgledao, oprostio se sa direk­ torom vrlo usrdno i ostavio biblioteku, zahvalivši se direktoru za uslugu i razjašnjenja. —h— Pogled, po svijetu. U najnovije vrijeme francesko-turski sukob svraća na se pažnju a tim za'čudo kao da zavlada mir u Albaniji.-Po tom se jasno vidi, kad političari nemaju gdje god pravog prijepera oko kog bi se zabavili, onda buknu bune u Albaniji. Društvo koje gradi Kee-ove u Carigradu, francusko je, pa se pobudila sumja u turske vlade nii to društvo da ono stoji u svćzi sa Mladoturcima, tobože pomaže1 im bježanje iz domo­ vine i t. d. Turska je vlada počela tom društvu pra­ viti smetnje, a najposlije uskratila mu i*koncesiju. Da­ kako da je taj korak turske vlade bio osjetljiv za društvo', te se je sad u prijepor upleo i francuski po­ slanik u Carigradu Constans. Da se prijepor kako god riješi, turska se osjetila pod pritiskom, te novine re­ koše,’ da je obećala otkupiti cijelo društvo, a kasnije da je povukla svoje obećanje; ali pošto turske novine o tom šute, ne može se znati za sigurno, da li je baš ta kravica na njihovoj strani, kako evropske novine pišu/U sljed toga se taj prijepor tako zaoštrio, da je francuski poslanik ostavio Carigrad, ali čini se, da franceski m in istar vanj. posala Delcase nije sporazuman s ko­ racima poslanika Constansa, te će valjda morati osobno povući konsekvencije svoje naglosti. S v a š t i c e . Štednja. Zar nijesu naši stari rekli: na jednoj pari po četerest uzlova veži. Tim su riječima htjeli da kažu veliku vrijednost te važne grane domaćeg gospodarstva i to još u ona stara vremena, kad su potrebe mnogo manje bile. I zaista nikad ni koliko riječi nije mnogo, Sto se o Štednji rekne. Glasoviti en­ gleski spisatelj Ch. Dickens formulira štednju ukratko ovako: Godišnji dohodak 1000 kruna, godišnji izdatak 999 kruna 99 helera; pošljedica toga: napredak. A godišnji dohodak 1000 K., god. izdatak 1000 K. I h., pošljedica: nazadak. Ako od najmanje zarade svoje uvijek mećeš nešto na stranu, za neko si vrijeme zgodan čovjek; naprotiv da imaš ne znam koliku zaradu godišnju, ako ti to ne može, da đoteče, siromah si, pa da si najveći ve­ likaš. Često se čuje: nta za krajcar ni zgodan ni si­ romah ;B ali nije tako ! Kako je teško i krajcar zaslu­ žiti !u A mnogi je već iskusio, kako gdje kad baš zbog onog krajcarića ostane posao nesvršen. Recimo žuriš se nekud, da vlakom otputuješ, zove te važan posao. Kad na stanicu, . da uzmeš kartu, maujka ti krajcar. Ako ga nemaš, ne ćeš dobit karte, no ćeš ot-ić, osta posao nesvršen, a ti se vraćaš kući nezadovoljan. Ta davno je u nas rečeno: para groš namiruje. Često se opravdana štednja naziva. Škrtosti, ali treba da znamo, da ui škrtcu ni štediši nikad ne će ptić obraz za maijju ii veću, svotu, dok oni koji se razmeću novcem i, trošo više nego im podnosi, samo da &e, pokaži^ kad bilo osramote se, jer im dug nadmetHP prihod.*Za to budi vazda ono što i jesi t. j, tro$j pnolikp, koliko ti podnosi, a ne više kao da se za drugog izdaješ. Nikad no kupuj ono što ti ne treba i bez čega Vlasnik: Adeui aga Mešić. moreš biti, jer nko kupuje, što mu ne treba, prodavače i ono što mu trebaM. To je narodna poslovica, a po. znato je, da su poslovice uopće nekakva pravila, koja su postala gorkim iskustvom naroda. Dakle nije to u đžabu rečeno. Čovjek se prevari, nosi gotovih para u džepu, opazi nešto na čaršiji i odmah mu se i potreba stvori za tu stvar, Jli: učini mu se suviše jeftino, po. lakomi se, pa kupi. Za to ne prenagli se, ne kupuj i ako si baš odlučio kupiti, a ti stvar dobro razmotri’ Ako ikako možeš, odgodi kupnju do drugog dana, jer more biti da drugi dan ne ćeš osjetit one potrebe, da je kupiš. Dosta ti se puta svidi neka stvar samo za to, jer je ti nemaš. A kad je kupiš, onda s njom u kraj, ti novac izdao, a ona sad truhne. Za to ograniči svoje potrebe, stegni ih na najuže nauči se pregarat. Pregarat je doduše teško, ali po malo se vježbaj i u tom, pa kasnije če biti lakše. Čuvaj se dugova! A Šta sti u istinu dugovi? Uzeo si nešto, nadajući se, da ćeš zaraditi, pa to platiti, a ne znaš ni hoćeš li živiti do to doba. Dakle uzimaš ua račun onog vremena, komu ni gospodar uijesi. Dug rasku.ćava kućo, razara život, ubija sreću, prati te kroz čitav 'vijek, pa te ne pušta iz svojih pandža, kad si jednom pao u njih, oduzimaju ti svaki slatki čaj radosti, a uvećavaju tugu i brigu. Bilježi tačno sve svoje dohotke i izdatke, kod brojeva nema hatura, brojevi će ti vazda kazati kako stojiš. Pokazaće ti: za što si izdao previše novaca, a za što premalo, gdje si prekoračio, a gdje uštedio, Ako ti što preostane za budući mjesec ili godinu, onda je jasno da dobro stojiš; valja li ti makar mali dug platiti u budućnosti, onda je zlo. Uloži malu svoticu u trgovinu, blago ili kupi samo kokoš, izdatak ćeš taj za kratko vrijeme i zaboraviti, al taj mali kapital ne će zaboravit tebe, jer će se brzo umnožiti i po vre­ menu sve veći bivati. Narodne zagonetke. S abrao: Halid Šaran-Trebiujac GuSter gaćer n a v rh kuće plete gaće. Ž uta tu n a pre!etila preko D uvna, gvozdena kljuna, a drv en a repa. N asred mora bulbulovo jnje. Crno, maleno svu nuć c ara varalo. D vije se dede kroz plot tegle. Biće, bude, a vode ne pije. Sve sijeno izgori, a pojata osude. Osam b raće jednu opuiu kroje. U. U n aieg gale oko n a v rh rep-t. 10. P reko m ora kupina. 1. 2 3. 4. 6. 6 7 8. Odgonetke. Odgonetka zagonetke od Šeinsuddiua iz 7. broja „B ehara": U vac, iver, alem, kreć, P ren j brat, srna. deva, voda, nila, B um a, abar, vrat. lam a, kila, B u si: U veler se dan hvali. Odgonetnuti: Fehim U. Baldau&ević, ud. trg . Škole i ASik u m e r, oba u Sarajevu. Odgonetka radunske zagonetke od 3 Cice iz 7. broja „Beba: a 1 14 M 4 2 | 9 | 4 | 3 1 | 8 | 2 | 3 7 | 1 | 6 ] 6 7 14 14 j 1 111 1 6 0 | 2 4 |6 1 | 6 2 i 1 4 I. ‘ 5 j 6 Odgonetnuti: Šem sudm , F eh im H BaSdnuAević nueffik trg. Škole > A iik O m er, sv a tri u S m sjev u , A bdurezak Hifzi B jelavac, avrSeni ndenik rnždije n M ostaru. Odgovorni urednik; Edhem Mulabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. �BEHAR n 143 Na r odne pošalice. Sabrao A ta Nerćes. no mi ti neki svekar došo s rada u večer kući, pa sic da se odmori: izvadio ćibuk, napunio, pa hoće da iskreše. Ko bilo mrak a svekar bogme i obncio suviše, pa nije vidio iskresati. Zov ne nevu, mu posvijetli. Dogje nova s lučom pa posvii, a on ti počiue: kreši, kreši, al nikako trud '! da uhvati. — Ama babo, kako bi bilo da s luča pr ipališ — reći će mu neva. — lla, bal te odnio — viknu on veseo, — što mi prije ne kaza, već pošto se namučili krešući. Neka punica imala vrlo lijepa zeta, pa ga odveć volila. Eto svakim danom davala mu svo ponajbolja jela, da jcdo. Bogme dan po dan, pa joj so i dosadilo, a zet naučio pa joj dolazio. Kaže ona čoeku, da ga kako skijv^ s vrata, a čoek joj rekne, da mu iznese ćevapa dobro, paprikom nabiberena, i veli još, k tome ljuta luka. Tako j učine. Kad je zet jeo, sve mu, daje kabil, varnice s očiju sipale, a stidio se reći da ne može. Luk ga ujeo opet za oči. pa suzio. — Ama šta ti je zete, što plačoš? pit ga punica. — Ah, na um pala mi- moja rahmetli naaa, sto mi je puta kazala, ne budi pohlepan. — Poslije Je regje punicu pohodio. Ono opet pohodio neki zet punicu, pa kad se je već svijet skupio da ga vide, reći će mu punica. — Pa gledaj dobro, zeto, kako ćeš pred ljudima Što krupno izgovoriti, neka vide kakva imam zeta. Helc, već kad su se skupili svak po nešto reko, a zet se mislio šta će najkrupnije. Svako iščekivao, šta ćo zet reći. Pošto siromah nije mogo ništa krupnije naći, vikne koliko ga je grlo nosilo iz budžaka: „badanj!" Svako živ ogrizno u suzama od smijeha, a punica da pukne od stida. * Ono ini ti neki seljani čuvši od hodže, da imaju ćitabi, pogju u Sarajevo da kupe. Došli u Sarajevo, pa nabasaju nekom bardakćiji na dućan. — Šta ćete? veli im bardakčija. — Ama čuli smo, dušo si mi slatka, da imaš ćitaba, pa da kupimo. Bardakčija se desio poalčak, pa im negdje na­ hvata sršljenova, napuni jedan bardak njima i rekne. — Evo ljudi, ponesite ove ćitabe kućama, svi se u jednu odaju zatvorite, a dobro naložite ama nikom ne dajte ni izaći ni unići, pa sve pucalo — Oni plate i nagna kući. Došli doma, pa se u muhtarevoj jednoj sobi zatvorili, i sve onako učinili kako im je trgovac nasihat učinio, suviše jedan izvana čuvo vrata, da ko ne unigje unutra. Otvore oni bardak, a sršljeni ih počnu peckati, oni onog oni onog, digla se graja. Oni na vratima ne đšl izaći. Nekako jedva razlupaju vrata i izagju, pa vele: „Vala i ako se namučismo, beli se i naučismo." Male priče i dosjetke. Sabrao i preveo Vamik. Pjesnikova nagrada. Pripovijeda se čudna priča o nekom balifi, koji je pjesnicima poricao svako pravo na nagradu za nji­ hove ode (pjesme pohvalnice). Ovaj halifa, čije ime nije ubilježeno, imao je tako jaka memorija *(kuvei hafizu), da bi upamtio svaku pjesmu, koju bi čuo samo jedan put, te bi je znao iz riječi u riječ opetovati. Osim toga imao je jednog roba, koji kad bi čuo pjesmu dva puta, znao bi je na iznst, i robinju, koja kad bi je čula tri puta, mogla ju je posve pravo i doslovno opetovati. I tako, kad bi došao koji siromašni pjesnik, da ispjeva pjesmu u pohvalu halifi i da dobije nagradu, halifa bi mu rekao, da će ga nagraditi su onoliko zlata, koliko je pjesma teška sa onim na čem je na­ pisana, samo ako je pjesma nova i originalna (nje­ gova). Naravna stvar, da bi pjesnik, svjestan, da je pjesma njegova, počeo pjesmu čitati, a kad bi do­ vršio, halifa bi uskliknuo: — To nije ništa novo, to je stara pjesma, ja je znam na pameti — i tada bi je glasno opetovao. — �144 BEHAR Ama ne to — nastavio bi halifa — nego tu pjesmu zna i moj rob! — koji bi tada stupio iza zastora i pjesmu ponovio, a za njim na halifin mig i robinja, koja je takogjer slušala iza zastora. I tako bi se svaki pjesnik povratio bez nagrade, ne mogavši protumačiti, kako je to moguće, da je on smislio i spjevao od riječi do riječi pjesmu, koja je već postojala, a za koju on nikad čuo nije. S a n . Neki trgovac, koji je stanovao u El-Kahiri u mahali El-Hamafi sanjao je jedne noći čudan san Njemu se pričinilo, kako iz njegove kuće iznesoše jedanaest mrtvaca koji su od kuge poginuli. Probudivši Se obuzeo ga je još veći strah, kad je izbrojio, da upravo u njegovoj kući ima deset drugih osoba i on jeda­ naesti ! U jutru čim se rasvane, sazove sve svoje uku­ Za ovo čuo i glasoviti pjesnik Asmai i dosjetio ćane i reče im,: se carevoj ujdurmi, smisli lukavo, kako će ga nad­ — Niko ne zna u gajib (u budućnost) osim Bog, mudriti, a ujedno mu se i osvetiti za sve prevarene ali ja sam noćas sanjao čudan san, pa vas opominjem pjesnike. Radi toga sastavi on odu u najtežem stilu, u da budete gotovi i pripremni za smrt, i tad im pripo­ kojoj su bile upletene najmučnije i najregje arapske vjedi, što mu se snilo. riječi. Kad je odu sastavio i napisao, preobuče se i I doisto sutra dan mu umre najstariji sin (a to lice zamota poput pustinjaka, da ga halifa ne prepozna je bilo godine 1835., kada je u Egiptu vladala kuga), i tako se uputi u carski dvor. iza n jega doskoro žena mu, i tako za kratko vrijeme — Odakle si, šta li želiš, brate arabine? — pi­ sve deset ukućana, a sam on ostane na životu. tao ga halifa. Sad više nije ni najmanje sumnjao u svoj san, — Neka Bog uzdrži na pravome putu cara te je samo čekao na zadnji čas, kad će i on da ostavi vjernih! Ja sam siromašni pjesnik iz porodice Kaudi, ovaj svijet. sastavio sam jednu pjesmu u pohvalu našem halifi, Kada su ukopali i zadnjeg člana njegove poro­ koju želim čitati, — lukavo se previjao Asmai. dice, uvrati se nekom prijatelju na dućan, da mu — A jeste li, brate arabine, čuli naše uvjete? ispnpovjedi taj čudni i grozni san, veleći, da je sada — Ne care vjernih, a kakvi su to uvjeti? -.a njemu reda. Prijatelji su ga odvraćali od toga, — Ako pjesma nije tvoja, ne ćeš dobiti nikakve ali se oa nije dao razuvjeriti. nagrade; a ako li bude tvoja, dobićeš onoliko zlata, — Možda ću ja još večeras umrijeti, te vas pri­ koliko pjesma teži sa onim, na čem je napisana. jateljski i radi božijeg rizaluka molim, đogjite sutra, da me opremite i na grob ponesete, — molio je on — Šta? Da bi se ja usudio prisvajati tugje i svoje prijatelje. — Ja sam već — nastavi siromašni lagati pred jednim vladarom? Bože me sačuvaj! Ja trgovac — kupio ćefin i sve, što treba za pogreb, a pristajem na uvjete, a vladar vjernih neka sudi! sve ćete to naći u mome dolafu u spavaćoj sobi. — Budu li sobna vrata zatvorena, a ja vam se ne ozovem, Za timf glasno i polagano izgovori svoju pjesmu. Halifa je bio iznenagjen, blijedo i ukočeno gledao slobodno ih obijte, ja sam mrtav. I čim je sunce zašlo, on se lijepo za smrt pri­ u pjesnika, kao da se od nešta silno uplašio. Ama ni da bi jednu riječ upamtio. Pogleda na roba, a on ni premi : uzme abdest, klanja, dovu učini i legne u po­ makac, namiguje na robinju, a ona ni da probijeli. stelju sa čvrstim uvjerenjem, da mu je kucnuo Neprilika, ali treba riječ održati. zadnji čas. Kada se je posve smrklo i sobom potpuni mrak — Brate arabine, u istinu je tvoja pjesma, ni­ zavladao, njemu se pričinjalo, da u onim mutnim kad je prije čuo nijesam; pokaži dakle na čem je sjenama vidi strašnu sliku angjela smrti (Azraila al. pisana, da ti dam onoliko zlata, kako sam obećao! se l) Na jednom mu pred oči izašao cijeli njegov prošli — Pošalji, care vjernih, jednog svoga roba, naka život, rad i živovanje: i najmanja sitnica, koju je je donese! on već davno zaboravio, sad mu je jasno i bistro — Da donese, šta? Zar nijesi pjesmu ispisao na stajala pred očima kao javni tužitelj. Spopao ga strah, papiru? — halifa će u čudu. za sve se kajao i molio oproštenje. U tom smrtnom — Ne, gospodaru! kada mi je došlo nadahnuće, strahu, na jednoč opazi kako se nekakva sjena vuče da ispjevam odu u slavu našem halifi, nijesam imao od sobnih vrata prema postelji. Sav prestravljen u pola kod sebe papira, a ne imajući ništa drugo, urezao glasa izmuca: sam je na jednoj mramornoj ploči, što mi je ostala — Ko si? iza oca i eno je u dvorištu tvoga dvora. — Polahko, ja sam Azrail, angjeo smrti 1 — odgovori sjena svečano i jakim glasom. Halifa, držeći se obećanja, nagradi pjesnika, ali da ne bi i u buduće nasio sličnoj lukavštini, odsele Na te riječi siromašni trgovac krikne i pokrije je i on nagragjivao pjesnike po starom običaju arap­ se jorganom po glavi, kao da je htio od smrti po­ skih halifa. bjeći. Ušutio se pod jorganom, da gotovo ni disao �BEHAR n nije, strahujući svaki čas, kad će' mu neumoljivi angjeo potegnuti dušu. Prolazile dekike, prolazili i sahati, a da on ipak nije prestao misliti, da je kucnula zadnja dekika; mislio da angjeo ćeka, dok se on na smrt pripravi. Tako se i svanulo, a on još uvijek u strahu, ni da bi se maknuo. Kada su — prema njihovu obe­ ćanju — došle komšije i videći ga onako pokrivena i nepomična, počeše ga zvati. — Nijesem još mrtav, * odgovori on, da se jedva čulo, — ali je angjeo smrti već bio tu, sigurno će sada doći, pričekajte i ukopajte m e! — Ma božiji čovječe — rekoše mu komšije — za što si ostavio otvorena vrata od sobe i dvorišta? — Ja sam ih zaključao, ali ih je angjeo smrti otvorio 1 — Ali kakav je ono čovjek u dvorištu ? • — Ja ne znam ni za kakva čovjeka, ja sam u svojoj kući sAm; — biće to angjeo smrti, koji se i vama ukazao da ga vidite. — Ne, ono je hrsuz (kradljivac), koji ti je cijelu kuću orobio i sve zgotovio da odnese, ali ga upravo u tom času na sred dvorišta smrt zatekla. — Hvala Bogu! — uskliknu trgovac — to je onaj jedanaesti, kojega će mrtva iz moje krče izni­ jeti, ja sam bez dvojbe spašen. Tako je i bilo. Hrsuz čuo njegov razgovo* sa komšijama, te se požurio da mu te noći kuću obi, 145 ali — smrt mu pomela osnove. Trgovac veseo, da je ostać na životu, hrsuza lijepo opremi i kao jedana­ estog mrtvaca iz svoje kuće sa komšijama do mezara otprati. Opomena. Glasoviti arapski halifa Harun-el-Rešiđ pozove jednom zgodom na dvorsku zabavu pjesnika Ebu AtaHize. Kad je bilo najviše veselje i smijeh, hali£ia umoli pjesnika, da mu u stihovima opjeva njegovu slavu i dvorski sjaj. — Care vjernih! — poče pjesnik. — Živi i uži­ vaj dugo, mirno i veselo sve ugodnosti ovoga svijeta! — Dobro si rekao, samo dalje! — Neka budu ispunjene sve tvoje želje i osnove! — Dobro, samo dalje! — nestrpljivo će halifa. — Ali, care vjernih, kad ti kucne zadnji čas, kada oči stanu i u nebo zapru, a duša u grlo dogje, — oh! onda ćeš silni gospodaru, — uvidjeti, da je ovo sve ništa, da je svijet prolazan i da si živio u tami i opsjeni. . . Na ove riječi halifa proplaka kao malo dijete, a njegov vezir Džafer Bermeki stane prekoravati pje­ snika, za što ožalcšćuje halifu, u mjesto, da ga raz­ veseli. — Ne prekoravoj ga, — reče Harun, — nego mu budimo svi zahvalni. Mi živimo u zabludi, a to ne znamo, mi smo na krivom putu, a to ne opažamo; — on nas je iz toga izbavio! Hvala mU I NARODNE UMOTVORINE. Djevojka i Behar. Rodi gora na kite behara, Ravno polje drobnijem biserom, Tud prolaze kićeni svatovi. Svi svatovi droban biser beru, A djevojka u kite behara; Govore joj kićeni svatovi: „Oj bora ti kićena djevojko, Što ti bereš u kite behara, Što ne bereš drobnogabisera?" Odgovara kićena djevojka: „A bora mi, kićeni svatovi, U mom dvoru puno roda kažu, Divojka je tugjina bratila: „Oj tugjine, moj po Bogu brate, Provedi me priko Romanije Bez govora i bez razgovora!" To je momak za Boga primio, Uze curu za bijelu ruku, Pa je vodi uz goru zelenu. Kad su bili na srid Romanije, Posestrima pobratima pita: „Pobratime, Ćij’ su ono dvori?" „Posestrimo, tvoga pobratima." „Pobratime, kakvo je veselje?" „Posestrimo, ženi ti se pobrol" „Pobratime, čija je divojka?" „Posestrimo, vodim je za ruku!" „Pobifrtiine, ujeli te vuci!" Meni majka malo ruha slaže, Ako kome ne doteče dara, Dosta j ’ dara i kita behara." Zabilježio: E sađ S alihbegO T lć. Pobratimstvo.. „Posestrimo, tvoji bili zubi 1“ „Pobratime, višali te Turci!" „Posestrimo o tvom bilu vratu!" Druge moje, mušku ne virujte! Nikad s njime same ne putujte! Zabilježio: S . S. �BEHAR 146 U Rasla jela. Rasla jela jelika Na vrh brda velika, To ne bila jelika, Već djevojka velika. Igrala se s momčetom, Momče cura nadigra I stade joj na nogu I na čizmu crvenu. „Tamo s’ tamo, gjavole! Ne staj meni na nogu, Ni na čizmu crvenu, Jer je svijet protuhe, Svašta hoće misliti. Sutra ćemo u kolo, Ne fataj se do mene Već do druge kod mene. Biser mi se prosuo, Pomoz’ der mi kupiti I u kitu k ititi!“ Salem. Vita jela. Ja usadih vitu jelu, Na kamenu, na studenu, Haberi mi dođijahu: Da je jela usahnula, Pa ja odoh, da j ’ obigjem. Kad ja dogjoh vitoj jeli, Al’ to jela mah uzela: Iz žila joj voda teče, Iz debla joj čele lete, A iz grana biser kaplje. Iz zbirke: Fehlma H. BaAčauševića. Tuga za dragim. Voda huči, gora pupči, trava zeleni, Gora će se s listom sastat, a ja nejmam s kim, Moj je dragi na daleku, u tugioj zemlji. Ja mu pišem sitno pismo, „dojdi dragane 1“ A on meni odgovara tužno žalosno: „Ne mogu ti draga doći za devet godini" Progje devet i deseta nasta godina I deseto polovina, nejma dragana! A ja idem u gjul-bašču od većeg jada, D b LŠči mi bunar voda, 'ja je ne pijem, Kraj bunara ruža cvate, ja je ne berem, U ruži mi bulbul pjeva, ja ga ne slušam, Ja uranim svako jutro, pa ga otjeram: „Hajd’ otalen bulbul ptica, tu se ne pjeva!" Badže-Zade. Arzikamberov zaDat. — Pribilježio: Halid Šaran-Trebinjac. — jednom velikom gradu u kome je i car stolovao, življaše jedan vrlo siromah čo­ vjek i žena mu, a imali jedinca sina. Oui nijesu ništa imali od svoga imetka, osim I kuće u kojoj su živili i jednu njivu, na kojoj su radili. Više puta bi prošla i godina, a da na toj njivi ne bi ništa posijali, jer sirote ne bi imali ni sjemena. Njihov sin bio vrlo opake ćudi, al dosta oštrouman dječak, pa mu njihova siromaština zada­ vala dosta brige. On jednoga dana ode u čaršiju, te se dugo mislio, što će i kako ć e ; dok mu nešto pane na pamet. Brže bolje odleti kao soko kući, te reče materi: „Sutra, čim se svane, ako Bog da, majko, valja ti otići našem caru, pa ga zamoliti, neka ti po­ zajmi nekoliko dukata do jeseni, da uzmemo sjemena, pa da posijemo onu njivu." Kad mati ču, šta sin reče, odmah poče plakati, pa rekne svome sinu: „Moj sine, ja se caru ne ću ni maknuti, jer će mene car istjerati i zatvoriti u haps “ Ali sin je moljaše, da ode caru, pa pošto vidje, da se mati nećka, uzme štapinu i natjera je, da u jutro ide caru. Pošto se svane i ograne sunce, stara se opremi i ode caru. Došavši do carskih vrata, zau­ stavi je carski nobečija i ne dade joj ući unutra. Stara njega moljaše, da je pusti caru, jer ima puno posla, ali se carski nobečija ne da ni osoliti. Vidjevši ona, da nobečije nikako ne može umoliti, htjeđne si­ lom da caru unigje; ali carski je nobečija uzme, te baci niz basamake. Ona pošto pane, počne plakati i pomagati, da je i sam car tu viku čuo, te otvorio vrata i upita svoga nobečije: „Šta je to?" Kad no­ bečija kaza za staricu ženu, kako hoće silom da ugje caru, on odmah zapovjedi, da mu je upuste. Stara ugje u carsku sobu i kaže caru po što je došla. Pošto je car sasluša izvadi iz svog čekmedžeta deset du­ kata govoreći: „Čim dogje jesen, da mi te dukate vratiš natrag!" Stara se zahvali caru na toj ljubavi �n BEHAR j reče, da će mu ih vratit* čim prije mogoe. Ona odmah veselo izagje iz carske sobe, te ode svojoj kući i dade novce sinu svome i kaza mu što je car naredio. Primivši sin dukate, odmah ode, te nagje neko­ liko težaka; uzore njivu i svu je posije kukuruzom i tikvama. Pošto težaci to sve lijepo urade, plati im on i težaci odu. Svršivši onu njivu ode kući pjevajući, te reče svome ocu: „Moj babo, ja sam njivu posijao kukuruzima i tikvama, a sada je tvoja briga, da se o njoj brineš, da nam ko ne bi pokrao ono, što smo s velikom mukom uradili. Ja sam munasib našao, da ti uzmeš čador, pa da odneseš na njivu i da ondje gve dotlen ležiš i čuvaš njivu, dok ono ne donesemo n svoju kuću, što s .tO posijali, a ja ću ti svaki dan branu donositi." Otac mu pristane na to, te odmah uzme čador, donese ga na njivu, razapne i ostane čuvati njivu. Sin svaki dan ide i nosi svome ocu hranu i gleda jesu li nikli kukuruzi i tikve. Pošto progje nekoliko vremena, niknu kukuruzi i tikve kako najbolje mogu, te bogme i zametnu se i izrastu. Jedno jutro odnese mali svome ocu doručak, pa obilazeći oko njive pomisli u sebi, da ubore jednu tikvu, pa da je odnese kući, da im mati ispeče lijepu pitu. Što jo smislio, to i učinio, pa to odmah i ocu kaže. Otac ga odvraćao od tog, jer tikve bile još zelene, ali se on ne dadne odvratiti, pa u z d u nožić, odreže jednu tikvu i odnese je svojoj materi. Mati odmah uzme jednu kusturicu, te razreže onu tikvu, ali ima šta i vidjeti: mjesto špica u tikvi sve sami dukati! Majka se začudi, pa to odmah kaže svome sinu. Kad on to vidje, obraduje se, pa reče majci, da ostavi dukate i da nikom ne kazuje; a on ode sve trčući i pjevajući na njivu i kaže ocu, što je bilo u onoj tikvi. I otac mu se obeseli, a on da vidi ima li i u drugim tikvama dukata, uzme nožić, te ubere još tri četiri; kad ih razreže, a ono svaka puna dukata. Tada on ode u čaršiju nagje jednog težaka, koji je imao kola, te se pogode, da mu tikve potrga i dotjera kući. Odmah onaj težak upregne volove, te odu na njivu. Potrgaju sve tikve L težak lih otjera kući. Pošto pretjera sve tikve, on mu plati i on ode kući. Sutri dan i otac i sin uzmu dosta dukata, pa odu u Čaršiju i kupe svega što do sad nijesu imali, i tako napune kuću sa svim što im je trebalo. Sad on uzme deset dukata, te ih dade svojojj majci i rekne joj, da ih odnese caru i da mu lijepo zahvali, Što im je pozajmio. Sjutra, pošto se svane, njegova se mati opremi, ode caru, dade mu ono deset dukata i lijepo mu zahvali. Car primi novce od sta­ rice, metne ih u svoje Čekmedže, pa rekne starici, ako joj opet zatreba, nek slobodno đogje, on će joj opet dati. Ona mu opet zahvali, pa ode svojoj kući. Iza toga jedno jutro rekne sin svojoj majci : „Bogme mati, mi smo sad vrlo zgodni, sad bih se ja 147 htio Ženiti!" — „Pa da Bog da s hajrom!" rekne mu mati. „A odakle ćeš da te oženim?" — „Ja hoću, veli on, da ti odmah ideš caru i da mi isprosiš nje­ govu sultaniju I" Na to mu rekne mati: „Bog te ubio, ti mene sve na zlo nagovaraš, kako ću ja od cara prositi njegovu kćer za te, kad ti nije prilika; a znaš li bolan, da ja odem, da hi me car odma katel uči­ nio ! Što će ti careva kći, kad ti nije prilika, ti traži svoju priliku." Na to će sin : „Nema druge, ja druge ne ću, neg sultaniju, već odma hajde i prosi mi je." Mati ga moljaše da se kani ćorava posla, ali ne ko­ risti. Za to se ona spremi i ode caru na prosidbu. Kad dogje caru on je upita: „Što si došla sta­ rice?" Ona veli: „Čestiti padišahu, ne smijem ti ni kazati, rad šta sam došla, a ne smijem se opet kući vratiti, a da ti ne kažem." — „Ne boj se ništa!" — veli joj car, „slobodno mi kaži za Što si došla 1“ — Onda ona reče: „Moj me sin poslao k tebi, da ispro­ sim od tebe tvoju sultaniju za njega." A car joj odvrati: „Pa dobro, kaži ti svome sinu, da on sjutra s ocem dogje meni." Stara se vrati kući i kaže sinu, što mu je poručio car. Sjutra, pošto se svane, zovne sin oca, da idu caru. Oni se oba lijepo spreme, pa odu. Kad dogjoše u carske saraje i uljegoše u onu sobu, u kojoj car sjedi, upita ih car: „Što ste vas dvojica došli?" Otac je šutio, a sin mu je govorio. Onda ga car upita zna li on kakav zanat? Sin onda reče, da ne zna ni­ kakva zanata, a car mu onda veli: „Moj dragi, evo i ja sam car, pa i ja znam hasure plesti, a ti ni toliko ne znaš. Kad ne znaš nikakva zanata, ja ti bogme ne mogu dati svoje kćeri 1" Onda se sin malo promisli, pa veli: „Dobro, ja evo sad ođoh da naučim što bilo, pa mi bar kaži, kakav bi zanat ti najvolio, da ja na­ učim?" Car mu veli: „Hajde, pa nauči Arzikamberov zanat, pa ću ti onda dati svoju kćer. Sin i otac vrate se kući. Mali čim dogje kući^ reče svojoj materi, da im odmah skuha brašljeoicu, jer će odmah. krenuti na put da traže onaj zanat. Pošto se svane, spremi se otac i sin; naspu pune torbe dukata, halali se sin s materom, pa se rastanu. Otac i sin putovali čitavu godinu dana, dolazili u varoši, sela i palanke i svagdje pitali gdje se more naučiti Arzikamberov zanat, ali mu nitko ne umije da kaže. Nakon godine dana izbiju u jedno mjesto u drugoj carevini, te se svrate u jedan han. Handžija ih lijepo dočeka, ispeče im kahvu i pokaže im odaju gdje će spavati. Tu večer kada^ bijaše iza večere upita ih handžija odakle su i što traže. Oni kažu da su iz drugog vilajeta, pa traže Arzikamberov zanat, da ovaj dječak nauči. Handžija im veli, da ima baš u tom vilajetu taj majstor, koji uči „Arzikamberov" zanat i da nije daleko odatle do njeg; ali kaže im handžija: koje god otišao da nauči taj zanat nikad se �148 BEHAR više nije vratio natrag. Otac zamoli handžiju, da im sjutra pokaže gdje je taj majstor, pa makar što bilo. Pošto se svane, oni ustanu i odu handžiji a on ih doskora povede onome majstoru. Putujući jedno dva sata stignu pod jednu golemu planinu. Onda handžija rečo ocu: Eno vidiš onu ondje pećinu, kad dogješ u nju naći ćeš jednu veliku ploču na četiri ćoše, na toj ploči ima jedna gvozdena halka; ti sjedni na tu ploču, poteg 'i za onu halku odmah će doći majstor i pitaće te, što hoćeš, a ti reci, da si doveo ovo dijete na zanat. Na to se hanđžija vrati u svoj han, a oni odoše u onu pećinu. Kad tamo, nadjoše onu ploču baš kako je hanđžija kazivao, te otac sjedne na onu ploču i zađrma halkom. Ne bi malo, had se vrata u zemlji otvoriše, a ozđol niče čudnovat čovjek. Odmah upita oca, što hoće. On veli: „Je si li ti Arzikamber? Doveo sam ti ovo dijete, da ga naučiš svome zanatu." Onaj Čovjek reče: „Baš sam ja taj majstor; ali ja djecu primara samo na godinu na zanat, pa ako ne nauči za godinu, onda dogji pa vodi svoje dijete !" Otac veli na to. „Dobro evo ti dijete! Arzikamber uzme malog i polazeći u onu jamu, reče starcu: „Dobro pamti kad ti se svrši godina, dogji po svoje dijete!“ To reče pa zatvori onu jamu i ode dolje, a starac ode u han da čeka sina. ošto mali unigje u onu kujiju sa svojim maj­ storom, opazi na veliko svoje čudo, kako svud naokolo kanđilji gore, a đuvarovi se sjaj* kao da su od zlata. Idući tako kujijom, majstor na jedan put otvori vrata jedne sobe, a u njoj mali opazi sve same ljudske kosti. Tada mu majstor reče: „Vidiš to su sve kosti od djece, što su u mene bila na zanatu, pa nijesu mogli za godinu dana ništa naučiti i onda sam ih tu zatvorio, a ništa im nijesam dao jesti, ni piti, te su se eto vidiš raspali, a kosti same ostale, pa će i tebi biti tako, ako ništa ne naučiš." Tu sobu zatvori, a drugu mu otvori, u kojoj bijaše petero djece razapeto na zidu, te reče: „Evo vidiš i ovo sam pe­ tero djece skoro razapeo, pošto nijesu naučili mog zanata." Tu zatvori, a treću mu otvori, u kojoj ne bi­ jaše ništa i reče malome: „U toj ćeš sobi sjediti, a nemoj nikud izlaziti da nijesi jadan, a ja idem, pa ću poslije doći i učiću te.“ Zatvori vrata i ode nekud, a mali ostade sam u svojoj sobici. Kad je majstor dobro odmako, da mu se koraci nijesu čuli, onda mali po­ misli u sebi: pošto bijaše vrlo ogladnio, „kako bi bilo, da ja izagjem iz ovo sobe, pa da potražim po ovoj pećini, ne ću li što naći da pojedem, jer vidim, da mi nema danas ništa jesti." Otvori vrata polahko, upane u onaj hodnik, te gore, dolje po Rujiji ne će li što naći, ali nigdje ništa. Najposlije dogje do jed­ nih vrata, koja su bila sva od zlata, upre u ta vrata, a vrata se otvore i on upane u jednu sobu, koja bi­ jaše kao carska urcgjena. Sve što bijaše prostirke posugja, to bijaše sve od samog zlata. U jednom hu’ džaku bijaše stan vas od zlata, a na njemu sjedi cura kao sultani ja, pa zlatno platno tka. Cura bijaše veoma lijepa, a mali ugleda na njenoj ruci almas prste^ koji se sjaji kao sunce. Čim ona djevojka ugleda ovog malog reče mu„Žalosna ti majka, zar si i ti ovamo došao, da ludo pogineš!" Mali joj veli: „Evo i ja sam došao da naučim Arzikamberov zanat." Cura mu kaže, da je nju taj majstor zarobio od- sedam godina, a da joj sada ima već četrnaest. Mali joj reče: „Molim te, daj ti meni, da ja što pojedem, pa ćemo se onda razgo­ varati, jer sam ja veoma ogladnio. Djevojka mu do­ nese divljačine i hljeba,- a mali se pošteno najede. Pošto se najede, onda zapita djevojku: „Čija si ti i odaklen si?" Cura mu kaže iz kog je mjesta, a on onda veli: „Megjer smo mi iz jednog mjesta!" Sultanija nije mogla da vjeruje, ali joj on kaže, kako je prosio u cara njezinu biva sestru, pa kako ga je sam car naputio, da uči Arzikamberov zanat, a to je učinio samo za to, da on nju izbavi. Tada je sultanija vje­ rovala, da su oni iz jednog mjesta, pa ga onda poče svjetova*:: „Ti češ vrlo lahko naučiti ovaj zanat", — rekne sultanija, — „ali ćeš teško izbaviti glavu; nego se meni akuni, čim nančiš taj zanat, da ćeš i mene izbaviti iz ove kujije, pa ću ti ja kazati, kako ćeš se izbaviti." On joj v e li: „Ti mene naputi samo da ja naučim a ja ti se kunem, da ča te izbaviti samo ako budem živ." Onda ga ona poče svjetovati: „On če, veli ona, svaki dan tebi dolaziti i uvijek će sa sobom donijeti po deset štapova, pa će ih sve o te oblomiti, ali ti dobro trpi, pa se ne boj, i on će te svaki dan na taj način učiti, a kad ti bude pošljednji dan od godine, onda će on donijeti taj dan std štapova i svu stotinu će o te oblomiti, i ako to sto štapova izduraš, onda ćeš biti sretan čovjek na ovome dunjaluku. On će još do malo doći tebi, te će stati pred tobom i reći će ti, da radiš ono sto god on bude radio. Najprije će se on malko stresti, te će se pretvoriti u jedno jaje; on će probiti jajetu ljupinn, te će reći neke tri riječi, koje valja da i ti dobro upamtiš; a kad on reče one tri riječi, reći će tebi, da i ti ponoviš one tri riječi, pa da postaneš jaje. Ti to učini, reci te tri riječi i bićeš jaje kao i on. Pošto postaneš jaje, on će ti roči da budeš opet dijete; a samo reci one tri riječi i postaćeš dijete. Na ovaj će način tvoj majstor tebe učiti; on će ti se stvarati u svašto pred tobom, a najposlije će ti se pretvoriti u bravu i kl jnč, koja će se sama otvorati i zatvorati. Tebi će majstor reći, da se stvoriš u bravu i ključ, ti ponovi one tri riječi i bićeš brava; a poslije te brave, onda će se on u svašto pretvoriti, ali ti se nemoj više ni u što pretvarati da nijesi jadan, jer ako se samo još u jednu stvar stvoriš, objesiće te �n BEHAR kao i onu djecu; a čim ode,' moreš se ti sam vježbati, pa slučajno, ako bi se ti u što i pretvorio, a ne bi se umio povratiti, on će te povratiti kad dogje. To dobro, upamti, pretvori se najposlije pred njim u bravu, pa ti je više dosta, ni on više ne zna, što može sakriti, a da ti ne bi znao; — one riječi dobro pamti, što ti ih kaže majstor. Eto, dragi moj, sad ti je dosta, sve sam ti kazala kako ćeš se vladati, trpi, a sada moreš ići odmah u svoju sobu; jer je njemu vrijeme da dogje kući, a sutra moreš opet meni doći." Mali ode u svoju sobu, umalo da ga „Arzikam­ ber" nije zatekao kod sultanije. Arzikamber nosaše jednog zeca, što ga je ubio u lovu, te unigje u sobu, gdje bijaše sultanija i baci zeca na sred sobe. čim je uniŠao u sobu poče miri­ sati po sobi, te reče: „Ovdje je neko dolazio, kako mi se čini insan. Gdje je sultanijo, kaži ga!" Sulta­ nija reče: „Ne budali, moj junače; ko će meni doći, kad niko za m e'i ne zna. A zar ja nijesam insan?" Pošto baci lov ode „Arzikamber" malome, da ga uči svome zanatu ponesavši sa sobom deset drenovih štapova. Čim dogje'u sobu, metne one štapove u jedan budžak, pa se strese pred malim, postane jaje, pro­ bije ljupinu, te reče malome: „Evo ove riječi, što sam ja govorio, dobro upamii, reci ih, pa ćeš i ti postati jaje." Mali izgovorivši one tari riječi, odmah postane jaje. Majstor mu iza toga reče: „Što god ja budem radio, to i ti moraš raditi. Sad izgovori one tri riječi, pa postani dijete kao što si i prije bio 1“ Mt-li to reče i postane dijete. Arzikamber se stvara u svašta, a i mali isto to čini; te se majstor mu najposlije pretvori u bravu s ključem, koja se sama otvaraše i zatvoraše, te poče govoriti, da se i mali pretvori u bravu i ključ. Mali odmah izgovori one tri riječi i postane brava i ključ. Poslije toga reče majstor malome da postane dijete. On to učini. Pošto svrše reče majstor: „Danas nam je dosta, pa ćemo sutra učiti opet, a ja idem, da ti donesem što da jedeš. Majstor ode, Jcad ne potraga dugo evo ti majstora, gdje ruti iiosi jelo. Dćiiio mu hljeba :i ribe; dade mu jelo, pa od« nekuda, a mali ostane jedući. Sjutri dan ode majstor opet u lov, a mali čim. vidi, da je daleko odmakao, brže bolje ode opet Sultaniji. Došavši u sobu upita ga ona: „Je li sve bilo onako, kako sam ti juče kazala?" „Sve je onako, reče mali, kao §to si mi pripovijedala. Ja sam sve već prvi dan naučio." „Dobro," ;veli ona, „ali se više ni u što nemoj pretvarati pred njim, da nijesi jadan, jer će te objesiti'kao i'one ostale. Ja sam i njima kazala, ali oni mene ne poslušaše, pa eto što se je s njima dogodilo;, pa će i s tobom, ako ne poslušaš, što sam ti rekla. Svaki ćeš mi dan dolaziti, čim on ode u lov, a kad god budeš gladan, dogji meni, nemoj da te glad mori. A sada odmah idi, jer će ti majstor sada doći i dobro pamti, ne pretvaraj se vise ni u što, 149 trpi, a šutil" Mali ode u svoju sobu, a sultanija ostane tkajući zlatno platno. Arzikamber čim dogje kući najprije ngje ma­ lome, te mu reče: „Deder momče, pretvori se u so­ kola!" Mali reče: „Moj majstore, ja ništa to ne znanu" „Kako da ne znaš, reče mu majstor, kad si juče sve to znao? Spomeni one tri riječi, što sam .ti ili juče kazao!" Mali sve govori, da on to ništa ne zna; jer ih je zaboravio. Majstor mu ih opet kaže i reče mu, da ih ponovi. On tuc, muc ne umije ni da ih napo­ mene, Onda se majstor rasrdi, pa progovori: „Ne .ćeš, mene prevariti 1“ Uzme ono deset štapova, prihvati ga, te ono sve deset štapova oblomi o njeg. Mali kroz plač reče: „Nemoj, majstore, sutra ću znati!" Majstor se razljuti, te ode od njega. Tako svaki dan majstor dolazi, bije ga, ne će li se prevariti, pa se u što pre­ tvoriti ili možda ne će li ponoviti ono tri riječi; ali on ne će ni da probijcli, već svaki dan kazuje majstoru, da će sjutra znati. Danak po danak, mjesec po mjesec već se i go­ dina približi. eđnog dana, kad Arzikamber ode u lov, mali vas modar, izigje iz svoje sobe, te ode sultaniji. Kad ga ona ugleda upita g a : „A znaš li ti doba, kad si ušao ovdje?" On veli: „Ja sam one šta­ pove dobro upamtio ; još mi ovdje biti samo tri dana, pa ako Bog da ako izigjem zdrav i živ na naš svijet, ne ću ni tebe ovdje ostaviti." Sultanija kada ovo čuje dogje njemu, poljubi ga u čelo, te reče: „Onaj dan, kad pogješ svratićeš se meni i evo ovaj prsten, što mi je na ruci daću ti ga, da ga poneseš mojoj materi i da joj ga predaš. Ovo mi je prsten moje matere, što sam ga do­ nijela ovdje, kad me je on ukrao od roditelja. Pošto pokažeš ovaj prsten mojoj materi i ocu, onda će ti vjerovati, da si bio kod mene i da si me vidio; daćo ti moju sestru i učiniće te moj otac velikim vezirom, te ćeš kao vezir ostati dok si god živ. To dobro upamti što sam ti rekla, a sada hajde, jer će sad on doći iz lova!" Arzikamber dogje iz lova i odmah ugjo malome, te ga po običaja, kao što je svaki dan radio, izbije ne će li se prevariti, da se u što pretvori, da ga već jednom može objesiti, pa kad vidi da ništa ne zna, onda mu reče: „Još ćeš kod mene biti samo tri dana, pa ako pretrpiš još sto i trideset štapova, onda ćeš ići svome ocu, pošto nijesi ništa mogao naučiti." I maj­ stor ode. Kad osvanu treće jutro, kad se malome navršila baš upravo godina; vidje da je Arzikamber otišao u lov, brže bolje otvori vrata od svoje sobe, to odleti Sultaniji. Ćim ga sultanija ugleda zaplače od veselja, pa mu dade onaj materin prsten govoreći: „Još dan' f �150 BEHAR pretrpi one štapove, pa si spašen. Kad se oslobodiš, onda dogji po me, jer si mi se zakleo, da ćeš i mene izbaviti.“ Mali je upita: „Gdje ću ja ovaj prsten osta­ viti ?“ Sultanija mu veli: „Gdje god bi ga ostavio majstor bi znao za njeg, već ga metni pod jezik, tu A\ ga ne će moći naći. Uzme prsten, metne ga pod jezik, te ode u svoju sobu, oprostivši se sa sultanijom. Arzikamber đogje đonesavši sa sobom sto šta­ pova, te’reče malome: „Vidiš ovo sto štapova, prije ćeš umrijeti, nego ćeš ili izdurati; već brže kazivaj ono, što si od mog zanata naučio i onda ću te osta­ viti čestita dok si god živ!u Mali mu odvrati: „Ja ništa-ne znam, pa eto radi što hoćeš.“ Majstor se na to razljuti, uzme ono sto štapova, te jedan po jeđart sve ili oblomi o njeg, a mali sve trpi i šuti. Arzi­ kamber izvadi svoj tefter, da vidi kad je dijete došlo kad baš to jutro tamam ravna godina dana kad je došao na zanat, pa je sad re d : ako ništa ne zna onda izlazi, a ako zna, onda ga objesi kao i druge. Pošto mali nije kazao, da šta zna, nije umio kazat one tri riječi, majstor ga uzme za perčin, pa ga odnese uz basamake na polje, gdje ga je i primio. Starac sjegjaše na ploči i čekaše, kad će mu majstor donijeti dijete. Pošto izigje majstor na polje, nagje starca, te mu reče: „Evo ti dijete! Kod mene nije moglo ništa naučiti." Kad starac vid! svoje di­ jete, reče majstoru: „Što si od njeg uradio? Kako te nije strah od Boga?“ Majstor se vrati u svoju kujiju a starac primi dijete i ode u han. Odmah dozove berbera, te malog obrije i umije. Tu u hanu starac bio sa svojim sinom čitav mjesec dana, dok mu se je dijete oporavilo. Jedno jutro spreme se oni i krenu svojoj kući. Tako putujući sretnu na putu jednog težaka, te ga upitaju: kuda ide, a on im kaže da ide tu n jedan grad na vašar. Kad mali čuje, da tu ima vašar, rekne ocu, pošto onaj težak ode od njih: „Ja ću se sad pretvoriti u jednog velikog vola, biće o njemu uzica ; pa ćeš me uzeti za uzicu i povesti na ovaj dernek, Ćim dogješ na dernek, skupiće se trgovci da od tebe pazarivaju vola, a ti mene slobodno prodaj, ali ne daj one uzice, jer ako im dadeš uzica ostadoh ja vo do vijeka." Stari se malo okrene na drugu stranu, ali se njegov sin već pretvorio u vola i za njim se vuče uzica. On odmah uze vola za onu uzicu, te ga povede na dernek. Došavši na dernek izvede stari onog vola na pazar. Po derneku hodaše jedan hadžija, trgovac od volova, a za njime njegov sluga nosio punu kesu novaca, te čim opazi onog maconju, odmah prigje starcu i kupi vola za pedeset dukata. Kad ha­ džija plati vola, starac skidc uzicu,. al hadžija no da uzice. Tu čitava galama. Starac veli da je prođo vola, a nije uzico, i tako mu hadžija na pošljctkn pokloni uzicu, i on ode. Hadžijin momak odvede vola u po­ jatu i sveza. Do malo iza tog hadžiji na kći pogleda u pojatu, kad iz pojato izleti nekakvo momče o brže vikne oca. al dok otac doleti, momče već • maknu i pobježe. Kad hadžija zaviri u pojatu i vola nema. Poleti sad na vašar, da traži ono" 0d 1 ' je kupio vola, ali dijete ga prije našlo, te oni tab!f nima vatru, da ih ne stignu, pobjegnu iz too- m-0 ' i pogju dalje svojim puteni. 1 rutujući njih dvojica sretnu jednog čovjeka, koji Ju. jaše pošao na vašar. Mali ga upita: što se može najbolje prodati na tom vašaru, a on reče, da se mogu konji dobro prodavati. Onda mali reče oca: „Jaču se sad pretvoriti u konja a ti me odvedi na vašar i prodaj, me, ali ne daj uzde ni po što, da nijesi jadan^1« Istom što to reče, pretvori se u konja a uzda se za njim vuče. Starac uzme za uzdu i povede ga na vašar Čim ga izvede na vašar, kad eto ti jednog povisokog čovjeka, plavih kosa, te upita starca: Pošto mu je konj. „Stotinu dukata, ni para niže !“ — veli starac, a kupac odmah veli: „I ja uzehi" Odmah izvadi kesu, izbroji stotinu dukata, te ih dade starcu. Starac primi novce p a poče da ukida uzdu „Jok !“ veli kupae, „ja sam i uzdu kupio1*. Tu se posvade, a svijet se agzne eke njih. Ali u taj mah konj se strese, pa se pretvori u miša, pa pobjegne u jednu rupicu, a onaj trgovac strese se, pa se i on pretvori u mačku, pa stane če­ kati nad onota rupom, ne će li miš izaći, da ga udavi. Svijet se začudi tome, to jedni otjeraju starca, a drugi prihvate za kamenje, te onu mačku otjeraju. Starac pobjegne iz tog grada, a i mačke nestane s one rupe, a miš prokopa sebi put ispod zemlje, te izagje na polje ; strese se i postane dijete kao što je i prije bio. Odmah se uputi da traži oca. Kad izagje iz varoši, opazi oca, gdje bježi, te poviče: „Čekaj babo!“ Otac ga pričeka, te se onda zajedno upute. Onda otac upita sina: „Kaži mi, ko je ono bio, Što se pretvori u mačku?" Sin mu kaže, da je ono bio njegov majstor, Arzikamber, „pa eno pošao, veli, da me traži po svi-, jetu, ne će li me na koji način prevariti, da me ne­ stane s ovog svijeta". Onda nastave putovati. Za neko vrijemč đogju pod jednu golemu planinu, a na toj planini ugledaju golem čardak. Od jednog putnika doznaju, da su se u tom čardaku sastali nekakvi lovci bezi, pa hoće da love u toj planini. Tada mali reče oču, da će se on pretvorit u hrt#, pa da ga otac povede i da s onim lov­ cima lovi. .Pošto će on moć ulovit svaku životinju bolje nego begovski brti, bezi će njega begenisat, pa će ga. kupit po što god on htjedne, ali da on ni po što ne da sindžira. Tako sve i bude. On Se pretvori u hrta, pa ga ođ\eđe onim lovcima. Kad su sjutri dan pošli loviti, starčev brt najviše ulovi, a tada ga bozi kupe za dvadeset dukata. Starac skine lanac, pa ode svojim putem, a brt ćim su ga bezi svezali u aharu �n BEHAR odmah se strese, pretvori u dijete, £a pobjegne i stigne oca pa odu dalje zajedno. Poslije dugog putovanja dogju u svoje mjesto, gdje je bio i onaj isti car1. Dogju kući svojoj, a stara im se vrlo oveseli. Pošto, su se nekoliko dana lijepo odmarali, ode sin u čaršijtf i prohoda, pa nagje jedno mjesto na kraju kasabe, gdje nije bilo kuća i tu za­ misli* da načini haman To kaže i oću i nasvjetuje kako će on trgovati u hamamu, a ako ko god htjeđne da kupi, neka ga on proda, ali nek ne da ključa. Mali ode u po noći, strese se i on postane harnam. Otac ode sjutri dan, sjedne unutra i metne uza se čekmeđžu pa svijet počne dolazit da se kupa, a stari naplaćuje i sasipa pare u čekmedžu. Tako on trgovao čitavu godinu dana; kad jed­ nog dana dogje nekakav jabandžija, pa poče iskat od starca, da mu proda hamam. Stari na tb pristane i po­ gode se za ravnu hiljadu dukata. Ali kad Stari primi pare, uze ključ da ide kući, ali sad nastade prava svagja. Onaj hoće ključ, a stari ne da. Vidi stari da se na­ mjerio na majstora, pa ne da ključa ža živu glavu, ali u to pritrka onaj kupac, da mu otme ključ, a stari kad vidje da ga ne more o|/uvat, baci ga u bavu, a ključ se pi;etvori u goluba, 'pa odleti put carskih ša­ raj a. Kupac se na to strese i pretvori u jastreba, pa odleti za golubom. U to vrijeme carska sultanija bijaše otvorila pendžer od svoje sobe i tu vezla. Ovaj golub bj :eći od jastreba uleti u njezinu sobu, pane sultan ji na gjergjef, strese se. i postane kita cvijeća. Sultanija odmah zatvori pendžer i ne dade jastreba unići u sobu. Sad ona uzme cvijeće, metne ga u maštrafu pa ga zatvori u dolaf, da ga niko ne vidi, a Sva se soba uzm irisi od nj cg. Sutri dan sultanija sjegjaŠe sa svojom robinjom u svojoj sobi, kad se na jedan put začuje neko po­ maganje pred njezinim vratima. Ona pošalje robinju da vidi ko ono pomaže. Robinja ode i brzo se vrati natrag pa kaže sultaniji: „Jodna starica moli da ugje tiebi*. Sultanija joj reče da je uvede, a kad starica uniđe zapita je sultanija: šta hoće. Starica veli: „Imam jednog sina, pa mi boluje ima već tri godine, pa mu palo na um tvoga cvijeća, te me poslao tebi, da mi dadeš jednu kiticu. Sultanija odmah pošalje svoju ro­ binju, da joj ubere cvijeća iz bašće, a ma ne da onog iz dolafa. Robinja donese cvijeća i dade ga onoj sta­ rici, a starica ode svojoj kući. Sutri dan ona ista starica dogje u carske saraje pa kad unigje sultaniji, rekne: „Jučer sam dolazila i iskala cvijeća, ti si mi dala cvijeća, ali nije bilo ono, što je u tvom dolafu u maštrafi!" Sultanija joj rekne: „Ja onog cvijeća ne dam, ni svom ocu, a kamo li tvom sinu, pa hajde izlazi mi odmah iz sobe!* — 151 Starica izagje i odmah ode k caru te mu sve kaže što je i kako je. Car pošto bijaše dobar, odmah skoči i povede onu staricu u sobu svoje kćeri. Kad kći ugleda oca, skoči na nogo i posadi ga na šilto. Car odmah zapovjedi, da sultanija izvadi to cvijeće, da ga vidi kakvo je. Sultanija ga izvadi i dade ga ocu. I earu se svidi onaj lijepi miris cvijeća, te ga metne pokraj sobe i reče svojoj kćeri: „Podaj malo tog.cvi­ jeća onoj starici, neka odnese svom bolesnom sinu!“ Sultanija reče ocu: „Stani oče, da ja tebi kažem, ođaklen meni ovo cvijeće, pa ćemo joj onda dati." Sultnnija sve pripovjedi ocu o tom cvijeću. Ona starica stajaše u budžaku, te še zaleti, da ugrabi ono cvijeće, ali u taj mah se ono cvijeće pretvori u proso, prospe se po sobi i jedno zrno odleti caru u mestve; ona se stara pretvori u kvočku i piliće, te počne zobati ono proso. Pošto kvočka sa pilićima pozoblje sve proso, osim onog što je otišlo u carsku mostvu, ono se zrno pretvori u lisicu i sve piliće s kvoćkom podavi. Car gleda sa svojom kćeri i čude se šta bi na jedan put. Ona lisica, pošto pojede piliće i kvočku odo i stane na dvije noge u jednom budžaku i gledaše cara i sultaniju. Car se sada upravo preplaši, te roče: „Kaži se slobodno, a ne boj se. Božja i carska ne idu na manjak!* Ona liši .-a stupi nasred sobe, strese se i po­ stane momak, kao što je i prije bio, te progovori; „Padišahu, je li ovo Arzikamberov zanat? T isi mene poslao ima već dvije godino, da ga naučim, kad sam od tebe iskao tvoju sultaniju, da mi je dadeš, pa evo sam ga naučio.* Car skoči i poljubi ga u ćelo, te ga zapita: „Ivo je ono što si ga udavio?" —„Ono je moj majstor, pa eno vidiš pošao da me ulovi, ali ja njega prije ulovili 1“ U to se on maši pod jezik i izvadi prsten, pa ga dade caru. Carska sultanija kad ugleda onaj prsten, zaplače, te reče: „To je prsten moje sestre, sto je je nestalo ima već deset godina, pa ne znamo gdje je i kako je". Car njega zapita: „Gdje si moju kćer vidio?* A on odgori: „Ona je ostala u Arzikamborovoj kući*. Onda car reće: „Kad mi dovedeš tu moju kćer iz kujije Arzikamberove, onda ću ti dati onu, koju si od mene iskao Carska se ne poriče." Onda on reče: „Otvqri mi pendžer, da idem tra­ žiti tvoju kćer, jer sam joj obreko, da ću je izbaviti". Sad se on..,pretvori u. sokola i odmah odleti kroz pen­ džer u Arzikemberovu* kujiju, da dovede sultanovu kćer. Kad. doleti u kujiju odmah uzme sultanovu kćer i dovede.je caru. Pošto dogje, on mu odmah vjenča svoju kćer i učini ga velikim vezirom. Tako on po­ stade carski zet, pošto se je dugo vremena namučio ; jer bez muke nema nauke. Svoju mater i oca dovede u carske saraje i tu su živili do svoje smrti.’. Poslije nekoliko godina car umre, pa pošto nije imao muš­ koga poroda, onda taj njegov zet postane car. �L I S T A K. Književnost. P a pirn a ti križari,.Kara&Žić“. Kako je poznato našim čitateljima u Alvksincu n Srbiji izlazi srpski list „Karadžić" koji je u svojoj svesci za mjesec maj od ove godine do­ nio članak pod Daslovom *Z<x sto turci ne jedu svinjsko meso /«, u kojem je na najneđostojniji način uvrijedio našu svetu vjeru Islam i sve muslimane. I makar, da je taj edurni člančić ne samo strašna i prostačka uvreda na Islam, nego je i sam po sebi banalan i nemoralan, pravo književno gjubre, ipak se nije našao ni jedan srpski ni srbijanski list, politički, ni beletristički, koji bi na ma koji način prigovorio tom književnom smradu. Ali ka« smo mi po svojoj dužnosti upozorili na to smetlje i ne dostojne napadaje i uvrede odbili na dostojan i doličai način, onda su službenici srpske propagande usmeno i pi­ smeno agitirali, da to uopće u „Karadžiću" nije ni izašlo, nego da je to jednostavna naša izmišljotina. Tako se htjela stvar zabašuriti i na nas odinum baciti, da izmi­ šljamo i ba|agi megju jednokrvnu(?!?) braću" (risum teneatis! !!) zavadu mećemb. Nu to je malo b&snilo, jer je stvar bila crno na bijelu: bilo je „Karadžića", koje smo mogli pokazati, a koje su i drogi vidjeli i na Bvoje se oči uvjerili. Sad se tek našao jedan jedini srpski list, koji je blago i kako no so veli „salonski" ukorio svoga druga radi toga, — jer da su „braća" (??!?) uvrijegjena, misleći, da je i to dosta, da se naivnoj „braći' zamažu oči. A „Karadžić"? — On je bizantinski Sude; iza našeg odgovora izašla su dva broja „Karadžića", a da nije ni problo.vio, ali su se za to pobrinuli propagandini službenici. Uvjeriv se, da nema hasne obsjenjivati, .kao da to uopće nije nikad ni bilo, niti n „Karadžiću" izišlo, okrenuli su stvar na drugu stranu i opet u namjeri, da nas i naš list okaljaju. Sada naime nakon četiri mjeseca izlazi a „Karadžiću" (sveska za august i septembar) izjava, u kojoj se uredništvo žali i to (nemojte se smijati!) od sveg srca(?!) što se desilo, „da je u 5. broju „Ka­ radžića" od ove godifle naštampano narodno predanje „Za. što turci ne jedu svinjsko meso" uvredilo našu dobru i čestitu braću (?!) srbe (oho! u tom grmu leži— propagandin službenik) „Mututued'mce" u Bosni i Hercegovini. Da sr je „Karadžić" time zadovoljio, mi se na ovu stvar ne bi više ni osvrtali, ali njemu nije toliko namjera da se pred „braćom" opere, koliko da nas ocrni i za svoje grijehe okrivi. Za to on u svojoj bizantinskoj prevejanosti veli: „Još više žali uredništvo što se našlo ljudi, na žalost naše krvi, k^ji 6U naštampano predanje u „Karadžića" preštampali, izneli i Da veliki doboš i na gnusan način prokoraentarisali u opakoj nameri da Pr j stave naš8 nebratstvo, i da time pokolebaju veru u našu isk nu lju b a v i bratstvo prema braći Srbim a Muhamedancima# Bizantinci 1 Vrijegjaju nas na najprostiji način, Po. grgjuju našu svetu vjeru, našu prošlost i naše svetim' j opet od nas „u ime bratske ljubavi" traže, da mi ^ to ne reagiramo, nego da „sa zahvalnošću" primimo d* znanja. Caboteni! Osim toga ,,Karadžić“ je tu vajnu ,,izjavu“ pre_ štampao i sad je propagandi;.! službeoici na malom pa« riću kao poseban otisok dijele po čaršiji i megju ljude da se biva vidi, kako se „braća" znaju i pokajati, kada to zahtijevaju — propagandini interesi. Doisto hoće se mnogo moralne iskvarenosti, da čovjek bude u i3to vrijeme tako prefrigan i toliko drzovit . . . Malo hasni „Karadžiću" isprika, da se to dogodilo u odsatnosti urednika, jer list nije izašao sam od sebe a oni, koji su zastupali urednika, nijesu valjda tolike bene, da ne bi mogli nviditi, koliko je onaj članak gnjusan i prljav. Pa osim toga, je li taj 3lučaj osamljen u srpskoj literaturi? Da ne spominjemo starih krvavih ^remena, za koje oni vele, da ili treba zaboraviti, jer da onda nijesmo znali, da smo „braća", — dakle preko tog koprenu zaboravi, ali ogledajmo novu i najnovija srpsku iteratara, pa šta tamo vidimo? Kamo profesor Nedjeljković i njegove pogrde ua Islam, kojeg je Osman Kori ef tadžić u svom djelu „Islam i kultura" pobijao i Islam branio? Kamo „Dahire", „Almasije", „Devesilje" j mnoga druga djela novije srpske literature, u kojim se s jedue strane vnjegja i pogrgjuje Islam, a a druge se strana propagira megju muslimanima srpštvo i pravo­ slavlje, jer da je to (haša summe haša!) naša starina? To su djela iz novije i najnovije srpske literature, pa kada se našao i jedan srpski list, koji je tome prigovorio i „dragu braću Srbe Muhamedove vere" (?!) uzeo u ob­ ranu? A? Nikad, nego su još svi povlagjivali i nasto jali, da to megju muslimanima što više rašire. Ali dopustimo, da je i to bilo, davno, davno, čak u devetuaetom stoljeća,, koje je prošlo ima već deset mjeseci, ali je srpska literatura ostala dosljedna svome principa i u dvadesetom vijeku. Evo nema tome neko­ liko dana, kako je u Novom Sada izašla knjiga pod naslovom „Fatine kaduna“ i>ripovetka iz srpske proslostiu} koja je napisala srpska spisateljica Mila. Tenden­ cija je ove „pripovetke" gnjusna, da ne može biti gojusnija. NARODNE UMOTVORINE. Senjanin Ivan. (»Mialio se Senjanin Ivane § N_a srid Senja grada bijeloga: „Ženjen nisam, ženiti se ne ću, Dok no ljubim Turkinjo divojke" Podranile Turkinje divojke Na Crkvinu, hlagjanu vodicu, Prihulja se Senjanin Ivane I ufati Turkinju divojku, Pa odvede svome bilu dvoru, Daleko ga majka ugledala, Još se bliže prid njeg išetala. G ovorio Senjanin Ivane : �BEHAR u „Evo tebi majko zumjenica. Tebi snahe, a* meni ljubovco !“ Ljuto cvili giž'đava divojka, Njoj dolaze Ivanova braća: Donose joj tcvsiju dukata, Da utješe Turkinju divojku ; A1 se šale utješit ne more. Ishodila Ivanova selca: Daje njojzi kutiju bisera, Ne bi li se mlada utješila; AI se šale utješit ne more. Kad se crna noćca unoćala, Dvoje mlađih u halvat svedoše. Ivo sjede na mohke dušeke Pa govori Tnrkinji đivojci; „Otpili kopče Turkinjo divojko!u Plačna mu se divojka primiče, Vlaše se je pjano prigodilo. Desnom rukom kopče otpinjala A livom je hanđžar izvadila. Udari ga u sreo junačko. Kako ga je lahko udarila Na nožn mu srce izvadila, Ivo jeknu sva kula pozveknu, Na vrata mu majka poletila, A na penđžer bratac i sestrica, Mudra bila gizdava divojka, Pa je mlada ’vako besjedila: „0 Boga ti Senjanin Ivane! Nije s’ mlađim mirno razgovarat A od tvoje ostarile majke I od tvoga brata i sestrice!“ 153 Majka se je sina postidila Brat i sestra brata pobojali, Te ođoše u gornje Čardake. Kad to vidi gizdava divojka Skočila je na noge lagahne, Ona uze ključe od tavnice Pa otvara bravu u tavnice, Pa ispusti slugu Huseina I još tome trideset sužanja, Svakom sužnju po žut dukat dade. Pa govori slugi Huseinu: Spremaj nama do dva konja brza Da bižimo u zemlju Turćiju 1“ To je sluga teško dočekao, Pa opremi dva konja vilena I još uz to dva tovara blaga Pobigoše u zemlju Turćiju. Za njima su potir potirali, Al za fajdu, kad su već umakli. Knjigu piše Ivanova majka, Pa je šalje Turkinji divojki, I u knjizi vako besjedila: „Bog t’ ubio Turkinjo divojko, Kad si meni Ivana ubila, Što si meni dvore porobila; Kad si meni dvore porobila, Što si meni sužnje ispustila!8 Njojzi piše Turkinja divojka: „Junak bila, sina ti ubila, Mudra bila, kulu porobila, Milostiva sužnje ispustila!** Pribilježio: S elim Sa b it. Tri s l u g e . Istočna pripovijetka. Carigradu živio jedan vrlo zgodan čovjek i bavio se trgovinom. Imao je trojicu sluga te im je plaćao nejednako: Prvom je plaćo 250, drugom 200, trećem 150 groša mjesečno. Njemu je češće dolazio jedan prijatelj, pa kako je i on vidio, kako trgovac nejednako plaća svojim slugama, začudi se tome, pa ga upita: — Za što ne poravnaš plaću svojim«slugama ? U taj mah. začuju se topovi s morske obale, a to je znak da je prispjela u luku gjemija s robom. On mu odgovori. — Eno čuješ, gdje pukoše tri topa s morske obale. Sad je najprikladnija zgoda, da ti dokažem za što ne plaćam podjednako slugama. Zapovjedi onom slugi, kom je plaćao 150 groša, da ode vidjeti: šta je s gjemijom, što je sada n Inku prispjela. Sluga ode, obigje i vrativši se, kaže mn ovo : — Došla gjemija s robom, a i svijeta ima n njoj. Aga onda pošalje drugog slugu, kom je plaćao 200 groša, da ode vidjeti šta je s tom gjamijom. Sluga ode, obigje i vrativši se na trag, reče im : — Došla gjemija iz Kahire, puna svakojake is­ točne robe, samo trojica trgovaca došla sa na gjemiji, a ostali su odavle, koji sn se ispeli na palubu da vide roba. Aga onda pošalje trećeg slugu, kom je plaćao 250 groša, da i on ode i da vidi šta je s prispjelom gjemijom. Sluga ode.. Do malo ču se topov pucanj �154 BEHAR s morske obale a to je znak da je roba prođata. Sluga se vrati i kaže im: _ Kupio sam svu robu, za dvjesta hiljada groša, na veresiju do sjutra. Aga ne progovori ni riječi, izvadi novce i dadne ih slugi da odmah ide platiti robu. Sluga ode, ne bi ga pozadngo. Kad na jednom otvore se vrata i sluga se pomoli, noseć u čevrmi zavezane novce. Stupi pred agu i prozbori: _ Ja kad sam robu kupio, davali su mi naši trgovci odmah deset hiljada groša ćara, ali ja nijesam htio dati, dok tebi najprije ne kažem, da sam kupio robu. Osim toga vidim, da se na toj robi više more dobiti, pa je nijesam htio preprodavat. A sad ti mogu javiti, da sam robu prodo, za dvjesta i četerest ljada groša, to jest na četerest hiljada groš* a Evo ti novci i tvoji i čar. araKad prijatelj to vidi, pa kad se sjeti s kakvim • odgovorom došao prvi sluga, s a kakvim drugi 0n^ istom vidje koliko je vredniji onaj treći n ,’ ^ » r«* za to reče trgovcu : — Onom trećem slugi povisi plaću, onim uzmakni. — Ne, — veli trgovac, — onim dvojici ne ću uzmicat, a ovom trećem treba da primaknem, Tako je i bilo. Semsuđdin, m Mudra osuda. Istočna pripovijetka, zabilježio M. Hajrović. <^4lno ti bila dva prijatelja i oba zaragjivala svoj svagdanji kruh cijepajući svijetu drva. Više puta zajedno rade i stečenu zaslugu bratski podijele. Jedan put nagje jedan nešto drva u nekakva čovjeka i pogodi se da će ih za groš iscijepati. Ali do skora opazi to onaj drugi, pa pristane za njim i stane ga moliti, da mu i«on pomogne cijepati drva, i da bratski podijele zaslugu, kao što su i došle za­ jedno radili i zaslugu dijelili. — Ali ne imamo šta dijeliti brate dragi, rekne onaj prvi, ja pogodio nešto malo drva, da iscijepam za jedan groš, a znaš i ti, da mi ne može jedan groš iskrpiti kućne potrebe. — Ali brate, ja ne imam danas ni groša, da zaradim, a i ti znaš da je i u mene puna kuća čeljadi. — Sve ja to znam i sve je to tako, ali šta ćemo: kad bude groš na dvojicu, nema ni meni ni tebi, ni srknut ni kusnut. To reče onaj prvi, pa i oporavi za poslom, da onom čovjeku cijepa drva, ali onaj dru£i odmah za njim iz stope u stopu. Prvi počne cijepati drva, a ovaj drugi sjedne za njega? Pa kad god onaj udari sjekirom u drvo, ovaj što je za njim, odahne, davši glas nho“ Kad je onaj iscijepao drva i primao zaslugu onaj groš, skoči i onaj drugi i rekne. — Daj meni p6 groša! — Za što, da ti dam p6 groša? — Za to, jer sam se i ja mučio i svaki put odahnuo, kad si ti sjekirom u drvo udario, Onaj što je cijepao drva, osmijehne se na ove lude riječi, pa oporavi svojim putem. Ali ovaj drugi nije to uzo za šalu, već s mjesta ode kadiji i tuži onoga. Kadija pozove obojicu preda se, pa zapita onoga, što je cijepao drva, za što ne dadne njemu njegov hak, — Jok efendija, njegova haka nema ovdje, ven onaj, on nikako nije ni cijepao ta drva. — Za što ga onda tužiš, kad nijesi cijepao drva ? obori se kadija na onog. — Istina, veli on, — on je iscijepao drva, ali ja sam mu pomogao, svaki sam put odahnuo, kad je on sjekirom u drvo udario. Sad kadija dozna za što onaj tuži, pa se nagje u .čudu. Pošto nije do tada ni jedne takve tužbe imao to ni ove ne htje riješiti, dok se najprije ne smisli Rekne obojici da izagju pred vrata i da čekaju, a on se okrene hodži, koji je u taj par kod njega sjedio, pa ga zapita, kako bi to on osudio. Na to <;ekne hodža: — Ako mi dopustiš, ja. bih im osudio. Kadija odmah pristane na to, ustane sa svoga mjesta, a hodža sjedne, Hodža zatraži sarafsku tahtu, na kojoj sarafi novce broje a oni mu je donesu. Sad zovne one davudžije, pa uzme groš nd onoga, što no drva cijepao i baci na onu sarafsku tahtu. Groš zve kne, a on onda osudi: — Eh, tebi pripada groš, što si drva cijepao, a tebi ona zveka groševa. �BEHAR n 155 T ri druga. Jjlno ti se jedan put zaputili nekud Turčin krš­ ili ćanin i jehudija, pa pošto su putovali cio dan, umorni panu na konak u nekakva siromaha seljaka. Pošto su bili ogladnili zaišću što, da večeraju. Domaćin imao samo komadić sira i kruha, pa im to iznio, a oni odmah vide da to nema ništa, jedva jednom, a kamo li sve trojici. Šta će, počnu se pogagjat za večeru, da jedan pojede, a dvojica da se strpe do sutra. Ali se ne mogu da pogode, jer svaki bi htio da on pojede, te tako nateži se, doli, gori, doknajposlije jedan rekne: da sva tri legnu spavati, pa kad ustanu sutri dan, nek svaki kaže : šta je sanjao, pa čiji san bude najljepši, nek onaj po­ jede večeru. Tako i bude. Svi polegnu, pa pošto su bili umorni brzo zaspu. Ali Turčin ipak ne zaspi, već kad vidi, da su oni pospali, on ustane, pa pojede ve­ čeru u medeni kus i onda i on legne. Sutri dan kad ustanu, počne pi*vi jehudija pripovijedat svoj san: — Ja, veli, usnio, a ja otišo na Turi-Sina, pa sam tu dugo razgovarao sa Musa pejgamberom. Oni mu oba reknu, da mu je san lijep, a na to počne kršćanin da pripovijeda: — Ja usnio, a ja otišao na nebesa, pa me tamo dočekao sveti Petar i dugo me vodao po nebesima. .. Kad oba ova reknu da je i njegov san lijep, onda počne Turčin : Ja, veli, usnijem nekakva čovjeka u zelenim ha­ ljinama, pa mi on rekne, čim me ugleda: „Tvoji su veli drugovi otišli jedan na Turi-Sina, a drugi na nebesa; ne će se, veli, za dugo vratiti, već hajde ustani, pa pojedi onu večeru!“ I ja sam tako i uradio. Onda oba ona kliknu: E, tvoj je san najljepši! H ađže Zađe. L I S F i l Književnost. P a p i r n a t i križari. (Svrtetak.) „Fatme-kadnna" — zove se „pripovetka iz srpske prošlosti", a napisala ju je srpska spisateljica M ila , Tendecija ove „pripovetke", kako smo spomenuli u prošlom broju, gnjusna je, da ne može biti gnjusnija. Spisateljica nas u početku „pripovetke" uvodi u dvor binzatinskog cara Emanuela i tu nam predstavlja Omera i Fatimu, sina i kćer sultana Bajazida, koje je njihov brat po ocu sultan Sulejman dao u robiju bizantinskom caru Emanuelu. Spisateljica je odabrala i vrijeme i dan i predmet naročito samo za to, da uzmogne biti što tendecioznija: Oin se zbiva dvadesetak godina po­ slije propasti srpskog carstva na Kosovu, a počimlje na Vidov- dan, dakle na isti dan kosovske katastrofe. Toga dana to jest na Vidov-dan, dolazi Fata, ili kako je spisateljica zove Fatme-kaduna u sobu Irene, sestre cara Emanuela, gdje je dočekuje Irena i Fatimina od­ gojiteljica Smiljana. Fatma je vrlo tužna, i na pitanje Irene, za što je tužna, Fatma pripovijeda o svojoj ma­ teri, kćeri srpskog cara Lazara, koju je sultan Bajazid uzeo za ženu i s njom rodio Omera i Fatimu..Moja mati — pripovijeda Fatima — bila je uvijek tužna i samo bi se onda razveselila, kad bi joj u pohode došao brat Stevan. Fatima to onda nije znala, ali joj je ka­ snije rekla Smiljana, da je to bio despot Stevan, ma­ terin joj brat, a njezin ujak. Za tim pripovijeda o nesretnom ratu, u kojem joj je zarobljen otac, a majku joj odveli divljaci. Iza toga je nju i brata joj Omera Sultan Sulejman, njihov brat po ocu, dao grčkom carn Emanuelu. I dok ona tako „pripoveda" dolazi i brat joj Omer, te je upita: „Ti si danas bila u džamiji? — pa će onda prkosno: „a ja sam se molio kod kćueK A kad ga za to Fatma prikori, Omer nastavi: — Nemoj mi ništa govoriti, sestrice 1 Ti i sama znaš. koliko sam puta navaljivao*na cara Manojla, da me k rsti.. On- ne će . . Boji se sultana Sulejmana . . E. pa — oni neće da me krste, aja neću da se klanjam“. — Fatima ga počne tješiti govoreći mu: „Car ima svoji . razloga. ; . . nu . , . Bog je dobar. Možda će ti jednom želju ispuniti". — Omer na to nastavi: „Op­ rosti sestrice!. . . Ti si mnogo bolja od mene . .. Danas je vidov-dan. Sama pomiaso na taj dan uzbugjuje krv u meni. .. Ti ideš u džamaju i moliš se Bogu za deda i pale kosovske junake. Ja, pak — kad bih ulao n džamiju, ne bih se mogao moliti, ne! Ja bih se selio: da bal za to da se džamije podižu- natopi se Kosovo krvlju; udariše divljaci na prosvećeu narod. (Pod di­ vljacima misli Osmanlije, a pod „prosvećenim narodom Srbew). U mojim žilama teče dedova krv, krv moje matere. Ja sam Srbin t Unuk svetoga kneza muŠenika l Sejo! — ko je taj, što nas rastavlja od matere ? . . . Nije li sin našeg oca; ne diže li džam ije?------ Nije li divljak onaj, kojj kida božiju ljubav?! Za tim Fatima govori o srpskoj slavi i propasti, 0 Kosovu i kosovskim junacima tako žarko i vatreno kao da je svaki dan čitala — „Srbobran" i spise Sime Lukina Lazića. A kada to čuje Smiljana, stara, okorela, Srpkinja ogrli Fatimu i veli jo j: „Milo moje dete, ti si dostojna unuka Lazareva, vidi kćeri sa onih zvezda gleda nas tvoj sveti deda, on deda matere tvoje viteški ujaci i svi pali kosovski junaci. — oni te bla•gosiljali za taj plemeniti osećaj, koji gojiž prema Srbijiu. — 1 Smiljana podiže Sklopljene ruke k nebu. Molim vas nije šala: po cijelom se svodu nebeskom poredao srbin do srbina, a pred njima „sveti deda", pa gledaju unučad poznu, sina i kćer Turčina Bajezida, kako lepo 1 divno govore o srpstvu, Srbiji i svom srpsko-pravoslavnom porekla. �156 BEHAR A Fatima šta ona radi? „Ona je plakala" od tuge za izgubljenim srpstvom i od dragosti, što je sveti deda“ gleda i „blagosilje" sa — zvezda. O sveta prostoto!.. ... . . . I u tom smislu slijedi sve neslanija iza nebesnije prostija iza pogrdnije, dok na koncu mudra spisateljica ne ishitri način, kako da pokrsti Omera. Omer je za­ ljubljen u sestru cara Emanuela, lijepu Irenu, koja — Omera ne mari. Irena se uda, a Omer radi nesretne ljubavi padne u boljeticu, u sušicu, Hoće da umre. Ali ga tek na smrtnoj postelji spopadne želja, da se krsti, da kao oreklom srbin pregj e u srpsku veru, veru svojih praotaca, car. mu dozvoli da ga krste. Fatima se brine za nje­ govo zdravlje, ali je Smiljana tješi: „Ne boj se, Omer će preboleti, i nova će inu vera doneti sreće i spasa.* Megjutim se iz pobočne sobe čulo tiho čitanje grčkog opa. — Fatima ustade i podiže ruke na molitvu, a miljana se prekrsti. A „posije krštenja Omer je ve­ selo primio Fatimu i Smiljanu. Razgovarao se sa njima op utu u Srbiju, pa kako će ići na grob svetog Save, da mu se pokloni i kako će ići njegovim tragom* — Kad Fatima vidi, da je kraj Omerovu životu, počne pla­ kati, na što joj Omer veli: *Ne plaći, ja sam srećan jer umireni preporogjen ,• umirem u onoj veri, u kojoj nam je majka rogjena, u kojoj je spas . . . * Omer za tim „podiže suru ruku i prekrsti se“, a „Smiljana mu tisne u ruku voštanu svijeću" i jipravo kad je Omer izdahnuo, u sobu ugje vitka kalugjerica — carica Mileva, majka Omera i Fatma — kadunc, koja za tim sa tužnom kćeri i mrtvim sinom otputuje u — Srbiju. Tako svršava Omer, a Fatima — kaduna još gore. U noj se probudi želja, da „postane kalugjerica" i ona se pokalugjeri, te dobije ime »sestra Ana*. A sad da vidite sestru Anu. Takve Srpkinje ne pamti srpska povesnica. Što ćeš više, kad ona prinudi Gjurgja Brankovića, da se „zakune na evangjelju i krstu, da će mu svagda Srbija biti draža od svega na svetu", i onda ga izmiri sa despotom Stevanom. I kad je tako dovršila svoju misiju, reče Smiljani, da je prevede k oltaru i — Fatma kleče: „Gospode 1 hvala ti 1 — za tim ustade, okrenu se Ste van u i Gjurgju, diže. ruke na blagoslov i pro­ šapta: m[r s Vama: — sestra Ana bila je. megju angjelima". Eto to je u najglavnijim crtama sadržina te „pripovetke iz srpske prošlosti", a mi smo doista u ne­ prilici radi izraza, kojim bi mogli dovoljno žigosati ovako ogavan i bestidan zanat propagandiuih službe­ nika. Može li biti nemoralnije i ujedno drzovitije pro­ pagande, nego li je ova? Sve pripovijesti srpske li­ terature u kojima se piše o nama, zadahnute su jednom, te istom idejom: idejom srpstva i pravoslavja. U svim djelima srpske beletristike, u kojim se piše o bosansko-hercegovačkim Muslimanima, uvijek Muslimani ig­ raju tu tužnu i žalosnu ulogu, da prije ili poslije spo. znaju, kako su njihovi predci bili srbi pravoslavni, nalaze po tajnim sobama i dolarima srpske ikone i — najposlije postaju i sami sebi pravoslavni. Sto je svrha takovoj književnosti, takovom mrčenju papira? Ništa drugo nego prosta i najbezumnija vjersko — politička propaganda! Zar se ovim ne na­ mjerava našoj mladeži kroz pripovijest uliti u glavu misao, da smo mi svi nekoč bili pravoslavni srbi H smo se tome izrodili, pak da je pravo, da i 0pet ~\ postanemo ? Hoćete li dakle, da ne reagiramo na ovako p0(j| i hajdučke napadaje na našu svetu vjeru i našu prošlost ? Nama naša vjera nije tek „puka vanjska haljina« nego to je naša najviša svetinja, duša našega bivstva* za koju smo mi uvijek i u svakom slučaju pripravni doprinijeti i najveće žrtve. Uzalud je dokazivati, da >1 su naši praoci bili srbi pravoslavni, mi znamo, da to nismo i da nikad biti ne ćemo — ako Bog dal Ako bi se držali te logike, šta je ko bio pred pet sto hiljada godina, šta bi onda rekla Mila, kada bi je ko počeo natezati sa Darvinovom teorijom? Bjjimo se, da bi ona vrlo zlo p ro šla............ Interesantno je zabilježiti i to, da se nije našao ni jedan srpski list, koji bi makar i blago prekorio „spisateljicu" Milu radi njozine banalnost i koji bi uzeo u zaštitu „dragu braću (?!) Mubamedove vere". Svi oni šute kao ribe, a ko šuti priznaje — davno i 1 su rekli. Da, oni šute, a nije isključena mogućnost, da ćo navaliti na nas, što smo to bajagi iznijeli na veliki 1 bubanj. Oni bi htjeli, da mi šutimo i da njima pustimo slobodne ruke, da agitiraju kako mogu i kako bolje znadu. Ali se varaju, ljuto se varaju, jer smo mi naš list pokrenuli i za to, da stoji na braniku islamskih etinja, da brani interese našeg islamskog elementa i da najodluĆnije i bez ikakva obzira odbija sve navale na * im i Muslimane, ma s koje strane one dolazile. Zadnju izreku podvukosmo, a podvukli srne je za to, da is.aknemo, d a je ovo list isključivo islamski ol an bez ikakve političke boje. Mi branimo i zastupamo . interese Islama, dakako u prvom redu, u koliko se to tiče nas bosansko-hercegovačkih muslimana, ali po mo­ gućnosti i prema našim silama hranimo i branićemo interese cjelokupnog islamskog svijeta. To je program i zadatak našega lista i od njega ne ćemo odstupiti ni za čiju ljubav na svijetu. A ko hoće s nama živiti u ljubavi i miru, neka nas ne vrijegja, neka respektira naše svetinje, pa ćemo i mi njega štovati. Inače — šilo za ognjiioi Tamik. Primili smo na prikaz kalendar „rirvoje", što ga je uredio Ante Jukić, a izašao u nakladi hrvatske dio­ ničke tiskare u Mostaru. Kalendaru, koji je izragjen za god. 1902. dodan je i islamski kalendar za dio go­ dine 1319. i 1320. U zabavnom dijelu ovog'kalendara vidimo dosta lijepe zabavne i poučne gragje, izmegju koje osobito se ističe „Zvonarev teljig" sa svoje ori­ ginalnosti, krepka i jedra narodnog jezika. Kalendar je ukrašen i slikama i to: Don Frano Miličević, fra Grga Martić, fra Radoslav '"Glavaš, Safetbeg Bašagić, Ivan Milićević, Ivan Zotrko, Gazi Osman paša, predsjednik Krttger, gcnerpf De-Vet i još nekoliko nacrta nekih krajeva. Cijena je kalendaru 70 b. Primismo takogjer na prikaz: »Krsnjaci i krsna imena* u nekim mjestima Herceg-Bosno, izdao Mihajlo Milanović, knjižica džepnog formata, na 32 str., a ci­ jena joj je 40 h. U 'ovoj je knjižici sabrao pisac i potedao: koje porodice slave koga sveca. Naravno da je ova knjižica namijenjena samo pravoslavnim. — io ir ' | ; j �R u h. (dnSa.) Po narodnom, pripovijedanju. y ^ v f n o ti se dvojica ljudi, dva velika jarana, raz- do onog što leži. Pade mu na lice a ovaj se poboja, govarali o duši. Jedan kazivo, da duša izide da će ga ujesti, pa htjede da je otjera, ali čela umače iz čovjeka kad on spava, pa hoda kojekuda onom što spava uprav u usta. po cijelu noć, a drugi to nikako nije mogo Do malo iza toga probudi se domaćin, pa se da vjeruje. Razgovarali o tom više puta, i svaki put strese od sna i reče drugu: „Oh, brate, što sam ti bi se rastali kao i prije, ovaj nije nikako mogo, da čudan san usniol" “Hajrolal* dočeka ovaj, „daj kaži to potvrdi. Jedan put se nekako desi, da je onaj Sto mi ga?'' A onaj odmah poče: „Ja ti sanjam, a ja ti ne vjeruje, da duSa izlazi iz čovjeka, došao onome ko u nekakvoj pećini, a u toj pećini silno blago: Ja se na konak. Sjedili njih dva po večeri dugo i razgova­ bogme odmah latim, te nakupim pune džepove, pa rali se o svačem, pa najposlije i polegli. Domaćin pogjem iz pećine, ali — ne mogu na polje, jer voda odmah zaspao, a musafir pomisli, kad onaj pripovijeda, ko more sa svih strana. Okreni tam', poteci am’, al da duša izlazi iz čovjeka, more bit baš da iz njeg voda svud, nikud da izagjem. Povratim se natrag u izlazi, pa smisli, da nikako ne spava, već da sjedi i pećinu, pa udri plači, što ne mogu izaći. Onda kad se da gleda: boćel’ duša izaći iz njeg i otić kud, kako isplačem, pogjem opet da izagjem, al za čudo, vode onaj kazuje. Kako smislio, tako i učinio. Sjedio, sjedio nema, a ja ti veseo iskočih na polje i u tom se i već ni u se i dosadilo, gledao oko sebe, gledao u probudih, tavan i brojio tahte, na pošljetku opazi u duvaru ne­ Musafir njegov sad pomisli, da je ona čela bila kakvu rupicu, a iz te rupice pomolila se čela da izagje duša njegova, pa zbilja, da je izlazila i bila u duvaru On brže skoči, uzme findžan vode i podnese pod onu dok je on spavao. To on i njemu kaže, pa se onda rupicu, da ne da ćeli izaći, ćela pogje da izagje, a sjete onog blaga i raskopaju duvar, kad tamo pun on s vodom pred n ju ; ona na drugu stranu, a on ćup dukata. Oni ga onda izvade, podijele i postanu opet pred nju s vodom. Dugo je tako radio, dok mu zgodni. Zabilježio: Omer. to dotuži, pa baci findžan, pomislivši: za što da joj branim izaći. Ćela izagje iz duvara, pa upravo đogje Narodne pošalice. Priča se, kada je glasoviti Hercegovac. Alipaša Rizvanbegović, gradio kulu na Buni, naredi majsto­ rima da visok i čvr«t bedem okolo udare. Za to mu je trebalo mnogo irgata, pa pozove sve svoje kmetove. Jedan će mu od kmetova : „Ama, turske ti vire, pašo, što ćemo ti mi ovoliki ? — Hm, andan sani, odvrati Alipaša, valja mije­ šati kum, kamen dogoniti, vodu pripravljati, zidati, eto što ćete. Ja hoću, visok i jak bedem da se udari. — Znaš, pašo, pametniji si, ama gjejćek, to je moj zanat, pa bi te nešto tu svjetovo — reći Će mu opet kmet, — Zbori, samo nemoj ludo — rekne mu paša. — Ama znaš, ja ko mišljah da bi bolje bilo gornji dio zida sasvim slabo zidati, jer kad bi dušmanin navalio, sav bi se na nj srušio. — E, stoko jedna baš si ispametovo — na to će Aga, jer mu se svidje kmetova dosjetka. * Ono se opet priča, da se je Alipaša hvalio, da neima nigdje mudrijih kmetova od njegovih. Veli evo kako: moj kmet Nikola u svojoj cijeloj zadruzi sta­ rješina, ponadijevo imena ovako: jednom Nikola, drugom Ivo, trećem Nikola „stariji" za razliku u kući, a četvrtom opet Ivo i t. d. A kad je harač plaćati, po srijedi su dvije glave ili tri, a njiha šestorica. * Opet vele, da je reko Alipaša: svakom se mogu načuditi, a vala beli ovim kaurima jok. E, andan sani, ljetos ga pitaj, bolan što piješ, a on veli da se rashladi; upitaj ga zimus, a on veli da pije, da se ugrije, a sve jedno piće. * Ono opet u jednog čojeka, oteglo papke magare, pa će mu sin početi plakati od žalosti. — Šta ti je sine? — upita ga babo. — Žao mi magareta, — dijete će mucajući kroz plač. — De, ćulhanijo mahnila. babo će na to, — dok je tvog babe biće i magaradi. * Išla dva šperca kroz neki d6, pa Će jedan drugog zapitati: E ; gire ti, kume. što bi ti sad najvolio ? — Oire mi, kume, naj volio, da ie ovaj d6 pun �BEHAR 158 pure, i to polite mlačenicom, pa da ja s jedne strane, a ti s druge prionemo jesti, pa gdje se sretnemo, odgovori svoju vruću želju ovaj drugi. — E, gire mi, si baš pogodio, što sam ja mislio. Opet se ono sastala dvojica šperaca, pa 6e ,• j drugog upitati: — Posta ti, kume, ša bi ti najvolio? — Posta mi, kume, najvolio, da mi je ga| ° deset metara, čibuk osam, a lula od oke duhana4 — Ču, gire mi, kume, ti izabra sve lipote na ovom svitu. Sabrao Ata Nerćes * Papirnati križari. Mesnevije magzi Kur-an est. D iila lu J in i Rutni. l a z a k T u r a k a u E v r o p u " i .„ T u r c i „N. Novine" važnije i korisnije pitanje: „Šta će biti K c °p o d K o ra n o m " . Godine 1899. izišao je sa Slavonijom" ? Kada bi „N. Novine" to pitanje sve­ afe u 11. i 15. broju pariške smotre „ R e v u e strano vintilirale mnogo bi više koristile sebi i svome d e s R e v u e s" članak pod naslovom: „La narodu, nego li se plentati u stvari, koje ne razumiju Turquie peut elle viver? — „može li Turska i za koje pozvane nijesu i time vrijegjati jednu vjeru, živjeti" ? U ovom članku nepoznati pisac, koji koja njima ni starmalom I. K-au ništa zla ne čini. svoje slavno ime krije pod tri zvjezdice nakČudnovato! u cijeloj hrvatskoj i srpskoj lite­ (|[ lapa o svem i svačem: 0 Dželaludini Rumiji raturi nema ni dva retka napisana ju. prilog i pohvalu * i njegovoj Mesneviji, o Kur-anu i janičarima, Islam a; nije se našao ni jedan ni hrvatski ni srpski o turskoj obitelji i — Bog zna o Semii sve negovori, a na pisac ili učenjak, koji bi po vrelim Islam proučio i koncu dolazi do mudroga zaključka, da će (uieo se onda o njemu pisao, a oboji se kao po dogovoru | on za jezik I) Turska propasti i to s jednostavnog natječu, koji će što pogrdnije i prostije reći o Islamu razloga što je eminentno islamska država, te joj Islam, i o našemu Devletliji salalahu alejhi ve sellem, I odnosno Kur-an priječi, da se razvija i da napreduje jedni i drugi nazivlju nas „braćom", dragom i milom, u duhu vremena!?! a kad im se ne pruži prilika, tad nas i ne uvrijede. , Na ovu besposlenu pisaniju pariške smotre nijesmo Amo „braća" na sve strane, da nam već i uši zagluhse onda osvrnuli poglavito sa dva tri razloga: prvo, nuše od te puste „bratske" vike, a onamo udri po što onda neimagjasmo svoga isključivo muslimanskoga nama i našoj vjeri, da se više snositi ne može. U organa, u kojom bi se mogli braniti kako treba, a političkoj borbi iskrviše se megju se o naše bratstvo, 9 drugo jer smo mislili: u Franceskoj naučnoj literaturi a što se tiče napadaja na našu svetu vjeru, tu su ima toliko lijepih i za Islam pohvalnih stvari, te će složni ko rogjeni blizanci. Dok nam s jedne strane i ij ova stvar jedne povremene smotre ostati neopažena i jedni i drugi dokazuju da smo „braća", da oni poš­ bez osobita utiska; pak donapokon pošto je to izišlo tuju naše vjerske i društvene običaje, da nam u u franceskom jeziku, koji se u veliko čita i u Stamdruštvu sa njima ne prijeti po vjeru nikakva pogibelj { bulu, držali smo za stalno, da će se naći koji osmani tako dalje, s druge se strane slomiše utrkujući, koji lijski pisac ili novinar, koji će dostojno obraniti će što pogrdnije uvrijediti nas i našu vjeru, tražeći > Islam i svoju otadžbinu, te dolično pobiti osvade i pod­ i po stranim literaturama, da prevedu ono, što je vale nepoznatog franceskog fanatika. Nu u tom smo protiv Islama i da nam to u ime „bratske ljubavi" j se prevarili: od onda pa do dana današnjega ne podkade pod „bratski" nos. čitasmo nigdje, da bi ma tko sa turske strane na to A kada ustanemo na obranu naših svetinja, kada reagirao. Što se tiče i drugoga razloga, naime, da će im, braneći Islam, uz put prišijemo koju zaušnicu, ta stvarca ostati neopažena i bez osobita utiska, i tu onda se bizantinski previjaju kao zmija u procijepu i smo se pr.evarili, jer evo nakon dvije godine, ta se dovikuju nam, da smo nesnosni, intolerantni, „da svabezsmisao pojavila u spodobi dvaju članaka (Dolazak gjamo sljubljenu braću (!?!),“ — u jednu riječ traže od Turaka u Evropu i Turci pod Kuranom) u podlistku nas, da mi šutimo, da nereagiramo na njihove pro­ zagrebačkih „Naroduih Novina", a u prevodu nekog stačke napadaje. Valja da i to u ime bratske ljubavi? I. K. Koješta! Nema tu bome ni govora o kakvoj slozi, a Kako je ova besposlica nakon dvije godine kamo li „bratskoj ljubavi", dok se vi svi, od prvoga zalutala u uredništvo „Narodnih Novina", to ne razu­ do zadnjega ne naučite štovati naše svetinje, dok ne mijemo, jer je. mislimo, posve irrolevantna stvar, kako budete znali i h t j e l i respektirati našu svetu vjeru za „Narodne Novine" tako i za njihove čitatelje: hoće Islam i naše islamske običaje. — Ove navale na Islam i li Turska još koliko živjeti i za što propada? Kud i sa jedne i sa druge strane nijesu tek slučajne i mirnogredne stvari, nego namjerne i dobro promišljene, koje kamo bi bilo za čitatelje „N. Novina" kao i za same SE P �n BEHAR se piša već u naprijed proračunanom svrhom. Da je to tako, vidi se i po tome, što ih ni politička nužda nije mogla bar na časak' ušutkati, nego u isti mah, kad nam laskaju, podjedno nas i vrijegjaju, upozorujući nas na našu — bajagi — prošlost i prađedovsko „poreklo". Dan danas malo hasne etnografski zakoni i historijske uspomene, a napose će to malo vrijediti u slozi sa onima, u kojih se pod maslinovom granom krije razbojnički nož . . . . Još manje basni govoriti: to se i to dogodilo u odsutnosti urednika1*, — kao da je ovaj pozobao svu mudrost, a drugi svi da su bene — ili nto je poje­ dinac, većina misli drugovačije" i t. d., jer mi još ne opazismo, da bi ma i c i g l a j e d n a srpska ili hrvatska novina odsudila taj nečasni zanat svojih kolega, i da bi tako bar uzela u obranu svoju braću (!) muslimane. Što više, teško bi bilo naći i dvije no­ vine u cijeloj hrvatsko i srpskoj političkoj i beletrističkoj žurnalistici, koje nas nijesu jednom ili više puta najosjetljivije povrijedile u našim vjerskim čuv­ stvima; pa kada se je našao ma tko bilo s koje strane, da bi nas uzeo u zaštitu? A kamo posebne knjige i brošure? Neka niko ne misli, da mi ovim tražimo od njih, da brane nas i našu vjeru io1 Bože sačuvaj! Samo konstatujemo golu činjenicu, a mi smo se, hvala Bogu, u stanju braniti protiv svih „papirnatih križara", ma od kuda oni dolazili.- A ako zahtjevamo, da nas ne vrijegjaju u našim v jer :im čuvstvima, ne činimo to za to, jer se možda r. bi mogli braniti, na protiv, u tom se poglodn na bojimo nikakve ozbiljne i stvarne kritike, ali nam se gadi čitati i pobijati prostačke i fanatične izljeve mržnjo i vjerske nesnošljivosti. — A i staje drugo, nego li vjer­ ska nesnošljivost ići pretraživati stare revije i tražiti članke, kojima se vrijegjaju čuvstva i vjerski osje­ ćaji muslimana i onda to svojim riječima pripovije­ dati čitateljima „Narodnih Novina1*? Doduše mi znamo, da podlistkopisac „N. Novina** I. K. podleži čudnoj maniji, naime, da se plenta u sve što razumije i ne razumije. Tako on piše literarne kritike a sam je pjesnik — u prozi, ocjenjuje umjetnička djela i kazalištne komade, piše kulturna pisma i t. d. Koliko se sjećamo prošle je godine počeo učiti engleski, a već je iste godine pisao o franceskom romanu u en­ gleskoj literaturi. U jednu riječ to je — budi bez zamjere rečeno — neka vrsta književne „Madchen flir a)les**, koja ima osobiti talenat za književno paljetkovanje. Megjutim ostavimo to na stranu, i ogle­ dajmo u kratko, što veli taj nepoznati francoz u „Revue des Revues", odnosno hrvatski literarni paljetkar u podlistku „N. Novina**! U članku „Dolazak Turakau Evropu** pripovijeda se, kako su Turci, bivši još u Maloj Aziji, obožavali vatru i vodu, a kad su provalili u anatolsku ravnicu osjetili su potrebu, pa se primire fizički, a podjedno 159 stim i da svoje senzacije i ideje ustale u formi nekoga konkretnog kulta". „No u religioznom pogledu nijesu se oni mogli prikloniti nijednoj vjeri. Kršćanstvo Grka i Armenaca svigjalo im se je radi svoje miline (?1?) ali im iiij.<| imponiralo, jer je to bila vjera pobjegjenih. Ni islam nije na njih u to vrijeme vršio većega upliva. Islam je u to vrijeme bio rascjepkan šizmom, a kalif njegov u Bagdadu smaknut kao kakav zločinac.** „U XIII. vijeku rodi se u Konj aha (sic) nova jedua religija, koja je još i danas megju Turcima mnogo razširena, premda je osnovana na temeljima sasvim oprečnima islamn. Ova religija je prava religija, a nije sekta, jor se ne prislanja ni uz Koran, ni uz Evangjelje, nego je sačuvana u posebnoj jednoj knjizi: Mesnevi, koju je sam Bog kazivao u pero DželaledinRumi-u. „Muhamedu se je Bog objavio, ali i Dželaledinu ae je objavio", govore vjernici ove religije**. Eto kakav sve nesmisao može napisati čeljade, koje nezna šta piše i ne razumije o čem piše, a kad bi to rekao pred kojim pristašom te „nove religije" (!?) vidio bi kako bi prošao. To bi isto bilo, kao kad bi mi napisali, da jedan recimo vjerski red u kojoj hrišćanskoj sljedbi ne pripada istoj, nego da je to po­ sebna religija I Dakle nemože biti prostije i bezumnije laži, nego li je tvrdnja, da je „Mesnevi** posebno sveto oismo, sveta knjiga, „koju je (basu sume baša!) sam Bog kazivao u pero Dželaludini Rumiji**! ! Vidi se, da nije kako podlistkopisac „N. Novina" tako ni njegov franceski autor nikad Mesnevije ni vidio, a kamo li je proučio i razumio. Istina „Mesnevija** je pisana u parabolama, ali se ni u čem, mani jednom riječi neprotivi Kur-anu ili uopće islamskim propisima. Ako je Dželaludini Rumi utemeljio jedan đerviški red, nije time ni mislio, a kamo li osnovao kakvu vjersku sektu, a još manje „novu religiju". U Islama, kao i kod drugih religija, ima nekoliko vjerskih redova, ali se svi oslanjaju na Islam, tako rekuč na filozofski duh njegove nauke. Eto šta o tome piše Kibrizli Zađe Osman Nuri bej u svom djelu „II genio delT Islamismo:" „Vjerski redovi Islama — veli on — zovu se tarikat, a to, prevedeno ad verbum, znači put, staza, a nji­ hovi poštovani saznavatelji označili su ih kao jmtokaze do moraltie usavrŠenosit, do spasa. Tarikata, ili vjerskih re­ dova ima šest i to: mevlevi, kadiri, rufai, nakšibenđi, saadi, i bektaši" *) Dakle nisu to posebne vjerske sekte ili „nove vjere" nego jednostavno vjerski redovi, koji prema svome utrojstvu imadu različite pobožne vježbe „eksercicije." A kako mevlevije obavljaju svoje „pobožne vježbe", evo noka nam kaže isti Kibrizli — Zađe, koji je više puta prisustvovao tim „vježbama" *) Kibrizli zađe Osman Nuri bej: „II genio del 1* Islamismo,u capitolo XQ. ordini religiosi, str. 141. i slijedeće. �160 BEHAR „Za moga boravka u Konji" — piše Osman Nur1 stinji osušio u .turskoj duši svježi cvijet sočuih hej — „prisustvovao sam više puta pobožnim vježbama Mesnevia«. » Hoćete li više drzovitosti? Je li korist mevlevija, koje se drže u njihovoj tekiji. Kad ugje u veliku dvoranu starješina reda, svi derviši ustanu na gadu dokazivati, da je to koliko bezdušna toliko bezumna laž? Zar oni zaboravljaju, da su noge i razdijele se u dva reda, a Jcad starješina sjedne se Arah; do tada na pola podivljali narod, upravo pod bla na svoje mjesto, onda i derviši posjedaju na koljena. i spasonosnim zrakama Islama to jest Kur jana*^**1 Nakon male šutnje, donese se jedan veliki tesbih (rosarij) pri. digli, oporavili moralno i materijalno, a u civili^-.! i derviši, sjedeći u halki (u okrugu) premoću zrna od i kulturi tako visoko podigli, da ih još ni danas^ tesbiha i svi u jedan glas opetuju: Alahu-ekber, Alah, XX. vijeku nijesu ni dostigli a kamo prestigli m * Alah!«*) Ne dopušća nam sada prostor lista, da se obšir- kršćanski narodi? Zar nijesu upravo Arabi, Muslimjjj nije i potanje pozabavim derviškim redovima, ali ovo i najvjerniji vjernici Kur-ana, zar nijesu, velim, ti ist| Arabi glavni začetnici današnje evropske civilizacije? navedesmo tek za to, da pokažemo, da je neispravna Megjutim u mjesto, da sada ovdje potanje razglabamo i skroz neistinita tvrdnja, da su mevlevije posebna i onako već svakom naobraženom čovjeku poznatu vjera, koja bi bajagi bila oprećna Islamu. Vamik. stvar, da je naime muslimanska Azija, Afrika i Španija visoko stajala u civilizaciji, i kulturi, dok je krštena Evropa drijemala u potpunoj agoniji savršene ignorancije, da dokazujemo, kako su Bagdad, Kordova « podlistkopisac „Nar. Novina« kao i njegov i drugi oveći gradovi islamske države bili pravi pioniri m W m franceski autor, polazeći sa stanovišta, da uljudbe i napretka, dok su recimo London i druga ve­ I M I l ! je Mesncvija posebna „religija" (!?!) dolaze lika središta kršćanske Evrope bili ovijeni gotovo d° vr*° smiješnih zaključaka. Tako oni cineprozirnom maglom neznanja; da, u mjesto svega jeli napredak osmanlijske države, sve uspjehe toga upozorujemo „papirnate križare« na dva djela i p t l njihova oružja pripisuju Mesneviji, toj „novoj" učenog i nepristranog amerikanca J . W. Drapera: |i f ^ religiji (!) Dželaludini Rumije, koji „ae pozna *Histoire du developpement inttfectuel de l' Evrope % .i Alaha". »Les conjlits de la Science et de la religion c, iz kojih Da je ovo sve prosta laž i gola izmišljo­ će — ako su još pristupni razumnosti — moći na­ tina, to će nam biti najlakše dokazati. Uvodne riječi učiti, kakav je Islam i u koliko se sa kulturom u Mesniviju, koje smo mi kao motto ovom članku sta­ slaže. vili glase: „Moja je Mesnerija mozak (jezgra) Kur­ Ali d a ! Zar hasni njih upozoravati na istinu i hiana«. Tako veli sam Dželaludini Rumi o svojoj Me­ storiju? Oni za to malo mare, nego po onoj staroj sneviji, a tko će pametan ustvrditi, da je to nova, po­ tradiciji evropljana svu krivnju radi propadanja i nazatka sebna religija", koja se protivi Kur-anu ? Što više Meistočnih naroda, bacaju na Islain. To je, kako veli snevija se u svemu oslanja na Kur-an, njezina sađrKesninbej u svojoj knjizi „Le mal đ’ Orient«: „II žina i duh njezine nauke izvagjen je iz Kur-ana. est de tradition en Evrope, lorsqu'on parle de la Svaku pričicu ili parabolu, koja se nalazi u Mesne­ dćcadence des peuples orientauz, de' hausser les viji, Dželaludini Rumi potkriepio je ili ajeteti šerifom ćpaules et d’ attribuer le mal a l’ Islamisme: „Tout (rečenicom) iz Kur-ana ili hadisom, Muhamed al. sela- ćela, c’ est la faute de Muhamed", a to bi značilo: movora izrekom. Dakle, kako će Dželaludini Rumi ne po­ „Kada se govori o nazatku istočnih naroda, u Evropi znavati Alaha, kada je njegova knjiga Mesne vi izva­ je postalo tradicionalno da ljudi sažmu ramenima i dak, jezgra one nauke, koju je Alah po Džibrili Eminu svu krivnju svale na Islam : svemu tomu je kriv Muhamed al. selamu saopćio ? To može tvrditi ili luda, Muhamed". koji nikad Mesnevije ni vidio nije, ili fanatik od za­ 1 u istinu, oni nemaju drugog izgovoia, nego, nata, koji nalazi jedinu nasladu u tome, da vrijegja da je tomu Islam kriv, uza sve faktične i historijske tugje vjerske svetinje. dokaze, da nije tako. Da ne diramo u načela drugih vjera, da neispitujemo, u koliko se one slažu ili neAli „Papirnati križari« nijesu se zadovoljili samo slažu sa civilizacijom i umnim napretkom, navest tim, da prikažu Mesneviju kao posebnu „religiju", koja ćemo i opet sud istoga Kesnin-bega, koji je dugo u je na Turke tako djelovala, te su za čas postali na­ Orientu živio i koji nije ni najmanje laskao ni Turcima predan i civilizatoran narod, nego su u svojoj bezniti Islamu. On veli: „A notre jugement, 1’islamisme umnosti pošli tako daleko, da na prosto tvrde, da je n’ est pas plus rćfractair k la civilisation qu’aucune cijeli nazadak i propadanje današnje Turske države autre religion". (Po našem sudu Islam nije oprečan prouzrokovao samo Kur-an, koji je „kao samum u pucivilizaciji ništa^jiše, nego li ma koja druga vjera.) „Papirnati križari", da opravdaju (?) svoje sta­ *) L. c. novište, da je Kur-an ubio civilizatorni duh u Turaka, I �n BEHAR 161 Đavagj®ju> kako 86 me£lu Turcima Kuran obučava, uvakove besmislico i fanatičke izljeve vjerske nesno­ jer da je to „vrlo zanimivo znati!« šljivosti. Dijete — vele oni — već od sitnih nogu počinje Papirnati križari, da dokažu, kako u Turaka ništa ga učiti i to tako, da najprije nauči na izust prvu ne valja, drznuli su se, da dimu i u tursku obitelj, strofu prve knjige. Iza toga uči prvu strofu druge taj najsvetiji araanet svakog muslimana i poštena čo­ knjige, pa tako redom, dok ne nauči prvo strofe svih vjeku. Po njihovom ludom mišljenju u turskdj obitelji 30 knjiga- Kad je to naučilo, onda treba jednako da je megju mužem i ženom prevješena kao zavjesa. S jedne nauči drugu strofu, pa treću, i tako svih 30 knjiga. strane zavjese razvija se kućna despocija, a s druge Kad je i to gotovo, onda se uče strofe od natrag, pa koketerija i ljuboutor. Tu obitelj sastavljaju bića hete­ opet sve redom. Svaku strofu treba najprije izglarogena,.• Nikakva zajednica ne veže ih jedne uz druge. goljati, pa onda napisati, prevesti, naučiti na izust i Samo životne potrebe drže ih skupa. recitovati u nekoj melodiji. Tako je gjak, koji studira Čudnovato 1Nikad u tursku obitelj ni zavirili nijesu, teologiju, pravi automat, koji ima slijepo da utuvi u np poznaju ni vjerskih propisa islamske vjere niti dru­ glavu Muhamedovu knjigu. Da taj način nauka ne štvenih, obitelj sitih navika muslimana uopće a Turaka djeluje na njih najbolje, da ih u fizičkom i duševnom napose, pa ipak imadu obraza pisati o turskoj obitelji razvitku priječi, da od njih — pa i od najčvršćih — i to tako gadno. . čini samo fanatične recitatore i ljude, kojima su afirKad bi mi htjeli ovo pobijati, najbolje bi učinili, matorne tvrdnje najveći dokazi, jasno je samo po sebi." ako bi jednostavno potegli jednu crtu izmegju evropske Baš zanimiv dokumenat površnosti i neznanja (kršćanske) i turske (muslimanske.) obitelji, pak h* „papirnatih križara!« Oni, jadnici, misle, da svi Turci vidjeli, gdje je više „ljubomora" i „koketarije," gdje od prvoga do zadnjega uče Kur-an na pamet, i da se su srđaČniji osjećaji i iskrenije veze izmegju muža i ničim pod kapom nebeskom ne bave više, nego da u ženo. Ali ini to ne ćemo, je? nam nije drago zadirki­ vati, a tko se želi uputiti o muslimanskoj ženi i obi­ tom stroše svoj život. Siromasi, neka im je oproštene telji, i komu nijesu pristupačna druga vrela, neka pomno jer ne znadu što govore! pročita ova dva godišta „Behara," pak. će mnogo toga Jest, megju muslimanima se uči Kur-an na pamet i oni, koji ga cijela znadu na pamet zovu se hafizi, naučiti i bar donekle moći sebi predstaviti muslimansku ali takovih izmegju tri stotine milijuna muslimana si­ obitelj. Uvjereni smo da bi i pođlisko-pisac „N. No­ gurno nema ni jedna četvrtina milijuna, pa kad bi ih vina" i svi njegovi papirnati drugovi drugojačije sudili bilo i više, zar bi to smetalo njihovom umnom napretku? 0 muslimanskoj obitelji, kada bi je iz bliza poznavali, Što više, koja sreća da svi muslimani znadu Kur-ap kada bi proučili načela i islamsko propise, na kojima na pamet, da se po njemu vladaju i da točno obslu- se osniva naša obitelj. Da se ne upuštamo u potanje žuju njegove uzvišene propise, jer hi onda zasigurno razlaganje toga pitanja, navesćomo samo dva hadisa, dvije uzvišene izreke našega Devletlije salalahu kud i kamo napredniji bili u svakom pogledu. A po „mudrom« mnijenju još mudrijih križara, alejhi • ve selem, koje u prevodu glase: „Ko uzme „nije način obučavanja kriv propadanju Turaka nego ženu radi njezine blagosti, lijepa ponašaja, lijepe na­ tome da je kriva Kur-anova nauka, koja je u jezgri ovo: ravi i ćudi, plemenita srca i naobrazbe, biće sretan „Koran je riječ božja, koja je bila prije svijeta. u braku i Bog će ga blagosloviti," „Ništa ljepše, kao Samo oni, koji vjeruju u koran, imaju pravo na sreću kad se muž i žena ljube i miluju.1* „Vjernost, sklad ovoga i drugoga svijeta t. j. na vječni užitak. Nevjer­ 1 mir u obitelji ;je temelj napretku.« Može li biti uznici pako t. j. oni, koji u Koran ne vjeruuju, treba višenijih i racionalnijih propisa o obitelji i obiteljskom da su upokoreni na ovom kao i na drugom svijetu: životu ^ego što su ovi? A ako se ’i^u muslimanskoj obitelji dogodi kakav nesklađ'ili nepodobština, zar se ovdje i preko groba treba da trpe." Mudrijaši! sad ne znamo bi li ih smatrali više na­ je čuditi, ta i mi smo ljudi, od kosti i’ mesa, ali ako ivnim ili umno ograničenim. Evo uzmimo, baš da je bi i u tome pogledu usporedili statistiku izmegju mu­ to jezgra Kurana, pa šta onda? Zar ne stoji u Svetom slimanske i kršćanske obitelji, mi stfto uvjereni,- da bi pismu (Evangjelju) svih kršćanskih konfesija ovo dog- mi muslimani bolje prošli. Ali manimo se toga; dan danas je mnogo i mnogo matičko načelo. Qui crediderit et baptizatus fuerit salsocijalnih neprilika na jednoj i na dragoj strAni,-tišti vobitur, qui non crediderit condemnabitur.“ jedne i druge, pak je kud i kamo bolje i za društvo Dakle ? U ostalom šta je i kakav je sadržaj Kurana, neka korisnije, da svaki svoje rane liječi i lijeka im traži, podlistko-pisac „N. Novina" zaviri u prvi i drugi broj a da druge pusti na miru. Čemu ta besposlena zadir­ „Behara« od ove godine, pa će tamo naći, šta Kur-an kivanja, za što drugom zamjbravati dlaku u okut dok u svom ne vidiš brvna? sadrži i kakva mu je nauka. A sad još jednu, pa da završimo, jer nam se S toga mi ovim ponovno apeliramo na sve hr­ zbilja, kako smo rekli u prvom članku, gadi pobijati vatske i srpske itovine, apeliramo na njihovo čuvstv'o �BEHAR 162 pravednosti, pozivamo ih u ime' bratske ljubavi, da se • ’ j- — već• jednom manu tog gadnog zanata, da nas ne vri-: jegjaju, da nam ne diraju u naša najsvetija čuvstva. Opetujemo: ne tražimo to radi toga, jer se možda ne možemo braniti, n e ; mi se braniti možemo, možemo ako bude potrebe iz defensive stupiti u oferisivu, ali '■* to nema smisla, nema smisla i bezumno je vrijeg.;ati ma čija čuvstva, osobito vjerska. Dakle radimč * 'aki razvijajmo so i napredujmo, koliko koji možemo potpomažimo jedan drugoga, pak ćemo onda biti =’ jedni i drugi i troći napredniji, jači i složiiiji. Iha^ siuiilia similibus. Vamik, '1 * NARODNE UMOTVORINE. Majka i djevojka. Wajka Fatu za večerom kara, p~Za večerom, za šećer baklavom. „Šćeri Fato, meni te ne bilo, Što će ono momci po bostanu ?“ „Nijesu ono momci po bostanu, Već su ono vuci po bostanu 1“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku zelena dolama?" „Ono vuče dlaku mijenio, Pa se čini prema mjesečini 1“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku toke na prsima ?“ „Ono vuče bjelo janje vuče, Pa se čini prema mjesečini!“ „Kad su ono vuci po bostanu, Što će vuku( kajsar jemenije?K „Ono vuče u krv ugazio, Pa se čini prema mjesečini." Seinsuđdin Djevojačka kletva. ()ad morija Mostar raorijaše, <T Sve umori i staro i mlado I umOri majci Ibrahima. Žao joj ga u groblje kopati, Već ga kopa u zelenu bašču. Svako ga je jutro oblazila, Jedno ga je jutro dozivala: - Je 1’ ti tvrdo Ibro, bez dušeka ? Je 1* ti nisko bez brusa jastuka. Je U ti zima bez kumaS-jorgaua ? Jesu 1* teške talite javorovo?u Iz rnezara nešto progovara: „Nije majko, tvrdo bez dušeka, Nije nisko bez brusa-jastuka, Nije zima bez kumaš jorgana, Nit su teške talite javorove; Već su meni guje dodijale: Oči piju, u perčin se kriju! Kdni majko, jOraera berbera, Koji mi je perčin ostavio! Kaži majko, mojim jaranima: Što gledaju, neka ne varaju, Je r su teSke djevojačko kletve. Muž i žena. Narodna pripovijetka. nekom selu življaše muž i žena. Oboje je bilo valjano i radili što se veli i dan i noć, čovjek na njivi, a žena kod kuće. I stoga bogme imali svašta, ničem potrebni' nijesu bili. Na jedan put čovjeku se nešto učini, kako se odviše bio zdao za poslom, da.mu žena ne radi kod kuće koliko bi trebalo. Njemu se učini, da on više radi nego mu žena. Ova mu misao sve većma u glavu ulazila, te najzad, k’o da je Bože 'prosti pamet izgubio, poče na nju vikati/ i psovati je da ^pna ništa no radi, nego samo gotovo jede, te da ga upropašćuje. Ona je jadnica na sve ovo šutila i trpila, jer je volila svoga druga, te joj bilo teško Bvagjati se s njim.' Tako je dugo vremena trpila i najzad je vidjela, da ovako ne može dalje. Za to ona odluči, da tome kraj bude, pa jednog dana reče svome čovjeku: fiEto, kad ti veliš, da ja ništa no radim, ostani ti ovdje, a ja ću na njivu, pa da vidimo, gta ćeš ti uraditi!“ — „Hoću vjčre mi,'" jedva dočeka muž, „pa ćemo baš vidjeti, što će ko uraditi." Kako smislišo, tako i učiniše. £ ađ žena pogjt? u polje na posao, reče mužu, koje poslove treba da posvršaVa dok ona dogje. — Najprije v eli: „Skuhaj nam kruh, pa pomuzi kravu, uzvari mlijeko, a ono jučerašnje izmeti; čuvaj da ti tele ne posasne kravu, pazi da pilićč ne bi vrana po­ kupila i odnijela, i za ručka nam naberi trešanja. Pri­ pazi dobro na kuću, da se ne bi uvukle kakve ciganĆurine i pokrale štogod, onda se nemoj nipošto prevariti, da bi okusio onoga, što je u loncu na tavanu, ono je otrov, pa stoga ne diraj u ono.u Kad mu ovo sve iz­ broji, pohvata volove u plug i ode na rad u polje. Sad se muž okrenu po kući. Najprvo naloži vatru na ognjištu. Pomuze -kravu i nastavi mlijeko, da se uzvari. Započne sada kuhati kruh, ali se sjeti da more dva posla na jedan put raditi, pa s toga uzme ono si- �BEHAR n nošnje mlijeko, te s njim u stap. Stap priveže sebi za pAs i tako kuha$e kru,& a "jedno mu se i mlijeko Jnelo. Kijašo ,iaina' ,ia ova eba. posla dogotovio, kad mu poče ono kipi« nad vatrom, potrči i sagne se da kutarišo, ali .prolije i ovo Što je bilo u stapu i to sV0 po vatri i vatru potrne. Sad šta će drugo nego iznova ložiti vatru. Uze ti mašu ili ožeg u ruke, te odgrnu onaj mokri lug i. opet naloži ^atrsu, te dok se malo razgori, zaprećc u nju kruh. Sada se sjeti pilića, pa izagje iz kuće, da ili vidi. Pohvata ih te poveže jedno za drugo i najposlije sveže i kvočku s njima: Ha evo ih veli sviju, boli se nećo ni jedno sada iz­ gubiti." Sada se sjotK da mu je žena rekla da pazi da tele da ne posasne. P ječi se toga popne ga na trešnju, i metne ua jednu granu i povrati se u kuću. Svrši još neki po­ sao, pa onda ode na trešnju gdje je bilo tele da nabere trešanja za rućak. U tome dogje krava pod trešnju i opazi tele ua grani pa rikne. 1 tele kad opzi nju uZvrti se na grani, otisne'se i pane s trešnje, te slomi vrat. Videći mrtvo tele izgubi se od jada i ne nabra ni trešanja, sagje dolje, i ode u kuću. Sjedio je na ognjištu i nešto se zamislio, kad njemu hrupi ciganČurina. Ona odmah opazi, da k njemu ima nešto, pa ga poče pitati: „Što ti je aga,? što si se toliko zamis1 .. Kad se on od ljutnje otrese na nju, ona ćeopei:„De aga, da y malo bacim u g rah! Te će ti mi ii odmah proći." I tako ga svrnu ciganka i obendži^a, pa mu porobi kuću i s njega skine odijelo, da je ostao ko­ šulji i u gaćama. Ostalo je ciganka sve odnijeh Kad je ovo sve pokupila za čas je nestane, a? on se onda malo razabere, te stane sam sebi govoriti: ,,J*o što učinih, nesretan ti sam ja! Kako ću ženu sada doče­ kati? Oh, da sam ja slomio vrat što je ono tele!" i sad se sjeti, da sam sebi skonča. Sjeti se onog otrova na tavanu, pa Brže bolje uspne se na tavan, napipa čup i stane grabiti otrov iz njega. Siromah istom počeo da jede otrov, kad žena poviče pred vratima: „0 čovječe-e-e! 0 čovječe-e-e!“ „Oho! Šta je bona?" “Gdje si jadan ne bio?" Dva seljaka. Dva se seljaka posvade oko jedne male njivice U toj svagji dogje i do šaka. Oni se uhvate u koštac te su se nekoliko časova hrvali. Jačemu posluži srcca, da obori onoga slabijega, te ga sve udarao koljenima u trbuh. Kad se rastave, ode onaj ubijeni megju svoje drugove, to im kaže, kako je ubio onoga seljaka. Oni ga upitaju : „Kako si ga ubio?“, a on odgovori: „Ubio sam ga veli trbuhom u koljena, da će pamtit, dok je živ 1“ 163 „Ma evo me na tavanu." Bixa tavanu 1“ viknu ona u čudu „Šta radiš tamo ?“ „Vala hoću da se otrujem, te evo jedem ovaj otrov iz ćupa." „0, Bog te prokleo, to nije otrov, to je med. Ja sam ti rekla, da je otrov, samo da ga ne pojedeš, a ti si ga eto opet nanjušio. Ja sam to malo meda ostavila ko velim, kad se zapne, da se ne osra­ motimo, a tebi je to svejedno samo da je tebi što po­ jesti." Sad ga nastavi pitati: „Jesi li ispekao kruh?" „Eno ga' pod sačom!" Ona podigne sač i Vidi samo tijesto u lugu zapretano, nema haman ništa vatre. „Kamo ti tele nesretniče ?“ „Ulomilo vrat." „Šta ulomilo vrat?" u čudu će- ona. „Ama kako će ulomit vrat, ubio te sami Bog." „Bogme ja se bojao da ne će posasti mater, te ga popeo na trešnju." „Ma jesi li lud tele na trešnju penjati?" To me je pomelo, pa nam nijesam ni trešanja nabrao! Kad to žena sve ču, viknu na n je g ; Hajde, hajde slazi , odozgor nesretniče jedan i nekade^e! „Ne mogu," ozva se on, „g6 sam, nagji mi ha­ ljine 1" „A za što si g6?“ „Pokrala me ciganka" „H, resrećo, jedna, nijesu za tebe kućni poslovi, za tebe je plug i brnača." On se pokunjio, pa šuti, ko vidi, da je kr£v. Kad mu žena dobaci druge haljine, viknu mu: „Obuci se, pa hajde pusti one volove i položi im što ti je i poso." On se obuče, pa klisnu iz kuće, te pusti volove, položi im i plug skloni u suho. Ođ to doba živjeli su opet onako sretni i radilo svako svoj pos5, a njemu nikad više nije na um palo, da žena manje radi. * O naer. Boj. U jeđnomo se mjestu navado skakavci, te sve opustoše Sad se spremo svi seljani, da tamane ska­ kavce. Svi ponesu puško, da jh puškama biju. Kad dogju na ono mjesto, gdje su bili skakavci, jedan skakavac pane na čelo jednome od seljana, a ovaj da ga ne poplaši, namigne drugu, da ga na njegovu čelu ubije. Drug naperi pušku i opali, a onaj pade mrtav na zemlju. Sad se svi iskupiše oko njega. Jedan izmegju njih poviče: „Nije ga žaliti, jedan naš, a jedan njihov" T&lib. �164 BEHAR n Crnogorac n džamiji. Priča se kako je jedan Crnogorac đošo pred dža­ miju, da vidi kako Turci klanjaju. Kad se je vratio kući u Crnu Goru pričao svojim: „ču j! Ložija vjera, jedva sam glavu iznio. Jedan se ispe gore na skaline, pa poče vikati i grditi, a oni svi šute ko zaliveni. Dok ti jedan djetić zavika ozgor sa tavana, a oni svi skakaše na noge. Dok oni na noge, a ja božija vjera — tabanima vatru“. Pribilježio: Abdtirozak Bjelevac. Hum i međenijjet. (Znanje i kultura.) Preveo Mušić Muhamed Sami. vi roditelji, koji ne dale, da Vam djeca vaša nauče, znate valjda, da od kalema drvo (stablo) postaje, a od djeteta čovjek. A znate valjda i to, da kalem, ako se ne njeguje, 7l£P ii propane, ii zaraste u trnje, da od njeg nikom nema koristi, a dijete bez odgoja postane čovjek, 5jf al divlji, neotesan. Djetinjstvo je pak jedino vri’S jeme odgajanja, pa s toga treba cijenit to vrijeme, da u ludo ne progje, da se djetetu da što je nje­ govo u to doba. Dijete uzgajati znači: nastojati, da uzraste zdravo i čilo, ćud njegovu navraćat na ono, što je plemenito, a duševno ga usavršivati, da ni u čemu ne bude slijepo kod očiju, da sve zna, što je dužan kao čovjek i kao musliman. Uzgoj je dakle dvostruk: uzgoj tjelesni, i uzgoj duše i srca. Kako ne može biti tijelo bez duše. a duša bez tijela, tako se ne smije nikakav od ovih dvaju uzgoja zanemariti. 0 vi, roditelji, koji ste uzrok, da vaša djeca đogju na ovaj svijet, dužni ste : brinuti se za njih. Dužni ste htjeti i umjeti da odgajate svoju djecu, da ih navraćate na pravi put.. Dužni ste dakle znati sve, što je dobro i što je zlo za vašu dječicu. Dužni ste htjeti, no ako ne umijete sobom, a vi pi­ tajte pametnije, iskusnije. Pošto je znanje 'neiz­ mjerno golemo, pošto je zlo takogjer jako, da od­ vrati i čovjeka s pravog puta, to gledajte rodi­ telji, da ojačate svoju djecu, da ih uputite, kako će moći dok su živi kititi se znanjem i razlikovati dobro od zla. Da vas ko god sad upita, ii biste voljeli, da vam djeca budu zdrava i hajirli, ii da budu zločesti po se i po svoju okolicu, zaista vi biste rekli, da volite ono prvo; pa za što da uskraćujete svoju djecu od nauke. Da znate samo, u kakve musibete mećete svoj vlastiti rod, što ga ne date da izuči nauku, srce bi vam za­ drhtalo. Kad bi vi samo mogli promisliti kako je đžehalet (neznanje) pokugjen, kakvi su strašni plodovi neznanja i neukosti! A vi to želite svojoj vlastitoj djeci! I vi možete reći, da ste im roditelji, da im dobro želite! K ale EesuIullahL - a. t . s: „E lh ik m etn đaUetal m am ini ej nem a vedžedeh* eh&zehaBfi. Pa kad velite, da bi voljeli, da vam vaš evlađ bude hajirli, da bude učen i plemenit, recite onda: kakva su sredstva, da se to postigne! Ako ih pustite da vam ljenčare u ono doba, u koje su pozvani da uče, hoće li vam onda biti hajirli i čestita? Za to dakle znajte, da vam vaš evlađ bude čestit i valjan, put je jedini do tog: nauka; hoćete li, da vam dijete bude zlo i opako, ne dajte ga na naaku, ali u tom slučaju spremite se, kako će te i odgovoriti za ta, svoj čin. Ima nešto što vama i najgorim očevima priznati valja, vi svoju djecu hranite, vi ih odijevate; ali vi to sve činite samo za — tijelo. Bog je stvorio njegovo tijelo i dušu. pa sad šta za dušu njegovu činite? Za tijelo se brinete, a dušu ste zaboravili. Tijelo mu hranite, da ne skapa od gladi, da se uzdrži u životu, odijevate ga i topli te, da ne ozebe, a čim mu hranite dušu, a valja da se i duša uzdrži kao i tijelo. Znajte dakle vi, koji ne znate, što radite, da i duši treba hrane, a hrana duši ljudskoj nijesu nikakve poslastice, već čisto znanje i prosvjeta uopće. Znajte da šerefi insanijet nije tijelom već dušom. Znamenit jedan naučenjak re č e : Iza kunte za ilmin fente muazizun, ve kavluke makbulun ve em ruke mudževizun. Učite dakle svoju djecu sve što im je potrebno kao muslimanu, i kao čovjeku, a valja da svako, dijete više uči nego mu je otac učio, jer dijete će živiti u drugim vremenima, a otac je živio u drugim; znanje se svaki .čas uvećava, pa s toga dijete ima više i da savlada. Hazreti Alija r. a. reče: Ne udešavajte odgoja svoje djece prama svomu odgoju. Imadnete li pred očima ovo dvoje: da vam dijete bude dobar musliman megju muslimanima, dobar čovjek megju ljudima, to ćete se latit^ i tih sredstava. Stvoren si na ovom svijetu, valja ti živit tu i spremat se za onaj, onda ti valja tražiti nauke, koja će te odr­ žati čestita i valjana na ovom, a i snažna dosta, se za onaj spremit možeš. Traži dakle nauku i pćrad ovog i porad onog svijeta. Ući sve, traži nauku pa �D BEHAR akar na kraj svijeta, samo da se osposobiš razliko­ vati dobro od zla. 165 ne zaraste. Tako vas i djeca vaša zovu — mole: Vi oče­ vi naši, rodiste nas, vi ćete i otići do skora, a nas ostavljate za uspomenu, da ste nekad bili na ovom svijetu, a kakva ćemo mi biti uspomena vaša? Kakva ćemo uspomena biti, to stoji do vas. Teško da ćete moći naći izgovora, što zapuštate svoju djecu u neznanje. Siromaština! velite. Ne, to nije opravdanje. Pogledajte malo oko sebe! Vidite li onu sirotu ženu, nigdje nikoga nema osim jedinca sina. Eno je, pere rublje svijetu, pa polovi zalogaj svoj sa sinom, kog jo dala na nauke. To je mati, to je pravi roditelj. Kud će veći siromah od Imami Ehu Jusufa, pa opet znanjem i naukom dogje do tog, da je bio Imami i dinski direk. Osim toga, ostavite li djecu svoju iza sebe neuku, to je isto,' kao da ste im svezali oči, pa ib natjerali da tumaraju po kojekakvim vratolomima. Probudite se roditelji, osvijestite se, pogledajte i u kakvu vremenu živite, pa i radi tog vremena dajte djecu svoju na nauke, jer nauka je jedini put selametu i ovog i onog svijeta! Žito svoje, koje posijaste, Bog dade, pa niče, 3 0g dade i kiše, ali vaše je da ga čuvate da u bujad .Beliar* na kraju druge godine. : TraSfolF vo nas, joŠ do malo, na kraju druge godine „Beharove", pa je svakako urajseno, a i A 3 |i|r s drugih razloga potrebno, da so malo njime ?. zabavimo. Potrebno je s razloga, koje ćemo kasnije /k vidjeti, da raščistimo šta je s „Boharoin1, jer list lili) nije ničiji pojedince, već nas sviju. Pregjimo | s toga za čas njegov osnutak, preletimo n; egov ' život, pa zaključimo na temelju toga i buđ nost njegovu. Kad je ideja o ovakom listu dosta oživila i dosta se osnažila u pokretačima njegovim, kad su bili živo osvjedočeni o potrebi lista, o svojoj koliko bilo snazi na tom polju, onda se pošlo, da se ta ideja oživotvori. No prva poteškoća, prije nego se i koračilo u tu stvar, bijahu troškovi lista, jer nitko nije mogao unaprijed reći, da će list imati toliko predbrojnika, koliko je potrebno, da se troškovi namire. Vijećali i razmišljali, dok na­ pokon ne nabasasmo na čovjeka, koji s mjesta reče: neka se s listom učini pokušaj na godinu dana, da vi­ dimo koliko ćemo imat čitatelja, a koliko radnih ljudi, da se vidi, jesmo li dozreli za ovakih poslova, pa — ne bude li ama ni jednog ciglog pretplatnika, da će on sve godišnje troškove namiriti. I mi s hajrom otpočesmo. Izdadosmo — kako je poznato — poziv na sve rodoljube Muslimane ovih zemalja i pozvasmo svakog da svojim silama potpomogne ovo plemenito djelo. nije im davao ni prava, da klonu i prestanu s listom. Dakle valjalo je odabrat, ili smrt ili život pa kako čovjek osobito u ovakim prilikama treba da bude i malo više optimista, tako se odluči, da se i druga godina s istom misli „za pokus8 nastavi. To je u najkraću ruku istorija „Behara", a sad evo nas u sadaSnjosti njegovoj, na kraju druge godine. Rezultat je i ove godine po prilici isti lanjski t. j. list bi trebao da ima više odziva, a naročito bi trebalo, da ima više radnika. Budući, da su troškovi lista steg­ nuti na najminimalniji minimum, izaći će se i ove go­ dine, da ne će trebati ništa namirivati; ali suradnika je bilo malo lani, malo i ove godine, pa sad treba da se s listom odluči. Znademo dobro, od kakovih bi po­ sljedica bilo, da se prestane s „Beharom8 i s toga smo u duši tog mišljenja, da to ne bude; ali kako da se pogje u treću godinu? S toga je uredništvo izabralo jedan način, da se posavjetujemo, dok je još pravo vri­ jeme. Odlučismo dakle, da pozovemo još jedan put i zadnji put svakog rodoljuba Muslimana, s kojim smo poznati bilo makar po čuvenju, a za koje mislimo, da bi mogli „Behar8 okititi svojim lijepim perom, te iirf poslasmo slijedeće pismo: Sarajevo, početkom lebruara 1902. Cijenjeni gospodine i dragi prijatelju! Evo još 4—6 brojeva i „Behar" će završiti i drugu godinu svoga opstanka. Kakva je uopće bila potreba, Poziv se prihvatio objeručke, i nama obećana pomoć da on izlazi, kakva li bi po tom bila šteta, da prestane, svake ruke, a dosta ih nam se — hvala im budi i o tom nije nužno da govorimo, to ćete i sami znati. ovdje izrečena, — i odazvalo. Što više ni od kog ne Ali prolistajte, dragi prijatelju, i.opet ovo zadnjih dvadobismo ama ni cigle riječi prigovora, pa čak i kad estak brojeva, pa ćete opet opaziti, da se tu izmjenjuje list poče izlaziti. To nas naravno oduševi, i mi s hajrom nekih 5 —6 imena saradnika. Da se širi krug saradnika počesmo. List se dosta dobro primio. I prva godina javio „Boharu8, kako so to mislilo i nadalo, o tom poče za pokus, a i svrši so, a rezultat, toga bijaše taki, kako vidite da smo se prevarili. Pa sad kad bi ovo da pokretače doduše nije oduševljavao za budućnost, no 5—6 saradnika bili neiscrpivi i kad bi „Behar8 i dalje �166 BEHAR idaru činili gradivom, recite sami po duši: je li pravo da se oni sami žrtvuju, da od svog i najpotrebnijeg odmora otkidaju dragocjene časove, pa da za list rade ? Osim toga mislimo već i radi vanjskog svijeta, da nije lijepo da se ista imena vigjaju u listu; i dost i dušrnanin vidi, kako smo nemarni ili nedozreli za ovake stvari, pa da se „Behar" ne može da. okiti raznolikim radovima raznolikih pisaca. No mahnimo se i toga, recimo, da je bolje da izlazi i s istim imenima, pa makar nam i prigovarali za tu malenkost; ali druga je stvar po srijedi. Dosadanji su se suradnici već i iscrpili, smalaksali, osobito videći, kako je slab odziv onih, koji su pozvani, koji bi mogli da svojim radom okite „Behar". Dakle listu sad manjka — ako bi ovako ostalo — i ono sila, što je imao, pa mu uslijed toga manjka naravno i onog što je najglavnije, manjka mu gradiva. Uredništvo je ovaj čas u zdvojnosti, u ovim prilikama ne može pro­ duljiti izlazak „Behara", već evo još jedan put a na ovaj način u skrajnjoj nuždi, poziva se na vas neko­ liko, za koje pozitivno zna, da ste naobraženi, da ste rodoljub, muhibbi islam, poziva vas, da iskreno reknete svoju odlučnu, šta će biti s „Beharom", hoće li dalje izlaziti, može li da izlazi i treba li da izlazi. Daleko snio razasuti, pa ne možemo da budemo u kontaktu, a ovaki bi dogovori i savjeti i češće bili od velike po­ trebe i koristi. Na pretplatu se ne možemo toliko’ tu­ žiti, koliko na slab odziv radnih sila; da reknemo naime da kod lista-ima nekog nedostatka, što bi saradnike odbijalo, ne bi li onda trebalo da i kod pretplate bude loš odziv ? Možda vas dakle i u tom pogledu nešto pri­ ječi, pa daj, recite nam svoju iskrenu 1 Mi dakle ovom prilikom molimo Vas i pitamo: Jeste li Vi toga mišljenja, da je svakako prečo i bolje da „Behar" izlazi, pa makar i dalje kuburio s gradivom ili — da prestane? Uz to molimo Vas i ovo: Možete li nam Vi i hoćete li što napisati i poslati bar do 1. aprila, jer nam tada valja biti na čistu: na čemu smo, hoćemo li s listom nastaviti ili prestati. I onako pored sve volje, upustiti se i u treću godinu praznih aka, ne bismo radi bili, Apelirajući dakle u ovoj skrajnjoj nuždi na Vaše islamsko rodoljublje, molimo Vas za skori odgovor i šaljemo bratski mahsus selaml Uredništvo „Behara". Urednik: Mulabdić,in. p. Sad nas veseli, što možemo javiti poštovanim či­ tateljima i prijateljima lista, da nam se neprestano odazivaju rodoljubi Muslimani iz raznih krajeva naše domovine, pa kako i u listu naglasismo, da smo daleko, razasuti, i pošto ne možemo usmeno, da se posavjetujemo o našim stvarima, biće dakle sad najbolja prilika, da se čuje mišljenje naše i da se mnoga lijepa zamisao ovom prilikom pretrese. Ođlučismo sad, da iznesemo u U „Beharu* niz pisama, što ih primismo na gornji posiv sve onim redom* kako nam stiguju, neka se čuje, što ko misli. Ovako ćemo dakle najlakše doći do istine, jer ne mora biti ni onako kako jedan rekne, pa makar to bio Sokrat. Više ljudi više zna; dakle počnimo: Fojnica, 12. februara 1902. Slavno uredništvo 1 Primio sam vaše pismo, koje me se je vrlo ne­ ugodno dojmilo. Kad se uzme na oko, da našem milom „Beharu" više nedostaje gradiva nego li pretplatnika, mora se zaključiti da je više kriva naša inteligencija nego svijet. I ako ne velite,'svi znamo, da je glavna naša mahana: lijenost, ali uz to još i drugo štošta. Golema bi bila šteta, ako bi — ne đ6 dragi Bog — „Behar" prestao. Od njeg je korist velika, to svatko mora priznati. Uz to svijet ga sve više čita, očekuje od njeg dosta i goji u njeg nadu kao u svog jedinog braniča. Pa kad je ovako počeo osvajati povjerenje i nadu, i još više djelovati, kako bi bilo da prestane? Mislim, da smo potrebni ovakog lista kao gladan hljeba, i za to nok izlazi, dokle god može. Ta valjda ne će uvijek ni ovako biti. U mene ti se u skrajnjem škripcu pojavljuje nada na bolje. Ako Bog da i biće bolje. Ne znam da ima nedostatka kod lista, što bi saradnike odbijalo. Ja sam potpuno zadovoljan, što se toga tiče. Listu apsolutno prigovora nema, nit je, što no vele digo glavu, nit se opet u njeg trpa i što valja i što ne valja. Meni je vrlo žao, što ne mogu više usluge da učinim „Beharu". Šta ćeš, služba za vratom, a hoće čovjek i da se odmori i da pročita što. Za to ja što radim, radim sporo, na mahove. Što se tiče ostalih suradnika, ne znam, kako da budete prama njima susretljiviji, nego što ste. Osobito ovo mislim glede izvanjskih. Što ima u Sarajevu te naše „inteligencije" kako bi bilo da sa njima udešavato sastanke. Dakako u tim sastancima Vi kolovogje mo­ rali biste imati zadnji glas. Možda bi što niklo iz tih sastanaka. Ja za sad od svoje strane mogu obe­ ćati, da ću odsad i u treće godište „Behara" moći poslati dva, tri sastavka, i poslaću ih dok dovršim. Prihvatimo dakle svi složno i zajednički, svak što ko može, ne žalimo truda, a trud se svaki u ovakom poslu dvostruko naplaćuje. Neka živi naš „Behar"! Mahsus Vam selam! Hifzi Muftić, šerijatski sudi'ja. Mostar, 14./2. (1902.) Zil-kide 8./1319. Štovanom Uredništvu „Behara 1“ Ovih dana dobio sam Vaše pismo radi savjeta, koje bi nas vrlo obradovalo, kao i druge mnogobrojne �BEHAR n osobe, koje ste se rađi savjetovanju obratili, da °isnio razumjeli iz Vašeg navagjanja i razlaganja, da ? na§ jedan jedini islamski poučni list „Behar" na prevratu. Dragi gospodine uredniče! Razlozi navedeni od Vaše strane doista dosta su nepobitni, ali u nekoliko Be mora priznati, da postoji krivnja i u osnovateljima B e h a r a 14, kao i u uregjivanju, o čemu ćemo gdjegod kasnije koju prozboriti. Pošto ovaj čas hoćemo da raz­ ložimo i mi našu što imamo, kako da bi se mogao sačuvati ovaj islamski list, to sada o čemu drugom ne preostaje vremena da se govori. Poznato je Vama da je svaku stvar lakše malko popraviti, nego li ju pustiti da se poruši, pak' onda na zidinama i pustoleži novu zgradu podizati. Jerbo, uvjeren sam, da niste Vi niti drugi dobroželitelji islamske budućnosti tako pali u očajnost od napretka ovdašnjeg Islama, pak izbacili iz glave svaku nadu, da je moguće da se već i u ovim krajevima Islam probudi i da sam sebi odabere jednu stazu i put (izmegju današnji mnogobrojni), koji će ga voditi u bla­ gostanje. Samo ta mogućnost i možebitnost sama ništa ne sačinjava. Treba je uzgajati i pojačavati Lagano — lagano raditi i nastojati na tomu, da ne izčezava pod tubom i prašinom, već da po gdješto — po g ešto izlazi na djelatnost. U ovom pitanju nema praktičnijih niti skođnijili sredstava od poučnih novina i vaiza. Najveći dio vaiza i vodiča narodnih, ako što kojemu i može poći za ru­ kom da svoje bližnje u ahiretskim stvarima upravi, ipak u ovosvjetskim stvarima nužno je i istim još mnogo i mnogo upute i pouke. Štovani gosp, uredniče! Kad bi se sad ovaj je­ dini list pustio da zamre, kako bi se kasnije mogla i u kom pobuditi misao i nada u srcu koga rodoljuba, da se koji god nanovu list oživotvori ? Kako bi se mogao takom čemu nadati, budući im se na očigledice srušio jedan, uzrokom što se nije malo truda i žrtve oko obdržanja uložilo? Sigurno ja bih pao u veliki mejusijjet (očajnost) kad bi ovaj današnji list panuo, u tom da li će se više igda podići drugi mjesto njega. Taka nam je prilika od nazad više stoljeća: što smo god izgubili, nismo više nigda postigli. Osobito muslimanske prilike u ovim krajevima materijalno sve nazaduju, te ako se malko ne budemo pojačavati u moralu i izobrazbi, ne ostaje dugo do naše propasti. Molim Vas i ostale dosadanje suradnike „Behara" ispred sebe, te i ispred sviju đobroželitelja islamskih, već, pošto ste ga osnovali i uzdržavali njeko vrijeme, 167 da se strpite i da nastojite svim mogućim sredstvima da obstaue „Behar" u svojoj krijeposti. Jer, njegov bi pad, bio veliki udarac za svakog, koji islamski osjeća, a mogao hi taj slučaj hiti i kao djelimični dokaz, da se nami ne da razviće, ma u kojoj bilo' stvari. Što razlažete, da se je gradivo iscrpilo, to onda povećajte i raširite pritočišta „Beharova". Nabavite po­ učnih islamskih novina, misirskih itd., pak provagj:»j to iz njiha za neko vrijeme. Nagje se više puta i u „ElMuejjedu" i drugoj kojoj novini, što se može za „Be­ har" upotrebiti. Ponovo vas molim, da ne biste i Vi, koji ste se fatili i zapadnog uzgoja, bili nestrpljivi, kao što zapadnjaci time prikoravaju istočne narode, osobito Muslimane. Ja sam n neodoljivoj želji pripomoći što god „Beharu", kao i ostaloj svakoj islamskoj stvari i stoga iz svaku ruku, koliko mi budu moje nemoćne sile do­ puštale. Još i ovo Vam mogu mnijenje istaknuti: Bar ako ni po koji način ne možete obdržati „Behar", a Vi se strpite svakako makar do maja mjeseca, pak pozo­ vite sa dozvolom oblasti od dostojnih osoba na Ilidžu jednu skupštinu u svrhu ne hi li se opstanku „Behara" našla kakva bilo čara i izlazak. Kad se ne hi nikakav zaključak postigao, ipak bi ostala za buduće dobra nada na takav način. Oprobaćete i drugih savjetuika mnijenja, pak koje budete vidjeli najshodnije i najdostojnije, mislim da ćete njim i postupati u ovakoj kritičnoj stvari, koja zasijeca u islamsku čast i budućnost. Oprostite što sam ovoliko oduljio. Sigurno me je potislo i potresla bojazan za naš „Behai". Naravno je da u mladim dobima svako više stoji u opasnosti, nego kad stane na mjeru i kad što no reče kost utvrdi. Tako i Vi nastojte još koje vrijeme oko „Behara". U istinu biće mu poslije puno tvrgja glava. (La havle ve la kuvvete illa-bi-llahi *el alijji-1azirni). Primite mahsus selam Karabeg Ali-Riza. U Sanskom Mostu 20. Rbruara 1902. Gospodine uredniče 1 Kad se sav svijet latio nauke i prosvjete, reda je i nama makar da još općenito ne shvaćamo te po­ trebe. No za opću našu naobrazbu, za prosvjetu ukup­ nog stanovništva ovih zemalja brinu se pozvane oblasti, kao i.svagdje; al za prosvjetu islamskog elementa u ovim pokrajinama pozvani smo mi sami. Davno je �168 BEHAR dakle bilo vrijeme da se latimo svih sredstava, koje će nas voditi k prosvjeti, pa tako je nastala i potreba da imamo i svoj list, koji će nama a iz našeg života davati duševne hrane pored onog što će nam iznositi iz života i povjesti drugih naroda uopće, a islamkih na po se. Raditi dakle za ovaki list kakav je naš „Behar" zaista nije ništa drugo, nego raditi za procvat i prosvjetu islamskog elementa u ovim zemljama, a za taj rad pozvan je svaki musliman, da ućini koliko može. To nam je dužnost. Žalosno je, to se mora priznati, da ipak svi ne mislimo ovako. Osobito je krivnja na našoj mlagjoj generaciji, koja će ti svakom zgodom ovake misli po­ tvrditi, al — slabo sama šta radi : otud je jasno, da vi pokretaći morate najviše da radite, i smalaksate li jedan put, to ni po što nije vaša krivica. Ali treba ipak da se sve boljemu nadamo. Naš mlagji svijet, razni naućni zavodi daju nam ipak svake godine ko­ liko toliko mladih naobraženih ljudi, eto nam na prvom redu naše akaderaićke omladine, eto nam mladih kadija, učitelja, pak ostalih rodoljuba, koji će htjeti i moći pomagati svoj rod koliko im od ruke ide. U to ime dakle i ja Vam šaljem svoj odgovor želeći i nadajući se, da se sve po malo budimo a ra ­ dom „Beharu" potrudiću se takogjer što prije mognem. Primite mahsus selaml Vaš Županjac, 24. februara 1902 Štovani gospodine uredniče! Na Vaš cijenjeni list gledo miloga nam „B ehara" evo i mene, da Vam odgovorim. Iznenadilo me ba§ upravo, da sto u tako teškim prilikama obzirom na suradnike, to da s toga oklije­ vate za dalji život „Behara". Priznajem i uvažujem Vaše poteškoće, ali to bi se dalo ipak lahko ublažiti • jer nije valjda naša inače rodoljubiva muslimanska inteligencija zapala u taku letargiju. Pregnimo malko boljim marom, pa biće Vama olakšauo, a život i op­ stanak dragog „Behara" sačuvat. Bolje da uam na e mezimče časovito malko i prokuburi, nego da posve prestane. Zar cvijeće u jesen no izgubi sav svoj nakit? Ali u proljeće ako i no mahom, a ono lagano ipak obehari. Nije umrlo već je pomlngjcno nastavilo svoj život. Pa neka bude tako i sa našim „Beharom". Zar no bi bila neoprostiva šteta po prosvjetu naše muslimansko braće, kojoj je bio „Behar" ne samo zabavnim, nego još i poučnim štivom, ako bi on pre­ stao? Zar našom indolencijoin da utrnomo život op­ ćega ljubimca našega? Ne! Bolje bi bilo djelo nezačinjai nego još i ovo nedovršenim ostaviti. Na rad za to braćo muslimani! Ne ostavimo djela još u po­ četku nedovršenim, već nastojmo, makar pojedince H aflz A jni F u ša tlić . i sm .lakša ii, da radeći oko njega uščuvamo ga za sadašnjost i prodamo ga časno i podinlatku za buduć­ U Mostaru 23. februara 1902. nost. Ako momentano izvornim temama ne bi mogli puniti stupce njegove, za što ne bi scguuli za valja­ Štovani gospodine uredniče! nim provodima drugih literatura? I ja -mislim da bi Prije nekoliko dana primio sam Vaše pismo, u bilo dobro, da so sazove skupština, u kojoj bi se za­ kome i mene pitate za neko savjete gledo „Behara", ključilo i našlo puta, da „Behar" no upane opet u pa u koliko sam upućen evo da Vam odgovorim. Ja ovako tešku krizu, kao što je eto sada. sam za to da nama Muslimanima Herceg-Bosne ovaki Dotlen pako molim Vas, da izvolite uznastojati, list treba. da Vaše sarajevske sarađnike pobudite na malo inten­ Mi imamo taj prosvjetui list „Behar", ali na ža­ zivniji rad, a i mi sa strane svom mogućnosti n&st lost da je na vrlo klimavim nogama počeo hodati, jaćemo Vas poduprijeti, samo nek nam dalje cvjeta pak hoće da se izgubi. Ja sam za to na svaki način, naš veoma omiljeli „Behar" širom naše domovine. Ja da no bi presto izlaziti, jer bo ako na takav način za sad obećajem tokom budućeg mjeseca malu rukovet prestane, teško da se više pokrene. Da se „Beharu" narodnog blaga, a u buduće i više. dade nove snage i manjkavosti po mogućnosti dopuno, Svak po nešto, je r: „Kamen do k a m e n a palaca" po mom shvaćanju bilo bi umjesno, da u mjesecu a „Beharu" našem eto trajna života. maju na Ilidžu od najuglednije inteligencije sazovete Primite mahsus sclain. jednu konferenciju od herceg-bosanskih Muslomana i H uliti Saran-T rcbinjac, na toj konferenciji neka se odluči: šta se ima činiti. učitelj. Moje je mnijenje ovo i ja da sam urednik bi učinio štogod ovako, jer ako se zaključi što ne mislim, da Slavno uredništvo „Behara"! „Behar" prestane izlaziti, ne će te Vi biti odgovorni Prije nekoliko daua dobili od Vas pismo glede nego svi mi, i tako bi ostala ta ideja u inteligencijo, pak je se nadati da se opet oživotvori; ali ako bi Vašoga lista „Behara", za koji velito, da no ima dosta tako bio u grob sahranjen, Vi ćete mu sami i pokoj suradnika, te Vam je po tom teško moći nastaviti iz­ davanje njegovo. nazivati. Sad primite mahsus selaui! Gledajući na oye dvije godine u nas ima dosta K arabeg Ahuied H ifzi. spremnih ljudi, da u tom pogledu rade, pa kad ih �BEHAR n •ma koji vide potrebu takog jednog lista i mogu ko­ liki) bilo dA rade, nadati so moremo, da i u buduće ćo biti gore, već sve bolje. Osim toga bila bi ve­ lika šteta da se s tim prekine, i s toga troba da se nastavi, pa ako drukčije ne bi moglo biti do boljih vremena nck bude manji ili neka regjo izlazi. Oso­ bito treba da gledate, da se što više mlagji svijet pri­ kuplja oko lista. U Sarajevu, 16. zil-kide 1319, 25. februara 1902. Reisul-Ulema: M. T. Azabaglć. Gospodine urednićel Meqlem jarif zemanen, male mejjtten dž*hilijj«ten. 169 je temelj škola, a knjiga ti je drag kroz cio život. Mi muslimani u Bosni i Hercegovini uhvatimo temelj u mekjtebu i školi kao i drugi, a knjige na žalost ne­ mamo u smislu islamskom. Pošto dakle ovdje nije govor o nauci uopće, nije mjesta da se potanko ras­ pravlja o spomenutim sredstvima, to ćn samo ostati kod onog, što je povod ovome pismu. Kako rekoh lijepa ti je knjiga pratilica u životu, pa nemadavši take lijepe knjige čisto a našem duhu, „Behar" je zaista bio ono, što nam je imalo nado­ mjestiti tu potiebu. I zaista je potpuno udovoljio ovoj potrebi. I dokle god je ovoga i ovakoga pravca, mi ga svi moramo potpomagati moralno i materijalno svaki po svojoj mogućnosti. Koliko sam kađer obećaj em za se, a molim sve one koji sa išta u stanju, da mu pomognu t. j. ne „Beharu" već preko „Behara" svojoj miloj braći, a vi gospodine uredničo primite moje iskreno priznanje na dosađanjem radu i ustrajte dok Bog dadne bolja vremena. U V itin i, 27. februara 1902. Vaš poziv na rodoljube muslimane potpuno je opravdan. Zaista je vrijemo da še jedan put probudimo. Žalosno je kad jedan narod mjesto u napredak sve u nazatku zaostaje. Mi smo osobito u takim prilikama, da svaki čas možemo opaziti svoj zaostatak. Obazritno se samo malko lijevo i desno, pa ćemo opaziti kako su se drugi elementi objeručke latili pa uporedo s vre­ MehmeđrAli beg K apetanovih menom rade. Tu su razna društva, koja reprezontir ] i svijest njihovu, tu su knjige, tu listovi raznoga smjera i pravca i t. d. A mi, do duše i na ovom ' velikom V itin a , 1. marta 1902. mora se čovjek ipak veselili, ima nas kolik) toliko, Voleštovani gospođine uredniče! pa uvigjamo kako koinšije naše napreduju. kak<- mi Vaše pismo koje ste nedavno razaslali, uvjeren nazadujemp t. j. kako uporedo s vremenom ne id "rao i na temelju toga osjećamo i potrebu neke ref*trnwije sam, da je svakoga prijatelja muslomanskog uapretka ražalostilo, da ga je uprav u srce dirnulo. Zar smo u našem kulturnom i prosvjetnom životu. Pa upitajmo se šta nam stoji na putu? Materi­ zbilja toliko nemarni, da „Behar" radi oskudice gra­ jalne. možemo reći, nijesmo ništa slabiji od drugih, diva mora dvojiti za svoj opstanak? Ovo je za nas žalosua pojava 1 moralno, hvala Bogu, još dosta jaki; preostaje dakle da nemamo eneržije, nemamo odlučnosti, principa i t. d., Kroz ovo cijelo vrijeme od kada je „Behar" već mjesto toga zavladala je u nama neka mlitavost. procvao, mogu Vam reći, da sam ga Maslađom čitao Dakle tu nesreću, tu mlitavost moramo zamijeniti i držao sam za so vrijednim, da i najmanju sitnicu odlučnošćn i principom. Budimo dakle svjesni, pa gdje preglodam. Kroz ovo kratko vrijeme koliko smo so se rađr i o najmanjem našem napretku, skršimo sve od ujoga poučili, koliko li muslomanskih velikana upo­ niske i neopravdane zapreke. znali nije nužno, da nabrajam, svima nam je dobro poznato, pa se može reći, da nije bilo „Behara" ovo Neka nam je dakle sveta dužnost, da idemo samo bi bila tajna za nas sa malim iznimkama. U kratko n susret našemu napretku, a to znači raditi u korist „Behar" je narodni islamski učitelj nas muslomana u islama u ovim zemljama. Herceg-Bosni, a s druge strane uaš stražai* i branič A sad razmotrimo malo puteve i sredstva koja naših svetinja. Koliko puta baš n ovo zadnje vrijeme su nam od potrebe. Hađisi šerif veli: „Čovjek, koji mogH smo čitati u raznim novinama nepravedne i bez­ ne poznaje vremena, u kojem živi, izgubljen je i za obrazne napadaje ua nas Muslimane, a to je sve ovaj i za onaj svijet." Dakle prvo je, što moramo imati „Behar" znao najodlučnijim načinom pobiti, čim bi pred očima, vrijeme. Ono nam nalaže, šta moramo nas pred stranim svijetom opravdao, a dotičnoga pi-c.a raditi. Moramo dakle prihvatiti za nauku svake ruke, pred svakim poštenim čovjekom kao lažljivca pokazao. a ona će nas uputiti u zanate, čiji su produkti potrebni Samo bi ovo dosta bilo, da svim silama nasiij.'mo, za ovog vremena, ta će nas nauka uputiti u gospo­ darstvo, šteduju, život i ponašanje u društvu i t. d. No da nam se „Behar" održi. Kako Sam uvjeren „Behar" ta nauka ne crpi se samo megju četiri Školska duvara, je i u narodu vrlo lijepo primljon i obljubljen. Nastojmo, dakle svi zajedno, da ga bar pri­ ne sabire se samo iz crnih slova po bijelom papiru, ta vremeno uzdržimo, a nadati so da bi se jednom i njeb© nauka širi i sabire na više načina; no svakako joj �170 BEHAR gove priliko poboljšale. Bolje je i sa lošijim gradivom nego li nikako. Gubitkom ovog i ovakog lista, mi bismo izgubili što nam je potrebno kao gladuu hljeb, a dugo bi vre­ mena trebalo, da što slično stečemo Ovo bi ubilo u nama svaku volju, te kasuo bi se odlučili i što drugo poduzeti. Kada je „Behar* svjetlo ugledao, mnogi se je obradovao, jer je vidio, da se i mi malo počesmo buditi, pa je onda s pouzdanjem išao u budućnost i nadao se, da ćemo se doskora posve otresti svoje mlitavosti, te nastojati, da ne zaostajemo za drugim svijetom. Kako bi bilo, da so upriliči jedan mali sastanak, možda bi se tako shodan izlaz našao? Najprvo Vi gospodine ureduiče, a onda svi ostali suradnici izvolite primiti moju najtopliju zahvalnost na velikom trudu i krasnom uspjehu. Koliko mi moje slabe sile dopuštale budu, nastojaću, da Vam i ja što pripošaljem. Sada primite mahsus selatn! Mustafa beg Kapelauorlć. U B rč k o m , 15. marta 1902. Veleštovani gospodine uredniče 1 Ta radosna vijest, da će nam u šeher Sarajevu procvasti „Behar" pronese se prije dvije godine dana munjevitom brzinom širom naše mile domovine. Taj preznameniti korak u našem kulturnom nastojanju i napretku, za koje smo eto sabirali sile puna dva de­ cenija, pozdravio je sa ushitom svaki brat muslirn, koji je bio svjestan njegove zamašitosti, kao što po­ zdravlja osamljen putnik iza duge tamne noći prvi tračak zore. Srce nam je zaigralo, misao se vinula u daleku budućnost . . . 1 Ta ko se ne bi radovao tako vjernom drugu, koji nas svakih petnaest dana pozdravi slatkom riječju materinom, iz duše nam pripovijeda o svemu što nas može zanimati iz naše okoline, iz stranih nevigjenih krajeva, iz sadašnjosti i prošlosti, zabavlja nas, tješi poučava i bodri, prati uas na pu­ tovanju, pokazuje staze i otkriva bogaze, čuva i štiti od dušmanske navale i t. d. „Behartf se je za ove dvije godine svoga op­ stanka — čast i slava njegovim saradnicima — održao na dostojnoj visini, ostao vjeran svome programu, kojim se je općinstvu predstavio, mnogo pouke svome čitaocu pružio i, što je od osobite važnosti, donio je nokoliko instruktivnih članaka o našoj svetoj islamskoj vjeri, kulturi i prošlosti i tako rasvijetlio mnogu da­ pače i većini nas nejasnu tačku. „Behar" nas upo­ znaje rnegju se, crta prigodice život našega naroda, prikazuje u kratkim potezima njegovo duševno (a mogao bi i materijalno) stanje i sili nas na razmišljanje o nama samim, da tražimo, kako bi smo svoj život olak­ n šali, obezbijedili i poljepšali. Time „Behar" ne đje luje samo na pojedinca, čitaoca samog, nego i na familiju, te na društvo u opće. Da je društvenost kod nas slabo ili nikako razvijena, to će svaki prj. znati. Istina naš život, naša sreća usredotočuje 8Q nekako u familiji. Ali prilike mnogo koješta promijene. Tc vidimo bajramom i nebajramom. Gdje nema društava, te škole i uzgojilišta za odrasle, tamo pro­ padaju često i najbolje sile baš u cvijetu mladosti Naš dičui „Behar" misli i na to. Spomenuću izmegju ostalog samo ovo: Kako li je zgodna Ekremova šala „Vrag pod čergom," kud bi ljepše zabave u našim društvima. Mlagji bi so zabav li, razmišljali i — Bpa. sili, stariji bi priznavali, i ne fali mnogo, pa eto nas st6 aršina naprijed! Dobro raspoloženje donosi uvijek neku novu zamisao. Eto „Behar" nam daje putokaze i gotovu gragju, samo to valja još praktično provesti. Šta ću duljiti! Sto je „Behar" za nas, to se ne može istom sa nekoliko riječi ocrtati, a ni jesam ni po­ zvan, da ga ocjenjujem ili — ne dao Bog — da mu pišem posmrtnicu, ne! Nego me zabrinu pismo veleštovanog urednika, kojim mi javlja, da je „Behar" u velikoj opasnosti. Nije to kakva zarazna bolest ili što slična, nego „Behar" nema — hrane I Oho, hrane? Baš sramota! Zar ćemo pustiti tako vjernog jarana da ugine i to još- od — gladi?! Prije glavu sa ra­ mena, nego li tu sramotu ! Zar nas ne boli pri duši čitajući pismo urednikovo gdje nas u zdvojnosti pita kao brižna majka nad svojim zlatnim Čedom: „Što će biti 3a „Beharom" ? hoće li dalje izlaziti ? diože li iz­ laziti, ? pa onda, ljut na sve one, koji bi „Beharu" mogli priteći u pomoć, a još se i ne miču, dodaje ironički: „Treba lt da izlazi?!" A kako ne bi trebao jedan zabavno-poučni list narodu od p6 milijuna duša, kad malo prije rekosmo da je za nas od neprocijenjene vrijednosti, do sad najveća naša kulturna tečevina u ovo dvadesetak go­ dina! Kad bismo pustili, da nam propadne, ne zaslu­ žujemo da živimo i ne bismo za dugo vremena smjeli ni pomisliti na takovo štogod. Ta valjda će se naći u pedeset kotareva makar po pola pisca. Hvala Bogu kad se financijama ne kuburi, a gradiva će b iti! Ne smijem mnogo obećavati, jer ko mnogo obećaje, malo daje. Ali onako kojekakvih poslastica iz prirode imam pune džepove. Dobro će biti, da „Behar" malo pro­ mijeni! Toplo Vam zahvaljujem, gospodine uredniče, na Vašem trudu i nastojanju oko „Behara" i ovako lijenog i nemarnog halka kao što smo mi! Drmaite, budite, šibajte! Mahsus selatn! Vaš Hasan Hodžlć, uđitelj u trgoraftkoj ikoli. �' BEHAR D B ih a ć , dne 15. marta 1902. Gospodine nreduičel Važe pismo je jako neugodno djelovalo ne me. Da mi j° ko Prii e đviJe Sodi,1° rekao — Rad smo sVi s velikim zanosom pozdravili pokrenuće jednog islamskog lista, da će taj list doći u pogibelj s našeg nemara, kazao bih mu da se vara. Ali sad vidim, da bih se ja bio prevario. Ako se uzme u obzir, da Beharuu ne manjka materijalnih sredstava, koliko duševne hrane, jasno je, da je tome kriv nemar naših znanih glavica,u a ne naša nemoć. Je li onda kriv prosti svijet, kad mu mi zlim primjerom prednjačimo, tfa sastancima se utječem o u riječima rodoljubivim, ističu se mane i potrebe, odsijevaju spasonosne misli« a kad tamo — sve pusta fraza. Sad je hora, da se djelom pokažemo. Eto, uredništvo „Behara“ pozivaše na naše islamske osjećaje i pita nas, kako, da se održi jedini islamski list u Bosni i Hercegovini. Mora se priznati, da nas samo lijenost pritiskuje i za koga se ne more reći, da ima za taku rabotu talenta, ipak bi se trudom nešto dalo učiniti. Obzirom na svrhu, koju „Behar“ ima, kolika bi šteta bila, da prestane, može shvatiti svaki uvigjavni domoljub. Ne bi li to bila velika ljaga na islamski ponos i žalosno ogledalo naših mana! Ušljed toga moje je mišljenje, gospodine urediiče, da se „Behar" ne smije napustiti. Priznati se mc t, da ono nekoliko vrijednih suradnika puno žrtvuju i za to im mi moramo biti zahvalni. Ali nadati se, da valjda ne će uvijek ni tako ostati. Samo ustrajte još, ne klonite, jeda se i drugi, koji što mogu, ganu. Ja obećajem u koliko mi posao i slabe sile dopuštale, da ću koji redak pridnijeti. Do sada ste iznijeli nekoliko pisama i u njima dosta rodoljubivih misli. Da se sastajemo u tu svrhu, da vijećamo o listu, mislim da nije od potrebe. Istina na oči smo daleko jedan od drugoga, ali nas to ne bi smjelo smetati na putu za naš napredak. Dosta je shvatiti onu zajedničku misao, koja nas veže, koja nas Čini jednom cjelinom; onu uzvišenu ideju, koja treba, da je svakom sveta, a to je napredak i dobrobit islama, pojedinca kao i cijele mase. A Čim da to po­ stignemo, osim žrtvama, radom, slogom, bratskim osje­ ćajima i uzajamnom pomoći, na što nas i uzvišena vjera upućuje. Nije nam moguće svima biti zajedno, da raspravljamo o svom napretku; ali nam je moguće osjećati jednako i raditi složno na onom, što nas spaja, zbližuje, što će nam osigurati opstanak. Dosta je samo da čujemo i znamo, da ima list, organ namijenjen is­ lamskom dobru i općoj zajednici, pa da ga pomog­ nemo i materijalno i duševno, da osjećamo potrebu za nj. A iz tog onda svakako slijedi: Treba da se žrtvujemo, činom posvjedočimo ono, što osjećamo. Ali na žalost u nas je baš obratno. Svako zna, svako vidi, 171 da smo puno zaostali; da je svak uprego sve sile, da osigura sebi budućnost, a mi se opet ne ćemo, da osvijestimo. Pustili smo se, zanemarili, te živimo u nekoj neizvjesnosti, sve čekajući nekakvoga čuda, koje će nas spasiti i sreću donijeti. * Naš islamski narod gotovo sav se nada nekom osobitom slučaju, kad će |mu na jedan put osvanuti bolji dan života i sreće. U tu svrhu ne manjka čestih besposlenih sastanaka, gdje se zna o svemu i svačemu raspravljati, vode se šuplji i nekorisni razgovori, a megju tim se neopazice život u nepovrat troši i pro­ lazi dragocjeno vrijeme uzalud. Tim i takvim životom pokazujemo, da ne poznamo ni sami sebe, niti Onog, koji nas je stvorio. Bog je nas poslao na svijet, da upoznamo njegova neiz­ mjernu moć, njegovu volju. Nu najprije moramo poznati sebe, svoje slabe sile i našu ovisnost o raznim potrebama. Već sama okolnost, da je čovjek biće smrtno, upućuje nas na našu prolaznost, na božiju vječnost. Ista vjera, srodnost, humanitet zadužuje nas na uzajamnu ljubav. Svakidanje iskustvo životne borbe sili nas na društveni saobraćaj. Iz svega toga vidimo, daje čovjek prinužden sam i u zajednici skrbiti se za se i bližnjega, jer je iz iskustva i sopstvenih odnošaja osvjedočen, da mu je život ovisan o radu i vlastitom nastojanju. U nepre­ stanoj borbi nailazi na zapreke, poteškoće,-neuspjehe, te često radi nepogodnih prilika, bolesti i drugih nepovoljnosti ostaje razočaran. Sve je to udezba Sve­ višnjeg, jer ćemo tim, kad upoznamo svoje slabe sile i nedostatke, upoznati njegova neizmjernu moć,'kojom On od vječnosti ravna svemirom, dolazimo do uvje­ renja, da je samo on vječit, svemoguć, osebit i bez potreba; da smo mi nemoćni i slabi stvorovi Njegovi, da je svako naše poduzeće bez Njegove pomoći bez­ uspješno. On bi nas mogao — istina — uzdržavati i bez našeg truda, ali Oh hoće, da Ga mi sobom upo­ znamo — jer videći svoje potrebe, svoju nemoć, bolje ćemo Ga poštivati i izvršivati Njegove zapovijedi. „Men arefe nefsehu, arefe rabbehu." Dakle, braćo, vidimo, da nam je u radu spas, da nam i vjera nalaže, da se za se skrbimo. Nastojmo i ne izgledajmo od puke sudbine spasa, jer „lejse lilinsani illa ma sea“. Ta uzvišena izreka dostatna je, da se ganemo i počnemo već jednom sami sebi krčiti do bolje budućuosti. Radimo dobro, dobrom će nam 6e i platiti. Ne dopustimo, da nam drugi postanu go­ spodari, jer su teške pošljedice, ali, pošlje boja ko­ pljem u trnje. Nije li žalosno, da jedan jedini naš list nakon dvogodišnjeg opstanka prinužden je pozivati se na naše rodoljublje. Da je sreće, imali bismo i više ovakih organa u raznim pravcima. Bili bi puno najpredniji i ošiguraniji za budućnost. Imati svoje, pa i za tugjim posegnuti, ne će biti bez koristi. �172 BEHAR U većine našeg- naroda vlada neopravdano mnijenje, da je nekorisno, pače i pogibeljno čitati tagje listove i knjige, ali je to mišljenje sasvim krivo i s naravnog i vjerskog gledišta. Sveta je izreka, koja veli: J a tanzur ila men kale, vanzur ila ma kale*. Ne treba gledati, čije je duše plod, već kakav je. Vidi sve, prouči sve, te ako je za te i ne protivi ti se vjeri i drugim interesima, koristi se, ako ne, od­ strani. Hvala Bogu, imamo um i pamet, pa možemo prosuditi. Plemenita misao dobro je došla od svakoga. Na hiljade primjera ima u arapskoj književnosti, u tog nekad najprosvijetljenijeg islamskog naroda, da su nauka i misli starih grčkih filozofa, koji su inače bili neznabošci, pretočene u arapski jezik. A šta sn oni bili, nego muslimani,, i to pravi muslimani, koji su cijelom svijetu prikazali islam u pravom njegovom svjetlu i ovjekovječili svoje ime. Zar nam treba bo­ ljeg primjera tražiti? Čitanjem čovjek usavršnje um i crpi nauku za život. Povjest nam na pr. pruža sliku u opće ljudskog života. Ističe dobra i zla svojstva čovječanstva, na­ predak i propast pojedinih naroda i država, uzroke i pošljeđice jednog i drugog. U kratko uči nas načinu života, da se valjana i plemenita djela dobrim i ko­ risnim plaćaju i obratno. Prirođopis, gospodarstvo upu­ ćuje nas, kako da prirodne blagodati što bolje i ko­ risnije na lakši naćin iscrpimo. Priče nijesu ni po što na odmet, jer ili se a njima navode možebitni ili prošli i slični dogagjaji. S pravom neki govore — istina — da se našoj djeci ne bi smjele davati svakakve tagje knjige, da ih čitaju, jer se mlagjahnog duha vrlo lahko primaju za­ razne misli. Pa bač stoga mi treba da nastojimo, da što veče imamo svojih poučnih listova i djela, odakle će djeca moći crpsti duševnu snagu i u islamskom se duhu od­ gajati. Eto nam lijepa primjera našeg dičnog „Behara". Ko može reći, da je „Behar", od svog poćetka donio u svojim stupcima i šta, što ne bi smjela i mala djeca čitati bez ikakve pogibelji ? Za to treba da ga potpomažemo i da zahvalimo onim, koji se za nas žrtvuju. Kolika bi šteta — a i velika sramota za nas — bila, da naš mili „Behar* uvehne, koji nam tako sladak plod namjenjuje. Ne, to ne smije biti. Mi se moramo jedanput riješiti ove trzavice i nastojati, da što više oživotrorimo ovakih i boljih promicatelja našeg na­ pretka. Mi smo još jak faktor, a budućnost je pred nama. Uviđjećemo i mi, Bog će dati, te ćemo stresti sa sebe prokleti nemar, koji nas toliko pritišće. Nastojmo dakle, braćo, svim silama i vlastitom snagom prokrčiti sebi put do napretka. Osvijestimo se, ako hoćemo uopće da eksistiramo. A. Fefctah Sađikovlć. D U D. Tuzli, dne 19. Marta 1902 Cijenjeui gospođine uredniće! Makar da ne spadam u Vaše lično poznate prj. jatelje ili radnike, od kojih se možete nadati pomoći „Beharu", dozvolite mi ipak, da i ja svoje skromno mnijenje u toj stvari izrazim. Prijo nego što pregjom na samu stvar, moram naročito istaknuti, da naš dični „Behar*, koji je đo danas u svakom pogledu svome programu vjeran ostao mora i nadalje opstajati, mora i nadalje cvasti, i na' dalje nas poučavati i naš uzvišeni islam od svakih napadaja hraniti pa makar nas žrtava stajalo. Pre. stankom njegovim mi hi izgubili tako lijepo vrelo naše duševne hrane, a i cijelom hi svijeta pokazali, da smo za svaki napredak nesposobni i da nijesmo nšs p0 miliona elili islama kađer uzdržati jednog lista, koji ne iziskuje Bog zna kakvih materijalnih žrtava. Oni, koji su se pouzdali u svoje noge, te se u kolo uhvatili, ne treba, da malakšu \ treba, da izdrže dotle, dok ih drugi za to sposobni, voljni i odmorni ne zamijene. S toga je po mom skromnom mnijenju, koje ne mora, da bude uvaženo — dužnost u prvom redu pokretača, da do nekog izvjesnog vremena us­ traju, jer koliko god se misli, da mi danas imamo dosta sposobnih sila, ipak se mora ta okolnost u obzir uzeti, šio ima dosta sposobnih u mislima i Senatskim n? 'selama, a slabi u peru ili obratno. Dodaše do danas se ue možemo potužiti na „Beharovo" gradivo ni s jedno ni s drage strane. Usljed toga bi trebalo, da se dosadašnji „Bekarovi* suradnici, a obzirom na uzvišenu stvar malo pretrpe i pridonesu u tu svrhu koju žrtvu sa svoje strane, na čemu ćemo im mi čitatelji puno zahvalni biti, a mi pako, koji smo za pisanje nesposobni, mo­ ramo svim silama nastojati, da potpomOgnemo list s materijalne strane. Po tome mislim. — a i nadam se, da hi i drugi čitatelji „Behara*- kojima njegov opstanak na srcu leži. na to pristali — da se cijena „Beharu" povisi, te da se rad suradnika bar u nekoliko naplati i možda bi se na taj način s vremenom i više takovih privući moglo. Možda će netko prigovoriti, da je i onako „Be­ haru*, koji izlazi samo dva put u mjesecu, dosta vi­ soka cijena, nu tomu se lahko odgovor dati može. jer nek pomisli, da on ne plaća sa ono 5 for. ili 10 K . materijal „Beharov* t. j.' papir, tiskanje i marko i t. d., uego neka dobro zna, da on plaća i time podupire jedno dobro,-plemenito i uzvišeno poduzeće, za što bi trebalo puno više žrtvovati, pa makar se to zvalo i dobrovoljnim prilogom i neka zaviri u dosadanje bro­ jeve „Beharove*, a naročito pako u one članke „Vamikove", u kojima su oni gnjusni i — pravo da so izrazim — bezobrazni napadaji ua islam i islam ske svetinje, tako odrešito, tako jezgrovito i tako rječito �BEHAR obijeni, da se ti napadači ni jednom jedinom riječi Obraniti ne mogoše niti se odbraniti moga, pa neka ^ etne roka na srce i prosudi: nijesu li ti sami članci vrijedni onog malog prinosa, što ga za godinu dana uplaćuje. Ta žali Bože nas muslimana i danas ima mnogo, koji u luksuz, dapače u neke po šeriatu i današniem poretku zabranjene poslove 10 i 20 K. za jednu noć potroše, pa za što ne bi onda ovako plemenitu i uz­ višenu stvar i više nego li što more podupirao, a ne­ kamo li samo onoliko koliko more. Ja ne znam kako bik mogo prestanak „Behara** preboljeti, jer ga čitam takvom nasladom i užitkom, da Vam to nikako kader ni jesam opisati. Meni ga je upravo žao odmah na jedan put pročitati od kraja do konca, nego uvijek ostavljam, da kroz čitavih 15 dana _ dok drugi broj ne stigne — imam bar po nešto čitati i naslagjivati se njegovim mirisavim cvijetom, pa sam 8 toga pripravan svaku materialnu žrtvu pri­ donijeti, pa makar to bilo i od samog moga zalogaja otkinuti. Ne bi bilo s gorega, da se zasada i sa povišicom cijene ogleda, jer svakako i nije pravo, da dosadašnji suradnici pišući u „Behar1*, potroše ono malo odmorna vremena, pa još k tome bez ikakve i najnrnje na­ grade. Što se tiče rada, ja u ime svoje obećajem priposlati koliko moje sile i moji službeni p o s l o v i do­ puštaju ponešto, ako ništa drugo, a ono bar koji prevod, koji bi za „Behar1* odgovarao, Bratski Vam selam šaljući ostajem Azabagić Ešref. • Osim ovih primilismo još pisama od rodoljuba naših, kojim leži na srcu ^Behar“ i njegov opstanak. Ali radi prostora lista, a i zaključka ove godine ne možemo ih u cijelosti da iznesemo u „Beharu**, neg evo donosimo tek jezgru svakoga, za što molimo te naše dopisnike, da nam oproste. Mehmed Hadžimujagić, iz Doboja piše: „Da treba da „Behar" i dalje izlazi, mislim, da će Vam to po­ tvrditi svaki prijatelj islamskog napretka u ovim zem­ ljama. Za rad takogjer nadati se može, daće se oda­ zvati, koji mogu da rade. Ja za se obećajem spram sebe malu pomoć. Ustrajte, dokle se m ože!... Hafiz M. — Ali Dukatar iz Tešnja zahvaljuje na pozivu, a rada takogjer obećaje al ne puno. USitelj u Ljubinju Sulejman ef. Mursel šalje kao odgovor nešto gradiva a obećaje i u buduće. Nada se, da će se i ostala pozvana braća odazvati i potpomoći kako koji može. čokić Ibrahim ef., vjeroučitelj vel. gimnazije u D. Tuzli piše: Svakako je bolje, da „Behar" izlazi, jor je to zbilja skroz naš list, poučan, bez ikakve po­ litičke boje, pa ga čovjek može prep ručiti svakoj 173 muslimanskoj kući. Članci „Papirnati križari11 svigjaju se svakom, te se Vamiku puno priznaje. Bahtijarević Edhem, realac u Banjaluci veli, da bi muslimani, a osobito mlagji naraštaj jako osjetili gubitak „Beharov". Koga se, veli, stvar tiče, onaj je najbolje i razumije. Ja Vas molim, da upregnete sve sile, pa makar kako velite i kuburili, a da se list održi, i da ostane vjeran svom lijepom programu. Dobro Vam razumijem, da Vam je teško, ali, neka Vas tješi i oduševljava, da će Vam Bog trud platiti. . . . Naš vrijedni sarađnik Kađić Ali ef., profesor na vel. gimnaziji u Mostaru, ispričava se da se za sad ne može odazvati „Beharu** kakovom radnjom kao što je ove godine, zbog neke radnje koju je preduzeo mimo svoj službeni posao. No obećaje manje pomoći i moli takogjer, da se ne smalaksava s listom. Hasandedić Ahmet ef., učitelj i Nametak Hasan ef., mualim iz Mostara pišu zajedno u smislu kao i drugi. Hadžić Hakija, gimnazijalac u Mostaru obećaje radova iz narodnog blaga, te po mogućnosti prevoda s drugih jezika. Bukvica Abdulah, gimn. u Sarajevu nada se, kad se uredništvo ovako obratilo na rodoljube, da će biti odziva, obećaje takogjer, koliko mogue doprijeti od posla, da će raditi za list. Svaki je početak težak, a i „Behar** je još u početku, svijet se naš još nije naučio ni čitati knjige a kamo li pisati. Osim toga veli. kad se već pokrenulo ovako zamašuo djelo, treba gledati da se napreduje, a ne nazaduje. Uzejr ef. Eminefendić učitelj u D. Tuzli piše : Ovaj svijet nije hali od dobrih ljudi, pa jeđa se i u nas nagje rodoljuba koji će to plemenito djelo potpo­ magati. Ustrajmo i ne klonimo! Demirović Salih ef. kadija u Sarajevu veli, da je i davno bilo vrijeme da imamo svoj ovaki list, kako imaju i ostali narodi i islamski i neislamski, pa kad je došlo vri­ jeme da ga imadnemo, bila bi velika šteta i govoriti sad 0 prestanku njegovu. Štampa je veli jedini način, kako znani može da pruži svoje znanje drugim i da se sarazmjerno mnogo veći krug naroda može na taj način da okoristi nego neposrednim slušanjem. Obećaje od svoje strane svega što mu od ruku ide. Mohić Omer ef., učitelj u Brčkom piše: Malo ih je koji mogu i hoće da rade i radom potpomognu list kakav je „Behar**. No treba znati, da je bilo nedavno vremona, kad ih ni toliko nije bilo. Na temelju toga zaključuje i nada se, da će tih^ radnika sve više biti, pa s tog moli, da se ne smalaksa. Od male stvari po­ staju velike. „Behar" sve više zalazi u narod, sve ga slagje traže i čitaju, pa za to mora naprijed pa makar 1 sitno koračao. A bez sumnje ne će dugo trebati, ostane li vjeran svom programu, pa će svijet doći do spoznaje, da ga „Behar** od zla brani i na dobro napućuje, a onda mu je opstanak zajamčen. �174 B E H A R Serhatlić Abđulah-Hilmi,-iseljenik naš u Ušaku (M. Azija) moli nas, da neklonemo rad našeg mileta u Bosni i Hercegovini. Malo ih je, Veli, koji pokre­ tačima priznaju trud i požrtvovanje, al to nije od zle namjero, već od neznanja. „Behar" je jedini u stanju da dovede naš narod do samosvijesti islamske, pa bi neprebona šteta bila, da mu se to lijepo djelo ukine. Mulić Hamdi ef., učitelj u Čapljini pišo: Kako bi trebalo „Behar" još nije prodro u narod, ali gdje je doš’o, prihvaćen je svega srca. Gledao sam kako se iz njeg vaz kazuje, kako se narod poučava, a kako lijepo i plemenito i zabavlja. Prihvatimo se veli pera pa što ko može, samo da se održi. U svoje ime obećaje kao što je i do sad kitio stupce „Beharovo" li­ jepom zabavom. Iluin sahibijama ne može se nikako ukabuliti onaj uzur što vele, da ne znaju jezika. To nije uzur, nek napišu što mogu turski, arapski, persijski kako bilo, pa će se to sve lijepo pretopiti u naš jezik, a eto onda koristi narodu. Kakva bi sevapa za­ služio, kad bi važio u hiljadu dvije ljudi, tako mu je po prilici kad što napiše u „Behar", jer vjera je nema te džamije u koju bi stali svi čitatelji „Beharovi". Osim toga, veli, davno bi već vrijeme bilo, da se i našoj dječici pruži lijepe duševne hrane, a „Behar" i tu potrebu sad za sad zaklapa. Radimo dakle neko za djecu, neko za odrasle, a svi za svoj rogjeni narod za braću muslimane. * Iznesosmo naše pismo na rodoljube, a evo danas završimo i odgovore njihove. U tim je odgovorima palo dosta lijepih misli, pa je već s toga ovaj pokus bio lijep i opravdan, da se i ovako priučavamo iz­ mjenjivati misli o našim potrebama. Poziv, da se što više okupimo oko „Behara", donio je izmegju ostalih i tu lijepu misao, da se upriliči jedan sastanak. Krasne li ideje 1 Sastanak otmjenih muslimana i rodoljuba, daše razgovore i posavjetuju o svom stanju i svojim po trebama. A kakve su to potrebe? Je li sam „Behar"? Ni po štol Tako rekavši najmanje „Behar", ta evo ova lijepa pisma, puna rodoljublja, puna islamske svi­ jesti i ponosa dostatna su, da se ovaj i ovaki list mora čuvati i uzdržavati, da on ne smije manjkati. No kako čovjek ne treba ni u čem da se prenagli, tako po gotovo kod ovake plemenite ideje, ne s toga što je za nju možda prerano ili prekasno, već da se što bolje prikupi materijal, da se ta prilika što bolje iscrpi. Razmišljajmo dakle o tom, zdogovarajmo se u društvu, na sijelima, pribilježimo svaki pat svaku lijepu misao za te rijetke zgode, pa kad se jedan put osjetimo n spremniji, ta ovake potrebe nikad ne će manjkati slični su se sastanci držali u svim vremenima, pa ^ tako i ta potreba i u našoj svijesti izbijati na površinu a tim će se češće i jače ukazivati, što mi budemo svjesniji bivali svog stanja i života, pa kad ona a i mi za nju sazrijemo, onda je pravo vrijeme za tog. A sad još riječ dvije o „Beharu". Neki intimniji pisaše nam privatno a i rekoše, da oni ne mogu da vjeruju našim jadikovkama, da smo se „iscrpili". pa — kako se uzme — nijesu baš mnogo ni pogriješili u svom mišljenju. Mi znajući dobro kao pokretači lista njegovu zadaću i cilj, da „Behar" nije ničija svojina, do duše jest formalno vlasnikov, ali kako se znade, vlasnikovo ime stoji samo uvijek na kraju lista, „Behar" je dakle sviju nas, on je posvećen islamu i islamskom elementu u ovim zemljama. Stoga mislismo, a to i sad i uvijek mislimo, kad je nas sviju, da smo naravno i. svi moralno dužni, da se i okupimo oko njega I to a i oskudica u gradivu skloni nas, da se onim pismom obratime na rodoljube, pa sad poslije onih i onakih toplih odgovora i obećanja, ne možemo, a da ne naste/m o započeto djelo. Osim toga pismo je naše uz ona obećanja imalo i materijalnog uspjeha, al nas više okrepljuje onaj sud naše inteligencije, ona topla molba da se ne prestane izdavanje „Behara", iz čega zaključismo još veću potrebu njegovu, nego smo i mislili. Dakle s haj rom nastavljamo. „Behar" će dakle produžit svoj život u pravcu u kom je i do sad izlazio, donosiće radove u islam­ skom duhu, zabave takogjer lijepe i plemenite ten­ dencije, u kratko promijenit se' ne će ni u Čemu. Za ove dvije godine ne čusmo nikakva prigqvora ni glede programa, ni sadržine ni forme. Tek neznatne pri­ mjedbe: daje više ili da je manje narodnog blaga, da je riše ili da ne treba nikako političkih vijesti i t. d. To nas odobravanje uvjerava, da je listu. udaren pro­ gram kakav odgovara našim potrebama. Jedino bi bila naša želja, da mu sadržina bude još ljepša, najljepša od sviju i svačijih listova. No ne može se ni više ni bolje, neg onoliko za koliko smo dorasli. Nije kako se hoće, već kako se more. Ali nadat se je i boljem, dosta je kad jo dobra želja i dobar nijjet. Zahvalju­ jemo dakle našim rodoljubima na onim slatkim i sr­ čanim liječima, te ih još molimo, da gajret učine, da se pomogne „Beharu" kako i kolika se može I Mahsus selam! (§ © e § ) U r e d n ištv o „B ehara". �a BEHAR 175 Carev san. Narodna pripovijetka. eđnom se car preobuče u drugo haljine, pa zati, daj i meni dan i noć, pa onda me posijeci, ako pogje sa svojim vezirom po svijetu. Išli su ne pogodim". „Pa dobro, nek ti bude", reče vezir. dan, dva, dok dogju u jednu kasabu i panu Cim pade crna noćca na zemlju, softa ode u dža­ na konak kod jednoga bega. miju, tu klanja s tim nijetom, da mu dedo izigje na Tu car opazi kćer begovu i ona mu se. vrlo san i kaže carev san. Čim je zaspao odmah mu dedo svidi, pa sjutri dan, kad je bilo vrijeme, da idu. izigje na san i stade mu govoriti: „Dragi sinko : Ja begove kuće, upitaće car bega: „Bi li ti meni već znam, što ti želiš. Za to slušaj dobro, što ću ti svoju kćer poklonio?" Begu to ne bi drago, pa govoriti. Car je sanjao da pred njega pade pečena ^ će mu reći: „Moja je kći mlada, a ti si star; guska, a iz buđžaka se zatrka gavran, te mu ju ujagmi. ona nije za tebe". Nemoj se prevariti pa kome drugom ovo kazati osim nA bi li je caru dao?K upita on. „Caru bi sve glavom caru. Onda mu reci još : Ona guska, to je dje­ svoje dao,' pa i svoj život". U tom car raskopča ha­ vojka, što si je doveo u harem, a onaj crni gavran, to ljinu a na prsima mu se zasjaše carski nišani. je rob, kojega si doveo u ženskom odijelu. On ti je Kad beg to vidi, poče ga moliti: „Aman padišahu! ugrabio djevojku". Softa sutra dan ode veziru i kaže Tebi poklanjam svoju kćer i od tebe oprost ištern!" mu, da on zna, što znači carev san, ali da to nikom Beg odmah ode u harem i javi kćeri, da će ići drugom ne smije kazati osim caru. Kad on sve ispriča s carem. Ta vijest je cijelu begovu kuću obeselila, caru, car se vrlo rasrdi, te odmah naredi, da se posinije šala, car će im biti zet. Za ćas-djevojka i njena ječe i djevojka i rob, te još htjede i dječaka da po­ robinja biše gotove i krenuše s carem pnt Stainl; 'a. gubi, jer se- bojao, da on ne bi to po svijetu razglasio. Za dva, tri dana stignu u Stambol. Car preda djevojku Ali softa se mudar desio, pa zaviče: „Aman padišahu i robinju u harem. samo, da ti jednu priču kažem, pa me odmah posijeci!" Odmah te noći car usnije: gdje pred njega pade „Pričaj!" reče mu car. pečena guska, a iz buđžaka se zatrka gavran, te nu A on počo: „Ono ti je bio, veli, jedan car, tako ju ujagmi. Kad se je probudio zabrinu se, šta ie s •jao. ko i ti, pa imao tiču, koja je u njega u kafezu već Sjutra dan sazove sve svoje velikaše, pa im kaza dvanaest godina bila. Ona mu je pjevala svakojake šta je sanjao, i reče; koji zna, da mu san odgonetne. pjesme. Najzad je progovorila. Kad progovori, zamoli Svi šutili ko zaliveni, dok najposlije reče veliki vezir, svoga gospodara, da ju pusti, da obigje rogjake. Go­ da će on kazaiti, ako ga pusti godinu, da razmišlja. spodar joj da godinu dana vremena, a t.ica odleti u Car mu dadne godinu vremena, ali kad se godina na­ svoj zavičaj i sastade so sa rodbinom. Dan po „dan, godina progje. Tici vrijeme da ide svom gospodaru, vrši, ako mu ne kaže, reče', da će ga posjeći. Veliki vezir krenu u svijet, hele hodaj danas, ali joj je trebalo nešto ponijeti. Dugo je mislila, šta hodaj sutra, nikako da nagje, ko bi mu odgonetnuo god ponese, svega u cara ima. „Tla, veli, ovoga Boga carev san. Najposlije ga sreća nanese na nekoga hodžu. mi u cara nema. Evo ove smokve, ko ju god pojede, Taj mu hodža reče, da će mu kazati za dvadeset i pomladi se. Ovo ću svome gospodaru ponijeti". Usčetiri sabata, šta je car sanjao. Vezir mu reče: „Ako trgne tri, jednu u kljun, a dvije mcgju pandžo i od­ ne pogodiš, posjeć ću te". Hodža čim dogjekući, stane leti svome gospodaru. IJlot-i u sobu i spusli smokve tražiti po ćitabima, ali sve mu bi uzalud, nigdje ne na sred sobo, te ode u lcafez, na svoje mjosto. mogaše da nagje. Vrijeme već na izmaku, i on pogje Kad je car ušao u sobu, opazi svo tri smokve i carevu veziru, đa‘ mu se preda, neka ga posijoče. Us­ stane se čuditi: „Bože moj! Sta ovo znači? U mome put srete svoga jednog softu, koji ga upita: „Što ti dvoru ima svakakovih smokava. Je li ovo more bit je efendija, što si tužan?" Hodža onako ljut ni pet ni otrov ili lijek?" Skupi vijeće i kaza šta mu je tica donijela, te šest, već izbije softu. Njemu se sažali, pa ga poče pi­ tati : „Št.a sam ti učinio, da me tučeš ? Ja ti nijesam im reče, da mu kažu, šta će od tih smokava, raditi. ništa kriv". Hodža poče mekše govoriti i softi kaza Rekoše mu, da naredi baščovanu neka ih posije, ne za što je ljut. „Pa ne boj se ! — veli softa — Što mi hi li koja niknula, pa ćemo onda vidjeti". Tako on i odmah nijesi kazao? Vodi mene velikom veziru, ja ću učini. — Samo jedna smokva bijaše nikla. Kad je mu kazati carev san". Hodža ti so rodi na novo, kad dala prvi plod, sakupi car opet vijeće. Vijećnici rekoše ovo ču. Uzme ga za ruku i odvede veziru, te mu reče: caru: „U tebe ima zatvorenih ljudi, koji su osugjeni na smrt. Izvedi dvojicu, pa ćemo na njima okušati. „Evo, ovaj će ti kazati carev san". Vezir ubrza: „Kazuj more, ali ako ne pogodiš, Ako ostanu živi, neka im je prosto, a ako umru, sva­ ode ti glava sa ramena L" „Ne mogu ni ja odmah ka­ kako su osugjeni". �176 BEHAR Na to car naredi bašĆovanu, da ubere dvije smokve i donese ih njemu, a reče opet da mu se dovedu dva iz zatvora, koji su osugjeni na smrt. Baščovan brzo ode u bašću i nagje jednu smokvu na zemlji. Tu bijaše zmija punu otrova napljuvala. On je uzme i još jednu ustrgne i donese caru i njegovim vijećnicima. U tome i tamničar dovede dvojicu osugjenika. Čim su unišli u vijećnicu, odmah ječUn na njihovu zapovijed uzme jednu smokvu i pojede. Po­ trefi mu se ona s otrovom i on se sruši mrtav. Na to se car vrlo razljuti, te bijašo reko, da se tica zadavi, ali vijećnici dadoše i drugom osugjeniku da i onu drugu smokvu pojede. On siromah dokuči smokvu i pojede, ali odmah se malo strese i pomladi se. Svi su se vijećnici čudom čudili. Ovo su još dvojica okušali i oba su se pomladili. „Eto ti priča padišahu!“ reče sorta „pa sada evo mene. a eto tebe, sijeci, ako ti je volja8. Car mu se smilova te mu oprosti, ali ga upita ; „Kad ti sve tako dobro znaš, kaži mi. šta će moj sin raditi, kad mu bude šesnaest godina?* „Boga mi, to je teško kazati8 veli softa „već molim te, daj mi dva­ deset i četiri sata vremena, pa ću ti onda kazati; a ako ne mognem ni onda, a ti me pusti kući, jer mi je tamo najlakše pogoditi*. Car pristane na njegovu molbu. Kad je pala tamna noćca na zemlju ode softa u obližnju džamiju, tu klanja i nekako se sakrije u džamiji, da ga mujezin nije vidio. Nijet učini, da mu dedo izagje na san i kaže, šta će biti s carevim sinom. Dova mu bi primljena i dedo mu se pokaže na.snu: „Došao si mi opet, da ti savjet dadem? Reci caru: Kad mu sinu bude šesnaest godina, sve sedam careva mu zapta ne će moći dati8. Sutra, dan, čim mujezin otvori džamiju, dječak se išulja da ga niko nije vidio, i ode caru. „Što je? Jesi li doznao?8 — „Jesam pa­ dišahu. Kad mu bude šesnaest godina sve sedam ca­ reva ne će ga moći umiriti (uzaptiti) Car softu vrlo dobro nadari i opremi ga njegovim roditeljima. Ali se car vrlo zabrinu za svog sina. Uzme mu hodžu da ga podučava. Iz saraja mu bez velika pratnje nije nikuda dao otići. Mladi je carević rastao što no reknu k’o iz mlijeka. Dan po dan, bogme već i poodraste. Svrši mu se petnaesta, a nasta šesnaesta go­ dina. Jednom pozove svoga hodžu na večera. Kad je hodža pošao svom učeniku na večeru, pristanu uz njega dva lovačka psa. Hodža ih je odgonio, ali ih nije mogao otjerati. Kad je bilo za večerom, liodža ne htjede jesti, već samo davaše psima. Vidjevši to carević, vrlo se ražljuti, pa viknu: „Baš si ti efendija čudnovat čovjek, ja nijesam pse pozvao na večeru, već tebe*. Ali ga hodža malo ublaži govoreći mu: „Da ti znaš, kako je lov lijepa i ugodna zabava, ti bi sve svoje dao i volio bi ove pse nego oči u glavi. Eto za to ih i ja volim. Careviću se odmah prohtjede ići u lov, pa za­ moli oca, da mu to dopusti. Otac ga isprva odvraćao, n ali na posljetku mu reče da ide, jer mu on reče da će se usmrtiti, ako ga ne pusti. Carević se spremi * ode u lov. Car diže silnu vojsku te prije neg je 0 1 došao, opkoli cijelu šumu, u kojoj će mu sin lov loviti Carević je išao po šumi kao bez glave,' ne pazeći se i na odijelo i ni na što. Vižlad su štektala i jedan put potjeraju zeca, te i carević krene za nji^a Slučajno zec nabasa na jednu pećinu, gdje nije bilo vojnika, vižlad se natisnu za njim a i carević. Izagju iz šume i nagju se na jednom velikom polju. Leteći tako preko polja dogju do nekakve rijeke. Zec odmah zapliva, a vižlad za njim. Carević dogje do rijeke, ali vidi jada, kako će sad preći preko vode? Domala opasi čamčić u blizini, sjede u njega i preveze se preko rijeke. Zaluta tu u nekakvu šumu, vižlad mu se izgube, a on jadan ne zna ni sam, kuda sad da krene. Odluči dalje Izagje iz šume i opet mu puče polje pred očima. Idući tako tim poljem, približavaše se nekakovoj kuli. On upravi hod prema njoj. Unigje unutra i nagje jednoga starca. Selam mu nazove, a ovaj mu otprimi. „Odakle ti careviću ovamo?* upita ga. „Sudbina me donijela* veli carević, ali se začudi što ga ovaj starac poznaje, pa će ga upitati: „Molim te, ko si ti, kad mene po­ znaješ?8 Ja sam tičiji car8, odgovori mu on. Upravo bijaše srijeda a sutra četvrtak, a u taj dan u godini tičiji car ide, da vidi svoje tiče. Tičiji car reče care­ viću: „Razgledaj sve moje dobro, bašću, saraje, samo nemoj u ovu sobu ulaziti*. Car ode, a carević osta razgledajući. Tu je vidio svašta, o čem u svoga oca nije ni čuo. Sve je pregledo pa dogje do one sobe, u koju mu je car reko da ne ulazi. Otvori i nju, pa ima šta i vidjeti, bašću, zasagjenu svakojakim cvijećem. Na sred bašče voda (šađrvan). Najednom doletješe tri golubice k vodi, stresoše se i postadoše tri krasne dje­ vojke, te se počnu tu kupati. Careviću se djevojke svidješe, te se prišulja i ukrade jednoj, perje. Kad to vidješe one dvije druge, odmah pobjegoše, a ona ga stane moliti, da joj da njezino perje, ali on ne da. Kad se pred noć car povrati knpi, rečo mu: „Jesam li ti govorio, da onih vrata ne otvaraš ?8 „Ja no mogoh da otrpim, pa otvorih i evo ulovih ovu vilu. Ja bih poludio, da je nijesam uhvatio8. Ali ne možeš kući, moraš čekati do ovo doba godine!8 veli mu ti­ čiji car. „Makar8, veli carević. Kad je prošla godina, ode car opet da obigje svoje tiče. Kada se jo povratio, dovede careviću jednu veliku tičurinu, da ga odnese kući. Tu se carević oprosti sa starcem, tica ga uzme i vilu pod krila, pa odleti prema Stambolu. Neise, stigne u Stambol s vi­ lom. Otac mu se vrlo obradova. Sada se zametno šonluk i veselje, topovi zapncaše s grada, da je došao carević i još se oženio vilom. Veselje se svrši i vilu vjenčaju careviću. Carević je živio od to doba sretan i zadovoljan. Oiner. “^ © 3 8 ^ �b e h a r 0 177 Hiljada i jedna noć. (Istočna pripovijetka.) S originala preveli: Osman Sari H riži« i Fehim Spalio. Dvanaesta noć. ad bi dvanaesta noć, reče Šeherzada: „Sretni care, ja sam čula, da je pro jak nastavio svoje pripovijedanje onoj djevojci i osta­ lim, dok su kalifa i Džafer slušali, ovako : Iza tog udari moj stric svog sina nalulom, premda je on tu ležao kao crni ugljen. To me začudi a i sažali mi se na svog amidžića, te re­ koh stricu: — Tako ti Boga, amidza, ublaži tugu sa svog srca I Mene muči misao, što se dogodilo tvoui sinu i kaku je postao s ovom djevojkom kao crni ugljen. Zar ti uije dosta ovo, što je snjim bilo, nego ga još i tučeš nalulom. — E, moj bratiću, odvrati mi moj stric, ?ovaj moj sin ljubio je još od malih nogu svoju sestru, a ja sam ga uvijek od tog sprečavao i mislio u sebi, oni su sad maleni, ali kad podrastu biće s njima zlo. Kad sam to istom čuo, nijesam vjerovao, ali sam ga ipak strogo ukorio, rekavši mu: Ćuvjg se tih hrgjavih poslova, kojih nije nitko počinio prije tebe, niti će ih počiniti iza tebe, inače ćemo ostati do smrti pokugjeni i zastigjeni megju carevima, a naše će zgode raznijeti patnici širom svijeta. Pazi se, da što tako ne počiniš, jer ću inače zamrznuti na te, pa ću te ubiti! — Ja sam ih za tim jedno od drugog ra­ stavio, ali i ona, nevaljalica, ljubila je njega, pa je tako bio šejtau njima prevladao. Kad je on vidio kako sam ih zastavio, napravio je ovo sakriveno mjesto pod zemljom i donio ovdje jela, kako vidiš, a mene je zaveo, dok sam ja bio u lova i došao na ovo mjesto. Ali im je pravedni Bog dao, što je za njih bilo, te ih spalio, a ostala je još kazna na onom syijetu žešća i vječita". — Iza tih riječi zaplače gorko, a i ja sam plakao s njim, pa mi dodade: „Ti si moj sin umjesto njega«. Ja se na to zamislili jedan čas o ovom svijetu i njegovim dogagjajima: kako je onaj vezir ubio mog oca i zauzeo njegovo mjesto, kako ja izgubik oko i što se dogodi s mojim amidžićem. To bijahu sve ču­ dnovati dogagjaji i ja sam plakao. Mi se na to ispesmo gore, zatvorismo vrata i nabacasmo zemlju, te uređismo mezar kao što je i bio. Za tim se viatismo doma i nijesmo pravo ni sjeli, kad se oćutiše bub­ njevi i talambasi. huka ratnika, a svijet se napuui tutnjavom i prašinom od konjskih kopita. Mi so sinetosmo, ne znajući što je, a kad car upita, rekoše mu : Vezir, koji je ubio tvog brata, sakupio vojsku i došao 8 njom, da navali iznenada na grad. Stanovništvo so nije moglo braniti, te mu se već predalo.« Ja na to pomislih, ako dopanem njemu u šake, ubiće me, te me to rastuži, pa se opet sjetih, što mi je bilo s ocem i s materom i ne zuađoh, što ću hiniti, jer ako se pokažem, poznaće me podanici i vojska mog oca, pa će radit da me ubiju. U tom škripcu ne nagjoh dragog izlaza, da se spasim, nego razbrijah bradu i preobukob odijelo, te izagjoh jz grada. Sad sam pravo došao ovamo i da ste mi zdravo. Sanio da mi je kogod, da me odvede pred emir-ul-muminina i božijeg halifu, pa da mu kažem svoju pripovijust, što mi se sve do­ godilo. Ja sam eto tako ove noći došao u ovaj grad i zastao izgubljen, ne znajući kuda ću, dok izbi ovaj prosjak. Ja ga pozdravih i kazah mu, da sam tugjinac, na što mi on odvrati, da je i on isto to. Mi u tom razgovori, dok izbi i ovaj naš treći drug, te nas pozdravi i kaza nam, da je i on tugjinac, a i mi opet njemu kazasmo za se. Odatle pogjemo, te nas stiže mrak, a sudba nas naputi vama. To je uzrok, što je u mene razbričena brada i što nemam jednog oka.« — Kupi se i hajde, reče mu na to djevojka. — Ne idem, dok ne čujem, što je s ostalim bilo, odvrati joj on. Svi se začude njegovoj pripovijest, a halifa reče Džaferu: — Tako mi Boga ja nijesam nikad čuo štogod ovako kao što se dogodilo ovom prosjaku. Sad pristupi drugi prosjak, poljubi zemlju i reče: Moja gospodarice, ja se nijesam rodio ćorav, a i moja je pripovijest čudnovata. Ja sam car i carski sin, učio sam kur-au na sedam rivajeta, proučavao sam knjige svake struke pred prvim naučenjacima, učio sam zvjezdoznanstvo (ilrai nudžum), čitao pjesnička djela, a usavršio sam se i u drugim znanostima tako, da sara svoje savremonike pretekao. Moje je pismo slovilo megju drugim pi­ sarima, a ime mi sepronijeloi u druge pokrajine i gradove, za me su čuli i strani vladari. Tako je čuo za me i in­ dijski car, te posla po me, da me išče od oca, spre­ mivši mu darove i poklone, dostojne za jednog vladara. Moj me otac opremi u šest lagja. Putovasmo čitav mjesec dana, dok stigosmo na kopno, te tu iskrcamo konje, što smo ih sa sobom ponijeli u lagji, a darove natovarismo na deset deva. Nijesmo malo pošli, kad li se uzdiže prašina, koja se za čas raširi čitavom okolinom. Kad se iza tog do malo rastupi, ukaza se šezdeset konjanika kao lavovi, što prkosno gledaju. Kad ih smotrismo malo bolje, poznadosmo, da su to arapske pustahije. Pošto spaziše našu malu četicu i s nama deset tovara darova za indijskog cara, zaokru- �178 BEHAR žiše nas i naperiše mizrake na nas. Mi im dadosmo znak, te im đoviknusmo : „Mi smo poslani caru velike Indije, pa nas ne uznemirujte!" — „Mi nijesmo u njegovoj zemlji, niti stojimo pod njegovom vlasti,u odvratiše nam oni, a za tim poubijaše nekoliko momaka, a ostali pobjegoše, megju kojima sam se i ja nalazio, ali teško izranjen. Arapi se zabaviše oko onih darova, što su bili uz nas, a janijesam znao kuda ću okrenuti. Sad bijah moćan, pa eto u jednom ćasu postadoh po­ tišten. Tako pogjem ne znajući ni sam kuda, te se ispnem na jedno brdo i zavučem se u jednu špilju, dok ne osvanu dan. Odatle pogjem dalje, te sretno stig­ nem u napučen grad, u kojem bijaše smalaksala zimska studen, a nastupilo proljeće sa svojim cvjetanjem. Meni bijaše vrlo drago, što sam tu došao, jer bijah već od duga puta sastao, a od tuge sav požutio. Tako promi­ jenjen, ne znajući kud ću ni kako ću, prigjem jednom terziji na dućan, te ga pozdravim. On mi odzdravi i nazove mi dobrodošlicu, te me poče raspitivati za uzrok mog putovana. Ja mu pripovjedih sve što mi se dogo­ dilo od kraja do konca, te ga to rastuži pa mi reče: „Mladiću, ne kazuj se ko si ni što si, ja ti se bojim od cara ove varoši, jer je ono jedan od najvećih ne­ prijatelja tvog oca, pa mu se želi osvetiti." Za tim mi iznese jela i pića, te jedosmo zajedno, a onda se tu noć razgovarasmo. On mi isprazni do svog dućana jedno mjesto i dade mi dušek i jorgan. Pošto sara tu proveo kod njega tri dana, reče mi on: „Znaš li ti kakav zanat, čime ćeš što god zaslužiti?" — „Ja sam pravnik, naučen, znam pisati i računati," kazah mu ja, „Tvoj zanat, odvrati mi on, ne prolazi u ovim kraje vima, jer se u našem gradu niko ne trsi za znanost i pisanje, neg samo za imetak.*4 — „Tako mi Boga. rekoh mu ja na.to, ja ne znam ništa drugo osim to, što sam ti kazao.** — „A ti se onda ujedri, pa uzmi sjekiru i uže i idi u drva; tako se možeš uzdržavati, dok ti Bog da bolje, saino se čuvaj, da te ko ne pre­ pozna, jer će te ubiti.** On mi kupi sjekiru i uže i posla me s nekoliko drvara, preporučivši me. Ja odoli s njima, te sabrah drva i donosoh jedno breme na glavi, pa ga prodadoh za p6 dukata. Odatle sam so prehranjivao, a nešto bih i zaštedio, te sam tako proveo čitavu godinu. Bijaše već prošla godina, a ja po svom običaju odem u onu šikaru da saberem drva. Tu zagjem u jednu dolinu, u kojoj bijaše silno drvo. Zagjem unutra i dogjem do jednog drveta, te počnem otkopavati zemlju oko njega. Kad počeli sjeći, udari mi sjekira o bakrenu halku. Jaočistih zemlju, kad li tu drvena vratašca. Kad ih otvorih ukazaše se merdevine. Ja sigjem dolje i vidim tu nek kva vrata, te unigjem na njih, kad li unutra dvorac tvrde gragje. TJ tom dvorcu nagjem dje­ vojku kao skupocjeno zrno bisera, a iz srca joj bije svaka nevolja, briga i nesreća. Kad je pogledah padoli na sedždu njezinu stvoritelju, koji je u njoj usavršio kras i ljepotu. Pošto ona opazi mene, upita me : „Jesi n li ti čovjek ili džin?** — „Čovjek,** kazah joj ja, ^ ko te dovede ovamo," upita me na to ona, }>Tia ”Vo mjesto, gdje sam ja evo dvadeset i pet godina, , kroz toliko vremena ne vidjeh čovjeka.** Na te njeno slatke riječi odgovorih jo j: „Dovede me Bog u tv / stan, da mi umanji nevolju i brigu." Za tim joj p ^ povjedih sve, što mi se dogodilo od kraja do konca Vidivši, kako mi je teško stanje, zaplaka, pam irečo * „Ja sam ti drhga u nevolji, pa ću ti kazati svoj doživljaj Ja sam kći cara krajnje Indije, koji vlada otokom Abanos. On bijaše mene vjenčao za mog amiđžića, a], me one noći, kad mi je bila svadba ugrabi ifrit imenom Džerdžeris sin Redžemusa sina Iblisova, te pobjegne sa mnom i spusti me na ovo mjesto. Štogod je trebalo gizde, odijela, kumaša, prostirke, jela i pića, sve je ovdje pribavio, a svako deset dana dogje mi jedan put i prenoći. Uz to kad gqjl mi bude trebao po noći ili u dan, rekao mi je da pritisnem rukom na ova dva napisana retka na kubetu, pa ja ne ću ni ruke dignuti a njega ću ugledati kod sebe. Evo su prošla četiri dana kako je bio kod mene, a ostalo je još šest dok opet dogje, pa hi li ti ostao kod mene pet dana, a onda hajde na dan prije, nego on dogje." To me ob­ ra*1 ^a te pristanem, a ona skoči na noge, te me uze za ruke, pa me uvede na kapiju u lijepu i udobnu, banju. Kad ja to vidjeh, presvukoh se, a za tim unigje ona, te sieđe na jedno šilte, a do sebe posadi mene, pa mi donese šerbeta od miška i napoji me. Iza tog dokuči jela, te jedosmo zajedno i razgovarasmo se, dok ona meni re č e : „De sada zaspi i odmori se, jer si umoran!" Ja joj zahvalili, te zaspah, zaboraviv na sve što mi se dogodilo. A kad se probudih, nagjoli je gdje me gnječi po nogama, pa joj učinih dovu. Za tim sjeđosmo, da se razgovaramo, pri čem mi ona reče : „Tako mi Boga baš mi se bilo stislo pri duši ovako samoj pod zemljom, ne našav nikoga, s kim bi se razgova­ rala prvih dvadeset i pet godina. Za to hvala Bogu, koji te meni posla." — Na te riječi nadoveza ove stihove: Da smo znali, da vas dočekamo, Krv bi srca izlili po stazi I crninu oka plamenita, Po njoj noga da hodi i gazi; Prostrli hi obraze i lica, Da šećeto iznad obrvica. J a joj zahvalih na toj pjesmi, što je čuli od nje. Ja je zavolili od srca, pa mi nesta one sve tuge i brige. Tako smo sjedili, pijući sve do noći. Tu noć prespavah s njom zajedno, a nijesam u svom životu nikad take noći zapamtio. Kad u jutro ustadosmo oboje veseli, upitam j e : „Hoćeš li, da te izvedem ispod zemlje, pa da te izbavim od tog džina." Ona se nasmija, pa mi odgovori: „Ta budi zadovoljan i šuti: u svakih deset dana ifritov je jedan, a tvojih je devet." U meni pre­ vlada ljubomori pa joj odvratili : >,Ja ću ovog časa �BEHAR D razbiti ovo kube, što je po njemu ispisano, pa neka dogj® ifrit>da ga ubij em- Meni je unaP'*ijed odregjeno, da tučem ifrite." Mjesto odgovora, ona mi dobaci ove stihove. Za što da se rastajemo? Što se varaš, što te ganja? 0, nikada dosta nije Ljubavnoga milovanja. Pogled po svijetu. Političkim pnz£-/cima. „Jedinstvo" se zove polit, list, što izlazi u Spljetu a urednik mu je čuveni politički puza­ vac Stražičić, pa je dosta to samo, da se vidi, koja je sorta taj list. Ali kako svi ljudi te sorte tako i ovaj, traži dogjaja I političkih zapletaja izvan svojih granica i- tu se nameće sudijom, a sve da svoju ljagu .i ulogu pokrije. Taj list piše i u zadnjem svom broju članak o Macedoniji, pa se na taj članak moramo svrnuti već i s toga Što se ta kuga Siri nepozvana i ovako okušava svijet neispravnim mislima o turskoj politici,. a što je još gore, tu politiku turskih oblasti označuje pošljedicom vjersko turske nesnošljivosti. Taj puzavac bulazr*, se u Macedoniji ne će i ne mogu reforme provesti, dok se. ne odijeli vjerska od političke oblast*. Dok je svakom poznato, da u turskoj upravi vlada zakon mo­ demi gragjanski, da se po Kuranu rješavaju same is­ ključivo vjerska pitanja (nasljedstvo i bra^c), dok u turskoj vojsci i upravi ima sarazmjerno dosta inovjeraca on veli, da se sve ravna po Kuranu, koji ne pri­ znaje drugih vjera. Koliko je drzovit i šovinist vidi se po tom, što sam veli, da u Kuranu piše, ali ako i ne piše, on se tako tumači, da druge vjere ne mogu biti ravno-pravne islamu. Pošten bi čovjek političar bar zavirio u Kuran, vidio što .on propisuje, vidio bi šta se radi u turskoj politici i upravi, pa kad bi našao da se faktično po njemu ravna, onda bi to tek mogao da i konstatira. No puzavci politički ne će toga. Oni vole ovako trovati svijet neistinama, da sebi pribave nekog autoriteta, koji su sami proigrali, i ovako se na­ bacuju na druge. Da u Kuranu piše onako kako bi puzavci htjeli, i da se zbilja turska uprava ravna polnjem, no bi li kršanima đavuo odzvonilo u turskim zemljama, kako je muslimanimaodzvo ilo u Crnoj gori na Btdnjak 1703., u Srbiji za zadnje bune. i t. d. Danas je slo­ bodno sve kritizirati, ali treba bit pošten, pa opravdati ono, što pišeš. Ali toga puzavci ne će. * Buri su do sad pobjegjivali fizički., al kad u no­ vije doba pustiše zarobljenog engl. generala Metbuena na slobodu, tim veledušjem. zadobišo sebi i moralnu pobjedu i tako se i u očima samih Engleza digoše nad Engleze. No Engleska još ne odstapa od boja. Sad putuje lord Wolseley na bojište, formalno se ne zna, za što putujo, al nagagja se, da pntuje ili da kralja Eduarda obavijesti o pravom položaju na bojištu ili da zamijeni nesposobnog Kičenera. Drugi opet vele, da putuje, da s burskim Vogjama sklapa mir. Novije vijesti javljaju, da je burski vogja Shalk-Burgor za­ molio* Kičenera, da dogje u Pretoriju, što mu je i 179 Nevjera je i onako Ovo brzo vrijeme. Ljubavnoj su sreći konac Na rastanku suze nijeme. Ne osvrćući se na njezino riječi, što mi pjeva udarih jako o kube. Šeherzada opazi zoru i presiječe svoje ugodno pripovijedanje. dopušteno. O ovom posjetu govore razni glasovi druk­ čije, hoće jedni da reknu, da je Kičner poručio po njih, da ugovaraju o miru, a to je učinio da ujagmi Wolscley-u, koji ide tom namjerom, da dokrajči taj rat po što po to. Wolseley ima da stigne u juž. Afriku 31. pr. ili i. o. mjeseca. * Negdje početkom prošl. mjeseca iskrca se u Šapcu na srbijansku obalu čovjok u srp. generalskoj uniformi, i pozva sve oblasti, da mu se predadu. Uz njeg bijahu još četiri druga. Pošto je sklonio napredaju financijsku «tražu, policiju i žanđarsku postaja pogje dalje, ali ga u tom času zapriječi žandarski kapetan, poteže revolver a i general se maši revolvera, opališe oba i general se sruši mrtav. Taj lažni general zove se Alavantić, a pošao » da podigne bunu u Srbiji, da se onda pro­ tjera kralj Aleksander, a da na prestolje dogje Karagjorgjević, koji odavna neprestano kibicuje oko srpskog prestolja. Taj se glas raširio u jedan čas po Srbiji, i razumije se, da se klicalo kralju, da je slavio i hvalio svijet kapetana Nikolića, koji junački zapriječi bunu i prevrat u Srbiji. Ali kasnije počeše izbijati čudni glasovi na javu. Poznato jo dobro, kako je srpski narod još od Milana pokojnog ludorija hladan prama dvoru i kući Obrenovića, a osobito od kako se i Aleksander oženi udovicom, kako se izjalovi rogjenje prestolonašljeđnika i. t d., te je dvor sve više gubio svoj ugled u narodu. Da se dakle taj klimavi auto­ ritet kako god popravi, vlada je srpska sama ujđurisala Alavantićcvu navalu i pokušaj bune, da se tako pobudi u narodu što više simpatija za dvor. Novine nabrajaju nepobitne dokaze o toj aferi koju je dvor izmislio, a Alavantić naravno bio puka igračka i žrtva njihova. Čudnovate vijesti dolaze u novije doba iz Turske. Da se radi o progonu jednog čovjeka, ili da koji sam pobjegne ili osjećajuć se krivcem ili bojeć se klevete špijunske, to se moglo Ćuti i odavna i u drugih država. Ali u novije doba progon zabita i činovnika učestao. Bježanje ili progon velikih osoba vojničkih ili gragjanskih oblasti, pa i iz blizine sultanove na dnevnom je redu. Pet generala i preko 140 oficira da je do sad prognano, osugjeno ili pobjeglo, pa naknadno kažnjeno smrću ili doživotnom tamnicom. Sumnjivih vojnika ili ba š izdajica bude i u drugih careva i država, u svakom žitu ima kukolja; ali ako je broj kažnjenih toliki kako pišu novine, onda zaista ili je vojska zaražena nekim idejama, protivnim dvoru i sultanu, ili se nekakav dušman turske carevine uvukao na odlično mjesto turske voj­ ničke i civilne uprave, pa hoće ovako da ruši ugled �180 BEHAR i moć turskoj carevini. Ili je sto i toliko oficira i J činovnika izmet i izdajica roda i doma m je gadna kleveta prisvojila moć, pa kara nemilice. U Moskvi se ušlo u trag, da ruski pukovnik Grimiu, koji služi kod generalnog štaba, izdaje ruske ratne osnove Njemačkoj. Ta se. izdaja njegova opa­ zila već odavna, pa se od tada strogo pazilo na njog i dokazala se izdaja. Po vojničkom zakonu pukovnika bi trebalo pogubiti, ali njega još drže u zatvoru, a neprestano pronalaze još oficira, koji su s njim zajedno Činili tu izdaju. Ti svi oficiri vele da su porijeklom n Nijemci, pa ih sada Rusija progoni, zatvara, a i 0ll: sami bježe iz rusko vojske. Rusija je u savezu Sa Franceskom, pa po mišljenju p ditičara Fra icoska <ie zajedr.o s Rusijom jedan put navaliti na Njemačku i s toga da se Rusija i naoružava, a to naoružavale i ratne planove Njemačka je saznavala od spomenutih Nijemaca u ruskoj vojsci. U Rusiji se gjaci i radnici složili i neprestano demonstriraju i zadaju posla ruskoj vojsci i oblastima Gjaci su održali kongres i tu stvorili zaključak daše bore protiv dvora i dvorskih ministara. Uhapšeno je 20 časnika, koji nijesu dali zapovijedi vojnicima da pucaju na demonstrante. Islam na Istoku. Priopćio Hnlnsi. JjnSra^bvjetski naučenjaci naročito evropejski rijetki su kao bijele vrane, koji pišu neprifV dgafi strano o islamu. Mogju mnogim, koji ga napadaju a sve od puke zlobo i fanatizma ovi nepristrani sudije iščezavaju. No ipak nagje I i l\' se u novije doba, a bilo je toga i prije, da se y 7 pokoji ipak javi i svoje mnijenje razloži u prilog \ islama. Savlada ih ipak jedan put savjest, pa no mogu drugo, nego moraju istinu da rclcnii. Kad bi se mnogi potrudili i proputovali razne krajeve is­ lamske i neislamske, opazili bi mnogo koješta, što bi im s mjesta promijenilo mišljenje. Da ništa drugo, prispodobe li se samo sredstva, kojim se danas šire vjere megju divljim narodima, opaža se velika raz­ lika. Dok na hiljade misionara hrli cijelim svijetom i širi vjeru, islam sam sebi krči put. Po dalekoj Kini i srednjoj Africi misionari ginu, bivaju spaljivani, a Englezi istresaju po čitave brodove svetog pisma po raznim obalama azijskim i afričkim misleći, ako ko samo jednu uzme svi ha je postignuta. No sav taj rad, da se divljaci preveda u vjeru, u jednobošce, pokreće tobože čovjekoljublje; divljaci naime ostaju divljaci, dok su neznabošci, pogani. Treba ih dakle prevesti u vjeru, u kojoj će ostaviti divljaštvo svoje i biti dobri članovi čovječanstva. Ali u no­ vije vrijeme počinju evropejski naučenjaci da se raz­ očaravaju. Da islam na te iste divljake kulturnije upliva nego li ikoja druga vjera, dokazuju nam u no­ vije doba sami ti putnici Evropljani, te evo dva taka mnijenja iznosimo, da se vide. U jednoj sjednici madžarskog zemljopisnog druš­ tva u Budimpošti, čuveni orijentalista profesor V&mbćry govoreći o radu na polju zemljopisa i nabrajajuć putovanja po Australiji, Africi i Aziji, dotakao se i pitanja: o uplivu, što ga Islam i kršćanstvo na istoku imaju, odnosno od ove dvije vjere, koja imade veći civilizatorni upliv na istok, pa megju ostalim reče: „Vi ćete se čuditi, što mi danas naočigled sjaj­ nih pobjeda i velike nađmoćnosti kršćanstva po cijelom širokom cvijetu u opće još ističemo ovo pitanjo, a još više se možete čuditi, ako Vam rečem, da je jedan sluga crkve, kanonik Isak T a y l o r na crkvenom kon­ gresu u ’VVohverhamptonu na veliko čudo i izneuagjenje slušalaca stao da razglaba pitanje: zar se još nije uvidjelo, da kršćanstvo nije prosvjetno orugje sa Afriku, i da je Islam puno podesniji kano civilizator za tamošnje čovječanstvo. U engleskoj, u domovini ve­ likih, smjelih i sloboduijeh misli, smije tako da raz-t matra i jedan crkveni velikaš, koji svojim razlozima i pravo zbori. Poznato nam je, da se Islam, koji je odmah s prvine zahvatio korijena od Maroka do Jave i od Zanzibara do Kine, u tečaju novijeg vremena upravo nepojimljivom brzinom širi po svoj prostranoj Africi, Eno ga na rijekama Kongu i Zambesi, a Uganda, naj­ silnija i najveća eruačka država u novije je doba listom prihvatila vjeru Islamsku. Više od polovice naroda u Africi Islamske je vjere. S toga je od velike vrijednosti pitanje: kako to. da se kršćansko čovječanstvo još sa svojom materi­ jalnom nadmoći sa tolikim grdnim milijunima potro­ šenim u misionarske svrhe i tolikim trudom naših misionara svagdje pokazalo nemoćno'i svagdje izgubilo temolj ispod nogu ? U Engleskoj, gdje su novine ovo pretresale, ondje se razlagalo i naglašavalo mnogo koješta, što sam i sam opazio jia svojem višegodišnjem putovaajn megju Islamskim narodima i što sam u samim svojim spisima mnogo put istaknuo. Ja sam svoje djelo: „Islam u XIX. vijeku1* za­ vršio ovom rečenicom l „Mi još nemamo prava, da napustimo polovicu svijeta — Islamskog — neizbježivom propadanju i da društvu, koje broji milijunima duša, proreknomo k*>- 1 �181 BEHAR n načnu propast 1“ Ovu moju rečenicu kao da istom sada uvigjaju i širi krugovi. Što sara rekao, odnosilo se je samo na Aziju; ali danas se još većma uvigja, da ova fećenica još više važi za Afriku i da se Islam megju crncima pokazao i djelima zasvjedočio kao najpođesnije i najbolje orugje za civilizaciju. Doduše i Islam i kršćanstvo u ove mračne dijelove svijeta unose pri­ padnici stranog soja (plemena), koje Afrikanac naziva divljacima. Pri tom arapski trgovac, koji je s urogjenicima u neposrednom dodiru i po svojim običajima, navikama i boji lica ne razlikuje se toliko od njih kao evropski misionar, šta više on nalazi ljudi koji će ga radije slušati pa može i na moralnost Afrikanca i bolje i puno lakše uplivisati, nego li što to može Evropejac. Ušavši u carstvo Islama dotle prezreni Crnac s mjesta postaje poštovanim članom bratstva od stotine milijuna na broju, a taj isti Crnac iza pokrštenja ostaje samo crni kršćanin i njegova bijela braća po vjeri dulje ga vremena omalovažavaju. Po nauci Islama svi su Muslimani slobodni Ij.udi (kjullu Maslinun hurr), a pored kršćanskih misionara sami kršćanski trgovci sa robovima vijekovima tjerali su svoju gnjusnu trgovinu i afričku djecu na stotine hiljada, šta više na milijune prevažali i prodavali u šećerne bostane američke, i s toga je za čovjekoljupca, kojemu je stalo do sudbine tamnog dijela svijeta, svakako neugodna ist'na po sri­ jedi: da se kršćanski preobraćenici u Africi broje istom ha hiljade, dok islamskih na milijune imado. ^ Tako piše taj odlični magjarski pisac i naučen jak a u novije doba francuz jedan još bolje nadopunjava to isto osvjedočenje. Kako je poznato nedavni rat i natezanje Evrope s Kinom postao je s jstih razloga. U daleku Kinu dolaze ljudi tugji, strani'Kinezu, strani mu i po jeziku i po plemenu i po osjećajima i osvjodočenju i sad počne uznemirivati Kineza na rogjonora mu pragu i nametati mu nešto, za što on ni čuo nije. .Stih se razloga mnogo krvi prolilo. Pisac taj znajući, šta se u zadnje vrijeme vidjelo muke, dok se izvojevala kakva taka zadovoljština Evropi, pa analizirajući ćud i prilike Kineza zaključuje, da njima drugog spasa nema, što ne će listom na islam preći. Kinez je, veli taj pisac, po naravi lijen, ne možeš ga krenuti u kakvu akciju bez velika napora, a kad opet ustane na što, teško ga dovest do uvjerenja. No kako je poznato ima danas već dosta Kineza Musli ana, a ovi,, veli pisac, bitno se razlikuju od svoje rogjene braće. Dok nijesi s njim ni progovorio, vidiš po njegovu ponašanju, po poslu da je nešto drugo nego li brat njegov, a to je od njeg učinio islam. Što više, zaključuje on, u samom boju po načinu ratovanja, po srčanosti i junaštvu po­ znavali su Evropejci s mjesta: koja je kolona islamska. Tu, veli, i djeca od 12 godina drukčije rade nego li stara neznabožac kineski. A k toma treba znati, da se islam svukud danas širi samo pukim slučajem, megjusobni dodir putnika i trgovaca prevodi čitave krajeve u pravu vjeru" 9 “ gT ~ Svaštice 0 kahvi. Glasoviti berlinski fiziolog, profesor Mendel, odavno je ispitivao pošljedice mnogog pijenja kahve, i nije davno što je iznio na javnost rezultate svoga ispitivanja. Mendol dpkazuje da kaliva može opiti čovjeka kao i svako drugo piće, da štetno (sa zarazom) utiče lia n^še živce .(damare) i da se šta više od kahvo može dobiti „pjanačko ludilo" (delirium tremcns), ako Si*; neumjereno pije. Istina, kahva je, za pošljednih desetak godina dost« poskupila, ali je još i sada tako jeftina, d»i je so i siromašni slojevi naroda mogu dočepati, laliko nabaviti i uživati. 2$a to so pijonjo kabv© i raširilo po čitav.om svijetu. i\o mišljenju Mendelovu, mnogo pijonjo kalive s vremenom postajo otrovom takovim, kojo ima onako iste opasno pošljedice ■ko što i mnogo pijenje alko­ hola, .ili pjančarcnje, samo što so zlo pošljedice od kakve no mogu opaziti u onolikoj mjeri, kao od alkokolupg pića. Prekomjerno pijonjo kabve, prouzrokovalo jo opću nervozo $t (živčanu bolest — razdraženosl) koja je u ovom vremonu odviše uzela maha.i vooiua -s <j raširila po cijelom svijetu, a koju isti profesor Mcndel nazivlje „kahvedžijsko pijanstvo". Nervoznosti je početak u kvarenju svega živ­ čanog sistema u čovjeka, koje postepeno sve većeg uzima maha i sve više i više propada, i to u nekih brže a u nekih sporije, kako se koji desi jače ili sla­ bije konstitucije. P o slije onog raspoloženja (razg alen ja) i dobre volje što č o v jek a sn a g je k ad p o p ije ja k u kah v u , n a ­ stu p a obična duševna (duhovna) trom ost. Često čov jek a spopane glav o b o lja, a najvećm a n e san ic a (n esp av an je), p a se dešava da čovjek Ban posve izgubi, a od te bolje teško se m ože izliječiti. Naučnim ispitivanjem profesor Mendel se je uvjerio, da se živčana bolest koju prouzrokuje preko­ mjerno pijenje kahve rijetko kad izliječi. Takav bolesnik više puta sobom opaža zle po­ šljedice svoje ičkije (strasti), pa se sam uplaši i za­ brine za svoj vudžud, koji mu ta bolest hara, ali se i opet ne može da okani svoje zlo navike, koja mu često prouzrokuje bolest, od koje po gdjeko i glavom plati. Pa nije samo to, već tijelo takovih bolesnika i merakčija izvrženo je gotovo svakom z&palonju. Jedan ubod iglico, dešavalo se je da je takovom bolesniku prouzrokovo crveni vjetar (basur-nevazil). Profesor Mendel dokazuje, da obično kahvu vole iti ljudi, koji su življe naravi, i da dogmatici (hladnorvni ljudi) ne mare toliko za nju. �BEHAR 182 Na pošljetku isti profesor dokazuje, da najveći broj onih ljudi, koji su se vremenom zdali na piće i postali pjandure, i robovi kaplje alkohola, ili uzima­ njem afijima (opijuma), započeli su tu svoju zlu na­ viku (strast) pijenjem mnoge kahve ili čaja. n Odgonetka Brojčanice '*) od F. H. „Behara*. Zagonetke. Rodbinska zagonetka. od Hilmije. Išlo piitem devet mladića i jedna fient Kad npitnše ženn, ko au joj ti mladići, ona reče: Četiri au mi brata, četiri djevera, a jedan muž, a svi au braća. Kako je to bilo? 7 6 1 6 2 6 1 8 9 8 7 4 6 8 7 8 G 7 8 C 6 2 8 7 8 4 9 8 6 G 4 8 4 & 2 9 2 l 1 9 4 2 1 8 9 Đaftćauševića i* 6 7 5 1 8 2 8 4 9 8 8 9 G 2 4 G 7 1 7 8 6 3 6 1 2 9 4 r> G 8 2 9 7 4 * 8 Odgonetke. Odgonttka geometiijake zagonetke od Um ata iz 20. broja „Behara": I na joi na više načina. Odgonetnuti: A-B. Bjelevac, August Knežić, Muli med Pokuiić i Mehmed Ribica, učen. trg. škole u Moataru, Omer Salikamidžij u Trebinjit, Alija Kajtaz u Mostaru i Huaein Serda.ević i* Ljubiuja. Odgonetka Pitanja od Džomnla iz 21 br. „Behara 1. Kad je noć najkraća, 2.) posjećeno, S.) njena, 4 ) kantar, 6.) zemlja, 6.1 dim, 7.) sat, 8.) na zemlji, 9.) i, 10) ajena, 11.) korača, 12.) ime, 13) jer ima jezik. Odgonetnuti Ašik Oinor i Fehim H. Uaščaušević. Odgonetnuti: šeinauddin, Ašik Omer i Fehim II. Bai&aušavić avi iz Barajeva. •) Krivo je bilo u zadatku, rodovi brojeva ne daju proizvod već zbir. Vlasnik: Adeiu aga Mcšić. Odgovorni urodnik: Edhem Mulalulić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. Ogledalo. (Crtica.) o danas ne bi znao što je ogledalo, ta neznatna već kako je bio nalik na svog oca, mišljaše, da je stvarca? Ta i u najzabitnijem seocu, u naj­ to očina mu slika. Otac mu već davno bijaše umro, siromašnije djevojke naći ćeš ga, a ona ga nosi i. on s velikim poštovanjem ponese ogledalo sobom, u njedrima, čnva ga i po njemu dotjeruje svoje čudeći lice se, od kud tu da bude slika oca njegova. i kosn. Po ogledalu pozna ljepotu svoga lica. Ali u Kad dogje kući ne kaže za očinu sliku nikom krajnjem istoka, u dalekoj Kini i Japanu ima i danas ništa, pa ni ženi svojoj, već je postavi u jeduu kuti­ sela i krajeva, gdje se ne zna za ogledalo. Djevojke jicu i objesi o gredi u svojoj sobi, gdje spava. Iza se na vodi ogledaju, ii misle da su onake, kako im to toga je neprestauo razmišljao o slici svoga oca, pa mu to zanijelo pamet. Gdje kad bi ostavio svoj posao, momci laskaju i govore. U jednom takom japanskom selu nagje jedan ušao bi u kuću, pa u svoju sobicu i uzeo sliku, pa seljak putem idući malo ogledalce, koje je nekakav gledao u nju za dugo i tako bi često radio, i što je zar daleki putnik evropejBki izgubio, i uze ga nezna- više gledao, sve mu to više misli zapletalo: od kud jući, šta je. Kad malo bolje pogleda, opazi u njemu slika njegova ocal sliku, a kako se nikad nije ogledao, nije znao svoje Na pošljetku i žena opazi tu promjenu na mužu slike, pa ni tada ne znade, da je to njegova slika, svom, pa joj to i čudo, a i brigu zadavalo. Za čudo M �n BEHAR joj bilo. što muž često kući dolazi, a osim tog uvijek hladan i ko zabrinut. Ona odluči da po Što po to sazna za tu tajnu njegovu, pa kad on jedan put izagje iz svojo sobice i ode za svojim poslom, ona ugje u sobu i svu je pretraži, ali ništa ne nagje. Sad udari još u veći merak. Jednog dana kad joj muž po običaja ugje u svoju sobicu, ona iznenada hrupi k njemu i na veliko čudo opazi, kako se on zagledao u nešto pred sobom, a čim nju opazi, odmah to pobaci i po­ stavi u onu kutijicu Što je visila u gredi. Ona se učili nevjesta, tu se malo zabavi nekim poslom, pa brzo izagje. Kad muž opet ode za svojim poslom, ona ugje u sobicu i dokuči tu veliku tajnu, što muž od nje krije. Iz kutijice izvadi stakalce, pa ga uze razgle­ dati, kad na jedan put opazi u njem si ku nekakve žene. Sva se upropasti od velika čuda. Drhtala od uzbugjenja i kamenila se’ od čuda. Dugo je razmi­ šljala, /dok joj na jedan put sjne misao i odgonetka te čitave tajne. Grozno i užasno ! Ona se sva strese od gnjova a kako i ne bi I Eto mislila je, da se muž oženio njom i uzeo je baš od čiste ljubavi, a sad evo se ona uvjerila na svoje oči, kako on drži sliku nekakve druge žene, koja mu je draža od nje i ovako gleda u nju po čitav dan. 0 nevjero muška! pomislila jadna žena u sebi. Oči joj se suzama napune, vrisne od teška bola i pane na zeirljo. Sad se opet razabere malo, još jedan put pogleda u sliku, a ona joj 60 još gora pričini, čudom se čudila, d aje ovaka grdoba ženska mogla zanijeti muža njez 1a. To je toliko satrlo, da taj dan nije mog;a ni ve­ čere spremiti. Kad muž dogje u večer s rada, onr »a ne dočeka po svom običaju na vratima kućnim, već je sjedila jadna i čemerna, zaplakanih očiju. Čim se pojavi kod nje, ona udari u plač: „Zar tako nevjero jedna? Ti si se .meni kleo i preklinjao, da jedino mene ljubiš, i još ni godina nema od našeg vjenčanja, a ti već vjerom krenuo ! 183 „Bog s tobom, ženska glavo, u čudu će on, šta ti je, šta je bilo ?a „Ti znaš, šta je, nevjerniće!" opet će ona. „Ti znaš za ženu, čiju sliku držiš ovdje i svaki dau do­ laziš rad nje, da je se nagleđaš, stid te bilo To rekavši baci mu sliku u krilo, pa nastavi: „Ja ove grdobe ne mogu podnijeti, ne moga gledati u svojoj kući! A onda udari plakati na sav mah. Muž je poče tješiti, al ona no da ni probijeliti, već sve jednako kroz plač viče i grdi ga, da se sve ori. U taj mah otvore se vrata, a k njima upade seoski njihov svećenik. „Šta je to djeco, kakva je to galama>■* n čudu će -duhovnik. „Evo šta je oče!“ poče žena i njemu da pripo­ vijeda, kako joj muž ima sliku nekadve žene, koju voli nego nju, svoju vjenčanu ženu. Na to poče muž da se opravdava: Nije oče, to ništa istina, već sam onomadne našao sliku svog po­ kojnog oca i donio je, pa je postavio na lijepo mjesto i čuvam je. To je slika moga oca, a nije nikakvo ženske. „Dajte, da ja to vidim lu -u čudu će đuhovuik. Kad mu dađdše stakalce, on se zagleda u nj, pa se sav iznenadi od čuda. Ilaskolači oči, pa će mužu i ženi ozbiljnim glasom: „Djeco moja, vi se oboje varate! Ovo nit je slika tvog oca niti kakve žene, već — a evo vidite ovu kosu, ovu kapu, ovo lice, ovo je slika nekog našeg sveca. Ja ću ovo ponijeti i na dostojno mjesto u hram postaviti". Njima dade blagoslov i umiri ih, a o n ' ode za svojim poslom i odnese ogledalo sa sobom. S turskog preveo: Jusufbeg Besalbegović. Lisićiji sud. Basna. Neki čovjek, idući kroz Šumu, čuje, kako na jednom stablu cvrče mali ptići u svom gnijezdu. Mi­ sleći, da ih nije napala koja proždrljivka, gume štapom u gnijezdo, da ih izbavi. Tada iz gnijezda izagje zmija, spuza niz onaj štap, te omotavši se čovjeku oko vrata, reće: „Sad ću tebe ujesti." On se prestraši, ali predomislivši so malo, zamoli zmiju, da ga prištedi, dok bar koga upitaju, bi li bilo pravo, da ga ona ujede. Zmija na to pristane. U tome nanigje jedan čovjek, koji, bojeći se svojoj glavi, osudi, da zmija ujede onoga čovjeka, koji ju jo uznemirio. Osugjeni opet zamoli zmiju, da čekaju još koga. Sad dogje lisica. Ona rekne, da no .može tako na niskom mjestu suditi, nego neka idu za njom do obližnjog panja, gdje će so ona popeti. Kad so popela na panj, reče zmiji, neka i ona stane na zemlju, usporedo sa Bvojim protivnikom. Kad su se tako smjestili, reče lisica čovjeku : „Eto, moja budalo, štap ti u ruci, a pamet u glavi: udri dušmana po glavi I" Maftič Hazim. �BEHAR 184 Pozi? na pretplatu. Evo nas s liajrom na kraju druge godine, a na pragu treće. PoStovani naši čitatelji vidjeće iz članka „Behar44 na kraju II. god, da odlučismo produljit „Behar44 i ukoračiti s liajrom i u IH. god. i dalje ako Bog HL Pozivamo sad sve naše dosadanje čitatelje, da „Beharuu ostanu vjerni, kako će i „Behar1“ ostati vjeran svom programu u svim rubrikama. Molimo ih dakle da što prije obnove pretplatu svoju, za što mi i ne sumnjamo, već pored tog hoćemo ovom prilikom, da ih j 0g nešto zamolimo: Čitatelji naši i prijatelji lista našeg mogu „Beharu** da učine još jednu ljubav, koja ih ništa ne stoji. Progovoriti koju u društvu, na sijelu za „Beharu, skloniti još koga prijatelja, da se pretplati na „Behar* ili bar da se pretplati za svog sinčića, brata ili sirotu kakvu, to može svaki učiniti. Ta s onih 10 ili 6 K. jedva da čovjek plati papir i štampu, d, gdje ti je tolika mo­ ralna korist, a „Beharu11 se svakim pretplatnikom učini velika potpora. Svaki je dakle pretplatnik jedan pomagač na prosvjetnom polju islamskog naroda. Do sad su nam se troškovi kako tako po­ krivali, ali je stoga svak u „Beharu4* džaba radio A ne može se svaki put ni uraditi, a da se lijepo i ne oznoji. Ima mlagjih talenata, pa bi i uradio što god, al mu ne podnosi džabe da radi: Ovoga ćeš dakle potpomoći onom peticom, pa ćeš ga oduševiti i u njemu će se možda razviti krasan radnik u našem prosvjetnom životu. Još nešto: Mogu nas naše ćudi, prilike, osvjedočenja i kojekakve zagjevico dijeliti u koliko hoćeš tabora, al treba znati, kako se svi ipak nagjemo i sastajemo u pozivu i zadaći islama, da nas tako i „Behar** svojim programom sjedinjuje u jedno. Svaka bi kuća trebala da ima svoj „Behar44, U to ime šaljemo kako čitateljima, tako svojim vry.ednim pomagačima saradnicima bratski selam i kličemo: Gajret braćo, što ko može! Uredništvo „Behara*. Vlasnik: idem a g a Mešić. Odgovorni urednik: Edhem ttnlabđić Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1901 Description An account of the resource Br. 24 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1901 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 1cd7ef4a-d2f7-4a8c-b66b-210189cce479 https://kolekcije.nub.ba/files/original/02910aa1bfc1909507435cd98324a8bb.pdf c0ff74d88fedeeb003b95681ef70e7bc PDF Text Text �BROJ i- GOD. III. 2-iist za p o 'jLkro .i z a T o a ^ r-cL . 23. Muharema 1320. | | _______ Š A H A J'E Y.O || 1. maja 1902. Što se Avđagi dogodilo u Stambolu. Istinit dogagjaj. |ahmet mu duši! Do skora je živio, a svake zime to pripovijedao. Stambol je dug i širok i na sedam je brda, a u njemu svakakva naroda. Dosta svakakva i zla i dobra, pa insan ne bi ni u snu snio, što more / vidjeti i sam dočekati. Prijašnjih je vremena mnogo koješta druk­ čije bilo. Nije bilo današnjih mašina, da što no reknu, ovdje zaspiš, a u Stambolu se probudiš ; več je dobro valjalo dobre opanke i sillah, ili.vilena vranca zakoračit, pa klimati mjesec i više, dok stigneš u carev grad. Pa i današnje pare — čage — dijete ih more odnijeti, kud ti drago; a prije bijaše zlato, više srebra i još više bakra, pa kad se nakupi carske mirije, onda natovari, a hućumet bi naš’o dobra čojeka, predao bi mu ih da ih on nosi i preda u carsku haznu. Eto to je jedan put i našem Avdagi došlo na glavu. On pojaše svog dorata, pa za kiridžijom hcsbos jednog dana stiže u Stambol i pade u Ćelebi han. Novce uze sa sobom u odaju, a kiridžiju vrati natrag u Bosnu. Ali kad sutri dan ode na kapiju, da vidi gdje će predati miriju, opazi, da će biti prave muke, što su mu i stari ljudi kazivali. Teško je doći do carske hazne, a još teže uteslimiti tolike pare, jer je stigla mirija iz sviju carskih valiluka, pa je na hazni bila velika naloga. Avdaga se vrati u han tužan i zabrinut. Išao je poslije toga svaki dan, ali nikako da mu reda đogje. Na poŠljetku mu rekoše, da ide u han, a da će ga pozvati, kad mu vakat bude. Avdaga je od tog dana provodio besposlen : u jutro bi sjedio na kameriji hauskoj i tu kahvu pio; naprama sebi gledao visoke kuće od tri i od četiri boja. a istom kroz pendžerove njihove naslućivao, kvkva je zgoda i saltanet u njima. Poslije bi izaš’o u čaršiju, a tu mu je na udarcu prvi trgovac Hadžija, čovjek lijepe brade, tih i miran, te bi Avdaga kod njeg dugo posjedio. Za tim bi hodao, razgledao, otišao •iroko, koje j« inače poznato i pod imenom „Havzi sultan". Ovo bi se jezero tnoglo prispodobiti sa jezerom Tiberijađe. Tako piče u pri­ mjedbama „B u r đ e " Serif-ed din Bumsi. Imami Kazvini u svome ,,A .d *a ib eI Mah lu k a t u " veli: „megjn čudesima prirode mofcemo navesti i preeugeno vrelo, kao što je ono Save, koje je nekoč bilo veliko jezero, a danas presnSilo i nema ni spomena od vođe1'. �BEHAR u džamiju, onda opet Hadžiji, u tom bi mrak, pa onda bajde u han na počinak. Kad se sa svojim Hadžijom već dobro upoznao, potužiče mu se jednog dana, kako mu je teško čekati ovako besposlen, a još je neprestano u strahu za tolike carske pare, jer, ne daj Bože hrsuza — ode i sve imanje i glava s ramena. — Pa, evo, brate, magaze moje, odvrati mu hadžija, nije potrebno da strahuješ. Magaza je moja. „atešten enim,“ ja se ni za svoje ne bojim vatre, a pasvandžija i onako čuva od hrsuza Donesi, pa ćemo postavit evo vodje u ovu moju gvozdenu haznu. Pa kad ti đogje reda, a ti ih nosi, i predaj. — Boga mi je baš tako, dočeka Avdaga veseo, hvala ti/k a d ti hoćeš da mi učiniš to dobroI odmah skoči, odazva dva hamala i prenese pare u hadžijinu magazu. Poslije’ toga spavao je Avdaga svake večeri mirno i bez brige. Na pošljetku saznade, da je na carskoj bazni nestalo one navale, te on pogje Hadžiji* i zaiska pare da ih nosi u haznu. — Kakve pare! u čudu će hadžija i promijeni se čovjek u licu. — Ama one pare, onu miriju, šio ti predadoh na čuvanje, dok mi dogje reda na bazni, da ib predam. — Jok fcfendum! u mene nema nikakvih tvojih paral & a! Oko Avdage se magaza okrenu. Šta. ć e ? Nije mogao više ni jedne da probijeli, a i mušterija nekakva navalila Hadžiji, te on skoči i zaokrenu u han tužan i žalostan. Dogje n svoja odaju, sjede i uhvati se za glavu objema rukama. Šta će jadan, tolika para, a u tugju .svijetu! Pa ne smije nikom ni da kaže. Tako so mučio 1 previjao u sobi cio sahat. Na pošljetku mu se stijesni, a svakakve ga misli salijetale: tolika para, a carska mi rij a, kako će se on šaliti s tngjim blagom i davati ga kome bez seneta, ko hi mu i vjerov’o, da to i kaže kome. Pobjeć . . . . skočit u more, Bože sačuvaj ; džipi da se kakogod jtrese tih strašnih misli i ispade na kamariju, ali čisto k'o drngi čovjek. Dosta je put Avdaga, pijući kahvu gledao u one sar&je naprama sebi, ali nije ni naslućivo, da i njega neko odonud motri. Udovica nekakva paše, na glasu žena mudra i prepredena, gledala bi svako jutro, kako Avdaga rahat i mimo pije kahvu i sad ga je opazila, ali on se posve promijenio, k6 satrven, zagleda se u jedno mjesto, trgne se na jedan put, skoči i pogje nekud, pa se opet vrati, a sve vitla rukama, k’o da je - - Bože sačuvaj — s uma sišao. I dok je Avdaga tako jadio .na kameriji, otvore se vrata one velike kuće izagje sluškinja i upravi n hansku avliju. Kad dogje pod kameriju, mahnu na Avdagu rukom da ide za njom, a on odmah i oporavi m k'o lud i neznajući ni ko ga zove ni kad ide. Kad ga, cura nvede nza široke basamake u prostranu sohu prostrtu debelim halijamA, Avdaga se zabezeknuo. U to će ženski glas iza zastora ponudit mu da sjede i upita ga: — Tebi ima nešto, ti si strašno zabrinut. Avdaga se još više iznenadi. — Kaži slobodno, šta ti je, ja ti možda mogu pomoći. Avdagu kd da sunce obasja. Bazveđri se malo pa uze pričat nepoznatoj ženi svoju muku i jad, kako mu onaj hezdušnik hoće toliki novac da zahaba. Kad dovrši svoju pripovijetku, reći će mu žena iza zastora: — Ne brini so, hajde sad tom istom Hadžiji u magazn i sjedi ondje, eto i mene odmah. Avdaga sprti like, pa Hadžiji u magazu, ali n rijeći ne zbori o parama. Doskora evo ti nekakve žene n magaza, a čim poče zborit, Avdaga joj poznade glas. — Živ bio Hadžija, poče ona, nijet sam učinila na Meću, a imam nešto para i đževahira, pa ne smijem ostavit u samoj kući, već da ti donesem nek mi stoji kod tebe u tvojoj magazi dok se ja vratim s Meće. — A koliko ima toga, upitaće Hadžija. — Jedno deset oka zlata i nešto đževahira. Hadžija sad pomisli, to je svakako bolja pljačka od one Avdagine, pa bojeći se, da sad Avdage ne zine i ne odvrati ženu od misli, brže mu namignu i poteže njegove novce iz sanduka, a njoj r e č e : neka samo do­ nese i nek se ne brine, on ćo ih čuvat ko svoje. Avdaga se dočepa svojih novaca pa škrinu n han, a za tim odmah požuri se pašinici, da joj so zahvali. Ona se smijala svom majstorlukn i rekla na pošljetku, nok on mirno spava, a Hadžija nek čeka, dok mu ona donese deset oka zlata. Ali kad već i podne minu, a žene ne hi s parama, i Hadžija se sjeti varke pa ndari u druge diplo. Šatri dan ranom zorom došao je zaptija po Avdagu i odveo ga na mešćemn. Kad tamo: stala žena s dvoje djece i tuži ga, kako je ostavio već toliko godina i p-’ bjego, a ona sirota potuca se i na deset nokata zaragjuje, pa njegova djecu hrani. Avdaga sav poblijedi, umrije ćovjek. Poče se klet, da on nikad do sad nijo ni dolazio u Stambol; ali sve nzalnđ. Okreni doli, obrni gori, sad osadi da Avdaga plati idaru ženi i djeci toliko godina, a on se uhvatio, ne umije da probijeli. Kleo se, da on nikad te žene ni čno ni vidio nije, ali sud reče i on plati troškove, a u to zaleže gotovo sva ona carska mirija. Sad jadan i žalostan ode u han i sjede na kamarijn ko otrovan. Ali evo ti doskora sluškinje pašinice po njeg. — Šta je sad? — upita ga pašinica, kad joj je ušao. — Sad gori belaj I dočeka on i uze joj pričat tu novu napast. Kad je svršio, dočeka opet ona: — Ne boj se! Hajde, veli, odmah na sud, pa iŠči svoja djecu. Kad je sud osudio, da su tvoja, a ti ih i uzmi, pa vodi! �BEHAR Dl Avdaga se kaskatio od čuda ženskoj mudrosti. Nije druge, skoči, pa oplete u mešćemu. Odmah do­ bavile ženu i predadoše mu djecu, a žena ne htjede 8 njim. On uze djecu jpa s njima u han. Ali kad dogje n han, sad vidje da tim sebi ništa n,'je pomogo. Para opet nema, a sad još valja i tugju djecu da hrani. Dok opet sluškinja po njeg. — Gdje su djeca? — upita ga pašinica. — Eno ih u Hanu. — Podaj ih odmah telalu, neka ih proda, ali neka voda sve ispred hadžijine magaze. 189 Avdaga brže nagje telala i predade mu djecu. Telal oporavi ispred Hadžijine magaze i viknu „sto dukata dvoje ropčadi!“ Hadžija dometuu iz magaze deset, al nečija žena dogje tu i dometnu pedeset. Avdaga je odmah poznao glas pašinice. Sve Hadžija po deset, a žena po pedeset, dok istjera djecu na toliko, da hi ih zlato pretegnulo. A kad već vidje da je dosta progje se, a Hadžija plati i odvede ko svoju djecu. Sutri dan je Avdaga odnio i predao carsku miriju, a kad je to svršio, zakoračio odmah konja i pobjego iz Stambola, dok ga nije stigo veći kakav belaj. Šemsnđdin. Islamu. p l Islame, vjero moja sveta, ® Spasu duše griješničke moje, Velike su Tvoje svete misli, Tvoje ime veličanstveno j e ! Pred propisom uzvišenim Tvojim, Mudri razum u prašinu pada ; Zakoni su nepobitni Tvoji, Tvoj šeriiat vječita je pravda! Mudrosti su veljih učenjaka Nedohitne Tvoje tajne svete, Ti si luča čovječanskog spasa, Ti si izvor znanja i prosvjete! Ti me učiš svim djelima dđbrim, Ti me učiš časti i ljubavi, Ti me učiš da za narod živim, Čovječanstvu da član budem pravi. Ti Bi knjiga svenauke svijetle, Ti si djelo vječitoga Boga, Kojime je nav’jestio sjajni, Preporogjaj svijeta cijeloga I Dok mi dani nevidovno teku, U nopovrat od prošlosti tavne, Mene blaže zapovijedi Tvoje Svete ode riječi veličajne. Tvojih misli božanstvenih ja ću Bit šljedbenik uvijek valjani, Tvoju svetu zapovjed ću slušat, A prezirat što Tvoj propis brani Oj Islamu vjero moja sveta, Spasu duše grijeiničke moje, Velike su Tvoje svete misli, Tvoje ime veličanstveno je ! Musa Ćazim Naše zdravlje. avno su rekli: od zdravlja nema većeg blaga na ovom svijetu. Kud si pristć, jesi 1’ i za H ™ kakav poso, ako si samo malo bolestan ? Ma ne to samo, često se dogodi, pa Čovjek lc~j»ne može ni prstom uprijeti gdje ga boli, al sam T J vidi, da nije ni za što. Ne će mu se sjediti, dosadno mu ležat, lijen da hoda, ne more jesti, f|J nije ni gladan ni sit, sna nema — nije mu ništa, 1 a sve mu nešto krivo. On je bolestan čim nema volje ni za rada, ni za šta, nema onog „raspoloženja" Što su Turci dobro označili riječju „ćejifsuz", što treba razlikovati od haste. Mnogi danas vele, da je liječništvo kao znanost najdalje došla od drugih svojih sestara, al drugi opet vele, da je baš protivno t. j. liječništvo da je najniže zaostalo. Bacimo li ipak jedan pogled na liječnišku vještinu, moramo joj se diviti. Na hiljade ima danas bolesti, a isto tako i lijekova. No opet kad dogješ liječ­ niku valja ti kazati: šta te boli, ne može se od njeg ipak tražiti da svaki put pogodi, šta je u zavezanoj vreći. Dakle ta prilika, što moraš da mu kažeš, šta te boli, upućuje te: da vodiš računa o sebi. Pojavi ti se bolja neka, malenkost, brzo prestane, opet se pojavi, prestane, a kad jedanput dogješ do uvjerenja da treba potražiti liječnika, onda mu kaži svoja opažanja. Za to pravo neki vele: čovjek treba da je sam sebi pd doktora. No razmotrimo površno najobičnije naše bolesti i zdravlje. Usporedimo li varoŠanina sa seljakom, opazićemo veliku razliku. Prvi mršav i blijed, drugi je ­ dar i crven. Varošanin, mora se priznati, više drži do odgoja djeteta neg’ seljak, pa opet seljanče mnogo zdravije. Tome je svakako uzrok, način života. Seljak hoda više, a varošanin sjedi, onaj udiše Čist planinski zrak, a ovaj pokvaren sobni. Pa tako možemo opet i varošane rastaviti u zdravije i rumenije i blijede �190 BEHAR nezdrave. Makar da na zdravlje upliva još više raznih uzroka, ipak se može više puta pogoditi, da je onaj blijedi ili radom svojim privezan za sobu, t. j. sjedi i ne miče se, a onome posč zapovijeda, da se vise kreće, a tim mnogo potpomaže svom zdravlju. Ovo*je sigurno imao pred očima i čuveni Kneipp kad je proučavao razne bolesti, što nastaju ovim načinom, te je onda stvorio sustav liječenja, koji se dan danas sve više Širi. Imajući pred očima onu vrstu bolesti, koju opisah u početku ovog članka, a koja se općenito uzima olahko hoću da reknem koju o njoj i o liječenju njenu. Dakle ne boli te ništa, a sve ti fali, tako se ona more označiti. Te bolesti u novije doba ima najviše, a ona je korijen „nervoznosti*, bolesti živčevlja. Ta bolest postaje ili od prevelika duševnog rada ili od posvemašnjeg nerada. Pravo rekavši čovjek i da hoće da se tjelesno napreže da radi recimo 16 sati na dan, ne može, jer ruka će na jedanput klonuti, a noge klecnuti, m šljanja. Dakle ukloni se kud bilo od kuće i provodi neko vrijeme dok se oporaviš. A sad pošto je svejedno ili proveo to vrijeme u Beču, Dubrovniku ili recimo u Abaciji, to osnovaše zavode rekao bih za odmaran" i oporavljanje i prozvaše ih ,,sanatorium“ , a podižu ih obično u tišini, u šumovitim krajevima, no ipak bližU gradova. Tu se samo dobro jede, spava, Šeta i uopće odmara. Ovu vrstu bolesti liječe još i „putovanjem*. i to je promjena zraka, promjena prilika, odmor od posla i t. d. Putovanje uopće valja za čovjeka osobito mlagjeg i u pogledu intelektualnog razvitka njegova. Stara je naša rije č: kad ti se stuži, kad si nezadovovoljan sa sudbinom svojom, obazri se i za se i preda se. H oće reći: naći ćeš boljih i zadovoljnijih od sebe al ćeš naći i nesreća, da će ti tvoja sudba tog časa omiliti. A gdje ćeš vidjeti te razlike u sudbini ljudi, ako živiš u mjestu sa 2— 3 hilj. duša. No o tom puto­ vanju drugi put, već da završimo o našem zdravlju. Temelj zdravlju svakako je odgoj, pa kako nam nije svrha ovdje, da o odgoju raspredamo, hoćemo reći mali ovaj naputak za one, koji se ne mogu više odgajati, kako da se uklonimo od onih malih bolesti, koje su doduše neznatne, al nam ipak ne daju da ra­ dimo onako svoj posao, kako bi htjeli. Odbacivši dakle na stranu bolesti, koje su postale ili našljedstvom ili inače liječnici mogu samo da tu pomoć pruže, sve dakle bolesti .„lahke ruke* nazirna, neraspoloženje, nejelica, nespavanje mogu da se uklone isto tako lahkom nikom t. j. mogu da se spriječe. Ne topli se suviše, nc nemoj na jedan put ni seljak postati, jer to može bit opasno. Uopće Kneippovo liječenje, koje predusreće gye .bolesti, može takogjer da bude opasno, ako se nerazumno upotrebljava. Za to je najbolje ili sam otići u taki. zavod, .ili pak ravnati se po njegovim knjigama, koje su vrlo popularno napisane, i upućuju te u svaku malenkost. No možemo ona druga sredstva i sami da upo­ trebljavamo. Ako te je posao privezao da sjediš cio dan, ako sad i ne osjećaš, osjetićeš kasnije, a ti hodaj makar pola ili čitav sat dnevno u jutru ili u večer, No osim Kneippova liječenja vodom ima danas idi po mogućnosti na b rd o ; ne možeš li koji put dugo i liječenja zrakom (Luftcur). Neko je malokrvan, bli­ zaspati, a ti skvasi noge u hladnu vodu 2— 3 časa, jed, znak da pluća ne Čine ono od udisanog vazduha, izvadi ih, omotaj krpom ali ne tari i lezi. Obli se koji što treba .da Čine, pa kako se bolestan stomak hrani put hladnom vodom al u sobi, osuši se i ostani jedan samo mlijekom i jajima dok ojača, tako treba i plu­ sat ili ne tari se, al odmah se požuri na šetnju jedan ćima potražiti najčistijeg vazduha dok se oporave, da Sat, ali tako da ispočetka ideš hitrije, onda lakše, opet mogu podnositi onaj pokvareni sobni odnosno obično dok ti u tijelo đogje naravna vrućina. Jel ti zlo u stomaku, metni pred spavanje mokar ali dobro ožet kahvenski. U novije doba niče nekakav zavod za liječenje peškir na trbuh, obloži suhim i lezi, nauči se po malo zvani *sanatoriumi. Čuje se često, da doktor nekom i po rosi hodati bos ili gazati po vodi, al ne dulje od preporuči „promjenu zraka* (tebdili hava). Ta promjena 6— 10 minuti. Ne pij crne kahve, ne pij alkohola, zraka nije ništa drugo, nego da se čovjek ukloni vode se ne boj. pa ne koristi htjeti, kad se ne more. No duševno more čovjek raditi i više. Makar se dotjero dotle, da i ne ra­ zumije više što čita ili piše, opet radi duševno, ili recimo ako ne spava kad je vrijeme, opet i tako duševno radi. Tada se živci umore, nestaje sna, nestaje volje za jelo, a kad nema hrane ni odmora, ništa ti onda ne može ni maknuti s mjesta. Kad se dakle čovjek suviše duševno napreže, pošljedica je ta bolest, koju onda liječi Kneippov sustav. To se onda liječenje sastoji u šetnji, udisanju čista vazduha, pranju ili bolje polijevanju hladnom vodom. Kako se prevelikim radom ili neradom or­ ganizam slabi, to onda može i mali vjetrić da čovjeku naškodi, on se brzo nahladi, otkrije li se u noći ili pogje li bos preko avlije — Kneipovo liječenje osi­ gurava čovjeka od onih nahlada, od onih slabosti, pravo rekavši: i zdravi, ljudi valjalo bi da rade po Kneippovim propisima, da predusretnu ovim bolestima. Seljak hoda svaki dan i više nego treba, hoda bos po rosi, što Kneipp osobito preporučuje, udiše čist vazduh i t. d. Dakle Kneippovo liječenje i nije liječenje nego predusretanje bolesti. U Evropi se to liječenje toliko raširilo, da danas neme ni srednje varoši bez takog zavoda. malo od posla, ta kad je kod kuće pa makar ništa ne radio, opet ne mpže da se rastrese brige i razmi­ Ovo su neki manji općeniti savjeti za ljude inače zdrave, al da ih ne snagje ona mala bolest lahke �BEHAR ruke, Sto ipak ubija u čovjeku volju i priječi rad. pakle Kneippovo liječenje nije pravo ništa drugo, nego upućivanje Čovjeka na naravni život, jer pored tih savjeta osobito preporučuje rano lijeganje i rano ustajanje. Ko osjeća da ga crna kakva uzrujava, ili da mu srce jače lupa, neka je se progje, a u tom slučaju bi trebalo da se i bijele okani, a ovu bi bijelu kakvu mogao lahko zamijeniti Kneippovim ječmom. 191 Tog se kupi u špecerajima paket od po kile 25 nč., a pijući je ne moreš raspožnat, da nije kahva. Za nervozne je dobro da se i duhana progju ili bar da ne puše dok se dobro ne najedu. Uopće za njegovo liječenje mogu se preporučiti nje­ gove knjige, „liječenje vodomu, ili „kako treba da se živi- Edhem Mulbđić. Carski saraji. (Narodna pripovijetka.) io mi ti jedan car, pa napravio šaraje, kakvih do tada niko- vidio nije. Pa Kad su saraji bili gotovi i prostrti, onda on sazove svu svoju vućelu, te ih upita: li m cgju vama i jedan, koji bi mi mogao j Kazaii: koliko su me stali ovi moji šaraj i?“ Vućela mu nikom poniknula, niko se ne smije u to ^ upuštiti, a i kako bi, kad je car obećavao silnu nagradu onom ko saraje kimetlejiše; ali ako im pravi kimet ne kaže, da ima platiti svojom rusom glavom. Pa nije se lahko bilo u to upustiti. Ali car je jednako navaljivao na vućelu, da se kako kimet odreže njegovoj palači, pa pošto se m egjj. vućelom niko ne nagje, da kaže- kimet, to car onda pust' dale po cijelom ulćetu. „K o kimetlejiše carske saraje, car će mu ih đarovati, ali ako pravi kimet- ne kaže, da će to rusom glavom platiti." Telali su vikali i vikali, ali uzalud, dok jedan put nakoin dugo vremena đogje pred telale jedan starac i rekne: Ima u mene jedna £ći, pa ako ona to ne bi znala drugi beli ne bi." ’ B Telali odvedu đedu. pred cara, a car mu rekne, neka ta njegova šći dogje ni gola ni u haljinama, ni bosa ni u obući, pi pješe ni na konju. Kada to deđo čuje, zaputi se kući ali zabrinut, kako će njegova šći otić caru ni gola ni obučena, ni bosa ni u obući, ni pješe ni na konju. Odmah se pokajao, što je olišao caru, ali šta će sad, nije druge, valja da se carska izvrši. Kad dogje, ko jadniji ko žalosniji; ne smije ni d& kaže šćeri svojoj tog belaja, već nit jede nit pije, sve jednako šuti i misli. Šći to spazi i stane ga zapitivati: Šta ti je babo?" „Kaži mi I" Tako ga ona dugo molila, dok jedan put dedo joj sve ispriča Šta je i kako je. a ona na veliko njegovo čudo uzvikne: „Pa to je lahko babol" „Ja ću odmah sutra poći do cara" 1“ Kad sjutra dan osvane, onda ona uzjaše na štapinu, obuče na se mrežu, a na noge nalune, i tako dogje pod carsko saraje, Car je upita: „Koliko vrijede moji saraji?“ , a ona mu od­ govori: „Padišahu 1 Vt.fr vrijedi jedan Bošiji rahmet (kiša), nego Čudo takih šaraj a*. I Caru se to svidi pa je uzme za sultaniju. Ahmed Mahluić. Pijevac i lisica. Basna. Neka lisica zateče na jednom brežuljku viš sela pijevca, gdje se popeo na neko drvo i pjeva. — šta tu radiš, upita ga lisica. — Evo okujišem, odgovori joj pijevac. — Deder časom sokujiŠi, — reče mu lisica — pa sigji dolje da džematile klanjamo. Pijevac se dosjeti, da ga hoće, lisica da prevari, te joj poviče: Evo dok ja okujišem, u tom će se još džemata skupiti, pa ćemo svi zajedno klanjati. — A ko bi imao još doći? upita ga lisica. — Eno pogledaj — reče joj pijevac — i pokaza joj prstom prema selu. Lisica pogleda onamo i opazi avdžiju (lovca) s dvoje kerčadi, gdje se penju uza stranu. Kad lisica opazi kerove, prepadne se i poviče' pijevcu — Klanjajte vi, sada ću s* ja vratiti, jer izgubih abdest, i podbrusi pete. Zabilježio: Fehini H- Baščaušerić. �BEHAR 192 TO Hasanaginica. A BĆazboIi se Hasanaginict. t§fU Gabeli najbolja kaduna. Kako se je plaho razboljela Tri jastuka suza napunila. Njoj dolazi aga Hasanaga: „Što je tebi moja vjerna ljub o?" Je 1’ ti žao što ćeš umrijeti, 11’ ti žao mene Hasanage, II’ ti žao tvoje djece drage?" Progovara Hasanaginica: „Nije meni žao umrijeti, Jer ja znadem, da ću umrijeti, Nit mi žao tebe Hasanage, Jer ja znadem, da ćeš se ženiti, Već mi žao moje djećć drage A Boga ti aga Hasan aga, Ne ženi se tugjinkom djevojkom Već se ženi mojom sekom Ajkom!u To izusti, pa dušicu pusti. Lijepo aga ljubu opremio, Do mezara jadan i žalostan, Od mezara puničinu dvoru I prosio punićinu A jk u ; Svadbu vele do petnaest dana. Dogje progje i petnaest dana, Kupi svate aga Hasanaga, Kapi svate šalje po djevojku, Pokupiše kitu i svatove, DovedoŠe prelijepo zlato. Kad su bili u meriner Avliji Izlazile do dvije pastorke,Krile ruke, u liče je ljube: „Blago nama naše mile tete, Naše tete i oca i majke lu Ona ih je rukom oturila: „Kolike ste, teti ne hodilel Ko li će vas radu naućiti, Ko li će vam ruho sakupiti, Ko li će vam čeiz kupovati Ko li će vam svate dočekati." Mlagja šuti, stariji* besjedi : „Ne brini se mila naša teto, Majka nas je radu naučila, Majka naša ruho sakupjfp, Babo ćo nam čeiz kupovati, Jedna drugoj svate dočekati!“ Kad je tamo po jaciji bilo, Sve zaspalo malo i golemo, Zaspala je Hasanaginica. Usni joj se prva inočica, Inočica njezina sestrica: „Ne bij djece, ja sam ih rodila, Ne ber’ ruže, ja sam je gojila I ti seko dugorjeka bila, Od neđelje do ponedeljnika 1“ Kad je sutra jutro osvanulo, I u tome sunce ogranulo, Ona sanak agi kazivala. „Hair sanak, hairli ti bilo 1“ U sebi je junak promislio: „Hair sanak, tu haira nema!" Odmah je je zabolila glava.. I umrije žalosna joj majka. Lijepo aga ljubu opremio, Do mezara jadan j žalostan, Od mezara .Dizdarevu dvoru, Isprosio. Dizdarevu Fatu I ta svadba do petnaest dana. Dogje progje to petnaest dana Kupi 8vate, šalje po djevojku. Svaštice. Škrtost 1 rasipanje. Tvrdica skuplja novac bez cilja; rasipnik ih bez svrhe rasipa. Tvrdica nema ni­ kakva uživanja, rasipnik ima beskorisno uživanje od svog imetka. Tvrdica se može povratiti na zlatnu srednju stazu, kad god hoće, rasipniku je teže, čim je više od nje udaljen. Tvrdica se može vratiti, ali rijetko on to čini; rasipnik i ako bi htio, ne može više. Jedan stiče sebi neprijatelje, drugi (rasipnik) stiče prijatelje, koji su gon od neprijatelja. Ovoga muči čežnja za napretkom; onaj se kaje, što je tako daleko napredovao. Tvrdičenje je korijen svakog zla; rasipnost je stablo koje ragja gorkim plodom. Tvrdicu ubije briga; rasipnika, raspuštenost. Tvrdici je zadnja nagrada strah a ra.ipniku tuga. Nije rijetko da mladi rasipnik poć stare dane postane tvrdica, ali rijetko kad da tvrdica bude rasipnik. ,, Dovedoše prelijepo zlato. Kad su bili u meriner avliji, Izlazile do dvije pastorke, Krile ruke, u lice je ljube: „B lago nama mile naše tete, Naše tete naše mile majke!" Ona ih je rukom prigrlila: „Kolike ste, blago vašoj teti, Blago teti, rahmet vašoj majci Teta ćo vas radu naučiti, Teta će vam ruho sakupljati, Babo će vam čeiz kupovati, Teta će vam . svate dočekati !u Kad je bilo tamo po jaciji', Sve pospalo malo i golemo. I zaspala Hasanaginica. Usni jo j se inočica prva, Inočica mile djece m ajka: „ 0 kađuno Dizdareva Fato, L ’jepo si mi djecu dočekala Bij mi djecu, ja sam ih rodila, Beri ružu, ja sam je gojila, Na poklon ti aga Hasanaga, I ti seko dugovjeka bila, Lijep agi porod izrodila D o tri šćeri, do četiri sina." Kad je sutra jutro osvanulo I u tome sunce ogranulo, Ona sanak agi kazivala. „Hair sanak hairli ti bilo !“ U sebi je junak pomislio: „Hair sanak, tu haira ima." Lijep agi porod izrodila Do tri šćeri, do četiri sina. Zabilježio Keb&c Hasan. Žena u XIX. Tijeku. U prošlom vijeku žena se kulturno tako digla, da je to pretjeralo i njezino oče­ kivanje. Žena je počela već konkurirati čovjeku u njegovu zvanju, a još malo, pa će ga možda i nad­ mašiti. Po zadnjoj Statistici bilo je u Sjedinjenim amerikanskim državama 4550 ženskih liječnika, 203 advokatica, 1215 duhovnica, 22 tehničarke, 337 ljekarica zubnih i 10800 slikarica. Vlada je Sjedinjenih država izdala za 25 godina 4000 patenata na razne pronalaske ženskinja. I ako tako ženska emancipac.ia pogje i dalje, onda će moći osjetiti: kako su'žene zanemarile odu zadaću, na koju su na prvom rodu pozvane t. j. ragjanje i odgajanje djece. Što se više žene emanci­ piraju, to će sve bivat manje familija, manje brakova, a u odgoju djece niko ne može žene nadomjestiti. Iz „El-M.“ A-R. K. �BEHAR Dl Zagonetka. Od Halida Šaraua-Treblnjea. Sin jednog bogataša zaište od oca, da ma dade onoliko novčića, koliko on (sin) .ima, ako mu otac to đide, rekne da će podijeliti sirotinji 100 novčića. Kad mn otac dade što je želio i on podijeli sirotinji 100 nč., 193 dogje i dragi dan i opet zaišče onoliko, koliko sad ima, a. da će opet razdijeliti 100 novč. Kad mu otac i to nčini, i on opet razdijeli 100 novč., evo ti ga i treći dan i opet tako zatraži kao i prvi i drugi put, a obeća opet da će razdijeliti 100 novč. Kad mu je i treći put otac učinio po volji on je razdijelio 100novč. al onda mu nije ni jedan novč. ostao. Pita se: koliko je on imao novčića u početku t R iječ dvije na početku treće godine. Bože s hajrom ! Evo nas n trećoj godini. „Behar" će ako Bog da i u ovoj godini cvasti i mirisati najljepšim mirisom. Kako se vidi po ovom broju započesmo sa nekoliko većih radnja. NaS vrijedni suradnik Osman N. Hadžić iznosi život našeg devletlije alejhusselam, zbog čega prevagjanje hiljadu i jedne noći preuzima na se sam Fehim ef. Spaho. Novi jedan pomagač iznosi nam Čuvenu dramu glasovitog turskog pjesnika Namik Kemala, a počesmo takogjer prenositi i roman „Tajne" poznatog Ahmed-Midhata. Hiljada i jedna noć nastavlja se i dalje. Pored tog donosićemo uvijek manjih i većih crtica iz našeg života, gledaćemo takogjer da pružimo pošt. čitateljima po koji prevod i iz zapadnih literatura. Narodne umotvorine i Listak ostaće isti, po mogućnosti obilniji Za sve nam ovo jamči dobra volja i mar naših prijatelja, kojih se odazvao lijep bro:. Dobra volja sve može, pa se je nadati, da će „Behar1' potpuno udovoljiti svom pozivu. No samo još jedno: „ J o Š naime ni jesmo na čisto: hoće li nam ostati vjerni svi stari pretplatnici, hoće li nam se javiti dovoljan broj novih, je r bez toga pored najbolje voije nema ništa. S toga dakle molimo svakog brata i prijatelja naše prosvjete, da pohrli s pretplatom, zrno do zrna p o g a č a .. . A to s pravom možemo tražiti od svakog muslimana Bosne i Hercegovine buduć je ovo jedini naš list ove vrste, pa ovaki izvor lijepe duševne hrane dužan jo svak potpomoć v e ć i u svom sopstvenom interesu. Ovaj broj šaljemo svjema dosadanjim pretplatnicima, šaljemo tak ogjer i mnogim drugim, za koje mislimo da bi trebali i mogli, da se pretplate. Ne znamo adresa, a poslali bi i više, pa s toga molimo prijatelje da nam jave koga, kome bi tre­ bali da pošaljemo. Ovom prilikom javljamo, da još imamo I. i II. godine „Behara". Ko želi, možemo mu poslati uz običnu cijenu ili uvezano za godište po 2 krune više. Naročito preperučujemo prijate­ ljima siromašne školske mladeži, da je godište „Behara" vrlo lijepa knjiga i zgodan dar. U to ime još jednoć dovikujemo: gajret, gajret „Beharu!" Uredništvo „Behara*. Mahsus Belam! Odgovorni urednik: Edhern Hulabdić. Vlasnik: Adem aga Košić. Štamparija Riste J, Savića, Sarajevo. Odgoj djeteta. Po dru Lindnera izradio Sulejman Mnrsel. rio je nužno da se dijete što raznoličnije hrani i navikava želudac na probavi janje. Što *e god ranije i postepeni je na to navikne, biće mn poslije lakše. Jednostvna je hrana nesumljivo bolja i hranivija, samo ako je uz to s mjerom osoljena i su malo začiua. Više škodi djeci premasno meso, jaki začini i razni slatkiši, nego li zrelo i sočno voće. Ako se dijete suviše najede eto odmah zlih pošljedica. Osobito treba priučavati one na mjera, koji se odgajaju za mirniji život. Voć u djutinjstvu treba postaviti neki red u bra­ njenja. Pri tom se preporučuje da se u ručku više jede, a na večeri pred spavanje rnaujo. Uvijek valja jesti lagano. Jelo ne smije biti ni suviše vruće, ni hladno. �BEHAR 194 Za pića uopće nije nužno ni govoriti, ali ipak treba znati, da je izmegju sviju pfća najzdravija jedino čista voda, jer je poslije jela vrlo potrebna i korisna tijelu. S toga nek se češće daje djeci, jer otklanja i mnoge bolesti. Da djeca budu zdrava, od velike je potrebe, da su u čistu vazđuhu. S toga treba, da su djcčijo sobe što prostranije i po mogućnosti okrenute prema jugu ili istoku. Preko dana treba više puta za dulje podržati otvorene prozore, da se soba prozrači, ćist še zrak u sobi laliko pokvari, kad se mnogo vatre naloži ili kad se drži cvijeće. U noći nije nikako dobro, da mnogo čeljadi u sobi spava, a još je gore kad njih više spava na jednoj postelji, kao što se običaje. Sve i onda, kad je uvijek u sobi čist zrak, opet nijo dobro, da djeca neprestano borave u sobi. Dakle ne­ prilika je s djecom, ako su neprestano u sobi, a mogu lahko da se prehlade, ako sfe ne čuvaju od vanjskeg zraka. S toga valja da budemo oprezni. U zimno doba prenesi malu djecu u drugu sobu, dok onu prozračiš i obratno. Kad dijete malo ojača, iznosi ga na čist vnzduh, utoplivši ga dobro i ako na dvoru nije prooštra studen. Tako ćeš dijete pri.učiti na oštriji vazduh, priučićeš ga i na one prorajno u toplini, pa mu ne će kasnije odmah nauditi, kad izagje iz tople sobe na studen. U jutro je boljo iznijeti dijete na čist vazduh, jer je vazduh u jutro zdraviji i čistiji nego u večer. Naročito se treba brinuti, da mala djeca budu Čista. Za to im valja više puta u danu promijeniti pelene, a osim toga svaki dan dijete i okupati. Naj­ prije se dijele okupa čim se rodi. Tada treba, da je voda topla oko 28°R. Odavde se onda može kupajući ga svaki dan postepeno toplina vode umanjavati u prvoj godini do 25°R. U drugoj se godini rogje kupa (svaki drugi ili treći dan) a toplina vode postepeno pada, dok se uajposlije s onom u sobi izjednači. Ku­ panje nek ne traje više oci 5— 10 minuta. Nek se dobro pripazi na odmor (spavanje) kod djece. Nikako nije dobro smetati mala djecu kakovom vikom naročito prvo vrijeme poslije rogjenja. Ljuljanje je posve suvišno, jer dijete treba priviknuti da zaspi i bez bešike. Osim toga nepreotano ljuljanje škodi i zdravlju djeco. Spavanje je vrlo nužno. Što god dijete bolje i dulje spava, pravilnije se razvija tijelo. Za prvih 4— 5 godina treba da i danju djeca spavaju. Kasnije je dovoljno spavanje po noći, ali uek dijeto uvijek što ranije zaspi. Kad spava, treba ga samo to. liko pokriti, da ne bi prezeblo. Bolje prija dječijem zdravlju slab pokrivač i tvrgja postelja, nego perje. Tijelo valja zaodjoti.. O vdje treba imati naumu: dovjek treda da ojača i otvrdne, da što lakše mogne odolijevati raznim nepogodama. Za to nek se dijete pripravlja na o v o : Što su god djeca mlagja, nek im je odijelo tako, da ne će priječiti slobodno kretanje, razvoj udova i isparavanje kože. Suviše tijesno odijelo šalovi i pasovi stišću tijelo, pa su škodljivi. I teško odijelo smeta slobodnom prirodnom razvitku tijela. Iz navedenih razloga vidi se da su povoji škodljivi djeci, za to nek se ne povijaju. Kažu nerazumne majke, da se djetetu noge iskrive, ako se ne povija. To nije istina. Kad bi to bilo istina, onda bi ga trebalo utegnuti i pričvrstiti uz kakvu dasku, da mu se i legja ne iskrive, a mi vidimo, da djeca pravilno zrastaju. Djetetu je do­ voljna košuljica samo bez ikakva drugog ruha, jor taa može neprestano da miče glavom, nogama, rukama, pa po volji i čitavim tijelom. Ov^ke su kretnje od veliko koristi, jer potpomažu strujanje krvi-, disanje, isparavanje kože i probava. Za novorogjeuo dijete najbolje su ovake haljino: lanena košuljica ši­ rokih rukava, pelena, kojom će se zamotati i pamučni pokrovac kojim se dijete pokrije. Ruke nikako ne valja povijati. Ono se moraju slobodno kretati. Pri odijevanju slabije razvijene djece treba se obazrijeti i na godišnje doba, ali što manje. Zdravoj djeci nikad ne treba zamotavati vrata ili glavo (osim kapice). S prva ustiči djeci lanenu kapicu, a kasnije ne smeta kad su i gologlavi. Eto to su u glavnom stvari, na koje treba da pazi odgojiteljica majka svoga djeteta. Hrana, čistoća tijela, i odmor važne su stvari, koje treba da su uredne i za odrasla čovjeka, a po gotovo za dijete. Male priče i dosjetke. Zabilježio ,A. Dž. Šerić. Dobro 83 dobrim nagragjuje. minin znao, šta mi radimo kod svoje kuće? Mudri i pravedni halifa hazreti Omer, r. a. obi­ — Biva, da ga na oči slušamo, dočeka kći, a gdje lazeći noćno po Medini, kako je to njemu bilo u običaju, on ne vidi, da radimo šta hoćemo ? dogje pred kuću jedne mljekarice, koja nagovaraše Ovaj mudri i pravedni odgovor djevojke, natjera svoju kćer, da nalije vode u mlijeko. materi krv u lice, a halifa, da joj pokaže svoju Za­ — Majko, znaš li, da je to zabranio emir-elhvalnost za tako poštenje i pravednost, vjenča je sutri muminiu? Ja ne smijem raditi preko njegove riječi. dan, za svoga sina Asima. — Ta jeni li luda, mati će, otkud bi emir-el-mu- �beh ar ni Dobar odgovor. Kad su jednom prilikom došla dva poslanika ne­ kad slavne mletačke republike, da pregovaraju o nekim, diplomatičkim odnošajima sa Karlom VIII. kraljem francuskim, pošto su ovi bili veoma mladi, kralj im nakon pozdrava posprdno r e č e : — Zar su u Mlecima djeca diplomati? Tamo kao da i nema više bradatih! — Sire, da je samo prejasna republika i po su­ mnjati mogla, da se mudrosti želja Vašeg Veličanstva u tom sastoji, jamačno bi bila poslala dva dobro bra­ data jarca — odgovore ravnodušno Mlečani i zastide obolog kralja. _ _ _ _ _ 195 Mudri derviš. Saleti jedan čovjek nekoga derviša, da mu odgo­ vori na ova tri pitanja: Prvo: Zašto se kaže, da se Svemogući B og na­ lazi svagdje, b'uduć se ne vidi nigdje? De mi ti opred^'eli, gdje je on? Gdje se nalazi? Drugo: Da je čovjek, radio bi uvijek kako treba bolje i najprobitačnije. Jerbo njegovoj ruci, te ne može niti bez Božije odredbe, za što se grijeh, što ga počini ? gospodar svoje volje, i što je za nj’ naj­ čovječja volja nije u jednoga kreta učiniti dotičnik kazni za neki Treće: Kako će se šejtan kazniti džehonnemskom Dobar primjer. Neki Spartanski kralj, tečajem jedne vojne, ugle­ vatrom, kad je sam od vatre stvoren; t. j. kako će davši jednog starog vojnika, koji je već ugazio u osam­ vatra na njega djelovati ? deseto ljeto, reče mu, neka se povrati kući, jer da čuvši derviš ova pitanja, zamisli se malo i na vojevanje nije za njegove godine. A vojnik mu od­ jednom zgrabi pogolem busen zemlje i udari njime govori : čovjeka po glavi. — Gospodaru ! zaista mi svojim veledušjem nijesi Siromašni se čovjek potrese od boli i srdžbe, te mogao ništa bolje reći, nego da idem kući i u miru ne progovorivši ni riječce, ode na sud i tuži derviša Čekam smrt. Nu vjeruj mi, da nijesam našao bolje " :ti za njegovo neuljudno ponašanje. časnije postelje od bojnoga polja. Sudac pozove derviša i upita ga, za što je udario I zbilja, u ljutom kreševu, gdje su se rasijecali prava zdrava Čovjeka, na što mu derviš odgovori: bojni redovi, stari je vojnik svagdje prednjačio i za­ — Molim samo malo strpljivosti, stvar ću lijepo divio svakoga svojom hrabrošću i junaštvom, a pokazao razjasniti ovako: Vidio sam za shodno, da odgovorim mlagjima, kako se bori za domovinu i slobodu. na tri pitanja ovoga čovjeka time, da ga lupim buse ­ nom u glavu. On vam se na prvom redu tuži, da je Milostinja. u glavi osjetio neku bol. Neka mi sada opredijeli, Zakuca jedne večeri na vratima bogatoga Ebnl- koja ga tačka, koja čestica glave, boli, gdje se bol Esveda, glasovita zbog velike škrtosti, prosjak, da mu nalazi, a ja ću njemu reći, opeta gdje se Bog nalazi. udijeli milostinju; Domaćin zapovjedi, da ga uvedu u Kako mi reče, ja nijesam u stanju raditi po svojoj volji, kuću i dadnu mu da večera. Kad se siromah malo šta hoću, nego da svaka moja kretnja zavisi o volji okrijepi, blagoslovi dobrotvora i zamoli za dozvolu, da Višnjega, pa za Što se onda‘ tuži na me, kad to nije proisteklo iz moje volje? A pošto je čovjek stvoren* ide kući. — E moj dragi, reći će Ebul-Esved, ako ja tebe od zemlje, kako to svako priznaje, htio sam mu do­ pustim odavle, ti ćeš još koga uznemiriti noćas svojini kazati, koliku ona imade djelatnost na čovjeka. Čuvši tužitelj ovaj mudri odgovor 11a svoja pitanja, prosjačenjem. Za to ti valja ovdje prenoćiti. I paredi slugama, da ga metnu u lisice i zadrže skoči na noge i potpunim počitovanjem pristupi um­ nome dervišu, poljubi ga u ruku i z.antoli za oprost. u zatvoru. N A R O D N E UM O TVO RIN E. Agfi Hasan-aga. Narodna pjesma. W inoć ago iz Novoga dogje, y Vjernu ljubu na avliji nagje, Vjernoj ljubi jade zadavaše: »Vjerna ljubo, ženiću se na te!:< >,2oni, ago i meni je drago, Pomoć ću ti pirinač tr’jebiti I bjelicu pšenicu Stupati, Spremi ću ti sina u svatove, Da ti bude djever uz djevojku,“ Iza toga dugo i ne progje, Zaprosio aga Hasanaga, I isprosi u Novom djevojku. Svate kupi aga Hasanaga, Da mu idu po l’jepu djevojku. A1 da vidiš Hasanaginico, Kako svoga sina svjctovašo: „Mehemeđe, moje djete drago, �196 Kad ti budeš blizu tete dvora, Tiho jaši, a gledaj preda se. Tamo će vas l’jepo doćekati. Kad izvedu na adet djevojku, Da djevojci adet postavite, Siplji dvore mišćem i amberom, Svoju tetu grošim i dukatim. Ti joj reci i dva i tri puta, L ’jepa ti si moja teto draga, Već što ti je u malo mahana, Tebe majka ua inoću dala, U koje su do četiri sina. Najmlagjega u bešici njiha, Drugi joj se uz koljeno prima, Treći joj je kalfa u mejtefu, A četvrti babi u svatovim." BEHAR m Svatc skupi aga Hasauaga, I odoše po l'jepn djevojku. Kad su bili blizu mlade dvora, Da vidite mlada Meliemeda! Tiho jaše, a gleda preda se, Kad dogjoŠe djevojačkom dvoru, Tu su l’jopo svate dočekali. Izvedoše na adet djevojku, Prekrivenu stambolskom čatijom, Tri je roglja u skut udarahu, A četvrti u ruku uzela. Da vidite djever Meheinedal Dvore sipije mišćem i amberom, Svoju tetu grošim i dukatim Još joj reče i dva i tri puta: „ L ’jepa ti si, mila teto moja, D ra gi i Već što ti je u malo mahana. Tebe majka na inoću dala, U koje su do četiri sina, Najmlagjega u bešici njiha, Drugi joj se uz koljeno prima, Treći jo j je kalfa u mejtefu, A četvrti babi u svatovim". Kad to čula lijepa djevojka, Ona ciknu kano ljuta guja: „Ja te ne ću, aga Hasanaga! Ako ćeš mi sina pokloniti, I ću mlada tvome b'jelu dvoru." Kad se aga vidje u nevolji. Sramota se vratit bez djevojke, Uze curu za Mehmeda sina. —Latif. draga. Narodna pjesma. Oonu stranu grada Biograda, D voje drago sitno smilje bralo; Gdje je bralo, tu je i zaspalo, Srma momče, a biser djevojče. Dragi dragu alkatmerom budi: „Ustaj, draga, da to nešto pitam, Možeš li se tome domisliti? Što je šire od mora sinjega, Što jo više od mermer munare, Što jo brže od brza sokola, Koja j ’ gora i zimi zelena. K oja voda zimi leda nema, Ko je draži od oca i majke, Što je slagje od Gjulbe-šećera?" Odgovara lijepa djevojka: „Hajd otale, Mujo momče mlado, Lahko se je tome domisliti! Šire nebo od mora sinjega, Viša jela od mermer munare, Brže oči od brza sokola, Širnšir gora i zimi zelena, Bunar voda zimi leda nema,' Draži dragi od oca i majke, Slagja draga od gjulbe-šećera! Latif. Pala Bogu, kad je san! Narodna pripovijetka. jednoj kasabi bijaše običaj, da kad ko umre, mrtvaca no zakopavaju odmah onaj dan, nego bi ga ostavili u džamiji da prenoći, gdje bi ga po nekoliko ljudi čuvalo. Tako jednoga dana umre jedan čovjek, a gragjani ga opreme, pa odnesu u džamiju i ostave tro­ jicu, da ga čuvaju do sutra. Kad se već dobro zanoćilo, jedan od one trojice zaspa, a ona dvojica kad vide, da im je treći drug zaspao, počnu se dogovarati, kako bi bilo, da oni sada odu svojim kućama, a da džamiju zaključaju-, pa mrtvaca onda no će ništa biti, a eto svakako jedan od živih kod njega spava. Kako se zdogovorili, onako i učine. Upalo još nekoliko svijeća, neka se po dža­ miji dobro vidi, a od kabanica načine još dvije hrpe kod onoga Što spavaše, neka se misli, —. ako bi ko provirio kroz pendžer, — da se sva trojica tu nalaze. Džamiju zabrave i odu svojim putom. Sad je u džamiji zavladala mrtva tišina. Ovaj je spavao kao zaklan, a da jo ko došao pregledati, da li je sve u redu, vfdio bi osim mrtvaca, još tri hrpe pokrivene kabanicama, pa bi tako mislio, da su sva trojicu na okupu. U neko doba noći učini se onome što je spavao, da se probudio i progledao. Vidi kako je džamija ra­ svijetljena, ali se začudi, kad opazi da je sam samcat od živih u džamiji. Zagledč se u mrtvaca i počne razmišljati, kako bi bilo da on sada oživi. Tamarn on tako razmišljašo neko vrijeme, a mrtvac se počne di­ zati. Čuvar sav protrne. Mrtvac se dizao sve malo po malo i već je bio na nogama. Tada se obazre na sve strane, gurne one dvije kabanice nogom i eto ga praraa prestrašenom čuvaru raširenih ruku, kao da se �BEHAR . g njim ogledati. Ovaj ga ne smjedne na mjesto ŽCčekati, nego skoči, pa bježi prema vratima. Ali kad d°i c da su vrata zaključana, smete se još više, pa n ne pred mrtvacem bježati preko džamije, sad u *edan budžak, sad. u drugi. Tako se gonjahu čitav šaha4- N esretni je htio vikati u pomoć, ali koliko bi trod zazinuo, da viče, opet nikakva glasa ne bi mogao izreći- Ćinjaše mu se, kao da ga nešto guši. Tako u očajnosti uvidi umorćni, da bi ga mrtvac i najkašnje mogao stići i uhvatiti} sjeti se da bježi na munaru. Potrči uz stepenice od munare, ali uvidi da °-a se mrtvac i ovdje ne će okanuti, jer oćuti tutnjavinu za sobom. On na munaru, a i mrtvac za njim. Sad s6 potjeraju oko šerefe. Okolo, na okolo, potjeraj, bježi; bogme opet vidi, da mu nema selameta. Za to on iskoči iz tijesne šerefe i objesi se tu.' uhvativši se čvrsto ru­ kama za rub zida. Sad je visio izmegju neba i zemlje. Munara visoka, a zemlja tvrda, muka živjeti, a žao umrijeti. Mrtvac ga uhvati za jednu ruku, a on ju otme i prihvati se za zid drugom još čvršće; mrtvacščepaj onu drugu, a on je opet izmijeni. Onda se mrtv? sagne preko šerefe i litjedne ga uhvatiti za glavu, te ga tako privući k sebi; no kad nesretnik vidje, da je i do glave došlo, pusti se, veleći sam u sebi, da je bolje i tako umrijeti, nego da ga mrtav čovjek zadavi. U najvećem huku gnjekue o ledinu tak_ jako, da je sva džamija zat-utnjala. Pogleda oko sebe i ra­ 197 zabere se, kad li on i sad leži na onom istom mjestu, gdje se je još sinoć prevalio, a mrtvac ko i ostali mrtvaci, leži nepomično na svom mjestu. ćuvar se sad sjeti, da jo ono bio puki san, a da je ona lupa, koja ga je probudila, došla jedino otud, što je on — nekako u snu —- udario nogom, po novom džainijskom podu. Tada ustane i digne one dvije kabanice, misleći da i ona dvojica spavaju, pa da ih probudi, ali se začudi, kad vidje da ih nema. Sad se opet prestraši i preblijedi. — *Od kuda da ja saraeat, pomisli on u sebi, ovdje u džamiji, u ovo doba, čuvam jednog mrtvaca. — Stane nešto učiti, ne bi li se tako ohrabrio. U tom se oču otključavanje i otvaranje džamijskih vrata, a ujedno i razgovor ljudski, što je njega vrlo obeselilo. Ona dvojica, što su otišli, sad dogju, da zajodno sa trećim prečuvaju mrtvaca do dana. Kad su ona dvojica ušli u džamija i vidjeli svoga druga, odmah opaze na njem, da je nešto moralo biti, jer bijaše vrlo blijed. Škole ga da im kazuje šta se je dogodilo, a i on vidivši se sad potpuno slo­ bodnim, ispriča im, onako sve u smijehu, svoj čudno-vati san. Kad je sve ispričao, završi riječim a: — „Fala dragom Bogu, kad jo to sve bio samo san, a ne java; jer da se to na javi zbilo, mene onda više megju vama ne bi bilo!" Muftić Mazim. Male priče i dosjetke. Ptičiji jezik. W f f i » no a Afganistanu jedan car po imenu Mahmud i imao jednog vrlo pametua ve■'* |w žira, a bilo mu ime Ejas. Tome Ejasu đogje jednog dana jedan siromašni derviš i zaLjw| moli ga, da mu kod cara kakvu pripomoć isposluje. J' Na to mu Ejas rekne: — Car će ići sutra u lov, a i ja ću s njim. Ti izagji pred nas, pa digni ruke i čini dovu. Car će se ustaviti, kad vidi, da ti dovu činiš; a kad svršiš dovu, reci caru, da znaš „ptičiji jezik" Car će se dakako čuditi, pa će i mene pitati, a ja već znam, Šta ću mu odgovoriti, Sjutri dan derviš izagje pred cara, dovu mu učini 1 rekne, da zna „ptičiji jezik." Car se okrene na Ejasa i rekne u Čudu: — A more li čovjek znati ptičiji jezik? — More, sretni care, a da ga taj derviš zna i se sjećam, tako potvrdi Ejas dervišu, a onda na- Bolja je laž, koja je od opće koristi, nego istina, koja je od opće štete. doveza: — te ako ti dozvoljavaš, neka taj derviš i mene nauči. Nu pošto je car vrlo volio tog vezira, odmah na­ redi .dervišu, da ostane kod Ejasa, dok ga ne nauči. Dan po dan i progje mjesec, a tad Ejas uvede derviša caru i rekne, da ga je derviš naučio „ptičiji jezik," na što car bogato nagradi derviša. Odmah p o ­ slije toga car ode sa Ejasom u lov, pa kad su bili u nekakvoj gustoj šumi, prvi car ugleda na grani dvije sove, gdje jedna na drugu othukuje* On se sjeti Ejasa, pa reče: — Ejasu, ono si ti meni rekao, da te je onaj derviš naučio „ptičiji jezik," — der mi k»Ži, šta one dvije sove govore 1 Ejas najprije kao bajagi posluša, a onda nastavi: — Ona desna sova ima valjda sina na ženidbu, pa prosi od one lijeve kćer, ali joj ona lijeva v e li: „Ja ti ne mogu dati kćeri, što mi ne ćeš obećati dati pet stotina pustih sela." „Ih šta je meni pet stotina �BEHAR 198 pustih sela“ , tfeli joj opot ona druga, '„ta ja ću tebi dati, ako hoćeš, toliko pustih gradova, jer bolan, zar ti ne znaš, da je ovo zemlja Sultan Mahmudovo carstvo.“ Kad ću to Sultan Mahmud, pomisli u sebi: Megjer sam ja zbilja zulumćar, kad u mom carstvu postaju m nije sve blago potrošio. Kad već nije imao za što ni ručati, pokaje se i rekne sam sebi: — Eh, majko moja, da mi je sad ono očino blago kako bih ga znao čuvati! sela i gradovi pusti, pa- nar.di Ejasu, da imade sva porušena sela i gradove na njegav vlastiti trošak p o ­ praviti. Razmišljajući tako o svojoj bijedi i nevolji,, pane mu na um onaj očin savjet i on odluči, da se objesi Došavši u onu sobu, gdje su vješala bila, prigje njima, te natače ličinu na vrati htjede, da je pritegne ali se sad nagne taj direk, na što dukati posuše iz njega. Dječinja igra. On se obeseli, pa pokupi te dukate u tvrdoj nakani, da će odsela Štediti i po malo trošiti. Ono ti se rasrdio nekakav car, pa svrgne jednog starog vezira i oduzme mu sav imetak, a on ne zna­ jući, što bi ni kako bi, pokori se sudbini i pogje u svijet. Došavši u prvi grad, opazi na jednom mejdanu jato djece, gdje se igraju. Kad se primakao bliže, imadijaše šta i vidjeti. Jedno dijete, što je u najbo­ ljem odijelu bilo, sjegjaše na kamenu i držaše u ruci od đrveta odjelan mač, ostala djeca stajahu na okolo držeći ruke na prsima, a jedno izmegju njih mol jaše onog, što je na kamenu sjedio, ovako: „Sretni care, ti si pravedan, a kad si pravedan, opet me primi u tvoju službu i povrati mi moj imetak, jer i ti znaš, da sam ja bio mlad, kad sam unišo u tvoju slušbu, te sam eto, kako vidiš, svoj vijek potrošio služeći tebe. S toga, ii me primi opet u službu i povrati mi mćj imetak, ii mi barem daj one godine, koje sam potrošio služeći tebe 1“ Ono dijete, što je sjedilo na kamenu, osmjehne se i rekne: — Eto, budi opet moj vezir, a povratiću ti i imetak. Kad je sve to čuo vezir, ne htje ići dalje, već se povrati caru, te ga tako zamoli, na što se car smi­ luje, te mu dade vezirluk i ostali njegov imetak. Ličina. Koliko roditelji trebaju, da se brinu za svoju djecu, kazuje nam ova kratka priča. U jednom gradu živio jedan bogat čovjek, i imao od djece samo jednog sina. Kad je poostario i kad je vidio, da će na brzo mrijeti, uvede sina u jednu sobu, u kojoj bijaše n je ­ govo blago, i to sve sami dukati u ćupovima i reče : — Moj sinko, to ću ti blago ostaviti iza sebe, a eto vidiš da ga ima dosta. Ako budeš Štedio i po malo trošio, moći će ga biti i tvojoj djeci. Onda ga uvede u drugu sobu, u kojoj bijaše ispravit direk i na njemu gotova ličina, pa r e č e : — Eno, vidiš li onaj direk i onu ličinu; ako ne budeš štedio, već potrošiš ono sve blago, ti se objesi, a ne moj prositi, krasti ni otimati I Malo za tim otac umre, a njegov sin zaboravi očin savjet, pa počne nemilice trošiti i„ rasipati, dok Slijepac. Za vrijeme cara Haruni Rešida življaše jedan slilepac, koji je mogao svašta pogoditi, pa ga jednom i Haruni Rešiđ pozva da mu nešto pogodi. Car veli: — Meni je nečega nestalo te mi najprije reci šta je to bilo? Slijepac popipa rukom oko sebe i r e č e : - - Sretni care, tebi je nestalo jedne kutije, a u njojzi je b ilo: bisera, piruza i lale. — A ko je to uzeo? — To je uzeo tvoj konjušar. — Pa gdje se to sad nalazi? — To se sad nalazi u avliji i to u. bunaru. Kad to ću car, reče slugama, da idu vidjeti, je li ta kutija u bunaru i da je donesu, ako bude. Po­ traživši sluge kutiju u bunaru, nagjoše je i donesoše caru, na što se car obraduje, te nagradi slijepca, a onda ga upita. — De mi kaži, kako si ti doznao, da je to bila kutija, te da ju je uzeo konjušar i da je bila u bunaru ! — Sretni care, nastavi slijepac, ja ne imam vida, ali mjesto njega, svemogući Bog dao mi je oštar razum i brzu dosjetljivost. Kad si me najprije upitao, da ti rečem čega ti je nestalo, ja sam se popipao oko sebe, dok mi upade u ruku koštica od burmo, pa pošto ona ima oblik kutije, ja rekoh, da ti je ne­ stalo kutije. Za tim se sjetih hurmanog cvijeta, koji sliči biseru, sjetih se lista, koji sliči firuzu i napokon sjetim se ploda, koji je većinom crven, te sliči lali. Kad si me zapitao, koje to uzeo, ja sam čuo, gdje konj hrže, i rekoh ti, da je to uzeo tvoj konjušar. A kad si me najposlije zapitao, gdje se to sada na­ lazi, ja sam čuo, gdje neko nekog šalje u avliju na bunar, pa rekoh ti, da je to sad u tvojoj avliji i to u bunaru. Sabrao M. H ajrović. Umje8tan odgovor. Jedan kradljivac bijaše već i po deseti put zbog kragje došao pred sud. Predsjednik se desio dobar �beh ar •ek, pa htio savi etovati kradljivca i ukoriti ga za ponašanje, to će mu r e ć i: ^Vidiš, dragi, tebe je na kragju natjeralo druie i općenje sa svakakvim ljudima. Zar to nije 199 „Izvolite premilostiva, vidjeti kojem na svijetu para nema!" * te sramota?" .Kakvo druženje? I sam će državni odvjetnik riznati, da ima već deset godina, kako se ja: miješam samo sa gospodom sucima i drugim činovnicima", od­ govori kradljivac. __________ _ to krasno biće, Vezirov majstorluk. Jedan arapski vladar imao mnogo konja, a izmegju njih najdraži mu bio jedan stari bijeli at. Jednog mu dana javiše, da je at krepao. To. njega razžalosti i poleti u konjušnicu da posijeČe nadglednika konjušOčitovanje na lijep način. nice, valjda što je pustio ata da krepa. Već bijaše za­ Jedna francuska kraljica primijeti, da se jedan mahnuo sabljom, dok u taj čas pritrča vezir, vičući njezin poslužitelj, mlad i lijep čovjek u nju zaljubio, „Ne, gospodaru! Treba mu najprije kazati kakvu.je pa da se baš uvjeri, upita ga jednom prilikom: veliku pogrešku učinio, pa ga onda uhite!" Za tim se nU mladosti svako ima nekog, koga ljubi. Možeš okrene konjušaru govoreći: „H uljo! Ne vidiš li koliko li mi kazati, koga ti ljub iš?" si zlo počinio ! Pustio si caru najmilijeg konja da krepa! „Premilostiva! i Vaš rob ljubi jedno biće, ali se Cara si time ražljutio tako, da hoće počiniti eto veliko ne usugjuje ime mu pred Vama spomenuti; ako do­ nedjelo, ubijstvo! Pa da se dok je svijeta i vijeka zvolite pokazaću Vam sliku?" priča, kako je jedan car ubio čovjeka za jednog konja! Kraljica je tim odgovorom bila još više zainte* Vidiš li šta si počinio nesretniće!" Car se već sabrao resovana, jer joj se činilo, da on zbilja ljubi nekoga i sablju zadio u korice, pa će konjušaru „Vezir te osim nje i zatraži od njeg sliku, na što poslužitelj iz­ spasi, inače ne bi više bio živ!" Tako osta konjušar vadi krasno ogledalce iz džepa i okrenuv ga prema vezirovim majstorlukom još megju živim. kraljici, reče: Server. Lisica i sirac. J j i ednog se lijepog dana kroza šumu vozaše na kolima jedan seljak. Kola su bila natovarena prtljagom, a na vrbu bijelio se baš podobar sirac. To opazi lisica sa neke pećine, a kako je bila gladna, odmah joj počnu zazubice rasti. Oca se do­ sjeti, kako da ukrade onaj sirac. Otrči daleko pred seljaka, i pokraj puta legne, ispruži sve četiri i tako se načini, kao da je mrtva. Kad seljak ugleda lisicu, obeseli se, 'misleći za njezinu kožu uzeti nekoliko N a groša, On sigje s kola, uze ju za noge, i baci je za se na kola. Opet potjera konje. Kad je došao kući u sami sumrak, dočekaju ga ukućani, da mu pomognu rastovariti. Seljak htjede najprije skinuti lisicu, ali ni nje, ni sirca.' „Ah, ljudi, vidi Bož’je g Čuda! . ad sam pošo amo, ponio sam jedan sirac. Na putu nagjoh mrtvu lisicu i ponesah je. A evo sad ni sirca, ni nje. Ona ga, Boga mi, ukrala". Gjogo H. ift a r u . Šaljiva crtica.. Napisao : Ekrem. Zakrcnu malo glavom po drugim dućanima pa onda a dnu Bnzergjana na debelom drvenom ćefenku sjedio omalešnn pristar čovjek, kratko potkre- poteže iza šarena adžcin-pojasa starinski sabat sa ispup sane brade i malo zavrnutih brkova. Preturio čenim kutijama, polagano ga otvori i zagleda se u madesnu preko lijove, pa oborio male žućkaste oči ispod lešnu kazaljku, koja se polagano vrti u kraju začagjelo kratkih gustih obrva na čaršijsku kaldrmu i raspredao mine i odbija čas za časom. Okrene pogled na ka­ nekakove misli, pogledajući na sunce, hoće li skoro zaljku minuta, koju je jedva mogao zapaziti, kako lijeno za brdo. Sad bi opot pridigao desnicu na lice, protrao putuje od jednoga zareza prama drugom, pa onda uz­ °či, zijevnuo i ukazao rijetke zube i prodoliue izmegju digne obrvo i sabra nekoliko nabora na čelu, priklopi kuliju i metne za pojas. Bijahu još dva sabata do njih, pa se opet zavezao u misli. �200 BEHAR iftar.t; opet se sari na ćefenak, pileći u jedno mjesto n kaldrmi. Nije dugo drijemao na svom mjesta, a snopić sunčanih zraka prodrije preko suhoga k-ova su­ sjednoga mu dućana i sasu se na lice Ibralumagino. Žmirnu nekoliko puta očima, izdiže ruku nad oči i kroz prste šarnu, odakle je svjetlo dolazilo, zijevnu još jednom i pomače se sa prijašnjega mjesta, pa so prisloni uz mali sandučić, gdje je sasipao pazar i čuvao pozivke i druga ćageta, Što su mu dolazila sa suda. Ne pomičući se sa svoga mjesta, baci oko niz sokak, kud se primicao njegovu dućanu' čovuljak, gotovo istih godina kao i Ibraga. Polagano je koračao i bijelom drenovačom tukao po kamenju, da samo pri­ krati vrijeme. Korak dva i: evo ga, gdje svinu na Ibrabimagin ćefenak i sjede. Bijaše to čovjek srednjega stasa, zelenih ovećih očiju i podugačka lica, na k<»in su $e iza gustih prosurjelih brkova krile dvije uvaline, a na svakoj se moglo pročitati po trideset godina. Crveni krrnez omotan nekoliko puta oko plitkoga tunos fesa zaklanjao mu je obrijanu glavu, mavene, gdjegdje zakrpljene čakširo objes le se niz suhonjav stas. — E bajrulah, pomače se Ibrahimaga. — Selam ti je Fehimefendija, da pozoveš ovo alibaba po BaZergjanima i. da noćas đogjcte na iftar. — Pekala, malo vedrijega lica odvrati Ibrnhimnga, — On nije mogao danas silaziti u čaršiju, već je mene spremio, da vam kažem. — Tamam, ]a ću ih pozvati. — Ama, da mi Šehu ne zaboraviš! — .Ne ćemo, ne boj se, kako bi se om zaboravio. — A meni valja nekako oteturati u Bistrik, da još nekoga zovnem. — Peke, peke. hajde ti slobodno, ja ću sabrati ovo ovdje. — Tako, a ja sad idem polahko, podiže se Mulomer, upravi prema Bistriku. — Asimefendija, viknu Ibrahimaga svoga prvog komšiju. — Lepe, odazva se glas iz drugog dućana. — Ču T ti, da nas Fehim-efendija zove na iftar ? — Ama čuh, pa hoćemo li ? — A ja, valja otići, kad čovjek zove. — A. ti barem kaži i drugim gore. A hoćeš li ti Muharemaga? okrenu se Ibrahimaga drugom komšiji, koji je probadao iglom crno sukno. — Ja ne branim, odvrati Muharemaga. Do malo zdogovoriše se ahbabi i odrediše vri­ jeme u koje će poći. Samo je još trebalo otići na vrh Bazergjana i kazati Šehi, da se i on nagje na vrijeme. Šeho držaše mali dućančić, onako ni bakal ni opet trgovac mehke robe, a niti gvožgjarije. U nje­ govom se dućanu moglo svašta po malo naći, a hi- m čega dosta. Po nekoliko oka soli ili vrećica brašn nešto malo kahve, šećera, po koji crveni rubac i koja džidža za djecu i ovoga, onoga, pa ti se j e nj e gov mali magazin činio pun. A li u Šehe bijaše p0 najviše šale i veselja. Stoga ova družina nikad nikud bez svog Šehe. Svaki ga dira, a on odvraća šalom, pa tu uvijek smijeha na pretek. Svak se je za trbuh uhvatio, kad ga ono prevariše komšije, da se ispenje na krov jednoga dućana, oni ma poslije izmakli merdevine, uzeli jesti kadaif ili piti kalivu, a Šeho mo­ lio i zaklinjo, da ga pričekaju dok sigje sa dućana — Ćajete li ljudi, oglasi se Muharemaga, pre. sukivajući ibrišim, da ga u iglu uvuče. — Šta je ? prvi se odazva Ibrahimaga i uprije oči u vremešna i pristara Muharemagu, koji je nepomično sjedio sa gunj em Što ga je gajtamo. — Beli mu je nešto na um palo, dodade Asim­ efendija, a tračak mu smijeha pregje preko poilebelih usana i ukazašc se zubi. — Ja mislim, da bi ovako najbolje bih*, pa da bude džumbusa sa Šehom, učini Muharemaga i po­ turi šav. — Ama daj kazuj, izmačo se Bećiraga s tre­ ćega dućana i pokaza se svojim krupnim glasom. — Dajte ljudi, da se nasinijemo, opet će Mu­ haremaga. — Vallabi si tuhaf! zakle se berber Kadrija, sjedeći na tronošcu pred berbernicom, zapreguut Ša­ renom berbevskom bošćom, niz koju se vidio širok kaiš, na kom berberi navlače britve. — Dajte, — započe opet Muharemaga — da kažemo Šehi, kako je Fehimefendija pozvo iftar na Sedrenik. Vrijeme je evo lijepo, pa će baš misliti, da je istina. — Pa šta onda? zapitaće Bećiraga. — Mi ćemo kanom pripraviti lonac i reći Šehi, da ga nosi h a Sedrenik, a mi da ćemo izaći s ostalim jelima. — Hahaha . . . nađuŠi se Kadrija. — Progji se belaja, bi te ubio, kad bi to od njega učinio. — A šta ćeš metnuti u lonac, smijući se zapita Ibrahimaga. — Natrpati krpa i kamenja, pa ga odnijeti Limi u ekmečinicu, neka ga malo zagrije da se ne bi do­ sjetio jadu, pa biste vidjeli džumbusa. Ili ! . . . junački sine, što si dobro smislio, prasnu u smijeh Asimefendija. — Hihihi . . . stade so kihkati Ibrahimaga i ljepše se namjesti na ćefenku, da boljo čuje Muliaremaginu dosjetku. — Mi ćemo lijepo na iftar, — produlji Muliaremaga — a on kad vidi, da smo ga prevarili, eto ga ko namazana put Fehimefendine kuće. �behar 201 0 __ pošm ane jedan, kako ti to pade na um ? u smiće Asimefendija. 3 ' _ Nosi ga belaju, gjavola bi na ledu potkovo, ,mlllinu rukom berber Kadrija. ° ^ Ama, šta bi drugo ? — ispravi se- Muharom__p a se malo ne našalim, poludio bih prodijeva^ ći igl°m iz dana U daD' 311 _ E fajda jok, beli si smislio, kimnu glavom __ Kadrija, .daj lonac, naredi Muharemaga i uze sabirati odreske i komadiće sukna, ćenara, ćolie i drug°ga Pok bi dlan 0 dlan udario skleptaše se ahbabi na Mubaremagin ćefonak i uzeše spremat, lonac. Kad je sve bilo gotovo i natrpano kamenjem, povezaše ga krpom, da se ne bi opazilo i dadoše Kadriji, da ga odnese u Liminu ekmečinicu. __ Boga mi će se oznojiti, dok ga iznese, dođade Kadrija i nestade ga iz Bazergjana. __ A ja ga idem zovnuti časom, dobaci Asimefendiia. __ Ha . . . ama nemoj se smijati, naredi mu Muharemaga. — Jok džanum, znam ja to, odvrati Asim­ efendija. — A i vi se ostali čuvajte, opomenu ih Muha­ remaga. — Hahaha . . . naduši se Ibrahimaga i primiri se čekajući Šehu. Jedanaesti udarac odbijao je na. visokoj sahat kuli kraj Begove džamije, kad se pomoli niz Bazergjaue Šeho, a s njim i Asimefendija posve ozbiljna lica, kao da se ništa i ne sprema. Šeho bijaše Čovjek veoma niska stasa u sivkastnim hodžinskira šalvar.vma i bijelom ahmedijom oko glave. Žuta, već prošarana bradica kitila je nisko tijelo, a zelene male oči virile su bezazleno ispod niska čela na kom so vidio po koji starački nabor, a žut svilen zeh kočio so niz Šehina prsa i pokazivao, da mu za pojasom sahat počiva. — Selam alejć, oglasi se Šeho tankim tihim glasom, kad je stupio mogju dućane, koji su voć Često puta s njim napravili šalu, ali mu za to i pomogli u siromaštini. — Ve alejćumuselam, zaoriŠe glasovi sa ćefenaka, jedni malo kroz smijeh, a drugi . ozbiljni da šeho ne bi ništa naslutio. — Merhaba Šeho, dobaci mu Muharemaga posve ozbiljna lica. — Ja merhaba Muharemaga, što ste ino zvali? upita Šeho i uze odvraćati drugim koji su mu dovi­ kivali po jedno merhaba. — Zar ti nije kazivo Asimofendija? odnnud će Bećiraga. — Šta je ? okrenu se Šeho na Asimefendiju. Eto, neka ti Muharemaga kaže. Sta je Muharemaga, okrenu se 11a Muharcmagu. iehimefenđija ugrabio lijepo vrijeme, pa nas poziva na iftar, ama na Sedrenik, gori tamam pod onim baščama. • Ama ne može bit? u čudu ćo Šeho. Može vala i bile je lonac napravio, potvrdi Ibrahimaga. — Ama ti se valja, prije nego pogješ na Se­ drenik svratiti u Liminu ekmečinicu i ponijeti lonac Tako je naredio Fehim efendija, posve ozbiljno iščita mu Muharemaga. — Pekala, — kimnu glavom Šeho, a odmah se vidjelo, da mu to ni malo ne zadaje mnke. — A ti se lijepo spremi, pa pred iftar uprti lonac i hajde na Sedrenik, dodade Bećiraga. — Nema zbora, sve ću ja učiniti, Idem zatvoriti dućan i uzeti vrećicu, da u nju metuem lonac, pa ću ja pravo na Sedrenik. Kojim ćeš putem? pripita ga Asimefendija. — Uz Arap-mahalu, biće mi najbliže. — A mi ćemo od Fehimefendine kuće uz Madreseta, pa pravo na Sedrenik. — Tamam je tako, dovrši Šeho i vrati se natrag da zatvori dućan, a ahbabi' opet prasnuše u smijeh. * Još je veći dio Trebevićeva vrhunca plivao u predvečernjem ruju, što se prosipao iznad Sarajeva, a Široke Bakije i Sedrenik kao da su tankim svilenim platnom prekrivene, -pa sve svijetlilo i zamamno tre­ perilo u sunčsnim zrakama. Tanak oblačak predvečernje tame polagano se prevlačio iznad grada i oba­ vijao se oko šerefata visokih munara. Sa žutih alemova raspršavala se svjetlost u stotine boja, pa se pričinjali poput sjajne zvijezde, koja se kroz oblake u mrklo doba noći ukaže i veselo pogleda svijet. Tok što bijaše mujezin na džamiji u Arap-mabali nalio kandilje i oborio pogled pod četvorouglastu tabiju, kad mu zape za oko omalešna slika, naprćena malom vrećicom, kako iznemoglo korača i sve se više i više penje prama Scdroniku. Bio je to Šeho sa loncem, što ga je uzeo iz Lira ine ekmečinice, pa se uprtio njim i krenuo put Sodrenika, a da nije ni slutio o kakvoj prijevari. Makar da mu je već odavna đoteŠčalo, opet mu je šalica iz­ bijao trak zadovoljstva, jer se nadao poštenoj večeri na onako lijepom tenhanu, kako se samo mogao za­ misliti. Koga je god sreo putem, svakom se lijepo javio sa smiješkom na licu i jedva dočekao, što se evo kutarisao tijesnih gradskih ulica i tvrde kaldrmo, pa stupio u ravno Bakije, da se može sit narazmišljati. Ni vjerovat ne bi mogao, da bi mu ko rekao, da mu ahbabi nijesu došli na ugovoreno mjesto, da već �202 BEHAR nijesu naložili vatru, pristavili šerbe i nasavijali cigara. Ta šo ŠehO'nije ni žurio; radio da malo prijo topa stigne, pa da odmah razđriješe lonac i sjedu iftaritiKad je stupio na kosu, odakle se dobro vidi ono mjesto gdje su ugovorili, lijepo se začudi, kad' ne vidje da se vatra dimi. „Ovo je beli pred iftar ne vidim dobro", šapnu sam u sebi i nastavi put, upravljajući prema baščelucima, što se ukraj Sedrenika prostiru. Još nekoliko koraka; evo ga na ugovorenom mjestu, ali na njegovo čudo nigdje nikoga, „Ah . . . ! “ sam se začudi i spusti vrećicu kraj jednoga kamena. „Boga mi ih nema!" Izvadi sabat, pogleda, rastaro oči, da se no bi u sahatu prevario. „Još deset dekika, a njih nema." Čudnovato mu, da se ni načuditi ne možo. „To doći će, ima još vakta; ko se malo utješi, pa se spusti na travu. Sjedio je nepomično, ali uvijek u dvojbi za društvo. Na koncu so utješi, da nijosu mislili dolaziti, ne hi mu valjda prodali Čitav lonac. Potogno sahat, pogleda, još nekoliko dekika, a njih opet nema. „Vola havle vela kuvote," prošapta sam u sobi i okrenu glavu prema strani, kuda je izvodio put iz Medrešota, gdje je bila Fehimcfendina kuća. Vid mu se gubio i jedva je mogao ^m jeriti kućne krovove, što su se pomiljali kroz drveće. Glad navalila 11a oči, glad stegla trbuh, a ovamo opet dvojba, karao ih, što 110 dolaze i. sve drugo nagonilo siromaha Šehu na ljutnju. Nekoliko je puta šarnuo preko lonca, oćutio miris, kako se upirjanio i jedva čekao kad će mu zaviriti u utrobu. Još dekika dvije i top zaurlja sa žute tabije, a kandilji se počeše svijetliti po šerefetima. „B oga rai ih nema!" prozbori sam sebi i primače vrećicu s loncem bliže. „Da so barem omrsim. Sreća te je i ovaj lonac uza me,“ dovrši posve požudno i uzo driješiti povežaj na loncu. Istom što podiže krpu sa lonca, oči mu stadoše kao mrtve, ruke zadrhtaše, a gnjev se odazva sa blijeda lica i potjera nekoliko crvenih plamenova uz njegovo lice. „Dušmani!" sav razjaren viknu i opali loncem 0 kamen, a kamenje i krpe prosuše se iz lonca. Još je nešta htio progovoriti, ali mu gnjev zapriječi riječ. Pograbi vrećicu bez lonca i upravi prema Fehimefondinoj ku<$da ga izruži i izgrdi za toliku prevaru. * Po mekanim minđerima i Šiltetima 1 noga čardaka poredali' so redom ahbabi i zadimili prv cigaru iza topa. Sa lica im se moglo Čitati, kako jed^ čekaju, kad će se pomoliti Šeho, da se nasmiju zgodni šali. Sa iftarom su pritekirili samo, da i Šeho stio-^ jer su po prilici znali, da će ravno krenuti put Pehim’ efenđine kuće. Muharemaga odbijao guste dimove često pogledao kroz prozor na avlinska vrata, ođa'klo će se pomoliti Šeho. Mulomer opružio čibuk ispred furune, pa se i on zadovoljno smiješio, kako su lijepo nasamarili Šehu. r - Šta ga ovo nema, prvi, poremeti šutnju Asim efendija i pogleda u Bećiragu. — Da on ne oplote na koju drugu stranu, dobaci Mulomer. — Ne će, oto ga amo ljuta ko zoja, jedva što ovo bijaše dovršio Fehimefendija, a avlinska vrata klepnuše, kao da so kanati istaviše iz đireka i neka se prodrijo na sred avlije. — Fehimefendija! Fehimefendija skoči na raskc- cio na sred avlije, pa donosi. — Bujrum Šeho, pozva — Džaba ti i bujrum i da od Boga nagju. kameriju, kad se Šeho se krivi, koliko ga grlo ga domaćin. sve ostalo, Šta uradiše — K o? ko kauom će Fehimefendija. — Dusmani, Bog im platio! — Hajđo gori, viknu ga Fehimefendija. Šeho upravi uz merdovine, i izigjo na kameriju, a Fehimefendija mu otvori vrata, unigje megju ahbabe. On na vrata, a svi prasnušo u smijeh, da se nijosu mogle čuti kletve, što ih je Šeho izbacivao. Smijeh je potrajao pozadugo, a Šeho se primirio, kad so uzeo zalagati papazjalinijom, rešedijom i šišćevabom na Fehimefeudinom iftaru. A kad se malo potkožio, zavrtio on prstom ispred očiju: — Eh, ako će; ne bio ko sam, ako vam zajma ne vratio. Pod kulom A li paše Rizvanbegovića. (Iz putničke bilježnice). arka sunčana zublja bijaše dobrano zamakla Cigare bilo ispušene, a mi stupili na vraća, otna zapad, još se priroda kupala u vrućem kalen so pruža vidik k ubavom seocu Trebižatu. čudo traku, kad se ja i moj drug uputismo iz naše bi bilo od čovjeka, kada bi mimoišo ovaj krasni predio, Čapljine k Trebižatu u Šetnja. Po okrajcima puta ne nauŽijuć so lijepe zeleni, dražesna sklada oranica skladno nasagjene aleje drveća sterahu pod sohom i ne nahranivši tople grudi čistim vazđuhom . . debeo hlad, da je ćisto mamio vitlanje vjetrića. Odma’ s vrata Trebižata vidi se sred srijede sto- Ž �r A beh ar ak kmetovskih domova, kula opasana visokim betlllja m 8ilnoga Ali paše Rizvanbegoviča. Kula — ^•elfcbna zS,a<^a trokatnica, — sva od samog tvrdog blesana krečnika, gusto načičkana puškarnicama. bez & v » i P °dOTa - niševina' Na prvi mah kad je čovjek gleda, odaje ti liqe ekad zgodna stana i puna svake spreme, za junaka ? gospodara, odaje lice nekad moći i slave, gdje je loko Hercegovine gnijezdio svoje gnijezdo, da brani *; i 0braz. Sad još bršljanom okićena, štiti možda koje divlje zvijere, a nama kazuje, kako je prolazna slava svijeta. Neki kmet, s'-aina od osamdeset i tri ravne, bivši nam provodiocem, dovede nas n čardak, gdje je paša izjutra sjedio i držao divan. Tu ispod oka puca vidik pro cijelog polja Trebižačkoga. Gledali srao to divili se a još nas više zadivio starac svojim pričanjem: Ovo brdo pro polja, što pušta tragu po njem, bila je ” usta hridina obasuta užarenim hripama. Ovo polje bijaše uzrujano vodom, gdje se svaka gamad gnijezdila, čule se samo žabe kreketuše i zmijsko siktanje, a ni­ gdje duše ljudske ni od nje traga. Ovo selo. gdje vidite našo domove, bijaše sve u kamenu, pustinja. Moćni aga Stočević, čovjek bistra oka i uma, na vas mah okretan, vojnim i vještim pogledom obasja ovaj kraj i oživi. Provede jaz niz dolinu Trebižata (rijeke), silne irgato navali, iskopa z.'mlju, pa udri danas pa sjufra. sve očisti i pokuša svakom hranom okr piti ovu zemlju.. Ovu istu kulu, podiže tada u obrai u od ljubuškog kapetana i da mu je bliže, jer je sokolovo oko često prama komšinskim kapetanijama pogledava", a vjera ti je božija, gdje je zapelo, ja miloia, ja silota — osvoji. „Neki vele, starče — počmem ia — da je ovo sve sirotinjska suza pokopala“ . „Nije božija ti vjera — otpoče starac — već znaš ko u ono doba klančili se hajduci po agaluko njego­ vom, pofataj ih, pa mu nklepaj ovdje komad zemlje, da radi i sjedi na njem. Pa zar je to ružno? I ja i ostali, svi smo ja sinci, ja unučad tih bajduta, koje je aga Bvojom strogošću, a bogme i pravdom nagonio na dobro, a nije svoje već njegovo dobro.“ — Ama neki vele, da je ovu zemlju paša agama Čapljinskim oteo na nemilu? — Boš, ta im je na ođmet, ka’ i svaka na pašu kriva; ko age, neđale se, a vjerej’ Bog, nijesu raža­ lili, što aga hoće s ovom dolinom. Bio sam ma kmet a bio ka i sin, svakog je volio, a gjejček, ko mu se pokoravao; a bome ko mu se je opirao, nema naSo j© kaltačinu na vrat. Tako nam starac pričo a mi se čudili, da je taj „nepravedni i siloviti aga“ tako dobra i plemenita djela &oio. Da, danas gdje se na stotine goji naroda,^ a °đaklen se na hiljade ljudskih dnša brani božijim đaćnim. darom, to da bude mjesto čovjeka, koji je silu 203 gojio, a ne ljubav i plemenštinu. To je zbilja isto ovo seoce, lijep i dičan svjedok mudre glave i plemenita srca Ali pašina Bojile se starcu misli, malo se zavezd, pa opet oporavi da priča; Ima veli blizu sedamdeset godina! Kako vam velju, pašino oko vazda je zapinjalo po komŠijskim kapetanijama i odma’ bi za to prama njima podizavo kule. Jednoga pramaljeća, odma’ o Uskrsu dne^ pače glas po luci gabeoskoj, da se paša sprema na Počitelj. E Počitelj u tada Gavran kapetan, moćan gospodar, prikupi odma’ oko sebe polovina Gabeljaka. Znaš, čapljinski strnžani. . . . kd uz inad ih osata kućnih t|pr maćina prigrliŠe Gavran kapetana, jer pašu mrzijahq radi Trebižata. Uz to doć će u pomoć Gavranu i ju* nak Aliaga Dadić iz Mostara, da brani PoĆitelj, ključ hercegovački. Silan bedem opasao grad počiteljski, a s četiri strane nabreknuti su gradovi: Gavranov, Diždarevića, Alagića i pašin (tako se i danas zovu). Pašin kavaz-baša grdni Ibrahimaga pred askerom, sve stoČanin i rajom iz pašina agaluka, navali na grad. Dva dni se zaustavili pod gradom, al’ bedemi jaki a jaka mož kapetanova ne da na se. Tako se pašin asker po­ vratu I više je puta paša na Počitelj uđaro, uvijek uzalud, nije puko glas o njegovu vezirstvu. Ova zgočica zgodila pašu u srce. Brže-bolje spremi nesretnog kavaz-bašu u gabeosku luku da is­ pipa, koje su porodice pomagale Gavran kapetauu. Veliki majstor, a i junačina kavaz baša Ibrabim aga svojom ekretnošću i lukavomu pjrpkaž.e ogam čjipljinskih domaćina. Čim je paši stigo haber o ovom, onaki ljut, Što mu se ne pokoravaju, zapovjedi, da idu u progon If.Nikšiću. I odma’ je osam porodica pješke, s djecom n sanducim, na kenjcim natovarenim, jadni kavaz baša proveo u progon za špst mjeseci. A kad su sužnji prolazili mimo agu, dovikne oq kavaz- baši: „Ibrahime, vodi te ojagjenike, al’ ti je na pokonje anđan sani ako što pro moje besjede učiniš od njih" — tako je ou kavaz-baši zapovjedio. Kasnije, nijesu ni tri mjesesa prošla, pošlo im „Itlak“ da idu kućama. I Često je ou ovako u progon slao da se samo opameti narod, jer njega nije slušo, a ou budavši i otac i majka svemu narodu. Za raju bi reko kavaz-baši: „Ibrahime, Čuvaj mi andan sani raju, jer ako sam im ja na glavi, (na teretu) be li sam im vjera j ’ Bog i pod glavom". Ali paša je bio vrlo strog, al’ i pravedan. Što se danas o njemu buba to mu je kriv njegov grdni kavaz-bpša. Raju je volio, koja ga i danas lijepo spo­ minje. Bio je merhum, stasit i jaka snopa, crnih krup­ nih očiju, gustih brkova i velige brade. Nosio je široko odijelo, al’ novotarijama se rado privikavo, naravno, koje je vidio, da nijesu naodmet. Kako se znade, njemu je dokončao život crni serašćor Omer paša, kao p o ­ sljednjem junaku — mučeniku hercegovačkom. Ata Nerćes. �BEHAR 204 L I S T A K . Književnost. „Poturica gori od Turčina.'* (Na adresa hrvatskih i srpskih novina). Ko čita srpske i hrvatske novine mogao je opaziti da i jedni i dragi često i rado upotrebljavaju izreku >poturica'gori ođ Turčina* i to u vilo hrgjavoin smisla Kako i kada je postala ova „poslovica" ne znamo niti ispitivati marimo, ali svakako joj jo korijen i izvor u vjerskoj i nacionalnoj mržnji i nesnošljivosti, kako se to iz same „poslovice" razumije. Hoće li se na primjer, da kaže za nekoga, da je postao izdajica i renegat svoje vjere, naroda ili Bvoga uvjerenjaj onda se najragje služi ovom izrekom. Da je to teSka uvreda za svakog onoga, koji je Turčin, to se samo od sebe razumije, a u koliko se pod onim „poturica" misli na promjenu vjere, te u koliko ie pojam Turčin spaja Ba pojmom Islam (kako to kod nas i naših komSija često i biva) to se onda ovom „poslovicom" vrijegja izravno Islam i muslimani. Stoga mi ovim molimo sve srpske i hrvatske novine, da Be više okane u svom pisanju ove za nos uvredljive izreke, jer kako njima ne bi n. pr. bilo milo, da mi pišemo: „povlašica gori od vlaha", „protestant gori od katolika" i t d. tako nije ni narpa drago, da nam se dira u naša vjerska čuvstva. — Najbolji su prijatelji oni, koji se znaju megjusobno poštivati. Tarnik „Dom". Mi smo nedavno pisali o ovom listiću i sad bi imali povoda da pišemo, ali nije vrijedno jer i mi dogjosmo do uvjerenja, kao ijedan zagrebački dnevnik, da će se urednik „Doma" najposlije staniti u Stenjevcu. • „Sttgjeno." Ćitamo u „Pačkoiu listu" što u Spljetu izlezi, kako neki Petar Oparn raspravlja o slijepoj vjeri u sudbinu,* da se to slijepo vjerovanje uvuklo u narod, a to je od zlih pošljedica. Pa pošto se to sad ne da lahko iščupati iz dalmatinskih glava, onda hajde bar da se krivica na kog drugog svali. Ali na koga, objzri Be tamo, amo, ha eto sreće, Turčn je bl.zu, Turčin je dakle donio to šuplje vjerovanje u sudbinu i to šuplje vjerovanje utuvio dalmanticimti u glavu. No sad ju samo još to nejasno: donesoše li Turci sa sobom i riječi, kojim dalmatinci zbore: „sugjeno, sudbina, ncšugjenica, tako je bilo sugjeno, nema smrti bez sugjenog dana, sudbo kleta" i t. d. Opnra se još i ovdje opario, kad sam zna, da bu Turci bili pod Bečom, a tako vjeruju u sudbinu dakle nijesu čekali, da ona turska sudbina dosudi, pa da im Beč sam ilogje gotov u Stambol već se potru­ dili do njeg. Možda je baš tada to vjerovanje haralo po Dalmaciji 1 ,,Zlatno arnje*. Josip Buzolić, urednik „Znauosli" u Spjletu, bio je pččeo izdavati „Zlatno zrnje" zbirku misli i seuloma, te je poslije 2 sveska bio zapriječen, da nastavi. Sad nastavlja izdavanje te zbirke, te će u ovom mjesecu izaći IIL, a do skora iza tog 1. i II. svezak preragjeu i onda će. dalje slijediti ostali do 10. Cijena je svakom svesku 60 h., a pretplatnici i prcdbrojnici dobiće ih po 50 li. Ako so 4 K 60 h unaprijed pošalje, do- Vlasnik: Adri" aga Mesić. bije se 10 sveščića franko. Za 10 skupljenih predbroi’. nika daje 1 primjerak na dar. Pisati treba na ured „Znanosti" u Spljetu. Pogled po svijetu. Osmi dan mjeseca oktobra godine 1899. buknuo jo rat u južnoj Africi izinegju Transvala i Tngleske a od toga dana do prvoga juna ove godino punilo s« novino cijeloga svijeta svojo struke izvještajima 8a krvavoga bojišta: o slavnim pobjedama Bura i užasnim porazima Ingleza. Simpatije cijeloga svijeta bile su za Bure, svako jo nestrpljivo iščekivao i sa zadovolj. stvom čitao izvješća o sjajnim pobjedama malenih ali junačkih Bura nad silnim i moćnim Englezima. Ali mnogi su so bojali za Buro, jer su predvigjali da će kad tad morati pođlegnuti jačoj i većoj sili svoga ne­ prijatelja; koji jo uza ove poraze uvijek rastao i po­ jačavao se, dočiin so dnevno smanjivao broj junačkih Bnra. I dakle što su mnogi davno predvigjali dogo­ dilo se ovih dana: naime na prvi ovoga mjeseca sklopljen je mir izmegju Engleza i Bura, kojim se Buri lišavaju svoje slobode i samostalnosti. Taj ugovor sadrži četiri točko a glasi: „Ćl. I. Gragjani na bojnom polju polažu smjesta oruž,_ i predaju sve topove, oružje i ratnu municija kolja se n njihovom posjedu ili pod njihovim nadzorom nalazi. Oni odustaju od daljnjeg otpora protiv auto­ riteta kralja Eduarda VII., koga oni priznaju kao svoga zakonitog suverena. Ćl. II. Svi gragjani koji su ratovali, a nalaze se izvan granica Transvala i Oranje-kolonije i svi ratni zarobljenici, koji se sada nalaze izvan južne Afrike, a gragjani su, biće, ako se izjave, da se priznaju po­ danicima kralja Eduarda, natrag povraćeni, Čim im se priskrbe i osiguraju sredstva za opremu i uzdržavanje. Cl. IIE Tako predanim i povraćenim gragjanima ne ćc^s'e uzeti njihova osobna sloboda ni vlasništvo. Ćl. IV. Protiv predanih ni povraćenih gragjana no ćc se zapodjeti niti gragjanski niti kazneni postnpak za djela koja su u savezu sa ratom. Ova se ograda ne će protegnuti ua stanovita djela, koja se protive ratnim upotrebama, te će se za potonja odmah po dovršetku neprijateljstva zapodjeti pred ratnim sudom rasprava." Eto tako jo svršen tnj nesretni rat, koji je po žđerno toliko hiljada ljudskih života, potratio inilione A’ovaca, a koja sreća, d a j e svijet'toliko civlizbvan i napredan, pa da živi u miru i ljubavi a svoje umne i materijalne silo upotrebi za dobrobiti Čovječanstva. Zagonetke. Rodbinska zagonetka. Zvalo jodno dijeto drugo dijele riječima: „O amidia (»tričej* I „Sta je dajdia (njače) T ocvalo M ono „Zore te moj otac, a tvoj brati* Kako je to bilo fcejflja Odgovorni urednik: Edlieiu Muiabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. �beh ar Halil-aga Šehlć. Ugledni hercegovački musliman . lać]fi gradski načelnik umro je naglom smrću dne i ovog* m jeseca u Sarajevu u Grand-Hotelu. tfešto iza pet sati u jutro pošao na česmu (Wasseri tung) da uzme al>dest za 8al)aha i vrativši se natrag !!!d abđestom pane pred sobnim vraiima na hodnik i PJL se ne d'g ,ie- Merhum Halil-aga bio je Ijubezan i limDatićnri čovjek, dobar musliman i prijatelj fukare. Keka ga Bog pomiluje i duši mu dženet dadol K njiževnost Bin hir hadisi šerif šerbi. (Komentar na hiljadu ; jedan hadisi šerif). Napisao merbnm Mehmed A r if htv bivši tajnik osmanlijskog komiseriata u Misiru. otamparija „El-M earif“ u Kairu 1319. Cijena 1 rijal (B kruna). Ovo je djelo pod konac prošle godine po bidžretu izašlo u Kairu, a izdao ga je piščev sin (jr. Nedžmudin Arif. Kako se vidi iz naslova u ovom je djelu pisac rastumačio hiljadu i jedan hadis, koje je uzeo — kako sam veli u uvodu — iz JDžamisgagira" osim jednog, koji je uzet iz Medžmuai Menavije. Svi su hadisi poredani po elifu i označeni bro­ jevima, a na kraju je sadržaj, sastavljen prema pred­ metima o kojima hadisi govore, te je vrlo lahko o svakom predmetu uaći hadis. Kako jo poznato „Džamius-Sagir“ je sastavljen po svim zahtjevima usuli hadisa, te su svi hadisi u njemu cznačeni, koji su tradicijom utvrgjeui (koji su sahih), a u kojima opet postoji kakva sumnja (koji su dhafi). U qvo djelo nije uzet ui jedan hadis, koji je označen kao hafif, nego su svi utvrgjcni tradicijom. Hudisi su vi o lije o i shvatljivo protumačeni, te ovo djelo može biti & om muslimanu kao vodič u njegovu životu Mi ga eporučujemo svakom, ko je vješt turskom jeziki uobije se kod dr. Nedžmudin Arif be^ Hamzavi, Kairo, Misir. -h - . Svjetska knjižnica. 1. Velikanović u Mitrovici (Slavojija) moli nas da objavimo, kako hoće da izdaje „Svjetsku knjižicu", zbornik najboljih pripovjedača sviju naroda. „Svjetska ćo knjižica izlaziti svakog 15 i 30. u mjesecu u sveskama od 6 štainp. ti baka (9o str.) a cijena će joj biti 16 K na godinu. U prvoj svesci, što ćo izaći 15, decembra biće: „Braća Karamarovi", a u drugoj Siei^ki-evićev roman r Bez dogme". Izdavač poziva na pretplatu. „Kraljica Lepau. Istorijski roman, napisao Evgenij KumiHć, naklada knjižare Lava Hartmuna (Kugli i Deutsch) Zagrob 1902., cijena 3 kruno 60 bol. Primili smo na prikaz vrlo fino i ukusno spre­ mljenu knjigu, najnoviji roman poznatoga i prosla­ vljenoga hrvatskoga pisca Evgenija Kumićića „Kra­ ljicu Lepu“ . Najbolja preporuka ovoga romana jest njegov autor Bam g. Kumičić, jer što izlazi ispod njegova pera, to j.e sve slikovito i fino, umjetnički dotjerano i čistim patriotizmom zadahnutn. Kad pro­ čitamo knjigu, onda ćemo o njoj opširnije progo­ voriti. HalU 'Ganem: „Histoire des Sultans Ottoman". Izašao je i drugi svezak povjesti turskoga carstva, ®to jo piše Halil Gauem. I drugi kao i prvi svezak prikazuje nam slikovito i jasnim, razumljivim načinom razvoj, veličinu i pad osmanlijske države. Ko zna i ~|ja franceski, ini mu ovo djelo najtoplijo preporučamo. '--ij'na je I. II. svesku 7 kruna. 205 Papirnati križari. , povjesnica za niše razrede srednjih škola; peto popravljeno izdanje — Zagreb 1901.“ . . . . idee false gnastano i oervelli, ed i cervelli goaiti mandano in ro▼ina la societk. M. LfArtglio: .1 misi rioordi*. ®"ada 8e j© pred nekoliko godina nvela u naše škole „Opća povjesnica" dr. Hoića i profesora Klaića, bilo je sa više strana opravdanih prigovora protiv sa­ držaja tih knjiga, u koliko se bave Arabima, Islamom i osobom Alejhiselama. Pisac je ovih redaka dv~ puta javno ustao protiv ovog krivog i tendecioznog pisanja 0 našem Devletliji salalahu alejehi veselom, upozornjući dotičnu gospodu profesore i učenjake na prave i isti­ nite izvore o Islamu i Alejhiselamu. Osim toga megjutim je i kod nas dosta toga napisano i o tome ozbiljno 1 stvarno raspravljano, te smo mogli s pravom očeki­ vati, da će zabludjeli ispraviti svoje pogreške. Ali na žalost, nada nas je prevarila: dr. Hoić ostavio je i u najnovijem izdanju svoje povjesnice sve pogreške i zablude o Islamu i Alejhiselamu, koje kruto vrijegjaju naša vjerska islamska čuvstva. To je budi naj­ blaže rečeno žalosno i sramotno. Žalosno je, da i dan danas u dvadesetom vijeku ima ljudi i to tobožnjih „učenjaka" i profesora, koji se, uza sve svjedodžbe zrelosti i ^veleučenosti" nijesu mogli otresti sredo­ vječni "redrasuda vjerske nesnošljivosti i fanatizma, Sramotro je, da jedan profesor i „historičar" napiše u svojoj linjizi očitu laž i prostu kleveta, koju onda izdala za, povjesnu istinu. A i šta je drugo do li gadna laž • prosta kleveta sve ono što je profesor Hoić napisao o našem Devletliji s. al. vesel. i o to­ božnjem h Omerovu naloga za spaljonje Aloksandrijske knjižnice? Mi držimo ispod naše časti i dostojanstva raspravljati o tome sa jednim Hoićefn i pobijati ono, što samo od sebe pada, i što smo već toliko puta po­ bijali i historičko-zuanstvenim faktima oprovrgli sve one i slične klevete i laži. Ali pošto je pisca ovakovili školskih knjiga želja, da će njihova djela uvedu i u naše škole, gdje ima i musliman ke djoce mi smo dužni ustati protiv toga, i tražiti, da sj učini onoliko koliko je moguće i nnždno, jer kako veli ve­ liki talijan, čije smo riječi stavili na čelo Članka „pogrešno i krive misli kvare m ozgivc, a pokvareni mozgovi dovode društvo do propasti." Vamik. Kulturne bilješke. Dar afga&sleog emira. Novi afganski emir (vladar) Habibullah-Han poslao je nedavno društvu „Endžumeui HimajetiUslam" u Lahuru kao dar svotu od 6000 rubija. O tom piše jedna afganska novina: „Muslimane je jako obradovao glas, da je afganski emir Nj. Veličanstvo Habibullah Han poslao društvu „Endžumeni Himajetil-Islara u Lahuru svotu od 6000 rubija kao dar. U pismu, koje je poslalo Njegovo Veličanstvo Emir uz ovaj dar veli, da je taj novac iz njegove vlastite blagajne. Ovo je dobar dokaz da se Emir zauzima za napredak Islama, da dobro pazi na njegovo stanje i da razlikuje svoju blagajnu od državno. Ovaj postupak Ernirov začudio jo Engleze, jor nijesu znali, da je Emir tako darežljiv i zaizetan za Islam". K. Nikad. �BEHAR 206 Mačak i miš. Arapska basna. ačak izagje jedne noći u njive, ne bi li što u kojem se neprijateljstvo sprama meni ukorijenilo • ulovio, i ne nagje ništa. Oslabivši od studeni koji se naučio štetu mi nanositi? Da mi nijesi krv]1, i kiše koja je tu noć počela padati, tražaše neprijatelj, vjerovao bih ti; ali ovako ne mogu, j 0r 1 je reklo: „K o povjeruje neprijatelju, biće kao 0n, mjesto, gdje bi se sklonuo, dok ne ugleda pod jednim * đrvetoin rupu. Kad dogje do nje, sage se i poče pri­ koji je metnuo ruku u usta otrovnice" (zmije). sluškivati i njuškati, dok ne opazi, da je unutra miš. Na to mu mačak ražljućen njegovim govorom Sada poče oblijetati oko rupe, ali ne mogaše nikako reče: „Prsa su mi stijesnila, i oslabio sam, brzo unutra unići. Kada vidje mačak, da mu je nemoguće umrijeti pred tvojim vratima i moj će grijeh, na tebi na silu unići, zače moliti miša da ga pusti, a kad mu ostati, jer mi možeš pomoći — a ne ćeš". ovaj ne dade, progovori slabim glasom: „Brate, ja Miš se poboja Boga i sm ilova se mačku te reče sam se nadao, da ćeš mi se smilovati, i smjestiti me u sebi: „K o hoće, da mu B og pomogne proti nepri­ na ovakom nevremenu u svoju rupu, jer sam u jatelju. neka mu se smiluje i dobro mu u čin i; j a 8e slabom stanju zbog starosti; ne mogu se ni micati, a na Boga oslanjam i spasiću ovoga mačks od propasti nevrijeme me zateklo na ovoj njivi, to sam više puta a za to mi plata no gine". zazivao smrt, koja će me osloboditi ove patnje. Stojim Mis izagje i uvede mačka u rupu, te bijaše kod skupljen od zime i kiše pred tvojim vratima, molim njega, dok se on ne oSnaži i ne oporavi. Sada mu te, da mi pomogueš i smjestiš me u svoju rupu, jer se mačak poče tužiti, kako je nemoćan i kako ima ko smjesti u svoju kuću nemoćnoga, i njega će Bog malo prijatelja, — dok se miš ne združi s njime i ne u dženet (raj) smjestiti. Ti si brate vrijedan, da stečeš 'rikuči mu se. Mačak se sada primače vratima, da mu tu plaću, pa to ponizno molim, da mi dozvoliš preno­ miš ne bi utekao, i kad mu se on ne sluteći zla pri­ ćiti, a ja ću odmah sjutra otići svojim putem". mače, uhvati ga pandžama i poče ga valjati, bacati i Pošto ču miš mačkov govor reče mu- „Kako ću svakojako mučiti. Miš zaište pomoći od svemogućega te pustiti u svoju rupu, kad si ti moj krvni neprijatelj i poče prekoravati mačka govoreći: „G d je ti je vjera, živiš od moga mesa, te se bojim, da mi ne naškodiš, koju si mi zadao i kletva, kojom si mi so kleo; je li jer ti je to navada; ne mogu ti vjerovati, jer su rekli: to nagrada za moje dobročinstvo? Pravo su rekli: „Ko „Ne vjeruj siromaku kod blaga, ni vatri kod drveta“ . čuva neprijatelja, na traži sebi pom oći". Ja se na Boga — „Što god neprijatelj više slabi, to mu se neprija­ osUujam i on će me spasiti od tebe". teljstvo povećaje!" Priknadajući se oni tako, htjede mačak razdrijeti Mačak mu slabo i nemoćno odgovori: „T o što miša, kad li naigje lovac, sa kerovima, koji očute to kažeš lijepi su savjeti i ja ti to ne poričem, ali te prepiranje i pomisle da je unutra lisica sa svojom lo­ molim, da zaboraviš naše prijašnje neprijateljstvo, jer ko prašta drugome i njemu će Bog oprostiti. Bio vinom. — Jedan se ker primače rupi,, a mačak spa­ zivši ga zabavi so o sebi, i pusti miša živa i ne ra­ sam ti prije neprijatelj, ali danas tražim tvoje prija­ njena, te htjede pobjeći — ali ga ker uhvati i ispre­ teljstvo, a davno su rekli: „Kad lioćeš, da ti nepri­ jatelj postane prijateljem, čini mu dobro!“ Brate, kunem kidavši mu damare (Žile), izluče ga mrtva na polje. Tako se nad njim obistini ono, što se je reklo: ti se Bogom, da ti ne ću nikada naškoditi; a i ne „K o se drugome smiluje i njemu će se smilovati, a mogu zbog slaboće, osloni se na Boga i dobro mi ko nasilje čini i njemu će se brže počiniti" učini, pa uslišaj moju m olbu!" ■ Zabilježio: S. K. Miš mu reče: „Kako ću vjerovati kletvi onoga, Turska žena. (L a F e m m eško bi bilo naći u Evropskoj naučnoj književ­ nosti predmet, o kojem se više, a istodobno netočnije i nesavjesnije pisalo — i još se uvijek piše — kao o turskoj, odnosno muslimanskoj ženi. Stanje i dru­ štveni — obiteljski život i položaj muslimanske žene, zanimao je učeni evropejski svijet još od prve polo­ vine trinaestog stoljeća. Sve orientaliste — a tih je T u r q u e .) dan danas u književno naučnoj bierarbiji priličan broj — pisali su manje više o tom predmetu, ali na žalost uz prkos iznimke, — svi pristrano, netočno i tendeciozno. Kad čovjek čita njihova djela, mora da sažalno p o m iš lja la stanje muslimanske žene, koju je „Islam zapostavio, ne priznajući joj nikakvih društvenih niti obiteljskih prava"; misliš, da naše žene i nijesu insani �beh ar umna bića) ’ veg° đ* 8U t0 pr° 8te zaluPane ropkinje, trorene megju četiri zidine i dosmrtno osugjene, da ualovno vrše despotičke zapovijedi muža — tiranina. Iftiin s® 8Pisima o p i 8 U k a k ° mUŽ “ zulumćar dolazi u 6i mrskih obješenih brkova sa dugim kamišom u ruci, žena robinja čeka dršćući i na koljenima, uvijek * • ravna,'da mjesto ljubavi primi — udarce. p0P Takovim je duhom prodahnuta sva sredovječna literatura, koja je nastala poslije krstaških ratova. Cijela legija fanatičnih pisaca uprla Re svim silama, da u lažnim i tendicieznim spisima prikaže Islam u Žto crnjoj slici, zabašurujući i iskrivljujući njegova uzvišena moralna načela. Ova 207 bitom „vještinom« iahitre i takovih stvari, da se svom strogošću svoje „učenjačke« duše obore na Islam i njegove svetinje. I da nije nekolicine Muslimana, pi­ saca evropejskog kova, teško da bi smo našli u cije­ loj svjetskoj literaturi i jedno djelo objektivno i ne­ pristrano o Islamu i njegovim odnosima i propisima prama ženi. Ovi su pisci, — a žalibože možemo ih izbrojiti na prste jedne ruke — odvažno ustali na obranu islamskih svetinja i Časti muslimanske žene, te su na temelju Kur-ana i hadisa posvema oprovrgli i u prah smrvili sve lažne i tendeciozne spise te ruke. Ovim je piscima — Muslimanima uspjelo, da neopo­ zivim faktima dokažu, da Islam smatra ženu kao ra­ zumno biće, božije stvorenje kao i čovjeka i da joj daje takova prava i pogodnosti u društvenom i obitelj­ skom života, kako joj to i pristoji po božijem i pri­ rodnom pravu. su djela dugo i dugo Ružila u Evropi kao neki vođemerum za Orijent na nose za ispitivanje Islama i islamskih propisa. Pa Bože moj, grdne li zablude 1 Ljudi, koji zamjernom točnošću ispituju tajne svemira, ginuše i ginu vrludajući po sjevernom polu, teško su se odlučili, da Ali g. Dorys kojemu valjada nijesu pristupna p0 vrelima i na izvoru istinski i objektivno prouče originalna vrela islamske teologije, prava .i filosofije, propise i ustanove jedne vjere, koju slijedi i obslu- nije mogao ni upoznati ni shvatiti šerijatske propise žuje do preko dvije stotine milijuna ljudi. odnosno žene. On se je — u koliko se u svojoj knjizi I tek eto u najnovije doba našlo se nekoliko dotiče šerijata — poveo za prijašnjim evropskim pi­ hvale vrijednih orijentalista, naročito Franceza i E p scima, te nam reproducira što no se veli „čorbine gleza, koji su u interesu kolonijalne politike njihove čorbo čorbu.« Za to nije vrijedno, da se osvrćemo na države, počeli proučavati Islam po vrelima. Da se i ono, što smo toliko puta pobijali i što se samo od sebe ovi inače vrijedni orientaliste, nijesu mc li otresti obara, ali koga zanima ovaj predmet i ko se želi sredovječnih tradicionalnih piesuda, to je lako poimiti. upoznati sa pravima i dužnostima naše žene, kako ju Ljudi, koji su štono riječ, od bešike služali ' tali Islam shvaća i kahva joj prava daje i dužnosti pro­ samo tendaciozne i iskrivljene spise o Islamu no mogu pisuje, mi bi mu mogli preporučiti samo „JKenm aHa se toga na prečac otresti, makar se na vlastite oči no hcjium y h Bh H Cjairb« od A h m e d b e g A g a e v a osvjedočili o protivnom. Megju takove pisce možemo „The in flu e n c e o f W om en iu I s la m « od E m ir i A l i je , indijskog muslimanskog pisca i autora krasne ubrojiti i autora knjige „L a Femme Turque«, gosp. G. D o r j s a , koji se uza sve prednosti, nije mogao i umne studije „ Š p i r it o f I s la m .« U koliko se g. otresti mana i zabluda svojih prijašnjih'kolega. Čudno­ Dorys osvrće specijalno na tursku (osmanlijsku) ženu vato! Na jednoj strani priznaju, da je Islam mnogo -i tu je u mnogočem netočan i površan. 0 ovom pred­ metu najbolji i ujedno najmjerodavniji su spisi osmanjako mnogo doprinio razvoju novo vjeke kulture; daje od propalog i zakržljalog naroda učinio jednu veliku lijske glasovite spisateljice Alije Hanume, koji su i Čvrstu i kulturnu državnu zajednicu, da je podigao i na franceski prevedeni. Yamik. pob.oljšao bijedno stanje žene, ama opet nekom, oso­ Tutija*) (Istočna pripovijetka.) io jedan čovjek, koji je imao jednu tutiju i koja je znala govoriti. Kad taj čovjek pogje na Ćabu, pitao je ukućane šta će im donijeti sa Ćabe. Kad je svakog ukućana upitao, dogje reda i na tutiju, da i ona rekne svoju; upita je hadžija: „Šta ćeš ti, da ti donesem?" Na to tQtija odgovori: „Kad progješ kroz Misir, tuda ćeš vidjeti dosta mojih drugarica (tutija). Ponesi im selam °d mene, nek mi kažu, kako ću se spasiti ove tamnice B *) Vr«ta p«p*gaja (kafeza)?« Na te se tutijine riječi hadžija nasmije i ne odgovori ništa. — Halali se sa ukućanima: ženom, djecom i ostalim prijateljima i ode na hadž. Kad se vrati s hađža, naljegne kroz Misir, opazi tu na jednom mjestu mnoštvo tutija, pa zaviče sa deve: „Selam vam je moja tutija, da joj kažete, kako će se kutarisati iz kafeza?« Kad tutije čuše te riječi — jedna izmegju njih zakoprca se i onesviješćena pane na zemlju. �208 BEHAR Hadžija još čekaše i dalje na odgovor, ali ga ne dočeka. Sad mu Čudo postane još začudnije. 0 tome je putem sre mislio, pa I id đogje doma kaza tutiji, što mu se dogodilo. Na to tutija reče: „Dobro 1“ Pošto, tutija izgovori riječ „dobro", zakoprea se i pane na dno kafeza onesviješćena, Hadžija se ražalosti, jami m je u ruku pa je metnu na oluk, kako je m „že put vidjeti. Pošto je metnu na oluk, a ona sinu zdrava čitava i odleti svojim drugaricama. Sad se hadžija j 0$ više ražalosti..— Tutija je poslušala savjet svojih dru­ garica i tako se spasila. Zabilježio Abdurezak-H ifzi Bjelerac Nješto o uzgoju. Piše Mnhamed-Hifzi Mnftić. oliko je neugodno ponavljati iste stvari — jer se * ,na^e doni ekle uo^^ aj^ ° g0V,°Hti o SplilsIjpjjB našim prilikama i neprilikama — toliko opet nije prijatno govoriti o svojim ranama, pa se stoga i ja ne lačam ovog sastava baš draga srca. I h Ali se mora, jer ne biva, ne liječiti rana, jer se ne 1 smije biti malodušan. Napokon govor je svemu 'r ' povod, i od Adema a. s. do danas nije ništa u ljudskom društva nastalo prije, nego što se je o tom počelo govoriti, poimenice što se tiče društvenih prilika. Pa i ovi naši govori j&d& urode dobrim plo­ dom! U to ime da nam je Bog dž. s. u pomoći 1 Svaki nas vidi i zna u kakvom smo stanja a da to ne treba opširnije opisivati i na ovom mjestu. Šta je tome uzrok i ko je tome kriv, o tome se je govo­ rilo i govori se i po javnosti, te se ovdje i ta tačka izostavlja. Naše je stanje loše: imovinski smo nazadovali i naza­ dujemo jer: pretežno je trgovina u rakama dragih, ne izučavamo današnjih zanata, a stari padaju; u gospođartvu (težakluku) smo pri starom, dok se drugdje ta struka privrede iz dana u dan sve više usavršava; mnogo smo posjeda isprodavali, a sila ga je pod te teretom, koji će ga — po svoj prilici — mnogo smr­ viti. Što se tiče nmnog razvitka, to smo pred današ­ njim prilikama n nedoumici. Vjeru učimo, ali ne pomajeum njezinih sviju odsjeva. To i jest glavni uzrok la smo danas ovako stali. Tako starješine. A mladež? Čija djeca po vas dan skaču po sokacima i galame? Čija se mladež najviše lola, karta, skita po mejhanama, kavži se i radi nereda dolazi u zatvor? Da je uz ostale mjesecove kao uz Ramazan kadno se ipak i najveći pjancf ustegnu od pića, ne bi ni treća mejhana mogla opstati po mušterijama drugih vjera, Ovom svemu glavni je uzrok, što se naša mladež ne rukovodi kako treba, jer joj je bačen jular na vrat, pa kud zna, neka trči. A mladost je ludost, ne može smisliti sama sobom, šta treba preduzeti, čemu ima te­ žiti, već prama nagonu strasti i vrućoj krvi srta u ča6omična uživanja i raskalašenost. To se je najbolje očitovalo prilikom novačenja prošlog ljeta u Sarajevu. Samo piće ubija tijelo i dušu. Rastrošan život rastače ljudski život. •Kad čovjek grohno tijelom, a duh mu otupi, on je na muku sebi i svojoj okolici, a kamo li da od njega bude koristi ljudskoj zajednici kao od čestita člana. Potomstvo takog čeljadeta nije prilike, da će hiti bolje. Štetno zrno ne daje zdrava klasa. Tako se trujo čitava porodica. Konačno tak i ogranak mora sasvim bez ploda uvehnuti. Od ovake mladeži kakav hoćeš posao ? Od ovake mladeži kakvo hoćeš potomstvo? Na kome nam svijet ostaje? Ko će Islam zastupati? Istina nije sve tako iskvareno. Što je grad veći, to je obično postotak moralne propalosti viši. Dok je — istina — u manjim mjestima mladež bolje saču­ vana, jer ne ima one prilike kao n većim mjestima, ali i amo ostaje opet skoro bez ikakvog uputstva, ~s e bez pravog odgoja. A i to je nazadak. Jer šta nas je dovelo do ovog stepena, već što nismo bili pripravljeni, koliko je trebalo, za ovo naše vrijeme. Megjutim starješine do pred dvadeset-trideset godina donjekle sa ispričani time, što nijesn mogli slutiti, kakvo će vrijeme dočekati njihova djeca. Ali danas ne ima isprike, pošto sada svako vidi, šta je i kako je. Zbiljski život još bolje nbjegjnje, nego mrtva slova. Stara je to i na hiljade puta opetovana istina, da su dva glavna Ćinbenika u uzgoju mladeži: kaća i škola ili mekteb. Istina, sve prilike, kroz koje i odrastao Čovjek, a kamo li dijete, prolazi, upliviša, ali ona dva ćinbenika opredjeljuju stazu i cilj pojedinaca. Zašto su muslimanska recimo djeca mu­ slimani, a druga nijesn? Jednostavno iz razloga, Što svi roditelji u opće držeći svoju vjeru pravom u uju i svoju djecu upućuju, odnosno šalju ih onamo, gdje će očinn vjeru naučiti Kako kuća odnosno roditelji daju pravac djeci ima napomena i po hadisi-šerifu, kojeg je smisao: sva se djeca ragjaju sa sposobnošću da biše mogli biti muslimani. Nu kako ih roditelji napute, onaki oni i budu, njeki kršćani, njeki jevreji i t. d. Kako u ovom temeljnom pravcu, tako i u dru­ gom kućui uzgoj silao odlučuje: djeca iz čestitih kuća obično su Čestita. Kad je tako, na prvom su mjesta pozvani rodi­ telji, da uprave svoju djecu na pravi put I sam nam Šerijat to zapovijeda, jer hadisi-šeril veli, da je svaki �beh ar . k čoban. p » P° 10111 da i e odgovoran za č°v)e .-d o; vladar za svoi narod, starješina za svoju s ^ e 8k* d B ,miejsi Semrkandija govoreći o dužnosti k0ĆO ija prema djeci govori: i poslije smrti roditelju ^ sevapi, ako mu je dijete čestito, te svom ro80 ![! hajir-dovu čini, pošto ga je uputio na pravi d,t0'jUtakogjer i grijehovi se tokare, ako se ne bude put* dio da mu dijete bude dobro, a da se ne krnji Ptap »li g rlJeh nJe? 0VU d.ieteta za njegova dobra ili djela. Biva ne ima druge čare, nego upućivati djecu na pravi put. Zar nije svrha naša: ućuvati islamijet i u svoj . ovoj čestitosti ostaviti ga svome potomstvo, koje če ga dalje provoditi. A kako i ne bi? Islam nas ući upoznati najveću istinu: Boga i to u najsavršenijem naćinu. n koliko je moguće da čovjek pojmi taj riajuzvišeniji pojam. Ući takom životu, kakvim će čovjek postati najčestitijim članom ljudskog društva, dajući uputstva, kako da se vlada u privatnom i javnom ži­ votu. 0 tom su tako temeljne i napred na ustanove postavljene, da tek nakon trinaest vjekova pro.vjetljeni svijet dolazi na te misli, n. pr. tolerancija (snošljivost drugih vjera), zabrana pića i t d. Ovdje nam nije namjera govoriti o vrijednosti Islam:., a evo letimično natuknusmo, da napomeaemo, kolika blagodat po čovjeka leži u njemu. Pa kakj da nije nnŽno raditi, da se što bolje očuva? A pošto je opet čovjeku najdraže Bogme svoje dijete kak” da c jek ne bi nastojao, da tako dobro ostavi'u naslijede, svojoj krvi? To se mora! Samo sad dolazi pitanje: kako? Da dosadašnji način uzgoja i nastave odgovara potrebi, ne bi naša mladež bila u ovakom stanju. A jer je na lošu putu, to je dokaz, da nastava i uzgoj nijesu potpuni, te se mora potražiti bolji, spasonosniji način. Da pogledamo sadašnji kućni uzgoj i da istak­ nemo, što bi i kako bi trebalo raditi. Osim one primitivne roditeljske brige oko djece, malo ih je, koji se istinski zanimaju, kako će, da svoju djecu odgajaju, napućujući ih kako treba i da­ jući im lijep primjer sa potpunim razumijevanjem te velike zadaće. Dijete kod kuće živi haman sasvim po Bvom ćejfu, te se po vazdan igra. Kad poodskoči, opet šivi kao i prije, samo se okanjuje dječinjih igara, već počinje tražiti zabave prema svojoj dobi i strasti U očeva slabo ima brige, da li mu dijete redovito ide 11 mekjteb ili školu. Osobito kad pogje u školu, ta se ^•riga po sve pobaci. Dogagja se, da se roditelji ljute *ko hodža (učitelj) kazni dijete. Nagje se starješina, P* im je žao — što no riječ — i krajcar potrošiti na ono> $h> će im pomoći djeteta u nauci. Kad dijete poodraste i bude mu vrijeme, da se dade kud dalje: bud na više nauke ili na koji zanat, 209 još i sad se mnogi očevi tome protive ili se kolebaju i a o i naslućuju, da je to dobro, opet se na to ne odlučuju. 9 Može biti i sad ih se nalazi, koji drže, ako bu zgodni, da im nije potrebno davati Bvoju djecu na stokakve nauke. I ako to ne će reći, to govori okol­ nost, jer djecu ne upućuju, već ih besposlene drže. « ^jeki opet ne će da troše na djecu izvan kuće. Uini im se taj trošak suvišnim. A zar na njih ne troše dok su kod kuće ? Mnogi, koji su baš mogućni« htjeli biše, da im država škola djecu. Ima ih, koji drže djecu kod sebe, što nijesu radi, da im se djeca „ne pokvare", kad nauče „vlaško" pismo i nauke. Zar su vlaške nauke zemljopis, povjest, prirodopis, račun, geometrija i drugo? Qve nauke prvotno su se ižučavale u Islamu. Od Islama su prenešene u Europu. A danas se i u samom Cari­ gradu uče. To su tokorse njeki razlozi, za što zadržavaju svoju djecu kod kuće u besposlici. Koliku li štetu time nanose svojoj djeci! Ovakom postupku otaca i starješina povodom je to, što danas nastaju sasvim drugi običaji i postupak, a oni su upamtili prijašnje, koje smatraju, da je samo ono pravi oblik života, koji se slaže sa Šeriatom. Za što na pr. da se djeca šalju osim kuće na nauke i zanate kad ni njihovi očevi nisu slali nj-iha nikud od kuće, pa su eto opet postali ljudi, kao što treba. Ako će dijete biti trgovac, jednostavno će ga otac uzeti u dućan kad mu bude 14—15 godina, a dotle će u mektebu naučiti ono, što mu treba znati o svojoj vjeri. Za što dakle da bi bilo potrebno poslati ga tri-četiri godine u trgovačku školu? To nije po­ trebno. Eto otac vrlo lijepo vodi trgovinu, a ne umije ni pisati, a kamo li da je učio kakve nauke. Pa tako može i sin. Pošto nije moguće zapriječiti navala novih obi­ čaji i održati stare, oni so potežu u kraj, pa očekujuda — valjda — sudbina sama uredi stvari i to bez beli da to bude u prilog starim običajima. Ali treba dobro zapamtiti, da običaji ne dolaze sami od sebe. Njih ljudi prouzrokuju. Ljudi sobom sačinjavaju vrijeme i prilike i to svi skupa. Naši ljudi neka dakle ne misle, da oni, potežući se u kraj, ne sudjeluju u sačinjavanju prilika. Svojim nesudjelo­ vanjem oni daju povoda, da prilike budu drukčije, nego bišo bile, da rade. To se je već pokazalo i baš zlo i to na našoj mladeži. Za ovo se dakle ne mogu smatrati ispričanim time, što su se držali u kraju. Kad je tako, ne ima drugog izlaska, pa da čovjek ne bude kriv, nego se latiti posla oko nzgoja djece sa razmišljanjem, kako da se žugjeni i pravi cilj poluči razborito promatrajući prilike. Sve novotarije, koje nastaju, ne kose se sa šeriatom. Ni svi stari običaji nijesu potvrgjeni vahjom, pa da ih čovjek mora drža ti. �210 BEHAR Na okolnost, što je naša mladež besposlena, puno se ima zarabošiti njezinih poroka. Nije šala mlada krv, koja vrije i buja, valjda to svaki znamo. Ona ne može mirovati. Ako joj se ne će dati kakve za­ bave i zanio, nja, ona će udariti, kud je strast goni. Svaki otac običaje prema mogućnosti davati po njeŠto para, reći ćemo, da se ima za što obričiti. Kad mladić ima druge zabave, a ne može sve kod kuće biti, počne ići u kahvu. Tamo vidi, da se drugi kar­ taju, pa i on često put iz dosade i da mu. vrijeme progje. započne se igrati. Eto ti komarđžije i to zbog toga što je bio besposlen! Pa iz te dosade i besposlenosti, a još u društvu počne ići u kafane, hotele, mejhane. Eto ti opet sarhoša zbog što je bio besposlen! Nješto društvo, nješto strast, nješto pjanost, pa pokvarenost ide i dalje. Kad takom mladiću ne dostaje, što mu otac običaje davati, započne sobom da dogje do sred­ stava, da može udovoljiti strastima. Obrati se na očinu ke.su, pa sam izvuče po koji sekser. Ili u hambar pa po koji tovar žita proda i to redovito nibud pošto. To je već njeka vrsta kragje! Eto ti dakle nekažnjivog hrsuza. čemu je prethodila besposlenost. Dakle potrebno je i pored toga, da se mladež zabavi naukom ili kakvim drugim zanimanjem, pa da joj bude što “ manje prilike srtati u stranputicu. Današnjem ćesatluku i ako ima i d ugih slav­ nijih uzroka, svakako je jedno i taj, što se u čitavoj kući obično samo starješina trudi i zaragjuje. Sinova je dosta besposleno. Oni dolaze za gotovu sofru. A — vjera je — kad deset ruku raznosi, a šarao jedna snosi, tnde je obično praznoća. Mnogi biše nagi htjeli, da policija stane na kra' raskalašenosti našeg m lagjeg svijeta. Istina, polici* ^ bdije nad javnim mirom i poretkom. Ali njezj^ dužnost nije, da našu mladež uči ljudskom pozivu moralu, adabu.i drugim čovječanskim dužnostima* ^ osim tog ona ne može hi doprijeti, da svakog zapri ječi od. nepodobština, jer bi trebalo, da uza svako od naše mnoge mladeži, ide po jedan straŽar i da ga svukud prati. Je li to m oguće? Ko bi toliku policiju izdržavao? A to je najzadnje sredstvo, da se njeko silom zapriječi od ćoravih poslova. I teško 'onom, ko nije sam svoj stražar. Nemoguće je zahtijevati, da se silom zapriječi naša mladež od nevaljaština, v e ć ju treba za vremena pripraviti, da se sama ćuva. Što se tiče seljačkog, odnosno težačkog podmlatka, ipak nije toliko izvržen neprilikama, da se pokvari, jer čim jo djetetu desetak godina, ono već r a d i: ide bar goveda čuvati, a odrasli ja obavljaju sve teže i težo poslove. Što jo glavno, nijesu besposleni. Osim toga nemaju drugih sredstava, a ni prilike, da se pokvare. Ali je kod gragjanstva to drugačije. Sve to gragjanskoj mladeži na dohvatu, a besposlena je. Pa šta treba činiti, da naša mladež dogje do tog cilja, da budu dobri muslimani i čestiti članovi društva? Evo da to razmotrimo: ;rvo^treba, da djeca kod kuće čuju i vide. te da se tako uče uljudnu vladanju i govoru, uaročito ne smiju da čuju psovki, prostih Ne upućujući djece na kakvo zanimanje ili nauku ls izraza, kletava i kako se sve imenuje ta i ne dajući je od sebe, već je držeći u svom okrilju nevaljala bagra: Zar se ne v e li: što otac na mi ju činimo mehkoputnom, nesposobnom i nepouzda / ognjištu, to djeca na bunjištu. Valja li psovati? nom u sama sebe i kad odraste. Treba misliti,-da no ^ h A kako se djeca ne će naučiti na to, kad ih može biti očine pomoći i zaštite sve do sinovlje smrti. 4 ‘ očevi uprav nagovaraju. Treba dijete naučiti na Jednog da/ia ima sva očina briga, kao što idei ime­ čistoću. Ta našeg je sveca izrek a: čistoća je tak preći na sina. I za to je nužno da se mladić pola imana. Nije, pušćati dijete, da hoda krmeljavo, vaktom priuči, providiti sam sobom, pa kad u istinu ćupavo i uopće neuredno. Kad roditelji budu imali to ostane sam, da se može snaći. Jest treba ga uzgajati lijepo svojstvo, da se drže čisto, da im je kuća čista, za samostalan život.. Bez pouzdanja u sama sebe ou i djeca će to poprimiti. mora očajati kod prve navale životnih potreba. Koliko god ima manjka roditeljske brige oko Megju nama ima opet i takih — i to na žalost pri­ uzgoja djece, to opet ima roditelja, koji sasvim strogo, lično — koji premda su godinama punodobni, ali je čudnovato shvaćaju što je terbijet. Ovaki biše htjeli, njihova pamet dječinja. Ono što im je ostalo od ro­ da im djoca budu vazda mirna kao bube. Ne daju im ditelja, troše, bacaju neznajući kud kako i za što. U nikad progovoriti, ne đopuŠćaju im izići pred svijet. naponu mladosti, u dobi, kad treba, da su najbolji Htjeli biše, da im djeca samo šute i mirno sjede, kao poslenici, da najuspješnije rade, oni su još drugim na kakvi starci. Ovo je krivo shvaćanje uzgoja. Ovakim pometnju, jer treba da se za njih drugi brinu. Brkati se postupkom ubija duh u djece, pa se tugje od ljudi i djecu> izrodili, a pod tutorstvom! Da su ovi svijeta i uprav se strah nzgaja u njima, zatupljuje se jadnici za vremena bili upućeni, da izuče, da sami sebi um, i smeta se umni razvitak, često puta bi dijete zarade, ne bi im trebalo skrbnika. Ako bi baš štogod upitalo za nješto, a ne smije. Ovaki postupak ne valja. od očevine i prodali, opet biše se mogli izdržavati Već odučavajući djecu od nevaljala zbora i postupka svojom zaradom. treba djecu pitomiti, treba ih priučavati da lijepo i �beh ar _ ivijetn° _________ 211 kazuju svoje pomišljaje. Kad što upitaju protumačiti u koliko je moguće da razumiju, bezbeli će upitati štogod i tto ne valja. U tl'ebaiu da& 0 U6iugaju treba ih na fin način odvraćati od tog takomši iin> da to ne valja, da za to Bog kAra, i tomu kaS5ftVS a ne odmah se prodrijeti na dijete, padapossulj edne Up‘tati ni Za ° U0’ Št° bi trebalo> da ZttaJUTakogjer prijeka je potreba uzgoja, da se djeci . prilike i poigrati se : klisa, topograda, žmirke, neka proskaču i protrČu i tomu slično; neka se • poplazaju, malo se pogrudaju u koliko ne će doći dTsvagje i tučnjave. Igra je prijeka potreba za dje° ji tjelesni razvitak, a po tom i po duševni. Kad ^ dj0ca malo poigraju, draže im je i učiti i poslušati. I danas se ugodno sjećam i ocu sam blagodaran, što me je običavao kadnok dopustiti da se poigram. Kad bih sa njegovom dozvolom otišao, igrao bi se slobodno do mile volje ne bojeći se, da li će me tražiti i da li trebam kod kuće.' Dobro se sjećam, da bih puno radije učio i poslušao poslije svake slobodne igre, Dakako ne velim, da je igra glavno. Treba da djeca uče. Ta svrha je uzgoja da se ona u mladim godinar-. upute, kako će moći biti pravi ljudi, kad odrazu. A to se beli ne može polučiti igrom. Ali ne <miju se djeca sveosve priječiti od igre neprestanih učenjem i radom. Samo im se ne smije dopušćati, d? se ir iju parama. Ostale su dječinje igre nevine, za njih su od prijeke potrebe, a korisne su i po njihov posljedak, kad im se primjereno daje prilike za to. Na dalje prijeka je nužda da roditelji dobro paz^ kako im djeca pohagjaju mekjteb ili školu, i da ih gone na redovit polazak. I treba da tb zanima, kako m djeca napreduju. Ako dijete u čemu ošvanji, treba ga prisiliti na red. Kad dijete lijepo uči i u redu se ponaša, treba ga nagraditi ili pohvalom ili čim drugim prema prilici, neka dobije jož bolju volju za napredovanje. Ako dijete bude kažnjeno u mektebu, tome se ne smije protiviti, jer zaista ne će biti džaba kažnjeno. Ako roditelj baš i misli da hodža-učitelj nije imao zašto, da mu dijete kazni, to opet ne smije se pred djetetom govoriti, jer mu se tako povlagjuje pa se učiteljski ugled umanjuje u dječinjim očimn i u njemu se ragja neposlušnost. Po tom se otešćava školski uzgoj. Mek'teb je mjesto gdje djeca imadu naučiti na prvom mjestu svoju uzvišenu vjeru to najveće dobro ^0vjeka.- Roditelji šaljući svoju djecu onamo skidaju 8 vrata Što su dužni učiniti u tom pogleda. Kad bude djetetu 80 starješina pobrinuti, °j* ga ima dovesti jecu treba da nauče 6 ~~ kad joj vrijeme dvanaest—četrnaest godina, ima da se dijete već uputi na pravac nekom zanimanju. Za žensku kućni posao i ručni rad, kako bude pa se uda — biti prava pravo 7 ° PUnQ đopnnaša kanoni blagostanju. Za -a se zamisliti kućni rahatluk, gdje domaćica mje prava kućanica. Izostavljam do druge prilike potanje nnti, kolika duševna i materijalna korist leži u a 0 3® žensko valjano i Čestito. Samo napominjem a mo e zavrijediti za kuću, koliko i muškarac žara« gjnjući izvan kuće. Uz to treba imati na pameti i o nost, da je moguće, pa da žensko Čeljade ostane samo. U takom slnčajn neka bi umjelo sobom providjeti, za se zaraditi poštenim radom. Kako su danas mate­ rijalne prilika Blabe; potrebe znatne, što se kaže borba za opstanak sve veća biva, to je sve veća potreba, se roditelji što više pobrinu za odgoj ženske djece. Dok znadne svijet još bolje cijeniti riječ valjanost, akše i prije će se usrećiti žensko, koje je kao što treba uzgojeno. Mušku djecu opet treba, kad tako poođskoče, uputiti ili na nauke ili na koji bilo zanat, Jer kad odraste, treba da bude u. stanju sam sobom da mogne providjeti: da umjedne sebi idaru zaraditi* da bude dobar kućanin i čestit član ljudske zajedniceTa nije uvjek oca pod glavom, pa da se za svoju djecu brine. Stariji ostavljaju svijet na mlagjim. Kad" mlagj i ne budu usposobljeui i upućeni, pa kad im — Što no riječ — pane Sljeme na tjeme, onda će loše proći. Osobito danas, kad je borba za opstanak tako silna, ko se ne mogne snaći, taj propada. Ima li laj otac, koji bi Želio, da mu dijete propane ? Nu i na otaca, koji nerazumjevajući prilika ni potreba, prouzrokuje slab pošljedak svom djetetu, svojoj vlastitoj krvi. Otvorimo očil Prijeka je potreba dakle za dječinji pošljedak, da se uputi na neki posao. Dajući posla mladeži mi i uzgred takogjer time ćarimo, I besposlenost naše mladeži, jedan je od uzroka našem ćosatluku. Kad se i dijete bavi kakvim poslom osobito je za siromašnije porodice osjetljiva i materijalna korist, dok će mladić koliko — toliko privrijediti. Uhar je da privrijedi dnevno po sekser pa makar imanje, jer koliko god privrijedi, toliko je zaštedio ocu. Kad u kući ima više djece za neka te neka poslovanja, pa kad se bude svako bavilo nečim, vjere mi će kuća osjetiti blagostanje. Uzmimo jedan primjer: Huso ima ženu i dvanaestogodišnjeg sina Aliju. Radi u fabrici na nadnica po 2 K. Uzme svog Aliju i odvede ga kunđnrdžiji na zanat. Istina s početka dijete ne ima nikakve zarade. Ali Huso veli: „Ta i onako bi mi ga valjalo izdržavati. Na njeg mi je isti trošak ili ne išao nikud ili negdje radio džaba. U prvi kraj i ako ne imam ćara ne imam ni zijana, A poslije će dijete imati zanat". Recimo da dijete ne dobije nikakve plaće tamam do testira. Poslije toga odmah ima plaću. Najmanjom rukom im&će toliko, da će moći zaragjivat sebi hranu. Eto Husi jedna briga manje. Kasnije Alija i više zaragjuje, pa više nije potreban ni odijelo da mu otac dobavlja. Još jedna briga Husi manje. Malo kasnije i prihod Husin �se kući podvostručio. A da otac nije odveo Alije na zanat, on bi se uđembelio, možda i prololao, sa ocem se možda i svagjao, jer sam ne zaragjujući a rastući tražio bi od oca više novaca, što otac ne bi mogao podmiriti. Alija se nije ni oblijenio, jer su ga otac i majstor gonili na posao; pa nije imao kad i # ni u nevaljale igre. A koliko je opet otac postao zadovoljan i sretan što na oči svoje vidi, da mu je sin udario pravim putem. Ako se ne misli da dijete bude težak, to kud se ima uputiti razlikujemo u glavnom u dvije gru pe: nauka i privreda. Pod naukom razumjevamo to. da mladić dovršivši ju mogne poslovati i sebi zaraditi svojim znanjem kao na pr. da izuči liječniŠtvo. A pod riječi privreda razumjeva se to, da dječak izući kakav zanat, pa da mogne zaraditi, privrijediti svojim tje­ lesnim radom, kao na pr. da izuči stolarstvo. Treba naše mladeži da ima u obima grupama, jer kakogod ne bi valjalo, da budemo svi samo zanatlije, tako 'opet ne bi vrijedno bilo po našu zajednicu kao narod da se svi đadnemo na nauke. Kako se ono r e č e : ja beg, ti beg, ko će konje vodati? Kako treba aga, tako treba i nefera. Na takoj uredbi svijet opstoji. Inače bi se pokvario red, Osim toga neko je za nešto spo­ soban, a neko za nešto. Prema dječinjoj sposobnosti i za čim ima višu volju, onim ga pravcem treba i uputiti. Tako rade napredni narodi. Tako su činili mu­ slimani za ovog procvata, kako mi kaza jedan od našib učenih ljudi. Suvišno je dokazivati kako je nauka korisna i uprav nužna. Izučavanje zanata, višeg gospodarstva važno je i potrebno za ljndsku zajednicu koliko i nauka. Šta više, čovjek sa zanatom često put može biti zadovoljniji nego sa Bog zna kakvom službom, koja se namom postiže, jer zanatlija nije ni o kome zavisan. Koliko god potroši, on je opet na glavnici. G dje god pane, može sebi priskrbiti. Niko mu ne može oteti njegova zanata. Kako je to lijep posao i po šeriatu pohvaljen ja ću u potvrdu navesti samo jedan hađisišerif: Bog voli mamina zanatliju. Želiš li čovječe, da ti sin bude sretan — koliko je to moguće na ovom mjestu — da ne mora pružiti ruku za milostinju, da bude pravi član ljudskog društva, uputi ga dakle ili na nauku ili na privredu I Glede zanata ima se primjetiti, da se imade mladež izučavati u onim zanatima, koji imadu pro • bogju sad i u budućnosti, a ne n onim, koji izumiru. Promjena zanata nije nikakvo zlo, niti je proti šeriatu. To nije onaj bidat, koji je pokugjen Šeriatom. 0 tom nas poučava Imami Bergjivija u svojoj „Tarikati Muhamediji". Promjena zanata nastaje zbog usavršava­ nja i napretka prosvjete, pošto ljudi dolaze do većih izuma, te je od koristi. Kad se dakle čovjek ne mora držati starih zanata, to se ni ne treba mučiti, Što neki te neki iščezavaju, niti treba u njima vrijeme gubiti, već je nužno prihvatiti one, koji imadu prohogju. | onako bi se htio truditi oko starog zanata, koji se gubi i to za to, da zaradiš idaru, pa barem se trudi oko onog zanata, koji će ti se bolje isplatiti. Ovako j e pametno. Eto promisli s e ! Osobito djecu treba upQ, ćivati na nove zanate, jer u buduće imadu novi zanati još više zavladati, a stari, koji iščezavaju, sasvim pasti pa ako bi dijete naučilo stari a ne novi zanat, moglo bi doživiti vrijeme, da ostane bez zarade kao da i nije naučilo u opće nikakva zanata. Kako je Hazreti Atija r. a. rekao, treba dijete osposobiti za vrijeme a kojim će ono živiti. Pa ne samo da j c potrebno potrebuijem svijetu, da svoju djecu upućuje na razna zanimanja, već je to nužno i za zgodni svijet. G ore istakosmo, da dajući mladeži zanimanja mi ju zabavljamo, da ne zalazi na stranputice. Baš ova okolnost još je nužnija kod zgodnih kuća, jer takoj mladeži ima još povoda i sredstava, da dadne maha svojoj strasti. T o se vigja i u životu, jer je eto više raskalašenosti kod zgodnije nego kod siro­ mašnije mladeži. Megjutim đau-danas i zgodnija mladež treba baš i porad imovinskog pošljetka upućivati na posao. Nekad je donekle mogao reći zgodan otac: „K o treba mome sinu, da uči i da se muči. More on i bez tog živiti". Ali danas nikako. Danas treba naučiti i. sačuvati očevinu i znati njom upravljati. Jedno je što su danas velike prilike za raskoš i rasipnost, a drugo je, što ru drugi elementi u gospodarenju vještiji. I ništa drugo nego su ova dva uzroka po srijedi, pa je mnogo imetka izišlo iz naših ruku, a može biti ono što ga još ima većina ga je pot teretom, jer su gdse pod dugovima, od kojih se — valjda- — mnogi ne će ni odužiti. Dakle i zgodni moraju slati svoju djecu na za­ nimanja, ako nisu radi, da im propanu. Neka Bogu blagodare, kad mogu to činiti bez ikakvih poteškoća i za njih osjetljivih žrtava. Osobito je jedna struka privrede uprav za ujih. A to je izučavanje gospodar­ stva u višem smislu i naprednom duhu. Ako je mladić iz bogate kuće izučen, pa ako bi po kom slučaju upropastio svoju imovinu, opet se može snaći, ne će propasti, ne će morati biti momak u kahvedžije, čemu ne bijaše namijenjen po svom sretnom rogjenju. Osim te koristi po sama njega, ima i to. što su može biti još od više koristi po narod nego onaj; koji je prinužden, da svojom naukom saslužuje opskrbu ua prvom mjestu, jer kao bogat nije potreban ići u službu, već se sasvim komotno može posvetiti buđ unuci, bud lijepoj književnosti, a i inače može bolje koristiti svom bližnjem Ovo je u najkraćem rečeno šta su dužni očevi i staratelji da učine prema svojo; d j e d Dakle ne Šalimo sc, ne ihm&limo, ne griješimo, već da upućujemo svoju djecu na pravi spasonosni �BEHAR puti Usposobljujmo ili na samostalan, čestit i pošten život! U tom ne treba ništa požaliti. Kad ih tako ugojim o, pa kad postanu sreli ljudi, dašto će upoznati, 213 da smo im ostavili najveće dobro i nasljedstvo, a prema tome biće nam i zahvalni i spominjaće svoje roditelje Ba poštovanjem i hajir-dovom. „Gajret*. Drvo se na drvo naslanja, a čovjek na čovjeka. Jjlaista nije naš narod uzalud rekao ovo gornje i rijeći. Šta nas je danas trgovaca, zanatlija, službenika i drugih učenih ljudi, a od nas ne bi ništa bilo, da ne bijaše tugje pomoći 1 i potpore ili novcem ili dobrim savjetom. Dijete, pa i mladić ne bi umio sobom providjet, da ga drugi ne naputi; pa za one, koji imajn svjesne svoje roditelje lahko je, al ostaju oni, što su neopskrbljeni. Tu smo dakle mi pozvani, da potmognemo svog bližnjeg, da naputimo na dobro svog brata muslimana, od kog će danas sutra bit čovjek, koji će svoje mlagje potpomagat, a bez naše pomoći bio bi i biva mnogi zapušten, propada, un ištuje se, te onda ne može da udovoljava ni Božijim ni ljudskim dužnostima. Riječ je dakle ovdje o našoj mladosti o našoj siromašnoj mladeži, koja bi učila, koja bi sf razvijala u pravcu kako BoŽiji i ljudski zakon traž‘, da ima sredstava i potpore. U nas danas priličan broi m eži pohagja razne nauke. Ali taj bi mogao biti i veći, a što nije veći, tome je uzrok u jednu ruku onaj pri­ rodni nemar, što nije samo naš običaj, već ga je bilo i biva i u drugih naroda i vjera, a drugi je uzrok, Što ne ući ko bi mogo, a što ne. može, ko bi htio. Na one prve teško je uplivisati, da se late nauke, jei su oni u rukama svojih roditelja koji još nijesu svjesni, da je nauka potrebni *a i bogatu i siromahu. S toga je nama lakše, a i više smo zaduženi, da okrenemo na pravi put onoga, koji je siromah ili bez ikoga svog, ko bi ga potporaogo i naputio na nauku. Toj svojoj dužnosti hvala Bogu evo se i odazi­ vamo. JoŠ ljetos sastalo se ovdje u Sarajeva društvo rodoljuba iz Sarajeva i iz vilajeta, te poveli ozbiljnu riječ o tom. Rezultat tog rodoljubnog vijećanja bio je povoljan : ustrojio se privremeni odbor, da izradi pra­ vila i podastre Visokoj zemaljskoj vladi na odobrenje. Ovih dana saznadosmo, da sn se pravila povratila od vlade odobrena. Društvo će so zvati „Gajret" a svrha mu je da potpomaže novčanom potporom našu islam­ sku mladež na srednjim i višim školama i to od pri­ nosa članova. Članovi se dijele u nekoliko razreda, da će moći biti člauom i onaj, koji će smoći po cigli 10 nč. mjesećno u tu našu tako plemenitu islamsku stvar. Kako saznajemo, privremeni odbor, koji je dakle svoju zadaću tako sretno riješio, sazvaće prvu i glavnu skupštinu početkom o. mj. u Sarajevu, gdje će se pro­ čitati pravila, gdje će se članovi upisati u društvo, da ono stupi u život, a za tim izabrat stalan odbor, koji će rukovoditi društvenim poslovima. Ovaj je čin tako-značajan u kulturnom razvitku nas Muslimana u ovim zemljama, da čovjek ne može u prvi mah ni đa prozre velike i korisne njegove pošljedice. Ta evo samo ove godine može se mirne duše ustvr­ diti, đa nema u Bosni i Hercegovini kasabe, u kojoj nije ostalo makar jedno ili dvoje djece lišeno od dalje naobrazbe svoje, jer zemaljska sredstva u tu svrbu ne mogu da podmire svačiju potrebu. Za to ćemo dakle mi sada otkidati od sebe za nas male žrtve i ulag&'i ih u dobro naše mladeži, naše budućnosti, jer na mlagjim svijet ostaje. Velim da su to za nas male žrtve, jer počevši od onog groša pa do najvećeg pri­ nosa dobio tvorskog od 1000 kruna jedan put za uvijek spram naše zgode i stanja svak će, nadamo se, davat što je za njeg. No u ovom se momenta može još nešto uočiti. Valja na ime priznat žalosnu istinu, da smo mi do sada pokazivali vrlo malo mara za naša mladež na naukama Otac je do duše vodio svoje dijete na nauku sobom, otkidao od sebe i potpomagao ga,, ali to je on činio, jer je roditelj. Opće naše volje i brige sa našu mla­ dež nopće nije b ilo / a postankom evo ovog dreštva pokazujemo, da i tog imamo. Upravnici društva a i sami Članovi pridonoseć od sad neka žrtvu za naš pod mlađak svakako će se više interesirati, kako naša mladež napreduje, a taj je interes dovoljan đa mlađa srca steku još veće volje za naukom, kad ih stariji pohvali i očinski poplešće po ramenu. Stoga požurimo se, bržćo Muslimani, pokažimo, da shvaćamo ovaj plemeniti naš pothvat, pohitimo s prinosima u Oajret, pokažimo, da smo gajjur, poka­ žimo da ljubimo svoj rod, da uvigjamo veliku potrebu nauke, jer ona je zbilja jedino sredstvo, da se održiš na nogama u današnjem vremenu, pokažimo, da slije­ dimo pejgamberove (a. s.) riječi: „Utlubul-ilrae ve Jev bisinil" Zahvaljujući onim rodoljubima, koji prvi potakaše ovu plemenitu misao, mi ovom prilikom kličem o: Neka je sretan i hajirli početak I Amin 1 �L 1S T A L Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak. Dvadeset osmi dan prošloga mjeseca izmegju ahšama 1 jacije umro ]e a svome ljetnikovcu na Grbavici blizu Sarajeva naslovni vladin savjetnik, bivši gradski načelnik grada Sara|eva i poznati književnik Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak u 63 godini Bvoga života. Rahraetulahi alejhi 1 Smrću Mehmed bega Kapetanovića iščezava jedna od najizrazitijih ličnosti Bosne i Hercegovine, čiji je život usko skopčan sa kulturnim i političkim razvitkom naše domovine u zadnjih dvadeset i pet godina. Četvrt stoljeća aktivno je eudjelovao na pozornici našeg javnog života, a taj je rad mnogostruk i opsežan, koliko na kulturnom toliko i na političkom polju (ako, da se ne moža to tek na prečac ocijeniti. Život i rad Mehmed bega Kapetanovima pripada novovjekoj historiji našega kulturnog i političkog razvića, koja će o općem i nje­ govu radu pravedan sud izreći. Mehmed beg Kapetanović-Ljubušak rodio se 1255. godine po bidžretu (1839.) u lijepu mjestancu Vitini, kotara ljubuškog, gdje su mu se starenici izrodili. Otac. nm je bio Ali beg Kapetanvić, kajmekam ljubuškog kotara, a majka od znamenite porodice Atlagića iz Livna. Svršivši, ruždiju u Mostaru, te medresu pred čuvenim hodžom Mehmed ef. Krehićem u Ljubuškom, nauči dobro turski, arapski i perzijski, koje znanje poslije u životu zoade lijepo upotrebiti i raširiti. U dvadesetoj gudini bude izabran članom medžlisi idare u Ljubuškom, a iza toga ode uz poznata bunu pod zapovjedništvom Derviš paše na crnogorsku megju, gdje se borio 5-—6 mje3eci. Pošto se odatle povratio, bude odlikovan nišanom za zasluge i lijepo vladanje. Iza tog bude izabran članom komisije koja se ustrojila uMostaru kod Sultanova povjerenika Dževdet paše, te tada bude drugi put od Njeg. Velič Sul­ tana odlikovan medžedije nišanom III. razreda. Godine 1863. bude izabran kapudžibašora (slično stepenu majora), a do godinu k&jmekamom u Stocu, te Ljubuškom, Foči i Trebinju, kojom prilikom je namirio 11 godina služ­ bovanja kao kajmekam sve u hercegovačkom okružju. God. 1875. dade OBtavku od tog, te se preseli u Sara­ jevo, i tu postane zetom glasovitog Mustajpaše Babića. Bivši 10 mjeseci članom komisije, koja se je ustrojila kod Hajdar ef. koji je došo da izvede neke zamašne reforme, pa pošto se ista dokinula, bude Mehmed beg Kapetanović 1876. izabran prvi put uačelnikom grada Sarajeva, a do godinu iza tog poslanikom u medžlisi mebusan (carevinsko viječe) u Carigradu, otkuda se do 4 mjeseca povrati. Za vrijeme okupacije išao je s de­ putacijom u Peštu pred Nj. Veličanstvo. Poslije toga bude odlikovan od Njegova Veličanstva ordenom željezne krune III. razreda, a na brzo još imenovan vladinim savjetnikom. Od 1879. godine prilikom svakog izb ira bio je izabran gradskim zastupnikom, a 13. marta 1893 bude imenovan načelnikom grada Sarajeva. Svršetkom 1892. godine bude četvrti put. a od Nj. Veličanstva drugi put odlikovan komturnim nišanom reda Franje Josipa 1. za njegove zasluge. Osim na političkom polju kao vrstan zvnničnik za obiju vlada Mebnred se takogjcr istuko kao književnik. Upućen u istočnim literaturama latio se on pera poslije okupacije pa kao čovjek iz naroda, a originalna ukusa u narodnom govora, počeo se on baviti sakupljanjem Vlasnik: Adem aga Mešić. narodnog blaga. Izdao je Što sabranih što prevoj . vise djela i to: „Boj pod Banjalukom,« „A vdija“' k rodno blago,« „Istočno blago« i dvije brošure! N a-* ravao je raditi više tema, osobito „Prirodno blago« ‘*1' ga zapriječi ljuta bolest. U mjesecu julu godine 1898. merhum Mehmed U udarila je danila u desnu stranu tijela, radi čega se ** vukao sa javnoga poprišta, da u miru protivi zad ? dane iskušanog života Neka ga Bog pomiluje i d» J® mu duši dade I __________ ** -Književnost. Iako se može spasiti Turska ?“ Tu nedavno iz. išla je u Parizu knjižica pod gornjim naslovom od Muhamedage Sahtantinskoga \z Tiftisa. Pošto se pjsa dotiče i Islama, Kurana i njegovih propisa, mi ćemo se na ovu knjižicu opširno osvrnuti. Kulturne bilješke. Ispit u šerijatskoj sudačkoj školi držan je 22. 23. i 24. jula o. g. Zavod je ove godine polazilo svega u 5 godišta 49 pitomaca. Od ovih je 30 nutarnji na zem. trožak, 6 nutarnji na svoj trošak i 13 eksternih. U atom godištu bilo je svega 8 pitomaca, koji ove go­ dini evršiše nauke u ovom zavoda i to Muhamed ef. Dizdar iz Mostara s odlikom, Rasira ef. Rezaković iz Fojnice s odlikom, s vrlo dobrim uspjehom svršiše Mustafa ef Berbić iz D. Tuzle, Abi.l ef. Učaubarlić iz Prusea,' Mehmed ef. Šabbegović iz Prozora, Ismet ef, Stočanin iz Stoca, Mehmed ef. Kurt iz Mostara i E$ref ef. Imai ović iz Sarajeva. Zagonetke. Rebus. od KaranfUage. ■ •• “ T* • 8 *1 8 8® s M/» Z + Odgonetke. Odgonetka broja , 1)01101« “. razmetaljke od A b d a r R e z a la 26 2 16 22 1 8 20 18 9 10 17 16 14 11 7 8 6 18 19 24 12 21 6 4 28 BJelevca iz 6. Odgonetouli: Oemani Himni iz Tefinja,* Ah med AUefendic m Janje, Febiro H. Baičaufiević i Afiik Omer iz Sarajeva. Odgonetka računske zagpnotke od Hamdije Kadića i* 6- i)r0Jft ,Behara“. U III. razredu bilo dm je 9, a u IV . razreda 18 učenika. Odgonetani!: Obmani Hnsni iz Tefinja; Fehira H. Bafičaufievi i Afiik Omer iz Sarajeva Odgovorni urednik: Edkem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo. �BEHAR m 215 N A R O D N E UMOTVORINE, Lijepa Nizama. Narodna pjesma. obolje se lijepa Nizama; Bolovala sedam godin’ dana, X od osme šehri ramazana. Ni jeknula, ni progovorila, Kad je bilo u oči bajrama, I jeknula i progovorila : Iznesite haste na čelenke, Ne će haste dugo bolovati, Danas danak i sjutra do podne, A od podne valja umrijeti?" To izusti, pa dušicu pusti. Žalilo je malo i veliko, Ponajbolje lijepi Mujaga; Svako jutro nju je oblazio. Jedno jutro dobro uranio, Kad Nizama na mezaru klanja, Pod nogam joj zlaćana sedžada, U ruci joj tespih od merdžana. Njojzi reče lijepi Mujaga: „Što ćeš tuđi lijepa Nizama?" Odgovara lijepa Nizama: „Od jutros mi tako je sugjeno, Kod mene su ključe ostavili Od dženeta i od džebenema." Progovara lijepi Mujaga: „Znaš li barem gdje je mojahana?tf A Nizama ne reće mu ništa, Otvoriše od dženeta vrata, Al' mu nane u dženetu nem a; Otvoriše džehenemska vrata, Al' mu nena na dnu džebenema. Progovara lijepi Mujaga : „Što ćeš tuđi, moja mila neno ?“ A l’ mu nena ljuto progovara: „Ne pitaj me, moje dijete drago, Izjela sam amanet-jabuku, Lijepom momku skudila djevojku, Da sam kome, veće bratu svome, Da sam koju, već zaovu svoju 1" Zabilježio: Hasan Alib&šić. ,,G a j r e t o v a “ h ?m n a . [[ staj omladino mila, Uzdanice roda svog, Diži na visoko krila, Stitiće te svevid-Bog! Ponos nek te vodi — Prosvjetom slobodi; — Sini, grmi kao grom, Kad s’ o bratu radi tvom. Svijest se budi, mladost se krede Da traži pravo, slavu i čast; Svojega ne da, tugjega ne će, Ne voli .viku, prezire strast. Svet je amanet svakom mu sinu Za narod mili, za domovinu — Kad digne hajku Ahrimam ljut — Stat mu na put. Ta neka cio svijet znade, Da y u nama ponos živ, — I u naše sile mlade, Da se uzda narod —- narod divi M smo mladi, al u nama Star je ponos, star je žar To nam pregji u pjesmama Ostaviše kao dar, Da nas ’uvjek vodi — Prosvjetom, slobodi. — Na rad narod zove nas, U radu je nama spas. Povjest nam kaže, gusle nam gude, Kakvu smo negda imali m oć; U našem srcu nade se bude, Da ćemo opet do moći d o ć! Radimo braćo zove nas slava, Branimo svoja djedovska prava! Uz nas je Pravda, s nama je Bog, Nedajmo svog. Ta neka cio- svijet znade, Da j ’ u nama ponos živ, — I u naše sile mlade Da se uzda narod — narod div. Mtihibbi „ G a jre t\ �BEHAR 216 Gr a j i e t.*) M otto: .Gajret braćo ako Boga Zaista ja nusret u Toraka [« Narodna. Stišala se jeka od handžara; Mjesto mača naukom se kiti, Oštrim perom u boj ljuti hiti. „Traži nauk pa makar u.Kini**, Svetac nam je reko u Medini. Hum cvijet je koji na v ’jek cvate; „Gajret braćo, ako B oga znateu, Ne gledajmo obješenih šaka, „Zaista je nusret u Turaka!*4 jesmo moja posestrimo mila, Pođigni se na lagana krila, f Progji širom mile Herceg-Bosne, Cvjetna polja i livade rosne, •Svojo braću redom proslijedi, Ni kolibe sitne ne poštedi, Već n srca junačka zaviri; Nek se „Gajret* sa gajretom širi, Riječ je stara i d’jeteje znade: „Skladnabraća nove dvore grade*! pjesm o moja uzdanice mila, Podigni se na lagana krila, Progji širom mile H erceg-Bosne, Cvjetna polja i livade rosne. Svoju braću redom proslijedi, Ni kolibe sitne ne poštedi, Već u srca junačka zaviri. Nek se „Gajret* sa gajretom širi, Pa se ne boj ni trnja ni grana, jretli su srca Muslomana! Biće možda putem koja grana, Biće trnja, a bit gjulistana; Ali bratska Brca kad se slože, Većoj sili odoljet se može. C’jelom sv’jetu na'ponos i diku Mnsloman je stao na braniku. Gdje mač sudi a topovi gude, On je vazda bio prvi tuđe. — Nu vremena minula su stara, Riza beg Kapet&uovlć. Š a r a j e v o ,n a dan glavne skupštine 20. februara 1903. ,G a jr e t ' folem je zadatak ljudski na ovom svi­ jetu, što više šire svoju samoniklu kulturu. Zaljub­ težak je poziv čovječanstva i ljeni u sveti nauk oni zapostavljahu i sami po­ pojedinca, a što koji vijek promiče, litički život, državnu uredbu, a to ih silno baci u nazadak. to je taj zadatak sve jači, sve teži. No teško je isto tako popet se na taj stepen, Što Arapi činiše knjigom , to T urci nasta- da spoznaš svoj poziv, i zaista gotovo da nad tu mudrost nema veće. Biti svjestan višc — mačem. T i heroji svijet zadiviše svojim lavljim srcem, i svijet drhtaše pred njihovom svog zadatka, što te zadužuju Božiji i ljudski silom. Ali taj junački i srčani narod jedini tada zakoni, vrhunac je samosvijesti, a onda zdrav razbor kao da sam slijedi i kaže ti put, kojim predstavnik islama, stajaše prama cijelom svi­ ćeš udarit svrsi svojoj, cilju svom. jetu, no ipak ne bijaše ujedno i našljednik Arapa. Dok se njihov m ač bliještio na žarkom suncu, U svjetskoj istoriji nema primjera, kakav nam daju Arapi. Za jedan čas oni zadojeni svetim tu Turci silno zaostaše. idejama islama preporodiše i uljudiše istok, pro- kovnoj borbi — mi ovdje u H erceg-Bosni bijasmo budiŠe zapad, sedam vjekova djelovahu oni knjigom u ruci propovijedajuć Božiju istinu, im četiri vijeka zapadna straža. pravi put, ljudski poziv; i učiniše dosta. Turke i svoje Štićenike drugih vjera, dotle se Oni osvajahu, al ne da budu gospodari, već da drugi oboružavahu novom misli, protkanom za- — *) Ova je pjesma prvobitno data a „Behar", mjesta Štampaju. dotle se drugi svijet laćao rada prosvjetnog, a U njihovoj I seđam-vjedok Be naš mač bliještio na žarkom suncu, braneći sebe i ali nekako je pometnjom došla 1 u „B ošnjak", pošto ee oba li«ta na i»t6m �behar 217 padnim životom. A kad se jednog dana nagjosmo 0£ u oči s novim prilikama, da mač objesimo, zastoju, prvi i pravi korak u bolju budućnost. Oduševila je ta pojava svakog i s toga, Što je a knjig© se latimo, bijaše to za nas grozna to dokaz naše dozrele svijesti, dokaz iskre sudba. našeg života. Ispitujuć svoju bdiju dogjoše rodo­ T a silna promjena jest za nas neopisiv uda­ ljubi na ovaj svoj lijek, pa koliko ih je to rac. Zaboravit vranca od mejđana, pustit da ti veselilo, toliko ih i u brigu bacalo s bojazni lirgja sablja demiskija, odreći se za noć tradi­ hoće li ovaj još jedini način našem boljitku rodit cija otaca, zar može karakter učinit? potrebnim plodom. I s toga s velikom se bo­ A li! vremena se mijenjaju i mi s njima. Va­ jazni, s velikom napetošću očekivao taj dan, ljalo je prekinut s prošlosti, valjalo je nastavit ali s kolikom se brigom sastaše rodoljubi na novi ž iv o t Živeći u uspomeni časnih nam dje­ vijeće, s toliko se isto ushićenja rastaše, kad dova mi se latismo novog nam života, ali tromo vidješe, kako im srca zajednički biju za jednu i lijeno, jer ne naslijedismo od njih njihova rada, ideju, za jednu misao. a niti žilave ustrajnosti. Četiri vijeka stojeći na Do ovog dana mnogi nas bijaše u dvojbi, braniku svemu istoku, mi ne poznasmo ni suštih i kao da bijaše već i pitanje od prevelike svetih nam istina svetog nam islama, koji nam bojazni, na tapet metnuto: treba li nam pruža potpunu slobodu, da gredemo svojoj svrsi, nauke. I ako to pitanje ne bijaše formalno svom ljudskom zadatku, da se naoružavamo priznato, ne bijaše do tada formalno ni naukom svake ruke. Nije dakle čudo ako i četvrt pobijeno. Mnogi naši rodoljubi na riječi bivijeka oklijevasm o da kročimo u novi život onako jahti u stanovitoj zgodi za nauku, dok bi se svesrdno, kako naši stari slijediše svoje fl&re. opet u drugoj prilici uskolebao, a taki sud Ali vrijeme je svemu lijek. Mač nam ljuti za­ pozvanih ljudi mnogo je Štetio našem napretku. mijeni knjiga, a ta knjiga otvara nar, oči, da spoznamo suvremenost svoju. Tješimo se dakle i nek nas to veseli. : ako poslije četvrt vijeka dolazimo do svijesti, da je nauka jedin i nam spas; još sve nije izgubljeno. Narodi u miru vjekove življaše, dok ih drugi iza sna probudi, mi smo ipak se rano sjetili. Blago narodu, k oji sam dogje do samosvijesti, koji sobom spozna svoj zadatak na ovome svijetu. NaŠ „G ajret“ jest dokaz da smo mi to po­ stigli. D ok nain drugi na uho vikaše, mi gluhi bijasmo, a danas! vedro lice i suza radosnica kaže nam, da jedno mislimo, da jedno osjećamo, a to je potreba nauke. Od prevelike brige bilo je i očajanja, da smo zakasnili; no bijahu to samo ćudi, koje lakše s tradicijom prekidoše, pak se prije naroda popeše do samosvijesti. Ali još nije kasno, je r brzo zatim narod dogjo do uvje­ renja, da je nauka potrebna nam ko i komad hljeba. Dan 20. februara o. g. epohalan je dan za nas Muslimane. Bijaše to dan ustrojenja našeg prvog kulturnog društva „Gaji'eta“ , bijaše to dan nekog neopisivog veselja našeg. Prvi glas o „G-ajretn8 oduševio je svakog muslimana, odu­ ševio ga, jer je to prvi i pravi lijek našemu Teoretika i u javnosti ne bijaše niko protiv nauke, al u praksi malo naše mladeži na naukama, a po zakutcima Čula bi se po koja u prilog nazatkn. I zaista je bilo v e ć jednom skrajnje vrijeme, da se upitamo m egju se, da reknemo svoju, da izagjemo na čista c: je 1’ nam nauka zabranjena, je li dopuštena, je li potrebna. „Gajret“ je to pitanje raščistio. Do duše tu ipak ne bi na okupu čitav narod, tu se ne odrazi misao čitava naroda, al rodoljube to ne smeta, jer se ni u najuvigjavnijih naroda ne bi postigo jednoglasan sporazum, a gdje li u nas. P a ako ne bijaše čitava naroda, ne bijaše baš tako ni malica neznatna. Na jednostavni poziv pokretača odazvale se rodoljubi iz raznih krajeva naše domovine, javiše svoj sporazum i očitovaše svoju dozrelu svijest Drugi se ne javiše do tog časa preloma, al ne učiniše to, što im pitanje nije jasno, već što uopće od prevelike bojazni strepe za uspjeh, pak očekaše rezultat društvenog ustrojstva. Ustrojenju društva „G ajreta" prisustvova glava naše uleme, koja na ovo pitanje ima naj­ odlučniju riječ, naš presvijetli reis-ul-ulema očitova svoje mišljenje i dade pitanju pozitivan odgovor; dva predstavnika vrhovnog šerijatskog �BEHAR 218 suda potvrdi.še to, a do njih se nagje i jedan dugogodišnji nastavnik i muderis Šerijatske su­ m . Stoga je. sveta dužnost nas sviju, da po­ dupiremo ovu ideju, da širimo „G ajretoveu misli u našem islamskom narodu, ne toliko ni za dačke Škole. Kad ova časna lica, ovi predstav­ nici naše uleme okruniše društvo svojim.zvaničnim sudom i privatnim iskusnim uvjerenjem, onda je jasno, da pitanje o nuždi, o potrebi, o Šerijatskoj materijalne njihove žrtve, koliko da se učvrsti u nama ova samosvijest. dozvoli nauke svake ruke, — više ne postoji. je prelom dvojbe i rada, , on je korak u kulturan Nema dakle više pitanja: je Y nam dopuštena nauka, je Y nam potrebna nauka, već mjesto tog stoji .danas „Gajret“ kao zvijezda, naša jasna i čista svijest, da nam je nauka jedini rad, on će nam sjat ko Danica na obzorju našem, on će nam biti naše okrilje, gdje ćemo se sklonut, on će nam biti deblo, uz koje ćemo se u nuždi spas, da se održimo. „G ajreta je dakle svjetionik naše svijesti, da smo došli do osvjedočenja, do samosvijesti, da smio spoznali Bvoj poziv i zadatak. Oh, koliki je to dokaz našeg napretka to se ne da sad riječima izraziti, kao što se ne da unaprijed označiti: kakvih će korisnih pošljedica uopće danijeti No potvrda naših predstavnika ulemanskih bila hi i opet tvrdnja u teoriji, da na ono jedno­ stavno pismo pokretača ne zazujaše žice, ne potekoše rodoljubni glasovi, kucaji rodoljubna srca iz raznih krajeva naše mile domovine, da ne odjeknu jedinstvena misao, jedinstvena želja. Uz onu dakle časnu riječ naše uleme ovaki rodoljubni, odziv muslimana kako da ne napuni grudi svakom bratu, muslimanu, kako: da te ne opoji ushićenjem, kakva odavna ne doživism o? T a narod je već dosta i razmišljao, a ni časka jednog plodom svog razm išljanja; sad mu se hoće više volje, više Čuvstva, više odu­ ševljenja. Dugo se gledalo ohjesiv ruke niza se, što drugi rade, sad — naravna je to pošljedica duga oklijevanja — hoće da se makne da radi. 1 osvanuo je taj sretni dan, kad su zakucale stotine srdaca za jednu ideju, kad je sve pregnulo da kroči naprijed ne požalivši u ovim teškim vremenima ni materialnih žrtava. „G ajret“ dakle nije samo odraz naše volje uopće za nekim jedinstvom, nije samo zajednica; koja će opskrhIjivat sirotinju na naukama, to«je znak naše svi­ jesti, naše želje, naše volje i odlučna koraka u kulturni rad. To je zagrijalo Čitav zbor naš, to se odrazivalo sa svačijeg lica, ta vjera, da por hrlismo u bolju budućnost zadojila je svakog prisutnog, pa mu je srce igralo u grudima, pribit, on će nam bit naš dom, u koji ćemo uvijek moć uprt prstom, da ga imamo, on će biti krasan spomenik, k oji će svakom pokazivat našu svijest. Bog je stvoritelj svega, on sve vidi i zna. Neka nam udijeli što više islamske svijesti pa će „Gajret cvasti dokle god je nas! Amin! * jedan kulturan podhvat i rad. da se naužije ,G ajret“ je dakle svršetak naše dvojbe, on a suza radosnica na oku tumačila čuvstva njegova. ,,Gajret“ nije nova stvar niti inu je ideja origiu. . Općem zakonu razvoja podvrženo je sve na svijev sve teži iz jednog stanja u drugo — bolje, u svemu r lađa evolucija, pa i u društvenom životu. Natrag se ne ide, stajat se ne može, već se kročit mora ako je u njemu života. Osjetivši za se potrebu da se krene, obzire sp čovjek na okolicu, osjeti nešto za bližnjeg svog, eto to je evolucija društvenog ži­ vota. Tako postaju zajednico, narodi, općine, skupovi, a sloga je sredstvom tom kretknju. 1 nGajretw je jedna zajednica, da stanovitim na­ činom posluži onom prirodnom pokretu, prelazu iz jednog stanja u drugo. „Gajret“ je dakle u praksi nov, al u teoriji je ou samo jedna forma, jedan oblik kojim se ideja ostvaruje. Da se u tom napredovanju nešto kreće brže, a nešto sporije, to je jasno, no tek težnja je ovdje glavno. Može čovjek uz to i krivim putem da udari, pa će izdaugubit al će se i opametiti; i to je evolucija. Tek rad je glavno, kretanje je cilj, jer tom putu kraja nema. Što više učiš, sve više vidiš, da malo znaš. Za ovo kratko vrijeme iza borbe ljute mi smo se nekoliko puta digli i krenuli. Već prvih godina mi — makar i u neznatnoj mjeri — latismo se knjige. Mnogoga narodna pjesma nagna, da za jedno po podne nauči ono nekoliko znakova i -------- on je pismen. No već za 5— 6 godina naši prvaci uvigjaju, da to ipak klimavo napreduje, pa se laćaju radikalnijeg sredstva. Ustraja se konvikt za našu mladež, a kupi se od varoši tek po jedno dijete ko za pokus, da se vidi uspjeh rada u toj mjeri. Taj pothvat pada, al padanju ipak ne bi kriva ideja, već način. Ideja osta i dalje i što koja godina postotak je pismenih rast’o. �in behar ftaše kiraethane i čitaonice prirodna su pošljedic'a potrebe društvene, i ako išta za širu publiku, one bi mogle i morale biti podlogom za neki rad u većoj mjeri. Franceska se akademija razvila od običue čita­ onice. Danas nam se one- čine ipak .obična sastaja­ lišta, al u evoluciji vrijeme čini dosta, iz njih će ipak nešto ragjati. Na polju školstva išlo je nešto sporije, bar rela­ tivno prtim* drugim,' al ipak koračalo se i korača se. Gimnazije su danas ponajzamašniji zavodi za našu budućnost, a konvikti njihovi jesu ideje u prilog našeg podmlatka, naše bud^nosti. Prije desetak godina niče ideja, da se osnuje neko gitalačko-literarno društvo „Zvijezda*. Dakle dosta zamašita pojava. Da ideje zavise o volji ljudskoj, one bi nicale i prije i poslije, al one niču'same. Čovjek ni sam ne zna, zašto je došao na neku misao; i ako mu je njena podloga dosta jasna, bitnost opravdana, pita se ipak: za što mi to jučer nije na um palo. Ideja ta pada, ali zar svaka mora opstati, čim se rodi? Ta gotovo nema je, koja ne progje čitav niz faza, i što je zamašitija, to se sve uz veće basamake penjala do svog potpuna razvoja. Tako i naša „Zvijezda", zašla je za oblak, al pojavićo se, bez sumnje će se opet pojavi, oni, koje će obasjat njezino svjetlo, okoristiće se nje­ zinom prvašnjom pojavom, t. j. neznanjem mog na­ raštaja za prve njezine pojave. Kratko iza tog evo druge slične ideje. U r im gradu osjeti se na jedan put potreba, da se -na. iše obazremo na svoju sirotinju, na pitanje necp3v.ryijene djece na ženski odgoj i t. d., ideja jedna po svojoj formi, al opsežna po sadržini. Neko se vrijeme u Sarajevu nije ni o čem drugom ni govorilo već o „džemijjeti hajrijji", ali i tu makar da bijaše volja očita po srijedi, ne bijaše samopouzdanja, da se ideja ostvari. Palo je i to ili bolje odgogjeno je samo za to, da neuspjeh njezin slijedeći naraštaj za iskustvo uzme, kad mu se javi ista ideja možda samo u drugoj formi. U nizu ideja javlja so napokon i jedna za pot­ poru i’ pomaganje naše mladeži na raznim naukama. Ta ideja, izbila je već prije 4—5 godina na površinu. Neki naši akademičari pokrenu tu misao, da se organizuje društvo, koje bi potpomagalo našu mladež na univerzi. Naši gjaci na univerzi pretežno imaju štipoudiju, bar onda je tako bilo, ali upravo kad svrše, Stipendija im se presiječe, a onda imaju da polažu ispite. Tada im najviše treba potpore, a najmanje je imaju. I bijaše u prvi mali uvigjavnih rodoljuba, ali br°j njihov bijaše vrlo skučen. Osim toga na univerzi su onda naši mladići bili tako rijetki, da bi ih na prate prebrojio, a Što su oni tako rijetki, razlog je, što ib jo malo sa svršenom gimnazijom, a da i no govorimo o naobrazbi šireg općinstva, o temelju opće naobrazbe, o osnovnoj školi. Makar da je po se, po B0 219 narod i po zemlja bolji jedan svršeni pravnik nego vojska djece s osnovnom školom, ipak, dok djece u osnovnim školama ne bude na hiljade, na višim ih naukama ne može biti ni na desetke. Valjalo je dakle poći od temelja. Bita su dakle-dva pitanja na srijedi: za potpo­ maganje uopće i za potpomaganje mladeži počevši odozdol prema gore i obratno. Pitanje u principu ne imagjaŠe Šireg interesa, a Što ga bijaše, rascjepkan je u dvoje glede načina njegova. I tako jedno drugo uništi, i sve zaspa. Poslije bi se po češće Čula pb'koja na Bijelima ili inače na sastancima o tom i sličnom predmetu. Ta — predmet je to koji uvigjavnu rodoljubu često ne da spavati. A i kako bi ? Baciš li površan samo pogled na brojeve naše i drugih vjera djece na naukama, eto ti odmah silna zastoja našeg. N&s ima jedna tretina duša u Bosni i Hercegovini. Prema tom bi naB trebalo da bude' svagdje u javnom životu prama tom jedna tretina, dakle u činovništvu, u učiteljštvu, u modernim trgovinama (a neka stoje drugi manji pot­ hvati). A je li tako? Naša neopskrbljena djeca i nemar . -i u oči ti udara, pa skoro nema dana, kad se ne ni o tom govorilo. Prema temperamentima i stanje se shvaćalo i lijekovi tražili. Jednim je sve krivo, u svemu su aestali, pa bi trebalo reformacije na svim poljima, o je značajnije, da ti najuvigjavniji ne moga da se late niti jednog.makar zakutka, da u njem krče trnje korov. Valjalo je dakle najposlije početi s mjerom, a početi onim što je najpreče, valjalo je rješavati pitanje, koje će uza se odgonetnuti i mnoga druga, jer uauka je svim poteškoćama kljač i lijek. Naša islamska akademska omladina u Beču dogje lanjske godine na tu misao, da se učiui nekakav korak kako bi se elementarna -naobrazba što više raširila u nižim slojevima, te se obratiše. posebnim pismima na neke rodoljube, naročito na mlagje nastavnike, da se što više agitira za bolji polazak na nauku. To se pitanje uzelo u pretres, a kako jedno drugo vuče, dogje doskora i misao, da se mladež materijalno po­ dupire, ako se hoće, da ustraje na naukama. Pitanje se to malo više ventiliralo i na posljetku se upriliči i formalan sastanak do duše sve mlagjih. sila. Vijoćalo so temeljito, promatrala stvar sa svake, strane, te konac ipak ne bijaše besplodan, nego još s dovolj­ nom opi-ezuošću i promišljenošću. Zaključak tijaie, da se tokom velikih školskih ferija širi ta misao, da se u neku ruku ispita, ima li u provinciji za to odziva, a po tom i da se zemljište priprema. Članovi su se razišli, i gdje je ko dopro, govorilo se o tom, a svagdje je bilo dobra uspjeha, jer — po­ treba je ta izbila fizički na površinu, pa je svak osjećao. Kad su se u mjesecu septembru obdržavalo trke u Butmiru, đogjoše neki na tu misao, da so upriliči jedan sastanak, pošto je bilo dosta odličnika iz cijelog vilajeta. Na tom sastanku bude zaključeno, te se iza- �BEHAR 220 bere privremeni odbor i povjeri mu se, da izradi pravila za društvo, što 6e se zvati ,Gajreta, za potpo­ maganje mladeži islamske na srednjim i višim školama Bosne i Hercegovine i Austro-Ugarske monarhije. Odbor je pravila izradio i podnio ih visokoj zemalj­ skoj vladi na odobrenje. Pravila su došla odobrena prije mjesec dana, a onda se privremeni odbor latio pripreme za glavnu skupštinu, gdje će se društvo formalno konstituirati. Eto, tako je ideja za naš „Gajret* po put drugih doživila mnogo faza, pretresalo se i raspravljalo, bilo je i zapreka i smetnja, bez kojih ne može ni da bude, ali na koncu je ideja pobijedila. Pobijedila je, jer se mnogo pročišćavala, jer je došla u pravo vrijeme, jer je našla koliko toliko svjesna rodoljublja u našem islamskom svijetu u našoj miloj domovini. m A sad, kad je naš „G ajret" stupio u Život, na nama je, da ga potpomognemo, da ga ćutamo i- nje­ gujemo, jer je nešto, što će nas, pa makar i u maloj mjeri dovesti u neku zajednicu, da se spoznamo, da nam srce za istu jednu misao kuca. Živiti svak za se brinući se za. svagdanje potrebe svoje i svoje poro­ dice, to umiju i stvorovi daleko niži od prosvijećena i plemenita čovjeka; al živiti radeći, pored brige za se i svoju porodicu, još i za svoj narod, osjećat se koliko-toliko korisnim članom njegovim, to je zaista nešto uzvišeno. Da ništa više — brige smo i onako puni na današnjim vremenima, a ideja, kao Što je „G ajret" oduševljuje, bodri, oplemenjuje čovjeka za dalji rad za se i svoj rod i dom. Neka nam Bog dragi đš, da naš „Gajret" cvate i napreduje na vijeke vjekova! Amin! Glavna skupština. S velikom radoznalošću očekivao se dan glavne skupštine, dan postanka „Gajreta". Odmah iza podne iz džamije počelo se skupljati u kiraethanu sve Što je bilo prožeto idejom „Gajreta", što je za kulturan rad. S v e ­ nić, Esad ef. Kulović i Avdaga Šahinagić. Osim ovih nagje se tu sve činovništvo šerijatskog sada, Ademaga Mešić posjednik iz Tešnja i sve naše činovništvo i uči teljstvo islamsko, nekoliko uglednih trgovaca i mnogo likim oduševljenjem dočekani su velikaši: N jegova presvjetlost Beisul-ulema. za ovim načelnik grada Sa­ rajeva Hadži Nezir ef. Skalić, vrhovni šerijatski sudac Hadži Nurudin ef. Hafizović, muderis šerijatske su­ dačke škole Hadži Hasan ef. Spaho. Na skupštinu đojoše gradski zastupnici Mahmud beg Fadlipašić, Fehim ef. Ćurčić, Sulejmanbeg SulejmanpaŠić, Reuf ef. Uzu- m lagjog oduševljenog svijeta i t. d. Sve napeto očekivaše otvorenje skupštine. Tačno u 2 sata po podne ustade predsjednik privremenog odbora Safvet beg Bašagič i otvori skupštinu pozdra­ vivši prisutne naročito vladinog izaslanika g. dr. Kosa lera. Za tim izreče Safvet beg ovaj svoj govor: Pozdravni govor predsjednika Bašagića. Štovana gospodo i prijatelji! Hvala Vam u ime privremenog odbora, što ste se odazvali pozivu i gajret učinili doći na skupštinu, gdje se društvu „G ajret" polaže temeljni kamen, na kome će se — ako Bog da i sreća nas posluži — s vremenom podići trajni spomenik, koji će podsjećati naše potomstvo, da smo i mi jednom na svijeta bili i nešto učinili. A sada dozvolite mi, da Vam u kratko kažem historiju razvića ovoga društva od početka do danas. Prije četiri-p et godina u kolu nekoliko mladih muslimana, koji su na prolazu iz Beča svratili se u Sarajevo, rodila se misao, da se osnuje jedno društvo, koje će materijalno pomagati siromašne i neopskrbljene slušatelje na višim školama. Za to su bila izragjena i pravila, ali — prilike i bojazan za loš odziv od strane naroda uspavale su tu plemenitu zamisao na neko vrijeme. Istom lani naš novi j>odmiadak na visokim školama u Beču obratio se pismeno na nekoliko (mladih) i sstavnika u Sarajevu i izvan Sarajeva s molbom, da l se svaki po uvigjavnosti i po mogućnosti pobrine, da Čim više naše mladeži pohagja moderne škole. Ta skromna molba iskrene mladeži potaknula je ponovno na razmišljanje svakoga njezina prijatelja. Pri koncu lanjske školske godine jedan put u kolu više učitelja poveo se razgovor o tome pitanju. Iz običnoga razgovora isplela se misao, da se osnuje društvo, koje će potpomagati siromašne muslimane, da pohagjaju osnovne i srednje škole. T o malo društvanco od nekoliko nčitelja i prijatelja ove misli razišlo se sa zadaćom, da preko Školskih ferija ispita: hoće li takvo poduzeće naći odziva. Par dana prije ove školske godine za vrijeme trka u Butmiru došlo je u Sarajevo dosta odličnih muslimana iz pokrajine. Dakle pružila se lijepa prilika za sporazum i nije se smjelo propustiti, a da se malo življe ne rastrese pitanje o osnivanju islamskog pot­ pornog društva. Kada se vidjelo, da i u pokrajini ima dosta rodoljuba, koji će se svojski zauzeti za ovakovo poduzeće, zgoda se nije mogla propustiti; na brzu �m BEHAR 221 ruku sazvano je danas za sutra više odličnika sa strane i milijih slušatelja, pred kojima čovjek može slobod­ j iz Sarajeva, da dogju na mali razgovor u Ruždiju. nije otvoriti srce i reći sveje misli, jer se nada, da TCako je brzo išlo, odziv je bio dobar, a uspjeh još će ga Baslušati i razumjeti, Mladež lahko shvaća i bolji- Izuzam nekoliko njih brzo smo se sporazumili s mladenačkim žarom (čuvstvom) odmah počima raditi, i jednoglasno je zaključeno, da se osnuje društvo za čim se uvjeri, da je nešto dobro i korisno. Čujmo potpomaganje siromašnih muslimana na srednjim i što veli Hakem II. vladar Endeloski: višim školama pod imenom „GajretK. Tu je odmah „Eššejhu in jahvin nuha bi tedžarubin, izabran privremeni odbor od šest članova, da izradi veššebabu rejil kavmi inde šebabiha. pravila i predloži ih visokoj vladi na odobrenje. Sve što tvori stari čovjek, Kako je poznato svima, pravila su odobrena 4 Na iskustvu svome tvori; wGajretu če se danas ovdje konstituirati i stupiti u A narodna mlada mis’o život. Na mladome srcu gori. Govoriti o koristi i zamašaju ovoga poduzeća suvišno bi bilo, jer to znači raspravljati o koristi nauke I prva misao za ovo poduzeće planula je u mladim u opće. A mi svi znamo, da stotinu ajeti kerima i hadisi srcima, za to ovdje, moji mladi prijatelji, stupite Vi šerifa preporučuje, dapače nalaže nauku kao vjersku naprijed pod pokroviteljstvom i iskusnim savjetom dužnost svakome bez razlike roda i staleža. Bojeći naših prvaka i uleme. da ne bih oduljio navagjajući sve ajete, hadise i riječi Vi mladost buduća narodna volja i inteligencija! prvih ehalifa, spomenuću samo neke: Svaki uvigjav&n čovjek cijeniće ideje, k«je u Vama „limun uluvvi kadrini ber vedžhi bihterin. začnu i koje Vi ispovijedate. Ako nije n kome od Ispat ider šehadet: „Hel jesteviellzin.aa Vas još dozrelo pitanje, da li nam treba pohagjati Visoku čast nauke na najljepši način dokazuje moderne nauke ili ne treba, onda ga molim za oprosvjedočanstvo „Hel jestevillezineu, (mogu li se isn-' štenje i upućujem ga neka dalje razmišlja s molbom, rediti neznani sa znanim? i t. d.) A sada čujte, Sto da sam svojom glavom razmišlja i da se ne da zavesti hadisi šerif v e li: „Talebul ilmi faridatun ala kulli mu- svakid&i m nejasnim tvrdnjama u obliku sofizm:, koje slinim ve muslimetin**. (Tražiti nauku svela je duž­ više odgovaraju ishitrenoj mudrosti nego li Čvrsta nost svakom muslimanu i muslimanki). uvjerenja. A koja je to nauka i gdje je treba tražiti, i sčb uvjet koji hoće, da koristi svojoj općini, ne nam dva naredna hadisa: „Utlubul ilme vele >bissini" smije sebe nipošto držati ništetnim bićem, a ne smije (Traži nauku pa makar u Kini), i „Elhikjmetu dalletul se ni nreveć dići nad svoju okolinu nego mora zrelim mamini ehazeha ejne vedžedeha". (Nauka je za mu­ razmišljanjem i solidnim radom koračati naprijed. To slimana zalutala deva, uzima je, gdje je nagjo). Dobar razmišljanje ne smije trajati dugo, jer ko dugo raz­ tumač ovome hadisu jesu hazreti Alijine riječi „Unzur mišlja, ne ostaje mu vremena za rad. Pod izrazom solidni ila ma kale, vela tanzur ila men kale“ . (Gledaj, što rad treba razumjeti redoviti rad, rvagdanju dužnost, je rečeno, a ne gledaj, ko je reko), a najbolja je koju čovjek sebi nametne da svoje djelo svaki dan poznata izreka Essejjidi Ahmodi Rufaije-El Huseini: naprijed pomakne za jedan korak, stopu ili pođlanicu. „Huzil hikmete ejne rejteha feinnel akile jehuzul hik- Život je bez rada jednoglasna, monotona kajda, koja mete la jubali ala ejji haitin kjutibet ve an ejji redžulin mjesto da nas razveseli sve nas više i viče umorava nukilet ve nim ejji kjafirin snmiat“ . (Uzmi nauku, i ozlovoljuje. Narod je* jak i moćan u kome radinost gdje je vidiš, jer pametan čovjek uzima nauku bez budi ponos i samosvijest. Ko ima i malo pogleda u obzira, na kom je zidu napisana, od koga je čovjoka svijet, lahko se može osvjedočiti, da je lozinka našega vijeka a i svib vjekova Gambettina loziuka: raditi, predana i od koga nevjernika čuvena.) Ovim riječima komentara ne treba. Dakle musli­ pa opet raditi i opet raditi. (»Du travatl, toujours du manu su otvoreni puti, da traži nauku od kogagod travail, et eneore du travail.<) Za to, gospodo moja, bilo i gdje god hoče. U tome mu se daje potpuna neka mi niko no zamjeri, što se obraćam u ovoj pri­ sloboda. Što mi lu svetu dužnost no vršimo, mi smo godi na sve rodoljube i na mladež kao na čilu neprokušanu silu, da primi ovo mladenačko podnzeće u sami krivi. svoje ruke neustrašivo ga vodi naprijed, Širi što više Štovana gospodo i prijatelji 1 može i usavršava. Draga omladino, upregni sve sile pa hajde na Meni je danas osobita čast zapala, dapače to mi i laska, da kao predsjednik privremenog odbora posao! Bez moralne i materijalne pomoći naše čestite otvorim ovu skupštinu, gdje se nalazi više odličnih starine i prvaci ne će nas ostaviti. Nas sve čovječanska prvaka i velika svita mladeži, doduše imade u tome dužnost zove, da svaki doprinese ovdje neku količinu komadić egoizma, ja to i ne tajim, jer je zbilja lijopo svoga rada, da svi slrttpa ostavimo lijep spomen i bar nekoliko časaka biti tumačom svoga naraštaja, svoje primjer budućem naraštaju. Neka svaki od nas primi generacije. Vjerujte mi od mladeži nema simpatičnijih svoju zadaću kao svetu dužnost, koja će mu dokolicu �BEHAR 222 m radom zasladiti i u životu ispuniti onu prazninu, koju zovemo suvišnim odmorom. Ta zadaća može biti jednostavna i na oko neznatna, ali ništa za to, njezin plod ne će biti beskoristan. Zrno do •zrna, pogača; kamen do kamena palača. Doprinosimo svaki neko zrno, neko kamen, pa eto našem „Gajretu" za kratko vrijeme pogače i palače. Gospodo mojal Ja bih Vas još nešto zamolio, a to je : neka bude kod ostvarenja ovoga poduzeća manje razmišljanja, više oduševljenja, manje želje, više volje, manje zbora, više tvora, manje očajanja, više samopouzdanja, pa se sve može postići s božijom pomoći, lijepim načinom i islamskim nepo­ kolebivim gajretom. Safvetbegov je govor saslušan velikom pažnjom, i svaka je njegova riječ prisutnim na srce padala. Kad Safvetbeg dovrši svoj govo.r, podiže se bura od pleskanja i vike „Ž iv io !" Tada Safvetbeg zamoli dr. Haliđbega Hrasnicu da skupštini pročita pravila. Dr. Hrasnica je pročitao pravila bez ikakvih upadanja i prekidanja, a onda Safvetbeg upita: ima li ko da što prijnjeti. Na to ustade i progovori: da pomognemo onim,. koji žele da uče, a ne m og^ Mi iz provincije uprli smo oSi u Sarajevo, mi nijesino drugo nego vojnici, pa ako nas naše vogje budu dobro vodile, mi ćemo ih slijediti. Ne odgagjajmo, nego pokažimo, da hoćemo i možemo, ne plašimo se, već naprijed, naprijed, naprijed! Ja ispred svog Tešnja, a jedini sam čini mi se iz provincije pozdrav­ ljam s oduševljenjem osnutak društva. Živio „Gajret"! („Ž ivio" dugotrajno se čulo). Na to se opet diže Kulović, pa reče: Sve je lijepo što veli Ademaga, nijesam ni ja za uvijek govorio, nego govorim, da nas bude više, je r: jedullahi meal-džemaah. Eto neka sam Ademaga kaže. kad me je on isti ljetos za vrijeme butmirske trke upitao, jesam li ja za tu stvar, ja sam rekao, da Esad ef. Kulović: Stvar, za koju se skupismo, dobra je i lijepa, i mora se zahvaliti pokretačima za njihov rad i trud; nu ali: obzirom na okolnosti vremena, na abnormalno stanje, koje kod nas vlada i na pomanjkanje upliva u narodu ne će biti željena uspjeha, pa će nam biti rezultat kajanje. E1 umuru merhunetun bievkatiha (za svaki posao treba zgodno vrijeme). Ovo će se sma­ trati nekom kao kontra i stvaraće izazivanje, pa će biti još veći razdor. Da se tome izbjegne, ja predla­ žem, da se to odgodi na neizvjesno vrijćm e.’ Eto, još čd sad ima prigovora, da je Štatut skučen, jer nema unutra medresa ni hotlža. A vjerujte, ne možemo bit ni bez toga. Viče se na hodže, a vjerujte nijesu ni oni krivi, svi smo krivi. Je li pravo da bezi i age idu u lov/ a hodže da rade; treba i njima dati pri­ like, da se naobraze, pa će raditi. Zar nije valjao Sultan Fatihov 'hođža Mula Gjuranija i šejhul-islam Selimov Ibni Kemal? Je li kriv indžinir, što je na­ činio hrgjavu kuću za to, što je ,,indžiniru ili za to, što nije naučio. Ja predlažem, da se to odgodi ha neizvjesno vrijeme, da se izbjegne ovim neugodno­ stima. (Silno negodovanje u publici). N a ovo ustaje Adamaga Mešić i pobija Kulovićev predlog. V eć kod prvih riječi diže se silna bura vike „živici 1 On r e č e : Ja ustajem protiv Esad efendijina predio ga, te želim, da se društvo ustroji. Ja sam došao mahsus iz provincije (živio), danas nam se pruža ovdje najbolja prilika, da pokažemo zborom i tvorom kako nam leži na srcu naš napredak. Za dobru i plemenitu stvar uvijek je vrijeme dobro, kad god se započne. Ugle­ dajmo se braćo u naše djedove, koji su se za nas mačem borili, a naše oružje jest danas pero. Naoru­ žajmo i sirotinju tim oružjem, pokažimo da nam je to na srcu. Bezi, age i trgovci mogu svoju djecu uzga­ jati, ali sirotinja nema odakle. Srce im kuca za naukom, a nemaju sredstava. Današnji dan pruža nam prilike, jćsam. Ja dakle nijesam protivan društvu. Ja sam tada otišao u Posavinu, a ovdje se sastalo nekoliko mladića, pa to skuhali, tu nije bilo mjerodavnih osoba. Ja upozorujem, da se ne prenaglimo, proklet bio, ako sam protiv toga, već ođgagjam to iz političkih razloga, da ne bude većeg razdora. (U publici opet negodo­ vanje). Predsjednik Safvetbeg ustaje iza tog i veli, da on misli, da je ipak zgodan čas, da se društvo kon­ stituira; već do sad ima pko 600 članova (odobra­ vanje), pokazuje telegrame i uvjerava, da je golem broj svijesna svijeta uz nas (povlagjivanje), veli da se to pitanje skine s dnevnog reda, pošto je skoro sve prisutno za to, da se ^»-uštvo ustroji, i moli, da se upisuje, ko se nije upisao, da se pregje na izbor odbora. Dr. Halidbeg Hrasnica predlaže, da se ipak ovo predpitanje riješi parlamentarnim putem. Osman ef. Hadžić želi, da se stvar razbistri, veli, da bi se krivo učinilo, ako bi se Kulovićev predlog krivo shvatio i mislilo se možda, da je on protiv toga. Onaj, za koga se društvo ustraja, toga nema ovdje, a to je narod. Pogledajte, tu nema osim ove časne gospode (Reisul-uleme, H. Nezir ef. i t. d.) kojima svaka Čast, nema našeg otmjenog gragjanstva. Gdje je ulema medžlis, gdje šerijatska Škola, gdje hodže, bezi i age? Ja se klanjam Vašim duševnim sposob­ nostima, ali nema ni izdaleka one materijalne pomoći, kakve bi moralo biti. Veli da će to prouzrokovati još veći razdor, a što nije kasno za 24 godine nije valjda još ni za jednu. Posljedica svega toga biće deprimiranje naroda, pa će biti još više neprijatelja. �m BEHAR Ovaj j© Pr0dlo8 osnovan na iskustvu, s toga ne da, da se glasuje za i protiv odgode, već moli, da se stvar razgovorom razbistri. Na to ustaje učitelj Hasan ef. Hodžić, pa v e li: ja o-ospodo moja nijesam mjerodavan, da govorim o tom» al a^° 3e stvar dobra i plemenita, svi smo dužni da za nju radimo, i za nju je uvijek zgodno vrijeme (Esad ef. Kulović upada mu u riječ: Je 1’ sad vrijeme, da sijemo bostan? Govornik mu odvraća: Nije „Gajret" njiva!) U mlada srca kad god se nakalemi, vazda se primi. Do sad ima već golem broj članova, a dosta je, ako jednog mladića izvedemo na pravi put. Ovo nije isto što i milostinja, milostinju daš, pa bude i progje, a ovim se izvede čovjek na pravi put. Naša je stara taktika: odgagjati. Pomislimo samo: koliko je naše mladeži, što se klatari bespo­ slena, a nema sredstava, da uči. Ja apeliram u ime te sirotinje, koja ne može čekati, dok se nama svima prohtije, da se društvo konstituira (burno odobranje). Iza ovog ustaje Edhem ef. Mulabdić. On veli; Ja ne ću da razlažem o ovoj stvari, ja ću samo da Vam iznesem nekoliko konkretnih primjera: Pitam Vas gospodo moja, s kakvom bi idejom trebalo doći pa daše sav narod zadnju prihvati ko za jedan Nema te ideje danas, koja bi svakog oduševila (odo­ bravanje). Stoga dakle nemojmo se obazira*, Što sve nije na okupu, radimo, koliko možemo ! Da vam pripovi­ jedam jedan slučaj, koji će potvrditi ovo mo‘ mi­ šljenje. U jednom se selu otvorila škola i oč se učiti. Kad vladin izaslanik, školski nadzornik dogje obilazeći škole i u to mjesto, opazi, gdje je u školi naše islamske djece vrlo malo, makar da tu u selu ima dobar postotak islamskih žitelja. Kad pozove prvake sela: muhtara, meldžuze (medžlise), pa ih upita za razlog loša polaska njihove djece, oni vele: da nji­ hova djeca treba najprije damekteb svrše, pa onda u školu. Pa dobro, gdje su Vam oni koji su već do sad svršili mekteb? E, mi nikako i nemamo mekteba, odvrate oni. Je li dakle sad pravo čekati, dok se lijeni seljani nakane, da jedan osiječe gredu, drugi posjek, onaj pajvantu i t. d. pa da sagrade sebi mekteb, to sve čekati i lišiti djecu i školske naobrazbe? Djeca se ne smiju ustegnuti bar od jedne naobrazbe, djeca treba da kod kuće svoje nauče najnužnije ob­ rede vjerske, a onda se ne će ništa pokvariti. Nema li ono kućnog vjerskog odgoja, a nema ni mekteba, pa ga još odvrati i od škole, onda je ono proletarija, koji je na teret i sebi i svojoj okolici (odobravanje). Drugo: Spočituje nam se, da nije sav narod zaintoresovan ovdje, i da bi ustrojenje „Gajreta* bilo nekom nepoćudno. To nije nikakav kontra a još manje hotimično. U nas ima dobra polovina na­ roda, pa ima svoj stanovit program od deset, pet­ naest taćaka koliko li. Veli nam se, da je naša zamisao, naš ,,Gajret“ jedna od tih tačaka. Pa dobro! Ali za to što se Čitav taj program ne rješava, 223 je li pravo, da mi čekamo s ovom jednom tačkom, t. j. s ovim Što mi sami možemo da uradimo, za što da otežemo? („pravo, živioI“) Za što da mi ne radi­ mo ono, što ne zavisi ni o kom drugom, već samo o nama? Kulovićev predlog dolazi od prevelike oprez­ nosti, ali bolje je bilo i ne počinjati nego sad raskopati već na pola gotovu stvar (živio). Još jednu tačku i ako se ,,Gajret“ još nije ni rodio, jer ovo što ću reći, tiče se njegova programa. Mi možemo raditi i gdje se ne tiče para. Jeste li vidjeli koji put kad se otegne onaj lanac , djece školske, kako ih je lijepo vidj eti! U nas se joŠ i sad školska mladež nekako poprij eko gleda. Kad mi budemo društvo, k o je 'ć e podupirati ovu našu mladež, mi ćemo se nekako tom prilikom više zainteresovati za nju, pa ćemo je češće obić, a djetetu je koji put dosta, kad ga po plećima popleščeš i tim osokoliš na učenje. U nas toga do sad nije bilo, a postankom „Gajreta“ i toga će biti, probudiće se dakle veći interes i u nama za mladež i u mladeži ‘ za na­ uku. (Živo odobravanje). Esad ef. Kulović ustaje treći put i očituje, da se on slaže s tim mislima, ali boji se, da ne prouzroči još veći razdor. Nije dosta materialna pomoć, a nije u dugu ni ovo odgagjanje. Želi da se o stvari izraze iskusni,; judi, te sd osvrće na Reis-ul-ulemu. Nastaje odlučan čas, sve uprlo oči u Hadži Reis ef., šta će on roči. Reisu!-ulema na to veli: Bojat se je, da bi. bili lijeni, da se opet sastanemo (prava bura odobravanja: Živio Hadži R e is . efendija!) Ma la judreku kulluhu, !a iutreku kulluhu (Gdje se ne može sve stići, ne mora se ni sve ostaviti = bolje išta nego ništa). Po mom mi­ šljenju ne. b i,b ilo munasib, da. se odgagja. Da sad malo ugajretimo. Što veli Esad ef.,. da nije znao (da je učinjeno bez njega) evo. nijesu ni meni kazali,, ali to je osobna stvar, a ja pošto vidim, da je stvar hajirli, ja pristajem i velim, da se stvar otpočne (prava grmljavina vike: živio i pleskanja). Esad ef. Kujović ustaje četvrti p u ti pita: G dje je sarajevski notabilitet? Hadži Reis e f. : Ne možemo mi nikog na zor natjerati. Esad ef. Kulović peti put ustaje i veli: Umio.bih i ja popularno govoriti. Na to predsjednik čita do sad prijavljene članove i veli, da neprestano dolaze brzojavi i javljaju se novi članovi. Hodžić čita. telegrame (kod telegrama iz Cazina bnrna vika: „živio Babtijareviću). Predsjednik Safvetbeg hoće da se pregje na glasovanje o odgodi, ali ustaje opet Osman ef. Hadžić: Zar Vas ni ti telegraini ne mogu da uvjere, da tu nema uspjeha? I ja sam u načelu za to, al se' treba promisliti. Dakle da odgodimo! (Prosvjedo­ vanje). �BEHAR 224 Esad ef. Kulović šesti put g o v o r i: N ije se mučno nakaniti, ako je stvar u bitnosti dobra i ozbiljna. Predsjednik prelazi na glasovanje o Esad efendijinu predlogu, te govori: ko je za odgodu, nek ustani. Ustaje Kulović i Hadžić, a za njima još je ­ danaest osoba. Pošto Kulovićev predlog pada, on ustaje sa sedam drugova i ostavlja skupštinu, dok onih pet ostaje pokorivši se zaključku ogromne većine. Tada se prešlo na izbor odbora. Za predsjednika je bila dogovorno većina, da se izabere vrhovni šeriatski sudac Hadži Nurudin ef. Hafizović, ali pošto on to otkloni, pregje se na glasovanje. No ipak je za njeg glasovalo 26, a za Safvetbega 29, dok su neki drugi dobili neznatan broj glasova. Dakle za pred­ sjednika bude izabran Safvetbeg Bašagić. Za odbornike su izabrani: Edliem ef. Mulabdić (sa 68 glasa). Dr. Halidbeg Hrasnica (44), Hasan ef. Hodžić (39), Hilmi ef. Muhibić (37), Rizabeg Kapetanović (36), Salib ef. Aličehić (30), Hajdar ef. Fazlagić (30). Za zamjenike: Fehim ef. Spaho (sa 25 gl). Hilmi ef. Hatibović (25), Fehim ef, Ćurčić (16). m Pošto se novi odbor predstavi skupštini predsjed. nik se zahvaljuje na povjerenoj časti, pa obećaj 0 će sve sile uložiti u rad za društvo. Rei8ui-ulema na to v e li: Sretno Vam bilo (Živio) treba da svi radimo zajedno i da se ugledamo ^ Ademagu (živio) koji toliko čini za nas. Na ovo ustaje -Hasan ef. Hodžić, pa v e li: Mene vrlo veseli, Što mi se evo pružila prilika i što me zapala velika čast, da u ime privremenog odbora kažem iz srca nekoliko riječi: Današnji je dan vrlo zamašan taj će se dan upisati u historiju našu. Ja uzimam tu čast, da izrazim u ime privremenog odbora najtop. liju zahvaluost ovim našim ovdje časnim licima (po­ kazuje na Reisul-ulemu i t. d., glasni poklici „živili"). Ova su časna lica, gospodo moja, poduprla društvo moralno i materijalno. U prvom redu ja zahvaljujem našem Reisul-ulemi (živio). Treba, gospodo, da se sjetimo: kad nastade odlučan čas o našem društvu, boće 1’ ono postat ili ne će, koliko je on tada učinio za ovo naše hajirli poduzeće. Po njegovu primjeru povedoše se Hadži Nezir ef. Skalić, Hadži Nurudin ef. Hafizović, Hadži Hasan ef. Spaho (burno klicanje i odobravanje). Predlažem, gospodo, da im iskažemo zahvalnost i po­ čast: ustavši na noge (bura pleskanja, ustajanje, živili). Reisul-uiema se zahvaljuje i priznaje rad mladeži, veli, da su oni samo na gotovo došli. Za revizore: Mehmed of. Berberović (sa 37,) Izet ef. Perfef (31,) Muštafa ef. Hađžić-Rustanagić (30) Na to odbor još razdijeli uloge i to: Dr. Halid bega Hrasnicu za podpredsjednika, Hasan ef. Hođžića za tajnika i Hajdar ef. Fazlagića za blagajnika. Dr. H asnica se zahvaljuje predsjedništvu Kiraethane za ustupljene prostorije, na što ustaje H. Nezir ef. Skalić, te veli, da je Kiraethana bila dužna ustu piti svoje prostorije za taku hajirli stvar, a to obećaje i u buduće. Predsjednik Safvetbeg s ustaje i formalno zaklju­ čuje skupštinu, na što se sve u sami zapad sunca veselo i puno ushićenja razilazi. Brzojavni pozdravi „Gajretu*. Banjaluka: Najodušovljenije pozdravljajući skup­ štinu želim, da se tuj dokumcntujo naša sloga i odluč­ nost u radu za islamski kulturni napredak. Svi smo dužni raditi, a naš pregalački rad moraju okruniti uspjesi. Mahsus selain. Hamdibeg D žinič. Banjaluka: Žaleći, što be mogu prisustvovati skupštini plemenitih patriota, pozdravljam srdačno, te kličem : Bog blagoslovio plemenito poduzeće milih rodoljuba. Kurbegović. Banjaluka: Od srca želim svaki uspjeh j pri­ javljujem bo za utomeljitelja. M iliievit. Banjaluka: Sretno bilo! Živio nQajret“ I L'oschner i G rgtć. Banjaluka: Za članove javiću poslije. Mahsus selam. H adži H afiz Ibrahim M aglajlić, Član utemoljitelj. B e č: Najiskrenijom radošću pozdravljamo prvi korak za dobrobit naroda na polju prosvjete! Srolno bilol Islamska akademska omladitia. Brčka: čestitamo i pozdravljamo skupštinu, želeći da rad. blagoslovljen bude. Pridružujemo se sa što moguće voćim brojem članova. Rezultat slijedi u pismu. Svima selam. Mulainehmedović i KuČukalić. B rčka: Iz svega srca pozdravljajući današnji sastanak želimo „Gajretu" trajan opstanak i dobar �BEHAR uspjeh Živili pokretači! Ne klonimo dubom, je r : lejse lil insani illa ma seal Hadziomeroznh, M ehić, Zeljkovih, ČauŠevih. Cazin: Zahvaljujemo Tebi i suradnicima na iz­ radbi Statuta za društvo „G ajret" i selamimo prisutnicima današnje skupštine, te obećavamo u ovome kotaru osigurati veliki broj članova, što do danas samo zbog kratkoće vremena nismo mogli izvršiti, ali će brzo Bahtijarevih, Ćorović, Šahinovih, Prokić, Pozderac, Toromanovič, Tabaković, A lagić, M ulalić, Osmanović. D ob oj: Želim najbolji uspjeh, javljam 2 člana I. reda, 11 XI-, 2 III, Živilil Mabsus selam. Midzić, učitelj. Bos. Bubica: „Gajret" — budućnost islamskog naroda od srca pozdravljamo: U tem eljitelji:. načelnik Šerić, kadija M uftih, Sulejtnan beg Hadžiadembegovih Cerih, Šahir aga Pašagih, bilježnik GjumiHh, učitelj Litnić, veterinar Šem si beg Salihbegovih. — Prinosnici prvog reda: Hasan M usić, A lija D elić, A lija Skopljak. Prinosnici drugog reda: Smail Arnautovih, Kasim ČauŠevih, M ustafa A lić, M ujaga Tabaković, i 12 članova trećeg reda. R ađani * Veseli me, što se počeo taj di-ni rad. Bog Vam trud platio. Uzdam se u islamski gajret, da će „Gajretu" ugajretiti. Mabsus selam. ćam il (iKaratneh?%edcv; Ljublnje: Prijavljujem 1 utemeljitelja. 61. JI. reda, Želim dobar uspjeh! M ursel, učitelj. Ijubuški: Ja, Osman beg, Mebmeđ Alija i Zija želimo upisati se utemeljiteljima članovima „Gajreta . B ećir beg Kapetanovih. 225 zasijati mrtvo tlo mile nam domovine, izričemo Vam i svim začetnicima ove. napredne misli najdublju zahvalnost. Hadzi D erviš Ljuta i Hajiz Ahrnet MehmedbaHh, Članovi utemeljitelji. Rogatica: „Gajret" se oduševljeno pozdravlja. Kličem: Sretan početak! Da Bog da, da se i mi jednoć probudimo! šaljem popis 10 članova I. i 4 II. reda. H alitn Badnjević PaŠalić. Sanškimost: Želeći procvat „Gajretu“ najtoplije pozdravljam plemeniti podhvat! Živili pokretači! Bulatlić. Stolac: Svi pokretači „Gajreta*, te plemenite ideje primite moje najiskrenije priznanje i čestitke na uspjehu s dovom, da Vam rad dobar plod donese. Mahsus selam. Ragib (Kosovih). Tešanj: Napredujte, ustrajte! Živili pokretači 1 Dukatar, Kahrić, B rkić, Handzih. Tešanj: Želim hajirli terekkiju društvu! Mahsus selam! Sadiković, kadija. Tešanj: Osobiti procvat želim „Gajretu" 1 Živili! Selam. A li beg Kapetanovih. Tešanj: Najsrdačnije čestitam procvat „Gajreta" želeći mu čvrst opstanak i dobar plod, a njegovim osnivačima dobrotvorima, utemeljiteljima, i članovima od Boga sdravlje r sreću. Živili na čast rodu i domuŽivio novi odbori Selam. Hatttza MeHh. Tešanj : Svesrdno želim trajan uspjeh „Gajvetu", priključujem se zdogovoru Živili pokretači I Selam, Z ijabeg Gjonlagih. Ljubuški: Šaljem 7 utemeljitelja, a mislim biće Tešanj: Osobito želim častan uspjeh „Gajretu". Živili! Emin beg Kapetanovih. ih još, nastojaću, koliko mi sile dopuštaju. Da Vam Bog plati za Vaš neumorni rad! Mahsus selam. M . M ahić, načelnik. Tešanj: Iskreno želimo znamenit uspjoh „G a j­ retu". Živili dični pokretači! Selam. Dedth, Ka/irih. Mostar: U prosvjeti su svojstva napretka. Dušom prisustvujući želim dobar uspjeh! KonjhodŠih. T rebin je: Kano traci rujne zore. što jutrom razgoni noćni mrak, tako će — ako Bog da —: i taj plemeniti podhvat pokrenuti u srcu našo milo domo­ vine u šeher-Sarajovu biti onaj prvi „hajti objad", čiji ćo so sjaj po cijelom obzorju raširiti. U to imo pozdravljam „Gajret" želoći mu sjajnu budućnost. Srcom i dušom -sam uz Vas. Živilil Jtisufbeg Resulbegovih. Mostar: Kao prijatelj kulturnog napretka nas musli­ mana s veseljem pozdravljam oživotvorenje „Gajreta" Šaljući današnjoj skupštini najbolje želje za složan rad. Mehmed Gjikić Mostar: Ako uspjeh u prvi mah nije sjajan, neka Vas to ne smota. Kasnije će biti bolje. Primite svi oko oživotvorenja te dobre i korisne ideje, moje iskreno priznanje i toplu zahvalnost. Ne klonite, braćo, ljubite se i bratimite, radite za stvar. Da Bog da s hajrom! Mahsus selam. Ibro (Defterdarović). Mostar: Puni velikih i lijepih nada u budućnost i blagotvorno djelovanje „Gajreta“ , toga plemenitog i po nas tako korisnog poduzeća, koje će — ako B og da — kao blaga kiša oživiti, kao sretna ruka Tuzla: Srdačno čestitam! Čok jašal J u su f M idzić. Tuzla.: Duhom učestvujući u vašoj sredini želim dobar i hairli uspjeh! Osman aga P rcić. Tuzla: Zapriječen prisustvovati današnjoj skup­ štini želim „Gajretu" svaku sreću i napredak, a po­ kretačima moja najveća zahvalnost. Na onu : „Svaki je početak težak" — puno šabura i ustrajnosti! Selam. E sref Azabagih. �BEHAR 226 D. Tnzla: Čestitam i želim napredak i sreću. Mahsuz selam. Gluhić, učitelj. Vis o k o : Z eleći svaki napredak islamskom elementu, radujemo se uspjehu „Gajreta“ , predhodnici prosvjete u miloj nam domovini. Hasan beg Zečević, Smailbegović, H rasnica, Čatič, Hadžiahmedagić, Hadžiomerović, Hadžiimehinedagić, Gjonlagić, Ahić. Zagreb: Uvjeren da ste prožeti duhom islam­ skog napretka, srdačno pozdravljam današnju skup­ štinu „Gajreta". Sadik Sadikovič, pravnik. Zagreb: U krilu „G ajreta“ složnih sila, .procvalo i razbujalo uzvišeno čuvstvo humanitarnosti, nepovregjeni osjećaj ljubavi islam a! Cvao i napredovao! I sm et beg Kapetanović, pravnik. Zenica: Vaš nas poziv oveselio i sve one, koji su ljubitelji nauke. Nijesmo u stanju zahvaliti rodo­ ljubima, koji su ovu ideju pokrenuli i čija će imena u srcima muslimana vazda trajno ostati. Slijedi popis članova. Želeći najbolji uspjeh „Gajretu" ostajemo Abdulak B aralić, učitelj.' M chm cd Ugljen, kadija. Žnpanjac: Hajirli nam bilo braćo muslimani! Živili! H adži A li ef. Odobašić, H adži H usejin ef, S imičić Bahtijaragić, Kapetanović, Izet beg R edžcpašič, Izb a liić. Do sad se upisaše u „G ajret*: I. Dobrotvori: Ademaga Mešić, posjednik i trgovac u Tešnju. H adži Ahmedbeg Gradaščević, veleposjednik u Gradačcu. Hadži Mehmed-Teofik ’ ef. A zabagić, reisul-ulema u Sarajevu. Alijaga Kučukalić, posjednik i trgovac u Brčkom. M ustabeg Hadži U zejrbegovič, gradonačelnik i ' vele­ posjednik u Maglaju. 11. Utemeljitelji: B an j a lu k a : Agić Muharem ef., učitelj, Earahasanović Mustafa ef.y učitelj, Milićević Ivan, politički pristav, iMaglajlić Hadži Hafiz Ibrahim ef., upravit, ruždije. B eč: Akademska islamska omladina. B i j e l j in a : Resić Mebmed ef., posjednik. B i l e ć: Drljević Ali ef., šerijatski sudac, Drljović Nefise kanuma, posjednica, Drljević Osman ef., posjednik, Hadžić Zaimaga, posjednik. B. D u b ic a : Gjumišić Sadik ef., posjednik, Hadži Adembegović Sulejmanbeg, posjednik, Limić.Sabri ef.. učitelj, Muftić Ragib ef., šerijatski sudac, Fašagić Šaćiraga, posjednik, Salihbegović Šemsibeg, veterinar, Šerić Omeraga, gradonačelnik i posjednik. B os. N o v i: Cerić Rasimbeg, posjednik, čaušević Salihaga, posjednik. B rčka: Kučukalić Hadži Salihaga, trgovac i posjednik, ^učukalić Ibrahimaga, trgovac i posjednik, <iučrkalić Febimaga, trgovac i posjednik, Kučukalić Hafiz Abdulah ef., trgovac i posjednik, Kućuka Mehmedaga, trgovac i posjednik. D. T u z la ; ■Šeh. ć Onnanaga, posjednik, Telalbašić Suljaga, posjednik. G ora ž d a : Ibrahim ef. Rašidkadić, načelnik i posjednik. G ra d a č ac: Hadži Ibrahimbegović Bećirbeg, posjednik, Muftić Ahmet e f , posjednik. K 1a d.a n j : Braća Hasići, posjednici, Karamehmedović Ćainil ef., kotarski upravitelj, Salihandžić Ibrahimaga, posjednik, Šehić Ibrahim ef., šerijatski sudac. K o n jic : Rezaković Ali of., šerijatski sudac. K o to r V a roš: Čohadžić Rasim ef., šerijatski sudac. L i v n o: Mabmutčehaić Hadži Šaćir cf., šerijat. sudac, Hamzalajbegović Ćamilbeg, posjednik. L j u b i n j e: Ćerimović Ali of., posjednik, Nurić Osman ef., posjednik, L j u b u š k i: Kapelanović Kapetanović Kapetanović Kapetanović Bećirbeg, posjednik, Mehmed-Ali beg, posjednik, Osmanbeg, posjednik, Zijabeg, posjednik, �behar ,0 KonjhodŽić Mehmed ef., posjednik, Mabić Mahmutaga, gradonačelnik i posjednik. Omerhodžić Arifaga, posjednik. M aglaj: ffadži U z e jrb eg ov ić Em ine-hanum a, posjednica. Hadži U z e jrb eg ov ić E d h em beg , posjednik, Kadić Ibrahim ef., šerijatski sudac. M osta r: Gjikić Mehmed ef., posjednik, Ljuta H adži D erv iš ef., posjednik, Mehmed bašić Hafiz Alimet ef., učit. gimnazije, Mohinić Hašim ef., posjednik, Mavrakis Odisens, gradski tajnik, Trbonja Jusufaga, posjednik, Uvejs Naili ef, šerijatski sudac. N e v e s in je : Bašao’id Salibbeg, gradonačelnik i posjednik, Tafro Murad-Hulusi ef., šerijatski sudac. S a r a je v o : Azabagič Nurudinbeg, vladin podtajnik, BaŠagić Safetbeg, učitelj gim n., Belohlavek dr. F ra n jo ; liječnik, Bičakćič Mujaga, posjednik, Ćurčić Fehim ef., posjednik i gradski zastupnik, Čengić Ibraliimbeg, posjednik, Filipović Sejdalibeg, posjednik, Hafizović Hadži Nurudin ef. vrli. šerij. sudac, Hodžić Hasan, prefekt, Hiršl Albert, trgovac, Hatibović Hilmi ef., šerijat. sudac, Hrasnica dr. Halidbeg, vladin perovogja, Kadić Muhamed ef., oficijal, Krehić Šukri ef., vjerouč. ginm. Kape-anović Rizabeg, posjednik, Kapetanović Mustabeg, auskult., Krehić Muhamed ef., šerij. sudac, Muhibić* Hilmi ef., vakufski tajnik, Muhibić Esad ef„ posjednik, Muhibić Fehim ef., -vakufski činovnik. Muftić Omer ef., računski oficijal, Mulabdić Edhem ef., prefekt, 227 Resulbegović Gjulhanuma, posjednica, Spaho Hadži Hasan ef., profesor šerij. sud. škble. SpaLo Fehim ef. šerij sudac, Smailbegović Nedžib ef., profesor šerij. sud. škole, Smailbegović Adil ef.t vakufski činovnik, Sočo Ahmet ef., kancelist, Šerifović Ahmet ef. učitelj, Skaljić Hadži Nezir ef., gradonačelnik,. Škaljić Asim ef. politički pristav, Tafro Abduselam ef., učitelj. S.t o 1 a c : Grebidjela Šaćir ef., posjednik, Rizvanbegović Omerbeg, posjednik, Šehić Hasan ef., posjednik. T e š anj : Avđuzaimović Ahmetaga, posjednik, Dcdić Šakir ef., učitelj, Eminagić Eminbeg, sin Mustabegov, posjednik, Eminagić Eminbeg, sin. Osmanbegov, posjednik, Gjonlagić Hasanbeg, posjednik, Gjonlagić Zijabeg, posjednik, 71: dži Sadiković Abid ef., šerijatski sudac, Ibraliimkadić Ferhatbeg, posjednik, Kapetj : ić Alibpg, posjednik, Kapetane Eminbeg, posjednik, Mešić Hamza ef., posjednik i trgovac,’ Mešić Ibrauimaga, posjednik i trgovac, Mešić Isa ef., posjednik i trgovac, Pobrić Džaferaga, posjednik, Smailbegović Tahirbeg, posjednik, Širbegović Mahmutbeg, posjednik. T r a v n ik .Smailkadić Rifat ef., gradonačelnik i posjednik. Z e n ic a : Alikadić Esad ef. posjednik. ČarŠimamović Numan ef., imam, Ugljen Mehmed ef. šerijat. sudac. III. Prinosnici. I. reda 104, II. 226, III. 234. Naš rad za „Gajret*. N'aŠ je „O a jr e t"' stupio u život.’ SAd'treba iJđhi najbliži oko :„ Gajretau i oni najudaljeniji da se pri­ hvate posla. U ’ččmu se sastoji naš'rad oko wGajreta“ da on buja i raste na žarkim grudima našim ? Odbor izabran na glavnoj skupštini rukovodiće poslove „Gajret°vo“ , a drugi kqji pokazaŠe da uvigjaju potrebu nauke, koji pokazaše, da im leži na srcu naša mladost, naša budućnost, koji 'svojevoljno upisaše svoj prinos h će redovito i draga srca u stanovitim obrocima pridonosit svoje žrtve za tu plemenitu našu stvar. Odbor će po svojim povjerenicima skupljati to redovne prinose, ulagati ib u fond i odatle prema dohotka društva potpomagati naša omladinu, koja uči na naukama, a materialno je neopskrbljena. Ali osim tih prinosa članovi „Gajretovi" mogu, maka^ da nijesu dužni, još velike koristi učiniti našem društvu. Ima tu bezbroj načina, kako retu“ da pomogne. Mi biti, jer glavno što je, nas predobila, mi smo se može na lahku rnkn „G ajsmo uvjereni da će toga svega to je postignuto. Ideja je naime sad zadojeni njom, pa kad je �BEHAR 228 ta volja, način ti se svaki čas pruža da društvu koristiš. Vremena su do duie teška i ne bi bio umjestan način, da se u neku ruku na silu a bez osobite volje izvlači od koga prinos za društvo; nego ima u nas dosta slučajeva, gdje se u trošku ne pazi mjera, već se uprav u raskoš prelazi. Svadbe i slične zgode naj­ ljepši nam primjer za to daju. Kud ćeš bolje prilike, da se u tom obilju sjetiš „Gajreta". Sjeti ga se opomenuvši domaćina, sjeti družinu, pa da se tom prilikom i u tom raspoloženju gajret učini za naš napredak. Teferiči sa razni i kojekakvi sastanci vrlo lijepe prilike da se i misao sama razjasni svijeta; neznatni su do duše troškovi kojekakve čestitke, karte sa slikama i t. d. ali je ipak luksus. Upotrebimo i to za „ Gajret" Naše čitaonice običavaju već priregjivat uža sijela, ili veće zabave. Tu će koji od mlagjih priredit lijepo predavanje iz područja zanimiva a nepoznata okolici. Zgodna igra kao tonbola začiniće sijelo šalom i ve­ seljem, a „Qajretu" će donijeti koristi. To su sve malenkosti a kamo ti veće stvari kojekakve zaklade itd. Ali — ne treba samo i isključivo mislit ni mate­ rijalni prihod za društvo. Dosta se za „Gajret* da učiniti i lijepom riječi, Širenjem ideje njegova. Upi­ sivanjem u „Gajret" dovodi se čovjek do one svi­ jesti za kojom se ide, da. potreba nauke bude uvigjavna svakome. „Velika e — istina.—;.razlika izmogju jednog utemeljitelja i prinosnika;. ali u ovom smislu nema nikakve. Širenjem ideje društvene, 3vijesti islamske oni su oba jednaki pobornici, jednaki radniai u službi naše svrhe. Svaki član neka bude rasadnik ideje „Gajretove". Vlasnik: Adem aga Mešić. Teška su vremena, to priznat valja, pa se možda mnogi ustručava, kad prama svom glasu ne može da doprinese, a on se stidi i s malim prinosom. Od toga ne treba nitko da se usteže. Svrsi je našoj dobro došao i najmanji prinosnik. Ovake ideje traže više dobre volje i draga srca da se doprinosi, hoće tim da se svijest ova u nama,što bolje ukorijeni. Kad jedan put budemo svjesni svog poziva, onda će nam potomstvo udarit našim pravcem, a to je onda sreća za narod. Eto u tom se sastoji naš rad za naš „Gajret". Radimo dakle ne prenaglo, a ni sporo, radimo svjesno, širimo ideju našu lijepim i ozbiljnim načinom. Unišo li se ko, veliko je dobro učinio našoj stvari, ne npiše li se, nije ni dužan, kad ne uvigja potrebu nauke, nije ni kriv. Radimo tako složno, pa je po­ bjeda naša! Darovi „G a]retu“ . „Gajretu“ sn do sad poslali dar ovi G. Bećirbeg Filipović, posjednik i gradenačelnik u Ključu G. Juli. Bapt. Sclimarda iz Beča za Trgo-vačko-transportno društvo . . . . kao vlasnik „Bosanske Pošte" . . G gja. Gjulhanuma Resulbegović . . . Jedan rodoljub skupio u društvu . . . Pitomci šerijatske sudačke škole . . . rodoljubi : 50 K 50 „ 50 „ 4 „ 7 „ 50 b 24 „ 20 r Ukupno . . 185 K. 7 0 li. na čemu im se odbor najtoplije zahvaljuje. Odgovorni urednik: Edhem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo.. Novi takvim. Ovih dana izašli su novi takvimi za 1321. godinu po Hidžrotn, koja počinje 1. mnharema (30. marta 1903.). Štampani sn u zemaljskoj štampariji u Sarajevu, a cijena im. je 20 li. Moga se dobiti u Sarajevu kod Mustafage Ćerimovića, a u pokrajini kod svib prodavača knjiga. Kulturne bilješke. „Gftjret“. Uspjeh glavne skupštine i osnutak „Gajretov" odjeknuo je širom naše domovine. Nepre­ stano so rodoljubi odazivi ju, čestitaju osnutak i pri­ javljuju se kao novi članovi. Od zadnjeg broja „Behara", povećao so broj naročito utemeljitelja za Šezdeset. Evo ovi se javiše naknadno kao utem eljitelji: F oča: Bukvica Sinail ef., šerijat. sudac. G la m o č : Ajanović Sulojman Nedžati beg efendija, šerijat. sudac. G ra đ ačac: Mustajbeg, Osmanbog i Hajribeg Građaščević, posjed. H. Ibrahimbegović Sulcjraan beg, posjednik, Imamović Hafiz Mustafa eif. posjednik. ezero: Aganović Ibrahim beg, načelnik i veleposjednik. M osta r: Hašim beg Badnjević-Pašalić, pol, pristav. Šabić Hađži Hasan aga, veleposjednik, Šerifović Šerif ef., učitelj. S araj e v o : Bayer dr. Karl, primar, liječnik, Filipović Jusuf beg, advokat, �BEHAR M utevelić M ustajbeg, posjednik, Učiteljski pripravnici Muslimani mjesto .brzojava Ademagi Mešiću . . . . 2 „ — Omer beg Sulejmanpašič, povodom bajrama 11 K — Jedan prijatelj „Gajreta“ ..........................2 „ — „ Dar sa sijela . . . . . . . . . . 3 „ 40 Mjesto odgovora na bajramske čestitke prilaže za „GajretK Mirza Safvet . 5 . — Sa sijela ......................................................... 2 n 70 „ Sejid Alibeg Filipović mjesto odgovora na bajramske. čestitke prilaže za „Gajret" 6, a za */, od utrška kurbanskih ko­ žica 5 K 60 h .................................... 11 B 60 Sakupljeno u Duvnu na sijelu, koje je dala Salejmanpašić Nur-hanuma, veleposjednica, Sulojmanpašić Omerbeg, veleposjednik, Merhemić Hadži Mustafaga, posjednik, T r e b in j e : P efterdarević D efterđarević R esu lb egović R esu lb egov ić M uham ed beg, načelnik 1 veleposjednik, J u su f b eg, veleposjednik, A bdurrahm anbeg, šerijatski snđac, B a g ib b eg i Jusuf beg, posjednici. V a r e a r -V a k u f: Arnantović Ali e£., načelnik, K ulenović Salih beg, (Ibrahirabegov), trgovac i vele­ posjednik, Kulenović-Debeli Mustafa beg, veleposjednik, Buhić-Talić Mustafa aga, poduzetnik, Kršlak Mustafa beg, učitelj, Suša Omer Lutfi ef., šerijatski sudac, Seidović M ehm ed Hulusi ef., gruntovničar. Ukupno utemeljitelja 144. Ali u zadnji čas po­ većao se silno broj sviju članova odzivom naše krvave Krajine, kotara cazinskog. Iz tog kotara javilo se: 28 utemeljitelja, 23 I., 130 II., 260 III. reda. Stoga danas broj članova „Gajreta" ovako stoji: 5 dobro­ tvora, 172 utemeljitelja, 137 I., 380 II., 525 IH. reda, ukupno 1219 sviju članova. • Prošli (21.) broj „Behara" napuJsme samim „Gajretom", a kako svaki prijatelj „G a jr»a a nije ujedno i Čitatelj „Behara", nagjosmo za shodno, da taj broj preštampamo u posebnu knjižicu, l a je 1 ljižica već izašla, i može se kupiti u svakoj jrnji u Sarajevu, a u vilajet poslasmo po nekolik k - tada na neke prijatelje, da ih rasprodaju, jer jo čist prihod od njih namijenjen „Gajretu". Cijena je knjižici 20 h. Darovi „Gajretu". Prije skupljeno: 185 K 7 0 h G. Omer ef. Muftić, sabrao u krugu svojih prijatelja . . . . - . • • 28 „ 50 „ Jpdan prijatelj skupio na sijelu . . . 3 n 30 „ Hasan ef. Hodžić, prefekt mjesto čestitaka prijateljima o bajramu . 4„ — „ Mišo Mutavđžić, trgovac if posjednik iz Hrv. Dubice . . ! .....................19 „ — „ ^ 229 Ukupno . . . „ „ n „ „ 2 91K 20 h 0 napredovanju mlslrskih muslimana. Pred jedan mjesec dana stiže nam zadnji broj od prošle 1902. godine arapske ilustrovane revije „Medžellet-ul-inedžellat-il-arebijje-t (Revne des revues arabes), što izlazi u Kahiri koncem svakog mjeseca, a uregjujo je Mahmud Hasib bey. Kako nam se ovaj izvrsno uregjivani list po svom obilnom i raznovrsnom gradivu dopao, a naročito kad u njemu nagjosmo prikazanih raznih djela iz najnovije arapske književnosti, obratismo se na urednika i zamolismo ga, da stupi s nama kao svojim drugom u saobriaćaj i da nam šalje svoj list kao i najnovija izdanja u arapskoj literaturi, koja ćemc mi onda prikazivati u našem listu, da tako upoz­ namo iaš svijet s naprednim misirskim muslimanima. Molismo ga takogjer, da nam pošalje novijih arapskih pripovijesti i romana, da ih mi pretočimo u naš jezik. Ovih dana dobismo od našeg druga odgovor na naše pismo i jedan broj gornje revije od prošle godine sa jednom ovećom pripovijesti iz misirskog života, koja se zove Tajne Misira". Pošto je taj odgovor pun islamskih osjećaja, mi ćemo ga iznijeti, da vide naši čitatelji, šta nam piše naš prijatelj iz najnaprednijeg kraja Istoka Evo toga pisma: •Veleučenom gospodinu uredniku lista »Behara*.. •— Sa zahvalnošću i velikim veseljem primismo Vaše pismo i pročitasmo svom nasladom, jer nas zaista veseli, da se Muslimani megjusobno. upoznaju, a jedno od sredstava za upoz­ navanje jesu islamski listovi, jer će štampa biti od najvećih čimbenika, k oji-će raditi, da se islamski na­ rodi megju se upoznaju, , da im se srca spoje i da se raširi sve ono, što će im biti od koristi i na ovom i na drugom svijetu. Da nam B og da snage — i vama ^ Čitanje knjiga. Sastavio: ^ j / / ^ l ^ c ta )rJ? Sulejman Mnrsel. ovom ćemo članku pokušati koliko bude dokazati korist čitanja valjanih knjiga. Ako i ne uspijem kako treba, neka mi štovani čitatelji oproste i pomisle na onog, koji ni ovo ne zna, da će se ipak okoristiti. Okoristiće se rekoh, ali samo onda, ako se i sam u ovo dublje zamisli i primi k srcu ovo što mu pružam.*) Koliko je potrebno i korisno znanje, lijepo nam karakteriše oila: „Kjullu šej in šej-un, vel džehlu lejse bi šej-in". (Sve je nešto, a neznanje ništa). Ili ona narodna: Koliko kožna, toliko i vrijedi. G o­ vorim znanje, jer se ono zaista postiže čitanjem knjiga. Da se ragjamo sa znanjem, ne bi nam se trebalo mučiti, da ga stečemo. Da čovjek ne uči i da nije učio, bio bi slabo nerazumno stvorenje, koje bi se malo razlikovalo od životinje. Čovjek, najple­ menitiji stvor božiji, ne bi sjajio svojim znaojem, nego bi Živio poput trnovite neokalemljene divljake. *) Pri sastavljanju ovog članka popušile su mi mnogo isreke (mia’ i) Dr. Mije Ki*patića is uvoda kao i dr. Lindoera „Ersiehungskunđe*. u knjizi „Novovjeki iiu m l- �230 BEHAR Ali učenje i znanje uzdiže čovjeka nad prirodu, znanje i nm dade mu vidik, razbistri oko, te se n.agje kao domaćin svega onog, što je oko njega i upotrebi sve na svoju korist. Slabašno je stvorenje čovjek. Malo mu što ne naškodi, malo je koji utjecaj prirode na slabašno njegovo tijelo ugodan. Na prvom koraku života ob­ javljuje svoje negodovanje plačem. Ali malo po malo objača tijelom toliko, koliko mu je kao čovjeku nužno. Nj em ii ne treba lavske snage, ni zvjerske bjesnoće, pa da se opire raznim silama. Ne, njega je Bog nadario, da može biti razborit. On ukroti divlju zvijer, pripitomi divlju životinju i upotrebi na svoju korist, svijera ravna i svijem se služi, a za to mu tjelesne snage ne treba, jer je tu pamet, koja caruje. Tako je. Čovjek je udesio sobi ugodniji život, osnovav državu i pravicu, obišao zemlju, uredio plo­ vidbu preko nepreglednog mora, vožnju preko ravnico i preko gora, udesio poštu, brzojav i sve što danas imamo. Tako je čovjek postao kulturan. Ima nešto, što je taj ljudski napredak pomoglo i bez čega ne bi bilo ni govora napretku, a to je pismo, to je knjiga. Čim su ljudi izumili pismo, udaren je temelj budućnosti, na komu će ona sagraditi divne dvore. Prije dok nije bilo pisma, štampe i knjiga nije čovjek mogao da koristi iskustvom svome potomstvu, jer ga nije imao gdje ubilježiti i ostaviti, a znanja se malo moglo prenijeti od usta do usta, od oca na sina. 0 razvitku znanosti ili kakvo umjetnosti nijo bilo ni govora, jer mu kratkoća Života nijo dala da dovrši započeto, a drugi nijo mogao iza njeg nastaviti, jer mu nije bilo poznato. Čim dogje pismo i štampa i knjiga, poče se bilježiti i napredovati, jer gdje je juče neko završio, mogao je danas drugi nastaviti, a da ne počinje od temelja kao prije. Baš u ovom leži onaj liitrokrili napredak u svim granama čovječijeg znanja, koji sad nije labko bez velika truda slijediti. Eto tako je taj ogromni napredak donio ljudstvu sreću, blagostanje, laglji, ljepši i sigurniji život. Ipak se pored toga nagje po koji da uzdahne za starim vaktom, hvaleći ga kako je bio bolji, ali to su oni iznemogli, koji nijesu kader uzastopce da sli­ jede podmlađak, koji bez oduška hrli naprijed. U ostalom čovječiji duh ne smije podnijeti prijekor, da je nazadovao. &to je i danas život dosta težak, krivo su razne potrebe što ih valja namiriti, a prije ih nije bilo. To su razna pića, osobita jela, pomodna odijela, uži­ vanja, zabave i t. d., ko bi sve nabrojio. Iz ovoga što je došle rečeno, uvidjesmo kako je •od čovjeka, isprva od one divljake, postao s vrenlenom razborit, uman i plemenit stvor, znanjem i upotrebom m iskustva njegovih srodnika, koje mu oni ostavljaju u knjizi (da se sam no troba mnogo mučiti). Čega nam dakle treba? Znanja. G dje ga ima? U knjigama. Što nam treba raditi, da stečemo znanje? Latiti se, pa čitati knjigo. Kao što se sićušni mravak ljeti brine za zimsku branu, treba se dakle i Čovjeku brinuti-za budućnost i svoj život, pa no žalimo ono, što ćemo za knji<ru dati, niti vremena dok je pročitamo, jer je ovo sve ona mala količina sjemena, koja će donijeti obilan, plod. Nije mnogo stalo ni do kupovanja knjiga, jer ih se može i uzajmiti u drugoga, samo treba volje za čitanje. Ko čita i ko je čitao vidi se, da mu čitanje va­ ljanih knjiga oplemenjuje misli i čuvstva (srce), kri­ jepi volju za rad, raširuje krug znanja, upoznaje sa svira, što biva i što je bivalo u svima zemljama i megju svima narodima. Čitanje knjiga privodi poje­ dinca k narodu (oplemenjuje ga narodnom mišlju i megjusobnim osjećajima) a narod privodi čovječanstvu. Kad smo dokazali potrebu čitanja knjiga, nužno je još da napomenemo, kakve knjige da se čitaju, k< ’ iko da se čita i kako. 0 tom kakve knjige i koje da se Čitaju, pre­ poručili bismo svakome, nek se posavjetuje s pa­ metnijim i onim, koji je već dosta Čitao i to s prva, a kašnje će i sam uvidjeti, što mu treba. Vrlo je potrebno, izabrati što ćemo čitati, jer prvo valja znati, da ima boljih, ljepših i zanimivijih knjiga. Ovaj je izbor tim potrebitiji, što ne možemo pročitati svo knjige što ih ima, a drugo, Što je bolje pročitati jednu vrijednu knjigu, nego deset manje vrijednosti. Pošto svaki čovjek treba, daše uzgoji prema onoj zajednici, kojoj pripada, to mu valja najprije čitati knjige svog naroda (narodno blago). Zabavne nas knjige višo privlače, nego poučne, s toga neka se i počne s njima. Poučne su opet mnogo vrjeđnijc, ali za to zahtijevaju više pažnje, ustrpljivosti i, linioćc. Ako ne možeš da pojmiš ono što čitaš, boljo je da ostaviš, pa da uzmeš nešto, što ćeš lakše razumjeti. Nije daklo glavno da čovjek samo čita, ncg.o ono što čita da razumije i da se onim okoristi. Za to treba početi knjigom lahka i zauimiva sadržaja, pa nđ lakših ići malo po malo k težim. Kako treba Čitali knjigo? U tom mnogi griješe, ior čitaju vrlo brzo i bez ikakva razmišljanja. Za to treba čitati vrlo pomno (osobito poučno knjige) i lagahno-. Svo što Čitaš, promatraj kritički t, j. ispituj, je li onako i lrtora li biti onako, kao što se u knjizi kažo. I)a boljo upamtiš, što si čitao, možeš ono u kratko i napisati sebi, a finija mjesta, izraze i iz reko nauči na pamet. Knjiga, uz to što nas poučaje u nekoj stvari, uči nas i lijepu govoru. S toga vrijedno i znamenitije knj'go pročitaj po dva i tri puta, prvom, �BEHAR đft shvatiš smisao, a drugom da upozn&š ljepotu govora ( * b > 0 li dobro mnogo čitani' Nije. Osobito nc valja, ritati uvijek knjigo jedne vrste, na pr. romane. U om slučaju idu sve misli na jednu stranu, onaj ne­ prestano misli o onom što je čitao pa pošto je u T ’izi sve ljepše i drukčije prikazano nego jest, ili • kakvo zlo suviše istaknuto, zamrzi ovakav onda na čitav svijet i njegovo uredbe, te se oda.lji od ljudi i irode. Osobito mladeži škodi čitanje romana, jer ili vidi u neki drugi svijet, a otogjujo ili od zbiljskog. Za to s pravom ustaje Kant proti čitanja romana za mladež (osobito djecu) i veli: „Ništa škodljivijo nema o djecu od čitanja romana, jer od njih nemaju druge S v a š tic e . Sako je nekad bilo. Godine 1234. u Londonu, se spavalo na slamnatim dušecima, i kuće tada sve bi­ jahu slamom pokrivene. God 1300. hio je luksuz vo­ ziti se na kolima i sa dva točka. God 1351. pari” menat je još doznačivao kralju plaću u zahiri. U Londonu ne bijašo do 1359. repe, kelja ni salate. God 1561. prva je kraljica Jelisaveta obukla svilenr čarape, a 1577. počeli se nositi džepni sahati. Najmanji sabati. Ni danas u XX. vijeku ne gu da natkrile majstore iz XVI. vijeka u pravljenju sve malešnili sabata. Tada su mogli napraviti taku malen gat, da se nosio u mendžuši, a Ana Danska, žena 7 brojem završujemo treću koristi, nego što se zabavo čitanjem. Romani im slabo pamćenje, a najsmješnije je vidjeti jedno, kad ti počne pričati o romanu, što ga je čitalo. Čitajući roman zadube se u nj? svim dubom, te u zanešenju promijene sobom stvar i priliko i tako u tom romanu stvore sebi drugi". Za zrelije nije to baš tako opasno, ali ko već bove da čita romane, nek čita one, u kojima će •uz zabavu naći i pouke iz historije, geografije, kulturne historije i t. d. Ovo je u kratko o čitanju knjiga. U nas se vrlo malo čitaju knjige, a tomu je uzrok nemar i što je mnogom žao dati pare za knjigu. Sretni otkida od svog zalogaja, pa kupuje korisne knjige, jer ko Sita, taj zna, a ko više zna, više i vrijedi. koba I. kralja engleskog, nosila je sat u prstenu mje­ sto kamena, i što više taj je sahatić i sate kucao, ali ne u zvonce, već je mali čekić kucukao kraljica u prst i tako joj kazivao koliko je sati. /OŠta&ske marke. Engl i Šteiner u B. Brodu javlja nam, da kupuje poštanske marke i to bosanske, srpske, crnogorske, bugarske, grčke, turske, levantinske i t. đ. Bosanske marke kupuje po ovoj cijeni: 100 ko­ mada po 1 2 i 5 b za 60 h, po 3 i 25 h za 1 K, po 6 i 20 b za 1 K 50 h, po 10 h za 20 b, po 30 za 3 K 20 h, po 35 h za 2 K 40 b, po 40 i 50 li za 8 K ; dalje 1 kom od 1 K za 14h, od 2 X za 40 b, od 5 K za IKoOh. pomognu kako ko more, neko gragjom kakve Poziv na pretplatu. Ovim 231 bilo struke, a drugi tačnom i obilnom pretplatom. godinu I opet naglašujemo, da nam nije običaj jadiko- „Beharovu*. Kako je „Behar“ i ove godine udo­ vati, al moramo da iznesemo čitateljima malu voljio svom programu, to uek suđe naši čitatelji. bilancu: Mi i ovom prilikom pretplatom; ali nijesmo postigli ono, što smo moramo istaknuti, da je Troškovi i ove godine namireni Stt njegov izlazak omogućila potpora vrijednih sa- želili i lanjske godine, a to je, da nas publika radnika i pretplata čitatelja. Hoće li „Behartf potpomogne obilnijom pretplatom, da bi mogli i dalje nagraditi bar siromašnije, vrijedne izlaziti i Qvako udovoljavati svom li­ jepom programu, opet zavisi o njegovim saradnicima i o pretplati čitatelja. O potrebi i vri­ sarađnikc. Hoće li se to moći u budućoj godini, stoji do odziva u našem svijetu. Zahvaljujemo na svr­ jednosti njegovoj pretresalo se lanjske godine šetku još jedan put našim saradnicima i pretplat­ dosta, pa s toga to sad ne ćemo ponavljati, već nicima i molimo ih da nas i. n buduće pomažu! opet molimo požrtvovne rodoljube, da ga pot­ Mahsus selam! U redništvo „B ehara*. �232 L I S T A L Ibrahim-beg Hedžebpašie- Bašagie*). Hajrun’nasi men jenfeun’nase. H adisi-ierif. Nakon kratke ali teške bolesti preselio se je u vječnost osmi dan ovoga m jeseca u subotu u jutro mnogogodišnji i prezaslužni predsjednik zem aljskog vakufskog ravnateljstva Ibraliim-beg Ređžebpašić-BaŠagić u šezdeset i trečoj godini dobe svoje. — Rahmet mu njegovoj čestitoj dusi! Smrt Ibrahira-bega Bašagića nije samo ožalostila i u crno zavila njegovu obitelj, rodbinu i prijatelje, nego i cijeli islamski narod u Bosni i H ercegovini. Jer ako je neuinolna smrt oža­ lošćenoj obitelji ugrabila dobroga oca, odnosno supruga, islamski je narod ovih zemalja s njime izgubio prijateljima Ijubezna i vjerna druga, savjesna, plemenita i do skrainosti požrtvovna radnika i pobornika za boljak i sreću naroda. Od onoga dana, kada je kao tahrirat-ćatib stupio u državnu službu — a tomu ima već preko četrdeset godina — pa sve do svoje smrti, merhum je najsavjesnije vršio svoju dužnost, imajući uvijek pred očima dobrobit i sreću našega islamskoga naroda. Kao kajmekam (predstojnik) u mnogim mjestima naše domovine ostavio je najljepše uspo­ mene, a kao dvadesetgodišnji što nadzornik što predsjednik zemaljske vakufske kom isije, rahmetli Ibrahim-beg učinio je neprocjenjivih zasluga naše vakufe, a po tom i za cijeli islamski narod ovih zemalja. Sve svoje lijepe duševne sposobnosti upotrebio je na to, da bi što više podigao i unapredio vakufe, te žile kucavice našega vjersko-prosvjetnog života. Osim teške bolesti, koja bi ga shrvala i na postelju oborila, nikada i ni u kojem slučaju nije zanemario svoju dužnost, a radio je tako zdušno i ustrajno, te se mirne duše može reći, da j e pao žrtvom svoga zvanja. Prožet čistim vjerskim čuvstvom i osvjedočen, da će čov jek poslije smrti za svoja djela odgovarati Svevišnjem Tvorcu svijeta, on je cijeli svoj život proveo u divnoj harmoniji i skladu sa uzvišenom naukom Islama i propisima Kurana. Veliki je fazilet ali vrlo rijetko ljudsko svojstvo živjeti i djelovati u javnosti preko četrdeset godina, imati posla sa ljudima svake vrste, pa ipak nikome krivo ne učiniti: nema te duše, koja bi se mogla potužiti, da joj Ibrahim-beg i najmanje zlo pomislio a kamo li učinio. je merhum Bio je plemenit . . . . Blag i ljubezan od naravi, lijepo i islamski odgojen, nije se nikad ni kao veliki dosto­ janstvenik ponio ili uzoholio: uz dobro srce i plemenitu dušu skromnost je glavna značajka nje­ gova karaktera. Kao otac i suprug blag i nježan, kao starješina dobar i susretljiv. Podčinjene Činovnike držao ko svoju djecu i s njima postupao ljubezno i očinski. Ondje gd je bi drugi planuo i uzavrio, on je bio samilostan i predusretljiv; mjesto ruga i ukora, davao je upute i savjete. — Sa prijateljima uvijek iskren i obziran; uvredu je praštao a zlo dobrim vraćao. —- I p rvi put kad si ga vidio, nešto te privlačilo k njemu: ona plemenitost duše, ona dobrota srca i blagost ćudi, koja se ogledala na njemu, čovjeka je na prvi mah osvajala. Srhvan teškom boljeticom, izmučen i istrošen radom i nastojanjem zaklopio je svoje umorne oči blago i "tiho, spokojan, da polazi sa ovoga svijeta u bolji, vječni život mirne duše i Čiste savjesti. Zadnja misao i zadnje riječi, bile mu: Ešhedu enla ilahe illa Alah ve ešheđu enne Muhemeden abduhu ve resuluhu. Blago onima, k oji tako umiru jer vMen mate ala šeji’in beasekuumu alejh il* Osman Nurl Hadžić. *) Posto sad sa nad nemamo pri raci tofinijih podataka o njegovu života, nadamo ae, da ćemo moći to a narednom broja donijeti* i �behar 233 Ibrahim~beg ftedžebpašie-Bašagić. || brahim bog se rodio godine 1840. u Neve| sinju u isto vrijeme, kad su junački j| Hercegovci onako časno osvetili pogibiju čen gić age. On je sin Lutfi bega Redžeppašića-Bašage, age od Zaloma, muselima pivsko-nevesinjskoga i age nevesinjskih baša. Prve nauke učio je u Nevesinju, a iza očine smrti (1861.) do dvije godine otišao je u Trav­ nik, gdje je pred glasovitim travanjskim muf­ tijom DerviS ef. t.orkutom slušao nauke sedam godina. Tu je naučio dosta dobro arapski, perzijski i turski. Po svršetku nauka godine 1860. vrati se u rodno mjesto, gdje je imenovan bina-cminom (povjerenikom gradnje) nevesinjskoga grada. Malo za tijem postao je zamjenik kajmekama u Nevesinju, dok mu god. 1869. bi povjeren pivski kotar. Tu je pokazao osobite spo­ sobnosti za političko zvanje, jer je Piva od vajkada bila najškakljivi je mjeBto u cijelom vilajetu. Uslijed nesnosnih i nesigurnih odnošaja u pivskom kotaru, Ibrahim beg dade ostavku, ali mu ne bude primljena To ponovi i drugi put al uzalud. Tek kad je -ao i po treći put ostavku, jer mu je bilo već dozlogrdilo nositi glavu u torbi, molba mu je riješena povoljno, ali samo na kratko vrijeme, jer je opot ponovno na molbu vilajetakog'savjeta morao vratiti se u P r Za tijem je bio kajmekam u Foči i Ljubuškom Ki i je Hercegovina postala za se vilajet imenovan savjet­ nikom u vrhovnom sudu u Mostaru. Tijekom službo­ vanja na spomenutim mjestima vršio je usput razno misije. Tako je bio zemaljski savjetnik za Hercegovina uz maršala Muhtar pašu, član komisije za umirenje ustaša, član komisije za procjenu štete, koje su ustaše počinile u Hercegovini i t. d. Koliko je uživao narodno povjerenje i ugled dosta je ako navedemo, da je dva puta izabran za narodnog poslanika u carigradski parlaraenat i za poslanika hercegovačkog u narodna skupštinu u Sarajevo. Kad je prvi put bio poslanikom u parlamentu izašla je naredba, da svi kajmekani, koji žele biti promaknuti na viši stepen moraju položiti političkodržavni ispit. On se s mjesta podvrgao tome ispitu i s dobrim uspjehom bio osposobljen i promaknut za predstojnika prvoga razreda. Kad je drugi put boravio u Carigradu istaknuo se više puta kao odvažan go­ vornik u ovim prilikama. Kad je neki bugarski po­ slanik optužio pred parlamentom" mušira Ševket pašu radi pokolja u Bugarskoj, što su ga počinili vojnici jedne Ševket pašine divizije i tražio od parlamenta, da ga odmah osudi na smrt, svaki se ustručavao u parlamenta, da reče jednu u prilog dotičnom paši, samo nije ljuti Hercegovac, nego ustao odvažno na f čudo svih prisutnih i rekao svoju; spasio život jed ­ nome muŠiru i izvadio parlamenat iz velike neprilike. On do tada Ševket paše nije nikad ni vidio očima, nego je čuo kad je bio kajmekam u Pivi, šta Pivljaci 0 njemu pripovijedaju, kad je tamo bio ferik (divizioner). Pravednost rečenog paše, kad je boravio u Pivi ostala je u narodnoj uspomeni, jer ne samo da nije dao vojnicima ni od koga ništa otimati, nego je 1 ono što bi možda oteli dvostruko plaćao. Ibrahim beg braneći Ševket pašu izmegju ostaloga reče: Ševket paša, koji je u Hercegovini prije par godina ostavio tako lijepu uspomenu no vjerujem, da je mogao sada u Bugarskoj počiniti ono, što mu moj predgovornik spi Čitaje. Za to, ako se u istinu što tako i dogodilo, kriva je pukovnija koja je, kako no­ vine pišu, bila izazvana od strane bugarskoga stanov­ ništva i u razjarenosti počinila to nedjelo. Meni je čudo kako moj predgovornik može odmah predlagati smrtnu kazna, kad imade za to i drugih mjera. Što se nako mene tiče, ja sam uvjeren o potpunoj nevi­ nosti ševket paše i molim, da se stavi na glasanje. I to je bilo dosta. Za predlog bugarskog poslanika glasovati su samo balkanski kršćani, a za predlog ibrahim begov svi muslimani i kršćani iz Az>je- 0 toj sc debati brzo pronese glas po Carigrada, a dopvla i do ušija Ševket paši, koji je već bio stavljen pod strogi nadzor vojničkog suda. Isti dan u po noći došao je Novopazarski poslanik M.urad beg, koji još i sad živi, Bašagiću u stan sa agjutantom pašinira i jedva ga umolili, da ode paši. Da ne bi straža, koja je bila oko kuće pašine, opa­ zila, kriomice su kroz pet susjednih kuća, preko bašća i avlija ušli u pašinu kuću. Paša ga je čekao na avliji i kad mu je Murat beg rekao, da je to onaj hercegovački zastupnik zagrlio ga je i poljubio u čelo nazivajući ga svojim spasiteljem i veli-nimetom cijele njegove porodice. Paša mu je nudio bogatih darova, ali on je sve otklonio govoreći, da on ne prima nikakve plaće za svoje uvjerenje i obrana istine. Nakon pola sahata istim putem vratio se natrag kući i nikada više u životu Ševket paše nije vidio. Zadnjih dana, kad je taj drugi parlamenat iz­ dahnuo, držao je odulji govor, u kome je ocrtao žalosno stanje u Hercegovini, raskrinkav crnogorsku politika i ožigosav oštrim riječima nemarnost turske diplomacije i njezino vječno popuštanje. Megju ostalim rekao je : „Čovjek se mora od čuda kameniti, kad gleda kako Crnagora svraća pozornost svijetu na se i nastoji u isto vrijeme nas zabaviti a druge države opsjeniti. Crnogorcima prije trideset godina na zemaljskoj povr­ šini nije se znalo, ni za ime ni za spomen*. Za vezirovanja Ali paše Stoćevića u Hercegovini, �234 BEHAR koji je ubjen 1207. (1851.) katkada su se odvažili Crnogorci preći hercegovačku granicu i opljačkati nešto stoke i goveda ili porobili koje bližuje seoce. To njihovo razbojništvo i prezira vrijedno pljačkanje u našim krajevima postalo je poslovicom. Nu u zajed­ nici hercegovački muslimi i kršćani složno su im vraćali šilo za ognjilo i junački branili svoju grudu od hajdučkih napadaja. U svakom okršaju Hercegovci su izvojŠtili sjajnu pobjedu i dozvali im pamet u glavu, da se dugo više ne zavrate. U to vrijeme država nije imala u Hercegovini nijednoga vojnika. Kako bilo da bilo, u zemlji je bio red i poredak i prama vremenu uvedena neka nova i zdrava uprava. Malo iza toga 1269. (1858.) izbila je na površinu ruska afera (krimski lat) i Crnogorcima se pružila prilika, da opet nastave ne samo stari zanat, nego takogjer, da provaljuju čak u Škodru i druge turske krajeve. Kad je s Rusijom svršena stvar, crnogorska galama postala je za Tursku napast i prisilila je, da sedam godina uvijek vojsku po granici izdržava. Šta je to koristilo? Nikada nije došlo do ozbiljne bitke. Naša vojska je stajala u defenzivi. Vrijeme i trud sve je otišlo u zalud. Kad se to oklijevanje i nemar naše vojske uzme u pretres i pomno ispitaju gubitci v o j­ ske, troškovi i šteta u zemlji ne stoji ništr manje od ruske afere. Osim toga tako zvani buntovnički krajovi bacili su kamen smetnje megju mirnu raju i prisilili je, da ustane na noge, da se ođmetne i stupi na milost i nemilost pod zaštitu Crnegore. Eto to je bila posljedica nemara turske vojsko. Dakako da je tome doprinijelo i mišljenje stranih velesila, da provale u zemlju Tursku i četovanje po granici ne znači rat, za to da se naša vojska mora uvijek držati u defenzivi. Kad je pako sultan Abdul-Aziz u početku svoga vladanja izdao visoku' naredbu, na koju od strane evropskih velevlasti nije se čuo prigovor, za dvadeset dana utišala se crnogorska vika i galama i naša vojska je pobjedonosno unišla u glavni grad Cetinje. Iz toga se razumije, da je i prije sedam godina to se moglo za čas dogoditi, samo je trebalo, da to neko zapovjedi, pa bi davno nestalo crnogorske galame, a država no bi pretrpila tolike materijalne štete i izgubila veliki broj dobrih vojnika. Šta je uzrok tome ? Ako je baš svrha rata Crnogorce naučiti pa neti i dotjerati ih u red, a osvojenu zemlja kao veledušni po -jeditelji pokloniti, ne znam: za što je trebalo proširivati to hajdučko leglo? Uzmimo kako su to primili našega veleduŠja nedostojni Crnogorci? Mislite sa zahval­ nošću? Ne, nego s prezirom, jer oni drže, da smo mi nemoćni i slabi, pa da moramo popuštati. To ih je okuražilo, da otvoreno izražavaju svoje težnje za osvajanjem. Uhvatili su zgodno vrijeme, pa su stupili u dobre odnošajo sa stranim državama i već odavno m naše mirne i valjane zemljake kršćane, sile ustanak ne birajući sredstava. Kad su cijeli her ** guvački vilajet primorali da se odmetne, onda yika „ko je jiinak na oružje" — pronijela Srbij0m * Bugarskom. Svi balkanski Slaveni sklopili su savez ’ Rumeliju doveli gotovo na zub propasti. Sad je Balkan postao prijeporno pitanje svib velevlasti. Ko zanijekati, da ovo teško i kritično stanje nije nastalo iz naše neumjesne popustljivosti, -oklijevanja, slabosti i nemarnosti. Gospodo I nije svrha Crnogorcima raširiti granice nego osvojiti Hercegovinu. Prepuštanje zemlje ne će rat i bunu utišati, nego još više uspiriti. Čuvanjem granica čuvaju se prava. Žalosne poŠljeđice neumjes­ nog popuštenja gledamo već dvadeset godina na svoje oči. G ospodo! probudimo se već jedan put, otresimo se popuštenja, nedajmo se zavaravati sa strane, nastojmo svima silama odbijati svaki napadaj na naše ognjište". Te riječi rekao je Bašagić na čudo svih prisut­ nih, a na strah i trepet svojih prijatelja, jer su prezaii, da ga možda iste noći ne prožđre Marmara. Sutri dan je raspušten parlamenat, a svi poslanici dobili su nalog da se za 24 sabata udalje iz Carigrada. Tako je Bašagić izmaknuo prije nego je izišla kritika o njegovu govoru iz carigradskih političkih krugova. Još ćemo napomenuti da je prvi put bio u odboru za izragjenje reforama a oba puta tajnik balkanskili po­ slanika. Kao kaj mekama zatekla ga okupacija i u tom ga svojstvu ostavila sve do godine 1883. kada bude po­ zvan u Sarajevo i iste godine u mjesecu junu ime novan mufetišem novo ustrojene zemaljske vakufske komisije. Skoro jedanaest godina bio je mufetiš, a godine 1893. u mjesecu decembru postane direktor zemaljsko vakufske komisije i ravnateljstva, u kojem jo svojstvu služio sve do svoje smrti. Bio je odlikovan kamturnim redom ordena Franje Josipa, ordenom že­ ljezne krune III. r. i Osmanijom IV. r. To je u najkrupnijim potezima slika njegova života do okupacije, a kada bi smo pisali i potanje ocjenjivali njegove zasluge za prosvjetni napredak muslimana Bosne i Hercegovine, njegovo nastojanje i rad oko unapregjenja vakufa, onda bi trebali pisati cijelu studiju, za koju bi bio premalen prostor našega lista. N jegov rad pripada historiji, i kroničar, koji bude jednom pisao o duševnom napredku i razvitku bosansko-hercegovačkih muslimana, zahvalno će se sjećati Ibrahim bega Bašagića i njegovo će ime zlat­ nim slovima upisati megju one rijetke sretnike, koje historija stavlja za uzor potomstvu. Kahmetullahi alejhi! �beh ar 0 L I s K njiževnost Pčelarstvo. Primismo knjigu pod gornjim naslo­ vom, što ju je napisao iskusni pčelar g. Ivan Sitarić, upravitelj osnovne škole i urednik „Težaka". Knjiga je srednjeg formata, imađe 126 stranica i 67 slika. Cijena joj je 2 K, a naredbom Vis. zemaljske vlade uvedena je i za nagrade odraslijoj školskoj mladeži, poslije predgovora u kom spominje djela odličnik stranih pčelara, po kojim je sastavljao ovu knjigu, te poslije uvoda o važnosti racionalnog pčelarenja dolazi stručna ova i zanimiva gragja rasporegjena u 4 od­ sjeka s dodatkom. — K njiga je pisana vrlo shvatljivo lahkim i popularnim jezikom, da se zaista i neškoloran pčelar može po njoj vladati n pčelarenju. Mi ćemo se još jedan put osvrnuti na ovo .djelo. Pogled po svijetu. Burski generali zaista pogjoše po prijestolnicama evropskim, da se atiču evropskim vladarima za pomoć Narod ih svagdje dočekuje s najvećim oduševljenjem ali ih vladari' ipak zbog hatura Engleske ne puštaju k sebi. Njemački car Vilhelm prvi ih je odbio, a to vele s razloga, što nije htio, da se Engleskoj zamjeri. Drugi opet vele, da generali nijesu htjeli njemačko' caru u audijenciju, jer im se ponudio engleski posla­ nik u Berlinu, da ih on odvede caru. Na svoin potovauju bnrski generali pripovijedaju i opisuju strahote rata, vele da su prisiljeni bili sklopiti kakav taki mir, da očuvaju, da im se ne tare sibijan. * Vrativši se sa slave na Šipka klancu posjetio je veliki ruski knez Nikolaj Nikolajević Nj. vel. sultana 235 T A K . u Carigradu. Tom posjetu daju novine veliku političku zamašitost, ali biće da je i Rusija opazila, kako bi ova slava Turskoj mogla bit nepoćudna, pa da se stvar donekle ugladi. Ne treba ni zborit o tom, da su u wangradu dočekali kako obično svakog posjetitelja dočekuju pretjeranom gostoljubivošću. * U Franceskoj je u Parizu umro glasoviti pisac Emile Zola, koji kako je poznato u Drejfussovoj aferi bio snišao sa svog polja spisateljskog i umiješao se u aferu. Sprovod mu je bio sjajan. Zabava U Bihaća. Primismo poziv za zabavu sa igrankom, koju priregjuje islamska omladina u Bihaću 7. februara u ondašnjoj čitaonici. Ćist je prihod na­ mijenjen sirotinji grada Bihaća i okolice bez razlike vjere. Dobrovoljni prinosi Šalju se na Ali bega Biščevića. IJ programu je da se predstavlja komedija Varalica Hamza, Zabava U Visokom. Primismo ukusno izragjen poziv od odbora iz Visokog, gdje činovnici i čitaonica priregjuju zabavu 7. februara u korist gkol. djece. Q tom ja programu takogjer našeg Ekrema ,Gjavo pod ČergoTna, Mi se od srca radujemo ovakim pojavima naro­ čito. što st naša islamska omladina trza iz onog mr­ tvila, da pokaže iskra Života i stare naše vesele ćudi. Živih 1 E pur si muovel Bajram mubarek olsun! Minuše dani šehri ramazana, dani kad najgordiji, najoholiji silu svoju slama, kad nemoćni bijedu svoju zaboravlja, pa se oba obraćaju svemogućem tvorcu svijetova i mole za spas svoj i sviju nas. T o bijahu dani posta, dani pokajanja, kad ohola srca ljudska ispunja skrušenost, pokornost, samilost. Dani su nam ovi slatki i sveti, jer kako dani bijahu pored rada za svagdanje potrebe puni skrušenosti i molbe, tako noći bijahu pune usrdna bratskog razgovora al i ozbiljne rasprave, kako da se bijedniku pom ogne, kako da se neznanju na put stane. E vo nas na rastanku s lijepim šehri ramazanom, a na osvitku bajrama, općeg veselja sve­ ukupnog islam, pa kako danas grme topovi i odjekuju cijelim svijetom, tako se ori i pobožan usklik stotina milijuna duša i upravljaju vruće želje svemogućem tvorcu za spas naš. Želeći da nam dragi Bog usliša naše vruće molbe, mi kličemo svoj braći, da i bajram provedu u obilju sreće i zadovoljstva. Od Boga dragog želimo, da nas i na dalje uzdrži na ovom svetom putu i nas i naše potomke dok je svijeta i vijeka, da nam ulije u srca naša što više straha i p o­ kornosti, a ljubavi i samilosti prama rodu i domu našem, da ga nikad s uma ne smećemo. U toj želji kličem o: Bajram mubarek olsun / Adem aga Mešić. ~ Odgovorni urednik: Edliem Mulabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1902 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1902 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a5e6fb86-671d-486f-9085-b91696ce8964 https://kolekcije.nub.ba/files/original/af9dd798db38de8360cf96c7399aafa0.pdf 6f2676c170aa13a27793e0b1915de8cb PDF Text Text G ’J D . IV . NAKLADOM: ADEMAGE ME$ICA UREDIO: EDHEM MULABDlC. I903./4. SARAJEVO. ŠTAMPARIJA KISTE J. SAVIĆA �broj 'GOD. IV. X j i s t z a , p o o ij s ii 1 zatoa-sr-u - 3. Saferal 321. | ~~3 A R i T i T b | 1. maja 1903. Sto i jedan ha( isi šerif. Sakupio po m teber kitabima i protumačio : Mirza Safvet znači prvotno pripovijest, predaja (tradicija). Kako je poznato Islam so osniva na Kur’ani azimuššanu, u kome su sadr•|*^ž)wrT© j ane gve vjerske i državne ustanove. Kur’an se tumači i nadopunjuje s liadisi šerifima. 4a Asbabi kirami, koji su se borili 11a bojnom polju T kao mudžabidi uz Muhamed resulullaha (SallalI lahu alejhi ve sellein 1) bili su ne samo dobri junaci i vojnici nego takogjer i vrsni učitelji svoga naraštaja i prvi islamski autoriteti svih vjekova. Oni su predavali 0 pejgaraberovu životu, 0 njegovim djelima, 0 njegovim očitovanjima, što se tiče vjere, vjerskih obreda i socijalnih odnoŠaja pojedinca i ci­ jele islamske zadruge. Nauka o Kur’anu i 0 hadisima postala je za sva buduća vremena osnovom svih znanstvenih istraživanja arapskoga naroda. Što se tiče nauke 0 hadisima, mislim, da ne će biti suvišno nešto o njojzi usput reći. U prvom vijeku po hidžr. ona se usmeno predavala. Mnogi učenjaci n to vrijeme nijesu se ustručavali poduzimati naporna * s velikim poteškoćama skopčana putovanja, da slušaju kapacitete i priberu čim viši broj hadisa sa si­ gurnih vrela. Tz poštovanja prama tijem uzvišenim riječima cijeli vijek su so liadisi prodavali od usta do usta, a nijesu se pisali na papir. Početkom drugoga vijeka počeli su mnogi učenici bilježiti ih u male zbirke bez ikakova reda; i te su zbirke bile privatne naravi. Istom kad su veliki imami osjetili potrebu, da im treba svoje principe potkrijepiti hadisima, počelo se raditi na velikim i kritičnim zbirkama. Najstariji oblici tih zbiraka jesu Musnedi, u kojima material nije stvarno poredan nego po autoritetima. Te su zbirke ili sami imami uredili ili njihovi najbliži učenici. Nu na daleko većem su glasu Musannifati, u kojima su hađisi svrstani u poglavlja, koja se- odnose 11a razne struke, i to na pravo, obrede, historiju, es­ tetiku i etiku (fikh, amelijat, tarih husni suveri i husni manovi). Najstarije djelo ovako uregjeno, koje u cijelom islamskom svijetu uživa najviše priznanje jest „Sahih“ od glasovitog učenjaka Muhammed-elBubari, rogjen u Buhari 194/810. Nakon 16 godina trudna putovanja po islamskom svijetu odregjena samo u tu svrhu, vratio se u rodni grad, gdje je uredio djelo po najstrožijoj kritici i umro 256/870. Drugu zbirku pod istim imenom sakupio je Muslim-el-Nišaburi (umro 269/873). Osim ove dvije zbirke imađu još četiri, kojima se u islamskom svijetu priznaje kanunski ugled, a to �240 BEHAR IV sa Tirmizin „Eldžami" i tri „Sunen-a", i to od Ebu postaje sve regje i regje, hazardne su igre zabranjene Davuda, Nesaije i lb ni Madža. U trećem vijeku po nećudoredni plesovi i javno spolno općenje prestaje hidžr. nastala je sila zbiraka bez kritične vrijednosti, što ženska nevinost smatra se kao vrlina, rad zamjeni * je izazvalo megju naučenja.cima pomno ispitivanje o lijenost, raspuštenost je stegnuta zakonom, red i "tri ashabima i o onima, koji sa od njih predali hadise. jeznost prevlagjuje,. prolijevanje krvi i okrutno po Tako se rodila posebna znanost, koja je naravno usko stupanje proti životinjama i robovima je zabranjeno Islam im je ulio čuvstvo- Čovječnosti, dobrohotskopčana sa historijom, Mi oslanjajući se samo na tih šest sbiraka do­ nosli i bratimstva. Višeženstvo ■i ropstvo je zakonom nosimo bez isnađa u prijevodu slijedeće .hadise: nrfegjeno i njihove su zloporabe stegnute. Islam j0 nada sve najmoćnija zadruga najveće samozataje I. (suzdržavanja) i trijeznosti na svijetu, dočim širenje Moji Sljedbenici sretan (mubarek) su narod; ne evropejsko trgovine znači širenje pijanstva i opačina gna se ili mu je bolji početak ili svršetak. a to je degradacija naroda. Civilizacija, što je I8lam Za tumačenje ovoga hađisi Šerifa najbolje pri­ širi, nije ništa nižeg stepena od evropske, naročito staju opažanja kanonika I. Tayler-a, koje je iznio na što se tiče znanja, čitanja i pisanja, pristojnog odije­ crkvenom kongresu u • Wolverhampton-u 7. oktobra vanja, osobne čistoće, iskrenosti i ličnog štovanja 1887. Te opaske donijnla je novina nTimes“ slijede­ Divna je njegova nauka samosvijesti, divno je djelo­ ćega dana. Pošto nam' prostor ne dozvoljava, da na­ vanje njegove civilizacije! Kako malo uspjeha mi vedemo cijeli govor kanonikov, donosimo samo neki možemo pokazati. za naše velike svote novaca i za dio. Ko to pomno pročita, sinuće mu riječi Resul- toliko dragocjenih života, koje smo žrtvovali na Afriku! allahove pred očima kao svjetlo vječne istine. Megju Novi pokrštenici broje se na hiljade, novi muslimi ostalijem prečasni gosp. kanonik I. Tayler veli, da na milijune ! Islam kao misionarska vjera u velikom -dijelu svijeta To su te ozbiljne činjenice, koje imamo pred mnogo uspješnije djeluje nego kršćanstvo (Senzacija sobo n. To su neizmjerno neugodne činjenice; ludo u cijeloj dvorani),' ne samo da u većem broju nezna- bi bi. nb priznati ih*. — — — —- — _______ __ bošci prelaze na Islam nego li na kršćanstvo, nego Da’je razlaže, da*je Islam odjek vjere pejgamjoš n mnogijem predjelima kršćanstvo uzmiče danas ber& ibrah;ma i Musata (Abrahaniia i Mojsije) ^ kr­ pred Islamom, jer su svi pokušaji, da musloihanski šćanskim elementima, da je kosuiopolilska vjera, koja narodi otpanu od svoje vjere, ostali neuspješni. je odregjena i uregjeaa za cijeli svijet, a no za jedno Mi ne samo, da ne osvajamo novog zemljišta, pleme, da u njemu nema ništa antagoničnog proti nego ne možemo ni osvojeno da održimo. Islam se kršćanstvu i da je sredina izmcgju židovstva i kr­ već prostire od Maroka do Jave, od Zanzibara do šćanstva. . . . Kine i širi se kroz Afriku orijaškim koracima. Učvr­ Kako Tayler govori o svemu tome, uz najbolju stio se u Kongu i Zambesiju, a Uganda, najmoćnija volju ne možemo to donijeti bojeći se, da ne povri^ crnačka država, upravo je postala islamska. U Indiji, jedimo vjerska ' čuvstva svojih komšij'a, a Naročito gdje zapadna prosvjeta potkapa budizam, krči se put kršćana. Islamu. Od 255 milijuna stanovnika u Indiji 50 mili­ Dalje ovako veli: Vrline Što ih Islam ulijeva juna su već muslimi,1) a od svega pučanstva u Africi jesu takove, da niže rase mogu shvatiti umjerenost, više od polovice. Nije to tek širenje Islama na koje čistoću, stid, pravica, odvažnost, hrabrost, dobrohot­ se ima upozoriti, već i žilavost, kojom drži svojo obra­ nost, gostoljublje, iskrenost i odanost. Njih čovjek ćenike. Jedno afričko pleme, koje jo poprimilo Islam može poučiti, da njeguju četiri temeljne vrlipe i da ne vraća se vise poganstvu i ne prima više kršćanstva. se odreknu sedam smrtnih grijeha. Islamsko bratstvo Islam je vi Se za civlizaćiju učinio nego krSćan- je praktično, jer propovijeda društvenu jednakost svih stvo. Čitajte na pr. izvješća engleskih svećenika ili musliuia. Eto to je veliki dar, što ga Islam pruža. laika, koji putuju, šta govore o praktičnim rezultatima Novi- muslim odmah je. pripušten jednoj društvenoj Islama, čim je koje crnačko pleme primilo’ Islam, zadruzi, on postaje članom ogromhog bratstva od nestalo je najednom u njemu poganstva, obožavanja 250 milijuna duša1). Kršćanski obraćenik se ne smatra vraga, fetišizma, kanibalizma, ljudskih žrtava, čedo­ društveno jednak, dočim je muslomansko bratstvo morstva i t. d. Urogjenici se počimaju odijevati,, ne­ realnost. Mi imamo vrlo mnogo braće na' propovje­ čistoća je zamijenjena čistoćom. Tako dolaze do daonici, no vrlo malo u svagdanjem životu. spoznaje ljudskoga dostojanstva i osobnog štovanja. Dvije velike praktične poteškoće istrgnuti na­ Gostoljublje postaje vjerskom dužnošću, pijančarenje rode Afrike iz poganstva jesu poligainija i ropstvo. Islam kao i židovstvo nije to zabranio, jer to bi-bilo *) Posljednji popis n Indiji glasi o broju maslima 67,966.291, nemoguće, ali je nastojao, da to zlo po mogućnosti a broj krSćana (uključivo Evropejaca koji borave u Indiji) 2,284.191. Bačuna sč, da je po prilici 6 milijuna samo u Indiji kroz zadnjih ublaži. Ropstvo nije dio Islama. On ga trpi kao nužno deset godina preSlo na iBlam. - GuiUiam: The fait of Islam. 1894. *) Radiš veli: „Pravovjerni su braća." �IV BEHAR zio ba§ tako kao i Mojsija i sveti Pavao. U rakama maslima to je vrlo blaga institucija, daleko blaža nego ropstvo crnaca u Sjedinjenim državama.1) Poli­ c a je još veća poteškoća: Mojsija je nije zabra­ nio. David (Davud pejgamber) ju je provagjao, te ni u novom zavjetu nije direktno zabranjena. Islam je ograničio poligamiju, pa je ona postala više iz­ nimkom nego pravilom u većini prosvijetljenih islam­ skih pokrajina u evropskoj'Turskoj, AlgJru i Egiptu.1) Poligamija sa svijem svojim zlima imade i svo­ jih dobrih strana. Ona je dokinula čedomorstvo od strane majke, te dala svakoj ženi zakonitog zaštitnika. Radi poligamije muslimski sa krajevi Čisti od profe­ sionalne hludnosti, što- je veći ukor kršćanstvu nego poligamija islamu. Dobro uregjena poligamija u muslimskim kra­ jevima ne ponizajo tako ženu i ne uvigja muškarca, kao što poliandrija, koja jo prokletstvo kršćanskih gradova i koja je sasma nepoznata a Islamu. Englez, koji tjera poligamiju, nije ovlašten, da baca kamen na muslima, koji živi u poligamiji. Izvadimo najprije gredu iz vlastitog oka, pa se onda bavimo s treščicom, koja se nalazi n okn našega brata, ćetiri zla a našim očima: poligamija, ropstvo, konkubinat i sloboda razvoda braka ne mogu se isključivo predbaciti is­ lamu. Iz vlastitog našeg sjećanja, ako ne baš toliko sada, vladala su sva ta zla u velikoj mjeii. u Sjedi­ njenim državama — u zemlji poglavito kršćanskoj i napučenoj'većinom od Engleza. Moram reći da u mnogom obzira isums' i ćudoređnost je bolja nego naša. U odanosti božije volje, umjerenosti, ljubavi prama bližnjemu, iskrenosti i brafimstvu islamskom daju nam uzor, koji bi mi mo­ rali slijediti. Islam je dokinuo pijanstvo, pogubno igre i prostituciju — ta tri prokletstva kršćanskih zemalja. Islam je najsposobnija vjera, da .zavlada istočnim i južnim narodima.*) U kratko rečeno : Islam je vjera budućnosti., jer je jedina vjera, koja je osnovana na demokratskim ustanovama i koja propovijeda realni soci­ jalizam, Što mora imponirati Crncu i Europejcu. II. Siromaštvo istotn Što nije ćufur. Taj badis će mnogoga ubosti u oko, koji se na­ učio slušati na vazovima cijele govore, o ništavosti bogatstva na oba svijeta. Preko nekih derviša uvuklo se ^u Islam mišljenje, da je bolje biti siromah nego bogat, a eto šta hadis veli, koji Imami Šafi ovako tumači poznatim stihovima: „Obišao sam istočne i *) Hadis veli: Što se tiče vaSih robova pazite ih i hranite kao aami sebe i odijevajte ih kao sebe. *) Slučaj poligamije bio je nepoznat na -Kreti. megjn 10.000 maslima. Urquhaxd: Špirit of East“ IL str; 588. •)Kadje „Times* objelodanio taj;Taylerov govor,koji je ovdje u glavnome- prikazan, nastalo je živahno pisanje n njegovim stnpcima pro i contra. Mi ćemo se kojom dragom prilikom osvrnuti na članak gosp. Josipa Thompsona, koji je objelodanjen n spomenu­ tom listu 14. novembra 1887. 241 zapadne krajeve i knšao sam to vrijeme u sreći i nesreći, a nijesam vidio poslije vjere ništa bolje, od bogatstva, a nijesam vidio poslije bezboštva ništa gore od siromaštva". Tijem riječima tumača ne treba, ali mi ćemo ipak još-nešto navesti za bolje razumijevanje. Hazreti Talha ovako je đovu činio : Božel ti me hrani plemenitošćn i malom". Imami Muberred pjeva: „Si­ romaštvo je u domovini tugjina, a bogatstvo je u tugjini domovina". Dosta je karakteristična slijedeća rečenica, da izrazi istočno i islamsko mišljenje o bo­ gatstvu, na ime glasoviti vezir Sahib-ibni-Ubbad veli: -Dužnost je svakome vladaru, da napiše u tfnutrinu srca i na ženicu oka ove riječi Ardiširove: „Nema cara bez ljudi, a nema ljudi bez bogatstva; nema bogatstva bez kulture, a nema kulture bez pravde i dobre vlade". Da je to tako svako će potvrditi, ko je vidio makar jedan evropski velegrad* a od onoga, koji poznaje jednu kulturnu državu u Evropi, ne treba ni tražiti potvrde, jer on sam može navesti sto ljepših, dokaza poregjujući evropske s istočnim državama. Šta biste rekli vi propovjednici siromaštva za ova dva hadisa, i to.: „Mal -— ala je dobra pomoć za poš­ tovanje Boga* ili „Blagostanje — dobra ti je pomoć za poštivanje Boga I" Ako vam i to nije jasno, kako vam se dopada ova pejgamberova izreka: „Dinari i đirhemi (zlato i srebro) božiji: su muburi (pečati) na zemlji; ko đogje s muhurom (sa zapovijedi) svoga gospodara, ispuniće mu se. želja". Dakako to bogatstvo ne smije nraslim na hrpu trpati i mrijeti više njega, nego s njime pristojno-izdržavati svoja kuću i pomagati bližnje držeći nvijek na/pameti, da i svoje potomke kako tako osigura- Hazreti Ibni Abas. v e li: „Najbolji je mal, s kojim čovjek čuva svoj obraz," a to je nepobitna istina/ jer je teško plemenito misliti i raditi, ako čovjek misli i radi za kruh. Uzmite samo naša narodnu poslovica „Sit gladna no razumije", pa ćete se Iako uvjeriti 6 krutoj logici onih, koji dovikuju lijenoj i glupoj sirotinji: „Vaša je sreća na kijametu l" ne znajući, da badis iakogjer veli: „Gornja je ruka bolja od' donje", t. j. raka, koja daje milostinju hajiraija je od rake, koja prima milostinju, jer je kletva sirotinje veli neki pisac, da se sva njezina djela, pa makar joj nikakove koristi ne nosila, pripisuju niskome interesa. Neki islamski mudrac veli: „Mal je orugje za veledušaa djela, po­ moć za .borbu proti vremenu i sredstvo za pribavljanje prijatelja." Sve je to ltjepo i pametno rečeno, ali aforizam, koji vrijedi za sva vremena —- dok je svi­ jeta, koji svijetli poput zabije a moždanima svih ljudi) obdarenih razumom, jesu volike riječi hazreti Sufjani Sevrije: *Mal je u ovo vrijeme orugje pravovjernika.* Kad se tako mislilo u onom zernanu, onda po gotova danas treba da bude lozinka svih maslima u cijelome svijetu, jer je bogatstvo usko* skopčano sa blagosta­ njem i samosvijesti svih prosvijećenih naroda. �242 BEHAR IV tonuo u njojzi. Takovom griješniku još uvijek ost • III. vremena, da se uhvati za slamku i spasi iman * Zapovijedajte, da se dobra bine, pa makar ih vi ne Činili, a zabranjujte, da se zla Čine, pa makar se je : da druge odvraća od zla, u koje je on panuo^ upućuje ih na dobro, jer drugi hadis veli: nza uči* "d sviju ne Čuvali. Ovaj hadis naregjuje svakome muslimu, da sva­ telja dobra (t: j. čovjeka, koji druge ljude svjetui kom prilikom gdje koga može na dobro upućuje i da čine dobro) prose „magfiret* (pomilovanje) sva pravi mu put pokazuje — put koji vodi do ćilja svih stvorenja, dapače i ribe u moru". Bog je svemoguć vrlina, do savršenstva vjerskih i čovjećanskih dužnosti. svedobar i svemilostiv, ■«— on iz obilja svoje svemoći Više puta neko se nagje u takovim prilikama, da sam svedobrote i svemilosti može svako dobro djelo bilij^’ nije u stanju ućiuiti nešto, što misli, da bi dobro bilo puta preplatiti. Ko je najgori muslim na svijetu? za pojedinca ili za cijelu zadrugu, onda mu je duž­ To je pitanje dosta škakljivo, ali se može približno nost, da drugoga' skloni na to, ako mu od ruke ide. ovako riješiti: čovjek, koji sam zlo čini i griješi i Ko napućuje drugoga, da dobra radi, piše mu se u druge navraća, da zlo čine i griješe Bože nas saču­ se vab kao da on sam to čini. Nagje se na svijetu i vaj takove napasti i onih, koji ovako mudruju: „Ako takovih ljudi, kojima nije u naravi, s kojom su stvo­ ne možeš koristiti, a ti škodi;, jer čovjek pokazuje reni, da dobro rade i dobro misle svome bližnjemu i volju za rad, kad koristi i kad škodi", čudna mudrosvojoj zadruzi, koji ne će ili ne mogu da sami što lija! ali na žalost danas u svijetu služi mnogome kao koriste, takovim ljudima Islam nalaže, da drugima lozinka. zapovijedaju i svjetuju ih, da dobro čine, pa će im IV. se i to u hajir upisati. Hadisi šerif veli: „Svako je Pravovjerni. ne da se ujesti dva puta iz jedne dobro djelo, milostinja (sadaka)". Slabo se piše onome zmijske rupe. muslimu, koji sam ništa dobro ne čini, nego još od­ Ovaj hadis upozoruje svakoga muslima na veliku vraća druge, da ne pomažu svoju zadrugu. Takav oj eznost u općenju- s ljudima. .Ko te jednom prevari, čovjek nosi na vratu dva smrtna grijeha, aa duši ne jeruj mu više, jer je u stanju opet prevariti. Nije dvije teške ljage, na svojoj individualnosti Iva znaka, pametno, da ti jedan čovjek dva puta štetu nanese. koji ga tftgje od Islama. Lijepo veli haareti Alija: Naroči o danas u svijetu; gdje imade sila prepredenih „Vrijednost je svakoga čovjeka, koliko dobra učini*. individua, trebalo bi, da svaki muslim dobro utuvi u Dakle dobročinstvo je ogledalo plemenitosti duše. glavu spomenute riječi' i strogo ih se drži. Sva di­ Svako se u njemu može vidjeti, koliko vrijedi kao plomacija u privatnome i javnome životu sadržana je čovjek .„U svačemu imade prećeranost, veli El-Mngire, u njima. Uvijek je bilo teško, općiti s ljudima tako osim u dobročinstvu". Što više dobra činiš svojoj oprezno, da ne nasjede pošten Čovjek- dva puta bar okolici, tim si pribraniji i kod Boga i kod ljudi. Ako kod jednog smrtnika; ali istom danas kako je teško u svakome čovjeku imade nešto, što je zajedničko s ljudima pregju presti! Vidiš na vlastite oči, gdje svima ljudima, onda to nešto mora biti nagon, koji se sve vrti oko tebe, da te zavede, prevari i s tvojih ga potiče na dobro, a odvraća od zla. Dakako taj je legja izvuče neku.korist, a nikako se ne možeš otresti nagon momentom prolazan kod zločinca i griješnika, napasti. To je za to, što nemaš odvažnosti islamske, kojima je u naviku prešlo zlo činiti i griješiti. Mu- da po ispomenutom Ladisu jednom za uvijek lišiš se slomanu, kad se ti sam ne možeš od svih zala i gri­ varalice i licemjera. Kao muslim ne daj se ujesti dva jeha uzdržati, gledaj i nastoj, da drugu braću od puta iz jedne zmijske rupe! pa ćeš vidjeti, da će se toga odvraćaš! Kaži mu na lijep način: to ne valja sve varalice tebe kloniti, a pošteni ljudi, koji su ti činiti, to nije muslomansko i ljudsko, to je grijeh prije daleko stajali sye se bliže i bliže tebi primicati pred forumom vjere i ljudskih vrlina, ako hoćeš, da s tobom prijateljstvo vezati, kao s čovjekom iskrenim budeš spašen i pribran u islamskoj zadruzi. Na pr. u općenju s ljudima. Još koncem osamnaestoga vijeka ako neko pije vino ili se igra karata ili razbludno najglasovitiji govornik svoga vremena u najpoznatijem živi, kad se sastane s nekim, koji te grijehe nije prevratu sviju vremena rekao je ove riječi: Ubijte nigda Činio, ne smije ga zavoditi I nagovarati, da se svoju savjest, jer je ona najveći dušmanin svakoga, povodi za njim, uego, ako dotični znade za njegove koji želi biti sretan*. I ta je izreka rOgbi danas po­ mahane, mofa mu izložiti suštu istinu i pokazati kao stala devizom mase. Eto baš za to danas nama treba pošten muslim, da piti, kartati se i t. d. strogo Za­ rečeni hadis kao slijepcu štap, da se možemo ćoravi branjuje islam i razjasniti mu, da je to u njega zla kod oĆiju kretati u toj masi, razabirati kukolj od šenavika, koje se ne može otresti i priznati sve hrgjave niče. Ko ne može odoljeti stotini neprijatelja, nije pošljedice pića, kartanja, bludnje i drugih grijeha. vrijedan da imade jednoga prijatelja! Ako si čvrsto Ne smije ipuslim drugome biti šejtan, da se pokvari, osvjedočen, da te neko jeduom prevario, drži ga dobro pa makar on sam bio kako mu drago pokvaren, ili na oku bojeći se uvijek da te opet ne prevari. P o­ mu biti začetnik moralne propasti, pa makar on sam sudomjnš li samo, da je počeo igrati oko tebe i na- �IV BEHAR voditi te na tanak led, pa makar bio ko, bježi od njega, ako ga ne možeš odrinuti od sebe. Da bolje razumijemo ovaj hadisi šerif, prikazaćenao zgodu u lcojoj je izrečen. Poznati pjesnik i mušrik u taboru Kurejševića Ebu Azže-el-Džumhi na dan bitke kod Bedra panuo je kao sužanj u ruke maslima. Kad je doveden pred resulullaba, počeo je jad ikovati* tužiti se na svoju sirotinju i prositi milost. Mojba mu bude' uslišana i on bude pušten bež ikakve otkupnine. Ne­ zahvalni mušrik. zaboravi islamsko valodušje, pa čim dogje u Meku, odmah nastavi stari zanat javno, pso­ vati i grditi muslime i resulullaba. Nu i to nije bilodosta,, naime: on je zadao vjeru, da ne će nigda oružja dignuti na muslima. Prva prilika mu se pruži u bitci na Uhudu i on je. Upotrebi, da prekrši zadanu vjeru. Nu providnost odredi, da pane u islamsko sužanjstvo. Pređveden pred lice pravde z«itraži opet smilovanje, ali najpravedniji od sviju ljudi izreče mu osudu ,,La juldegul murninu** i t. d., koja je ostala za sve vje­ kove u islamskom svijetu — pred forumom pravde i u privatnome životu — deviza mudrosti, s kojom bi trebalo da se^luži svaki musliman i muslimanka. Na osnovi toga hadisa pogubljen je, kako je poznato, zadnji bosanski kralj Stjepan Tomašević i njegov stric Ra divoj, V. Svaka vjera imade nešto značajno (karakteristično) a karakteristika ove vjere (islama) jest obraz (stid). Svaka vjera imade na sebi nešto izrazito, štc joj daje neko obilježje-, po kome Čovjek njezina Sljedbe­ nika u svijetu poznaje; dakle čovjek, koji izgubi obraz i stid, izgubio je ono, što ga u očima isto vjernika označuje muslimom. Stid je odraz dobra srca i plemenite duše, a bestidno st je ogledalo, u kome svaki pošten čovjek vidi užasni lik moralne propalice. Šta znači riječ obraz ili stid, mislim da bi bilo suvišno tumačiti, jer je naša narodna poezija puna iskrica. Iz toga se vidi, da je bosanski muslim. uvijek mnogo držao do obraza i tijekom vjekova stekao megju susjednim narodima naslov „ponosni", jer se s plemenitijem djelom pono­ sio, a od sramotna djela stidio. Za • naš narod je obrazli čovjek onaj, koji čuva svoj ponos, pazi da se ne ogriješi o svoju savjest i da ne povrijedi zakone morala. Osim toga ne smije vrijegjati ni poštenje drugoga. „Svaki stid je dobar", veli drugi hadis, t. j. stidio se čovjek pred sobom, pred svijetom ili pred Bogom Ko se stidi — makar pred kijem b'lo od svoga nedjela ili sramote, daje znak, da ga za to savjest grize i da se kaje, a ko se bezobrazno svojim nećuđorednim činima ili prezira vrijednim djelima razmeće i hvali, daje očitovanje, da ga za to. savjest ne grize i da je u stanju svako nedjelo i zločin počiniti. Koliko ima vrsta bezobraznih ljudi, teško ih je nabrojiti, a kamoli opisati. Imade puno, puno ! možda više nego gmazova. Mi ćemo da se bolje 243 razumijemo saino .nešto ovdje natuknuti o dvije tri vrste iz one grupe, koju prirodopisci nazivaju „zmije otrovnice". U našim krajevima je najopasnija, rigjovka. Ta podmuklo-bezobrazna živina sakrije. $e u travu, da je niko ne može opaziti, pa vreba na plijen iz zasjede. Opazi li je ko, bježi bez obzira, da opet na drugome mjestu, pane u zasjedu i čeka novi plijen. Manje opasniji je poskok, ali je za to užasno dosadan. Vidi* da ga se- svak kloni, — možda i uvigja, — ali ništa za to, — skače za čovjekom s jednoga mjesta na drugo, napastuje sto i jedan put, pa makar sto puta bio odbijen, jer, ko metne obraz pod noge, njemu je svejedno: ili ga psovao ili ga blagosivao. Kad se naš poskok moderno naobrazi, onda još dobije neka svojstva amerikanske ČegrtuŠe. Takove obrazovane živine je glavno obilježje: bezobrazno uobraženje. Ona vam čegrta na sve strane,-viče na glas: evo mene — nemam obraza, ali imam uobra­ ženje, da sam obrazovana zmija. Ja vas uhodim, psu­ jem i klevetani usmeno i pismeno, ali opet ne možete me se otresti, jer sam ja gmaz-, koji izlučuje priljepčivu tvar kao spuž i Štrca otrov kao čegrtuša, Tome je gmazu dosta sličan Šargan, samo Što on pisti i vrišti, , kad ga čovjek uhvati u procijep i mijenja boje kao kameleon, a čim se izvrca, počne zviždati kao obrazovani poskok i t. d. i t. d. Čuvajte se dakle takovih propalica, jer je u njih- na obrazu debela koža kao gjonpara, a na očima crne gjozluke, da ne mo­ žete kroz njih vidjeti opačine, koje im iz duše vire. Takav čovjek, koji nema obraza, nema dakle glavnog obilježja Islama, a to je stida; koliko prava imađe na ime muslim, ne. trebamo dalje razlagati, samo se po sebi razumije. Treći hadis glasi: „Ko ne imade stida, ne imade ni vjere*1, četvrti: „Vjera je.gola; pobožnost joj je odijelo, a stid joj je nakit", peti: „Stid je usko skopčan s vjerom**,'šesti: „Koga Bog hoće da uništi, uzme mu stid" i t. d. moglo hi se nabrojiti cijeli niz hadisa, koji se bave stidom i obrazom kao karakteristikom Islama. VI. Dva su druga bolja nego jedan, tri su .bolja nego dva. a Četiri su bolja ?tego trt, dakle dužnost vam se družiti, jer Bog ne će sakupiti moje Sljedbenike, nego samo na pravome putu. l) Pozor! na ove uzvišene riječi moram obratiti svačiju pozornost, jer u njima imade mnogo utjehe za budućnost i' mnogo pouke za sadašnjost. Utjeha je da se muslimi ne će nigda ujediniti na krivome putu, a pouka je Što se nalaže svakome muslimu, da se na svakom skupa oko jedne plemenite ideje nagje megju braćom. Dakako mi danas živimo u iluzijama, u su*) Isnani hajrun min vahjdin v& selasetun hajrun min isnejni ye erbeatnn hajrun min selasetin, fe alejkum bil džemaati, fe innallahe la jedžmeu ummcti illa ajel hnda. — Džamiussagir. �BEHAR 244 mračju, koje naviješta zoru, ali kada će zabijeliti, to se joŠ ne da odrediti, jer se istom nalazimo u naj­ primitivnijem stanju zadružnoga života. Jedna misao, pa makar kako svjetla bila, ne može rastjerati sumračje oko sebe, da je svako prostim okom vidi; njezine svijetle zrake dopiru samo do očiju onih, koji razumom gledaju. Mnogi već trepće trepavicama, a to je znak, da nazire svjetle zrake one rnislij koju svaki uvigjavan čovjek drži zorom sreće i napretka. Kako je sveta, kako je uzvišena, kako je zamašna ova misao, koja se odrazuje na našem poduzeću, kakovom plemenitom cilju vodi, suvišno bi bilo razlagati, jer je u svrhu nauke, zbliženja i sloge. Gledajući napredak prosvijećenoga svijeta na svoje oči i nazadak izgubljenih naroda u neznanju i džehaletu, uzavrelo je u nama islamsko veledušje u gajret, pa smo stvo­ rili ovo društvo bojeći se da ne postanemo žrtvom džehaleta i neznanja. Kako je prirodna želja i težnja u svakome čovjeku, da ne ostane iza svojih, drugova, isto tako je prirodna skupini ljudi i cijelom narodu, da ne ostane iza drugih skupina i drugih naroda; za to mislim, da je i u nama opravdana želja i težnja, što se brinemo, da se ne izgubimo u vrtlogu radišna i ambiciozna svijeta — što smo stvorili , „Gajret- . Latinska poslovica veli:. „Slogom rastu male stvari, a nesloga i velike kvari", dok naša narodna pjesma, pjeva: Bud'te složni, djeco moja, jer je sloga sy'jest i moć. Kad ste složni ne će niko, vašoj glavi haka doć. U društvu ste snop strijela, kog na jedan niko hip ne prelama, & na pose svi ste samo krhak klip. „Složna braća nove dvore građe. A nesložna i stare prodaju-. To mi svi dobro znamo, a znamo i to : da je vas Islam osnovan na udruženju i uzajamnoj ljubavi. Farz'je klanjati, ali je sedamdeset puta bolje klanjati u džamiji, u džematu, u zajednici, nego li kod kuće. Hadisi šerif glasi: „Ko propusti navlaš tri džume, srce mu Bog započeti". A za što je baš džuma tako važna? Na to pitanje vrlo je lahko odgovoriti, naime: Svi muslimi u malim gradovima, a mnogo njih u vadim gradovima okupljaju se na jedno mjesto, da čuju hudbu i vazu-nasihat, da zajednički panu Bogu na sedžađu, da se s braćom ispitaju za zdravlje i na taj način obnove ljubav i prijateljstvo. Za to kp omalo­ važava ovu — najdubljega poštovanja dostojnu duž­ nost i božiju zapovijed, srce mu pocrni radi nemarnosti prama vjeri, a ljubav mu obladni prama islamskoj općini. Dakle kRko se iz toga vidi misao o udruženju nigdje nije .jasnije prikazana kao u Islamu. čujte Šta ovaj bađisi šerif veli: „Moji se sljed­ benici ne će skupiti na krivome putu; ako vidite megju njima prijepor u načelima, držite se većine". *) Šta velite na te mnbarcć riječi ? kako vam zvone u ušima? da li vam mogu zagrijati srca ? boće li vam ikada oplemeniti zapuštene možgjane? kada ćete sfcu') lane nmmeti la tedžtemin ala dalaletin, fe iza reejtom ihtUaffln, fe alejkma bis-slvadil azami, — Džami-uaeagir, IV piti na pravi put? — vi, koji se tugjito, od s^ake napredne misli, — vi, koji predate pred svakim kul turnim pokretom, — vi, koji izbjegavate svaku islamsku zadrugu i društvenu zajednicu — šta velite, mislite ' u što se uzdate: u ovaj ili onaj svijet!? Poslušajte me, da va;n pripovjedim jednu pripovijest. Malena je ali jezgrovita. Bio mi ti jedan arapski mudrac p0 imenu Eksem ibni Sajfij, pa kad je umirao pozove sinove, da ih nasvjetuje, da im pokaže u kratko sve iskustvo, koje je kroz dugi niz ljeta stekao u tegotnome životu. Bezbeli vi očekujete, da im je mudri Arap ovu mudrost rekao: prezirite svijet i klonite se ljudi. Ne, nije im tako rekao, nego naredio, da se donese snopić strijela, pa ponudio svakome pojedinome sinu, da ih prelomi sve odjednom. Kad se svi okušaše i nijedan ne bi .u stanju to učiniti, onda razveza snopić dade svakome po jedan komad da ga prelomi, što svaki vrlo lahko izvede i prelomi svoj komad.. Na to mudri Eksem reče: „Budite, složni, da vas ne mogne niko slomiti, kao što vi ne možete slomiti više strijela u snopiću, jer ako se razdružite, lahko vas je lomiti i zatomiti". Za tijem zapjeva ovako: Kako je nepohvaljeno, kako je griješno ne stu­ piti u društvo, koje muslimi osnivaju u svrhu nauke i udruženja neka vam kaže ovaj had^i šerif: „Božija je pomoć s džematom (zadrugom); ko se odijeli od džemata, odijeli se, da ide u džehenem".1) Ali ko se danas drži toga sunneta? Svak dere na svoja stranu. Nije moguće sastaviti trojicu ljudi, megju kojima se ne rodi pet raznih mišljenja. Ako Omer nešto počne Aliji se ne svigja, jer on to nije počeo ili s dragim riječima, jer je Omer to počeo. Makar se iznevjerio sonetu i farzu, gdje je Omer tu ne će Alija i obratno. Eto u tome džehaletu mi živimo decenije i vje­ kove. Ta nesloga i pizma prelazi s oca na sina kao amanet. Malo ih je koji se pod uplivom iskustva ili jiauke mogu otresti te mahane. Je li to prokletstvo samo na nama ili imade još naroda, koje ista sudbina patri, ja ne znam, ali mislim, da u tolikoj mjeri toga nema nigdje, .koliko kod nas. Jeđaa od glavnih uz­ roka tome zlu kod nas jest, što se ne držimo ovoga hadisa: „čuvajte se sumnjičenja, jer je to najlaživija Jeđollahi aleldž maati ; men iezze Sezze ileu-jiari. DžalniUisagir. �IV BEHAR izmisljotinja. Ne uhodite, ne budite izvjedljivi, ne tugjite se, ne zaviđite jedan drugome, ne mrzite se, ne okrećite legja jedan drugome i buđito božijim robovima b r a ć a " .U tome grmu leži zec, jer su tu izložene sve naše pogreške i prirogjene mahane. Mi 0 svakome gojimo zlo mišljenje i sumnjamo u svačije poštenje; mi uhodimo raspitujemo i istražujemo tugje tajne i sramote; mi potajno prisluškujemo, zavirujemo, napinjemo sva pomodna ćutila, da što čujemo kroz vrata, da što vidimo preko oka; mi se tugjimo od svakoga, jer sebi uobrazujemo, da smo najpametniji, jer svaki o sebi misli „ja sam drugoga nema," a to nas dijeli, otugjuje i u nama ubija megjusobnu lju­ bav i prijateljstvo; mi zavidimo jedan drugome s^e 1 što smo i što nijesmo i Što imamo i što nemamo; mi okrećemo legja jedan od drugoga, ne pozdrav­ ljamo se, ne razgovaramo jedan s drugim; mi se mrzimo, preziremo, ljutimo se i ružimo jedan drugoga bez obzira na to: imamo li pravo ili nemamo; mi nijesmo braća nego krvni, neprijatelji u privatnome i javnome životu. Sada nam s e ' pitanje nameće: mogd li se te rane viđati ili ne mogu? Ja velim s potpunim uvje­ renjem, da mogu i to naukom s ćursa ili s pera. Vaizi i vjeroučitelji morali bi posvetiti veliku pažnju i veći dio svoga truda na „ilmi ahlak" (nauku o moralu) jer gdje nema ahlaka, tu se ne’ da z? saditi ništa, da pače ni najneznatnija klica vjere. Mnogo bi tome moglo doprinijeti i udruživanje p<5 pristojnim mjestima kao što su na pr. čitaonice, jer je, kako veli jedan arapski pjesnik, duša kao vazđuh; ako dogje u cvijetnjak — miriši, a ako đogje na gjubre — smrdi. Isto - tako i čovjek u dobru se društvu oplemeni, a u brgjavu pokvari. Pošto su sva javna društva kao kiraethane iz­ ložena javnoj kritici, osnovana na ćudorednoj podlozi i obskrbljena s pravilima, koja odborima daju pravo, da svakakove individue ne primaju u društvo, onda takove zadruge na čovjeka mogu djelovati samo oplemenjujući. U takovom društvu čovjek imade priliku, da. svaki dan čuje pametnih rasprava i lijepih misli o svemu i. svačemu, a kamo ostalo, što i .neho­ tice čovjek nauči čitajući razne poučne, zabavne i političke listove. Tu se dolazi svaki čas u doticaj s više ljudi, tu se sklapaju nova poznaustva-, tu se zbližuju srodne duše i vežu iskreno prijateljstvo, tu se osniva sve šira i šira islamska zadruga, koja čo­ vjeka i nehotice podsjeća na ovaj hadisi šerif: ,,Muslim je za muslima .kao zid, drži- jedan drugoga". Dakle kakogod kamenje, od kojih je sastavljena, drži jednu zgradu, onako* treba da drži muslim uz muslima islamsku općinu. Ako se ospe nekoliko kamena, pa *)' Džamins-sagir, 245 ostane šupljina u duvaru, makar niko sa strane ne dotaknuo u taj duvar, radi te šupljine napokon srušiće se sam. U tome badisu za umna čovjeka imade mnogo pouke: koliko vrijedi udruživanje i šta sve može sloga i zajednica. Kako je pogibeljnat štetna i po­ gubna nesloga — koga zanima može naći po više primjera na svakome listu islamske povjesnice od hazreti Osmana do današnjeg dana. Mi se u to ne ćemo upuštati,, jer bi nas predugo zavelo, pa bi pro­ mašili cilj, a ako ko želi pobližu uputu neka čita: povijest Arapa u Španiji. Tu može vidjeti najcrnju sudbinu nesložne zdruge, koja se megju se kobi raz­ miricama, zagjevicama, plemenskoj i osobnoj mržnji. Kako to može biti, može slučajno ko od čita­ telja upitati, kad su sigurno anđaluski Arapi pozna­ vali hadisi šerif: „Men ferreka felejs^ minna“. Da, oni su dobro znali, da je rekao resulullah: ko dijeli u stranke (moje šljedbenike), ne pripada nama i. j. muslomanima. Taj se hadis odnosi na sve. Ne smije muslim, ako želi, da ostane član islamske zadruge, bacati zagjevice ni megju pojedince ni megju društva, ni megju narode. Ko to čini „lejse minna" (nije naš) veli resulullah. Dakle toga se treba jako čuvati. Enđeloski Arapi toga se nijesu čuvali, pa su sasvim propali. Uzroci njihove propasti i ujedno uzroci strančarenja mogu se podijeliti na dvoje, i to: na duševne i materijalne. Duševni je uzrok: uobraienje pojedinih individua, koji sebe drže da su najpametniji ljudi i kao takovi pozvani, da budu prvaci naroda. Svaki takav čovjek živi u megalomaniji, da on morabiti prvak, vogja i zastupnik narodnog mišljenja. Da postane to, što je sebi uobrazio, služi se svakakovim sredstvima, pa makar on bio uvjeren, da radi proti svojoj savjesti i zdravome razumu. U takovim sluča­ jevima obično se bira plodno tlo i računa na jaku stranku u narodu i prama tome udešava se program, da. se može povući narodna masa za nos. Nekome to pogje za rukom, a neko se prevari u računa i izigra. Uobraženi liberalae laća se često puta fanatizma, a fanatik liberalizma i t. đ. S tijem duševnim uzrokom usko je skopčan u više slučajeva i materijalni uzrok, taj je obično iz zavidnosti radi unosne državne ili privatne službe i trgo­ vine. Ako je Hasan bolje plaćen nego Husejin ili ako trgovina bolje ide Hasanu nego Husejinu, Husejin sebi smatra za dužnpst, pa makar ne imao pravo škoditi Hasanu gdje može i gdje ne može. Dakako u tome igraju ulogu svakakova sredstva kao ubodarstvo, fesat, mnzevirluk i t. d. sve najstrožije od Islama osugjene mabane i izložene kao smrtni grijesi Eto to je upropastilo Arape; u Španiji i lišilo mnoge islamske narode na svijetu ponosa i slobode. Čujte šta takovim narodima resulullah dovikuje : „I vas �246 BEHAR zarazi bolest naroda, koji su bili prije vas, zavidnost i mržnja. To je šuga, šuga vjere* a ne šugA dlake. Tako mi onoga, u koga je u vlasti duša Muhamedova (salla.llahu alejhi ve selleml) ne. ćete unići u dženet, dok u imin ne dogjete, a u iman ne ćete doći/ dok se megju se ne uzmilujete. Bih li vam nešto objavio ? ako to uzčinite milovaćete se, naime: nazivajte selam jedan drugome !tfI) Dakle jezgra je svega toga, što do sada reko­ smo : da je Islam osnovan na slozi i udruženja, a sloga i udruženje osnivaju se na megjusobnom prija­ teljstvu i zbliženju. Za to je sveta dužnost svakoga muslimana da nastoji oko sloge i udruživanja, jer ćemo inače propasti kao što su propali narodi'prije nas. „čudnovato, — veli Mehmedi Arif tumačeći taj hadis, — mi na svoje oči vidimo gdje propadamo, a nikad se pameti ne možemo dozvati. Još uvijek gložimo se megju se, živimo u đušmajnluku i zatiremo se malo po malo, jer mislimo, da je propast sasvim nešto drugo. Propast, je po našem mišljenju: da će s nebesa panuti vatra, pa nas sve spržiti ili da će iz zemlje riknuti vulkan, pa da ćemo svi u džombu otići i t. d. Pogledamo li oko sebe, ćoravi smo kod očiju, jer ne vidimo, da je bujica propasti davno pomaknula s mjesta sve islamske narode i da ih neke brže, a neke laganije sa sobom nosi. Spavajući u dubokome snu mi sebe držimo sigurnim i tancajući po koritu te bujice teglimo se gulivrata i marširamo onamo — namo kud su otišli narodi prije nas 1“ Ja hu! gdje smo, šta radimoi? Narodi oko nas, koji su došli na sejir, smiju nam se grohotom i Čude se našemu ponašanju na rubu propasti. .Rijetki su uvigjavni i od srca iskreni, koji puštaju po gdjekoju suzu l“a) U kratko: šta radimo ne znamo. Đa nam je Bog na pomoći 1 Hajde, kad smo se toliko izjađali, da vam još jednu pripovjetku Kažem, pa makar i ne bila utješIjiva. U starim arapskim knjigama piše: „U danima svoje moći i slave Filip, kralj macedonski i otac Iskenderi Rumije, obsjedao je godinu dana jedan ») Džamius-sagir. Ja sam riječ BhalikatunK preveo: Saga, a upravo znači: berber ili sredstvo od koga dlaka opada. *) Binj bir hadis str. 182, IV grad i nije ga mogao zauzeti. Napokon se obrati na jednoga mudraca i upita ga za savjet: kako đa saČUVa slavu svoga oružju i da osvoji taj grad. Na to mn mudrac ovako odgovori:. „Budući, je grad dobro utvrgjen, da ga još deset puta toliko vrem-cna obsjeđaš pridobili ga ne ćeš, ako se ne poslužiš varkom, i to ovako: baci neslogu i razmiricu megju gragjane, pa će željeni grad brzo doći u tvoju vlast. Taj je savjet kralj Filip zdušno primio i odmah počeo poručivati u grad jednijem ovako, drugijem onako, dok ih je za­ vadio* Nije prošlo neko vrijeme, a gragjani se toga grada podijele u stranke, odreku zlatne slobode i izvjese na tvrgjavu bijelu, zastavu. Ej neslogo, nigdje te ne bilo 1 Vješto li ti utvrde otvaraš, I narode slobode lišavaš 1 Kako svako djelo konac resi, onako će i ovu raspravicn uresiti ove uzvišene riječi: „Šta je meni, da vas vidim podijeljene u male skupine 1“ *) To je rekao resulullah jednom prilikom/ kad je došao na mjesto, gdje su se obično kupili ashabi, pa ih. vidio, kako sjede podijeljeni na više kola i malih skupina. Taj separatizam (teferruka) nije begenisao, pa je rekao rečeni hadis, da se čuvaju Muslimani od strančarenja i da propovjedaju udruženje, jer su i slabi jaki, kad su složni i udruženi. Kako treba da čovjek pomaže zadrugu, ući nas jedan brahmanski mudrac u narednim stihovima: Stell’ dich in Reih unđ Glied, das Ganze zu verstarkeu I Mag auch, wer’s Ganze sicht, dich nicht darin beinerken. Stell dich iu Reih und Glied und schare dich den Scharen, Und tbeilst du nicht den Ruhm, so tbeilst du die Gefahren. *) *) „Ma li erakum izine“. Dzamius-sagir. l) Riickert, — Veisheit des Brahmanen. U prevodu glasi „Postavi se u suru i red, da osnažiš cjelinu, pa makar te i n.eopazio, ko promatra cjelinu. Postavi se u suru i red i jati se u jato; ako ne dijeliš slavu, dijeliš bar pogibelji. T 5 & �IV BEHAR W Beharu (Na pragu četvrto godine). Već tri ravna probujašo ljeta, r Miris „Behar" kako nam procvjeta; f Miris „Behar" naše bašće cv’joćc, Što mu biser nježno lišće rosi, Lahor-vjetric s njeg miris pokreće I Širom ga Herceg-Bosno nosi. Tri su ljeta, kako „Behar" cvjeta, I na pragu četvrtoga ljeta Ko rajska se miris-grana javlja. I u nama divnu nadu budi. Cvat će „Behar", cvat će cvijeće slavlja, Dok je uz njeg rodoljuba ljudi. Tri je ljeta „Behar" svojim dahom, Nježnim smješkom i blagim uzdahom Ledono nam razgrijav’o grudi I napaj’o mirisnim beharom, Što u mladim srdašcima budi Svjestan život, prožet živim žarom. Cvat će „Behar", mila naša dika, Do god bude marnih radenika Na poljani prosvjeto i znanja; Cvjetati će premila nam gruda Dok joj djeca perom oružana Ne požale za napredak truda. Tri se ljeta „Behar" krasno vio, Tri je ljeta putokaz nam bio Na stazama zemnog nam života I duševnom hranio nas hranom, Što je svijetskili čara i divota, Nad njegovom blistalo so granom. I od sad će miris prepun ćara Napajat nas sa našeg „Behara" I buditi pravu svijest u nama, Kako treba napretku da gremo, Kako treba dužnosti Islama Da vršimo — znanje podignemo. Svojom riječi nas je bratski spnjo I ko bedem nepomično stajo Na braniku svetoga Islama; Odbijao vihrove. bijesne, S kojih crna vitlala se tatna Na naš Islam, na Muslime svijesm.. Nek u svijetu, gdje duh znanja diše I našeg se roda ime piše Megj’ narode premlade prosvjeto; Iza nas će mlagji naši biti, Pa kada se svojih pregja sjete, Blagođarao rahmet će im viti. Musa-ćazivi ćafić. Prvi ezan. (Crtica). rni se i sivi oblaci svili nad kasabicu, a mrak neki stisnuo prije reda. Bijaše tek po ićindiji ljetnog dana, a bi reko: sad će suton. Taj mrak uvećavaše tugu, Što ila oko čarši,ske džamije, gdje bijaše pun n ljudi. Uprav je zagrmilo, zatutnjilo svonebeskim, kad đžemat u haremu zdade sei svrši dženazu sijedom mujezinu Mula Muji. .iječi imamove zabruja iz stotinu debelih grla drhtav glas „Ej, Allah rahmet ejle !" Džemat se uskomeša, a četvorica spopadoše dže­ nazu i ponesošo iz harema. Makar da bijaše tako tmurno vrijeme a do kabura debela po sabata, ipak svo pogrnu za đženazom. Većina svjetine bijahu starci, drugovi uiujezinovi iz mladosti, tek po koji od* mlagjili, nekoliko softi,. a megju njima sirotan Alija, jcđinak mujezinov, dijeto jedva se proteglo, desetak mu dvanaest godina. Neki su ga vraćali, ali on ipak išao, da svog babu isprati do hladnog kabura, a znao f jo tvrdo, to mu je i babo toliko puta kazivao, i da je dužan, a i sevap je, veli. svakog do kabura ispra­ titi. Išao mali Ale sav zaplakan, al ipak dobro se držao, samo mu teško bilo, šio nijo narast’o, da i on makar malo ponese dženazu. Hod svjetine, nepravilnih koraka njihovih od­ zvanjao kro^' tijesne sokake, a nebo se sve više mra­ čilo, munja za munjom parala tamno -obzorje. U mujezinovoj kući vrisak i plač. Mujoziuovica prste kršila od tuge, svijala se jadnica, što ovako naglo izgubi starješinu svog, osta sirota sa svojim Alijom, a kone je tješile, tješile, a i same se gušile u suzama. Negdje po akŠamu pojavi se Alija na kućnim vratima tužan i žalostan, al ipak ljudi ga malo vra­ ćajući se s kabura utješili i on se malo smirio. Nije ga bilo u toj povorci, koji nije prišao Aliji i rekao mu riječ dvije, pogladio ga po glavici. Ali, to su oni činili da sirotu utješe, a i za hatur mrtva im druga i prijatelja, čestitog mujezina. �248 BEHAR Rijedak to bijaše čovo! Nije šala preko pede­ set godina on je hizmet činio onoj džamiji i pust čovjek vazda jednak. Ako je ljeto, on u bijeloj rubenini ko snijeg, lice mu se rumenilo, a ona bijela brada sjajila ko svila. Zimi bi se na teškoj ciči za­ ogrnuo svojim dugim gunjem zelenih gajtana. Onaj isplakani zid haremski od kiše, onu lipu i uz nju sofu ne možeš ni zamislit bez njegove pojave. Grmilo — pucalo, on je pred svaki vakat na svojoj sofiči, čeka. Taki to bijaše čoek. Pa ko se ne bi obazro i smilovo na sirote takog muslimana! Ljudi su s toga utješili Aliju i on se rastao od njih na sokaku i svrnuo kući tako puna srca, da se žurio majci, da i on nju utješi, da joj kaže sve ono što su ljudi njemu govorili. Ali kod majke on nagje čitavu četu žena, sve se požurilo majci mu na žalost. Ona ipak plakala, gušila se u suzama, a kad još smotri sina svog na vratima, vrisnu jadnica što ikad može i poleće prama njemu „Ale moj, sine! Sirote smo!“ Žene opet oko nje: — Ne plači, sestro; kader Boziji! Svi ćemo za njim! — Majko! — odupre se Alija. Nemoj plakati Meni su ljudi rekli, da ne plačemo, da je to Božiji emer; već da mu učimo što god! I on ko pravi Čovjek svrnu u svoju sobicu i dohvati svoj musaf, pa poče učiti ocu svom. Zar je kome bilo do večere. Aliji došla dva-tri druga, da ga razgovore, pa sjedili oni do neko doba, a iz druge sobe neprestano dopirat) jauk i plač majke mu. Drugovi jedan po jedan izodlazili, a Alija opet so latio musafa, učio, mislio, žalio oca i zavezo se u misli. Sirota je on, sirota mu majka, kako su živili za oca mu, kako će sada. Ah, to je poso materin, ona će njega naputit, šta će radit, a on će je slušat, eh, kako ne bi, kad mu je babo uvijek govorio: kako je lijepo roditelje svoje slušati! Ta ni babo njegov nije sve sam radio, kad je vakat onom poslu na njivi, onda bi on našo nekakve težake, pa bi oni srađili, a on im pomago, a sve se žurio, da ga vakat ne zateče, hitio u džamiju, da okujiše. Ha, sad mu na um palo, babo je njegov mujezin bio, a o n .. . za što i on ne bi mogo, ta koliko je puta s ocem išao na munaru, išao i po noći i pred sabah,. pa šta jc. Hoće, on ćo sve radit, majku slušat; slušat, slušat majku i ljude, slušat i ivadit . . . Plač iz druge sobe prekinuo bi Aliji misli, al ono ga svo više obuhvatale, oči so svrtalo. . . Radit, slušat majku, slušat ljude, slušat, rad it. . . . i on sc zaveze u lahak san; « Pljusak kiše, što je svu noć šibala, stišao se, tama so nešto razredila, a pijevci učestali. Alija ua jedan put progleda. Lojanica davno bijaše dogorjela, u sobi tama, a on se zgleda. Sabah je, pomisli u sebi, sad će babo . . . na jedan put ga misao ustuknu: nema IV babe da sabah okujiše. Da, da, nema njega više. ne mujezina . . . Sad se na jednom osvijesti, sjeti se k U ga sinoć san prevario, a mislio je nikako i ne spav ° . mislio je kako će živit od sad, slušat majku, 'ljQ(i ’ radit, što mu reknu, radit sve Sto može, što mu je * babo radio. Horozovi neprestano pjevaju, mrak se na polja rastupljuje. Sabah je. On skoči. Iz druge, sobe n0 čuje se ništa. Polahko išulja se on na avliju, na so. kačna vrata i ispade na sokak. Uputi se mimo dža miju česmi, što je žuborila da se cijelim sokakom razlijegalo. Pristupio onako isto k česmi kao i babo mu rahmetli, zasukao rukave i počeo abdest uzimati Sokakom još nigdje nikog, samo, učinilo mu se, da negdje kahvena vrata škrinuše. Od česme zaputi se on džamiji onako isto neodsukanih rukava, ugje u harem. Strah ga bijaše poduzeo, al on se brzo sabra: ta koliko je puta u to doba sve pred babom svojim kroz tamnu džamiju, preko mračna tavana, pa uz mu­ naru ko janješce pred ocem. Otvori vrata đžamijska, a u pustoj džamiji ođjeknuše njegovi sitni koraci. Kosa mu se ježila, a u ušima nešto zujalo, a li. on išao kroz gusti mrak neprestano misleći kako je lijepo oiU’jisat, kako je sevap, kako će ljudima biti drago, kad ga čuju, a najviše: a kako bi mogo proći ovaj šabaL. ' sz ežana. . . . U tim mislima tapao on preko tavana, a tu bi m- uvijek babo reko, da zakloni oči da mu koji sli­ jepi miš no udari* u oči. Sve išao, a sve mu trnci uz lcgja. Nema ništa. Ako se što i očuje gdje, to će bit slijepi miš. Već se prihvatio basamaka munare. Mu­ nara škripila, a to njemu bilo drago, verao se i za čas dva odaše on na šerefetu. Kroz jutarnju tamu baci on pogled preko kuća, što se nizale ispod njeg, a lahor ga vjetrić milio po licu. Nigdje glasa, sve spava, al sad će on sve probudit, sve će pozvat na Božiji namaz, i on u tom zanosu diže obe ruko k ušima, raširi svoje grudi što može boljo i za šas odjeknu njegov sitni jasni glas: — Allahu ekber — Allahu ekber! Sav je strepio taj čas, a ni sam ne znajuć ža Što. Tek zna samo to, kako mu je to neizmjerno drago, pa mu se od to dragosti grudi napunile i u grlu ga davilo nešto. On se opet sabra i još jasnijim glasom nastavi: — Allahu ekber — Allahu ekber 1 Sad mu se učini, da mu je glas još dalje od­ jeknuo. Negdje u blizini kapija nečija klapnu, na česmi sc neko prokašlja, a ispod same džamije oču so jedar glas prvog mu komšije Nazifago: „Aziz Ali ah !B Alija so topio od nekog milja a jasni njegov glas pođrhtova** i talasao sc poput lahor vjetra onom dolinicom, gdjo su se zbilo kuće, pa se onda daleko razlijegao niz prostranu ravan. Svo se više vrata otva­ rala, sokakom sve više po koje čeljade, a kad Alija �IV BEHAR svrši svoj prvi ezan, upravo mu žao bilo, Sto je pre­ stao. Dotle je već sijedi Nazifaga bio u džamiji. On se brzo spusti niz munaru i za čas je sjedio »a mahfiltr na onoj istoj sedžadi gdje mu je babo klancao. Dolje se u polutami vidjela samo d7a ihtijara, a u tišini džamijskoj čula se samo zrnja njihova tespiba. Do malo se sabrao džemat, a kad se klanjao sunet i Alija počeo kametit, ljudi se sve ozdol oba­ zirali na njeg, a on se topio od tih toplih pogleda. W Iza namaza svi ljudi u haremu skružili Aliju, pohvalili ga, što je tako lijepo zamijenio svog česti­ tog baba, a on se zarumenio od dragosti, saznih očiju pohitio majci, da joj sve kaže. Danas je već mitilo ravnih trideset godina, kako Ali Mula, mujezin u čaršijskoj džamiji hizinet čini, a još se i danas živo sjeća svog prvog ezana. Edhem Mulabdić. N A R O D N E U M O T V O R IN E Djevojačka kletva. (Narodna pjesma). r^ j djevojko kićena, EfŠto mi nijcsi kazala? * Da mi dragi boluje, Da mu šaljem ponude, U sahanu sutlije, Na tabaku šećera, Nek mi dragi večera; Pa nek ide pred dvore, I nek gleda na nebo, AT na nebu đanica, Tjerala se s mjesecom, Ne mogla ga preteći. Već nagnala za goru, Za gorom je platica, Na platici Fatica, Otud iJe delija. „Daj mi Fato vodice! Iz krnali ručice, Iz srmali gjezvice, Ne dam vala ni kapi, Da ti duš^ iskapi. Za sinošnje eglcne, Za jutrošnje jabuke, »Svakom dade jabuku, Meni dade istruhlu, Istrulilo ti srdašce, Kao ona jabuka. Omer. L I 5 T A K. Književnost. „Podvala". Ovako bismo mogli nazvati pjesmu što izagje u 83. broju „Obzora" od ove godine pod imenom ,,U oči okupacije". Kad se pred okupaciju naslutilo, da će u Bosni biti promjene, da ono staro stanje onako ne može ostati, onda se dogovore (tako razjašnjava „Obzor") velikaši Muslimani, da narod pri­ prave'na promjenu vlade, da u njemu probude neku simpatiju prama budućoj upravi Austro-Ugarske, to smisle da jedan pjevač spjeva pjesmu u tom smislu, pa da se pjeva po kalivaina i da se tako biva pripravlja narod na tu promjenu. Pjesma je bila brzo gotova i pjevač je pjevao po kahvama, a u njoj Muslimani bosanski opisuju nesnosno stanje i turske zulume, pa mole cara austrijskog, da ih oslobodi od toga i t. d. Da su velikaši i prvaci bili nakloni novoj upravi pošto je i iz Carigrada promjena vlade zvauično navi­ ještena, to niko ne može poreći, to su bar i prilikom dočeka austrijske vojske u dobroj mjeri pokazali; ali da bi išli na onaj način širiti tu* misao, to se ne može pojmiti. U ^Obzoru" se veli, da je tu pjesmu spjevao neki Hadži Hasan e t Taj H. Hasan ef. nije nitko drugi nego neki. crnogorski pribjegliea pop poturčenjak. Jabučicu, koji je tobože pjevao tu pjesmu po kahvama, do duše mnogi znaju, on je prilikom boja na Šarajevn poginuo. I kad so ne bi znalo da jo pjesmu spjevao bivši. pop crnogorski, nevjerojatno je, da bi ona i onaka pjesma iziŠla iz usta jednog Muslimana. Dvije tri su istina turske riječi kao fajda, zulumčar, ćitab i t. đ., ali ih ima silesija, za koje so apsolutno prije okupacije nije znalo. Zar jo musli­ manski pjevač znao; „Na hiljadu i osme stotine, se­ damdeset i pete godine" ? Ama nije znao ni turske godine a kamo li tngju! Za tim veli na dva mjesta: privati (prihvati, prifati), sozdani (sazdani), krjeposti, domovina, baroni, grofovi, velmože, niži činovnici, spa­ sitelj, veličestvo i božestvo i t. d. Da Musliman rekne: Nadamo se Tvome veličestvo, kano velikom Bogu i Božestvu I ! Ta on se zgraža, kad od kršćanina čuje ovaku zakletim: Molim te kao Bogal Čudimo se najviše „Obzoru" Što nas u ovakoj blizini još dobro ne poznaje, kad on inače zna o dalekim krajevima pisati kilometrično članke 1 I ako je ova pjesma u istinu spjevana, a ona je svakako podvala muslimanima. Kako se djeca fanatiziraju? U Somboru izlazi srpski dječiji list „Golub". U tora se listu u zadnjom 7. broju piše: kako je poginuo Ru§ Ščerbina, koji je bio odregjen u Mitrovicu (Turska) za poslanika, pa zaključuje ovako : „Ruski će car već razračunati s Tur­ skom, u kojoj ni pošten čovek Živjeti ne može*. Poznato je svakom, kako je Ščebrinov dolazak za poslanika u Mitrovicu uprav izazivanje Arnauta, pa mnogi svjetski listovi žaleći ovog Rusa ipak no �BEHAR 250 svaljuju krivnju na Tursku, nego su još za vremena upozoravale Rusiju, da ne traži zla boz^nevoljo. Zar se ne dogagjaju ovaka ubojstva i na drugim mjestima ali za to ipak niko ne krivi čitav narod ni državu. Ali nije srpskom listu namjera žaliti Rusa, već je tu glavno fanatizirati nevinu dječicu. 0 jadna pedagogijo ! Još jedno fcndo i sramota. Na našu bilješku u prošlom broju moramo se osvrnuti, a potače nas na to prigovoru ovd. njemačkom listu „Šaraj. Naclincliten". U tom nam se listu prigovara, da mi svojom ovom bilješkom ubijamo mlade talente. Dakle mi no bi smjeli braniti svojih svetinja, jer ta uvreda potječe od pjesnika, čiji talenat treba više da respektiramo od svojih svetinja 1 A kad smo mi to još suzbijali pjesn čke talento i polete osim ako je ko dirnuo u naše islamske osjećaje? To bi mogli i morali da vide najviše oni, koji blizu nas stoje, ako nijesu ćoravi. Dopisnik „Nachrichtenov" treba da zna, da je musli­ manu islam svetiji od sviju talenata. Ukorava nas još, da dajemo povoda, da se zaoštruju odnošaji izmegju vjera, buduć da su muslimani tako mirni i tolerantni. Ćudno li logike! Mi, koji se branim), dajemo povoda zaošlravanju, a no onaj, koji nas vrijegja. To je blago rekavši šovinizam. Šovinizam samo može da toleran­ ciju tako razumijeva. Mi osnovasmo nas list, da po­ put drugih uaobraženih naroda dajemo narodu našem lijepe gragje za pouku i zabavu, ali čvrsto stojeći na braniku naših svetinja, čvrsto stojeći baš ovdje na ovoj tački islamske periferije; a što tako naše dr­ žanje neko smatra netolerancijom, to je za njega dokaz da živi u sredovječnoj fazi svoga subjekta. Nego karakteristično je to, sudeć bar po r ječim t re­ čenog lista, da to piše neko, ko blizu nas stoji, dakle tobož brat musliman. Ne, vara se „S. Nachnchten,« jer mi, na žalost tog delije, imamo dosta muslimana u svojoj blizini, koji nas potpomažu potporom svake ruke, a ta sorta ljudi može se „Beharu** približiti samo na taj način, da mu prigovara — za islamsko stanovište. Nego biće žalosna istina jednog našeg ro­ doljuba, da je teško naći karaktera, koga u nas ne bi bilo; zaista u nas svašta ima, ali neka nas to ni malo ne buni, jer su na sreću ti ekstra-vaganini ka­ rakteri bijele vrane. Ima toga svagdje. U svijetu ima patuljaka, pa za to, što se u svojoj sredini ne vide, oni iskaču na stranu, odjeljuju se od svoje braće samo, da im se glas čuje. To je vrsta bolesti: oni hoće, da se za njih zna, a na drugi način ne mogu da do tog dogju. Nama je uprav žao što ovo prostora u listu morađosmo posvetiti toj bolesti. Dodajemo ovom prilikom bilješku, Što nam na­ knadno stiže za Karabegovića. On je vele, mladić uči sada u Pakracu, a izdržava ga ili potpomaže onaj’ pop, komu je onu pjesmu spjevao. Kulturne bilješke. »Qajretu. Kao članovi utemeljitelji upisaše se u „Gajret“ slijedeća gospoda: D o n ja T u z la : Azabagić Muslafabeg, posjednik. Nedžib ef. Bekić, trgovac i posjednik. K 1a d a n j : Abdullah ef. Gogić, posjednik. Z a g r e b: Trg, tvrtka: Gustava Sochera našljed. T rs t: A. Figli di Jakob Brunner. Darovi „Gajretu". Darove za „Gajret" s ijedeća gospoda: Muhamed Duadžić iz P a l a .......................... Murat ef. Rašidkadić iz F o č e ..................... Ibrahim beg Defteđarević, politički pristav iz Mostara mjesto čestitke gospodinu Osman begu Kapetanoviću prigodom Previšnjeg odlikovanja......................... Dalje poslao je „Gajretu** gosp. Isa ef. Mcšić, trg. iz Tešnja svotu od 32 K, što ih je sakupio njegov zastupnik u Pribiniću Sabit ef. Galijaš i to od ovo gospode darovatelja: Erno Obrinocsak, nadšumarski starješina Pero Turuntašević, nađlugac . ' , Duregger, šef postaje. . . . . N. N. K lu p o .................................... Josef Braun, šumski poduzetnik . Marko Kraus, gostioničar . . . Nikola Perušić, šumski poduzetnik llnmid Krivčić, kahvedžija . . . . Ferdinand Tomaci, šumski poduzetnik Salom Gaon, trg o v ac..................... fato Božić, šumski poslovogja Ivo Tomljenović, šumski poslovogja Jose'. Tschrneta, šumski poduzetnik Jovo Bauj&e . i .......................... Iznos . . . 30 K 20T Prenos . . . 30 K 20 h Milan oreean, m a n ip u la n t................................ 1 n — X Y. . . . . . . . . . . . 1 „ - „ Polikarpo Zager, šumski poslovogja . . 1 „ — „ Miloš Rodić, lugar ..............................................1 „ —„ Baban Krličović, k a h v e d ž ija ...........................1„ —„ Rako Ćoćić, šumski poslovogja . . . . 1 „ — „ Bernard Ftlrth & Co., B e č ..........................10 „ — „ Trg. tvrtka: Heinrich Frank iz Linča (gor. A u s t r i j a ) ..................................... 100 „ —„ Dr. Jozo Sunarić, advokat izBanjaluke . 20 „ — „ Gjaci na sarajevskoj gimnaziji izmegju se sakupili.......................................................50 „ —„ Za brzojav Bahtijarevićn . . . . . . 40 „ 20 „ Ukupno . . 256 K 40 b Prije is k a z a n o ............................... 911 „ 18 „ Svega . . . 1167 K 5Bh na čem im se odbor najsrdačnije zahvaljuje. Naša kiraethana- 17. aprila držala se glavna skapština u našoj kiraethani. Skupštinu je otvorio društveni predsjednik, sarajevski gradonačelnik H. Nezir ef. Skalić, a za tim tajnik Muhamed ef. Kadić potanko izvijestio o radu društva u prošle tri godine, te o starju blagajne, što se s odobravanjem primilo naznanje. Za tim je bilo biranje novog odbora. Izabrani bu za predsjednika: H. Nezir ef. Skalić, za potpred­ sjednika Esad ef. Uzunić, za tajnika Hilmi ef. Hatibović, za blagajnika Mustafa ef. H. Rustanagić, za knjižničara Sejd-Alibeg Filipović, za kućnog nadzor­ nika Cainil ef. Rašidagić, a za odbornike: Safvetbeg Bašagić, Rizabeg Kapetanović, Fehim ef. Curćić, Salih ef. Svrzo, Alimet ef. SoĆo i Edhem ef. Mulab- �IV BEHAR 251 đijS. Poslije kratka razgovora,. većinom o poboljšanju ovog društva predsjednik je zaključio skupštinu, za­ hvalivši članovima na posjeti. Njemački prijestolonasljednik posjetio je sa svo­ jim bratom 6. aprila Carigrad, i bio gost sultanov tri dana. Dočekani su onim istim počastima kao i otac im njemački car prije 5 godina, kako samo Osmanlijo Pogled'po svijetu. umiju da dočekaju. Slijedećeg dana razgledali su U Macedoniji još . uvijek po malo puca. Svaki prinčevi Carigrad, te posjetili znamenitu „Jedi kule** dan čuju se glasovi o sukobima malih četica bugar­ (sedam tornjeva) za tim su se vozili oko gradskog skih hajduka s turskim' oružnicima ili vojnicima. Nu bedema, gledali gradnju obale, kao i gradnju anadolčesto se megju tim t-ako zvanim ustašama nagje i po sko željeznico. Devetog aprila oprostili su se gosti i koji redovni bugarski vojnik ili oficir. Ali kao da se otišli iz Dolma-bagče, a pratile su ih dvije carske i ovom nejunaČkom četovanju Bugara primakao kraj, lagje do u Crno moro. Izmegju ostalih počasti i po­ jer — kako se to još prije govorilo — glavni usta­ klona sultan je prinčevima darovao dva zlatna mača nak je imao buknuti na hrišćanski uskrs, pa i ovaj sa balčakom, dijamantima n&kićenim. I ovaj posjet dan progje kao i ostali ili možda još mirnije. To je učvršćujo veliko prijateljstvo izmegju turske i nje­ očit dokaz, da je onaj mali broj nezadovoljnika već mačke carevine. malaksao. — Reforme se s velikim uspjehom provode, te su do sada po mnogim mjestima već uregjoni novi sudovi, a i oružništvo je znatno pomnoženo' sposob­ Svaštice. nijim silama. Plaće se isplaćuju sada posve u redu, Sretni konji. U Actonu kod Londona imade po­ a isplaćuje ih otomanska banka u Carigradu, koja jepo važnijim mjestima u Maćedoniji uredila Svoje fili­ sebna kuća, u kojoj provode zadnje dano svoga života jale. Povjerenstvo za provagjanje reforama radi sada ostarjeli jahački konji. Tu živo one plemenite živo­ svim silama na uregjivanju poreza. Arnauti se opet tinje u zamjernom miru. Na 1. januara priredili su u protive provagjanju reforama, pa se pred nekoliko Čast onim konjima, koji su često na trkama pobijedili, dana povratila i pošljednja komisija u Carigrad, koja svečan ručak. Na karti, na kojoj su bila propisana je išla, da umiri Arnaute i da ih mirnim načinom jela, bijaše propisano i više poslastica, kao: biskvit, predobije za reforme. Sada je odlučila Turska da šećer i dr. Na ručku bijaše i mnogo prijatelja sporta. oružanom rukom izvede ono, što joj nijo pošlo za Mnogi bi siromah rado jeo s ovim konjima. rukom mirnim načinom. Po Anadolu i ostaloj Tur­ skoj kupi se jednako redifa i otprema u Albaniju i Maceđoniju, te je u zadnje vrijeme odregjono novih Zagonetka 25 tabora redife iz Anadola i 6 evropskih ilave-ta­ od Esedn. bora za ovo zemlje. -Ali neke novine pišu u adnje vrijeme, da je ovaj otpor Arnauta smariajisan od n u In i a ! a 1 a ! a i * otok Turske, da tako turska vlada imadne formalna povoda, a h e <• d ~d đ grad n Turskoj I* da sabere dosta vojske u evropskim pokrajinama, koja e. c K i i i pokrajina n Austriji će onda, ako bi buknuo rat, zajednički s Arnautima j j L1.. udariti na dušmanina. Ovo nam se nagagjanje čini T i i j j i li k planina n Bosni vrlo vjerojatnim, jer su Arnauti na glasu sa svoje k odanosti prema Njegovom Veličanstvu Sultanu, pa su 1 i 1 1 1 i m III mnsl. ninsko ime ni se vazda pokoravali Njegovoj volji. — U hjitroviei 0 o grad n Rumu nij i »i « 0 0 0 je ranio turski vojnik Arnaut Ibrahim ruskoga kon­ r ' i r r r r .H a indijsko otočje zula &čerl>inu, pa je od te rane i umro. Rusija se t n a . U V rijeka n Americi t mogla nadati ovakom slučaju, jer. slati ruskoga kon­ *j zula u mjesto, tgdje nijedan Rus ne živi, osobito u Dobro poredana slova, daćo n debelim kvadratima ime grada burnim danima,- ne znači drugo, nogo izazivati uzbu- n Bosni. gjeno duhove. fla pragu četv rte godine I Bože, s hajrom! Završivši zadDjim brojem i treću *Beharovuu godinu, evo nas, osvaniismo i u četvrtoj. U lanjsku III. godinu ukoračismo s nešto maDje pouzdanja, al’ ipak svršismo je s potpunim zadovoljstvom. Tim zadovoljstvom i većim pouzdanjem ulazimo evo u četvrtu godinu. Hvala Bogu, „Behar** se već dosta sigurno osovio na svoje noge, a fiomogoše mu to muslimani rodoljubi potporom svake rake. Ti nam muslimani što se tiče moralne potpore obećaše i dalje svoju pomoć, a da će se iNpretplatnici odazvati u onom i još većem broju, to se tvrdo nadamo., Ko god potpomogne „Behar** čim bilo, potpomogao je našu prosvjetu, našu svijest islamsku, jer pravo veli onaj Arap iz Misira: što pero danas čini, to ne čini’ sablja. Na osnovu dakle ovog obećanja naših vrijednih saradnika možemo reći, da će „Beharu i ove godine, ak ne će više, manje zaista ne će, udovoljavati svom uzvišenom pozivu. Evo u ovom �BEHAR 252 broju počinje naS neumorni radnik, a dobri poznavalac istoka i zapada, naS Safvetbcg radnjom: Ste i joda* hadisi itrif. Pored ovake lijepo i poučne gragje preuze jedan od mlag^i, radnika, koji od čednosti ne iznosi, roman-------*>— (Makadam, )Sti svoje imena jju ipuuoi, prevoditi ~— čuveni ------------------viul“ iaaar»M slavne turske spisateljice snisateliiee Fatime-Alije hanume. Taj če roman uvjereni smo mnogo više zzanimao a n i„ J naše Čitatelje čitatelje nego su „Tajne„Tajne« u lanjskoj godim, godini. uvaje Ovdje ne samo sro što je uogagja dogagjaj zamimv zauimiv i ncSt nošt ____ ______ n K i o a i ' i n a Š A I S lim 11H, 1. r a z n i m k’ r a i A v i m n x . i romantičan, nego se lu lijepo ocrtavaju običaji naše braće Osmanlija u raznim krajevima tursU carevine. Naš vrijedni Feliim ef. Spalio, nastavlja i dalje Hiljadu i jednu noc, a drugih sitnijih Članaka imamo i pri ruci, a obećaše nara mnogi. Mi danas potpuno vjerujemo u trajan opstanak „Behara- što se tiCc nas i naših radnika; a hoće li i vrijedni Čitatelji to uvjerenje naše po­ duprijeti obilnijom pretplatom, to stoji do njiha. No da i u našoj publici ima oduševljenja i požrtvovnosti, pokazao nam je to ove godine naš „G-ajrct-, pa smo s toga već n neku ruku i tu uvjereni da ni kod pretplate ne će krivati: Eto u to ime mi s ovolikim pouzdanjem ulazimo u ovn četvrtu godinu. Bože s hajrom! Uredništvo „Beharau. Odgovorni urednik: £dliein Vlasnik: Adem aga Mešić. Mula dić. Štamparija Kiste J. Savića, Sarajevo. NARODNE im O T U O R IN E , Karanfil A laga. \ian nsnio Karanfil Alaga, I^jGdje mu dogje rumena jabuka, Od punice, djevojačke majke. Bijelim je zubom nagrizena, Karanfilom zrnom nakićena. Nikom ne smje sanka kazivati. Osim daji, agi Hasanagi. Dajo mu ga na hajr okretaše: „Hair sanak, aga Hasanaga! Što ti dogje rumena jabuka. Od punice, djevojačke majke, Bijelijem zubom nagrižena, Karanfilom zrnom nakićena — To je tvoja ljubljena djevojka. Već sakupi kitu i svatove. Da idemo po l’jepu djevojku.„ Odmah aga svate sakupio I ođoše po l’jepu djevojku. U djevojke l’jepo dočekaše I gospodski ićram učiniše. Tu su svati noćcu prenoćili. Kad u jutru jutro osvanulo, (Govorila jengjija kaduna: „Kadun-Šaho djevojačka majko, Izvedi nam na adet djevojku I Izvedoše na adet djevojku Prigrnutu ćurkom do zemljice. Progovara jengji-kađa mlada: „Kadun-Šako, djevojačka majko, Što je cura ćurkom prigrnuta? Odgovara djevojačka majka: „Jengjijice, po Bogu sestrice, Hvata mi je trostruka groznica." Tad pogjoše kićeni svatovi, Povedoše lijepu djevojku, Dovedoše Alaginu dvoru. Kad je vr’jeme od ložnice bilo, Dvoje mlado u gjerdek svedoše, Da vidite lijepe djevojke: Kad je bilo u sred mrkle noći, Ona rodi prenejako čedo, Prenejako, ali muška glava. Kad to vidje karanfil Alaga, Turčin bješe za Boga hajaše, Pa Alaga ljubu svjetovaše: „Čuješ li me, draga ljubo moja( Pitaće te moja mila majka, Što nam svu noć mumi pregorješe, Ti ćeš njojzi tiho govoriti: A Boga mi svekrva kaduno, Tvoj Alija velik hašarija, Prekino mi biser sa gr’oca, Svu noć sam ga prenizala mlada. Podranio Karanfil Alaga Prije zore i prije sabaha. On uzima prenejako čedo, Odnese ga pred b’jelu džamiju, Pa se vrati ljubi u odaju, Uze aga turski abdest na se, Pa na sabah ode u džamiju. Pred džamijom džemat se skupio, Jer su našli prenejako čedo. Ugleda ga mujezin s munare, Tada reče Karanfil Alaga, „Sinoć sam se mlagjan oženio, A jutros ću upitati majku Da ja nosim prenejako čedo, Nek mu mlađa ljuba hizmet čini, Ode aga svome b’jelu dvoru, I upita svoju milu majku, To je majka jedva dočekala, Uze aga prenejako čedo, I odnese u bijele dvore. Iza toga do godinu dana, Alaga je Ćabu pohodio, A1 iz Cabe nešto progovara, „Što se mnčiš Karanfil Alaga Što li ideš Ćabi i Medini Tebi Ćaba na domu je bila. K. Mehmed. �IV BEHAR 253 U 5 T A K. Arlf-Hikmet beg. 19. maja ove godine umro je n Carigradu jedan čovjek. Taj čovjak ne spada megju obične smrtnike, koji se svaki dan ragjaju i mru, nego u red ljudi, koji se odlikuju gospodskim rodom, odličnim umom, bistrim duhom, visokim poletom i čistim značajem. Kad jet u jedanestoj godini svoga života na arapskom atu kao miralaj (pukovnik) stupao pred hercegovačkim spahijama u Mostaru i kad je pod zadnje dane u šezdesetoj godini sjedio kao savjetnik u vrhovnom sudištu u Carigradu ostao je jedan te isti junački Hercegovac od glave do peta. Bio je megju učonima — učen, megju pjesni­ cima — pjesnik, megju harabatijam — harah atija, megju mladeži — mladić, megj.U sudcima — sudac i zaštitnik pravednosti, megju Midhatom, Kemalom, Zijaom, Suavijom i drugim propovjednicima naprednih ideja u Turskoj neustrašivi pobornik. Za to nije mogao uza sve velike vrline i učenost ni dotjerati daleko, nego uvijek bio zapostavljen i premještan iz jednoga vilajeta u drugi. Uza sve to svak mu je priznavao vanredne spo­ sobnosti, što više — veli se da ga je i njegov ŠaburČelebija (Kučuk Said paša) uvijek cijenio kao učena i bistra državnika, ali šta je mogao postati i ostati jedan Hersekli Arifi — Hićmet, potomak starih stolačkih kapetana, nego pošten čovjek i karakter, a prepustiti puzavcima ministarske i vezirske časti. Evo šta on sam pjeva: „Ustraj na jednome sta­ novištu, ako hoćeš da do slave dogješ, jer učenim i umnim ljudima ne dolikuje, da svaki dan mijenjaju svoje nazore. Pogledaj kako gube svijetlo zvijezde prehodnice, dukle stajaćice prosipaju zrake na sve strane svijeta i bude život u prirodi" Vjeran načelima prkosio ie nepovoljnim vreme­ nima, javnome mišljenju i svaKom atentatu na čovječanska i državna prava naroda, kome je vjerno služio, i za to pojeo mnogo gorkih pilula. U jetkim i neustra­ šivim satirama nije štedio nikoga, nego po svojoj uvigjavnosti šibao svakoga bez obzira, pa bio dotični njemu pretpostavljeni ili podregjeni, bio vezir ilićatib. Uza sve to, što je .proveo cijeli život u tugjini ostao je dobar rodoljub i pravi sin kršne grude do časa, kad je ispustio veliku dušu. Lijepo ga karakte­ ristiku ove dvije anekdote iz njegova života. Jednom u društvu najviše turske inteligencije panulo je pitanje na srijedu, da svaki reče: s čijem se najviše ponosi na svijetu. Jedan je rekao, da se najviše ponosi s djedovima, drugi sa sinovima, treći s ovijem, četvrti s onijem, a kad je došao red na Hićmet bega, s po­ nosom reče: da se najviše ponosi s tijem, što je Herce­ govac. Taj odgovor udario je na najviše odobravanje u društvu. Isto tako drugom prilikom poveo se razgovor u nekom društvu megju književnicima i pjesnicima o jezicima i njihovoj sposobnosti za pjesmu. Kad je Hićmet beg rekao, da je i njegov jezik prikladan za svaku vrst pjesme, svi su mu se grohotom na­ smijali. Nu to njega ni najmanje nije dovelo u ne­ priliku. Spretan i domišljat kao malo koji smrtnik izjavi, da mu gospoda pjesnici u turskome jeziku ili ma kojem jeziku spjevaju liomonim od četiri stiha, koji se svršuju na četiri po glasovima jednake, a po značenju, različite riječi. Kad ni jednome nije pošlo za rukom da to načini u turskom jeziku, koji ima na raspolaganje gotovo sve arapske i perzijske riječi, onda Hićmet beg podiže glavu, pa reče: „Čujte to, kako zvuči u jeziku, koji vi timatrate i nazivate div­ ljim (vahši lisani), pa onda molim da promijenite o njem scoje mišljenje. Evo vam jedan primjer: Vidio sam, l’jepu curu na zeleni u gori, Njeno lice kao sunce pđsijeva i gori. Mili Bože, divna čuda I tu na zemlji i gori. Rekao bi da je mjesec malo od nje pogori.1) Da ne reknu, da su slučajno samo te četiri riječi od kojih se može načiniti homonim, kazao im jo još četiri, a to su dtiga na nebu, diiga kosa, diiga od bureta i Duga, klanac izmegju Gacka i Nikšića Toliko za sad na brzu roku, a drugom prilikom ćemo se osvrnuti opširno na njegov burni život i pjes­ nička djela. Mirna Safvet. »Gajret*. (Prilikom prve mu skupštine.). Od 20. februara o. g., kad se položi temelj našem Gajretu", našem prvom društvu ove vrste, od tada su naše oči uprte u taj naš temelj i svakim danom pažljivo motrimo, kako se slaže kamen po kamen, kako se zida i podiže naša do duše čedna zgradica, al nama veličanstvena palača, veličanstvena jer je naša, jer se podiže razdragana srca, suzom radosnicom, u oku, podiže se žarom naše islamske svijesti. Razvoj te naše stečevine pratimo mi koliko s veseljem, toliko i nekom sinovskom i roditeljskom brigom: hoće 1 se održat, hoće 1 napredovat, a s takom njegom i bri­ gom i odgaja se upravo najbolje ovako čedo. Ali ako smo ga takim čuvstvom pratili i motrili do sad, to ćemo od sad zaista pratiti ga s manje brige, a s više po­ uzdanja, s manje straha, s više zadovoljstva i veselja. To će mišljenje bez sumnje u svakom rodoljubu pro­ mijenit nekidašnja glavna skupština „Gajretova". Cigla četiri mjeseca opstanka društva i rada odborova pokazuju upravo sjajan uspjeh. Mi ne ćemo kitnjastim riječima i laskavim mislima da vel čamo uspjeha; čista fakta i neumoljivi brojevi pokazuju najbolje naš rad, našu požrtvovnost, naš uspjph. Iz­ vještaj tajnikov jest pregled malog razdoblja, a ve­ lika ploda. Ako taj rad, taj uspjeh ne će otvorit oči našem dosađanjem donekle i opravdanom pesimizmu, onda tome pesimizmu uopće i nema lijeka. Od zaibri- �BEHAR 254 IV mi se moramo latiti Bvega dopuštenog, da održi nuta rodoljuba često se čule riječi: da se nema s svoju eksistenciju kako valja i kako to dolikuje ^ kim radit, da narod još nema smisla za ovaki napredni po. tomcima slavnih nam djedova. Ići golih šaka u opći rad, ali naš „Gajret8 danas dokazuje protivno. boj prama oružanom neprijatelju, ili stati spram advol Pokazuje, da naš narod nije klonuo, da u njemu još a bez njegove spreme i dokazivat svoje pravo, ako ima vatre, ima živog žara zatrpana pod pepelom je i naivno i ludo, ono je zaista pogibeljno. Nauka sam o-------samo treba da se taj žar raspiri. Naš rad za „Gajret" pokazuje, da narod ima više dara i ljubavi je dakle ključ i lijek svemu, ^1 da ne dogje do te za opći rad nego mnogi, koji hoće da ga proglase’ nauke, pored najbolje volje treba i sredstava. Ta nezrelim za opći rad, za rad u smislu modernom. sredstva treba mi da namaknemo sami za se, za svoj ,,Gajret“ je ukratko općenito nas sviju, nije tu jedan rod i braću, za svoju islamsku zajednicu, za svoju stalež, već ćeš tu vidjeti i trgovca i seljaka i posjed­ budućnost. Ta obazrimo se još jedan put dobrano na sve nika i uleme. „Gajret" je samo jedno od mnogih naših neriješenih pitanja od mnogih naših zadaća, strane 1 Nijesmo li mi zbilja pripušteni sami sebi, ni. koje nas još čekaju, a to sada riješeno pitanje naše jesmo li ostavljeni, da sami sebi krojimo sreću ? Nas otvara nam oči i daje pouzdanja, da bi mi i za one upravo nema ko ni moralno da okrijepi, da ohrabri da nas osokoli i potakne na rad za naš hajr. I ako druge naše zadaće imali snage, da ih rješavamo. Zaista uspjeh „Gajretov8 dokazuje nam, da se nam se ko i nasmiješi kad ikad, to je ipak razlog u mi možemo takmiti i, sa onim, u kojih su ovako ideje nečem drugom, a ne što nam je prijatelj i našem davno prokrčile sebi put. U drugim zajednicama, gdje dobru rad. Ova okolnost treba da nas osvijesti, da je sve od najbogatijeg do najsiromašnijeg prožeto jedan put pregledamo očima, da vidimo kako smo idejom, gdje je sve već na čisto i s potrebom nauke zaista sami na se upućeni. i s potrebom ovakih poduzeća, u tim zajednicama re­ S toga dakle u ^asu, kad se zanosimo ovim na­ lativno nema ovakog uspjeha. A šta bi tek bilo, da šim početkom, kad nas „Gajret" ovako zagrijava, mi je ta ideja kod nas tako prodrla u dušu? ne možemo, a da još jedan put ne upravimo bratski Ali — mi se ipak ne smijemo zanijeti ni ovim pogled i na svu onu našu braću, kojima je sudba uspjehom i prestat radit. Mi moramo nastojat, da ta ista naša sudba, zajednička, sjajna ii tamna, da ili i ideja prodre čak do siromašne kolibe, i koliko god opet bratski zamolimo, da se i oni pobrinu za našu treba da držimo do bogataške potpore našem mezimcu budućnost. Mi nikad ni u jednom ovakom našem pi­ „Gajretu8, treba toliko da nam je stalo i do tog, da tanju ne treba da tražimo riješen ja od pojedinca pa narod dogje do osvjedočenja, da makar k’o kroz ni od stotine, već svi moramo zajednički pregnuti, maglu nazrije: kakva je strašna sudba đžabil narodu. jer nam je zajednička potreba, zajeduička budućnost. Za to dakle na ovom mjestu dovikujemo svakom U veleduŠju ne treba da se razlikuje ni bogat od si­ bratu muslimanu, da se osvijesti, da se malo obazre romaha, ni stariji od mlagjeg, svi složno treba da i desno i lijevo, da dobro promozga: ima li nama radimo, a prama svojim silama da pridonosimo žrtve, danas ikakva drugog izlaza, nego da se prihvatimo koje iziskuju naše potrebe Pa kako je početak ovako onih sredstava, kojih se Iatiše svi kulturni narodi na krasan, mi dovikujemo svoj braći, da priskoče n ovaj svijetu osobito držeći na umu: da ta sredstva ne samo naš pothvat, a želimo od dragog Boga, da nas okri­ jepi i osnaži, da nas uzdrži na putu borbe za naš što su nam dopuštena, već nam ih čak i uzvišena rad, našu budućnost. Amiu! naša vjera preporuča. Zaista drugog nam izlaza nema, „ N a t “ *), t .Ma in medalita Maliammeđeu bi mekaleti, Lak'iu medabtu mekaleti bi Mnhameđin. Hassan. ebi, evo Pejgamberu sveti Ja saplećem ovaj miris-splet, Tebi. kome vječno hvalu vije Kod zemaljski i duševni sv’jetl Svaka riječ veličajna Tvoja, Svetinjom mi nadahla je krv, Pa s'e vijena pred imenom Tvojim, Po prašini kao mali crv. Ko đanica zvijezdica jasna Blještao se um veliki Tvoj, Na izvoru Božanskoga znanja Duh si sveti napojio svoj. Na mlagjahnoj mojoj dnŠi plamti, Prama Tebi svetog’ aška žar; U mom’ srcu misli su se Tvoje, Utisnule k’o nadzemni čar, Tebe Allah poslao je k nama, Da na pravi izvedeŠ nas p d t; Da sa lučom svijetlog Islama Rasvijetliš svaki zemni kut. Na zbor svojih pejgambera svetih, S’ Tobom pečat ud’rio je Bog I podigo iznad sviju Tebe, Ko najvećeg miljenika svog’! *) Pjesma u bIatu Hazreti Pejgambera a. s. �255 BEHAR IV Iz utrobe neprozirne tmine, S’ Tobom sinu prave vjere trak, A iz Meke podiže se tada, protiv njega divlji crni mrak. Širila se k’o bujica brza, Arapski joj tjesan bješe sv'jet; Na krilima istine i pravde, Svud’ je ona upravljala l’jot. I što dublje u vjekove tone, Sve sjajniji postaje joj plod; Što napretku više svijet hrli, Višo joj se divi — ljudski rod! Ta j e sv’j etlost životvorna s mrakom Borila se na život i smrt, I izvojšti triumf. veličajni, A mrak bjaše poražen i strtl širila se nauka Islama, Bez otpora kd božanska moć; Pred valima n’jezinoga bl'jeska Svud je crna iščezala poći Nauka Ti o Resule sveti 1 Svim' je nama najsvetija stvar, Nauk Ti u srcima našim, Za prosvjetom žeže živi žari Sv’jetlost se je dizala Islama, Put etera u beskrajni svod I istine prosipala trake, Nad Arapski negda divlji rodi T4 je luča životvorna toli, Narodima raznosila spas; S’ njenog’ časnog sinuo je plama Taj današnji sav kulturni kras. Nauka Ti najveći je nimet, Što ga nama vječni dade Bog; I slabi smo zahvalit' mu, što smo Sljedbenici sja] — zakona Tvog I I poslije Tvoga preselenja S niskog’ sv’jeta u viječni raj, Nauke je nenatkrilne Tvoje Nepomućen ost’o bistri sjaj! Ah! Punih je trinaest vjekova Vodič bila rodu Islamskom’; Vodila ga prosvjeti i znanju, Vodila ga k’ napretku svakom. Ja Te uvjek u svom srcu nosim, Tvom’ imenu srce mi je stan — Ah 1 Da li ćeš gr’ješniku pomoći Meni, kada sudnji svane dan? Da li ću se udostojit’ moći Velikoga šefaata Tvog’? Kada htjedno svoj pravedni gnijev, Na gr’ješnike izlit’ dobri Bog 1 Neka Allah, Pejgamberu sv’jetli Svoju milost lije nad Tobom; Neka Allah štit uvijek bude, Svem ummetu svijetlome Tvoml Musa-Ćazim Čatić. „Gajretova* skupština. (Govor predsjednika S. BaSagić;..) Odlična gospodo i dragi prijatelji! Mladež ne laska nikome, pa ne laska ni narodu, 20. dan mjeseca februara ove godine ili 22. nego zi mu kaže: tako je, ili još izrazitije: tako mora biti. kideta prošle godine upisaće se zlatnim, slovima u Što do sada .nije shvatila velika većina naroda kulturnoj povjcsti muslomana ponosne Bosne i junačke svoju mladež svoga tumača misli i osjećaja, držim, da Hercegovine. Toga se dana u ovijem prostorijama treba tražiti uzrok u mračnome osjećaju mase i odigrao jedan prizor one borbe, koji se je morao odi­ obskurnoj uvigjavnosti odabrane kaste. Nu da će tije­ grati u svima naprednim narodima, a to je prizor kom vremena iskrene mladenačke misli dati nešto borbe, u kojoj napredna ideja mora pobijediti ako je svijetla tome mračnome osjećanju i da će prodrijeti narod dorastao za preporagjenje. kroz tu obskurnu uvigjavnost u to čvrsto vjerujemo. Ta je borba preporodila naš stari ponos, zaža- Na obzoru našega čistog uvjerenja nema ni jednog rila nam u duši jednu iskru svijetle nade za bolju oblačića sumnje, jer je historijska činjenica, da pros­ budućnost, ulila nam u srce jednu kap mile utjehe vjeta uvijek pobjegjuje. za opći napredak, zasadila u grudi jedan struk čelične Kolika je moć prosvjeto, šta je ona sve učinila volje za uzvišeni rad i probudila u nama samopo­ uzdanje, samopregaranje i luksuriozno veledušje. — u prošlosti, šta sve čini u sadašnjosti i Šta će sve Toga se dana osjetio prvi trzaj kulturnoga života u učiniti u budućnosti o tome je svak uvjeren ko pgeuba pozna povjest jednog kulturnog naroda, ili ko budnim našoj islamskoj zadruzi. očima gleda u svijet. U tome prvome trzaju mnogi eufemistični duh odmah je nazrio zamašnu snagu jednog žilavog po­ Eno vam u vrijeme Periklovo male Grčke i nje­ kreta; — i nije se prevario. zine slave, eno vam u doba Augustovo grada Rima i „Derin bei dem Volke, wio bci den Frauen njegove svjetske moći, eno vam u moru pijeska male Steht immerfort die Jugend oben an.tf oaze Mekei-Mukereme u kojoj je planula zublja islam­ Davno je l’ekao glasoviti pjesnik Fausta i nije ske prosvjete i u vrijeme Memuna i Abdur-Rahmana se prevario, jer su se te riječi obist.nilo nebrojeno iz Bagdata i Kordove osvijetlila tri dijela svijeta Aziju, Afriku i Evropu. puta pa i ovaj put. �256 BEHAR Slava i moć tili velikih naroda davno je bila i prošla, ali spomenici na negdašnji kulturni sjaj i du­ ševni rad još- i danas žive u predaji svih naroda, još i danas vide se tragovi njihova uplivži na umni raz­ vitak čovječanstva. Nemruđova sila, Đarijev luksus, Džengizova horda i t. d. sve što nije učinjeno pod bajrakom prosvjete, ‘to je izglodao zub vremena, to se izgubilo za uvijek kao da nije nigda bilo ni bitisalo. Prošla su ona vremena, kad se pjevalo: ,,E1međždu lissejfi lejsel medždu lilkalemitf (Slava ide sablju a ne pero), jer se danas u svemu svijetu popijeva: „Elfevzu lil-ilmi lejsel fevzu iil alemi“ (Po­ bjeda je na strani nauke, a ne na strani zastave), i uz tu popijevku mora svak igrati, jer je njezina melodija jako zamamljiva. Koga ne može zanijeti i privesti u svoje kolo, nek se ugleda u sudbinu veli­ koga čioskoga carstva, n kome četiri stotine milijuna duša dršće pred četom pijonira evropske kulture. Zar to nije dobar dokaz, što sve može prosvjeta, ona sila, koja pomoću pare leti kopnom i morem i prevaljuje za sabat -po osamdeset kilometara — ona sila, koja pomoću elektrike za par časaka donosi nam vijesti iz dalekih krajeva svijeta — ona sila, koja nam u prošlosti imponira kao neuinrlost, u sadašnjosti kao moć, a u budućnosti kao sve što zamisliti možete. Takove sile treba svakome narodu, koji o sebi vodi račun, pa i nama, jer bez nje nema ništa u prosrijećenom svijetu. Naše vr;jeme i naše priliko nijesu takove, da možemo obješenih ruku gledati oko sebe i soj riti kako drugi vežu poznanstvo i prijateljstvo s tom svemoćnom silom, koja je u prošlosti Grcima, Rimljanima i Ara­ pima ovjekovječila ime, koja je u sadašnjosti majdan individualne i opće moći, koja će u budućnosti na polju tehnike tvoriti čudesa s izumima i na polju nauke činiti velika otkrića. Za što bi mi bili osugjeni, da ne budemo udionici općega ljudskog napretka, da moderno ne uzga­ jamo svoj naraštaj? Mi hvala Bogu imademo zdravu, snažnu i daro­ vitu mladež, kojoj treba za vremena pružiti priliku s malom potporom, da se izobrazi, pa ćemo i sebi i njojzi osigurati opstanak, a domovini uveličati slavu s našim požrtvovanjem i prosvijećenom mladeži. Mi imademo imućnih i bogatih ljudi, koji bi mogli da i ne osjete doprinijeti velike svote na žrt­ venik prosvjete, domovine i islamskog napretka, ali ti ljudi spavaju u dubokom snu, oni se ne brinu ni za svoju rogjenu djecu, a karao li za islamsku siro­ čad i sirotinju, oni nemaju smisla za prosvjeta, a još manje za dobra djela, oni su sebičnjaci, koje Islam strogo osugjuje, jer ne poštuju suneta, koji svakome muslimanu nalažu udruživanje kao vjersku dužnost. Bacite pogled preko „Gajretovih* članova, pa ćete naći — izuzam nekoliko časnih lica — sve samu siro­ IV tinju : učitelje, kadije, male činovnike, posjednik trgovce i seljake, sve same ljude, koji daju od svoe-a zalogaja iz uvjerenja, a to je dobar znak, da naše društvo stoji na čvrstom temelju. Kad uzmemo u obzir napredak sličnih društava u zemlji, oko kojih se sve okupilo, onda s relativnim uspjehom našega đrugtva moramo biti zadovoljni i tješiti se sonom: malo nas je, ali smo junaci. Gospodo moja, šta bi mi sve mogli, da se megju nama pobudi islamsko bratstvo, kome je umek bazreti Omerovo halifovanje, kome se dive propovjednici socijalizma i cijeli obrazovani svijet? Mogli bi imati pe. deset ovakovih zadruga, ali mi još smo i sad mi, jer ne vidimo dalje od sebe, jer živimo u najcrnjem đž$lialetu. Mi ne samo da ne zagovaramo udruženje, nego još instinktivno postavljamo se u busiju i onima koji rade na udruženju i bacamo klipove pod noge. Mi svi znamo da to nije islamski, jer je vas Islam osnovan na udruženju i uzajamuoj ljubavi, ali zla navika, koja se kroz nekoliko zadnjih decenija uvriježila uvijek nas goni na razdruženje. Kad se jednom otreserao toga smrtnoga grijeha, kad počnemo svi raditi oko plemenite islamske usta­ nove, da pod geslom ffelmuminune ihve“ zajednički čuvamo svoje interese, zajednički uzgajamo svoju mladež i na njezinu uzgoju i napretku osiguramo sebi položaj u društvu, kako će veličanstven biti taj prizor u našoj zadruzi ne da se predstaviti, jer se dan općeg preporoda jedne mase, pa makar ona ne brojila više nego pol milijuna duša, u svoj veličini u orgijama slavlja ne može zamisliti. Nadajući se da ne će mnogo Bosne i Neretve proteći do onoga časa, kada će se svi bosanski i herce­ govački muslimi okupiti na pravome putu i s gajretom naše društvo „Gajret“ poduprijeti, mi — koji gledamo u svijet kroz ružičasto svjetlo —- Čestitamo u naprijed svima rodoljubima, koji se oknpiŠe oko ove velike islamske ideje, žalimo one, koji — makar pod kojom izlikom ne stupiše a zajednicu oko obrazovanja siro­ tinje, a preziremo one, koji se digoše tajno ili javno proti ovoj svetoj i uzvišenoj misli i nabaciše se na nju raznim izmišljotinama i farizejskim klevetama. Mi najodlučnije pobijamo te izmišljotine i pod­ vale i islamskim ponosom dovikujemo takovim niskim idividuima ovako : Ma Ne Be Be ezan muhtešemanim ki saga girend. ezan muflisedžan ki bezi lagar girend. jegi dest meji halisi islam nošend, jegi desti diger perčimi mnfsid girent Mi smo oni veledušni muslimani, jednom rukom pijemo čistu vjeru Islama, a dragom držimo sve mufside za perčin. �IV 257 BEHAR skupština. tajnika Hasan Hođžtća.) || čl. I. reda 1 <* utemeljit. „Podigosmo svjetionik, koji će nam u ova teška vremena vedriti mračno obzorje i svojim blagim svi­ jetlom bratske ljubavi, nade i utjehe postojano bodriti zabrinuta putnika na trnovitoj dunjalučkoj stazi, na putu napretka, krijeposti i čovječnosti !a Zaista! Za naše prilike ovo je kulturno djelo prvog reda i može Vam, gospodo, biti samo na diku i čast, Vama kao i svoj braći u pokrajini, koji listom prigrliše ovu spa­ sonosnu misao, da kao prava braća rame o rame upremo ondje, odakle će nam neminovno sinuti zora boljega života. Da ova misao nije, što no riječ, kao iz neba megju nas pala kao tugja i narodu nepoznata, kako bi to neki htjeli, nego da ona u narodu odavna živi, da se je ona morala kod nas roditi naročito u ovih pošljadnjih 25 godina, kad su se naše životne prilike iz temelja promijenile, da se je ona sama od sebe ef. morala nametnuti svakom, u koga je zdrav razum i pošteno srce, to najbolje dokazuje nenadani uspjoh „Gajretov“. Ali to nam je ujedno dokazom, da kod nas više nema mjesta šupljim frazama onih strarivica, koji ne privregjujući sami ništa svaljuju krivnju na narod i mirne duše proriču mu najcrnju budućnost. Lamentacijama mora biti kraj, gdje i narod može da svoju kaže, gdje pare govore! Dozvolite, gospodo, da učinim ugodnu mi duž­ nost, da Vam ispričam, što se je do danas za „Gajret“ učinilo, da Vas izvijestim o dosadanjem radu ođborovu i razvoju društva u opće. Cijeneći Vašu strpljivost, nastojaću, da to bude što kraće. No pošto je ovo prvo vrijeme društvenog života i opstanka od velike zamašitosti i za dalji njegov razvoj, nastojaću, da što potpunije iznesem i predam na blagohotno razmišljanje sve pojave, koje se društva tiču, znajući, da ću time najviše poslužiti dobroj stvari, jer kao što bez megjusobnog poznavanja ne može biti prijatelj­ stva megju ljudima, tako ne možemo srcem i dušom prigrliti ni najplemenitiju ideju, kad bi nam bila nepristupačna. Tako će ,,Gajretova“ misao biti svakom ašićare, kao što treba da nam jo din-islam ašićare! Na poziv privremenog odbora, kako Vam je poznato odazva nam se što brzojavno, što pismom do konstitutione skupštine po prilici oko 600 članova. Odmah po ustrojstvu društva počela su nam stizavati imena članova, a upisivanje nije još ni iz daleka dovršeno, pošto se svaki dan novi članovi javljaju. „Gajret broji danas 1582 člana, raznog stanja i zani­ manja, a po članskim kategorijama broji : JI VeleŠtovani zbore! Nama je još u živoj uspomeni onaj znameniti dan, kada se je ideja t. j. zamisao ovog humanog poduzeća realizovala, pretvorila u zbilju, kada je naš wGajret“ stupio u život i razvio svoj blagotvorni bajrak u istoj ovoj dvorani, gdje se evo opet sabrasmo, da prama društvenim pravilima zaključimo ovu prvu i ako kmjastu, ali veoma važnu društvenu godinu. Od onda pa do danas protekla su samo četiri mje­ seca i mi već možemo da iznesemo plodove bratske nam ljubavi i islamskog gajreta, pa da nam se ob­ nove oni ushitni dojmovi, koje ponesosmo sa prve njegove skupštine, kad no smo časno pred svim svi­ jetom pokazali, da se i „orijent" znade otresti po­ gubnog separatizma i povlačenja, da se i mi umijemo i hoćemo sustegnuti pa žrtvovati za opću našu islam­ sku stvar, za svoj obraz i čast; pokazali smo, da srna spoznali svoju dužnost i zadaću, te pravi put, koji lagano ali sigurno vodi ljepšoj budućnosti i boljem položaju. Stid i ponos nam nijesu dopuštali, da obje­ šenih šaka i dalje gledamo, kako nam dragocjeno vrijeme uzaludno izmiče u nepovrat, dok se sve oko nas, što je voljno i dalje živjeti, po malo miče i na­ preduje; stid i ponos nam ne datloše pustiti svoju nadu i uzdanicu, svoju mladost da u neradu ne­ znanju čami, kržlja i propada, dok se sav svijet znanjem i umijenjem naoružava za budućnost, za veliku megjunarodnu utakmicu. Čekati, da se ko drugi pobrine za vlastiti ndŠ evlad, da nam djecn, taj naj­ veći BoSiji dar, ko drugi uzgoji i usreći, to bi zaista bila najveća sramota, najveće poniženje, Što se uopće zamisliti moše. Spoznavši ovu svoju čovječansku dužnost, koja je ujedno usko skopčana sa svetom našom vjerom Islamom, osnovasmo dakle ovo društvo ili kako još zgodnije kaže jedan prijatelj „Gajretov8*: Dobrotvora 3,(jajretovaa (Izvještaj 1 H sarajevsko 1 44 42 114 79 280 mostarsko - 80 31 86 60 207 21 9 30 47 107 1 Okružje travničko ■ «| ■" <D 0 d a C p. U o a. p. 0 M P tuzlansko 8 42 24 38 15 122 "banjalučko 1 81 11 41 118 202 bihaćko - 34 34 181 381 630 monarhija - 3 2 9 20 84 205 153 499 720 1582 Ukupno 6 �BEHAR 258 Po tom dakle možemo već konstatirati tu ra­ dosnu činjenicu, da u ovom narodnom poduzeću sud­ jeluje cijela zemlja. „Gajretova" misao, misao našega preporoda, zaokupila je, kako vidimo, za kratko vri­ jeme otadžbenike po svim krajevima domovine, te društveni članovi nijesu ograničeni na pojedina ok­ ružja ili krajeve Eto to je znak naše budne svijesti, koji nas napunja nadom, da će se ,,Gajretovoa na­ stojanje okruniti potpunim uspjehom, da 6emo izvesti djelo, koje ie nam pribaviti Štovanje i udivljenje civilizovanog cvijeta, kojim ćemo se moći ponositi kao pravi potomci, slavnih nam djedova, Makar da je u nekim mjestima za sada još malen broj članova, ne smeta, samo neka ih ima, a s vremenom će ih biti još više. Od 5L kotar odazvao se je 41, no i iz onih 10 dobismo ovih dana povoljnih vijesti. I tamo se radi, pa će i oni naskoro pristupiti. Usporedimo li sad pojedine kategorije članova, vidimo, da je razmjerno velik broj utemeljitelja (205) isto tako prinosnika I. (154) i II. (409) reda. Tu je zastupan srednji sloj naroda, ljudi ponajpristupačniji novim idejama. — Dobrotvora (5) je razmjerno malo. Istina prinos dobrotvora je velik, ali će ih ipak još biti. — S obzirom na to, što je društvo istom pred 4 mjeseca stupilo u život, posve je naravno i ra­ zumljivo, što broj prinosnika IH. (720) reda još nije, poskočio na onu visinu, kako bi to odgovaralo ne­ znatnoj mjesečnoj žrtvi od 20 h. U ovaj red spadaju najširi slojevi naroda, pa kako rekosmo, za to treba vremena, dok se misao raširi i usvoji. Kada to bude, onda će nGajret“, ako Bog da, imati prinosnika toga reda 10 ili možda i 100 puta više. Zar ne bi izmegju p3 milijuna muslimana barem 10.000 moglo davati mjesečno po 20 h? To je zaista neznatna žrtva, a Gajretu bi bila velika svota. Osim toga, što Gajretova misao nije još zašla u ove najšire slojeve, ima i toga, da se mnogi možda stidi biti članom III. reda, a stanje mu ne dopušta većih žrtava. Toga ne bi smjelo biti, jer se i najmanja žrtva u dobrotvorne svrhe mora štovati i cijeniti. Tu je glavno da nas bude Što više u bratskom kolu, a gdje više ruku radi, tu i Bog pomaže. U glavnom početak je, kako vidite, nenadano lijep, naravan i obećajo sjajan uspjeh. Sada je u redu da se sjetimo bivših članova „Gajretovih". koji naravno nijesu gore ubrojeni: Alikadić Nezir-aga iz Sarajeva i Čaušević iiafiz Sabri ef. iz Tešnja preselili su se na onaj svijet. Rahmetullahi alejhima! Sulejman beg H. Adembogović, posjednik iz Bos. Dubice najavio nam se je bio kao utemeljitelj, ali je istupio i taj svoj istup kroz novine proturio. Sa osobitim štovanjem i zahvalnošću iznosim ovdje pred skupštinu imena onih rodoljuba, koji IV zborom i tvorom društvu svojski pritekoše u pomoć • tome puno doprinesoše, a još i sada doprinoso, da 1 društvena misao tako lijepo Širi, usvaja i nje ^ Istaknuću kao znak naše dozrele svijesti veoma ut‘ šljivu pojavu i radosuu činjenicu, a to su „Gajretove« pokrajinske skupštine, sastanci i sijela. Ćim je misao o osnutku ovakog poduzeća planu] ovdje u glavnom gradu, zakucaŠe živi damari p0 8vim krajevima naše otadžbine i kao što se lišće na g0rj iza dugog noćuog počinka okreće prama istoku, kad ga jutrom ogrle topli sunčani traci, tako se prenušo i pokrenuŠe pojedini udovi našeg narodnog tijela i stresajući sa sebe drijemež pohrliše u kolo, na ja. nački zbor ili na skromno sijelo, da potraže lijeka našem halu i ispitaju načine, kako bi se trajno držala na obzorju ona zvijezda, koja ih tako ugodno dirnula. Ne ću vam potanko nabrajati, kako naša braća u pokrajini rade za društvo, bojeći se, da vas ne osanišem, nego ću navesti samo nekoliko primjera. Sve ostalo, što doznasmo i zabilježismo o radu poje­ dinih muževa kao i svi spisi čuvaju se u društvenom arhivu kao sveti amanet za mlagji naraštaj. ćetvrti dan hadžinskog bajrama sabraše se junački Kraji ici u Cazinu oko dičnog otađžbenika gospodina Omer Atifef. Bahtijarevića i časnog starine II. Selman bega Ćcroviča, načelnika cazinskog u velikom broju na dogovor, gdje je Atif ef. živim govorom prisut­ nima rastumačio ,,Gajretovu“ pojavu, zadaću i istoriju. Resultat toga sastanka bijaše onaj veliki broj članova, što ih danas imamo u tom kotaru. Iz toga se vidi spremnost, odličnost i vrlina karaktera naših krajišnika, koji, kako sam Hadži Selman beg veli, ne vrše dužnosti obećavanjem, već oni tvore, što govore I Odbor je živo nastojao, da se ovaki sastanci upriliče u pokrajini u što većem broju, jer su oni od velike važnosti za društvo, pošto se tako iskusnijim i učenijim rodoljubima pruži prilika, da svojim sugragjanima savjetom priteku u pomoć, razjasne našu situaciju i učine pristupačnim mnoge istine o našoj islamskoj zajednici, o našem zadatku i t. d., što pojedinac sam po sebi ne bi nikad mogao shvatiti i dokučiti. To nastojanje ne ostade bez uspjeha. Evo kako je izišao taj poticaj: Pošto po pravilima u svakom mjestu mora biti jedan ili više povjerenika, koji u svom kraju zastupaju odbor i promiču interese društva, to je trebalo ove povjerenike imenovati, čim je porast6 broj članova. Držeći se toga principa, da odbor ne nameće Članavima povjerenika — u kom su duhu i pravila sastavljena — nego da oni sami izmegju sebe slobodnim izborom odrede jednog za povjerenika, koga za to nagju najprikladnijim, obratismo se pismom na neke članove i zamolismo ih, da tu odborovu želju i ostaloj gospodi saopće. Kako se je taj poziv �IV BEHAR ugodno dojmio otađžbenika, vidi se iz ovoga pisma koje glasi: „Draga moja braćo 1“ „Duša mi se topi od miline, kad ćitam retke, koji pišu o „Gajretu" kako napreduje, jer to je velika stvar za naša budućnost. Meni je osobito milo, što ste se na me obratili pismom, jer ja držim, da mi je farzi-ajin roditi za „Gajret“. — U petak trećeg aprila sakupićemo se m , pa ćemo izabrati jednog ili dva izmegju sebe za povjerenika, koji će obavljati „Gajretove“ poslove.---------------------------------------- - _ — Stojim u službi braći i „Gajretu" do svoje zadnje kapi krvi. Primiti5 ^elam bratski naši junački pioniri prosvjete i napretka 1“ Kako su „Gajretovi" prijatelji u Mostaru jedno­ dušno pohrlili na bratski dogovor, razabiremo iz nji­ hovih razgovora o našim kulturno-prosvjetnim pri­ likama, a i po tom, što se tu za tili čas sakupilo 152 K darova. Da se stvar ne hi otegla, navešću izmegju ostalih još samo jedan uzorit primjer. To je sastanak u D. Tuzli od 10. maja, koji je „Gajretu" donio 10 utemeljitelja. Sa toga sastanka poslaše nam opširan izvještaj o toku dogovora, o prilikama u ravnoj Posa­ vini i našem industrijalnom gradu Tuzli. Da čujemo ponajprije što piše glavni pokretač toga sastanka dični prijatelj i promicatelj našeg društva gospodin Jusuf Zija ef. Midžić: „Draga braćo 1“ „Izvolite primiti kako od mene, tako i od ovdašnjih mnogobrojnih muslimana najvišu zahvalnost i priznanje za neumorni rad, nastojanje i požrtvovanje oko ustrojenja našeg milog „Gajreta*, a u znak ovdašnjeg rada i oduševljenja za uspješno napredo­ vanje toga dobrog, pouzdanog i vjernog prijatelja naše budućnosti, šaljem Vam ovom prilikom (sa sastanka) polag priloženog iskaza 10 utemeljitelja, dočim će ih, ako Bog da, kasnije i još više hiti, jer je sada najnepogodnije doba godine. Radimo i nastojmo, braćo, za napredak „Gajreta". Ne klonimo radi nekakvih razmirica. Ugledajmo se u ona širom svijeta postojeća velika i ogromna društva, koja počamši sa vrlo neznatnim svoticama danas sa milijunima raspolažu i narod u blagostanje dovode. Vrijeme vrlo hitro prolazi, ali u njemu uloženi dobri rad mnogo zlata donosi. „Hirameturridžali takleul — džibal“. Ovi sastanci nijesu samo za ,,Gajret“ od veliki zamašitosti, nego su oni jedna od onih radosnih pojava našega preporoda u opće, kojima ova godina upravo obiluje. Kada znamo, da se za svako djelo ponajprije mora roditi misao, pa da misao mora u narodu sazoriti prije nego U od nje postane djelo, onda nam izlazi pred oči prava vrijednost zborova i sastanaka. 259 Jedna misao, koja se je doduše kod nas već davno vodila, pa se perijodično često pojavljuje, ali nekako sporo dozrijeva, izbila je na tom sastanku u Tuzli opet na površinu. Muftija gospodin Hadži Muhammed ef. Čokić polazeći od hadisi šerifa, koga je smisao: „Budite djeca, a ne očevi vremena11 naglasio je neobhodnu potrebu svjetske i stručne naobrazbe našega naraštaja, jer bez znanja i umijenja ne možemo u današnje vrijeme zauzeti ni najneznatnijega položaja u Životu, a po tom ne možemo onda ni raditi za svoj millet i svetu vjeru, šta više ne možemo kao čovjek Živjeti prama propisima svoje vjere i farzove donositi na mjesto. Dakle moramo djecu naoružavati osim vjerskog naročito svjetskim znanjom. A pošto se to znanje stiče u Školama, apeliraju otadžbenici iz Tuzle na savjest roditelja i narodnih prijatelja, da se djeca Što više šalju u Škole, naročito u osnovne škole, gdje se polaže temelj takoj naobrazbi. A sada još da vam pročitam imena do sada imenovanih i legitimiranih povjerenika. U naprijed vam mogu reći, da tu ima časnih staraca i uglednika kaa i mladih i agilnih ljudi, ali svi su prožeti „Gajretovom" idejom, sve pravi pioniri prosvjete, rada i napretka, sve bolji od boljega. Evo tih vrijednih po­ bornika 1. 2. 3 4. Bihać: Fetah ef. Sađiković, šer. vježb., Bileća: Osman ef. Drljević, porez, ofic., Brčko: Mehmeđ aga Kučukalić, trgovac, Cazin: Hadži-Selman beg Ćorović, načelnik i posjednik, 5. Dubica: Šemsi-begSalihbegović, kot. veterinar, 6. Doboj: Salih ef. Midžić, učitelj, 7. D. Tuzla: Ahmed ef. Gluhić, učitelj, 8. Foča: Smail ef. Bukvica, šor. sudac, 9. Gračanica: Osman beg Muftić, posjednik, 10. Gradačac: Bećir beg H. Ibrahimbegović, načelnik i posjedeik 11. Kotor-Varoš: Rasim ef. Čohadžić, šer. sudac, 12. Ključ: Džafer beg Filipović, posj. i trgovac, 13. Klađanj: H. Hafiz Snlejman ef. Hasić, trg. i posjednik, 14. Ljubinje: Hasan ef. Hromić, posjednik, 15. LjubuŠki: Ali ef. Bukovac, opć. tajnik, 16. Livno: Sabit ef. Talić, učitelj, 17. Mostar: Mehmed ef. Gjikić, Husejin ef. Brkić i Ahmed ef. Hasandeđić, 18. Maglaj: Mujaga Osmanagić, posjednik, 19. Novi: Ibrahim Fevzi ef. Alagić, šer. ćatib, 20. N'evesinje: Mustajbeg Čelebić, posjednik, 21. Sanski Most: Ajni ef. Bušatlić, šer. sudac, 22. Stolac: Ragib ef. Kosović, šer. sudac, 23. Tešanj: Adem aga Mešić, posj. i trgovac, 24. Trehinje: Jusuf ef. Resulbegović-Kapetanović, šeriatski vježbenik. �BEHAR 260 25. 26. 27. 28. Visoko: Mahmut beg Hrasnica, auskultant, Varcar-Vakuf: Mehmed Hulusi ef. Seidović, Zenica: Abdulab ef. Baralić, učitelj, Županjac: Haki ef. Buljušmić, učitelj. I u ostalim mjestima imamo članova, koji već obavljaju povjoreničke poslove, pa će se i oni ime­ novati i legitimirati, čim poraste broj ondješnjih članova. Kada pomislimo, da gospoda povjerenici osim dopisivanja, pobiranja članarina, izdavanja potvrda t. d. imaju i Siriti društvenu misao, te promicati interese društva u opće, onda vidimo, kako je taj rad velezaslužan, ali i težak. S toga će im svaki prijatelj ovoga poduzeća ići na . ruku, što se bolje može. Sudeći po njihovim marljivim izvještajima, o tačnosti otpremanja članarina i t. d. ovi muževi zaslužuju svaku hvalu i priznanje. Ima puno načina, kako se „Gajret" može dizati i unapregjivati bilo materijalno ili moralno i tako se svakom patrioti pruža prilika i široko polje za blago­ tvorno djelovanje. Pa i u tom pogledu moram sa radošću naglasiti, da se narod sve više interesuje za društvo i naše nastojanje. Za to su nam najboljim svjedokom mnogobrojni darovi, o kojima ete čitali u „Beharu**. Daleko bi nas odvelo, kad bih vam išao nabrajati imena darovatelja i revnih sabirača, a da i ne spomenem marnih pčelica, gjaka, koji u „Gajret** snesoše svaku paricu, koje se samo dočepati mogoše. Pa kako i ne bi ! Kad god ti se sreća nasmije, sjeti se brate i našeg društva. Jedan „Gajretov" prijatelj n. pr. došao je na originalnu misao, pa društvu pošalje po koju svoticu, kad god sretno utjera koji zabatačeni dug. Osim ovih darova u novcu valja mi istaknuti još slijedeće: Gospodin Adem aga Mešić dozvolio je sadanjem odboru, da može raditi i smjestiti društvene stvari za ovo vrijeme u prostorijama uredništva „Behara" posve badava, te še je time prištedila znatna svota, koja bi se bila morala izdati za nabavu namještaja i kiriju lokala, na čem mu se odbor ovdje najsrdačnije zah­ valjuje, ako je uopće moguće tom patrioti zahvaliti na tolikim dobročinstvima i žrtvama, Što ih on dopri­ nosi za naš napredak. NARODNE' IV U ovakom društvu, koje se ne osniva od danas do sutra, moraju se čuvati svi spisi, b la g a jn i^ knjige, potvrde, namire i t. d., a za to je od prijeke potrebe od vatre sigurna kasa. [ ova znatna svota koja hi se morala bila izdati za kasu, prištedila se je' jer je gospodin Omer beg SulejmaopašiĆ društvu pritekao u pomoć i poklonio jednu starinsku kasu, na čem mu se ponovo zahvaljujemo. Dakle, kako se iz do sada navedenih činjenica vidi, radi se na svim linijama složno i oduševljeno Istina poteškoće su velike kako već znate. Tu na prvom mjestu je nerođica, koja nas prati već nekolike godine, onda razni interesi, sebičnost i maloduš­ nost, te rovarenje onih naših prijatelja, kojima naša prosvjeta i kulturni napredak nikako ne ide u račun jer se bijahu naučili u mutnom loviti. Ali nije badava rečeno: „Kad se bratska srca slože, i olovo plivat’ može!** Kraj svih tih poteškoća, koje su „Gajretu** stajale na putu, mi se možemo podičiti tim krasnim Uspjehom kako moralnim tako isto i materijalnim 1 Prije nego li završim da rečem riječ dvije o nabavama i inim društvenim rashodima, o kojima će Vas gosp. blagajnik pobliže izvješćivati. Da mašina u redu funkcionira, valja čestito ložiti i poticati, a uz to hoće se stroga tačnost. Samo se po sebi razumije, da je društvena korespondencija za ovo vrijeme morala biti veoma živahna i da je za to trebalo listova, omota, maraka i t d., a osim toga i kopija sa presom u kojoj ostaje otisnuto onako kakvo je svako važnije pismo, koje društvo šalje. Blagaj­ nički su poslovi opet u toliko kompliciraniji, Što se računi moraju voditi o svakom članu i izdavati po­ tvrde za svaki prinos. Kad su se ove stvari štampalo, naručilo ih se za 3 do 4 godine, jer tako dogje kud i kamo jeftinije, nego li kad hi se svake godine na novo štampale. Za to če dakle ova 4-injesečna drušštvena godina nositi troškove za iduće 3 —4 godine. Jednom svršenom pravniku, koji je bez ikakva imetka i bez Stipendijo absolvirao pravniĆke nauke uzdržavajući se onim, što bi sam privredio i zaslužio, podijelio je odbor pripomoć od 210 K, da može po­ ložiti pošljednji svoj ispit. U n O T U O R IN E . Mujo i njegova draga. \ujo kuje konja po mjesecu, ,JLMujo kuje, a majka ga kune: „Mujo sine, živ ne bio majci 1 Ne kuje se gjogo po mjesecu Neg po danu i po žarkom suncu 1“ „Progji me se moja mila majko Kad mi moja na um pane draga Ja ne gledam tavnoj noći mraka". Pa on ode dragoj pod pendžere Kucnu burmom dragoj u pendžere „Draga moja jesi li mi doma", „Jesam doma, amanijesam tvoja". Tvoja me je majka potvorila Da sam tebi sihir učinila Nijesam dragi života mi moga Jesam tvoju stopu iskopala Pod žuti je neven potkopala Vehni, dragi, dok ne pogjem za te. Zabilježio: M. MehmedbaŠtL �IV BEHAR L I5 K njiževnost Avdija. poučna knjižica za školoku mladež od Jusufbega Cengića iz Foče, povećao i izdao Beg Kapetanović Ljubušak, naklada knjižare B. Buchwalda i druga, Sarajevo 1903. Cijena? Ovo je sigurno najobljubljenija narodna umo­ tvorina u nas, te je svijet najvoli čitati. Bivša Špindlerova Štamparija štampala je prije ovu knjižicu nekoliko puta, a sad je to preuzeo Buchvald i pri­ redio novo izdanje. Knjižica je. sad vrlo lijepo opremljena, a može se nabaviti u knjižari izdavača. Kulturne bilješke. „Gajretova" skupština. U pretprošli petak 19. juna održavala se prva „Gajretova" skupština. Po pravilima valjalo je održati polovicom mjeseca juna i ako je ova prva društvena godina manjkava. Na skupštinu dogje i Nj. presvijetl. Reisul-ulema H. M. Tevfik ef, Azabagić. H. Nurudin ef. Hafizović, vrh. šerijat. sudac, H. Hasan ef. Spaho, muderis Šerijatske sud. škole, Mujaga Bičakčić posjednik, Ademaga Mešić trgovac i posjednik iz Tešnja i mnogo drugih. Predsjednik Safvetbeg Bašagić otvori skupštinu u 21/* sata podne zahvalivši se gospođi na posjeti, te pozdravivši vladina izaslanika g. Koszlera. Za tim izreče tom prilikom krasnu besjedu, koju na drugom mjestu u cijelosti donosimo. Njegov govor bi pozdravljen burnim pleskanjem. Iza njega uze riječ tajnik društva g. Hasan efHođžić, te pročita svoj izvještaj o radu društva i odbora za prošla 4 mjeseca. I ovaj izvještaj u cijelosti donosimo. Iz zaključnog računa, što ga razloži na skup­ štini draštveni blagajnik g. Hajdar ef. Fazlagić, sa­ znajemo ovo: Za ovo vrijeme ušlo je u društvenu blagajnu članarine dobrotvorske 3500 K, utemeljiteljske 8.384 K 56 h, članova L, II. i IIE reda 2.767 K 80 h, te darova 1.373 K 27 h; ukupno: 16.025 K 63 h. Izdatci su bili od l./III. do 18./VI. 1903. za nabavu blag. knjiga i tiskanica 610 K 69 h, podvorniku 36 K, potpora 210K, nabava i uzdržavanje inventara (po­ kućstva) 57 K 60 h, poštanski troškovi 89 K 76 h, ukupno 1004 K 05 h. U gotovom ostaje u blagajni 15.021 K 58 h. Ovaj zaključni račun potvrgjuju re ­ vizori. Potpredsjednik g. dr. Halidbeg Hrasnica čita proračun „Gajretov“ za buduću godina. Iz toga so proračuna saznaje ovaj vrlo opravdani i shodan za­ ključak odborov. Odbor je zaključio, da prihod jedne godine ne troši u potpore te iste godine, već da taj prihod (Jijeli siromašnim učenicima, tek u budućoj godini. Tako radeći ne će se nikad dogoditi, da se gjaku osijeČe potpora u sredini godine, i makar kakve zapreke u društvu nastale, gjak će biti potpomagan cijele godine, a ne će mu se morat reći jednog mje­ seca : čekaj dok se skupi članarina. Na tom je prin­ cipu osnovan budget društva tako, da će se prihod od l./ffl. do 31./VIII 1903. upottebiti za izdatke od l./VII. 1903. do 30./VI. 1904 Taj prihod iznosi po pravilima 90°/0 od članarina članova I., II. i III. reda 5.784 K, od darova 1.373 K 27 h, od kamata 150 K, 261 T R K . _ _ ukupno: 6.576 K 54 h. Ođbivši od toga dosndanje troškove^ i potpore l.OOlK 05 b, to ostaje na ras­ polaganju 5.572 K 49 h, koje će sc upotrebiti u potpore gjacima za vrijeme školske godine 190*/- t. j. od 1./IX. 1903. do 30./VI. 1904. Osim toga ostaje kao fond društveni, koji se po pravilima ne smije trošiti i to 3.500 K od dobrotvora, 8.400 K od utemeljitelja i 10% od članarine I., II. i III. reda, darova i kamata, što iznosi 12.630 K 72 h. Poslije kratke debate ovaj se proračun primi. Na pitanje predsjednikovo: ima li još kogod kakvu primjedbu, da se može preći na biranje odbora, ustaje Mustajbeg Mutevelić i Čita Bvoj odugačak predlog. U dugačku uvodu veli, da on, otkad zna za se, prati prilike i život naroda, da mu njegova dobrobit na srcu leži i t. d. pa nadovezuje odboru, da odbor kao inteligencija vodi narod, a narod ne zna, kud ga vodi. Inteligencija treba da i primjerom pokaže, da joj je narod na srcu, treba da mu rekne, da je ona 8 njim, pa da ga onda povede i narod će onda pohrlit za njom. Na koncu sve se svodi na to, da odbor izda jedan novi proglas na narod, da mu kaže: narode mi smo uza te, hajde s nama, pa će se onda narod oda­ zvati i pohrlit u „Gajret.“ Pošto ovaj predlog nije još bio dosta jasan, mnogi govore, da ga govornik ponovi, da ga preci­ zira, na što govornik čita zadnje riječi svog članaka. Na ovo su odvratili: Mulabdić, Aličehić, Mahmuđbeg Hrasnica, te dokazali, da poziv u ovom smislu nije od potrebe, pokretači „Gajretovi“ dovoljno su poka­ za! da oni rade za dobro naroda. Vrata su „Gajretova- svakom otvorena, a odbor svakom prilikom po­ ziva narod, da se upisuje. Na pošljetku dr. Hrasnica veli, da bi poziv u tom smislu, kako ga govornik predlaže bio više provokacija, te bi povukao društvo izvan djelokruga njegovih štatuta. Ovaj se predlog jednoglasno skida 8 dnevnog reda. Ademaga Mešić ustaje, te u poduljoj besjedi razlaže zasluge sadanjeg odbora i predlaže, da se, ako ne Čitav odbor, a ono bar predsjednik ponovo izabere per aklomacion^m. Ovaj se predlog usvaja, te skupština izabire Safvetbega BaŠagića za predsjednika a za tim prelazi na biranje odbora. Rezultat bijaše taj, da su u odbor izabrani opet članovi starog odbora, dr. H. Hrasnica, H. ef. Hodžić, H. ef. Fazlagić, Hilmi ef. Muhibić, Rizabeg Kapetanović, Salih ef, Aličehić i Edhem ef. Mulabdić. Za revizore izabrani su opet Mustafa ef. H. Rustanagić, Mehmed ef. Đcrberović i Izet ef. Petrev, a za zamjenike odborske: Fehim ef. Spaho, Hilmi ef. Hotibović i oukri ef. Krehić. Time se skupština svršila. „Gajret*. Kao članovi utemeljitelji stupiše u dru­ štvo slijedeća gospoda: DerviS ef. Kulaglić, imam carske džamije u Prozoru; M. S. iz Sarajeva; Malić-beg Kulinović, vele­ posjednik iz Petrovca; PraŠo Mustafa beg, posjednik iz Cajniča. _________ Svaštice. Prvi klšobjaa Do; godine 1750. u cijeloj Evropi nije bilo kišobrana. Jonas Hanvaj, rogjen u Portsmuthu (Engl) 1712., proputuje gotovo cijelu Aziju, �BEHAR 262 pa Vidi tamo naročito u Kineza, kako su nešto raza­ peli nad sobom i čuvaju 6e od žege sunčane. On tu spravu promotri, pa kad dogje u Evropu, napravi sebi taku spravu, i poče je nositi nad sobom, ne samo da se zakloni od sunca već i od kiše. Kad se prvi put pojavio na ulici, svijet se je bacao na njeg kamenjem, grdili ga i psovali zbog te novotarije. A kasnije rsširi se kišobran brzo po svoj Evropi. IV Zagonetke. Računska zadaća od Behdžeta. Brojeve 1, 2, 8, 4, 6, 6, 7 i 8 treba tako rasporediti đ njihov zbir dade 9999. Od Selim Sabita. Da što mi ti da što: 1. 2. 8. 4. 6. 6. 7. 8. Pogled po svijetu. 16. juna obdržavala se u Biogradu u Srbiji narodna skupština i jednoglasno izabrala za kralja Srbiji Petra Karagjorgjevića. Odmah su povog kralja obavijestili i u Ženevu, gdje je on živio dotle, za­ putila se deputacija, da mu zvaničuo priopći zaključak skupštino i da ga dovede^ u Srbiju. Petar je došao prošle hefte u Srbiju, gdje je dočekan vel kom sve­ čanošću. Tada se zakleo na novi ustav i zauzeo srpsko kraljevsko prijestolje kao Petar I. Karagjorgjević. Hodalo, vodalo, soli ne lizalo ? Dva se deda kroz plot za brada vnku ? Oganj gori, n ognju Čovjek stoji ? Skoči srna iza grma, pa preskoči sto i tri trna? Vodom ide ne brčka, čamom ide ne čačka? Dogje na voda, vode se ne napi? Oko panja dva lopara? U nače Katice devetere gaćice? Odgonetke. Odgonetka rebusa od Karanfilage iz 3 br. „Behara". Dobro djelo vječni život. Odgonetnuli: Ibrahim Dautović, učen. trg. fik u Bijeljini, Smailbeg Ghradaščević, gimn, ? i Čelebija Majo. Vlasnik: Adem aga Mešić. Odgovorni nređnik: Edliem Mnlabdić. Štamparija Risfe Savića, Sarajevo. 0 pećkom Hasanagi. Historijska crta. EtuhJeiu alerradi. d lŠ S ^ P iuvremenici Hasanage poćkog, glasovitog juna^a 1 značai u°g vojskovogje krajišničkog. /jfefjSagalK pripovijedaju slijedeće o njemu: U prvoj četvrti devetnajestog stoljeća /iL skoro nije bilo dana, da na Krajini „krvavoj haljini* ne bi bilo okršaja zbog upadan ja i haY / ran ja jednih druge s obiju strana granice, pod \ raznim i u ono doba uobičajenim izlikama sa strano pograničkih kršćana i muslimana. S obe strane granice postojalo su čotovogje i četovanje je obično izmjenično bilo. Kršćani s ono strano za vremena pećkog Ha­ sanage, da vrate muslimanima „šilo za ognjilo" u Krajini, počnu se sakupljati u velikoj množini oko granice. I Muslimani, opazivši to sakupljanje počnu se pripremati na otpor. Pećki Hasanaga vazda je bio spreman na poziv Krajišnika srnuti u boj za obranu milo otadžbine i uzvišenog dina. Ali gledajući, u zadnja vremena kako bosanski veziri ni krive ni dužno bosanske erćano, ajane, kapetane i ugledne porodico i plemiće, koji su bili kroz 2—3 stoljeća stupovi carstva i veliki bedemi proti zapada, nedostojnim načinom kažnjavaju, imetak im otimaju, progone ih i glave im osijecaju, uništa- vaju ih i ugled im obaraju, pokaza se onaj put vrlo hladan prema primremi kršćanskoj. On bijaše tvrdo uvjeren, da su plemići bosanski hranitelji domovine i carstva, a Osmanlije ih tako ponizuju i uništuju, pa ga to strašno ogorčilo. Krajišnici su se neprestano pripremali, kao i kršćani prijeko, to se sakupe u Peć pod svojim hajracima. Kad opaze, da Hasanaga nije u Peći, teCko im bude i neobično. Nekoliko bajraktara pošalju po Hasanagu, koji ga teškom mukom podignu i s njime u Peć vojski stignu. Hasanaga se primi vodstva, ali pod nekim uvje­ tima. Krajišnici vjerni samo Hasanagi u ono doba, na to privole i njemu svoju sudbinu u ruke daju. U odrogjeni dan Krajišnici pod vodstvom svog milog pećkog Hasanage krenu na granicu i utabore se prema kršćanima. Hasanaga naredi Krajišnicima, da se ne miču dok im on znaka ne dade i da čekaju dok se on vrati. Megjutim se on sa nekoliko svojih doglavnika uputi na svom alatu u neprijateljski tabor. Raspitavši za njihova vogju nagje ga, to odmah poslije pozdrava otvori s njim ozbiljan razgovor: — „Šta ste so vi junaci ovdje sakupili ?“ �IV BEHAR „Ko v^s jo ovamo i radi čega poslao, šta želite ovdje ?u — „Zuluui i pustošenje vaših ljudi sakupilo nas je ovdje, da vam vraćamo „Šilo za ognjilo“. Što smo trpili, više se ne može. Došli smo ovamo, bez ćesarske zapovijedi, da se jedanput za vazda riješimo vaših zuluma i pustošenja, kao što i vi u više slučaj ova bez zapovijedi vašeg pađišaha prelazite ovamo i pu­ stošite naše krajeve". — Biva vi ste ustali da provalite u našu zemlju i da je poharate ? —* To smo namjerili, jer ne nalazimo drugog puta. Hasanaga, promislivši u sebi kako su Krajini krila oblomljena po božanskim vozirima, koji su baš u toj godini više krajiške gospode i plemića isjekli i iz domovine protjerali, nepouzdavajuć so u ono skup­ ljenih odluči boz bitke neprijatelja sa granice pomaći, pa nastavi: — Možete. Moja vam se vojska ne će oduprijeti. Uradite što god vam jo volja. Popalite i porobite sve Ali ne zaboravito ovo: da ćemo mi, nakon vaše po­ plave i poroba vratiti se na svoja garišta, pa ću ja na svom garištu pradjedovskom doći i ko gorski vuk zavijati, a sa mnom i ovo moje društvo kao mali vu­ čići. A vjerujte, od naših će se glasova zemlja za­ tresti, pa kad onda sa naših garišta onako ljuti i ogorčeni pogjemo, budite uvjeren druže, da ćemo i stolicu pod banom prevrnuti, pa ako. volite to na glavi dočekati, a vi slobodno hajte, kud ste pošli. Što se tiče naših prelaza tamo i upada i četovanja po vašoj zemlji, to uvijek vaši ljudi dadu povoda tome. Vi vaše tamo držite da ne upadaju, naši zaista ne će. A kad zajimate, vraćaće vam se. S Bogom! Hasauaga se vrati svom društvu i naredi im, da se odmah razigju kućama; da niko ne izbaci ni hitca proti neprijatelju, i ako neprijatelj pregje, da mu so niko ne odupire, nego da bježi u unutarnjost, da sve svoje ostavi. Krajišnici ga poslušaju, kao prokušana svog vogju i razigju se svojim zavičajima, a neprija­ telj, čuvši odlučne riječi silnog i njima dobro pozna­ tog Hasanage, ne usude se nakane svoje izvesti, nego se i oni svojim domovima povrate i tako se taj sukob vještinom Hasauage pećkog bez krvi dovrši. Kad su kašnje Hasanagu pitali, što je tako uradio, kad se nije trebo bojati neprijatelja, imajući 263 pri juci dosta junaka krvave zemlje, vele, da bi uz­ dahnuo i ovako odgovorio: „Dragi sokolovi! dok cara u Stambolu nijesu počeli opkoljavati kukavice, izdajice, murtati i lopovi, siledžije i hrsuzi, nepoštenjaci i ubojice, lažljivci i spletkari, Bosna je mogla, a na pose ova naša Kra­ jina ratovati i legja Turskog carstva čuvati, pa i izvan domovine turskom oružju čast uzdržati; ali od kako ga počeše nesretni ljudi opkoljavati i u našoj domovini spletke i zavagje zamećati, te naše prve' ljude i plemiće i uplivne osobe ubijati i imanja im otimati, od onda smo mi, vidio sam, natrag pošli, pa bolje je i ovako, nego da smo se oduprli. Pošto je sada ovako tursko carstvo počelo opadati, osela, neka zuate, radite šta hoćete, a Hasauaga vas ne će više voditi". * 0 Hasanagi pripovijedaju i ovo: Bosanski vezir Vodžihi paša bio jo, kako je poznato veliki krvolok — poput Dželalije i Abduralunan paše. 1 on kao mnogi njegovi predšastnici, utamuiči radi ništa jednog vremena za svog vezirovauja u Travniku izmegju ostalih H. Mustajbega Kuleuovića (Šinikčića) i H. Kadi bega Kuleuovića iz Petrovca. Običaj mu je bio zatvoreno velikaše, potplaće­ nim muftijom i kad.jom osuditi na razne kazne, ne­ koga na gubitak imanja, a nekoga na gubitak života ili na progonstvo. Jednog dana osudi i gore spomenutu dvojicu na smrt. Čuvši to Hifzi e£. Gjumišić iz Banjeluke, da mu je zet H. Kađibog osugjen na smrt, pobiti u Travnik i zamoli vezira za oprost smrti obojice gornjih bo­ sanskih plemića i ajana, ali mu Veđžihija ne htjedue udovoljiti, izgovarajuć se, da se zakleo, da će ih po­ gubiti. Hifzi ef. poleti u Krajinu Hasanagi pećkom i zamoli ga, da ou što učini kod vezira, na što Hasau aga, i onako zlovoljan na Osraaulije, pristane ’i Vedžihiji piše, da se nipošto ne usudi smaknuti H. Mu­ stajbega i H. Kađibega, jer da će im on doći sa 40 hiljada Krajišnika fatihu na grobu učiti, ua štq, Vedžihija zbilja odustane od smaknuća i pusti ih na slobodu. Zabilježio: H. A. BuŠatlić. �S l i k a r . _ Jedna zgođica iz života. — gSpjedio ti ja u našeg Ibrahimage na ćefenku, j S p te zaturili laf o vrućini, a i bijaše onog S R ljeta vrelina, vam onaka more bit. Dok 6e ti u to nekakav stranac preko čaršije. Rijetkost je to u našem gradiću, a još veća, Sto ovaj izbi s onim mrkim sandučićem, pa ti ga istom prinese oku, i ko nanis«ani, a sve se i \ nevješt čini, još malo naperi, pa istom nešto njemu klap! i nikom ništa. I kud će vrag, pa u pravo k’ nama pred dućan. — Dobar dan! veli — Bog ti dobro dao, ođvratismo mu mi. Stade on, pa u nas gleda, a mi u njeg. Dok će Ibrabimaga: — Šta bi htio komšija? — Ništa. — A šta ti je to? — Ovo je sprava za slikanje. — Ti si biva slikar? — Jesam. Pa bih htio i Vas . . . . — Ne’š mene, vjera ti je, da ’š svakog. — A za što molim Vas? — Ne ’š pa eto! — Pa ja sam i druge muslimane . . . — Svak za se komšija, ja za njih ne znam, ja znam samo sebe čuvat. Stranac se osmjehnu, pa opruži sokakom. Sjutri dan osvanuo petak. Pa kako je ljetni dan, svud vreva i galama, vriska momaka i pjesma djevo­ jaka. Gore na Ćatinu brijegu prava vreva djece, igra je i galama, a blizu do njih kolo djevojačko, sve dvije a dvije, a blizu njih opet momci. Dok opet onaj jnčerasnji Švabo mimo nas, pa pravo djeci na Ćatino brdo. Prišulja se ko da nije uperio k njima, a sve zvirla očima po okolici, kad na pošljetku blizu djece naperi onu spravu ko top na djecu. I koga će on uočit, Meska Ćatina. Bijaše to dijete ko što se ono desi, pa ašićare od stvorenja smlaćeno, nekako blesasto, a glavurde tako goleme, a kakva ti biogradska tikva, ništa iza nje nije ostala. Alčak Švabo, u drugu djecu ni da pogleda, već sve u malog Ćatu, dok najposlije prigje i reče mu: — Čuješ mali, daću ti čitav sekser, ama da mi se ne makneš odavle, hoćeš? f Ćato i ne znajući Šta će bit, stade ko ukona a on dohvati onu spravu, pa dok bi dlan o dlan' nešto štrocnu, a on reče: — Gotovo je! Evo ti sekser. U to sad istom ostala djeca vidješe, šta bi, pa će svi u graju na Ćatu: — I ! Švabo te uštrampa ! I, Švabo to uštrampa. u Švabo u taj čas put pod noge, a Ćato stao, pa se okaskatio. Jednako djeca viču: — I, Švabo te uštrampa, pa jedni onda: No’š voli, narasti, a drugi: Ni godinu ne’š skrasit, umrijećeš. Ta graja na pošljetku natjera Ćati suze na oči. Otrže siromah plakat, pa oporavi ravno kući. — Mešane, sine, šta ti j e ! — udari brižna majka u jauk, kad smotri dijete. — Šta ti je, kaži m ajci! I njoj se već svrnuše suze, dok on jedva jecajući: — Uštrampali m e! izusti kroz plač. — A ko te uštrampa, da od Boga nagje. Švabo. Pa mi djeca vele, da ću umrijeti. — Uli, teško meni nesretnici,, jauknu žalosna mr ca. Ja puste grjehote! A Što se dade štrampati, da od Boga nagješ? — Prevario me. Mati i dalje jaukala i prste kršila, a Muško sve jecao i sve nešto premišljao. Dok se na jedan put okrenu, pa zamače na kapiju. Opruži sokakom i poteče Što može bolje, sve u sebi misleći, da gdje bilo stigno Švabu. Na jedan put ga smotri na raskršću, kako je uperio onaj top upvavo na grad. Ćato se pri mače, pa će iznenada: — E, Švabo! Sad ćeš upamtit koga ćeš štrampal! Dokopa se one sprave, pa njom o zemlju, a ona u hiljadu komada. Švabo zinuo, pa samo gleda pusta čuda. Ne umije da progovori. Dok će u neko doba : — A šta ti to uradi ? — A šta ti uradi od mene ! No bio me štram­ pati, pa ti ne bi to bilo I To reče, pa oplete kući, da kaže majci, a Švabo osta sabirući polupane komade. To je bilo onda, a danas kad se Ćato vidi na anzihtskarti — — smije se. Mujo. �BEHAR IV 265 Mala poslanica. (Za utjehu svima koji su promašili cilj.) Aako čovjek ne bi htio, >Udeien je sviet cio, 1 Jer slačajno u sebi je — Svu protivnost oličio. Ko ne znade uživati, Bez broja mu blago daje; .A ko znade, pogledaj ga, U nevolji gdje skapaje. A ko živi Od onoga Više nego Filira mu Ko prezire žensko društvo, Sve Zulejhe za njim teže; A ko bi im dušu pio, čak i babe od^njeg bježe. A onome, — ko bi znao Da Kineskim carstvom vlada, — Nad životom kletvu prospe, Pa do groba vazda Btrada. Ko ne ima sposobnosti Da kod kuće plugom kreće, Pod jaram mu st6. tisuća Vrsnib ljudi udes meće. Kome nije od potrebe, Nek napiše sto mu drago, Svijet će mu skupo platit I na blago sasut blago. siromaški Što napiše, papir vriedi ne da više. Ovu malu poslanicu Ko utjehu Mirza šalje: Književniku, novinaru, Pjesniku i. tako dalje........I Mirza Safvet. Nešto o našem v&zu. - Piše: Salili. — Evo se primiču mubareć dani, približuje nam se ramazani šerif. To je vrijeme u godini, kad musliman treba da se potegne od svjetske brige i posla, da više koji čas provede u ibadetu, da se sam sa svojom savjesti prohesabi, na čemu je, icako je stao prama Bogu (dž. š.) prama starijem, roditeljima, sirotinji i uopće prama društvu. To čovjek Čini i treba da čini i izvan ramazana, ali to je kraće i sastoji se obično osim namaza u tovbi i t. đ. Ali ramazanski su dani neki veći objam, gdje čovjek za godinu hesab vidi. Pa kako su ti dani pretežno odregjeni u taku pobožnu svrhu, to se i sa strane uleme, vaiza i đr. daje što više prilike, da se narod pouči, u čem je neuk, da se osvijesti, da se dozove k sehi. S toga je dakle ta pouka od velike, neprocijenjene zamašitosti po narod, po njegov intelektualni, etični, moralni i reli­ giozni razvitak. "Velika je razlika kazivati vaz skupu, rastrešenu svagdanjim brigama, i opet takom skupu, koji je već skrušen ibadetom došao do svijesti, da je žedan vaizove riječi, pohitio u džamiju, da čuje što ne zna, da mu onaj autoritet prikaže ljude dobre kod Boga i zle po svojim djelima, da mu dakle onaj autoritet izreče osudu o njemu samu, jer on siromah naslućuje o sili Božijoj i dvoji o selametu svom. Golem je dakle zamaŠaj vaizov i njegovih riječi i gotovo bi se moglo ustvrditi, da je loš uspjeh vaza samo pošljedica nepoznavanja vaizove zadaće, jer mnogi da pojima ovaj zamašaj, ne bi se možda ni Uspeo na ćurs. Kakav bi dakle valjalo da bude svaki vaiz, kakav njegov vAz, s kakvom spremom treba da se popne na ćurs, to ćemo reći kasnije, nego da sad razmotrimo naše prilike. Nama kao da je u krv prelio, da za svaki naš nazadak krivimo hodže. Hodža je po mislima našim dužan, da se brine o duhovnim poslo­ vima našim, pa s toga: hramljemo li gdje god u tom, krivimo naravno njiha. Ali ovdje valja raščistiti nešto, a to je da u islamu nema staleša, kakav mi razumije­ vamo u hodžama. Što mi jednu veliku skupinu ljudi na­ zivamo hođžama, to ta skupina još nije stalež, jer nemaju nekog izvjesnog zajedničkog pravca kome su se odali. Ima dosta ljudi posve privatnih, učili su negdje, da se u poznavanju vjere što bolje usavrše, a Bad kao zreli ljudi bave se privatnim poslovima, ali nose đžubu, ahmeđiju, šalvare i t. d. i mi ga nazivamo hodžom; a kad za naš nazadak krivimo hodže, onda i na’njeg ni kriva ni dužna pada nešto te krivice. A je li to opravdano ? Ima ih u isto takom kijafetu, ali obavljaju službu mualima, muđerisa, imama, hatiba, vaiza i t. d., pa ako se kod muđerisa recimo opaža loš uspjeh, mi opet udri po hodžama, dakle, za po­ grješke muđerisa krivi su i imami! Ni to nije oprav­ dano. Kad ovako tu skupinu ljudi razlučimo po nji­ hovim faktičnim zvanjima, onda hčdža kao staleža prosto nema. Možemo mi do duše sve njiha nazvati jednim imenom „hodže11, ama ne možemo se kasnije zaustaviti kod tog da ih samo nazivamo, već ih idemo okrivljavati sviju za pogrješke jednog. S to{ja dakle ova tužba na hodže nije opravdana. Ali hodže su ipak krive ne kao hodže već kaO muslimani. Svaki je musliman dužan raditi i za se, a i po mogućnost za sve oko sebe. Spremnije i učeniie ljude u vjerskom pogledu mi nazivamo hođžama, pa i oni i kao muslimani a i kao učeniji pogotovo treha da rade za svoj narod. Kako imućan čovjek ne smije svoga imanja samo za se čuvati, nego mora njime i drugoga potpomagati, tako i onaj, koji nešto zna — �266 BEHAR ----- --------------------------------- koji je duševno bogat — ne smije svojim znanjem onako svašta po malo. Ispitaj glavnu pouku v&za k, škrtariti. Istina, najveća je odgovornost na hodžama, se hoće njim da k aže; ali na pošljetkn najglavn^ • jer bi u prvom redu oni, kao najučeniji morali biti mjerilo sam džemat. Biva ga često sve manje, što ^ nosioci islamske prosvjete, ali to ne može biti ujedno znak da ili on nije za vaza, ili vaz za njeg. No hvalj i razlog, da i drugi oko toga ne rade. Danas se n. Bogu nije ni sve tako. Ima ih dosta, pa se džen^ pr. u sudbenim stvarima ne može ni najprostiji seljak suznih očiju razilazi s vaza. Iz toga slijedi, da vaiz dobro mora poznavati obraniti time: što nije poznavao zakona. Nepoznavanje zakona nikog ne ispričava. A ovdje još nikom nijesu svoj džemat, jer kako liječnik ne može izliječiti ruke svezane da radi ono, što će poboljšati onaj čovjeka, dok mu ne zna bolesti, tako ni vaiz ne m0$6 nazadak naš. Mi na priliku danas i ekonomski naza­ nas popravljati, ne zna li u čem najviše griješim0 dujemo, pa koga da za to okrivimo? Ne ćemo svi ; i Vaizi dakle moraju dobro poznavati naše mahane ako bi htio pojedinac, koja korist, t. j. ima koristi al naše bolesti u pogledu vjerskom, a kako se onaj svijet stiče ovim, valja da nas i u ovom svijetu upućuju samo njemu, a ne narodu ! £a to u onom pogledu, u kom okrivljujemo na uredan i krijepostan život. Stoga dakle valja da hodže, krivi smo svi, jer hodže bar rade za se kao poznaju i naše mane i zle navike, koje se toliko muslimani; da radimo i mi svi toliko, eto nas sretnih. i ne tiču neposredno vjere. Vaz treba da se udešava Ali kako rade sve hodže, kao muslimani, ža se, tako prama đžematu i njegovim potrebama. Nije shodno, rade.i muallimi, muderisi, imami i vaizi. No njihova da se u vazu posluži stanovitim mev’izama i kojekakvim je dužnost pored te još i druga, veća. Muallimi će tasnifatima, kojima se ni autor ne zna. Ove su knjige poučavat svoje učenike, imam će dolazit u džamiju i napisane za ljude od kojih se mi razlikujemo i obavljat svoju zadaću; pa ako ispred muallima i mu- vremenom i shvaćanjem i t. d. Naš vaz trebao bi da se u glavnom ograniči m derrisa odlaze učenici nedotjerani, nenaučeni kako valja, ako đžemat često mora da klanja na po se, najnužnije teme, premda je lijepo čuti sve što se u jer nema imama, onda ih možemo okriviti, da ne vezu govori. U tom se baš i griješi najviše što se ne vrše svoje dužnosti, dok vaizi na priliku za to ipak zna razlikovati predmet veće potrebe od onoga manje mogu biti vrlo dobri. Ali prispodobimo li zvanje mu­ potrebna. Hićaje su istina kojekakve dobre za moallima, muderisa imama i t. d. sa zvanjem jednog r: ’nu pouku, al ima puno prečih stvari. Za to bi dobro vaiza, opazićemo veliku razliku bar pa zamaŠa’u same bilo da se stanovit dio vaiza odredi za' akaid. Kad se te zadaće. Dok muallim ima pred sobom stanovit sve lijepo i potanko progje što je najpotrebnije broj mladeži, vaiz ima čitavo općinstvo; onaj ima jedr m muslimanu, onda bi došlo jedno vrlo važno mladež, kojoj mora polagat temelje za budući život, pitanje u našem životu, a to je pitanje našeg uzgoja vaiz ima zrele ljude, koje treba da ravna i upravlja (terbijeta) u kući i izvan kuće. 0 tom se baš pred­ u samom životu; dok je muallimu u neku ruku pro­ metu u nas u vazu najmanje govori. Koja ti korist pisano, šta će govorit svojoj talebi prama dobi nji­ od dječaka i momka, ako on teoretički pozna i sam hovoj, vaizu su otvorena vrata, Široko polje, ama akaid, kad je u društvu, na sokaku, u kući surov, oba svijeta su pred njim, pa treba da slušatelje svoje neotesan, nedozvan, kad je ponašanja (ahlaka) po­ upućuje u ovom svijetu, kako će se vladat prama kvarena ? Bvojoj okolici, a da ih sprema za onaj, drugi, vječni Roditelji se malo brinu za svoju djecu, jer imaju svijet. S toga je dakle zadaća, vaizova golema, i drugih poslova. Mati po gotovo misli, da.joj se sva ogromna, nepojimljiva uprav. roditeljska dužnost sastoji u tom, da joj je dijete sito Dobar vaiz može učiniti više nego itko u svakom i obučeno (makar i prljavo), — ispustiće dijete na pogledu narodnog razvoja, i postigne li zlatan uspjeh, ulicu, ni malo ne pazeći u kakvo će ono društvo doći. kakav treba da se postiže, onda se njegove zasluge Hoće li tu dijete šta lijepo naučiti? Tu će se ono procijenit ne dadu. Naprotiv slab vaiz može štetno da naučiti psovati, svagjati se i sve što je najgore. Kad upliviše na svoju okolicu, a onda------ onda je kriv, dogje kući, istrešće šta je taj dan od svog „lijepog kriv je da se izreći no može. Nije to sve jedno ka­ društva" čulo, a „marna" će ga kad joj tako svašta zivati vaz samo da se k aže; kad se već troši u to zapamti — zagrliti i poljubiti. Ukoru ni traga! I tako vrijeme i trud, a sami je predmet — vaz tako uz­ to ide dalje. Dijete se kvari, a niko ga ne popravlja, višen, iz džamije svak mora otić ganut i dirnut slat-, niti se o njegovom duševnom razvijanju brine. kom riječi vaizovom, mora otić s vaza i utješen, što Ko dvoji o našem nemaru, neka pogleda u je on ipak na pravom putu i opet bojažljiv za bu­ našu mladež, pa će mu nestati svake sumnje. Sva ta dućnost svoju. Uspjeh vaza najbolje ćeš saznat po tom naša pokvarenost dolazi od pomanjkanja odgoja a ako si sam slušač, upitaj se poslije vaza ili pripo­ tomu su u prvom redu krivi roditelji. Kada bi oni vijedaj kome sadržaj njegov, pa ćeš često opazit, da vršili svoju roditeljsku dužnost onako, kako to Islam ne znaš, šta bi mu kaz’o. To je znak, da u vazu zapovijeda, ne bi bilo ovlike pokvarenosti i ne bi se nije bio opredijeljen predmet, o čem se govori, već tužilo na „zeman". Pa i u mekteb što će dijete ići �IV BEHAR teško će se popraviti, kad inu roditelji ne rade u skladu sa muallimom. Dužnost je dakle vaiza da rastumači roditelju: kako griješi proti vjeri i proti svojoj djeci, kada ovako zanemaruje njihov odgoj. A kako mu trelia podučavati? Je li dosta progovoriti pet — Šest riječi, kao što se je to do danas činilo? Nel . . Današnjem vaizu valja u to mnogo više truda uložiti, jer mu valja naknaditi i ono, što su prijašnji propustili. Ali ne samo da mu treba o tomu više raditi, nego nru treba i dosadanji način u tom promijeniti. Đevletline (s. a. v. s.) uzvišene riječi: „Naučavajte djecu svoju za ona vremena, u kojima će živjeti 1“ ne smiju i na dalje ostati samo puka fraza, nego se mora po njima i vladati; one nam moraju biti vodič iz mutne nam sadašnjosti u svjetliju budućnosti . . . Arapska je literatura hvala Bogu, obilna djelima o odgoju, a do današnjih je vaiza da ta mrtva slova ožive, da sebe i nas okoriste njima. Vaiz ne smije samo reći to i to je u šeriatu za­ branjeno ili zapovjegjeno, nego mora paziti da li te njegove riječi nalaze odziva. Qn mora tražiti naj­ zgodniji način, kako će od jedne zabranjene stvari svijet odvratiti. Uzmimo koji primjeri Svi znamo da je n. pr. pjanČarenje u Islamu zabranjeno, a znamo, da je i sa zdravstvenog gledišta štetno. Ali pored svega toga, ta se je zaraza kod nas tako uvukla, da bi je bilo vrlo teško iskorijeniti. Kod nas danas pjančare kako "ajviši slojevi naroda tako i najniži. Osobito se je tomu odala naša mladež. Čovjek se upravo zgraža gledajući šta se sve 2bog tog nesretnog pijanstva kod nas danas dogagja. Mnogi jadni starješina kućni skrenuće mahom s pravoga puta, pa se otrovat tom nesrećom. U neko doba noći eto ga kući, dignuće tu galamu, žena će u jauk, djeca u vrisak i -------svašta se zbiva u takim prilikama. Eto kako može da pozvijeri onaj, koji ima da bude uzor svojoj porodici! S toga dakle nije dosta vikati, da je piće zabranjeno, to su suhe riječi, obične fraze; vaiz treba da tako predstavi tu zarazu, da bi i kamen proplakao. Nesretnim pjančarenjem ne samo da propadamo moralno nego i materijalno! Oh koliko li je posjeda ta nesreća prodala? Kolike li je u krpe zamotala? Ovo prokletstvo vuče za sobom i drugo. Ono ne samo da ruši mirni obiteljski život, nego je u njemu — jedino u njemu je — uzrok današnjeg raskalašenog živ­ ljenja naše mladeži. Zalazeći — a sve zbog pijanstva — po najbezobraznijim mjestima, otugjuju se od obiteljskog života i.tako prouzrokuju slabo napredovanje muslimanskog pučanstva. Ovako pokvarena naša muška mladež uzrok je da iženskinje u moralu popušta i da je u mnogim mjestima velik broj neudata ženskinja. PjanČarenje je dakle uzrok da se slabo izvršuju uzvižene riječi: „Tenakehul! . . i t. d.u A je li moguće uopće i nabrojiti sva zla, koja prouzrokuje ta nesreća ? 1 267 Pa i kad ga šeriat ne bi zabranjivao, mi vidimo u njemu propast, pa treba da ga iskorjenjujemo. A šta bi bilo jednom vaizu, da se lati i drugih praktičnih sredstava! Kad ovako lijepo razloži grozne pošljedice ove zle navike naše, za što ne bi pozvao svoj džemat na neku akciju.-Na primjer da potakne misao da se ustroji društvo odličnih ljudi, koji će raditi da se to zlo iskorijeni, a to bi društvo moglo imati sto načina, da se bijednici svrate na pravi put. Da ništa dobar savjet dosta čini, a naročito od uglednijih lica i t. d. U vođenju k našoj propasti pijanstvu rame o rame stoj" igranje ili komaranje. Ovo je zlo od pi­ janstva još raširenije, jer se je uvuklo i megju našu djecu, ^Ta se bolest svakim danom sve to više širi a dobra joj se lijeka slabo traži. Ta nas je mora pri­ tisnula te nam isisa poštenje, stid, nevinost imovinu i sve, čim bi se kao pravi muslimi morali kititi i ponositi. Satrti je, ili joj stati na put da novih žrtava ne kupi, bio bi velik korak u bolju budućnost. Za to radimo svi složno da je izmegju sebe istisnemo ! To nam je svima islamska dužnost. Autoritet kao što je jedan vaiz može najlakše pokrenuti ovaku akciju, a mi svjesni toga, treba svi da se svojski prihvatimo toga. Zbilja mi još i sad živimo svak za se i ne brinemo se jedan za drugoga, a ovako bi društvo budilo megju nama islamsku svijest, te bi bilo sredstvo za bolje megjusobno poznavanje i tješnje zbliženje nas muslimana . . . A toga nam najviše treba! . . Mnogom se vaizu ovaka novotarija ne bi spadala, jer „nijesu ni stari Turci toga radili pa su opet lijepo živili" ; ali toga ne bi smjelo biti. Kako god liječnik kuša vise lijekova, dok se na pravi namjeri tako bi isto i vaiz — duševni liječnik morao tako raditi. Vazu je svrha popraviti onoga koji je na krivom putu, a da se to postigne ne treba ni od novotarija zazirati. Vaiz kao osoba za se može ne begenisati novotarije, ali kao vaiz, toga ne smije činiti. Za opću korist mora osobnost iščeznuti. Vaizu mora uvijek pred očima lebditi njegova uzvišena zadaća, a to je propovijedanje i provagjanje svetih islamskih propisa. Tomu za volju mora svoj nazor zaboraviti. Krenimo kuda po glavnij im ulicama, vidjećemo mnogo prosjaka, a što je još žalosnije, opazićemo da su to skoro sve sami muslimi i muslimanke. Zar to nije sramota po cijeli ehli Islam? Zar se ne će misliti, da je tomu uzvišeni dini-mubin kriv? Jest, mi znamo, da je u Islamu zabranjeno zdravu prositi, znamo da ni onom, koji je nemoćan, te koji se ne može sam sobom prehranjivati nije dozvoljeno isprositi više nego li mu može biti taj dan, ali opet možemo na desetke prosjaka vidjeti. A za što to? Za to, što ne poznajemo ili bolje što ne ćemo da poznajemo uz­ višenih propisa Islama, što nijesmo njegovi dostojni šljeđbenici. Ovaj nam postupak obara ugled, za to bi vaizi morali o tomu mnogo više govoriti, a kada bi �268 BEHAR to oni činili uvjeren sam, da bi to umanjilo. Nemoćnim bi se mnogo bolje i dostojnije pomoglo osnivanjem sirotišta . . . . Naš je narod ogrezao u džehlu, a opet naši vaizi ne nalaze za shodno progovoriti o nauci, koju uzvišeni Islam tako zdušno propovijeda. Oni vide koliko naše mladeži provodi život u besposlici i ljenčarenju a ipak ćete rijetko čuti riječ proti tomu ljenčarenju. Ta kad vaizi o tom šute, ko će onda o tom uopće i govoriti? Hoće te V nas, dragi vaizi, pustiti da i dalje kunjamo? Ta i prijašnji nam se drijemež ljuto sveti, a kako će tek sadašnji? Osvijestite nas, dok je još vremena! Naši vaizi vide, kako se naš svijet slabo drži svojih vjerskih propisa, ali ga opet slabo od toga odvraćaju. Jest, naši vaizi satrše se kazujući koliki je „sevab" klanjati tu i tu nafilu, postiti taj i taj post, učiti tu i tu dovu i t. d .; ali oni ne vide, da oni, kojima oni te sevabe kazuju, ne će da obavljaju mnogo prečih stvari nego li su one, koje im ti vaizi kazuju. Kakva je korist kazivati onom, koji ne klanja ni farzova, da klanja nafilu? . . . Naši vazovi ne od­ govaraju duhu vremeva i potrebama, jer naši vaizi kazuju ono isto, što su kazivali vaizi, koji su živjeli prije pedeset i sto godina, a kolika je razlika megju slušateljima, to se ne uzima u obzir. Prije ljudi nijesu imali prilike, da se pokvare kao danas, za to i prijašnjim vaizima nije trebalo toliko govoriti o ružnoći neklanjanja, pjančarenja i drugih šeriatom zabranjenih stvari. Danas je sasvim drukčije. Kako je prije bilo malo „binamaza*. tako je sada malo „namaščija"; a ovako je u svemu. Vrlo je dakle nužno, da se u ovom pravcu mnogo više radi, nego se je do sada radilo I Vaiž mora nastojati, da sve ružne stvari izmegju nas iskorijeni. On mora u nama buditi islamski ponos mora nas poticati na rad, kratko rečeno, mora Hniti sve, kako bi nas priveo u kolo prosvijećena svijeta islamskog. Da navedemo riječi carigradskog muderrisa Musa Ćazim ef.1) kojima poziva vaize na njihovu dužnosti „Na temelju toga ja zaključujem svoj govor i u ime islamske vjere svega srca opominjući sve svoje drugove, da naučivši još i ove znanosti (svjetske), rašire svoju naobrazbu, pa da onda svoju uzvišenu službu vjeri i narodu još većma povise*4. Ovo su ponajglavnije stvari o kojima bi na našem vašu trebalo govoriti. Što ljuća rana to je treba prije i brižnije liječiti. Naše najljuće rane jesu: slab odgoj i slabo izvršivanje islamskih propisa, ove će nas rane oboriti na smrtnu postelju, one će biti uzrok našoj propasti, za to izliječimo najprije ove ljute rane, a kad se od toga malo oporavimo i pridignemo, onda tek možemo upotrebljavati druge manje važne lije­ kove, koji će nam potpuno duševno zdravlje povratiti. Držimo se svetoga dini-mubina našeg, propovijedajmo 1 IV njegove svete istine, učvrščujmo se u njima, 8lijeđim ih kako treba, nadajmo se u pomoć božju, pa Se ° bojmo ničega, i tek onda se nadajmo boljoj bođuć nosti 1 . . . Služimo svi ovoj uzvišenoj zadaći, a J dragi vaize ponajviše, jer ćeš jedino tako udovolji svom zvanju i svojoj zadaći 1 . . . Osobiti izbor gradiva iziskuju naši ženski vazovi. Pogledajmo samo kakvo nam je ženskinje i kako 8e drži islamskih propisa 1 Ono je u prvom redu ua niskom stupnju naobrazbe — na koju po uzvišenom Islamu ima isto pravo kao i muškinje — za t0 ^ njihov vaz morao osobito poučan biti. Žena je temelj obitelji, do nje stoji kakav će nam naraštaj biti. Nau­ čimo je dakle, kako će moći svojoj zadaći ođgovarati I Naša žena ne može i nadalje ostati onakova, kakova je prije' bila, nego se mora i njoj dati prilika, da se naobrazi. U novije se vrijeme do duše i kod nas opaža veći mar oko naobražavanja ženskinja, osnivaju se — bar u glavnijim mjestima — ženski mektebi, ali je to sve neznatno. Do danas bismo mi morali imati i žensku preparandiju islamsku, kao i naša ostala islamska braća. Šta ih je, koje je nauka mitila, a koje bi takogjer (jer na njima stoji naša sadašnjost), morale, nešto znati. Mektebi će — obrati li im se mnogo veća pažnja, nego li se je to do sada činilo — donijeti obilna ploda ali samo kod mlagjeg naraštaja, dočirn će stariji naraštaj biti opet lišen te sreće. . Kako bi se dakle moglo ovim starijim pomoći? Kazali smo, da je vaiz, narodni učitelj, on će dakle biti onaj koji će se brinuti oko tako uzvišene zadaće. A za ovako težak posao treba dosta volje i dosta znanja! Naši dosadanji ženski vaizi nijesu ni iz daleka toj teškoj zadaći dorasli. „Mrvica znanja je opasna** rekao je jedan naučenjak, a ako igdje, ta se je izreka ovdje obistinila. Dok megju muškim vaizima imade učenih ljudi, megju ženskim nema ni toga. Naši ženski vaizi obično su siromašni ljudi, koji nijesu učeni i koji gledaju, da vazom štagod zarade, a koji se o odga­ janju našeg ženskinja malo brinu. Naše žene ne mogu u mekteb, ne zalaze u društva u kojima bi mogle štagod poučno čuti, a vaz im je vrlo slab. Šta ćemo onda od njiha? Hoćemo li ih pustiti da žive ko i obični hajvani? — Ne I . . • Moramo im pružiti priliku, da nešto dobro čuju, a to ćemo učiniti jedino dobrim vazom. Mekteb i vaz imaju biti podloga bolje nam budućnosti, oni moraju biti sredstva, kojima ćemo to postignuti a može li s© slabim sredstvima išta postići ? . . . Ne može I . . . Za to usavršimo najprije sredstv. , pa ćemo onda mnogo prije i mnogo lakše do cilja doći. Ako ne možemo lahko i brzo usavršiti mekt.Sa, jer su tomu mnog© zaprjeke — a najviše naš nemar — možemo bar vaz . . . Malo više mara pa čc se ,o lahko postignuti 1... ‘) Musa Ćazim: „Mes&liki irš&d* („Behar* god. I. broj £•)* �IV BEHAR 269 Da vaiz ovu svoju tešku zadaću dostojno izvrši Muškinje ima prilike, da čuje pouku i izvan nije nm dosta sam0 ono vremena. koje je dosada u vaza dočim naše žeaskinje nema. Vrijeme njihova tu svrhu upotrebljavao, nego ga mora produljiti. U vaza moralo bi dakle dulje biti. A je li tako kod većim mjestima — kao u Sarajevu — vazi se do duše nas ? Ne! . . . Dok se muŠkinju vazi uz ramazan svaki po cijelu godinu, ali toga po manjim mjestima nema. dan, ženskinje se mora zadovoljiti sa četiri vaza na Naši vaizi vaze obično samo uz ramazan, a ćim ra­ godinu i to je sve. Je li moguće sa toliko vaza išta mazan progje i vaza nestane. Toga ne bi smjelo.biti, postignuti? Smije li tako i na dalje ostati? — Ne, jer se za tako kratko vrijeme ne da ništa postignuti. ni po štol . . . Ovo pomanjkanje vaza i nasibata i do­ U svakom bi mjestu morao biti bar po jedan vaiz, tjeralo nas je do ovog hala, za to upregnimo sve sile, koji će kroz cijelu godinu — makar sedmično — da se toj oskudici doskoči I . . . važiti. Tada bi mogli reći da imamo vaiza a ovako ne. s Gajret“. Naš je „Gajret“ već dobrano ušao u svoju kolotečinu. Ušao je već od jula u drugu svoju društvenu godinu, prilog predvigjen u izvještaju prošle (I.) glavne skupštine odregjen je već za stipendije i oko 25 gjaka je opskrbljeno za ovu školsku godinu. Ali odbor ne može da se s ovim zadovolji. Držeći ovu našu organizaciju prvim praktičnim humanitarnim poduzećem u ovim zemljama jednako misli, da svi muslimani treba jedan put da se složno okupe oko ovog društva. To je ponajglavniji, a im» i drugih razloga, koji odbor sklonuše, da je izdao jedan poziv i razaslao ua sve strane naše domovine, kao drugu bratsku molbu za upisivanje u društvo. Evo toga po­ ziva u cijelosti, pa i mi sa svoje strane molimo braća muslimane, da promisle o tom pozivu i da pobrle u naš „Gajret** koji to još ne učiniše: „Draga braćo muslimani!“ Deviza sviju naroda u današnjem vijeku jest izražena u jednoj riječi: prosvjeta. No ta deviza davno je već postavljena islamskim narodima, ona je nikla s islamom zajedno. „Utlubul-ilme velev bissini, fe inne talabul-ilmi faridatun ala kulli muslimin ve muslimetin" Džamiussagir (Traži nauke pa makar u Kini, jer traženje nauke sveta je dužnost — farz — za svakog muslimana i mu­ slimanku) uzvišene su riječi našeg devletlije (s. a. v. s.) i te su riječi najbolja deviza za sva vremena, za sve muslimane, pa tako i za nas. Ali čini. se, mi kao da još nijesmo shvatili tih uzvišenih riječi, a tako i onih bazreti Alijinih: „Na­ učavajte djecu svoju za ona vremena, u kojim će ona živjeti". Naš zastoj u razvitku umnom, gospodarskom i uopće kulturnom, tako je jasan, da ga ne treba doka­ zivati ni brojevima ni logikom, on je očevidan. Naročito zle pošljedice našeg zastoja u napretku mo­ dernom, 8avremenom, ne će nikome tako gorke biti kao nama, koji do nedavno bijasmo elemenat moćniji i vigjeniji. Nije siromah, ko ništa nema, veli narod, već onaj, koji je imao pa izgubio. Naš će nemar naši potomci teže osjećati nego iko. Naši su se djedovi za nas brinuli, oni su se borili mačem u ruci, borili se oružjem svog vremena, a mi potomci njihovi, moramo se boriti za svoje potomstvo oružjem današnjeg vremena: knjigom i prosvjetom. Ali razjašnjavati dob današnjeg vremena, doka­ zivati potrebu prosvjete i moderne nauke gotovo je suvišno, jer to je svakom jasno, a i hvala Bogu sve iz dana u dan više dolazimo do te svijesti, sve se više pojavljuje naše mladeži na naukama, bogatije i siro­ mašnije, raroške i seoske; već ovdje treba drugo nešto da uzmemo pred oči: Glavna smetnja, da narod naš islamski u ovim zemljama sve osve još ne prihvaća za nauku jeBt pored onog prirodnog nemara — pomanjkanje sred­ stava. Srazmjerno nas je vrlo malo, koji o svom trošku uzdržajemo djecu svoju na srednjim i višim naukama, a vrlo je velik broj onih, koji bi učili, da im se osiguraju bar najuužnije potrebe životne. Za to smo ovdje pozvani svi, da pritečemo u pomoć svojoj braći, svom pođmlatku i — tako |svi složno možemo ovoj rani lijeka dati. Sveti i uzvišeni naš dini islam nalaže nam kao svetu dužnost, da potpomažemo nejaku i siromašnu braću svoju makar kakvim milodarom. Ali obični naši darovi i potpore kratki su i časoviti, a od puno veće su zamašitosti potpore trajne i sistemizirane, kojima se mladež izvodi na pravi put, da i ona danas — sutra narodu svom bude od koristi, da radi za svoje potom­ stvo. Na mlagjima svijet ostaje. Čovjek se u ovim teškim vremenima može održati na visini jedino osobnom vrlinom, moralnom i mate­ rijalnom jakošću, koje nam uvjete propisuje i uzvi­ šena vjera naša i jedino naoružan savremenim zna­ njem može vršiti njene uzvišene zapovijedi. Eto to su sve imali na umu neki naši rodoljubi, te počeli lanjske godine raditi o osnutka dobrotvornog islamskog društva, koje bi sabiranjem priloga svojih članova podupiralo vrijednu ali potrebnu našu omladinu, koja se odala na nauke na srednjim i višim zavodima. �BEHAR 270 Tako je u mjesecu februaru o. g. osnovan ovdje u Sara­ jevu „Gajret", koji je za to kratko vrijeme razvio svoju sarazmjerno golemu blagotvornu djelatnost. Upisalo se do sad oko 1500 članova, uložilo se u šte­ dionicu do 20.000 K, a već za ovu 1903/4 školsku godinu opskrbljeno jo oko 25 mladića što na srednjim što na višim naukama. Ovo su svakako radosne činjenice, tim više, što one pokazuju naš neki pokret nakon dosadanjeg bez­ brižna i nehajna života u pogledu narodne prosvjete. „Gajretom" pokazujemo evo, da smo se počeli bu­ diti, da se ne ćemo više puštati kao liko niz vodu. Zar nijesmo za to i pozvani i zaduženi da se sami za svoju djecu brinemo, a kolika bi sramota bila če­ kati, da se za njih — kod nas otaca — neko drugi brine. Zar bi to uopće mogao dopustiti 'rz i ponos muslimana? Taj ponos mi naslijedismo i treba da ga čuvamo ne samo po imenu već i djelom. Obezbijediti dakle budućnost svom podmlatku može se samo organizacijom kao što je „Gajret", jer sam čovjek ne može gotovo ništa, a narod može sve. Koliki se narodi oteše pandžama propasti ovakim organizacijama! Ta uopće onu moralnu i materijalnu korist ovake zajednice ne može čovjek u dalekoj budućnosti ni nazreti; tek samo ove godine, da nije „ Gajreta“ onih 25 mladića ostalo bi ruku svezanih, i lutali bi u daleku tamnu budućnost. Ali kako rekosmo za ovaku organizaciju po­ zvani smo svi i jedino svi zajedno možemo biti ko­ vač svoje zajedničke sreće. No makar da smo mi svjesni tog našeg poziva, mi ipak još ne vidimo u „Gajretu" sviju nas složnih.. Kako je pak ovo poduzeće stvar rodoljublja i savjesti, mi ipak ne možemo i ne ćemo svakog u neku ruku moralno da zadužujemo i da ga silimo, da s mjesta prizna potrebu našeg društva; ako to ko ne može da prizna danas, možda će Bjutra i t. d., ali dužni smo i moramo ovu našu tečevinu svakom muslimanu predočiti i prikazati mu je, zamoliti ga bratski, da po svojoj savjesti odluči i učini korak u tom pogledu, da otkine od sebe žrtvu za narodnu pro­ svjetu. A to činimo ovaj put i s ovoga razloga: Mnogome će biti poznato: kolike su poteškoće i kolike tehničke spreme i pripreme kod osnivanja L I 5 K ulturne bilješke. Učiteljska škola. Primili smo XV. godišnji izvješ­ taj učiteljske i s ujom spojene I. narodne osnovne škole (vježbaonice) u Sarajevu, objavljen na kraju školske godine 1902./03. Na zavodu je radilo što re­ dovitih, što pomoćnih 18 pastavnika, a pohagjalo zavod 99 pripravnika. Od ovih bijaše muslimana 28, jednog društva. Kod prvoga dogovora septembru lanjske godine, gdje bijaše 40—5 0 ^ ^ ljuba, pade dužnost na njih 10 da izrade pravila, dastru ih‘ vladi i u slučaju odobrenja pripreme sve osnutak društva. Tih desetak osoba imalo j e šake posla, a po gotovo pred prvu glavnu skupštinT1 kad su pravila Btigla odobrena i društvo se imalo đa osnuje. Tih dana u mjesecu februaru o. g. 8iat| svaki dan po čitavi snopovi poziva na sve strane naše domovine na braću muslimane rodoljube, da pohrle da se upisuju u novo društvo „Gajret". Lahko je mo­ guće, da je mnogi rodoljub u toj trzavici zaboravljen ili nepažnjom ispušten, što oni zaista ne će za zlo uzeti, znajući: šta su priregjivači pred glavnu skup. Stinu mogli posla imati. I otkad društvo postoji, mnogi se ne javiše svojim upisom, a to ne učiniše sa svoje čednosti, s te lijepe crte našega karaktera, da se ne­ pozvani ističu ma i u dobrotvorne pothvate. A što su priregjivači propustili, to novi odbor zbog nagomila­ nih poslova u početku života društva sve do sad nije mogao da ispravi, te se to evo tek sada dragovoljno čini. Dragi prijatelju i hrate I Drvo se na drvo na­ slanja, a čovjek na čovjeka. I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se megju se potpomažemo, a nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo. Mi smo ostavljeni sami sebi, i ako se sami za se ne pobrinemo, teško će ko drugi za nas osjetiti našu bol. S toga dakle, dragi brate, obzirom na one uz­ višene riječi, na one hadisi Šerife, a obzirom takogjer na naše životne potrebe, pozivamo Vas i bratski mo­ limo, da stupite u našu zadrugu, da se upišete kao dobrotvor, utemeljitelj, uopće kao član, ili da se „Gajreta" sjetite ma kakvim bilo darom. Svaki i naj­ manji. darak društvu je od velike koristi, a za vas patriotično, rodoljubno, islamsko djelo, jer — ne ba­ cate svoj novac ni u što beskorisno, već — potpomažete svog brata muslimana. Mahsus Selaml U S a r a je v u , koncem ramazana 1321. (1903) Za odbor islamHkog potpornog društva „Gajrets* Predsjednik: Safvetbeg E. Bašagić. ' A K. pravoslavnih 31, kakolika 39 i jedau druge vjere. Po napretku bijaše s odlikom 6 , I. red 80, popravak 1 1 , III. red 2. U konviktu je bilo 42 pripravnika, 1 0 svom trošku, 34 štipenđista (zem vlade) 2 općinska i na svoj trošak 20 . U osnovnoj školi (vježbaonici) bilo je te godine 214 učenika i to 32 muslimana, 17 pravoslavnih, �IV BEHAR . ^o i ^tolika, BI jevrej i jedan druge vjere; s odlikom f 13. 3 B, I. red 148, II. red Ž3 i III. red 7. i 6 garavi Islamske omladine n Stoo'n Primismo od ■i mske omladine u Stocu poziv na zabava, koja ta 1 mladina priregjujd u Stocu 12. decembra o. g. u ta° « -oi narodnoj osnovnoj školi. Polovina čitavog primosnj j .. . r/a osnivanie ženske mektebi ihti. 271 za društvo. Sjedi negdje veselo društvo, pa makar i sami članovi „Gajretovi"; na jedan put jedan potegne svoj snopić iz džepa i za čas rasproda desetak listića. Oni, u kojih se sabere kod kuće više kupona, mogu se tom zbirčicom pohvaliti, a i u samih se na taj način poragjaneko zadovoljstvo, šta su učinili za „Gajret“. Dakle ima u toj malenkosti i neki uzgojni momenat. Ti će društveni kuponi izaći za koji dan, a može svaki od uprave „Gajreta 11 osobno ili porukom kupiti 8U cijene s porodicon . . . najmanje po 1 snopić (10 listića 2 K) ili više od jedan i ‘anie 80 b. Dobrovoljni se prilozi primaju sa za8 a-L .. Ar»r na kasi. a sa strane šalin an na put. Ne proda li ih, a htjeđne ih vratiti društvu, „Gajret11 će mu uvijek za neprodate kupone novce po­ vratiti. Dakle novci se za kupone polažu unaprijed. Gajret dakle „Gajretu" na svaki način l ^vor- g- Ibrahim ef. Vrebac; II. dio: Abdulab paša, Bajramske čestitke. Svoj braći Muslimanima, a dramatski spjev u 4 čina od Safvetbega Bašagića; naročito članovima i prijateljima našeg „Gajreta" i TT1 tombole. * ’ Ovake pojave islamske omladine, u našoj domo­ podmlatka najsrdačnije kliče: „Bajram mubarek olsun! Odbor. vini mi treba da s radošću pozdravljamo, pa s toga i • ova zabavu stolačke islamske omladine preporučujemo prijateljima, da ib se sjete poslavši bar ulazninu kao Mjesto brzojavnih i inih bajramskih čestitaka poslali su „Gajretu" ove priloge dični naši Telnjaci prll°g‘&ajretovo cigar-6age i šibice'1. Odbor nGajćeta“ kličući svim Muslimanima: Idi seidiniz mubarek olsun 1 sklopio je ugovor sa ovdješnjom tvrtkom S. D. Alka­ Adem-aga Mešić 10 K, Ferid beg Azabagić &K, m a da izda društveno cigar-ćage i šibice. Pomenuta Mehmed aga Galijašević 3 K, Abid ef. Sadiković, tvrtka pristnpila je društvu kao član dobrotvor i polo­ kadija i Zija beg Gjonlagić po 2 K, Eramin beg žila u gotovom 1000 K, a kod čitavog prometa cigar- (mali) Eminagić 1.50 K, Mustafa Hadžić 50 h ; po 1 K: ćageta f šibica na kojima je ,,Gajretova“ etiketa (omot) Sadik ef. Sadiković, pravnik, Hafiz Mebmed Ali ef. Dudobiće društvo 5 postotaka, t. j. kadgod se proda te katar, Emmin beg Kapetanović, Saim ef. Ajanović, robe 100 K „Gajretovih" je 5 K. Pošto je roba naj­ Hamza ef. Mešić, Isa ef. Mešić, Šaćir ef. Dedić, finije kakvoće i pošto će društvo, kako se vidi od Tahir beg Smailbegović, Hasan beg Gjonlagić, toga imati velikih dohodaka, pozivamo svu rodoljubivu Ibrabim beg Gjonlagić, Zaim aga Galijašević, Ibrahim braću Muslimane, a i druge prijatelje našeg podmlatka, aga Galijašević, Halid aga Galijašević, Hamid aga da kupuju i troše „Gajretov" papir i šibice. Eto tu Mešinović, Ahmet aga Abduzaimović, Gjulaga BajUkupno K 40.— se pruža prilika, da pomognemo nejakoj i nevoljn oraći raktarević. Zivili! Za tim položiše učiteljski pripravnici mjesto svojoj bez ikakvih novčanih žrtava. Ko troši ove stvari mora ih i tako kupovati. Za što da podupiremo tugja Čestitaka o Bajramu i to: društva i tugje pothvate, kad imamo svoje. Tu treba Po l K: Alija Ćurić, Husejin Gjogo, Sulejman dakle samo naše muslimanske svijesti, treba da se sje­ Hadžialijagić, Mehmed Jahić, Zulfo Kapetanović, ćamo da i mi imamo nevoljnih i nejakih, kojima valja Mehmed Kozo, Mehmed Nožić, Sulejman Jakubović, pomoći. Za to braćo, zahtijevajte u svim trgovivama Asim beg Mutevelić, Ahmed Gjikić, Hasan beg Cerić, neka Vas poslužuju „Gajretovom" robom. Ko zna Zejnil Vukotić, Hamđija Elezović, Fehim Hađžiba. turski ili latinicu, taj će lasno poznati „Gajretov“ pa­ čaušević, Mehmed Mehmeđović i Mehmed Mulabdić ; pir i šibice. Za one, koji ni jednog tog pisma ne Za tim Muhamed Ljubović 80 h, Husnija Pitić 66 h ; znaju, znak je sunce kao simbol prosvjete. U kolo po 60 h: Bećir Tatlić, Hasan Dizdarević, Husejin dakle braćo, pomozimo svojoj sirotinji i kupujmo Salković i Mustafa Volić; Omer Silajđžić 40 b, Ibra­ „Gajretovu" robu 1 him Ibraković i Adem Dedić po 30 h i Mustafa Naručuje se kod S. D. Alkalay-a u Sarajevu. ŠiŠić 20 h. Ukupno . . . K 21.06 Barjamske čestltske u Br&ethanl. Uobičajene Na dalje mjesto čestitaka prijateljima o Bajramu zajedničke bajramske čestitke u našoj Kiraethani biće položiše u „Gajretovu" blagajnu: i ove godine prvi dan bajrama u jutro od 9—11 sati Po 2 K : gospoda: Omer beg Sulejmanpašić, ala franga ili od 5—7 ala turka. Safvet beg Bašagić, Hasan ef. Hodžić, Ibrahim beg # Čengić, Riza beg Kapetanović, Edhem ef. Mulabdić i Kuponi „Gajretovi". Čovjek, koji je član i pri­ Mustafa beg Kapetanović i Fehim ef. Špaho; po 1 K : jatelj naše narodne prosvjete i naše sirotinje, može Izet ef. Pertev, Hiln i ef. Muhibić, Haj dar ef. Fazlagić, na razne načine da koristi ovoj našoj zakladi. Recimo M. H. Rustanagić, Teofik beg Bašagić, Mustafa ef. putuje nekud, ili inače dogje u doticaj s osobama, Mujagić, Begu Henda, Ejjub Sokolija, Muhamed* Šahikoje nijesu naš član. Skloniti ga, da se upiše, teško nagić i Fehim Šahinagić; za tim po 60 h : Ahmed J®» jer mu je to nezgodno, daleko je ili inače koja ef. Šćeta, Mustafa Harba i Edbem Mašić, a Kadri zapreka, moliti dar kakav, takogjer je nezgodno baš ef. Karahodžić 50 h. Ukupno . . . K 28.30 u svakoj prilici, jer ako ništa, valjalo bi mu bar forme radi dati odmah i neku potvrdu. Za to će ovaj pri„Gajretu" su darovala gospoda: Izet ef. Sarajlić, jatelj „Gajretov" imati uza se uvijek po jedan snopić „kupona" (10 listića), a na svakom kuponu piše, da učitelj; prigodom premještaja 5 K, N. N. iz Sarajeva je dotični dao „Gajretu" 20 h. Otkini dakle jedan, a 2 K, x -f 7 iz Sarajeva po 40 h, Idriz Gjiko i M. za hatur će ti svaki znanac drage volje dati sekser. Bogović iz Sarajeva po 50 h, S. Perić 40 h i Ukupno . . . K 9.60 To je malenkost, ali tim će se takogjer dosta učiniti Mehmed Muzur 40 h. �BEHAR 272 Na sijelu u Velikoj Kladuši sakupio H. H. ef. Rizvić, a darovala gospoda: H. H. e t KuviĆ 1 , Adem ef. Biše 1 K, R. ef. Ahić 1 K A. Sabulić 1 K 20 h, I. ef. Šehić 40 h, I. Lome 60 h, M. Keserović 40 h i H. Keserović 40 h. Ukupno . K *>.— 104 K 96 T Svega , 1601 „ 67 „ Prije skupljeno , 1606 K 63 h Ukupno S v a š tič e . Veliki gradovi evropski. Godine 1880. bilo je u Evropi 287 gradova po 40.000 duša. Godine 1900. povisio se taj broj gradova na 468, u kojima je živ­ jelo 67 milijona duša. Po 100 000 duša ima 148 gra­ dova, od kojih je u samoj Engleskoj 44. Imenjaci (adeši). Najviše' imenjaka sigurno ima u Danskoj. Od 600.000 duša u Kopenhagenu svaka se deseta zove Hansen. Obična su još imena ili bolje prezimena Petersen, SCrensen i t. d. Od svakih 100 stanovnika u 42 se imena svršuju na „sen“. U jednoj drugoj varoši sa 26.000 stanovnika ima svega ciglo 20 raznih imena, tako onda na svako ime pada po 1300 duša ili pravije ima tu 20 puta po 1300 ime­ njaka (adeša). Seobe n Ameriku. Po izvještaju generalnog komisera za doseljenike u Ameriku, doselilo se druge polovice 1902. i prve polovice 1903. u Ameriku 857.046 doseljenika, a to za 208,303 ili 32 postotka više nego prošle godine. Od ovih se naselilo 804.456 u lukama Sjedinjenih država; 16.670 n lukama otočja amerikanskog i 35.920 u lukama Kanade. Od sviju doseljenika bilo je 814.507 Evropejaca, 29.966 Azijata, a 12.573 iz ostalih kontinenata. Zabranjeno je bilo naseliti se u. Ameriku 8769 osoba, koje su povraćeue natrag i to s ovih razloga: 1 je povraćen zbog nedozrelosti, 23 zbog ludosti, 5812 zbog siromaštva, 1773 zbog priljepčivih bolesti, zatim je povraćena 51 osoba, što su zločinci, 1 što je poligamist, 13 nemoralnih žena i t. d. Od sviju doseljenika bijaše 233.546 Tali­ jana, 82.343 Poljaka, 79,347 Šveda, 76.203 Židova, 71.782 Nijemca, 36.347 Iranaca, 34 427 Slovaka, 32 907 Hrvata, 28 451 Englez, 27 124 Magjara i 156.550 drugih narodnosti IV Situacija u istoč. Aziji postade još opasnije od kako lukavi Englez poče iz Indije prodirati ’ središnju Aziju, u Tibet, da preteče Ruse i njegov'* pozicije za legjima Indije i Kine. S toga se RUs:-6 ljuti i kaje, što je nedavno mirno gledala, ha]!a Englez davi junačke Bure. Osim toga Englezi h’uškai° Japan na Ruse, te skoro sve japanske novine zahti jevaju rat; vlada bi im ipak volila, daše stvar rije§* mirnim putem, te je državno vijeće i parlamena*1 morala raspustiti, jer narodni zastupnici ne bijahu sporazumni s tom politikom vlade. # Dok se tako Englez iz petnih žila upinje, da zamuti i u mutnu lovi, Amerika zbija šale s njim Ona odavno ašikuje sa Kanadom, velikom susjednom na pola samostalnom državom, koja priznaje englesko vrhovništvo, ali nastoji da se raskrsti sa Albionom i pripoji sjedinjenim državama. — Ovih dana pozva Amerika Englesku neka isturi svoje ratne lagje na manevar, da se malo poigraju rata; to je Albiona živo ubolo, tim više, što je amerikanski poziv na oko ozbiljan i Što Engleza drži toliko naivnim i djeti­ njastim, da bi išao duŠmanu pokazivati, kako bi s njim ratovao. * Rusija i Austro-Ugarska imenovale su svoje agente za Makedoniju, te se ovih dana htjelo vijećati c nekim važnim pitanjima kontrole. Nu pošto ge sultan nenadano prehladio, prekinuti su pregovori. Zagonetke. Zonjićev skok. Od Gjul-Emhia. či- da vot hrb- tvom po- u- vrš- skog ro- des put vječ- tam Ži- je Na ni Spo- tu nam gdje Ljud- da. Ti ti sla- Ni- ni bro- si, na ba ni- ra mo- ga pa- gdje nje ra, knji- ma, me- vot- Prem- i ta ti re, Di- ne- me- ki- sta- Pogled po svijetu. Narodnim ustankom prije 127 godina zbaci s vrata engleski jaram oko 13 naseobina sjeverne Amerike i pomoću Franceske osnovaše novu državu, koju prozvaše: sjedinjene sjevero-američke države. Danas je to najmoćnija država u Americi i kada se u politici kratko kaže: Amerika, misli se ta unija. Prirodnim bogastvom i živahnom trgovinom ojača ta država za kratko to vrijeme i postade jedan od najglavnijih faktora u svijetu. U najnovije vrijeme, iza rata sa Španjolskom, od koje ote dva velika ostrva Kubu i Filipine, umiješa se Amerika u sva svjetska pitanja i danas se n. pr. sa napetošću očekuje, kako će Be ona ponijeti u sukobu Rusije i Japana, koji se je tako zaoštrio, kao da je rat neizbježiv. Amerika je do sada živila sa Rusijom a prijateljstvu, a sada, vele, da joj ruska moć u istoč. Aziji ne ide u račun. Odgonetke. Odgonetka .Konjićeva skoka", od Mustafe Babtijarevića, gimnazialca: .Tebi opet daša diše, Tebi opet erce bije. Domovino, majko sreće, K tebi opet sin se kreće, Od radosti bozo lije. �BEHAR IV Primi opet tvoje dijete; Primi vjek će tvoje biti Ljnbit tebe svako doba, U tvom polja daj ma groba, Tvojim cv’jećem grob ma kiti !fc Odgonetnali Ibrabim Daatović, ačen. trg. Škole u Bijeljini; -• ’ Behar i Mustafa Volić, ačit. pripravnici; Hnsein Omanović, ićar • Gjol-Emin, Mehmed Zildžić, gimn. i MuBtafa H. BaS* Jarić* trg. u Sarajevu, Omer Bostandžić, gimn. u Mostara; J E U i Alija Aliefendić iz Janje. Ispravak. U pošljednjem broja „Behara" omakla se jedna pogolema pogreška. Na str. 237 u II. stupcu po- 273 šljednja 2 retka trebalo je da su na str. 239 u II. stupcu na istom mjestu. Bajram mubarek olsunl Kličenoc srdačno svoj braći muslimanima s iskrenom željom, da nam svemogući Bog kabul učini ovaj farz, što ga ovog ramazana izvršismo, da bajram provedemo n veselju i rahatluku, te da i drugi u još boljem zadovolj­ stvu dočekamo! Amin! Uredništvo „Behara Vlasnik: Adem aga Mešić. Odgovorni urednik.: Edhem Mulabdić. Štamparija Biste J. Savića, Sarajevo? Brat sestri. vNa dan svadbe.) m e te Bam bio, al se i sad sjećam ?Kadno sam ost’o nevina sirota Smrt hladna kada našem ocu dragom Ugasi iskra zemnoga života. I u Tvom prvom nevinom pogledu Blisto se odraz sirotinjskih rana, \ lico Tvoje bl'jedo je bilo, K’o bl’jeda slika toga tužnog dana Bijaše danak oblačan i plačan Ko što je bilo bolno Brce moje; Nad našom kućom, razorenim gn’jezdom I nebo suze plakalo je svoje. Oh, davno, davno preko toga dana. Prošlosti tavne koprena je pala, Al vrela iskra spominjanja uv’jek U mome srcu do sada je sjala! . . . I mrka jesen tonula je tih.o Kroz bolnu narav i kroz moje grudi, A našeg oca na tabutu trošnom Mezaru hladnom nosili su ljudi. Uz milu majku' naš je tihi život Ko mirna r’jeka tiho, mirno teko, A ljubav naša, oh, čista je bila, Ko što je čisto majčino nam ml’jek Tada je, sestro, toga tužnog dana Tvoj život sjetni u koljevku pao; S Tobom je našoj obitelji tužnoj Utjehu pravu Bog milosni dao. Često je pata vodio te bratac Rahmetli babe hladnom groba tamo. I uvjek priče o njemu ti prič’o, A Ti si suze proljevala samo. Ah, te su suze tumačile, seko, S majčinim ahom i mojim uzdahom Da, tumačile su, da si mi sirota, Pom’ješan i Tvoj prvi plaĆ je tek’o, s A Tvoje lice žalosno jo bilo, I mrtvog oca u' nedogled v’ječni Ko nijema knjiga sjetnoga života.! Tihome groblju pratio daleko. Pa i sad jošte, kao mladu nevu, Kada te bratac pod đuvakom gleda; Tvoje mi lice, Tvoje sjetno oko Sirotog srca sva bol pripovjeda. M . ć. Ćatić. �274 BEHAR IV Sa proslave „(Jajretove* godišnjice u Težnju. Današnji dan je običaj kod svih prosvijetljenih naroda slaviti znamenite dane, koji zasijecaju u sud­ binu dotičnog naroda i takovi dani postaju u neku ruku narodnom svetkovinom. Sjećanje na takove dane ima vrlo dobru svoju stranu — jer se obično u takovim prilikama daje impulsa za nove pothvate, probugjuje sve više svijest za zajednički život i rad — a to urodi slogom, koja jedina vodi napretku i narodnom blago­ stanju. Kako smo i mi muslimani Bosne i Hercegovine stupili u kolo današnjeg napretka — to svakako i mi imamo kulturnih tekovina u modernom smislu pa s tog imamo i svijetlih momenata u razvoju našeg javnog života — kojih se rado sjećamo i njima se dičimo. Bez sumnje je naš „Gajret“, koji je lanjske go­ dine upravo na 20 . februara u život stupio, jedan od najsjajnijih uspjeha, što smo ih do sad poduzeli u radu za narod i otadžbinu. Taj će dan, kada smo sretno udarili prvi temeljni kamen za onu velebnu zgradu našeg islamskog naroda — ostati kao spomendan i s koljena na koljeno prelaziti, kao zalog bolje budućnosti. — Već prva spomen-slava — koju braća TeŠnjaci prirediše upravo na godišnjicu, urodila je lijepim plodom u svakom pogledu : materijalan uspjeh bijaše neočekivan — a tek moralna strana ove zabave ne da se upravo ni procijeniti. Tu su se sastala braća iz raznih krajeva, bratski izmijenili lijepih riječi i jedan drugom otvorili povjerljivo svoje srce. Kud ćeš boljeg uspjeha! Jedino na ovaj način ide se u susret zbliženju i spoznanstvu — koje opet vođi do društvene organizacije, koje mi danas nemamo a koja nam je od prijeke potrebe, ako mislimo živjeti. Ova spomen-slava u Tešnju privukla je lijepu kitu mladića iz šeher-Sarajeva, koji su pohrlili kao iskreni prijatelji napretka, da sa svojom braćom u Tešnju proslave ovu zgodo — kad već oni saminijesu u svojoj sredini slična nešta učinili. Samo je šteta, što se je godišnjica,, Gajretova" desila upravo pred bajram — pa Sarajlije nijesu brojnijom posjetom mogli dokazati, da znadu štovati ono, što su Tešnjaci podu­ zeli! U ostalom opet priličan broj gajretli muslimana našao se u gostoljubivom Tešnju i u bratskom društvu proslavili dan wGajretova“ osnutka. Tešnjaci su upravo zadivili goste svojom susretljivošću tako, da će učesnicima onaj bratski doček dugo i dugo ostati u živoj uspomeni kao sto i zabava, koju su oni onako lijepo priredili. Čovjek ne bi uopće mogao ni pomisliti, da jedan gradić u pokrajini može onoliko učiniti, koliko je Tešanj ovaj put. To nam je najbolji dokaz, šta može sloga, megjusobna ljubav i ustrajni rad učiniti. Prostor nam nikako ne dopušta, da podrobnije opišemo one utiske, koje smo iz Tešnja ponijeli u duši, pa ćemo se samo još u kratko pozabaviti tokom ove zaista znamenite proslave. Na dan 20. februara bijaše u Tešnju sve Živahno Domaći ljudi kao i strani posjetnici željno su očeki vali, kada će tiha noć nastupiti — da u njenom blagog i mirnom krilu otpočne urečena slava. Pod starim razvalinama tužnog grada, kojemu j e podno vitka sahat kula davno odbrojila dane slave — sred čaršije skupila se mala zgrada u kojoj će se noćas odigrati ova kulturna proslava!. .. I kad se sjajno nebo našaralo sitnim zvjezdicama _ hrlilo je šaroliko mnoštvo svih slojeva kroz zelena vrata Či­ taonice u ukusno uregjenu dvoranu, da zarana nagje sebi mjesta. Za tili Čas bile su sve prostorije čitaonice pune radoznala i vesela svijeta obojega spola. U prvim redovima sjedila je odlična publika, a megju njima ponudiše mjesto i gostima sa strane. Pošto je glazba odsvirala nekoliko komada — diže se zastor i pokaza se ukusno uregjena pozornica sa lijepom i ukusnom slikom u živim bojama, koju je izradila vrijedna ruka tamošnjeg učitelja Šaćir ef. Dedića. — Malo zatim stupi na daske naš dobrotvor Ademaga Mešić, te lijepom i kiće jm besjedom muževno pozdravi prisutne prikazavši ujedno i povod ovoj zabavi. Ademaga reče: Poštovana gospodo, braćo i prijatelji! Srcem punim oduševljenja i bratskim zagrljajem pozdravljam Vas ovdje, kad s e s takom voljom odazvaste i dogjoste na ovo naše rijetko veselje. da ga bratski i zajedniŠki provedemo l Neposredni povod ovom našem sijelu i veselju jest naš „Gajretu. Evo se upravo danas navršuje ravna jedna godina, kako se udari temelj ovom' našem društvu. Lanjske godine na ovaj dan m i kao da se iza sna probudismo, mi se tog Šaša svojski latismo, da i djelom pokažemo, kako nam na srcu leži naš podmladak, naša budućnost. Upravo na ovaj dan osnova se ovo naše društvo, Šijom će voljom i požrtvovnošću omogućivati se našoj darovitoj ali bez sredstava omladini, da na­ stavlja i dovršuje nauke današnjih vremena, da i oni po vremenu postanu Šestiti ljudi, dobri rodoljubi i mu­ slimani, pa da i oni budu od pomoći i koristi svojoj nejakoj braći. Taj dan osnutka ove naše lijepe ideje došao je evo danas, da nam dozove u svijest osnutak njezin, i mi se s toga osjećamo dužni, da tome odamo doliŠnu Šast. Ovaku jednu teŠevinu našu kad Šovjek razmatra, kad vidi pred sobom ovako organiziranu našu zadrugu, osjeća silno zadovoljstvo, a preko tog još i neki prijekor pa sam sebe pita'. „Za što m i ovo nijesmo davno već stekli t u Da, zaista smo to mogli i davno imati, i kamo sreće da je ovo veŠeras deset—dvadeset i trideset go­ dišnjica r)Gajretova'1; — ali prije zore ne sviće, rekli su naši stari, a zaista nijesmo ni mogli. Nama su jo š u Živoj uspomeni stara naša vremena, naš ondašnji �IV be ha r 275 , ftvot inatiti, kako ga provodismo. Ta već i djeci onih »Gajret* je za ovu prvu godinicu svog Života vremena bijaše predmet običnog razgovora: bojno oružje udario sebi Čvrst temelj, krasan dokaz naše poŽrtvovi konji od mejdana , narodni junaci bijahu idejali i nosti, a plod je toga, da mi već danas gojimo i uzga­ j j e c i i odraslim. Čim bi djetak opaso se junatkijem jamo preko dvadeset mladića koji će po vremenu biti pašom odmah se laćaj puške Šarke, pa hajde na gra­ Čestiti ljudi, Čelik rodoljubi i dobri muslimani, a nicu i brani rod i dom svoj. Mi proživismo život svoj kao Čeda našeg „Gajretatf, biće moralno zaduženi, da pod oružjem, mi pogibasmo u obrani prava svojih. Pa se i oni odužuju narodu onom istom ljubavlju, kojom u takom životu zar se moglo laćati ikakva rada u da­ je narod njiha odgojio. Tim će im se dozvat u svijest, našnjem kulturnom smislu f Ali — taka bijahu vremena. da su i oni potomci onih Čelik junaka, koji krv proNo u ovom ipak jedan nas momenat tješi i odu­ Ijevahu za svog brata i bližnjega pa će se i oni i ševljava, te. ćemo na osnovu toga — ako Bog da — htjeti i moći povagjati za tim uzorima. A toje gospodo krenuti naprijed svom snagom naše volje, svom topli■ moja, ona velika moralna snaga našeg „ Gajretau, koja nom našega srca. "šalo prije, rekoh, da mi pogibasmo se unaprijed ni naslutiti ne da. pod puškom braneći rod svoj i vatan. Take je žrtve A sad u ime te velike moralne snage i ideje nGajtražilo od nas ono vrijeme, i mi tih žrtava ni malo retoveu ja Vas gospodo moja još jedan put pozdravljam ne žalismo. Mi bijasmo junaci na mejdanu, pouzdam kliČući Vama živili i s Vama zajedno našem „Gajretu sinovi svoje majke domovine, dobri branitelji stara i Živio „Gajret*'! nejaka, ta za nas bijaše dika biti na pomoći sebi i svom bližnjem. To je karakterna crta naša. I sad gospodo Na konca sjetio se govornik toplom besjedom moja, mi novi naraštaj, sinovi onih Čelik vitezova, onih i stranih posjetioca te naglasio, da je ovaj posjet ve­ div-junaka, da smalaksavamo, da žalimo svojih žrtava, lika moralna potpora za njih. Ovaj patriotski govor koje se od nas traže isto onako kao od naših otaca, što Ademagin dojmio se sviju vrlo ugodno te je govornik stajahu ko stoljetni hrastovi na pragu doma našeg, mi bio pozdravljen u znak priznanja dugotrajnim pleda se iznevjerimo njima f Ne, i opet ne; jer cna ka­ skanjem. rakterna crta, Što se vukla kroz njihova srca, zaista je Iza male stanke stupio je pred publiku mladi i nama ujamanet prešla i mi moramo nastaviti nji­ Muhamed beg Širbegović i na opće zadovoljstvo hovu borbu, borbu istu ali samo sredstvom drugim. deklamovao jednu pjesmu iz zapisaka „Zmaja od Danas nema više polja ni mejdana, nema. sc je ni Bosne" od Safvet bega Bašagića. Kretnje, osjećaj, handžara ljuta, danas je to sve zamijenilo pero i knjiga način govora i sve što se kod jedne deklamacije mudrolija, što sav svijet ko na uzdi drži. T mi sad■ iziskuje — nije pri ovom deklamovanju manjkalo i evo laćamo se tih novih sredstava a da ćemo i mi mladi je beg dokazao, da ima osobita dara za ovake po but naših otaca ustrajat u svojoj borbi, jamči nam stvari.... U drugom dijelu iza tog predstavljana je ,,Miona njihova ustrajnost, koja nas tješi, koja nas ispričava, raska", vesela igra u jednom činu od E. M. Selima. Ovaj što se davno već ne latismo novih sredstava u našoj je dio zabave bio najinteresantniji, jer se publika zaista borbi. Taj momenat neka nas oduševljava i vodi u da­ lijepo zabavila i razveselila. Diletanti su odigrali komad leku budućnost. pravom glumačkom vještinom i zadivili gledaoce. Mehaga I od kad presta borba starog kova., od kad han- Galijašević, koji je igrao glavnu ulogu sluge Hasana džar u kore se turi i od onda nam se izmaČe lijep pokazao je, da imađe velik umjetnički dar u sebi za komad vremena, Čitava Četvrt stoljeća, da se skoro ne ovake stvari. Originalan upravo kako uloga zahtijeva makosmo. Ali toliko razdoblje u životu naroda nije ipak začinio je radnju onom prirogjenom šalom, kojoj ne ništa drugo, nego ko kad. pojedinac iza snose prene, trlja može niko uskratiti priznanja. Isto tako su i svi oči i osvješćuje se: gdje je, Šta je, ne može da se sna- ostali diletanti shvatili vrlo dobro situaciju i na opće gje. M i smo, mogu mirne duše reći preturili i taj Čas^ zadovoljstvo odigrali svoje uloge. — dvoumija, mi se već osvješćujemo, a sad — vjera j Pošto je zatim vučena tombola razvio se na Bog mi potomci onih Čelik junaka, kad se osvijestimo, jednoj strani uz umilnu pratnju muzike ples, a na mi ćemo lavskim srcem i divovskom snagom krČit sebi drugoj opet veseo prijateljski razgovor, pri kojem je put, da ćemo osvjetlat obraz i sebi i onim, koji nas mnogo lijepih misli izrečeno. Veselje je trajalo sve do Časno izrodiše. Da ćemo munjevnom brzinom krenut ranog jutra — a onda se društvo razišlo pnnijevŠi s naprijed, dokaz nam je najbolji naš nGajret“, koji na ove proslave najugodnijih uspomena. jednom iza onog oduga Časa kolebanja i drijemeža ju ­ tarnjeg niče ko orijaški brod na pučini sinjeg mora i Na 21. februara priredio je Ademaga u svom gostoljubivom domu u počast gostima svečan ručak, ustoboči se, da prkosi bijesnom valovlju Eto, taj „ Gajretu je dokaz naše svijesti, a kad kojemu je prisustvovao i lijep broj domaćih odličnika, je svijest čista i vedra i srce će imat volje i duša raz­ a u 4 sahata toga dana krenuli su musafiri uz mnogo­ brojnu pratnju svome zavičaja---bora, da se i u drugom pravcu krenemo naprijed. �BEHAR 276 Tako je tekla ta naša prva proslava „Gajretova** osnutka — koju Tešnjaci upriličiše. Od kolike je važnosti bila ova zgoda — ne možemo sada reći, tek će nam to budućnost pokazati. Svaka hvala i priznanje našoj braći u Tešnju za njihovu požrtvovnost u radu __ IV za narodnu sreću i blagostanje. Bog dragi dao te v sloga i ljubav vazda ćvrsto spajala pa mogli i <j v bajrak naše prosvjete nositi. Živilil >>y ..iTY • Ljubi vjeru, čuvaj doma. — Iz tugjine. — peh, kuda si vinula se, ^ Željo moja, željo vrela, Kud si na svom burnom valu Mene mlada ponijela? — Oštrom kršu — toplom krilu Premiloga doma moga, Gdje no prva iskra sinu Života mi mlađahnoga. Gdje ugledah b’jeli danak I visinu plavog svoda, Gdje prozborih prvu riječ Slatkim zborom svoga roda. Gdje mi mila majka reče, Još dok bijah malo d’je te : „Ljubi vjeru svojih djeda, Čuvaj doma — grude svete 1“ Oh, tamo je vinula se Moga srca želja vrela, Tamo me je na svojemu Burnom valu ponijela. Gdje sam prvu pjesmu svoju Ko slavujak zapjevao I u pjesmi topli cjelov Svom cijelom rodu slao. A riječi majke mile S usana mi i sad trepte: „Ljubi vjeru svojih djeda, čuvaj doma — grude svete** 1 ... Omer H ifei Bostandžić. > i- Namaz. — Sa gledišta zdravstvenog. — amaz, kako je poznato . svakom muslimanu, jedan je od pet islamskih temeljnih dužnosti. Osniva se kao i ostali temelji islama na Božijoj objavi: Kurani azimuššanu, od koga svaki stručak sadržaje duboke misli. Po propisima te objave nalaze muslimani vječni spas na oba svijeta. 0 Islamu samom pisahu i strani naučenjaci i ne mogahu da ne pri­ znaju one uzvišene principe njegove. Dakle ljudi rogjeni izvan islamskog domašaja, odrasli izvan islam­ skog odgoja ovako govore o njemu, a mi neki pored svega toga ipak smo još u gafletu. A to je pogreška tim veća, što se svi ti uzvišeni propisi posve slažu sa zdravim razumom. Čovjeku, da bude musliman, potrebno je: srcem vjerovati, a jezikom očitovati, da je B.>g jedan i Muhamed (a. s.) njegov pejgamber. Očitovanje jezikom na drugom je stepenu, a srcem vjerovanje na prvom. 1 u ovome su mnogi inovjerni naučenjaci našli onu veliku i uzvišenu ideju, te su. se mnogi na osnovu ovoga ispričavali, jer ne mogu s raznih obzira da kao muslimani izagju na javnost. Neko to ne može da učini b familije svoje, neko čeka zgodniju priliku i svakoga ipak sam islam ispričava, kad inače ispunjava bar prvi i najglavniji uvjet. A da su mnogi inovjerci priznali islam i prihvatili ga, pomaže još i to, Što se propisi njegovi, glavne dužnosti ni malo ne odaljuju od zdrava razbora, dapače sadržaju u sebi i glavne temelje zdravlja i higijene. Da to vidimo samo kod namaza. Namaz je klanjanje, a to znači: Bogu se moliti i pokoran mu biti. Kako za svaki ini posao, tako i za ovaj, treba neke kretoje. U tim se kretnjama izražava ona pokornost i poniznost Bogu (dž. š.). U namazu vidimo ove dijelove kretnje: stajanje, sjedenje, pregibanje i sedžde. Kretnje ove vrste od uvijek pokazuju poniznost i pokornost kao i poštovanje. No mi ćemo promatrati ove kretnje samo sa gledišta medicine. Lahko i umjereno pregibanje tijela jest vrlo potrebna kretnja za tijelo uopće. Ovaka kretnja, kakva je u namazu, pospješuje pravilnu cirkulaciju krvi kao i dobru piobavu. Za ljude, kojima je posao skopčan s kretnjom, namaz je odmor, isto tako za umne radnike; za one pak, koji sjede, namaz je dobra kretnja. Stajanje i sjedenje u raznim oblicima kao kijam, sedžde, ruću’ i t. d. lahko potakne sve dijelove tijela na rad; naročito onako umjereno i pravilno ustajanje, Bjedanje i pregibanje kakvo je kod namaza, vrlo po* voljno djeluje na rad pojedinih udova. A tek razdioba samih namaza po dnevnom dobu. Šabah namaz je odregjen rano u jutro. Poslije onog velikog odmora, spavanja, čovjeku je svakako potrebno, �BEHAR IV da svoje mišice protegne, da ih tako donekle pripravi Đa rad. Osim toga upravo je sabat — namaz uzrokom, da čovjek ustaje rano svakako prije sunca, a to ma vrl0 dobro potpomaže zdravlje. Da pak svaki put ustane na taj vakat u pravo vrijeme, potrebno mu je i lijeganje ranije k j. u pravi vakat, iza jacije. Eto to ga već upućuje na pravi prirodni život. Svi ee i liječnici u tom slažu, da je noć upravo po pri­ rodi čovjeku o^regjena za Spavanje. Dakle misleći da u sabab ustane, lijegaće rano i tako provesti noć u spavanju i odmoru. Po svojoj prirodi čovjek može da radi u jednom komadu od sababa do podne. Tada će ručati i klanjati podne, a to mu je vrlo lijepa promjena u radu, upravo pravi odmor. Izmegju podne i mraka treba svakako jedan odmor, a tom će prilikom i ićindiju klanjati. Pred akšam a poslije onog naporna rada ne može odmab za jelo, već namazom akšamskim učini vrlo zgodan prelaz od naporna rada na potpun mir. No poslije večere ne bi bilo po zdravlje dobro odmah leći. Arapska poslovica veli: „Tegadde, temeđde, teašše, temeššett t. j. iza ručka lezi, a iza večere probodaj. Dakle poslije večere puna stomaka vrlo je zgodno ustati i prohodati do džamije, gdje će se klanjati jacija ili bar, ako se i ne prohoda, jacija će ga za­ držati da ne legne onako sit, a sam namaz učiniće dosta, da mu one sitosti nestane, pak da mirno spava. Ko se dakle drži ovih propisa islamskih i klanja pet vaktova namaza, taj će u vidu higijene držati svoje tijelo u neprestanoj ali umjerenoj kretnji. Ko­ likim će na taj način zlim posljedicama izbjeći, to znaju najbolje strukovnjaci. Šta se puta dogodi, pa čovjek nešto trom postane, ništa ga ne može đa po­ takne na kakvu akciju, na rad. Namaz je i u tom slučaju ono, što će ga dići iz one lijenosti i tromosti, te će tako na neki način predusresti ono mrtvilo u tijelu, probuditi krv i mišice na rad. Naročito je namaz sa higijenskog gledišta korisna ustanova po one radnike, koji svoje poslove obavljaju sjedeći. Ali od namaza po zdravlje ima još jedna velika korist, a to je abdest. Kako je poznato namazu je preduvjet abdest, dok se abdest ne uzme, ne može se namaz klanjati. Može li išta čovjeka u razno doba i u raznim prilikama osvježiti kao hladna voda? Je li iza spa- 277 vanja, je li poslije teška rada, je 1 pred spavanje ma u svakoj zgodi, pranje ruku, lica, nogu i t. d. što se u abdestu obavlja od velike je koristi po zdravlje. Na liječničkim se kongresima mnogo raspravlja 0 narodnom zdravlju, o životu naroda, te o svemu Što ide u prilog zdravlja i što ga priječi. Naročito u novije doba svraća se osobita pažnja na čišćenje, od kad se počeše pronalaziti razni mikrobi i t. d. I tu je bivalo govora i o abdestu i tu mu se priznala velika korist. Po tom je abdest jedna korisna ustanova ,u islamskim obredima, kojoj je vrijednost jednaka u svim vremenima i ako se vazda nije mogla da nvidi. Rukama čovjek obavlja gotovo sve poslove, koji su' vrlo raznoliki. Ako ništa abdestom ćeš ih danas -opraf i očistiti pet puta. Usta, nos, uši jesu organi, kojima treba osobite njege i pažnje, koja se pak pre­ težno s&stoji u čistoći tih organa. I tu će abdest uči­ niti i ispuniti tu potrebu i ako Čovjek ne bi bio baš svjestan da rad zdravlja ove organe čisti kao iza spa­ vanja, iza jela i t. d. Pranje nogu dokazuju strukov­ njaci tek u novije doba, da je od osobite koristi po zdravlje. A kako se one bolje i jednostavnije čiste, nego li abdestom i to posve po propisima higijene hoćeš poslije spavanja, hoćeš poslije rada, pred spa­ vanje, da je san ugodniji. Ovako čišćenje i potrebu čišćenja pojedinih or­ gana strukovnjaci liječnici drukčije tumače nego li to shvaća prosti svijet. Vazđuh ulazi u pluća naravnim putem kroz usta, a osobito kroz nos. Što vazđuh unese sa sobom prašine, to mi pojmit ne možemo. Ako se to svaki dan ne očisti, može da bude uzrokom raznim, bolestima. Isto tako ostatak jela megju zubima ako se ne odstrani, počne da gajije, a odatle sto neprilika. Kad se to pet puta na dan očisti, onda je svakako čovjek sigurniji od onih zlih posljedica. Tako se opet tumači i pranje kože na svim dijelovima tijela. Na koži n. pr. našoj ima na milijune rupica, na koje se izlučuje znoj. No ove se rupice l&hko začepe prahom, blatom i t đ. Ako se one ue Čiste, tim se znojenje oteščava, a s toga opet takogjer nastaju razne vrste bolesti. Eto, to je u kratkim crtama velika korist od na­ maza i s njim zajedno i od abđesta po ljudsko zdravlje. Po turskom liječniku: Istnail-Haki Izradio: M. ćamil. Male priče 1 dosjetke. — Skupio: M. Hajrović. — Mljekar. Pripovijeda se, da je živio jedan čovjek, koji je prodavao mlijeko i tako steče hadžinski trošak. On lijepo namiri kuću i pogje na Meku. Kad se je vozio na brodu, đoveže ga se jedan majmun, Što je tuđe brodarima pomagao tako, đa se nije od njega odmicao. On nije znao, što majmun kani, pa otpaše čemer, da izvadi koji dukat za troška, ali majmun čim mu opazi čemer u šakama, skoči najvećom brzinom i ote mu ga. Za tim se pope na direk, otvori čemer i poče ba- �BEHAR 278 cati dukate i to dukat hadžiji, a dukat u more, a kad je sve dukate izbacao, onda baci ćemer hadžiji, da metne u njeg onu polovicu svojih dukata. Svak se je tome čudio, dok jedan najposlije upita hadžije: — Hadžija, čim si ti stekao svoj trošak.? _ Braćo, ja sam prodavao mlijeko i tako stekao svoj trošak, odvrati hadžija, al ja sad vidim, za što mi nije halal ona polovica novaca. Ja sam, braćo, li­ jevao u mlijeko po pola. vode. U to jedan đođade: Što se vođom steč, to voda odnese. _________ M. Hajrovič. Nesmotrenost Pripovijedaju, da je došao jedan naš čovjek u Stambol raz ulefe, pa išao svaki dan na kapiju, da mu isplate, a oni pošto ne hite, govorahu mu: „Ćekaj do 8utral“. On je, ako ćeš, i mogao Čekati, pošto je bio musafir kod jednog vezira, s kojim je zajedno sjedao za sofru, i tu mu jo bilo vrlo lijepo. Jednog mu jutra na um pane kuća, te se stane misliti, kako mu je kod kuće, da se nije ko razbolio i t. d. Za to on sjede za std, da napiše jedno pismo kući. Taj std bijaše zelenom kadifom pokriven, pa kad je zamočio kalemom u murećef nekako, zar tako htjelo da bude, prolije sav murećef po toj kaditi, na što problijedi od stida. Razmišljajući, kako će mu tekar biti mrsko, kad to vezir bude vidio, sjeti se svoje džepne čevre, te je izvadi i stade njom trati murećef po kadifi, kd ne bi li makar što god manje bilo, al opazi, da je sad gore, neg’ što je bilo, jer je još više čevrom razmazao. Na to ostavi i čevru u džep i sjede čekati, ne će li koji sluga unići. Do malo unigje jedan sluga i on mu kaza, što je uradio, zamolivši ga da promijeni tu ka- IV difu, jer veli. da hi volio propasti u zemlju, nego biti kod vezira, kad ugleda tu zamazanu kadifu. — E bolje bi bilo, da to nijesi uradio, dočeka sluga, ali se baš nemoj toliko žalostiti, nije to.baš tako golem zljan. Za tim digne sluga sa stola tu kadifu, a metne novu Toga je dana vezir imao musafira na ručku, pa i njega kao musafira, pozove s njima. Ali nije danas ručak s onim musafirima kao Što je sa samim vezirom Sad prostriješe jedan čašaf, na koji će se metnuti sofra ali stim čašafom bijahu u svezi peškiri, koji se ne meću samo po krilu, već ih treba nataknuti na vrat da se i prsa pokriju. On je gledao u njih, pa je sve radio, kao i oni. Kako mu drago, počne se ručati. Kad je došla k’zatma, oni komadi debele ovnovine, njemu bi mrsko uzeti komad, što je bez kosti, već on uzme kost, a kad je ogoli, vidje, da se je prevario. — Ih majko moja, gdje ću je metnuti? upita sam sebe, jer ne mogaše metati masne kosti po takoj sofri, koja je bila čista, k 6 staklo, niti je moguće vratiti, u sahan. Razmišljajući, što će od puste kosti, oči mu utekoše na prozor u kom je bilo čisto staklo, da se nije moglo opaziti, na što on. mišljaše, da je prozor otvoren, te baci kost, ali u taj čas, Btaklo ciknu. Kad to bi, oni prasnuše u smijeh, ali njemu ne bijaše do smijeha; on je gorio od stida, a za tim ga oblije znoj, te izvadi čevru iz džepa i stade trati znoj s lica, na što se oni još većma smijahu, a sad i njemu na um padne, da se tare onom čevrom, kojom je trao muraćef sa one kadife. On ne mogne dalje durati, već skoči od sofre, zaboravivši, da je natakao na vrat peškir, koji je u svezi sa čašafom, na kojem je sofra bila, na što se sad i sofra prevrne. On se gubio od stida, a gosti se samo smijali, a iza tog isposluju mu ulefu, te on ode svojoj kući. On se sjećao do smrti tog slučaja. M. Hajrović. Islam prama sirotinji. p K a đ su Božije riječi slazile našem Devletliji, da ih On objavljuje čovječanstvu, onda je sigurno na svijetu manje sirotinje uj£T bilo, nego je danas ima. Ali uzvišeni principi . svetog islama vrijediše za ona vremena, vrijede i danas i vrijediće do sudnjeg dana. Svijet se umnožava, život postaje sve tegobniji, sirotinje | sve više ; a kako je više puta naglašeno, da je islam vjera socijalna, u njoj nema razlike megju Sljedbenicima osim kako život svoj provode prama Božijim zapovijedima, to je islam zadao svojim Sljed­ benicima osobitu dužnost prama sirotinji. I baš onda u početku kad je bilo za to manje potrebe, muslimani t su više pazili sirotinju, a danas kad je za to veća potreba, danas se obično naš islamijjet- graniči saino na temeljnih pet dužnosti. Prosudimo za časak jedan bijedno stanje sirotinje i naš poziv, koji nam nalaže naša savjest i naš razbor, pa tek onda osvrnimo se na Božije riječi u tom pogledu I Šta bi bilo danas od svakog jetima, od svakog malodobna stvora, da se pripuoti samo sebi, da mu se ne pruži ljudska pomoć? Ne pita se tu: čije je to stvorenje, od kakva je roda i koljena; ne priteče li mu u pomoć majka, otac, komšija ma ko, da ga othrani bar prvu godinu, dvije, tri, pet i deset, zaglaviće. Pa i dalje . .. sve do petnaeste godine dijete �IV be ha r r^sam ostalno, ono bi bez tugje pomoći tjelesno je n, r avjl0j a duševno nerazvijeno bilo gotovo na 2ak -Ju 0bične živine. Eto po jednostavnom razmišljanju S!šem opažamo, da je čovjek dugo i dugo vremena 1)1 ćen na tugjn pomoć i. njegu, dok postane zrio i upU da sobe može održati u daljem životu. 3 ' U životu današnjem ima raznolikih bijednika i, evoljnika, jetima i sirotinje, kojoj treba pomoći. Oca ozvala domovina, pozvala dužnost islamska, te je kosti svoje ostavio u tugjini, u ljutu boju, a majka je očajno3ti smalaksala i podlegla tuzi i — doskora otišla za vjernim mužem; dječica, pusta sirotinja ostaje sad Da svijetu viseći o tugjoj milosti. Eto, tu milost nalaže islam najviše svojim sljedbenicima, i bez te milosti čovječanstvo ne bi moglo opstati. No -šta i šta otaca u teškoj životnoj borbi podlegne boljetici i na skoro se ukrade svojoj sirotinji s očiju, a ona ostaje plaćuć i jadikujuć ne samo za svojim dragim hrani­ teljem, već takogjer išČekujuć tugju pomoć. I nema danas zemlje, nema grada, nema sela ni mahale, gdje nema makar po koji ovaki bijednik, kojima su svi tugji ljudi mjesto oca, sve žene mjesto majke, ti bijed­ nici ne mogu da žive, ako nema te tugje samilosti. 0 grožno bi bilo na svijetu, da te božanske iskre milosrgja nema u. ljudi l1" A ljudi moraju imati te samilosti, kad P;»g (dž. š). priopćujući našem Devletliji svoje želje, da-ih On objavi čovječanstvu, nekoliko puta spomenu sir iju 1 nevoljnike. Na jednom mjestu u Kur’anu (a. Š veli: nFe emtnel jetime ., Nemojte ucviliti neopst:rbljene. Prema ovom, kako srce muslimansko mora l iti puno milosrgja, prama sirotinji, naprotiv grozno je i strašno ono ljudsko srce, koje ucvili nevoljnika. U muslimana ne smije biti tako srce i ako je tako, liječit ga valja i to svakako ugagjajuĆi Božijim zapo­ vijedima, potpomažući. jetime i nevoljne. Na drugom mjestu Bog (dž. š.) veli našem Devlet­ liji: „Vejes’eluneke . . . “. Pitaće te za sirotinju. Reci: dobro je njima dobro činiti. I kad nam ne bi naš slabi razum, naša savjest kazivala, od kakve je potrebe sirotinju potpomagati, ove nam gore uzvišene riječi jamče, da dobro činimo, kad nevoljne pazimo. I naš Devletlija (a. s. v. s.) ostavio nam je uzvi­ šenih preporuka i naputaka za sirotinju. On veli: ^Ene ve kafilul jetimi fil dienneti ke hatejniu : Ja i on*j, koji. jetima opskrbi, u džennetu smo ovako (naporedo kao dva prsta). Zar može biti veće nagrade, boljeg jamstva od °vih uzvišenih riječi! 0 , sretan li je onaj, kome je Bog dao, te može sirotana da opskrbi, nevoljniku da ublaži teške holove borbe u svagdanjem životu. No razmotrimo malo, kakve plodove može čovjek da bere od ovog dobrog djela svog već na ovom svijetu! 279 Poznato.je dobro, da je u prirodi ljudskoj usagjena neka taština i gramežljivost za neprestanim na­ gomilavanj em blaga. Mnogi se ne bi nikad zasitio, da mu Bog podijeli na stotine godina života. A što je kod tog još gore, da ga to nagomilavanje čini sve većom tvrdicom, on sve okrutniji postaje i sve mu srce tvrgje biva. Naslada njegova u početku se sastoji u onom pojmu silnog mogućnika, u samosvijesti, da je on gospodar silna blaga. A kasnije ta naslada pre­ lazi u prispodobu sebe sa drugim nemoćnijim, dok se na koncu vrti samo oko tog: ne da vidi sebe moćna, već druge nemoćne. To je vrhunac silne požude za imanjem, i čovjek na tom stupnju gotovo da i nije više čovjek. Izbjeći tomu zlu teško je, jer odreći se one ta­ štine, značilo bi odreći se: da prirrijediš sebi svag­ danji zalogaj kruha. Jedini dakle lijek toj bolesti jest oplemenjivanje srca, koje treba da upore do ' raste ili da preteže onu taštinu. Pošto ta taština vodi do vr­ hunca, do naslade, da čovjek drugog gleda nemoćna, lijek je tome, da se srce već od početka privikiva nasladi, da i drugoga gleda spašena iz nevolje. A kad se srce tako oplemeni, da se ono naslagjuje u po­ maganju nevoljnika, onda je ta naslada svakako ple­ menitija i dostojnija čovjeka od one živinske, kad drugog u patnji gleda. Nu ljudi ipak ne čine i ne treba da čine ta dobra djela radi subjektivne svoje naslade, već što je ta naslada, to izvjesno stanje ople­ menjena srca, neki kvas za dobra djela tokom cijelog života: a kad svi, kojima to od ruke ide, čine taka djela, onda su ne samo udovoljili pozivu Božijem i Pejgamberskom već će onda u samom čovječanstvu biti manje ili posve malo bijede i nevo^e. Eto kakvi su plodovi ovog svijeta od tih naših neznatnih žrtava, ali po nas same i po cijelo čovječanstvo dobrih djela! Za to islam, koji je sam po sebi jezgra dobrote, na­ laže nam, da taka dobra djela činimo, jer u našim dobrim djelima spas je čovječanstva. Neka je diagom Bogu po sto puta hvala, što nam je rasvijetlio razum, da se nalazimo na putu spasa. * * * Naša dobra djela, što činimo sirotinji, sastoje .se u običnoj sadaki i zećatu. No koga valja smatrati po­ trebnim za ove darove, to treba musliman da znade. Čovjek potpuno razvijen, odrasto, zdrav i sposoban za rad, nije potreban sadaki. Isto tako bijednik, i. ne­ voljnik, sakat, koji ima za jedan dan hrane, ne smije prositi; koji ima osim svoga pokućstva vrijednosti dvije stotine drama srme, što mu godinu jednu leži kao nakit, dragocjenost, novac, nije potreban ni zećatu, već ga je i dužan dati. S toga u našim prilikama rijetki su ipak oni, koji strogo po propisima islama zaslužuju sađaku. Ali mi imamo i suviše neopskrkljene djece, siročadi, koja i ako imaju Šta jesti, jer im je majka zaradila. ili �BEHAR 280 isprosila, ipak zaslužuju našu pomoć i potrebni su je ako ne momentano za danas, svakako za njihovu bu đućnost Njiha će majka, ako je imaju, nekako ishra­ niti do njihove sedme osme godine, a onda eto novih prosjaka, novih besposlenjaka, kojima .taj život u na­ IV viku pregje. Za ove bi se trebalo što prije pobrinQtL a to je najzgodnije ustrojstvom sirotišta, kakvih * po svim islamskim, a i neislamskim zemljama. ^ Za to, braćo muslimani Bosne i Hercegovine razmišljajmo o ovoj našoj prijekoj potrebi I Selim ’ ,,Gajret“. f ila braćo, mili rodoljubi 1 Opet kora naše slave rudi, Bujna zora — vijesnica Ljepše sreće vedrih dana Na obzorju našeg neba Spzom milja okupana; Bujna zora — dični „Gajret® g Q$ju nam zastor diže l auaćenim svojim trakom U vijenca nam sreću niže. Mila braćo, svjesni muslimani! Sjećate 1’ se onih dana davnih, Kad je naša Herceg-Bosna U viječnoj slavi sjala I sinove u boj ljuti Na dušmana svoga slala? Njeni sinci pravu njenu Neprolazan zid bijahu, Svud za njeno časno ime Krvcu vrelu proljevahu! Ljubinje, Oh, ta prošlost, uzor vječne slave, To je škola budućnosti prave! Za to složno, braćo draga, S lahkim perom novoj slavi, Jer je koplje pobačeno, A prelomljen mač krvavi! Nek nam krijepi duh prosvjeta — To oružje novo, rode I Ona će nas zaogrnut U svečani plašt slobode. Godina se navršila sade Podignuću prosvjetne nam zgrade. Oh, iz te je zgrade „Gajret® Kao zora zablistao, Naša polja naša brda Svojim zrakom obasjao! „Gajret® će nas zaogrnut U svečani plašt slobode, Pa za to sad svom „Gajretu® Gajret, gajret, mili rode! —• Salih Zeki BakHć. M odemi alkoholizam. Po njemačkom izradio: Snlejman''Mor8el.' 0 modernom alkoholizmu, njegovu širenju, štet­ nom djelovanju na organizam ljudski i uopće o nje­ govim štetnim pošljedicama, kako oni, koji su mu odati, propadaju tjelesno i duševno, pisano je mnogo i mnogo ne samo novinskih članaka, nego i čitavih knjiga. Koje stanovište zauzima Islam prema piću, to je poznato, ali pošto u tom ne mogu mnogo da razlažem, iznijeću ono, što misle i čine oni, čija ga re­ ligija tako strogo ne zabranjuje, gdje nije već una­ prijed predvigjeno, iznijeću rekoh, žalosno mnogo­ godišnje iskustvo i realne statističke podatke, koji će sigurno interesirati štovane čitaoce „Behara®, kao što je i mene interesirala knjižica „Moderne Alkoholismus, seine HaupturSachen, Schađen und die Frage seiner Bekampfung,® iz koje sam ovdje četiri poglavlja slo­ bodno izradio. I. O Sirenju alkoholizma. Jedna pri^a veli da je Nuh (a. s.) prvi vinograd posadio. Kad je prvi put okušao vino, opije se, jer nije znao dotle, da ono opija. S toga ga ne htjede okusiti više. Druga dodaje, da je Nuhu (a. s.) pri sadnji vinograda pomagao gjavo, koji zalije lozu najprije krvlju janjeta, onda krvlju lava, pa krvlju krmeta. „Za što to činiš?® — upita Nuh (a. b.), a gjavo ozbiljno odgovori: „Ko popije jedan pehar sdka od ovog drveta t. j. vina, taj će biti veseo i nevin kao janje> popije li ih dva, biće srčan i jak kao lav, a popije li ih tri-četiri, taj će Be zavaliti s krmkom u brlog®* Ipak najviše zaprijeti njegova pogibelj u zadnjem stoljeću. Prije se opijahu samo nedjeljom i praznikom, �IV BEHAR danas svaki dan, prije samo bogati, danas svi slo* vi ljudstva do najzadnjeg proletara, prije samo muŽevi, danas i žene pa dapače i djeca. Najbolje ćemo se o ovoj žalosnoj pojavi izraziti, ftk0 navedemo govor austrijskog ministra Dr. pl. ffartela kojim je on otvorio internacionalni kongres proti jlltoholu, koji je bio u Beču 1901. Spomenuti govor glasi: „Pjanstvo je danas uzelo veći i opasniji mah nego došle, jer se izrodilo u opće zlo. S prva zarazi samo neke obitelji, neke krajeve i zemlje; dok druge ostadoSe netaknute, tjelesno i duševno zdrave* tako da su. ti jaki i zdravi narodi nadomještali onu praz­ ninu, gdje su pokvarenici • izumrli. Dok propadaše jedan čitav narod u raspuštenosti i razuzdanom životu bijaše drugih netaknutih naroda, da stupe u praz­ ninu i podignu bajrak prosvjete, koji je u obamrlog naroda klonuo. Broj i brzina prometnih sredstava skrati zemlju, zbliži najudaljenije narode tako, da dobro i zlo, krijepoBti i opačine lakše postadoše vlastništvom sviju zajedno. Naravno opačine pri tom dobiše prednost**. Megju uzroke da je alkoholizam postao općim zlom ide u prvom redu podignuli rakijske industriji. Gdje se najprije poče praviti rakija nije nam poznatom U Kini je već bila poznata u najstarija vemena, kod Slavena u 9. i 10. stoljeću. Arapi je pravljenu u 9. stoljeću od žita, dok se inaće pravljaše samo od vina. I tada se čujahu od iskusnih ljekara savjeti, kako je rakija škodljiva zdravlja, kako prouzrokuje smrtonosne bolesti i pomore. U 15. stoljeću bijaše već tužbi na rakiju, a u 16. stoljeću 'se pijaše ne samo po gradovima već i po selima, gdje ae pecijaše i potpadaše porezu. U mjestima gdje se sprva mogaše dobiti samo u apote­ kama, bijaše kašnje i pecara. Osobito se raširi za tridesetgodišnjeg rata, a megju narod sa svim tek kad izmisliše pečenje rakije iz krompira za to, jer bijaše jeftina. To i jest uzrok što prodire rakija od svih alkoholnih pića najviše megju prosti svijet. Za to je najviše pjanaca u onog naroda, koji najviše rakiju troši. Drugi uzrok općem pjaustvu jest veliki broj mejhana. Prilika ne stvara samo lapeža nego i pjanca Gdje je manje mejhana, gdje su strožiji zakoni o tocarini, manje ima pjanaca; gdje je to drukčije, tamo se za kratko vrijeme prije potrostruči broj mejhana, nego podvostruči broj žiteljstva. Poznata je stvar da se povećanjem broja pivnica mnogo ljudi obogatilo. I to je jedan razlog općem širenju alkohola, što se jedni natječu ko će više prodati, a drugi ko će više popiti, ili bolje reći polokati. Nije ni to čudo što ih j© više stotina na alkoholu steklo, to postadoše velika i bogata gospoda. Vojvode, markizi, grofovi, lordovi, duhovnjaci, magnati i t. đ. imaju i danas svoj glavni posjed u pecarama i pivarama. Pivo poče prevlagji▼ati sredinom 19. stoljeća, pošav i ono od varoši u selo. 281 U nekim varošima (Mtinchen) dolazaše na jednu glavu 560 litara piva godišnje. Osobito su radnici zagrezli u pića, da za nj’ daju V* zarade, a neki što zarade, to i popiju. Kada ovako zlo n svijet prodre, teško ga je iskorijeniti. -Negdje se snizuje broj pivnica, a povisuje proizvodnja pivara, negdje manje troši rakija, više vino i pivo, a negdje sve ovo raste. Najveći poslovi svigjaju se uz čašice, pije se, pa pije. Stoga još nvijek vrijedi onaj gjački § U: „I opet se pije Sve se dalje pije!** II. Djelovanje alkohola na organizam. Pošto je alkohol tekućina, to on brzo pregje u krv čim se popije. Iz želuca pregje u one organe, koji su dobro s krvlju snabdjeveni kao u mozak, džigerice, bubrege i srce. Lakša alkoholna pića kao vino i pivo ne ostav­ ljaju odmah vidljiva traga na sluzokoži ustiju, grla i jednjaka, kao jaka rakija. Kod uobičajenog pijenja prijegje ova sluzokoža u neku vrst kroničnog zapalenja, te najprije slini, onda nastupi neprestano sušenje, grgatanje glasa, nagnuće čestom kaŠljucanju. U rakijaša sluzokoža odehlja i potprišti. I susjedna slnzokoža u nosu i grkljanu postrada ne samo ušijod direktnog draženja, nego i usljed kroničkog prepunjenja s krvi, tako da dogje do kroničkog nosnog katara (pjanačko hrkanje) kao i do kroničnog katara jabučice, koji pregje u dušnik i razvije se u bronhijalni katar. Od katara grkljana prelazi zapalenje preko ušne cijevi u t. z. bubnjevu šupljinu, otklen se izragjaju razne bolesti uha, kao zvonenje u ušima, zujanje, hučanje i t. d. Ovo se koliko je poznato vrlo teško liječi. Dugotrajno pijenje alkohola proizvagja u želucu katar, a kojim je u najviše slučajeva u svezi i kro­ nični katar crijeva. Pri tom je sluzokoža želuca oso­ bito u jutro na tašte, pokrita nekom tvrdom sluzi, koja se obično izbljuje. Ušljeđ dugotrajne upale odehlja sluzokoža stomaka, iskvare se žlijezde, koje želucu Šalju probavne sokove, postaju čiri, a s ovim promje­ nama dolaze svakojake poteškoće: pritisak, gorenje u stomaka, štucanje, podrigivanje, boli i t. d. Osobito u onih koji piju pivo, dolazi uz kronični katar želuca i proširenje njegovo. Oni koji piju manje više koncentri­ rani alkohol mogu u oblika bljuvanja i izmetina toliko krvnih tvari izgubiti, da se iz tog izrodi upala želuca i crijeva, a ušljed ovog može vrlo lahko nastupiti smrt. Što se tiče djelovanja alkohola na probavu, mogao bi on izostati, jer veće količine priječe izlučivanje že­ lučanog soka i usporavaju probavu. U zadnje vrijeme ima više liječničkih glasova proti pića, koji neće apso­ lutno da čuju o kakvom njegovu dobrom djelovanju �BEHAR 282 na probavu, nego ga (osobito rakiju) sa svim zabra­ njuju. Mi vidimo više osoba, koje slatko jedu, dobro piju i napreduju. Ti bi isti bolje napredovali bez pića, koje im škodi, ali se to u velikoj mjeri ne opaža, jer su dobra sastava (konštrukcije). „Navikne li se čovjek na pijenje, postane mu to potrebom, pa nije čudo što takim izgleda, da im piće pomaže probavu" veli prof. H. Nothnagel dodavajuć da zbilja koliko se iskusilo manje količine piva pobugjuju apetit. Profesor Hans Mayer opet veli: „Već nam ponestaje energije boreći se proti neznanja i raširene nauke, da su alkoholna pića okrepa duhu i tijelu, osobito potrebna radnicima, da im na jeftin način slabu hranu učini ukusnom i probavljivom, da mogu bolje raditi i podnositi zimu. Ništa to nije istina". — Ali istina je i ono što dalje veli prof. Nothnagel: „Ne može se poreći, da je ono malo rakije što se prispe k vodi, pa se popije kad se čovjek umori i oznoji te tim žegju ublaži od manje opasnosti, nego mnogo pijenje studene vode u ovakirn prilikama. Isto tako i za radnike, koji po vlažnu i studenu vremenu rade, koji su usljed znatna fizičkog napora umoreni, alkohol daje prolaznu duševnu snagu i osposobi ga tjelesno za bolji rad." Ovdje bih ja pri­ spodobio radnika sa ugorkom, koji se polije petrolejom i zapali da prija izgori, ili s konjem koga bič natjera silom da teret povuče, pa onda od muke po­ srne. 1)“ Manje količine alkohola mogu se uzeti kao ne­ posredno hranivo, što uštegjuju ono, koje bi se inače u tijelu potrošilo. Znamo da našem tijelu treba, bje­ lančevina, masti ugljeničnih hidrata, soli it.d. za ishranu. Mjesto što biše u tijelo u stanovito vrijeme.potrošilo 100 grama bjelančevine 100 „ masti 250 „ ugljenih hidrata može to uz potrošak alkohola da bude ovako: 100 grama bjelančevine 80 „ masti 200 „ ugljen, hidrata 56 „ alkohola Ovo nam navagja prof. V. Noorden ubrajajući alkohol megju sredstva koja štede mast i tove ljude. Od osobite je to važnosti za bolesnike, koji ne mogu druge hrane, nego ovako koga vodom razrijegjena pića. Da vidimo kako alkohol djeluje na pojedine or­ gane. Tu je u prvom redu crna džtgerica (jetra), koja najviše strada. Ne veli se uzalud: „Taj ima žednu đžigeru.“ Jetra se u pjanca prepuni krvlju, upali i oteče, a iz tog se onda izragjaju razne bolesti. Slično alkohol >) Primjedba prevodioca. IV djeluje na bubrege. Ćesto se čuje. da je neko obolio od upale bubrega, ušljed pijenja rakije, vina, a osobit piva. Kad ko u mladim godinama oboli ili uuu.e ^ upale bubrega, najbolji je to znak, da je bio veliki prijatelj piva ili drugih alkoholnih piča. Isto tako bude i sa srcem. Toga osobito mnogo ima u gra<ju Mtlnchenu kako pripovijedaju profesori Bauer i Bollinger, gdje se govori o „pivnim bubrezima" i pivnom dva put povećanom srcu." I krvne žile ne štedi alkohol. One se rašire i uspavaju. To se osobito opaža u crvenom licu i nosu pjanca. Mnogi tu rumen pjanačkog lica zamjenjuju sa pravom prirodnom rumeni, te se hvale kako su zdravi, ali je žalosno zdravlje tih „zdravih". Veliki crveni nos u pjanaca svakom upada u oči. I pijancima kanda smeta taj božur Što ih izdaje, pa se u novije doba mnogo nastoji kako će se racionalno izliječiti ta „zdrava crven". U nogama su im grčevite žile. Ove se otvaraju u bedrene čireve, koji se vrlo teško liječe. Žile. kucavice (arterije) obole od t. z. „arteriosklerosi", unutra odebljaju, začepe se i oteščaju rad srca. Više put puknu na slabom mjestu, pa izliju krv. Ako se to desi u mozgu, eto „kaplje" (damle) i naprasne smrti. Srdgreen konstatuje od 124 slučaja arteriosklerose kod 81 slučaja uzrok alkohol, a to je upravo 26 %, Ove pošljednje bolesti dulaze najviše u 50. go­ dini života. Što se tiče djelovanja alkohola na mozak, to je ono obzirom na količinu koja se pije vrlo različito. S prva ga samo pobudi na brži rad, a kasnije ga oslabi za sve. To se i opaža, kako sprva čovjek po­ stane veseo, iza tog jak i hrabar, a kasnije iznemogne te postane duševno nesposobni, svadljivi i nesmišljeni lugjak. Pošto se pjanac otrijezni nije baš onaki kao prije pijenja. Ovako se gube mnoge sposobnosti duše i na kraju izragjaju razne duševne bolesti. Sad nam preostaje progovoriti o onoj tvrdnji, da alkohol pribavlja tijela toplotu. Evo kako je s time. Da alkohol mogne djelovati, treba mu tjelesne topline dok se zagrije; dakle ne daje toplinu, nego ju troši. Kasnije se zagrije i vidimo zbilja ugrijana pjanca, a kad ovo popusti opet dršće od studeni, jer je tijelo izgubilo mnogo topline. Kako je to i za što? Alkohol pobudi cijelu cirkulaciju krvi na brži rad. Usljed toga se razvije toplina, koja krvne žile raširi. Krv pojuri prema vanjskim dijelovima tijela, razlije se u sve žile i žilice, te kako je topla grije tijelo iz vana kao plašt. Što biva dalje? Tijelo na taj način više žari toplinu, gubi je i gubi dok se ne ohladi i pjanac počne da dršće. Evo kako se troši tjelesna snaga i toplina. Ovo je razlog što pjanci ne mogu da podnesu studen. Nansen to isto tvrdi sa svog putovanja na sjeverni pol. �IV BEHAR III. Akutno i kronično otrovanje alkoholom. Akutno otrovanje alkoholom u čem leži pir* janstvo,- nije ništa drogo do jedne vrsti ludila, koje brzo progje. Tu sa svi znaci ludila, ali je njegova t. z. „progresivna paraliza", koja se nalazi u slici pijanstva često tako vjerno kopirana, da pri susretu take osobe ne možemo momentalno odlučiti od čega od ovo dvoje pati. Najveći stupanj akutnog otrovanja ’L alkoholom karaktezira nam omama (gubljenje svi­ jesti). Ona kako god brzo nastupa, tako se brzo izvagja u potpunu nesvijest i neosjetljivost. Mišići se pri. tom uspavaju, bilo slabije kuca, dihanje je tiše, a tjelesna temperatura padne. Ovo se stanje može izli­ ječiti, a može i smrću svršiti. Ima mnogo slučajeva gdje je iza ovakog opijanja za nekoliko minuta nastu­ pila nagla smrt. Nekada je to potrajalo 1!i —3 sata, gesto 20—40 sati, ali se najviše puta nije moglo iz­ bjeći smrti. Za djecu od 3—7 godina drži se da je smrto nosna količina od raznih pića 75—200 grama, za od­ raslog opet najmanje po (Kajseru) 300 grama. Nijesu ovi slučajevi smrti tako rijetki kako se obično misli. U Engleskoj je kako se po uredovnim izvješćima potvrgjuje od 1847—1874 godile zaglavilo upravr 9520 osoba, dakle godišnje 396 uz onih 470 osoba, koje svake godine umiru od pjanačkog ludila. Organizam se može naviknuti na neku izvjesnu količinu alkohola, koja se redovito pije, da ne bude odmah onih velikih posljedica, ali se opet na ovaj način s vremenom izragja t. z. kronično otrovanje al­ koholom. Prvi znaci kroničnog otrovanja alkoholom jesu pomanjkanje apetita, štucanje, podrigivanje vodom, zatvor, pa žestoki otvor, u kratko svi simptomi kroničnog katara želudca. Usljed slabog hranjenja na­ stupa veliko pomanjkanje krvi, bljedilo, mršavost, oči se nekako čudno cakle, crte lica i čitavo držanje iz­ gleda nekako uspavano i umoreno, govor lagan i smeten, ruke đršću, Uz ovo se još kod mnogih osoba pojave osipi na koži,. osobito ono što rijetko kad izo­ staje jest „crveui nos". Duševna se i tjelesna snaga sve više i više gubi i njihov sklad poremećuje biva­ jući svakim danom to žalosnijim. Konačno dotiČnik zaboravlja sve dužnosti i postaje surov u mišljenju i radu. K ovome pridogju one prije napomenute bo­ lesti jetre, bubrega, srca, krvocjevnog sustava i mozga. Porodi se velika čežnja za pićem ti j. strast. Sad pjanica nema nikad mira. Istom se onda osjeća zado­ voljnim kad strasti udovolji, tad se istom osjeća spo­ soban za rad. Osobitu vrstu ove. pjanačke strasti pred­ stavlja nam t. z. „dipsomanija" ili periodična Čežnja za pićem, kod koje dotičnog bolesnika goni neodoljiva 283 sila, da se u . nekom razdoblja sa svim besvjesno opije. U ovom razdoblju, koje kadgod traje nedjelja, mjeseci, dapače i jednu godinu ne mogu pjanice da vide pića, dok ih opet čežnja no spnpane. Za tog su razdoblja ti bolesnici potpune svijesti, oni se tuže i otimaju tome nagonu. Neka bolesnica u toj đipsomaniji uzalud miješaše blato n alkoholno piće i sebi govoraše : „Pij, živino, napij se pjančino, oskvrnjena ženo, koja svoja obitelj obesćaŠćaje". Mnogi se sa­ krivaju od društva i bježe kad im ovo dogje. Njima je svako piće dobro, vino, pivo, rakija, absiath itd., što bilo. Žene su ovom više podvrgnute, nego muževi. Pjanacko ludilo (Delirium tremens) predstavlja jednu formu akutnog otrovanja alkoholom, koje najviše dobiju oni, koji se vrlo često opijaju, siabo hrane, oboli im stomak, pluća, malokrvni sa i kosti ih bole. Bolest se pojavljuje u štadiju 1 —12 dana, za koje vrijeme dotični izgubi apetit i spavanje, dobije glavobolju i šumljenje u ušima, uopće nervoznu nemirnoću, podraživost, izgubi svijest i pane u ludilo. U ludilu bunca, spominje osobito veće množine živo­ tinja, kao miševe, parcove, kukce, zmije, pse, vukove, konje, a često i veće životinje ili stvari od kojih se kao da boji i izmiče, a to su rulje policaja, sablasti itd. U ovom bolesnik često leti glavom prema zidu. Prsti, jezik, mišići lica i udova dršću, što često pregje u grčeve. Za vrijeme ove pojave dotični ne može zaspati. Poslije prvog dobra sna, koji se javlja pošto je bolest 3—8 dana potrajala prestaju po malo simptomi bolesti. Najviše ovom podliježu muški od 30—50 godina, rijetko mlagji ljudi, a još regje žene. Obično ovo progje a da ne nastupi smrt, ali alkoholno otrovanje ostaje. Ako se ne izliječi kako valja, to će drugi ili treći nastup bolesti završiti, što ne učini prvi t. j. prekinuti život. Osim ovog javlja se uobraženje, da dotičnoga progone vještice, duhovi itd. poragjaju se razne budalaste ideje, nepovjerenja, sumnja (osobito ljubo­ mora kod žene) itd. Od većih bolesti javljaju se alkoholična neurastenija (osobito kod mladih pjanaca) tropska kolera (koja kako iskusni liječnici tvrde nije ništa drugo nego ušljed tropske vrućine podignuta alkoholična neurastenija) histerija, obolenje živaca, sije­ vanje u udovima, ulozi itd. Od osjetilnih živaca najviše strada vidni živac. Na oko se navuče mreža, vid se skrati, nastupi daltonizam i slične očne bolesti. Kako su se raširenjem alkohola raširile mnoge bolesti vidi se iz slijedeće statistike. St Andrew Clark, tjelesni liječnik engleske kraljice Viktorije govori na osnovu svog iskustva da je 30°/0 bolesnih oboljelo od samog alkohola. U Berlinu od god. 1875.—1881. bijaše 607 slučajeva epilepsije od kojih otpada 150 na pjance, t. j. 247®/0Skoro 5. dio duševnih bolesti vuče sobom alkohol. �284 BEHAR Kako je strašan morbiditet (često obolijevanje) još je gori mortalitet (pomor), koji nastupa ušljed alkohola. Alkohol prikraćuje život najprvo time što on životne organe slabi i njihovu izdrživost skraćuje, a drugo što organizam otruje i pripravi zgodno tle na kom se razvijaju druge bolesti (osobito upala pluća). Profesor Bollinger u Mtinckenu navagja da je od svakih 100 seciranih našao 15 —45 ljudi, gdje je alkohol direktno ili indirektno donio smrt. Megju uzrocima samoubojstva igra alkohol glavnu ulogu. U socijalnom je životu- alkohol uzrok velikim prestupcima. Kako dr. B ir u Njemačkoj navagja od 82837 zločinaca pogriješilo je pod uplivom alkohola njih 13706. Od ovih bijaše muževa katkadnjih pja nača 53-6°/0, žena 39®/0 a svagdanjih pjanica 46’40/# kod muževa, a 61 °/0 kod žena. Ali alkohol ne djeluje štetno samo na pojedinca nego i uopće. Tako je obično druga ili treća loza degenerirana. Što je otac obiĆno uživajuć na tijelo zla navukao, osjećaju to djeca i unučad. Šta alkohol u ovom smjeru donosi evo primjera o našljednicima jedne pjanice i lupeškinje imenom Ada Jucke, koja je umrla 1740. godine. Ona je imala 834 našljednik«* Megju njima je bilo 106 nezakonite djeco, 145 pros­ jaka, 64 javne sirote, 181 prostitutkinja i 76 osugjenika (od ovih 7 ubojica). Za ovo lijepo društvo platila je država kroz 75 godina 5 milijuna maraka. Idioti i epileptici potječu od pjanaca. Od pjanaca roditelja ragjaju se obično gluhonijema djeca. Degeneriranje prelazi sve s koljena na koljeno i ide u gore. U svim kulturnim državama pada broj vojničkih 8posobnjaka. Nestaje tjelesno razvijenih, lijepih, jakih ljudi, a mjesto njih se vide pogureni kržljavci i indi­ vidui, koji prije vremena ostare. IV. Pitanje radikalne borbe protiv alkohola. Koliko se radilo i koliko se i danas radi riječju i djelom protiv pića ipak se. na žalost opažaju slabi uspjesi. Koju je praktičnu važnost imao internacionalni kongres u Beču proti alkohola govori prof. Max Gruber ovako: „Kongres nije čisto znanstveni. On će se dodaše poslužiti znanstvenom metodom, ali za praktičnu svrhu. On će nam stvoriti motive. Kad narod vidi, koji mu je neprijatelj alkohol, onda će sigurno pregnuti, da mu se othrve. Ali možemo svaki sa svoje strane tome doprinijeti toliko, da se svaki za svoju osobu čuvamo alkohola. Ovako mišljenje i volja ide u prilog svakom zakonu u ovom smjeru, jer on bez ovog ne može biti krepostan t. j. mora obilaziti. Prof. dr. jur. N. Reichsberg obraća se IV 2 . maja 1901. u javnoj skupštini u Bernu na minuli bečki kongres govorom: „Oni koji upriličiše kongre8 izgleda da su toga mnijenja, da kongres bude propa. gauda proti alkoholnom uživanju, drugim riječima da rasprostrane misli o njegovu štetnom djelovanju. Mi tu još nešto vidimo. Na kongresu su iznešena iskustva iz borbe protiv alkohola, otkrivena nova sredstva i putevi, a kad se nekom zlu otkriju uzroci, lakše se boriti protiv njega. Ako se samo reče pilo se, i sve se više pije, tu još nije rečen uzrok. Na kongresu je bilo i previše članova. Mnogo bi bolje bilo, da su se oni kojekuda razišli i držali narodna predavanja protiv alkohola". „Bogate pjanice škode najviše sebi (misli Rej. chesberg) a kod radničkih pjanica krije se opća opasnost i Šteta. Alkohol ne ruinira tu samo pojedinca radnika tjelesno i moralno, nego mori cijeli radnički stalež i pođgriza žile života modernom društvu". „Onu hranjivost“ — veli dalje Reichesberg, _ „ili ljekovitost moraju uzeti s oka oni, koji se bore proti alkohola, ako hoće postići uspjeha. Traži se da radnika odvratimo od pića, navagjajući mu kako je alkohol sreću mnogog domaćina i mnogog lijepog obiteljskog života uništio. Ko bi nabrojio sve one, koji nemaju pojma o ovoj bijedi nego zbilja u alko­ holu traže komad sreće i zadovoljstva. U borbi proti alkohola postićićemo najviše uspjeha, ako budemo u nižim slojevima pučanstva budili nove plemenite po­ trebe. Ne smijemo osuditi tobožnju „čežnju narodnu za užitkom", nego baš ono „neosjećaijje za potrebama" pa kad jednom narod dobije veće potrebe- kad se jednom nauči i upozna vrijednost intelektualnih, estetičkih i etičkih užitaka, tada će grube materijalne užitke u prvom redu užitak alkohola zabaciti i sami od sebe prezreti". Da se Što veći uspjeh postigne treba nastojati 3a se onim koji su u pi^e zagrezli pruže prilike i motivi, da se poprave, a to će biti najprije ako se njihovo socijalno stanje i izobrazba uredi i podigne, jer je zbilja manje izobraženih alkoholista. Vrijeme će i kultura sve urediti. Kad bi se ovo sve htjelo za jednu noć popraviti, to bi trebalo svu alkoholnu in­ dustriju na jednom uništiti, i tim bi država mnoge milijune naglo izgubila. Zakon bi trebao da zabrani piće najstrožije svakom bez razlike, pa i onim koji znaju mjeru radi onih, koji je ne znaju. S toga će i u buduće ostati po starom. To zvuči pesimistički, ali ne zaboravimo da i alkohol kao i svako zlo nosi sobom škodu i iskustvo. Naći će se ipak pored pjanica vazda i onih koji će s mjerom piti, i to s napretkom kulture sve više i više. To je optimištički izgled, koji nas tješi kad pomislimo na zle postjedi g uživanja alkohola �IV BEHAR 285 Na kraju četvrte godine. I četvrtu godinu s hajrom počesmo i' s hajrom evo završismo. I ovo će godište lijepo pristati uz ona tri, da skromnu knjižnicu našu zakiti i uveliča. Ta već sama ova četiri godišta „Behara" u našim čednim prilikama mogu se nazvati ako ne malom knjižnicom, a ono bar lijepim temeljem za valjanu islamsku knjiž­ nicu u svakoj islamskoj kući ovih zemalja. Napredak ^Beharov" pratimo s očinskim toplim pogledom kao čilo i zdravo čedo naše, kad prvi put skoči s majčina krila, prebaci se preko praga, istrče na sokak, na li­ vadu, u gaj i dubravu, i poslije sve što koji dan, a ono sve bujnije, jedrije, veselije i ljepše. Eto tako nam buja „Behar“ pred očima našim, to nam kažu naši mnogi čitatelji; tokom ove godine svakom pri­ likom izraziše nam svoju radost za „Behar", svoje priznanjo i zahvalnost za naš trud, a to mi sad zado­ voljstvo dijelimo opet sa svjema onim, koji nas i ove godine čim bilo potpomogoše. Hvala srdačna našim saradnicima, hvala i pretplatnicima, koji omogućiše, da „Behar" i ove godine pokrije svoje troškove. Na p6 se izričemo ovdje ne samo ispred „Behara" već i ispred nas muslimana uopće našu blagodarnost našem vrijednom i obljubljenom radeniku Savfetbegu Bašagiću, što nam pruži ove godine onako lijepe gragje i du­ ševne hrane i pouke u svojoj radnji „Sto i jedan hadisi šerif". Za tim zahvaljujemo srdačno i našem saradniku D. M. Eminu za prevod krasnug romana „Razgovor", te Febim ef. Spahi za prevod „Hiljadu i jedne noći", i svjema ostalim, koji okitiše „Behar" svojim radom. Ovdje moramo napomenuti, da zasnovana radnja našeg neumornog saradnika Safvet bega Bašagića „Sto i jedan hadisi šerif" nije se mogla tokom ove godine svršiti, te se s toga za sad prekida na neiz­ vjesno vrijeme. Ova će se krasna radnja opet u svoje vrijeme nastaviti i dovršiti. Na po se molimo naše čitatelje, da nam oproste, što više puta prekidosmo nastavke „Hiljadu i jedne noći". To smo morali uči­ niti zbog veličine romana „RazgOvor", koji je valjalo dovršiti koncem godine, a s tog je izlazio u golemim nastavcima, da bi zauzeo gdje-kad po tretinu lista. S toga je nešto valjalo izostaviti. Roman koji odabrasmo za buduća godinu ne će smetati, te će i ta radnja bez prekidanja izlaziti. Na poŠljetku zahvaljujemo i mnogobrojnim pri­ jateljima, koji nas potpomogoše pretplatom, a tako i svojim laskavim priznanjem i odobravanjem. [Svi ti faktori omogućiše, da je „Behar" i ovu godinu do­ stojno proživio, a ti isti faktori obećaše nam svoju pomoć i u buduće, te na osnovu toga i mi možemo reći, da „Behar" produžuje svoj život i ulazi s hajrom u petu godinu. A da će „Behar" i u budućem godištu — ako Bog da — udovoljiti svojoj lijepoj i. pleme­ nitoj islamskoj zadaći, mislimo, da svakom može za­ jamčiti njegov dosadanji život i rad. Za to braćo muslimani, naša je dužnost sada da dalje potpomažemo ovo naše ovako plemenito poduzeće. Mislimo, a tu tvrdnju našu mogli bi potpuno i oprav­ dati, da nema muslimana, komu bi — što Be lista tiče išta moglo smetati, da ga ne potpomogne ne samo radi njega već više i radi sebe. „Behar" ne goji ni­ kakva načela, nikakva pravca, nikakve misli, koja bi mogla muslimanu biti protivna. On ima prod očima samo pouku, koja muslimanu može od koristi biti. Smetati dakle muslimanu, da ne potpomogne „Behar" može samo ili nemar, ili pomanjkanje sredstava. S toga na siromahe i ne apeliramo, ali tim više pozivamo druge, koji mogu, da se odazovu pozivu, jer „Behar" je u današnjim našim prilikama jedini naš list, koji bi mogla držati svaka mogućnija islamska kuća, a neke bi mogle pored sebe da obradaju i po kog si­ romaha, valjana učenika ili inače vrijedna čovjeka. Tim bi se njemu- samo dobro učinilo. Za buduću smo se godinu već pobrinuli, da ni malo ne zaostane iza prošlih. Krasnu radnju misirskog, spisatelja Mehmed Feriđ-Veđžđi bega prenosi naš od prije poznati saradnik Ali ef. Kađić, profesor na' gimnaziji mostarskoj, dobar pozuavalac arapske lite­ rature i kulture uopće. Zanimiv romau „Ferdi i dru­ govi4 turskog modernog romansijera UšŠaki zađe Halid-Zijabega uzesmo za ovu godinu, a prevodi ga naš isti prevodioc Tajni A. Dž. Šerić, pravnik. Ostalih manjih radova imamo i pri ruci a i obećano nam je dosta. Za listak ćemo se takogjer pobrinuti, da bude kićen i obilan kao i ove godine, pravi izvjestitelj sviju pojava na kulturnom polju u prvom redu .muslimana, pa i ostalog svijeta. Za to molimo prijatelje, koji prate naše prilike a i ostalih muslimana, da nam svaku zgodicu jave bilo to iz našeg kulturnog života, bila ugodna i povoljna vijest i o ostalim muslimanima širom svijeta. Od ovakih bilježaka mi imamo lijepu moralnu korist, da smo bar ovako u svezi s ostalim islamskim svijetom. I ostale rubrike u „Beharu" ne će po mogućnosti manjkati, da će u opće čitatelji potpuno biti zadovoljni. Za to je dužnost nas s^iju, da radimo, da se „Behar" što je moguće više raširi. Od njegove obil­ nije pretplate može samo da bude koristi narodu, jer ako se „Behar" u dobroj mjeri pomogne, i on će onda inoći da sve obilniji bude, a upravo je cilj njegov, da se što više čita. Dobar prijatelj našeg ovog kulturnog poduzeća može usputice da ovome koristi. On će mahom na sijelu, u kolu svojih prijatelja čitati što iz „Be­ hara", on će prijatelje svoje upozorit na nj, kazati o njemu što je nužno i uputiti ih . . . ta više puta naš čovjek ne zna ni kako list naručit treba, pa ga �BEHAR 286 IV to više puta i odbija. Osobito molimo, neka se svagdje možemo ih jedino uz naknadu od 50 h poslati. Dakle kaže i razjasni, da je „Behar" islamski list, da izlazi u u vlastitom je interesu, da se brojevi čuvaju, jer kad Sarajevu svakog mjeseca dva puta, jezikom vrlo po­ ih ni u nas nema na raspolaganju, onda je cijelo g0. pularnim i razumljivim narodu, donosi svašta poučna dište nepotpuno, te se uvezat ne može, a tako se onda i korisna za svakog muslimana, osim tog lijepih pri­ i ostali pogube. povijedaka, po koju pjesmu, vijesti iz života muslimana Na koncu upozorujemo mnoge i molimo da i oni iz svega svijeta i t. d. Taj list da je serbes svaki druge upozore, da „Beliarova" godina ne počinje 1 . ja. otac dati svomu djetetu, da ga čita, da se ne boji nuara, već 1 . maja, te se jedino od tog dana i može pretkao kod drugih knjiga, da će nagaziti na što god ne­ platiti na čitavu ili na pola godine, u kom *e slučaju poćudno ili protivno islamskim osjećajima; on goji i onda obnavlja pretplata l. novembra. odgaja svoju mladež čisto u islamskom pravcu i uli­ Pošto nam nije u običaju, da tokom godine dojeva mu čistu islamsku svijest, i — —1 zaista svaki sagjujemo č tateljima pozivom na pretplatu i t. d., to otac za taki list ne će požalit za svog sina šest ili. moradosmo ovom zgodom zamoliti i upozoriti čitatelje 10 K na godinu, a tu svoticu može.pri baviti, kad svaki i pretplatnike na neke stvari što se lista tiče, za Što dan samo po jedan novčić baci u kraj. opet molimo, da nam oproste što ovoliko oduljismo. Ovom prilikom moramo upjporiti poštovane čita­ U ime još bolje „Beharovo" a i naše budućnosti telje, da malo više paze, da se pojediui brojovi „Be­ hara" čuvaju. Mi tokom godine dobijemo na stotine opraštamo se za čas ovim brojem s našim prijateljima poruka i molbi za koji broj, da naknadno poSaljemo, da se i u budućoj godini „Beharovoj" opet nagjemo „jer se negdje zagubio". „Behar" je i onako jeftin, na okupu oko njeg, dovikujuć svjema: Esselamu po gotovo nam ne podnosi, da naknadno šaljemo po­ alejkum evvelen ve ahireh! Uredništvo „Behara“. jedine brojeve. Za to i što imamo suvišnih brojeva Tvrdica. Idogledaj gal zemsko carstvo Višnji mu je Allah dao: U moru je neizmjernog blaga Kao Karun zaplivao 1, Svega ima preko mjere: Čista srebra, Čista zlata, Samo jadnik smilovanja nema Na.sirotog svoga brata. A1 dok pogled radosni mu Nad gomilom blaga pliva, Dotle veo griješnoga mraka Prljavu mu savjest skriva. — Hej, tvrdice, pruži ruku, Trgni s duše mračni veo, Da ti blago uzdah sirorqaški Ne pretvori u pepeo! . .-. M. ć. Ćatič. Male priče i dosjetke. Devet hila (varka), deseto junaštvo. Pripovijeda se, da su u ono prijašnje hajdučko doba došli jednom spahiji na selu trojica na glasu razbojnika i to : jedan turčin, jedan hrišćanin i jedan ciganin — pred kuću te ga zaviču: 0 domaćine 1 Spahija izagje pred kuću, da vidi, ko ga zove. čim ih ugleda, odmah vidi da će zlo biti: tri čovjeka mrkih lica, hajdučkog pogleda, naoružani do zuba. 1 ako je spahija bio jaka ljudina, ipak se je prepao 1 Oni, ni pet ni šest, nego zatraže od spabije sto dukata, ili ćet ga ubiti, kuću mu porobiti i zapaliti. Na to ih spahija zamoli, da uljegnu u kuću, da kahvu popiju i večeraju, a on, da će im drage volje zatraženu svotu dati. Razbojnici uljegnu u kuću, spahija im donese kabvu i večeru. Pošto večeraju, spahija zovne na strunu dvojicu — turfiina i ciganina, te im reče: — Brate turčine, što si mi ti došo kući, neka si, a i ti — okrene se ciganinu — što si došo, nije mi hatur, ali kako ste mogli vlaha na moju kuću dovesti, a vi što tražite sto dukata, ja ću ih vama dvojici dati, te ih podijelite, a vlaha da istjeramo i da ga išibamo 1 �behar IV to oba razbojnika pristanu, te se obore sva trojica na vlaha, istuku ga i isprebijaju na mrtvo ime; uZmu g» za n0Se i ruke» te “ tace pred kuću. — Na to 00 spabija opet primakne onom turčinu, te mu re5e na uho: — Sto si ti brate došo, nije mi hatur, ali vlaha i Ciganina Sto si doveo, to mi je vrlo žao na te, već daj da istjeramo cigu, a ono sto dukata Što sam rdeo, dacn ib tebi samu - što bi ti njib sa Ciganinom dijelio ? Na to ovaj pristane, te sa spahijom na ciganina navale, izlemaju ga dobro i izbace pred kuću. Onda ge Spabija okrene razbojniku i reže: — Hej, ti, mufside jedan, stid te bilo, ti da do­ laziš na moju kuću kao razbojnik, a ovamo se brojiš da si turčin, ti si nikakav čovjek, sad ću ja tebi dati tvoju bisu. To rekavši spabija, dokopa svojom snažnom rukom razbojnika i baci poda se, to ga stane tući, što no kažu, ko vola u kupusu, te ga najposlije izbaci pred kuću! Eto tako se je taj spabija na pametan način riješio razbojnika bez svoje štete. Haki ibiti Sulejman. Dva pravila za život. Pripovjeda se, da je jedna žena svoga muža „ciglo* dva puta u vijeku istukla. Evo za'što: Jednom on u jesen pošao iz dućana kući, kad udri kiša ko iz kabla! Šta će? Kako će? Da ide po kiši, okisnućeko miš, a onda bi izio „pasije maslo* od svoje „sijede*’ da čeka. . . .? al* čekaće baš, jeda, 1’ dragi Bog da, te kiša prestane. Skrene pod jednu strehu, pa stade čekati, al ona pusta muze, muze: ne prestaje Šalel Tako nekad iza jacije krene kući, baš po onoj kiši. Kad se pomoli na vrata, sijeda ga dočeka — s oklagijom u ruci. „Šta radiš do ove dobi, ugursuze jedan?" razvali ona oči. „Zar ćeš mi još u to doba kući dolaziti?* On se siromah počne pravdati; al ona razvuče oklagijom, pa ovud hoću, ovud ne ću! Kad mu j© lijepo nadavala, poče ga svjetovati: „Metni dobro u glavu, stari, da u jesen ne treba Čekati, dok kiša prestane, jer jesenska kiša ni za heftu ne pre­ staje 1“ I tako on siromah pošto je večerao „čibuk čorbe* i primio jedan savjet, svuče se i ode spavati. 287 Jednog proljeća vraćao se on isto tako iz čaršije kući, kad opet udri kiša ko Bog hoće f Šta će sad ? Da čeka dok kiša pregje, bojao se, da ga ne stigne aujs a sudbina, s toga odluči ići, pa makar i pokisao. Dok je došao do kuće, ni pod pazuhom suha donio nije, a kad ga žena opazi onako okisla i mokra maši se bogme opet oklagije, pa ga lijepo ispraši* a onda mu dade još jedan savjet „Čuješ, stari«, reče mu ona, „proljetna kiša časom premabne, s toga treba čekati dok pregje, pa onda ići kući; to dobro upamti. I tako ga žena nauči oklagijskom metodom ta dva pravila za život. M. Islamovtć. Pravo govori. Jednoga dana spremi mati Abdulkadir Gejlaniju u Bagdat u posjete šehu Bagdatskom sa njekim lju­ dima, koji su istoga dana išli u Bagdat. Kada joj sin već bi na polasku, izvadi mu mati putni trošak, a osim putnoga troška baška mu zaŠije u jedan kraj od nje­ gova odijela u zlatu 25 dukata, te na polasku svome sinu reče: Hajde sine, sretno ti bilo! Ove dukate što sam ti zaŠila, podaj šebu bagdatskom. Toga dana oni su krenuli na veliki put. Jednog dana kad su bili kroz jodnu Sumu, iziđu pred njih hajduci i putnike opljačkaju. Kada je reda došla Abdulkadiru, oduzmu i njemu sve novce, što je uza se za putni trošak imao, osim onog novca, što ma ga je mati zašila u njegovo odijelo, te ga harambaša upita, da li ima još novaca. U tom njemu pane na um, kako njega mati uvijek svjetuje i napućuje, da bude valjan, •poslušan i da uvijek istinu govori. Sad mu dogje prvi put, kad bi morao istinu da zataji. Na to on odgovori, da ima još novaca ali da nijesu njegov^ A kad ga barambaša upita: Čiji su, on ma kaže, da je novce mati poslala kao bediju Šebu Bagdatskom. Harambaša ga upita: „Za što mi kazuješ za te novce, kad si ih mogao zatajiti? „Ja nemogu drukčije," reče on, „kad me je mati naučila, da pravo govorim. Taj odgovor sve hajduke porazi, svi na. jedanput tovbe učine (pokajuse) i s ima putnicima njihov novac povrate, te s njima uzajedno pogju u Bagdat. H. G. P. �BEHAR IV NARODNE UMOTVORINE. Tri djevojke. fošetale tri lijepe djevojke, Čar Azila i Tenzila mlada I Merdžana najbolja djevojka, I najbolja i najpametnija. Oni igju caru u saraje, Car Azila ljubi cara mlada, A Tenzila pod carem serdžadu, A merdžana podviš ruke dvori. Car Azilu car je vjenča za se, A Tenzilu dade svom veziru, A Merdžani hiljadu dukata: „Maj to tebi Merdžana djevojko, U stidu si sreću izgubila I u sreći Šeh. Islama mlada." U ta doba Šeh. Islam na vrata Ljubi cara u skut i u ruku: „Aman eare, sunce ogrijano, Pokloni mi Merdžanu djevojku 1“ S/tnić Muhamed, Pogled po svijetu. Nitko ne umije • upotrebiti zgodne ■prilike kao Englezi. Oni se već i od prije ne osjećaju sigurni u Indiji', pa za to namjeravaju, da se prebace preko Himalaja i učvrste u Tibetu, ali to nijesu do sad smjeli učiniti od Rusije; no sad kad je Rusija zabav­ ljena na istoku, evo ti njiha sad u Tibet. Već su imali i nekoliko okršaja s Tibetancima. Sa bojišta u istočnoj Aziji iznenagjuje nas juče­ rašnja vijest, po kojoj je opet zaglavila jodna pusica ratna lagja i to oklopnjača „Petropavlovsk". To se dogodilo iB. o mj. u jutro, ruska flota u Purt-Arturu opazi, gdje joj se neprijateljsko brodovlje primiče. Zapovjednik ruske flote Makarov dade zapovijed i rusko brodovlje izagje Japancima u susret; ali kad vide, da su Japanci mn >go jači, da im je sila veća. odmah se povrate natrag, ali tom prilikun udari oklopnjača „Petropavlovsk" na rusku minu (lagufri podmorski) te usljed silne explosije odmah se i potopi sa zapovjednikom Makarovim i sa 600 vojske. Spasio se samo ranjen vel knez Ciril i nekoliko oficira, a drugo se sve utopilo. Svaštice. Slatka voda u Janbou (Hidžaz). Društvo misirskih poštanskih parobroda, koje ima veliku korist od prevoza hadžija kroz- Sueski kanal do Janboa ili Džide, odredilo je ove godine jedan svoj parobrod zvan „Jambou", koji će za vrijeme boravka hadžija svakim danom donositi slatku vodu i besplatno je da­ vati hadžijama. Za ovo se ima zahvaliti tom društvu, jer je zbilja bih* neugodno, kad se u Jambou zbije oko stotine hiljada duša, vrućina pritisne ko u Arapskoj a nigdje slatke vode, pa makar i vruće, da se žegj ugasi, što ne ćeš skupo platiti, već valja čuvati i kanatiti, da se prije vremena kesa ne bi ispraznila. Osmanlije u Argentini (Amerika). Broj Osmanlija koji idući za trgovinom nastanjuju se svuda, raste u Argantini svakim danom, da su već sami osjetili potrebu osmanlijskog konsulata u toj državi, te su odmah od Turske to i zatražili. Perzijski konsul u Buenos Airesu javio je vanjskom ministarstvu u Carigrad,, da bi on zastupao interese Turske i njenih podanika te sudjelovao kod tamošnje vlade kao počasni konsul Turske. Vlasnik: Idem aga Mešlć. Odgonetke. 0'lgonet.ka zagonetki „Da »to mi ti. da što“ od Falniua H. iz 22 j>r. „Behara- 1. kantar, 2. mlin, 3. ključ i brava, 4. n8fa oči, čelo i kosa, 5. rogovi, G. ogledalo, 7. pile kad se izleže, 8 majčina sisa, 9. grom — manja. Odgonetnuli: Fehim Bajraktarević Hamdija Kreševijaković, učen. rnždije, Mnstafa Volić i Hamdija Elezović, učit. pripravnici; Hnsein Omanović, tehničar; Gjul-EminMehmeđ Zilđžić, gimnazijalac; Karanfilaga; Mnstafa H. Baščau-' šević, trgovac i Meho Okan, baka. svi iz Sarajeva i Alija m. Z. Odgonetka zagonetke od Fehima Bajraktarevića iz 23 br, „rehara-: štiva, Alija, Glina, Dvina, Drina, Pliva, plima, gljiva, mliv. ir.oribor. Odgonetnuli: Hamdija Kreševijaković. učen. ruždijo Gjul-Behar, kandidat; Hnsein Omanović, tehničar; KaranfilagaMnstafa H. Baščanšević, trgovac; Gjnl-Emin; Mnstafa Volić i Hamdija Elezović,- učit. pripravnici; Meho Okan,- bakal i Melimed Zildžić, gimnazijalac svi iz Sarajeva, M. Knčnkalić u Gračanici, Hašim Šerie, realac a Banjaluci, Alija Aliefendić i Ahmet Oemerlie iz Janje i Alija m. Z. t Iskaz dobrovoljnih priloga „Gajretove“ zabave u Tešnjll ima se ispraviti i dodati još ovo: Zbir treba da b u d e .....................1193 K. 17 li K tome Ibrahimaga Agauagić iz Sarajeva p o s l a o .................................... 2 Ukupno . . . 1195 K 17 b fVYYY\VV\VVVVVVY\YVYVYYVYVYVYVYVVVVVVVVYVVVVVVVVY//VYYVYVYYV'r///WVYVYVVYVYVV-/VO Braćo muslimani! Sjetite se naših siromašnih učenika, darujte što „Gajretu“, društvu za potporu njihovu. Trošite samo „GajretovK cigar-papir i šibice. Ko ima starih upotrehljeuih poštaDskili ma­ raka, neka ih šalje u korist „Gajreta* na „Gajretu ili uredništvu „Behara. Ko god. kome bilo piše, neka pismo fraukira markama od 1, 2, 3, 5 ili 6 helera, jer 100 komada ovih maraka vrijedi 60 helera. Odgovorni urednik: Edhem Mnlabdić. Štamparija Riste J. Savića, Sarajevo. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1903 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1903 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 22966a0c-f011-4596-a081-717af5dfe494 https://kolekcije.nub.ba/files/original/20b7a56b6cb0099e9ca483c74a5f3336.pdf 1c785d4723b42ade1d74a78f7eb9eef8 PDF Text Text L I 5 T ZA P O U K U I Z A B A V U Godina V UREDIO: E DHEM MULABDI Ć I904./5, S ARAJ EVO. Š T A M P A R IJ A R IS T E J . SA V IĆ A . w m m ‘ �BROJ j GOD. V. L is t z a z a b a v u i p o u k u TŠT Šaier 1322~ | S A B A J E Y O 1. m aja 1904. Očitovanje. (Falirijja).J) nPela tegurrenke ejdin tahmilns-STibebal — Mearri. t aroŠ, selo, dan i noć me znade Sablja, knjiga, Škola i nirvana; Kuda idem, tuda put mi grade Ko vitezu pera i mejđana.** a) I onome, što na račun vjere Kao janje pred sv’jetom se gradi, Skresali u brk: đa je više zv’jere Nego kurjak pod pritiskom gladi. Veledušje po krvi mi ne da Ni pred sudbom oboriti glavu. Kad me prati nevolja i b’jeđa, Opet gledam u daljinu plavu. I pram onom, što na račun znanja Zdravi razum s katedre ubija, Nigda nisam imo smilovanja Ko pram piski otrovnije zmija. Bog vječiti i to Sunce staro — Ko svjedoci nevolje i sjaja — Znaju, da sam svoja đjela stvar’o Kao Simurg, što ne pozna vaja. I onome, što rad svojih hira Opsjenjuje prostu masu ljuđi, Mirni Mirza satiru ođsvira — Po pravdi ga božijoj osuđi. Kao Simurg, što ne pozna slasti, Farizejstvu rekao sam svoju; I onoga, što života slasti Mrzi, sklonih, da izbaci foju. I onoga, što po „staroj mođi“ Hoće silom da mhćenik bude, Moja pjesma u živac pogodi I diže ga megju „svete luđe“. *) FouOsua pjesma. Ova vrsta pjesama veoma je obljnbljena na Istokn, a naročito kod Arapa, U Fabrijji pjesnik ili ističe svoje vrline ili vrline svojib pregja, plemena i naroda. *) Na sličan naČin počima Mntenebbi jednn fabrijn. �B E H AR 292 V Mnogi AI ne Mojoj Boriti Eto to su u glavnom- načela, Na Painasu što sam naučavo. Čitajući drugim opijela Sam sam sebe sv’jetu izvrgavo. wvitez“ okresa me b’jesno, može, đa me razočara. duši ne bi bilo t’jesno se sa st6 kritičara! A kamo li da se Mirza boji Jedne pandže vrane il gavrana, — Mirza, koji prama orlu stoji Kao vitez pera i mejdafia. U Sarajevu, 17. aprila. 1904. __ M r z a Safvet, - Stambolska pjesnikinja. Pribilježio: Mirza Safvet. lada, nježna, lijepa i dražesna, veli jeđan zavremeni pisac, k tome đubovita i dosjetljiva, da svakome s nokta dade odgovor, pa još učena i ugledna, jer je bila član odlične krvne i duševne aristo, kracije, kretala se kao obljubljena pjesnikinja u carskim sarajima i vezirskim dvorovima. Njezini nježni stihovi učili su se na pamet, njezine fine dosjetke, kojima je u škripac tjerala diplomate i pjesnike, kolale su od usta do usta. Tako je bila u svoje vrijeme i ostala sve do danas u.turskome narodu najpopularnija pjesnikinja. Napitanje: ko jebila ta pjesnikinja, svaki preuba obrazovani Osmanlija's mjestabi odgovorio: mogla bi biti i pjesnikinja Mihri (1460), ali ne će ni jedna druga biti nego Fitneta i ođinah bi citirao nekoliko njezinih stihova i možda pripovjedio koju (pikantnu!) anekdotu iz njezina drugovanja sa velikim vezirom i s glasovitim učenjakom Kodža Ragib pašom i jeziČavim pjesnikora Hišmetom. Fitneta je njezino pjesničko ime, a znači: pronicavost, oštroumnost. Rogjeno joj je ime Zubejđa, a kći je šejhul-islama Mehmed Esada 1747 (1161), unuka šejhul-islaraa Ismajila i sestra. šejhul-islama Mehraed Šerifa 1777 (1191). Dakle nije nikakovo čudo, što je bila ona učena i darovita; to joj kuća donosi, jer i otac i brat njezin bili su vrsni ućenjaci i pjesnici. Takove pjesničke porodice nijesu rijetke na Istokul Da je bila prava miljenica Muza, to joj pako „Divan“ (zbirka pjesama) svjedoči, koji je štampan u Carigradu 1869. (1286). U toj zbirci imade gazela, koji se kako tvrde dobri poznavaoci turske književnosti Kemal1) i Zihni1), u veliko cijene u učenom svijetu radi pjesničkoga poleta i fine dikcije. Po našemu skromnome mnijenju dva-tri njezina gazela mogla bi se staviti megju Bbiser“ turskoga Farnasa i ako ih nije (valjda slučajno I) uvrstio Zija paša u svoj 0Harabat“ (antologiju arapske, perzijske i turske poezije). To mu i Kemal spočitava. Metnimo ruku na srce, pa preletimo preko rečene antologije i Fitnetine zbirke pjesama, ne ćemo se puno preknadati, a doći ćemo do uvjerenja, da vrijedi Fitneta kao pjesnikinja više nego čitava duzina pjesnika, koji su se ušuljali u „Harabat". Stihotvorci, koji arapske i perzijske riječnike krpare i liferuju u formi pjesme, ne spadaju u „Harabat" nego u prostu krčmu, gdje se sastaju stambulski učitelji metrike (arnza), koji hoće po što po to, da od kvantitativuo arapske, perzijske ili turske pjesme načine kvalitativnu i svedu je na formu nfailatunw. U Fitnetinim pjesmama ne trebatražiti filozofije, jor ona ne umije mudrovati. Sve njezine pjesme o djeci su dosjetljive i tankoćutne duše. Ne umije filozofirati uza svu učenost, kao Ragib paša, ali umije majstorski ono reći, što ćuti i osjeća, u biranim riječima, koje su onda bile, pa su još i sada, u turskoj knjizi moderne. To je baš ono, što je diže nada sve turske pjesnikinje i nad mnoge pjesnike prije preporoda. Koliko se može uvidjeti iz pjesama i anekdota sačuvanih iz njezina života, živila je uprav pjesnički i bezbrižno kao kakav ravnodušni bekrija. Njojzi ne zapire za oči, što je drugima ženama sva briga, prva i pošljednja želja na ime: nakit i odijelo. Ona pjeva da svak čuje: Fitneta, koja se kiti draguljima prave nauke, ne odaje nikakove pošte svijetskom nakitu.w Toliko mi o njojzi, a sada prepustimo sud Osmanlijama. Glasoviti pjesnik i kritičar Nadži evo šta piše: Fitnet je prava rijetkost na polju lijepe knjige. Ona služi na diku i ponos osmanlijskim haremskim ružama. Megju našim pjesnikiajama prije preporoda nema joj premiceWI). ») Taln-ibi Harabat. ■) MeSahiran-nisa II. str. 140. *') E»ami, atr. 260. �BEHAR V Ka lstoku i Zapadu pozuata turska spisateljica Fatime Alije hauuma u svojoj raspravi o ženama pod iaslovom „Namdarani zenaui islamijan1**) (Glasovite islamske žene) piše o Fitneti i njezinom pjesničkom životu dosta zanimivo i slikovito; zato se nijesam prije osvrnuo na život pjesnikinje, koji nam pruža jasnu sliku obrazovane Turkinje u ono doba. Fatime Alije hauuina koja revno obragjuje muslomanku svih vjekova, uajbolje će nam znati prikazati i život pjesnikinje Fitnote. Sve što dalje slijedi iscrpio sam iz spqmenutoga djela misleći da će i čitatelje zanimati: šta moderna Turkinja piše o antiknoj Turkinji. I ako nas toliko godina dijeli, piše Fatime Alija, ipak Fitnet hanumini, — hilo stihovi, bilo riječi još se i sada spominju u krugovima osmanlijskih spisatelja i pjesnika kao poslovice i duhovite dosjetke. Fitnet hanuma kao što je u nauci i. obrazovanosti, isto je tako u gotovu odgovoru i finom općer\ju bila oličena oštroumnost. U kratko da rečemo bila je žarko sunce svoga vremena. Doduše Fitnetino doba nije bilo kao doba pjesnikinja Mihri i Zejnebe (XV vijek), jer Osmanlije iza sjajnih pobjeda i osvajanja n Perzije, kad su se ćali kući, ponijeli su sa sobom perzijskih pjesama, novih najeva i dosta drugih običaja, koje su oponašali i provagjali u svojoj postojbini. Tako Fituetin položaj sa položajem Mihri i Zejnebe ne đa se prispodobiti. One su živile u mnogo boljim pri. *ma. U njihovo vrijeme još nije bila cijena nauci i knjizi opala, za to su spisateljice i pjeskinje tađa zauziinalo iznimno drugi, viši položaj nego ostale žene. Uza sve to Fitnet u zavitku, pod gustom koprenom družila se sa uČenjacima, piscima i pjesnicima. Izmegju nje i glasovitog Kodža Ragib paše bilo je inuogo pjesničkog preganjanja. Ragib pasin prijatelj i drug, jezičavi i lijeporeki pjesnik Hišmet često se miješao megju njih sa svojim doskočicama i- oboje izazvao na grohotan smijeh. Kad smo spomenuli ime Hišmet, ne možemo proći, a da se ne zaustavimo malo kod njega. Ovaj Hišmet poznat je kao pjesnik i učen čovjek i spretan govornik. Nije bilo čovjeka u njegovo vrijeme, koji bi ga mogao ušutkati i njegovoj doskočici ođgovor naći, dočim Fitneta, ne jedanput nego više puta dotjerala ga je u škripac da je morao ušutiti. Kako se onda cijemila nauka i naobrazba, kolika se čast odavala pjesnicima i književnicima, uzmite na um samo to, da je izmegju Fitnete i Ragib pašo pjesničko nadpjevavanje (muša'are), izmegju Fitneta i Hišmota đobacivanje doskoČica (mulatefe) bez granice bilo slobodno i bezobzirno, a ipak se nije niko uašo, da to uzme za zlo. Svo se to primalo, kao što jo u lstinu bilo, za pjosnički humor i eleganciju izražavauja misli (zerafet). *) Hustrovani „Malumata br. 245. 293 bto više i na javnim šetalištima Ragib paŠa' i Hišmet pružali su jezičiue i dobacivali joj ujedljive dosjetke u finim izrazima i to se uzimalo kao uzor pjesničke dikcije i pripovijedalo u najvišim krugovima u Carigradu i provinciji uz opće povlagjivanje. Katkađ bi se ustručavao Ragib paša zadirnuti u Fitnetu, pa bi nagovorio Hišmeta, da je izazove. Kad bi ovome okresala perje i pritjerala ga kraju, lađa no može i ne umije odgovoriti, paša bi uživao u Hišmetovirn mukama. Neće biti suviše, ako ovdjo spomenomo jednu takovu doskoČicu. Jednom na Kurbu-bajram, kad svak išela na Bajezidov mejdan, da sejri i razgleđa kurbane (ovnove), dogje i Ragib paša sa Hišmetom. U to bahne Fitnet u kočiji, a njih oba primaknu se kočiji. Ragib paša dobaci: „Aman Hišmete, đa te viđim!u i stade, da čeka doskočicu, na koju ne će moći Fitnet odgovpriti. Hišmet stupi bliže kočiji, pa reče: „Hanumo, za što tražiš kurbana? evo ja ću ti knrban bitil** Fitnet omjeri ga od glave do peta, .pa doviknu: A gdje su ti rogovi? Ragib paša prasne u srnijeh, a Hišmet obori glavu i izmače se otresajući ušima. Fitnet je bila udata za nekakva miljenika sreće kazasćera Derviš efendiju. Zgodno primjećuje Nadži: „Fitnet. koja je megju pjesniČkom aristokracijom uzgojenc da bude žena čovjeku, koji je imao malo smisla za lijepu knjigu, a još manje za poeziju, zaista je čudnovato". Alijeh anuma o njezinu mužu ovako se izrazuje: r,l ako je Derviš efendija obnašao velike Časti i dostojanstva, bio je čovjek bez obrazovanosti i potrebnih nauka. Zihni pako tvrdi, da se Derviš dovinuo do visokih časti, jer je bio Fitnetin muž. Možda je ona i tražila muža od koga je pametnija i uČenija, da se može slobodnije kretati i opet ga uza sve neznanje, svojim uplivom kod dvora proturiti do visokih dostojanstvenika u državi. To će biti, po svoj prilici, prvi motiv, koji joj je lebđio pred očima, kada je birala sebi vjerenika ; inače ne da se rastumačiti njezina udaja za čovjcka, koji joj, po učenosti i izobrazbi, nije bio ni iz đaleka dorastao. Ja sam pokušao prevesti dva-tri Fitnetina gazela u formi gazela, ali mi to nije pošlo za rukom, za to sam, držeći uvijek na umu misli, zanemario gazcle i pretočio ih u stihu i formi, koja najbolje odgovara duhu našega jezika. Tako su rađili, pa još i sađa uvijek rade njemački pjesnici, kad prevagjaju arapske "kaside ili turske i perzijske gazele. Uza svu tu slobodu, opet više puta ona elegantna konstrukcija zvonkih rijeČi, koja tijem gazelima daje pravi čar, ne moŽe se u prevodu izraziti živo i slikovito. Evo štovanim čitateljima na ogled nekoliko suhoparnih prevoda sočnih Fitnetinih gazela: �B E H AR 294 V Kad se ono gonđže1) nasmijeŠi, Od stida se zapužare ruže, Od zavisti sumbul se previja Pram solufim*), što mu čelo kruže- Dok ne budu srca zatvorena Pogledima čudotvome moći, Uvijek će na polju Ijepote Krotit lave gazeline oči. Tvoj se pogled sibirbaski«) U korice samo meće, Kad ti crno, pjano oko U narućje snu se kreće. Da pogleda oži sokolove — Makar drska Anka-tica*) bila!— Oži, što no žensko srce love, Amoru bi u zamke se svila. Da nijesu kao u dragčeta Kose, sličnog mirisa i boje, Ko bi gledo — u bašći vremena — Te sumbule, gjule i šeboje?*) Kad te vidim na osami, Neko čuvstvo mene smete, __ Tvoj mi pogled rijefi uzme, Tvoja kosa misli splete. Ono gondže još ne procvjatano Ab-kako se Blatko podsmjebival Dok pram njemu srce polugjelo Kao rosa suzice proliva. U njegovu jednome pogledu Hiljadu se vragolija leže, Hiljeđu se Harutovih5) misli Sa solufom skovrdžanim veže. Beg-efendi, smiluj mi se U ljubavi ja izgorih I Ko bi drugi snosit mogo To, što moje srce mori ? Ako želid na putu ljubavi, 0 Fitneta, svoju đušu dati! Od kućnjega praga tvog dragčeta Ti se nemoj nigda rastavljati. O Fitneta metni na žrtvenik Slabo srce za ljubljeno biće! Ako ti se izjalove nade, Za šta će ti ojagjeno žiće? * * * Zaljubih se, kad ugledab Oko, fito no nemir sije, — Tad mi posta pusto srce Plijen pandža okrutnije. Dok Fitneta razuzdano Po svijetskoj bašči leta, Njeno srce — poput vreh Izljeva se kraj gondžeta. ‘) Pnpoljak, rnta neprocvjetana. Pjesnilrjija tako naziva svoga dragoga. *) Dva prama pođrezane kose, koji- pokrivajn nšesa i slijepe oči. •) Bajoalovna tica, koja se nije htjela pokoriti ni sndbini. Perzijanci je zovu Simnrg. 4) Gjnl znadi ruža, a žeboj je jedan krasan i mirisav ovijet. *) Angjeo ili genije, koji je protjeran iz neba naučio ljnde Eihir Činiti, občarati, obmaonti. •) Sihir znači: občaranje, magija. Sihirbaz je onaj, koji čini sihir, opčarava, dakle magioničar. Biječ Bsihir“ osihiriti, sihirbaz- sihirbaaki poznate sn posvnda n načim krajevima. Naše zđravlje. Zdravlje je najveće blago. M vo nas u maju, u proljeću, kad se uprirodi sve na Za to je ovo vrijeme sađ pravi čas da se raznov život bndi. Kao što nas rujna zora budi, inislimo, da obračunamo sa zimom, da se okoristimo blago jutro zove na kretnju i rad, tako proIjetom, da se u ovoj krasoti i od zime oporavimo i za ljeće iza zime, iza ove dugačke godišnje noći, u kojoj novu spremimo, kako ćemo se u nju upustiti što spremnara sile naše gotovo zamriješe, điže da se okrijepimo niji i jači . . . i t. d. u ovom kolotrku što se život iza onog dngog drijemeža. Noć je odregjena čovjeku zove sve po božijoj volji dok ne stignemo do zadnje za odmor od dnevnog rada; tako je i zitna oimor od ljetne kretnje i uraOra, al una uz to uspava u nama svoje zime ili zadnjeg ljeta. Ali — dok smo, nek smo. Nije pravo i bilo bi svaku silu, kosti se priuče ljenčarenju, mišići omliprotiv prirode i Božijib odredaba, da pustimo ruke tave, pa i ne mislimo onako bujno i živo u zimi kao niza se, pa šta nas poklopi, trpi i šuti. Tako ne rade u Ijetnim čarima prirodnim. U Ijetno doba trošimo svoje sile radom i napre- ni životinje, već i one grade sebi pođesna legla, 5uzanjem, al ib i nadoknagjujemo mnogim eleinentiraa vaju od prirodnih elemenata, koji su škodljivi njihovu zdravlju, njihovubiću i opstanku. A nas još ući prirodnira: Šta ti je slagje od sna kratke ljetne noći, nafie vlastito iskustvo, mnoge rećenice i poslovice, da šta ugodnije od ćista miris zraka iz bujnih šuma i livada, a pogled u zelenilo, u šarno cvijeće blaži ti zbilja nad zdravlje nema blaga na svijetu. dušu i zanosi srce slatkim ćustvima. U zinii niŠta toga nema: kako smo uzim i privezani i za posao svoj, to nam ona dvostruko iscrpi naše sile. Mnogome je od prijeke potrebe da potraži sebi lijeka, ako ništa, da potraži odtnora, a može se reći uopće: da neuki ili nemarni ljudi ili no traže sebi li- �V BEHAR ■ ka ili ga tražo kad duŠa U lcotlac došla- Razbo' J/ ti i pametni ljudi razlikuju se od ovik u torn, Što oni 11 )že jijeka prijebolosti, to jesturajerenim životompredusrcću razno bolesti, ili pak uaročito putuju u kupatila. ^ g0 ua ueki način osiguraju od bolesti. Korae je Bog dao srodstava, pa upotrebi ove krasne Ijetne mjesecovo da posjeti koje ljekovito mjesto, taj je učinio svoju osobu ono, što se traži od paraetna čovjeka. Ko ima srcdstava a ipak propušta ove prilike, već se • s zavlači u prostorije s pokvareniin vazduliora i tu irovodi krasno ljoto, taj ne voli saraa sebe, taj uništuje jodno biće, za koje samo govori, da rau jo najclraže. No no troba — kako ćomo vidjcti — za ovo ni I3og zna kakovih srodstava. Potražit sobi lijeka u ovom smislu, da se u ovim mjesecima oporaviŠ od zime, da se osnažiš za slijedeću dugu noć godišnju, može se i tez velika truda i troška. Na prvom je mjestu bližnja okolica naša. Mi ne živimo u Londonu, u onoj grđosiji grada, da ti do šume ili slobodne prirode treba svaki put 2 - 3 sata puta; svaki varošanin može doći do brijega ili poljane još prije, nego bi s ahbabom na dućanu popušio cigaru i popio crnu kahvu. Etn te dakle za nekoliko časaka u slobođnoj prirodi, a sad : tu je vazduh bar koliko bilo čišći, udiši ga što možeš dublje i više; tako ustraj preko ljeta, pa još ako si se zapamtio u proljeće, kakav si bio, ako si se izmjerio, u jesen ćeš opazit veliku razliku. Kad si već na brijegu a ti i prohodaj malo, pp sata, sat, ne škoJ, ne ćeš izdangubit. To je dakle najlakši naČin oporavljanja i ’iiačenja. Na drugom je mjestu plauina. U nas ima đosta rajesta, pa bi od kuće u šumu kamenom dobacio. Šuma je još zdravija. To bi bilo samo lijeČenje šotujom i zrakom; ali i u jodnom i u drugom slućaju možda ćeš naći i vode, pa se joŠ i kupaj ljeti, plivaj, to je najbolja gimnastika, trzanje mišica. Naravho — kome se može — da je još bolje potražiti kupatila kakva: ilidže ili kisaljaka ili mora, koje nam se u novije vrijeme hercegovačkom željeznicom znatuo približilo. Ta i onako: do sad se prstom kazivali ljudi, kdji su vidjeli wdenjiz“, a sad eto te za jedan dan na moru. U svim ovim lječilištima naći će čovjek svokojakih bolesnika. Jedni su došli da liječe kostobolju, jedni stomak, drugi su slabokrvni, ili je katar u grlu i t. d. No svagdje ćeš naći posve zdravih ljudi; ti su došli da se odmore, đošli su na promjenu zraka ili da svoje zdravlje još bolje ojaćaju, kako bi se moglo u slijedećoj zimi oduprijeti kojoj napasti. Kod nas su najpoznatija ljeĆilišta ilidžo i kiseljaci. Ilidže su topla sumporna vrela, a kiseljaci kisela ili slana. U ilidžama so obično kupa da se topliuom i olementima u vodi liječi kostobolja (reumatizam), a ki- 295 sela se vrola piju radi stomaka. No i jedni i drugi mogu da lijočo još mnoge bolesti kao prsobolju,- katar u grlu i t. d. U svakom pak slučaju prvo i najpreče je naputak liječnikov, po kome se valja ravnati. Mnogo boljih lječilišta ima izvan naše domovine, u mouarhiji. NaroČito su na glasu Karlove Vari u českoj i Grleichenberg u Štajerskoj. Često se čuje strahote tužbi na skupoću u ovakim lječilištima, a to ipak nije opravdano. U tom pogledu, a i za vlastitu korist izdaju uprave brošure o svom ljcčilištu u. kojima se tačuo može viđjeti sve priliko, život, cijene svemu i t, d. Primjcrico spomeuućemo glasovito Iječilište Gleicheuberško, u kom se liječe razuovrsue bolesti k ao: svaki katar, slabo dihanje, slabokrvnost, pluća, bubrezi i t. d. Obični obrok (ruČak ili večera) stoji 60 novč., a može biti i skuplje, soba takogjer od 60 novč. pa dalje, doruČak (bijela kahva) 20 novč. i tako cstalo prama tom. No šta tu čovjek može da uživa. Nikad mn se život ne može đa đosadi, jer zabave ima svake ruke. Okolica je prekrasna za Šetnju, zrak gorski i t. d., a zabave đruge na pretek, tn je svaku večer koncert ili pozorište, glazba svira svaki dan, igara đrugib, kola, konja i magaraca za jahanje i t. d. Mnogo su podosnija za manje bolesti kao katar, nervoznost i slabost uopće, morska kupatila. U našoj blizini u Dalmaciji može đa se živi u omanjim mjestima prilično jeftino. Tom blagodati blizinom mora, mi treba da se okoristimo. Ko živi u sjevemim ili visokim krajevima, može đa zimu provede na moru, đok u ljeti i sami primorci bježe u naše gorske krajeve. Stoji dakle i do tog đosta kad treba upotrebiti koje lječilište. Hiđžama ili morskim kupkama sezona je ljeto, isto tako ljeti treba potražiti čista zraka u našinr gorskim krajevima, zimi ko traži kakva lječiliŠta taj iđe na topli jug, k moru. No često je i samo lječilište beskorisno ili čak ubitačno, kad se ne upotrebljuje kako valja. Mnogi kad se ođluči i pregori trošak za kiseljak, hoće za tri dana da ozdravi, pa se često kiseljak na oke pije. Za to treba uvijek liječoika za savjct pitati. No najgore je ipak zanemariti se i ne tražiti sebi lijeka i okrepe. Šta i Šta našeg svijeta propađa u nemaru, zapustio se, pa još odan izvjesnoj strasti, naravno mora jedan put podleći, a svakako prije vremena. Ta i posve prirodno živeći čovjek nije siguran od raznib napasti: prehlada je zimi najobičnija.pojava, nezdrava voda, vlaga i t. d. a kamo li još povrh toga traži nezdrava vazduha, dugo sjedi na jednom mjestu, truj se kahvom, duhanom, alkoholom. Razborit čovjek ne smije da bude sam svoj dušmauin; ta i Bog nas zadužuje da se čuvamo svake napasti, jer nam dado zđrav razbor. A drugo je porad sebe sama, porad svoje porođice, u koga toga netna, treba da se uzdr- �296 B E H AR žaje dok može porad naroda svo£, da mu koristi koliko može, dok je živ. Čovjek treba da ima neki raspored rada i života svog za svaki dan, a tako i za V cijelu godinu. Zažto je zima, za§to ljeto, to mu 8e samo kaže. Za to treba svaku zgodu pameta0 upotrebiti. A. ftj N ARO D N E U M O TVO RIN E. Mujagina majk’a. — Narodna pjesma. — 9'^/'aprosio 1 tanahne knjige bez jazije, aga Hasanaga, Pa napiši knjigu šarovitu, ^ N a daleko lijepu djevojku, Pa je šalji u Mostar sestrici: A. od onili bega Ljubovića, Noka dogje, da ti jengja bude, Starih bega i koljenovića. I povede mlađoga Mujagu, Prsten dade, svadbu ugovara, I ta svadba Ćak do petnaest dana Svoga sina tebi u djeverstvo!“ Hasan aga jedva doćekao. Govorio aga Hasanaga: „Dok pokupim kićene svatove, On uzima divit i kalema, I porežem djevojci haljine, I tanahne knjige bez jazije, I pokujem zlatne prstenove!w Pa on piše knjigu šarovitu, Spremao se aga Hasanaga, Te je šalje sestri do Mostara. Spremao se i opremio se, U knjizi je vako hesjedio: On pokupi kićene svatove, »|0> rogjena sestro od matere, Tamam svati poći po djevojku, Jesi 1’ Čula i jesi 1’ doznala Sitna knjiga Hasanagi dogje Da sam ralagjan curu zaprosio, Od punice djevojaćke majke: Zaprosio i to na daleko, nAh moj zete, aga Hasanaga On onijeh bega Ljubovića, Ti ne vodi tugjih jengjibula, Pravih bega i koljenovića, A ne vodi tugje u djeverstvo. Prsten dao, svadbu urekac I mene su tugjini vodili, 1 to vrijeme za dugo ne bilo, Neg’ povedi svoje jengjibule, Ja pokupih kitu i svatove, A od roda u djeverstvo koga!u Htjedoh ići po l'jepu djevojku, Mučno bješe agi Hasanagi, Kad li meni šar’na knjiga dogje Mučno bjeŠe al’ fajđe ne bješe, Od punice, djevojačke majke: Od muke ga zaboljela glava. Da ne vodim tugjih jengjibula, Dertli hoda, aga Hasanaga, Nit da vodim tugjih u djeverstvo, Dertli hoda po svom b’jelu dvovu Već da tražim kog od roda svoga. I razmišlja što će i kako će. Padaj sestro, majčinogti mlijeka, Pitala ga ostarjela majka: Dogji k meni, dami jengja budeš, ^Sta je tebi sine, Hasanaga, I povedi Mnju u djeverstvo !“ Sto si mi se tako zabrinino, Kad je sestri bjela knjiga stigla, l što dertli ti po dvoru hodaš?“ I kad ju je mlada proučila, On. mi njojzi tiho odgovara: Drugu mu je vaku povratila: ,,Ne pitaj me, moja mda majko, „Došla bih ti, moj premili brate, Sto sam sjetan, što sam neVeseo, Da ti jengja u svatovim budem, Što ti dertli ja po dvoru hodam! I dovela Muju u djeverstvo, Jer je ineni sitna knjiga došla Al’ ti znađeŠ, da je Mujo d’jete, Od punice djevojačke raajka Mujo d’jete ludo i nejako. Da ne vodira tugjih jengjibula, Ne rairuje aga Hasanaga, I ne vodim tugje u djeverstvo, Već joj opet sitnu knjigu piše: Voć da tražira koga poznanika, „Pogji s njime, mila seko moja, II od svojih bližijeh rogjaka! Dajdža će ga l’jepo svjetovati, Pa sad ne znam, što ću ni kako ću, Za sve će mu što ne zna kazati, Nemam nikog od bližnjega roda I u svačem l’jepo poučiti!“ Ro bi mi -se u pomoći našo, Druge njojzi biti ne mogaše, Niti imam koga poznanika, Ona dogje, da mu jengja budne U kog bih se smio pouzdati1*. I dovede Mujii u djeverstvo. Al’ mu reče ostarjela majka: Uim je doŠla Hasanage seka, L»sno ti je, sine, Hasanaga, I s njom mladi sinčić Mustafaga, Ti der uzmi divit i kalema, Krenuše so kićeni svatovi, Da dovedu Ijubu Hasanagi. Poče Muju dajdža svjetovati: Čuješ li rne, nejačak Mustafa, Kada budeš k dvora Ljubovića, I kad tebe oni ugledaju, Išetaće devet Ljubovića, Nakrivivši bijele saruke, U rukaraa gole sablje nose Nemoj ih se Mujo prepadnuti, Već im viči turskoga selama ! Ljepše će ti selam prihvatiti Nego što ćeš ti njimi nazvati. Uzeće te za bijele ruke, Odvešće te u bijele dvore Kada dogješ u bijele đvore> Ti ćeš proći devetera vrata, Susresće te do devet punica, Svaku Mujo, ti darivaj lijepo! Svakoj podaj dva dukata žuta, Baš punici dvanaest dukata, Kada budeš na deseta vrata, Sresće tebe ujna đojinica, Kad je vidiš, moj Mujaga sino, Pospi vrata mišćem i anberom, Dajinicu grošim i dukatim !“ Što je Muji dajdža govorio, Sve je Mujo lijepo zapamtio, I u glavu sebi utuvio. Odjezdiše kićoni svatovi, Odjezdiše poljem zelenijem. Kad dogjoše dvoru Ljubovića, Zastadoše svati na livadi, Na livadi čador razapeše, I velike vatre naložiše, Gojne konje u čair smjestiše, 1 tude se malo odmoriše. Od njih krenu nejačak Mujaga I on ode dvoru Ljubovića! Kad je došo nejaČak Mujaga, Kad je došo dvoru Ljubovića, Išetalo deset Ljubovića, Na selamluk mladome Mujagi, Nakrivili bijele saruke, U rukama gole sablje nose. Nije ih se Mujo prepadnuo, Već im viknu turskoga selama! Oni njemu ljepše pribvatili: „Alejk selam nejačak Mujaga!“ Uzešc ga za bijele ruke,Odvedoše u bijele dvore. �BEH AR V Da 8e junak pred Mehom pofah*, Mujo F o g je etefra vrataf 0J0 srete do devet pumca, Sta je njemu dajinica dala; Svakoj dade dva dnkata žuta, Ha govori Mehi Haznadaru: Baš punici dvanaest dnkata. wNu šta j’ meni dajinica dala, kad je bio na deseta vrata, I čim me je sad obradovalal" Srete njega mlada dajinica, Njemu reče Meho Hazmadare: posu vrata nejačak Mujaga, Daj to meni nejačak Mujaga?“ Posu vrata mišćem i anberom, Odgovara nejačak Mujaga: Dajinicu grošim i dukatim. wNe dam Bog meMeho Haznađare Fati mu se ujna đajinica, Da mi za njih pet dukata dadeš Fatila se sebi u džepove, Jer kad dogjeiu dajdži na livadu pa izvadi srrnali mahramu, Cijem ću se daji pofaliti, I dade je nejaku Mujagi Sta je meni dajinica dala?M Naj Mujaga otan se njome, Tu ostade nejačak Mujaga, Kada uzmeš turski abdest na se, A vrati se Meho Haznadaru, Kad umiješ oto svoje lice. On odletje na rosnu livadu. Tu je bio nejaćak Mujaga Kako dogje, pod čador unigje, Neko vrijeme na bijeloj kuli; Hasanagu pod čadorom'nagje, A onda se povrati' iz dvora, Pa govori agi Hasanagi; I okrenu đolje na livadu. »Da li čuješ aga Hasanaga, Kad je bio na avlinska vrata, Sta ti veli nejačak Mujaga, Susrete ga Meho Haznadare. Kaže meni nejačak Mujaga: Kad ga spazi nejačak Mujaga, „Kakva mi je l’jepa dajinica, On izvadi srmali mahramu, Da sam Bog do još malo poviši, 297 Da pogubim agu Hasanagu, Da obljubim svoju dajiuicu, Volio bih neg carevo blagol" Mehi reče aga Hasanaga: „Je l’ istina Meho Haznadare, Sto mi sada pod čadorom kaza ?“ Odgovara Meho Haznadare: „Istina je, aga Hasanaga, Tako meni bora velikoga!” Opet veli aga Hasanaga; „Čujefi li me Meho Haznadare, Hajde brže dvoru Ljubovića, Pa mi kaži nejaku Mustafi, Da je brže na rosnoj livadi 1“ Odletio Meho Haznadare, Odletio k dvoru Ljubovića, I on nagie nejaka Mujagu, Pa mu reče Meho Haznadare : „čuješ li me nejačak Mujaga, Reko ti je dajo Hasanaga, Da si brže na rosnu livadu!“ Skočio je nejačak Mujaga, Od zemljice na noge lagahue, Pa ou ode na rosnu livadu. ^ Evlija. — Narodna pripovijetka. — -io nekakav vrlo siromašan ćovjek: nije imao nigdje ništa. Žena rau bila — da vas Bog sačuva! Sve hoće da misle drug!, da je zgođna. Jednoč će ti ona Bvome mužu: „Ama Bog te he ubio, što ne tražiš kakva posla ?" — „A kakva ću, ako Boga znadeš? Da idem irgetovati, ti mi ne daš, a drugoga posla nema“. — „Kad je tako — odgovori žena — naći ćemo tome lijeka Kupiću ti divit, kalem, ćageta i ćitab, pa sjedi usred čaršije i zapisuj 1“— BMa kako ću, ako si Božija, kad ni učiti ni pisati ne znam?u — BŠta ti je stalo? Ti šaraj crno po bijeln, ne će se svijet sjetiti!u — BDe, na tvoju đušu!“ veli on. Žena mu kupi sve to, a on siromah sjede u čaršiju, da zapisuje. Svijet u njega i ne gleda, a on oborio od stida oči: Progju ti jednog dana pokraj njega dvije hanume, jedna bila trudna, a drugoj nije bilo muŽa kod kuće. Kad oua, koja je bila teška, opazi njega, reći će drugoj: „Boga ti, vidi toga tuIFukara ]e, pa nek nam zapiše, — samo nekasene rekne, — da smo mu dale 8adakeu. Odu k njemu, te će ga upitati ona, kojoj nije bilo muža kod kuće: — „Dina ti, efendija, kada će mi doći čovjek kući?“ On uzme listati po ćitabu kao da zna, pa joj rekne: BJa l’ ti je došo, ja l’ će doći večeras!" — „A molim te — npita ga druga — šta ću ja roditi, mufiko ili žensko ?“ Muško — odgovori on, pošto je bajagi našao u ćitabu. Žene mu dadu lijep bakšiš i odu. Kad je ona, koja ga je zapitala za muža, došla kjići, kad li muž je već čeka: a kad je druga rodila, rodi muško dijete. Žene se počmu s njime hvaliti, kako im je sve pogodio, a svijet poče sve više i više dolaziti hodži. Do malo vremena zbaci on Bvoje stare haljine i obuče zeleno odijelo. Jednom se ukrade caru prsten, kakvog nije hilo na svijetu. Car čuvši za hodžu pozove ga preda se i naloži mu, da nagje prsten za četrđeset dana ili će izgubiti glavu. Hodža se ražalosti kao nikada. Kad je došao kući, zaviće ženi: — „Eto tvoje pameti! Sad mi valja sevep tebe poginuti!“ —• „Šta je bolan ? — prepane se žena. On joj pripovjedi, šta mu je naložio car. Bogme žena vidi da je kriva, jer ga je ona navratila na zapisivanje. On joj reče, da mu svake večeri ispeče po jedan ćevapčić, da ih se bar najede, dok je živ. Vrlo ih je volio. Žena mu ispeče jedan ćevapčić, a on poviče podignuv ga malko: — „Ero jedan bi!“ Jedan hajduk od one druŽine, koja je ukrala prsten, bio je pod prozorom. Kad je čuo što hodža veli, otrča družini da javi, kako hodža zna, tko je ukrao prsten. Ostali se drugovi ne vjpruju, nego se dogovore, da će sjutra otići dvojica pod prozor. Kad je hodžina žena sjutra dan donijela ćevapčić, zaviče hodža — „Evo, biŠe dva!“ Hajduci se opet desili pod prozorom u isti čas, kada je hodža brojio đanove, a oni mislili da njih broji. I tako dolazilo svaki dan po jedan bajduk vifie, a hodža pribrajao po jedan dan. Kad se navrfiilo četrdeset dana, dogje cijela družiua, četrdeset hajduka pod prozor, a �B E H AR 298 Iiodža zaviče, kad rau je žeua donijela ćevapčiće: — „Evo ih četrdeset ravno — sjatra valja poginuti!“ Jadni liajduci mislili, da njima valja poginuti, te onako svi skupa provale u njegovu kuću vičući: — „Aman, efenđija!u Hodža se malko prepane. Haramhaša mu rekne: —— „Evo hodža mi smo, kako znadeš, ukrali caru prsten. Boga ti, ako :kako možeš, kutariSi natn glave, a išći koliko hoćeš!u — „Tamam" reče hodža, povrativSi se malko od straha. „Hajte u carevu avliju, slomite jednoj guski nogu, pa kljuknite joj prsten u grlo!“ Hajduci se vrlo obradovaše, te daju hodži nebrojeno blaga. Kad bi vakat, uradiše hajđuci sve po hodžinoj naredbi. Sjutra dan ode hodža po sabahu caru. Car ga upita namali s vrata, je li pronašao lopove, a hodža mu reče: — „Ispušćaj ono guske iz ćumeza !u V Kad pustiše guske, sve hođaju lijepo, samo jeJna hramlje. „Dote zakoljite tu gusku, što hram lje!“ zavika liodža opet. Zaklaše gusku, rasporiŠe je kad prsten u njezinu trbuhu nagjoše. Sad ga istom car zavoli, ne pušća hodžu nikuda od sebe. Hodža bi se prošao cara, ali no će car njega da pusti. On sve misli, kako će se kutarisati cara, te najpotlje smiMi načiniti se buđala. On ode jednom s carem u džamiju. Car još usred klanjanja, a moj hodža spopadne cara, pa na se, te bježi iz džamije. Nije još prešao ui praga, a kube se sruši u džamiju. „Evlija !“ zavika svijet. — Kutarisao hodža caru glavu. Eto, tako tko traži sreću, ona bjoži od nje^a a tko. bježi od nje, ona njega traži. M u sta fa Hodzić, iz B. GrartišKc. L IS T A K . K n jiževn ost. Dječija njega, upute mladoj majci, sastavio đr. Radovan pl. Marković, u Zagrebu izdanje flMatice Hrvatskeu, 1903. str. 184. Ovo je druga knjiga ove vrste u „Matićnim” izđanjima, te će sigurno udovoljiti dosta osjetljivoj potrebi naroda. Pisac je koliko se vtdi uložio dosta truda, da što bolje iscrpi najnovije podatke o ovom predmetu, a oslanjao se na mnoge njemaćke i francuske pisce. U knjizi se govori đosta opširno i popularno o trudnoći, o porogjaju, o majci kao dojilji, o d ojenju i hrani djeteta, o duševnom razvitku djeteta, te o bolestima dječijim. Svakako valja priznati piscu trud i mar oko ovog djeia, a naročito za njegovo popularno ne ođveć znanstveno, već za narod udešeno prikazivanje ovog vrlo važnog djela. Samo bi smo primijetili jedno, a to je: ovakom lijepom djelu po našem mnijenju manjka samo još jedan momeriat. Kako dr. 0 . Kučera umije u svojim prirodoslovnim djelima u predgovoru ili inače na zgođnu mjestu pobuditi u čitatelju ljubav i interes za predmet, tako bi ovdje trebalo da se mladoj supruzi razigra srce za poziv majke tim više, što i u ove krajeve, za koje se izđaje ova knjižica, prodire u porodice ona zapadna kobna navika, da se supruge ustežu od majeina poziva, da materinsku ljubav upray ubijaju u sebi za ljubav, da tobožnjoj svježosti i Ijepoti produlji koju godinicu. Od ove ubitačine treba supruge odvraćati živom riječi i razigrati im srce za svoje potomstvo, da je ona tek onda udovoljila pravom svom pozivu, kad sretna i blažena ostavlja iza sebe po nekoliko sinova, sivih sokolova. Inače se ovo djelo samo sobora preporučuje. K n ltu m e bilješke. DŽamlja U Londonu. Kroz kratko vrijeme imaće i najveći evropejski grad džamiju. Panislamsko društvo, koje u Londonu okuplja mnsliinane iz svih krajeva svijeta, odluČilo je, da u Londonu sagradi veliku džamiju. Društvo je osnovano godine 1886. pa car Šahare Jakub I. bio mu je članom za vrijeme svoga boravka u Londonu, pošto je preŠao na Islam. Džamija če biti izvanredno lijepo i umjetnički od zelena kamena sngragjena, a iznutra najljepšim bojama obojjena. Na džamiji će biti đevelera vrata tako, da će Turc Perzijanci, Arnpi, Mauri, Misirlije, ingleski ntuslimani i ostali islamski narodi moći svaki na posebna vrata ulaziti. Panislamsko se društvo nada, da će mnogi Inglezi na Islam preći. Oni će sve muslimanske vladare na svijetu a i one krŠćanske, pod kojim žive musffmani zamoliti za pomoć. Društveni tajnik u jednom razgovoru s dopisnikom „ D a il/ Chronicle« naglasio je, da kralj Eduard imade više muslimana podanika, nego ikoji drugi vladar na svijetu, a, time je sigurno htio reći, da društvo očekuje najsrdačniju pomoć od kralja Eduarda. Nema dvojbe, da će ova radosna vijest o gradnji Londonske džamije naići u cijelom islamskom svijetu na odobravanje,. pa da će i pomoć iz svih islamskih krajeva biti obilna. Trebalo bi samo nastojati, da se i u drugim evropskim gra dovima gdje žive muslimaui sagrade džamije. Osobito bi to nužno bilo u Beču, gdje nekoliko stotina naŠih vojnika i đvadesetak gjaka na visokim školama boravi. Za gradnju džamije u BeČu morali bi se mi bosansko-hercegovački muslimani u prvom redu pobrinuti, jei je za nas i najpotrebnija. Natapanje. Poznato je iz povijesti, da su stari Arapi natapanje pustih krajeva prenijeli na Sicilijn, u južnu Italiju, a Spaniju umjetnim natapanjem pretvorili u pravi gjulistan. No kako se moderna tehnika sve više usavršuje, tako se i u tom pogleđn sve više napredujc. Sad je u Misiru osnovano jedno kolosalno poduzeće za natapanje pustinja, te će se za kratko vrijeme dva milijona feddana (1 feddan =4200;//>) a to je 8400 kvadratnih kilometara pretvoriti u plodno tlo. Za ovu prostoriju treba rode oko ćetiri milijuna kubičnih metara, što će se nabaviti iz raznih ćijeka. Cijelo će poduzeće stajati oko 120 milijona kruna, ali će za to svakomu feddanu zemljišta poskočiti vrijednost za 7000 K ili cijelo će natopljeno zemljište vrijediti oko 1400 milijona K. — �BEHAR V 299 Lejlei-mevluđ. llevlaje salli ve sellim daimen,. eteden Ala Habibike hajril — halki knllihimi * -ko sunce utonnlo u pješčanom movu širom ***parina tropskog tlana sa njime je izumrla, ^ nad Mekom — svetim gradom i Zemzemskim časnim [virom j>o obzorju vedra nojca lahka krila razastrla. pa jja Sa Da k’o mlada nevjestica u duvaku prozirnomo Harasko brdo slazi sa mliječne čiste staze granćicom nježna krina; na mirisu zamamnome uljuljka u san *.;hi život brda i oazo. Brođi nojca gluba, nijema: u spokojstvu svijet drijema, Sve tibano uvija se u koprenu blagog mira; Nit se urlik hijene čuje, niti šakal gdje klikujo, Tek laborić mirisavi vrh paoma lišće dira. A dalcko na nebištu iznad čela veđre noći, K’o sjajna se kruna blista polumjesec prepun čara, Ta sa traka zlaćenoga rajsko milje bajno toči 1 po viru Zemzemskome najdivnije slike šara. I zvjezdice sjaj čarobni u zraćni se vijenac svio, Pa cjeliva časno čelo svete ćabe — Bož’jeg lirama; I šapatom tajinstvenim blagu pjesmu šanćo tiho-: Ob, noćas se svijetu javlja svjetlo spasa i — Islama!“ * * Grobni mir je svuđa pao: cijela Meka sanak sniva, Tek Emina časna žena u pčnoći sama sjedi; U slagjahnoj nekoj boli nevina joj duša pliva, A pobožno blago oko u beskrajni eter gledi. U obliku sitnih iskri sto čudesa gdje se niže, Gdje u slici vječnog svjetla nedosti/.na tajna s’jeva, Tamo njezin pogled hrli, tarao joj se dusa diže, Slušajući munadžate, što ib noćni mir popjeva: U disaju vjetra lalika Božja joj se bimna krijo, Svaka zv’jezda, čini joj se, da Božijim blista sjajem; Za to s njenib blijeđib usni drlitav glas se nebu vije: „Prvi porod na amanet, dragi Bože, ,Tebi dajem 1“ U tom trenu zbor angjela na zlatnijem krilašcima SveČano se spusti s neba u nizino zemskog šara; I Bož’ji se rahmet prosu nad Haraskim obroncima, Svetom tajnom svu prirodu da opije i očara. — Sa pučine neizmjerne kroz valove vedra zraka U triumfu jasne zvijezde življe plamte i trepere, A angjelski glasi lete na krilima vjetra labka: nAIIab posta griješnomsvijctu pejgambera prave vjero 1( * * G-le, u moru valovitom beskončana čista sjaja Ko Sinajslca časna gora cio zemni svijet tone! Sveta Ćaba ponizno se do zemljice crne klanja Pred sjenčicom blagorodnom pejgamberskogponos-cara, A u prkos poganoga Kurejševa vjerovanja U njoj bezbroj idola se u atome sitne stvara. Vito drvlje, golo stjenje u skromnosti nice pada, Sa sedžeta cijela narav k nebu plavom oČi diže, Nježno lišće dršće, šumi, a laborak kajde sklada I pošljednjem pejgamberu slavo^pjeve divne niže. U slagabnoj barmoniji sto glasova mističnijeli Po pučini mebkog zraka salavate svete ori, S tog u carstvu prastarome perzijana ponosnijeli Iz temelja drmaju se Ktesifovi — gordi dvori. I na užas blijeđih maga u medžuskom svetilištu Vječne va,tre strašni plamen nadnaravna sila trno, I jezera jemenskoga nije više na poprištu, Jer bijesni valovi mu jure ispod zemlje crne. Jest! i bezbroj jošte zgoda, o pi’esveta blaga noći, Širom bijole vasione u Tvome so krilu zgodi, A ta svaka čudna zgoda jedno samo tek svjedoči: Da se svijetu s Mubameđom prosvjetitelj pravi rodi I m * * Već je vrijeme brzoletuo' na labkome krilu svome Preletjelo davno, davno more v’jeka trinaestoga Od te noći, što u njenom divnom plaštu zvjezđanomo Luč istine zatreperi s mračnog svođa arapskoga. — Mubamedu vječna volja stvoritelja svemoćuoga Spoznanja je iskru svetu u srđašcu rasplamsala I u suštoj pravoj slici istinć. mu bića svoga Razotkrila svijetle čare pune v’ječnih iđeala, Što pod štitom svečanijem nepobjedna čista sjaja Kroz vjekove širila je lahkoletna svoja krila I k’o snnce ljudske sroče sred svakoga zemskog kraja U rnraku je narodima spasonosni vodič bila! Jer na stijegu pobjednome Božje ime pronoseći Od kineskog tvrdog ziđa do francuskih mračnib gora, Muslimani s prosvjetom su put krčili općoj sreći Preko divljih vrućih stepa i valova burna mora. — Tri stotine milijuna i danas nas tamo, amo, Kao složne’ vjerne braće ponosnijeh muslimana Sarajevo, lt . Rebiul-evvela 1322. * 0 presveta, blaga noćil iz Tvog svetog naručaja « avljaju se čudne tajne širom bijele vasione; Ovu svetu nNoć rogjenja“ u veselju izgledamo, Njena svotost da obasja niz griješuili naših dana. �300 B E H AR 0 muslimi Lraćo draga, usklikni.no: „Bogu slava!“, Kroz slojeve melikog zraka nek se plavotn nebn vije; Tri stotine milijuna blagib, skromnil. mol-itava Sa pjesmicom ovom mojom nek se skladno sada slijo ! V U dubini fiista srca nek nam plamti prava vjera, Salavatom veličajmo ovu večer svetu toli, Jer vederas Allahu se za našega pejgantbera C’jela narav, cio sveinir na sedždetu skromno moli [ Miisa ć a sim ćatić. Sultan i Bošnjak. - Po narodnom pripovijeđanju. — •L^jp/riča se, kako je neki Bošujak otišao jednom u Stambol želeći, da kako bilo unigje pred Sultana. Kad je došao, dugo je obilazio oko dvora, a đvorjanici mu ne dadoše unići Sultanu. Kad je prošlo šest mjeseci, raspita se on jednog petka, u koju će džamiju Sultan ići, pa saznavši nekako, ođe do imama, što je u toj džamiji i zaprijeti mu, da će ga ubiti, ako na huđbi ne spemene „Vel gazi Bošnjak- . Imamu se to učinilo smiješno, mislio je da je nekakva budala, pa ode svojim putem, a njerau ništa ne reće. Kad dogje petak i Sultan dogje u džamija, dogje i onaj BoŠnjak, pa sjede upravo prema minberi, kako bi i on imama i imam njega mogao vidjeti Imam započne učiti, pa mu nehotice oči uteku i ugleda Bošnjaka, koji je udarajući rukom po balčaku, gledao prijetećim pogledom. Siromah imam ne znađe šta će. Ovamc se boji Sultana, a ovamo opet pomisli, da ga ne bi Bošnjak iza kakvog ćoŠeta dočeko, prije neg što bi se mogao potužiti sudu, da ga sud obrani od napasti. U to mu na um pane sultanova milost, pa pogledavši o}»et u Bošnjalca i vidivši, da mu još prijoti, odluči i spomene: „Yel gazi Bošnjaku. Svatko so u džamiji tome zaoudio, svi pa i car t pogledali u imama, al on učio i đalje mirno, kao da nije ništa na jabanu rekao. Kad je imam izišao iz džamije i otišao kući, nije čestito ni sio, a na vrata zakuca zaptija, dozivajući poimence imama. Imam čuvši da ga Sullau poziva, uprepasti se od straha. Ustade odmah i ode sa zaptijom. Kad dogje pred Sultana, on ga zapita srdito: za što je na hudbi spominjao Bošnjaka. Dršćući imam mu sve kaže, kako mu je nekakav Bošnjak zaprijetio, da će ga posjeći, ako ono ne prouči da je u džamiju došao, da vidi, hoćel on to izvršiti i sve se veli kucao rukom po balčaku. vši to sultan usplamti od ljutine, pa zapovjeđi da odmah nagju toga Bošnjaka i dovedu pred njega. Za kratko vrijeme bude Bošnjak doveden pred Sultana. Sultan ga pogleda oštrim pogledom i zapita: kako se usuđio to učiniti. Bošnjak odgovori sasvim mirno: „ćestiti care i Sultane! Evo ravnih šest mjeseci kako sam došao ovdje s jedinom željom na srcu, da izagjem preda Te, a tvoji mi kavazi no daju da Ti unidem. Za to sam smislio ovo, jer sam znao, da ćn tako biti okrivljen pa da ću doći preda Te, a to mi je i želja bilajer drukčije ne bih mogao izaći preda Te!“ To se Sultanu svidi, pa ga pusti bez ikakve kazne, a imamu da veliki dar. Ibrahim Slinić. (5 > ® Afljundžija. [Na samoći saraac sio, jer mu smeta društvo ljuđi; Sklopio je mutne oči, pa o plavom nebu sniva, A olovna teška glava na trošne mu pala grudi : Prašno lice crne zemlje hotio bi da cjeliva. Na samoći samac sio, podbuhlo mu blijeđo lice, Na ognjištu svome pireć’ kobni plamen crnih zala ; Da, zlo svako i prokletstvo ispijo je iz gidica, Srce, dušu, krv i život giđa mu je otrovala. Na samoći samac sio, u ruci mu život pjani, Ko prljava krpa dršće : bez razuma i bez duše ; Šv’jest i razum u koprenu crnu su mu umotani, kroz glavu mu samo puste ništavosti vihor puŠe ! Na samoći samac sio i o plavom nebu sniva. — Hej, prestani, pjesmo raoja ne kidaj mu tihog sanka, Jer kroz vale afijuna, dok mu mračni razum pliva, Za njega je mrtva java, za njeg nema radnog danka ! M . ć . Ćatić. �BEHAR V 301 NARODNE UMOTVORINE Kopćićeva kćerka. — Narodna pjesma — Ito se čuje u Kopčića dvoru? je radost, il’ golema žalost? ^ije radost, već velika žalost: Umrla im Alibegovica. Ostalo joj troje siročadi: Kadunica od dvau’est godina, Sin Muhamed od sedam godiua, Hanumica od tri godinice. Svatko žali Alibegovicu, A najviše kćerka Kađunica, Ona kuka kao kukavica, A prevrće kao lastavica. Tješile je po dvoru robinje: Šut’ ne plači naša Kadunice, Ako ti je i umrla majka, Volik ti je šićar Ootavila, Srebra zlata, bez broja dukata, Tri sanduka sama burundžuka Ostalome ni besaba uema“, To se čudo po svijetu čnlo. Za to čuo Bosauski vezire. Pa ou piše knjigu na koljonu, 1 a je salje Kopčić Alibegu Sta je njemu vezir nakitio: „Eto knjiga Kopčić Alibeže, U men’ saruk bijela zambaka, U teb’ stručak rumene ružice, Ustrgni ga, pa ga pošlji meni, Dapomješam sb’jelijem zambakom!* Kad Alibeg knjigu pregledao, On se fati divit i kalema I hartije knjige bez jazije, Pa veziru sitnu knjigu piše „Cuješ mene bosanski vezire, Nije moja za udaje Kada, Ni njezina pleća za kavada, U struku je kao šibičica, A u licu kao narandžica". Kad je vozir knjigu prouČio, On je njemu drugu napravio: „0 Boga mi Kopčić Alibežo,^ Jeste tvoja Kada za udaje I njozina pleća za kavada. ato j’ u struku kao šibičica, To je Kada soja gospodskoga, Što j’ u licu kao naraudžica, Skoro joj jQ umrijela majka Opremi je pa je pošalji menil" To se begu ino ne mogaše, Već opremi svoju milu kćorku, Uz nju sprema trista robinjica I još više trista i tri roba, Pa je šalje bosanskom veziru. Kada ju je vezir ugledao, Sa pendžera na srčali durbin, P'j sahata pred nju išetao. Uze Kađu po svilouu pasu, Ođnese je u svoju odaju, Pa jo za se nićah uČinio 1 sa njome porod izrodio. zabiljožio Alija Aliefendić, iz Janje Halal para. |riča se, kako je neki čovjek išao svako jutro, u sabah-u džamiju: A kad bi se vratio iz džamije, uzeo bi sjekiru i otišao u šumu. U šumi bi. nasjolcao drva i odnio u grad, to ih prodao, a za ono novce kupio bi što mu treba kući. Jednu večer kad on zaspi, dogje.mu na snu jedau čovjok i reče: „Sjutra kad dogješ u džamiju i počneš abdest na šadrvanu uzimati, vidjećeš ua ouoj ploći kesu dukata, uzmi ih sebiM. On ga upita: „Jesu li sa halalom?“ On mu odgovori. nnijesu“ U tom ga žena vikne, govoreći: „Ustaj, ono sabah okujiŠe 1“ On ustane i odmah kaže ženi svoj san, za tim odo u džamiju. Kad na šadrvau da abdest uzima opazi onu kesu dulcata. On uije uzeo ui jednog, nego uzme abdest i odo u džamiju. Pošlo klanja, ode o.pet u Šumu, kao što je uvijok radio. Opet kad je drugu večer zaspao, dogje onaj isti čovjek i reče m u: „Sjutra kad uzuzimaš abdest vidjoćoš na °noj ploči u kesi dvijo biljađe dukata, uzmi ih“. On ga opet upita: „Josu li sa kalalom?“ On mu odgovori, „nijesu“. U tom ga žona vikno, ou ustauo i stade joj pripovijeđati svoj san. Žena mu roče: „nemoj uzimati, kad nijesu sa lialaloin!“ Ou opot pogjo u džamiju i kad stade abdost uzimati, vidje na onorn mjestu lirpu dukata. Ou nije uzeo ni 'jednog već ode da klauja. Pošto klanja, ode opet za svojim poslotii, kao što jo uvijek radio. Opet kad zaspi dogjo mu onaj isti čovjek i rečo mu onako isto, ali da će sad naći tri hiljade dukata, i opet rečo da nijosu sa lialaloin. Kad je došao u džamiju i stao abdest uzimati na onoj česmi, vidjo na onom istom mjestu hrpu dukata. On nijo uzeo ni jodnog, već odo u džamiju đa klanja. Pušto se klanjanjo svrši, on ode za svojitn poslotn. Ćetvrtu večer opet mu dogjo onaj isti čovjek i ročo: „Sjutra.kađ uzuzimaš abdost, vidjećeš jednu paru i uzmi je“. Ou ga upita, je li sa balalom?“ Ou mu odgovori, „jest“. U tom ga žeua probudi i on ustane. to stade žoui kazivali ovaj san, pa upita žone. „IIoću li uzeti onu paru?* Žona mu odgovori: ,,Za što ne ćeš, ubar ti je i oua para kad je sa halalom“. On pogjo u džamiju i vidjo ua šadrvanu kad jo abdest uzimao onu paru i uzmo je. Odo u džamiju i pošto so klanjanjo svrši, pogjo kući. Idući kući vidje nekoliko djoco, gdje se igraju na sokaku, a jedno samo stoji, pa gloda kako so oni igraju. On gaupita: „Što se ti ne igraš?“ Dijet# mu odgovori: „Notnatn ]>ara“ Čovjek so maŠi za džep i dadno mu onu paru, Što jo ujiš.to na šadrvanu. Sad so ono dijete započe igrati i sve izigra od onih i reč^ onome čovjoku. nDe da mi ovo raspolovim<).u Ćovjek inu odgovori: nNo ću, ti si so igrao.“ S.id oni đječalc uzme jedau kamen sa zemlje i dadne ga onomo ćo- �B E H AR 302 vjeku. Ouaj čovjek uzme oni kamen, te ga odnese kući i baci na tavau. Njegova kuća bila je prema hanu. Jedan trgovac dogje u oni grad, te se zanoći u onom hanu. Iza večere ugleđa oni trgovac onu kuću prema hanu. gdje se sjaji. Zovne onoga handžiju i upita ga: „čija je ona kuća ?u Handžija mu odgovori. ,,0na je kuća jednog siromahau. Trgovac mu reče : „Hajde mi zovni toga čovjeka, da se s njime tnalo razgovorim". Handžija nde i zovue ga. Kad dogje onome trgovcu, nazove mu selam, te ga upita za što ga je zvAo. Trgovac mu reče: „Pošto ćeš mi prodati ono, što imaš na tavanu?4 Siromah mu odgovori: ,,U mene nema ništa ni u kući, a kamo li na tavanu“. Trgovac mu opet reče: „Po što ćeš mi prodati, što ima na tavanu, pa tebi nije brige, našao ja šta ili ne našaou. On mu odgovori: „Hajdomo mojoj kući, pa šta nagješ na tavanu, uzmi džaba“. Kad dogju kući, ne nagju ništa, do oni kamen i trgovac ga uzme, te potegne kesu i dađo mu biljadu dukata, za oni kamen. Siromah reče onome trgovcu: „Maj ti ove pare natrag, ja ih ue smijem uzeti jer more svijet promisliti da sam ih ja ukrao“. Eh kad ne sraiješ, a V ti hajde zovni imama, mubtara i još nekoliko pa da ti ih pred njima dadem, a kazaću im da si m’j ti brat. On ode te sabere one ljuđe, pa ih odvede trgovcu u han. Trgovftc im reče: „Dobri ljudi, ja sam vas pozvao za to, da vam kažem da je ovo moj brat i evo mu ja dajem hiljadu dukata, neka malo kuću popravi i sjede u kakav posao, neka ste vi svjedoci" Trgovac izbroji pred njima hiljadu dukata i dade ih onome siromahu, te ode svaki svojoj kući. Onaj siromah sjeđe u dućau i stane raditi. Posao mu je išao sve na bolje, da je od one hiljade dukata kroz ueko vrijeme stekao još jednu liiljadu. Uar u toj zemlji zatraži u koga ima najveći dragi kamen. Onaj trogovac što je kupio od onoga čovjeka oni kamen odnese caru jer je bio dragi kameu i uzme za nj dvadeset hiljada dukata. Sad ode onome čovjeku te stano pripovijedati njemu, kako je ou odnio oni kamen caru, i uzeo za njega đvadesot hiljada dukata i reče čovjeku, da to podijele. On mu odgovori da no će, jer ima para dosta. Ali se trgovac tu razboli pa umre. One sve pare poklonio jo ouomo čovjoku, te onaj postaue veliki hogataš. Napisao H am đija M. Kreštvljaković. Društvena osnova. (T’rospekt § 155. trg. zak.) Potpisani su zaključili osnovati: „Is/amsku dionićku Štam fariju (tiskaru)u dioničko društvo u smislu § 151. i t. d. trgovačkog zakona sa sjediŠtem u Sarajevu. Ovo dioničko đruštvo biče ustrojono na neodregjeno vrijeme ■t. j. tako đugo dok glavna skupština u smislu druŠtvenog pravilnika (štatuta) no zaključi, da se imade druŠtvo razići. 1. Svrha druŠtvu biće osnivanje štamparije (tiskare). vogjenje tiskarških poslova, utemeljenje knižare i časopisa, te vogjenje i obavljanje svih knjižarskih poslova. 2. Osnovna društvena glavnica iznosićo 50.000 kruau, koja će se sastojati od 1000 dionica (akcija) po 50 krnna nominalne vrijeđnosti, kojo će glasiti na ime i ne će biti djeljive, te se mogu samo uz jednoglasnu privolu ravnateljstva na drugoga prenijeti. 3. Totpisivanje t. j. pismena prijava, da potpisana osoba imađe ozbiljnu volju društvu kao dioničar sa jednom ili više dionica pristupiti imađe se najduže do 1. augusta 1904. obaviti. 4. Svaka osoba, koja želi đruštvu kao dioničar pristupiti, imade priposlani joj arak, ha lcomu se nalazi otisnuta ova druStvena osnova potpisati osobno, lh svoj prstoznak ili muhur pred vjerodostojnom dvojicom svjedoka u mjesto potpisa staviti ili se po svomu zakonitom po nadležnom sudu na to posebno ovlaštenom zastupniku (skrbniku ili tutoru) odnosno iskazanom punomoćniku potpisati dati i kođ potpisa 10% ođ nominalne vrijednosti svake upisane đionice u gotovu uplatiti, te ovu uplatu na uredniŠtvo „Beharau n Sarajevu odmah otposlati (§ 156. trgovačkog zakona). Za ovu uplatu kao jamčevinu odgovorni su potpisani utemeljitelji u smislu § 157. trgovačkog zakona solidarno t. j. u nerazdijeljenu ruku. 5. Počam od 1. augusta 1904. ohvezani su po pisani utemeljitelji najduže u roku od 2 mjeseca sazvati u Sarajevu konstituirajuću glavnu skupštinu, koja će ustanoviti društveni pravilnik, te u smislu § 159. i 160. trg. zalc. svoju dužnost vršiti. 6 Niti utemeljiteljima niti ostalim dioničarima ne pristoje nikakove posebne društvene povlastice. Sarajevo, 4. februara 1904. Ademaga Mešić v. r., trgovac iz Tešnja. F adil PaŠić Mahmutbeg, v. r. vele posjednik u Sarajevu M ujaga Bićakćić v. r. posjeđnik i trgovae u Sarajevu. Abdaga. Šahinagić v. r. trgovac u Sarajevu. R iza beg Kapetanović v. r. veleposjeđnik u Sarajevu. �behar V Općenite ustanove. Članak 1. Tvrtka društva glasi: Islamska dlonlčka tiskara u Sarajevu. Društvo jo ovo dioničko društvo u smislu trgovačkog zakona za Bosnu i Hercegovinu; sjediSte mu je Savajevu, a osDOvano je u neodregjeno vrijeme, to “est dok glavna skupština ne zakljufi, da se ima dru- U razići. ćknak ^ Svrha je društva nabava tiskare i vogjenje tiskarski poslova, te osnovanje knjižare i vogjenje svih knjižarničkih poslova (§ 283. to6. 5. trg. z.) Članak 3. Temeljna glavnica iznosi 50.000 K i sastoji se od 1000 dionica (akcija) po 50 K, koje se ne mogu đalje dijeliti i glase na stanovito ime. Temeljna se glavnica može povisiti na 100.000 K u dvije hiljade dionica (2000) po 50 K na temelju zaključka glavne skupštine uz prijedlog ravnateljstva. U ovom slučaju pristoji dioničarima pravo prvenstva za nabavu novili dionica prema broju starih dionica, koje se u posjedu svakog pojedinog dioničara nalaze. Ovo pravo mogu vršiti đioničari u roku odregjenom po društvenom ravnateljstvu. S lik e 303 U koliko ne budu dioničari nove dionico kupili u ro^u» Sto ga oprcdjeli ravnateljstvo određiće se nova subskripcija. članak 4. Odmah kod upisa valja uplatiti 10»/„ nominalno vtijednosti upisanib dionica u irae jamčevine, đa ima potpisatelj ozbiljnu nakanu sudjelovati u dioničarskom poduzeću. Osim toga obvezan je svaki potpisatelj poslije objavljene subskripcije i poslije ohdržane konstituirajuće glavne skupštine, ali svakako prijo upisa društva u trgovački registar uplatiti dalnjih 20°/0 od nominalnog iznosa svake pojedine upisane đionice § 164. toč. 3. trg. z.). Ostatak valja uplatiti u roku od 2 mjeseca počevši od onoga dana, u koji bude u službenim novinama objelodanjen upis društva u trgovaČki registar. U tom roku opomenut će ravnateljstvo dužnike na isplatu 3 puta u zapečaćenim listovima i u novinama za to odregjenima, da svojoj duŽnosti udovolje. Zadnji put opomenuće ih ravnateljstvo barem 4 nedjelje prije, nego će isteći dvomjesečni rok. Dioničar, koji u tom roku ne uđovolji svojoj dužnosti gubi sva prava dioničarska kao i do sada uplaćeni iznos, koji propada u korist pričuvne zaklade. Članak 5. Kad potpisatelj uplati jamčevinu, izdaćo mu se privreraenica (megjutomna dionica, interimakcija) na njegovo irae glaseća, na kojoj ćo se biljeŽiti daluje uplate. sa sela . (Mojoj Lejli.) I. Qradski metež, gradski život burni Moj je razum zamaglio veće, Gledajući, kao buĆna r’jeka, Odje hosvjesno i razbludno teče. l’a sam sada prenio se evo Na krilima lahke fantazije Tamo — u sv’jet tihoga spokojstva, Ddje se slatka poezija krije; Gldje gaj bujni, kao Čista ljubav Pram pjesniku svoj zagrljaj širi, Gdje u carstvu slobodnoga zraka Lepršaju ptice i leptiri. — Oh, sad u tom pjesnićkome kraju, U toj divnoj i raskošnoj slavi, S ptičicama slatko pirujući Sjedim, Lejlo, na zelenoj travi. Iznad mene drveće je vito Splelo nebo od lisnatog granja, Ispod mene potočić žubori, Nježne pjesme ljubavnijeh sfinja. Ojl ta dogji, dogji i ti sađa U zagrljaj ovog bajuog svijeta! Ovdje život ko u raju teče, Ovdje pjesma kao cvijeće cvjetal — ir. Tebe nema! 8 ja samac stupam Kroz dubine gaja zelenoga, Ptičiće me pozđravljaju s grana Blagom pjesmom, kao druga svoga. Bacio sam zaboravi vco Preko starih nevolja i briga, Jer pređa mnom bujna narav stoji: Vječnog milja otvorena knjiga. Tu na blizu razl’ježu se zvuci, Ko akordi ljubavi i mira: To pastirče kraj svilenog stada �B E H AR 304 Dragoj srojoj sevdalije svira; A draga mu, kao krasna bajka, Mirno tamo na proplanku stala, Pa ga sluša s zanosom u duši. — Ah, to ti je slika iđeala! — I ja sada u zelenom gaju Živim, poput frigijskog pastira, Moje srce zaljubljeno, Lejlo, Gle, ljubavne melodije svira! Samo tebe, tebe jošte samo, Pa eto mi na svijetu raja! A1 te nema, — opet samac stupam Kroz dubine zelenoga gaja. — III. Na travnome brežuljku sam stao, Divan vidik pređa mnom se pruža; Čini mi se, ko u viši svijet Da mi se je zanijela duša. Gore nebo nadvilo se plavo V Bez oblačka, kao savjest čista, Dolje opet, kao bujna mladost, Cvijetna se dolinica blista. Tamo selce ko siroce blago, Na obali potočića sniva, A oko njeg sa šarenog polja Blagošlov se ljetna osmjebiva. Sve je mirno, ko pjesnička duša, Kad o svome sanja idealu, Tek se klepet mlinskog kola čuje, Što k'o život vrti se na valu. Hej, da znadeš, moja Lejlo mila, Kako li je ovdje slatko živit’, Sad bi došla, s ovoga brežuljka Sa mnom Bož’joj .prirodi se d ivit'! Sađ bi đošla, sad bi ostavila Bumi život objesnoga grada, Jer ti ovdje caruje sloboda, Ovdje ljubav i iskrenost vlada! — M m a Ćazim Ćati 'ć. T e š a n j , 8. augusta 1904. Na pragu školske godine. eliki školski raspust evo je na izmaku, i u^az^m0 u novu Školsku godinu. Našoj ^e se nilad eži otvoriti sada vrata raznih naših učevnih zavoda, da ta mlađež odVEfr~morenih sila opet pregno za tu jedinu hrana duševnu, da se njom otpita i odgoji za valjan život. Kratke su godine u današnjem životu našem, C al za to ipak obiluju poukom i hranom za đušu i ) srce za onog, koji je umije da cijeni. Za to ne treba prppustiti jednog časa u ludo, treha vrijeme cijeniti i upotrebit ga kako iziskuju potrebe današnje. Pitanje uzgoja i opće naobrazhe jest životno pitanje svakog naroda, rekli su veliki naučenjaci. 0 tom zavisi život ili smrt naroda, a tako i pojeđinca u narodu. Danas se već i od običnog nadničara traži bar pismenost, ako ništa više. Svaki je pojedinac đužan da troŠi svoje dusevne i fizičke sile za opskibu svoju, pa za to onaj, koji nije u stanju du^evno išta da radi, mora sve svoje fizičke sile da troši u radu svngdanjem. On je za to prosta mašina u rukama onog, koji duhom ravna poslove svoje. Bez naobrazbe dakle ne možemo nikud ni koraka. Propusti li čovjek u ljenčarenju samo dan jedan, to gorko osjeti kasnije, a kamo li ako mu i godina jedna progje u ludo. Za to je ovaj dan današnji za opću naobrazbu našu vrlo važan. Danas će se mnogi odlučiti da svom đjetetu otvori vrata prosvjete, a to znači: uložiti za dijete svoje .jeđan kapital, koji jo mnogo više vrijedan, nego li je jedna godina fizičkog rada dječijeg. Jer fizični rad djeteta i u koliko se on pretvara u vrijednost u običnim praktičnim posloviraa kućnim, ipak ta se vrijednost odmah 1 troši, da dijete u buđućem životu svom od tog skoro ništa nema. A kamo li tek koliki je grijeh zadržati dijete od prosvjete, od onog što je za njegovo doba najpotrebnije, pa ga prosto ostavit kod kuće da ljenčari. Teško si ga ovakim roditeljima, oni će se bez sumnje za ovo gorko kajati. Danas đakle treba da pohrli naša mladež u razne zavode učevnc, da se upiše i da ih pohagja. No da se baš đanas požurimo u što većcm broju na nauke, gotovo je sad i prekasno govoriti o tom, jer što se nije odlućilo na taj put, već je izgubilo godinu. Nego nam se ovom prilikom nameće misao o našem polasku uopće na razne nauke, pa bi htjeli svakoga rodoljuba da podsjetimo na ovu naŠu veliku potrebu, da se inalo promislimo o toni. Kakav je naš polazak modernih nauka? Prama prijaŠnjim godinama dobar, al prama potrebi i današnjim prilikama još jednako slab. U zadnjih nekoliko brojeva iznesosmo po izvještajima rezultat prošle školsko godine u našim srednjim zavodima. Tu se može vidjeti naš mar i interes z^ moderne nauke. Brojcvi nam kažu naš nemar. Kad čitamo izvjestaje naših srednjih zavoda, naroč'to ntra upada u oči nomar naš u većim mjestimn, gdje mladež ima srednje škole na pragu kućnom. Ovo je žalosno i ne može �V i ) BEHAR nilcako opravdati. Jeđno mjesto u kora živi 4000 80 5a islamskib iraa u svom sredajem zavodu 10—15 ^ g k i k gjaka. Približan otnjer gjaka prama stanovu'štvu našeiu naći ćeš u mnogim našira rajestiraa s Inalom pronijenom. Sad se i neliotice natneće pitanje: Sto'je to tako? Ima tomo vtse uzroka. 1 rvi ]o bez sutnnje onaj općeniti nemar, koga je bilo i iraa ga i danaa u sviju naroda. I danas itnade od 100 duša u francuskoj nepismenib 5, u Švicarskoj 2, u Italiji 18. u Kusiji 60 i t a. Toga netnara naravno u manje kulturnili narjda ima više, pa tako i u nas. Korak k općoj prosvjoti bez sumnje ponnjviše otešćava siromaštvo. Siromašan otac ima šestero đječico u kući, dao bi ib draga srca troje na nauku, na zanat, ali šta ćo, kad siromah nema ni putnog troška do škole, a kamo li da dijete još i izdržava na nauci. Ovo su đakle ponajveća dva razloga. Ali prispodobivši naš mar ili nemar prije 10, 15 ili 20 godina s današnjim, opaža se ipak velika razlika. Znak je ipak, da se čovjek po malo osvješćuje, da đolazi do spoznaje, da je izobrazba djetetu ipak jedna od prvili potreba Ama ovo drugo? Siromašan se teško rješava svoje sirotinje, bogat no postaje bogatiji, daklc ovo neinianje ili pomatijkanje sredstava za opsktbu djetota to so slabo liječi. Tu stno mi dakle pozvani, da poraognemo, koliko raožemo. Scone, koje se vigjahu ovih đana oko naVilt sredujih zavoda daju za onog koji itna oči ia id» i srce da ga'gane, dosta lijepih i utjošljivili momenata, ali ujedno pružaju vjornu sliku naših potreba, i naš ti se poziv na silu nameće, da razmišljaš o njemu. N a ' stotino se tu zgrnulo mladeži (za prvi razred gimnazijski u Sarajevu javilo se 300 učenika), ' vrvi u zgradi i oko zgrade. Jedni se protiskuju da se upišu, drugi se isto tako žure na prijamni ispit, jedni se skrbe za razna dokumenta, jedni opet za ono što je najtežo: za opskrbu svoju. A sva su ta tako živahna lica sad brižna, ona obijest, što no joj ljetos zemlja tutnjila ispod nogu, sad se stišala, jer utakmica je silna, pa kao da ta nevina glavica sad otkriva slikn svoje teške budućnosti u svijetn, gdje joj se valja aa eksistenciju svoju isto onako protiskivat, kao što se sad vere do ravnateljevih vrata. Pristupi der raalo jednome, pa ga upitaj što je onako brižan. Začudićeš se, kad ti kao zrio čovjek odgovori, kako je u strahu, ^a ga ne odbiju. Ne zna šta će onda, kud li će. Drugi je siromah, neopskrbljen. . . pa ako ga prime, on ne ZI>a, kako će se uzdrŽati, ali glavno jo da se primi. Treći veli, da nema kud kući. Otac ih ima još petero, 1 rfikao mu je na polasku, da svakako ostane u školi, Pa‘ kako bilo. .. i t. d. Ima ljudi pa vele: pa kud ćerao uapokou i s tim tolikira učenim svijetoni. Sve prihvatilo za nauku, ko će 0 zemlji radit? 305 Kako se u nas sve uaopako sudi! Kad se radi 0 svom vlastitom djetetu, da mu se budućnost udredi, ili bar zarntsli, što je svaki roditelj dužan, tu se obično kaže: to je na dugu Štapu, to je u BoŽijoj ruci, o tom oe treba da se vodi briga i t. d. A kad vidi hrpu djece na nauci, onda bcće da se brine za njihovu budućnost i vodi brigu : Šta će bit od njih tolikib, kud će kad svrše nauke. G-dje je pozvan, ue odazivlj* se, a gdje nezvan tu se pozvan gradi. N»učen čovjek ili izobražen što se veli, i kad besposlen bude, on će lakše sebi posla naći, on će ipak korisnije upotrebiti vrijenie, nego li neznalica bespo slenjak. Osim toga i gdje je najviše Ijudi s kojom bilo strukom naukc, nikad se ne ču, da štrajkuju za nerad svoj da zadaju okolici svojoj posla ka >što to čine recimo kakvi radnici fabrički. Dakle suvišno jo o toui i govoriti, Jedui opet vele: đa smo mi toliko vremena iz* dangubili, da je svaki pokušaj prosvjete i svakog drugog pokrcta-beskoristan. Malodušnici! Htjeli bi za noć da se ćovjek preporođi, btjeli bi đa već gledaju zlatne uspjebe dok se još ni s mjesta maknuli nijesu. Za svaki so poso valja ožuojit. Ta ni propast čovjek ne raože tako brzo i bez nekog truda, a kamo II da se t>rz> preporodi kad i u akciju neku ugjo. Ovi tabijati poknzuju, da jo u muogog malo ono pokretne silo. inoralne snage, one ustrajnosti i ustrpljivosti u solidnu radu. Nauka je jediua, koja čovjeku ulije te suage, da so on priuČi žrtvovati svoj trud i znoj u dobru svrhu. Ta zašto će nam napokon i snaga, voć da je u nešto trošimo! Nema dakle mjesla ni jcdnom ovom prigovoru.. Nauka odnosno potreba njezina t-ako je oČevidna, a osim tog nama farz učinjena, sa toliko ajeti-kerima i badisi šerifa potvrgjena. Oprovrgavat tu potrebn može samo džehalet (neznanje). Čovjek je neprijatelj onom, cega ne zna. No sad vratimo se na one naše smetnje. Glavno je naš nemar, a taj kako se vidi, popušta, t. j. interes 1 voija za naukom sve više preotima mah. To je utješljivo za svakog pa i za nas Ovake scene čovjeku razigravaju srce, ko ga ima, ali u jedno i dirnu, kađ vidi onu čistu prirodnu i vruću želju za naukom a tu vruću djetinju želju suzbija okrutna životna potreba, suzbija je svakiđanji zalogaj kruha. Ta čovjek bi morao, bar da umiri svoju savjest, otkinuti od sebe mali mjesečni prinos ili jednom za vazda dati .svoticu neosjetljivu za mnogu našu zgodu, samo bar da more reći, e zaista ne radi na ovom svijetu samo za svoju osobu ili porođicu, već još za nekoga pored sebe, za sVoja braću, za svoj narod. Upiavo su sada dvije godine, kako se povede prva akcija o našem društvu, koje će suzbijati ovu našu najveću smetnju k našoj prosvjeti. I hvala Bogu �306 B E H AR kao god Što nas ova vruća želja naše mladeži za naukorn tješi i otkriva nam bolju budućnost, tako nam upravo i nGajret“ naš pruža sliku našeg nekog p.ostepena rada oko razvitke našeg. Ali pošto ovo'društvo saĆinj.avaju i treba da saćinjavaju oni slojevi, koji su već prešli onu fazu prostodušnog narodnog mišljenja, ljuđi koji su voć posvo na Sistu s potrebom prosvjete i nauke, to bi se razvoj ovog našeg društva imao V mnogo brže kretati, nego je to prelaz naroda iz starog u novo mišljenje o svijetu i potrebama ljudstva. Ko je dakle na čištu za potrebu ovog društva našeg, taj bez sumnjo uvigja i naš spas jedino u općoj prosvjeti; ko je pak s prosvjetom na čistu, taj bi takogjer morao kako mu skromna sredstva dopuštaju i „Gajret“ podupirati, da omogući i našu opću prosvjetu. Hidžadska željeznica „Hamidijja*. vakomu je sigurno još dobro u pameti, kad je pred četiri godine Njegovo Veličanstvo sultan Abdul-Haraid na dan svoje dvadest i pet godiŠnjice stupanja na prijesto najavio islamskom svijetu i izdao iradu, da se izrade nekoliko velikili kulturnih djela, koja su većira dijelom imala važnost za čitav islamski svijet. Tako je u prvom redu bila naregjena gradnja velike željezničke pruge od Šama do Meke, onda tim istim putem provedenje brzojava, otvorenje sveučilišta u Carigradu i t. d. Ta kulturna .đjela, koja su se mogla lakše i brže izvestij i ostvariše se vremenom već davno. Tako već zuje brzojavi iz Hidžaza na sve krajeve islamskog svijeta novom brzojavnom prugom preko Šama, i hadžije nijesu vezane, da plaćaju skupe pristojbe za tugjinačke kabelsae brzojave, što vode kroz Crno more. Carigradsko sveučilište već je dalo Turskoj i absolvenata, koji sada stečenim •znanjem služe švome narodu. Naravno, da se željeznica nije inogla ođmab ni započeti, a kamo li tako duga pruga svršiti. Nu i na tom najvećem kulturnom djelu od svih gornjib učinjeno je vrlo mnogo. Frve t. j. 1900. godine samo se pripravljalo, da se dojduće 190L godine svom silora započne gradnja. U prvom redu bijaše nabava potrebnili novčanib sredstava. Tu se na prvom mjestu apeliralo na požrtvovnost islamskog svijeta, te se počelo sakupljanjem đobrovoljnih prinosa (iano) Osim toga se uz kurban bajram kupile u tu svrbu kurbanske kožice, koje su donijele dosta znatnu svotu. Da se viđi, koliko je s koje strane pridoŠlo u to plemenito djelo, mi ćemo ovdje pridonijeti kratak pregled o financijalnom gospodarenju pri gradnji ove željezničke pruge do konca julao. g. po staroni kalendaru (t. j. do 13. augusta o g .).. Primici: Iane (dobrovoljni prinosi) 69,400.544 groša 367s para, kurbanskekožice 10,100.546 groša 05 para, razne pristojbe, koje su uvedene naročito za ovu svrbu 29,748.038 groša 161/, para, iz poljoprivredne banke 20,298.199 groŠa 20 para, dobitak na prekivanju ti- jala, koji su došli iz Jemena i Tripolisa u turski novac 30,994.167 groša 24 pare, pribod od sporedne pruge đo Hajfe 882.577 groŠa 06 para, seljačka rabota iz sela, koja leže uz prugu otjilaćena u novcu 596.998 groša 19 para. Ukupno: 162,021.072 groša 06 para. Kaucije od fabrika 144.004 groša 20 para. Ukupno: 162,165.076 groša 26 para. Razlika na tugjem i srebrenom novcu, koji je promijenjen u turski zlatni novac 2,829.146 groša 19 para. Svega: 159,335.930 grcFt 07 para. Tzdaci: Šinje i druge gvozdene stvari 25,268.019 groša 16 para, lokomotive i vagoni 6,919.653 groša 19 para, mjerničke sprave 1,758.680 groŠa 36 para, traverze gvozdene i drvene 12,364.719 groša 35 para, kreč, cement, ćumur, brzojavna žica i ostale slične potrebe 1,892 737 groša 14 para, plaće služlienog osoblja 4,885.712 groša 13 para, putni troškovi 236 397 groša 071/, para, na račun za razne dobave, koje će se poslije predati 508.325 groša 13 para, za istovarivauje stvari u Beyrutu pristojba za kej 269.431 groš 10 para, nadzornim komisijama u Beyrutu i Šamu isplaćeno, da troše za potrebe gradnje 50.250.000 groša, za vojsku, koja je upotrebljena pri gradnji 1,412.826 groša. Ukupno: 105,766.503 groša 031/, para. Troškovi oko sakupljana iane 438.541 groš 11 para. Podvoz i osiguranje za aovoz srebrenih rijal.a iz Jemena i Tripolisa 564.834 groša 21 para. Izrada medalja hidžaske željeznice 129.723 groša 02 pare. Dar za Haremejn (Meka i Medina) 201.440 groša. Za izvide novih ugljenih majdana u Seferbisaru 15.185 groša lO.para. Ukupno: 107,116.227 groša 071/, para Prib od .................... 159.335.930 gr. 07 p. (31,867.186 K) Ukupni rasbod . . 107,116 227 071/, „ (21,423,245 K) Ostajo u gotovini . 52,219.702 „ 391/, „ (10,443.941 K) Ovaj jo račun na ovogođišn'ji dan sultanova stupanja na prijestd t. j. na 1. septembra o. g. izvagjen iz glavne knjige, koju vodi naročito financijalno ra vnateljsto za ovu željeznićku prugu. ��308 B E H AR Ova željezuiČka pruga počinje iz Šama (Damaska) i dijeli se u dva odjela i to: glavnu prugu, koja vodi pravo iz Šama (Damaska) u Mediuu i dalje u Meku, a onda spoređnu, koja se iz mjesta Der'a rastaje od glavne pruge i vodi do HajEe, luke na Sredozemnom moru. Na glavnoj pruzi dovršeno je do sada do Meana 465 kilometara, a na sporednoj, koja će u svemu iznositi 152 km , dogotovljeno je s jedne strane dio od Hajfe do Džesrul-Medžamia u duljini od 80£/«, a s druge strane od Der’e do Muzejrebije u đuljini od 15 km. Prema tome je u svemu do sada dogotovljeno što na glavnoj što na sporednoj pruzi ukupno 560 kin, od kojili je onih 95 na spoređnoj pruzi još prije predano prometu, te se i u gornjem prihodu iskazuje znatan dohodak od te pruge. Spoređna pruga izgragjujo se za to, da se uspostavi sveza s morem, jer je Hajfa vrlo živalina luka na Sređozemnom moru. Otvorenje dogotovljenog dijela glavne pruge do Meana izvršeno je uz voliko sveeanosti na ovogodišnji dan sultanova stupanja na prijesto t. j. 1. septembra o g. U tu je svrhu otišao u vclikoj pratnji naročiti sultanov zastupnik Turlian paša, da u iine sultanovo ]>reda ovaj dio prometu. Osim ovih 560 kw , lcoji su do sada predaui prometu dogotovljeno jo na sporednoj pruzi 50 km svo što trfcba, samo da so još šinje polože. Polaganje šinja zakasnilo je za to, Što joŠ uijesu stigle narućene ćetiri velike gvozdene ćuprije, duge po 150 m i što još nije u cijelosti prokopan tunel, koji leži na tom putu. Prema gornjem racunu stala je dosađanja radnja u svemu okruglo 1,057.665 osmanlijskih lira (funti), ali je u tom isplaćeno 107.89L lir a z a š in je i .raverze, koje ću se upotrebiti za produženje prugo od Meana, pa će ]io tom ukupni trošak za otvorene pruge iznašati sarno 949.774 lire. Kad se ovaj trošak razdijeli na kilometre, pada na svaki kilometar 1696 lira, ali i iz 'tog bi trebalo još izlučiti vrijednost još nedogotovljenih 50 km na sporednoj pruzi, koji su većim dijelom izragjcui, pa bi se tako moglo uzeti, da je svaki kilometar stajao okruglo 1500 lira. Ovaj je iznos po prilici 34.000 kruna naših para, a kad se uzme, da je ovdjo bila silesija velikih ćuprija, tri veća tunela, pa onda krševito tlo, te se u takim slučajevima u Evropi troši i 80.000 K na kilometar, mora se priznati, da je dosadanja liidžaska željeznica vrlo jefcina bila. Na obje pruge ima u svemu što viših što manjih 275 ćuprija, tri tunela, svaki po 150 w, u Der’i i Hajfi po jedna r&dionica sa svim potrebnim alatom i mašinama, dvije velike stanice, velika zgrada za stanovauje stalnih radnika, veliko stovarište za trgovačku robu i 28 manjih stanica, na kojima su napravljene moderue čatrnje. Sve je ovo izidano solidno, od tvrdog kamena. V Na čitavoj pruzi radi što većih što manjih 20 lokomotiva sa 24 putnička, 193 što otvorena što zatvorena teretna i 100 vagona za prevažanje zemlje i kamena, te 3 tereziue i dva vagona za vodu. S kakvim je poteškoćama gragjena pruga od Damaska (Šama) do Me’aua, ni pola tih poteškoća ne će biti od Me’ana do Meke, jer pruga kod Me’ana izlazi na ravnicu, stari karvanski put, pa tu ne treba skoro ništa, nego li izrađit put i postavit traćnice. Za to ima nade, da će se ovaj komad S dvostrukom brzinom dogotoviti, dakle za tri-četiri godine možda do Medine. Još valja napomenuti dva ogranka od glavne pruge ili u svemu tri t. j. onaj spomenuti od Der’a do Haife, drugi će biti po prilici od pedesetog kilometra dalje od Meana na zapad do Akbe, mjesta na istočnoin zaljevu sinajskog poluotoka. Ta će pruga biti duga po prilici 120 km , a spajaće kako se vidi glavnu prugu sa Crvenitn morem. Treći će ogranak ići takogjer na zapad i to od Meke do D žid e; i ovaj će sjmjati glavnu prugu s Crvenim morem, a biće dug takogjer 120 km. Zađnja tačka glavne pruge jest San’a u Jemenu, ali će se ođatle produžiti na jugozapad do Hudejde na Crveuom moru. Cijela glavna pruga biće preko 2000 km , no glavni je cilj ove pruge uopće Meka, đokle pruga iz nosi 1300—1400 km. Kako se i po samom imenu njezinu vidi, pruga je ‘ hiđžaska i svrha joj je da se provede do Meke, lcuda svake godine hrli na stotine hiljađa muslimana. Kakvim su poteškoćama podvrženi putnici kroz ove žarke pustinje, zna to dobro svaki koji je putovao; naročito je velika bojazan za hadžije od pustinjačkih hajduka. Ovim će se poteškoćama jednim mahom doskočiti kad pruga bude gotova i onda će pobožni muslimani slobodno i bez bojazni moći obić ona sveta mjesta i odužit se onom farzu, koji je učinjen na svakog imućnijeg muslimana. Onda će možda biti hadžija na milione, a tek kako će oživiti ona pusta mjesta kroz Hidžaz, kako će se to sve uhvatiti u lcolo svjetskog prometa i trgovine, to se sad ne đa ni uaslutiti. Uz ouu pretežnu i glavnu vjersku zadaću ove pruge, ovo je druga korist od pruge, korist ekonomska po one narode, ali i po gospodarstvo same Tnrske. No za Tunsku ima ova pruga još jednu veliku korist. Muogi • ondašnji krajevi bili su u političkom pogledu turski samo po imenu, turska se država samo broji'a gospodar njiliov, a sad — kad se pruga ova provede, tađa će i de facto ovi krajevi pripasti zakouitoj svojoj gospodarici, državi turskoj a to ne samo s toga, što će Turskoj biti lakše upravljati ovim krajevima, nego će njiha sami promet željeznički, tr gov&čki i gospodar*,ki interesi privući u kolotečinu općeg prometa s državom turskom. Svako je ovako veliko djelo skopčauo s ogromuim troŠkovima. No zadivit se čovjek mora, kad pogleda, �BEHAR V kako se ipak lahko i bez poteškoća smažu silni troškovi za hidžasku zeljeznicu, od turskih državnih p.ihoda ne ide tako rekući ui novčić, a ipak gradnja rapidno napreduje. Taj uspjeh bez sumnje potiče odatle, što ovu velekulturnu i svetu zamisao zaČetnika njezina Sultana Ahdul-Hamida svega srca i s dovom na srcn pozdravi sav islamski svijet, što i gradnju nje- 309 zinu prate srca sviju tri stotine miliona muslimana i daruju od sebe neznatne, a za nju ogromne svote. Uz te silne dove i blagoslove na zaSetnika ove kulturne islamske tečevine, pridružujemo se i mi kličući: da ga Bog poživi i omogući, đa s hajrom i lnhkoćom što prije kraju privede ovo sveto djelo ! Auain! Fehim Spaho. Na grobu moga ućitelja, (Mehrum Mahmudi Mesud ef. Smajilbogovića, muftije tešanjskog). iš Tvoga groba, učenjače sv’jetli, Bez daba, evo, k’o mramor sam slao: Ledene tuge olovni je teret Na srce moje i ua dušu pao; S mutnog mi oka vrele suze teku, Pa vrh Tvog humka kvase bujnu. travu, A bl’jede usne dršćući mi za Te Fatihu šalju u daljinu plavu. — Sjećam se živo, — kako mlađib dana Na Tvom sam suucu svoje srce giijo. Od Tvoga daha krila su mi rasla, S Tvoga sam vrela blagodati pio Jest, svjetli traci Tvog velikog uma Biiahu luča moje mlade duše, Što pravoj stazi vodile su mene, Gdje vječne sreće divne cvatu ruže. Oh Tvoje čisto plemenito srce Vazda je vrilo ljubavlju Islama, A Tvoja žarka i pobožna duša Puna je bila nebeskoga plama, T e Š a n j , 28. augusta 1904. S tog zernske megje tjesno su joj b ile: Njoj se je visa neizmjernog htjelo, — Pa vinula se u dženetske bašte; l klouulo je Tvoje časno čelo, Na kom je negda svako čitat mog’o Svijetli odraz dubokoga znanja I ćistu Ijubav pram Bogu i vjeri: Besmrtni biljeg tvoga živovanja I — Viš Tvoga groba učenjače sv’jetli, Bez daha, evo, ko mramor sam stao: Ledene tuge olovni je teret Na srce moje i na dušu pao, Žalosti gorke crnim toli velom Samrt mi Tvoja ovila je glavu, [ s mutnog oka 6uzice mi teku, Pa vrh Tvog humka kvase bujnu travu. I bl’jede usne Tvog zahvalnr»g gjaka Fatihu za Te plavom nebu prate: Ko blaga kiša s proljetnog ublaka, Nek Bož’ji'rahmet ižljeva so na Te I ftliisa Ćaeim Ćatić. » Ebul-alM Mearri. Pribilježio: Mnliamed-Seid Serdarević. |*o god je listao što po arapskoj literaturi, bez sumnje je više puta nabasao na stiliove Ebul-alai Mearrijine, po čem je vidio: da je nekad po zemlji bodao Ćovjek pjes' nik pod gornjim imenom. Ebul-ala’ taj veliki [ genij kao i mnogi drugi isločni velikani, malo a i se u usta uzima, a još manje hvali i slavi. U istočnjaka nije bio običaj — kao kod zapad! njaka, a nije ni đanas — propovijedati i slaviti svoje hvale vrijedne i slave zaslužne velikane • svojo gonijo, zbog čega današnji istočni naraŠtaj mnoge svoje muževe, mnoge svoje velikane mora od zapadnjaka saznavati. Čitalac arapskih djela sam će od sebe razumjeti, da je to bio prosvijetljen i pronicav istočni velikan; jer se često za potkrepu tvrdnje i riješenja raznih problema njegovi stihovi citiraju. S toga ne će biti ružno, ako koju pobliže o tom velika'nu pi-ogovorimo. Istorija ga bilježi ovako: „Ebul-ala’ Ahmed sin Sulejmanovog sina Abđullaha, Tenuhija, Mearrija, pješnik.*' Ime mu je đakle �310 B E H AR V Kad je to dovršiu, to iznio pred skupštinu, k«»ja g-a je odobrila i pohvalila, rekao je: „Kao da Mutenehbija iz prijeka me gledajući, v e li: „Enellezi nazarel-’auia ila edebi. Ve usmiat kelimati men bilii samemun« (Ja sam onaj, u čiju knjigu slijepac gleda i čije su x**iječi gluliim date, da ih čuju.) Nađalje skratio j# Ebu Temmamov divan. (Divan je zbirka pjesama jednog pjesnika, koje su poredane po abecedi gledo zadnje slovke, kojom se stihovi završuju), komentirao ga i nazvao.: „Zikra habib“, za tim Buhturin divan i dao mu naslov: „Ahesul-velida i Mutenobbin divan nazvavŠi g a : „Mu’džizu Ahmed“. Kritizovao je spomenute divane kao i druge pjesme, to ncšto odob-avao a nešto i pobijao. Preselio se u vjačni svijet, koji je čas željno očekivao, u petak, u isti dan, kađ je i došao na ovaj prolazni svijet 449. godine. Živio jo daide 86 godina, a sahranjen je u Mearri. Radio je puno i uradio na polju kulturnoin koliko nije mnogi drugi: proŠirio granice arapske literature i natrpao istočnu antologiju neopisivo krasnim i čarobnim cvijećem — svojim uzor-pjesmama i Hjepim stihovima, koje je potomstvo usvojilo i za uzor primilo. Na grobnici su mu potomci napisali ovu kiticu : „Kad kjane sahihu hazel-kabri dževhereten Meknuneten sagaha — ’Rahmanu min šerefi; Garret felem tarifil-ejjamu kimeteha Fereddeha gajreten minhu ines-sadefi'. koja zu ači: Vlasnik ove grobnice hio je jedan pokriveni dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije poznavalu vrijednosti, ušljed čega ga je Premilostivi povratio opet u njegovu bisernu koru. Ova je kitica napisana i na Muhjuddini Arebijinu mezavu. Da se je spomenuti muž u kojeni zapadnom kraju rodio i uzgojio, A’iš glave hi mu se digao spomenik i do vijeka hi se slavio i u zvijezde okiATao. A zar ne bi bio toga i dostojan onaki genij, koji je na polju kulture onoliko poradio i koji je bio izvorom onib misli i onih ideja, koje se pojavljuju u novim vremenima, kad no je kultura na vrhunac izišla. U Evropi se tek u 18. stoljeću dižu francuski filosofii Roussean, Voltairo i Moutesquieu protiv apsolutističke vladavine, a slijepac pjesnik Mearrija još u 5. po hidžr. govori ove znamenite rijeČi: „Ma edžhelel-umemel-lezine areftuhum, Ve lealle salifehum edallu ve ebteru: Jed'une fi džume’atihim bisefahetin li emirihira, fejekjadu jebkil-miuberu“. što znaČi: Čudo kako su narodi, meni poznati, zalupani i glupi 1 a starenici njihovi kao da su i gori b ili: u ludosti se Bogu mole za svoga vladara, da •) Sadrul efadU imami Ebul-mekjarimi Mntarrizija je napisao Serh (komentar) istom djeln Mearrinu, koje je nazvao: Diranusmal’ Što menbera ne zaplačel" On se rugao svijetu 8ikt“ (raspaljivanje iskre). koji se moli za vladara (despota) ne s toga, što *) I ako se tvrdi, da je to djelo Mearrija napisao, danas ga — na žalost — na javnosti nema. je bio anarhista, nego s toga, što je bio protivnik bilo: Ahmed, ocu: Abdullah, a đjedu: Sulejuian. Ebul-ala’ mu je nadimak, a znači: otac visosti, odličnosti (visok, odličan). Zvao se je „TenuhijaJ (Tenuhović), jet je bio od „Tenuh“ plemena. To so sastojalo od triju različitih rodova, lcoji su se vrlo davno sastali u Bahrejnu (grad na ohali l’erzijskog zaljeva, na sjevero-istočnoj strani arapskog poluostrva). te se zavjerile i zaklele, da će so megjusobno potpomagatr i tudi se nastanile, ušljed čega sn se sve prozvale jednim imenom — Tenuhom (a teuuli znači nastanjivanje). Poznat je pod imenom: Mearri, jer se je u Mearri rodio, tudi je obitavao i tudi je sahranjen; a Mearra je pomalešan građ, koji pripada halepskom vilajetu; zove se i: Mearretun-Numau (Numaonova Meara), jer je Numan’ hin Bešir El-Ensari (r. a.) u uekim svojini putovanjima naišao pokraj nje, gdjc mu sin, koji je bio s njiui u društvu, umre, a on ga tude ukopa. Rodio se u petak o zalasku sunca 27. rcbiulevela god. 363. (po hidžreetu). Zbog silnih ospica oslijepio je u četvrtoj, ili — kako neki vele — u sedmoj svojoj godini. No ipak njega to nije smelo, da uči i da se duševno prosvjetljuje. Gramatiku i leksikologiju uČio je pred ocem u Mearri, a kasnije pred Muhamed bin Abdullah hin Sadi-nehavijom u Halebu. U jedanaestoj svojoj godini pokazao še kao dobar pjesnik. Poezija, etimologija, sintaksa, leksikologija i u opće nauka o jeziku, kao da nru je bila prirodna. Svojom neopisivora pronicavošću đuha, svojom vanrednom oštroumnošću uspeo se dotle, da je postao — kako učeni ljudi tvrde — svestrano naobražen učenjak u svom vremenu. Išao je dva put u Bagdad god. i 398. 399. Kad je drugi put otišao, ostao je tamo godinu i 7 mjeseci, nakon čega se povratio u Mearru, odakle više nikad nije pomicao, nego tude sve do zađnjeg svog časa proboravio. Iza drugoga svoga povratka iz Bagdada počeo je pisati djela, a svijet mu je hrlio sa svih strana, da se kod njega izučava i naohražava. Dopisivao se je s ranogim uče ujacima, vezirima i s drugim poštovanim i uglednim ličnostima. Pred ujim su učili: Ebul-Kasim Alijju’bnul-Muhsin . Ettenuhi, El-Hatib Ebu-Zekerijja Ettibrizi i drugi. Napisao je velik broj lijepih i glasovitih djela. „Luzumu-ma la jelzem“, veoma je krasno i poučno pjesničko djelo u 5 svezaka, „Siktuz-zena"1; (iskresana iskra) takogjer pjesma, koju je sobom komentirao, te komeutaru. nadio ime : BDav’us-siktu (svjetlo iskre), ,,El-ejkju vel gusun3) (gusto drveće i stupovi), ili — kako neki vele, da jo poznatiji s ovim naslovom — „El-hemzetu verridfu u prozi, kog ima — kako se tvrdi — nešto oko 100 svezaka i „Ellamiul-aziziu, komentar Mutenehbinih pjesama. �BEHAR 311 V lutizma i želitelj slobode i narodnog napretka. ^ C -a la " jo bio i fanatizmu neprijatelj, kako se jasno ^kih njogovih stihova razabire. Misli su mu dakle ,Z 116 nft kojo su u Evropi uikle megju genijalnim ^ . o f i ^ novih vjokova. u Evropi ]0 tek u novije vrijeme mko. učenjak ■ velikan talijanski Machiavelli, i bez sumnje su ra' . 0 njegovim principima mnogi evropski diplomate: pricdricli Veliki, Meternich, Bismarck i t. d. Machiaei|i kaže u svom djelu „Vladar" ove karakteristične •• ,j Nikad ne budi osoran prama okrutnome nerijateljn, ludo je i bezuspješno na njega napadati; ^evo se vazda drži nevješt poraišljajući na pošljedak: l'vataj zgjdu i' izgledaj priliku, kako da mu mogneŠ mudro i lukavo nogom za vrat stati«. Šta uradiŠe Bismarck i Cavour od Napoleoua 1IL, držeći se spomonutog naćela? Spomenuti princip je arapski genij Ebul-ala, kog je smrt pokosila prije nekoliko stotina godina, u najljepšoj formi izrazio u ovoj kitici: Jckulu lckjel-aklul-lezi bejjenel-huda: Iza ente lem tedre’ aduvven, fedarihi Ve kahbil jedel-džanil-leti lesto vasila 11a kat’iha; fauzur sukuta džidarilii 1“ fVoli ti pamet, lcoja ti je pravu stazu pokazala- kad se i\e mogneš lišiti svoga neprijatelja, kad ga ne raogneš od sebe odhiti, pruži mtf slanu ruku i umiljavaj mu se! Poljubi ruku svoga zločinca, do koje ne možeš doći, da je osiječeš, pa pazi: k>.d ; mu se zid oboriti!) I ako je bio slijep vanjskim osjetiliina — vanjskim očima, neopisivo je bio oštrovidan nutarnjim osjetiHma. ’Vidio je ići ouim stazama, kojima se prije nije putovalo. Istočna je poezija puna fabrija (pjesama u kojima dotićni pjesnici, ponoseći se i bvalisajućij ističu svoje vrline, ili inače vrline svojib starenika) No Ebul-ala’, koji je u istinu potpuno odgovarao svome epitetu i čija se genijalnost nikako poreći ne može, bio je neopisivo čedan i do skrajnosti ponizan; nije so hvalisao ni sebe isticao, nego je naprotiv bio ponizan i iskazivao, da nije dostojan onoga imena, kojim ga nazivlju. On naime v e li: Duitu Ebel-alai ve zake mejnu, Velakinnes-sahiha: ebun-nuzuli“. (Prozvali su me Ebul-alaom (visokim, nzvišeuim), a to je laž; istina je da sam : ebun-nuzul (nizak, ništav), dok Mutenebbija, izđižući sebe pod nebesa, diže glas: „Feda’ kjulle savtin gajre savti, feinneni Enes-saihnl-mahkjijju, vel-fiharus-sadaw. (Ostavi svaki zvuk izvan moga; jer je samo moj zvuk pravi zvuk, a sve je drugo odjek.) Što je još zanimivo u privatnom životu ovog velikana jest to čudo, što je bio pravi vegeterijanac (koji raesa ne jede). Zadnjih četrdeset i pet godina nije se mesa okusio. Kad se na smrt razbolio, donesu mu po lijrćniČkoj preporuci pečeno pile, pa kad mu ga poiiude, ou ga odlučno odbije, govoreći: Ah, što su ovi ljudi uemilosrdni! Da vam je liječnik rekao, da ini lavića ubvatite i zakoljete, teško bi se koji toga poduzeo; ali pile, pilešce jadno, kako vas srco ne boli! Bolovao je u svemu samo tri dana i tada teslim učinio Bogu svoju veliku i plemenitu dušu. Eto to vam je Ebul-alai Mearrija, korae je teško nači para ne samo.u njegovu vremenu, nego i poslije i ne samo na istoku nego i na zapađu. Kad pomislimo đa je u svojoj 4. ili 7. godini oslijepio, da se rodio i obitavao u Onom kraju, gdje su se gojile misli, njegovim sasvitn protivne, onda se moramo diviti geniju njegovu. t ako je bio boz velikog Božijeg dara, bez očinjog vida, ipalc je velikim darom Božijim, nutarnjim osjetilima vidio i bodao po stazama do sad nevigjenim. Male priće. Ženlnl savjetl Pripovijeda se, kako je nekad živio jedan car, za kojeg vele, da mu je odviše bila draga riba. Jednog dana kad je sjedio u dvoru sa svojom ženom, donese mu jedan ribar golemu ribu na dar. Garu.se riba svidi, pa naredi, da se dade ribaru četiii stotine dukata. Ženi to ne bi po volji, pa reće: „Ne valja Čiois«. „A za što ?“ upita car. „Šta će ti reći jedan *vclj podanik, kad mu toliko dadeš?** nastavi žena, nnarugaće ti se i reći će: „Zar je ovo za me dar? zar ovoliko on daje ribariro: ,a a ako ma manje dadeš, rćći ć e : BŠto me je car ponizio, dao. mi manje nego li jednotn' ribaru". „Pravo veliš,M potvrdi car. nAli koja korist sad, sramota je da poričem". „Ja ću ti kazati način, kako ćeš dar povratiti. Pitaj ribarfi : 'Ova riba il’ je muško ili žensko? pa ako rekne, da je muško, ti mu onda reci: „Ja sam mislio: da je žensko“, a ako rekne: da je žensko, a ti reci: „Ja sam mislio da je muško“. To se caru svidi, te odmah pozove ribara preda s e ; ali je ribar bio oštrouman i dosjetljiv, pa se je umio u ovakim prilikama snaći. Kad stupi pred cara nastavi ga on pitati: „Ova riba il je muško ili žensko?“ Ribar poljubi zemlju pred njim, pa nastavi: Čestiti care ! ni muško ni žensko * Car se �310 B E H AR V Kad je to dovršio, to iznio pred sku]»štinu, lt((; je ođobrila i pohvalila, rekao je: „Kao da MutenebbH& iz prijeka me gledajući, v e li: „Enellezi nazarei.^11* ila edebi. Ve usmiat kelimati men bihi samemuT (Ja sam onaj, u čiju kujigu slijepac gleda i čijQ ‘ riječi gluliim date, da ih čuju.) Nadalje skratio SU Ebu Temraamov divan. (DivAn je zbirka pjesama j0j° nog pjesnika, koje su poredane po abecedi gied zadnje slovke, kojom se stibovi završuju), koinentirj ga i nazvao.: „Zikra liabib“, za tim Buhturin divan '' dao mu naslov: „Abesul-velid-* i Mutenobbin divlu nazvavši ga: „Mu’đžizu Ahmed“. Kritizovao j e SpQ’ menute divane kao i druge pjesme, te nošto odob^avao a nešto i pobijao. Preselio se u vjačni svijet, koji j e čas željno očekivao, u petalc, u isti dan, kad je i došao na ova’ prolazni svijet 449. godine. Živio jo dakle 86 godina, a sahranjen je u Mearri. Radio je puuo i urađio na polju kulturnoin koliko nije mnogi drugi: proširio granice arapske liierature i natrpao istočnu antologiju neopisivo krasniui i čarobnim cvijećem — svojim uzor-pjesmama i li. jepim stihovima, koje je potomstvo usvojilo i za uzor i rirnilo. Na grobnici su mu potomci napisali ovu kidcu : „Kad kjane sabibu hazel-kabri dževhereten Meknuneten sagaha — ’Rahmanu min šerefi; Garret felem tarifil-ejjamu kimeteha Fereddeha gajreten minhu ines-sadefi;‘. koja zn ači: Vlasnik ove grobnice bio je jedan pokriveui dragulj, kog je Premilostivi od visosti stvorio. Sijao je, ali mu vrijeme nije poznavalo vrijednosti, ušljed čega ga je Premilostivi povratio opet u njegovu bisernu koru. Ova je kitica napisana i na Muhjuđdini Arebijinu mezaru. Da se je spomenuti muž u kojem zapadnom kraju rodio i uzgojio, viš glave hi mu se digao spomenik i do vijeka hi se slavio i u zvijezde okivao. A zar ne bi bio toga i dostojan onaki genij, koji je na polju kulture onoliko poradio i koji je bio izvorom onih misli i onih ideja, koje se pojavljuju u novim vremenima, kad no je kultura na vrhunac izišla. U Evropi se tek u 18. stoljeću dižu francuski filosofii Roussean, Voltairo i Moutesquieu protiv apsolutističke vladavine, a slijepac-pjesnik Mearrija jos u 5. po hidžr. govori ove znamenite rijeĆi: „Ma edžhelel-umemel-lezine areftuhum, Ve leall© salifehum edallu ve ebteru: Jed’une fi džume’atihim bisefahetin li emirihim, fejekjadu jebkil-minberu • što znaČi: Čudo kalco su narodi, meni poznati, zalQ" pani i glupi | a starenici njihovi kao da su i g0T* ») Sadrnl efadil imami Ebnl-mekjarimi Mntarrizija je napiaao hili: u ludosti se Bogu mole za svoga vladara, đa Serh (komentar) istom djeln Mearrinu, koje je nazvao: Diranusmal’ gto menbera ne zaplačel" On se rugao svijetu 8ikt“ (raspaljivanje iskre). *j I ako se tvrdi, da je to djelo Mearrija napisao, danas koji se moli za vlađara (despota) ne s toga, što ga — na žalost — na javnosti nema. je bio anarhista, nego s toga, što je bio protivnik bilo: Ahmeđ, ocu: Abđullah, a djeđu: Sulejuian. Ebul-ala’ mu je uadimak, a znači: otac visosti, odličnosti (visok, odličan). Zvao se je ,/lenuhija (Tcnuliović), jef je bio od „Tenuh“ plemena. To so sasto'jalo od triju razlićitih rodova, koji su se vrlo davno sastali u Bahrejnu (grad na obali Perzijskog zaljeva, na sjevero-istočnoj strani arapskog poluostrva). te se zavjerile i zaklele, da će se megjusobno potpomagati i tudi se nastanile, ušljed ćega su se sve prozvale jednim imenom — Tenuhom (a teuuli znači nastanjivanje). Poznat je pod iinenom: Mearri, jer se jc u Mearri rodio, tudi je obitavao i tudi je sahranjen; a Mearra je pomalešan grad, koji pripada halepskom vilajetu; zove se i: Mearretun-Numau (Numaonova Meara), jer je Numan’ l»in Bešir El-Ensari (r. a.) u nekim svojini putovanjima naišao pokraj nje, gJje mu sin, koji je bio s njim u društvu, umre, a on ga tude ukopa. Rodio se u petak o zalasku sunca 27. rebiulevela god. 363. (po hidžreetu). Zbog silnili ospica oslijepio je u četvrtoj, ili — kako neki vele — u sedmoj svojoj godiui. No ipak njega to nije smelo, da uči i da se duševno prosvjetljuje. Gramatiku i leksikologiju uČio je pred ocem u Mearri, a kasnije pred Muhamed biu Abduliab bin Sadi-nehavijom u Halebu. U jedanaestoj svojoj godini pokazao še kao dobar pjesnik. Poezija, etimologija, sintaksa, leksikologija i u opće nauka o jeziku, kao da mu je bila prirođna. Svojom neopisivora pronicavošću duha, svojom vanrednom oštroumnošću uspeo se đotle, da je postao — kako učeni ljudi tvrde — svestrano naobražen učenjak u svom vremenu. Išao je dva put u Bagdad god. i 398. 399. Kad je drugi put otišao, ostao je tamo godinu i 7 mjeseci, nakon čega se povratio u Mearru, odakle više nikad nije pomicao, nego tude sve do zađnjeg svog časa proboravio. Iza drugoga svoga povratka iz Bagdada počeo je pisati djela, a svijet mu je hrlio sa svih strana, da se kod njega izučava i naohražava. Dopisivao se je s ranogim uče njacima, vezirima i s drugim poštovanim i uglednim ličnostima. Pred njim su učili: Ebul-Kasim Alijju’bnul-Muhsin . Ettenuhi, El-Hatib Ebu-Zekerijja Ettibrizi i drugi. Napisao je velik broj lijepili i glasovitih djela. „Luzumu-ma la jelzemu, veoma je krasno i poučno pjesničko djelo u 5 svezaka, „Siktuz-zena"1; (iskresana iskra) takogjer pjesma, koju je sobom komentirao, te komeutaru. nadio ime : „Dav’us-sikt“ (svjetlo iskre), „El-ejkju vel gusun>) (gusto drveće i stupovi), ili — kako neki vele, da je poznatiji s ovim naslovom — nEl-hemzetu verridfa u prozi, kog ima kako se tvrdi — nešto oko 100 svozaka i nEllamiul-aziziu, komentar Mutenehbinih pjesama. �beh ar V lutizina i želitelj slobode i narodnog napretka. a£bul-ala“ jo bio i fanatizmu neprijatelj, kako se jasno ? nekjh njogovili stihova razabire. Misli su mu dalcle !Zte one, kojo su u Evropi nikle megju genijalnim iiozoEma-novih vjekova. U Evropi je tek u novije vrijeme niko. učenjak • velikan talijanski Machiavelli, i bez sumnje su radili njeg°.vim principima mnogi evropski diplomate: Friedricb Veliki, Meternich, Bismarck i t. d. Machiavelli kaže u svom djelu nVladar{f ove karakteristične riječi: „Nikad ne budi osoran prama okrutnome neprijatelju, ludo je i bezuspješno na njega napadati; *eg0 se vazda drži nevješt poraišljajući na pošljedak:. hvataj zgjdu i' izgledaj priliku, kako da mu mogneŠ oiudro i lukavo nogom za vrat stati“. Šta uradiše Bismarck i Cavour od Napoleona 11L, držeći se spomonutog načela? Spoinenuti princip je arapski genij Ebul-ala, kog je smrt pokosila prije nekoliko stotina godina, u najljepšoj formi izrazio u ovoj kitiei: Jckulu lekjel-aklul-lezi bejjenel-huda: Iza ente lem tedre’ aduvven, fedarihi Ve kabbil jeđel-džanil-leti lesto vasila Ila kat’iha; fauzur sukuta đžiđarilii 1“ (Voli ti pamet, koja ti je pravu stazu pokazala. sad se ne mogneš lišiti svoga neprijatelja, kad ga ne mogneš od sebe odbiti, pruži mu' slanu ruku i umiljavaj mu s e ! Poljubi ruku svoga zločinc?., do koje ne možeš doći, da je osiječeš, pa pazi: kad ' mu se zid oboriti l) I ako je bio slijep vanjskim osjetiliina — ^anjskim oćima, neopisivo je bio oštrovidan nutarnjiin osjetilima. Vidio je ići ouim stazama, kojima se prije nije putovalo. Istočna je poezija puna fahrija (pjesama u kojima dotični pjesnici, ponoseći se i hvalisajućij ističu svoje vrline, ili inače vrline svojih starenika) No Ebul-ala’, koji je u istinu potpuno odgovarao svome 311 epitetu i čija se genijalnost nikako poreći ne može, bio je neopisivo' čedan i do skrajnosti ponizan; nije so hvahsao ni sebe isticao, nego je naprotiv bio ponizau i iskazivao, da nije dostojan onoga imena, kojim ga nazivlju. On naime v e li: Duitu Ebel-aUi ve zake mejnu, Velakinnes-sahiha: ebun-nuzuli“. (Prozvali su me Ebul-alaom (visokim, nzvišeuim), a to je laž; istina je da sam : ebun-nuzul (nizak, ništav), dok Mutenebbija, izđižući sebo pod nebesa, diže glas: „Feda’ kjulle savtin gajre savti, feinneni Enes-saihul-mahkjijju, vel-fiharus*sada“. (Ostavi svaki zvuk izvau moga; jer je samo moj zvuk pravi zvuk, a sve je drugo odjek.) Što je još zauimivo u privatnom životu ovog velikana jest to čudo, što je bio pravi vegeterijanac (koji mesa ne jede). Zadnjih četrdeset i pet godina nije se mesa okusio. Kad se na smrt razbolio, donesu mu po lijećniČkoj preporuci pečeno pile, pa kad mu ga poiiude, on ga odlufino odbije, govoreći: Ah, što su ovi Ijudi uemilosrdni! Da vam je liječnik rekao, da mi lavića uhvatite i zakoljete, teško bi se koji toga poduzeo; ali pile, pilešce jadno, kako vas srco ne boli! Bolovao je u svemu samo tri dana i tada teslim učinio Bogu svoju veliku i plemenitu dušu. Eto to vam je Ebul-alai Mearrija, kome je teško naći para ne samo .u njegovu vremenu, nego i poslij© i ne samo na istoku nego i na zapadu. Kad pomislimo da je u svojoj 4. ili 7. godini oslijepio, da se rodio i obitavao u Onom kraju, gdje su se gojile misli, njegovim sasvitn protivne, onda se moramo diviti geniju njegovu. I ako je bio boz velikog Božijeg dara, bez oSinjog vida, ipalc je velikim darom Božijim, nutarnjim osjetilirna vidio i hodao po stazama do sad nevigjenim. Male priće. Ženlni savjeti Pripovijeda se, kako je nekad živio jedan car, za kojeg vele, da tpu je odviše bila draga riba. Jednog dana kad je sjedio u dvoru sa svojom ženom, donese mu jedan ribar golemu ribu na dar. Garu.se riba svidi, pa uaredi, da se dade ribaru četiii stotine dukata. Ženi to ne bi po volji, pa reće: „Ne valja 5to Činiš«. za što?“ upita car. „Šta će ti reći jedan tvdj podanik, kad mu toliko dadeš?1* nastavi žena, nnarngaće ti se i reći će: „Zar je ovo za me dar? zar ovoliko on daje ribarima," a ako mu manje dadeš, rćći ć e : „Što me je car ponizio, dao mi manje nego li jednotn ribkru". „Pravo veliš,“ potvrdi car. flAli kojakorist sad, sramota je da poričem". „Ja ću ti kazati način, kako ćeš dar jpovratiti. Pitaj ribark: 'Ova riba il' je miiško ili žensko? pa ako rekne, da je muško, ti mu onda reci: nJa sam mislio: da je ženako“, a ako rekne: da je žensko, a ti reci: „Ja sam mislio da je muškott. To se caru svidi, te odmah pozove ribara preda s e ; ali je ribar bio oštrouman i dosjetljiv, pa se je umio u ovakim prilikama snaći. Kad stupi pred cara nastavi ga on pitati: „Ova riba il je muško ili žensko?tf Ribar poljubi zemlju pred njim, pa nastavi: Čestiti care ! ni muško ni žensko tf. Car se �B E H AR 312 V nasmije riječima ribarevim, te naredi, da mu se đade još četiri stotine đukata. Ribar ode ćehaji i primi od njeg osam stotiua dukata. Saspe ih u toibu i uprti je na legja, da ponese. Kad je htio izaći iz carokog dvora, ispane mu jedan dukat, a njemu ga bi žao ostaviti, pa spusti torbu na tle i povrati se, da ga uzme. Car i žena to sve gledali, pa reče žena: nYidiš li onog škrtice! Ni jednog dukata ne može ođ svoga titizluka ostaviti, da ga uzme koji sluga“. „Tako je“, potvrdi car, pak povrati natrag ribara pređa se i stane ga koriti: „Nezahvalniče! ti nijesi čovjek; toliki ti ja novac poklonik, a ti ne možeš pregorjeti jednog dukata, što ti je išpao, da ga ostaviš na mjestu." Na to ribar pane pred cara, poljubi zemlju, pa nattavi: „Čestiti care, da Bog da puno godina upravljao svojom državom I Ja nijesam digao dukata sa zemlje, Sto mi ga je žao, nego sam vidio, da je na jednoj strani dukata tvoja slika, a na drugoj napisano ime, pa se pobojah, da ne bih nehotice stao nogom, te za to ga digoh; jer bi to za te uvreda bila“. Caru se svidi ovaj odgovor, pa naredi, da se ribaru dade još četiri stotine dukata. 2a tim naredi, da telal po čarŠiji vikne: Kad ko hoće da što radi, nek ni po što ne pita žene; ko posluša ženu, pa po njezinom savjetu počne raditi, nek dobro znn: gdje je mislio potrošiti dukat, potrošiće tri. Ševkija Karabdić. kravu na pazar i da je proda. Kad je hodža dovede na pazar, počne vikati što mn grlo daje^ „Ova kra ne valja ništa, ne će na vrijeme da se teli, a se oteli, ne može ni jednog teleta da othrani. Mlijek daje posve ma!o.M Tako je Nasrudin hodža kudi0 svoju kravu, Što je više mog’o on je to sve istiQU kazivao, jer je znao, da je laž haram. Kad je svijet Ćuo, šta Nasrudinhodža viče, niko * da pogleda kravu. U to se Nasrudin hodži prikui; jedan njegov komšija i prišapta mu na u ho: §to tako Vičeš za kravu, ta nijesi pobudalio, znaš da ne valja svog mala kuditi, jer ga onda qe. ćeŠ nikad prodati, nego daj ti meni tu kravu, pa da vidiš, kako se prodaje, a ti se gdje sakrij i ne izlazi, da ne p0. znadu, da je tvoja krava.M Vratlo znu šilo za cgnjilo Jedne noći ugje u kuću hrsuz jednoj ženi, koja je bila sama kod knće. Kad ga ona opazi prepadne se, da joj ne odnese haraniju, koju je bila zaboravila unijeti u kuću, te.joj ostala na avliji. Ne znajući šta će i kako će, ode na pendžer i. vikne rau: Neki Bofta pošao nekud od kuće dn boda. JBilu je na njerau dobro čohano odijelo, pa spram odijela objesio na vrat srebren lanac. Srete ga jedan seljak, pa kađ mn nazove selam i on primi, rekne ttiu seljak: „Ćuvaj se hodža, zakoraćićeš za lanac". nNe brini se,“ odvrati mu softa i nastavi put. Kada se je softa do nekoliko dana vratio opet srete onog istoga seljaka, gđje jaše na kobili. Sufta mu nazove selam .i rekne: „Pobro, ja bih rekao, da je tvoja kobila ždrebnau. „More bit,“ odvrati mn seljak, a softa rekne: „Vala ja bih rekao, da nosi magarca*. Na to mu odguvori seljak: nDa je Bog d’o, da to bude istinal** To izgovori pa. nastavi put. Kada dogju u bhžnju kasabu uvrati se u hau, da popije kahvu. Tu nagje još dosta ljadi, pa im rekne: „Dobri ljudi, bi li vi rekli, da je ova moja kobila ždrebna? Srete me jedan hodža, pa .mi. kaže, đa je moja kobila ždrebna i da nosi magarca". nA jesi li. ti bolan onda jabao na kobili, kada ti je to rekao?“ upitaju ga ljudi. „Jesam,u odgovori seljak. Na to će ljudi udariti u smijeh govoreći: nE baš ti je pravo kazao, nije on mislio, da ona nosi magarca u sebi, već na sebi. Zabilježio: Ahmed A liefendii. NaBrndln hodža 1 njegova krava, Ono ti Nasrudin hodža imao jednu kravu. koja nije nićemu valjala. Jednom mn reče žena da odvede Nasrudin hodža dađe mu kravu i sknje se. Njegov komšija stane vodati kravu i vikati: „Evo dobra krave teli se, kad je mlijeko najskuplje i daje na pomužaj po pet oka mlijeka.“ On je tako falio, & u to se svijet počne kupiti oko krave i pitati: po što je. Tad odnekle izbije Nasrudin hodža pa povičo : nPa kad je ona taka dobra, ne ću je ni prodavati tu Uzme kravu od komšijo i odvede je kući. Fehim H. Bafiauievtf. Zena i hrsnz. „Hrsuzaga, živ bio nemoj mi konine haranije 1“ Hrsuz, kad čuje, da je žen& budna i da ga je vidjela, okrene se i pohjegne, da se više nije ni okrenuo. Žena 1 tttrskl vojnlcl. Priča se kako su nekad turski vojnici negdje u Bosni putovali, pa se .svratili u jednu bašču i posjedali, đa se odmore. To opazi sahibinca te bašče, pa rekne svojoj nevjesti, da ih upita, št& hoće i da ih otjera. „Ama kako ću ih otjeratiu, rekne joj nevjesta, nkad ništa ne znaju šta im se govori!u nPa reci im turski,"- rekne joj dalje svekrva. nKako ćn, kad ne znam turski?M nKako ne ćeš znati!u ljutito će svekrva. „čekaj idem ih ja zaružitiu. Ustane i odo na bafićena vrata, pa im vikne : „Hajd odatle nizamenda, ako uzmem kamenda razbiću ti glavenda!u Kad to čuju vojnici počmu se smijati, pa spremivši se ustanu i odu, a Žena ostane hvaleći se i ženama kazivajući, kako je tobož znala turski. lbrahitn Slinić. �behar 313 Sskrat Sokrat je i rpretna 4 bio 9jako uljudau 9 ' osvakome » iovjeku ućtir. Jednoč on ugleda na putu jedooga fltaroga zoa“ca 1 Pozdravi g a. ali °vaj je bio ohol j Be primi mu pozdrava. Tada upifcaše učeuici Sokratovi koji su tu bili prisutui: wZa 6to ti pozdravljaš take neuljudna čovjeka?“ fcokrat odgovori: „Želite li, da i ja budem onako neuljudan kao on Fehim Bajraktarevii. Ljepotica Pata. ii 8e na narau djevojka, Tespih uči a suze proljeva, L’jepa F atA jedina u majke. U to doba paŠa Herceglija. Ja kakva je vesela joj majka: I za njime kićeni svatovi. Crna oka a čela široka, Paša pade, turski selara dađe: A izvitih na elif obrva, „Selam alejk, moja mila majko!“ Dva obraza, dva gjula rumena, Njemu veli Fatiraina majka: Dvije oči crne trnjinice, „Alejk’selam, zete narećeni, NareČeni, ali nestečeni, Trepavice krila paunova, Fata mi je davno prerainula.“ Vitka stasa a umilna glasa. Govorio paša Hcrceglija: Nju mi prose mnogi prosioci, „Kad j’ umrla gdje je bolovala.“ A najviše aga Hasanaga, „Bolovala na gomjem čardaku.“ Paša prosi nigda ne prestajo. Paša ode na gornje čardak«. Majka Fatu jedno jutro budi: „Ustan’ Fato, ustaj kćeri 'moja, Pa on prigje ljepotici Fati, Niz polje se srebren bubanj čuje, I podiže knmašli jorgana, BaŠ ja mislim, da su tvoji svati“, I sa lica srraaii manramu. Sinu lice kao jarko sunce, Fata majci tilio govorila: A gr'oce kao mjesečina. „0, Boga ti, moja mila majko, Govurio paša Herceglija: Ako bude aga Easanaga, „Šnt’ ne plači Fatimina majko, Podaj raene moja mila majko! Nije Fata svijet mijenila, Ako bude paša Herceglija, Nit’ je njeno lice prebl’jedilo." Ne daj mene moja mila majko 1“ Pa joj metnu ruku na srdašce, „Kako ću te kćeri zabraniti, Ne bil mu se Fata nasiuijala, Kad ti znadeš pašu Hercegliju: Nit’ se Fata trenu, nit se prenu, Bjele bi nam dvore zapalio, Paša viče slugu Husejina: Mene, staru nogam pogazio, „Brže meni slugo Husejine, A tebe bi nazor obljubiou. Ponesi mi vatre žeravice, „Lahko ćoŠ me majko zabraniti: Da je stavim Fati na srdašce Ja ću ići na gornje čardake, Nije 1’ mi se Fata pritajala." Pa ću leći na mehke đušeke, To je Huso paše poslušao, Pokriću 8e kumašli jorgauom, Donese mu vatre žeravice. A po licu srmali mahramora, Paša Fati meće na srdašce. Nit’ se Fata trenu nit’ se prenu. A ti uzmi tespih od merđžana, Opet paša Husi govorio: Pa izigji na raermer avliju, „Donesi mi zmiju prisojkinju, Tespih uči a suze proljevnj, Da je mećem Fati na srđašce, Kada dogje paŠa Herceglija, Nije 1’ mi se Fata piitajala.“ On će tebi selain nazivati, To je Hjjso paše poslušao. Primi selam moja mila majko, Donese mu zmiju prisojkinju. Pa ti reci paši Hercegliji: Paša Fati meće na srdašce. „Davno mi je Fata preminula 1“ Nit' Fata treun, nit’ se prenu. Fata ode na gornje čardake. Kada vidje paša Herceglija Ona leže na mehke dušeke, Da mu od tog fsjde ne imade, Pa se pokri kumašli jorganom, On je pokri kumašli jorganom, A po licu srmali raahramom. Majka uze tespih od merdžana, A po licu srinali raahramom, Pa on sigje na mermer avliju, Ona ode na mermer avlijn, *nja. Te povika kićene svatove: „Ušutite bubnji i svirale, Savijajte alajli bajrake, Fata rai je svijet mijenila “ Ušutiše bubnji i svirale, Saviše se alajli bajraci, Vratše se kićeni svatovi, I pred ujima paša Hercoglija. Usta Fata sa mehka dnšeka, Pa pogleda niz goru zeleuu, U sebi je sama govorila: n0j gorice po Bogu sestrice, De podigni to tanahno granjc, Nek’ jengjije ne deru čembera, I moj paša b'jele ahraedije." Majka Fati tiho govorila: „0 Fatima draga kćeri moja ! Metaše te na muke svakakve, Koja t’ muka najgora bijaše?“ Fata majci tiho govorila: „0 Boga mi moja mila majko, Kađ mi metnu ruku na srdašce Umal’ majko što se ne nasmijah, Od straha me zima uhvatila. Kad mi metnu vatru žeravicu, Onda sam se majko ugrijala. Kad mi metnu zmiju prisojkinju, Onda sam se malo rashladila.“ Fata uze đivit i kalema, 1 hartije knjige bez jazije, Ona piše knjigu na koljenu, Pa je šal.e agi Hasanagi: „Eto knjige aga Hasanaga. Kupi svate vodi mene mladu." Hasauaga jedva dočekao, Pa pokupi kitu i svatove, I odveđe Ijepoticu Fatu. Kad je čuo paŠa Herceglija, Kako ga je Fata prevarila, Udari so rukoin po koljenuK Kako se je lahko udario Na koljenu mor-čakšire pukle. Govorio paša Herceglija: „Avaj mcni od sad đo vijeka! Varaže nie Turci i hajduci, Niko mene prerarit nemože, Nego danas Ijepotica Fata.“ Zabilježio: A lija Aliefendić. �314 B E H AR Naše gospođarsko preporagjanje. JIJi^Hjgtara je pametna riječ: bolje j e umjeti nego im ati Sposobnošću za razvitak i dobro JrcjSjSgjjJi gospodarsko stanje može čovjek doći do fOT'® zgode i bez imanja, dok sa imanjem ako /MV ne umije da se snagje, teško će očuvat i ouo Sto / jA ima. Mi smo gospodarski dobro stajali, ali niy “ 7 jesmo nastojali, da se umno razvijemo, pa smo \ za to i udarili natrag. Mi smo do nedavno bili svak za se, bez ikakve zajeđnice, ne brinući se jedan za drugog, pa su za to pojedinci padali, a drugi se nijesu ni osvitali na njih. Imetak nam izmiče iz šaka pa đok se jedni tim bore idući neprestano natrag, drugi se probudiše, da se intelektualno -ojačaju, jer kad čovjek Bumijeu lahko rau je i imati. Ali pravog blagostanja ili solidnog ekonomskog položaja ipak ne će biti nikad, dokle god se u oba pravca ne počnemo razvijati i napredovati. Dakle u jednu ruku moramo još bolje prihvatit za umno ojačanje i naobrazbu, a u drogu: da se gospođarski održirao bar na onom, na Čem smo sada. Za ov'o se prt^o do sad više učinilo, jer već i pojedinac teži, da sebi osigura kakvu taku eksistenciju, no gospodarski ne pokazasmo ni da smo živi do sađ. Danas je vrijeme tako, da se ne možemo držati starog načela: svak svoje što ima nek obragjuje, pa će svak bit zadovoljan. To pravilo ako za pojedinca relativno i valja, ne valja apsolutno za nas sve zajeđno. Strani se kapital urotio protiv na$, pa ti ubija svaku konkurenciju i zbog toga, što rau se mi jednakom silom kapitala ne možemo oprijeti. Za to i nama treba take sile, pa ako je momentano i nemamo pri ruci, imamo je raštrkane u pojedinaca. Odatle nastaje potreba za organizacije. Mi se moramo organizirati, mi morarao kako iutelektualno (umno) biti složni, tako moramo složiti i naš kapital, da se odupremo tugjoj kapitalističkoj navali. Eto u tim gospodarskim organizacijama stoji sredstvo za naš gospođarski preporod, a ako se ne preporodimo t. j. ako ne promijeniroo naš način gospodarenja, mi ćemo ostat i dalje u kandžama tugjeg kapitala, koji nas uemilice nništuje sve jednog po jednog. Jedan veliki posjednik imaće u jesen sto, dvjesta do pet st jtina tovara zahire da proda. Ali njemu sad recimo u mjesecu aprilu zatrebalo četiri stotine forinti da utroši u popravke svog gospodarstva. On ide trgovcu, koji će i onako u jeseu kupiti od njega zahiru, pa traži novaca u zajam. Ali trgovac ne može da da novaca već išće, da mu proda zahiru. Naravno, ako će zahira bit u jesen po 6 for., on će je sad prodat po 4 for. ili najviše po 5 Oo uzme pare i u jesen zaista preda trgovcu zahiru. Ali koliko je pri tom štetovo? Na šest for. popustio je 1, što čini po prilici 20 po sto a za ciglo po godine (za godinu dakle 40°/0). Šta je tome lijek? Da mi iinamo svoju ovaku organizaciju za otkupljivanje naše zahire, ne bi ona njega ovalco gulila, već bi mu dala novaca najviše po sto 6 št0 čini za po godine 3, a to znači da bi on na 6 f0r izgubio samo 18 novČ. mjesto I for. Đakle kako se vidi, ovake su organizacije ne ophodno potrebne. Ali hvala Bogu, kako je vrijeme sverau lijek, tako smo se i mi već počeli osvješćivati. U ovom smislu baš sad imamo da zabilježimo dvije pojave našeg gospodarskog prepoioda. Nedavno smo pisali nešto o novčanom zavodu naše braće muslimana u TeŠnju. U tom se krenulo i dalje. U nedjelju 1. 0 mj. održana je 1. glavna skupština u Tešnju gdje su pročitana pravila i uglavljene neke osnove ovog zavoda. Osnovni kapital biće 200.000 K, a poslije p0 potrebi imao bi se povisiti na 500.000 K. Du sad je u samom Tešnju upisano 80.000 K. Kad budu pravila odobrena, onđa će se pozvati i muslimani iz ostalih gradova i krajeva, da pristupe u ovaj zavod. O povoljnom načinu uplaćivanja već s’mo pisali: Za četiri godine ua heftu po 1 K plaćajući more i siromašni -eljak biti dioničar ovog društva. Na skupštini je ran odbor koji će dalje voditi akciju i to : Hasanaga Turalić, Zijabeg G-jonlagić, Ahmedaga Galijašević te Hamza ef. i Ademaga Mešić. Pravila su vcć predata zemaljskoj vlađi na odobrenje. Drugu jednu ovako lijepu pojavu imamo da za bilježimo u Bijeljini. TamoŠnji bezi i veleposjednici imaju silna imanja i ogromnu zabiru, koju prodaju svake godine. Tokom đosadanjih godina iskusilo se, da obično dogju tamo ljudi stranci, koji se nazovu trgovci ali bez ikakva kapitala. Deverajući tom silnom zahirom obogate se za kratko vrijeme boz ikakva svog kapitala, pa poslije gule i bega i težaka uemilice, a na pošljetku odlaze u daleke krajeve, troše i uživaju, što su stekli na raćun naše lijenosti i nemara. Ali hvala Bogu i u tom je sad krenulo na bolie. Bijeljinski bezi sa čuvenim velikim trgovcem iz Brčke Kučukalićem odlučiše da osnuju taku trgovačku zađrugu. Već je do sad upisan lijep osnovni kapital. Zadruga će đakle raditi u glavnom o tom, da sačuva posjednika i težaka od lihvara, da mu se nagje u pomoći, ako bi bio potrebaraa prisiljen, da unaprijed proda svoju zahiru i t d. a svi bezi i posjednici imaju prama zadruzi obveza da je potpomažu da drugom ne prodaju, da zadrugi daju neki postotak jeftinije, kako bi se konkurencija ubila. Za sad će to biti obična trgovačka zadruga, a poslije će se proširiti i pretvoriti u pravo dioničarsko društvo za trgovinu i izvoz gospodarskih proizvoda. Ovo je kao i ono u TeŠnju zlata vrijedna misao naših veleposjednika i trgovaca. Ovo je tako čvrst temelj za naš gospodarstveni i ekonomski napredak �V BEHAR tek od kolike je ovo koristi po naŠu zajednicu u Binisla našeg društvenog života. Ta već nema toga uačina. u kakvom mi megjusobnom saobraćaju niesmo živili. Živili smo svak za se, nemareć jedan za dragog kolik za jednog došljaka, mjerili smo jedan drugog poprijeko očima, ali na pošljetku vidjeli, da smo ipak pozvani i upućeni samo na se, da se sobom brinemo, da radimo za naše opće dobro i — tako, jedino tako mo.ći ćemo eksistirati. Nitko nama ne ćini prijazna lica, što smo mi njemu dragi, već Sto njegov interes leži u nama, a mi smo prama svakom dobri j ljubezni, jer ne možemo nikora zla pomisliti. Mirabo kaže: „Danas bi'.i dobar i iskien znaći: golib prsa jći prama bajonetamaM. Ali za to baš Sto smo mi predobri, za to smo morali doći i dolazimo do gorka iskustva, a to je i najbolja škola. No za to kad se 315 prenerao, uspjeh našeg iskrena i solidna rada mora biti okrun^en dobrim rezultatom. Da i ovom prilikom naglasimo: svaka naša organizacija, pa bila to obićna čilaonica, bilo ma kakvo druŠtvo, trgovačka organizacija, naš „Gajret", ili makar i zabavno društvo, štamparija i t. d. sve ide za našim ujedinjenjem a mi samo ujedinjeni možemo odoljet svačem pa bilo to prirodni elemenat kao što je džebalet, bilo najezda tugjinskog kapitala za našim dobrom. Hvala za to našim dičnim pokretačima našeg preporoda u svakom dobrom smisln, bvala tešanjskim trgovcima muslimanima, hvala bijeljinskim bezima i plemićima, kad su raskinuli s našom pogubnom tradicijom, da ne treba raditi, kome nužde nije, kad dogjoše do svijesti i osvjedočenja: da samo inteligencija združena s fizičkom silom ođolijeva svakoj navali. Stan i p o st e lja . Po Dr. Reclamu izradio Sulejman Mursel. stanu smo se rodili, u stanu živimo, većin? ljudi umire unjemu i tako ga smatramo p;avim domom. Ipak bismo se uvijek trebali sjetiti, da stan nije prvobitno i prirodno boravišto ljudsko, nego da je čovjek sebi načinio stan 3 istili razloga g kojih i odijelo, t. j. da se zaštiti od nepogodna vremena. čovjek je dakle stvoren, da živi u zraku, a ne u stanu. Pošto veći dio dana, a po tom i veći dio našeg života provodimo u stanu, to treba gledati da sobe predsoblja i basamaci budu tako udešeni, da nas zbilja čuvaju od nepogodna vremena. Stan nam nije dobar, ako nije sagragjen i rasporegjen kako treba, te ako se pažljivo i redovito ne vjetri. Ne odgovara li zdravstvenim zahtjevima, tad nam škodi i to tim više, što se na one Štetne utjecaje naviknemo, pa ih lako i neopažamo, a ti kad se sumiraju štetno djeluju, da čovjek propada, a ni sam ne zna kako. Stan nesmije biti vlažan jer je onda i sam zrak n njemu vlažan, a taj svojom studeni navlači bolesti koje od prehlađe dolazekao: kašalj, kihavice, trganje (zijevanje) u udovima, upalu očiju i sl. bolesti ili pak smanjuje isparavanje kože i plnća. Tim okrnji izmjenu tvari i eto ti onda opet bljedobolje, malokrvnosti, malaksavosti i drugih slabosti. Najškodljiviji je vlažan stan u kom je stuđeno. Taki su novosagragjeui stanovi, u koje se preseli još doksepotpuno ne isuše, stanovi kojima su prozori okrenuti prema sjeveru (dakle zaklonjeni od sunca) i oni, koji su pri tlima. U ovakim je stanovima najbolje danju ložiti, a noću ib vjetriti otvorivši gornja krila na prozorima. Za grijanje je bolja zemljena peć jer dulje drzi toplinu, a zidovi se u sobi brzo ne ohlađe. Osobito prizemne stanove treba ređovito i čestito grijati, jer je statistički dokazano, da se u prizemlju lakše oboli nego u drugim bojevima kuće, da su oni u prizemlju kraćeg vijeka i da svaka epidemija najviše nagje svojih žrtava u prizemlju. Stan ne smije biti uzak, jer je onda u njemu teško držati red i čistoću, a i zrak se brzo pokvari. Najveće sobe treba odrediti za spavaće, jer u njima najčešće i aajdulje boravimo. U uskim sobama gdje više osoba boravi zrak je pokvareu baš kao uz gjubrište, a svaki čas neko oboli. Stan je nezdrav, ako je u biiziui bunjište, gjubrište ili uopće nešto od čega dolazi pokvaren i smrdljjv zrak u sobe. Stanovi u prizemlju često su vrlo opasni po život, jer se nalaze blizu zahoda ili jame. Ko u sobi mora po dulje vremena da sjedi, treba mu se pobrinuti, da ima čista zraka. Nije đosta što se češće puta otvore prozori po nekoliko Časova, nego uvijek treba gornja krila prozora držati otvorena. U sobi ne će biti propuba, a zrak će se sbodno izmjenjivati. Gdje se u sobi kuha tamo je vjetrenje još potrebnije; gdje je bolesnik isto tako. Samo nek se onda ne otvara kad je vani mraz i velika studen. Stan ne smije biti mraČan. Svjetlo nas razveseljava, krijepi i oživljava. Ko u mračnim prostorijama stanuje postane zlovoljau, trom i nemoćan. Zidove je u sobi »ajbolje bojiti jasnom bojom. Dobro je i podove obojiti primiješav boji firnisa, jer pod onda neće u se upijati neĆisti, a može se vrlo čist držati alto se redovno otire krpom Stan ne smije biti prevruć. Od velike se sunčane žege štitimo u stanu otvaranjem prozora po noći, a po danu zastiremo roletama (zarima) od debela prosiog platna. Zimi se ne smije stan pregrijavati. Dovoljno je da se ugrije do 15° R. Stan treba da se grije uvijek peću, a nikad dagarom. Na dagari se razvija ugljeni kis, koji nas njože vrlo lahko �316 B E H AR ugušiti. I peć je opasna, 8 toga razloga, ako- se solunar zacepi, dok još u poći žerave ima. Ako se soba suviše ugrijava od lampa, dosta je otvoriti gomja krila prozora. Ali lampe često vrlo neugodno zauđaraju i kvare zrak, za to ih valja dobro čistiti. Posteija za spavanje valja da je po mogućnosti dovoljno duga i široka, a neka se sastoji od jedne slamnjače (mindera) napunjena slamom ili sijenom, po slamnjači bi došao madrac (duŠek) napunjen morskom travom ili konjskom dlakom, a po dušeku čaršaf. Na dušeku od perja ne bi smio niko spavati osim djece do četvrte godine, staraca preko seđamđesete godine i bolesnika, koji su jako omršali i oslabili. Pokrovac (jorgan) može biti zimi deblji, a ljeti je ugodnije spavati pod tanjim vunenim pokrivačem. Jastuk od perja takogjer nije udesan, osobito Ijeti. Svu opravu na postelji valja što češće vjetriti, čistiti i izmjenjivati. U spavaćoj sobi treba da bude uvijek čista zraka, a to se postiže otvaranjem gornjih krila na prozorima zimi, a ljeti čitavih prozora u spoređnoj sobi. Danju moraju prozori od spavaće sobe biti otvoreni. U spavaćoj sobi ne smije se nikad ložiti, osim kad to liječnik naročito ođređi. Djeci se može zimi za vrijeme mrazova ugrijati soba do 14° R Pošto mi u spavaćoj sobi boravimo dnevno 7—9 sati i pošto naša krv za vrijeme spavanja iziskuje najviše kinka, to je dobar i čistzrak u sobi jedna od najprečih zđravstvenih V potreba. Ko raspolaže s većim stanom nek izabere najprostranije sobe za spavaće. (Obično je soba 2a posjete (Wi8itzimmer) najprostranija i najudesnija j ako mnogima samo nekoliko puta u godini zatreba). Ko želi da ugodno i mirno spava treba mu osim čista i studena zraka u sobi redovito svaku veče u isto vrijeme leći, večerati najmanje na dva sata prije spavanja i zgodno smjestiti postelju. Postelju ne valja prisloniti uza zid, jer se lahko ozebe, a i dihanju smeta. Treba je dakle odmaći od zida, a noge okrenuti k zidu, a glavu u sobu, da Što više uživamo čista zraka. Da bolje spavaš dobro utopli noge, a dauju. se poslom umori. Ko po svom zvanju ne može tjelesno da radi, taj neka gimnastiše, šeta daleko, igra društvene igre (tenis, kuglanu, kriket i sl.) nek mačuje, igra ili se plaza. Danas se griješi u tom što se u varoši slabo njeguje tijelo, a na selu slabo obrazuje duh. 0 tom bi trebao svak da razmišlja i pomogne, gdje god može, jer u zdćavlju naroda leži snaga države. Zdravo je tijelo prvi uvjet pravog rada, vesela užitka i uspježnih težnja. Čistoća i brižno vjetrenje stana, dnevne šetnje u prirodu, a po tom nužni odnior, dnevno pranje tijela, zgođna i dobra hrana sa začinom redovito,. vjerno ispunjavanje dužnosti i marljivi rad jesu jednostavna prirodna sređstva, koja gode zdravlju. H o d ža i žena. Narodna pripovjetka. JL j£) \ n0 bio nekakav hođža, pa se je nekoliko puta ženio, a svaka mu žena urarla. Kakav je bio, bio, nijesu se na njega žene tužile. Kad mu je i šesta žena umrla, čuje to nekakva cura pa reče: „Vala da hoće sad mene uzeti, baš bi viđjeli šta bi bilo“. On čuje za tu curu, zaprosi je i zbilja mu je dađu. Ćim se je svadba svršila, ona odmah* počne raditi po svojoj volji. Šta bi god hodža zapovjedio ona bi drukčije uradila. Hodža je volio slatko jesti, a što je slano, to mu nikako nije trebalo soliti. Jeđanput za ručkom ona uzme čitavu šaku soli pa saspe u čorbu. Hodža dok to vidi, odmah reče: „Vala dobra ženo, belli si ti evlija“. Žena se upropasti kad to čuje, pa reče: Ma kako to dobar 5ovječe?“ Hodža nastavi: „Evo ima tri dana kako mi se je nešto mida pokvarila, pa sam ti hotio govoriti, đa nam što dobro slano napraviš, a ti si eto već sama to uradila, to mora da nešto ima pri tebi“. To ženi ne bi baš drago, ama ona smisli još nešto. Jadanput sreže hođži košulju, pa jedan rukav sreže skoro do lakta i to u desne ruke, a u lijeve opet ostavi dugaČak ima dva pedlja Hodža je sve to vidio, ali on sve šuti, pa obuče košulju i ode u džamiju. Kada se vrati, reče ženi: „Vala dobra ženo, dami sav svijet kazuje, da ti nijesi evlija, ja se opet ne bih' vjerovao". Žena se opet iznenadi kad čuje šta hodža govori, pa opet reče „Kako to ti misliš, ako si turčin?“ On joj odgovori: „Kako nijesi de ? evo desnom rukom uvjek nešto radim, pa mi je trebalo da zagmem rukav, a evo si mi ti srezala i napravila košulju, gdje ne trebam da zagrćem rukava. Opet mi nešto po lijevoj ruci uvjek' zima, pa sam je uvjek zavlačio u džep, a sad evo je rukav dug pa mi to ne treba sad čininiti, već samo omotaj oko ruke. Žena, kad to čuje vidi da ne može hodže ražljutiti, pa se već i ona progje besposlica, nego se onda umekša kao mehlem. Od to su • doba u miru i Ijubavi dugo zajeđno živjeli. Sejfadin Haseinagić. gT " �I V BEHAR 317 Vakufsko povjerenstvo. I , I jednice vakufskog povjereustva trajale su — koliko še uije ni očekivalo — od 24. februara do 30. marta. Makar da bijaše opća želja, da te sjednice budu javne, ipak one ostaše za širu publiku nepristupne. Ovu bi uredbu svakako trebalo izmijeniti, jer naš je vakuf najveća naža institucija, on je naš trud i rad od četiri vijeka, u nj sabiraše naŠi velikani, naši otadžbenici svoje darove i poklone, pa i danas nijesu rijetki slučajevi, da se bogatijem muslimanu bar pred smrt gane srce i pobudi volja, da svojim dobrom pridonese ovom općem naŠem fondu, kako bi se iz njeg mogle uzdržat naše džamije, medrese, mektebi i t. d. Vakuti su naši jedino vrelo iz kojih se mogu održavati naše svetinje a tim posredno i mi samo tako možemo vršiti svete zapovijedi i dužnosti uzvišenog Islama. S toga bi dakle neophodno potrebno bilo, da ova naša institucija ne bude zatvorena za onog, ko se najviše za nju zanima, a to smo mi — islamski narod u Bosni i Hercegovini. No makar da ova vijećanja našeg vakufskog povjerenstva bijabu tajna, ipak na sijelima Be svake večeri moglo dosta saznati, o čemu se sve tog dana raspravljalo. Svakog su rasprave i zaključci vakufskib sjeđnica živo interesovale, pa se s toga već odmab u večer komentiralo i pretresalo o svemu, što se u vakufu radi. Na taj način i mi koješta saznađosmo i dogjosmo bar do nekib podataka: , Cijeli budget vakufske uprave iznosi po prilici 260.000 K t. j. prihodi vakufski za ovu godinu predvigjaju se sa 260.000 K, a isto toliko i troškovi. Ovaj pribod sačinjavaju ove pojeđine stavke: suvišak od evkafi mulhake (t. j. od onih vakufa po gradovima, s kojim upravljaju mutevelije) oko 160.000 K, onda prihodi vakufskib dobara, kojim ravnateljstvo neposredno upravlja t. j. evkafi-mazbuta i to: kirije oko 75.000 K, od vakufskog agrara 9000 K, kamate 3.500 K i t. d. TroŠkovi su : vakufska uprava: plaće 34.000 K, upravni troškovi 8000 K, porez 5000 K, popravci džamija i t. d. 25.000 K, za mektebe 90.000; osim toga u trošak se ubraja i 30.000 K, koje se svake godine pribijaju glavnici da raste i umnožava se. Za ovo 30.000 K stvoren je zaključak još god. 1894., kad je uregjeno, da se cijeli suvišak (fazla) od sviju vakufa Bosne i Hercegovine šalje zemaljskom vakufskom ravnateljstvu u Sarajevu. Taj fond za ovih deset godina iznosi sađa oko 160.000 K i to s toga, što vaknfsko ravnateljstvo koju god stavku prekorači, iz te svote namiri. Taj je proračun uzet na znanje. Jedna od najvažnijib tačaka fakufskih sjednica bijaše pitanje o prirezu za mektebi ibtiđaije. Poznato je svakom, s kojim je troškovima skopčano izdržavanje jedne mektebi ibtidaije. Vakufi naši nemaju toliko priboda i sređstava, da bi sami namirivali i izdržavali mektebe, pa s toga najposlije ne će moći biti, što se ne će na narod prirez udariti, kao što se i do sad u mnogim mjestima ijana davala. Ali to pitanje ipak.ni sada nije definitivno riješeuO, makar da se već ne može dalje odgagjati. U budućim zasijedanjima u jesen i to će se pitanje riješiti uz mnoga druga, koja su do jeseni odgogjena. Da se pak to pitanje u jesen iz temelja ne pretresa, ispitano je sada mnijenje pojedinih članova povjerenstva, šta misle o tom pitanju, da je bar materijal za jesen priregjen. Tom se prilikom očitovale ove želje: Na stanovništvo islamsko u Bosni i Hercegovini treba udariti prirez 5°/0 od poreza, i tim bi se mogli uzdržavati mektebi. Osim toga da suvišak od evkafi mulbake ne ide čitav vakufskoj upravi u Sarajevu, već samo Vsi a */» sa prirezom da mjesne vakufske komisije troše na mektebe, odnosno da tim ustroje fond, pa kad bi se taj fond umnožio, onda bi se prirez skinuo sa gragjanstva dotičnog mjesta. Po tom bi dakle svaki kotar autonomno trošio svoj prihođ (prirez i */a °đ vakuf. suviška) u svoje vlastite mektebe svog kotara. Koji su kotarevi siromašni, a nemaju ni vakufa velikib, niti đostižu prirezi njihovi potreba mektebskih, te bi uzđržavalo vakufsko ravnateljstvo onom tretinom od suvišaka sviju vakufa. Osim toga izražena je takogjer želja, da se mearif, koji je 1891. spojen s centralnom upravom vakufskom, rastavi od vakuf. ravnateljstva i ustroji kao posebna oblast pod odgovornošću i upravom jednog člana medžlisi uleme i da se reformira cijela mearifska uprava. Gto, to je uopće taslak za uregjenje našeg mearifa, što će se prilikom jesenskih sjednica riješiti. Za sad je takogjer usvojen zaključak, da jedan član ulema medžlisa obide i kontrolira sve mektebe u Bosni i Hercegovini. Od neko se doba osjeća, kako na više mjesta općine uzurpiraju vakufska zemljišta. Stoga se prilikom ovib sjednica i o tom izrazila žolja, da se zamoli risoka zemaljska vlađa, da i vakufske nekretnine nzme u zaštitu kao što uzima općinske. Osim toga zamoljena je takogjer zemaljska vlada, da oprosti Vakufu porez od kirije vakufskib zgrada, kao što je to i prije bilo. Vakuf plaća erariT od svojib zgrada porez od procjene kao i privatnici, osim toga plaća ekviralent, t. j. pristojbu, kojom se nadoknagjuje eraru onaj prihod od nekretnina, koji se plaća, kad se prenosi dobro prodajom, poklonom ili u ostavštini. Pošto vakufska dobra ne prelaze iz ruke u ruku, to �BEH AR 318 V je erar u tom pogledu na šteti, te se za to plaća ekvivaleut. No porez od kirije nije se ni prije plaćao. od vakufskih dobara, pa je s toga zamoljena visoka zem. vlada da ga i sad ukine. To su neki zaključci ovih sjeđnica, što smo ih saznali; no pitanja je sila ostala neriješena, te će se za to ove godine sazvati sjednice i u jesen, Da Bog da s hajrom ! S vaštice. artura, po porazu kod Lijaojanga te poslije žalosnog poraza kod Mukdena kao da joŠ uvijek ne misli o miru. U nutrini raste nezadovoljstvo i revolucija, na ratištu se reda neuspjeh za neuspjehom. Nu u tom je danas najviše tiŠti, Što uz ovake prilike ne može lahko da sklopi zajma, bez kojeg joj ne može da buđe. Ali je ona usprkos tome uvrtila sebi u glavu, da mora pobijediti, pa jednako šalje vojsku, koja je izgubila svaku nadu i pouzdanje u se i koja teŠko da će raoći imati uspjeha, jer nerado ide na ratiŠte. Suđeći po dosadanjim bitkama, ne će na skoro biti kopnene Jfitke, ali se za to svaki Čas očekuje pomorska bitka, jer je ruska baltička flota već blizu japanskih voda, gdje je čeka Togo sa svojom mornaricom. Bitka se očekuje još pod konac ove hefte, a biće to jedna od najžešćih pomorskih bitaka u historiji kao što je mukdenska bila najveća megju kopnenim. Pošto je Franceska u svojim lukama na istoku pustila rusku mornaricu, da dulje od 25 Bahata ostane i time prekršila neutralnost, mogli bi se i odatle poroditi kakvi zapletaji megju Japanom i Franceskom. Na kopnu, kako rekosmo, nema još kakve bitke, ali Japanci ipak napreduju i uz male okršaje sa predstražama primiču se Harhinu iz kojeg Rusi bolnice već isprtljavaju, a Japanci po malo zauzimaju omanja mjesta, negdje bez puŠkaranja a negdje uz pomanje okršaje Iz Tokija se čuje da i Japan nije željan mira i da hoće vojsku potrostruČiti i na milijun dići. U uspjeh Rusije svako sumnja, kao što je još u sredini ratovanja sumnjao njezin admiral, koji je zastupo u hulskom pitanju u Parizu, a osobito pošto je vojska poČela strahovati na suhu, a ona na moru slabo uvježbana, doČim je japanska kuražna, a na moru vješta, dobro uvježbana i okretna. Kako su iskorijenjeni Indijanoi. Kako je došlo đo toga, da su Indijanci (ameriČki) gotovo posve propali, iumači nam na jasan način Georg Friederici u knjizi: Indijanci i Anglo-Amerikanci. Da se je propašću Indijanaca ispunila samo zapovijed naravi, to je smiješna fraza. Pređsjednik Gremt sastavio je god. 1869. poseban odbor u lu svrhu, da prouči indijansko pitanje, pa 6u rezultati ovog proučavanja posvema p6bili više puta opetovanu potvoru, da Indijanci ne će raditi, Mnoga su indijanska plemena već pokazala svoju sposobnost za višu kulturu, pa je brzina, kojom su oni od lovačkog do ratarskog života napredovali, upravo začudno. Nu oni nijesu mogli sačuvati Bvojih teČevina. Angloamerikanski doseljenici, koji su krajem 18. i početkom 19. vijelca sve to višo prodirali sa istoka na zapad, otimahu im zemlju. Od god. 1776. do 1869. sklopljeno je oko 360 ugovora, kojim su Indijanci ustupili svoje zemlje doseljenicima. IVopasti Indijanaca doprinijela je mnogo i rakija, koja osobito zlo djeluje ha crvenu rasu. Nu najstrašnija su sieđstva, kojim su anglo amerikanci trijebili Indijance, priregjivanje lova na Indijance s nagradama i širenje priljepčivih bolesti osobito ospica megju njili. K tomu pridolazi još tamanjeuje bikova, koji su velikom dijelu Indijanaca bili gotovo jedina hrana, te koje su doseljenici samo radi kože tamanili. Od zemljišta su preostale Indijancima tako zvane rezervacije, ali su i tu oni štajali pod nadzorom anglo-araerikanskih agenata, koji su ih tlačili. Otuda su se porodile bune Indijanaca proti doseljenicima, a onda dugogodišnji indijanski ratovi, lcoji su sjeverne ameriČke države stajali silnih novaca, ali koji su posvema zatrli trag Indijancima. Dakle prilike su sada talie, a kome će so sreća nasmijati, to ćemo u skoroj budućnosti vidjeti. P ogled po sv ijetu . Dok knjaz bugarski Ferdinand oblijeće oko evropejskih dvorova, a bugarski pol. agenat u Parizu trubi po francuskim novinama o tobožnjim nasiljima i nepravdama u Makedoniji i dok službena bugarska vlada uvjerava portu o lojalnosti i svima poduzetim sredstvima protiv ustaškim četama i prelasku njibovu preko granice, dok nazovi arnautski princ Gjuro dolazi u Sofiju i sa ustaškim vogjama i Sarafovom pregovara a Bugarska municiju nabavlja, dotle Turska postepeno i uspješno provagja svoje reforme, ustaške čete i buniteije svake vjere i narodnosti gnjavi i zaslužno kazni, kao što čine i druge države s Ijudima one sorte, a kršle (vojarne), puteve, bolnice svom energijom podiže i zida i pod puškom za svaku eventualnost oko 260.000 sa svom municijom i potrebama opskrbljenu vojsku drži i sve granice svoje države čuva. » Rusija nakon gubitka jedne na milijune vrijedne mornarice, poslije sramotne kapilulacije Port- Odgonetke. Odgonetka konjićeva skoka od F. Bajraktarevića iz 22. br. „Behara“ : Kleta sudba papagaja S vranetinom združi Pa mu Čudo da se opet Smrdivrana tuži. (Rizabeg Kapetanović). Ođgonetnuli: Deli-lbro. Odgonetka geometrijske zagonetke od Džemala iz 22. br. nBehara“. Treba brisati stranice: c-a, a-1, h-k. Ođgonetnuli: Sejfuddin Huseinagić, učenik trgovačke Skole u Sarajevu; Mustafa H Rakanović, Ibrahim Fejzić, Ruždija, Hasan-Husnija, „Ađže dobri* BVt B. Novog; Mustafa Muratagić, Smail Karabegović, Zaim Hadži-Dedić, Snlejman Hadži-Halilović, 8mail MeSić, Abdullah Karabafiić, realci Banjaluka i Ahmet Čemerlić iz Janje. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1904 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1904 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID bc383d6b-cc48-4b8e-9f5e-d96a17ad6027 https://kolekcije.nub.ba/files/original/cf22fe96cff1c9ec5b73832db94903b0.pdf 2d6ea35905100bdf422170e40d63127c PDF Text Text c n ^ . Gođina V I. NAKLADOM: D E M AGE M E Š I ĆA. UREDIO: EDHEM MUL ABDI Ć 1905./6 SARflJEUO. lSLAMSKA DIONIČKA ŠTAMPARIJA(TI5KARA). f i- ■A- r �god . VI. BROJ 1 L is t z a z a b a v u i p o u k u 26. Safer 1323. ....... j " 1 SA E A JEY 0 ^ — ■ ~ | " 1. rna]a 1905. ~ r - - - — —- — ■— Naša zabava. 17. aprila 1905. god. r ' M r đavna ve<^ navjeŠćujemo ovu našu prvu za WA$ m jj bavu, odavna javljamo našim poštovanim ćitateljima i prijateljima našeg kulturnog i društvenog rada, da je mlada sarajevska 7 ^ is la m s k a inteligencija pregnula, da se i ona jedan put pojavi na otvorenu podiju, gdje se ogleda l f vještina, gdje se oćituje rad za socijalni život t sviju kulturnili naroda. I dočekasmo napokon taj • dan i provedosmo te večeri našu zabavu u množini svijeta a u žaru zanosa svog, jer na tu našu čast ođazva se elita naše inteligencije, naše aristokracije, a sve bijaše zanešeno našim krasnim slikama, našom pjesmom, našim produkcijama. da je tu nastavi, i ta mlada generacija još nije posve prekinula s tradicijom otaca, oua bi još i sad mogla u zanosu naše prošlosti latit se vranca od mejdana i bacit se niz kotare ravne, da osvjetla lice i sebi i rodu svom. Ali progjoše ona vremena i zamijeniše ib druga, u kojim treba da na drugom mjestu pokazujemo svoju moć, svoju ljubav za svoju čast i svoj rod, na drukčijem posve mjestu sad se ogleda naše junaštvo, naša slava i moć. Eto uprav za to se baš možda i otezalo s početkom naieg rada ove ruke, jer mnogi bijasmo u brizi: ne ćemo 1’ se ogriješit o naš glas, o naše ime viteško i junačko, kad se nagjemo mjesto ledine na daskama, mjesto luga I zaista bijaŠe već skrajuje vrijeme, da se i mi j gaja u četiri golema zida, u moru elpktrična svjetla, pred biljađom radoznalih očiju. Ali makar da u glavnom gradu naše domovine, islamska mlađež, današnja predstavnica našeg društvenog života, poka- nam nova vremena ne izbrusiše naslijegjene eneržije žemo da smo živi, da nešto znamo, umijemo, da i mi djedova naših, ostalo je ipak zrnce njeuo, iskra u smisla imamo za ono, što danas moderni svijet smatra pepelu, pa će upalit kad bilo i frcit plamen iz nje, ogledalom finoće, uglagjenosti, okretnosti, ljubavlju da pokaže svakom: ,,da još Bosna sokolova hrani, za plemenitom zabavom. Zakasnili smo nešto i lu kao đa joj ponos brani.“ I mi održasmo sjajnu zabavu, sjajnu i raskošnu i svagdje, ali uvijek nam se to oprašta, jer i ova mlađa naša goneracija, koja u dubravi i gaju prekide po svojoj spremi, krasnu po svojim produkcijama i svoju milozvučnu pjesmu i đogje na moderne daske, epohalnu po svojoj odličnoj posjeti. NaŠa mladež, �B EH AR 322 četrdeset do peđeset pionira, pokaza te večeri i skladne pjesme i majstorske deklamanje i vješte produkcije u ođigravanju znamenitih lica i značajeva. Sve je opčaralo i zanijelo otmjenu i ođličnu publiku. Pokušačemo da makar u blijedoj slici prikažemo tu našu krasnu večer r Izmegju 7l/s đo 8 sati ušlo je u veliku salu Društvenog Doma preko šest stotina osoba-i zauzelo sva mjesta. Moglo je biti preko stotinn osoba, što se vratilo, jer nije bilo više ni stajaćeg mjesta. Kad je u dvoranu ušao poglavica zemaljske vlade sa generalitetom, vojnička je muzika zasvirala carevku. Samu je zabavu otvorila po programu vojnićka muzika „Istočnom svetčanora uvertirom." Odmah iza tog pojavio se na bini naš pjesnik Sofvefbeg Bašagić i pozdravio publiku. On izreče ovaj P i o l o g : Stupamo na daske Thalijina hrama, Da nekakvu zrtvu i mi prinesemo Muzama; onako — kako umijemo: Sa jednom dramom, s vijencem pjesama — I to sve onako skromno prama nama. Gospodo moja, ne uzmite za zlo! Ako naŠa smjelost što vas iznenađi — Mi smo poietnici, — mi smo jako mladi. Vjerujte mi, đa je dovela nas amo Plemenita miso, da led probijamo. Ako n’jesmo kader ko što drugi mogu, Molim, nemojte nam zamjeriti sada, Jer zabava ova plod je teŠke borbe, Koju danas vodi — puna svijetlih nada — Puna viših težnja — jedna Četa mlada S klikom protivnika, koja sve obara, Što nafiredna mladost u zanosu stvara. S oruijem su naŠi stari baratali I lovor vijence na mejdanu brali; Mijenja se vrjem e, a s vremenom Ijudi, S ljudima potrebe, a s potrebam ćudi, Eto tako — sve se sa vreraenom mijenja: ObiŠaji, tefaije, zabave, miŠljenja Pojedi?ica kao i cijele mase Naroda, ako se svojski brine za se. Ko god plete kotac, k6 što mu je pleo Djed i otac, taj se s vremenom zameo U silnoj oluji kulture i znanja, Osto je bez svega, — bez Šasti, imanja, Osto je natraŠnjak, da sam sebe tješi, Da s’ i dalje o se i o svoje gr’ješi, Vremena su taka, da traže junaka, S modernim oruzjetn, da nas od zla brane, Da napretku krče staze i bogaze Uklanjajuć.s puta naše Ahrimane. Da s ćursa o znanju i poštenju vaze, VI A s binc da primjer veleđuŠja daju I narodu svome proŠlost pređstavljaju S uvjerenjem, da će do svijesti doći Pa danas — il sutra svjetla čela poći — Prosvjetom slobodi, kud g a mladost vodi. Mora i naš narod polagano rasti, Ne smije se vraćat u djetinjsko doba. Mora i naš narod polagano cvasti, Ne smije se vraćat u položaj roba. Epsko doba mi smo preživili davno I krvavo doba bacismo za legja, Od toga nam osta samo ime slavno I ju n ački spomen naših silnih pregja. M i stojeć na pragu našeg preporoda Radimo za sreću doma i naroda, — Radimo koliko od ruke nam ide. JoŠ se našeg rada uspjesi ne v id e ; A1 malo po malo i to će nadoći, Jer kogod ne želi, da u tmini gine, — Ko nosi na srcu dobro domovine Napretku u susret mora s nama poći. Ovaj je prolog Safvetbegov kurno pozđravljen. Pleskalo se i odobravalo bez kraja. Još se odobravanje ne bješe ni stišalo, kad se zastor diže, a na bini se pojavi naš mladi pjevački zbor, koji publika simpatično pozđravi. „Gajretova" se himna otpjevala tačno i s takom toplinom, kakvom je zadojio naŠ pjesnik Safvetbeg i kompozitor Buljušnić, a publika je silnim odobravanjem prisilila zbor, da je ponovio. Za ovaj krasni prvi uspjeh naše zabave treba zahvaliti u prvom redu vrijednom učitelju g. K. Travnju, koji se primio teške zađaće, da u kratkom vremenu neškolovanu mladež u jfjesmi pripravi i još izvede na otmjenu binu. Kako on tako i mladi zbor pozdravljeni su od publike urnebesnim odobravanjem. Prizori se na bini uopće mijenjali vrlo brzo, a svojom raznolikošću ne samo što publika kao obično kod obilnijih programa i dugih pauza počinje da se dosagjuje, već su naprotiv pobugjivali silou znatiželjnost, za čim su svaki put slijedili zaista rijetki časovi umjetničkog uživanja. Zastor se diže, a na bini se ukazuje krasna iđila, prizor sam po sebi pun čarobne poezije: na bini sjelo momče, preturilo nogu preko noge, preko krila mu se popriječio saz, uz njeg je stala djevojka, u našoj narodnoj nošnji, raskošno odjevena. Ovaj je prizor gledaoce zanio, te se i tu osu kiša odobravanja. Tek što zatitraše čarobne žice na s&zu na ovom naŠera obljubljenom inštrumentu, kad djevojka, ggjica učiteljica Zlata HaraminČićeva podiže svoj glas, svoj krasni alt, a od titranja njegova isto je tako zatitralo svako srce u publici. Ona pjevaše staru našu pjesmu i staru melodiju: �B E H AR VI Jutros rano podranila danica, Yaj seni, vaj ben’ aman, aman, Podranila danica............ Pratnja Nnrage Džabije na sazu bila je motiv iz narodnog našeg života, a izvagjana je pravom preciznošću modernib muzikalnih vještaka. Ora je taćka programa okrunila dosađanje produkcije, te se silno pleskanje i odobravanje nije dalo stišati, dok se opet zastor ne diže i ne ukaza publici ista slika. Tada je ggjica Zlata dođala uz pratnju Džabije druga takogjer krasnu narodnu pjesmu: Akšam o'Il, sunce zagje; Na tvom licu jošte sja......... Ova je tačka programa zađivila i naš domaći svijet a i one strance, koji nemadoše prilike u istini gledati ovu krasnu idilu. U naših si tada gledao na licu kako se tope od miline, dok drugi bijahu zanešeni Ijepotom pjesme, samim pjevanjem i pratnjom i uopće ovom slikom. Vojnička je muzika lijepo i skladno uđarala, a i zgodno ispunjavala inače kratke pauze. No njezine prođukcije bijahu takogjer privlačive za svu publika, jer priregjivački se odbor pobrinuo i nabavio više istočnih komada, kojim je muzika vrlo đobro ugodila i naŠoj a i zapadnoj publici. Naročito je pomno saslušan i simpatično pozdravljen popularni turski marš BDžezair“. Poslije onih starih vremena, kad ga je turska muzika ovdje svirala svakom zgođom i kao koračnicu, on se nikad više ne ču nego pokvaren od narodnih svirača. Oni koji pamte stari vakat bijahu ugodnt) dirnuti, a đrugi zanešeni ljepotom uopće istočnih komada. Naši pjevači otpjevaše i drugi svoj zbor „Karišik narodnih pjesama*, kompozieija Marinkovića. Tek strukovnjak može ovdje da procijoni velik trud i vještinu pjevača, koji onako tačno otpjevaše ovu muzikalnim niansama protkanu kompoziciju. Deklamacije se iz modernih programa radije ispuštaju, to je tačka, koja već više nije moderna. No deklamacija „Divane Husrev'-paša" saslušana je pomno, jer se za nju nagje majstor, koji joj je dorasto, pa je majstorski prikaza i zapadnoj i našoj publici Osman ef. Muradbašić simpatično momče u salonskom odijelu nagje se pred crvenom zavjesom i poče umilna izraza tek da nam priča nešto samo ozbiljnijim tonom o vijeću kod Sultan Sulejmana Ali za čas jedan njegovo lice obljeva crven, u njem za tren uzbukti vatra kao što uzbjesni uvrijegjen ponos bosanskog viteza, kad trže Husrev sablju, da kazni Sulejman pašu neđostojna stvora, što se usudi, da Bosnu vrijegja. A1 se opet naglo stiša i pokunji, kad car Sulejman megju njih pađa, i jedva čujno izgovara zađuje riječi, kad se zastor za njim otvara, a pu- 323 blici se ukazuje živa ilustracija kulmena u pjesmi: Dvojica paša trgnuli sablje, a Sultan Sulejman megju njima stao, drugi veziri na strani stali, i vratari uz prijestolje carsko, pa sve nijemo šuti i gleda, šta će bit u ovom odlučnom času. Publika bijaše zanešena, opčarana ovim prizorom, a dvoranom se prolamao urnebes pleskanja i odobravanja. I zaista bijaše taj prizor veličanstven: uz raskošno uregjeni prijesto carski, u čarobno rasvijetljenoj i bajoslovnoj dvorani kao iz Baruni-Rešidovih vremena stali ovi vitezovi ko kipovi, a publika očima gutala ovu bajnu scenu. I zastor je napokon pao i valjalo ga je ponovo dići, a dvoranom se prolamali urnebesni usklici, grmljavina. Ovaj prizor bijaše kruna cijeloj zabavi. Muzika je napokon zasvirala Hediv Abas pašin marš i tako se jedva stiŠao silni utisak pregjašnjeg prizora. Sad se očekivala drama: Zastor se điže, u skromnoj starinskoj sobi sjedi Hasan paŠa Tiro, đostojanstven i ponosan kakav je bio u svoje slavno doba. Njegovo je dostojanstvo Tevfikbeg Bašagić potpuno shvatio, njegove ozbiljne staračke riječi pratila je skladna ozbilna mimika, tek primjetiv kret glave ili ruke odavao je starca Tiru posve vjerno. Naprama njemu je desna ruka njegova Karapandža (Lutfi ef. Ruždić) simpatičan tip junaka iz naše prošlosti. Njegov kostim a naročito kretnja i odrešit izgovor njegov prikazivaše Karapandžu jednim od najzanimijih karaktera u drami. Uopće Ruždić je tokom drame svratio pozornost publike svojim majstorskim, upravo savršenim igranjem, da ga uočiše ljudi; koji su gledali većih bina svjetskih. Uz njih dobro pristajabu dvije age (Salih ef. Žiga i Kadri ef. Karahodžić) koji svojom pnsutnošu, odijelom starih aga i rijetkim svojim primjedbama odavahu vjerne drngove starca Tire. Još treba đođati Tirina Ćatu (Edhem ef. Mulabdić) i tatara (Omeraga Jerlagić) kao i Ferjačiju (Mustafa Memaga) pa je ova slika potpuna. Ona je kratko trajala, ali je svojom pojavom izazvala simpatiju publike i već unaprijed osigurala uspjeh drami. U drugoj slici vidimo skoro sve iste osobe, koje u slobodnpj prirodi dočekuju velikog vezira, Serdara Ibrahimpašu (blustabeg Mutevelić), što je sa svojim vezirima Lala Mehmedpašom (Ibrahimbeg Ćengić) i Muratpašom Kujudžijom (Osman ef. Topčagić), te Jenjičaragom (Mehmed ef. Sinanović) pošao na Oziju. Ova slika starih đostojanstvenika turskih bijaše impozantna. Naročito se tu svojim dostojanstvom ističe Serđar, njegova ponosna kretnja, dostojanstveno držanje bijaše u potpunom sklađu sa njegovim otadžbeničkim riječima, punim zanosa, punim ljubavi za narod državu i islam. Uza nj lijepo pristajahu isto takim dostojanstvom Lala Mehmedpaša i Kujudžija Ova tri diletanta pokazaše staro tursko dostojanstvo u potpunoj sliči njegovoj. �324 B EH AR VI Na komersu hijaše prava stiska. Tri velike poTreća slika u ovoj drarai bijaše najsimpatiĆnija bočne sale bijahu prepune. Tek poslije tombole iza našoj publici. U starom plemićkom dvoru sjedi mlad ponoći jodva se silna svjetina slegla i tada razvitez u raskošnu ođijelu Ahmedbeg Šestokrilović (Salih vio prijateljski razgovor. U to je zaredao krasan ef. Ališehić.) Naprama njemu je vjerni mu drog Huuiz kićenih govora. Prvi ustade predsjeđnik priregjisein Ćehaja, (Edhem ef. Mulabdić) i delije, Nuraga vačkog odbora Edhem ef. Mulabdić i predloži u ovom Džabija i Lutfi ef. Kuždić prvi vješto kucajući uz veselom sastanku i prijateljskom ovom sijelu da se bugariju, a drugi pjevajući narođne stihove : za ovu svrhu ovoj nrepubliciK izabere predsjednik. A Igraja li konji Atlagića, kad njega samog čitava wrepublika“ pozdravi b u s Pacaja li paSke Malkoćeve? . . . klikom: „živio predsjednik<(, tada se on opet diže i Tred Ahmedbegom puSke srehrom okovane i kratkom besjedom zahvali gostima uopće na ovakom ploska, te u zanosu stare slave i junaštva svaki Ćas bratskom odzivu i posjeti, istaknuvši naročito goste i puca sa prozora. U taj ćas dolazi rogjak mu Velibeg prijatelje sa strane. Tu zahvalu izražava on i predaje (Osman ef. Topćagić) i opominje ga, đa se kani pića Ademagi Mešiću kao pređstavniku gostiju sa strar.e i pucanja; za tim đolazi i majka mu (ggjica Zlata i inače prijatelju i rodoljubu, koji je vazđa spreman, Haraminčićeva), pošto sluga (Mahmut ef. Ziga' izvede da svako ovako veselje naše i osobno počasti. Silni delije, te ga i ona svjetuje, da se kani takoga žipoklici: „živio Ademaga!B Na to se Ademaga zahvaljuje vota. Tu se mladi beg u razgovorn s majkom odluči toplom hesjedom, a za tim Salih ef. Aličehić pozpravlja u boj na Oziju. ggjicu Haraminčićevu, koja se rado odazvala i primila Aličehić nam ovdje prikaza vjeran tip starinskog tako teške zađaće, a koja je opet onako sjajno okrunašeg plemića i viteza, a ggjica Haraminčićeva brižnu nila ovu večerašnju i prvu našu zabavu. Ispređ ggjice majko, al i ženu, koja rađo pregara i jeđinca sina za Haraminčićeve zahvaljuje se Safvetbeg Bašagić. Vrlo čast domovine i roda svog. kićeno pozdravlja Mustabeg Mutevelić našeg knjiHafiz Ali ef. Bulić i Sulejman ef. Suljagić ževnika, pjesnika, rođoljuba Safvetbega BaŠagića, koji vjerno nam prikazaše u opsadi Ozije dva dželalijska govor bijaše pozđravljen sil.nim pleskanjem i poklicima zabita (k’z’lbaša), koji očito ne će da vojuja za tur„živio". Poslije Safvetbegove zahvale govori tehničar skoga cara i Islam. U gradu ozijskom vidjesmo stare knezove Krilaša i Orlovskog, koje posve vjerno odi- Muhamed ef. Bukvica u ime naše školske miađeži. graše diletanti Džemal ef Fejzagić i Sulejman ef. za koju se rodoljubi muslimani ovako zauzimaju priHećimović. No i tu opet scenu okruni ggjica Hara- regjujuć ovake zabave u korist njezinu. Iza tog je minčićeva kao Rosa kći kneževa. Uz gospoda.ra ozijskog još palo nekoliko zdravica, a napokon pređsjednik zakliučujući i taj dio sijela pozva kratkom besjedom lijepo su takogjer prikazani njegovi časnici (Esad ef. onu istu omladinu, koja prinese tolike žertve svojim Tefterdarija i Ešref ef. Šamo). Tu se opet prikazuje Husein ćehaja kao sužanj i upreža pritiku, te zapalivŠi trudom i postiže ovaki krasan uspjeh ove zabave, da na temelju tog i takog rezultata nastavi ovaj svoj džebhanu sruši zidove gradu, u koji provaljuje prvi blagotvorni rad na naŠem društvenom razvoju a za Ahmedbeg Šestokrilović, a za njim i ostali Turci. Kulraen je đrarni susret Šestokrilovića sa Rosom (s kulturni preporođ nas muslimana. Iza tog se razgovor kojom se on već prije zagledao) i dvoboj njegov s uz muziku dumaćih svirača dalje nastavio i oteg’o đo neko đoba noći. knezom, ocem njezinim. Tako se svrši naša prva zabava. Ova je zabava Uopće sve su se tačke programa izvele potpunom vještinom, a naročito dramatski momenti posve maj- karakteristiČna u mnogom pogledu. Po svom programu. storski prikazani. U drami se osohito pokazaše majstori p° umjetničkom izvagjanju pojedinih tačaka spada megju rijetke zahave, što su se do sad držale u nai vještaci u prvom redu ggjica Zlata Haraminčićeva, Šem Društvenom Domu. Značajna je i po tom, Što je Salih ef. Aličehić i Ruždić zadobiše opće priznanje to prva naša zabava, što je okrunjena ovakim krasnim kao pravi umjetnici. Za ovima se vrlo vješto pokazali Serdar, Tiro, te Krilaš i Orlovski. Tako su uopće i uspjehom a sam prograrn njezin po svojoj sadržini sve OBtale uloge odigrane, da se — kako se neki stru- za zapadnjaka je orijentalan, a po formi za nas čnjak kritičar izrazio — ni po čem nije moglo moderan. Za to je naša zaba privukla sve ođličuije raspoznat, da sn to početnici. Dramu su uveličali i i otmjenije krugove sarajevske publike. Naročito su prekrasni kostimi, za koje ce odbor dosta trudio, da u slici prepune sale Društvenog Doma pretežno fesovi i saruci upadali u oči. Osim tog zahavu odlikovaše ih priredi i nabavi, kako će u svakom pogledu zadovoljiti. Sva je turska odijela prigotovio naš terzija svojim posjetom Poglavar zemljo i general konjanišAhmetaga Prijepoljac. Dekoracije su takogjer bile tva fzm. Baron Albori sa generalitetom, svi viši činovnici i najođličnije naše gragjanstro, u kom je takoprekrasne osobito u živoj slici. I drama se svršila kao i ostali jdijelovi programa gjer u velikn broju jevrejsko odlično i otmjeno gragjanstvo bilo zastupano. NaroČito pak ističemo s potponim odobravanjem publike. �325 BEHAR VI garazmjerno velik broj braće muslimana sa strane njih do 60 i to iz Tešnja, Bijeljine, Doboja, Mostara, Visokog, Dervente, Foče i t. d. Poslije duge šutnje naše u našem društvenom Životu, ova naša zabava prokrĆi nam pnt, otvori vrata, probuđi nas, đa koraknemo u duhu mođernom a u zanosu volje i eneržije našeg slavnog imena i glasa. Ona nam još otvara oči, da spoznamo jednu staru istinu o nama samim a to je ovaj fakat: Naša volja — dok miruje — troma je i lijena, no kad se probudi, priznat valja da je onda svaki naš rad u velikom stilu: Mi smo u junaŠtvu vitezi, u radu ustrajni, u štednji ko stijena, u trošku raskošni, u časti kavaliri, u čednosti robovi, u zanosu gordi, u nas nema površnosti, rad je uaš kad je jednom u kretnji, intenzivan, on nas zadivljuje. Eto taka bijaše i naša prva zabava, a taki i uspjeh njezin. Gondže Mehmed-beže. j!7ošeto je gondže Mehmed-beže, Po Vratniku bijeloj mabalj. Gledale ga vratničke djevojke, Gledale ga pa mu govorile: „Mila majko lijep ti je Meho! Da nam hoće ostat u Vratniku, Dali bi mu p6 Vratnik-mahale, I najbolju vratničku djevojku". Govori im gondže Mehmed-beže: „Ne bih vama osto u Vratniku, Da mi date i vas Vratnik listom, I najbolje četiri djevojke, čobanija od zlata kutija, I u njojzi moja jauklija" Sabrao: Fekim H. BaŠČaulevii. I caru može zanat zatrebovati. (IstoĆna priča.) stara vremena bila đva cara, pa kako ? im carevine bile jeđna uz đrugu, to se za i >gjposvađe i zarate. Bitka bila duga i krvava, jer oba cara bijahu zengjil i imućni, ama opet bitka k’o bitka, valja da neko izgubi, a da opet neko dobije. Pa tako i ovi carevi svrše svoju muharebu. Jedan po temelju propane i helać bude, te sa svojom čeljadi jedva živ umakne u đrugu zemlju, gdje ih niko poznavao nije. Eako car nije umio nikakva zanata, to mu ne bi druge ćare, nego za ono para što ih je sa sobom ponio, kupiti nekoliko ovaca, pa ih gonit u pašu i s njima se beslejisati. Tako i učini. S početka je on sobom čuvao i paso ovce, a kađ mu je jeđinica šćerka podragla; -ondtf bi ga i' ona po gdjekAđ'Bafflijetilla. JeđHtftiT ona čuvala ovctf, a tuda naigje carević te zemlje vraćajući se iz lova kući, pa čim opazi mladu čobanicu, odmah se za njom aŠik učini. Kad kući đogje, ođmah na njemu opaze, kako se u čebri promijenic. Osiječe jelo i spavanje, a vazđa izgledaše zamišljen i tužan. Be traži i pitaj za hećime, be piši zapise, svejeđno, šta ti nije, da ti nije, careviću svaki dan sve gore. Najposlije vidješe hećimi, da on nefito krije i da im ne smije, da kaže, pa ga osokoliše obećavajući mu, da nikom kazati ne će, ali oni moraju znati, jer ako njima ne kaže, što ga mori i za čim je merak svezao, onda ga niko izliječiti ne može. On se povjeri hećimima i ispriča im kako se ašik učinio za jednom čobanicom, ali ne smije ocu da kaže, jer nije šala ou carević, pa da mu otac đopusti uzeti za ženu jednu čobanicu. Hećimi viđe da druge nema, nego kazat caru cijelu stvar i nasihat ga učiniti, da mu đopusti šta gođ hoće, da radi, jer ako mu ne đopuste, onda mu nema dermana. Car ođmah posluša i đade izun svome sinu, da se oženi baš onom čobanicom. S boŽijim emerom, careviću ođmah bude lakŠe i kroz nekoliko dana ozdravi, pa odmah ode u lov i svrati se onoj čobanici. Pošto joj pripovjedi ko je i za što je doŠao, ponudi joj amanet, a ona rekne, da ne može primiti amaneta, što joj otac ne će izun dati. Carević se ukajili, da će opet doći i amauet donijeti u ugovoreni dan. čobanica zaište izun od oca, ali joj otac rekne, da upita tog carevića, znade li on ikakav žanat, pa ako rekne, đa zna, onđa da primi amanet, a ako rekne, da ne zna, onda da mu ga odbije. Ona posluša oca i upita carevića, umije li ikakav zanat. Carević se veoma zaćudi, ali kad vidje, da nije druga, pristane naučit' ’ ikav zanat S toga zovne jednog hasurdžiju, koji ga za kratko vrijeme nauČi kako se pletu hasure. Onda ode carević i čobanici na novo ponudi amanet, a ćttst mu ga ođmah’ i primi. Iza toga dogju careve delije i sejizi, te dignu curu u tahterevan i ođveđu je u carske saraje. Tu se sada zametne veselje i svak se veselio osim cure. Ona je bila k6 malo kaharli i nevesela. Carević to opazi, pa se veoma začudi, te je upita, za što je nevesela i malo ukori rekavši joj : BŠto si tako tužna, zar ti je neobično u mojim sarajima, kao da imaš šta žaliti. Ovčarski štap i kukuljicu!M �BEHAR 326 „Nije meni žao oviarskog štapa i kukuljice, jer za tog se ni rodila nijesam, nego mi je žao mog oca i moje mile majke, jer su i oni carskog soja i plemena kao i vi što ste.“ Tu ona ispripovijeda, šta joj je otac bio i kako je svoju carevinu izgubio, pa da je uvijek govorio: VI „Kamo sreća i od Boga daća, da nijesam ostao bez zanata, jer se i carstvo izgubiti moŽe, a zanat nikad“, To je bio uzrok — nastavi djevojka — što me otac nije htio dati ni careviću, koji je bez ikakva zanata. Oarević se onda oveseli i odmab spremi svoje delije i sejize po punicu i punca, te se s nova nastavi veselje pod carsku i akransku. A. M. L ISTAK. Književnost. Boj pod Bsmjomlukom i Avdlja. Vrijedna knjižara Danijela A. Kajona zauzela se već ođavna, te izdala već do sad lijepih djela, koje smo i mi priopćili. Sad je priredila nova izđanja manjih zabavnih djela našeg merhum Mehmedbega Kapetanovića Ljubušaka: Boj pod Banjomlukom i Avdiju, poznatu našu pjesmu punu savjeta od Jusufbega čengića, što je spomenuti Mehmedbeg raširio i dopunio. Prvoj je cijena 50 h, a drugoj t. j. Avđiji 1 K. Knjižice su lijepo opremljene, te ih našoj mladeži toplo preporučujemo. Kulturne. bilješke. Lijep dar. Naš zemljak Muharemaga Gjumišić veleposjednik iz Banjeluke, koji se davno odselio i boravi- u Carigradu, sjetio se nas lijepim darom i poklonio za našu siromašnu djecu 12.000 komada sufara, te ih poslao na ulema medžlis, koji ih je već i razdijelio po mektebiina Bosne i Hercegovine. Hvala mu za to i od Boga plaća! Nas se Turci slabo sjećaja ili još bolje oni i ne znaju za nas, ali za to treba đa nas ne zaboravljaju bar naši zemljaci, koji dobro stoje pa makar preko svijeta bili. Tako se ni za naš „Gajret" za naše gjačko potporno društvo i ne zua u onim krajevima, jer da se to kod njih i spomene, oni bi mislili da je to kakvo urotničko đruštvo, makar da dobro znaju, šta ta riječ znači. Taka je u njih muvesvis politika. Ulezna medžlis. Saznajemo i s radošću donosimo vijest, da se naš ulema medžlis počeo malo bolje zauzimati za naše mearifske pri'ike. Ovih su dana dva člana obilazili sarajevske mektebe, te će to po svoj prilici i nastaviti, Što je svake hvale vrijedno. Naš je mearif bio do sad prava sirota, osobito otkad se s vakufom sluČio, tu nema što je najnužnije : mearifskog nađzornika, koji će nadzirati, šta i kako se radi u našim mektebima, ima ii potrebnjh sr.edstava, .pohagjaju li đjeca mektebe i kako se napreduje. Uvjereni smo, da nam sad nitko ne bi znao kazati tačno: koliko mekteba ima u cijeloj zemlji, koliko ih đjece pohagja i t. d., a kamo li o unutarnjoj uredbi njihovoj. Ali nadamo se eto, da će i u tom krenuti na bolje. Osim tog saznajcmo, da je ulema medžlis odlučio da uredi i neke vakufske džihete, t. j. one vakufske službe, koje su našljedne da naime koja vakufska služba u džamiji ili gdje bilo prelazi s oca na sina. Mnoge se te službe ne obavljaju osobno, već se za to najmi obični radenik, a plaću džaba uzima. To će sad ulema medžlis urediti i đžiheti će se „binnefs(< t. j. osobno obavljati. Ulema mudžlis sastajao se do sad po 2 ili 3 put u hefti, a sad kako saznajemo djelovaće svaki dan a da je naravno i potreba za to opravdana, ne treba ni spominjati. Stoga je odlučeno, da se nagju ili sagrade i urede nove prostorije za uiema medžlis, jer su dosadanje zaista premalene. Velika medresa u Tiflisu (Busija). Buski musli mani odavno pokazuju veliku volju za napretkom u Islam. duhu, ali do nedavna im se nijesu zgodne prilike pojavljivale, da svom poletu đađu života. Stim zajeđno ipak nijesu skrštenih šaka stojali, nego su po mogućnosti radili i napredovali, te svaku priliku umjeli dobro u svoju korist iscrpiti. . Koristeći se trajnom bunom i revolucijom u R'isiji, koja još uvijek nutrašnjom Rusijom vlada, Muslimani u Tiflisu (u Kavkazu) odmah su se latili posla i počeli reformacijom svojih vjerskih zavoda, te su naumili ustrojiti jednu veliku medresu po modernom sistemu. Ta velika medresa će se osnovati u Tiflisu i na njoj će se predavati ovi predmeti: Arapski jezik; persijski jezik; Tursko-tatarski jezik; Ruski jezik; Tefsir; Islamska povijest; vjera islam ska; Ilmi kelam ; Fikh šerij. pravo; Belagat; Matematika; Zemljopis; Opća historija; Megjunarodno pravo i t. d. Profesori će imati sva prava gimnazijalnih profesora, a nauka će trajati sistematički 8 gođina, te će se dijeliti na 7 razreda, a biće i jedan pripravni tečaj. Predavanje islamske nauke biće povjereno ondašnjoj ulemi, koja je poslata u Carigrad, da se uputi u metodu, a svjetovna nauka gimnazijalnim profesorima. Učinjene su i sve priprave i podloge, koje su potrebne, za podignuće i ostvarenje tog zavoda, te će se on izdržavati potporom vakufa, raznim zaklađama, te porezom, koji će se u tu svrhu na Islam. ehaliju porezati. Kafkaski muftija i šejh-ul-islam će biti glavni nadzornici tog zavoda, a imaće oni posebne svoje vijećnike i savjetnike, koje će narod birati. Da se što prije o ostvarenju tog plemenitog i korisnog zavoda otpočme, te da u tom i ruski Muslimani svoje učine, nedavno je isti šejh-ul-islam došao u Baku, te to sve saopćio tamošnjim muslimanima, što su svi begenisali i ođmah megju sobom u tu svrhu sakupili 53.270 rubalja i daljnja sakupljanja nastavili. Što je svjedokom rijetke, ali vrlo vrijedne, požrtvovnosti naše braće u Rusiji. Da se to bolje uoči, iznosimo neke od tih dobrotvora. Znameniti macena ruskih Muslimana H. Zejnul Abidni Tegiev đao je 10.000 rubalja. Nadalje : H. Šejh Ali Dadašev, �BEHAR VI pa H. Baba Hašimov svaki po 10 000 rubalja, a H. Abas Kuli Bizajev 5000, trojica još po 2000 rubalja, iedan 1000, a devetorica po 500 rubalja i t. d. svega za jedan jedini dan 53.270. rubalja. H. A B. Sdravstvena pravila za Jelo. Pjofesor na carskoj turskoj vojnoj medicinskoj akademiji u Carigradu, divizioni general Dr. Besira Omer paša u svome popularuom liječničkom djelu „Hifzi sihhatuu (Higijena) izmegju ostalog piše i o tom, kako čovjek treba da jede, te o tome iznosi ova pravila: 1. Ako je ikako mogoće treba urediti stalno vrijeme jelu. 2. Ko je slabe konstrukcije (tjelesnog sastava), ili u koga stomak slabo prokubava, taj treba da jede po malo a često. 3. Jelo treba dobro ižvakati. 4. Ako si jeo vruća jela, ne smiješ iza tog hladne vode piti. 5. Treba jesti u toliko vremena, kako će izmegju jela oveći razmak biti, jer da stomak prokaha umjereno pojedenu hranu, 327 treba mu za to najmanje tri četiri sata. 6 Dobro je iza objeda pojesti jeđan komadić kore od hljeba, jer to znatno probavu olakŠava a uz to i zube čisti. 7. Ako se je čovjek umorio od rada ili ako se što god rasrdi, ne smije odmah sjedati za sofru. 8. Za sofrom nije dozvoljeno čitati, niti uopće ono činiti, što će razum umoriti. 9, Ako u društvu jedeš, treba da ti je društvo veselo i živahno, a razgovarati možeš samo 0 onom, što ti je po volji, jer jelo u veselu društvu 1 povoljnu razgovoru vrlo se lahko prokuhava. 10. Kad ustaneš iza sofre, nemoj raditi teškog i napornog posla, niti se smiješ toliko kretati, kako ćeš se umoriti. 11. Nesmiješ iza sofre gladan ustati, niti se preveć prejesti. 12. Ne treba .ono jesti, što je Štetno po zdravlje. 13. Nemoj se prije jela ni poslije, niti za vrijeme jela srditi, jer tada ti je svaki zalogaj za stomak gori od noža. NARODNE UMOTVORINE. Vjerna ljuba age Hasanage. — Narodna pjesma. — P ropio se Hasanaga, sarhoŠ-bekrija, I on popi sto dukata sve za jedan dan, Još se trista zadužio sarhoš-bekrija, Pa on ide b’jelu dvoru i svojoj majci 1 on uze milu majku za b’jelu ruku Hoće svoju na ćaršiji majku da proda Progovara vjerna ljuba Hasanagina: ,,Ne budali Hasanaga, sarhoš-bekrija, Ne ćeš steći mile majke i smrt će ti doć. Već ti prodaj vjernu ljubu sarhoš-bekrijal“v I on uze vjernu ljubu za b’jelu ruku Dovede je ua čaršiju, da je prodađe Kupuje je Kzlaraga iz Carigrada, Za nju daje trista groŠa i trista dukat’ Odvede je Kzlaraga do Carigrada, Vjernu ljubu b’jelu dvoru svome vogjaše, Pa on Šalje vjernu ljubu na svoju kulu, Da mu stere mebki jatak na tankoj kuli, Kad na kuli vjerna ljuba suze proljeva. Nju mi pita Kzlaraga iz Carigrada: „Za što cviliš vjerna Ijubo Hasanagina?u „Zar ti žališ b’jelih dvora Hasanaginih?“ „Il’ svekrvu milu majku Hasanaginu?“ Progovara vjerna ljuba Hasanagina: BJa ne žalim b’jelih dvora Hasanaginihu wNi svekrve mile majke Hasanagine, Već ja žalim svoga roda, brata jedinog, čini mi se Kzlaraga, baš ko da si ti“. Progovara Kzlaraga iz Carigrada: nPo čem bi ti prepoznala brata jedinog?" „Kad bijasmo djeca mala igrali smo se, Moj je bratac u djetinjstvu konja jahao Konjic bješe pobjesnio, brata ujeo Na desnici ruci njemu biljeg ostaol" Kađ to čuje Kzlaraga od Carigrada, Svilen rukav uz desnicu ruku zagrće Na .desnici biljeg bješe, biljeg od konja. Po tom su se poznavali bratac i sestra Pa on uze vjernu ljubu Hasanaginu, Pa je vodi b’jelu dvoru Hasanaginu: „Pokiaujam ti vjernu ljubu sarhoŠ-bekrija, Tvoja ljuba, moja seka sarhoš-bekrija Itf - * > * ---- Fehim Bajraktarević. Jamac djevojka. Qnomadne u petak u podne, Ukrade se od zlata jabuka, Sa džamije Ćejvan ćehajine, Sve še jamČi jedan za drugoga, Brat za brata, rogjak za rogjaka, Stari ljudi za svoje sinove, Za Mujagu jamca ne imade, 2a njeg jamči lijepa djevoka. Ne će jamca lijepe djevojke, Već Mujagu na muke mećahu, Za nokte mu čavle zađivali, Kad Mujagi rauke dodijaše. Onda Mujo njima besjegjaše: rJesam ukro od zlata jabuku Jesam skovo dragoj belenzuke“ Iza toga đo nedjelju dana, Iznagje se od zlata jabuka, U djeteta Ćejvan ćebajina, Gđje se igra nj'ome po sokaku. Ata JVerćes. �328 BEHAR VI Megjed i lisica. — Basna. — ek* lisica pogje iz svog brloga, da što god M p tiL nlovi za svoj trbah. Putem susretne megjeda, kojega upita: „Dokle ćeš ti to stri5e?“ nIdem u ono selo, što se eno tamo vidi, jer su me pozv^li, da im kolo vodim". eMogu li i ja s tobom ?“ upita ga lisica. nPa bajđe,tt rekne joj megjed. Oni dogju u selo, tu ib lijepo prime i dadu im da jedu; ali njima bijaše to malo, pa odu u kubinju i stanu tražiti po sudovima, da šta pojedu. To maje opaze, pa neka za sjekiru, a neka za bilju, te megjeda i lisicu protjeraju iz sela, Oni su jednako bježali ne pbazirući se, misleći, da ib još jednako gone i tako u sami mrak dogju do jednog drugog sela. Megjed tad p o v iče: nTh, što sam izgladnio bježeći Itt nBe ako si ti i ja sam,tt reće mu lisica, wnego idi u selo, pa nam donesi jeđno ulišce meda, a ja ću te dotle ovdje čekati“. Megjeg ođe u selo, ukrade jeđnu košnicu meda i donese ju Lsici. Lisica mu reče: „Mi ne ćemo ovoga meda sađa jesti, nego je bolje da ga za sutra ostavimo.“ Megjed na to pristane, te legoše i zaspaše. Poslije nekog vremena lisica se probudi, jer joj na um palo meda, pa počne vikati: nŠta ]e, šta je?tt Megjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: nKo te to zove?tt nEno u sela rodila jeđna žena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam, šta bih joj ponijela?“ „Pa ponesi joj malo meda iz one košnicett, rekne joj megjed. Lisica ode tađ do one košnice i pošto se najede meda, vrati se natrag. „Kako si djetetu ime nadjela?“ upita je megjed. „Površinatt odgovori mu lisica i zaspaše. Oko ponoći lisica se opet probuđi, jer joj na u » padne još međa, pa stane vikati: nŠta je, šta je ? tt Megjeda probndi ta njena vika i upita je: nKo te to opet zove?tt nEno u selu, reče mu lisica, porodila se đruga jedna žena, pa me zovu, da buđem ■ijetetu baba, a ja ne znam 3ta bib joj ponijela? „Ponesi joj malo onog medatt, reče joj megjed. Lisica ođe do košnice, te kad se najeđo međa vrati jse megjedu. nKako si nadjela ime djetetu?tt upita je on, nPosredina“ reče mu lisica i leže da spava. Pređ zoru lisica se opet probudi, jer joj na um padne, da đokrajči onaj med. Ona še đigne i stane kao i prije vikati: ,,Šta je, šta je ?tt Megjed se opet na to probudi i vikne joj Ijutito: „Araa ko te to opet zove?tt nEno u selu porodila se'joS jedna žena, pa me zovu da budem baba djetetu, nego bib li joj ponijela malo onog meda?“ nPa ponesi1*, naređi joj megjed. Ona ode do košnice, te pojede ostatak meda i suviše ogrebe košnicu, pa se vrati megjedu. nKako si tomu djetelu ime nadjela", upita je on „Pogrebljinatt, odvrati mu lisica. Kad bude sutradan, ali megjed bijaše jako >g1adnio, pa rekne lišici, da ttotičšč 1oniu1"kć§fiicu,':š medom. Lisica ode i đonese ju praznu Megjed kad spazi da nema ni malo meda u košnici, poviče joj: „Kamo med iz košnice?tt nNe znam ja, šta mene pitaš?tt odgovori mu lisica. „Ti si ga pojelatt. „Šta govoriš kad nijesi vidio, .nego si ga ti' pojeo“. Nisam ni ja, nego ti, rekne mu lisica i tako se posvađe. Megjed pogje da lisicu razdere, a ona mu reče: „Hajdemo ovamo, ima jedno pravdalo, pa ćemo vidjeti, koje izio med?tt Lisica đovede megjeda do jednib gvožgja za koje je bila već prije opazila, pa će reći megjedu : „De se zakuni na ovome pravđalu, da nijesi izio medatt. On joj rekne: „De ti prva, pa ću ja onđa“. Lisica tad digne svoju prednju desnu nogu i polako je spusti na gvožgja i sitno reče: „Nisam ja izjela meda tako mi ovog pravdala*1. Megjed tad digne svoju nogu i krupno rekne, k’o megjed: nNisam ni ja, tako mi ovog pravdalatt, pa lupi stopalom po gvožgjima, što igda mogaše. Sađ btjede da izvadi nogu iz gvožgja, ali ne mogaše, jer mu je bijahu uhvatila. Lisica kađ to opazi, frci od megjeda i bježeći rau dovikne: nE moj medo, zaludu što ti je golema glava, kad u njoj pameti nejma!tt Pribilježio: Fehim H. BaiČauŠević. �BEHAR VI 329 L IS T A K . Književnost. Kultume bilješke. Fanatizair u litsr&tuzi. U zagrebačkora ,,Obzoru“ iziali prevod historićkog- romana nNa polju slavett, od ćuvenog poljskog romaijsijera H Sienkiewicza. U jednom od zadnjih brojeva naba-sasmo u XVIII. poglavlju na ovaj fanatički pasus: Kršćansk; propiganda n Egiptn. U novije se vrijerae pojaVila kršćanska propagauđa u Egiptn. Propagatori — kršćanski svećenici i misionari otvoreno su zašli po misirskim gradovima, a naročito u Kairu, pa dijeleći na tuceta štampana evangjelja na arapskom jeziku, pozivaju narod u kršćanstvo, a megju siromašnije i novac prosipiju. Naravno da je taki drzovit postupak uzmjao islamsko gragjanstvo, pa kako se muslimani obično drže pasivni, ili po onoj rečenici: tugje štuju, a svojim se diče, obrate se najprijfe oblasti za zaštitn. Vlada im odgovori, da je po nagovoru berlinskog kongresa pravo vjeroispovijedanja svakom zajamćeno, a ako koja vjera i radi na tom, da se raširi, nema joj zapreka. Dakle i musliinani mogu, ako hoće, latit se takih sfedstava. (Ali ta hladnokrvna i tolerantna engleska vlada ipak je prije nekoliko godina zabranila neke muslimanske listove (BEl-urvetul-vuskatt, rEl-ustaz“) što su na častan naćin pisali o islamu i razlagali narodu njegove uzvišenb ustanove, a . to je vlada uzela, da listovi potiču narod da bunu i mržnju protiv kršćana). Za to sađ ni muslimani ne šute, nego se i oni latiše obrane. D novije doba posuše otuda brošure, te se i prođaju, a i đijele n egju narod. Jedna je taka: „Essua'.ul’a dža.b fir-reddi ala ehlis-salibtt (Čudno pitanje za snzbijanje križara). Na omotn te brošure objavljaju se još dva taka djela, da su već u štampi. (Zahruttahdžil men herrefel lndžiltf, Mesmumul-esumneti-vessihamu) Sve se može nabaviti u knjižari Sej Ahmed Ali El-Melidžij u Kahiri. „-.T eje večerisjedio pan Ciprijanović u prisjenku kućnom, g-osteći popa Vojnovskoga, koji je došao da ga posjeti poslije večere, i četvoricu gospode Bukojemskih koji su sfalno prebivali n Jedlinki Pred njima je bio stol. na njemu lagvić medovine i čaša, a oni DiaSajući tihi šum dume, pijuckahu po malo, dižući oči k nebu, na kojemu se sjao mjesečev srp, i razgovarahu o rata. — Hvala Bogu i Vama, dobri gospođine, što ćemo naskoro biti^ opet spremni na put — reče Mateuš Bukojemski. — Što hilo da bilo. I sveci su grijeŠili, a kamo li slabi čovjek, koji ne moŽe ništa bez milosti božje. Ali kad pogleđam na ovaj mjesec, koji je inače turski znak, onda me sve srbi šaka, kao da me je ugrizao komarac. No daj, Bože, da čovjeku što prije odlane, Najmlagji se Bukojemski zamisli malko i reče: — Za što, velečasni, Turci štuiu mjesec i za što ga nose na barjacima? — A zar pši ne štuju mjesec? zapita pop. — Da, ali za što. ga štuju Turci? • — Za što su pasja braća. — Boga mi, tako je! —- odvrau mladenac gledajući zadivljeno u popa. Eto tako piše čuveni Sienkievricz, cto takim se blatom nabacuje na Turke njegov velečasni, da mu fanatizam ni mislit ne da, da li je to nepristojno za jednu posvećenu glavu. Ali mi znamo i znali smo to i otprije, da se često dogodi, te najizobraženiji umovi zapadnjaČki mogu, kad je samo riječ o Tnrcima, da za čas odbace od sebe pariške rukavice i frak a zaogrnu se životinjskom kožom poput negdanji Vandala ili Huna i Alana. No kad smo već zamočili pero u ovo smetlje zapadnjačko, đa bar konstatiramo i glupost Sienkiewiczeva ve ečasnog: Svako zna, đa su Turci uzeli polumjesec kao svoj simbol, to zna i veleĆasni; ali svakako zna i to, da psi ne štuju mjesec, već: ta n poslovicu je već prešlo, da laju na nj. Izgleda dakle po 3ienkiewiczevu velečasnom, da onamo n njiha ne laju psi na mjesec. Islamska čitaonloa 11 E. Novom. Primili smo knjižicu od 13 stranica, u kojoj. je prikazano stanje ove čitaonice prilikom prve godižnje sknpštine. Prihod je bio za ovu godinu 3316 98 K, a rashod 2988-04 K, prama tom gotovina 928 94 K. U knjižici je odštampan izvještaj tajnika i blagajnika, koji naročito prvi sadržaje, ne samo slikovit pregled rada društvenog, već čitav niz krasnih mišli i poticaja za jedno ovako društvo, da svoju djelatnost raširi i izvan svojili prostorija radeći, bodreći i preporagjajući svoju okoiicu i bližnje svoje. U tim se riječima dobro ističe plemenit poziv sviju naših društava, da se cilj društva ne bude samo: sastojanje i čitanje, već da se megju narod prosvjeti krČi put. Vrlo je lijepo nčinjono, što je ova knjižica ovako opremljena, a pošto je prihod od nje odregjen u dobrotvorne svrhe, to se vrlo toplo prepornčuje svakom, da je nabavi. Naručit se može za 30 h u Ibrahim Fevzi eff. Alagića u B, Novoin. �BEHAR 330 VI Islamska štamparija, (Prilikom otvorenja.) D avno li su minula vremena Ljute borbe — krvavijeh djelal Burna nam je donijela m’jena Nove misli i nova načela, Nove misli, što ih svijet cio Mladenačkim žarom prigrlio, Jer su one kao tople zrake Razgonile nad zemljom oblake, I budile zoru Ijepših dana, Zoru mira, prosvjete i znanja. — Ta one su žara uljevale I mom rodu u grudi plamteće, Slikale mu divne ideale Na obzorju života i sreće, Pa u toku nekoliko Ijeta Velikih je satvorio djela. Sada opet k’o kroz maglu sivu Gledam jošte jednu sliku živu: Sv'jetla slika kao sunce rano Na obzorje života mu stupa; Moje srce njome začarano U milju se i u sreći kupa. — Kako pjesnik sretan ne bi bio, Kad se sreća narodu mu javlja; Kako ne bi danas pjesmu vio, Kad je pjesma za ovakog slavlja? Svač’je grudi, u kojim k’o zublja Žar plaminja živog rodoljublja, Svač’je grudi neko milje puni, Što budućnost ljepšu djelom kruni, „Štamparija* djelo sretnih dana Krasan plod je sloge muslimana. „Štamparija!w oj koraka divna U napredak, moj premili rode! Kolika li za Te tečevina, Sarajevo, 10. jula 1905. Krasan simbol prosvjete — slobode! „Štamparije" — to Ti je putokaz Bajnoj stazi, gdje budućnost cv’jeta „Štamparija* — Tvoj je novi dokaz Da si udo kulturnoga sv’jeta. Oko nje su u kolo se svili Tvoji sinci — čelik rodoljubi Njoj se skladno njima duša krili I u sv’jetlu njezinu se gubi, Ah, to svijetlo u Tvojoj povjesti Njino ime zlatom će izvesti! — Pjesmo moja, drugarice mila, Daj raširi svoja Iahka krila, Pa mi gukni, nek ti giasak sreće K’o val bujni po mom domu teče, Svojim šumom nek svakome javlja Bajni osvit našeg novog slavlja! — Musa Ćazim Ćatlć. J 3raćo jV lu s iim a n i! S pomoću Svemogućeg Boga (dž. š.) i neumornim radom naših rodoljuba evo nas na vratima preporoda, evo nas ma osvitu, gdje ?e ukazuje još jedna sjajna zraka kulturnog napretka, evo nas da današnjim danom narodu našem predamo našu novu stečevinu — našu „Islamsku dioničku štampariju. (tiskaru)“. Nije nužno, da se ovdje govori o vrijednosti ovakove inštitucije, jer će svaki pravi rodoljub lahko shvatiti veliku važnost ovog našeg poduzeća; i od kolike je to bilo potrebe, da se naša islamska štamparija osnuje. Ova Štamparija je sasma uregjena i današnjim danom prometu predana, a ravnateljstvo se je pobrinulo, da sve mašine (strojeve) kao i raznovrsna slova i ostali potrebiti pribor nabavi po najmodernijem sistemu — sve novo. Za to će naša štamparija moći udovoljavati svjema zahtjevima cijenjenih mušterija, a ujedno će se moći takmiti sa svjema drugim štamparijama, jer obiluje velikom količinom slova razne vrsti: arapsko-turskim, latinskim, ćirilskim, jevrejskim i t. d. kao i raznovrsnim nakitima i svim ostalim potrepštinama. Osjem toga cijene će biti umjerene, a sve narudžbe najtačnije obavljane na potpuno zadovoljstvo cijenjenih mušterija. Za to se ravnateljstvo nada, da će svi Muslimani naše mile domovine svim silama poraditi oko napretka ovog našeg poduzeća. �331 BEHAR VI svjema zahtjevima cijenjenih mušterija, a ujedno će se moći takmiti sa svjema drugim štamparijama, jer obiluje velikom količinom slova razne vrsti: arapsko-turskim, latinskim, ćirilskim, jevrejskim i t. d. kao i raznovrsnim nakitima i svim ostalim potrepštinama. Osjem toga cijene će biti umjerene, a sve narudžbe najtačnije obavliane na potpuno zadovoljstvo cijenjenih mušterija. Za to se ravnateljstvo nada, da će svi Muslimani naše mile domovine svim silama poraditi oko napretka ovog našeg poduzeća. U ovoj nas nadi najbolje učvršćuje ta okolnost, što je naša štamparija čisto islamsko poduzeće, pa je svaki Musliman moralno obvezan, da potrebne tiskanice kao pozive, programe, trgovačke objave, listovne papire i kuverte, trgovačke knjige, račune, memoranda, okružnice, predatnice, dopisnice kao i sve trgovačke tiskanice, godišnja izvješća i bilance za udpuge, štedione i bantce, nadalje diplome i adrese, posjetnice i karte prigodnice, brošure i knjige, znanstvena djela i uopće sve, što u štamparsku struku zasijeca — naručuje u našoj isla m sk oj štam pariji, jer će time p o t p o m a g a t i naše općenito dobro. Osim toga ravnate.ljstvo se nada, da će našu islamsku štampariju svojim narud^bama najizdašnije potpomagati, naša slavna gradska poglavarstva i općinski uredi širom naše mile domovine, nadalje naši muslimanski uredi kao: vis. zemaljsko vakufsko ravnateljstvo, šeriatski sudovi, kotarske vakufske komisije, uprave raznih vakufa, mekteba 1 drugih zavoda, jer su svi pozvani, da potpomažu svoje po onoj: „SYOj k syome!a U S a r a j e v u , 10. jula 1905. S poštovanjem HaVnateljstVo „jslansKe dioničt(e ftanparije (tijl|arc)“. Vlasnik: Adem ag a Mešić. ___________________ Odgovorni urednik: Edhem Mulabdić. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu, Svome bratu. ajnim žarom srce s’ budi, Jače kuca, jače bije — Iz mlagjanih mojih grudi Prva mi se pjesma vije! Da ti kaže, kako tuga Mlagjahne joj grudi slama, Zbog rastanka tvoga duga, Što te nije megju nama! Prva pjesma što je kiti Duša mlada sestricina, Tebi hrli, tebi hiti Brate mio, put daljina! Zdravo budi najmiliji, Nek te Allah vječno prati, Al’ mi nemoj poeziji Mnogo brate, zamjerati! Tebi hrli put daljina, Da ti kaže dragi brate, Svaka miso sestricina Upravljena da je na te! Slabašna je pjesma moja AF iskrena znadi da je Misleć na te sestra tvoja Uzdišući pisala je! Hatidža A. Gjildćeva. �332 BEHAR VI „El-Menar“ i nešto o panislamizmu. ožda će se sjetiti štovani čitatelji „Behara“, da je u jednom od brojeva IV. godišta njegova pisano, da u Misiru u Kahiri izlazi list „El-menar“. Ovo je revija, te donosi članke vjerske, znanstvene, beletristične i pouku, izlazi dva put mjesečno, a izdaje ga veliki učenjak, teolog Muhamed Rešid Riza. U Misiru se naučni svijet dijeli u tri različita tabpra: konzervativci, koji u svem i svačem slijede svoje starenike, pa makar se što s velikim šeriatom i ne slagalo; umjerenjaci hoće u svim svojim postupcima, da drže pred očima samo šeriati-islamijju: kuran, hadis idžmai kijas, i na pošljetku su treći pretjerani liberalci, koji, zadahnuti evropskim duhom, u svemu i svačemu nerazumno i slijepo se povode za Evropejcima. Urednik i izdavač pomenutog lista „El-Menara“ spada u onu srednju grupu, propagira pomoću svog lista ideju napretka i prosvjete u islamskom duhu i nastoji oko poboljšanja naroda u svakom pogledu, a naročito u islamijjetu, te za to potiče svijet, da se prihvati čistog Islama, nezavijenog u crno ruho bid’ata i izmišljotina, što ih svijet čini pod firmom Islama, a on sa svim daleko od njiha. On dakle bodri narod na to, da se vlada isključivo po uzvišenim principima Islamovim, za koje se jamačno znade, da su njegovi i da nijesu produkti drugih vjera ili ljudi, što se je mnogo megju muslimane uvuklo, a pravi principi islamski jesu oni, koji su neposredno iscrpljeni iz gore pomenutih četiriju njegovih vrela: Kuriana, hadisa, idžmaa i kijasa. Uzor je „El-Menarevu“ izdavaču Muhamed RešidNRiza-u sadašnji misirski muftija ( t j. bivši, koji je prije nekoliko dana mijenio svijet), glasoviti veliki učenjak šejh Muhammed Abduh, čiju veliku učenost priznaju i njegovi najveći neprijatelji. Ovaj veliki učenjak kako zaprema veliko, zapravo najveće mjesto megju islamskim teolozima, tako ima veliku ruku i u svjetskim znanostima. On je najglavniji širitelj panislamizma i drugi pokretač njezin. Prvi naime, od koga- je potekla ta ideja, jest veliki mudrac i filozof svoga naroda, znameniti sejjid Džemaluddin EI-Husejnijj, El-Afganijj (Afganac), čijim je stopama odmah pošao šejh Muhammed Abduh. Ta dva filozofa i mudraca, kao pravi i velikodušni Muslimani, kojima je svaka nesreća ehli-Islamska na srcu Ijuta rana, uvidjevši bijedno stanje svoje braće muslimana u socijalnom pogledu, stali su pisati i javne govore držati o tom njlhovom bijednom stanju, ocrtavati njihove bolesti u pogledu socijalnom, materijalnom i moralnom, i buditi svijest u njima, kako da se liječe °d tih bolesti, upućujući ih na ujedinjenje sviju njih u jednu zajednicu. Ta dva genija nijesu ostavili ni jedan put, koji dovodi do reformacije i poooljšanja muslimanskog stanja, a da nijesu pošli njime. Najprije su § bili počeli raditi oko ujedinjenja sviju nezavisnih mu, slimanskih država u jednu političku točku, dakle politiku su najprije bili uzeli za sredstvo, kojim su se mislili dovinuti svog cilja, ali kad im ne mogne poft za rukom, kašnje dogju na ideju panislamizma. U tu uopće za svrhu pokrenu list „El-Urvet-ul-vuska“ u mjesecu džumadel-ula-u god. 1301 (1884.). Taj je listizlaziou Parizu, a predmetom mu je bilo pozivanje Muslimana k pravpm ujedinjenju njihovu, upućujući ih na to, da svojim glavnim vogjom učine veliki Kurian. Poticao je ulemu na to, da ukine bid'ate, da ih posve unište, a da mjesto njiha uzmu sunnete, islamske ustanove. da se prihvate čisto islamskih principa, te da postupaju po njima. Bodrio je na slogu i ujedinjenje islamskexvladare i državljane, a naročito one, koji su različitih sekta (mezheba) kao Sunniti, Šiiti i t. d., ove je upozaravao na to, da djelomične nesuglasice, što postoje megju njima u pogledu nekih vjerskih ogranaka ne čine podlogom separatizmu, neslozi i razdoru, što inače skupo stoji sviju njiha i sav islamski svijet. „El-Urvet-uI-vuska“ je bio taki inspirator islamskog svijeta, da bi mu izdavačima svi muslimani u ime ujedinjenja i ostvarenje ideje panislamizma pružili ruke pozdravnice i na taj način nastao veliki preokret u islamskom svijetu, da je samo taj list dulje vremena izlazio. Ali ga — na žalost — nije više izašlo nego samo 18 brojeva, jer Engleska, koja se dotle ne bijaše dobro ustalila u Misiru, a koja je inače najpopustljivija država i najveća njegovateljica slobode, uvidjevši, da joj taj list opasnošću prijeti i da će biti od kobnih pošljedica po nju odnosno njezin autoritet u okupiranim zemljama, bude T samo dopustila, da prolazi kroz zemlje, koje je ona okupirala, nagovori i potakne misirsku vladu, da mu zabrani ulazak u misirske pokrajine, kao što je to ona učinila i u indijskim zemljama. Na taj je način morao pasti „El-Urvet-ul-vuska“, jer su mu se odlomila glavna krila kojim je letio, a ta su Misir i Indija. Kakav je taj list bio propagandista, koliki je imao auktoritet i u kojoj je mjeri bio obljubljen megju islamskim svijetom, nek nam posluže za dokaz slijedeće činjenice: Sami muftija šejh Muhamed Abduh, koji je list uregjivao, kazivao je — kako jedan misirski list javljaše, da mu je jedan od bagdatske uleme saopćio ovo: „Čitali bismo jedan broj „El-urvet-ul-vuska-ov“ na sijelu kod sejjida Selman ef. nadzomika visoke porodice, koja vuče lozu od Alejhisselama (nekibulešraf) pa bismo svi jednoglasno zaključili, da se prije nego što izagje idući broj, mora zbiti nešto veliko u islamskom svijetu.“ Ovako se je isto saopćavalo i od drugih nekih istočnih i zapadnih učenjaka. — Čuveni učenjak šejh Husejn ef. Džisr, pisac znamenitog djela „Risalei-Hamidijja“ rekao je jednom pri- �VI BEHAR likom na jednom mjestu, gdje je bio prisutan i urednik ^El-Menaratt, ove eiječi: wDa je „El-Urvet-ui-vuska“ dulje vremena iziazio, pojavio bi se megju islamskim svijetom veliki preokret od velike vrijednosti i zamašitosti, probudili bi se Muslimani iz svog sna i oduševili za to, da povrate sebi slavu svojih pregja i starenika“. — Pojedini su še brojevi pomenutog lista strogo čuvali i to tako, da su ih neki držali i čuvali u gvozdenim kasama, gdje se novci čuvaju, opetovano se čitali, prepisivali se s prva do na kraj i učili se na pamet. Pošto je taj list prestao izlaziti, ideja panislamizma je biia donekle zaspala, jer joj pristalice nijesu imale kakva svoga organa, kojim će je propagirati. Tek početkom 1310. godine znameniti Misirac sejjid Abdullah Nedim pokrene jedan list pod naslovom „El-Ustaz“, koji i ako je bio malo na drugi način nego što je bio „El-Urvetul-vuska“ i izgledao kao da mu je drukčiji smjer1), ipak bi u Misiru izvojevao politični i moralni efekat, qd velike zamašitosti, da se mogao samo održati. List naime nije mogao ni godinu skrasiti, jer mu urednik bude protjeran iz Misira pod tom izlikom, da mu list tobože udahnjuje u narod duh vjerskog fanatizma i da potiče svijet na revoluciju. S toga se je strašno zaziralo od tog lista, s bojazni, da se ne bi palo pod sumnju. Iza „El-Ustaza“ je bilo opet zastalo propagiranje panislamizma — osim ako bi se što icad u gdjekojim listovima moglo što, o tome vidjeti dok je sejjid Muhamed Rešid Riza početkom 1315. godine pokrenuo list „El-Menar“. Pomenuti je taj list pokrenuo za to, da dade člancima i uputstvima ,E1Urvetul-vuska-ovim“, da stupe u život, te mu je osnovicu postavio natemelj „El-Urvetul-vuska“-ov.Naravnoje da se je ipak morao odreći politike, koja se tiče misirskog pitanja i huškanja protiv Ingleza, jer bi mu inače davno odzvonilo, kao i njegovim predšasnicima, a osim toga vrijeme je za tog prošlo, jer je sami „El-Urvetul-vuska“ pisao, da ona prilika, koja im se je bila pružila, nije prilike da će se više povratiti, Engleska će se u Misiru utvrditi. To je tako i bilo, te bi mu svaki korak i sve djelovanje, što bi poduzimao protiv englezke okupacije ili njezine politike u Misiru, bilo uzaludno. „El-Menar“ se dakle slaže s „El-Usvetul-vuska“-om u pisanju o sociialnom stanju i o onim principima, koji su postavljeni za ujedinjenje Islama (panislamizma), što se sve postepeno širi, a razilazi se u pravcu, kojim je bio on pošao u pogledu političkog pitanja misirskog. U ovome opet ima nešto, što u onome nema, a to je pisanje o pojedinim bid’atima (tugjim tvorevinama u Islam uvučenim), opširno raspravljanje o štetnom i korisnom poučavanju pokvarenom i urednom uzgoju i izopačenom i čistom *) Nedim je to morao učiniti, jer je položa] i vrijeme, u kojima je on bio i prilike, koje su ga okruživale, tako su izisJkavale, 333 vjerovanju. „El-Menar“ je u prvo vrijeme izlazio svake subote, a pojedini su brojevi sačinjavali po 16 stranica u veličini male 8°, dočim u pošljednje vrijeme izlazi dva puta mjesečno — kako smo to prije kazali — a svaki broj sačinjava 40 stranica iste veličine. Pošljednjih godina donosi na uvodnom mjestu tefsiriKurian (tumačenje Kuriana) po sadanjem muftiji šejh Muhammed Abduh-u, koji predaje taj uzvišeni predmet u El-Ezheru. Pomenuti učenjak, tumačeći Kurian ne drži se ni jednog odregjenog primjerice Bejzavijinog tefsira, nego ga tumači onako, kako on shvaća. da je pravo, kako on drži, da jest i po svojoj metodi; predaje ga dakle samostalno i tumači po svom znanju i po svojoj spremi. Kako je taj čovjek ne samo veliki teolog, nego i filczof i to novog vremena, svak će svjestan i razuman moći sobom prosuditi, od kolike je vrijednosti to njegovo tumačenje i koliko čovjek slušalac i čitalac može iscrpiti koristi iz tog njegovog predavanja i tumačenja Kuriana, koji je inače izvor prave mudrosti i čiste zdrave filozofije. Osim ovoga u „El-Menaru“ tma raznih naučnih i poučnih članaka, kako je to i prije naznačeno. Tako nalazimo u njemu u ovoj osmoj mu god. lijepe teme: život i smrt nar'odd, bračni Život, a iza njih će slijediti, kako je obećano: životi: narodnosni, otadžbenički i politički. U njemu ima i vijesti o Muslimanima svih, a naročito istočnih krajeva, te čovjek pomoću njega može saznavati za svoju istovjemu braću u vrlo dalekim krajevima i prouČavati stanje, u kojem se nalaze i njihova djelovanja na svakom polju. — Osobito je od velike vrijednosti rubrika „Fćtav’-„E1-Menar“ („El-Menarove“ fetve, odluke o pojedinim stvarima sa šeriatskoga gledišta), koju je otvorio za svoje čitatelje, odnosno pretplatnike, da im s islamskog, sa šeriatskog gledišta rješava pitanja, što mu ih oni pismeno podnesu. Tu može čovjek naći ono, što na drugom mjestu ne bi, ili teško bi mogao naći; može vidjeti svakakvih pitanja, iza kojih slijedi odmah i riješenje. Odgovori na pojedina pitanja mogu čovjeka iznenaditi i razočarati, jer taj alim ne strahuje ni od koga, a veliki je protivnik konzervativnosti, obskuri, bid’atima, slijepom povodenju za drugim i nerazumnom slijedenju običajd svojih starćnika ili koga drugog i uopće svegaonog, što je protiv Islama. Barem se takim pokazuje svojim kalemom (perom). Da ne govori za hatur običaja, niti ičiji drugi, navodim jedan, svojim sadržajem interesantan primjer, čime ću, mislim, ugoditi mnogim čitateljima „Behara". U 6. broju ovog (VIII.) god. stoji izmegju inih pitanja i ovo pitanje od H. Vana Ahmeda iz Sengafore (Singapor), koji mu osim ovoga i još neka pitanja stavlja. Pitanje: Pustiti (ne brijati) kosu na glavi jest sunnet, oni pak, koji to zna, a poriče, mora se (vadžib je) kazniti, kao što stoji u kitabu „El-mevahibulledunnijje bil-minehil-Muhammedijje-h“. Ima li s toga za pušćanje kose kakav opredijeljeni način ili ne? �334 BEHAR Odgovor: Pušćanje i brijanje kose jest od običaja (minel-’šd&t), a ne od bogoslužnih činova (ld minel-’ibšdat), osim kad se čovjek liši ihrama kod hadždža, te mu treba: il’ se obrijati, ili ošišati. Istina nije se ispostavilo, da se je Pejgamber s. a. v. s. brijao, osim kad bi se lišio ihrama, a i ashabi njegovi pušćali su kosu, ali ipak to nijesu ubrajali u vjeru, nego im je bio to običaj. — Svigja mi se imami Oazalijina izreka o tome u „Ihjai-ulumu“: »Nije loše •(ne škodi s vjerskog gledišta) ništa, da se briči onaj, čijaje namjeratime čiščenje, a tako nije loše ni pustiti kose onome,koji će je mazati mašću, čistiti i češljajući je, lijepo ju držati, osim ako će ostaviti perčin, što je običaj nesvijesnih, podlih šaklabana, ili ako će ostaviti pletenice, kako to čine članovi ugledne porodice, koja potječe iz porijekla hazreti Alijina, kojih je znamenje ostavljati kosu s pletenicama. Ovako se kosa ne smije ostavljati, jer bi on — koji inače nije od porijekla Alejhisselamova — time zavaravao narod, oči mu zasljepljivao — sebe izdavao za potomka Alejhisselamova". — Gazalija ovim hoće reći, da onaj, koji je naobražen i oplemenjen vjerskim moralom i ćudoregjima, ne treba da majmuniše nesvijesnim glupanima, kao što su podli šaklabani, a ni onima, koje kad bi oponašao, izlazi puko zavaravanje svijeta. Ulema što je izrazito rekla, da je brijati glavu nevaljalo (mekjruh) i protivno sunnetu — tojejedino s toga, što je to bilo u prvo vrijeme Haridžija (Haridžita). Nu kad uzmemo tu njihovu osudu golu, ne pazeći joj na razlog — krivnja ostavljanja toga sunneta u ovome vremenu pada na vjersku ulemu, jer se oni briče što više napadaju i grde one, koji se nebriče, buduć je grijeh pri njima. Jest, koji pusti kosu u namjeri, da slijedi svoga Pejgambera s. a. v. s. u njegovim uzvišenim običajima — taj ima višu prednost u njegovoj vjeri, ako ga još slijedi u njegovim vjerskim ustanovama (sunnetima) i nastoji okititi se njegovim plemenitim ćudima. „Šemail“-ski hadisi glase, da je kosa u Alejhisselama bila do polovine ušiju i da obično ne bi promašavala . d6nji kraj uške, premda bi gdje kad doprla i do ramena; držao ju je prije u njezinoj naravi t, j. ne tičući u nju ništa, ostavio je onako, kako joj je prirodno da bude (sedl), a kasnije razdvojivši je u dva dijela, odbacivao ju je na strane (ferk). Neki od uleme drže, da je prvi način nošnje kose (sedl) ukinut ovim potonjim (ferkom), te da se sedl ne može uzeti za sunnet, ali za to nemaju dokaza. VI koje avam računa megju odlične? Ne bi li im rekli, da su time din prekršili? — Da, ali upliv običaja vlada i kod uleme i kod neznalica, a to dodaje i umješava u vjeru ono, što ne spada u nju i okrnjuje od nje ono, što je od njezinih ustanova i odredaba, a za čije pripadanje k vjeri nema prigovora ni sa čije strane. El-Ezherska ulema vidi u hadiskim djelima, da je Šeriat-sahibija zabranio podizati zgrade (turbeta) na mezarima, graditi džamije na njima i tude sprovoditi svečanosti, pa ipak se pridružuju prostom puku u tim svečanostima, koje nazivaju „mevludima“, buduć se tude nalazi onih nevaljaština, koje sami njihovi imami zabranjuju u Fikhu. Ista ta ulemu čita u djelima, koja govore o ćudima, nošnjama i vladanju Alejhisselamovom (kjutubi šemaili-šerif), da je on svoju mubareć kosu nosio na oba načina, što smo ih prije spomenuli, ali oni opet napastuju i kore onu vjersku ulemu, koja to čini. To se je baš i meni dogodilo: jedan mi od one uleme, koji bijaše šejh ElEzherov, reče: „Ti si čovjek od uleme; ne doliči tebi, da imaš kosu; obriči je!“ Ja ga pak pritekoh time, da je ovo sunnet, a on mi odgovori, da je brijanje kose sada znamenje uleme“. Mi ovo prenosimo ovdje poglavito za to, da vide oni, koji proučavaju Islam po Muslimanima, a ne po njegovim izvorima, da brijanje kose, što je megju većinom našeg svijeta prihvaćeno, a što se onima inače pričinja grubo, nije od onih poslova, što ih Islam zapovijeda i hvali, nego da je to naprosto jed' običaj, kao i ostali njegovi običaji. Dapače kod n a :. > Devletlije s. a. v. s. to nije bilo nikako ni od običaja, kako eto malo prije vidjesmo. Ovako ima mnogo stvari, koje se drže grubim i mahanama, pripisuju se Islamu, a on za njiha nikako ne zna, ili ih je inače zabranio. Na koncu ističem, da u ,,E1-Menaru“ ima i kritika djela (kjitaba), koja se istom napišu, ili ponovno oštampaju u Misiru, koji se danas odlikuje izmegju svih muslimanskih gradova time, što obiluje raznim, dobrim i krasnim knjigama. Kritika pak, a osobito od dobra i učena kritičara, najbolje je mjerilo za dotično djelo, te je po tome čovjeku slobodno naručiti iz Misira knjigu, za koju je ,,E1-Menar“ povoljnu kritiku izrekao, a poglavito ako.Ju je preporučio, sve jedno što je čovjek nije nikad ni vidio ni čuo. Čovjek bi više puta želio naručiti kakvo lijepo djelo, koje govori o onom, o čemu on želi studirati i raspravljati, ali kad mu ne zna nikako imena — premda sigurno U ovo vrijeme većina Evropejaca, a i neki drugi, zna, da tako djelo postoji primjerice u arapskoj litekoji se za njima povode, vladaju se po ovom sunnetu raturu —, ili ako mu zna ime, ali ne zna, kakvo je — pušćaju kosu i razdvojivši je udva dijela, odbace djelo: je li vrijedno ili ne, ili zna i to i ono, ali ne je na strane. Recite mi, kad bi to učinio glavni šejh zna pošto je i gdje se može naručiti — što će onda? El-Ezhera, ili koji drugi od njegovih znamenitih šej- — „El-Menar“ obično uputi čovjeka i na cijenu i na hova, što bi tome rekla prosta masa,' a i drugi neki, mjesto, gdje se može dobiti. — S ovoga svega „El- �BEHAR VI Menar“ najtoplije preporučujemo svjema onima, koji poznaju arapski. a napose onima, koji se bave ulumidinijjom. Cijena je „El-Menaru“ 18 franaka (17 K i 19 h), 335 a adresa mu je jednostavno: Uredništvo „El-Menara“ u Kahiri, Misir; a arapski: Idaretu medželleti „ElMenar", bi Misr — El-Kahira. M. S. S erd a rev lć . LISTAK. Književnost. Poziv na pretplatu. I ako sam s izdanjem dramatskog spjeva wPod Ozijom" upravo nasjeo, jer' nijesam ni toliko prodao, da mogu podmiriti polovicu štamparskih troškova, ipak se odlučih da i nove pjesme pod imenom „Misli i čuvstva" sakupim u jednu zbirku i štampam ih u Islamskoj dioničkoj štampari. Ova nova zbirka je izbor neštampanih i — po raznim listovima — štafnpanih pjesama; koje sam spjevao poslije izdanja „Trofande“. Naša štamparija nastoji po mogućnosti, da prvu knjigu, koju izdaje u javnost što ljepše opremi; za to su troškovi oko Štampanja dosta veliki, koji se moraju iz džepa namiriti, ako me naša čitalačka publika ostavi na cjedilu kao što se to dogodilo prije nekoliko mjeseci, kad sam štampao „Pod Ozijom“. Moje „Misli i čuvstva“ najdalje za 15 dana izići će iz štampe na finom debelom papiru, a obuhvataju 13 štampanih araka u šesnaestini, dakle preko 200 stranica. Cijena je knjizi 1 K 50 h. Pretplata se šalje na adresu: S a fv etb eg B ašagić, (M irza Safet) Sarajevo, gimnazija. Požar u Tešnju. (20. augusta 1905.). S anjala je tiha varoš, kao u grob zakopana, Ni ne sluteć, kakova joj u krilu se bura muti; Sanjala je tiha varoš iza žarkog ljetnog dana: Svud oko nje puste bile uske staze, ravni puti. I nebo je mirovalo u purpuru mjesečirie, Ko u plaštu kad se starac sankom krjepi i odmara, Dok na jednom k’o glas smrti iz dubina noćne tmine Zaori se strašni odjek, što no stravom srca para: „Vatra, požar!" — To rog trubi poput trublje Israfila, Kad svjetinu budi, zove na poljanu strašnog suda; I već ljudstva prestravljenog bujica je potopila Sve ulice i sokake; — jauk, vapaj grmi svuda. Sitna djeca plaču, dreče lelek stoji jadnih žena, A plamen se razbuktao do visina eternijeh, Pa sve' guta, šireći se od šljemena do šljemena — I ne mareć’ za uzdahe, sirotinja što ih vije. Kao pako u svom b’jesu u pepeo sve pretvara, Što je mukom sazidano na nevinoj ljudskoj krvi: Sred zidanih dvokatnica, sred koliba i daščara Mnogoj mirnoj obitelji plod cijelog žića mrvi. Bukti požar strašnim plamom rasvjetljava mračne strane, Bukti požar, strašnim plamom um i srce pomrčava, Bukti požar, k’o aždaha kad pomamno, bjesno stane, Da nad žrtvom uhvaćenom smrtnu himnu izvijava. Pa s lelekom sirotinja svoje divlje m’ješa glase I odzvanja pod kupulom zažarenog nebosklćna. — Hrle Ijudi poput vala, da ga trnu; da ga gase; Al’ zar mogu gola prsa zaustavit’ tog demona? Bukti požar divljom jekom i paklene žvrile širi, Pa sve žrtvu iza žrtve kao pusta neman ždere... — I žder*o je c’jelu noćcu, dok se jednom jedva smiri I ušutje k’o nad pl’jenom zasićeno Ijuto zv’jere. U jutru je jarko sunce nad ‘varošom rodilo se, Al’ oblačak tamni ga je u koprenu svoju krio; A zgarište. — užas-slika — posl’je vatre mrčilo se, Kao i taj danak što je sirotinji mračan bio. TeSanj. M. Ć. Ćatić. �336 BEHAR VI Baci niz vodu, naći ćeš uz vodu. (Arapska prlč*). Arabiji davno u starim vremenima upute se trojica nevoljnika i pogju po bijelome svijetu, da kako bilo dogju do korice hljeba. Oni su nekad bili zgodni Ijudi, ali prečesta žega stare Arabije nanese im nekoliko gladnih godina, te oni spanu na prosjački štap. Putujući sva trojica zajedno i razgovarajući se 0 svojoj bijedi i nevolji, često šu ponavlj'ali Hječi: „Dragi Bog kako nam je prije bio dao, tako nam može i opet dati. On pomaže a i bijedu u svijet šalje*. U putu ih sretne strašna bura i oluja. Sirote da ublaže nezgodu i da se uklone od te velike kiše počmu tražiti, gdje će u suho glavu zavući. Na njihovu sreću spaze brzo na desnoj strani puta u blizini jednu pećinu. Čim je spaze poteku, da se skriju. Tamam kad se oni u pećini smire i malo dušom dahnu, evo ti sada prave nesreće. Od prevelike kiše 1 bure otisne se strašna jedna stijena od nekog brijega prema njihovoj špilji, te se skotrlja i začepi ulaz u njihovu špilju. Oni se prestraše, te jedan počme hukati, drugi ruke kršiti, a treći plakati. Jedan od ove trojice počme se sa svojom tugom razgovarati ovako: „Treba se brinuti, da se iz ovog groba izbavimo. Stijena je velika i teška, da je ne može ni st6 volova pomaknuti, a kamo li nas trojiča ljudi, a niko ne zna osim Boga, da smo mi ovdje da bi mu se sažalilo na nas. Ali i kad bi ko htio, da nas izbavi, nema te snage, koja bi stijenu pokrenula. Tu snagu ima samo jedini Bog, reče drugi. On može sve učiniti. Nejma druge, nego Boga zvati u pomoć. Stoga braćo, neka od nas svaki iskaže, ako je kakvo dobro učinio za Božiju ljubav, te da Boga u ime te milosti zamolimo, da nam sada pomogne, jer se dobro izgubiti ne će. Kad li tad li ono će se naknaditi". Na to jedan počne pripovijedati: „Podavno je ovo bilo. Najmio sam nekoliko radnika, da mi pod nadnicu rade na njivi. % Svi radnici su došli taj dan rano i na .svoje vrijeme na njivu i ranim jutrom se latili rada osim jednog. Ovaj je imao nekaku smetnju, te za to nije mogo doći u vrijeme, kada i drugi, nego je došao u neko doba na rad. Pred večer, kad su radnici posao dovršili, pošli su svaki svojoj kući, a ja sam im svima platio njihove nadnice, pa sam i onom radniku, koji bijaše pokasno doš’o, platio cijelu nadnicu. Na to se jedan od radnika naljuti, pa rekne: Nije pravo, da on dobije cijelu nadnicu. ja ne kabulim takog plaćanja. To rekavši baci svoju nadnicu meni i zamakne svojoj kući. Ja pokupim njegovu nadnicu i ostavim je u kraj. Do nekoliko vremena nabasam u čaršiji na jedno lijepo tele, koje se prodaje. Vidim, da je od dobre pasmine i kupim ga baš uprav za onu nadnicu i namijenim to tele i sve, što od njega bude. napretkS, neka bude onog nadničara, Kroz nekoliko godina tele priraste a od njega se umnoži mnogo goveda. Prošlo je nekoliko godina dok evo ti onog mog nadničara, koji nije primio svoje nadnice. On tetura na četiri noge, to jest na svoje noge dvije vrlo mršave i dva debela štapa. Odrpan jadan i čemeran dogje k meni i zamoli me, da mu dadem onu nadnicu, što je kod mene osfala. Ja se osmjehnem i pokažem na ono krdo goveda, rekavši mu: Eno ono je tvoja nadnica. Zajmi ih, pa goni. Sretno ti bilo! Siromašni starac prolije suze od veselja, pa kroz plač mi zahvali i otjera svoja goveda". Tako ovaj prvi od ove trojice završi svoje pripovijedanje, rekavši: 0 Bože! ako sam ja ovo učinio samo za tvoju ljubav, onda pomozi nam danas! Na to se kamenje, na koje je pala stijena poče slijegati, i stijena se malo odmače od vrata špilje. Drugi nevoljnik stane pripovijedati svoje i rekne: „Dok bijah u mlada doba, sjećam se naletilo je nekoliko tvrdih i gladnih godinaf Zle su bile, da su već svakog do duvara dotjerale. Po onoj okolici, g :.’e sam ja stajao, svakom je bila već duša u nos đošla, a ja na sreću bijah još puna hambara. Imao sam dosta žita i ostale zahire, jer sam bio samac, pa mi nije trebalo toliko trošiti, a nijesam ništa trebao ni prodavati. Jednog dana dogje moja jedna kona jadna i žalosna, u koje je muž na smrt bolestan, a imaju petero sitne djece. Ona dogje k meni, da im se u nevolji nagjem, ko što treba svome komšiji pomoći. Čestita i stidna ženica usudi se i previjajući se do zemlje crne i kroz plač izmuca i zaište makar koricu hljeba. Ja mlad i silan, nije mi još nikakva nevolja na glavu pala, odgovorim ženi: „Daću ti, što želiš, ali najprvo otkri mi svoje lice, da te vidim. Čuo sam, da si Ijepotica. Drukčije ti kod mene pomoći nema“. Jadna ženica kako ču moje zle i grdne riječi, savije se do crne zemljice i roneći tužne suze ode natrag ni riječi ne rekavši od velikog sfida. Bijeda je u njihovoj kući svaki čas to gora, te je muž i po drugi put meni opremio, da milost traži. Ja sam joj opet one riječi ponovio, a ona kao stidna i poštena žena ni opet nije na to pristala, nego se tužna kući povratila. Sirota žena kazala je mužu za moju napast i zamolila ga, da je više ne šalje k meni, jer voli svijetla lica i poštena glasa i umrijeti, nego se osramotiti. Nesretni muž odobravao je ženi i slao je opet k meni govoreći: .„Oh, <ia mi je djecu nahraniti, pa bih onda ukabulio i tri puta umrijeti. Draga ženice, ako hoćeš moj hatur i božiju Ijubav, idi opet našem �BEHAR 337 komSijiimoli Ra 23 Pi>moć“- Nevoljna ženica ne mogne svome mužu oprijeti, jer mu nije nikad odgovorila -Sjti s njime na riječ došla. Jadnica ne odgovori ni "rne ni bijele, sažme ramenima i treći put dogje k meni m0Ieći me kao i prije, da joj se u nevolji nagjem. ,a j0j opet stare riječi ponovim, a ona pri nevolji lice otkrije, a megju tim problijedi, spopane je strašan drhat i obori suze niz obraze, ja se iznenadim vas u Čudu, pa ukočen stanem je pitati, što joj bi. Ona mi niuklim glasom odgovori, da se boji Boga. Tada meni sinu u glavi ovo: Ona.uz toliku muku i nevolju boji se Boga i na um joj pada, te se Boga sjeća, a ja u svakom dobru i rahatluku, pa mi opet Bog ne pada na um. Oh, što sam silan i griješan! Dogje mi strah Božji u srce, okrenem glavu od žene, zamolim je, da mi oprosti i dadem joj hrane, Što god joj je trebalo. 0 Bože, ako sam ja to učinio za tvoju ljubav, onda ti nama danas u nevolji pomozi!“ U to se stijena još bolje odmače od zjaia špilje, mogli od svake snage. Oni su bili pod svoju teŠku starost slijepi i gluhi. Ruke su im drhtale, da nijesu mogli njima ni za što prihvatiti. Na nogama se nijesu mogli ni držati, a kamo li hoditi. Oni su stanovali u . selu, a ja u planini. Ja bih svakog dana umuzo po jedan kotao mlijeka, snio bih ga dva sahata iz planine u selo i nahranio bih roditelje, pa bih se opet u planinu povratio. Tako dugo vremena živeći jednog dana zadesi me velika oluja, te nijesam mogo na vrijerae otići u selo roditeljima svojim i odnijeti im mlijeka, nego sam čak kad se je smračilo i unoćalo mogo ugrabiti promahu da odem njima i odnesem 'im hranu. Kad sam došao k njima oko po noći, našao sam oboje gdje spavaju. Probudio bih ja njiha, ali se bojim, da im što na žao ne učinim, pa čučnem pred njih na koljena i čekam, da se sami probude. Ali oni jednako spavaju i sve tako do zore. Kad su se probudili, ja sam ih napitao i namirio, pa sam onda otišao svojoj stoci. Eto to je dobro, koje sam Najposlije otpočne i treći nevoljnik svoje pripoučinio, s toga molim Boga: »Ako sam ja ovo za tvoju vijedati: wDok sam bio u mlagja doba radio sam o liubav učinio, ti se danas nama smiluj i pomozi!“ stoci, pa sam s toga i stanovao u planini. Imao sam U to se stijena s Božijom naredbom sasvim oca i majku, a nikog drugog. Sve naše uzdanje zbiio odvali od vrata, i oni izagju iz pećine i odu svojoj se je u to nekoliko ovčica, a drugog ništa imali ninevolji dalje lijeka tražiti. Nulk„ „ Re, 0,«. jesmo'. Otac i mati bili su gjuturumi, ostarjdi i obne- Jednoj bogatašici. N e gledaj rae ljepote ti tvojel Jer Tvoj pogled mir mi samo muti. Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta Mom sevdahu zagragjeni putii.. Ti si kćerka bogatstva i sreće, Odrasla si u zlatu i svili, Tvojom dušom nikad se nijesu Oblakovi teške tuge vili. Tvoj je život ko jezerce mirno, Po kom vazda zlatna radost pliva; Ne poznaješ uzdaha ni suze, Što je svijet u svom krilu skriva. A ja pjesnik gola sam sirota, Za me radost tek je pusta bajka, U kolibi pod čagjavim krovom Rodila me siromašna majka. Od djetinjstva udes me je vitl’o Kroz sve m’jene patničkog života, Baš ko vihor na pomamnom krilu, Slabu slamku kad vitla i mota. Vidiš evo ovu tamnu mrežu Krupnih bora povrh moga' čela, Ta nju mi je hrapavijem perjem Gorka zbilja, — gorka tuga splela. Pa ta tuga zar da i Tvoj život, Tvoju sreću tako bistru muti? — Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta Mom sevdahu zagragjeni putil Ah! ja nemam nigdje ništa svoga, U svjetu sam kao gola grana: Sve mi blago — uzdasi i suze, A tuga mi — svagdanja je hrana! ( § § x^ b) M. Ć. Ćatić. �338 BEH AR VI Prije smrti pokaj se. eki griješnik, koji je svoje zle čine javno pred stio, a kamo li, kad je molio za samoga sebe. Ja sam cijelim svijetom radio, omrazi se kod svo- najmilostiviji."— — „A kako te je to on molio, o Bože?“ — upjta jih gragjana tako, da ga — kad je umro ne htjednu nikako ni kupati, ni omotavati Musa a. s. u mrtvačko odijelo, niti gdje zakopavati, već ga onako— „ 0 Musa! Kad se nesretniku približila smrt bez. ikakva reda i obreda spopanu za noge i ruke, te rekao mi je: Premilostivi Bože, Ti mene najbolje znaš! Ti znaš da sam ja griješio, ali da sam to griješenje kao strvinu bace na neko gjubrište. Za vrieme, kad je onaj nesretnik umro, živio je srcem prezirao. A uzrok je tome mom griješenju: Musa pejgamber a. s., koji za griešnika i za njegovu strast, zlo društvo i prokleti gjavo. Ovo troje, zavodilo me je u stranputicu. Ti, o Bože, znaš, da istinu gosmrt nije ništa znao. Kad su Ijudi svog mrtvog sugragjanina onako vorim, za to mi se smiluj i oprosti mi! O Bože, Ti nemilosrdno bacili, Svemogući se javi Musa-u a. s. znaš, da sam ja živio megju griješnicima, ali sam lju. zapovijedajući mu, da ide u ono mjesto i da potraži bio dobre i pobožne. Društvo dobrih bilo mi je draže onoga nesretnika, pa kad ga nagje, neka ga okupa, od zabludjelih. Uvijek sam nastojao, da prije poslužim pobožnome, nego zlikovcu. Kad bi Ti mene, o obuče, pomoli se za njegovu dušu i lijepo zakopa. Musa a. s. se uputi označenom mu mjestu, pa Bože, pomilovao i oprostio moje grijehe, Tvoji bi se kad je upitao Ijude za bačenog mrtvaca, pokazaše mu ugodnici i pejgamberi obveselili, a gjavo, neprijatelj ga, ali ga i opisaše kako je crnje moglo biti, govo- moj i Tvoj, ožalostio bi se. A kad bi me kaznio, ožareći, da je bio najveći javni griješnik, te da nije ni lostili bi se Tvoji ugodnici, a gjavo i njegove pristaše bi se obeselili. Ja znam da je veselje dobrih Tebi mizaslužio, da ga bolje sahrane. Kad je Musa a. s. čuo potanko od ljudi o gad- 'ije, od veselja Tvojih neprijatelja. Za to mi oprosti, nom životu griješnikovu, zgrozi se, ali se opet sabere o premilostivi Bože, i otkloni od mene grijehe moje!“ — i progovori: „Bože dragi, Ti si mi zapovjedio, da ovoga On je meni priznao svoje grijehe i zamolio da griješnika zakopam i da se za njegovu dušu pomolim, mu oprostim, te sam ga ja pomilovao, jer ko god a ovi mi ljudi tvrde i svjedoče, da on nikako ne za- svoje grijehe prizna i pokaje se od njih, te od mene služuje Tvoje velike milosti. Ali Ti, o Bože, sve naj- oprosta zaište, ja ću ga zaista pomilovati i oprobolje znaš! Ti znaš, je li on bio dobar, ili zao!“— stiti mu. Tadareče Bog dž.š. Musa pejgamberu: „Ti ljudi, o Za to učini onako, kako sam ti zapovjedio i Musa, što tvrde, da je nesretnik mnogo griješio, istinu pomoli se za dušu umrloga!"— ti kažu, ali je on na smrtnom času mene molio, i da Iz hadisi erbeina preveo: je iskao oprost sviju griješnika — ja bih mu ih oproM uftić H azim . « Narodne urootuorine. Ženski šer. nekom ovećem gradu življaše jedan mladić trgovac. Bijaše oženjen. Oženio se još za očina života. Ne bijaše mu u kući nikog drugog, osim njega i žene mu. Odviše ga je žena ljubila i lebdila za njim, a i kućanica je bila kako treba. Afi on nje nije. voJio, m rzioju je. Jedan put sjedeći sa ženom u razgovoru, reče joj: „Vala ženska glavo, ja bih se imao volju još jedanput oženiti“. „A šta ti je krivo sa mnom? Eto fala Bogu nijesam raspikuća, a ne mrzim te, ’rza i obraza čuvam; pa za što bi se ženio“ ? odgovori žena. „Vala ja hoću“ opet će on. „E, pa de. Oženi se; nijesam ti vasija, da ti mogu zabraniti“ odgovori žena. On ustade i ode u dućan. U dućanu istom počne pazarivati, kada unigje jedna mlađa djevojka i zapita: „Imaš li kumaša, aga“ ? „Imam hanuma, k^kva ćeš? „Daj donesi da izaberem“. On joj donese svake vrste kumaša, i reče joj: da izabere kakva hoće. Ona počne da izabira, a on se zamisli: Bože dragi, ja kakva li je ovo djevojka. Baš kada progovori, kao da me glasom prosiječe. „Aga, na jednom se javi djevojka; gledajući na tebi, ti si u velikoj nekakvoj misli, i u licu si se eto promijenio". „Ko insan." „Baš si ti mene — koliko mi se čini — begenisao; bi li me uzeo“? „Pa bitf, ama neznam čija si“. Ja sam ovdašnjega paše kći“. „A bi li ti pošla za me“? „Bih, ama me zaprosi od �VI b eh a r oca. Otac moj mene ne će dati, nego će te odbijati s ovim riječima: „Ja ti ne mogu svoje kćeri dati, m0ja je kći sakata, bogaljasta, gluha, ćorava, nijema A, tj reci: »Jaa to sve primam drage volje\ pekje, draga hanuma!" „Pošto će biti ovaj top kumaša“? »Nosi, ja ti ga ne ću naplatiti*. „Fala lijepo“, odgovvri djevojka, i ode. Sutra dan uputi se niladi aga upravo pašinijem ćošcima. Upita, bi li jnogao unići paši u odaju. Dobije izun i unigje, Paša ga dočeka i počasti. „Dragi paša! progovori on, ja sam došao da vas upitam, bi li mi dali, po Božijem putu, svoju kćer pod nićah“? Na to mu paša odgovori: J a bih var*i, drage volje, dao moju kćer, ali na žalost ona je pod velikom mahanom: sakata, bogaljasta, gluha, slijepa,. i nijema.“. J a . to sve primam" odgovori mladić. „A ti ako primaš položi sto kesa, kako ne ćeŠ moje kćeri odustati", dočeka paša „Evo sto kesa“ i izvadi ih i dade paši. Paša primivši pare, zapovjedi da se zovne kadija i da se obavi vjenčanje. Zapovjedi još da se i svadba kod njegove kuće obavi. Kadija dogje i vjenčanje se obavi. Topovi oglasiše s grada, da je paša dobio zeta. Svadba se je provodila heftu dana. Kada se svadba svrši, otprate zeta mladoj u sobu. Kađ lma ti šta zbilja i vidjeti! Djevojka mu onaka ista, kao što mu je paša kazivao. Zabuni se on, pa nezna šta da učini. Najpotlje, izvuče se odatle, ode svojoj kući i prenoći. Kada je svanulo, opremi se i ode u dućan. Sjede u dućanu misliti: šta će? i kako će se belaja kutarisati. Najednom ugleda gdje sokakom ide jedna grbava baka, poderane feredže. Uprtila. torbu, pa sve: korak naprijed, a dva natrag, gjoja od starosti, dok mu upade u dućan. „Allahičun Allah rizasičun, podaj baki jednu sadaku, Bog ti u sevab upis’o“. On izvadi groš pa joj dadne, a baka će: „Fala sinko, živ bio i oženio se. A ja bih rekla da si nešto tužan i zabrinut". „Progji me se bako već hajde Allahselamet!“ „Kaži ti baki, jer može baka tebi valjati“? „On joj počne pripovijedati: „Moja bako, u volikoj sam brizi: Oženih se. U z’o čas uzeh pašiuu kćer, pa mi se tako i tako dogodilo, neznam šta ću činiti. Ostaše mi tolike pare, rastaviše me dušmani s pola života". „Moj sinko“, nastavi baka: „Ne brini se ništa za to, daj ti baki jedan dimiluk, pa će baka tebe nasvjetovati, šta ćeš i kako ćeš činiti. „Daću, bako šta god hoćeš, samo kazuj". „Moj sinko, otigji u ciganluk pa skupi četu bubnjara cigana, neka idu pod pašine ćoške, pa neka zasviraju i zalupaju a ceribaša neka zapjeva. Paša će poslati sluge da ih odbiju, a ceribaša neka rekne: „Ne ću da idem! Hoću da se provedem u moga brata! Na svadbi se niesam zadesio kad se je provodila; bio sam u drugom 339 gradu." Kad to paša čuje, reći će: „Zar je moj zet ciganin?“ zovnuće te odmah a ti mu otigji. Nagoni će te da mu pustiš kćer, ali ti nemoj, dok ti ne povrati tvojih novaca i dok ti ne dadne još onoliko svojih. Tako ćeš uraditi.“ On joj odreže dimiluk i baka ode iz dućana, a on zatvori dućan te se uputi u ciganluk. Nagje ceribašu, dadne mu dva-tri žutaka i zapovjedi mu sve onako, kako ga je baka svjetovala. Sjutra dan ceribaša podigne sve svirače i bubnjare, te pod pašine ćoške. Svi ostali sviraju i bubaju a ceribaša pjeva što ga grlo nosi. Paša začu tu hlupu, pa povika: „Kakva je ono galama“? Pogleda kroz prozor i ugledavši cigane, rekne slugama: „Idite ih otjerajte odanle, neka ne galame“. Momci odu i kažu im: „Idite odmah odatle, nemojte galamiti, ruži se paša“. Na što ceribaša dočeka: „Ne ću da idem! Kad mi se brat oženio pašinom kćeri, ja se nijesam zadesio na svadbi, pa sapi evo sada došao da se u brata provedem na svadbi. Kaži ti mom prijatelju, neka se ne ljuti“. Momci odu i kažu paši, što je i kako je.Paša kada ču, pocrveni od huje. „Pa zar je moj zet ciganin? Brže mi zovite firauna“. Odu sluge po njeg, a on i bio u blizini, zovnu ga i on ode. Još nije lijepo ni unišao, a paša će: „Pa zar si ti ciganin"?. On je šutio i gledao preda se. „Pusti mi kćer, firaune!“ zaintači paša. „Daj mi povrati moje par.e, pa ću pustiti“ „Evo ti sto kesa“ i paša mu ih oturi. „Pusti sada“. „Ne ću. Kad mi dadeš još stotinu svojih kesa, onda ću pustiti". Dolje, gore — on ne popušta. Paša mu izvadi i svojih sto kesa, i dade, a on zovne kadiju i pusti ženu. Sada, tko veseliji od njega.? Zgrne pare pa ode kući pjevajući. Unigje u sobu gdje nikoga ne zateče. Kada on pogleda, a na jastuku stoji onaj top kumaša, što ga je- dao onoj djevojci, i dimiluk što je dao onoj pogrbljenoj prosjakinji. Kada to ugleda onda usklikne od čuda: „Tako mi Boga ovo je mene moja žena nasamarila; ovo je njezin šer!“ I zaista ona mu je sama ženidbi sevep bila, napravivši se prvi put kao djevojka. a drugi put ga opet izbavila kao prosjakinja. On sjeda i ne sjeda a sobna vrata otvoriše se. Na vratima se pojavi njegova žena, vesela, topeći se od miline. „Ciganine! šaljivo će mu ona, hoćeš Ii se ženiti“? pa unigje u sobu, na što joj on odgovori: „Ženska glavo, ti si mene vješto opametila, da mi više nikad ženidba na um pasti ne će“. Obadvoje slatko i radosno su se •smiješili. A on se nije usugjivao pitati je: odkuda joj ono — što je na jastuku našao... Od tada su uvijek sretno i zadovoljno življeli, a ako su živi i danas im je dobro. Zabilježio: Ahm ed A liefendić iz Jan je. �340 BEH AR 1 Ramazan-i Šerif. vo nam opet onih blagih dana punih ,i rada i napora a i ibadeta, i onih čarobnih i slatkih večeri mubareć šehri ramazana! Kolika je to radost svakom muslimanu, koliko zadovoljstvo i sreća svakoj porodici, kakvo veselje i za sitnu dječicu! Ova slatka i ugodna promjena od pregjašnjeg trudnog napornog života k ovom blagom ugodnom sretnom žitku na ovom svijetu uznosi svakog muslimana u one visine moralnog i etičkog poziva čovječanstva, za koji ga Stvoritelj svijeta stvori i posla na svijet, da tu svemu stvorenju bude gospodar i zaštitnik. Uz ove se dane zaista svaki musliman osjeća posve drukčije nego u drugih jedanaest mjeseci. Ta pravo je veselje i zadovoljstvo muslimana zaista veće ramazanom nego li na sami bajram, što bi po Ijudskom shvaćanju trebalo posve obratno da bude. Ramazani šerif je-mila i ugodna promjena za svakog muslimana. I sama mu spoljašnost i cijela priroda oko njeg primi posve drugi oblik a to je, jer čovjek musliman uz te svete dane posve drugim očima gleda, on više srcem motri sve oko sebe; od te okolice njegove sve više uzmiče u njem onaj pobornik bez razloga, onaj gramežljivac bez razmišljanja, a sve više preotima mah blaga i topla priroda njegova, mehka ćud i plemenito srce. 0, zaista svaki musliman ovo neizmjerno zadovoljstvo dobro osjeća uz ove raubareć dane, i blago onom smrtniku, kom je dato, da to osjeti! Gledajte onog starca! Kako mu je ruho čedno i ćisto, taka mu je duša blaga, tako je u njem srce mehko. On je prožet pokornošću prama Stvoritelju, on plovi u ljubavi prama Njegovu Miljeniku i Poslaniku, što dogje, da čovječanstvu usadi u grudi onaj sveti poziv, što baci u srca Ijudska iskru onog nepojmljivog blaženstva, kojim evo sad onaj starac ulazi u harem džamijski! Poglednite onog domaćina! Do jučer mu čelo junačko bješe slika truda i napora u borbi za svoju porodicu, danas je vedar i blag, nema one okrutnosti na njem, već je ljubezan i prijazan, a mjesto nesuzbitne čežnje za sticanjem u njem zavladalo milosrgje, on traži bijedna i nevoljna, da mu suzu zbriše, da i njegova bijedna porodica njega dočeka vesela lica, kao što će on svoju nać, kad pred iftar dogje sretan domu svom, Zaviri u život u porodici! Sva je briga posvećena za sreću doma i pokornosti Božijoj. Uz ibadet i toplu dovu za spas.živih i mrtvih duša obavljaju se kućni poslovi u takom zanosu, u takoj poeziji i blaženstvu, da je taj dom čist i nevin od svake ljudske mane, da je to jedna utjelovljena čistoća, svjetskim okom nevidljiva i nedokučiva. I sitna će dječica mahom spopasti mushafi šerif, pa će u džamiju. A tek pred suton! U toj uzor čistoći metnulo se na srijedu, što je domaćin smogo priskrbit za svoju dragu i milu i taku nevinu i čistu porodicu i tada jedino tada se srcem samim pojima, da je na sofri dar Božiji, da za sve baš u tom času treba naročito dragom Bogu zahvaliti za njegove darove, jer koliko god će i marna ruka čelična prirodnjaka zabost plugom u ledinu, bez Božijeg blagoslova nema ni dara Božijeg. A toga čustva izvan ramazanskih dana uz onu svagdanju borbu za zlatom i srebrom, u hirima bogataša, u bijedi nevoljnika, malo ima. Večeri su ramazanske bajne i romantične. Kroz tih suton zaplamte kandilji na munarama, ezani se čuju na sve strane, svjetina grne u hrpama u džamije. Sije*a su noćna mila i prijazna, za stara puna crdačna susretaja, za mladež nevina veselja i zabave. A u neko doba noći kad se pored zadnjeg kandilja s munare u noćnoj tišini počne razlijegat salavat, bude se u ćovjeku ugodne misli i čustva, tu pojimsš neki viši glas iznad mirna stvorenja, tu osjećaš svemoć i vječnost Božiju, a privremenost i nemoć ljudsku. Al te uza sve to krijepi čvrsta nada u sigurnu, ljepšu budućnost, jer ti to samo srce osjeća. Ta čustva i te misli donosi nam ramazani šerif. Ta 'čustva, koja muslimana uz ramazan obuzimiju, tračak su onog vječnog zadovoljstva, slika su one velike nagrade od Boga muslimanu, koji eto svojom subjektivnom žrtvom ispunjava jednu veliku Božiju zapovijed. Zaista! kao što je Islam u povijesti perioda osvješćenja čovječanstva od hiljadegodišnjih lutanja po tmini i neznanju, to je ramazan niz svetih časova Bogu ugodna života muslimanova u godini dana; on je mjesec osvješćenja i spasa islamskog prama jedanaest godišnjih mjeseci punih napora i brige za svagdanji kruh, što odgovaraju hiljadama godina lutanja čovječanstva. Za to će dakle ramazan svakog muslimana osvijestit i probudit; kao što je jedanaest. mjeseci radio i trudio se za svoj opstanak, tako će ovaj sveti mjesec posvetit dobrim djelima, posvetit dakle trudu za onaj vječni svijet. Musliman će uz ramazan pored svagdanjeg farza namaza postiti t. j. ustegnut se za izvjesno vrijeme od svakog užitka. Ali inače kroz cio mjeseć on će se čuvat svakog i najmanjeg zla, pa čak i hrgjava govora; i kad ga neprijatelj napane hrgjavim ponašanjem, zlom riječi, musliman će se tog časa dozvat i reći: Ne! Ja postim, to jest: ja _ �BEHAR VI ne ću zle naravi biti, ja ne smijem hrgjavu riječ izu stiti y l ) l l>. r L _ - J ll £ l o ^ l l j / V l ^ . ^ - U j l ( ^ U j l j a c j - L j ^ j l -o-l lilU jli 341 se besposlice i suvišna govora; i đko te ko napane i nagrdi, reći: ja postim, ja postim. Hadisi šerif.) Želeći svjema muslimanima, da ovaj veliki fara u zdravlju i zadovoljstvu ispune, dovikujemo: (Nije post: postit od jela i pića, već je post: ćuvati l)jL * a J u j L** j Žena i porodični život. orodični život, to je jedna uzvišena ustanova ona svoju kćerlču Ummi — Unasu savjetovala, kad u čovječanstvu, ona mu je upravo pravi i je udavala, neka se vidi, kako je islamska žena u jedini temelj. U porodici je osnova i razvoj prvo doba Islama shvaćala svoju dužnost u poroljuđstva, u njoj je sva filozofija života, u dici i koliko je poznavala filozofiju porodičnog života. njoj poezija, u njoj najljepša, najviša etička i moralna— »Kćeri!“ ona je govorila: Kad ne bi trebalo načela. Sami prirodni zakoni upućuju čovjeka na taj savjetovati one, koji su valjano uzgojeni, ni ja danas život; sve što na svijetu živi, sveopći opstanak jedino ne bih tebe savjetovala. Ali savjetovanje znači :^neje u ovoj svezi zajamčen. S toga razloga, što je poro- znana podučiti, a znana opomenuti; s toga je ono dični život sama narav tako osnovala, on je kod za svakog od jednake koristi. Da djevojka, koja je u pametnih Ijudi od velike važnosti. Blažen je i sretan rođiteljskoj kući odrasla u zadovoljstvu i blagostanju, svaki onaj narod, u kome se dragocjena ova ustanova. nije potrebna mužu, ti sigurno ne bi bila nikada; ali ljudska visoko cijeni. Veliki zakon, koji je Islair. pođ nije iako, jer kao što su ljudi stvoreni za nas žene, imenom „porođičnog života" uredio, vrlo je općenit tako smo i mi za njih. Mi smo na ovaj svijet rogjeni, i širok; dapače svi se rauslimani na svijetu — ma da živimo u braku t j. u zajednici. — Kćeri! Ti sada odlaziš iz roditeljske kuće, iz da su politički jedni od drugih odijeljeni — po tome zakonu smatraju članovima jedne porodice. Nas Ijudska gnijezda, u kom si se rodila i othranila, a dolaziš u dužnost, a i sam naš šerijat zadužuje, da najrevmje kuCu jeonog posve tugjeg covjeka, icoga u životu čuvamo našu porodicu. Poezija, koja u prirodi istra- nijesi vidjela niti ga poznavala; za to dobro gledaj, žuje svaku ljepotu,' uzvišenost i sklad, i filozofija kako ćeš mu ugoditi, kako ćeš mu se svidjeti, budi koja tako pohlepno teži za ispitivanjem istina i bi- mu poslušna, pa će i on febi dobar muž biti. tnosti stvari u svijetu, do danas su nam prikazale Ja ću ti nekoliko stvari kazati, koje će ti valjati porodični život u najljepšoj, najuzvišenijoj slicirlDakle, kao pravila u tvom bračnom životu; ako ih dobro znanost i umjetnost, stroga realnost i bujna fantazija, zapamtiš i po njima se uzvladaš, moći ćeš lijepo koje su inače megju sobom oprečne, u toj se tački živjeti u ljubavi sa svojim mužem, a Ijubav je, kćeri, sjedinjuju i zajednički hvale tu uzvišenu ustanovu u braku najveća sreća. Dakle čuj, drago moje dijete: prirodnog zakona. Porodični je život u svom veselju Budi vazda zadovoljna sa svojim mužem, sve što ti poput pjesme bujan, sladak i uvijek nježan, a u on donese za hranu i odijelo, to svim srcem primaj. gospodarenju i upravi poput filozofije ozbiljan, smišljen Dobro ga slušaj; što ti zapovjedi, ono odmah izvrši, i uregjen; s toga on potpuno odgovara i najpotreb- a što ti zabrani, ono ne čini. Pazi na čistoću u kući, nijim pravilima higijene, koja su nedavno pronagjena svaki ugao neka ti cvjeta; vidiš li ma što god nei još se jednako pronalaze. Najprvo sredstvo — gotovo uredno, ili osjetiš li kakav bilo smrad, nastoj, da to svrha braka s medicinskog gledišta jest zdravlje. odmah otkloniš i urediš, jer ćeš tako kao valjana Nema li zdravlja, nema ni porodice. Porodica i zdravlje kućanica biti draža svom mužu, a svome ćeš komšidva su nerazdruživa druga; oni su u tako tijesnu luku time služiti kao uzor prave domaćice. Gledaj, odnošaju, da ih skoro ne možemo jedno bez drugog da točno na vrijeme, u koje je muž uobičaijo, vazda pojmiti. U Islamu ima bezbroj pravila, koja nam od- prigotoviš jelo i postelju, jer glad i besanica čovjeka regjuju, kako da se u porodici vladamo. Kurani — smaraju, a otale lahko nastupaju živčane bolesti, u kerim, pejgamberovi hadisi, mudre izreke pobožnih kojim.može čovjeku sve, pa i žena omrznuti. Pokućstvo ashaba i savjeti naših velikih učenjaka obiluju takim je ženi povjereno, da njime ravna, s toga ga moraš pravilima i uputama. dobro čuvati: ne budi rasipna i raskošna, jer raskoš Mi ćemo mimoići sva ta pravila, a ovdje ćemo i rasipanje, kćeri, najveći su dušmani porodičnog navesti samo riječi mudre Arapke, Umame binti života. Sve ukućane i vanjske članove muževe poroHaris, žene Anfa bin Muhlemi Šejbanije, kojima je dice treba da poštuješ onako, kako to njima dolikuje. f �342 B EH AR VI Nemoj nikom otkrivati tajne svog muža, koje ti je uvjeriti, d ” je veoma teška. Ta žena će morati cijelj on povjerio. Ako je muž što god tužan, zamišljen, dan neprestano raditi, da tu dužnost potpuno izvrši ne pokazuj pred njim vesela lica; a ako je veoma Općenito se kaže svagdje i kod sviju naroda, da je raspoložen, gledaj da se i ti makar usiljeno tako prikažeš. i u siromašnijira i u imućnijim porodicama samo Svjestan muž i valjana žena u porodičnom životu muž obvezan podrairivati kućne potrebe. Nu bude gdje kad takih vremena, kad muž, — zapriječen bolešću zajednički dijele i tugu i radost." Ovi savjeti mudre Umame i danas su vrijedni ili nečim drugim — ne može zaragjivati novaca, da da budu putokaz, po kome bi se moglo u bračnom podmiri potrebe svoje porodice. U takom slučaju životu vladati. Ovim je savjetima ona posvjedočila, žena, kućna gospodarica, proširi djelokrug svoje dužda je bila ne sarno dobra majka, koja je znala naj- nosti, te svog muža ozbiljno potpomaže. Ona se tada bolje i najplemenitije uzgojiti svoju kćerku, nego da lati igle, ili nekog drugog sredstva, koje joj ide od je još bila i valjana žena, prava kućna gospodarica. ruke, te tako nešto zaradi, pribavi potrebe svoje poUmama nam ovdje na vrlo kratak način poka- rodice i sačuva je od gladovanja. Kućom upravljati, zuje, kako i šta sve treba jedna žena da čini u kućnim poslovima ravnati znači: nastojati oko zajedporodičnom životu, pa da potpuno izvrši svoju dužnost, ničkog blagostanja u obitelji. Žena, koja je potpuno koja se od nje zahtijeva. shvatila svoju dužnost, koja je valjano upoznala vri* jednost uzajamnog potpomaganja izmegju sebe i Megju svjema kulturnim narodima postoji jedno muža, u prvom je redu dobar ekonom; ona sliči vrlo lijepo pravilo u braku, a to je, da žena, koja je marljivom mravu, koji sve zimske potrebe u Ijeti u istinu dostojna toga imena — treba svog bračnog pribavlja. Razumna žena, ako nije kako treba vješta 'druga svom silom li porodičnom životu potpomagati gospodariti, to će ona brzo u porodici naučiti. Ona \ zajednićki s njim čuvati rair i blagostanje u poro- mora nastojati, da što prije nauči gotoviti jelof nrora dici. Vladanje jedne žene po tom pravilu znak je paziti, da njeno i sviju članova u porodici odijelo ’njezine vrline, a uz to odgovara njezinoj sopstve- bude što Ijepše, čišće i dugotrajnije; za platno, kroj, noj koristi. uopće za sve ona se mora brinuti. Poznato je, da je u svjema prosvijetljenim naOna se ne će nikad zadužiti, gdje ne osjeti rodima dužnost žene, pa ma pod kojim uvjetima ona velike potrebe. bila, samo uzgajanje djece j vogjenje kućnih poslova, Eto to su u kratko pravila, po kojim se jedna a to je dvoje za nju dosta, jer ma da nara Se na žena freba vlada, ako hoće da svjesno izvrši svoju prvi pogled ta dužnost pričinja kao vrlo neznatna dužnost u porodičnom životu. stv'ar, ipak ćemo se, ako malo bolje promislimo, S turskog preveo: Ćazim. Jedna naša velika bolest. e znam kako bih drukčije nazvao zlu našu na sijelu ne znaju jedan za drugog kad se unoća, i naviku:piće alkohola. Bolest je to zaista i ako se gdje i sretaju, gotovo jednakom opreznošću to nije više bolest pojedinca, već rak rana kloni se jedan od drugog. Tim dakako nastaje sve na našem zajedničkom tijelu. Istina je po veći jaz izmegju njih, oni uopće i ne osjećaju jedan drugog, a to je vrlo loš znak i ne sluti dobru. broju duša bila bi valjda i u nas manjima ovih zaljudi, Kao ugod što komšiju veseli radost komšije mu, tako ali čim se opazi, da ovaka bolest hvata korijen jednom staležu, ili u jednoj skupini članova zajednice bi trebalo, da se i u nevolii nagje jedan drugome. u izvjesnoj dobi, odmah treba da svi liječimo tu ranu, Stoga: ako imamo vremena, ako upće dopiremo, dok se dalje nije raširila. Kad koji domaćin, trgovac, da povedemo brigu o drugome, to je na prvom mjestu posjednik, zanatlija, alim, službenik i t. d. ostavi svoj red, da bi se porazgovorili o ovakim stvarima u našem posao i pogje pred večer kući, da se odmori od svog društvu. A mi zaista imamo koji put i previše vrerada megju svojom dječicom, nitko se ne obazire, mena, da zapovrgnemo razgovor o tugjim poslovima. ostaje li ko god, da se prošulja u okrilju mraka do S toga razmotrimo malo ovu pojavu u našem narakog lokala, da, mjesto užitka u svojoj kući megju štaju. U fiziološkim bolestima liječnik najprije ispita, djecom, provede vrijeme u gadnu zraku, u smradu istraži samu bolest, pa prama tom odregjuje: ili nož i t. d. A nije to teško ni opazit, jer se više taki Ijudi ili promjenu života, hrane, promjenu zraka i t. d. Nai ne šuljaju, ide se tu serbez kao u kahvu. Po gotovo vika za pićem prodrla je u mladež, u odrasle i starije ova dva svijeta: onaj u mejhani i onaj kod kuće ili slojeve. To je dakle bolest socijalna, bolest društva, bolest f �VI BEHAR naraštaja. Stariji S6 prolaze, kad ga već i snaga izda, napokon izumire, ali mlagji se ipak imao od koga naučiti tome zlu. Prijašnjih se vremena posve drukčije pilo: Neko bi pio — kako ono narodna pjesma veli — po devet godin’ dana, al bi na jedan put došao k sebi, razbio čašu kao što bi duhandžija prelomio gjbuk i nema više o tom zbora; ali to je bilo nekad. Take je obično nagnala na taj korak nekakva neprilika u životu: ljubav, gubitak imetka, vatra i slično. Danas, kad se bolest u pravom smislu raširila, to se okrenulo posve drukčije. Danas se pije žešće nego prije, danas je ta strast ubitačnija za pojedinca a da zbog pojedinca i čitave porodice stradaju, za to ima na žalost dosta očevidnih primjera. Skupno uzevši da ekonomski nazadujemo, svakom je jasno, a da je tome u prvom redu uzrok piće, moglo bi se i brojevima dokazati; ali gotovo je bolje, da se ti strašni brojevi ne iznose. Možda nije piće neposredni uzrok, ali jest posredni, jer obično taki se čovjek zanemari, izgubi svaki račun o svom životu, gospodarenju, pada u dug, i — on je brzo propao. A što tek da reknemo za zdravlje: Isporedite danas oca i sina ili unuka i djeda, gdje vidite na mlagjem sva tjelesna obilježja naslijegjena od st-.ine, ali kakva su to obilježja? Čelo je široko kao i u djeda, ali nije onako vedro, oko krupno, al je Kržljavo, i sve mu je tako kržljavo, nerazvijeno t. j. ubijeno; kad je trebalo da se razvija, kao što mu se u dede razvijalo u čistoj nepokvarenoj prirodi, ždra 'U zraku, u šumi i livadi mjesto čagjave mejhane, na konju i igralištu mjesto uz karte, domine ili bure. Gdje ie danas dobar hrvač, snažan čovjek, dobar hodac, jahač ili inače momak od oka? Ima ih još po selima, gdje nijesu m.ejhane doprle, ali po gradovima rijetkost je to. A treba znati, da ima još puno uzroka oslabljivanju generacije i kad bi se ova zaraza i iskorijenila. U nas se ništa ne drži do zdravlja, ništa se ne radi naročito u tu svrhu, osim lijepih naših običaja sačuvanih u familiji i uzvišenih zapovijedi šerijata našeg. Dakle tim više bi trebalo raditi i brinuti se, da se očuva narodno zdravlje i od pića i od drugih ubitačnih navika. Pa što bi mogao biti uzrok ovoj zarazi? Danas nijesu tome oni stari uzroci: kojekakve nesreće, nekakav dert, tuga na srcu i t. d., svijet se danas tome odaje od puke obijesti. Jedan nije imao prilike ni čuti lijepe riječi u svojoj kući, osirotio je malen, pa se potucao po svijetu i postao proletorijat, a od ovog u većim masama potječu kradljivci, lopovi pa čak i anarhisti. Drugi i ako je vidio kakav taki odgoj kućni, neuk je, nerazvijena je u njemu svijest čovjeka, da se osjeti kad odraste, da je on gospodar svakoj pohoti, već ga obuzme neka životinjska narav, pa i ako je tjelesno jak, duševno je slab i to toliko tijelo, grdosiju, nema što da vodi, ono podliježe pohoti. Treći 343 je od dobra roda i koljena, lijepo prilično i uzgojen, u njeg ima i fina ukusa i ljepote u svemu, on sam uživa u svom mišljenju, u svojoj kretnji, u sebi. Ovakom bi se htjelo nekog višeg života, ljubavi, poezije; ali toga ništa on nema. Ovog bi trebalo uzgajat i dalje i gojit u njemu one lijepe osjećaje ali naukom, da se osposobi, da umije uživati u čitavoj prirodi. Ovaj može jedino da nagje prave slasti i poezije uopće u prirodi. I čoban se koji put zagleda u dubravu i gaj, ali ne vidi u njemu ono, što ovaj vidi. Ali na žalost i ovaj, ako mu duha ne zabavi razvijen interes za poslom kod kuće, u trgovini, i on zabasa, često uzdišući, što ga nitko ne shvaća, ne razumije, nitko mu ne zr.a dati, što bi mu trebalo. Ovakom onda treba i veća mjera da ugasi onaj silni poriv duševni. Za to se obično često ni kakav gorostas seljak ne može da takmi s pjancem ove vrste. Napokon u novije doba ima dosta ljudi novijeg kroja, duševnih radnika, pa misli, da mu je izvjesna mjerica alkohola potrebna ko i kora hljeba, da naknadi ono sile što je potrošio radom, ako je uopće šta potrošio. Ovi obično uzimlju piće uz jelo, misleći, da i ono ima neku hranjivu moć naročito uz ostalu hranu. Ovi su *do duše razboritiji i vladaju sobom, ali i oni se varaju, jer dosta strukovnjaka higijene veli, da je najzdravije piće uz jelo voda, a neki čak vele, da ni voda nije potrebna, jer je dosta ima, što se u hrani unese. Oni, što u kakvoj prilici uzmu po malo pića, ne mogu se ni. ubrojit ovamo, kao što ni onaj nije duhandžija, koji kad mu ko pruži, on i zapali. ‘Najveća je po tom opasnost od ove zaraze po narod od onih mladića gragjanskog staleža, što no nit je obuzdano jakom roditeljskom rukom, ili dobrim uzgojem, niti oboružano naukom do tog stepena, da uvigja, da je piće elemenat, koji razara. Razmotrimo li prilike, u kojim živi ovaj elemenat, a naročito zadubimo li se u prirodu takog mladića, doći ćemo do zaključka, da njemu treba nečeg, što će mu zabaviti duh njegov, t. j. dati duši njegovoj dovoljno rada kad je tome vrijeme, a po tom i neke naslade, da i srce oplemenjeno ovom Iijepom naukom uživa u. nečem, a da to uživanje nije opasno ni po moralni ni po fizički život njegov. Ali prisili ga, da ti sjedi sa starcem, pokoriće ti se, al u duši jedva čekaj da prhne u slobodu kao i pt'ca, kad joj kafaz otvoriš. Pusti ga opet posve sama sebi, podivljaće posve, jer u prirodi samoj bez čovječije pomoći nije se mogo ni na noge podići,patakohisad u prirodi samoj bez ljudskepomoći ne će bit od njeg ono, što i Bog i Ijudi od njeg traže. Sama nam Božija odredba i podjela vremena kaže, da je dan za rad, a noć za odmor; djetetu do sedme godine treba više tjelesne njege, a poslije do dvadesete duševne hrane. Kao što ne možeš u jutro odmah iz postelje na poso, tako ne možeš ni odposla u postelju, neki je prelaz osobito potreban iza �344 BEHAR posla k onom velikom odmoru, a to je za starca iza ibadeta prijateljski razgovor, za odrasla čovjeka isto tako, ali za mladić^ treba nešto više. Njegov će duh zabavit lijepa knjiga, Iijepa igra s drugovima, pjesma. Uzmite sad onog mladića, koji je cio dan proveo u lahku poslu ili uopće u sjedenju, komu je duh isto onako trom kao i tijelo, zar on može iza onog velikog odmora, gdje je cio dan proveo u sjedenju, opet ravno poći u novi odmor, kad ga uopće ni željan nije? Posve je dakle prirođno, da će on potražit kakva bilo materijala, kojim će makar koliko da duh zabavi, a to naravno nema kud već u mejhanu. Šta bi dakle trebalo činiti, da se i njegovoj prirodi udovolji, a i on sam da ne bude na štetl ni u moralnom ni tjelesnom pogledu? Dati mu nešto, što će udovoljit toj pohlepi njegove prirode, ali neka to bude plemenita i pristojna zabava. — Ako smo radi pomoći, a za to smo i pozvani, svom bližnjem, svom bratu, sami sebi, treba da se pobrinemo za našu mladež. Tu su u prvom redu pozvana naša društva t. j. u koliko ih imamo. Društva čitaonička ili uopće društva za društvenost mogu puno učiniti u ovom pogledu. Koliko i koliko mi imamo zabava i igara, koje djeluju i na tijelo i na duh, da su u stanju čovjeka-raladića posve odvratiti od stranputice. U novije se doba osnivaju gimnastička društva, pjevačka. tamburaška, diletantska, ali ni jednom tome dmštvu nije cilj tanburanje, čitanje i t. d., već mu je to sredstvo da uzdrži članove u zajednici, jer ta zaieđnica samo dobro djeluje na pojedinca, dakle cilj je đruštvenost. Kao što je djetetu u prirodi igra, tako je ođraslu pjesma, kojom izražava svoja čustva; a sad nitko ne da djetetu zlatnih čaša, da se njima igra, jer bi učinilo štetu, tako obično i društva biraju samo pristojne pjesme i take melodije, koje čovjeku srce mekšaju i oplemenjuju. Sama je riječ neka ljuća i od otrova, VI a neka umiljata i slatka; tako je melodija udešena. da gdje kad i besvjesna životinja ili ludo đijete -igra uz nju, druga će ga rasplakati i t. d. Osim toga u društvima se ima uvijek prilike čuti pametna riječ pročitati što korisno, učiti jezjk, ili struku kakvu itd’ da se duh zabavi. Piće je 'društvena bolest, bolest socijalna, bolest naraštaja, pa se mora tako i Iiječiti U početku se je na godine hapsilo za duhan, ali nije taj način iskorijenio duhana iz naroda. Isto tako svak zna i to, da je vjerski piće zabranjeno; ali čovjeka treba naučiti, da zna sfijediti svoj razum, kao što smo mu uopće kazali, da je to zabranjeno. Na koncu konca mislim, da ćemo se svi složit u tom, da ova bolest postoji megju nama, a bolest se uopće izliječiti ne može, ako je čovjek zataji. Ako smo dakle u tom složni, dajmo još malo truda, da tu stvar uzmemo u pretres. Ne moraju lijekovi, što ih usputice nabacih, biti dobri i praktični, ali ako svi radimo, da ih nagjemo dobre i praktične, i naći ćemo ih. Ne bi li se ta stvar mogla pretresti štampom ill možda u većim sastancima? Ili možda kakvo društvo osnovano, đa ispituje ovu bolest, moglo bi po vremenu bar djelomično uklanjat one uzroke ovoj pogubnoj mahani, ako danas tome uopće može biti što gođ iole opravdanim uzrokom. Je li toj zarazi osnova puka obijest, zar je onda naš elemenat tako tvrd i neđozvan, da na njeg ne bi mogla djelovati dobra riječ, iskreno nastojanje za poboljšanjem pojedinca. Ama žalostan je to pojav, kad jedan čovjek osjeti, da nitko apsolutno ne vodi brige o njegovu životu osim organa oblasti, da kome štetu ne nanase. Naprotiv može na pola ogrezla čovjeka u stranputici lahko da popravi, kad osjeti, da se neko brine za njeg, da ga izvede na pravi put, da ga učini čovjekom i da je u tora nastojenju samo njegova i ničija više dobrobit Braćo muslimani, razmišljajmo o tom! E. M. S. Na Oglavku. glavak je uzdignuto mjesto ispod Zahor planine. Uzdiše se niže Kiseijaka jedno tri-četiri kilometra, gdje se sarajevska cesta rastavlja u Busovaču i Fojnicu, izmegju ovih glavnih drumova. Osobito je krasan pogled točnim pravcem prema Kiseljaku, preko kojeg se vidi Bjelašnica i još druge okolne planine. Oglavak leži nad morem oko 500 m. Mjesto je dosta planinsko i vrlo zdravo. Kraj seoskog puta je prizemna tekija i odaja za musafire pod istim krovom. Ovu tekiju na ovom mjestu podigao je Abdurrahman ef. Sikirić poznat pod imenom Šejh Sirri baba, ima više od 120 godina. On je stajao u Fojnici, gdje mu je otac Mehmed ef. f bio kadija onog vremena. Nu Njegov Šejh, Husejin baba, — kako se priča — reče mu, da podigne tekiju na Oglavku, jer da je i prije bila tekija tude još od fetha. Ima riječ, da je Oglavak bio naseljen, jugoisali kad je neki pomor harao po Bosni, da je i Oglavak opustio. Kazuju, da se i sad u okolici ove tekije nagje ovdje-ondje štokakva zida, što je znak, da je bilo nekad nastanjeno mjesto ovaj Oglavak. Vele da je i Sirri baba, kada je počeo da gradi ovu tekiju, nabasao na temelj nekakve zgrade. Ehli tarik hoće da reče, da je to bio temelj stare tekije. Čuo sam od današnjeg Šejha ove tekije, da mu je kazivao merhum Mehmed ef. Alagić, da je našao u porodičnim spisima iz desetog vijeka po hidžretu, da �VI BEHAR je nekakav — valjda njegov starenik — vasijjet Činio tekiji na Oglavku. Ako je ovo istina, onda je bez sumnje, da je i prije bila tekija na Oglavku. El-uhdetu ala elravi! Za tekijom preko puta je turbe u kojem leži Šejh Sirri baba i njegov stariji sin Abdullatif ef., a pred turbetom drugi mu sin Šakir ef. Kraj turbeta je starodrevna lipa, ispod koje teče česma bistre hladne vode. Više tekije na desno su kuće Sirri babinih potomaka, a niže tekije najprije mali konak, koji je sagradio Vedžihi paša, a još niže veliki konak koji je’ podigao vezir Muhendis Mehmed-Ćamil paša 1260. po hidžretu. Mali konak je znamenit samo po svom darovatelju, inače je obična drvena gragja već oharabila. Veliki se pak konak ističe samo svojom veličinom u ovom seoskom kraju. Tekija na Oglavku i njezin osnovatelj izigjoše na glas i steče veliki ugled kod savremenog svijeta. Šejh Širri baba imadijaše nebrojeno murida. Njegova tekija ne bijaše svratište samo sejjaha i derviša, već primaše i najuglednije ljude imena i položaja: vezire i ajane. Koliki bijaše Šejh Sirri babin ugled, neka nam svjeđoče ove dvi-tri bilješke iz njegova života Kad se 1255. podigoše Sarajlije proti Vedžihi paši, bijaše s njima i Fojničana. Vedžihi' paša ih dočeka na Vitezu i razbije ih. Kazuju da je naredio, da se topovi napere iznad buntovnika, kako se je i pucalo iz njih. Došavši za tim Vedžihi paša na Oglavak isposluje kod njeg Šejh Sirri baba oprost za sve Fojničane, koji su bili na Vitezu osim nekog Hasanage Ojire. A i ovaj se Hasanaga spasio čim je' naime opazio kavaze, gdje uljegoše u fojničku čaršiju, odletio kući, uzjahao na gotova konja i pobjegao u Hercegovinu AlipaŠi Rizvanbegoviću. Dok su kavazi raspitivali za njegovu kuću on je već bio umako. U ovog Gjire bijaše adet — a može biti, da ga se je strogo držao, kad mu je prijetila pogibelj. — vazda držati potpuno opremljena jednog konja. Priča se da se je to izmegju Vedžihi paše i Sirri babe dogodilo ovako: Vedžihi paša pokaže tefter o Fojničanima, koji su bili na Vitezu, Sirri babi, koji ga uzme, pa počme brisati jedno po jedno ime. kad vidje paša, zaviče: „Aman Baba!“ i tako ostane neizbrisano jedno ime: Hasanage Gjire. Za njeg Sirri baba reče: „Allah selamet!“ A on se eto tako bijegom spasio, kako gore rekosmo. Gjiru su kazuju — neki od potjere stigli, ali su ga pustili da pobjegne. (Zaista mi ne trpismo od osmanlija nikakva zuluma, već bijasmo kao u porodici razmaženo i jogunasto dijete. — Hasan-Alajbeg Stdejmanpašić od koga je — što no riječ — sve skoplje strepilo, ne bi htio sjesti dok mu ne bi rekao Šejh Sirri baba. Kad bi pazarnim danom došao u Fojnicu, pa kad bi nastupio u čaršiju, sve bi se na uzengjijama podizao i gledao preko svijeta, da vidi, je li Šejh Sirri baba gdje u čaršiji 345 — jer je on svakoga pazara slazio u Fojnicu — pa ako bi ga spazio, odmah bi odjahao. Sirri baba — ruhi šad olsun — kako bijaše pametan i pobožan imadijaše i pjesničkog dara, pa je nekoliko pjesama pobožnog sadržaja na turskom i naŠem jeziku ostalo iza njega. Domaći ehli tarik rado uči te njegove ilahije. On umrije 1263. godine po Hidžretu u dubokoj starosti. Iza njega preuze starješinstvo ove tekije stariji mu sin Abdullatif ef., koji je takogjer ostavio lijepu uspomenu iza sebe. On je doživio okupaciju, kojom prilikom je i vrijednih stvari nestalo u njih i to ne od strane vojske već od domaćih protivnika, kakvih je slučajeva bilo dosta i po drugim mjestima za tog burnog vremena. Iza njegove smrti 1300. nasta prepor izmegju njegova najstarijeg sina Halim ef. i brata mu Šaćir ef. Napokon Halim ef. dobije i danas je on starješina ove tekije. Ovaj ehli tarik je Nakšibendijina reda. Rijetko češ udariti na gostoprimstvo, kao što je ovdje na Oglavku. Bez razlike staleža svako je ovdje lijepo primljen. Ima skoro uvijek musafira. Osobito je lijepo pohoditi ovo mjesto, kad je mevlud. A taj se uči prvog uoči petka ili uoči ponedjeljka iza dvanaestog rebiulevela. Tom se prilikom na Oglavku skupi oko dvjesta-trista ljudi. A i ženskinja dogje u harem. Na mevlud dogje svijeta iz Fojnice, Sarajeva, Visokog, Travnika, Busovače pa iz okolnih sela. Već oko ićindije počne se svijet iskupliati. Čim se akšam klanja, počmu se sofre metati i to: po dvije zajedno. Metne ih se i po dvadeset. Kad svak večera, a to bude oko četiri do pet sahata po akšamu, klanja se jacija. Za tim se počne mevlidi šerif učiti. Najprije započne Šejh. Onda uče na izmjenice još i oni, koji su za tog i imaju volju. Prije nego će se započeti sami mevlud uči se u skupu „Ej hodaden". Isto tako se uči ilahija iza ustajanja. Poslije mevluda je derviška mukabela. Mukabela se do.vrši na nogama. A onda Šejh, čovjek visoka uzrasta, bijele, okrugle, pokratke brade, rumena iica, u crnom kauku (ili kako ehli tarik veli: tadžu) svoga djeda i u zelenom binjišu, stane, a ostali ga svijet počne ljubiti u ruku. On svakog pojedinca blagoslovi riječima: „Allah seni tevfiku hidaj^t* ejlesun!" (Bog te na pravi put okrenuo). Sve se ovo obavlja u velikom konaku. Kad je mevlud, te večeri ne ima spavanja tude. Dok jedni večeraju drugi mehabbete, uče se ilahije unutra i na izvanu, ako je lijepa noć. I makar da se tude toliki svijet zgrne, ipak nikad neprilike. A od strane domaće čeljadi svako je lijepo dočekan, svako je lijepo ugošćen. Osim plemenitog osjećaja gostoprimstva ove Ijude resi i čestito svojstvo radinosti. Nijesu to der- �346 B EH AR VI A i danas Šejh ove tekije dobiva neku sub viši, što no se samo prenemažu i žive od darova;t oni se bave teŠkim poslom težaklukom, da drugog venciju od vlade. Još treba da napomenemo, da osim Šejha i nahrane. njegov amidžić, a Šaćir efendijin sin Abdullah ef Zemlje što ih je držao merhum Sirri baba drži posebnu musafirhanu u onom malom konaku oprošćene su od desetine.Muhamed Salih-Vedžihi paša koji je sagradio Vedžihi paša i uči mevlud istodobno. svojom bujrultijom od 21. Ševala 1251. pisanom u kad i šejh. Bude i u njega čudo svijeta. Zvorniku a na temelju carskog fermana oprostio je Pošto je ova tekija velika rijetkost u našoj doŠejh Abdurrahman-Sirri ef. od sviju daća i poreza i movini, a ima i tako lijepu historičku prošlost, osjetih još u toj istoj bujrultiji naredio, da se Šejhu ima da- potrebu, da reknem o njoj ovo nekoliko riječi, i da vati po 800 groša godišnje iz vilajetske hazne i to ovim upoznam što više svoje braće. obzirom na njegovo časno zvanje i gostoprimstvo. M. H. Mufttć. * Nesrudin hodža i kadija. (Narodna priča). Priča se kako je neki kadija uvijek zvao Nesrudin hodžu, da mu dogje u posjete, ali mu on nije htio nikada doći. Za to kadija jedanput nagovori svog ćatiba, da što god naljuti hodžu, ne će li on doći, da ga tuži. Iza toga do malo vremena, ugleda ćatib hodžu na pazaru, gdje nešto kupuje. Ćatib se došulia do hodže, te mu iza legja odvali jednu podobru ljosku, a onda tabanima vatru, i pobježe. Hodža potrči za njim, ali on uteče i negdje se sakri. Sjufra dan dogje hodža kadiji u mehćemu. Kad unigje, ustade kadija prama njemu na noge, govoreći mu: „Hodi hodžal bujrun, sjedi, otkada mi nijesi došao." wNe ću sjediti, već sam došao da tužim ovoga tvoga nesretnika", i pokaže prstom na ćatiba; Ju čer mi odvali šamar, bi gajri hak, na sred čaršije." Na to se kadija okrene ćatibu i zapita ga: J e s i li ti ošinuo hodžu šamarom?" *Jesam“ odgovori ćatib. „A za što?“ zapita kadija. „Efendum, u mene ima jedna mahana, a to je: dogje mi svakog mjeseca, pa moram ošinuti šamarom koga prije dohvatim. I jučer mi dogje ona moja mahana, pa pošto je hodža bio najbliži, njega i udarih, i odoh svojim putem.“ Na to kadija dohvati ćitab, otvori ga i prevrnu nekoliko lista, pa će ćatibu: „Ovde piše, da dadeš hodži haka četiri pare, što si ga udario, a on neka tebi halali.“ „Nemam sitna“ reče ćatib“. „Pa idi razmijeni", dočeka kadija, namignuvši okom na njega, neka nježi. Ćatib ustade i ode. Kadija će opet hodži: „Sjedi, hodža, dok on donese parfe“. „Mogu i stajati“, reče hodža. Progje dosta vremena, sat dva, a ćatiba nema. Vidje hodža da ćatib ne će doći s parama, pa se primače kadiji, koji gledaše u ćitab smiješeći se, priveza mu jedan šamar što može bolje, govoreći: „Eto tebi svoj hak predajem! Kad dogje ćatib i donese 4 pare, neka ih tebi dade, ja nemam kada čekati“. To rekavši obode na vrata. Zabilježio: Alija Aliefendić. Ogledalo. Jedan star Arnaut sjedio u hladu pod granatim drvetom. Tuda naigje jedan poodrastao dječak, koji je imao uza se malo ogledalo. Progje s one strane, kako ga ne može Arnaut vidjeti. Izvadi ogledalo, okrene ga prama suncu, te stavi sa njega sunčanu zraku Arnautu na oko i počne titrati. Starac se okretao, obrtao, mahao glavom, rukama, — hajr — ništa nekoristi! Najedanput ustane na noge i spazi dječaka s ogledalom u ruci. Dječak kad vidje, da ga je on spazio, hotijaše pobjeći, ali ga starac vikne: „Hej, pobro, ponesi da vidim, šta je to.“ Dijete mišljaše, da mu ne će Arnaut ništa, pa prigje k njemu i reče: „Eto šta je; ogledalo.“ Na to će Arnaut: „Ah, kakvo je lijepo! Gdje si ovo kupio?“ „Kupio u čaršiji“, odgovori djete. „E baš lijepo; maj ostavi,“ reče stari i pruži mu ogledalo. Dijete pruži ruku da uzme, a stari što može brže, ščepa dijete za ruku i poteže batinu, te ti našeg dječaka mahni otud, mahni odovud. „Hoćeš li ikad više?“ „Nemoj dragi adžo! ne ću više nikad.“ A on jednako mlati, kao po pustećiji. „Nemoj adžo, svega ti na svijetu! Nemoj adžo Boga ti! Nemoj adžo, znaš li što je Bog?l“.... Na to će adžo: „Znade adžo Što je Bog, ama ne znaš ti što je ihtijar adžo!“ i utjeravši mu još malo pamet u glavu, pusti ga. Zabilježio: A hm ed A liefendić. �VI B E H AR Draga braćo i prijatelji! Svi napredni narodi nastoje i rade, da svoje ekonomske prilike unapriede i svedu u svoje vlastite ruke, da se u novčanim stvarima oslobode od tudjeg upliva, te da sebe materijalno i moralno ojačaju. Naša mila domovina, ponosna Bosna i kršna Hercegovina, na žalost još ne ima niti jednog muslimanskog novčanog zavoda. Svi postojeći novčani zavodi u našoj domovini su u rukama tudjinaca. Muslimani trgovci, bezi i age, obrtnici i seljaci primorani su, da kucaju na tudja vrata. — Ona naša narodna poslovica veli: „Maćeha ne može nikada biti kao mati“, i: „Tudja majka ne pazi kuda i kako tuče“. — Koliko muslimana bega, aga i težaka propadne za to, što ne imamo našeg novčanog muslimanskog zavoda, koliko se kuća i zemalja muslimanskih u bežcienje proda radi toga! A kad bi se osnovali novčani muslimanski zavodi, toga bi zla mnogo manje bilo. Mi muslimani u Tešnju odlučili smo osnovati prvi muslimanski novčani zavod sa sjedištem u Tešnju. Za sada smo nakanili, da se ovaj zavod osnuje kao kreditna zadruga, koja od svojih članova iziskuje male, tako rekući neznatne žrtve, koja svakomu, pa i siromaku, omogućuje, da može lahko postati članom zadruge. Poslje se misli, ako bude veliki odziv, ovaj novčani zavod prenieti u Sarajevo, a li Tešnju i u drugim mjestima otvoriti filijale. Jedan udjel (poslovni dio) stajati će kruna 200, slovom: dvie stotine kruna, koje se ima platiti tako, da se uplati odmah od svakoga udjela 20 K i 1 kruna upisnine, a kusur od 180 K u obrocima svake hefte po 1 krunu, ako ne može brže ili sve od jednom uplatiti. Podpisani privremerii odbor moli svakoga brata muslimana i prijatelja muslimanskog napredka, da stupi kao član u ovu našu novčanu zadrugu. Da je ove naše novčane zadruge opstanak osiguran, jamči nam to, što su se već prije, nego smo našu osnovu u javnost dali, javili kao zadriigari mnogi od prvih i najugiednijih muslimana, a tako i nemuslimana, sa velikim upisima. Ovaj poziv poslali smo u vašem mjestu još nekojim, te ako i vi imate kojega svoga poznatoga, a mi ga niesmo pozvali, izvolite vi to učiniti i molimo, da nam to javite, te ujedno napišete, koliko želite udjela predbilježiti. Opetovno apeliramo na vaš patriotizam i nadamo se, da ćete svrnuti cielu pažnju na ovaj plemeniti pokret i da ćete se pridružiti ovim patriotskim osjećajima u interesu islamskom i islamskog napredka. Primite bratski i prijateljski selam! Utemeljitelji prve muslimanske kreditne zadruge: Ađemaga Mešić. Zija beg Gjonlagić. Hasanaga Turalić. Ahmedaga Gaiijašević. Hamzaga Mešić. �BEHAR 348 VI Na kraju VI. godine. S pomoću Božijom, požrtvovnošću saradnika i pretplatnika evo nas hvala Bogu završismo i Šestu godinu „Beharovu". Ovo je vrlo lijep i utješljiv znak u našim prilikama, kad se jedan ovaki list može održati punih šest godina, a uzdajući se u istu požrtvovnost, prijatelja i u pomoć Božiju „Behar" će i pastavit izlaziti i dalje vršeći svoju plemenitu zadaću. S toga i ovu godinu savršujući osjećamo ugodnu dužnost svoju, da se najtoplije zahvaiimo svaRom rodoljubu, koji je makar koliko doprinio svojim žrtvama, da ovaj jedini naš list mogaše produljiti svoj rad. Uredništvo „Behdra*. Mahsus ielam! Dragi moji prijatelji, saradnici i čitatelji! Prije pet godina primih se teške ali i časne zadaće da uregjujem ovaj list, mili naš „Behar“, čijn sam ideju osjetio u srcu svom ima i deset godina. Za to vrijeme mog uregjivanja dogjoh tako do poznanstva s mnogim prijateljima, sa saradnicima i čitateljima, koji mi iskazaže svoje povjerenje i svoju ljubav i sutretIjivost, pa pošto evo dogje vrijeme da prestanem uregjivati ovaj list, osjećam osobitu dužnost, da se na rastanku oprostim s vama, da Vam najsrdačnije zahvalim za vašu izkazanu mi ljubav i pomoć u mom teškom radu. Kratko je vrijeme pet godinica; al ja se osjećam sretan i zahvaljujem milostivom Bogu, Što me uzdržao u znazi, da s vaspm pomoći i povjerenjem makar i toliko poradim u listu, koji kao prvi pionir krči pute narodnoj prosvjeti. Hvala vam i mahsus selam! Edhem Mulahdić. Vlasnik; Adem aga Mešić. Oflgovorni urednik: Edhem MulabdićIslamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1905 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1905 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID ed8bfaaa-2313-4773-8afd-383499752f39 https://kolekcije.nub.ba/files/original/6a08d32a07ed88bda86ca617fe3859cd.pdf 1eb884e53fda316d7bffef07929d45b8 PDF Text Text G O D IN A VII. NaKladom Adem age Mešića. SARA3EUO. ISLAHSKA DIONIČKA ŠTAMPARIDA (T15KARA). �Broj 1. Bebar“ izlazi dva puta mjesečno. — Cijena mu Je za Bosnu i Hercegovlnu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostaie zemlje 12 franaka na godinu. (7 ^i7 y Gođ. VII pP»R (f?T it ' r Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slijedeća uvrštenja uz popust. rinnl Za prijevode oglasa iz Jednoga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici = — Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu „Behara" u Sarajevu, Ferhadija == ulica broj 23. = pojedini brojevi 50 helera. Neplaćena se pisma ne = " pri“ iu- R ukopisi se ne vraćaju. LIST 7. R e b i-u l-e vv e la 1324. | ZA POUKU I ZABAVU SARAJEVO . 1. m aja 1906. Čitateljima na početku sedm e godine. redništva manjih i viših, političkih i književnih Iistova običavaju na početku svake godine porazgovoriti se sa svojim čitateljima: Uredništvo „Behara* čini to ovaj put na osobit način, a evo za što. Kad smo prije šest godina pokrenuli „Behar* učinili smo to u dobroj namisli, da time pokrećemo jedno plemenito poduzeće, koje može biti od velike koristi i hajra po naš islamski narod i njegov napredak u ovim zemljama. Bila nam jedina želja, da „Behar“, kao čisto islamsko glasilo', postane središte našeg kulturnog života i nastojanja, mjerilo i ogledalo naše duševne snage, u jednu riječ, da to bude list, oko kojeg će se okupiti sve što plemenito i dobro za Islam osjeća, što je voljno i kadro poraditi u korist i procvat našeg islamskog elementa, a osobito, što se tiče vjerskog odgoja njegova. Sam program „Behara" može se zbiti u dvije riječi: Islam i prosvjeta, biva rad za islamski vjerski odgoj i prosvjetni preporod našeg islamskog naroda. Time je ujedno isključena i svaka mogućnost, da „Behar“ postane stranačko glasilo ili organ bilo koje političke stranke u zemlji: „Behar* jest isključivo i samo glasilo za opće potrebe našeg islamskog naroda, a takav treba i da ostane. Nu kako svako ljudsko djelo vremenom podleži manjoj ili višoj promjeni, tako smo se i mi uvjerili — a na to nas upozoriše i stariji i iskusniji naši rodoljubi — da bi trebalo „Beharov" program proširiti, a pravac i smjer bolje srediti i opredijeliti. Mnoge su stvari naime u „Beharu“ izlazile, koje za pravo i ne spadaju tamo, a mnogo toga falilo, što bi u njemu moralo biti, ako hoćemo, da postigne onu svrhu, za kojom teži, a to je u prvom redu .„vjerski odgoj i prosvjetni preporod našega naroda, jer bez pravog vjerskog odgoja i prosvjetnog preporoda nemamo ništa niti smo što.“ A naš vjerski odgoj, priznati treba, nije baš najsjajniji, a tome je mnogo uzroka. Vjerški naš odgoj uvjetuje prije svega po.znavanje arapskih pismena, jer je tim pismenima pisan Kurani azimuššan, a da samu vjeru i vjerske obrede poznamo kako valja, treba poznavati jedan od istočnih jezika, na kojem su pisane naše vjerske knjige. Jedan od tih jezika, koji je nama najbliži i sa kojim nas vežu tolike uspomene jest turski jezik, koji mi nikad zapustiti ne smijemo, jer bi time izgubili čvrstu podlogu našeg vjerskog odgoja. Radi toga smo naumili odsele donositi u „Beharu“ po nekoliko stranica teksta u turskom jeziku a arapskim pisrnenima. Ovaj dio „Behara“ bit će u prvom redu posvećen vjerskoodgojnoj strani njegova programa, a od zgode do zgode donosit će po nešto i iz edebijjata i lijepe književnosti. Kako će ovaj dio „Behara“ biti uregjen, to ovisi o našoj ulemi i starijoj inteligenciji, na koju se obraćamo, te o našem mlagjem naraštaju, koji je svoje znanje na Istoku crpio, koji s temelja i po izvorima pozna Islam i istočnu književnost. Time, što će odsele „Behar“ izlaziti i u turskom jeziku pruža se našoj ulemr, starijoj i mlagjoj inteligenciji osobita zgoda, da napišu u turskom jeziku nešto, što drže, da je od koristi za vjersko-ćudoredni odgoj našega naroda. Bogata je i velika islamska književnost, naročito vjerska, pak će naši vrijedni alimi moći, đa u kratko, jasno i razgovijetno saberu sve, što je potrebno da i širi slojevi o tome znaju. U novije dolfa osobito napredovala je i dobar korak učinila naprijed arapska i turska književnost, naučna i zabavna, pa će od neizmjerne koristi biti, ako se plodovima tog nastojanja što bolje upoznamo. Poslije vjerskog dolazi na prvom mjestu obiteljski i društveni odgoj. U obiteljskom i društvenom životu našem mnogo je poroka i mana, koje su u �352 B E H AR vn živoj opreci sa propisima Islama, a koje podrovavaju u posjedu, u zemlji, naši i dobrostojeći slojevi dru§tv naš narodni organizam, jer su ga se uhvatile kao jesu uz male iznimke sve sami posje'dnici i zenipa zarazna bolest. Za to će wBehar“ odsada donositi gospodari, a prihod i izvor našeg gospodarstva j J 6 članke i rasprave o našem obiteljskom i Školskom naši posjedi. Dakle ako oslabiš njih, oslabio si odgoju, raspravljat će o obiteljskim i društvenim rodnu snagu, potkopao si temelj kultumog i duševno' pitanjima, o našoj mladeži, javnim i privatnim našim napretka njegova, jer — varat se ne treba — akjj inštitucijama, polazeći uvijek sa stanovišta, da je nam se izbije posjed iz ruku, ako nam propadne vjera (Islam) osnov moralnosti, a moral temelj dru- vlastela i posjednici — uzalud nam sve nastojanje — štvenog opstanka i napretka. Da i ova strana wBe- propali smo i mi. S toga su i ustali naŠi i napretku hara“ što ljepša i kićenija bude i opet zavisi o našim našem neprijatelji, da oslabe ovu podlogu našeg na saradnicima, koji će svojim lijepim duševnim proiz- rodnog života, da nam izbiju iz ruku najčvršćii podvodima kititi stupce njegove, napose je dužnost naše logu našega opstanka. Eto iz tiJM e razloga dužnost „Beharova“, da inteligencije, koja je na zapadu pohagjala visoke škole i vidila prostrane krajeve svijeta, da svojim znanjem pored drugoga brani vlasničke interese, da se bavi i stečenim iskustvom pomognu djelom i tvorom svojoj i agrarnim pitarijem, te radi toga molimo sve naše prijatelje, koji se u to razumiju, koji su pozvani, da braći, svome narodu. ■ Da jedan narod uzmogne kulturno napredovati u to ime što napišu, da nam svoje radnje pošalju. i duševno se razvijati kako treba, prva je pretpoTo je čime mislimo proširiti i nadopuniti program stavka, da je njegovo materijalno stanje obezbijegjeno. i pravac ,Behara“. Nadalje kanimo iz dosadanjeg Naše pak ekonomske i gospodarske prilike nijesu — programa ispustiti cijelu jednu rubriku: Narodne umoiskreni budimo — baš najidealnije: naša trgovina nije tvorine, jer ova rubrika za pravo nije nikad spadala ni iz daleka, kakva bi trebala da bude, industrije i u jedan list, kakav je „Behar“; to je gragja za pučke nemamo, a naše gospodarsko stanje upravo je ža- ili folklorističke listove, koji se specijalno bave salosno. Naš se čovjek nekako sapeo, ne zna da se biranjem riarodnog blaga. Pjesme „otište se stijena okrene u ovom novovjekom vrtlogu, a ono što ima, Dd Budima“ i narodne priče o „krilatim konjima" i ne zna da upotrebi i izrabi, kako valja. S toga će „veziroviću", koji je poznavao sve ptičije „jezike", *Behar“ nastojati, da u buduće donosi po koji članak ne mogu mkoga da pouče niti ozbiljnu publiku da 0 trgovini i industriji, a napose o našim gospodarskim fcabaye Radi. toga mirne duše doki()amo. tu .rub.rjku, 1 agrarnim prilikama. Osobitu ćemo pažnju posvetiti Ali ako nam tko pošalje izvanredno lijepu i do sada agrarnom pitanju tim više, što se u zadnje vrijeme neštampanu narodnu pjesmu, koja pored svoje vanjske sa više strana naskočilo na zemljogospodare kao na ljepote ima i estetsku vrijednost, koja može da pouči bijele vrane. Nastoji se sa izvjesne strane oslabiti i oplemeni, donijet ćemo je iznimno u tekstu lista. Isto njihovo vlasničko pravo, poričući mu naslov potpune tako i narodnu priču, kojoj je sadržina moralna i vlasnosti. S toga će „Behar“ braneći te interese, poučna. Po koju duhovitu i poučnu zagonetku dostajati na zakonskom temelju, da su zemljogospodari nosit ćemo i odsele redovito. Naročitu pažnju posvepotpuni i neograničeni gospodari svoga dobra, a da tićemo listku, te ćemo donositi literame prikaze, takozvani „kmetovski" odnošaj nije drugo nego muste- bilješke iz književnosti i društvenosti. džirski, najamnički odnošaj posebne vrste. Odbijat Pri koncu još spominjemo, da se „Behar" ne će ćemo s toga protupravne napadaje, pa ma otkuda baviti političkim stranačkim pitanjima i odnošajima, oni dolazili, i sve što se u javnosti uradi a zasijeca dnevnim novinskim smicalicama, i osobnim zadjeviu ovo pitanje, podvrgnut ćemo ozbiljno stvarnoj kritici. cama, niti će stajati na strani koje političke stranke, Da nas ne bi tko krivo razumio, kano da mi nego će donositi članke i študije općenite i trajnije time izlažimo iz okvira „BeharOva“ programa, \treba vrijednosti, a svjetske dogogjaje bilježit će kronološkim nam to malko razjasniti. redom, da čitatelji obaviješteni budu o onom, što se Uslov kulturnom napretku i duševnom razvoju u svijetu zbiva. jednoga naroda — kako smo već spomenuli — jest Pretplata na „Behar“ ostaje kao i do sada: njegovo materijalno dobrostanje, jer narod kao i Za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10 K; za gjake pojedinac čovjek, koji se mora boriti za svoj opstanak, i softe 6 K, a za sve ostale zemlje 12 franaka. za svakidanju koru hljeba, — nema kada misliti na Evo to je u kratko naš program, naša svrha, duševni razvoj svoj. Takovome narodu nije sugjeno, a do „Beharovih" saradnika i čitatelja stoji, da da postane važan i ugledan član ljudske zajednice, „Behar“ postane prava islamska smotra (Revue), nego mora životariti kao rob, dok najposlije ne ugine. ogledalo naše obrazovanosti i duševne j^kosti. U to A naše bogastvo, naš uvjet duševnog napretka jest ime bilo s hajrom. Uredništvo nBehara‘ �353 - B EH AR VD Broj 2. God. VII. Behar“ izlazl dva puta mjesečno. Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestlnu 4 krune. Slljedeća uvrštenja uz popust Čijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. (7 ;c 7 s Za prijevode oglasa iz jednoga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranid = Pojedinl brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu wBehara“ u Sarajevu, Ferhadija = ulica broj 23. = Neplaćena se pisma ne R u k o p is i se ne vraćaju. LIST 21. R e b i-u l-e vv e la 1324. ZA POUKU I ZABAVU. SARAJEVO 15. m aja i906. Le tocsin macedonien. Nekoliko naših odličnih prijatelja molili su nas, d'a upozorimo cijenjene čitatelje na jedan stavak iz članka MajK, što je izišao u 17. Jbroju ovdašnjeg wDanaa. Taj stavak glasi: „Naš narod nije radnički narod u zapadnom smislu, u nas nije razvijena industrija, mi nemamo kapitalista ni kapitala — ali imamo onih radenika, koji svojim trudom podržavaju poredak društveni i to takav poredak, koji je Evropa davno i davno preživjela, koji sramoti slobodna čovjeka, kad je već ukinuta trgovina robljem, koji ponizuje stvorenje božije do stupnja živinčeta, jer svojim rukama i svojim žuljevima izdržava jednu klasu — koja ništa ne radi, ništa ne misli i nikome nije od koristi, pa ni samoj sebi. Zar to nije žalosno i strašno trpiti takav nesregjen poredak i gledati junake narodne fantazije, kako otkidaju komad od svoga grla i nose — kome? Nose li to ljudima, što rade za sreću narodnu? Rade li oni od jutra do mraka za sreću i zdravlje svojih spasitelja? Sve je to pusta fantazija. Kmetovi 1. maj i vaš je praznik." �B E H AR 3# D vn^l LIST A K . „Sabah" o „Beharu". Carigradski ugledni dnevnik ,Sabah* u svom broju od 4. maja o. g. donosi naročiti članak o našem listu, koji glasi: „Ima neko vrijeme, kako se u čitavoj publicistici na svijetu pokazuje vrlo Iijepih uzora iz islamskih pera o književnosti i znanosti. Kad čovjek dublje pogleda u ova napredna djela, nije mu moguće, a da mu na licu ne zasja ponos. Danas naša prava vjera u svakom kraju prosvijećenoga svijeta ima mnogo usta, na koja ćudoredno i mirno prenosi svoje ponosne slavospjeve: Riječi, što ih o islamskoj slavi piše „El-Hilal", koji izlazi u jednom od glavnih gradova Engleske, odjekuju u najzabitnijim krajevima Indije, zauzimanjem pisaca dopiru vesele vijesti Muslimanima u Liverpoolu o kulturnim ustanovama, što ih dižu ruski Muslimani. Pošto je svrha ovom lijepom pisanju, da nčvrsti i potkrijepi istine naše svete vjere Islama, koja je osnovana na plemenitim ćuVstvima napretka i usavršenju Ijudskoga odgoja, naravno je, da se ono posvuda prati nekom zahvalnošću. Da ove riječi napišemo dao nam je povoda lijepi sadržaj povremenog časopisa, koji pod imenom „Behar* u Sarajevu izlazi. Ovaj list izlazi već šest godina na bosanskom jeziku. S ponosom gledamo, kako je u njegovom posljediiem broju i jedan dio turski. U uvodnom članku je na tako lijep način dokazana važnost okupljanja svih Muslimana oko hilafeta kao i turskoga jezika, da se to zbilja mora visoko cijeniti. Za to mi uzimajući nešto iz njegova sadržaja, hitimo, da „Beharu" na njegovoj književnoj svježini, koju je stekao, čestitamo, i da iz njegova sadržaja prenesemo ovaj članak". Zatim slijedi u cj'ejelosti članak o Hidžaskoj željeznici „Hamidiji", koji je izašao u 1. broju našega lista. Ovaj je članak prenio takogjer i carigradski „Ikdam*. Književnost. Medžele. U prošlom broju „Behara" obećasmo opšimije se pozabaviti prevodom Medžele, što je je izdala ovdašnja knjižara A. Daniel Kajon, ali pošto smo je malko prolistali, uvjerili smo se, da nam je to nemoguće s jednostavnogarazloga, što bi morali cijeli taj „prevod* preštampati, da upozorimo na sve jezične nakarade i iskrivljeni smisao originala, a to nam opet ne dopušta prostor lista. To je isti onaj prevod Medžele, što je prije petnaest, dvadeset godina na brzu ruku preveden i sada, bez ikakve korekture, iz zaprašenog rukopisa preštampan u posebnu knjigu. Jedino što o tom izdanju Medžele reći možemo jest to, da je nikomu preporučiti ne možemo. Ali još jedno. Mislimo, da je izdavanje turskih zakona trebalo najprije ponuditi našoj islamskoj štampariji, koja bi se pobrinula, da to izdanje bude ne samo vanjskom formom lijepo, nego i da prevodi budu s originalom suglasni, a jezik pravilan i dotjeran. S toga ako kani zemaljska vlada nastaviti izdavanje turskih zakona, onda svakako treba, da se to najprije ponudi islamskoj štampariji i da se s njom najprije u pregovor stupi. Nauka o pjesništvu. Sastavio Dr. Jozo Dm mušić; vlastita naklada, tisak Voglera i drug. u Sa« jevu, str. 208, cijena 2 K. Hrvatska i srpska literatura može se podičiti izvanredno bogatim narodnim pjesništvom i dosta lijepom umjetnom poezijom, pa ipak još nema valjana i sustavno obragjena djela o tome, to jest nauke o pjesništvu. Ono što su pisali Maletić, Šenoa, Subotić i Pavlović — sve su to može se reći, pokušaji i donekle već sada zastarjele stvari. A nije to ni lahak posao. Nije se lahko odvažiti i napisati stručno i kritično djelo o tome, što je lijepo i uzvišeno, Što je pjesništvo i pjesma u opće, opredijeliti joj zakone i postaviti granice, razdijeliti razne vrste pjesništva svesti to u neki sustav, i odrediti mjerilo, kazati zadaću pjesništva i istaknuti ljepote njegove, odrediti granice uma i fantazije i t. d. i to sve Iijepim i tome odgovarajućim primjerima iz literature i života podkrijepiti. Ta okolnost, da je naša literatura tako bogata narodnim i umjetnim pjesništvom, a o nauci samoga pjesništva nema podesne knjige, veli dr. DujmuŠić ponukala ga je, da se prihvati trudna posla i doskoči toj' znatnoj oskudici „nadajući se, da će i naša inteligencija i naš školski podmladak, koji se kani dalje obrazovati i stupiti u kolo moderne inteligencije, s nekim veseljem primiti u ruke djelo ove vrste." Nu baš ta okolnost, da uz tako bogatu pjesničku literaturu nemamo još podesne knjige, o nauci pjesništva, trebala je ponukati i gospodina autora i na jedno drugo razmišljanje, naime, da dobro promisli i omjeri svoju snagu prije nego što se „odlučio doskočiti ovoj znatnoj oskudici." Jest, prijeka je potreba, da bi i mi već jednom imali vrstnu knjigu o nauci pjesništva, ali to još nije dovoljan razlog, da se o tome piŠe onako na lahku ruku. Istina dr. Dujmušić se pri izradi svoga djela služio priznatijim stranim autoritetima, a ponajviše se drži Gottschalla, ali baš je za to više puta jednostran, a^ mnogi citirani nazori i sudovi davno su preživili. Što se tiče pak praktičnih primjera u podkrepu teorije, tu je pisac — moramo reći — upravo nesretne ruke u izboru citata. Nije dosta teoretski raspraviti o nekoj vrsti pjesništva, nego treba u podkrepu navesti i podesne primjere, a za to se hoće fina estetskog ukusa i solidna poznavanja literature. Pisac iza vrlo kratkog uvoda u pjesništvo, raspravlja u prvom članku o tom „što je lijepo," i tu nateže sve moguće teorije i mnijenja o ljepoti, a čitatelj na koncu tog poglavlja znade o svemu upravo onoliko, koliko je i prije čitanja znao: lijepo je, što je lijepo! U drugom članku raspravlja o pjesništvu, o poeziji kao pojmu, i citirajući razne difinicije pristaje uz Kleutgenovo mnijenje, da je pjesništvo umjetnost, ali nam to pobliže ne objašnjuje, što je svakako trebalo u ovakoj knjizi, kad se već dotaknuo toga pojma. Đaljni su članci o pjesništvu prema slikarstvu i glazbi, o razlici izmegju prave poezije i prave proze, o lirici i drami, o romanu i produktiv- �VH BEH AR nosti fantazije, o realizmu i idealizmu i t. d. Dugo bi nas zavelo, kad bi slijedili pisca u njegovu razlaganju članak po članak, samo ćemo naspomenuti, da se pisac u svemu, pa i u rasporedu gradiva najviše držao Gottschalla, radi čega su mu mnogi nazori neispravni i već sada nesavremeni, jer zasakani estetski formalizam više ne odgovara mođernom ukusu i duhu vremena. Ono što Gottschall piše a Dujmušić u svojoj knjizi citira o Zoli, upravo je ispod svake kritike. Konvencionalnim moralistima muti njihovo „estetsko" čuvstvo Zolina „Nana* te ne poznajući druga Zolina djela na prečac ga osugjuju i broje megju pisce, „koji ni malo ne pitaju za to, da li dame pocrvene od stida ili ne“ (sicl); zaboravljajući pri tome, da u Zolinim djelima ima tako savršeno lijepih stranica, da bi mogle poslužiti kao uzori ljepote u kojoj estetici. Pa donapokon nije ni „Nana“ toliko strašilo, nego samo ima tu nepriliku, da je osugjuju baš najviše oni, koji je ni pročitali nijesu. Za to se nije smjeo ni dr. Dujmušić slijepo povesti za formalistom Gottschallom, sudeći o Zoli, tim manje, kad misli, da će njegovo djelo „s nekim veseljem primiti u ruke oni, koji se kane dalje obrazovati i stupiti u kolo moderne inteligencije" jer je za modernu inteligenciju Gottschalov sud o Zoli — smiješan. U ostalom buduć knjiga Dr. Dujmušića pored svih svojih mana, ispunjuje jednu prazninu u našoj književnosti, mi je preporučamo, a u koliko pisac nije ispunio svoju zadaću kako treba, želimo i mi s njim zajedno, „da bar njegovo djelo potakne na ovakav rad spremnije i vještije pero, te jednom u nas učini krai lektiri pjesničkih proizvoda bez pravoga tem elja/ nU toplom hladu Islama." (Dans Tombre chaude de I’Islam.) Napisala Isabelle-a Eberhardt. Čudna li naslova knjizi, a još čudnovatije spisateljice! U toplom hladu Islama od Izabele Eberhardt što to ima da znači, ko je i šta je ta ženska glava, koja po svom imenu i prezimenu i ne sliči muslimanki, a pisala je knjigu sa tako zamamnim naslovom? Nije Ii to kakav pseudonim? Ne, to je živa istina, a ko ie i šta je ta Izabela Eberhardt, pustimo je nek nam ona sama kaže. Kad je godine 1903. posjetio Algir bivši predsjednik francuske republike Emile Loubet, zgrnula se tamo sva sila novinara stranih i francuskih, kojima u čast dadoše novinarski banket. Na tom banketu prisustvovala je i Izabela Eberhardt u muškom arapskom odijelu od bijele vune, sa bijelim turbanom na glavi i dugim taejasanom niz ramena. Čudna ta pojava, njezine bijele i duge ruke, umiljati i ponešto tih glas — sve to svrati osobitu pozornost prisutnika: svi su se raspitivali, ko je ta „muškobara." Neka piskarala domaćih, arabima neprijateljskih novina ocrniše je i prikazaše u ružnom svjetlu, kao neku vrstu „Veledi araba," koja ide megju arabske kabile, propovjedajući im mržnju proti doseljenika. Izvjestitelji franceskih žurnala pisaše tako o njoj u svoje novine. Da odbije te osvade odgovorila je mlada sj)isateljica javno u pariskom listu „Petite Gironde od 23. aprila 1903. pismom koje glasi: „Moja historija nije tako romantična, kako bi legenda htjela, ali ipak smatram svojom dužnošću, da je pripovjedim. Rogjena sam od oca Muslimana, ruskog podanika i 355 matere pravoslavne ruskinje. Rogjena i odgojena kao muslimanka nijesam nikada promijenila evoJo svete vjere. Otac mi je umro u Genevi brzo iza moga poroda, a onda sam živjela tu sa mojom majkora i starim djedom. Djed me odgajao upravo muSkarački i za to već odavno nosim muško odijelo. U mojoj dvadesetoj godini otišla sam sa majkom u B6ne, gdje mi je mati u brzo umrla, primiv prije toga Islam, a ja se povratim u Genevu, da ispunim djetinsku dužnost prema starome roditelju, koji takogjer za kratko vrijeme umrije, ostaviv mi vrlo čedan imetak. Ostala sam sama, kd osječeno drvo, a želja me vukla u nepoznate krajeve. Vratim se u Afriku i proputujem sama na konju Tunis, istočnu stranu Algira i konstantinsku saharu. Radi olakšice i estetskog ukusa privikla sam se nositi muško arabsko odijelo, a govorila sam skoro isključivo arabski jezik, koji sam u Bčneu naučila. Godine 1900. dogjem u El-Veda na skrajnom jugu Konstantina. Tu sam upoznala Selman Ehniju, onda zapovjednika spahijske konjice i s njim se vjenčam po islamskom obredu i propisima. Kako je poznato u zemlji, gdje sablja vlada, novinari nijesu rado vidjeni — s jednostavnog razloga, jer ne će, da u kolu plešu__ Tako bilo i sa mnom: već u početku pokazala mi svoju nesklonost vojna oblast, koja tamo vedri i oblači. Nu tu smo ipak ostali do januara 1901. U to vrijeme na vrlo misteriozan način napadne me neki mjestni budala i usprkos mog svestranog istraživanja, nijesam mogla ući u trag ovom misterioznom napadaju sve do parnice, koja se u januaru 1901. pred vojničkim sudom u Konstantinu provela i dovršila. Ali iza ove parnice na jednoć i bez povoda protjeraju me iz franceskog algirskog područja, a da mi ne rekoše uzrok i povod te brutalne odredbe. Tako me nemilosrdno rastaviše od moga muža. Pa ne samo to, nego ne priznaše ni naš brak, jer je moj muž bio naturalizirani francez! Prognana i rastavljena od svoga muža, sklonim se kod svog ujaka u Marselju, gdje me u brzo razveseli moj Ijubljeni muž, prešav devetoj husarskoj regimenti. U godini 1902. napusti moj muž vojsku i mi se u februaru iste godine vratimo u Algir, a on bude imenovan Jiodžom* (tumačem) kod mješovitog suda u Tenćsu, u sjevernom okrugu Algira, gdje se i danas nalazi". To je u kratko historija te čudne žene, koja je iza tako bumih doživljaja tragično završila svoj mladi život 21. oktobra 1904. u dvadeset i sedmoj godini dobe svoje na dalekom Istoku — u Ajni Safra-u. Upravo u onom času, kad je htjela da spase Svog ljubljenog muža, sruši se kuća i zatrpa je u ruševine. Dva dana iza katastrofe izvuče njezino tijelo ispod ruševine kuće general Lyautey, a sa njezinim tijelom i rukopis ove knjige. Sama knjiga, to je, mogli bi smo reći, album moment-fotografija, u kojem je sabrano preko šesdeset sličica i crtica iz raznih krajeva sjeverne Afrike, napisanih živo i poletno, pjesnički i zanosno. Mi ćemo od zgode do zgode donijeti u prevodu po koju sličicu. Razne bilješke. Prva muslimanska kreditna zadruga u T ešnju obdržavala je 2. maja konstituirajuću skupštinu �B E H AR 356 na kojoj su pročitana i primljena društvgija pravila, te izabrano ravnateljstvo i nadzorno vijeće. Za predsjednika izabran je Adem^aga Mešić, za podpresjednika Ibrahim aga Kučukalić. Po sada se upisalo do 2000 dionica sa svotom oko 400.000 K, a novi se članovi još uvijek javljaju. Kod čitanja pravila, stavio je predlog Ibrahim aga Kučukalić 'kod § 2., da se društveno dopisivanje vodi arapskim pismenima, što je jednoglasno usvojeno. Analfabeti u Rusiji. Po najnovijem znanstvenom popisu od godine 1897. ima u Rusiji osim Finske 126,586.525 stanovnika, a od toga je 99,070.436 nepismenih. Uzme li se u obzir godišnji prirast od jedan i po milijun, to se može reći, da u Rusiji preko §totinu milijuna žitelja ne zna čitati i pisati. Od svih stanovnika obojega roda, koji su pohagjali školu ili po sebi naučili čitati i pisati, ima akademsku naobrazbu samo 104.321; 99.948 pohagjali su gimnaziju ili koje srednje učilište, 72.441 je iz vojničkih odgojilišta; 1,072.977 ih je išlo u osnovne škole, većinom sa 4 razreda. Saberemo li ove brojeve, to izlazi, da se sva ruska jnteligencija sastoji od 1,349.687 duša, što muška, što ženska. Pogled po svijetu. vn primiti, ali u zadnji čas-koalirali su se StarČevićanpi rezolucionaši. 9. o. mj. otvoren je hrvatski sabor predsjedao mu je najstariji član .starina Erazmo Barči? zastupnik bakarski. Tursko-perzijski pogranični spor, kako Se javlja, riješen je’ mirnim putem, kako se i dolikuie dvjema islamskim državama. J Tursko - egipatski nesporažum. Ovaj se sporu zadnje vrijeme ižvan svakog očekivanja zaoštrio, i to krivnjom Engleske, te se sada o tome vode živahni pregovori izmegju Carigrada i Londona. Poruke uredništva. Abdulhaku u B. Vaša ideja, da obradite cijelo naše agrarao pravo (formalno i materijalno) svigja nam se izvanredno. Žaiimo, što vam ne možemo biti na ruci i poslati potrebite zakone i naredbe, jer od svega toga nemamo ništa. Tražili smo Stefanowskijev lexikon, ali ga ni uz najbolju volju — makar da smo nudili lijepu svoticu za nj — ne mogosmo naći. U ostalom mi se nadamo, da ćete VI ipak potrebiti materijal sabrati i tu nam radnju što prije pcslatL Mahsus selaml Ii. ef. K. u B. Vaš smo 1. broj bili poslali u T., ali nam Austro-Ugarska monarhija. Početkom ovoga mjeseca objavljeni su i dovršeni izbori narođnih za- se vratio, pa smo ga odmah isti dan opet posiali tamo. Kako stupnika -u HJgarskoj, u svih 413 kotara. Kod ovih vidite nijeste imali razloga, da stvar onako strogo uzmete. Selam. izbora, izabrano je 240 zastupnika neođvisne (KosK. Dž. R. u B. Pretplatnicima izvan Sarajeva ne šaljemo suthove) stranke, 74 ustavne (Andrassyeve): 32 pučke, nova stranka (B£nffy) 1, socijalistička 1, demokratska naročite potvrde, oni imaju poštanski recepis. Ovo vrijedi i za 3, seljačka 1, a izvan stranaka izabrano je 18 zastup- ostale.pretplatnike izvan Sarajeva, koji su nam tražili naročite nika. Ostale narodnosti u svemu 38, i to Rumunji 14, Sasi 12, Slovaci 8, Srbi 4 zastupnika, dočim od bivše potvrde o primitku pretplate. liberalne (Tiszine) stranke, nije niko izabran. Sabor Sadi (S. K.) u M. Ono drugo ne odgovara programu naće se sastati 22. o. mj., te će ga otvoriti prijestOnom . šeg lista. Selam. besjedom osobno Njegovo Veličanstvo Kralj. M. H. S. u Ž. Žalimo, što Vam želji uđovoljiti ne možemo — Poljaci su, opirući se izbomoj reformi na osnovu sveopćeg prava glasa u Austriji, srušila mi- i poslati uvezano prošlo godište ,Behara“, jer nam fali 2. i 4. nistra-predsjednika barona Gautscha, misleći, da će broj. Dakle ako slučajno imate te brojeve (2. i 4.) pošaljite a mi time osujefiti izbomu reformu, ali su se u računu pre- ćemo dodati ostale j dati vezati. U ostalom ako se javi toliko varili. Ne samo nasljednik barona Gautscha, princ Hohenlohe, nego je i samo Njegovo Veličanstvo na- mušterija za prošlu godinu, da se može tisak isplatiti, mi ćemo glasilo, primajući ostavku barona Gautscha, da će na novo tiskati 2. i 4. broj od prošle godine. njegovo ime uvijek ostati skopčano sa reformom državnog austrijskog ustava, a to će reći, da će i novi ministar-predsjednik poći stopoma svoga predšastnika i nastojati, da provede izbornu reformu. Austrijski se Muslimam! državni sabor sastaje 15. o. mj. — Pobjedom magjarske koalicije, nastupila je Sjetite se ,,Gajreta“ ! promjena političkih odnošaja i u Hrvatskoj, te je rezultat izbora za hrvatski sabor, koji su obavljeni početkom ovoga mjeseca, bio taj, da je se srušila stranka, Trošite samo ,,Gajretov“ cigar-papir i šibice! koja je preko dvadeset godina bila na vladi, a time je pao i sistem, koji je usko skopčan sa imenom Naručujte tiskanice samo u Islamskoj diogrofa Kuhena-Hedervarya, bivšega bana. U ovim je izborima izvojevala Starčevićeva stranka 19 mandata, Rezolucionaši 27, Narodna stranka .(vladina) 37, izvan ničkoj štampariji u Sarajevu! stranaka 5. Rezolucionaši kao i narodna stranka stoje na stanovištu nagodbe od 1868., tp se u početku držalo, da će' se ove dvije stranke fuzionirati i vladu 2§ k Vlasnik: Adem aga Mešlć._____________________ Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin Ćaušević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �vn B EH AR 357 Kolumbo. =--■ ■ (Prigodom CetiristogodiSnjice njegove stnrti.i red četiri stotine. godina, 21. maja 1506. goonog istočnoga. Već Aristoteles, Seneka i Plinius tvrdine, umrije Hristof Kolumbo. Osamljen, za- dijahu, da se iz Španije može kroz nekoliko dana boravljen, skršen i satrven tijelom i dušom doći u Indiju. Mnoge brodarske priče potvrdjival& kao slomljen brod ostavi on ovaj svijet. Nikome ovu hipotezu. Da su Normani, već godine 1000. donije bilo stalo do njegove smrti, pa mu tijelo s najlazili s Islanda u neke dijelove Amerike, o tome Kovećom tišinom sahraniše u Valladolidu. lumbo ne znadijaše ništa. Svoje je kombinacije tePa ipak je ovaj čovjek našao nov svijet i razmeljio na kazivanjima iz 'starine i na fantastičnoj viću evropskog ljudstva pokazao nove svrhe, gospozemljopisnoj karti od Italijanca Toscanellia, te najdarstvene, politične i etične svrhe. Dijelom nehotice. poslije došao do nepokolebivog uvjerenja, da put na I to je već mnogo političnijeh zanovijetala navuklo, zapad napokon mora dovesti u Indiju. da pokušaju oboriti Kolumba ša svjetskopovjesnog Kolumbo nije bio idealista u lijepom duševnom položaja. Njegov spomenik u pameti narod§ nadvisuje smislu riječi. On se pokaza kao okorio mornar, koji sve prolazno i trajaće, dok bude ljudstva i povjesti. je dohvatio četrdesetu godinu, pun misli višeg poNe znamo ništa, šta bi za povjest ljudskog slanstva, ali nikako ne prezirući zemaljskijeh dobara. roda bilo od tolike važnosti kao otkriće Amerike. Njegova čežnja za zlatom, moći i'čašću bijaše isto Općeniti duševni zamah u 15. vijeku, izum Štampe, tolika kao i odrješitost i ustrajnost mu. U slučaju, oživljenje starinske književnosti i mnogo toga označuje kad bi mu djelo pošlo^ za rukom, tražio je on najprije odsjek, od koga mi bilježimo novo vrijeme. Ali nad podignuće u plemićki stalež za se i svoju porodicu, vratima, kroz koja se ide u novo doba, stoji krup- čast atlantičkog admirala i sve povlastice španjolnijem slovima pisana riječ Amerika, stoji ime Kolumbo skijeh velikaša (granda), onda čast i moć potkralja Po uskom se kotlu Sredozemnog mora i po obalauia u novc nagjenijem zemljama, deseti dio dohodaka, mu do tada odigravala povjest svijeta. Obzor evrop- što bi ih kruna dobivala iz tijeh zemalja, i dio novskijeh kultumijeh naroda nije sizao dalje od obala čanog dobitka svijeh trgovačkijeh poduzeća, što bi triju dijelova svijeta, koji porubljuju Sredozemno more. se imala podignuti otvorom novog puta u Indiju. Šta je dohodilo s dalekog istoka, bilo je pcput priče, Kada u španiji odbiše nečuvene mu zahtjeve, obrati o zapadu se nije ništa ni znalo. Prema istoku jijahu se on na Francesku. Ali kraljica Izabela posla za najviše prodrli Mlečani, oni su donijeli Evropljanima njim glasnike i povrati ga. I upravo neizmjervijest o nepresušnom blagu Indije, o Kini i bajnom nost njegovijeh zahtjeva čini se da je podupirala Zipangu (Japanu). Već dvjesta godina prije Kolumba osnovu mu, koju su kroz nekoliko godina smatrali opisivaše Mlečanima Marko Polo ove zemlje kao raj sanjarskom besposlicom. I najposlije mu sve odoljudski i vrelo bogatstva, koje ne presahnjuje. Ali je briše. Hoće li ih kad ko uhvatiti za riječ, nijesu mnogo put tamo evropskijem naprednijem narodima bivao razbijali glave. sve to zakrčeniji. Trećijem se augusta 1492. godine, kad Kolumbo Tako je evropsko ljudstvo, u kojemu je vrelo novo doba, sjedilo prikovano na uskom tlu. Ovaj zatvor zaplovi na zapad, ža stanovnike zemlje širom otvoriše čitavog kulturnog života u Evropi dovede do one vrata nova svijeta, a srednji vijek potonu u more. unutarnje i duševne jačine, iz koje proklija preporod Trideset godina iza toga dana dobi svijet, koji se narOda. Vjerski se život silno razmahnu i dovede kroz dvije tisuće godina nije mijenjao, sasvijem do reformacije; književnost i umjetnost procvaše, drugi oblik. Obzor se ljudski dvostruko raširi u zemkad im se otvoriše blagoslovljena vrela starine, izum ljopisnom smislu, nagje se ogroman nov dio svijeta štampe stvori svoj naobrazbi najšire podloge, usavr- i dva oceana, a zaista i pomorski put na istočne šenje gradnje brodova pompže neslućeno razvitku obale Azije. Što Kolumbo sam nije ni slutio o ovoj veličini svog djela, što je on pronagjene dijelove trgovine. U ovome svijetu vrelijeh nacrta i nada, u svijetu južne i srednje Amerike smatrao obalama Azije, prpžegje i čežnje za djelima, življaše Hristof Kolumbo kao plancima Indije, — to ništa ne mijenja važnosti njesamac, kao izabranik sudbine. Iz malogragjanske po- gove pojave. Njegovo je bilo djelo, koje oslobodi rodice, već rano u boju za opstanak očeličen, mnogo na okova svu snagu u staroj Evropi i podbode na osmoru živeći, dozre on polahko za svoju veliku zadaću. Vajanje novo nagjenog svijeta. Najprije u domovini Ni gdje, ni kada se rodio, ne zna se stalno. Govore, u mu. Pustolovi nicahu kao iz zemlje i nasta vatreno Genovi ili Savoni, izmegju 1446. i 1456. godine. Svoju natjecanje za blaga novog svijeta. Veliko djelo bi je naobrazbu brao na putu. Lagano je tražio vrela, koja svršeno, ali i sramota učinjena. Kao vulkan rigaše o tome pričahu, da ima i drugi put u Indiju osim Evropa svoje vjetrogonje i odpuhivaše ih na zapad. « / �B E H AR 358 Nije se moglo nadzirati, šta sve tamo biva. Španjolci se i Portugalci dočepaše juga, Holandezi, Englezi, Francuzi i Nijemci sjevera. 0$obito Englezi. Engleski puritanci, kalviniste i quekSri, franceski hugenoti, njemački mennonti, protestantski Solnogragjani svi tražahu spas u novom svijetu. Tamo su bili slobodni vjerski i politički, tamo su smjeli biti Ijudi, samo ljudi. Sto i dvadeset godina nakon smrti Kolumbove eto u Bostonu već prvog američkog sveučilišta. Takovom se čudnom brzinom razvijao novi dio svijeta, a taj razvoj navrati na se čitavu nalogu ljudstva, koje je težilo za rasprostranom. I na američkom su se tlu bili pripravili mnogi veliki bojevi vjerskog, političkog i gospodarstvenog razvojnog života. Temelj vjerske slobode, političke i društvene ravnopravnosti, pojam o plemenitosti rada, — to je staroj, u fedualnim oblicima okorjeloj Evropi otuda navrnuto. Najbolji sinovi Evrope koje je ona u Americi izgubila, stvoriše tako slobodno, jako, za rad vrijedno pleme, koje u dotada nepoznatoj čistoći pribavi čast republikanskom obliku države i koje je na putu, da postane središtem cijelog svijeta. Ovo pleme sada gospodari Atlanskijem i Tihijem oceanom, na čijim će se obalama odigrati buduća sudbina čovječanstva. Kolumbo umrije u siromaštvu i zaboravi. Ali što to smeta? Njegovo je ime 11 zvijezde okovano. Konquistadores, koji oko njega i za njim nicahu, otkriše mnogo više, dok je on šutio i radi nezahvalnosti svijeta tugovao, Amerigo je Vespucei pisao u Evropu □ vn mnogobrojna pisma o silnijem otkrićima, tako te m je njema^ki učenjak Martiii WaldseemUIler za v i j ^ vjekova sačuvao ime, prozvavši novi svijet AmerU^ Španjolska vlada uskrati Kolumbu čast i naslove, jer nije odmah preda nju istresao sve blago Indije; nje govi srećniji suparnici, kojima je on utr’o put, zgrnu§e sebi blago, koje je njega išlo, a jedan, koji je Za njim putem trčao, ugrabi mu još i besmrtnost imenanovi svijet prozvaše po njemu, a po Kolumbu samo malenu državu u sređnjoj Americi. Pa šta to smeta? Tužaljci o patnjama ovog genija ima toliko koliko i varavom svijetu. Amerigo Vespucci živi još uvijek u imenu od Kolumba nagjenog dijela svijeta, a sam Kolumbo u uspomeni Ijudstva. Njegovi ga savremenici mogoše zaboraviti, njegova ga domovina ne zaboravi. Kad su španjolski posjedi u južnoj Americi procvali, prenesoše mu tamo pepeo i sahraniše ga u San Domingu, a poslije na Havani; ovaj pepeo opet domovina sebi donese, kad nakon četiristogodišnje vlade španjolska moć spade na najniže grane. Od 19. januara 1899. god. počiva Kolumbo, kojega Španjolci zovu Christobal Colon, u Sevilli.. On je postao narodnom svetinjom, a na kićenom mu lijesu stoji rijek: A Castilla y Leon Nuevo mundo di6 Colon.*) Srok, to je sve, što je ostalo Španiji od nekadašnjeg svjetskog gospodstva s onu stranu mora. *) Za Kastilju i Leona Novi svijet je od Kolona. LISTAK. Važna naredba. Danas će izaći u „Glasniku zakona i naredaba" već sankcionirana naredba, kojom se ovlašćuju šeriatski sudovi, da mogu legalizirati potpise Muslimana na ispravama svake vrsti. Ovo je za nas Muslimane vrlo važna odredba, jer se time pruža osobito našemu ženskinju velika olakšica u ovom poslu, koji često' treba. Do sada su šeriatski sudovi bili vrlo ograničeni u tomu, jer su legalizirali potpise samo na takovim ispravama, što su seVticale predmeta, koji spadaju pred šeriatski sud ili uopće ako u rješavanju tih predmeta ima šeriatski sudac svoj glas; U svim drugim stvarima. trebalo je ići pred gragjanski sud, a koliko je bilo poteškoća u tom pogledu, naročito u dokazivanju identičnosti, zna samo onaj, koji je o tomu deverao. „Terdžuman" o „Beharu“. Najstarije i najuglednijeglasilo ruskih Muslimana wTerdžuman* osvrće se u dva navrata na naš list, a u 45. broju izmegju ostaloga piše: U prošlom 44. broju našega lista, pod naslovom „Naša štampa“ pisali smo o listu „Beharu.“ Ovaj list je islamska novina, koja je osnovana s namjerom, da megju našom islamskom braćom u Bosni i Hercegovini probudi vjerski odgoj i islamske osjećaje i da Širi islamsku prosvjetu. „Behar" je izlazio već šest godina, i to vrlo ukusno, i uredno, ali samo na jeziku, kojim govore mjesni Muslimani. Od sada je pak počeo izlaziti i turski. Bosanski muslimani, koji su po mezhebu sunije, vrlo su gorljivi sljedbenici svoje vjere, a kako su blizu središtu evropejske civilizacije, svojim nastojanjem i zauzimanjem su postali i kulturan narod. Glavni im je grad u zemlji Sarajevo, gdje uz ostale inštitucije imaju i lijepu islamsku štampariju. Djela, koja je ova štamparija izdala, svjedoče, kako su bosanski muslimani u štamparstvu napredovali. I „Behar“ se štampa u ovoj štampariji. Ovaj list svojom vanj" skom opremom, što se tiče ukusa, ne zaostaje ništa za najsavršenijim evropejskim časopisima, a sadržaj �vn BEH AR 359 mu je ukrašen vrlo korisnim člancima i raspravama život, onda je time rečeno, da želi na nj i utjecati, 0 Islamu i politici. Vlasnik mu je Adem aga Mešić, jer kakva je književnost, tako ona i utječe na svoje a urednik Mehmed Džemaludin efendija. Pošto u njemu doba i na svoje ljude jma i turski dio, mi wBehar“ osobito preporučujemo To je program i osnovna misao „Savremenika*> naŠoj braći Muslimanima u Rusiji, da se pretplate i a „Društvu hr. književnika“ i uredniku Iista može sluda ga Čitaju. žiti na čast, da su već u prvih pet brojeva dostojno „Sabah" je i drugi broj našega lista popratio otkupili svoju riječ: „Savremenik« je doista pravo vrlo laskavim riječima i prenio nekoje stavke iz poje- ogledalo hrvatskog kulturnog života. U njemu je štivo dinih članaka. Mi se našemu uglednomu carignadskom birano i dotjerano, raznoliko, zabavno i poučno, a od drugu najljepše zahvaljujemo. broja do broja postaje ljepši i zanimiviji. „Savremenik“ izlazi u Zagrebu jednom u mjesecu „Tuna“, dnevnik bugarskih Muslimana, što izlazi u Ruščuku čestita nam na novom programu lista i na osamdeset stranica, a stoji na cijelu godinu samo prenosi jedan dio našega članka „Čitocima" iz prvoga 14 kruna. Preplatu prima knjižara Gjure Terpinca u broja. Mi se našemu drugu na ovim prijateljskim osje- Zagrebu, Ilica br. 6. ćajima najljepše zahvaljujemo. Nešto malo iza izlaska „Savremenika" počela je i „Matica hrvatska" izdavati svoj posebni organ, svoj „koji će potanko obavješćivati povjerenike, ,,Glas“, Književnost. članove i prijatelje društvene o svemu, što odbor „Savremenik" i „Glas Matice Hrvatske". Više snuje i radi.“ — Ova napomena koja je stavljena je nego li jedan decenij, što hrvatska književnost pre- kao prva točka programa, teško, da bi mogla opravživljuje ozbiljnu krizu. „Vijenac", najstariji književni dati raison d’etre Matičina „Glasa“, jer bi taj posao list počeo vehnuti, a u javnosti se osjećala sve to mogla i od sada kao i do sada vršiti hrvatska štampa, življa potreba za jednim ozbiljnim književnim listom, koja te usluge nikad „Matici“ uskratila nije. „Ali — koji bi bio u stanju okupiti oko sebe sve valjanije veli se dalje u programu — „Glas“ će nadalje budno 1 vigjenije književnike i tako postati ogledalom savre- paziti na sve, što štampa javlja o društvu i njezinu mene hrvatke prosvjete. S druge strane pojavila se (sic!) odboru, pa će prema potrebi neispravne vijesti mlagja i „moderna" književna struja, koja je radikalno ispravljati i čistu istinu ustanovljavati.“ Možda je to tražila, da se u književnosti prekine sa starim tradi- trebalo, da dogje kao prva tačka programa, jer je cijama, da se u književnost unese nešto svježijeg, „Gias“ već. u prvom broju počeo ne samo da „ustanovljava čistu istinu“, nego, da pomalo i — polemizira. naprednijeg i modernijeg duha. Stariji književnici, većim Istina treba i „Matica", da se brani od neopravdijelom odbornici „Matice Hrvatske" protivili su se danih i zlonamjernih napadaja, ali opet jedno društvo, tome ozbiljno, jer su u tom nazrijevali neku pokoje je svojina cijeloga naroda ne smije da bude tako gubnu, izvana importiranu struju, koja hoće da hrosjetljivo prama javnoj kritici. Kritika je potrebna, a vatsku književnost odnarodi, da joj oduzme narodni ako je dobromišljena i objektivna, može .da bude od značaj. Nastale prepirke i svagje, počelo se otvoreno velike koristi. Držimo, da će dozvoliti i uredništvo navaljivati na „Maticu", prigovarati radu odbora joj „Glasa“ da u „Matici" ima mnogo toga, čemu treba i matičinim edicijama. Ni s druge se strane nije ostalo opravdano prigovoriti. — Dakle ako je protiv toga dužno i — spor je bio gotov. Kušalo se tome doskoustao jedan dio hrvatskih književnika, nijesu trebali čiti na razne načine, pokretali se razni listovi i listići matičini odbornici da budu tako osjetljivi i da odmah sa svim mogućim književnim smjerovima, ali se uspregju u ofensivu. Sigurno ti prigovori nijesu potekli pjelo nije: ovi su listovi ginuli jedan za drugim istom u zloj vjeri, da se društvu škodi, nego u dobroj i što bi se pojavili. Prava književnička kriza, koja je plemenitoj namjeri, da se pogreške poprave, nedopostigla svoj vrhunac, kad „Matici hrvatskoj" nije statci nadopune i da „Matica“ postane u istinu pravi pošlo za rukom, da spasi „Vijenac", nego je dopurasadnik hrvatske kulture i prosvjete. To je trebalo stila, da na njezinim rukama svehrie i — izdahne. uzeti u obHr. I tako je hrvatska javnost ostala bez pravog Isto tako nijesu ni ovi drugi trebali tjerati mak književnog ogledala, jer „Dom i Svijet“ jedva da se može i nazvati tim imenom, dok je „Prosvjeta" više na konac i tražiti od „Matice" da odjednoć prekine sa svim tradicijama i dosadanjim životom, jer ona obiteljski list: prave i čiste književne smotre bilo nije. I ta je „kriza“ trajala tako dugo, dok nije po- treba računati i sa najširim slojevima naroda. Hele u kratko, nije trebala ni jedna ni druga strana da pričetkom ove godine „Društvo hrvatskih književnika" počelo izdavati svoj Ijetopis, mjesečnu smotru „Sav- goni, a „Društvo hrv. književnika" i „Matica hrvatska“ remenik", „osjećajući živu potrebu jednog valjanog trebali bi se iskreno i svojski zauzeti i pronaći književnoga lista i znajući da je žalostan dokaz način, kako da se ovaj spor riješi i privede kraju. „Glas Matice hrvatske" izlazi 2 puta u mjesecu narodne snage, kad se nemože, da održi jedan knjiili — što je češće — dva broja spojena a jednom ževni list u narodu, koji hoće da bude u broju u mjesecu. Cijena mu je za članove „M. H.“ 3. za kulturnih naroda*. S toga će „Šavremenik* kao Ijenečlanove 4 K. topis „D. H. K.“ neprekidno upućivati svoje čitatelje u ono, što njihovo doba znade i misli, iznoseći pred Mala biblioteka. Osma je ovo godina, otkako njih svoj rad, hrvatsku duševnu ragjevinu, a u mje- je ozdavačka knjižara Pacher i Kisić u Mostaru počela sečnim stalnim prijegledima bilježiti svaki korak hrizdavati u malim sveskama a uz jeftinu cijenu razne vatskoga a P° mogućnosti i kulturnoga slavenskoga pričice i pripovjesti iz domaće i svjetske književnosti. zivota". Prateći hrvatsku knjigu i iznoseći pred svoje Lijepo je to i korisno poduzeće, jer se time i široj čitaoce književne radove, ,,Savreinenik“ hoće da bude publici pruža prilika, da se uz jeftinu cijenu a na ogledalo hrvatskog kulturnog života. Kad je rečeno, lahak način uputi u domaću i stranu zabavnu knjida će „Savremenik" u opće pratiti hrvatski kulturni ževnost. Do sada je izišlo 120 šveščića; svaki svezak �360 B E H AR ima od 4 do 6 štampanih araka, a cijena je na cijelu godinu za 24 sveske 6 K; inače po svesku 24 odnosno 30 helera. Razne bilješke. Ibsen. Nema možda na svijetu iole obrazovana čovjeka, koji ne bi poznavao velikog svjetskog genija male Norveške, Henrika Ibsena. Ibsen, Tolstoj i Zola — to su tri najizrazitija genija prošloga stoljeća, koji za sebe čine jednu zaokruženu ‘epohu — jedan vijek. Kao tri velike zvijezde predhodnice pojaviše se pred jedan ljudski vijek na duševnom obzoru evropskog Ijudstva, a najjače se isticaše Henrik Ibsen, čiju je smrt 23. prošlog mjeseca kratka brzojavna vijest iz Kristijanije objavila cijelom obrazovanom svijetu: Henrik Ibsen je umro! A njegova smrt uzdrma čitavim kulturnim svijetom; isti onaj svijet, koji se pred dobar Ijudski vijek prestravio pred ovim čovjekom, koji poče svojim prosvjedima nemilosrdno tresti svim onim, što je njegovim savremenicama bilo milo i sveto, taj isti svijet sada slavi velikoga genija i žali nad njegovim grobom. Kao rijetki i čudotvorni magus sa sjevera bezobzirno je otkrivao i razarao ukorijenjene predrasude, svijetlio podno Ijudske duše i od tuda vukao i razotkrivao potajne laži i kukavstvo; koji se usudi postaviti etične ideale takove visine i osobitosti, da su djelovali kao pravi moralni razor. A što je pri tome najneobičnije bilo, da je on to sve činio s nekakvom nepokolebivom mirnoćom, bez ikakva uzrujavanja i naprezanja, kao da govori nešto, oda šta na svijetu nema n»šta jednostavnije i ruzumljivije stvari, o kojima* niko ozbiljno posumnjati ne može. Zato je otpor bio tako glasan, a svaki je ćutio: mi mimo ovoga čovjeka nemožemo proći. — Taj veliki orijaš, taj najznačajniji analizator ljudske duše Henrik Ibsen rodio se 20. marta 1828. godine u malom gradiću Norveške u Skienu. S početka, još kao mladić sudjelovao je u borhi svoga vremena tiho i polagano, pjevao pjesme i držao govore, dok nije godine 1851. u Kristijaniji pokrenuo list „CovjeIc“ i onda zagrmio proti vladi i opoziciji, ali za kratko vrijeme, jer se list ne može za dugo održati. Godine 1851. postao je dramaturgom kazališta u Bergenu, gdje je počeo pisati svoje drame, a godine 1857. došao je u istom svojstvu kazalištu u Kristijaniju. Dok je bio u Bergenu napisao je izmegju ostaloga tri djela, odlučna za njegovu sudbinu „Nordijska^ vojska", „Komedija Ijubavi* i „Pretendente Krune“, u kojim je majstorski orisao borbu za prijestolje izmegju kralja Hakona i njegova bivšeg vojvode Skuli. Nu kritika je prama Ibsenu bila nemilosrdna i brutalna, a najviše je bure izazvala „Komedija Ijubavi“. Radi toga mu predbaciše, da je nemoralan. Za vrijeme njemačko-danskog rata pjesnik zapade u tako veliku bijedu, da su se njegovi prijatelji počeli ozbiljno brinuti, ne bi li mu pribavili. kakvo bilo mjesto u carinarini, samo da se prehrani. Nu megjutim ipak dobije nešto novaca i s proljeća godine 1864. ostavi svoju domovinu, u koju se stalno povratio tek godine 1892.: četvrt stoljeća je boravio izvan granica svoje domovine. Najprije je boravio u Rimu, zatim bio gost hediva Ismail paše kod otvorenja SueŠkog prokopa, a od godine 1868. naizmjence livio u Dražgjanima i Monakovu. Boraveći u Rimu napisao je tri velike filozofske tragedije i jednu socijalnu dramu: vn „Branda“, „Peer Gynta“, „Cara i Galilejca“, te vez mladosti“. Daleko od domovine, ostao joj je Ibsen Uv; . vjeran: sve gradivo za svoja djela crpao je j2 ** vota svojih zemljaka. Tek u novom svijetu moga' je pjesnik, da upozna sve slabosti svojih zemljaka • počeo ih je šibati i rešetati, ali uvijek očinskim srcenl punim ljubavi. U „Peer Gyntu“ karakterizirao je ro’ mantiku sjevernjaka, koji u svom sanjarenju nije nikad dosta sabran za ozbiljan poso, a u' „Brandu" i $avezu mladosti" duboko je uronuo u dušu lahkouml nosti političkih agitacija. Od godine 1877. do 188l' napisao je Ibsen tri drame („Stupove društva“, „Noru“ i „Sablasti"), koje su izazvale velike proteste i oštru kritiku. Na to je Ibsen odgovorio u „Neprijatelju naroda“, neke ruke samoobrani. Ovu dramu donijejj smo i mi u prevoda u trećem godištu „Behara". Iz. megju godine 1881. pa do 1896. napisao je Ibsen još„Divlju patku“, „Gospogju s mora“, „Heddu Gablera", „Graditelja Solnessa“, „Malog Eyolfa“, „John Gabriela Borkmana". Kao epilog i zadnju dramu napisao je slavni pjesnik godine 1900.: „Kad ustanemo mi mrtvi“. Pogreb Ibsena biće danas. Sa svih strana svijeta prispjela su razna odaslanstva, da izkažu zadnju počast slavnom pjesniku, a pokopu će prisustvovati i sam norveški kralj Hakon. Opći sastanak muslimanskih gjaka u Rusiji. ‘uslimansko gjačko društvo „Islah“ u Kazanu izdalo je p oglas, u kojemu za 10. maja o. g. po starom poziva u Kazjn sve gjake Muslimane iz Rusije na opći sastanak. Oni, koji žele tomu sastanku da prisustvuju, treba da dcnesu iz svoje medrese punomoć od odbora za reformu medresa. Na sastanku će se raspravljati ova pitanja: a) da se osnuje opće društvo za gjake svih turskih plemena u Rusiji; b) sastaviti pravila za to društvo; c) sastaviti. oredstavku u ime svih softi i gjaka, koja će se podnijeti glavnoj skupštini društva. „Ittifaki Muslimin", što će se sastati 15. augusta o. g. u Nižnjem Novgorodu. d) odlučiti o osnutku lista za gjake. Osim toga će se podnijeti skupštini na vijećanje predstavke onih medresa, koje su poslale svoje izaslanike na ovu skupštinu. John Stuart Mill. 20. maja navršilo se stotinu godina, od kako je ugledao svjetlo ovoga svijeta jedan od najsimpatničnijih duhova devetnaestog stoIjeća: John Stuart Mill. Od njegove smrti — a to je bilo 8. maja 1873. — proteklo je više od tri decenija, te se može već sada prosuditi, šta je od njegovih djela ostalo stalno i što ima trajnu vrijednost. Jedno se kao sigurno može reći: povjest duševnog razvitka 19. stoljeća naročito druge polovice njegove, ne bi se mogla pisati, a da se na svakoj strani ne spomene ime ovog engleskog filozofa. Za generaciju, koja je živjela i radila u razdoblju izmegju 1848. i prve polovice sedamdesetih godina u Engleskoj i Francuskoj, Mill je bio u nacionalno-ekonomskom i političkom pogledu isto toliko mjerodavan, koliko i Comte u filozofiji, a poŠto su Engleska i Francuska baš u to doba davale pravac Evropi, zasigurno se može reći, da su njihove duševne vogje znatno uplivisle na cijeli svijet. Comte doduše nije mogao svojim positivismom osvojiti Njemačku, jer za narod Kanta i Hegla nije bila podesna njegova filozofija, ali Millove su �VH BEHAR ideje slavile pobjedu u cijeloj Evropi. Mill je svojom Logikom" pročistio jedno dosta zatravljeno polje u znanonosti, a svojom „Političkom ekonomijom" moćno je uplivisao dulje vremena na najveće duhove, dočim su njegovi spisi o „Representativnoj vladi“ i „Političkoj slobodi" bili credo (dusturul amel) liberalnog gragjanstva u Evropi, a naročito u Njemačkoj i AustroUgarskoj. Millov je upliv bio tako moćan na liberalne i radikalne stranke Evrope, da su svjestno ili nesvjetno radile po njegovim doctrinama, jer njegova jasnoća u mišljenju i izlaganju, iskrenost i toplina djeluju neodoljivo. Reakcija protiv Millova upliva na ekonomskom i političkom polju pojavila se u prvoj polovici šezdesetih godina, neopazice, da se već u sedamdesetim godinama posve kristalizira. Carlyl i Ruskin u Engleskoj, a Hipolit Deine u Francuskoj potiskoše i oslabiše Millove državopravne nazore, a u isto vrijeme i u Njemačkoj, uslijed pobjede pruskog oružja nastupi preokret. I tako su Millovi državopravni nazori donekle potisnuti, ali nijesu posve zabačeni, kao ni njegove ekonomske doctrine. Dok. ima osjećaja za pravdu i smisla za političku slobodu na zemlji, ne smije se ovaj veliki muž zaboraviti, koji je bolje možda, nego iko drugi tako sjajno branio prava pojedinaca prema svemoćnoj državi. Seid Muhamed, — bej tuniški umro je dne 11. maja ove godine u najljepšoj muževnoj dobi u svom ljetnikovcu E1 Marsa blizu Tunise, a nedaleko od ruševina Kartage. Seid Muhamed-el-Hadi rodio se 24. juna 1855. a stupio je na prestolje po smrti svoga oca Seid Alije dne II. juna 1902. Seid Muhamed nije bio evropski obrazovan, ali je ipak govorio francuski jezik, a inako je bio priprostih manira i navika. Prvi put posjetio je Paris za vrijeme svjetske izložbe godine 1900; a kao tuniški bej bio je u Parisu godine 1904. u mjesecu junu, te je tom zgodom prisustvovao velikoj vojničkoj smotri u Long-Champu, koja se tu obdržavaia 14. jula kao na dan velike narodne svečanosti. Tu mu je francuski narod priredio srdačne ovacije. Seid Muhamed ostavio je iza sebe dva sina Tahira i Bešira, ali ga ni jedan naslijedit ne će, jer po ustavu ne nasljegjuju sinovi oca, nego najstariji član vladalačke obitelji. Prema tome će tuniškim bejom postati Muhamed-el-Nasir, sin rahmetli Seid Alijina brata, dakle amidžič umrlog beja. Novomu beju Muhamed-el-Nasiru ima 50 godina i broje ga u napredne i liberalne Ijude. Nastupio je svoje mjesto 12. maja uz uobičajene ceremonije u Bardo-Palais (u službenoj palači tuniških beja). Ovaj dan, to jest 12. maja značajan je u historiji Tunisa, jer je toga dana godine 1881. u istoj toj Bardo-palači, potpisan ugovor, kojim je Tunisskučen podfrancuski protektorat. Po zaključku lista. Ljuti se. — Ko? Dr. Jozo Dujmušić. A zašto? — Za to, što smo u našem listu po novinarskoj dužnosti prikazali njegovu „Nauku o pjesništvu." Pa šta veli? — Svašta.. Najprije hoće, da mu se prestavimo in „Wort und Bild,“ inače — ako to ne učinimo — pripušća našu kritiku sudu cijenjene publike.. Koju to on misli publiku? Ako misli našu, to jest „Beharovu“ čitalačku publiku, to smo mi učinili prije njega, napisav onu kritiku, a ako misli svoju publiku, — 361 onda je trebao da prenese našu kritiku za svoju pobliku. A čemu naše ime? Bože dragi, ako imamo „preventivnu cenzuru“, ne mora i sve drugo biti policajno: slobodno je zar napisati književnu ocjenu po svom znanju i uvjerenju — a -tu se ne pita Bko*, nego „što" ^ Da smo mi — učuvaj nas Bože! — lično napali g. dr. Dujmušića, da smo bilo na koji način apostrofirali njegovu vrijednu osobu, onda bi imao kakvo takvo pravo, da od nas traži ne samo ime, nego i drugu zadovoljštinu, ali ovako?......... Istina ima primjera u svjetskoj, napose u francuskoj književnosti, gdje veliki autori odgovaraju raznim kritičarima njihovih djela auto- ili antikritikom, to jest, da sami napišu o svome djelu neko objašnjenje ili protukritiku na ono, što drugi napisaše o njihovu djelu, ali da bi tražili i ime kritičara, toga još ne čitasmo. Pa i čemu to napokon? Ako je kritika valjana i stvarna, bio kritičar potpisan ili ne, ona je na svome mjestu; a ako li je ta kritika — — „ispod kritike", ozbiljna će publika preko toga preći na dnevni red, pa makar pod tom kritikom bio potpisan i sam glavom Gottschall, — „duhovni učitelj“ dra Dujmušića. (Kakvi li su to . „materijalni učitelji?!“ op. sl.) Osim imena traži od nas dr. Dujmušić, da što prije izdamo poetiku bolju od Gottschallove, kad smo viši od njega (ne od dr. Dujmušića, sačuvaj Bože, ko bi to rekao nego od Gottschalla!) i kad se usugjujemo prigovarati njemu i — dr. „Dujmušiću.“ „Tako ćemo“ — veli dr. Jozo — „sebi osigurati u hrvatsko^ literaturi prvenstvo u estetici možda za stoIjeća.“ Nije li to dražestno?! Pp „logici“ dra. Joze morao bi čovjek biti najmanje Michel Angelo, da prigovori „pečurki" na Zrinjevcu, a dokle bi sam dr. Dujmušić došao sa svojom „logikom" pokazat će ova dva primjera: Dr. Jozo naredio cipele i cipelar napravio, ali dr. Jozo ima kurje oči, te svatri na cipelara, što je napravio tijesno. Cipelar posve mudro: „Napravi ti bolje, kad si viši od mene i tako ćeš sebi osigurati prvenstvo umcipelarstvu!“ Ili: kuharica donese na stb nepečene palačinke, da ti sve za nepce prilipću, dr. Jozo slaba želudca i svatri na kuharicu, kakve su to palačinke, a kuharica (fitnija jedna!) ni pet ni šest već: „Napravi ti bolje, kad si viši od meiie, pa ćeš osigurati sebi prvenstvo u kuharstvu bar za jednu sezonu!" Na pošljetku dr. jozo „pripušća Ijudima zdrave pameti, da prosude, jesmo li mi smješniji, što općinstvu preporučamo njegovu knjigu, kad po našem sudu ne vrijedi ama baš ništa, ili Gottschallov sud o Zolinu moralu." Prije svega, mi nijesmo rekli, da njegova knjiga „ne vrijedi ama baš ništa", nego smo napisali, da je- „pored svih njezinih mana“ preporučamo, a to je posve drugo: Razlikujmo dobro! U ostalom mjesto odgovora na ovu mudru dosjetku dr. Joze, pripovjedit ćemo njemu i „Ijudima zdrave pameti“ jednu malu pričicu: Pošao mrav na daleki put, u svetu zemlju. Pitali ga znatiželjni Ijudi: kud ćeš? Mrav odgovori i kad ljudi čuju, kud je potrtao, sažalno se nasmiju, ali im on posve samosvjestno odvrati: „Lijepo se i naći na dobru putu!“ A Ijudi? — pohvališe njegovo „djelo,“ makar da su znali, da on onako malešan nije za tako velik p u t........ Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas! �BEH AR 362 * Dok smo mi ovo pisali pomoli se dr. Jozo u lavljoj -koži, ali tako nespretno, da nije mogao ni do u polje sjuriti, a kamo li pitome životinje poplašiti: već su ga prepoznali Ijudi. U ostalom, da je dr. Jozo basnoslovan, to smo mi znali i iz^njegove" „nauke" o pjesništvu, ali da će ovako riagraisati .sa lavljom kožom, to se ipak nadali nijesmo. Biće da se zabunio! bolje bi mu pristajala ona basna iz Vrčevića o „Žabi, koja se toliko nadimala, dok nije pukla". . . Mogao se bar toga sjetiti, jer to profesori daju gjacima u prvom razredu — za diktando! Le tocsin macćdonien. ,,Danu u 20. broju piše: „Šta je upravo htio „Behar"?*) Ako se misli razbacivati i braniti neopravdane aginske vn interese — onda barem neka pogleda u stati tiku, i neka vidi, koliko ima kmetova, pa će Iak' moći vidjeti, kolika sila ljudi stoji u poredano^ faiangi — na prama agama. Mogli bi omlatit ' aginsku voćku i na njoj „Behar", pa da nikad roda ne ponese". Q •) Naime onim, što smo iz „Dana“ u prošlom brnju na prvoj stranici „Behara" donijeli. Poruke uredništva. M. H. u B. Primili smo Vašu radnju o odgoju. ali ovalfr.«,. stvar trebalo bi izraditi pomnije i opširnije. ‘ vu B. M. u Podgoricu. Izvolite ono poslati, a mi Vam se u naprijed zahvaljujemo. Selam. Abdulhak u B. Kako ste vidili cenzura je u Vašem zad njem članku mrve brisala, premda ste se Vi — kako rekoste — trudili, da pišete umjereno. Nije svačije ispod sela pjevati. Vlasnik: Adem aga Mešić.______________________ Odgovorni urednik: H, M. Džemaluddin Čaušević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. Nedim: ■ .....-------------------- ■ i■ ^ B o sn a pred d eleg a cija m a . I I prošlome broju rekli smo, da će i naša Uprava ^ doći na rešeto delegacija, te da će tu biti ko u ploču, ko u klinac i — nijesmo se prevarili. Rešetalo se tu sve u šesnaest, bilo i u ploču i u klinac, a na koncu „mnogo vike ni zašto“. Svi govori, upiti i interpelacije raznih delegata, poslužili su samo zato, da gospodin ministar sa svojim odgovorom može što bolje briljirati. A to je i naravno, jer Ijudi i patriote, koji se uprtiše govoriti o Bosni i bosanskom proračunu, o svemu tome po svoj prilici imaju pojma, koliko i o španskim selima. Nije ni čudo, jer njihovo zanimanje za Bosnu počinje zasjedanjem delegacija i dočinje njihovim svršetkom. Osim toga i ono malo, što se informiraju, više je puta jednostrano, pošto sve te upute i informacije temelje se na raznim novinarskim člancima i privatnim pismima i gospoda se delegati po tome ravnaju. O objektivnoj i svestranoj stvarnoj kritici, koja bi obuhvatala sve grane . prave i odgovarala potrebi cjelokupnog naroda skoro nema tu ni govora. Radi toga je gospodin ministar, koji se pripravi i za veće eventualnosti, u vrlo ugodnu položaju, da gospodi delegatima dade razjašnjenje i za najmanju sitnicu. Tako godine i godine stavljaju razni delegati na vrhovnog upravnika Bosne upite, o riješenju tako zvanog „agramog pitanja", na što slijedi uvijek sa njegove strane stereotipni odgovor, da se to pitanje samo po sebi rješava, da se otkupilo toliko i toliko „kmetova", da se zemlja ne može opteretiti sa tolikim dugom, koliko bi trebalo za otkup „kmetova", te napokon — risum teneatis amici — da se to ne može učimti, ni iz obzira prema bezima i t. d. Šta to znači? Ne znači li to, ne sa strane gospodina ministra, nego od strane gospode delegata, praznu slamu mlatiti? Zašto se nijesu gospoda delegati najprije pobrinuli, da prouče ovo pitanje, da ispitaju te blažene naše agrarne odnošaje, pak bi vidili, da tu nema ni govora o kakvoj kmetiji„ kakovu oni zamlišljaju, nego da je to čisto najamnički odnošaj kao i tamo u njih, samo s tom razlikom, što su kod nas dan danas i uz ovake prilike u gorem položaju najmodavci, nego li najamnici. Gospoda delegati silno bi se ljutili, kada bi se u tom forumu razmahao kakav komunista, koji bi tražio, da se uopće dokine privatna vlasnost ili da se uz malu otkupnu cijenu preda jednom izvjesnom staležu. Jer šta su drugo bosanski zemljoposjednici, ako ne vlasnici svoga imanja, koji mogu lahko dokazati i naslov i način stečenja svoje vlasnosti, pa zašto i iz kojega pravnog naslova, da im se to oduzima i drugome predaje? To bi bio slučaj nasilne expropriaćije, nečuvene u pravno uregjenoj državi. U ovogodišnjim delegacijama bio je gospodin ministar u još boljem položaju, jer je mogao javiti, da je počelo paušaliranje desetine, te da će se time u veliko pomoći seljacima i da će zemlja dobiti veću vrijednost, te da je ova reforma primljena od strane stanovništva s odobravanjem, jer poslije provedenja paušala u nekim općinama, cijela je zemlja burno zahtijevala, da se što prije posvuda provede. I pusto niko se ne nagje, da upita, a šta vele na to oni, kojih se najviše to tiče — vlasnici zemalja. Moguće, da seljaci, naši mustedžiri to traže i odobravaju, jer će �B E H AR V vn tako još lakše moći prikraćivati zemljovlasnike u njihovim pravima, ali zemljovlasnici su protiv te reforme prosvjedovali i još uvijek prosvjeduju, jer ne samo da se time prikraćuju u izvršivanju svoga vlasničkoga prava, nego im otuda često puta prijeti i osobna nesigurnost. Da je bar kojom srećom gospodin ministar naglasio i razložio i zemljovlasničke prigovore i pritužbe, da gospoda delegati mogu ovo pitanje s obe strane i objektivno proučiti. Da je gospodi delegatima jasan i poznat kako treba ovaj odnošaj, ne bi se mogli zadovoljiti jednostavnim ovakovim odgovorom, a čudnovato bi im zvučile one riječi gospodina ministra kad veli, da će paušaliranje desetine samo od sebe dovesti do toga, da će i zemljovlasnici sa mustedžirima morati sklopiti neku vrstu paušala glede svoga haka. Kakovim pravom, da se sile zemljovlasnici, da sklapaju nekakve paušalne ugovore glede svoga vlasništva i time, da se odreku svih onih prava, koja iz toga naslova za njih izviru? Zar će time zemlja dobiti veću vrijednost? Ne znači 1i to stvarati neku vrstu novovjekih fidei-commisa? Na upit o . katoličkoj propagandi, o prelazu iz jedne vjere u drugu, o nasilnom pokrštavanju i kršenju u tom pogledu postojeće naredbe, odgovorio je gospodin ministar jednostavnim statističkim datima, iz kojih proizlazi, da su Muslimani izgubili 44, dobili 36, pravoslavni izgubili 37, dobili 72; katolici izgubili 100, dobili 80 pristaša, te da vlada upotrebljava naj- Nedfm: 363 strožije zakonite mjere, ako se desi slučaj prelaza iz jedne vjere u drugu mimo propise naredbe. Vjerujemo, da su ovi statistički podatci istiniti i da službena statistika nije ubilježila više slučajeva, ali je razlika, kako su se ovi slučajevi dogagjali i kako su se ovi prelazi obavljali na jednoj, drugoj i na trećoj strani. Gospodin ministar bi sigurno bio u velikoj neprilici, da ga je koji delegata upitao, kada su se i gdje katoličkl sveštenici držali naredbe o prelazu iz jedne vjere u drugu i gdje je ta naredba i zakonski propis, po kojem se mogu malodobna i nedorasla djeca prevoditi u katoličku vjeru? Pa kakovu važnost uopće ima ta naredba, kad je protiv nje cjelokupni katolički kler prosvjedovao i javno izjavio, da ta naredba za njega ne opstoji i da je se držati ne će? Da smo mi bili u delegacijama, mi bi odgovorili gospodinu ministru: Nijesmo mi Muslimani tjesnogrudni niti smo u strahu za našu svetu vjeru, ali ne dopuštamo, da se s nama postupa kao sa crnačkim robljem i tražimo, da se od strane države naša vjera javno štiti jednako kao i druge, da je zakon za sve jednak i da smo pred njim svi ravnopravni. Ako katolički kler traži, da se ta naredba svede u suglasnost sa kanonima rimske crkve, to mi Muslimani i drugi nekatolici imamo isto to pravo, ako ne i više tražiti i zahtijevati, da se takove naredbe ne protive ni ustanovama naše vjere i da joj nijesu na uštrb. .......... ........... Izjava „m uslim anske" i pravoslavne om ladine. ada je Solon izdao svoj zakon, primjetili mu, da u njemu nema kaznene ustanove za one, koji ubiju svoga oca ili svoju mater. Na to Solon odvrati: „Ne vjerujem, da će se ikada naći i jedan Grk, koji bi učinio tako strašan zločin i ubio svoga roditelja.* Tako smo i mi stavili u znaku navoda „muslimanske", jer ne vjerutemo, da se je našao i jedan muslimanski akademičar, koji bi potpisao onu izjavu. Evo o čemu se radi: Na 19. dan mjeseca juna ove godine obdržavalo se „veliko“ vijeće cijele bosansko-hercegovačke akademske omladine u Beču na kojem su pretresane prilike naše domovine. Na tom je zboru donešena rezolucija, kojom se traži — ni manje ni više, nego revizija berlinskoga ugovora, po kojoj bi se „pravilno riješilo državno-pravno pitanje naše zemlje.“ Kada je došlo do glasanja o ovome predlogu nije glasao ni jedan od prisutnih muslimanskih akademičara, što je i posve naravno. Nu iza toga do nekoliko danaf na 3. jula ipak se je, kako pišu neke novine, održao ponovnl sastanak, i to ovaj, put muslimanske i pravoslavne mladeži, na kojem je „nakon dužeg raspravljanja o našim prilikama riješeno, da se preda javnosti ova izjava obiju omladina: „Muslimanska i pravoslavna omladina iz Bosne i Hercegovine u Beču pretresavši na zajedničkom sastanku od 3. jula o. g. život, rad i prilike Pravoslavnih i Muslimana od okupacije do danas, donosi slijedeću izjavu: lnteresi i težnje Muslimana. i Pravoslavnih u Bosni i Hercegovini istovjetne su. Dosadašnja poćijepanost i megjusobne razmirice poticale su nešto zbog predrasuda i hrgjavoga shvaćanja svojih interesa. Pošto bi nam nastavak ovakovog rada donio za kratko vrijeme neminovnu propast, stupamo u zajednički rad i borbu kidajući za uvijek sa separatizmom i predrasudama.f Program našega rada baziraće na resoluciji bos.-herc. akad. omladine od 19. juna 1906. �364 B E H AR Sva naša politička i ekonomska pitanja, a naročito agrarno pitanje, koje je ođ uvijek bilo kamen spoticanja u našem zajedničkom radu, odlučujemo, da ih sami u sporazumu, bratski i pravedno riješimo bez ikakva uticaja vlasti. Sav dosadaŠnji bratoubilački rad s jedne i s druge strane, a naročito u posljednje vrijeme učestana razoravanja i paljevine aginskih imanja najoŠtrije osugjujemo, jer to nas vodi u propast. Iznoseći ovo u javnost, stavljamo na srce svim patriotama, da ovu našu odluku prihvate i u njenom pravcu živo porade, kako bi nas što prije ogrijalo sunce slobode.* Eto to je izjava, za koju vele, da se je našlo i nekoliko muslimanskih mladića da je potpišu, što mi — opetujemo — nikako ne vjerujemo. Ko će pametan i razuman moći vjerovati, da ima i jedan Musliman, koji bi htio javno izjaviti, da su „težnje Muslimana i pravoslavnih u Bosni i Hercegovini istovjetne, i koji bi Musiiman htio uzeti za temelj svoga rada resoluciju od 19. juna, kojom se traži revizija berlinskoga ugovora? Kakve su i koje su to težnje, što su istovjetne Muslimanima i pravoslavnima? Zar ta naša „zlatna“ mlade?, koja se tako visoko diže i traži reviziju berlinskog ugovora, ne zna, kakve su težnje pravoslavnih? Zar oni ne znaju, što znači ideja srpstva, koja je svakom pravoslavnom nada sve sveta? A ta je ideja diametralno oprečna našim muslimanskim interesima. „Dosadanjoj pocjepkanosti i megjusobnim razmiricama" — kako misli omladina — nijesu uzrok predrasude i hrgjavo shvaćanje svojih interesa, nego uzrok su tomu historičke uspomene i politički dogogjaji, te naše današnje i konačne težnje i težnje pravoslavnih. Govorimo iskreno! Šta može biti konačni cilj i svrha srpstva kao ideje, ako ne oslobogjenje i ujedinjenje svih zemalja i plemena za koje Srbi drže, da su srpske? Nije li to vajkadašnja težnja Srba; nije li za to ustanak pod Crnim Gjorgjem, ne hvastaju li se Srbi, da je i nevesinjska puška pukla utu svrhu? A može li to biti težnja i cilj bosansko-hercegovačkih Muslimana? Bog sačuvaj! Kad smo već jednom otrgnuti od onoga, koji nas je izveo na put spasa (hidajeta) i u čije smo ruke kroz četiri stoljeća polagali sve svoje nade i želje, ne ćemo dozvoliti, da se na tugji račun, a na našu propast utiru putevi za kojekakve utopističke ideje. Nije naš svijet tako zaostao, a da ne bi mogao shvatiti, kuda to cilja uza sve rodoljubne i patetične fraze. Zar misli „zlatna" omladina, da će za njima islamski svijet nagrnuti, pa makar ga oni vodili i u ponor, samo ako upotrijebe koju bombastičnu frazu protiv uprave i jezuitske propagande? Jest, i mi i svaki razborit Musliman osudit će i pritužit će se protiv svega, što nam je krivo i nepravo; tražit ćemo i borit ćemo se svim dopuštenim i zakonitim sredstvima za očuvanje i održanje našega prava imašega vn položaja, ali nećemo dopustiti, da u ovoj borbi za drugoga igramo ulogu Curtiusa. „Pošto bi nam — veli mladež dalje u svojoj iz. javi — nastavak ovakovog rada donio za kratko vri. jeme neminovnu propast, stupamo u zajednički rad i borbu, kidajući za uvijek sa separatizmom i predrasudama. Program našega rada bazirat će na rezoluciii bos.-herceg. akademske omladine od 19. juna 1906.“ Kakovu borbu i protiv koga misli naša „zlatna“ mladež? U čemu će se sastojati ta borba? Tražiti reviziju berlinskoga ugovora, je li? Kada u svoj svojoj ozbiljnoj pozi ne bi ovi najnoviji rezolucionaši bili smiješni, mi bi morali teško uzdahnuti, pa makar da je to potpisao i samo jedan muslimanski mladić, koji nije nikada ni škole vidio, a kamo Ii onaj, koji se hvali akademskom naobrazbom. I opet • pitamo, šta oni misle pod tom revizijom berlinskoga ugovora i pravilnim riješenjem državo-pravnoga položaja naše zemlje?- SmiješnQst je to i komendijaštvo, da mu para nema, a — da se najblaže izrazimo — preuzetno je stavljati to još na srce svim patriotama, „da prihvate tu odluku i živo porade u njezinom pravcu, kako bi nas što prije ogrijalo sunce slobode.“ Kakva je to sloboda i odakle će to sunce sinuti? To se „zlatna" mladež nije ufala kazati, jer zna, da bi cijeli muslimanski narod Bosne i Hercegovine, ako ne bi moglo biti drukčije, pokrio svojim tjelesima puteve, otkuda ta sloboda dolazi. Jer i šta ima drugo da znači „revizija berlinskoga ugovora i pravilno riješenje državno pravnoga pitanja naše zemlje*, ako ne samoupravu ili pripojenje „slobodnim" srpskim državama? Za što nijesu ti vajni muslimanski omladinci pitali svoje pravoslavne kolege, ne misle li svi jednako na dlaku ovako? Pa? Misle li oni, da ima i jedan pošten Musliman, koji bi na to pristao i to potpisao? Neka se ti mladići, ako ima koji, da je potpisao to, usude izjaviti tu svoju odluku najbližoj svojoj rodbini ili svojim roditeljima, pa će vidjeti sa kakovim će ih prezirom odbiti. Nije li to dakle preuzetno i drzovito pozivati cijeli islamski narod, da sam sebi potpiše smrtnu osudu? Ili misle mladići, da će naš svijet zavarati frazama, da oni „najoštrije osugjuju razoravanje i paljevine aginskih imanja?" To su samo fraze, izbačene nesvjesno ili za opsjenu prostote. Nesvjesno je, ako su oni zbilja tako naivni, te misle, da ima i jedan pravoslavni u cijeloj Bosni i Hercegovini, koji bi iskreno i iz dna duše osugjivao današnji pokret pravoslavnih „kmetova", njihova nasilja i nasrtavanja na aginske čardakove i njihova imanja? Gdje su oni čuli i čitali, da su srpski prvaci ili njihova štavnpa ozbiljno i otvoreno ustali protiv ovih nasilja? Zar oni ne znaju, da je baš srpsko novinstvo, razne brošure i inaka propaganda i dovela današnje stanje? Nesvjesno je i nepromišljeno izbačena fraza, da „sva naša po- �vn B E H AR utička i ekonomska pitanja a naročito agrarno pitanje, koj’e je od uvijek bilo kamen spoticanja u našem radu, odlučujemo, da ih sami u sporazumu bratski i pravedno riješimo bez ikakva uticaja vlasti." j e b to naivnost ili opsjenjivanje? Za što nijesu najprije pitaii svoju pravoslavnu braću, šta oni razumijevaju pod tim pravednim riješenjem agrarnog pitanja? .Svć srpske knjige, f,b.rPŠurB.(4-novine, koje se bave tim pitanjem, stoje na tome stanovištu, da je zemljovlasnički posjed nepravedan i nezakonit, da je to zemljište prvobitno bilo wkmetovsko“ i da ga njima bez okolišanja i ikakve odštete treba i povratiti. Zar našoj mladeži nije poznato, da od okupacije, pa do danas Srbi kao najveću slabost i pogrešku današnje uprave nalaze baš u tome, što nije riješila agrarno pitanje,oduzevši zemljišta zemljovlasnicima? I u samoj rezoluciji, za koju se ne stide pisati neke novine, da 365 je je usvojila i islamska omladina, stoji, „da se je austro-ugarska monarhija pokazala nesposobnom za izvršenje eyropejskih mandata, jer nije riješila još agramo pitanje." Pa i tako ta vajna mladež traži, da se to pitanje riješi bez ikakva uticaja vlasti. Bože nas sačuvaj i kad bi došlo do rješavanja ovoga pitanja, da se ono riješi bez utjecaja vlasti! Kad bi se pripustilo, da' to riješimo mi megju se,vidila bi ta naša omladinadokle bismo dotjerali. Mi stojimo na stanovištu, da jeto naša potpuna vlasnost sa svima pravima, koja otuda izviru i da se to nama ne može oduzeti, nego samo s našom voljom i zakonitim putem, dočim svi Srbi, kako rekosmo, stoje na skroz protivnom stanovištu. Ako to naša mladež ne zna i ako je zavedena, mi joj opraštamo, a ako zna, te usprkos tome javnosti siplje !ug u oči, onda je mi prepuštamo sudu te javnosti, koja će joj i znati, dogje li do potrebe dolično odgovoriti. LISTAK. Književnost. „Osvajanje C arigrada“. Napisao Ahimd Muhtar paša Brigadir. S turskoga preveo: Aleksa J. PopovićSarajlija s naslovnom slikom osvojioca. Štamparija Riste J. Savića a izdanje knjižarnice Mihajla Milanovića u Sarajevu. Cijena 3 K 60 h. Pod gornjim naslovom niče ovih dana u nas prevod remek-djela Ahmed Muhtar pašina „FethiDželili Kostantinijje". Ali prije nego li bar letimično pregledarao sadržaj knjige, pogledajmo još jedanput u naslov i zapitajmo: što tamo u naslovu stoji riječ „osvajanje", a ne „osvojenje" ? Odmah na prvoj strani knjige vidimo riječ „nebesnim znacima' (da je Carigrad bio po nekim „nebesnira znacima" „od pojave islamskih vladalaca (viadara) zenica (zjenica) njihova oka“). U originalu stoji: „išarati kudsijje uzerina thli muddet mulukji islamijjenun matmahi-nazari olagelmiš bulunan šehr.. Po mom mišljenju riječ Jšarati kudsijje' ne može se prevesti sa „nebesni znaci", niti je „matmahi-nazar zjenica u oku, nego je ono mjesto ili stvar u što se oči upru, na narodnu rekavši, što se „drži na oku ^ Na str. 15. vidimo opet riječ „nebesnom pomoću („savremeni astronomi nagagjaše, da će se sedmi turski padišah nebesnom pomoću po cijelom svijetu proslaviti"). U originalu stoji (str. 10. stup. II.): „Bejnelislam beš ve jedi adedlerinun kudsijjeti..." Kako rekoh „kudsijjet“ nije „nebesno*, niti je pravo : „sedmi tu rsk i padišah“. Ovo je sve malenkost pri onome što vidimo na dvadesetoj strani. Tamo stoji doslovce ovo: mU kuranu Muhamed pejgamber veli ovo: Osvojitelj Carigrada biće pravovjerni vladalac, vladalac pravde i mira, a njegova vojska pokazaće se dostojnom svoga imena i ponosa. On će biti veliki pobjeditelj Grčkih zemalja i gospodar zemnog mira. „Ovu rečenicu kurđnsku Turci još i danas sa najvećim ponosom čitajuJ U originalu (str. 14-15.) stoji: L-l I j t Jllc- ,jo lib-JL <X* (_£ L j j j r 'l- 'V I jj'l IJ * jlUl—-*«JijrV JS. »ol •j|jj y jVjt jUl» »LJlj JLij *3^ JJj*~ « jV jl.X i> - dU ii— J l* jU> xf-jUaJL- ^ j U j • 3 y? ^ j L'j J«Dakle, kako vidimo iz originala, gornji citat iz Popovića prevoda sasvim je kriv. Šta Više, izreka .<(zaista će se osvojiti Carigrad ...) jest samo hadis, a ne nikada Kur-an. Popović, „kao dobar poznavalac turskog jezikau (?) morao bi znati razlikovati hadis od Kur-ana i ne podmetati da ima u Kur-anu nešto, što nema, jer to je uvreda za sve Muslimane na svijetu. još je veća uvreda, što kaže, da „u kuranu Muhamed pejgamber veli ovo. . .“ Zar je Kur-an (a. š.) djelo Muhamed pejgamberovo ? Zar mu je on autor? Zar nije Kur-an Božija knjiga ? .... O, ovaku glupost može napisati samo stvorenje koje ne zna šta je Kur-an, niti koje je ikad vidjelo život jednog muslimana jpo propisima Kur-anskim. Sve da na§ nije ni nazvao „muhamedancimau str. 92., svetački rad našeg devletlija s. a. v. s. „proročanstvomu str. 90. i t. d. ne možemo preporučiti ovog prevoda čitateljima, jer je odviše neispravan, �366 B E H AR kmjav, upravo banalan. Jezik ne valja ni čem, a prevod je kriv ne samo pojedinih riječi, nego i cijelih rečenica. Koliko je opet ispušćato u prevodu. sviedoče nam najbolje same knjige: u Popovica je 23ostrana, na osmini, po jedan stupac na stranici, a u Ahmed Muhtar paše 306 strana na četvrtini, a po dva stupca na stranici. Koliko je ovim prevodom stradalo Muhtar pašino djelo, može se samo vidjeti kad se knjige sravne, a siguran sam, da mu ovaj prevod njegova remek-djela neće ni iz daleka poslužiti veličini njegova imena. Semsuddin. „Marko Kraljević i Gjerzelez AHja“. Fragmenat narodne pjesme. Dopjevao ga Josip Milaković. Sarajevo. Zemaljska štamparija 1906. Cijena? Primili smo na prikaz separatni otisak iz „Školskog Vjesnika" pod gomjim naslovom na sedam stranica. Ali djelo i ako je malehno, lijepo je, te se može preporučiti, naročito pak, kad uzmemo u obzir, da pred bujicom modernizma ginu sve tradicionalnosti, pa i narodne Diesme — duša narodna. Stoga, da ne propadne jedan ulomak pjesme o Gjerzelez Aliji i Kraljeviću Marku, jer se vidi u njemu „vrlo lijep etički momenat", koji „tek može uzgojno da utječe na šire slojeve naroda, do kojih još nije doprla knjiga prosvjetnica", dao 5e je na trudan posao pjesnik g. Milaković i dopjevao ovu kmjavu pjesmu čisto na narodnu. Istina, u 9. broju H. god. „Behara" zabilježena je pjesma „Gjerzelez Alija i Kraljević Marko", kao cijela, a govori o pobratimstvu njihovu, nu fragmentu pjesme, koju je dopjevao Milaković, a štampana" je u HOrmanovim narodliim muslimanskim pjesmama (knjiga I., strana 583—565.), nije slična ni u čemu više, do li u svršetku. Ovaj je fragmenat zanimljiviji od pjesme u „Beharu“, jer govori o tome, kako se bratime dva „jednaka“ junaka, pošto se upoznadu, nosivši se prije toga ------- — „šest ravnih sahata“, dok su A liju... „pjene zauzele A Marka su mutne i krvave“. Pa ipak, kao da ih pjesma jednakim ne prikazuje ? ... K. Male priče i dosjetke za muslimansku mladež. Skupio i napisao Murat Hajrović, mualim u Bihaću. Cijena 50 helera. Sarajevo. Tisak i naklada islamske dioničke štamparije 1906. Primismo na prikaz knjigu pod gornjim naslovom, u kojoj se sadržaje dvadesetipet omanjih pripovijedaka na 44 stranice. Sve ove pričice poznate su našim čitateljima iz prijašnjih godina „Behara“, a biće da su se neke mnogom duboko zasjekle u pamet, kao „Tevećul" „Sabur“, „Mudra osuda“, „Zavidnost" i t. d. Knjiga je valjano opremljena, te se može lijepo, a našoj mladeži naročito preporučiti. Opaža se bugjenje svijesti i volje za čitanjem kod našeg naroda, naročito mlagje generacije, pa ne bi sgoreg bilo, kad bi se ove i ovakve u islamskom duhu pisate knjige čitale i po mogućnosti što većma zamjenivale sa stranim knjigama, koje više puta pogubno djeluju na čitatelja. U ovom pogledu zaslužna je vrlo islamska štamparija što je uzela u svoju nakladu ovako jedno djelo. vn Knjiga se dobiva $amo u knjižari braće Bašagića Sarajevu. Razne bilješke. Misirski novinar u Japanu. Ali Ahmed elDžerdžavi, izdavatelj lista „El-Iršad“, što izlazi u Kahiri otputovaoje ovihdana ujapan, daprisustvuje kongresu za proučavanje vjera, a pri svom polasku objelodanio je ovaj proglas: Citao sam božije riječi: „ko u božije ime pogje na put, naći će mnoga mjesta plodna za širenje prave vjere kao i blagostanje; a ko ostavi svoj dom u ime Boga i božijeg Poslanika, pa ga na tom putu. zateče smrt, Bog će ga za to nagraditi... Isto sam tako čitao pejgamberove rijieči; „Sva su djela onako, kako se ona naume, a svaki čovjek dobiva ono, što je naumio: ako izagje na put u ime božije i njegova Poslanika, onda će mu nj'egov put prema tome i biti, a ako pogje radi ovoga svijeta, da u tom pogledu nešto steče, onda će mu tako i biti.“ Takogjer sam čitao još pjesnikove riječ: (Svako ima svoju svrhu, za kojom teži, da je postigne a svaki slobodan čovjek teži za onim što je plemenito i uzvišeno). Za tim sam pogledao u one misije, što putuju u Japan, nežaleći ostaviti svoju rodbinu, prijatelje i zavičaj, pa prevaliti tako velike puteve, da prisustvuju onom vjerskom kongresu, što će se sastati u Mikadovoj prijestdnici, te i ja rekoh svojoj devi: Naprijed! Jest, ja se rastajem s tobom, dragi zavičaju, ali ne zato, da sam se na te rasrdio. Ja se praštam s vama, moji mili i dragi, ali ne tako, kao da sam vas iz svoga srca izbrisao. Mene vode razlozi, koji vode mnoge ljude, pa makar taj put i opasan bio. Ja vidim ljude, gdje se penju u zrakoplovima, da stoje megju nebom i zemljom, a zrak im je uz sve to kao mehka postelja; vidim druge, gdje obilaze najopasnija mjesta, puna lavova i druge zvjeradi, gdje ne raste ni trnje, a kamo li žito, izvrgavaju se sunčanoj žegi, kao usijanoj peći i studeni, koja ti kožu reže. Jest, svi ti ljudi obilaze istokom i zapadom idu na hladne polove, pri ^vemu tomu trpe tolike poteškoće i nezgode, a sve to čine samo da otkriju koji novi kraj svomu narodu i unesu u njega svoju civilizaciju. Sve je to — tako mi Boga — u meni pobudilo uvjerenje, da sam ja sada dužan, da učinim sebi sve pteškoće iahkim, da se i ja pridružim tim misijama, što putuju u Japan i prevalim te daleke puteve, pa da učinim u ime božije onoliko, koliko mogu. Misirski Muslime, čitao sam u novinama vijest, da se sastaje vjerski kongres u najdaljem kraju svijeta, gdje živi narod od pedeset milijuna duša, koje obožavaju nešto osim Boga, što im ne donosi ni koristi ni štete, ali su se kulturno podigli do takovog stepena, do kojega nije došao ni jedan drugi narod. Ja sam na to fražio sebi druga izmegju misirskih Muslimana, kojega bih pratio na ovom putu i bio mu vjeran sluga, da ga poslušam, kad mi što naredi ili zabrani, pa makar mi to do plača i nesanice dojadilo. Kada se ova moja ljubav za tom idejom rasplamtila i kada je nestrpljivost prevršila mjeru, nenalazeći još �\ vn B E H AR uvijek takovog druga., molio sam Svemogućega Boga, Ha mi ne uskrati tu milost, pa makar mi taj drug bio j iz najdaljeg kraja svijeta. Hvala Bogu, On mi je dao dva druga, koji nijesu sinovi Misira i koje ja nijesam nikada u svomu životu vidio: jedan je od njih glasoviti nobožni tuniški alim, koji na svakom koraku traži, da iasluži božiju milost, i koji putuje u Njegovo ime, a drugi je poznati učenjak Sejh Ahmed Musa Misirlija, jmam velike džamije u Kalkuti i pisac onih mnogih članaka u „El-Iršadu“. Sutra u petak*) rastajem se sa svojim zavičajem da pogjem u Tunis po svoga druga, što mi ga je Bog odabrao izmegju pet milijona Muslimana, kojima vlada Francuska. Dok se sastanemo, krenućemo obadva zajedno u Kalkutu, da uzmemo našega trećega druga, što ga je Bog .odabrap izmegju osamdeset, milijona Muslimana, kojima vlada Engleska.' Tada će sesaštati dvojica sa svojim trećim drugom, kojega je Bog odabrao izmegju deset milijona misirskih Muslimana. Kako je uzvišen savez ovih složnih drugovai 1,j'i i * j l —>i A>j l (Uzmi me za ruku, jer megju nama ima srodstvo i to u vjeri, ostavljanju zavičaja i u uzvišenoj zadaći.) Neka je na znanje svima mojim zemljacima, naročito pretplatnicima mojega lista, da ja za ovaj svoj put ne tražim nikakve materijalne ni moralne pomoći. Sve ću ja ovo obaviti na svoj trošak, ne ću primiti ni od koga bilo kakva novčanog prinosa i ako je ko god htio što god poslati, to mu ja unaprijed povraćam, zahvaljujući mu se na njegovoj plemenitoj namjeri, a ne na tomu daru, što ga je mislio poslati. Bože, mi putujemo u Tvoje ime, da širimc tvoju pravu vjeru, vjeru razuma, vjeru istine, pa nas T uputi kako ćemo iznijeti jasne dokaze i otvori narodu oči, da ga izvedeš iz tmine na svjetlost! Olaksaj nam svaku poteškoću i pomozi nam, da sretno završimo svoja djela. Ti si Svemoguć! Vodovod Ajni Zubejde. U Mekku je doveden vodovod sa vrela Ajni Zubejde, koje je udaljeno od Mekke 18 km. Ovaj je vodovod u zadnje vrijeme oharabio, pa je Njegovo Veličanstvo halifa izdao iradu, da se taj vodovod popravi dobrovoljnim prinosima (ianom), u koje je Njegovo Veličanstvo odmah doprinijelo 2000 osmanlijskih lira. Ta je svota zajedno sa još 3000 lira, koje su pale u prvim danima sakupljanja, otposlana hidžaskom valiji, kojemu je naloženo da radnje odmah otpočne. Iz ove iane nabaviće se u Janbeul-Bahru stroj za destiliranje morske vode, da se tako olakša hadžijama boravak na tom mjestu, gdje do sada nije bilo pitke vode. Mualimski sastana U ovom mjesecu sastat će se mualimi mekteba u kazanskoj guberniji u Rusiji, da vijećaju o nastavnom planu u mektebima, a naročito o reformi vjerskih nastavnih knjiga. P o zaključku lista. Revizija berlinskog ugovora.= I potrese se carski Beč ,i zadrhta Evropa, a stara Vindobona ne zapamti silnijeg i zamašnijeg skupa *) t j. 29. juna 1906. 367 poslije godine 1815.1 A nije ni šala! Sastalo se nekoliko stotina sve po izbor — mladića od dvadeset godina, a megju njima star-mali „Grga od Kordona". Skup je to, koji će jednim mahom da preokrene i preobrazi političko i geografsko lice stare kahpije Evrope, koja sa sviir svojim diplomatskim patuljcima a la Bismarck, Solisbury, Gorčakov i Andrassy nije mogla ni znala upraviti ni sa jednim malim komadićem svoga kontinenta, našom „bijednom i napaćenom domovinom* — Bosnom i Hercegovinom. Ti diplomatski pigmeji sastali se prije dvadeset i osam godina na veliko vijeće u Berlinu i nakon jednomjesečnog mudrovanja, ne znadoše ništa pametnije odrediti, nego da našu domaju predaju jednoj svojoj drugarici, koja eto „za dvadeset i osam godina pokaza svu svoju nemoć za izvršenje toga mandata, jer još nije bila u stanju riješiti agrarno pitanje" i — izkoreniti Turke! Ova „nesposobnost* evropske mandatarice — bezbeli — još se većom lsp^stavlja, kad se uzme u obzir, šta su druge „velesile" megjutim u istome razmaku vremena počinile. Kako su one to pitanje lijepo i jednostavno riješile! Na prosto Turcima oduzeli ono zemlje, koju su oni va vremja ono i tako mačem oteli jadnoj raji, i onda ih, što senije dalo pokrstiti, protjerali u Aziju. Nije li to jednostavno? Pa kod nas nema drugih sloboština kao drugdje i zato jesve mrtvo, monotono, dok su sena primjer tamo negdje blizu nas u zdravlju tih sloboština, kroz pedeset godina izmijenile dvije dinastije, a došlo i palo preko sedamdeset ministarstva. A tek sloboda štampe! Dok ovdje nemilosrdni cenzor guši i najmanji slobodniji poklik, onamo je ona na takovoj vislni, da bi teško bilo naći čovjeka od jdvnosti, koji niie nazvan lopovom i nitkovom. Pa da to nije lijepo? A kamo druge sloboštine? Kamo ajdukovanje, koje je davalo toliko impulsa'našoj narodnoj pjesmi? Danas se junaci te pjesme i narodne fantazije moraju baviti plugom i motikom, da „svojom rukom i svojim žuIjevima izdržavaju jednu klasu, koja ništa ne radi, ništa ne misli i nikome nije od koristi, pa ni samoj sebi“. A to mora da boli, teško boli svakog dobrog patriotu i zato je eto sazvan veliki skup, da tome potraži lijeka. Našao se tu i „Grga od Kordona", dijete sa hrvatske krajine, koji je od „najvernijeg Gerge“ i prvog pouzdanika Ante Starčevića, postao preko noći najveći Srbo-hrvat ili hrvato-srbin slavenskog juga. Ali, šalu na stranu! — stvar je ozbiljna, radi se o našoj koži. Tako? Baš tako. „Skup“ je zaključijo, da se obrati „na vlasti podpisateljice" za — ni manje ni više, jiego — za „reviziju berlinskog ugovora“, po kojoj bi se „pravilno riješilo državopravno pitanje naše zemlje": Ne svigja Vam se? Vjerujem, ali „skup“ je tako „zaključio". Bi, pa bi. Samo šteta, što su se našim novim diplomatskim predhodnicama �B E H AR 368 sa Gergom na čelu potkrale dvije male pogreške. Prva je pogreška, što se obraćaju na „vlasti potpisateljice", biva one iste vlasti, koje su pred dvadeset i osam godina počinile onu budalaštinu, i Jcoja im se tada mogla oprostiti, jer u to vrijeme nijesu na evropskom političkom nebu sjale diplomatske prethodnice ž la Tuškan kao sada. Mrve je manja pogreška ta, što bi se naši diplomati našli u maloj neprilici, kad bi ih koji stari diplomatski lisac upitao za punomoć, u ime koga oni govore. To su vidite zaboravili, ali — Bože dragi — errare humanum est, Ijudsko je griješiti. To je donapokon nuzgredna stvar, glavno je „revizija berlinskog ugovora", pa ako ga ne znale „vlasti potpisateljice* revidirati, — „skup“ je tu, koji VH će da to učini. A nije to tako ni teško: Ivan je granica Koješta! Kohimbovo jaje... A rezultat svega toga? Parturiunt montes nascitur ridiculus — Grga. Poruke uredništva. Nedimu. Radi nagomilana gradiva nijesmo mogli donijeti Vašega drugoga članka. M. K. u M. Niti ovo, što nam sada poslaste, ne možemo donijeti u našem listu, jer nijesmo radi upuštati se u lične zadjevice Abdulhaku u B. Pismo smo primili. Za koji dan ćete ono dohiti, dok nama stigne. H. M. R. u B. Adresa je „Iršada*: Journal „Irchad8 Bacu (Russie). Urednik je Ahmedbeg Agaev. Vlasnik: Adem aga Mešić.______ ._______________Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin ČauSević. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. S a l i m : ---------' ---------- ------- ■ == H id žask a ž eljezn ica ..Hamidijja". (Prigodom otvorer.ja pruge Šam-Tebuk.) eć je prošlo trideset godina, kako je 1. sep- novan vrhovni mjernik, koji je s početka sjedio u tembra u islamskom svijetu svečan dan, Carigradu, a vrhovna administrativna i vojnička vlast jer je toga dana stupio na prijestolje slav- bude predana muširu Ćazim paši sa sjedištem u nih Ali Osmana Njegovo Veličanstvo sultan Damasku. Abdul-Hamid II. i postao halifom svih MuslimanaSa radnjama se ozbiljno započelo u maju 1901. na svijetu. godine, a već do tri i po godine mogla se svečanim Kada se pred pet gođma ovaj svečani dan po načinom na onaj isti, svečani dan, džulusi humajun, dvadeset i peti put obnovio, trebalo je, da se on otvoriti prva trećina ove orijaške pruge, o čemu je kakvim neprolaznim spomenikom čitavu islamskomu „Behar“ u ovomu istomu broju od pete godine svoje svijetu u pameti ostavi. I u proslavu toga svečanoga čitatelje opšimo izvjestio i iznio pred njih takogjer dana najavi Previšnja irada halifina gradnju velike kartu čitave pmge. željezničke pruge u islamska sveta mjesta, a ta objava Požrtvovnošću islamskoga svijeta, koji je svojom bi primljena ne samo u carevini Njegova Veličanstva, ianom skoro sve troškove podmirio, velikom potponego u čitavom islamskom svijetu sa još ovdje ne- r6m, koju je gradnja ove željeznice dobila od carskočuvenim oduševljenjem. Koliko bijaše to oduševljenje turskih četa pod upravom energičnog i neumornog u islamskomu svijetu, toliko se opet ovo islamsko mušira Ćazim paše, pa onda valjanom i opreznom poduzeće gledalo u Evropi prijekim okom, mnogi je upravom dobrih mjernika, dovršen je na toj svetoj mislio, da se to veliko djelo neće nikada ni izvesti. pruzi toliki tehnički rad, da se Turska može njime Ali se prevariše! punim pravom ponositi. Naravno da za ovo veliko Na prvi poziv stigoše sa svih strana islamskoga vjersko i kulturno djelo duguje zahvalnost čitav islamsvijeta dobrovoljni prinosi; velike svote poslaše Mu- ski svijet u prvom redu njegovu začetniku i pokroslimani iz Indije, Kine, sa malajskih otoka, sa svih vitelju, svojemu ljubljenome halifi. Pa napokon ovo krajeva islamskoga svijeta. Do nekoliko mjeseci iza je djelo tako veliko i važno za čitav Islam, da se ne objave mogaše se uzeti mjernici, sklopiti ugovori za može mjeriti ni s kakvim djelom ove vrsti iz svih liferovanja i započeti sa prvim radnjama. S početka pregjašnjih vjekova. se radilo sa pojedinim mjernicima i poduzetnicima u Na ovogodišnji džulusi humajun je otvoren svemalim prugama od 50 do 60.km, ali se brzo opazila čanim načinom od pruge Šam-Medina dio do Tebuka, potreba, da se poduzeće organizira, na što bude ime- toga mjesta,, što je odlikovano time, da je Alejhisela- * �vn B EH AR mova mubareć-noga na njegovo tlo stupila. Taj je dan u tomu, do sada zabačenomu, a sada na novo oživljelomu mjestu, u sredini vruće Arabije odjekivalo uz toplu molitvu čestitoga Osmanlije: wPadišahim čok jaša!“ vruća dova vatrenoga i ponositoga Beduina: „Allahu jansurus-Sultan!" Uz šenluke i druge ceremonije predao je halifin naročiti zastupnik Rahmi paša prometu na glavnoj pruzi od Šama do Tebuka 714 km. i čitavu sporednu prugu Hajfa-Der’a u duljini od 161 km. Osim toga su radnje dalje od Tebuka u sav mah otpočele sve do Medaini Saliha, gdje se svršava upravo hiljadu kilometara glavne pruge. Tako nije daleko dan, kada će ova kulturna tečevina prosijecati čitavu sjevernu Arabiju i njezine pustare, da olakša dužno posjećivanje najsvetijih islamskih mjesta na zemlji čitavu islamskomu svijetu. Na ovaj isti svečani dan objavilo je financijalno ravnateljstvo hidžaske željeznice svoj račun do konca jula p. st. t. j. do 13. augusta o. g., iz kojega se vidi, da je čitav prihod dotle bio 253,237.621 groš 28 para, a rashod 224,713.347 groša 261/* para, te po tomu je današnja raspolOživa gotovina 28,524.274 groša Ol1/, para. U prihodu osobito u oči pada, da je osobnim i teretnim prometom na do sada izgragjenoj pruzi zaragjeno 6,190.336 groša. Kada se dakle samo na jednom dijelu pruge, koji vodi skoro isključivo u pustaru i u manja beduinska mjesta, mogao postignuti ovakav uspjeh, kakva će zarada biti od ove žeIjeznice istom onda, kada bude pruga sasvim ili barem do Medine dogotevljena. Od rashoda*'je otišlo'.3,605.335 groša 18 para za sakupljanje prihojia, za plaće i nagrade, za kovanja medalja i druge sporedne troškove, a ostatak troškova od 221,108.012 groša 081/* para upotrebljen je za samu gradnju i nabavu strojeva i kola. Radnje su, kako je gore spomenuto napredovale u toliko, da je danas nakon pet godina u svemu u prometu 875 km. osim prilično odpočetih radnja dalje od Tebuka prema Medaini Salihu. Što na glavnoj, što na sporednoj pruzi, u svemu je napravljeno 2388 ćuprija i viadukta, od kojih je šest velikih gvozdenih mostova, dva duga po 40 m, a četiri po 100 110 m. Na pruzi do Hajfe ima sedam, a na glavnoj pruzi samo jedan tunel. U Hajfi, Der*i i Meanu je podignuta po jedna radionica, a na Kademi Šerifu, odakle počinje glavna pruga kod Šama gradi se velika radionica u kojoj će se moći izvoditi i najveći popravci na lokomotivama i vagonima. U sva tri ova mjesta, a 369 osim toga još u Ummanu i Mudevveri imaju zgrade za spravljanje lokomotiva, a u Hajfi još i za vagone. U Hajfi je velika zgrada na dva boja za prometno ravnateljstvo, a uz to velika stanica i stovarište za trgovačku robu, na ostalim mjestima, što manjih, što većih trideset i devet stanica sa ostalim zgradama, stovarištima, čatrnjama i drugim potrebama. Na čitavoj se pruzi upotrebljuje 55 što manjih, što većih Iokomotiva, tri putnička vagona I. razreda, šest II. razreda i dvadeset i jedan III. razreda, osim toga jedan džamija-vagon, koji je u carskoj ters’ani u Carigradu naročito za to sagragjen, da hadžije putem u njemu klanjaju, zatim jedan spavaći vagon sa četiri jataka, koji je takogjer u carigradskoj ters’ani napravljen, onda 547 što otvorenih, što zatvorenih teretnih vagona, 200 zeljezničkih kola za radnike i prevažanje pijeska, 25 direzina i dva vagona za vodu. Iz gornjih troškova nabavljeno je još, što nije upotrebljeno, 5000 tona traverzi i 11.000 tona šinja u vrijednosti od 97.240 osmanlijskih lira. Ako se to zajedno sa troškovima za lokomotive i vagone, koji se ne računaju u gradnju, a koji iznose 79.436 lira, odbije od sveukupnog rashoda, onda sveukupni trošak za gradnju ove djelomične pruge od 875 km iznosi 2,034.404 lire, dakle za svaki kilometar 2325 lira. Ali pošto je gradnja sporedne pruge do Hajfe biia skopčana sa mnogo većim tehničkim poteškoćama i po fomu skuplje stajala, to je izračunano, da na ovoj pruzi pada svaki kilometar 3803 lire troška, dočim je svaki kilometar glavne pruge do sada stajao samo 2023 lire. Treba još uzeti u obzir, da su u ovaj račun unešeni i troškovi što su do sada učinjeni ako radnja dalje od Tebuka do Medaini Saliha kao i gradnja luke u Hajfi, na kojoj su postavljene tračnice u duljini od 400 m. Toliko da se zna, koliko je do sada napredovala ova znamenita pruga, za koju smo i mi, bosanskohercegovački Muslimani, prema svojim silama doprinijeli svoj obol a sjetićemo je se sigurno još kojom lijepom prilikom, kako bi pokazali svoju Ijubav prema onim svetim mjestima. Na koncu neka nam je slobodno podnijeti na podnožje uzvišenoga halifina prijestolja svoje vruće podaničke želje i molitve, da pod moćnim pokroviteljstvom Njegova Veličanstva ova važna i za čitav islamski svijet tako potrebna inštitucija prema Njegovim očinskim željama bude na sreću i spas čitava ehli Islama čim prije dovršena i svojoj plemenitoj svrsi predana! �B E H AR 370 vn >/ Fadll K urtagić: ~ N em oj zdvajat. Jednom prijatelju.— Oh teško je. teško mi pri du ši. . . Ne kazujem nikom tuge svoje Njezin dom je tužno srce moje. to li po tvom vazda vedrom čelu •Naborane stoje sada pruge? Što me gledaš okom smrknutijem I punijem neke tajne tuge? Što stisnute tvoje usne blijede Katkad drhtnu, a uzdasi slijede? Veliš na to: „Stišću mi se grudi I od briga tijelo mi se suši; Suze same na oči mi mfle, Mehtued Kozo: — — Nemoj zdvajat, prijatelju dragi, Baci brige, što te muče sada, Jer zapamti: kad najviše grmi, Ponajmanje tada kiše pada. Neće tvoje srce vazda ginut, Bog će pomoć, sunce će ti sinut. ..... —- — T je le sn a i d u še v n a ljep ota. 'zgoj pretežno je uzgoj tjelesni. Ko je u tjelesnom dravlje je najveće blago ovoga svijeta — veli uzgoju zanemaren u mladosti, taj sigurno osjeća hrnarodna poslovica, a mi ćemo tu istinitu poslovicu malo opširnije da razjasnimo, gjave posljedice i neugodnosti kroz cijeli svoj život. Ako je čovjek kržljav i slabunjav, on je i duuzevši na oko ponajprije čovjeka kao najševno miitav, tmuran i nervozan; ne može mu se savršenije božije stvorenje, a za tim neke okolnosti, koje neposredno djeluju na tjelesni i duševni vidjeti razna licu one ?ive veselosti i vedrine kao u vitak njegov. zdrava čovjeka. Iz toga slijedi, da je tjelesno zdrav i Zamislimo čovjeka u prvo doba njegova života, potpuno razvijen čovjek u razumijevanju i pamćenju mnogo spretniji i sposobniji; njegovi su umni organi u najranijoj mladosti, dakle u djetinstvu, tada on u riormalnim prilikama pokazuje sve znakove života i sigurni, a moć .shvaćanja zdrava i temeljita. Baš ta osjećaja ljudskog, ali je ipak pored svega toga saokolnost je u općem uzgoju veoma važna činjenica, svim ovisan o milosti i volji roditelja — uzgajatelja koja s higijenskog i zdravstvenog gledišta tjelesni svojih; njemu je dakle neophodno nužna što brža i uzgoj najbolje preporuča — razumije se, ako nam izdašnija pomoć: svjesna i ozbiljna njega. Tako je je do toga u opće, da djeca budu potpuno razvijena, nježno i slabašno tijelo nevinčeta još prvih dana zdrava i napredna. svog života od naravi upućeno na tugje ruke — na Uz tjelesni uzgoj mora se osobito njegovati tugju pomoć. Ali ta uzgojna pomoć, koja mu tjelesnu intelektualni i moralni razvitak djeteta, jer to iziskuje i duševnu hranu pruža treba, da je nekako sistematski duh uzgoja, a to su — tako rekuć — i nerazlučivi uregjena, da se podaje nekim stalnim redom, a da faktori svjesnog i promišljenog uzgojnog rada. Tim se pri tomu opet ni uzgajatelj ne ogriješi o stanoviti valjanim radom treba da se pobugjuje, razvija i usazakon uzgoja i opću narav uzgajanika. Obzirom na vršuje tjelesna i duševna narav djeteta, da tako sve individualnost i prirogjena svojstva pojedinaca, treba skupa sačinjava neku suvislu cjelinu. Pošto je tjelesni da se čovjek u svojim tjelesnim i duševnim sposob- i duševni uzgoj tako intimno skopčan — stoje dakle nostima potpuno razvije, da tako postane umno i megjusobno u uzajamnom odnošaju — to se jedno moralno obrazovan član čovječijega društva, da bude bez drugoga za pravo ne može ni zamisliti. Pošto se pobožan, značajan i t. d., a to i jest glavna svrha tomu cjelokupnom uzgoju što veća pažnja posveti, racionalnog uzgoja. U ovakovim prilikama i u svakom to se prije i postigne svrha uzgoja i uzgojni cilj. slučaju ne smijemo megju tim nikada smetnuti s uma, Zanemari Ji se pak ma koja strana toga uzgojnog da su: umjerenost u jelu i odijelu, čistoća i zdrava rada, to je konačni rezultat manjkav i ne donosi žuhrana ponajglavniji uvjeti dobra zdravlja. gjena ploda. Mudri Latinac je rekao: „Samo u zdravu tijelu Svemu tomu kućni uzgoj je ponajglavniji faktor, je duša zdrava", a to je tako stalna i neoboriva is- on je kao neki stožer oko kojeg se kreće život čovjetina, da o tomu niko ne dvoji. S toga djetinji prvi čiji ili čvrsta i stalna podloga, na kojoj se osniva sav « �i vn B EH AR daljnj* ^ d nie80v > jednom riječju: kućnim uzgojem polaže se stalan temelj svemu daljnjemu obrazovanju. Kao §to mlada voćka, kad se oplemeni i racionalno uzgaja, dobije zamjeran rast i obilat rod ponese, isto tako i čovjek valjanim kućnim i školskim uzgojem postigne ponajprije onaj uzvišeni cilj, za koji je odregjen... 371 više iskustva i praktičnih načela, koja će ga voditi u ujegovom budućemu životu. Po ovom se vidi, da u lijepu tijelu nije uvijek duša lijepa. Neki su Ijudi ružne i neprijatne tjelesne vanjštine — antipatični, ali su svojim duhom i uljudbom, svojim uzornim životom'J plemenitošću kud i kamo Da budemo zdravi i krepki, moramo se čuvati natkrilili mnoge, koji se ističu i ponose svojom toi klonuti svega, što bi nam moglo zdravlju naškoditi božnjom ljepotom. Tako u povijesti nalazimo mnogo jer: dok je čovjek zdrav i voda mu je slatka! Ko znamenitih pedagoga i umnika, glasovitih vojskovogja, nije tjelesno zdrav, tomu bez sumnje manjkaju i du- stratega i državnika, koji uijesu bili osobite tjelesne ševne sposobnosti. — Još u staro doba imali su ljepote i izgleda, ali su za to svojim duhom i ustrajprosvijećeni narodi.. poimence Grci i Rimljani posebne nošću, svojim junačkim srcem i samoprijegorom stvar zavode i vježbališca — gimnazij, palestra — u kojima rali čudesa, preobrazili svijet i tako ostavili trajnu su uzgajali svoju mladež u tjelesnim i duševnim spo- spomen u narodu. Iz ovoga proizlazi, da u ružnu tijelu nije uvijek sobnostima. Sklad i suglasje izmegju tijela i duše bijaše najviši ideal njihova uzgoja. Ta praktična i duša ružna— Sve nam ovo govori, da je vanjska temeljita načela i dan danas gospoduju u javnom tjelesna Ijepota iluzorna, da ne vrijedi, ako s njom društvenom i socijalnom životu kulturnog svijeta. nije usko skopčana i duševna Ijepota. Ako je pak u lijepu tijelu i duša lijepa, to je Sav naš duševni rad: mišljenje, poimanje i pamćenie proizlazi iz našeg zdravlja. Ko je bolestan, taj je upravo dar božiji. Takovi su Ijudi presretni, oni su klonuo, sjetan i nezadovoljan. Sve rau je krivo, on općenito obljubljeni, njih svak štuje. Za njih je pripne mari ni za što. Kbd zdrava čovjeka naprotrv od- ravljeno odlično mjesto i na drugom boljem svijetu. razuje se neki ponos, duševno raspoloženje i z?.c ■ Dobar čovjek uvijek radi za dobrobit svoga naroda; voljstvo; horizont njegova oka je nepregledan, njemu napredak i narodno blagostanje jest kruna i vrhunac je ravno do m ora!. . . Iz toga se vidi, da zdravlje njegove sreće, njegovih ideala; to je njegov najviši neposredno utječe na tjelesni i duševni razvitak, o cilj. I njega strasti i požude sile na tjelesno uživanje, ali ih on kao gospodar svoga tijela i duše suzbija — čemu u mnogom ovisi i tjelesna Ijepota. ukroćuje. Nutarnja ljepota tijela po tom jest žestoka Ljepota tijela je prirogjena, ona se većinom borba sa osjetilima; borba dakle izmegju tijela i duše. baštini ili nasljeduje. Kao izvanjska Ijepota se brzo Ko radi načelno onako, kako mu glas razuma opaža, zaslijepi nas i očara svojom prirodom, svojim zapovijeda, taj je ćudoredno slobodan; on dakle nije sjajem i krasotom, te stiče priznanje hvalu i simpatiju. više slijepi rob svoje pohote i neobuzdane strasti.. Po tomu Ijepota je dragocjeno blago, jer čovjeka Duševna Ijepota ovisi o našoj volji, a može trajati više puta učini sretnim. Sirotu Ijepota udaje. Ali do smrti; pa i dalje, jer se uvijek pokazuje u našim ona je opet i prolazna — nestalna. Više puta djelima. Iskreni i pravi rodoljub neustrašivo brodi kroz čovjek od teške bolesti postane i ružan. A dogodi se i to, da zdrav i mlad čovjek nakon goleme i nena- Scilu i Karibdu, prolazi drumom, koji je posut trnjem dane nesreće i žalosti omršavi i oslabi, da ga je i kamenjem; on na tom putu drać i korov trijebi i teško prepoznati. .. Ljepota tijela po tomu nije ovisna iskorjenjuje, a mjesto te divljači na zapuštenoj po0 našoj volji i ne može se za navijek očuvati, premda Ijani pravi krasan cvijetnjak, te ga kiti i zasagjuje ružicama i drugim cvijećem. bi smo mi voljeli uvijek biti lijepi. Veliki umnik i patriota zadivljuje svijet svojim Ljepota tijela ovisi dakle najviše o samom zdravlju. Dušeyna ljepota je nutarnja; stiče se naukom djelima i produktima svoga veleuma, kojima se može 1 radom, a očituje se u nkšem znanju, vladanju i na ovome i na drugom svijetu podičiti i spasiti. Glas takovoga dobrotvora i rodoljuba pronosi se širom ponašanju, krijeposti, Ijubavi i nesebičnosti. Ima Ijudi, bijela svijeta; njegovo je ime ovjekovječeno. koji su potpuno razvijeni, zdravi i sasvim lijepi, ali A za to harno potomstvo takovom smrtniku su duševno skroz pokvareni — .nemoralni. Imena veliča slavno ime sa najvećim žarom sinovske ljubavi takovih individua sačuvala nam je historija zbog i gradi mu u svom srcu vječan spomenik, kojemu njihove velike raskalašenosti i razuzdana života, da ne može ništa nauditi ni bura ni oluja ni mržnja ni bi u njima i potomstvo moglo vidjeti zle primjere zloba ni opaka zavist Ijudska. pokvarenosti i demoralizacije, te da bi na taj način Ljepota duše po tomu je veća nego Ijepota tijelal znalo odlučiti dobro od zla; da pribere dakle što �BEH AR 372 vn LISTAK. Sjeđnice zem aljskog vakufskog povjerenstva. U prošlom zasjedanju zaključilo je zemaljsko vakufsko povjerenstvo, da njegove sjednice budu javne. Kako čujemo s pouzdane strane ovaj je zaključak odobren tako, da će od sada moći uz dozvolu predsjednika po desetak osoba prisustvovati ovim sjednicama, jer za širu publiku nijesu podesne prostorije vijećanja. Ovaj je zaključak tim važniji, što će moći i naši novinari prisustvovati i o tečaju rasprava svoje čitatelje obavijestiti, te će se viditi, kome je stalo do vakufa i islamskog interesa, ko umije i zna govoriti i zastupati te interese, ko li opet kao mumija šuti i tu sjedi samo da ispuni prazno mjesto i — na koncu primi dnevnice. Ne bi škodilo, kada bi i ulemamedžlis prešao iz one špilje u kakve pristojne prostorije, u kojima bi po katkad obdržavao javne sjednice, da se vidi jednom o čemu i taj visoki hejet sve vijeća, a — ništa ne radi. Književnost. Nagodba. Svi zakoni o nagodbi, koju s jedne strane kraljevina Ugarska, sjedinjena s Erdeljom, s druge strane kraljevine Hrvatska i Slavonija sklopiše za izravnanje postojavših izmegju njih državnih i financijalnih pitanja. Cijena 30. filira. U Zagrebu Gjuro Trpinac, knjižar jugoslavenske akademije. 1906. — Ko pošalje unaprijed 40 helera, dobiće ovu knjigu franko. Ova će knjižjca dobro doći osobito u današnje doba svakomu, ko nije upućen u odnošaje Hrvatske prema Ugarskoj, a to ga zanima. Sandžak — i opet je počeo izlaziti pod uredništvom starog urednika Ahmed Saib bega, koji je nakon obustave „Sandžaka" saragjivao kod „Šuraji Umeta*. Svoj istup iz uredništva Suraji Umeta i ponovno pokretanje Sandžaka Ahmed Saib beg opravdava time, što su izmegju njega i nekih pristaša mladoturske stranke, koji se kupe oko Šuraji Umeta nastale razmirice glede panislamizma i prijestolonasljedstva u Turskoj. Ahmed Saib beg polaže veliku važnost panislamismu i hoće, da i to bude u programu mladoturske stranke, dočim oni drugi to ispušćaju iz svog programa; Ahmed Saib beg traži uspostavu starog nasljednog reda na osmansko prijestolje, naime da prelazi carstvo sa oca na sina, a ne kao danas na najstarijeg člana porodice Ali Osman. Radi toga su se razišli i on ponovno pokreće svoj Sandžak. U prvom broju počimlje pisati odulju raspravu o panislamismu. Razne bilješke. Progon Muslimana u Bugarskoj. Rijetko kada dopiru u širu javnost sva ona nasilja i nepravde, koje čine Bugari i bugarska vlada Muslimanima, koji još zaostaše u toj vazalnoj kneževini. Tako 'od 42 džaVlasnik: Adem aga Mešić. mije, što su u Sofiji bile, sve su osim jedne porušenp ili u bugarske crkve pretvorene, a i onu jednu §t je do danas ostala hoće bugarska vlada, da pretvori u javnu banju, premda su svi službenici ove džamiie plaćeni iz hazinei hasse. Proganjanje Muslimana u Bugarskoj biva na razne načine, te im se podmeću i podbacuju sve moguće zabranjene stvari, samo da ih mogu progoniti i kazniti. I tako Muslimani kad usljed raznih globa i progona izgube svoje imanje prisiljeni su seliti u Tursku. U zadnje 'se vrijeme iselilo iz Sari Sahe i Vidina dvadeset i sedam familija sa 117 duša, samo da izbjegne progonima. U selu Baškioj seljaci su se dograbili muslimanskog mekteba a muslimanski prvaci Numan Dede i Derviš Jakub’ koji su se zbog toga pritužili, bili su napadnuti i’ teško izranjeni. Isto su tako u Burgasu isprebijali muslimanske radenike. U muslimanskomu selu ElmaDere ubacili su Bugari u muslimanske bunare svinjsko meso, a u korita lijevali svinjsku mast. U gradu Karlovi napastuju bugarski soldat« i prodiru u muslimanske hareme, a u oči ramazana provalili su soldati u banju i prisilili Muslimane, da goli izagju na izvan. Sve tužbe glede toga ostale su bez uspjeha. U istom grad i nabacali su Bugari svinjsko meso u džamiju, a kada je mujezin počeo na munari okujisati jaciju, zaprijetio mu je jedan bugarski major revolverom u ruci, da šuti, dok su serežani unišli u džamiju i utrnuli svjetlo. Isto su tako u Baškioju onečistili džamiju poderali sve Kur-ane i bacili u zahod. (Ruke im usahle i turska im sablja sudilal) Iza toga su u Ruščuku najljepše džamije Džami džedid i Bajrakli džamiju srušili i sa zemljom sravnili, a u selu Jankovu na džamijskoj avliji sagradili bugarsku školu. U Jenji Zagri gradska je općina prodala jedno muslimansko groblje za 1.350 franaka, u Vidinu na groblju sagradili bolnicu, a iskopane kosti pobacali na cestu. Barbari, tursko ih kopito pretrlo! Poruke uredništva. H. S. K. u B. Original je „Hiljada i jedne noći“ arapski, a ima više izdanja. Najpotpunije je carigradsko, iz kojega i mi prevagjamo. Možete ga i Vi Iahko naručiti iz Carigrada. Ima turski prijevod, ali nije posve tačan. Durendiš. Vaša najavljena radnja o reformi naše nastave dopada nam se u principu to jest prema onome, kako pišete, da ste je zasnovali. Biće tu i tamo po koja točka sa kojom se mi ne slažemo, ali Vi ćete nam dozvoliti prema onoj — „Neka se čuje i druga," da na koncu nadovežemo i mi naše primjedbe. Abdulhaku u B. Imate pravo. Pisati samo za cenzora, da on to svojom crvenom olovkom poresiđi, doista se ne isplati. Čekajte boljih vremena; govori se, da će naskoro izaći zakon o štampi, ali, ako je istinita ona, da kruška ne pada daleko od stabla, teško da ćemo time pokročiti naprijed. Selam. Odgovorni urednik: H. M. Džemaluddin Ćaušević. _ Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �vn B EH AR 373 M. Ć. Ćatlć. - Ja n’jesam sanjar... Ja n’jesam sanjar, što u tihoj noći Po moru bl’jede mjesečine pliva, Hrleći carstvu svjetlosti i moći, Na svilnom mehkom oblačju da sniva Ružične sanke pramaljetne sreće, Kad slavulj pjeya i kad cvate cv’jeće. Ja n’jesam sanjar, na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna yitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. 0 davno, davno otrova mi grudi Cinička zbilja zemaljskog života, Davno me udes rastavio hudi Na koncu sed m e godine. Ovim se brojem svršava i sedma godina ašega „Behara", a time i ja prestajem biti odgovornim urednikom. Na mnogo sam strana „odgovoran". pa sam prinužden, da barem ovu „odgovornost" sa stbe skinem. Doduše drago mi je, da što bolje poslužim svojoj domovini, ali ne treba ni ja sam da tu uredničku čast uživam: neka to i drugi steku. Jednu godinu uregjivati list, nije Bog zna što, aii koliko sam mogao toliko sam i učinio. Nastojao sam, da sav sadržaj ovogodišnjeg „Behara" bude na korist Islama. Dalo bi se doduše još mnogo raspravljati i pisati o uregjenju naših mekteba i medresa, o osnivanju sirotišta, o drugim našim životnim potrebama, ali za ozbiljna i zrela posmatrača naših prilika, bilo je dosti toga i ove godine rečeno. U čitavu je radu bila mi vazda najbolja namjera, a kakav je uspjeh od toga rada, to je u Božijoj ruci. ČovjeK snuje, a Bog odregjuje. Za ovo kratko vrijeme stekao sam mnogo prijatelja i saradnika. Mnogi mi opet priznaše moj rad. Za to smatram svojom dužnošću, da im se sada, kada se povlačim, najljepše zahvalim, moleći ih, da ovo prijateljstvo i nadalje uzdrže. Svima prijateljima, koji pomagahu „Behar“ bilo moralno, bilo materijalno, želim svaku sreću i dobro i molim ih, da i nadalje ostanu „Beharu" vjerni i da ga potpomažu. „Behar će od sada uregjivati gosp. Šemsi beg Salihbegović, a time će se i turski dio „Behara“ dokinuti. Želeći novom uredniku najboli uspjeh u Od mojih milih; ah, ja sam sirota! Gle, moje lice — to je mrtva knjiga, A slova su joj — nevolja i briga! Ništa mi babo ostavio nije, U hladu da mi medom život sladi; Tužni se pjesnik sam na sebi grije I poput mrava radi, radi, radi. — Trošeći krvcu — snagu svoga duha, Da steče samo tvrdu koru kruha. Ja n’jesam sanjai^ na sunčanom traku Što zida sebi dvore od biljura; Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku Na lednom krilu silna vitla bura Ko svehli listak sa tanane grane, U mutnu jesen kad na zemlju pane. njegovu mučnom radu, završavam ovaj svoj oproštaj dovom: Bože, uzdrži moju muslimansku braću u megjusobnoj vjerskoj ljubavi! H. M. Džemaluddin Čaušević. Knjiga „Gazi Husrevbeg" može se odsele dobiti samo kod pisca Mehmeda Spahe u Sarajevu (okružni sud). Novci za kalendar ,,Mekteb“ neka se odsele ne šalju na uredništvo „Behara" nego na pisca H. M. Džemaluddin ef. Čauševića u Sarajevu (Talirevića ulica, broj 2). Pušite samo „Gajretov* cigarpapir, jer od tog ima „Gajret* 10°|0 prihoda. �^}L-I j~0 <—>$ � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1906 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1906 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID a07ce515-b445-483b-9f65-527995e39cd0 https://kolekcije.nub.ba/files/original/51d8d5cbf43c52e7886af67a1a3e2b85.pdf cbd066a407e21e03e718f905f34e448b PDF Text Text l ' v: -v3 u m LIST ZA POUKU I ZABAVU Godina Vili NAKLADOM: ADEMAGE MESICA, UREDIO: ŠEMSIBEG SflUHBEOOUK SARAJEVO. �Broj l- God. VIII Bthar' k l« ' dva pu,a ‘a / a s Za oglase piaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = mjesečno. Cijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za tHake 6 kruna, a za sve zemlje 12 franaka na godinu. ostale Pojedini brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju Neplaćena se pisma ne — primaju. — ■ Rukopisi se ne vraćaju. se: Uredništvu „Behara" LIST ZA 18. R e b t-u l-e v v e la 1325. POUKU I ZABAVU. SARAJEVO u Sarajevu, Gornji Tabaci = ulica broj 35. = 1. m aja 1907. Falk-Zeki: - Za što islamski narodi ne -----napreduju.----nije Islam kao vjera kriv duševnoj stagnac^ mus,imansk°g svijeta, o tom je svako na čisto; dapače i protivnici' Islama priz( naju, da ni u jednoj drugoj religiji nema (fj($) toliko mjestS, u kojima se upravo zahtjeva od šljedbenika, da se izobrazc, da traže znanja po cijelom svijetu, da budu nosioci kulture i civilizacije kao u Islamu. Da zbilja Islam nije zaprijeka napretku, o tom postoji cijela književ­ nost u arapskom i turskom jeziku, te u svim velikim evropskim jezicima, a u najnovije doba i na našem se je jeziku raspravljalo o tom pitanju kako u no­ vinstvu tako i u posebnim brošurama. Neka je doz­ voljeno ovdje navesti nekoliko hadisa u prijevodu, koji sljedbenike islama upravo zadužuju, da se bave naukom i znanostima. „Znanost je ideal muslimanu, on je mora tražiti pa makar ona dolazila i od ate­ ista." „Tražite znanost pa mar i u Kini." „Tražite znanosti od bešike do lopate." „Jednu riječ znanosti naučiti je bolje, nego sto ibadeta učiniti." „Smrt jednog cijelog plemena manje je žalosna, nego samo jednog jedinog učenjaka." Sada nastaje pitanje, ako nije muslimanski svijet neprijatelj napretku, i ako je u opće za napredak sposoban, a već prilično dugo stoji u živahnom sa­ obraćaju sa zapadnim svijetom, za što nije poprimio modernu izobrazbu, za što megju muslimanskim svi­ jetom upravo na strašan način napreduje političko i gospodarstveno propadanje, za što se nigdje ne opaža, da se narod oporavlja, za što preko dvije trećine1*) sviju muslimana živi pod tugjim vladarima i za što su izgubili svoju samostalnost? Sa odgovorom na gornja pitanja ovisi i riješenje problema muslimanskog pitanja u opće. Mi ćemo niže pokušati na ona pitanja najsavjesnije odgovoriti, na simptome bolesti — stagnaciju muslimanskog svijeta - upozoriti i na sredstva — ljekove — kojim bi se sva boljetica izliječiti mogla. Da je islam neprijazan kulturi i civilizaciji, ne bi mi mogli danas s ponosom pokazivati na rad muslimanskih Arapa u Španiji, koji su kroz dugo vremena bili učitelji da­ našnjoj Evropi u chemiji, mehanici, astronomiji i medicini i t. d. Mi danas s ponosom upozorujemo na savršeni gragjevni stil indijskih muslimana u Agri i oko Agre, u Egiptu i Španiji i svi putnici svijeta, koji su imali sreću ove monumentalne gragjevine vidjeti, oduševljeni su njihovom ljepotom i umjetničkom kompozicijom. Ako se je, kako smo gore u kratko napomenuli, islamski svijet mogao baviti u svojoj zlatnoj dobi svim zna­ nostima i umjetnostima i ako je ostavio iza sebe sjajne spomenike negdašnje moći, slave, kulture i civilizacije, za što je nastupio zastoj, za što nijesu na započetom putu ustrajali i do danas nosioci kul­ ture i civilizacije ostali? Prije, nego što dadem od­ govor na ovo pitanje, citirati ću jednu islamsku us­ tanovu. *) Ukupni broj muslimana na zemlji teško je odrediti, jer pripadnici ove vjere kako u Aziji tako i u Africi podvrženi su brojenju pučanstva samo u onim krajevima, u kojim evropejci vladaju. Pod stranim državama živi u Indiji 62,458.061 u Rusiji 13,889.421, u Chini oko 25 milijuna u Holanskim kolonijama 15 milinuna ukupno 116,347.482 duše. U Turskoj 25, u Perziji 6, u Afganistanu 5 milijuna. Pratna tomu daleko više od dvije tre­ ćine muslimana živi pod nemuslimanskim vladarima u Aziji. �378 BEHAR Kako je općenito poznato, Islam ne poznaje svećeničke kaste f*-VIJ Islam ne poznaje nadahnnća svetim duhom (Ruhullahom kod kršćana), nego je svakom učenom muslimanu dopušteno vjerske knjige učiti i tumačiti, te ako zbilja pogodi pravo i dobro tumačenje, čeka ga nagrada, a ako pogriješi, ne će biti kažnjen, jer čovječija pamet ne može sve ni shvatiti. Ali upravo na nesreću islamskog svijeta razvila se je tečajem vremena svećenička kasta premda je kao takovu islamska religija ne priznaje niti priznati može. Hodže ili ti tako zvana ulema razlikuje se svojom vanjštinom od ostaloga musli­ manskog svijeta, te kad ih čovjek vidi na ulici, ili u kući s bijelom časnom bradom, velikom bijelom ahmedijom i dugim crnim ili zelenim gjubbetom, pri­ činjaju mu se kao zbilja učeni ljudi sve dotle, dok s njima ne počne razgovarati; ali čim koji usta ot­ vori, čovjeku je čisto žao, da mu ovako brzo razore iluziju u kojoj je živio. Hodžinski stalež sadašnjega vremena vrlo je primitivno, da nerečemo nikako obrazovan. Po 15—30 godina bave se učenjem arapskog oblikoslovja i sin­ takse, te kad su se već usavršili u arapskom jeziku, ne poznaju ga ni toliko, da bi bili u stanju jedno pismo, a nekamo li jednu učenu knjigu u arapskom jeziku napisati. Osim starijih pisaca, koji su pisali vjerske knjige i tumačenja kur-anu i hadisu, ne uče ništa, a koji zna dobro računati s običnim čestnicima (feraizom) smatra se već učenom, glavom. Da ovakova malo obrazovana „ulema" ne poznaje filozofsku stranu Islama, jasno je svakome; o n i' vide spas islamskog svijeta samo u formalnim vanjskim stvarima vjere (u amelu.) Usljed svoje manjkave izobrazbe i manj­ kavog razuma izvrću religiju po svom mišljenju i mjesto da koriste škode narodu na svakom koraku Djeci pripovijedaju o takim stvarima, da svako mora pocrveniti od stida, mjesto da naučavaju pravu suš­ tinu Islama. Cjepidlačarenje u obrednim pitanjima nije vjera. Ovo cjepidlačarenje samo nakazuje vjeru i priječi pravu prosvjetu i oplemenjenje islamskog svijeta. Ovakove neznalice kao što su današnje hodže, stekle su tečajem vremena povjerenje kod naroda, i gledaju, da to povjerenje i ugled u narodu pošto po to očuvaju. Oni upravo na umjetan način priječe razvitak muslimans'kog svijeta, ne priznaju i ne znaju druge znanosti osim vjerske i u njivovim je očima svaki evropejski izobražen musliman skoro identičan s ćafirom. Dakle jedan glavni uzrok za što muslimanski svijet propada jest taj, što je islam dospio u ruke obscurantnih neznalica tako zvane nadri uleme, koji ne poznaju vjere a ono što poznaju ne shvaćaju. vm ii .*) prvom dijelu ove raspravice upozorili sm na jedan od glavnih uzroka, a ovdje ćem° navesti drugi ne manje važan uzrok. Kad se na zapadu piše i govori o sultanima šahovima, emirima i t. d., tada se misli na vladare s apsolutističkim pravima i auto kratskim alirima, koji pomoću vezira — ministara — i savjetnika vladaju, kojima dobro naroda u prvom redu leži na srcu i koji su dobrim savjetima pristu­ pačni. Moguće, da je u Aziji i u prošlosti bilo takovih vladara, ali danas ih je teško naći. Kod većine je glavna crta njihova karaktera tiranska samovolja vlastoljubivost, ponos i bezmjerna sujeta, zlo i dobro njihovih podanika podvrženo je njihovom vlastitom individualnom zadovoljstvu daleko više, nego što je bilo u Evropi u srednjem vijeku. U srednjem vijeku napravio se je jedini rimski papa zastupnikom božijim i Isa-ovim na zemlji, dočim su svi islamski vladari uzeli sebi naslov „sjene božije na zemlji" jlUlj ^lji* ili halifat. Koliko god puta poznavaoc istoka čita u zapad­ nim novinama o vezirima i o državnom proračunu, mora se od srca nasmijati, jer ministri — veziri -nijesu ništa drugo nego jednostavne sluge i automatički izvršioci zapovijedi svojih vladara; što se tiče proračuna, to je čista bajka, jer porezi pripadaju vla­ daru, koji se smatra kao prvi posjednik sviju dobara u zemlji i jao ministeru koji bi se usudio uskratiti makar kakav novčani zahtjev vladarev iz državne blagajne. Ako seje koji od vezira usudio svoju vlastitu volju i vlastito mišljenje zastupati, bio je s mjesta odpušten, kako smo to vidjeli kod Hajruddnin paše, Midhat paše, Ćemalpaše i drugih, uzprkos tomu što su ovi ljudi bili moderno naobraženi i duboko prilike prozrijevali. Pojam „državno blago" znači isto što i izraz „padišahun mali" i sve što mi o civilnoj listi, carskim dobrima, apanažama prinčeva i princeza čujemo, to je samo prazan laf, jer što se je u srednjem vijeku na zapadu razumijevalo pod izrazom, „le roy le vult" (volja kraljeva) to je danas na istoku svakdašnja stvar. Vladar razpolaže skroz slobodno s državnim dohotkom. On imenuje visoke činovnike i odregjuje plaće po volji i vrlo često bude imenovano jednog te istog dana više generala oberštara i drugih visokih dostojanstvenika, koji se nikako ne unose u šematizam i koji svoju plaću jednom ili najviše dvaput dobiju. Da se obsjeni prostota i sebi u očima neupućenim dade ugled modernih vlada, pristali su, da se izvjestni konvencionalni izrazi u službenom listu uvedu i ko­ medija uredovnog proračuna pripravi; da se ipak ovo svojevoljno raspolaganje s državnim dohodcima te-*) *) Kod izradbe ovog članka, poslužio sam se djelom H. Vambčry-a ,,Wesllic!ier KuKureinfluss im Osten." �VID BEHAR meljnim principima Islama protivi, ne treba dokazivati. LJ prvo vrijeme halifata nije imao halifa nikakova posebnoga prava na „bejtul mal" nego se je onaj imetak najsavjestnije čuvao i strogo kontrolisao. Ovaj lijepi običaj je zanemaren u prvo vrijeme sultanata. Bezprimjerna tiranija i strašni apsolutizam musliman­ skih vladara u prvom je redu kriv, da je islamski svijet još u ono doba počeo naglo propadati, kad su se na zapadu krstaške čete proti Islama snovale i kad je zapadni svijet živio u strahu, da ne bi azijski islamski narodi na zapad provalili i osvojili ga. — podpuno nepoznavanje položaja s ovu i s onu stranu bio je glavni uzrrk krivog prosugjivanja prilika izmegju Istoka i Zapada i kao što su nekada sljedbe­ nici Islama držali, a današnje hodže drže i danas suvišnim, dapače griješnim voditi račun o zapadu i njegov duševni napredak pobliže upoznavati, isto tako su se kršćanski fanatizam i ignorancija zadovo­ ljili s djetinjastim porugivanjem na Islam i rijetko ili bolje rekuć nikako nijesu nastojali da upoznaju ljude i zemlju u muslimanskoj Aziji. Nije Islam i nje­ gova nauka kriva, što su onako žalosne prilike u zapadnoj Aziji zavladale, nego neograničena samo volja muslimanskih vladara i njihovo slijepo orugje — ulema — koji su nauku Muhamedovu (a. s.) nakazili i koji su liberalne principe Islama na silu izvrnuli i zabašurili i tako svaki napredak zapriječili. Kolijevka čovječanstva — Azija — bila je doduše od uvijek sjedište tiranske samovolje i strašnoga despotizma. Žalosna je istina, da Azijati do sad nijesu ni žudili za političkom slobodom — u najnovije doba učinio je perzijanski narod u tom iznimku, te je prisilio vladara, da je dao zemlji ustav — sloboda im je se činila bezkorisnom i opasnom; dapače - su je se bo­ 379 jali, isto kao malo dijete, koje je uvijek u strahu da ne izgubi oca, koji se za njeg stara, i kako bi u srednjem vijeku evropejac smatrao nedostiživim i upravo strašnim i pomisliti, da on mora odrediti svotu s kojom će kralj živiti i svoje potrebe pokri­ vati ili da on ima zakone stvarati, kojima se uregjuje odnošaj izmegju naroda i krune ili takogjer da on odredi broj vojnika, koje kralj smije uzeti u soldate i da on ima odlučivati o odnošajima prema susjednim državama i drugim pitanjima, koja spadaju u mo­ derni konstitucionalni život, isto tako se danas zgraža svaki azijat (izuzevši Japance) nad svakim utjecajem u sferu moći vladara i drži upravo za grijeh kritizi­ rati rad „sjene božije na zemlji" ili halife, jer svi su muslimanski vladari ovakove naslove sebi prisvojili. S ovog stanovišta polazeći izgleda orientalnim vla­ darima konstitucija kao nekakova neman, i sto g a upita jednom Fethi Ali šah englezkog poslanika Sir John Malkom-a: „Kako se može vaš vladar kraljem zvati, kad on mora slušati i izvršivati naloge od ne­ koliko stotina parlamentskih članova?" Poznato je, da je baš Engleska usljed slobodnog vladanja osvojila polovicu svijeta, da je se u Engleskoj razvila trgovina i industrija kojoj ni danas na svijetu premca nema, a poznato je takogjer i to, da se sve apsolutističko-autokratske države u temelju ljuljaju. Mudri i razboriti car Japanaca Mutsuhito dao je iz vlastite uvigjavnosti svome nardu ustav godine 1888. i Japanci su se u najkraćem vremenu tako razvili, da se danas natječu sa starim kulturnim narodima na svakom polju napredka, a u političkom pogledu stekli su tako važan položaj, da se evropske vele­ vlasti, koje imaju interesa u Aziji upravo natječu za njihovo prijateljstvo. Ovaj uzorni japanski vladar nije još našao sljedovatelja megju islamskim vladarima. Fadil Kurtaglć: Otac. = ) ako li je nestrpljivo svakim danom išče­ vinih usana dotrčao mi je jednoga dana, obgrlio me kivao riješenje svoje molbe,, u kojoj je i jedva izustio riječi: — Brate 1 Sve je propalo! molio potporu za polazak srednje školel U onom neurednom disanju naslućivah veliku Kako li mi je govorio o svojoj sjajnoj budućnosti sa riječima punim nekoga borbu u mlagjahnoj mu duši, a pogled — oh taj po­ izvanrednog patosa! Kakove li je sve gled bijaše pun onoga, što ljudi zovu — očajanjem. — Hajdemo ocu — rekoh mu, a u tim riječima zlatne kule gradio u zraku, a male mu one dječije očice sijevale su poput vatre, kojom kao da je htio ne bijaše ni polovica zadnje nade za spas toga po­ što bolje rasvijetliti svoj put, pun raskoši i sjaja, koji letnog mladića. Izgovorih te riječi, a odmah mi se vodi do sjajne one zvijezde, na kojoj će se blistati pojavi pred očima - - naš čovjek. — „Podaj sina u školu, možeš ga izdržavati", njegova pojava; pojava toga budućeg „čovjeka . Nje­ gova prirogjena mimika postala je mnogo življa i kao rekoh mu ocu, ali brzo dobih odgovor, koji mi začepi usta. Nehotice mi se ote pogled na ubogog mladića, da je htio kretnjama svojih ručica zaplivati po moru a u očima mu vidjeh nešto sjajno, izmiješano sa atmosfere i doplivati do one sjajne zvijezde, u kojoj sunčanim tracima i nehotice pomislih na onu „sjajnu su mu sve nade koncentrirane.---------------------------zvijezdu", koju tamom zastriješe očeve riječi. Kašnje ju je sasma uništio heuredni život mladićev, koji ocu Zadihan i sa tužnim smiješkom preko onih ne­ svom pribavi — neizlječivo pokajanje.... �1 BEHAR 380 vm N A R O D N E UMO T V O R I N E . Ženidba age Hasan age. Konja jaše aga Hasanaga, Konja jaše a preda se gleda. Njega gleda Zlata ljepotica, Ona zove svoju milu majku: „Vidi, majko, glavita junaka! Lijepa stasa, još boljega rasta; Da li mi ga Bog i sreća dade, Pod njega bi karanfil sterala, A pod glavu rumenu ružicu, Nek miriše, nek se često budi, Neka moje bjelo lice ljubi". To izreče, pa uteče mlada I zaključa od odaje vrata, Pa otvara srčali pendžera, Dovikuje agu "Hasan agu: „Hasan aga, moje milovanje, Ti dolazi tri godine dana, To ne vidje još nikakva glava. A sad ago, moje srce drago, Vodi mene kud je tebi drago. Tebe hoću, ja drugoga ne ću, Volim svoju izgubiti sreću". Na to se je aga nasmijao: „Moja Zlato, moje rosno cvjeće, Nema danas koji tebe neće. Ti si blago mom srcu i duši, Ja se junak za tobom osuši. Draga moja, rascvjetano cvjeće, Tvoj te dragi zaboravit neće. Kad pomislim bjelo lice tvoje, Smiju mi se naušnice nioje. Čekaj mene još pč godinice, Dok pokujem zlaćano prstenje I na ruke zlatne belenzuke". U to doba mati joj na vrata, Pa besjedi svojoj jedinici: „Što će tebi aga Hasan aga, Što će tebi njegova ljepota?" Tužno Zlata u majku gledaše I ovako njojzi besjegjaše: „Nije blago ni srebro, ni zlato, Već je blago, što je srcu drago!" „Nemoj tako, kaja ćeš se Zlato!" „Hoću, majko, tebe ne želila!" J o š imade gore nelomljene I gospode mlade ne ženjene. Srma momci, a zlato djevojke, Hoće srma da se pozlaćuje". „Ne će zlato srme svakojake; Čisto zlato potavniti ne će, Moj se Hasan drugom ženit ne će!" To je majci vrlo teško bilo, Ona ide na gornje čardake, Pa uzima divit i kalema I hartije, knjige bez jazije, Pa ovaku knjigu napisala: „Dragi beže Ahmedbegoviću, Tri put si mi ti Zlatu prosio, Nisam ti je mogla, beže, dati, Jer je cura vrlo luda bila. Kupi, beže, kićene svatove, Pa ti dogji kroz petnaest dana, Vodi Zlatu svome bjelu dvoru". Kad je beže knjigu pročitao, Od radosti na noge skočio; Odmah kupi kićene svatove, Te razvija zelene bajrake, On ih vodi puničinom dvoru. A kad su se blizu prikučili, Pa ih vigje^ Zlata ljepotica, Ona sjede jade jadovati I u svaku miso udarati. Sve mislila, na jedno smislila: Oblači se, što god ljepše može, A na glavu, što,držat ne može, Nabi peču, ogrnu feredžu I pobježe^agi,Hasan agi. KoPko ju je aga ugledao, Još je više pred nju išetao, Uzima je po svilenu pasu, Odnese je svom bijelu dvoru. Mlada Zlata, poput bjela danka, Savija se agi oko vrata Kao svila oko kite smilja. Kada dogje Ahmedbegoviću, I on vidje, što je i kako je, Od jada ga zabolila glava. I on pade u zelenu travu, Kako pade, više ne ustade. Osta ležeć na zeleno /i — Nek se grli sa zelenom travom. Hasan aga s ljepoticom Zlatom. Bjelina. Salih joldić. �vin b e h a r 381 Muhamed Hifzl Muftić: Prijatelji. z = ri svagji Muzaferovoj sa političkim protiv­ — „Znaš šta je?“ otpoče Mensur. „Sinoć kad nikom Novićem bio je prisutan i njegov sam došao u stan, dugo sam razmišljao o sinošnjoj prijatelj Mensur. Došavši u svoj stan, prepirci, gdje se prešla granica prave debate". Mensur je dugo razmišljao o tom konfliktu, — „Pa ne udi. On je htio mene iz potaje boc­ koji je ostao neriješen i uvidio je, da ne kati, a ja sam mu rekao baš što ga ide". će ostati samo na tom, poznavajući drzovi— „To je zaslužio i ja velim. Ali ako bi došlo tost Novićevu a i odvažnost Muzaferovu, koji nedo bi ostao dvoboja . . . “ pod izazivom. Mejdan sa sabljama može se donekle I Muzaferu je to na um padalo, ali nije toj mi­ predvigjeti, kako bi mogao ispasti. I prema ugovoru sli veće brige obraćao. Tek mu se sad to ukaza sa­ može biti bez osobite opasnosti. Ali sa puškama? svim mogućim. Nekoliko časova razmišljaše te će: U tom slučaju puka sreća pretežno odlučuje, i ne „Pa nek pozove ako hoće. Ne ću odbiti". može se ništa unaprijed znati. Ta sreća može biti i — „I ja mislim, da bi trebalo primiti, ako po­ na jednu i na drugu stranu. Mensur je bio tog na­ zove. Nego znadeš, šta sam ja o tom još smislio?" — zora, da Muzafer treba da primi dvoboj, ako mu se Mensur na ovom mjestu malo zastade, podiže glavu ponudi. Nu .kako da on meće život svoga prijatelja još bolje, a obrve mu se još više stiskoše, — „Ako na kocku? Kao pravi krajišnik držao se je načela, da bi došlo do tog dvoboja, da ja primim mjesto tebe". je bolje časno poginuti, nego kukavički živjeti. Muza— „A-a-a-a“ — začudi se Muzafer. Ko malu ferove sjajne duševne vrline — to je Mensur žalio, ugodnost osjeti, ali se mnogo više začudi prijateljevu ako bi nesreća bila, pa bi prijatelj podlegao. Zat'"- predlogu, jer ovaj uopće bijaše dosta nježan V slabu­ je još dugo razmišljao i kasno, u neko doba noći, njav, te nije bilo izgleda, da bi se on u tako šta zaspao. uplitao. Onda nastavi: „To nije moguće. Ti nisi nikad Sjutra dan ustavši iz postelje, Mensur se brzo učio mačevanja. Tvoja ti je noga na pometnji. Napo­ opremi, uze abdest — što, priznati se mora, nije baš kon ne znam, ili bi ti u lijevu ruku primio tu tvoju redovito činio — klanja sabah, završivši ga do /om, treću nogu, ili bi ti lijevom sablju držao poput junaka te se uputi svom prijatelju, noseći u desnici kukasti Omera Ljevaka sa Krajine", dovrši Muzafer šaljivo. štap, o koji je oslanjao desnu nogu, jer mu je bila sakata. — „0 svemu sam ja tome razmišljao. Ja i ne Naturivši fes nad obrvu nikud se nije obazirao mislim, da bih mejdan dijelio sa sabljama, baš iz već je išao pun ozbiljnosti. Bio je odjeven u obično razloga, koje sam navodiš, nego bih ja stavio uvjet, mrko ala. franka odijelo, premda je u duši volio lo­ da se bijemo revolverima. Ovim bismo načinom bili vačku odjeću, sa onim p£som po sredini, te sa panizjednačeni u spremi, te jednako bismo bili oba izlo­ tolama do pod koljena. Nu jer te pantole ne biše ženi sreći i nesreći. Moje je tijelo i onako kržljavo, odgovarale na njegovoj suhoj desnoj nozi, a ni onaj pa ako bi trebalo podleći od nas dvojice jednom, kaput kad hćga, to ih ne nosi sa puno prijegora. Došavši prijatelju u stan, zateče ga gdje pije bilo bi shodnije, da ja podlegnem. Šala kraju, tebe je Bog obdario i krepčinom tijela i duševnom sposobno­ crnu kahvu, koju je na špiritu ispekao. šću. Tvoje i potomstvo imalo bi biti krepčije nego — Hodi pobro, da pijemo crnu mećrušinu" — moje. A svojim duhom zajednici islamskoj i čovje­ reče Muzafer, kad ugleda svog vjernog prijatelja. čanstvu možeš ti bolje poslužiti nego ja". Nakon selama i običnog pitanja zašutješe obo­ Na to skoči Muzafer, te ogrlivši svog prijatelja jica, dok im ne provri voda na špiritu, da Muzafer uskliknu: — „Fala dragi Mensure. Tvoja je požrtvovpo drugi put zaspe tčz. nost i previša. I ja ne mogu toga primiti od svog Drugovi na univerei poznati su megju se još iz niže gimnazije. Upoznavši se, sve su se više sprijate- najboljega druga". Zatim odstupivši, te sjedavši opet na ljivali. Mensura je privlačila Muzaferu njegova vesela svoje mjesto, nastavi: „A svog tijela nemoj tako ćud i otvorenost, a kasnije ga posve osvojiše njegove podnipošto držati. Nije ono tako slabo kao što ti rijetke sposobnosti i vrline* kao što je darovitost, kažeš. I zaista ne zna se dokle će ko istrajati. Ti si Iahko učenje, kuraž pred svakim. Mensur takogjer istina nježan, ali si svjež. A to tvoje tijelo je nama učaše dobro, te je rame uz rame sa svojim drugom tako skupocjeno, kad u sebi nosi taku čestitu dušu. prelazio iz jednog razreda u drugi. Uz to bio je iskren Napokon poštedi se u ovom slučaju, koji nije tako do skrajnosti. Riječ njegova bila je pouzdanija nego ni važan ni težak, da bi se, ako bi ustrebalo, mogao ikoji pisani ugovor. Dok je Muzafer odavao neku že­ korisnije i časnije žrtvovati. U ostalom, ja sam u re­ zervi lajtnant, pa . . . “ stinu, Mensur je pokazivao dosta hladnokrvnosti. f �BEHAR 382 U tom neko pokuca na vratima. Unutra stupiše dvojica njihovih kolega, nu ozbiljno i svečano u crnim haljinama i sa cilindrima na glavi. — „Mi smo poslati od gospodina Novića, da 'bi iza podne u tri sahata izvoljeli izaslati svoje svjedoke, da ustanovimo način viteškog riješenja radi sinošnjeg konflikta". — „Molim vas, je li gospodin Nović označio vr“___ pohiti Mensur da upita. Ali ga prekide Muzafer sa riječima: Sejjah: vm — „Potrudiću se gospodo, da ne budete trebali čekati". — „Sluga!" — „Slugal" dvostruko se s obe strane oglasi. * Dvoboj se je obavio sjutra iz jutra i to sa sa­ bljama kao megju časnicima, makar i u rezervi sa običnim načinom i svršetkom. Krv je potekla od obo­ jice protivnika: Muzaferu iz ruke, a Noviću sa čela. Časti je udovoljeno s obe strane. ----- Razgovori. 6. 5. Gledali smo kolo zvjezda, Što se nebom tiho kreće, Pitali smo jedno drugo Koja j’ zvjezda naše sreće. Kad se čovjek svjeta prašta. Kada čuje tešku zemlju Gdje na tvrde tahte pada, Kada bude kraj veselju. Ja iz one sjajne čitam Na sred neba što s’ odmara: — Budućnost je naša sjajna Puna sreće, puna čara. Onda istom pita sebe: Je li bio časak samo, Da bez znoja prošao je, Dok ne dogjoh grobu amo: Eno, zlato, kako trepti, U veselju kako gori, Vidiš da nas milo gleda, Valjda hoće da nam zbori: Pa se sjeća divne noći Što na grudim proveo je Djevojčeta, koje ljubi; I kad slatko zaspao je. — Sreća svjeta nije ono Za čim ljudi ginu vehnu; U ljubavi sreće ima, Ona čuva uspomenu. Sretan onda, grob je njemu Jer ga kriepi uspomena, Da na svietu slasti ima, Da sve nije puka tama. Ćazim:-----— -------- Turska pjesnikinja Nigjar. jerilo napretka jedn©&naroda jest naobrazba neke i prije njega —, mi danas vidimo na sve strane njegova ženskinja, — veli neki mudrac. I za­ bezbroj ženskih prosvjetnih zavoda, nižih i srednjih, ista; narod koji želi, da korači prosvjeti gdje se mlade Osmanlijke uzgajaju i naobrazuju, da i civilizaciji, mora se u prvom redu po­ budu valjane domaćice i vrijedne majke, koje će znati brinuti, da svoj ženski svijet naobrazi i unaprijedi, a i uzgojiti dobre članove islamskom društvu othraniti tom nas uči i historija novijeg razvitka pojedinih naroda. i turskom narodu. Osim tih početnih i srednjih žen­ Držeći se toga principa i osmanlijski je narod u ova skih škola po pokrajinama, u Carigradu imade ženska zadnja tri decenija mnogo intelektualno napredovao. preparandija (darul-muallimat) s tri odjelenja. U pr­ Kraj tolikih muških početnih, srednjih i viših škola u vom odjelenju se Osmanlijke osposobljuju za učite­ turskom carstvu, koje su podignute kroz ovo trideset ljice na početnim školama, u drugom na nižim gim­ godina vladanja Nj. Vel. sultana Abdul-Hamida II. — a nazijama (ruždije), a u trećem odjelenju za profeso- « �VID BEHAR rjce na višim gimnazijama, koje su podignute u Smirni, Solunu, Brusi, Šamu i još u nekim važnijim grado­ vima turske carevine. Ova je preparandija osmanlijskom narodu dala mnogo dobrih pjesnikinja i valjanih spisateljica,čijim se duševnim proizvodima danas po­ nosi osmanlijska literatura. Imena: Fatime Alijja, Ni­ gjar, Mihrunnisa, Semijja, Aišei-Surejja, Aišei Siddika, G’juzida Lejla-Ferida i dr. svijetliće se poput zvijejezda na obzorju turske lijepe knjige, dok je svijeta i vijeka. Ali megju tim svjema proslavljenim hanumama — izuzam Fatime Alijju, koja se je ne samo na polju lijepe knjige istakla, nego koja je i sa svojih dubokoumnih filozofskih rasprava stekla velik glas u cijelom obrazovanom svijetu svakako najvidnije mjesto zauzima Nigjar, plodna i duhovita pjesnikinja osmanlijska, kojoj i sami Abdul-Hak Hamid, najveći turski pjesnik jednom prilikom reče: „Lijepa naša pjesnikinjo! Naša se knjiga može ponositi tvojim bogodanim pjesmama, — tim biserom naše ženske poe­ zije; mi osmanlijski pjesnici dičimo se tobom kao članom našeg Harabata." Danas nema ni jednoga naobražena Osmanlije, ni jednoga muslimana, koji prati tursku književnost, da mu nije poznato ime ove visokonaobražene hanume, ove najplodnije i najveće pjesnikinje novog Istoka. S toga sam evo i ja odlučio, da cijenjenim čitateljima „Behara" prikažem život i rad Nigjar hanumin makar i u maloj slici; da ih upoznam s tom velikom muslimankom. Nigjar hanuma potječe od visoke porodice po krvi i po položaju. Otac joj je Magjar Osman paša, borac u revoluciji za slobodu i samostalnost Ugarske, koji je poslije poraza magjarske vojske 1848. — da ne pane u ruke Austrijanaca — pobjegao u Carigrad s Košutom, Andrašijem i drugim vogjama ustanka, gdje je posve ostao i islamsku vjeru primio. Osman paša je pripadao magjarskoj aristokratskoj porodici Farkaš, a prije nego što je u Islam došao bilo mu je ime Šandor. On je prije deset godina preminuo u Carigradu u časti divizionog ge­ nerala i profesora carske vojne akademije. Nigjar hanumina je majka rogjena stambolkinja Emina Rif’ati, kći Nuri efendije, sekretara glasovitog diplomate i velikog vezira Fuad paše. Pjesnikinja se rodila 1866. po Is. u Carigradu; dakle danas je upravo u najboljoj snazi u 41. godini života. Dok je bila još maleno dijete, otac joj je ve­ liki trud ulagao, da mu kćerka nauči turski, njemački i francuski jezik, a dobavljao joj i učitelje glazbe, koji su je učili na glasoviru i drugim instrumentima. Ljubav za naukom na Nigjar hanumu je prešla s oca, a dar pjesnički s majke, koja je — i ako ne bijaše pjesnikinja — veliku ljubav gojila prama pjesništvu, te je cijele pjesničke zbirke na izust znala. Nigjar hanuma je vrlo mlada — u svojoj jedanaestoj godini — stupila u bračni život. Vjenčala se s -jednim vrlo 383 bogatim i naobraženim stambolijom, Ihsan begom, danas visokim činovnikom u ministarstvu državnog imovinskog katastra. JjU« Jl»L jis — u četrnaestoj je godini majkom postala. Njena pjesnička karijera započima jednim nesretnim dogagjajem u porodici: prva joj pjesma bijaše poduga jadikovka na grobu jedinog joj brata, koji je u cvijetu mladosti umro. Njegovom je smrću dakle jedna obitelj izgubila vrijedna i valjana člana, a turski narod stekao jednu veliku pjesnikinju. — Pjesnikinja ima troje muške djece: Salih Munira, Salih Feriduna i Salih Kirameta. Razumije se, da ih je majka najljepše uzgojila. Sva trojica su svršili carski licej Sultanijju, kao najbolji gjaci, a Feridun beg je osim tog absolvirao i pravnu akademiju u Carigradu. Najstariji Munir beg, koji je danas od glavnih urednika carigradskog francuskog političkog dnevnika „Le Vant Heralda" kao i srednji Feridun beg nastavnici su francuskog jezika na Sultanijji, a majčin mjezinac Kiramet beg, po kom su pjesnikinju prozvali „Ummi Kiramet" ove godine svršava visoku poljoprivrednu akademiju u Carigradu. Nigjar hanuma je najprije čitala stare turske pjesnike Fuzuliju, Nef’iju, a poslije i francuske pjes­ nike kao Viktora Huga, Alfreda de Musset-a, La Martine-a, Prudommea, i druge, čije je mnoge radove na turski jezik prevela. Prva zbirka njenih pjesama zove se „Efsus" (Uzdah), koja je izišla na sivjetlo 1304. po Hidžr. (1889.), a drugo se izdanje oštampalo 1308. po Hidžr. (1890.) Iza toga je drugu zbirku pod istim imenom izdala, a onda su u dvije — tri godine razmaka slijedile zbirke „Niran" (Ognjevi), „Aksi sada" (Odjek) i „Safhati kalb" (Listovi srca). Njene sve pjesme obljubljene su kod Osmarilija kao i ona sama. Pjesnikinja bi uvijek ljeto provodila kod roditelja na Bujuk-adi, (ostrvo u Zlatnom rogu) gdje je većinu pjesama spjevala. Zimi živi u Peri megju mnogim prijateljima i znancima. Zidove njena salona krase slike današnjeg tali­ janskog kralja Viktora Emanuela, francuske spisate­ ljice i rogjakinje Napoleonove princeze Ratagy, pred­ sjednika francuske akademije nauka, Pier Lotia, člana iste akademije i poznatog književnika Prudomme-a i mnnogih drugih velikana i učenjaka zapadnih. Koliko god je Nigjar hanuma poznata megju Osmanlijama kao velika pjesnikinja i učena žena, toliko je ona poznata i u Evropi. 0 njoj i njenom pjesničkom radu pisale su mnoge ruske, francuske, engleske, njemačke, talijanske i magjarske novine, kao „La Revue Ensiclopedique“, „La Ruvue du l’Orjent", „Magjar Szalon", „Lajpziger Ilustrirte Zeitung", „V&nap Ujsag" i druge. Od početka Islama do danas nije se ni jedna Musli­ manka proslavila kao ova skromna i nježna pjesni­ kinja; ona je najsjajnija zvijezda na trinaeststoljetnom obzorju muuslimaske ženske poezije. — Najmilija joj danas zabava pjesma i muzika; upravo savršeno um- �BEHAR 384 jetnički znade svirati na glasoviru. Tursku glazbu dubokim patriotskim čuvstvom ljubi; a mnoge su njene pjesme osmanlijske komponiste uglazbili. Pjesnikinja do danas nikad nije daleko izvan Carigrada putovala osim jedan put u Solun, Siroz i Brusu. Carigrad veoma ljubi. Njeni rogjaci po ocu više su je put pozivali u Magjarsku, da ih posjeti, ali se nikad nije htjela odazvati pozivu. Poznati turski pjesnik Mahmud Ekrem beg pripovijeda, da je jednom prilikom upitao Nigjar hanumu: — „Ili se više, hanum efendi, ponosite, što ste Osmanlijka ili što ste Magjarica?" Pjesnikinja mu na to pitanje odgovori: — „Efendim. Evropejci, koji me posjete, kažu da sam Magjarica, a ja se na to ne ljutim. Moj otac — i ako je Magjar — u Carigradu se je uzgojio i naobrazio; majčin je jezik skoro posve zabravio bio. Ja sama ne znam madžarski govoriti. Ja ljubim svoju domovinu, svoje rodno mjesto Carigrad. Do sad iz njeg nikud daleko nijesam išla. Rogjaci su me toliko put u Magjarsku zvali, ali ja im nijesam otišla. Moja je domovina — Turska, moj jezik — turski jezik, moja majka — turska je kći. I ja sam se u Turskoj rodila.' Ja sam Turkinja, muslimanka i više se tim dičim nego ičim drugim na svijetu. Magjari su ple­ menit narod i ja prama njima osjećam u srcu velike simpatije. A svakako nijesu li nam rogjaci? Sama povijest tvrdi, da su Magjari čfsto tursko pleme." Nigjar hanumine su pjesme pravo ogledalo jedne nježne ženske duše; kroz svaku se provlači nit tople čežnje, intimna uzdisanja i žarke ljubavi; a formom su upravo nenatkriljive. Mi ćemo ovdje sada pokušati da iznesemo dvije tri pjesmice pred „Beharove" či­ tatelje makar i u mršavu prijevodu, a i odsele ćemo uvijek pokoji njen rad donositi, nadajući se, da ćemo njime ugoditi islamskoj čitalačkoj publici. Evo tih pjesama! I. Rastanka se dani dulje, U beskrajnost idu noći; Moje grudi boli tište A bez tebe na samoći. U cvjetnjaku na ružici Gledala sam čare tvoje, Za to kao slavulj mali Vazda cvili srce moje. Moje srce vezano je Za vlas crne kose tvoje; Ah, tvoja te Nigjar moli: Utješi me zlato moje! II. Ti si lijep. Sva ljepota U te je utjelovljena, U tvome je crnom oku Rajska vatra raspaljena. I na nebu i na zemlji Svakog časa ja te gledam Ko nebesko divno biće -*~ I ljubav ti ispovjedam. Ti caruješ mojim srcem, Ti si vladar uma moga, Otkada sam u mrežama Tvog sevdaha angjelskoga. Ah, ne sumnjaj! moje žiće 0 trepavki tvojoj visi; Ja sam t’jelo — ti si duša; Ja sam sjena — stablo ti si Moja duša ljubeć tebe 0 vječnome carstvu sniva; Tvoje oko ovom pjesmom Moje grudi nadahnjiva. III. Srebrolika mjesečina, Kad se nebom porazlije — I mirisna ružičica, Kad se rose ponapije; Tanki cvrkut malih ptica, Tiha pjesma noćnog mira I akordi rastrgani S lahke harfe i klavira; Svako slovce one knjige, Koju tvoje oko prati, Svaka travka, svaki cvjetak, Što u tvome vrtu cvati; I sve što taj svijet krasi, Sve što tebi radost nudi I sve ono, u tvom srcu Što duboki uzdah budi; Čuj, u bačši fontan jeca I prosipa kaplje male: To su suze: za tobom ih Moje oči proljevale. Pa i rujni plamen cvjeće, Što na tvome stolu gori I uzglavlje, kad ti na njeg Slatku glavu san obori; Svake noći lice tvoje Prispodabljam mjesečini; A1 i mjesec skriva mi se Za oblačjem u daljini. Ja bih htjela, to sve skupa Da ti šapće ime moje, Ja bih htjela, da ti pjeva Pjesme vjerne ljube tvoje. �vni BEHAR 385 Ata Nerćes. ===== Mali Meho. (Crtica). Sjedim za učiteljskim stolom i razmišljam___ Osim što čovjeka dužnost zove na rad, kad ga ono još jaka volja krijepi i bodri na posao, divna je to slast ljudskog života. A stupiti u školsku sobu pa otpočeti odgajati čitavu hrpu sitne dječice, koju je svoj narod na uzgoj i na nauku poslao, — to je krasan poziv, blagoslov­ ljen je to rad. Bože moj! Preda mnom ih evo svih, — stidljivo i nesigurno uprli očice u me, budućeg im svagdanjeg prijatelja, a ja ih moram jednako milo gledati, jedna­ kim ih odgajenjem moram voditi cilju, što se zove — čovječnost. Pa tu eto sad j)osla! Jedni su mi brljavi, drugi Čisti, pa gladni i siti, nagluhi, nenadareni, daroviti... i kakvih još nema. Tad učitelj zove u pomoć svoju moć, što se zove „pedagogija", da jednako odgaja te mladice ljudskog stabla . . . Mali Meho — kanda mi se najviše srcu prislo­ nio, pa ga najvećma i moja učiteljska misao prati. Dijete je to u sedmoj godini, inače mršava tijela, sitne glave sa crnom kosom, lica blijeda a očiju bojažljivih, koje se nikad s tugjim pogledom ne smiju sudariti. Eto, tu, u tim majušnim, punim straha očima, ležala je neka tajna zagonetka. U školi mi mirno sjedi, a kad pazi na nauku i moje riječi, kao da ga često svraća misao i zavede onu malu glavicu negdje, gdje nije ni najmanje ugodno, jer tad mu lice izgleda vrlo tužno i žalovito. I u učitelju se tada pobudi mnogo samilosti, ali on ovaj divni osjećaj čovjeka mora što bolje primjeniti. Stanem ga proučavati. „Deder, Meho, kaži ti nam a. .. i t. d:, pitam ga o onom, o čemu je riječ, a Meho šuti, muči se, napreže s e . .. i brižne u mučno jecanje. Njegovi dru­ govi — djeca — 'primjećuju, da se Meho prepao, J e r njega mama tuče". Žalio sam to dijete svaki dan sve to više, a svaki dan mi je draže bivalo... Jednoč malo, kao po običaju, sjednem u svojoj kući, poslije ručka, da koju sa svojom čeljadi izmijenim. „Ama, čuješ", — rek©h svojoj domaćici, — „po­ znaš li ti majku Mehe Ibrišimova?" „Znam. Ama, čini mi se, da mu ono nije mati, nego maćeha". Sad istom meni puca pred očima Mehina prepast. Mama je svemu kriva. A otac Ibrišim? Njega već odavno znam, ta za Boga, on je otac, on misli: ko još o djeci vodi računa, tu su eto žene, neka se brinu za njih... Jednog predvečerja pogjem sa svojom kćeri kroz našu mahalu, k rijeci u šetnju. U putu dogjem i pred kuću malog Mehe. Tu se Meho naslonio na tarabe golokrak, pa plače. „Hajde, sinko, obuci gaće, pa ćeš s nama ho­ dati", rekoh mu i dijete posluša, te unigje u kuću, da išće gaće. Za čas se oko mene okupila maholjska djeca, a i pokoja žena viri kroz pendžer ili čak se ne krije „od efendije", pa zapodjenuše sa mnom razgovor. A razumijem ja naš niži, siromašni dio naroda. U tome evo i pod boščom Mehine „mame", vodeći Mehu za ruku, a na licu joj vidim, da je pripravna sasuti ne­ koliko riječi, punih gnjeva na Mehu. Da tom predusretnem, rekoh: „Nek si ga baš dovela, nek ide s nama šetati. Meho je dobar k6 janje". „Ah, ne znaš ti, moj efendija, ove hinje, hajirsuz je ovo, da se kazat’ ne more", poče žena da blebeće, a ja ću opet mirnim, lijepim tonom: „Nije, draga, hajirsuz, dobro je to dijete, pa zar boležljivo, pa se „hinji", a eto ja od sve djece njega najvolim. Mene lje sluša, samo mi se ne svigja, što ga čistijeg i opranijeg ne držiš, a ovako lijepo dijete . . . “ Žena, inače blebetuša, gotovo se razočarala, pa htjede „svom snagom" opet udariti, a ja nastavih: „Aman, ja Rabbi, srećna li ti je svaka, koja ev’ ovako dijete ima, pa ga lijepo pazi i odgaja; ne treba joj boljeg pred Bogom sevaba". „Nije ona, bogme, Mehina mati, to joj je pa­ storak", dobaci jedna curica. „Sve jedno je to, ona mu je na mjesto matere, pa kao i mati. A kad pomajka goji svoga posinka lijepo i uredno, bogme je to lijepo i čuti, a kamo li to raditi". Žena se posve umirivala, a ja milo pogledam dijete, uzmem ga za ruku i povedem u šetnju. Sjutradan dogje mi Meho u školu obučeniji i umiveniji. Sitni, divni plamenovi, što ’no mu uz lice udarahu, izraziše se veselije. A meni vrlo ugodno bi, što sam „sevab" stekao, da je maćehina mržnja počela jenjati prama mome sitnom, siročetu Mehi. Pratiću vas, mala siročadi, i čuvati, da ne budete nesrećni, koliko to mogu kao čovjek . . . �BEHAR vm M. Ć. Ćatlć: ------- -- U sevdahu. U sevdahu moja duša Oko tvoga dvora l’jeta, Tebe traži, Šemso mila, Kao leptir majskog cvjeta. Ahl željna je, da na tvoje 1 Ružičaste usne pane; Pa pusti je, zlato moje, Ljubeći te nek izdahne . . . . Hotjela bi amber-miris S vilinske ti kose piti; — Ah, pusti je! ona će se U tom milju utopiti!___ U sevdahu srce moje Tvoga toplog žara žudi, Hotjelo bi, da s’ ogrije Sred mlagjanih tvojih grudi. U sevdahu pjesma moja S lahke harfe k tebi hrli I tvoj svaki korak prati, Jer je željna da te grli; Daj pusti ga, na toj vatri U pepeo nek se stvori: Smrt će njemu slatka biti, U sevdahu kad izgori. — IbrpliJm Dautović: Izliječen. Pet je mjeseci minulo, kako nijesam bio kod kuće u rodnom mjestu. Za to vrijeme bijaše se mnogo što šta promijenilo. Prvo jutro, kad sam izišao u čaršiju, upade mi u oči moj dobri komšija Avdo, mladić od kojih dvadeset godina, štono se kaže — istom ga naušnica nagarila. Prije godinu dana ostavih ga zdrava i vesela, a sad mi se on činjaše kao kakav starac, kojemu je već i osamdeseta preko glave prohujala. Pognutih legja i blijeda lica igjaše on prema meni. Čim me opazi, pozdravi me onako veselo: „Selam alejkj". — „Vealejkjumu selam" — otpozdravih ja. Za tim upitasmo se za zdravlje i veselje. „Ma, vjere ti, Avdoa — upitam ga — „šta bi tebi, pa tako brzo propade u zdravlju?" „Ne pitaj, brate", — reče mi on. „U mjesecu oktobru otjeram ja desetak tovara suhih šljiva u Brčko na pazar. Prodavši šljive, uzjašem konja i krenem kući. Putem, baš blizu Lopara, posrne konj ispod mene i ja — bub o ledinu. Čim padoh na zemlju, uhvati me nešto kao kliještima u legjima, te kako onda, tako i danas, ne mogu nikako da legja ispra­ vim, već, kako vidiš zgrbljen hodam". „A jesi li kakvog lijeka tražio?" — upitam ga ja opet. „Ma jesam, bogme" — reče on. „Ljudi rekoše, da mi je upalo meso megju kosti, pa sam zvao Aliju Muharemovića — znaš da je on veliki erbab u tome. Ali mi ništa ne pomože. Zvao sam i Omera H. Ara- povića iz Kozluka, nad kojim nema majstora u po­ pravljanju legja, ali mi ni on ne može ništa pomoći. Ama u kratko rečeno, zvao sam mnoge majstore, gdje god sam za kojeg čuo, ali mjesto da mi bolesno meso izmegju kostiju iščupaju, oni i zdravo meso počupaše". Pošto sam imao u čaršiji posla, oprostim se s Avdom, pozvavši ga, da mi dogje sjutra malo na razgovor kući. Po večeri odem mjesnim oružnicima na sijelo, jer me bijahu pozvali na razgovor. T?imo zatekoh i Avdu. Pošto oružnici bijahu za stolom, ja im zaželim dobar tek i pogjem do Avde na stolicu. Dok su oružnici večerali, dotle nam je Avdo svoj neki doživljaj pri­ povijedao. Baš kad je bio u najživahnijem pripovije­ danju, poklaše se pas „Lord" i mačka „Fritz" pod Avdinim stolom, da on nije ni opazio, kad su pod njegov sto došli. Avdo na to preplašeno gjipi sa stola, sav blijed u licu, ali se brzo osvijesti i lice mu se razvedri, jer se bijaše ispravio u legjima. Od ve­ selja poče on po sobi skakati. I mi ustadosmo i po­ česmo se zajedno s njime veseliti i ujedno smijati mu se, kako ga pas i mačka izliječiše, a ljudi ne mogoše. Poslije nam je jedan od oružnika pripovijedao, kako je bacio mački „Fritzu" jedan komad mesa. „Lord" vidjevši u nje dobar komad mesa, potjera je, da joj ga otme i baš pod Avdinim se stolom pokolju, a da Avdo sav taj dogogjaj nije ni primjetio. �BEHAR VID Fadil Kurtagić: 387 ----- Što se sm iešiš?... Tvoj angjelski lik me prati, Kud god moja noga kroči; Gledaju me vazda, Plavko, Tvoje l’jepe, plave oči. I čarobni rujni smiešak, Što vrh tvoje usne pliva — Usred sanka, usred jave Viečno mene podraživa. A št? ~nači pogled onaj, Šta li smiešak s usne tvoje? Da l’ je pusta ironija, II je ljubav — carstvo moje? Tim pogledom i tim smieškom, Znaš li šta si učinila? Iz njedara mladenačkih Srce si mi ugrabila! — Što se smiešiš, što me gledaš, Za što li me tvoj lik prati? Ah, i meni srce treba, Vrati mi ga, Plavko, vrati!... Kratke priče i dosjetke. (Sabrao: Fakir.) — -— Diplomatski odgovor. s pera i papir zamrlja, na što ga on Ijutito zgužva i bacf na tle. Hašmet, koji je dotle šutio, posve ozbiljna lica sage se zemlji, diže onaj papir i gurnu ga u svoja njedra, na što ga naglednik harema zapita: „A što vam treba taj papir?" — „Da imam uspotnenu na vaše visočanstvo," odgovori mu pjesnik „jer ova kap znoja s.vašeg mubarek lica, što je kanula ovdje, vječito će me na Vas sjećati." J ^ s ^ ^ g ip a ts k i princ Mustafa Fadil paša, negdašnji n lS /T predsjednik državnog savjeta u Turskoj bio ,/■/!£.( je žestoki neprijatelj glasovitog diplomate i velikog vezira Mehmed-Emin Ali paše, a i načelni protivnik njegovih liberalnili os­ nova, s toga ga je uvijek osugjivao i ogo­ varao pred merhum sultan Abdul-Azizom. Prilikom Kako Arapi ljube pjesnike. jedne audijencije sultan otkrije Ali paši -- kojeg je Glasovitom arapskom pjesniku Nabigatul-Džadiji vrlo poštovao zbog njegove visoke državničke spo­ sobnosti, — kako ga kod njeg Fadil paša ogovara, bijaše došlo neko duševno neraspoloženje, te nije mogao ništa spjevati cijelih četerdeset dana. Njegovo prestavljajući mu u najcrnjoj slici sav njegov rad pleme Beni-Džade zaratuje megju tim s nekim drugim oko poboljšanja državne uprave. Visoki državnik s diplomatskom udvornošću i plemenom i brzo ga do nogu potuče. Čim je Nabiga osmjehom na usnama sultanu odgovori: „Veličanstvo! čuo za tu sjajnu pobjedu, odmah pod dojmom njenim Bog je dao svakom čovjeku dva oka, da jednim spjeva jednu oveću kasidu. Tada mu njegovi saplemenici rekoše: promatra dobra, a drugim zla u svijetu. Fadil paši „Tako nam tvoga dragocjenog života! Mi smo pak fali jedno oko i to po svoj prilici ono, kojim gleda dobra; s toga se nije čuditi, da pri meni vidi veseliji, što si ti propjevao, nego što smo dušmana samo zle strane." — Fadil paša je naime bio u jedno’ porazili." f Jadna utjeha. oko ćorav: Pjesnikov sarkazan. Kad je jezičasti turski pjesnik Hašmet zbog jedne* žestoke satire proti dvora bio osugjen na pro­ gon iz Carigrada, dogje naglednik carskoga harema Dževheragi, koji je bio crn kao ugalj, da ga zamoli, nek posreduje kod sultana, ne bi li mu oprostio počinjeni grijeh i pomilovao ga. Mrki etiop oda­ zove se molbi i uze tintu i pero, da zapiše ime Hašmetovo, kako ne bi zaboravio ishoditi kod sul­ tana pomilovanje. Pišući, kane mu pokrupna kap tinte Siroti i ubogi Ebu-Šamakmak nije na sebi nigdje ništa imao, osim jedan otrcani kaftan, u kome se stidio izaći megju ljude iz svoje malene i prazne kolibice. Jedan put ga posjeti neki njegov prijatelj, kome se on potuži na svoju golotinju, na što ga ovaj stane tješiti: „Strpi se, o oče Šamakmakov, jer na sudnjem danu biće onaj najbolje obučen, koji je na ovom svijetu gč b io / Na te se prijateljeve utješljive riječi pobožni starac malko zamisli, a onda, smijući se reče: „Ako je to baš tako, ja ću zasigurno tamo biti trgovac odijela." �BEHAR Abdul-Melik i Ša’bija. Kad se je Ša’bija, glasoviti vezir Abdul-Melik ibni Mervana, povratio iz Carigrada, gdje je išao kao izvanredni poslanik, donese svom' suverenu jedno za­ pečaćeno pismo od grčkog cara. Čim je Abdul-Melik počeo čitati pismo, promijeni se u licu i Ša’biji reče: „Veziru, znadeš li što mi piše ovaj nitkov?" „Ne znam, o vladaru pravovjernih!" vezir mu odgovori. — „Evo čuj šta veli:"' Abdul-Melik nastavi, „Arabskoj bi državi na čelu trebao stajati vladar ovake sposobnosti, kao što je tvoj poslanik..." vm — „E veličanstvo," Šabija ga predusrete, tebe nije vidio, pa da upozna tvoje sposobnostj°n vrline; on ti zavidi, što imaš u svojoj službi državnika kao što sam ja." 1 Djela su slava. Prvaci Benu-Temim porodice zamoliše jedno pjesnika Selamet-ubnu-Džendela, da ih proslavi m svojim divnim i kićenim pjesmama, a da će ga za to obilno nagraditi. Svijestan svoje visine, pjesnik odbi njihovu nagradu, govoreći im: „Ako želiš, da se oko tvoga čela Vijenac slave svija, onda stvaraj djela!" Istočno biserje. (Sabrao: Keda.) = = = = = Pozorište je slično ogledalu, u kojem posmatrač sam sebe vidi. N. Kemal. Inteligencija je najodabranija kasta ljudi. N. Kemai. * Čovjek se manje — više naslagjuje u iluzijama i maštanju, jer istina i zbilja života opore su; njihovo se lice rijetko kada osmjehne. Abdul-Hak-Hamid. (t N A R O D N E UMOTVOR I NE . H. Kreievljaković: = Prvi sevdah. Pivo pije gondže Mehemede, Na Varoši na sred Sarajeva, A sa svojim dajom Hasanagom. Gondže Mehi knjiga dolazila I uz knjigu uvehla jabuka. Njemu veli dajo Hasanaga; „Moj sestriću gondže Mehemede, Otklen tebi knjiga šarovita I sa njome uvehla jabuka? Da ti nije Zlata isprošena?" Gondže Meho daji odgovora: »Progji me se dajo Hasanaga! Dvorih pašu tri godine dana, U njeg bjehu tri kćeri djevojke. Najmlagja mu bješe ponajljepša,” Najmlagja mu pred dvor izhogjaše, Paši babi sablju iznosaše. Pa je sada za nedraga dali, Za nedraga rad nesretnog blaga: U Repovce za Muhamedbega. Često meni sitnu knjigu sprema I uz knjigu uvehlti jabuku: „Mehemede tri žalosti moje! Jedna žalost crne oči tvoje, Druga žalost, što se rastadosmo, Treća žalost gdje mi sugjen nisi! Gdje se mlada udah za nedraga; Sa nedragim sina sam rodila, Od jada mu tvoje ime dala, Od čemera ni zvat ga ne mogu. Kad mu babo iz čaršije dogje On mu veli: hodi babi sine! A ja mlada u sebi pomislim: Hajde sine, ne bilo ti babe, Već t’ ostala majka udovica, Pa s’ udala za prvog sevdaha!" �VID BEHAR 389 NARODNE UMOTVORI NE. Mehmeda mila majka karala. Mehemeda mila majka karala: „Mehemede živ ne bio u majke! Odkud tebi te crvene jabuke? To su tebi nadavale djevojke; Ponajviše Umka kučka u Majke." Mlad Mehemed miloj majci govori: „Da ti tako meni majko ne činiš, Ja bi tebi svoje jade kazo, Kad ja pogjem da večeru večeram; Men’ se čini večera mi čemerna, Kad mi nije moje Umke kod mene. Kad ja pogjem u halvate da spavam, Men’ se čini halvat mi je tavnica, Kad mi nije moje Umke kod mene. Kad ja pogjem u džamiju da klanjam, Ja ne znadem u džamiji kibleta, Nit ja znadem za imamom klanjati; Kad mi nije moje Umke kod mene." Tekla Sava... Tekla Sava mutna \ krvava Ona nosi drvlje i kamenje U gjemiji bratac i sestrica I nevjesta Hasanaginica. Seka bratu uz rukave veze, Uz rukave careve munare, A uz skute svoga dragog pute; A brat seki telli kavad šije. Seka bratu tiho govorila: „0 Boga ti brate Hasanaga! Često udri puce do puceta A i one zlaćene ilike, Nek ne može ni al katmer proći A kamo li ruka od junaka." Govorila Hasanaginica: „Luda ti si moja zaovice! U mene je brat terzija bio, I meni je telli kavad šio, Sve udaro puce do puceta, A i one zlaćene ilike, Nije mogo ni alkatmer proći A kamo li ruka od junaka, Kada dogje tvoga brata ruka, Sve se puce u krilo sasuše, A ilike po mehku dušeku." Osman *i Vila, Vila jaše konja Osmanova, Vila jaše, Osman pješe ide. Vila nosi sina Osmanova; Osman vilu iz sveg grla viče: „Stani vilo, da se odmorimo, Odmorimo i razgovorimo." Osmi vila s dore odgovara: „Meni nije sad do odmaranja, Već je meni sad do putovanja, Jer ja letim da Bijograd zidam. Bijograd se počo osipati Sa ćemera od Dunava hladna, Popravlja ga četerest majstora Evo ima sedam godin dana; Ne može ga niko popraviti Nit mu može tilsum pogoditi. Nosim tvoga sina uzidati Ne ću li mu bedem popraviti. A drugog ću sina ti roditi U Bijograd na pašaluk dati." Mustafa Handžić. LISTAK. Islamski svijet. Islamska duhovna gimnazija u G’jundži. (Ru­ sija.) — Požrtvovnim radom i zauzimanjem Ahond Mula Muhameda osnovala se je u G’jundzi velika duhovna isl. gimnazija sa devet razreda. Zgrada školska stajala je dvadeset i pet hiljada rubalja. Ne­ koliko je profesorskih sila dobavljeno iz Carigrada, koji će na tom novom zavodu muslimanske prosvjete u Rusiji predavati svijetske znanosti. Program je nas­ tave vrlo obilan. Osim vjerskih znanosti, kao hadisa, tefsira, dogmatike, šer. prava i t. d., predavače se francuski, perzijski, arapski, turski i ruski jezik, onda matematika, geografija, fizika, kemija, logika, psiholoVlasnik: Adem aga Mešić. Iz zbirke: 'lije AHefendlća. --------- a Tgija, botanika, prirodopis, crtanje, kosmologija, eko­ nomija, megjunarodno pravo, biologija, povijest svijetska, povijest Islama, racionalna agrikultura, nauka o mikropima i t. d. i t. d. — Ovu su gimnaziju ruski muslimani podignuli dobrovoljnim prilozima, a osi­ gurali su joj i veliki vakuf (fond), odakle će se iz­ državati. Bože moj! Kada li ćemo mi u Bosni imati bar jednu ovako uregjenu medresu!? Džamija u Petrogradu. Odboru za skupljanje dobrovoljnih priloga u ime gradnje džamije u Petro­ gradu, došlo je od 1. maja 1906. do maja 1907. god. 130.035 rubalja i 28 kopejki ijane, što po prilici iz­ naša 400.000 K. _______ Odgovorni urednik: Semsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. �BEHAR 390 vm N A R O D N E UMO T V O R I N E . A. AHefendlć: — Alibegovica. Hvalila se Alibegovica Baš na svadbi megju kadunama: „Kako mene moj Alibeg ljubi! Kud god hoda za- ruku me v6da, Gdje god sjede na krilo me meće, Kad se kune sve mene spominje: Živa meni moja Hanka bila! Kad me budi u lice me ljubi: Ustaj srce, izašlo je sunce, Donio sam studene vodice, Pa ti umi svoje bjelo lice." Nitko tome mani ne bijaše, Neg svekrva Alibega majka. Ona stade misli premišljati, Kako će ih mlade zavaditi. Sve mislila na jedno smislila, Pa govori sinu Omerbegu: „Omerbeže ponajdraži sine! Id’ opadaj svome bratu snahu" To se njemu na ino nemaže, I on skoči od zemlje na noge, Pa on ode Alibega dvoru Kad unigje u šikli odaju, Kupi svoje što si donijela," Ona uze nićah i nafaku I pokupi što je donijela. Ona ode natrag svojoj majci. Nije prošlo ni pola godine, Svati prose Alibegovicu Zuprosili pa je isprosili; Odvede je kita i svatovi, Ispred dvora bega Alibega, Sve to gleda beže Alibeže, Kad je ljuba od kule odmakla, Uze durbin od sedam kanata, Pa je prati do sedam sahata. Kad je ljuba za goricu zašla, Puče srce u živome begu, 1 umrije žalosna mu majka. Ljuto cvili Alibega majka Ona žali sina Alibega, Žaleći je oči isplakala. Osta ona sa najdražim sinom, Da je hrani do zadnjeg izdaha. Al’ mu snaha ićindiju klanja, A Alibeg na šiljti sjegjaše. Govorio beže Alibeže: „Bujrun brate, bujrun Omerbeže! Kakve li nam sad donosiš vješti? Govorio beže Omerbeže: „0 Boga mi brate Alibeže! Nisam došo sjela sjelovati, Već sam došo tebi kazivati: Što je doma oko našeg dvora, Sve je snahi lice obljubilo!" Snaha šuti ništa ne govori, Već proPjeva suze niz obraze. Mučno bješe begu Alibegu, Pa on skoči od zemlje na noge, 1 otvori sedefli sanduka Pa on vadi groše i dukate, Ter ih daje svojoj dragoj ljubi. „Uzmi ljubo nićah i nafaku. Zaboravno ime. „Ibrahime na gradu zeime, Sve ja tvoje zaboravim ime. Tri sam puta ćitab proučila Dok sam tvoje ime naučila, Da bih tebe u knjigu pisala, Žao mi te u crno metati, Da bih tebe na jagluku vezla, Jagluk će se odma poderati, Pa ću tvoje ime zagubiti Da bih tebe u pjesmi pjevala Neda mi te mati zapjevati: Pjesma hoda od usta do usta Pa će doći u dušmanska usta. Iz zbirke: Ahm eda A liefendića. �VID BEHAR 391 M. Mehmedbašić: =r-r-. Dječije suze. (Crtica), S^§to još nekoliko časaka, pa će i mujezin s vite munare zaoriti svojim umilnim glasom i navijestiti doba večernje molitve — akšam. Po sokacima, po ulicama, s kupila se sitna dječica, i svako željno očekuje, kad će mu se pomoliti dragi babo i donijeti po običaju jabuku, naranču ili štogod drugo iz čaršije. Već su se skoro svi razišli, samo pred vratima rahmetli Mullage udubila se u misli mala Munira i djetinjim blagim pogledom zuri kroz svijet, koji vrvi; na sva­ kog prolaznika baci oči, ali uzalud — babe joj nema te djetešce kO drvo osječeno u sami sumrak ode doma, da je bar majka utješi i pomiluje roditeljskom rukom. Blijedi je mjesec išetao na vedro nebo obasuto sjajnim zvjezdicama, te svojim blijedo-sjajnim traka­ ma obasjao gore i dolove, sela i gradove. Mjesečeve su trake dopirale i do prozora Mešanove kafane, te se tu na čagjavom i zaprašenom staklu prelamale i svojim bajnim sjajem osvijetlile inače mračnu kafanu. U jednom kutu Mešanove kafane zbilo se ne­ koliko mladića i kartaju se. Svi upiljili oči u prljave karte, e bi rekao, tu se Bog zna kakvo važno pitanje rješava. Nu najednom prekine tu tišinu opori i raspaljeni glas: „Eto, kad sam izgubio sve novce, založiću i fes, pa i cijelu odjeću..." Bio je to Fehim, jedinac sin rahmetli Mullagin. Lice mu se zažanlo od jarosti, dva oka se zacaklila, te svojim sjajem i vatrom pokazuju veliki duševni nemir okorjelog igrača, a nozdrve se raspuhale, čo­ vjek bi rekao, sad će cijeli svijet pa i samoga sebe staviti na kocku. * Gluha su doba. Sve se živo smirilo i leglo na noćni počinak, da se sjutra opet čilo i okrijepljeno prihvati blagoslovljenog rada. Kroz nijemu noćnu ti­ šinu samo se čuju nekakvi koraci, dok naskoro i oni ne isčeznu i ne izgube s e ........ Fehim je došao doma. rAh! gdje si ako Boga znaš; šta radiš do ovog doba?" uzdahne bolno i tugaljivo mlada mu ženica. „Tž cijelu sam evo noć bdjela, držeći čedo u na­ ramku. Fehime! tako ti Boga, tako ti mene, tako ti ove ljubavi naše, ne pusti me da ovako jadujem bez tebe; ta pomisli Fehime, ti si već i otac, ti s i ........“ i posljednja joj riječ zape u grlu, te se malaksala sruši njemu pod noge, a djetešce počne bolno, bolno plakati za materom. Fehim je stajao ukočen, bio kao izvan sebe. Nije znao šta da radi; dušu mu pekla neka tajna bol, savjest ga grizla za njegove pogrješke i opačine dok mu na jednom nešto sunu u glavu. Privine malu Muniru na svoje grudi i dvije čiste djetinje suzice okvase babino lice. Ah! To.su bile angjeoske suzice, one su nekom nadprirodnom moći odvratile strastvenog igrača: — Fehim se je dozvao. Mirza Abdurrahim E l- T ib r iz l: = Islam u Americi. (Svršetak.) Jedna pripomena. eka naša braća misle, da je Muhamed efendijin prijelaz na Islam uslijedio jedino iz težnje za- slavom i iz želje da se na taj način obogati; ali to je njihovo miš­ ljenje posve neispravno. Jer u prvom redu treba znati, da ni po šerijatu nije dozvo­ ljeno reći da nije musliman onaj, koji je djelom po­ svjedočio svoj Islamijjet. Ta Bog je u Kur’anu rekao: c - J ^ J l j £ j l jJ I jL 'jlj* t. j. „Ne recite onom, ko vas pozdravi: Nijesi pravovjerni:" Osim toga poznato je, da se svako može pro­ slaviti, ko je na pravom putu, jer dobar glas i slava usko su skopčani uz istinu i ljepotu; oni su jedno drugom potrebni kao stablo i sjena i* megju sobom su nerazdjeljivi. Na pr. ko hrani svijet, taj sam sebe hrani; ma da je po tom nekom krajnja svrha, da sebe hrani, on će i druge nahraniti. Dakle ako u svom poduzeću konsul traži sopstvenu korist, tim će se koristiti i drugi ljudi. Po mome mišljenju ne smije se strogo paziti na to, da li je muslim ili gajri muslim onaj deista, koji je na se preuzeo zadaću da �392 BEHAR širi svetu islamsku vjeru u Americi. Jer to je nutarnja duševna stvar megju Bogom i čovjekom, a Bog nam je na volju stavio, hoćemo ii priznati Islamijjet ili ne ćemo jednog čovjeka, koji pokaže, da se želi prosvijetliti njegovim istinama. Šerijatom nam nije naloženo, da takovoj osobi rasporimo grudi, te da joj izvadimo srce i u njemu njegove tajne proučavamo. Mi smo umnim prosugjivanjem, koje ne stoji ni u kakvom odnošaju s našim strastima i egoističkim ciljevima, došli do zaključka, da će konsul Web do zadnjeg časa ustrajati na putu, kojim je pošao i da će vazda ostati vjeran započetoj zadaći. Pretpostavi li se da Muhamed ef. teži za blagostanjem ovog na­ zočnog, ili za ljepotama onog zagrobnog svijeta, opet ćemo doći do zaključka, da od Islama nema kraćeg ni časnijeg puta, koji bi ga doveo do željenog cilja.. Sama stvar svjedoči, da će on ustrajati u Islamu, jer ako bi mu se iznevjerio, oborio bi svoj ugled, što ga je prijelazom na našu uzvišenu vjeru stekao megju tolikim narodima. Mnogo je bilo velike islamske uleme, čiji očevi i djedovi bijahu inovjerci; ali su im ipak muslimani u ruke predavali cijelu upravu vjerskih odnošaja. Takovi su učenjaci vršili najpovjerljivije zadaće, a da niko nije posumnjao u njihovu vjernost i ljubav prama Islamu. Po tom kad je Muhamed ef., koji ima manje pravo širiti Islam nego mi, započeo unositi našu svetu vjeru u Ameriku u ime Boga i njegova poslanika, te kad je već objavio, da mu se u svrhu tog poduzeća pošalje nekoliko uleme, ne upuštajući se pri tom po svojoj volji u slobodno i samostalno tumačenje šerijatskih principa — onda je nama duž­ nost, da mu pohrlimo u pomoć koliko nam od ruke ide i da ga smatramo kao pravog brata muslimana. Da li su Amerikanci sposobni da prime Islam? Mnogo je činjenica, koje nam svjedoče, da bi Amerikanci vrlo lahko mogli primiti Islam. Jedna je od tih činjenica to, što Amerikanci po samoj svojoj naravi silno naginju promjeni i novosti, a druga je činjenica njihova težnja, da budu članovi onog društva, koje se najviše odlikuje megju društvima. Po tom dakle kad bi se tamo oshovale islamske zadruge i kad bi se članovi tih zadruga počeli rije­ šiti lijepim vrlinama, kako to Islam zahtijeva od svakog muslimana i muslimanke uzvišenim pejgamberovim riječima: -oc'JVi-t \y& - t. j. „Nakitite se Božijim vrlinama!," tada bi bez dvojbe veći dio onih, koji i malo imadu zdrava razuma, pohrlio u krug takove zadruge. — Amerikancima je teško snositi terete, koje im svećenici i crkvena hijerarhija na legja tovare; a i ta činjenica daje mogućnosti, da bi oni vrlo rado primili Islam, u kjem nema klera ni tih tereta. Osim svega toga Amerikanci mrze iz duše Engleze, čijim jezikom moraju da govore; a kad bi vm se oni uputili u islamske istine i kad bi se u nji hovu * domovinu uveo koji drugi jezik — recimo arapski — bez sumnje bi hrpimice prešli u krilo naše svete vjere. Da potkrijepim svoju tvrdnju, kako Američani mrze Engleze, ovdje ću navesti dva slučaja što sam ih doživio za vrijeme mog boravka u Ameriki. Na dan svečanosti, kad se slavi oslobogjenje Amerike ispod engleske vlasti, Amerikanci po crkvama Bogu zahvalnice služe, što ih je ropstva spasio. Te svečanosti tri dana traju u najvećem veselju i pompi i kroz to vrijeme New-York u noći prestavlja sliku pravog vulkana, koji u moru plamena i svjetiljki gori. Jedan znak, da Amerikanci Engleze mrze jest to, što engleski novac preziraju i jedva ga u prometu trpe. Ja sam u New-Yorku jednom američkom trgovcu pružio eglezku liru (sterling), da naplati stvari, koje sam od njeg pokupovao; ali mi je on tu liru u jarosti i s prezrenjem bacio pod noge. Na to sam mu francuski napoleon dao, koji je on s veseljem primio. Opet drugom prilikom sam u Chicago-u jednom Amerikancu pružio englesku liru, jer drugog novca ;jesam imao. On me je uputio do mjeničara, da je raz' ijenim u američki ili francuski novac; jer veli, da će me Amerikanci mrziti i prezirati sve dok uza se nosim engleski novac. Da bi se megju Amerikancima mogao raširiti Islam dokazuje nam i ovaj fakat: Amerikanaca su dvije vrsti; jedni su u istinu civilizirani i uljugjeni, a drugi su na posve nisku stepenu kulture. Svaka od tih dviju grupa svoju religiju smatra najboljom i najprikladnijom. A pošto im Islam nije poznat, niti su što god o njegovim istinama čuli osim kojekakvih laži i potvora, to bi svaki pobožni Amerikanac iz načela same pobožnosti prešao u krilo islamske reli­ gije, kad bi se ona tamo počela agitirati i kad bi se jasnim argumentima opravdali njeni principi kao najshodniji i najkorisniji za ljudsko društvo. Oni pak, koji su indiferentni u vjeri, primili bi Islam bar iz‘ uvjerenja, da je on najuzvišenija religija - - samo kad bi im se njegove doktrine prikazale u potpunoj i bitnoj svojoj slici. Po tom je jedini razlog da Ame­ rikanci još s oduševljenjem ne prelaze u krilo naše svete vjere — njihovo nepoznavanje islamske nauke. Ali je istina tako moćna, tako jaka, da vrlo brzo i lahko privlači svojoj ljepoti sve one, koji za njom teže. Istina je uzvišena; nju ništa ne nadvisuje. Da li bi emancipacija žena mogla zapriječiti širenje Islama u Americi? Po sudu nekih ljudi poligamija je jedan veliki zid, koji priječi, da se islamska vjera unese u Ame­ riku. Mi pak tvrdimo, dli su kako ljepote šerijata, tako uzroci i svrhe pojedinih vjerskih ustanova neko �vm b e h a r vrijeme bile posve nepoznate i nerazumljive čovje­ čjem rodu; one se samo katkad u nekim izvijesnim j shodnim razdobljima pokazuju u svojoj potpunoj i jasnoj slici. S toga su eto sve do skora na raspust braka Evropljani gledali kao na crnu tačku islamske kul­ turne povjesti. Danas pak u vijeku civilizacije i nap­ retka svaki prosvijećen čovjek tu ustanovu našeg šerijata smatra jednom od najboljih inštitucija pravno uregjenog društva. Kad se je istom civilni brak počeo uvoditi u prosvijećene kršćanske države, mislilo se je, da će on na veliki otpor naići kod kršćana, a poglavito kod žena; — ali to se nije dogodilo; da­ pače ta je ustanova gdje gdje primljena s najvećim oduševljenjem. Pogledamo li na stare običaje murmonske sekte, koja se pojavila u Americi u četrna­ estom stoljeću, vidjećemo, da je i megju njenim šljedbenicima nekad postojala ustanova bračnog ras­ pusta, a i danas je u životu. Po tom se dakle vidi, 393 da bi se oni vrlo lahko prilagodili načinu islamskog' života. Osim tog treba znati, da se vjerski odnošaji ne daju nikako primjeniti na svjetovne i tjelesne odnošaje. Ta koliko je djece težeći za istinom osta­ vilo svoje roditelje; koliko li je ljudi raspustilo svoje žene, koje su se ustezale, da prime pravu vjeru; a koliko je opet bogataša žrtvovalo svoj imetak u Božijem putu! To je takova jedna premisa, koju ne treba nikako opravdavati; to je očevidna činjenica. Ako mi dakle razjasnimo pod kakve je stroge uslove i pravila podvrgnuta poligamija u Islamu i kakve od nje koristi potječu po civilizaciju i ljudsko društvo; ako kažemo da je jednom muslimanu veoma teško držati više nego jednu ženu, hoće li da udovolji propisima šerijata u tom pravcu, onda će bez sumnje ljubav i simpatije cijelog amerikanskog ženskog svi­ jeta prama islamskoj vjeri porasti i Islam će se brzo moći raširiti u novom svijetu. (Konac.) Preveo: T e š n ja li Mflsa. Književnost. Muslimanske narodne junačke pjesme. I. sveska, sakupio Esad Hadžiomerspahić, izdala štamparija Ugrenovića u Banjojluci 1907., cijena pojedinom svesku- 1 K 40 h. To je u nas može biti jedini č~ /jek od muslimana, koji se eto odlučio, da sabire narodne naše junačke pjesme. Prvu zbirku tih pjesama .mamo od vrijednoga radnika na našem književnom polju Koste HOrmanna, drugu zbirku od „Hrvatske Matice" mnogo veću i opsežniju, a eto treće zbirke, koju će nam pružiti vrijedni gospodin Hadžiomerspahić. Gosp. HOrmann je mnogo bolje u tome uspio, nego li „Hfv. Matica," jer je u pjesmama, koje je iznio u toj zbirci znao potpuno očuvati njihov narodni karakter, dok se u onoj Matičinoj zbirci vidi jasno, da su pjesme po kancelarijama dogonjene, a nikako vjerno prenešene na papir iz pjevačkih usta. Glavna osebina narodne pjesme, t. j. duša naroda, što se ogrijeva u pjesmama ne bi smjela da trpi niti za dlaku od umjetne pjesme. Naše je dapače mišljenje, da bi morala naiodna pjesma biti ria papir prenešena isto onakova, kako se čuje iz pjevačeva grla. Ne dopada nam se nikako kojekakovo ispravljanje, jer svaki ispravak oduzima joj komadić narodnoga duha, što ne bi smjelo da bude, ako se hoće, da zbirka narodne pjesme ostane kao spomenik, iz kojega će buduća vremena prouča­ vati narod i njegov osjećaj, a čak i sam jezik. 'Sva­ kako je nepobitna Činjenica, da se j sami pjevači u dosta stvari razlikuju, n. pr. velika je i stvarna raz­ lika izmegju jednoga hercegovačkoga pjevača i onoga u Krajini. Ne samo da je u samome jeziku razlika, nego čak i u ocrtavanju pojedinih junaka ili bojnih dogagjaja. Da bi se dakle i te osebine, vjerno oču­ vale, nužno je, da se u narodnoj pjesmi, osobito junačkoj ne mijenja. To je naše mišljenje, a tako je radio i Vuk Karadžić. — Prva sveska pjesama gosp. Esada Hadžiomerspahića sadržava ove pjesme: Tale Ličanin u sužanjstvu; Dizdarević Meho izbavlja Zibru PertL Alajbega; Lika Mustajbeg dili mejdan sa pri­ morskim banom; Bosnić Mehmedaga i Popovi6 serdar. Ove su dakle pjesme sadržane u prvoj svesci. Pjesme su dosta vjerne, te nas osobito veseli, što je u njima sadržan i onaj jezik, kojim narod tamo govori. O prvoj svesci možemo se pohvalno, izraziti, te prepo­ ručiti svakome prijatelju naše književnosti, da svojom pretplatom omogući daljnje izdavanje svih pjesama. Mi ćemo se na svaki svezak još posebno osvratiti i o njemu progovoriti. Islamske dužnosti, vjerska knjiga za svakog muslimana, napisao i izdao Muftić Muhamed-Hifzi ef., kadija u Fojnici uz odobrenje našega rijaseta. Jedan od boljih saradnika lista „Behara" Muftić Hifzi ef. odlučio se i napisao knjižicu „Islamske dužnosti" štampanu arapskim hurufatom, a na našem jeziku. Nas bi više veselilo, da je to štampano latinicom, jer bi po našem sudu bilo mnogo pristupačnije našem narodu, pošto nam se ovo čini dosta teško za čitanje. Nu nije pitanje, kako je knjiga štampana, nego što je u njoj. Temeljne dužnosti svakoga muslimana kao imanski šartovi i ostalo, obragjeno je u toj knjižici vrlo pomno i sa osobitom pažnjom, obragjeno je tako, da će i prost čovjek moći1da ih shvati, a to je baš i glavna zadaća ovakovim knjižicama. Mi je sa svega srca preporučujemo islamsjcome narodu, jer će fak­ tično učiniti onu korist, na što je namijenjena, a bilo bi sasvim opravdano, da 3e razproda, da pisac ne pretrpi kakve materijalne štete. 0 dobitku nem^, niti govora, to je stara stvar. Ne hi loše bilo, kada bi se ovakove stvari štampale i latinicom. Zašto je „Behar" zakasnio? Naš list zakasnio je ovaj put radi toga, što je prevodioc pripovijesti „Svećenik morala* od M. Gorski-a naglo obolio, te smo nekoliko dana očekivali njegov �BEHAR 394 daljnji rukopis, m nijesmo ga mogli dočekati, te list izdajemo bez toga nastavka sa primjetbom, da ćemo u dojdućem broju nastaviti i sa molbom, da gg. čitaoci ovo uzmu na znanje. UREDNIŠTVO aBEHARu Poziv. Pošto je ravnateljstvo „Islamske dioničke štam­ parije- kupilo zemljište za zidanje vlastite kuće, to se ovim na temelju zaključka glavne skupštine stavlja na prodaju još ne prodati broj dionica. Dionice može kupiti uz gotov novac svaki Mu­ sliman, bez obzira da li je prije bio dioničarom ili ne uz nominalnu njihovu vrijednost od 50 kruna. Ravnateljstvo. Književni oglas. Poznata je stvar, koliko se kod nas troši truda i vremena na izučavanje arapskoga jezika, koji je od vm starine kulturni, a za Muslimane i vjerski jezik. Danas je plavilo, da se svaka znanost mora obučavati na najlakši način. Za učenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo, da se taj jezik uči preko svoga materina. 8 Uza sve to nije u nas još bilo niti arapske gra­ matike, niti riječnika na našem jeziku, za to smo se potpisani odlučili i po najnovijoj metodi sastavili pot­ punu arapsku gramatiku, koja se sastoji od ova tri dijela: 1. Pravila o- pravopisu kao uvod u gramatiku 2. oblikoslovlje (sarf) i 3. sintaksa (nahv). Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vježbe u arapskom i našem jeziku i protumačili sve riječi, koje u tim vježbama dolaze. Ako se dakle ova knjiga točno progje, to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne može izostati. Ko želi knjigu dobaviti, neka se obrati na pot­ pisane u Sarajevo ili Mostar. Cijena joj je 3 K 60 hel a novce treba unaprijed poslati. A. Kadić, profesor gimn. u Sarajevu. A. Bulić, učitelj gimn. u Mostaru.*I Vlasnik: Adem aga Mešić.____________________________ Odgovorni urednik: Šemsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. *** M. Ć. Ćatić; Zimska slika. Zimska noćca zavitlala crni bajrak moći svoje, Pa sa trona ledenoga besvjesno se svjetom krili. Polja, gore bez života u tišini tamnoj stoje, Katkad samo ko siroče ćuk zaplače i zacvili. Mala varoš mrtva snije. Nigdje daha, nigdje svjeće. Tek u jednoj kolibici, izdišući, tiho tinja Mala vatra na ognjištu. Kraj nje hladan život teče Monotono, suhoparno; ah taka je sirotinja! Zamišljena sjedi žena, krpice joj kriju tijelo. Dvoje gole siročadi na dršćućem krilu drži. Ko olovan težak oblak prekrila joj tuga čelo, A niz lice suza teče, što ko živi oganj prži. Imala je vjernog vojna, kćj’ na žulju svojih ruku 1 na znoju krvavome pribavljao, što im treba. Djelili su megju sobom vedru radost, gorku muku I bili su zadvoljni sa koricom suha hljeba. Imala je vjerna druga, on joj bio život, nada. Na toploj mu ljubavi je grijalo se srce njeno. AI godine gladne došle i sve bilo manje rada; — A srce je bogataško okorjelo, skamenjeno. 1 sumornog jednog dana klonulo mu čelo bl’jedo U naručje vjerne žene, a sa suznog oka pao Zadnji pogled Ugašeni: siročad je svoju gledo I u zadnjem uzdisaju pošljednji im cjelov dao.-------Sjedi žena kraj Golušava njena Ah, toplote oni Nema hljeba, a ognjišta. Bez prostirke i bez ruha ptičad u krilo joj glave skrila, ištu i koricu hljeba suha — — vatru je leđna suza ugasila. A na polju, zima struji, pod krilom joj streha puca; Silni vjetri ko pomamni svoju strašnu himnu viju... Gdje su ljudi, što im srce za svog bližnjeg dobro kuca, Tu kukavnu sirotinju na ljubavi da ogriju? — Dan je bjeli iznad zemlje noćnog mraka digo mreže, A u trošnoj kolibici kraj ognjišta razorena Bezazleno dvoje djecp smrznutije uda leže I kraj njiha jadna majka sa suzama obljevena. Bolno dršće vapaj ljuti, dršću duše s teške muke, Ali zalud: gluh je svijet! To tek jedan pjesnik sluša. Sirotinjo, hodi meni, na mom srcu ogrij ruke, Jer toplo je moje srce, a vrela je moja duša! �BEHAR 395 Pred očinskim domom. Ko slaba sjena na tvoj prag sam stao Ćutke i n’jemo, zagrlivši liru. Na grudi moje težak led je pao Ko tvrde sante po duboku viru. I l’jetao sam ja i druzi mali Po tvome vrtu, beruć cvjetke čame; I igrasmo se u nevinoj šali, Hvatajuć kapom leptiriće Šarne. Kroz suze gledam trošne ziđe tvoje 1 krov prokisli, s kojeg strašne zube Smrt mrka kesi. 0 ognjište moje! 0 dragi raju, gdje no mi se gube 0 dragi dome, grobe moje sreće! Marljiva ruka mrtvog babe moga U tebi nekad sadila je cvjeće Radosti vedre. Sa krova se tvoga Zlaćeni sanci mladosti čile 1 zvuci prve bogodane pjesme! U tebi su me odgajale vile, Napajajuć me s abu-hajat česme Blagodat svaka tad smješila milo; Na tvom je pragu teko med i ml’jeko. A sad gle, regbi nigda nije bilo Iskre života. Ko strašilo neko Kapljicom slatkom vječitoga milja, Što zanos budi u nevinoj duši. Ah! tada gorka i cinička zbilja, Ko vihor bjesni što no život ruši, Ti stršiš nebu. Fatum ti je. hudi Krvavom pandžom porušio čare, Baš ko što sada tvog pjesnika grudi Nevolja gorka obara i tare, Nije se mene dotaknula bila, Nit crna briga o svagdanjem kruhu Mir mi mutila. Kao glazba mila I bura u mom zvonila je uhu. Te tvoje puste zidine mi sada Pričaju patnju sirotinje crne, Što zadnju iskru veselja i nada Leđnim ti dahom na ognjištu trne. Ah, ja sam nekad ko maleno ptiče U tvome krilu prva krila steko; S majčinih usni slušao sam priče Tople i slatke ko i njeno ml’jeko. Sve, sve je mrtvo. Tek rujine stoje, A s moje lire bolno zvuci ječe: 0 dragi dome, zadnji akord to je Prošlosti naše — naše mrtve sreće! H. Muftić: — i . Naša inteligencija. anašnje prilike gone nas muslimane, da učimo svjetske nauke, opću izobrazbu i da se prosvjetljujemo, ako želimo, da se održimo. {£? I ako nerado, ipak pod pritiskom po­ trebe, mi po nješto šaljemo svoju mladež u državne moderne — škole. I eto počeli su i naši mladi ljudi izlaziti iz tih učevnih zavoda, pa bismo se imali radovati, što nam počinju stizati naši intelegentni ljudi, koji biše imali popravljati pogreške nas neinte­ ligentnih Božijih robova. Ali pogledamo li tu našu inteligenciju — čast iznimkama — kad dogje u javni život, i ono što ljudi budu imali volje da svoju djecu upućuju na škole, i to ih progje. Naime mnogi inteligentan naš čovjek, kad dogje u službu, svojim odnarogjenim životom loše djeluje ,la naš svijet. Njegov privatni život je kao i svakog drugog stranca život. Stanuje i hra'ni se po hotelima, druži se samo sa činovnicima, i sa njima „imadu čast“ posjediti samo oni muslimani, koji su naučeni po javnim lokalima hodati i u „finije društvo" zalaziti. Inače oni su kineskim zidom odijeljeni od svog ele­ menta, . od onog elementa, kojem pripadaju njegovi roditelji, braća, rodbina i prijatelji. Oni neće doći ni Hasi ni Husi na dućan, da se sa njim porazgovore. Mnogi ti ne bi zašao u kahvu, gdje njegov narod sjedi pa kad bi se proti njemu, — da se moderno izrazim — „urotio grom i pakao". Zašto to? Mi ne znamo drugog uzroka osim toga, što se je poćiburio, pa ne može da se ponizi da se miješa sa „prostotom", neizobraženom masom. Njegovo inteligentno oko vrijegja, kad vidi našeg čovjeka bez čarapa, gole noge, u firalama. Megjutim topi se od milina, kad mu u „otmenom društvu cucak" kakve dame obliže prste i �396 BEHAR otare m j se o utlejsane „čakšire". Nama je žao, što se oni ne interesiraju ni za naše mektebe ni medrese. Moglo bi se otkud reći, da se oni ne imaju pravo u to pačati. Ali mi smo toga mišljenja, da su i to stvari i pitanja nas sviju muslimana megju kojim nema ni­ kakvih kasta, pa smo svi pozvani i dužni da za opće zajedničke stvari zajednički se brinemo. Oni kao ljudi šireg pogleda u svjetske prilike mogli biše mnogo doprinijeti, da se što savršenije i ta pitanja urede i riješe. I kad bismo se mi pitali, ne bismo ništa bez njihovog sudjelovanja zaključili. Mnogi se ne će da žene a ne idu ni u jezuite ni u kalugjere, što u našoj vjeri i ne zahtijeva se, nego je neko prema prilikama i zadužen: „Ženite se, plodite s e ...“ Zla strana zapadne kulture uhvatila se je oko njihovog srca. Istina ima nedostatka kod našeg svijeta. Pa i pokret je za to, da se popravimo. Ali da ’e naš svi­ jet tako nisko ostao, da ne zaslužuje, da se sa njim druže njihova djeca sa akademskom ili nješto manjom izobrazbom, to ne stoji. Svijet je kod sviju naroda manje više jednak, a inteligencija drugih naroda i elemenata naročito zalazi u svoj narod. A mi možemo za svoj svijet ustvrditi, ako nije na višem ono je si­ gurno, nije na nižem stepenu čovječnosti. A baš čo­ vječnost je ono najskupocjenije blago u ljudskoj duši. I svi pravi dobroželjitelji su za tom misli išli. Ta našu inteligencija dok je puna kritike za naš život dotle se ne podvrgava sama kritici. Valjda misle da su nepogrešivi, ili da nije u stanju kogod drugi njih ocijenjivati kad su oni iznad ostalog svijeta. Ili misle da su izuzeti i oslobogjeni od pravila i usta­ nova kojima se mi obični smrtnici podvrgavamo. Oni, koji prilike i sebe podvrgava kritici svakako će raditi na popravku. Može biti da ih ima, koji se zamišljaju iznad kritike, koji u svom odrednom životu i ne uvigjaju kakve pogreške. U islamu ne ima svećeničkog staleža, pa kao svaki drugi, tako i inteligencija ima se za svoj privatni život brinuti i svoju savjest čistiti, ali kao članove javne naše zajednice, koji hoće, da zauzmu prvo mjesto u našem društvu, moramo posmatrati, te ocjenjivati, koliko je od koristi, a ne ko­ liko čini štetu. Njihov život, kako napomenuh, ni u čemu se ne razlikuje od života drugih činovnika. A nas naj­ više vrijegja, što se odbijaju od nas. Svaka tica svome jatu leti. Pa ,i ostali izobraženi pojedinci uvjek su uza svoj narod. Pa i kad su u službi opet savjsćavaju sa svojim elementom. Ne samo to, već kao izobraženiji upućuju ih, potpomažu ih u svakom prosvjetnom go­ spodarskom i političkom pqkretu. Brinu se za sve njihove institucije. Čvrsto vjerujem, da bi njihova mnoga stvar mnogo slabije prošla, da im nije rodo­ ljubivih u štokakvim službama. A nek stoji na stranu što je inteligencija u njih preuzela vodstvo i stupila u otvorenu opoziciju. Istina i u nas ćeš pročitati po vm koji rodoljubivi stih, koji je potekao iz žarkoga osjećaja nadobudnog pjesnika, koji inače nikad ne tražf društva svog elementa već satno „sebi ravnu inteli genciju". Nu to rodoljublje obično ostaje na papim Biva i u nas ima rodoljuba, ali samo na papiru. Kad šu se oni toliko poveli za Zapadom, pa na Istoku ni ne mogu da opaze štogod što valja, zašto se ne ugledaju u zapadnu inteligenciju kako ona radi i živi i osjeća za svoj narod? Istina i naša je inteli­ gencija pokrenula „Gajreta i „Behar" i još nješta te nješta. Ali je Ii time posao svršen? u ostalom ovo se i ne odnosi na onu čestitu družinu, koja udovoljava svom pozivu i u koliko udovoljava. Ovo se odnosi na one, koji misle, da su kulturnu misiju (baš kao pravi Kulturtrageri) izvršili, što nose utlejsane europ­ ske haljine sa mandžetama i ovratnikom, što svako jutro izmiju glavu hladnom vodom, počešljaju se, obriju bradu, i pod kaluf metnu brkove po jedno po sahata, da im stoje zakofrćeni kao repići, a po kadkad bome i kao frčice. Čuo sam od njekog, da inteligencija ruskih muslimana, kad svrši visoke nauke, čisti put se preobrće opet u narodno odijelo, a onda zalazi u svoj svijet i predobiva ga za napredne .misli. Mi od svoje inteligencije ne tražimo da mijenja svoj ukus u odjevanju, jer je odjeća u opće kod nas sasvim nuzgredna stvar. Njeke su feslije bolji muslimani nego njeko saruklije. Njeki su pantolaši efzalniji nego njeki čakširaši itd. Ali tražimo od njih, da se druže sa svojim svijetom, da im naustice kazuju prave napredne misli, da sa njima saosjećaju, da ih upućuju u današnje prilike. To se ne može polučiti, što će se njih nekoli­ cina sastajati u kakvom hotelu i pretresati dnevna pi­ tanja i prilike uz čašu pive. Već treba zaći u svijet, koji neka se osvjedoči, da si mu pravi dost i prija­ telj. Doduše nije to posve lahak put. Treba ti neukom čovjeku po sto puta kazati jednu naprednu misao, pa da je opet ne poprimi. Gdjekad će ti ošutiti, gdjekad i odobriti, kadkad i usprotiviti se, pa može biti da budeš i napadnut. Ali ti to moraš sve pretrpiti i opet raditi za onu misao, koja ima pomoći tvom bratu. A ni naš svijet nije tako konzervatiran. Ako te baš neće odmah poslušati, kad ga savjesno i razborito na nješto upućuješ, obično će te mirno saslušati pa i odobriti. I što ne ostvaruje uzrok je taj, što je još ihraaldžija, a nagla promjena političkog života smela ga je pa se je bio ko izgubio. — Danas se sabire i osvješćuje. Da su njeki naši ško! V ljudi — valja pravo reći — nije sva krivica pri njima. Oni su danas krivi što se ne popravljaju, a pi?Hke u kakvim su uzrasli u kakovim su se uzgojih. lt - * ju ih onakim. U na­ šim srednjim školama i pri na višim zavodima naša mladež o svačem dobuvr, pojma i upućuje se, a nitko ju ne upućuje, kako će ^anas sutra sa svojim �vni BEHAR svijetom živiti. Nastavnici svaki za-svoju stranku uplivišu. Pa kad budu neutralni opet zadahnjuju ih ev­ ropskim duhom. Vjeroučitelji drugih vjera, već imadu prosto otvoreno polje, da. svoje stado čuvaju u svom toru. I kao ljudi svjetske naobrazbe oni to zdušno vrše. Zašto su katolici bez iznimno Hrvati, a hrišćani nefaljeno Srbi? Naši vjeroučitelji niti u vjeronauci ne upućuju ih potpuno. Zar to nije bogu plakati, kad se u trgo­ vačkim školama i po realkama uči: „Ilmihal" (Mizraklija) i „Šuruti salat“, što su već djeca učila u mektebima i po osnovnim školama? Tako oni progju kroz škole, a o Islamu ne znaju ništa više nego po sto puta ponovljene iste mesele o namazu. Oni i ne slute da Islam ima potpunu svoju moralku savršeniju i od kršćanske i od moderne pedagoške. Njima je poznat preporod u Evropi i Luterovo reformatorsko djelovanje. A ne zna ni jednog slova iz života i rada svoga pejgambera, koji je kao najveći um i genij sviju vjekova od sviju nepristranih svjetskih mudraca priznat, i nje­ govih ashaba, koji su tako idealno proveli svoj život i čuda nečuvena učinili. Oni znadu kako .e Hanibal vodio ratove proti Rimljanima, a može biti ni po imenu ne znaju za velikog islamskog nepobjedivog vojskovogju Halid ibni Velida prozvan Sejfullah, koji je toliko puta pretežnu silu Grčku pobijedio. Njima je poznato kako se je Evropa spremala na križarske vojne i oni se dive Rikordulanljeg srca. a ne znaju kako su muslimani suzbili te navale, i veliki i 'dealni vladar Salahudin im se kao kroz maglu nejasno pri­ kazuje. Pa ko im je u ostalom ovake sjajne momente iz Islamske prošlosti, prikazao? Ako ne poznaju, pa misle, da i neima uW šoj prošlosti velikih duhova, kakvih se nalazi u prošlosti Zapada, nije čudo. Ko im je te velikane prikazao? Posljedica je dakle nevaljastog uzgoja pa su oni nemarni za svoj narod i za Islam i za njegove ideje, SET 397 a zarazili su se njekvom narodnosnom borbom izmegju se dok su jož na naukama. Na tahmin su i mejdane počeli dijeliti megju sobom. Njihovi su očevi rame uz rame borili se desno i lijevo. Sva ta naša školovana mtadež je bez svake sumnje kao žto iste vjere takogjer i iste narodnosti, pa ako je slučajno jedan umislio da je Srbin, a drugi da je Hrvat, to je samo mišljenje, a nikako, da biše bili od dva naroda. S toga neka se svaki zove kako hoće, ali znajmo, da smo jedno i zajednički radimo. „Uhvatite se svi čvrsto za Božiji konopac i nemojte se rastavljati..." „Zaista su vjernici braća..." Mi se ovog držimo i bez razlike su nam jednako dragi naši školovani mladići pa koje se narodnosti osjećali, samo ako im je na prvom mjesu sren naša sreća. Mi ne begenišemo cijepanje naše akademske mladeži na društvo „Zvijezde" i „Svijesti". Čemu to? Ako se u njekim nazorima ne slažu, pa nek bistre stvar mirno i savjesno, kako će nama Muslimanima biti od koristi. Srbi i Hrvati svaki od svoje strane zabacuju mržnju od stotine godina i traže sporazuma sa nama. A naši gjaci na broj svega jedan i po ne mogu se složiti i jedan drugom izaći u susret i po­ pustiti se. Da nam buduća inteligencija bude bolja i narodnija potrebno je, da se vjeronauka po žkolama reformira tako da mladić potpunu sliku o Islamu i njegovu moralu i o. njegovoj prošlosti dobije. I za vjeroučitelje treba najsvjesnije i najbistrije ljude probirati, koji-će znati i htjeti dovesti u sklad ustanove Islama i zahtjeve današnjeg vremena i koji će umjeti pridobiti mlada srca i osigurati ih za uvjek za svoj narod. Ali . . . ali inteligencija, koja je stupila u javni život, pa i ako nije bila sretna da dobije pravi od­ goj, pošto je štono riječ, punoljetna, dužna je da se samo popravlja, neka u svijet i u inteligenciju drugih elemenata. L1STAK. Književnost. „Uputa u čitanju i pisanju latinice za muslimane, koji znadu arapsko pismo". Ovih je dana izišla iz štampe malena knjižica j)Od gornjim naslovom od učitelja Mustafe Konjhodžića, maiena knjiga svojim formatom, ali velika svojom svrhom i koristi, koju će donijeti našem nepismenom muslimanskom elementu. Odavna se osjećala potreba i tražila različita sredstva, kako da se naš neuki svijet pouči čitanju i pisanju latinice, koja je danas u životu neobhodno nužna ne samo bogatu i gragjaninu, nego i siromahu i seljaku i svakom pa i našoj ženskadiji. Radilo se u zadnje vrijeme i na tom da se me­ gju muslimanima uvedu arapska pismena, ali povrfi svega toga nesmijemo zabaciti «iti latinice. Arapska pismena samo se mogu raširiti megju musli­ manima — nu muslimani ne smiju ostati samo kod toga. Bio je to težak posao a uspjeh sumnjiv, pak su tek rijetki i pozvani pokušali, da nagju kakav prakti­ čan i jednostavan način za učenje i pisanje latinice — nu i osim toga taj je posao bio težak, a povrh �398 B E H _A_R_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ v m svega bojazan, da će materijalni gubitak veći biti nego moralna dobit. Za to možemo s veseljem pozdraviti djelce g. Mustafe Konjhodžića. Što se tiče izradbe pošlo je u istinu za rukom g. Konjhodžiću da napiše malu, ali praktičnu uputu za muslimane, koji poznaju arapska pismena. Da li bi se nešto bolje i naravnije moglo naći, neću ovdje da govorim, nego ini je još istakniii to, da je osobit i rapidan uspjeh analfabetskog4tećaja što ga je držao g. Konjhodžić, rukovodećima sa ovom malom knjižicom najbolja garancija za njezinu vrijednost. Knjiga se može dobiti jedino kod autora učitelja u Ljubuškom uz cijenu od 60 helera. Nerkesi-Zade A, Hifzi. Književna zamolba. U interesu hrv. omi. knjiž. umoljavam omladinske pisce i spisateljice, da mi po­ šalju ako što izdaju zasebno štampom, jer pribirem gragju za „Povjest hrvatske omladinske književnosti" i „Bibliografiju hrv. omi. knjiž." — Ako sam možda u svojoj antologiji savremene hrv. omi. knjiž. f t pjesmi i priči" zaboravio koje djelo spomenuti molim, da me se za vremena još upozori, Primjetiti mi je, da ću na zahtjev, za svaku primljenu knjigu dati u zamjenu koju od mojih po knjižarskoj cieni Rudolfo Franjin Magjer Valpovo (Slavonija). ______ J ' Ispravak. U listu prošlog (21.) broja potkrale su nam se neke pogrješke, te molimo, da se bar ove veće isprave7. red ozgo pred riječ: izlazi... treba metnuti: koji (t j. članak); u bilješci« Širenje lsi. u. E.“ u 4. redu treba: veli se, da... mjesto: veli X. da...; u bilješci „Nova čast engl. š.-nj-Islama“ u drugom stupcu (5 red) treba: u svojoj struci... mjesto: u svoj struci...; konačno u istoj bilješci 3. odlomak treba da glasi: Osim tih geol. djela napisao je Quilliam još mnogo o Islamu... do riječi (Islam), a onda tu tačka i dalje ovako: Na naš jezik... Draga braćo muslimani! Osjećajući duboku žalost u srcu. moramo vam javiti, da će po svoj prilici naš jedini islamski književni list „Behar" sada — koncem osme godine svog života prestati da izlazi, i to samo zbog nestašice gradiva. Dobro će vam biti poznato, s kakvim su oduševljenjem muslimani Bosne i Hercegovine primili „Behar", kad je prije osam godina pokrenut i kako su tada svi naši na peru sposobni ljudi pohrlili, da ga urijese produktima svoje duše. Nu to oduševljenje nije po­ trajalo dugo, jer već u početku druge godine „Beharova" života opažamo pomanjkanje rad­ ničkih sila. Razumije se, da je to pomanjkanje postepeno sve više postojalo, a osobito u potonje dvije-tri godine, kad no su sav materijal listu dogotoyljali tri-Četirt čovjeka. I mi smo se u tako teškim prilikama primili dužnosti, da uregjujemo „Behar", uzdajući se, ne će li nas bar nekoliko dotadanjih saradnika potpomoći svojim radovima u tom teškom pothvatu. Ali smo ostali razočarani. Kroz cijelu godinu našeg uregjivanja nije se javilo tek nekoliko sa­ radnika „Beharu" i to većinom početnika, te je skoro sve radove samo uredništvo moralo da gotovi. S toga dakle razloga moraće ovaj naš jedini islamski beletristični list, da prestane iz­ laziti sada koncem osme godine svog života, ako mu ne priteku u pomoć ljudi od pera. Tre­ bamo ovdje primjetiti i to, da naš vlasnik, poznati rodoljub i narodni dobrotvor, Ademaga Mešić, ne bi žalio doprinijeti i znatnih materijalnih žrtava u svrhu opstanka „Beharova"; — ali koja korist od tog, kad listu manjka duša — rad, materijal. Dakle, braćo muslimani. Ako vam leži na srcu egzistiranje našeg „Behara", koji nam je do danas pružio toliko lijepe du­ ševne hrane, latite se pera, koji se god osjeća sposoban štogod napisati, i pohrlite u pomoć ovom jedinom islamskom književnom listu. — M. selam. Uredništvo. Vlasnik: Adem aga Mešić.____________________________ Odgovorni urednik: Šem sibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1907 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1907 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 2c33464d-bb6e-4946-bf55-c0a17b027a76 https://kolekcije.nub.ba/files/original/b61cda918504dad3389883ae3e679540.pdf 4382ecf3d110c109779f41341c21f7a0 PDF Text Text BEHAR LIST ZA ZABAVU I POU^U. Godina IX. Nakladom ftdemage Mešića. URADIO: L J U t O IT DUORNIKOUIĆ ODUOUORNI UREDNIK: ŠEMSIBK SflLIHPMOUIĆ 1908./ 09. SARAJEVO. Islamska dionička štamparija (tiskara). �Broj 1. God. IX. Behar* izlazi dva puta 'đscf; mjesečno, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po straniđ. = Cijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna,, a za sve oslaie zemlje 12 franaka na godinu. 0 /tT s Pojedini brojevi 50 helera. Neplaćena se pisma ne Rukopisi se ne vraćaju. 15. m a ja 1908. LIST ZA POUKU I ZABAVU. Š A R A J EVO Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu „Behara* u Sarajevu, Gornji Tabaci = ulica broj 35. 13. R e b iu l-a h a ra . Na početku IX. godišta. raz istočne i zapadne kulture na tlu Bosne i lamu, u širim slojevima nije imao puno onih, koji bi Hercegovine učinio je velike dojmove u bili i približno temeljito odgojeni i poučeni u svojoj narodu i imao je svojih posljedica. Islam­ vjeri. Taj nedostatak odgoja bacao je svoj sjen na ski dio naroda ovih zemalja, kroz vijekove čitav islamski elemenat, te nije čudo, da se je nala­ nosioc kulture Istoka, našao se pred gotovim činom; zilo a može biti i danas nalazi neupućenih ljudi, koji njegovo iznenagjenje je bilo toliko, da je gotovonaiz­laku ruku iznašaju tvrdnje, kao da je islamski gubio pouzdanje u se i u svoj opstanak, da je izgubio elemenat ili, što je još čudnije, Islam sam oprečan vjeru u svoju životnu energiju. Muslimani su bili klo­ kultmi. Taj nedostatak odgoja kao i ona klonulost, nuli. Mnogi se uslijed toga i iseliše — i to je za nastala uslijed sraza dviju kultura, prouzrokovala je i muslimane kao takove bio jači udarac, nego li je onaj trajno iseljenje muslimana iz Bosne i Hercegovine, sraz mogao štete nanijeti. koji su mislili, da onaj sraz prijeti opstanku Islama, Klonulost islamskoga dijela naroda izazvala je te da će ga samo na taj način očuvati. Nije bilo dosta samosvijesti niti životne moći, da se Islam, sve zastoj u radu i napredovanju, dok su se drugi dije­ kad bi mu pogibelj i prijetila, čuva na rogjenoj grudi, lovi novim prilikama znali prilagoditi i znatno napri­ i to odgajajući se u njemu, crpeći iz njega duševni jed poodskočiti. Pustiti, da stvari tako i dalje teku, život, snagu, a ne smatrajući njegove zasade mrtvim značilo bi, mirno gledati zamiranje jednoga dijela na­ slovom; nije bilo uvigjavnosti, da se islam iseljiva­ roda, koji je tolika stoljeća ravnao udesom ovih ze­ njem muslimana uništuje, istrebljuje. malja. Trebalo je dakle učiniti sve, da se taj dio na­ roda prodrma, da se njegova žeravka prigušena kloTo je sve bilo pred očima osnivačima „Behara", nulošću, raspreta, da se muslimanski elemenat probudi koji su bili tvrda osvjedočenja, da uz dobar i temeljit i osvijesti jače, nego li je bio svijestan sebe i svoga vjerski odgoj ni jedan elemenat ne može doći u po­ Doložaja u razdobljima pred trideset godina. gibelj, da bi mogao svoju vjeru izgubiti, te su tako Ta težnja provijava noviju hrvatsku književnost oni i pokrenuli „Behar", da na tom odgoju porade i da prošire kulturni horizont islamskoga dijela naroda. Bosne i Hercegovine, kojoj su prilike morale impera­ tivno nametnuti značaj tendencije. Bio je mali broj pregaoca, ali su svi bili odu­ U znaku te misli pokrenut je pred osam godina ševljeni za plemenitu stvar. Megju prvima je u tom i list „Behar", koji je nužni nastavak dotadanjem kolu" bio Adem aga MeŠić kao vlasnik lista, ili — da književnom radu, namijenjenom osviještenju, osvje- se jasnije to rekne — kao otadžbenik,- koji je pre­ ženju muslimana. Dotadanjim književnim radom po­ uzeo na se dužnost, da za slučaj potrebe za stvar kušalo se je skrenuti pažnju muslimana na nove so- doprinosi žrtve iz svoga džepa. cijalno-kulturne prilike, a „Beharom" se imalo poku­ Prvi urednik „Behara" bio je naš pjesnik Safvet šati, osvajati i preobrazivati obitelji a po tom i u beg Bašagić Redžepašić (Mirza Safvet). S oduševlje­ Školi na osnovu populariziranja i zdravog tumačenja njem se je latio posla. Radio je marljivo i savjesno islamskih zasada. Uvigjalo se je naime, da islamski za list, te je kao dobar poznavaoc istoka i Islama elemenat Bosne i Hercegovine, koji jezikom i narodnošću nema nikakovih osim vjerskih veza s istočnim držao list na lijepoj visini. On, i sam laik, sa neko­ islamskim narodima, do udivljenja vjeran i odan Is­ liko laika pomagača nastojao je, da „Behar" odgo- t �402 BEHAR IX ] vara svojoj zadaći, za koju su u istinu u prvom redu sve to nije ni brinuo, pa niti se na list pretplaćivao morali raditi islamski teolozi i moraliste. Urednik i niti ga pratio. Osim jedne ili dvije iznimke nije se ni sada ni jedan od zato pozvanih za suradnika prisaradnici lista su odmah u početku iskusili, koliko je težak posao u koji su se upregli. Bolno je na njih javio. Dokaz je ta, da naše hodže i alimi nisu savredjelovalo, što se za stvar ne zagrijaše i oni krugovi, koji su u prvom redu bili zvani za to: ovi su volili meni i da je skrajnje vrijeme, da se odgoj hodžinskog podnijeti prijekor, da laici u Bosni i Hercegovini iz­ staleža što prije osovi na nove, modernije osnove. Tako je dakle i taj pokušaj ostao bez uspjeha daju islamsku vjersku smotru. I tako je čitav teški posao pao samo na urednika i nekoliko mu poma­ — i „Behar" se morade vratiti na staru mjeru. Ali gača, koji se — naravna je stvar — moradoše i iz- kako su po prvobitnom programu „Beharovom" u crpsti. Nu „Beharovi" radnici, laici, mogu biti zado­ list mogli saragjivati samo muslimani, jer je list bio voljni, jer su odista mnogo učinili; dosadašnja godišta više vjerske, nego li svjetske naravi, već je po dosa„Beharova" dokazuju, da su ti laici razbistrili i ras­ danjim iskustvima prevladavalo uvjerenje, da će se tumačili mnoga pitanja i donijeli mnoge rasprave o „Behar" morati iz temelja preobraziti, i da će musli­ vjeri i vjerskom moralu, o historiji Islama, što ni mani laici morati prepustiti hodžinskom staležu, da mnogim osobama, koji bi se imali smatrati stručnja­ se on sam okuša u radu po svojoj dužnosti, i da cima, nije bilo poznato. „Beharova" je zasluga, da je pokaže što zna i- može. A i jest svagdje u svijetu, svojim kritičkim i polemičkim člancima učinio jedan pa i kod nas, običaj, da u pravilu čisto vjerske listove veliki preokret u hrvatskoj i srpskoj literaturi, te šu izdaju i uregjuju za to pozvani vjerski predstavnici od. onda mnogo oprezniji u vrijegjanju islamskih vjer­ odnosnog dijela. Tako u Sarajevu pravoslavni vrhovni skih osjećaja. I to je bio velik uspjeh, kojim se ured­ crkveni sud izdaje „Istočnik", a vrhobosanski Kaptol nici i saradnici „Behara" mogu s pravom ponositi, „Vrhbosnu" — pa za što ne bi ulema-medžlis mogao ne žaleći napor, koji su uložili, vršeći svoju dužnost. izdavati jedan islamski vjerski list? Savjest im može biti mirna, i o sebi mogu reći barem Eto to sve, pak i jer je dosadanji „Behar" časno to, da su se našli na dobru putu kao i mrav, koji ispunio svoju zadaću, potaknulo je vlasnika i ostale se je bio iz daleka uputio na Ćabu. pokretače lista, da se „Behar" preokrene u narodni Jedna od očitih posljedica one prije spomenute zabavno-poučni list, tim prije, što bi bila šteta obu­ klonulosti islamskog elementa nakon sraza dviju kul­ staviti list, koji izlazi toliko vremena i koji ima svojih tura, bila je i ta, da „Behar" .nije mogao sticati znat­ osobitih zasluga. Osim toga se osjeća i potreba jednog niji broj saradnika, osobito stručnih. Istina je, da je takovog lista u Bosni i Hercegovini, koji bi odgovarao „Behar" ponekoga početnika uveo u naš mali knji­ prilikama zemlji, potrebama i shvaćanju naroda, koji ževni svijet i da se može ponositi, da je megju svo­ je kroz više vijekova bio pod dosegom istoka i u jim radenicima imao i po koju naobraženiju musli­ kojemu će ostati trajni i neizbrisivi bilježi istoka i manku — nu to sve nije dostajalo, da „Behar" budne istočne kulture. onaki, kako se je zamišljalo. Onaj mali, stalni broj S toga su se „Beharovi" osnivači obratili na sve „Beharovih" pomagača bio je prenatrpan i drugim hrvatske književnike bez razlike vjere u Sarajevu, i poslovima na sve strane — i tako je došlo vrijeme, pozvali ih da se izjave, bi li se latili posla, da preu­ kad se je moglo reći, da je gotovo ponestalo radnika rede i obnove „Behar" kao hrvatski zabavno-poučni za popularizovanje islamske nauke. list. Pokušalo se, da se i tomu zlu doskoči i da se Odziv je* bio jednodušan. Odazvali su se lome svrha što bolje poluči. Nije se pustila s vida želja, da pozivu Safvet beg Bašagić-Redžepašić (Mirza Safvet), se hodže i alimi potaknu na rad. „Beharu" se je do­ Fehim ef. Spaho, Dr. Tugomir Alaupović, Silvije S. davao i po jedan arak u turskom jeziku kao prilog, Kranjčević, dr. Milan Prelog, Osman Nuri Hadžić i dočim se je glavni list izmijenio, kako bi „Behar" u Ivan A. Milićević (Osman-Aziz), Ljudevit Dvorniković, neku ruku postao islamskom smotrom. Učen alim i Josip Milaković, Adalbert Kuzmanović, (Kuzma Nović), izvrstan pisac u turskom jeziku primio se je teške Šukri ef. Alagić, Nikola Ostojić i dr. Halidbeg Hraszadaće, da našem starijem učenijem staležu pruži u nica. Oni su se odmah uredili kao stalni redakcioni turskom jeziku vjerske pouke i moralne okrepe. I dok odbor „Behara", koji će počamši od mjeseca svibnja je taj pokušaj i trud učenoga alima naišao na najpo­ početi izlaziti kao zabavno-poučni list, i to hrvatski. hvalnije odobravanje svega islamskoga novinstva u Narod naš naime u Bosni i Hercegovini kao i naša tri dijela svijeta' u nas i kod nas, gdje i za koga je braća preko Save i Dunava kao i ona preko Drine „Behar" bio pokrenut — nije na žalost bilo uspjeha. govore istim onim jezikom, kojim i mi pišemo, samo Turske, misirske (egipatske), ruske i indijske islamske ga zovu dvojakim imenom. Prema tome postoje dvije novine s pohvalom spominju „Behar" i iz njega pre­ književnosti, hrvatska i srpska. Književnici i saradnici nose cijele članke — a ovdje u Bosni i Hercegovini koji preuzeše da uz promijenjeni i prošireni program i opet bijaše jedini za to pozvani stalež, koji se za Izdaju „Behar", broje se u hrvatske književnike i rade �BEHAR IX na polju hrvatske književnosti. S toga, a i jer trećem imenu pored hrvatskoga i srpskoga ne može nigdje biti mjesta, obnovljeni će „Behar" biti hrvatski list. Obnovljeni „Behar" list je za zabavu i pouku, a redakcioni će odbor nastojati svim silama, da list iz­ drži na visini i da njime ispuni jednu veliku prazninu u hrvatskoj književnosti. „Behar" ima da bude ogledalo duševne snage, koja se je izvila i izdigla na najneodregjenijoj granici izmegju istoka i zapada. Donositi će štivo, kako u pjesmi tako i u prozi, poučno i zabavno, crpeno iz nepresušiva vrela narodne osebujnosti, iz prošlosti i sadašnjosti, najstrože pazeći na vjerske razlike u je­ dinstvenom narodu i na opravdane osjetljivosti, i ima­ jući vazda na umu, da je gajenje izrazito narodne književnosti i na zapadu bilo predtečom općim na­ rodnim preporodima. 403 Za taj preporod moramo se i mi spremati i, ra­ deći za nj, u nj vjerovati. „Behar" će takogjer otvarati hrvatskomu narodu bogatu riznicu istočnih književnosti, koje u Bosni i Hercegovini imadu vrsnih poznavaoca.' Hrvatska se književnost do danas nije mogla neposredno oboga­ ćivati plodovima turskoga, arapskoga i perzijskoga duha sav naš narod nije mogao da prati kulturni rad na Istoku. „Behar" će živo nastojati, da toj lijepoj zadaći udovolji. „Behar" će uza sve to još nastojati da prati kulturni rad zapada, pa sljubljujući tako u sebi dvije kulture, istok i zapad, „Behar" će morati da sljubIjuje i jedan narod raznih vjeroispovijesti, koji može i mora biti tim razvijeniji, što se grije na dva kul­ turna sunca, tim ljepši što je u svom razvoju različit ali u suštini ipak jedinstven. Osman Aziz. Sllvije St. Kranjčević. Portreti. = -—- - - (Prva slika). ...Znaš li, sinko, suza što je? „Znam: prvo je u njoj voda Klornatfije i fosfati. A budala moja mati Po odaji mrsko hoda, Kad joj pričam, suza što je". Možda i smrt nedaleka! Sve se ragja, sve se mori I sve. onda svejedno je!" ...Vrlo dobro moj junače! Sve je tako, kako reče: Suza, zanos, domovina Analizu svoju ima! Tek me nešto oko peče I u meni nešto plače. ...Znaš li, sinko, domak mili? „Što je — to je! Zemlje šaka, Uz to jošte niže vrsti, Gdjeno gusjar blatnih prsti Mudro laže i moljaka I o nekoj tlapi vili!" Bit će, da se nekud sjetih Na lugjaka, dernog Mehu, Što po svojoj zemlji pada I ljubi je — ko nikada I u glupom grli sm’jehu Pradjedovski odžak sveti! ...Znaš li, sinko, plamen što je, Te u srcu žarko gori? „Znam, bolest će biti neka, — S - gT " Mirza Safvet, Sarajevo, ----- --- Bekrijska ljubav. o) J o j J3* ^ ***!■ ć j * - » j c*l Kad pogledam tvoje lice, — Kad razgledam tvoje kretnje, Ja oborim oči niče — Neznajući šta da radim Od zanosa ii od smetnje; Pa se pitam: — Bože mio! — II sam vidjo, ii sam snio? Kada čujem slatke zvuke, Ah — iz tvoga jasna grla, Spopanu me mile muke; Mislim slušam glas Hizira Kraj jezera neumrla; Pa se pitam: i - Bože mio! II sam čuo, ii sam snio? Kada nam se sretnu oči, Obuzmu me čudni srsi; Srce hoće da iskoči, �BEHAR 404 IX Tad poviknem: kad te slavim, Hoću da sve zaboravim! Vidne zrake zapletu se, Miso s mišlju se zamrsi Reko bih ti — šta da reknem?! Ja preda te skromno kleknem. Zbogom vjero i moralu, — Zbogom sve, što meni smeta — Poklonit se idealu, Zbogom, zbogom oba sv’jetal Azra, — ja te ljubim silno. Ni u nebu ništ ne tražim, Kad se na tvom biću blažim. Kad još drhtnu usne žedne, A zamagle žarke oči, Onda moje strasti čedne U ljubavnom ognju planu; Tijelo se sve ukoči — M. Alaupović, Sarajevo. ------------- 1 Slike iz naše knjige. Luka Botić. jsok je čitava Dalmacija, osim Dubrovnika, drijemala mrtvim snom, koji ne mogaše da razbije ni zora dalmatinska, dotle je zanosna i oduševljena godina 1848. okup­ ljala mlade gjake dalmatinske još na gim­ nazijskim klupama. Braća se megju se slagala i hrabrila, podupirala i njegovala, bratimila se, da tim žešće zavole narod svoj i svu braću svoju. Išla je od usta do usta krilata riječ: Iz naroda za na­ rod. A da se narod iskreno ljubi, valja ga upoznati temeljito, proučiti mu život, običaje i jezik. I zavjeriše se, da se nekoliko izmegju njih rasije po domovini i da rade za sve one velike i plemenite idejale, koji su se ko munja širili iz Francuske, strujili kroz sva srca i vodili mladost u borbu za jedinstvo i slobodu narodnu. Srbija je bila zemlja slobodna, glasovita s Karagjorgja i Miloša, a Vuk je iznio obilato blago duše narodne. Tamo je vukla mladenačka fantazija gjake spljetske i zadarske, a odanle da se ko učitelji, književnici, vojvode i trgovci raspu po čitavom na­ rodu, da ga oslobagjaju i na nov život dižu. Da se oduži zavjetu svome, krene Luka Batić u bosanskom odijelu na put, probije se kroz Bosnu u vrlo opasno doba i stigne u Srbiju. Ustavi se dulje u Sarajevu, a romantičnu dušu mlada pjesnika zanese narodni život, pjesna i šargija. Ali na tom putu i nauči, da su i muslimani prava braća njegova, iste krvi i jezika, krasnih narodnih običaja, plemenite duše i iskrena srca. I prvi diže svoj glas Botić, da zakopa starinsku mržnju, da u ljubavi i bratstvu utopi toliku krv, što se vijekovima lijevala, da priljubi brata bratu, Kršća­ nina Turčinu, pa zaboravivši jadnu prošlost da braća ogrljena i izmirena pogju novim putevima zajedničkoj sreći i boljoj budućnosti. A taj glas, nov i nečuven, diže mlad pjesnik u ono doba, kada je i pjesma i pripovijetka kipjela mržnjom na Turke, prikazujuć ih krvopijama i sile- džijama, a u gorskom hajduku gledala zatočnika po­ gažene časti i poštenja, osvetnika muka i stradanja rajina. To je nov duh, što ga uvede u pjesmu i pri­ povijetku Botić pa je prošlo mnogo vremena, dok - emenita duša pjesnikova nagje u pjesmi srodne glasove. Na svom teškom putovanju naučio je Botić mnogo. Razgrnula se pred njim duša narodna, otvo­ rilo mu se na vrelu obilje narodne pjesme, lirske i epske; bogatstvo i jedrina nar. jezika; sanjarenje ro­ mantično ogrnulo se kićenim i šarenim plaštem, na­ rodno sijelo i ašikovanje, ćilik tamburice i žalosna jeka gusala stopila se s pjesmom jadovankom iz dje­ vojačkoga grla. Kratke i bone romantične zgode na­ rodne pjesme zaokružile se i zamrsile po uzoru ro­ mantičnoga epa talijanskoga u umjetničku kompozi­ ciju. Narodno vjerovanje o ljubavi i pobratimstvu, mekano srce djevojačko, slobodna desnica narodnih junaka, krv i mejdani, svatovi i otmica, tiho padanje južne noći, bogata priroda uz more i krš dalmatinski, vrijeme kada su Klis držali Turci i u Spljet na pazar dolazili, krvili se i tukli oko zidova palače Diokleci­ janove, sve se je to isplelo i stopilo s uspomenama nježne mladosti sa zanosnom dušom pjesnikovom, za­ lilo bolom njegova srca, izmučena i isplačena i s rogjenih i s narodnih rana. Pa i ako je taj narod ras­ komadan ko nikakav na svijetu s tri vjerozakona, dvoja slova, tri do četiri imena i stotinu ubitačnih predrasuda, opet je vjera pjesnikova tvrda i nagje zgodnu priliku, da zapjeva himnu slobodi, bez koje nema života, krjeposti ni ljepote. Za nju će se raz­ igrati i prašak pjesnikov u g obu. Nije u svoje pjesme pohranio Botić samo svoje jadove, u njima su bolovi i rane čitava naroda, on otjeća s narodom, diše za narod. Cilj je njegov, da Otkrije narodu svomu one istine, razgrne one osjećaje, što su svrha i sredstvo života, a kada se istina i dobro zaodije plemenitom haljinom poezije, dobivaju dvostruku snagu jer sjaju �IX BEHAR u punoj svjetlosti. Umjetna pjesma imade da žive o pjesmama i tradicijama narodnim, a slaba joj cijena, ako nije na temelju povijesti i tradicija narodnih, jer briše značaj i duh narodni. Pjesnika valja da narod razumije i sluša. I košto je smrt Smail age Čengića najljepši herojski ep, tako su Botićevi epi, osobito Pobratimstvo, najljepši rad na polju romantičnoga narodnoga epa. A u nečem i natkriljuje Botić Mažuranića. Dok je u Mažuranića krvava slika narodne borbe, muke: patnje teških vremena, osveta: mučki napadaj, u Botića je otvoreno srce narodno u najple­ menitijoj ljudskoj težnji — u ljubavi. U njoj se utaplja krv i mržnja; strast i osveta, ona pokreće junačke či­ nove na zemlji, a ne da mira ni u grobu onomu, koji se o nju ogriješio. Mažuranićevo je pričanje stegnuto i zbijeno, često i zamršeno. Botić pjeva jasno i glasno, da ga svako razumije i zavoli, u njega je sve narodno, ali probrano i oplemenjeno. Došavši u Biograd, nagje Botić sve zatvoreno, samo ga za vrijeme uze u kuću pjesnik Matija Ban, a onda ga ko sirotu Bošnjaka spremi u Zagreb. Te­ škom mukom nagje Botić hljeba ko vlastelinski či­ novnik na dvoru Biskupa Strosmajera, ali mu se i ta glužbica ote iz ruku, da pod zadnje dane života ostane bez krova i ognjišta. S Dalmacijom su ga neprestano vezale najnježnije veze, a vrela mu želja bila, da do­ bije u domovini svojoj kakovo učiteljsko mjesto. Aii i od toga ne bi ništa. Godine 1861. dogje ko narodni izaslanik u sabor hrvatski, odakle se vrati kući u Gjakovo bolan i satrven. Teški napori u mladosti, borba za koricu hljeba da prehrani sebe i kuću svoju, slomiše snagu tjelesnu i svališe u grob pjesnika, dok ne bijaše navršio ni trideset i treću godinu (1863.). Botić se je prvi put javio u Nevenu god. 1854. Pobratimstvom i nekim sitnijim pjesmama (Što će meni cvijeće svakojako? Tri muke bjeguncima, Srb ide u rat) pa pripovijetkom Dilber Hasan iz sarajev­ skoga života, gdje se crta nesretna ljubav kršćanske djevojke i momka muslimana. Pobratimstvom uhvati se Botić odmah u kolo ponajboljih pjesnika hrvatskih. Način pjevanja bijaše nov, prijedmet nenačet, a u pjesmi razgaljeno srce pjesnikovo i njegovih prijatelja. Dva su vjerna pobratima, Mijo Draganić i Mijo Radmilović, braća nerogjena, a više nego i rogjena. 1 sasvim su jednaki: i po licu i po junačkom odijelu i oružju. Svatovi su i idu u stolac po djevojku, hoće da ožene Draganića. I Turci im idu u svatove, ali na 405 povratku zametne se kavga na Raškršćima, a Draga­ nić pogine. Sav ostali dio Pobratimstva nije do po­ tanko crtanje boli Radmilovićeve za poginulim pobra­ timom. Te teške i duboke žalosti ne može da olakša ni žarka ljubav krasne kćeri Ajagićeve, umiljate Ajke, što Radmilovića pušta iz tamnice, s njim bježi, osta­ vivši roditelje svoje, ponositu Pakulu i zeleno Skadarsko jezero pa da s njime žive u zelenoj gori, da ga tješi plavim očima i mirisom djevojačke duše. Nema junak mirna dana ni spokojne noći. Šve mu na san izlazi sjena pobratimova i vodi- ga na krvava Raškršća. Mijo misli, da je pobratim željan osvete, ali on mu kazuje, što mu u grobu ne da otpočinuti. Kada su jednom pobratimi jašili kroz Livno, gledala ih s pendžera djevojka Šerifa, a Draganić joj se os­ mjehnuo i primio kiticu cvijeta, što mu je s prozora bacila. Nesretna djevojka dvorove ostavila i pošla da traži junaka. Ali svoj je grijeh Draganić smrću okajao u času, kada je drugu djevojku kući vodio. I Ajagić pošao u potjeru za svojim djetetom, popalio dvorove Radmilovićeve. Na Raškršćima se opet zametne krvava kavga. Ajagić pade, teško ranjen, ali još imade snage, da ubije i svoje rogjeno dijete, koje je ocu na grudi bilo palo. I Šerifu, koja izdahnu na prsima Radmilovićevim, misleći da je Draganić, i jadnu Ajku zako­ paju na Raškršćima, gdje je bio i grob Draganićev i njegove Cvijete, a okolo sade visoke jele, navraćaju studenu vodu, da teče kroz miris i cvijeće. Radmilović zove svu braću i prijatelje na Raškršća, pa ili da se odrvaju neprijatelju ili da izginu i svojom krvlju zabrinu sve dušmane narodne. Drugi je ep Botićev Bijedna Mara, historička pripovijest iz narodnoga života u Dalmaciji u drugoj polovini XVI. vijeka. Štampana je u Zagrebu 1861. Tu se crta nesretna ljubav Spljećanke Mare, s mladim Turčinom Adilom iz Kliša. Botić je uveo u radnju i nekoga narodnoga pjevača, a u njem prikazao sebe sama, sveti poziv pjesnički i žarku ljubav za svoj rogjeni grad Spljet i lijepu spljetsku okolicu. Uz sve ljepote vile Botićeve ostaje Bijedna Mara za Pobra­ timstvom. Još je slabiji treći ep Botićev Petar Bačić (štampan 1862.). Ljubav pučanina Bačića i plemenite Jelice Albertijeve, s kojom bježi, ali padne junački u boju. U romantični splet unio je Botić i sliku okršaja i bojeva izmegj Spljećana i Turaka Klišana, a Januš begu prikazao plemenita prijatelja i pomoćnika Bačićeva. �406 BEHAR IX O sm an -A zlz: = = = = = Svijet za sebe. (Iz sbirke „S puta i ce ste- .) ad se je jednoga ljeta vraćao kući, nadje se iznenada u rodnom gradu sa svojim starim znancem i drugom iz škole, Dževadom. Susret je bio prijateljski, usrdan, makar da već preko pet godina nije čuo jedan za drugoga. Dok su bili u školi drugovali i prijateljivali kao dva rodjena brata, a kad svršili, onda se rastali: Džemal otišao u bijeli svijet na vi­ soke. škole, a Dževad ostao na očevu ognjištu i bavio se gospodarstvom. — Koliko ostaješ ovdje? — Dan, dva. — Mani! — sparno je ovdje, da Bog sačuva! — Idemo meni na selo: sam sam; — tamo je hladovina i lijepo ćemo se provesti dan dva. — Pa dobro! — Sutra? — S utra! I sutri dan već rano u jutro sjedili su u kolima Džemal i Dževad i jurili niz prostrano polje. Jutro bilo sumorno i sparno; po nebu se prevukli tanki, bijeli oblačci, kroz koje su prodirale — rek bi — umorno i lijeno prve zrake jutarnjeg sunca. Dva se druga zavela u razgovore o djetinjstvu, školi i prvom mladovanju, te nijesu skoro ni opazili da je već prigrijalo. Sunce je dobrahno poodskočilo, po nebu se razrijedili i onako tanki oblačići, zavladala vrućina, prava ljetna žega, koja je tim nesnosnija postajala, što su se oko njih i ispred njih natiskivali sve gušći i gušći oblaci ‘prašine, one sitne lugaste prašine, što i za gilo stiska i za oči peče. Po znojnim konjima naslagala se silna prašina, a jadne životinje nešto od umora, nešto opet od silne žege i dosadnih muha čas zastajale, čas opet nogama na stranu derale i glavom uzmahivale, da su se kola tresla. Kočijaš se potulio i nemilosrdno pucketa po konjima, samo da bi što prije umakao nesnosnoj sunčanoj pripeci i zagušljivoj prašini. — Baš je pripeklo! — reče Džemal iza malo šutnje. — Evo sad ćemo svrnuti preko njiva i odmah smo u kuli, a tamo je već hlad — nadoveže Dževad pokazujući mu suncobranom kulu, koja se iz daleka u razmaku od jedan čejrek šahata ukazivala onamo na onom brežuljku u kiti zelena stabalja. — Hvala Bogu! — odahnu Džemal veselo, kad su kola stala pred kulu na široku ledinu, na kojoj su se seoska djeca igrala klisa. — Eto age!.... razbježaše se djeca, kad opaziše aginska kola. — Mujčine, amo! — raspremaj kulu, loži tfatru,.. kahvu...., vodu, brzo!.... — razmahao se Dževad, dok se Džemal sklonuo pod kulu u hlad, jedva čekajući, da Mujčin otvori avlijska vrata. Kula je bila na pouzdignutom humku, okružena visokim i krošnjastim hrastovima i kitnjastim omorikama, a ispod nje pukla široka i prostrana ledina. Odmah iznad kule zelena i lijepa uredjena bašča, kroz koju protiče bistri potočić, slijevajući se niz oni humak dolje na ledinu, odavle preko oranica i livada, da se napokon izgubi u rijeci, što no podno sela teče. Dalje iznad bašče, pod onim brdeljkom zeleni se gust i prostran gaj, koji se prema kuli- rastavlja u dva jednaka rukava, čineći tako u sredini široku, bujnu prodfi. U vrhu prodoli a ispod jednog stoljetnog hrasta izvire vrelo, bistro i studeno, osipi ju ći se kao zrnje biserovo niz onu strmen. Inače u tom gajiću lijepo, podina čista i travom obrasla, a kad i ponajvećma sunce pripeče, tu je dobar hlad, dok je na izvoru pod onim hrastom pravo milinje. Dževad bi više puta a i obično odilazio u polje, na njive, a Džemal bi sam za rana rosna jutra obigravao kojekuda naokolo a onda se vratio u kulu. Gdješto bi opet oba zajedno zašla po cijeli dan po selu daleko, ili se o sunčanoj pripeci izvalili na ćilim u gaju pod brijestove. Džemal bi ispod glave podvaljenih ruku buljio u blještavi dan i pratio sve one razne glasove s ka­ mena, s travke, sa svake grane, ili se nadvio nad omašnu knjigu, koju je sa sobom donio. — Ama šta je ovo Džemalbegu? — znali su se u kmeta često puta upitati, čudeći se, što toliko zuri u knjige. — Čudno — šta ima od^oga? — Hm — neka g a ------ šare dosta, izist ništa! — zavrnula bi koja kmetica glavom i primakla se vatri, gdje sigurava večeru svome mladomu agi i Džemalu. Kad bi se uzeo hvatati mrak, Džemal bi odlo­ žio knjigu, protegao Se, malo zamislio — valjda o onomu, što je čitao — — pak se onda oprućio i i digao, da „malo protegne nogama". Izišao bi pred obor, uzšetao se, ogledavao po onom kraju, u komu je tek sada zapazio svaku stienu, svaki kamen, gdje su se mijenjali baščeluci s oranicama. To se sve splilo u jednu liepu, cjelovitu sliku — i odtuda bi motrio, kako se rudi i sjaji večernje nebo, kako se sve više i više okolna brda zavijaju u tamno modrilo, kako se onaj prostor pred njim — i žita i sva zelen gubi sve više i više u tamnoj magli, da bi mu �IX BEHAR u očima treperilo i drhtalo. A od svuda u naokolo, iz svakoga ugla, svakoga drveta i travke i klasa i busena odjekivalo množtvo svakojakih, krupnijih i sitnijih glasova, ispresijecanih, sikutljivih, zaobljenih, razliegalo se oglasivanje stoke, bronzanje ili hrzaj izmorenih konja. Džemal bi pozorno slušao te glasove, kao da su mu prijali, kao da ih je razumijevao, udisao izmiješani miris, koji ga je zadahnjivao, napinjao se da čuje daleku jeku pjesme — a kad bi pod sobom sasma u blizini očuo kmetovu stoku, nad­ vio bi se malo bolje, da gleda gdje se jagme koze jedna mimo druge, ovce i krave. — Mejruša, jesi li se umorila, a? — upitao bi on čobanicu, kmetovu kćer, kad bi i ona već posve izbila pred obor. Mejruša bi samo pognula glavu — valjda se zastidila, i omahnula šipkom po stoki, da ju tobož potjera. Pri tom bi kao u neprilici potegla za okrugu i namještala je — kod uha. — Kako si, Mejruša, a? Mejruša hitro baci na nj plašljivi pogled, pa opet preda se. — Dobro! A pri tom bi se u onome sumraku jasno za­ sjalo njezino oko. Lijepe su joj, crne oči bile ovelike. Ni Dževad, ni Džemal nikada nisu htjeli prije večerati, nego u isto doba, kad i u kmetovoj kući. Pozvali bi sebi i kmeta Mujčina, i onda bi im još sladja bila ona gusta kuhanija od kukuruzna brašna, polivena kiselinom i mirisnim maslom. Po večeri bi izišli pred kulu i sjeli na travu, na hladovini — pa udri u razgovor. Još bi se privukao koji iz komšiluka, te bi svi slušali, što pripovijeda mladi aga, što kazuje Džemal. Nu Džemal je najvolio, kad bi seljaci pripo­ vijedali o svojim stvarima i zgodama, koje su doživili. Džemal kao da je slutio sve ono, što kazuju — ali je ipak sve pozorno slušao, pažljivo, gotovo pobožno. Često put bi i nehote udario u smijeh, čuvši, kako seljak pojima i shvaća pojedine stvari i dogagjaje. i — Koliko li razlike izmegju nas! Ovo je posebni svijet za s e -------mi se vidimo i znademo po imenu, al jedan drugoga ne razumijemo! — uzkliknuo je Džemal u sebi, kad je pripovijedao o gradu, gdje da su jedni te isti ljudi kao i ovdje na selu — a oni ne mogli vjerovati, da su jednaki šeherlijama. Džemal se' je uvijek rano dizao — al jednoga jutra bio je osobito rano na nogama. Izišao na dvor i hodao se pred kulom. Dževad je još slatko hrkao. Još nije bio dan lijepo raztjerao mraka — al je nebo bilo vedro, te sve više i više pucalo, svjetlo se danje prelijevalo podnebjem i razganjalo jutrnji polu­ mrak. Iza kule upravo zasitnili papci stoke pa Džemal podje tamo, upravo neproračunano, tek od neke nesvijestne radoznalosti-------ta nije mu baš 407 bilo toliko do toga, da vidi, kako stoka izlazi, jer se je dosta nagledao. Nešto ga je povuklo da gleda. Uranila, Mejruša! — doviknu on Mejri, koja je podaleko tamo za stokom bila i primicala se, go­ neći ju pred sobom, Mejruša omahivala i jednom i drugom rukom oko sebe, udarala- šipkom po uzduhu. Koze kao pomamne oblijeću, zatrkuju se oko nje, otaru joj se o ko­ šulju od banbazine, o šarenu bošču, pak se podbodu naprijed. Mejruša pognuta glavom — a prekrila ju tankom jemenijom, ispod koje je virio crveni fesić, izDod njega opet sjajna ko ugljen crna kosa. U ruci je nosila pletivo. Džemal nije bacio oka s nje — tako mu je bilo zapelo o nju. A bila je Mejruša li­ jepa i jedra stasa, povisoka i tankovijata. — Šta ti je, Mejruša b6na ne bila — javi joj se opet Džemal, kad je bila gotovo pred njim. Mejruša digne glavu i pogleda Džemala — a njemu kao da se stuži. Iznenadi ga tužan izraz na njezinom lijepom, pravilnom licu, koje je bilo još zanimivije i primamnije, što je bilo malo opaljeno: doj­ mi ga se turoban pogled njezinih crnih i plametnih oijiju, što su se bile gotovo napunile sjajnim suzama. Džemalu ne bijaše milo a ni pravo vidjeti tu mladu i lijepu djevojku, tako raztuženu. Činilo mu se bar, da joj se je nešto dogodilo — doma je izružili, preko­ rili, ii joj koje glave iz stoke nestalo-----------šta li. — A, Mejruša, šta ti je? — upita ju upravo nježno Džemal, kao da se je jedan dio nepoznate mu Mejrušine tuge prelio i na nj, u njegovo srdce. Dobro srdce ima osjećaja za svoga bližnjega. Mejruša ga na to pogleda s pouzdanjem i nekom nijemom hvalom — a u očima joj se mutile suze. Sbilja je bila lijepa — osobito u ovaj čas! — Kaži mi, vjere ti — šta ti je? — napane Džemal jače na nju, donekle i zapovijedajućim glasom. — Srednji mi brat — znaš ga, Ale, — ništa što je živ! — Šta, boluje? — začudi se netko iza Džemala. Džemal se okrene. Dževad se bio digao i prispio na Mejrušin odgovor. I on se je sam začudio, jer evo koliko je na selu, još mu nitko ne kaza, da Ale boluje. — Ljuto " — tko zna — — — mogao bi Bog dati, da ga još večeras zatečem. Na umoru je! — laganije izusti Mejruša, okrenu glavom te jemenijom kradomice otare oči. Pa onda podiže ruke, zamahnu šibkom i bijesno potjera stoku pred sobom. I letilo stado, a za njim Mejruša, što je brže mogla, dok sasma ne zamače. Još se samo iz daleka čulo gdje viče: — Ks, ks! vuk te izio! Džemal popostade malo tu, pa onda podje da vidi koga od kuće i upita, kako je bolešniku. Upravo Mujčin izlazio iz kuće. �408 BEHAR — Zar ti je Ale bolestan? — A što nam ne kaza? — iz daljega priupita i Dževad. — A što bih... — slegnu Mujčin ramenima. — Kako mu je? — Eh, dat će Bog i bolje... Onako, — leži. — Meni Mejruša veli, da je posve rdjavo. — Ne će biti — ta znaš, kakve su žene. One vazda vele da je gore nego što jest. Jutros mu je malo lakše — a dat će Bog!.... I Mujčin je brzo otišao za poslom. Kod kuće samo ostala Mujčinova žena Saja i dvoje sitne djece. Najstariji sin — bez ruke — otišao nekud po poslu u grad; oni ga poslali i tako se preko dana sve razbjeglo, kao’ obično. Ono su jutro i Džemal i Dže­ vad i deset puta upitali Saju, kako joj je sinu, a ona odgovarala smeteno i jadno. Ni jednom se nije dalo daleko od kule. Po podne se Džemal i Dževad izvalili pod brijestom. Dževad stisnuo oči, a Džemal čitao, kad ih nešto prenu. Mujinica izišla na vrelo, da zahvaća vodu. Džemal podiže glavu, da ju bolje vidi. — Šta — zar je Ali gore? — upita ju on, kad vidje, kako su joj oči od suza nabrekle — A ništa već što diše! Već evo ću da ga malo zamamim vodom. Starijega mi sina još nema iz grada — a poslali smo ga, da bolestniku donese kakva lijeka! Džemal je htio upitati, kakva to lijeka, al se nije odvažio, misleći, da bi mogao dugim zapitkivanjem i odviše mater raztužiti. Sutri dan ju opet Džemal pitao za Alino zdravlje. — A nikako! — slegnu žena ramenima. Vratio mi se sin iz grada. Kupio uz put pirinča i šećera za bolestnika... Dat će dobri Bog... I tako to trajalo još nekoliko dana. Jedno po podne — upravo u petak — začuje Džemal iz kuće jecanje. Jecanje je bilo potiho — al' ga se ljuto kosnulo. Skoči da i sam zaviri u kuću. Prije u nju nije ni zavirivao. Iznutra mračna i zadimljena — jedva Što vidiš. Pod je gola zemlja, a puna jamica. Dalje ništa nije vidio. Ulazeć odmah mu s lijeve strane na otvorena i crna vratašca pade u oči slabo svjetlo. Malo zastane — i podje unutra. Uzahan to odjelak kuće, isto mračan, crn i trošan i gol, kao i onaj prednji dio. U prvi mah nije ništa opazio, do li nešto slabe vatre na ognjištu. Kad se malo razabra i kad mu se oko priviklo na taj sumrak, lagano se kao i prestravljeno privuče na tanki zid — čatmu — opleten i zamazan ilovačom, koja se ni ne poznaje. Ondje pred njim razasuto nešto slame, po slami hasura, a na njoj ukočen gotovo bolesnik — miran, nepomičan, žut kao što je žuta ona čadja, što se nad njim po ljesi uhvatila. Samo što očima prevrće te IX kadkad prigušeno odahne. Preko njega prevukli p0 krivku, rutavu i izderanu, crnu; sjaja i danjega svjeti* nije toliko dopiralo, da bi mogao vidjeti i uzglavij* Al i to se nekako jadno i sirotno činilo. Džemal se ustobočio uz čatmu, a Dževad se raširio rukama na vratima. — Sine moj, Ale! Pogledaj — vidi — evo do­ šao ti je naš mladi aga, da vidi kako si! — javi Sg mekim, tresućim glasom Mujinica bolesniku. A Ale ne okrenu glave, već samo osvrnu pogled, koliko je mogao. A onaj pogled — kakav je bio! Džemal se je vas otresao, kao što je u sebi drhtao gledajući one žive kosti u onom siromaštvu Nije mogao više izdržati. Htio je i sam, da barem nešto bolesnika upita — al mu riječ zape, poposta — pa se okrene na vrata. Pognu glavu. Za njim podje i Mujinica, da ga isprati. Zaustavi ga na pragu. — Šta ću, Bog ti dao? - - pogleda ga ona i očajno i bolno i s nadom i s pouzdanjem. Bila je neka sila u tom pogledu. Džemal nije znao naći odgovora. — Tužna ja! A sve sam mu radila — i sutliju mu varila, i šećera i tr a v a ------- i eto! Da mi je — pfisto — još limuna, ne bi li mu to pomoglo? Al gdje ćeš — nije mi prije palo na pamet! Džemal zapeo očima u krošnje brijestova. — Pa sam mu i zagasivala, šta ću, i to more pomoći....,, — Veliš limuna? — priupita iznenada Dževad. — Čini mi se, da ja im a m ----- — stani.... Al za što mi niste prije rekli, da boluje? Ni ne čekajući odgovora uleti u kulu. Malo za tim iznese dva limuna. Mujinica mu nije mogla riječima zahvaliti, a i Dževadu je to valjda milo bilo — — jer gledajući ju onako od brige oslabljenu, krvavih, zaplakanih očiju — zar da još sluša plačan glas? Onako nijemo — — često put je ugodnije i sladje. Tu večer’nije Mujčin s njima večerao. Jutrom rano Džemal izišao u šetnju, a Dževad izjahao. Zvao je i Džemala, al on nije htio. Na večer nikoga nisu tražili iz kmetove kuće, već sam Mujčin dodje k njima. — Šta je, Mujčine? Mujčin je upravo dlanom otrao jedno oko. — Kako je? — .Pred ahšam je umro! — odgovori Mujčin, pa malo ušuti. — Šteta za kuću — nastavi opet — na­ vršio devetnaestu, a bio dobar radnik i u polju i gdje h o ćeš!-------Eh, volja Božja — Bog dao, Bog uzeo! — uzdahnu Mujčin. Cijelu večer, cijelu noć Džemal se nije mogao smiriti. Uznemiren prevraća se s jedne strane na �IX BEHAR drugu. Tek negdje pred zoru prevari ga malo san i odpočinu. Rosno i svježe jutro probijalo na mali otvoreni prozor, pred kojim se je razgranalo visoka murva. Tek se vedro nebo s prikrajka počelo ruditi, gdje se je rastanjio gotovo prozirni veo svijetloga, dugoga oblačka. Okolica se budila i oživljavala, a on još lež^o izvaljen, rukama pod glavom. Već kad se istom prosuše prvi sunčani traci, ustade, i kuo bježeći izidje iz kuće, pa stade daleko tamo kod obora. Lijepo jutro; osvanuo lijep dan, ugodan i mio. Pod prtim tracima još blagoga sunca odsijeva rosa kao alemovi po lišću i travi; s neba se uzeo i zadnji oblačić, a uzduh bio svjež i mirisan. U prvi mah se začudi, kako svijet ne idje poslu ■«— al se tek sjeti, da je Ali-džun, ne­ radni dan. Širilo mu se srce od te krasote — pa kao da je cijelu noć prespavao, Iako podskoči i uzpe se malo više gori iiz brdo, nad drijenove, da se još više nauživa. Kroz jutrnje glasove i šum dopre mu do ušiju glasniji razgovor iz kmetove kuće, a uz glasove kao da je čuo i prigušeno jecanje. Znao je i pogodio, što je moglo biti.... On nije htio, ne imajući odvažnosti, ii nije mo­ gao valjda zanesen krasnim jutrom ------ on nije htio pomisliti, kako ovaj čas mora biti u Mujčin ovoj kući, pak se okrenu, da se bolje ogledava oko sebe. Al loveći očima oko sebe naokolo — pogleda i pod obor. Kao da ga nešto strese. Četiri čovjeka nose megju sobom omotana mrtvaca na nosilima stavili dva 409 kolca, koja su odozdol poduhvaćena daskom, pak svak drži za jedan držak, i gazaju opancima po rosnoj travi, po kojoj se je prelijevalo jutrnje sunce, prosipljući se po njima i po mrtvacu. Uperili da ga nose pred džamiju — podaleko tamo. A bilo je lijepo, krasno jutro, sve kan da je pje­ valo i kliktalo od milinja. — Ovako naši ljudi umiru! — sumrtvo ispade Džemalu na usta, i ostade tu na mjestu ni ne mi­ čući se. Džemal nije mogao tu više ostati. Nagovorio Dževada — i treći dan podjoše u grad. Lijepo se oprostili s Mujom i njegovom ženom. — Na, Mejruša! — na večer u oči polaska pokuči Dževad svoj safun Mejruši, da bude njoj. Mejruši se nasmiješi lice, a od uzbudjenosti i ve­ sela iznenadjenja tako se strese, da joj niz ramena padoše dva kraja jemenije. Primi safun i stidnim se pogledom zahvali mladome agi. — Kako je naš aga dobar! — reče kmetica i ponosnim i zahvalnim glasom. — Čudno! — mislio je sutridan Džemal u sebi, putujući u grad. — Kako brzo prežališe ono, što im smrt ugrabi. Čudno.----------I padne mu na um, kako mu je Dževad pričao, da im je pred nekoliko nestalo jedne koze, pa kako su je posvuda tražili i za njom žalili punih osam dana. A u Mujčinovoj kući ostao život kako je bio i davno, davno prije: trud i rad.... Esad ef. K ulović:— ■■■■- ------— Gospogja Maintenon svojoj nećakinji. Prevod s franceskoga. = A znaš li Ti, sjutra, kad kralj umre, da Te ne reviše Te volim, draga moja nećakinjo, a da Te ne upozorim na Tvoje pogrješke. Ja to će ni njegov nasljednik, ni svi drugi, što Te sada kažem i drugim gospojicama, koje su s miluju, ni pogledati — ni Tebe ni Saint-Cyr? Tobom u Saint-Cyru, pa kako bih Tebe tako Ako kralj umre prije, nego se Ti udaš, uzet će zanemarila, kad Te volim k6 svoju vlastitu kćerku! Te koji siromašni plemić iz pokrajine sa malo imetka a puno oholosti. Da, ako se za mojeg života udaš, Tvoja oholost nikako mi se ne svigja. Ili su te za kakva velikaša, štovat će Te, dok sam ja živa, a Tvoje drugarice tome krive, ili si Ti i njih na to na­ kad mene nestane, onda će te cijeniti toliko, koliko vela, ja ne znam, ali svakako, ako se toga ne progješ, mu se budeš dopadala, a dopasti mu se ne možeš, pak ne budeš umiljata i ponizna, svatko će te prezi­ već ako budeš blaga i Ijubezna, — a toga, žali bože, rati. Takovo ponosito držanje, nikome se ne svigja! u Tebe nema. Nije to nikakva sumnja protiv Tebe, Valjda Ti misliš, da si važna za to, jer si odhranjena nego ja vidim, da si vrlo ohola. Ti znaš na pamet u kući, gdje svaki dan, njegovo veličanstvo kralj sve mudre knjige, ali koja korist od toga, kad ih še ne držiš? dolazi. f �410 BEHAR Ne zaboravi, da je Tvoja tetka usrećila Tvoga oca, pa će ona i Tebe usrećiti, a Ti još uvijek ne znaš da cijeniš ono, što ti se čini! Ti bi htjela uzvisiti se i nad svoju tetku. Nemoj si toliko laskati. Ja sam vrlo malena stvar, a Ti si posve ništa. Ja to govorim Tebi, ko velikoj djevojci, jer si Ti zaista duhovita. Ali ja bih IX drage volje pristala i na manju Tvoju duhovitost, da ostaviš tu (pred svijetom ogavnu a pred Bosom zločinačku) nadutost. Hoću, da Te na mojem povratku, nagjem čednu ljupku, bojažljivu i poslušnu, pa ću Te onda više voljeti. Znaš kako mi je teško kad Te ružim, a i kako mi je drago, kad to činim! O sm an -A ziz: Silvije. ored buke svakidnevne borbe, u kojoj se kad vidi, da je gdje zamro ponos ljudski, plače, jer rijedko kada može da razabere glas raz­ je narod morao razasuti u tutanj, po neplodnim ledi­ bora, posred ove neshvatljive ratne vike, nama, po morskim dubinama svoje junačke vrline, koja se zove život i razvoj naroda, u ko­ svoje momačke kosti. „Uskočke elegije“ su odraz tih jem se prvijencem i vojskovodjom izvikiva njegovih boli, toga pjesnikovog jauka. onaj, koji — zahvaljujući tjelesnoj snazi i A on, kako i jer voli svoj narod, voli sve one, ustrojstvu — imade najjače grlo, posred kaljuže kojivrtose pate, kao i taj narod. Bijeda drugih nalazi glavanja i grijehova, što se čine i hotomice i u ludosti odziva u njegovu srcu, i on, pjesnik radnoga svoga a sve na račun otačbine — posred toga svega spo­ naroda, ljubi sa štovanjem žuljnu ruku i mučne naminjemo se radenika, koji je najmanje vikao, al čiji bore umornoga radnika, koji svojim znojem natapa će se glas trajno razlijegati, jer je glas sa strune pjes­ zemlju novim blagoslovom. Tomu radu umornoga nika, koji osjeća, ljubi, koji bjesni i udara, glas pjes­ radnika pjeva himnu i traži priznanje, iznosi slavu, nika, kojega samo njegovo srce pohara i pojede. koja je viša od svih slava, što sjedjahu na tronovima. Taj radenik je Silvije. Radništvo je poluga ljudskog napredka, snažnija od Ima ravnih dvadesetpet godina dana, što je na­ žezla, a u radu se odrazuje pravo plemstvo, plemstvo peo strune na svojim guslama, da nam izvija s njih duše, koja ruši predsude, dok prosvjeta bfidi pravo. pjesme, jer ga je otačbina pjesmi rodila i žrtvovala, da mu se srce cijepa i lomi, kako je to pjesnikov Slavitelj rada, uvjeren, da rad diže svijest i po­ udes. nos, da budi ljudsko dostojanstvo, progoni nemilice Rodio se je pod Nehajem na kamenu, što ga servilnost, tromost i mlohavost, koja oduzimlje čov­ hrvatsko more oplakiva, a došao je medju nas, domu jeku sve ono, što ga čini čovjekom, koja mu oduzim­ svome, da ovdje radi. I radio je i tukao se kroz svi­ lje njegovo dostojanstvo. Gospodskom psiću Kastoru jet i živio je, opažao, osjećao i u stihove nizao svoje upravlja svoje jedke riječi, koje je namijenio druš­ osjećaje, i stvorio je svoje doba u hrvatskom pro­ tvenoj rastrbvanosti i gnjileži, na kojoj se udobno sun­ svjetnom životu, koji je odraz, slika prilika, u kojima čaju beznačajnici. Ni gospodski mu psić Kastor ne žive hrvatski narod. bi bio, kakav jest, da vještinu umiljavanja i ulizivanja nije naučio — od ljudi. A Silvije ljubi ovaj naš rastrgani narod, koji je bio velik, jer je bio svoj i nerazdvojen, plače nad njim, A taj isti pjesnik domovinske ljubavi, pjesnik jer ga je vrijeme razcijepalo, dok je zemlja zasula rada i čovjeka, ujedno je i pjesnik očaja, gledajući i spomenike njegove veličine, al i na ruševinama na­ razmišljajući p tomu, kako je čovjek i sada kao i u rodnima stoji nadajući se i proričući novo, sretnije davne davnine jednako iskvaren, nemilosrdan, te se doba narodnoga života. Toj svojoj ljubavi, bolima i u očaju pita, pa za što je čovjek? Za to i njegov nadi daje Silvije snažna izraza u svojim pjesmama; posljednji Adam umirući urezuje noktom u led na ploča kralja Zvonimira potiče ga, da očajno zatuži, ekvatoru — zadnji upitnik. ali ga budeći se život naroda osvježava i pridiže, te pun vjere kliče, da svijest naroda ne će mrijeti, ne Silvije je rogjeni pjesnik snažne zamisli, snažnih će proći, jer se narod počimlje dozivati svoje prošlo­ osjećaja. On je pjesnik čovjekov, čovjekova udesa, sti i veličine. a tko ga ne razumije, traži u njemu filozofa i u nje­ I vjerujući u novi život naroda, on ga budi oštrim govim radovima tragove filozofskih sistema. Nu Sil­ bičem, omašćenim u vlastitu krv, satirom, koja ne vije nije pjevao, da filozofira, već on pjeva, jer osje­ oprašta ni jednu mahanu, ni jedan porok. Peče ga, ća, ljubi dobro, mrzi zlo, on pjeva jer f �BEHAR IX Bog je meni pjevat rek6, I ja vršim božju volju — I ja jedem srce svoje! Tko ne može osjećati sve, kao što on osjeća, tko ne može ljubit i mrzit kao on — taj ne može da razumije njegove poezije, koja sve uključuje i o svemu se zaustavlja. Silvije je velik pjesnik za to, jer je pje­ vao srdcem i jer nije filozofirao pjevajući. * Bolešću shrvan Silvije doživljuje dvadesetpetgodišnjicu svoga pjesničkoga rada, dvadesetpet godi­ 411 na kulturnoga nastojanja — i to je najgorča pjesma u pjesnikovu životu. I udes sam kao da mu je zavidio jakosti duše i njegovom velikom duhu, pak ga je ob o rio -------svalio ga u tjelesne boli. Ali Silvije se i iz njih diže, osjeća i pjeva, jer ga ni bol ne ništi, a još ga više može okrijepiti pojava, da ga Bosna i Hercegovina u ime svega razdijeljenoga naroda ma­ kar i skromno slavi, ona ista Bosna i Hercegovina, u kojoj je proveo svoj vijek u radu, svijestan, da je u svom domu i na svom pragu! �BEHAR 412 IX Tugom lr A lau pović: = = = = = Pobratimu Silviju. Uz dvadeset i pet-godišnjicu — književnog rada. punome jeku mladosti i snage Sa obala morskih došao si k nama. Donio nam gusle zamamne i drage I u njima blaga — po izbor, pjesama. Dovela Te ljubav i veliko srce Pastorčadi crnoj tolikih vijekova, Da istočiš do dna plemenite krvce U prepunu čašu bola i jadova. U sretnijih, brate, sjediljke se kupe U slavi i časti, kad pjesnika krune; Povija se zemlja od momačke lupe, Od papuča mekih i od noge pune: Ko mrtvačka pjesma naša slava svaka; U teškome grču trne nad i vjera, Gubeć se i leteć kao sjeti oblaka, Kad ga nago vjetar niz strmine tjera. Mnoga su se gladna povijala jata, Da ispiju mozak s osušenih kosti: Nezasitne duše misle naći zlata, Gdje ni crvu nije zalogaja dosti. Appstoli znanja, prosvjete, slobode, Znadeš, oduvijek kako piju, sišu, A kukavna djeca, što ih grijehom rode, U knjigama pravde imena im pišu!.... A Danica Tebe s ljutim bolom pita: Jesi li me sretno dočekao ranu? I nosi Ti opet na pregršte mita Čemera i jeda za okrjepu danu. Pa to Ti je, brate, stajalište prvo Na mučnome putu za patničko čelo, Jaki bol je tvoju žarku dušu shrvč A1 ti ćeš se opet preporodit smjelo! Megju braćom svojom mučenik si i Ti. Takove su naše slasti i ponude: Komadati dušu i kap krvi piti Zadnju, otrovanu za sićušne trude, Da izvedeš na dan roblje iz zindana, Što kroz tminu pišti i kroz maglu jeca Pa ne traži sebi ni sunca ni dana, Samo dršćuć vapi: kuda će nam djeca?!... Ne damo Ti klonut, zar nedopjevanu Da ostaviš pjesmu trzanja i bola? Skidat ćemo rosu prozorkinju ranu Sa srca i duše. Ko siročad gola Plamenom i krvlju zal’jevat Ti snagu, Dok se ispneš uman na strmu Golgotu I pogledaš mirno svoju zemlju dragu, Osjetiv bar malu za žrtve milotu. Josip Milaković:= Silvije Strahimir Kranjčević. B iografsko-bibliografski nacrt. Ne umijem ništa reći, Što nij’ srcu na uzdahu. Kranjčević. ijaše to god. 1883. Na Jelačićevu trgu u Pon- čitala jedna na uredništvo „Vile" netom stigla pjesma, gračevoj kući u Zagrebu otvorena bijaše a megju nama odjekne glas: „To je pjesma! To je hrvatska knjižara, koja bijaše stjecište mla- pjesma! Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik 1“ gje hrvatske pravaške generacije, a naročito Kumičić uze pjesmu u ruke i — kako bijaše nas mladih književnika. Odatle se širom rodoljubne sadržine — pročita je glasno, ak ce n tira ­ hrvatskih krajeva razašiljala tako omiljela jući je nekim osobitim zanosnim naglasom, a saznavši, „Hrvatska vila", koja je prije izlazila na Sušaku, no pjesma od Senjanina, reče ponosno: „Ma to je da je radi tehničkih i radi mnogih drugih poteškoća pre­ jedan od naših 1 Bravisimol" selila u Zagreb, gdje se tiskala u Albrechtovoj tiskari. Pjesma ode isti dan u tiskaru, a prvoga kolo­ Jednog srpanjskog dana stupimo u knjižaru po­ voza — dakle taman prije 25 godina — izagje u 8. kojni Evgenije Kumičić i ja, kad tamo, tu se taman broju „Hrv. vile" pod naslovom „Zavjet" i — biće f �BEHAR IX valjada po želji pjesnikovoj — sa okrnutim potpisom Silv. Kr. Tema joj je spram one Horačeve: „Slatko je i časno za otadžbinu umrijeti", te odiše duhom naših rodoljubnih davorija. Makar da ta pjesma ne odaje nikoje odlike, koje učiniše Kranjčevića prvakom današnjeg hrvat­ skog Parnasa, ja se toga časa uvijek ugodno sjetim, kadgod je govor o Kranjčevićevoj poeziji, kome je neka čudna i zagonetna slutnja prorekla po njegovu prvencu pjesničku slavu i veličinu.... * * * Kranjčević bijaše tada baš svršavao gimnazijalne nauke. Osokoljen time, što mu je pjesma izašla u naj­ omiljenijem i najsjajnije opremljenom-hrvatskom bele­ tristikom listu, on propjeva sada još življe, te napisa gotovo čitavu knjigu pjesama. Te pjesme bijahu ve­ ćinom erotske i patriotske sadržine. Njegov biografu „Viencu" (1893, br, 4.) veli, da je prva njegova netiskana pjesmica bila izgubljena oda „Suncu", koju da je mladi pjesnik čitao jednom svojoj majci, te su oboje plakali, — i majka i on. Kranjčević bijaše tada gjak četvrtog gimnazijalnog razreda. Njegovi drugovi smatrali ga takogjer pjesnikom, te ga vrlo voljeli. Kad je, svršivši gimnaziju, krenuo na filozofske nauke u Rim, preda svom ocu rukovet pjesama, a ovaj ih posla u splitskoj „Nadi", gdje su izlazile u više brojeva pod naslovom „Ja pregaram". Rim sa svojim starinama i uspomenama upoznanje stranog svijeta, a i zvanje, za koje se ma i pro­ tiv svoje volje spremao, otvori njegovoj duši rove vidike, poda joj nove gragje, i tu se rek bi poče prvo razvijati duševni proces njegove poezije, koja se dotle kretaše u uzanim granicama, stiješnjenim dojmovima prve lektire. Taj put bijaše po nj vrlo blagosovan i za to mi ne vidimo u njemu dugo pole­ tarca, kao ni u Preradovića i u svih pravih odabranika pjesnikinje vile. Da se Kranjčević počeo vrlo rano samostalno razvijati, to nam posvjedočavaju pjesme, što ili šiljaše iz Rima sušačkoj „Slobodi" i zagrebačkom „Viencu" (Noć na foru i Kolo sreće). U ovoj potonjoj osjeća se još utjecaj Šenoin, kojega je Kranjčević kao pjes­ nika njegovog Nehaja, mlagjanim zanosom čitao. Do g. 1885. ispjevao je cijelo čislo pjesama, te odluči tu svoju prvenčad izdati u jednoj knjizi svijetu na vidik. Knjigu uze u nakladu tadašnji senjski tis­ karski nakladnik Marijan Župan, a naslov dade joj pjesnik „Bugarkinje". U njoj ima oko 70 pjesama, koje zapremaju 152 stranice. U 33. broju „Vienca" ocijeni ih vrlo pohvalno pokojni Šrepel, koji mu prizna, da ima u njega žive mašte, vrela i srdačna čustva i mnogo pravog pjes­ ničkog zanosa, a to da je najznatnije, jer je pjesma 413 bez zanosa, što i ljeto bez cvijeća, što i ruža bez boje i mirisa. On mu preporuča pjesničku pripovi­ jetku, jer da ima u njega mnogo plastike i dramatske krepčine, metafore i antiteze da su mu žive i skladne, refleksija bujna. Prva je pjesma spjevana uspomeni Augusta Šenoe, kojega bi bio tako rado upoznati mladi pjes­ nik i donijeti mu otkucaje srca svoga, ali prerano leže u grob veliki pokojnik, koji je umio prave talente sokoliti na rad. Veći dio ove knjige imade rodoljubni značaj, no nisu to obične patriotske tirade, već misaone i često vrlo originalnom mišlju prožete pjesme. Može se utvrdo reći, da do Kranjčevića još niko ne ispjeva ovako lijepih i žarkih rodoljubnih pjesama. Valja samo pročitati pjesme: „Hrvatskoj", Suzi robija", „Povjesnice sud", „Plaća pravde", „Najvećem mučeniku", „Čuj", i „Udovičin novac" pak onda one donekle lokalnim rodoljubljem zadahnute pjesme: „Senju gradu", „Na Nehaju" i „Nad raspom moga grada". Pjesma „Grobovi", puna čelikovih varnica, zagrčena je ironijom i sarkazmom. Kranjčević ne pjeva, samo da te zanosi i da te uljulja u rodo­ ljubno snatrenje, gdje se može Iako i zadrijemati, već te budi i junači, ili te mlitavca rugom svojim pozivlje u kolo radiša i junaka. Takova je snaga njegove pjesme! Prekrasna mu je pjesma „Radniku", kojoj su temom socijalne .prilike. U duhu narodne pjesme spjevana je „Lijek tuž­ noj ljubavi" a na način starih hrvatskih bugarštica „Moć-osvete". I pjesme erotske sadržine („Uz prozor", „Pjena mora", „Moć zagrljaja", „Tvoj vijenac večernice“ i dr.) odlikuju se žarkim čustvom i lijepim mislima. Koliko li je već za rana prepatio bijede i ne­ volje, ocrtao nam je lijepo i živo u pjesmi, što je napisa u spomen svojoj materi („Klekoh tebi na grob"). Izjadavši se nad materinim grobom, veli sjetno, kako ima u svijetu ljudi, koji će ponijeti cijelo brdo zlata vrijedna, a njihovu srcu teška je ma i samo sirotica jedna." Da je Šrepel preporučio Kranjčeviću povjesticu, biće da ga je na to upozorila oveća uspjela pjesma „Na odru staroga ljeta". Valja još spomenuti, da je pjesnik priopćio u toj knjizi i sonetni vijenac ljubavi. Značajnim riječima svršava Šrepel svoju ocjenu. On veli: „Strah nas je hvatao, kad smo uzimali u ruku Kranjčevićevu zbirku, ali smo je zadovoljno od­ ložili, jer smo se osvjedočili, da se na Parnasu hr­ vatskom pojavio nov darovit radnik". Knjiga se ubrzo raspačala, te je danas velikom rijetkošću, što je takogjer dovoljan dokaz, kako bi­ jaše primljena i pozdravljena. Kranjčevića megjuto �414 BEHAR ne zablješti to općenito priznanje i mi ga vidimo, gdje od toga doba sve više i više napreduje, a u svome razvitku, čemu se često ne mogu oteti ni pjesnici njegova kova, nije do danas pokazao, da je šuštao i tegnuo korak natrag. Pravo reče za nj Jovan Hranilović J[Vienac 1899. br. 11), da je Kranjčević pjesnik, čije vrelo ne će još dugo presahnuti. Pjesnik će skoro da napusti laku liriku i povjesticu, njemu Se hoće drugog svijeta, a taj je duša čovječja sa svim njezinim jadima i nevoljama, i veliki labirint, u kojem se kreće i vrvi čovječanstvo, kao i neizmjerni i tajinstveni svemir. Sve će to da razmatra njegovo oko, sve će rane i boli i vlastitog i tugjeg srca raščinjati njegovi prsti. Iz te radionice, gdjeno će se ogledati sa svakoje ruke ta suzna dolina a i disonanca, što će je opaziti pjesnikovo oko izmegju srca i razuma, izmegju opojna i blistava sna i tri­ jezne sumorne i hladne zbilje, — rijetko će dašto izložiti vesele i vedre slike, a to nam navjestiše već ti prvenci, gdje ima mnogo ne takozvanog svjetskog bola, već duboko osjećane i proćućene tuge nad mnogom teškom krivdom, nezasluženom patnjom, ne­ srećom i bijedom. Na njegovu putu raste pored lovora gorki pelen, za to će i njegovu pjesmu kad god zagrčiti jetki sarkazam ili hladna ironija. Tu će on odista krenuti još neutrtim, ali svojim vlastitim putem, a uspjeh već prvih radova bijaše tolik, da se polagahu u nj ponajljepše nade. Njegove pjesme postaju sadržinom sve to raznoličnije, mislima dublje, a formom dotjeranije. Pjesnikov rani odlazak u Bosnu (g. 1886.), gdje ostade do današnjeg dana, jamačno, je blagosovno utjecao na pojedine od­ like njegova talenta a pogotovo tu je mogao na bistrom izvoru narodne poezije i lijepog narodnog govora osvježiti svoju dušu čistim i zdravim napret­ kom po čemu je i njegova pjesma krepčija i jača. Nije mi ovdje zadaća govoriti potanje o zna­ čenju njegove poezije i zalaziti u njezinu analizu, pak ću za to spomenuti tek kratku sadržinu njegovih ostalih dviju knjiga dodavši ovamo i neke pjesme, koje nijesu izašle u ovim zbirkama. G. 1898. izdala je „Matica Hrvatska" u Zagrebu njegove „Izabrane pjesme", u kojima su tek dvije tri uzete iz „Bugarkinja", a 1902. izda u Donjoj Tuzli pjesnik I. K. Ostojić njegove „Tr­ zaje". Poslije nije izdavao posebne knjige, te su mu novije pjesme razasute po raznim listovima. Istom nedavno pokrenulo je društvo hrv. književnika misao, da izda u jednoj knjizi njegove najnovije pjesničke tvorevine. Njegove pjesme mogli bismo podijeliti na: filo­ zofske, rodoljubne, na satire i čisto lirske intimne pjesme. Rodoljubne su mu pjesme: „Neznani grob", „Pred knjigom povijesti roda moga", „Slavenska lipa", „Moj dom", „Domovini", „Zadnja zdravica Hanibalova", IX „Dolazak Hrvata" (Pobratim), „Hrvatskoj braći izt) macije, „Na grudi prošlosti" i ciklus uskočkih elegu' Demokratskim duhom odiše pjesma: „Radniku" a srodne su joj „Otpušteni vojnik", ,,U badnjoj noći" „Stara slika" i „Suzi robija". Intimnošću odlikuju s e : „Angelus", „U zanosu" „Sanak", „Noći", ,,Ah sve je sanja pusta" „Ideali"’ „Kad mi klone", j,Pjesma moje sreće", „Orlu" n^ a’ kolodvoru" i mnoge druge. Osobitom milinom i finim mekim bojama ističe se pjesma „Sin". Megju satire idu: ,,U maskiranoj gomili" y noći mrtvih", „Dva barjaka", „Eli, eli, ISma azavtani" „San ili java", „Jataganu", „Ditiramb", „Monolog" „Propali genij", „Prosinačko sunce", „Nostalgija" „Gos­ podskom Kastoru" i nedovršen spjev „Efeta" (Vienac). Velika većina pjesama ima filozofski karakter, a megju te idu i jur pomenute satire a i mnoge in­ timne pjesme, koje se odlikuju dubokom psihološkom analizom. Amo idu pjesme: „Zapadsunca",Mramorna. Venus", „Iza sklopljenih trepavica", „Lucidaintervalla", „Snilo mi se, kerub da sam", „Astrea", „Zadnji Adam", oda „Smrti", „Prolaznost", „Misao svijeta", „Kolo sre­ će", „Angjeo bola", „Heronejski lav", „Resurrectio" „Pa­ met i sreća", „Kako je postala nada", „Noć na foru", „Mojsije", „Ouvertura", „Život" „Utjeha", „Sveljudski hram", „Dosjetka smrti", „Hrist djetetu u crkvi", „Pjesnik i svijet", „Duša", „Ekscelsior", „Mir vam", a nada sve alegorijski oratorij u tri dijela „Prvi grijeh". Njegovim se pjesmama spočitavalo, naročito, otkako je izdao „Trzaje", — da ima u njima suviše jakog pesimizma. Ocjenjujući njegove „Izabrane pjesme" brani ga pjesnik Hranilović ovim riječima: „On (Kranjčević) očajava, jer su ideali nedohitni, jer revnost pada žrtvom sili i nepravdi, jer u borbi za opstariak bez samilosti uzmiče ono, što je slabije, pred jačim. Očaj radi tih činjenica, koje stva­ raju, kako on veli „besmislenu tragediju života", hvata ga sve to jače, te odiše njegovim pjesnikovanjem još i u pjesmi „Zadnji Adam", jer mu je i golgotsko ras­ pelo samo simbol triumfa pravde nad nepravdom i grube sile materije nad duhom. I taj očaj prestaje tekar, kad mu ljubav prema otadžbini prožeže dušu, te ga uzdigne na krilima vjere i nade u one sfere, gdje se „liječe čudne boli onim smješkom sa oblaka" Vinuv se jednom u te visine, ostavlja ga očaj beznagja i on vjeruje, nada se i ljubi. Plemeniti altruizam, što se je sa Golgote tracima najnevinije krvi razlio nad vjekovima, prožeo je i žarku pjesničku dušu Kranjčevićevu" Spomenuvši i sumorne sfere, u kojima nastade: „Eli, eli . . ", završuje: „Očajni pesimizam pojedinih pjesama Kranjčevićevih uzmiče pred silom njegove iz očajnog pesi- �IX BEHAR inizma iznesene tvrde vjere u svemoć vječne pravde, istine i ljubavi". Sve su mu pjesme u toj knjizi lijepe, sve se odlikuju rijetkim svojstvima pravog i bogoduhog pjes­ nika, naročito genijalnošću zamisli, pjesničkom in­ vencijom i intuicijom, majstorskom koncepcijom i finom suptilnošću osjećaja. Na „Trzajima", koje je posvetio svojoj gospogji, osjeća se jače pesimistička žica, a poezija njegova dobiva sve više karakter opći, svjetski. Pjesnikovi su ideali isti, ali u njega nije već tako čvrsta vjera i nada, jer videći oko sebe sve to veći nesklad, sveto veću bijedu i nevolju, za čije krivice nema u njega smilovanja, on pada kadšto u očaj i beznagje. Za ovaj momenat njegovog pjesnikovanja je značajna pjesma „Groblje na umoru" („Život"), a ujedno i nje­ gova najnovija u „Savremeniku" priopćena pjesma Hristova slika". Njegov horizonat proširio se u naj­ dalje sfere, po kojima lijeta njegov duh slobodnih i prostranih krila i za to pogdjekoja pjesma gubi jas­ noću prijašnjih mu pjesama. Pjesničke su mu slike velebne, tipovi ko od mermera sadjelani, poante krepke i odsječene, jezik još biraniji, a srokovi novi, ne­ obični. Može se reći, da Kranjčević tolikom pomnjom obrazuje svoju misao kao što umjetnik klesar, kada izragjuje kip u mramoru. On je prvi od hrvatskih pjesnika prezreo onaj običajni šablonski srok i isto takovu formu, a uznastojao je u umjetnu pjesmu uni­ jeti mnoge krasne riječi iz naroda, koje žali bože čekaju u rječnicima i u živom govoru, kad li će se neko naći, da iznese njihovu ljepotu svijetu na vidik, da ne ginu u zaboravi, gdjeno ima u njih toliko ži­ vota i plastike. Nakon što je spjevao „Trzaje" rijetko se javlja, čemu je mnogo doprinijela i pjesnikova du­ gotrajna bol, ali ono pjesama, što ih je u to doba spjevao, nosi na sebi većinom značaj najčišće lirike pjesnikove duše ispaćene teškim bolom i varkane stoputa blistavom nadom. To su pjesme suze i krvi pjesnikove, to su biseri izragjeni iz dubine njegove duše, odakle ih je duh pjesnikov kao laki ronac iznio u doba njegovih najtežih životnih bura i oluja svijetu na vidik. Valja da tek pročita one tri sumorne pjesmice u preklanjskomtečaju „Savremenika" i onu na pozivu za izdanje najnovijih mu pjesama . . . * * Kranjčević napisa i nekoliko uspjelih pjesama za mladež, te je vječna šteta, što se on i na tom po­ lju barem po gdjekad ne javlja, gdje nam je to polje tako ubogo, sirotno. Kad pokrenuh g. 1885. „Hrvatsku omladinu" na­ pisa mi za prvi broj nježnu odu „Nevinčadi", koja je danas malo kome poznata, a valjalo bi je gotovo cijelu ispisati. Ta je pjesma zadahnuta serafinskom nevinošću i milinom. Njegove misli rone u dušu dječiju, 415 gdje nema zlobe niti trovi, već čista nevinost i raj. Glatko čelo, kud još nije zaparalo gromovje, slatki govor kao žubor gorskog vira — sve to njega zanosi, i on bi žudio do smrti cjelivati to zlato nevinosti. A čime da ga nadari za te nevine čare, koje zaniješe njegovu dušu? Za spomen usagjuje djeci u srce ljubav spram rodne grude, veleć: Ljubite je čista srca vjerom, Ljubite je žarom duše c’jelim, Ljubite je jadom i čemerom, Ljubite je onim znojem vrelim 1 Ljubite je, — ah ta ljubav vrijedi, Da se srećom cj’elog žića miti, Ta gle, na nju kao starci s’jedi Mirom duše djeca ćete biti! Druga je pjesma „Ko dašak . . . “, koja je izašla u 3. broju pomenutog lista, a za prvu knjigu „Naše pjesme" spjeva pjesmu „Suncokret." Ima megjuto još nekoliko njegovih pjesama, koje bi mogle pristati u ovo kolo, što pokazuje izbor njegovih pjesama u dru­ goj knjizi pomenute antologije. U 4. broju „Hrv. omladine" napisa za mladež pripovijest: „Dajte i dati će vam sel", u kojoj crta sudbinu dječaka, kome rano preminu majka i koji u najvećoj bijedi nalazi u nekom čovjeku samoživcu dobrotvora, čiji imetak postaje u njegovoj ruci odista blagom, jer umije njime mudro upravljati i jer je go­ mili zlata umio udahnuti siromašni mladić duh po­ žrtvovne koristi. Za isti .list napisao je u prozi kratak no zano­ san članak „Forum romanum". Za „Dom i Svijet" napisao je alegoriju „Suza", a u „Viencu" priopćio je fantaziju „Glad", onda ale­ goriju „Vanitas, vanitatum vanitas“, zatim „Priču iz pradavnih vremena" i „Demonovo ogledalo", a u „Nadi" alegoriju „Čim se ljudi tješe 1 * * * Kranjčević je suragjivao u „Hrvatskoj vili", split­ skoj „Nadi", „Hrvatskoj omladini", „Balkanu", „Viencu", zadarskoj „Istri", „Lovoru", „Prosvjeti", „Pobratimu", „Novom vijeku"^ Što ga u Splitu izdavaše pjesnik dr. Tresić-Pavičić, zatim u bečkoj „Mladosti", „Sa­ lonu", „Životu", sarajevskoj „Nadi", „Savremeniku" i u još mnogim drugim listovima, almanacima (Zvoni­ mirov) i knjigama (Matičino Spomen cvijeće i dr.). Lijepo čislo pjesama priopći u Sarajevskoj „Nadi", kojoj bijaše cijelo vrijeme njezinog izlaženja (1895.— 1903.) glavnim urednikom. 0 raznim svečanim zgodama napisao je više prigodnih pjesama i davorija, tako n. pr. o „Trebevićevu" slavlju i prigodom dolaska braće čeha u Sa­ rajevo. Najviše njegovih ponajboljih pjesama izašlo je u „Viencu", gdje je izašao i ciklus „Žumberačkih" �BEHAR 416 IX elegija i „Prvi grijeh4*. Sada pjeva jedino u „Savremeniku" a najnovija mu je pjesma, što je priopćio u 1. broju „Behara". (Portreti). * * * Mnogi bi jamačno rado znao i najomiljeniju li­ teraturu pjesnikovu. U Kranjčevićevoj biblioteci naći ćej> najmanje lirske poezije a mnogo knjiga filozofske sadržine, prirodopisna i geografska djela kao i um­ nih romana i drama. On čita najradije ruske pisce, i to gotovo sye odličnije, a naročito Dostojevskoga i Gogola, pa onda druge sjevernjake,- osobito Ibsena. Imade pisaca, čija djela pozna u najtanje tančine. Mili su mu moderni njemački dramatičari; kano što su Hartman i Suderman. Od filozofa čitao je nekoć Darvina, dok za Nitzschea i Schopenhauera, sa kojim ga tako rado neki stavljaju, prosugjujući njihove misli, uporedo, priznaje sam, da ih nije volio čitati, jer mu se nisu svigjali. Poznati su mu i ponajveći romanopisci francuski, talijanski i engleski. Lektirom su mu dakle djela velika i misaona, a najzanimljivije na tome jest to, da u njoj ima ponajmanje stihova. * * * Nema hrvatskog lista, u kojem se ne bi pratio najvećom simpatijom njegov rad, no izmegju većih recenzija i studija valja neke napose napomenuti. M. Marjanović pisao je o njegovoj poeziji opširno u „Hrvatskoj misli", dr. Tresić-Pavičić u „Novom vijeku", Lunaček u „Obzoru" a pored toga izašle su mnogo­ brojne pohvalne kritike i eseji u „Narodnim novi­ nama", „Obzoru"; „Agramer Zeitungu", „Agrarne: Tagblattu", „Svjetlu" „Viencu" i posljednjih dana u „Hr­ vatskom pravu", gdje je o njemu napisao vrlo simpa­ tičnu studiju A. G. Matoš. Na francuskom jeziku pisao je o njem u „L’ Humanite Nouvelle" dr. ivo Kernic, a na poljskom izašla je nedavno napose opširna studija, što je napisa po­ znati prijatelj Hrvata Tad. Stan. Grabovvski. Koliko je štovatelja stekla njegova poezija u stranom svijetu, vidi se najbolje odatle, što se nje­ gove pjesme prevode na mnoge evropske jezike. Naj­ više pjesama prevedeno je na njemački. Koliko se sjećam, prva na njemački prevedena pjesma bijaše „Radniku", a preveo ju je pok. prof. Drnka, čije se prevode vrlo cijenilo. Poslije su ga prevodili naši revni i vrli prevoditelji: ggjice: Lujza de Martini, jedna pjesnikinja Osječanka, kojoj se ne mogu sjetiti imena, onda Ida FOrst, zatim Mavro Spicer i E. Koller. Pre­ vodi prvih triju izlazili su ponajviše u „Agramer Tagblattu", a potonja dvojica izdali su mu pjesme u svo­ jim antologijama. Ftlrstova prevede pjesmu „Snivao sam, herub da sam..." (Est traumte mir, ich w3r ein Cherub), Spicer (koliko znadem) pjesme „Mein GlUck", „Kom, Geliebte" i „Das alte Bild" (Kroatische Lieder und ErzShlungen, Erfurt 1896.), a E. Koller: „Unser Mann", „Der entlassene Soldat", „Das alte Bild“ n Vorschung" i „Das Kindlein" (Kroatische Lied ^ Pierson’s Verlag, Dresden). — Na madžarskom i* '5 izašle su dvije njegove pjesme, megju njima nje ,U maskiranoj gomili". — Prekrasni su češki preS^ prof. Adolfa Černoga (pjesnik Jan Rokyte), što ih ^ opći u svom listu ,,Slovansky pfehled", koji dono^' svakom broju odabrane pjesme ponajboljih slavenskih pjesnika. U II. tečaju (god. 1900.) izašle su pjesme' „Eli, Eli! lama azavtani?" „Lucida intervalla" i slednf Adam" 1906. „Dva prapory" (Dva barjaka) i ,,Myšlenka svšta" (Misao svijeta), a prošle godine „Mramorna Venuše11, G. Černy sprema posebnu zbirku Krančevićevih pjesama i što ova nije već izašla, uz­ rok su silni drugi poslovi ovog odličnog našeg pri­ jatelja kao i mnogogodišnja bolest njegova. — Na talijanski prevodi Kranjčevićeve pjesme naš suradnik Stjepko Ilijić i to najviše u glasovitoj reviji ,,Nuova Rassegna", koja izlazi u srcu Italije u klasičnoj Florenciji pod upravom jednog od najboljih talijanskih spisatelja, A. Tossanija. U tom listu uregjuje rubriku za hrvatsku književnost dobra poznavateljica našeg jezika ggjica Umberta Griffini i pod njezinom redakci-v m te rubrike izašle su u talijanskom prevodu, što ih priredi g. Ilijić, ove pjesme: „Heronejski lav", „Noć na foru", „Astrea", „Zadnji Adam", „Dva barjaka", „San", „Misao svijeta", „Ouvertura" itd. A u čuvenoj italijanskoj reviji „Poezija", koja izlazi u Milanu" pri­ općio je dva pjesnička sastavka: „Eli, Eli! lama azživtani?“ i „Svijet i pjesma". Tu dašto nisu zabilježeni svi prevodi, već samo najglavniji, no i te bilješke svjedoče nam dovoljno, kako se Krančevićeva poezija cijeni i van granica hr­ vatske domaje. * * * Koliko je pako jak utjecaj njegove poezije, vidi se najbolji na mlagjoj hrvatskoj pjesničkoj generaciji, koja ga smatra svojim vogjem i uzornikom, dok mu jamačno ni stariji književnici ne će poreći prvenstvo megju današnjim hrvatskim pjesnicima u opće, a da se i ne mora na pose isticati, kako od Preradovih vremena ne imadosmo boljeg pjesnika od njega. Kranjčević je naročito ljubimac hrvatske mladeži, što po­ kazuju tolika omladinska društva, listovi i zabave, što ih ova priregjuje, gdje se uvijek krasnoslove njegove pjesme, ili se raspravlja o njegovoj poeziji, a mladi pjesnički poletarci najradije se pokušavaju zalijetati u njegove sfere, koje su dašto njima još daleke i nedohitne. Taj dojam i snaga njegove pjesme moći će blagosovno utjecati na razvitak novije poezije tek onda, kad se u temelj shvati suština njegova, njezina jezgra i duša njegova, a ne tek vanjska joj sjajnost i lje­ pota koja je odista neodoljiva. U hrvatskoj lirici vazda će pored Preradovića imati ponajviše Sljedbenika i �417 BEHAR IX poklonika Kranjčević, kao što ih u rodoljubnoj povjestici ima tako nam rano umrli Šenoa. * * * Kranjčević se rodi 17. veljače 1865. u Senju od oca Špire i majke Marije rogj. Marković. U svom rodnom gradu svrši god. 1883. gimnazijalne nauke, a onda stupi po želji roditelja u senjsku bogosloviju, odakle ga poslalo kao boljeg gjaka u Rim u Collegium Germanico- Hungaricum, gdje slušaše logiku. Pošto ne pokazivaše prave volje za to zvanje, reče to kanoniku Crnčiću, koji ga, kad se 1884. desio ondje veliki vladika Stossmayer — predstavi našem meceni, a ovaj pošto mu se Kranjčević izjadao, dade mu preporučno pismo na Račkoga i tako ostavi Kranjčević nakon šest mjeseci pomoću Strossmajerovom, koji ga i poslije pomagao, Rim i dogje u Zagreb, gdje se spremaše, da položi ispit za učitelja gragjanskih škola. Pošto mu umrije otac, vrati se na neko vrijeme u Senj, a g. 1886. slušaše i opet u Zagrebačkoj učitelj­ skoj školi predmete filološko-historijske skupine, koje godine i položi ispit. Prvog rujna 1886. budne ime­ novan učiteljem trgovačke škole u Mostaru, a 20. pro­ sinca iste godine premješten u Livno, gdje je učiteljevao do 14. kolovoza 1888., kadno dogje u Bjelinu. 13. kolovoza 1892. vratilo ga i opet u Livno, a 17. li­ stopada budne premješten sarajevskoj učiteljskoj školi, gdje osta do 8. rujna 1894., kadno ga imenovalo uči­ teljem učiteljske škole i dodijelilo redakciji ,,Nade“. Pošto je prestala izlaziti ,,Nada“ imenovan budne 21. prosinca 1904. profesorom učiteljske škole u VIII. činovnom razredu, te mu budne ujedno povjerena uprava sarajevske trgovačke škole, gdje i danas službuje. 17. februara 1898. oženi Kranjčević milovidnu kćerku kapetana Kašaja, ggju Elu, koja mu je najbolji drug u njegovu, većinom teškim patnjama zagrčenom životu. Iz toga braka potječe mala ljepušna dje­ vojčica Višnja, veselo i nemirno djetence, nemirno i veselo košto mu je i babo, kad ga ne kini teška bo­ ljetica i kad je skinuo na čas teret s legja, teret dnevnih i svojih a i službenih briga. Blaga i mirna ćud njegove ži­ votne družice i djetinska rek bi dobrota njezina, a pored toga smisao za sve, što zanosi njegovu pjesničku dušu, melemom je njegovu srcu. Kadno je nazad par godina teško obolio, te odlučio sarajevsku bolnicu zamjeniti bečkom klinikom, nadajući se ondje prije ozdravljenju, pratila ga i ona onamo, te ga više mjeseci teško bo­ lesna dvorila i njegovala, a kadno je ' otrag mjesec dana i opet nenadno opasno obolio, te morao po sa­ vjetu lječničkih stručnjaka s mjesta u bolnicu, nije ga i opet pustila sama, ma da onde prijeti opasnost i njezinu zdravlju, već se i opet privila uza nj, gdjeno bdije nad njime, kada umoran s teške nesanice na čas zadrijema, i gdje ga, kad se prene, milom riječi razgovara, dvori i njeguje. Dvojinom joj je drag: ta ona u njemu voli ne samo muža, nego i pjesnika. * * * Od svoje teške bolesti Kranjčević se lijepo opo­ ravlja, te ima žive nade, da će se naskoro posve iz­ liječiti. Ne bi T dobra kob dala, te nam osvježenih krila koraknuo u novo razdoblje svoga stvaranja, gdje pucaju novi još neslućeni vidici, na čijim visinama i daljinama slijediće pjesnika sa iskrenim oduševljenjem i rodoljubnim ponosom misao i oko svakog iskrenog prijatelja hrvatske lijepe knjige. Sarajevo, srpnja 1908. Silvije Str. Kranjčević: — San ili java?*) snio sam ružan sanak; — Bog bi znao, Al’ mi ga je raj al’ pako prišaptao; Usnio sam ružan sanak; — od tog maha Ne progje mi ni čas jedan bez uzdaha. A nijesam prazne vjere, slabe nade. Znadem dobro, sanak mutni što valjade; Ali ipak.... ali ipak — od tog časa, Sve uza me nešto kuka u pb glasa. Sve uza me nešto jeca, nešto mrije Zadnji odjek kO od zvona mrtvačkijeh — A nijesam prazne v je re ;-------Bože mio, Ah, je l’ ono samo pusti sanak bio? Usnio sam da sa brijega visokoga Gledam polja i doline roda svoga; *) Iz »Izabranih pjesama". Izd. Mat. Hrvatske. God. 1898. I kućarke i ponosne b’jele dvore, Kolibica još najviše, moj neborel I krovove trulom slamom pokrivene, Po cestama hrpe djece zapuštene — Gledao sam čudne slike, sve i svašta, Ponajviše svojevoljna siromaštva! U palačam, vidjeh, prvih ljudi ima. Misli su im svuda, svuda, tek ne s njima, Nad jednog se drugi koči, mn’jenje bistri, I svi rad bi postanuli bar — ministri! A seljaci u dvorištu punom kala, U kraj čaša rakijinskih i stakala: „Hoće l’ ljetos biti rata?“ — mudro zbore, Dokle susjed — tugjin neki — šuteć ore... I gledo sam pustom zemljom gorć, doli, Vidio, sam, a što vidjeh, to i — boli! I uzalud — u tog moga jadnog sv’jeta �418 BEHAR Manjkala je još i bratska sloga sveta: Do p6 čaše složno pili i još kako, Od p6 čaše — i sve pogji naopako! Sve ti jedno drugom’ pr’jeti, grdi nešta, Po sr’jedi je vjera, prživo i koješta. Još se koji mudrac nagji brže bolje, Pa ih huškaj, nek se bratstvo jače kolje; I dokle se braća tako revno biju, Mudraci im ispred nosa vino piju! I tako je išlo dugo, išlo redom, Zavile se mnoge kuće crnom b’jedom Mnogo sljeme propanulo, sve se šatre I domaće davno iskra zgasnu vatre, I krveć se pala braća u dno groba, Ne znajući nikad pravo, otkle zloba, I jošt im se mrtve one mrze kosti, A na domu treći im se davno g o s ti-----------Vr’jeme leti -------dug je mor6 v’jek da bude Onda vidjeh istu zemlju, al ne ljude! Drugi jezik, tugje pleme i sve strano, Sve koljeno Bog zna okle posijano. Ne čuju se gusle više, k6 se čulo, Davno im je zadnje drvce istrunulo. Manje vike, manje buke, više rada, Manje pjanih i veselih, manje glada! Pred kućicom one braće starac sjedi, Lj. D vom ik ović: — — -— IX Zadovoljna sv’jesna oka u sv’jet gledi — A četica žurne djece, zdrava, čila Oko starca veselo se uhvatila. On im priča na staračku lako, milo, Što je nekad u svijetu davno b ilo ------ I gle — eno - odnekale malo čedo Preda nj skoči, pa će reći: Gledaj, djedo, Što je ovo? — Ded mi kaži — Bog bi znao, To sam evo igrajuć se iskopao! Gleda djedo, s dlana na dlan tako meće, Misli dugo, pa sigurno onda reć’ će: E moj sinko, hiljade su tomu ljeta, To su kosti pretpotopnog — magareta! I otpljucnu. — Stid mi krvav podbi lice I zgrozih se nad sudbinom povjesnice; Al me sjeti jedna gorka suza samo, Da mi više povjesnice ne imamo! I to mi je sanak ružan — Bog bi znao, Al’ mi ga je Bog al’ gjavo prišaptao? I to mi je sanak ružan — od ‘tog maha Ne progje mi ni čas jedan bez uzdaha. A nijesam prazne vjere, slabe nade, Znadem dobro, sanak mutni što valjade, Al u srcu kopka, boli —; Bože mio, Ah, je 1’ ono samo pusti sanak bio? - _ Filozofija Kranjčevićeve poezije. ad se je Kranjčević prije dva i pol dece­ nija pojavio prvi put u hrvatskom pjesni­ štvu, pobudile su njegove pjesme izvjesnu senzaciju. I kritika i općinstvo opazili su u prvi mah, da se je tu pojavio ne samo nov, snažan, pjesnički talenat, nego da se i njegova poezija odlikuje od dotadanje nekom osebujnošću, da je pošla nekim novim pravcem. Dotada­ nja hrvatska poezija kretala se utrtim putovima pat­ riotske i erotičke lirike; epska pjesma obragjuje istorijske motive iz hrvatske i slavenske povjesti, misaona, t. z. refleksivna poezija kreće se najvećim dijelom u megjama konvencionalnog društvenog i religioznog morala i naziranja na svijet. Glavni pjesnički pred­ stavnici toga, razmjerno vrlo produktivnog razdobja, nakon izminuća ilirskog perioda pa tamo do osam­ desetih godina prošlog stoljeća, ostaviše plodova trajne pjesničke vrijednosti, koja se ogleda u djelima Mažuranića, Preradovića, Markovića, Šenoe, Palmovića i dr. Pojava Kranjčevićeva ne pada dakle u doba pjesničkog zastoja, pa ipak odmah u početku svraća pozornost na sebe, čitajuće svijet osjeća, da ta poe­ zija ima u sebi nešto novo, da dira neke netaknute do tada žice. Osjetilo se, da se ta poezija diže iznad dotadanjeg kruga, a osjetilo se ujedno u njoj nešto snažno, gotovo prkosno. Već nekoliko godina iza prve svoje pojave stoji Kranjčevićeva poezija na jednom od najvigjenijih mjesta na hrvatskom Parnasu, a što se tiče osebujnosti, stoji na posve odlučenom mjestu. Naravno, da nalazi brzo oponašatelja, koji ga slijede manjim ili većim uspjehom (u većini sa manjim). Kri­ tika već govori o „Kranjčevićevoj školi", a općinstvo čita, takogjer s raznim dojmom. Jedni čitaju, shvaćaju i osjećaju, pa se dive i zanašaju, drugi neshvaćaju, ali osjećaju i oni se zanašaju, treći ne shvaćaju ni ne osjećaju, ali se ipak dive kao nad nečim nedokuči­ vim, — a napokon neki se dive i za to, jer to čuju od drugih. U jednom su ipak složni svi, i kritika i općinstvo bez razlike shvaćanja, — da je Kranjčević kao pjesnik filozof a njegova poezija filozofska. A od- �IX BEHAR kuda takovo shvaćanje Kranjčevićeve poezije, kako to od pjesnika postaje filozof? Pojam „filozofa ima u svom običnom shvaća­ nju dvojako značenje. Jedno je shvaćanje naučno, po njem je filozof čovjek, koji se bavi sustavno prouča­ vanjem pojava o svijetu i životu namjerom, da pro­ nikne u konačne ciljeve i uzročnu svezu tih pojava u prošlosti i sadašnjosti. Drugo je shvaćanje šire, vul­ garno. Po njem je filozof svaki čovjek, koji svakom danom prigodom pojave i dogagjaje oko sebe posmatra u njihovoj općoj uzročnoj svezi, koji dakle o svem rado umuje ili kako se obično kaže „mudruje1*. Ima još jedna vrsta „f^ozofa" po naučnom i vulgarnom shvaćanju, nu njihovo glavno obilježje ne stoji u „mu­ drovanju" nego u njihovom vladanju. To vladanje jest ipak u svezi sa njihovim mudrovanjem, ono je praktični rezultat ovog potonjeg. Tko je na osnovu svojih filozofskih nazora došao do uvjerenja, da treba stati visoko iznad prolaznih dojmova svagdanjeg ži­ vota, pa se prema tome i vlada, to je filozof u praksi, životni filozof; Ovakovo shvaćanje filozofskog pojma ima svoje porjetlo u najdavnijoj davnini, a proteže se sve do našeg doba, što je i posve prirodno, jer svaki teorijski filozof nastoji da barem svoj život do­ vede u sklad sa svojim načelima, makar to u većini slučajeva ne polazi za rukom. Diogenesa ima malo u prošlosti a još manje u sadašnjosti. Iz ove psihološke suštine pojmova filozofije, lako je uviditi, da područje njezino ne može da bude tugje koliko pjesničkom stvaranju i toliko pjesničkom uživanju. I pjesnik ima svoje nazore o svijetu i ži­ votu, o njegovim prvim i zadnjim stvarima — ne mo­ guće je dakle, da u svom umjetničkom stvaranju neda oduška i tom dijelu svoje unutrašnjosti. Dokle ide ta emanacija pjesnikove filozofske sadržine u njegovom umjetničkom stvaranju, to stoji naravno do količine te snage same. Što više filozofske žice ima u pjes­ nika, to će ona jače i odjekivati u njegovoj poeziji, pa ćemo prema jakosti toga odjeka i otkrivati filo­ zofa u pjesniku. Kad je u pjesnikovu stvaranju filo­ zofiranje tek pratnja njegovoj lirici ili epici, onda nam se ovakov pjesnik još ne pričinja filozofom. On je samo pjesnik naših osjećaja, a ne mislih. No kad je pjesnikovom stvaranju izvor ne u samom osjećaju koje ga obuzimlje nego u mislima, koje su izvor nje­ govim osjećajima, — onda i mi iz njegovog proizvoda primamo ne samo pobudu za osjećajem, nego i pobudu da ga slijedimo u njegovim mislima. Takav je pjesnik za nas filozof — u ovaku vrstu pjesnika spada i Kranjčević. Varao bi se megjutim ko bi iz ovog izvagjao, da je poezija ovakog pjesnika filozofa sušta misao, te da čustvo ne igra nikakove uloge u toj poeziji. Uloga čustva ostala je netaknuta u svojoj snazi, ona je i u toj „filozofskoj1* poeziji jednako snažna 419 kao i u najnježnijoj lirici, — tek su tu čuvstva druge vrsti. Kad pjesnik na osnovu svog posmatranja dogje do nek^e misli o pojavima svijeta i života, onda nje­ govo pjesničko stvaranje ne sastoji u umnom raspredanju one misli, nego u izlučivanju onih osjećaja, koji ga snalaze nad mislima. Do toga, kakove su vrsti te misli, kojih i kakovih se pojava i predmeta tiču, kako će ih pjesnik moći i umjeti izraziti u svom umotvoru, — do toga svega stoji vrsnoća njegova. Znamo da jedna te ista pojava, pa makar često i najobičnija, može da u više posmatrača pobudi posve različite misli. Isto tako znamo, da će pojava, koja u jednoga ne pobugjuje baš nikakove misli, u drugoga uroditi čitavim nizom umnih spekulacija. Nadalje nam je poznato i to, da se u nekom i posije namjernog posmatranja i proučavanja pojava neće roditi nika­ kove nove misli, dok će drugom već pri prvom po­ gledu bljesnuti svjetlo, u kojem će onu pojavu vidjeti u posve novom, od drugih nevigjenom liku. Pred­ stavimo si sada čovjeka, u kojeg ima ovakav prirogjeni dar posmatranja (jer to se ne da naučiti), — koji mahom vidi, što drugi ni naprezanjem ne može da ugleda, — kome je uz to još taj vid uperen u glavnom na pojave, koje su najvećim dijelom ostale još uvijek zastrte koprenom našoj spoznaji, i koje su trajnim predmetom njezinog naprezanja. Dodajmo k tome u ovakom čovjeku vanredno finu osjetljivost za dojmove što iz njegovog spoznanja slijede i usljed toga vrlo jaku pobudu čustva. Ako se je uz to ko­ načno još našla i prirogjena snaga, da se takovo čustvo i izluči stvaranjem umjetničke kakove tvorevine, — onda imamo pred sobom psihološku suštinu filozofa-umjetnika i uvjete njegovom stvaranju. Filozof kao umjetnik više ne umuje, nego iznaša čustvene doj­ move svoga umovanja. Nuzgredno je tu, na koji će se način izlučivati misaoni osjećaj takovog umjetnika, hoće li to biti tonovima, likom, slikom ili riječima; psihološka je podloga svagda ista. Na ovakoj su pod­ lozi postali Wagnerovi „Nibelungi", Bartolpme-ov „Grobni spomenik", Klimtove „Alegorije" i Madačeva „Čovjekova tragedija". U ovakav red filozofa-umjet­ nika, spada eminentno i naš Kranjčević, njegova poe­ zija nosi markantno sva obilježja ovakog umjetničkog stvaranja. Sva tri glavna, prije označena kriterija filo­ zofa umjetnika, naime: lako i duboko prozrijevanje, finoća m vrelost čustva, te umjetnička snaga za izražaj tog čustva, — sve se to nalazi obilno u Kranjčevićevoj poeziji. Prije nego li se dademo na kvalificiranje njezine filozofske sadržine, moramo da raščistimo još jedno pitanje, koje se tiče konzumenata te poezije. Pitanje o dojmu umjetnine na konzumente, t. j. uživaoce njezine, nekud je u umjetničkoj kritici za­ postavljeno. Kao da je tome doprinijelo ono poznato �430 BEHAR geslo „F art pour F art“ t. j. umjetnost je nezavisna u svom stvaranju od ukusa publike. Nije ovgje mjesto da se upuštamo u raspravu o tom problemu umjet­ ničke kritike, — no možemo ustvrditi, da pravi umjet­ nik doduše stvara samo od unutarnjeg svog nagona, no da mu nije ravnodušno, kakov je dojam učinila njegova umjetnina- na publiku. Ovo je neosporivo, leži u prirodi čovjeka, no i mimo te prirodne ambi­ cije, od koje nijesu ni umjetnici prosti, ima još jedan važan razlog, zbog kojeg dojam umjetnine na publiku ne može da bude sporedna stvar, a to je prosvjetna, obrazovna misija umjetnosti. Po čem bi umjetnici bili prosvjetitelji i obrazivači svoga naroda, predstavnici njegove kulture, ako ne po dojmu svojih umotvorina? A u čem stoji taj prosvjetni dojam? Dojam umjetnine u opće posve je analogan dojmu, što ga po akustičnom zakonu proizvagja zvuk sa neke žice na drugu, koja je jednako s njom udešena. Kad dirneš jednu, zazujat će i druga. Kada konzumenat umjetnine nagje u njoj misli i čustva, koja se i u njem samom nalaze, pobudiće se u njem to isto, oživit ga unutarnjim životom, a baš u tom oživljavanju stoji obrazovna snaga umjetnosti. Jakost tog unutarnjeg pobugjenja uživaoca umjetnine stoji do više komponenata. Stoji u prvom redu do kakvoće duševne sadržine njegove, dakle do općenitog obra­ zovnog stepena dotičnika, nadalje do individualne sklonosti na pobugjenje, običajno rečeno do tempe­ ramenta a stoji konačno i do oblika, kojim je umjet­ niku uspjelo, xla svoje misli i osjećaje prikaže. Sve ove okolnosti uzrokom su onoj razlici u dojmu, kojeg jedna umjetnina čini na više uživaoca i razlici ukusa, kojom se umjetnine prosugjuju. Samo iz jednako udešenog nastroja umjetnika i njegovog uživaoca nastaje onaj harmonički dojam, rad kojeg uživamo u umjet­ nini, a divimo se umjetniku. Ovo psihološko načelo, koje vrijedi za dojam umjetnosti u opće, vrijedi i na­ pose za umjetnika filozofskih misli, pa i za pjesnikafilozofa, kao što je Kranjčević. Spomenuli smo već, da je kritika i općinstvo u prvi mah u Kranjčevićevoj poeziji oćutila pretežno filozofski duh, i da se je baš tim svojim duhom pri­ kazao pjesničkim velikanom. Preostaje nam sad još razmotriti, u čem stoji takav dojam poezije, koja inače baš nije po svom predmetu pristupna običnim pobudama našeg svag­ danjeg duševnog života. Filozofirati voli doduše manje više svatko, no oduševit se za pitanja toga duševnog područja, osjećati sa pjesnikom u takim stvarima, to je već nešto udaljenije iz našee svagdanjeg kruga. A Kranjčevićeva je poezija prevalila i tu poteškoću, ona je i svojom filozofijom našla odziva, što više baš radi nje je puna počitanja i udivljenja, kao ni jedna te vrsti u hrvatskoj književnosti. Odkuda to, gdje je ta snaga Kranjčevićeve poezije? IX Spomenuli smo već, da u svakog čovjeka ima nešto sklonosti za filozofiranje, u nekoga više, u ne­ koga manje. 0 konačnim ciljevima pojava svijeta i života u njem, o uzrocima njihovima i zakonima, koji tim pojavama vladaju, o skladu izmegju ljudskih težnja i mogućnosti njihovog udovoljenja, svatko si stvara neke nazore i uvjerenja, koja stoje na visini njegove obrazovanosti i individualne sklonosti. No pošto su ovakovi filozofski nazori u praksi od male vrijednosti, to ne ulaze u svagdanji duševni inventar čovjeka, nego ga svak pohranjuje u dubinu svoga duševnog života, kao neko sakriveno, posebno blago. Istom kad nadogje izvana neki potjecaj, koji dirne tu pritajenu, gotovo prigušenu stranu naše unutarnjosti, onda se ona uzbuni, kao mirna do tad površina vode, podignu se valovi misli i čustva, — pa ako nas je ovako dirnuo pjesnik, mi plovimo s njim zajedno po valovima, koje je on uzburkao u nama svojim pjesmotvorima. U tom baš leži pretežitost snage pjesnika-filozofa nad filozofom istraživaocem. Dok ovaj povagja za sobom samo pojedine umove, sklone analitičkom i sintetičkom posmatranju, dotle onaj prvi prikazom svojih dojmova filozofskog posmatranja pobugjuje u nama čustva a s njima i svu onu filo­ zofsku sadržinu naše nutarnjosti, koja se bez tog uzbugjenja čustva ne bi samim posmatranjem uzdigla u našoj svijesti. Pjesnik je tim uzbugjenjem i podignućem oslobodio jedan dio našeg- duševnog života od sapetosti, on je jednu latentnu snagu toga života oslo­ bodio, priveo ju izlučenju, za kojim je težila kao što svaka latentna snaga. Ni kakav filozof ne može ni sa najdubljim is­ traživanjima proizvesti takav općeniti dojam na širu publiku. To može samo pjesnik-filozof svojim umo­ tvorinama, kad nam filozofske misli iznese u vidu svojih osjećaja. Njegov osjećaj pobudi i naš i s njim sve one misli, koje su uzrokom pjesnikovom osjećaju. No da se to zbude, nužno je da je pjesnik umio svoj osjećaj prikazati u obliku, koji je kadar uzbu­ diti naše osjećaje i čustvovanje t. j. njegov prikaz treba da je savršena umjetnina. U tom stoji njegova pjesnička veličina, jer pjesnik-filozof natkriljuje filo­ zofa istraživaoca ne snagom svojih misli, nego snagom prikazivanja čustva pobugjeniti nad filozofskim mi­ slima. Tom snagom privagja on u svjetlo duševnog ži­ vota zakopane mrtve kapitale našeg unutarnjeg svi­ jeta, tim dojmom daje on težnjama i čežnjama odušak, koji ćemo uzalud tražiti u knjigama mudraca filozofa. U takvoj eto pjesničkoj snazi leži veličina Kranj­ čevićeve poezije, jer ona nosi sva obilježja te snage. Kranjčević je u svojoj poeziji iznio svoja čustva nad životnim problemima čovječanstva u takvom pjesnič­ kom obliku, koji je uzbudio nagomilanu, latentnu snagu duševnog života čitalaca. A svatko, ko je osjetio to uzbugjenje utajene svoje snage, oćutio je �IX BEHAR ujedno i neku lakoću, kakova se osjeti kad smo se oslobodili nekog tereta, što nas je tištip. Osvijetlimo to jednim primjerom. U pjesmi „Misao svijeta" traži pjesnik nekim očajem tu misao, po­ gled mu bludi po prošlosti i sadašnjosti, nigdje.ne može da se smiri, — a napokon nalazi jednu čvrstu stalnu tačku, — ljudski rad, koji u tom beznadnom lutanju vraća čovjeku životnu snagu: — I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen, „Naprijed!" reče, a nebesa namignuše na to: Amen! U tom psihološkom momentu jest razlog, zbog kojeg je hrvatska publika Kranjčevića pozdravila već u početku kao svog velikog pjesnika i stavila ga u prvi red na svom Parnasu. Kranjčević je kao rogjeni umjetnik-pjesnik stvorio sjajne poezije i na drugim područjima, — na patriotskom, erotičkom i socijalnom — no ne samo, da je sva ta poezija protkana filo­ zofskom žicom, nego i najveći njegovi pjesmotvori spadaju po svojem predmetu u čisto filozofsko pod­ ručje. Po tom dijelu svoje poezije Kranjčević jest velik, u nekim partijama upravo veličajan. Na tom području u hrvatskom pjesništvu ne ima mu premca, dio te njegove poezije mogao bi zapremiti dostojno mjesto i u svjetskoj literaturi. 421 ćenita je svjetska po svojoj sadržini. No koji su ti „najviši problemi", koji nijesu ničijom isključivom svojinom, a opet su svojinom svega misaonog čovje­ čanstva od najdrevnije davnine? R ije š e n je v je č n e z a g o n e tk e p re d lju d ­ sk im um om o p o d r i j e t l u s v e m ira i č o v je k a u n jem i o n je g o v o j k o n a č n o j s v rs i. O s je ­ ć a n je n e s k l a d a iz m e g ju d u š e v n e p r i r o d e č o v je k a i n je g o v ih id e j a l a p re m a k r u t o j z b i l j n o s t i prir ode, pa k o n a č n o i n e s k l a d u megjusobnim odn os im a lju dskog dru štva p r e m a i d e j a l i m a , k o j e je s a m č o v j e k o t i m o d n o s i m a z a m i s l i o i u z g o j i o u s v o j o j psihi, — to su e to g l a v n i f i l o z o f s k i p r o b l e m i K r a n j č e v i ć e v e poe z i j e . Kako se vidi, to je filozofija pesimizma, filozo­ fija, koja ne može da bude danas originalna, jer je nalazimo već i u „Vanitas vanitatum" drevnog kraljapjesnika, kao što i u romantičarima Byronovog i Leopardijevog kova. U samim dakle mislima Kranjčevi­ ćeve filozofske poezije ne smijemo tražiti njezine ve­ ličine, nego u načinu, kojim nam ih je on iznio, ili bolje rekuć u držanju, kojim se on prema tim mi­ slima vlada. Jer pjesnik^ „svjetskog bola“ imamo vrlo mnogo. * * * Takav je pjesnik — barem u duši — svaki misaon Bilo bi sad na redu, da prozborimo o samoj čovjek u izvjesnom razdobju svoga života (pjesnički kakvoći te filozofije Kranjčevićeve poezije. Istaknuti nam je odmah, da rasprava o klasifi­ početnici rado se javljaju tom žicom), — a u razvoju kaciji Kranjčevićeve filozofije može da bude posV$ svjetskih literatura nailazimo na pojedina razdobja, jednostavna. Kranjčević nije filozof od zanata i zani­ gdje se općenito javlja takova poezija. Ona je re­ manja, nego je pjesnik sa prirogjenom filozofskom dovno pošljedica razorenih idejala — u pojedinca dispozicijom. Napokon pjesnik i ne može da bude mladenačkih, a u čovječanstva pojedinih kulturnih sustavnim filozofom, niti takova filozofija može da faza. Tako je n. pr. „svjetska bol“ romantičara re­ bude predmetom poeziji. Filozof raščinja pojave pod zultat depresije, nastale nad neuspjesima idejala ve­ mikroskopom svog intelekta, a pjesnik ih oblijeva like revolucije i si. Originalnost dakle i veličina Kranjčevićeve poe­ čarnim Spektrom svoje čustvene prizme. S toga su na posve krivom putu oni kritičari Kranjčevićeve po­ zije ne stoji u pesimizmu njegove filozofije, nego ezije, koji njezinu filozofiju predočuju kao rezultat u osebujnom njegovom reagiranju na taj pesimizam. sustavnog izučavanja filozofa. Ne ima sumnje, da Dok smo u pjesnicima svjetskog bola vikli naći kao je Kranjčevićev filozofski duh zavirio i u djela konačni akord neku zamiruću rezignaciju, koja nas svjetskih filozofa, no poezija njegova nije rezultat rasplakuje nad samim sobom, to se Kranjčevićeva sustavnog njihovog proučavanja. Filozofski problemi, poezija pesimizma redovno svršava nekim snažnim, koje iznaša u svojim pjesmotvorima, nijesu ni evolu- oštrim akordom otpora, gotovo prkosa. Za to za­ cijonistički ni metafizički, oni nijesu uzeti ni iz Kanta vršetci njegovih pjesama ne stvaraju [plačljive senti­ ni Schopenhauera, kao ni iz Darvina ili Spencera, no mentalnosti i depresiju volje, nego nasuprot pobuoni su i zajednički njima svima i — Kranjčeviću. To gjuju i oživljuju životnu energiju. Odatle titanski, su oni najviši problemi, kojim se je misaono ljudstvo prometejski karakter njegove poezije, u tom leži i te­ žište njezine obrazovne snage. Pjesnik, koji se ne počelo baviti od prvog svog postanka. Nad njima su filozofi — počam od drevnih istočnih mudraca, žaca iz ojagjene duše iznijeti pred svoj narod crne pa do modernih monista raspreli svoja razmatranja i strane ljudskog bivstva, ali mu ujedno i dovikuje: ne riješavanja a umjetnici izjadavali svoja čustva udivljenja, zdvoj, nego digni čelo gore, odupri i bori se! — jest ali i nemoći rad neuspjelog riješavanja. Kranjčević njegov Tirtej u životnoj borbi; njegovo je mjesto po jest tipijski predstavnik takovog umjetnika-filozofa, vrijednosti u prvim redovima narodnih borilaca. pa stoga je njegova filozofija samo njegova, kad je Svomu odporu proti pesimizmu nad raznim pro­ predmetom njegovog umjetničkog stvaranja, — a op­ blemima daje Kranjčević oduška u raznim varijan­ �tama. Neke od njih izgledaju do duše kao očajna rezignacija, no ta nikada ne ubija, nego poziva, da se otresemo misli, koje takovom rezignacijom rode. Tako n. pr. pjesma: „Iza spuštenijeh trepavica", u kojoj se iznaša opreka izmegju idejalisanja prirode i krute borbe za opstanak u njoj, završava spočitavanjem idejalnoj iluziji, koja je: Skrivala vječni ogavni kostur, A ja ga Ijubljah kroz tvoju pregju — Sklopljenih vjegja?! Sa beznadnom za čovjeka pomišlju smrti, izmi­ ruje ga on u istoimenoj pjesmi konačnim stihovima: -------Zipko, grobe, zagrljeni druzi, Ljudska suza rastavit vas neće! Preradović u istoimenoj odi tješi na koncu či­ taoca, da će i smrt biti valjda nešto dobra, jer je „božji dar" — a Kranjčević veli odlučno: Ne ima koristi od jauka nad smrću, ostavi ga se! Proti fatalizmu udesa ljudskog izriče očajni protest majke, kojoj angjeo prikazuje sugjeni, ali ne do­ živjeli tragični udes njezinog umrlog djeteta, usklikom: „A što mi ga onda dade?"! No najjače se ogleda otporna snaga Kranjčevićeve poezije proti tegobama ljudskog života u za­ vršnim stihovima njegovog oratorija „Prvi grijeh": „Krjepkom nogom, muškom rukom Drži pravdu, ruši laž, 0 napr’jed, o naprjed! 1 kad znoj nam skvasi čelo, Ispravmo ga svjesno, smjelo!“ Za obaranje krivih načela i nazora služi se rado ironijom pa i sarkazmom, pa nas u tom njegova poezija mjestimice sjeća Heine-a, pri čem ipak nikad ne nalazimo, cinizma i frivolnosti, koje se u Heineovoj poeziji može naći. Kranjčević bije sarkazmom i iro­ nijom naivne, besplodne iluzije i sebične, nepravedne maksime ljudskog društva („Gospodskom Kastoru", „Lude želje",) religijozni fanatizam („Dva barjaka") — no ne izvrgava ruglu ljudske idejale, nasuprot, njegovom „Mojsiji" grmi Jehova: „Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam U idejale svoje sumnjati!" Mirza Safvet: - Sav svoj zanos pjesničkog idejalizma, svoje pjes ničko „vjerovanje", u kojem pjesnik prevlagjuje fii0] zofa, slio je u stihove: „A ja stištem glasne gusle a na vjerne grudi, U guslama šapće nešto, što mi nade budi" ' * * * Široko je beskrajno polje djelatnosti ljudskoga duha Na jedan kraj treba da zaroni umom u dubine po­ java svoga zbiljnog života, a na drugi ga kraj čuvstvo i težnja zanaša u visine zamišljenog idejalnog svijeta U umnim je dubinama, hladno, često i ledeno- u čustvenim je visinama toplo, ali često i vruće. Ko' se kreće samo u jednom od ovih područja, može da se ili smrzne ili sprži. Po izmirenje ovih dviju opriječnih skrajnosti duševnog ljudskog naprezanja ne vrijedi ni jedan ni drugi. Tu treba duh, koji se je prekalio u jednoj i drugoj sferi. Kome je dana snaga, da to uzmogne, taj je utirač snagži budućeg napretka čovje­ čanstva ali i patnik' njegov. On je lučonoša na toj stazi, narod ga slavi kao genija, no ne može da ga odšteti za patnje, koje su spojene sa vršenjem nje­ gove misije. Pjesnik-filozof rogjena je žrtva za buduć­ nost čovječanstva. Ako ga već ne možemo dostojno odštetiti, shvaćajmo i počitujmo barem po pravoj vrijednosti njegov rad. To je i u meni danas podstreklo zamrla čuvstva, Da rečem i ja svoju, kad čedni Silvije slavi Jednu četvrtinu vieka očaja gorka iskustva, Kako je pošo pjesmom da staze istini pravi. Svjetlo, kojega odraz u mračni svijet pada, Ljepota, s koje ljubav smrzla srca nagr’jeva U svakom očajnom biću probude stotinu nada, Da sve okolo ljubi, da svemu svietu pjeva. Zdravo, o Silvije b’jedni! — i Mirza pozdrav ti sprema 1 brzo pehar pije na tvome danas veselju, Gdjeno uz nesnosne boli utjehe ljepše nema, Već vidjet bezbroj duša, gdje goji velebnu želju, Pjevajuć: „Mnogaja ljeta..!" pjesniku slobodne misli, Koji se iznad drugih u svome narodu diže, Kom’ su mišljenje mSgi teškijem dogmama stisli, Koje će raskinut moći, kad Tebe upozna bliže. U Docu kod Sarajeva, 28. jula. — .......... Silviju Strah. Kranjčeviću. (O 25-godišn]ici pjesnikovanja). -■■■■- Ogrnut čarobnim plaštom — mirno al živo gleda Upalim očim ispod fino ispupčenog čela, Već izraz lica mu kaže, da se preplašit ne d a ; Gledaj ga — to svjedoči njegova pojava ciela! - ......— Slobodna njegova duša slobodno čuvstva izlijeva I stvara vječno liepe slike svijeta i ljudi; Slobodna njegova vila slobodne pjesme pjeva, Nevodeć brige: da l’ su magu ii vragu po ćudi. �423 BEHAR IX Spreman podnositi boli, što no ga godinam muče, Spreman nositi mržnju maga i njihove čete, Koja je uprla sile, da sebi prisvoji ključe Hrama slobodne misli, gdje s’ uče „nauke klete*. Koje su pjesmi „Eli . . temu božanstvenu dale, Da u njoj svijetu kaže: kakovu prošlost imade, Kako su nisko u svietu ideje visoke pale,' Šta sve u ime vjere ljudi i neljudi rade. Koje su „Adamu zadnjem“ misli tajinstvene dale Na jednoj santi leda da ljudstva budućnost slika, Adam Micklewicz: Kako će velike težnje negda postati male, Kad molbe ne pomažu, kad ništa ne hasni vika. Za to od svojih škola Mobed mu zatvori vrata, Satrapi kimnu glavom, a masa zaplešće burno . . . . Kad pjesnik istinu reče, zveknu pehari od zlata. Stupovi HarabSta piju u zanosu žurno. Mearri, Voltaire i Chajjam s ostalim besmrtnim dušam’ Poju u slavu članu novome zanosne ode; Meni se čini k6 da njihove glasove slušam I laki udar noge kad kolo Sakije vode. ■------ — Farys.*) - Kasyđa u čast emiru Tadž-ul-Fehru.**) = S poljskoga preveo lsa Velikanović. (Iz knjige Mickiewiczevih pjesama, što je „Matica Hrvatska* u Velikanovićevu prijevodu ljetos štampa.) - Ko veseo što brod od kopna hrli, Da po biljuru modrome povija, Pomamnim veslom moru grudi grli, Vrat labudov nad valovima njija: I Arab tako s konjem s hridi hita Na pustinju nedohodu, Gdje tonu u pješčane rijeke kopita Uz gluhi šum, ko žarko željezo u vodu. „Bijesnika! kud on gonil Od sulica oštrih s vrela Sunca pala na zakloni Zelenkosa glave njemu, Niti čador krila b’jela, Sunce sve je čadorje mu, Samo hridi tud noćaju, Samo zv’jezde tud basaju’" Moj konjic plovi suhim morem, i raskala Ko pliskavica grudna more sipkih vala. Sve hitrije, sve hitrije Na pijesku vrh razmeće; Sve se više, više vije, Nad pučinu uzlijeće. Moj vranac kao bura leti plahovita, Zvijezda, lisa, s čela sja mu ko danica, Nojevu grivu vjetru na igranje hita, Bijele noge baca kao sijavica. Zalud pr’jete, pr’jetnja minu! Gonim vranca, neka hiti; Kamenovi ponositi Za mnom ginu u daljinu; U redu se gube dugom I nestaju drug za drugom. Jastrijeb ču im grožnju, ludo povjerova, Na pustinji rad robu Bedujinu; U dostig za mnom letnu krila jastr’jebova Vijencem crnim triput glavu mi ovinu. Oj putalju moj krilati, Gore, šume sa puta ti! Zalud palma prezelena Čeka nudeć voća, sjene: Iz krila se trgam njena! Palme goni stid od mene, Nestade je u oazi, Ismija šušteć lišćem mene ponosita. „Ćutim" — grače — „truplju vonju, Glup jahaču, glupi konju. Jahač traži put pješčani, Putalj pašu, da se hrani: Jahač, konju, pustč radjž, Ne vraća se, kod tud zadje! Tud lutajuć vjetar gonja, S vjetrom ginu vjetru trazi; Nije luka ta za konja, Ovud pasu samo gmazi. Samo trupi tu noćaju I jastr’jebi tud basaju." Blistavom pandžom na rug u oči mi leti, Triput se pogledasmo okom mi u oko: I ko se lecnu? jastr’jeb; pobježe visoko!... Tu kamenje, na medju pustinji što pazi I Bedujina pogledava divlje, Podrugujuć se za mnom jeci od kopita Pr’jetnju će mi da dozivlje: *) U Araba jahač, junak. •*) Vijenac slave i pod tim je imenom po­ znat bio na istoku grof Wactaw Rzewuski. �7 BEHAR 424 Kada ga htjedoh kaznit, i pušku zapeti, I okom natragati nad sobom jastr’jeba: Već on u zraku lebdi kao siva ljaga, Ko vrabac... leptir... komar; i bez traga Rastopio se sred modroga neba. Oj putalju moj krilati, St’jene, jastr’jeb sa puta ti! Al zapadni se oblak ispod sunca trgo; B’jelim me krilom vija nebu po modrini; Na nebu na brzića mene on se vrgo, Kako letim po ravnini! Iznad glave moje stao, Prijetnju mi zazviždao: „Kud bijesnik goni smjelo! Ovdje žedja grudi topi; Oblak daždem tu ne kropi Zaprašeno ljudsko čelo; Pustom ravni nema r’jeke Ni srebrene žubor-jeke; Čim na zemlju rosa pada, Gladni vjetar nju raskrada." Zalud se grozi! Gonim konja još hitrije... Zamoren oblak stao nebom zapinjati, Sve se niže sagibati; Tad se o hrid poduprije. Još jednom prezirno mu ja dobacih oko: Pretekoh za cijelo nebo ga visoko. Vidjeh mu s lica, čim mu srce bije: Crveni se sav od gnjeva, Žuč ga, zavist, oblijeva, Ko trup pocrni najzad, u brda se skrijeL... Oj putalju moj krilati, Stepa, oblak sa puta ti! Svud pod suncem oko kreće Motati se oko mene, Nebom, zemljom motre zjene: Nigdje brzić ne liječe... Tu priroda leži snena. Nikad ljudski krok ne čuje; Tu drijemom tvar miruje, Kao zvjerad neplašena, Što u jatu ne odleti, Kad čovjeka prvog speti. Za Boga! n’jesam prvi!.,. Sred luke pješčane Opkapaju se, dižu prsobrane.-. II lutaju, ii sjede zasjedom na pljački? Jahači b’jeli, strašno b’jele se atovi!___ K njim, — stoje; kličem, - - Šute... Trupovi mrtvački!,.. Vjetrom davna karavana Iz pijeska iskopana!.... Na kosturima deva jašu kosturovi; IX Iz očinjih jama njima, Iz čeljusti otrgnutih, Teče pješak potocima, Mrmlja, jeca glas zlosluti: „Kud ćeš, mahnit Bedujine, Na uragan, olujine!*’ Jurim; strah, me ne zahvati! Oj putalju moj krilati, Trup, uragan sa puta ti! Uragan, afričkih olujnika glava, Samosan po pučini p’jeska pošetava. Spazi me iz daleka, stade, te se čudi, Vrti se i sam sebi u šumu zagudi: „Koji od vihorova, braće moje mladje, Ovako niska l’jeta, jadna rasta, zadje, Da drsko gazi zemlju, moju djedovinu?" Riknu, ko piramida u susred mi Šinu. Kad vidje, da sam smrtnik, a da se ne bojim, Nogom kopno tresnu ljuti, Arabiju svu uzmuti, Ko brkut pticu, zgrabi pandžama me svojim. Ognjenijem žeže dahom. Krilom praši prah za prahom, U vis hita, k zemlji bije, Težak p’jesak na me lije_ Otimam se, borim smjelo, Ud za udom trgam desnim, P'eščano mu grizem b’jesnim. Iz ruku mojih htjede k nebu letnut stupom: Ne istrže se! Trže pol fjela i tresnu, Daždem p’jeska s visa pljesnu, Ko opkop pred noge mi dugim pade trupom! Odahnuh! K zv’jezdam glednu ponosne mi zjene, I sve zvijezde s neba pogledaše Očicama zlatnim mene: Na zemlji osjem mene nikog ne bijaše. Milota grudima je dahnut cijelima! Dišem snažno i široko! Sveg tvog zraka, oj Arabistane, Za dah nemam dovoljane. Milota očima je gledat cijelima! Otima se moje oko I daleko i široko: Zahvaća mi svijet veći, Neg što vidik zna doseći. Milota rukama se krilit cijelima! Na svijet ja posegoh rukama veselim, Od istoka na zapad zagrlit ga želim. Miso mi ravno leti k bezdanoj modrini, Sve više, više, više, k nebeskoj visini. Kao što pčela s žalcem i srce pokapa, S mišlju se moja duša u nebo utapa. �BEHAR IX Književna smotra. Bosna i Hercegovina srpske su zemlje po krvi jezik u . ■Istorijske podatke skupio i napisao Vlatko Bogičević. Mostar 1908. Štamparija »Naroda«. j Iz štamparije »Naroda«, onog istog »Naroda«, koji je još nedavno skoro plačljivim glasom pozivao bosanske Hrvate na nekakav »zajednički« rad i koji je kadkada znao u svojim stupcima udariti sasvim drugi ton, kojemu Hrvati nijesu navikli u listovima bosan­ skih Srba, izašla je knjižica pod gornjim naslovom, a spada u onaj niz brošura, koje »čistim, jasnim i ne­ pobitnim historijskim dokumentima« brišu s lica ze­ mlje bosanske Hrvate. Nijesam zaista nakanio pisati ocjenu o toj knjižici. Kad bi se u ovakav posao upu­ stio, možda bi g. Vlatko Bogičević mislio, da njegovoj knjižici pripisujem kakovu važnost. Ovo mi nije ni na kraj pameti. Vrijedno je samo i ovakove pojave registrirati,. karakterisat ih s par riječi, neka se zna, kojim i kakvim sredstvima se bore oni, koji su u svoj program stavili nešto sasvim drugoga, nego li ova­ kav rad. Prije nego li neke karakteristične momente iz ove brošure istaknem, da joj pokažem tendencu, do­ viknuo bih g. Vlat’ u Bogičeviču: Dragi moj gospo­ dine! Hrvati u Bosni, a i oni s prijeka doživjeli su, a i sretno proživjeli priličnu biblioteku ovakove »histo­ rijske literature«, pa če i preko vašeg rada preći, a da ih ni najmanje ne će zaboljeti glava. G. Bogičević otkriva nam u uvodu svoje brošure, da nas je htio već i prije usrećiti tom knjižicom ali »nešto nekakva sloga s Hrvatima«, o kojoj se počelo tada govoriti, odvratila ga. P a tako se evo oduljilo štampanje. Vrlo interesantno priznanje. U malo da od ovog šovena ne postade prijatelj sloge. Da je došlo do sloge, kako nije, onda bi g. Bogičević bio malo popu­ stio, ili što je vjerojatnije, on si je valjda slogu prestavIjao tako, d a se Hrvati odreknu ovih »srpskih zema­ lja«, da se odreknu svog imena. Drugačije si ne mogu ni pomisliti, kako bi g. B. nakon onako »pozitivnih«, »utvrgjenih« dokaza, »da su ovo srpske zemlje po krvi i jeziku« bio spreman i na najmanje popuštanje za volju »nešto nekakve sloge« s Hrvatima, t. j. da se poslužim njegovom terminologijom „s malom klikom od nekoliko stotina bosanskih činovnika katolika1*. Zar je bilo i sam za čas vrijedno pomišljati na slogu s tom klikom, g. Bogićeviću? Zar ste vi imajući u svom stolu dokumente, „da se ove srpske zemlje u kojima živi narod triju vjera, koji je cisto srpske narodnosti^ što se inače već i onako k tome „a priori znade", zbilja iskreno mogli pomišljati na kakovu slogu? Tko da ne pomišlja na onu: Timeo Danass.... Mirza S a f v e t : .................. - G. Bogičević, koji je makar i na čas pomišljao na nekakovu slogu, tvrdi u svojoj brošuri, da prije 12, vijeka imade političkih i nacijonalnih granica izmegju Hrvata i Srba. To on tvrdi usprkos tomu, što pisci bizantinski još u 12. stoljeću miješaju jedian i drugi narod. Da g. Bogičeviču nije bilo stalo, da pruži dokaze ozbiljna rada u svojoj knjižici vidi se megju inim i iz toga. što identificira granice najstarije Bosne s oni­ ma potonje i eksploatiše u svoje tendencijozne svrhe nekoje hrvatske historičare, megju inim i velikog Bač­ koga. Pohvatao, je nešto, što nije razumio, a jer je mislio, da mu može poslužiti, odužuje se hrvatskim historičarima i učenjacima veledušno titulama »učeni«, »veliki«, »pošteni«, »pravedni«. Klaić, koji slučajno u nekim stvarima malo drugačije misli, nego veličina Bogičević, on »zalugjuje svoje čitaoce«. Bog bi ga znao, kakove li titule dobili bili Rački i drugi, da ih je g. Bogičević malo pomnije pročitao i proučio nji­ hova djela! Ja bih mogao pabirčiti dulje vremena po ovoj brošuri, iznijeti mnogo cvijetova „h'storijskog" doku­ mentiranja, ali mislim, da jo to sasvim suvišno. Način, motivi, koji su g. B. vodili i iz ovog, što sam dosad rekao, jasni su. Bogićevića knjiga spada megju djela zadahnuta šovinizmom, mržnjom. Takova djela ni ne mogu da budu drugo nego ono, što zovemo pamfle­ tom. G. B. nas uvjerava, da ga je vodila žarka srpska ljubav prem a ovoj zemlji pri pisanju njegove knjižice. Zaboravio je dodati: i silna mržnja prema svemu što je hrvatsko. Misli dalje, da će njegova brošura dobro doći našoj omladini svih triju vjera. Dodajem: Kad bi g. Bogičević i malo dalje vidio od nosa, onda bi mo­ gao razabrati, kako upravo žalosnu lektiru pruža u ruke omladine. Ali g. Bogićevića uvjeriti o tome, to bi bio Sizifov posao. Pri koncu svoje knjige ipak se malo razmekšao! Žali, što se naši domaći obrazovani katolici otugjuju svome srpskom imenu i primaju tugje, jer su s Hr­ vatima jedne vjere. Ta i Dubrovčani su katolici, pa ipak sve ono, što j'e obrazovanije i inteligentnije osjeća se Srbima, kao što i jesu! Neznam, što će na to to­ liki odlični dubrovački Hrvati, koji stoje u prvim re ­ dovima borbe u Dalmaciji! Mislim, da ih ipak ne će ni najmanje uvrijediti, što ih jedan Bogičević računa u neobrazovane i neinteligentne samo za to, jer su Hrvati. Možda je g. Bogičević zaboravio ipak na nešto, što je prije svega morao imati na umu. Danas je vrlo uesavremeno pozivati se samo na historijske, kadkada i dvojbene dokumente. Radi se o faktičnom današnjem stanju, o pobugjpnoj narodnoj svijesti, a to je baš ono, što je valjda g. Bogićevića potaklo na iznašanje ovakih »istorijskih podataka«. ■—-■== Iz „Milih uspomena". Ko stari soko kad se vrh timora Pred veče vine, da s visine gleda Pitome župe i vrhove gora, Gdje žarko sunce na počinak sjeda, 425 Viš dvorca svoga sjedi borac stari Slobode, prava i ustavne vlade. Reko bi, ništa nit misli, ni mari, A ipak nešto mira mu ne dade; �Ko dobro pozna njegove manire, Opazit može, da ga nešto jede; Eno iz oka već mu suze vire — Spremne se prolit niz obraz bl'jed.. „Osmanli" organ mladoturske stranke Pokraj njeg leži na zelenoj travi, Sadržaj vas mu: pjesme jadovanke Osmanskoj časti, ponosu i slavi. A stari borac Kao nijem šuti — I nepomično u nebesa zuri. Sve ga odaje, da mu duh se muti I plovi^proti osjećaja buri, Koja Koja Koja Kad mu dušu nemilice hara, mu srce nemilice tlači, od sveca harambašu stvara, vidi, kako ponaša se jači Pram slabijemu — i kako ga gnječi, Sramotu čineć zemlji i narodu, Kad reče samo uzvišene r’ječi: Borba za pravo, ustav i slobodu. Muž, koji ne zna, šta zapovjed znači, Ako se ona s uvjerenjem kosi; — Muž, koji sebi vedri i oblači, A ni od koga milosti ne prosi; — Ne pojmi: kako jedan vladar može Hiljade ljudi lišiti života, Hiljade ljudi globiti do kože, Da ugodi strasti arapskoga skota*); Ne pojmi: kako mogu biti zv’jeri Ko kleti Tahsin i ko Ragib gordi Ko strašni Fehim u islamskoj vjeri, Gdje nema mjesta razbojničkoj hordi; Ne pojmi: kako narod kao stado Dade se spratit u tor, da preživa; — Ne pojmi: kako i staro i mlado Iz dana u dan kukavnije biva; Ne pojmi: kako neko može gledat, Da narod njegov bezdušnici taru; — Ne pojmi: kako neko može predat Sudbinu svoju u vlast zulumčaru. Kad čuje „Izzet“, od groze se strese, Kad čuje Jilduz", u bijesu plane, Upale oči ognjem se zakr’jese, A doljnja čeljust poigravat stane. Šino bi u~smrt, samo da zna kako Pomoći može državi Osmana. I ne bi, vjeruj, trepavicom mako Sin Herceg-zemlje ponosnih ajana, Koji je dva put poslanikom bio Rogjene grude u državnom zboru, *) Zloglasni Izzet je porijeklom Arap. Što ga je Midhat narodu stvorio I boljih dana nav’jestio zoru. Sjeća se dobro zgoda i nezgoda; Sjeća se dobro ljudi i neljudi; Sjeća se dobro uzdanice roda, Što pouzdanje u Turcima budi. Sjeća se dobro turskih ideala Midhata, Vefika ko da ih gleda; Sjeća se dobro Hikmeta, Kemala Vatrene pjesme, kićenih besjeda. I sjećanja ga progone sve više, I bude u njem uspomene stare. Po nebu protest pogledima piše Pred vasionom tuži zulumćare: „Sunce i more, doline i gore, Svemiru i sve što s’ u tebi kreće! Svesilni bože, koji no sve može; Zar Turčin nigda progledati ne će?“ J e li on proklet, da svojoj slobodi Iskopa raku — i sam je sahrani? II je osugjen da Jilduzu godi, I polagano sam se utamani?" „Smiluj se Bože, ne daj da propane Osmansko carstvo na radost dušmana! Uništi Jilduz, — nek Turčinu svane: Zora slobode, zora boljih dana!“ Kad svrši, ko da iza sna se prenu, Potrlja oči i s mjesta se diže; Dok spazi mene, brzo se okrenu — I znak mi dade, da pristupim bliže. „Vidiš Ii, sinko, — reče polagano — Ovako starca uspomene more, Kada ga snaga iznevjeri rano, A misli u njem ko u momku gore. Sve bih ja rado zaboravit jednom: I parlamenat i vremena mlada, A1 uspomene meni — starcu biednom Ne daju mira bez velikih jada. Što zulum u svojim pandžama drži, Lagano nokte na pandži rasteže; Nasilnik mrzak sve postaje mrži; Osveta slogom bijedne veže. Kada proti sili bijedni se slože, Pucaju lanci i okovi kleti; Niko bijedu ustavit ne može, Kad pregne, da se zulumu osveti. Turčin je miran, dok mu ne dogori; A kada nokte pržiti mu stane, Onda se proti silnicima bori, Dok ih ne sruši, ili dok ne pane �BEHAR IX U borbi. To je moje uvjerenje, — I dani borbe nijesu daleko. U omladini kc guši mišljenje, Iz roda c’jedi materino ml’jeko. Svijet se kreće, čas se ne odmara, Sve novoj formi u sretanje ide. Prošla su jata sitnijih vladara — I ti ćeš proći o Abdulhamidpf To s takovijem naglaskom izusti Tresnuvši nogom, da me je prepao, Za tim na klupu lagano se spusti, Ko da je s njejr- velik teret pao. I mirno sebi smota cigaretu, Zapali, pa mi razlagati stane: 0 teškom jadu na ovom svijetu, Kad čovjek na krug ulizica spane, Da s njima druži i da dobro pazi, Šta smije reći. a šta da zašuti; Kako se čovjek više put izrazi 1 da im kruha, a da i ne sluti, Da u tom kakve zarade imade Za one, koji ne imaju duša. „Teško je — reče — onom, koji znade, Zboriti, da ga ništarija sluša. A još teže s onim praću plesti, Što misli od nas da je nešto više, Što ne odaje ni starini časti, Nit pošten rad nam u zasluge piše A hulja biti nije svakom dato; Puzati ropski - to je opet teško! Ni čast, ni orden, pa ni suho zlato Ne mogu uzet poštenje viteško Što dobru sinu dobar otac preda, Da čuva kao amanet od djeda, Lj. Dvornlkovlć. 427 To čuvat mora ko oči u glavi Za djecu svoju — Hercegovac pravi. Taj je amanet — moja sva baština, Pošteno ime — moje sve imanje, Viteški spomen utjeha jedina, Četiri sina — moje sve uzdanje! I to je eto sve, što zovem svojim, Ja više ništa ne imadem — ništa. Svijetla lica pred svakijem stojim — I to ja sinko volim nego ista Na ovom sv’jetu." I mirno ušuće Pun zadovoljstva utjehe i nade; — I pogled baci preko mile kuće, Gdje sreće, dobra i svašta imade. U Docu kod Sarajeva, koncem jula 1898. Godina ima, kako je to bilo, A u mom oku i sad lebdi slika, I u mom uhu odjekuju milo Zanosne r’ječi moga govornika. Ustani oče, da sad vidiš, kako Stari se ponos u Turčinu budi, Ustavna svijest širi se polako — I Turčin poče, da živi kao ljudi. Svemoćni Jilduz odriče se moći, Narod je svome uplivu prisvaja. I taj je prevrat nasto preko noći, Svijet mu žrtve na prste nabraja! Nijedan narod, što povijest znade Tiranstvu brže otpjevao nije — I dočepo se slobode i vlade Kao što jučer tvoje Osmanlije! U Docu kod Sarajeva 27. jula 1908. ........................ ■■■-- Lav Nikolajević Tolstoj. Čitav obrazovani svijet proslavio je ovih dana štampom jubilej, kojemu ćemo teško naći ravna u kulturnoj istoriji. Grof Lav Tolstoj, pisac romanž svjet­ skog glasa i filozofskih teorija, koje navještaju rat tom istom obrazovanom svijetu, navršio je 80. godinu svog života. On leži u staračkoj nemoći, odaljen od svijeta u svojoj pustinjačkoj zabiti. Šalje ipak sveudilj prosvjede proti životu svog savremenog društva, pro­ tivi mu se ne samo u svojim spisima, nego i svojim životom, — taj svijet ga ipak slavi, prisluškuje nje­ govim riječima kao glasovima proroka, divi mu se, makar i neće da za njim ide. Tolstoj je doživio kultus, kakvog nije u tolikom opsegu nijedan velikan u carstvu duhova doživio. Ovaj je kultus tim zanimivija pojava, što nije u skladu ni sa težnjama slavljenika, ni sa praktičnim nazorima svijeta, koji ga slavi. No pojava takova, toliko razgranjena, mora da ima i svojih dubokih razloga, ko­ jima ne zapovijeda ni Tolstoj, niti njegovi slavitelji. Razgledajmo malo te pojave. �428 BEHAR IX Sin stare ruske plemićke porodice polazi u svijet god. 1863. Već su mu ove pripovijesti pronijele gias redovnim tada putom mladoga boljara. Na sebi nosi megju prvim evropskim pripovjedačima. Sljedećih sva obilježja toga boljarstva, kome je Evropa svojom deset godina nastavlja svoj novelistički rad, a daje kulturom dala lice a ruska domovina svojom hiljadu- se i na pisanje velikih romana. U tom razdobju na­ godišnjom tradicijom naličje. Mladi Lav Tolstoj uči naj­ pisa megju ostalim i dva najveća svoja beletristici prije kod kuće, ide na sveučilište, tamo uči i ne uči, proizvoda: „Vojnu i mir(t i Anu Karenjinuu. Oboje vraća se kući, — zabavlja se kao evropski dandy i se broji danas megju prva djela svjetske književnosti, kao Kozak, — nit je bolji ni gori od drugih njegovog biće dapače malo djela u njoj, koja bi im se dala soja. No ovo je samo prividno. U tom običnom na usporediti gledom na veličajnost koncepcije i maj. oko mladom aristokratu, koji se u prvoj mladosti storsku izvedbu. „Vojna i mir“ jest epohalna slika ničim ne odlikuje od drugova svojih, krije se kapital, cjelokupnog života ruskog naroda na početku devetkoji se pod prvim ozbiljnim utjecajem životnih doj­ najstog stoljeća. Konkretna pozadina te slike jesu istorijski dogogjaji napoleonskog rata na Rusiju, a na mova počimlje micati. Nastaje boj izmegju njegove nutarnjosti i doj­ toj pozadini prikazuju se ne samo istorijski dogagjaji mova što ih pojavi života u društvu čine na tu nu- na površini, sa svim istorijskim ličnostima, nego i tarnjost. Ova se počinje odupirati tim pojavima. Ovim sav ruski narod u svim svojim slojevima, počamši odupiranjem zapoćima ujedno prva djelatnost Tolsto- od visokog plemstva u palači, pa do mužika jeve individualnosti, ovo je odupiranje glavni impulz u njegovoj koljebi. Tu nalaziš sve tipove ruskoga i osnovka svem kolikom njegovom kašnjem duševnom društva, u svim njihovim životnim prilikama u dobru radu i naprezanju u javnom životu. Koliko je god i opačini, strasti i pobožnosti. Porod i smrt, rat i mir, Tolstoj u teoriji protivnik otpora i revolucije, toliko kulturu i barbarstvo, visoke umove i idijotske glu­ je u istinu osnovno geslo sveg njegovog nastojanja pane, hladne diplomate i usijane glave, sve to motriš, otpor proti postojećim nazorima društva, religije, kako se pred tom reda u živim slikama, čovjek to morala i naobrazbe. Koliko se god pričinio po svo.im ne čita samo, nego proživljuje. Ogromna je to riznica rečenicama i propovijedima, po svojim pričama i pro­ za učenjaka i umjetnika, imenito socijologa i psiho­ testima kao mironosac Tolstoj je za pravo revolucionarne loga. -Ana Karenjina" jest slika modernog ruskog za cijelog svog života i cijelim svojim radom. Revoluciona­ društvenog života. Tendencija tog romana jest u izrne je ne manji od njegovog autipoda Nitzsche-a, razlikuju se samo u tom, što smo jednome premeki a drugome našanju socijalno-filozofskoga problema, pretežna mu pretvrdi. U mladom Tolstoju očituje se ova otpornost, je strana psihološka. Sa „Karenjinom„ približava se već Tolstoj izlazu kolebanjem izmegju pošljedovanja običnog života mladog boljara i časomičnih pokušaja, da pogje nekom iz svoje beletrističke karijere, na putu je da prestaje novom stazom. Naravno da mlade godi ne traže svo biti pripovjedač a počimlje biti filozof. Problemi, što harač, pa za to mladi Tolstoj samo je na časove ga muče, preotimlje sve to više snagu u njem, a reformator a redovno iskapljuje čašu života kao i napokon se svi skupljaju u pitanjima: Čemu život, drugovi njegovi, — inštinkti su još jači od glasa koji mu je smisao ? duševne njegove prirode. No i glas te njegove indi­ Stavljanje ovakih pitanja nije ništa novo i ose­ vidualnosti biva godinama sve to jači. Već njegov bujno, stavljali su ih mislioci svega svijeta od kako nastup u vojničku službu ima da utre barem put su se pojavili; osebujno je samo, kako je koji od provali njegove nutarnjosti. On stupa u vojsku, da se njih odgovarao na ta pitanja. Tolstoj nije originalan otme vrtlogu raskalašena života, u koji je upao. Stavlja ni svojim odgovorima na njih. Njegovo gušenje ži­ si vanjsku uzdu, ne osjećajući dovoljno snage da se votnih inštinkta i zatajivanje života nalazimo već sam zauzda. Sad počimlje probijati njegova urogjena davno prije u indijskih mudraca, njegovu otpornost stvaralačka snaga. On ju izlučuje pisanjem. Uspjeh proti istorijskoj kulturi i vapaj za povratkom prirodi bijaše sjajan. On se izvi kao spisateljski talenat i primitivnom načinu života nalazimo u Rousseau-a. prvoga reda i pobudi odma opću pozornost. Počimlje Osebujan je u Tolstoja način, kojim za svoje refor­ s autobiografijom, i to najboljim dokazom, da mu je matorske ideje vojuje, taktika, kojom vrši svoju revo­ spisateljski rad samo izjava nutarnje borbe, borbe luciju proti kulturnom i socijalnom životu savremenog njegovog J a “ sa svijetom oko sebe. „Djetinstvo“ društva. Dok se svi takovi reformatori redovno svojim zove se njegov književni prvijenac. Početak ove svoje prvim istupom odmah kao takovi i najavljuju, Tolstoj autobiografije nastavlja on dalje pod raznim naslo­ izlazi pred svijet najprije kao sjajan pripovjedač. Kao vima i u raznim djelima, a i svagotova njegova takav osvaja najprije duhove i to ne samo na po­ djela nose u sebi karakter ispovijesti svoje nutarnjosti. vršini, nego i u širokim slojevima. Time si pribavlja Iza „Djetinstvau slijedi niz pripovijesti sa Kav­ slavno ime, koje mu opet stiče autoritet, kakav je kaza, megju kojima se osobito ističu „KozacV izašli nuždan onome, koji želi da mu se glas daleko čuje j �IX BEHAR i sa poštovanjem i uvažavanjem prima. Tolstoj beletrista utire puteve Tolstoju filozofu — reformatoru. Bilo bi neispravno ustvrditi, da je Tolstoj navalice radio po takovom planu, no razvoj njegove djelat­ nosti faktično je pošao tim pravcem. Što- je pako pošao tim pravcem, to je samo pošljedica njegovog individualnog duševnog razvitka. Težnja za prepo­ rodom društva jest primarno, osnovno svojstvo nje­ govog duševnog kapitala. U nastojanju, da toj težnji dade oduška, on počinje govoriti svijetu pripovijetkom i na taj se način otkri u njem silan pripovjedački talenat. Ta snaga, koju on sam megjutim drži samo sekundarnim svojstvom svoje glavne duševne sadržine, jest toliko jaka u njem, da ga upravo goni na stva­ ranje, na izlučenje svoje psihičke sadržine tim putom. Pa kad je na taj način stvorio velika djeja i stekao besmrtno ime, onda se trga natrag i drži da je sašao s pravoga puta. I u tom je Tolstoj revolucionarac opriječan cijelom svijetu. Ono, što svijet drži na njemu najvećim i najvaljanijim, rad čega mu se divi i poštuje ga, — proglašuje on sporednim, tričavim, što više i štetnim! I svijet i Tolstoj imaju svaki sa svog stanovišta pravo. Svijet cijeni ono, što udovo­ ljava njegovim težnjama i nazorima. Svijet uživa u njegovim remek-djelima, a od piscu više i netraži, a Tolstoj bi uživao, kad bi svijet prihvatio njegove nazore. Njegova beletristička djela nijesu urodila ta­ kvim dojmom, Svijet ih doduše uživanjem čita ali se po njima nevlada, nego ide dalje dosadanjim pu­ tom. Posve je prirodno, da ih onda Tolstoj osugjuje kao neuspjela sa stanovišta njegovih tendencija. Pa kad svijet neće da sluša onakav, njegov govor, on mu počimlje govoriti drugim, direktnim i glasnijim. Tolstoj beletrista odstupa sa književne pozornice, a nastupa Tolstoj filozof, popravljač čovjeka i njegovog života u društvu. Prvi je nastup još zaodjet u beletrističko ruho, ovaj put u dramatsko. U 60. godini piše Tolstoj drame socijalno-pedagoške tendencije za puk. „ Vlast tmine11, „Plodovi prosvjete“ i „Rakija“ zovu se ta djela, koja su pri­ mljena počitanjem doličnim autora „Vojne i mira" — no svijet i u njim vidi još uvijek samo beletri­ stiku. Napokon zbori Tolstoj posve očito. U nizu svo­ jih poslanica pod raznim naslovima osugjuje društvo. Veliki starac, koji je do sele zabavljao ljudstvo po­ čimlje ga koriti i spočitavati mu put, kojim ide. U poslanici o „Umjetnosti* odriče modernim proizvodi­ ma umjetnosti obrazovnu i etičku vrijednost, imenito beletristici. Rroglašuje sve to besposlicom, a zahti­ jeva samo moralno-religiozno štivo za narod. Pri tom ne štedi on ni svojih proizvoda, pa žali što ih je pisao. 429 No on ne ostaje samo samo u teoriji, nego pre­ lazi i praksi. Kad neće svijet, hoće bar Tolstoj sam. Povlači se iz svijeta na svoju Jasnaja poljanu, skida gospodske haljine i oblači seljačke. Ostavlja se go­ spodskih navika pa i hrane. Stanuju u goloj izbi, jede zobenu kašu. Piše doduše i dalje, ali samo ono, što služi njegovim idejama. No on radi i tjelesno, kopa i ore, kosi, vozi drva, iz nekadanjeg svjetskog ari­ stokrata postao ili bolje rekavši, hoće da postane ruski mužik. A svijet sada gleda zapanjen svoga ne­ kadanjeg sjajnog pripovijedača. Sluša i počitanjem prima njegove poslanice, — ta one su od tako slav­ nog muža, od pisca „Ane Karenjine" itd. Ova metamorfoza Tolstojova takogjer je posve razumljiva, psihološka. Tolstoj njom dovršava svoj duševni razvoj. Životna snaga mladosti i muževnosti smetala je Tolstoja, da zastupa potpuno u teoriji i praksi svoje asketske težnje glede, „smisla života"; starac Tolstoj riješen je toga balasta, on se je oslo­ bodio. Njemu je kao takvom jasno, da može biti onako, kao što on želi i preporuča, no svijetu to nije. S toga se Svijet još uvijek klanja i divi Tolstoju, piscu romana, a njegove filozofske poslanice prima dužnim počitanjem, raspravlja o dubokim i novim mislima, no ono što bi Tolstoj htio, toga ne čini, i neće valjda potpuno nikada ni činiti. Jer Tolstoj želi mnogo toga, i previše, ispra­ viti. On nezadovoljan ne samo sa umjetnošću, nego i sa religijom, naukom, državnim uredbama, obrazovanjem i u kratko sa svom kulturom našeg vremena. Ali ta je kultura tako stara i organički spojena sa toliko bezbrojnih niti prirodnih istorijskih uvjeta svog postanka i razvitka, da ju s tog puta ne mogu odvratiti pojedini umovi, pa makar oni bili i veći od Tolstojevog. I u tome leži osnovni razlog nedostatka i neuspjeha Tolstojevog filozofiranja. Zato to filozofiranje prima obrazovan svijet sa poštova­ njem, mislioci ga obilaze i neće da se iskreno iz­ jasne o njem, — a široki slojevi ga neshvaćaju ili, što je još gore, krivo shvaćaju. Da je Tolstoj svojom revolucionarnom naukom došao u sukob sa svim onima, koje su tom naukom ugroženi, to je takogjer prirodno. Ko niječe vrijednost pozitivnoj religiji, taj mora doći u sukob sa crkvom, kojoj pripada, a čije se nauke protive postojećim državnim uredbama, taj mora biti pripravan, da će ga progoniti. Tolstoj je doživio ono prvo, a možda bi ovo drugo, da ga ne štiti slavno ime i — praktička neškodljivost nje­ govog propovijedanja. — I tako će veliki starac u Jasnoj poljani zaklopiti svoje oči bez uspjeha svojih nauka, — svijetu će pako ostati od njega kao spomen pojava čovjeka, koji je htio biti veliki filozof i reformator, a u istinu je bio veliki umjetnik. �BEHAR 430 Musa Ćazim Ćatić: R .. Prvak turskih pjesnika: Fuzuhja. desetom stoljeću po hedžri, a u šesnaestom po Is., kadno su se pred osvajalačkom si­ lom ratobornih Osmanlija tresle kamenite planine u srcu Evrope i ljuljali valovi In­ dijskog oceana, pojavio se je izmegju Eufrata i Tigrisa jedan živ i obilan izvor, sa­ stavljen od arapskog bistrog zemzema i perzijske mi­ risave ružične vodice. Taj izvor Dijaše — izvor čiste i nepomućene poezije, koji je u poletnoj duši mladog Fuzulije, pr­ vaka turskih pjesnika. Fuzulija se je kao najmlagji sin hallanskog muf­ tije rodio 910. po hedž. u Gerbelatu, u tom svetom grobištu, gdje je potekla krv tolikih nevinih praved­ nika i nad kojim su se talasima prolijevale kroz sto­ ljeća suze vjernih hodočasnika, koji su dolazili, da se poklone mrtvom pepelu pejgamberova unuka, Hazreti Huseina. Fuzulija je još kao mlad čovjek došao u ognji­ šte negdanje arapske civilizacije Bagdad, da produži nauke, gdje je i preminuo u 65. godini svog blagoslovenog života. Rodno mjesto Garbela, koje je ovjenčano tisu­ ćama žalosnih i krvavih priča o smrti velikog šehita Hazreti Huseina, moralo je još u djetinjstvu na nježnu sanjarsku dušu ovog bogodanog pjesnika utisnuti bi­ ljeg melankolije i tuge. Mekano ljubavno čuvstvovanje, intimna sjeta i topla čežnja za idealom provejavaju kroz svaki stih Fuzulijinih pjesama. Muhamed Fuzulija je pravi utemeljitelj osmanlijske pjesme. Ma da se je prije njega na turskom Parnasu pojavilo nekoliko svijetlih zvijezda kao Nesimija, Javuz sultan Selim, Hidir beg, Nedžatija, Nizamija, Hrvat Mahmud paša Abagović, Brusak Ahmed paša, ipak ti svi pjesnici nijesu imali toliko stvara­ lačke snage, da bi mogli udariti čvrst i solidan osnov osmanlijskom pjesništvu. Osim pjesama imade i u prozi pisanih djela Fuzulijinih, izmegju kojih se oso­ bito ističu Jadovanka" oLijsi i „Bašta sretnika". U tim mu je djelima stih veoma fin, a tehnička konstrukcija upravo savršena; samo se ovdje poveo za nekim arapskim piscima, te je prozu prenatrpao srokovima i u jezik uvukao mnogo provincijalizma, za to mu danas ta djela s gledišta jezične ljepote nemaju velike vrijednosti u turskoj književnosti. Megju Fuzulijinim djelima u prozi najuspjelije je spo­ menuta „Jadovanka", jer je izvagjena iz srca pjesni­ kova. Ona je pravi uzorak njegove pjesničke snage u satiri. On ne bijaše kao neki satirci Istoka banalan i prost; svu svoju žuč na socijalne mahane tadanjeg društva znao je izraziti samo u jednom ironičnom osmjehu, u kojem je bilo i otmjenosti, a to je jedrio posebno odlikovanje, koje ga je riješilo. Ja ću ovdje navesti jednu iskru s toga Fuzulijina ognjišta: ?JLjIIT <Jj j-UTj fM- Ja ih pozdravih lijepo Pozdrav primili nijesu, Veleći: Nije mito, Da nam zasiti — kesu. — Kako se vidi ovdje Fuzulija Šiba uzimanje mita od strane državnih činovnika, koje je još u njegovo vrijeme bilo uzelo velikog maha u turskoj carevini i koje je potrajalo sve do skora, dok nijesu mladoturci izvojštili konstituciju svojoj domovini i svjema zlouporabama u državnoj upravi učinili kraj. Fuzulijina „Bašta sretnika" je oveći ciklus na­ ricaljki i tugovanki, a napisana je po uzoru „Bašte mučenika" koju je napisano na perzijskom jeziku Mevlana Hasan Vaiz. Ovo je prva jeremijada u turskoj književnosti. Veliki pjesnik, držeći pred svo­ jim oštrim pogledom sve patnje i nevolje, koje čo­ vjek na ovom kratkom i vratolomnom putu zemalj­ skog života podnese, napisao je ovu knjigu, razdi­ jelivši je na deset poglavlja i epilog. „Bašta sretnika" je napisana u srokovanoj prozi, a pjesnik ju je gdje gdje protkao i vrlo lijepim kiticama. U njoj je vrlo rijetko naći pjesničkih nejasnih tropa; valjda je pje­ snik htio, da mu djelo bude narodu razumljivije, te ga je s toga u posve jednostavnoj formi napisao. „Bašta sretnika" se ne može ubrojiti megju Fu­ zulijina pjesnička djela, ona nije imala utjecaja na potonje generacije turskih pjesnika, jer ju niko nikad nije imitirao. Ipak ovo djelo ni danas ne gubi literarne vri­ jednosti. Evo jedne krvave slike iz „Bašte sretnika": * 't' y}i J*? *)■><* »j U - sjj, ! đfl* (SAJ <11_>> j .j . Skovavši sablje munje, Što oblak zogfida je krije, Na žrtve nasrnu fatum, Da krv im nevinu lije. Gore smo rekli, da je Fuzulija utemeljitelj tur­ skog pjesništva. Njegove su pjesme poznate i kod cijelog turskog naroda, s toga su nekoliko izdanja doživjele. To treba samo uočiti, pa da shvatimo Fuzulijin upliv na kasnije turske pjesnike. Načelo je, da pjesnikova djela moraju biti tako napisana, kako mogu �IX BEHAR služiti kao ogledalo stoljeća, u kojem je pjesnik pri­ padao i sviju dogogjaja, koje je pjesnik vidio ili o njima čuo. Fuzulija je potpuno shvatio ovu pjesničku dužnost i s najvećim ju marom vršio, i to baš u ono prijeme, kad nije bilo cijene ni pjesmi, ni pjesniku i kadno Ruhi Bagdadija žalosno pjevaše: {£ J' k* j»t j, . . 1»j& a V V j>\> jlT Na ovaj svijet, gdje pobožnost vlada, Mi smo došli u vremenu, kada Plemenitih ne imade djela, Nit kod ljudi, nit kod angjela! Ma da ga savremenici nijesu znali cijeniti i po­ štovati kako treba, ipak Fuzulija nije ni kolik trunak izgubio volje; on je i dalje ustrajno išao stazom pje­ sničkom i utirao put poznijim generacijama turskih pjesnika. Ima ljudi, koji, kad vide čovjeka radina i mar­ ljiva, sami postaju marljivi i ustrajni u radu; takovi ljudi ne mogu u sebi nikad svladati i zatomiti osjećaj ambicije. Ima opet ljudi, koji su po samoj svojoj na­ ravi radini, a takova vrst ljudi sretno provodi život u uspjesima svog rada i nastojanja. Megju ove poto­ nje spada i Fuzulija, kako nam to on sam dokazuje u ovim kiticama: «J6 f š (i *jkI J j 4i *f«— j r oi ji* t *jlki jgjk $T jUJ ! 4«! *jk. £ ’)j-* ! t pki : Jii *ć5-*d . * Jui J - 4*’lj ) i š* x -j\ J. a. (t4»i «<-jj «d./- j£*•>’ U tekoj zemlji ja sam: Kada bih krv si pio, I kad bih dušu svoju U nježne pjesme slio; Kad bih na tisuć konaca Nanizo kamenje drago, I kad bih u tisuć bašč Sadio cvijeće blago, Tad opet niko ne bi Bncio pogleda na to: Rekli bi ružici — truje, A dragom kamenju — blato. Sa vremenom nestalnim nikad Ja vam se kretati neću,' Jer nisam od onih ljudi, 431 S vremenom koji se krećn. Ta vrijeme današnje hoće, Da pjesmi oduzme cijenu, Cvjeće za trnje smatra, A rubin za morsku pjenu . . . . A1 ja ću pjesmi opet Podignut vr’jednost sada — 1 bude P bolesna pjesma, Ja ću je rječiti tada. Jest, ja ću popravljat ono, Što burni srušiše dani; Pobjeda — s pomoću Božjom — Na mojoj biće strani! Fuzulija je potpunim pravom zaslužio časni naziv prvaka turskih pjesnika. On je u Bagdadu svršio vjer­ ske i svjetovne nauke, gdje je poslije bio i profeso­ rom na jednoj velikoj medresi. Dakle bijaše i pjesnik i učenjak. Kao svestrano naobražen čovjek želio je da se nada sve prijašnje i savremene turske pjesnike uzdigne; želio je da bude od onih rijetkih pjesnika, koji svojim stvaralačkim radom za sobom vode cijela pokoljenja, u čemu je potpuno uspio. Fuzulija je još u petnaestoj godini svog mlagjahnog života propjevao, Što dokazuje, da ga je sama priroda nadahnula pjesničkim darom. U cvijetu mla­ dosti izišao je na glas kao dobar pjesnik, priznat i hvaljen od svojih savremenika pjesnika. On tada sam o sebi pjeva: j f j Jil» OjL^I a«* j ' ^lc ( S 4*1 wX* U kol’jevđ slave ja sam Tek nemirno malo djete, A pjesme mi krasne, nježne Na krilima svjetom lete. Fuzulija se kao pjesnik odlikuje više svojim me­ kanim osjećanjem i nježnim mislima, nego dikcijom i vanjskom formom svojih pjesama, kao što se u tom odlikuje Nefija, o kojem ćemo u jednom od idućih brojeva govoriti. On je u svojim gazelama pravi osmanlijski Hafiz. Ma da sžm veli u predgovoru zbirke svojih djela, da je u početku pjevao na perzijskom i arap­ skom jeziku, ipak nam takove pjesme nijesu poznate osim nekoliko gazela na perzijskom. Fuzulija nije nikad u svojim pjesmama upotreb­ ljavao tropa i figura, koje su osobina dialekta istoč­ nih i zapadnih Turaka, za to su ga osugjivali neki osmanlijski i tatarski književnici. Nu ipak njegov je jezik takav, da ga Turci sviju krajeva razumiju. Samo u nekim njegovim gramatičkim objektima i glagolskim oblicima opaža se azerbajgjanština, a to nekim daje povoda mišljenju, da je Fuzulijin otac rogjeni Azerbajgjanac. Zbirku Fuzulijinih pjesama „Divan" najprije Su iranski Turci u nekoliko izdanja tiskali i za to je taj „Divan" veoma iskrivljen. �BEHAR 432 U Fuzulijinim pjesmama vrlo je malo onih je­ zikoslovnih oblika perzijanštine, koje su neki pjesnici unijeli u turski jezik, a to je dovoljno, da nam kaže, koliko se je pjesnik trudio, da sačuva čistinu turskog jezika. Općenito uzevši, Fuzulijina je narav najviše na­ ginjala ljepoti i umjetnosti; njegove su pjesme pune epiteton-ornansa, komparacija, metafora, metonimija i drugih pjesničkih figura. Tako je sve nježne osje­ ćaje svoje sjetne duše znao obući u fantastično plačno ruho, da nam se svaka njegova pjesma pričinja ča­ robnom slikom kineskog bajoslovnog slikara Manija. Istina, imade megju Fuzulijinim slikama nekoliko posve tamnih i nejasnih, jer je za njihov hatur pjes­ nik misao žrtvovao. Muhamed Fuzulija je spjevao i nekoliko kasida (panegiričkih pjesama). Prva takova pjesma posve­ ćena je slavi sultana Sulejmana II. Zakonodavca j j t jednog od najvećih vladara osmanlijskih, koji je — kako je poznato — pod Sigetom preminuo 974. go­ dine po hedžri (1566. po Is.), upravo na godinu prije Fuzulijine smrti. Osim ove pjesme, još je nekoliko slavospjeva spjevao nekojim velikašima i emirima, nu ni u jednom tom hvalospjevu nema one hiperbolične sla^e i pre­ tjerane hvale, koju vidimo kod drugih istočnih pjes­ nika, kad nekog veličaju. Fuzulija u svojim kasidama velikaše savjetuje i potiče ih na pravednost i jednakost. Evo tom jednog primjera: * «4-lS <Jjl cSlT jf"L . Ij c ltilT J Ono j’ vladar pri kojemu Nema ambicije — I u čijim radovima Farizejstva nije. To je dokaz, kako je svijetao i čist karakter bio ovaj bogodani pjesnik i kako nije znao nikom laskati, pa ma to bio glavom despotski svjetodržac, silni Sulejman. U svjema svojim kasidama, pa i u odama Bogu i Božijem poslaniku, Fuzulija je imao poseban način pjevanja; svagdje se pokazuje kao zaneseni ašik, koji ljubi i na ljubavi izgara poput leptira na plamenu svjetiljke. U svakom stihu njegovih kasida i oda Bogu i Božijem poslaniku osjeća se topla iskrenost i pobožnost, zadahnuta miomirisom plavog suinbula. Nu sve te vrsti pjesme ne mogu ni izdaleka Fuzuliju pri­ kazati kao Fuzuliju; u njima nema onih nježnih reflektivnih misli, onih mekanih osjećaja, koje su bitno svojstvo Fuzulizma, a koji su lagodni poput blagog jutarnjeg povjetarca i čisti poput srebrne rosice. Poznato je, da se je megju pjesnicima Istoka silno razvila pjesma t. zv. „Fahrija“, u kojoj su pjes­ . IX nici slavili junaštvo, darežljivost i druge vrline • plemena, veličali svoje djedove, hvalili svoje orur°^ konje, pa i samim sebi apoteoze pjevali. Takove vrsti pjesama kod Fuzulije je pos malo; on bijaše skroman i tih'do skrajnosti. U jedn^ se pjesmi Fuzulija ovako hvali: ! jU -J iJJ-** JI? Za pjesničku snagu moju Isfihanci kad bi znali, Moj Husreve, rumskijem bi Kemalom me nazivali.1) Iza panegiričkih pjesama dolazi na red jedna podugačka alegorija pod imenom „Hašiš i vino** *4* ^ koja odiše misticizmom, a spjevana je na način Rumijine „Mesnevije*. U toj alegoriji Fuzulija iznosi zle pošljedice, koje potječu od uži­ vanja hašiša, opijuma i alkokolnih pića. Pjesma je na­ mijenjena perzijskom šahu Ismailu Safeviji, savremeniku sultana Selima I. Alosmanovića. Osim ove Fu­ zulija je još jednu alegoriju u istom smislu i na isti način spjevao. Gore smo rekli, da je Fuzulija najnježniji turski lirski pjesnik — pjesnik mekanih čuvstava, magijskih slika, ljubavnih uzdisaja i toplih suza. Njegove gazele koje dišu intimnom se'ntimentalnošću, dale su povoda nekim turskim kritičarima kao Ahmed Kemalu, da ga sravnjuju s Ibni Farizom*) i Buhturijom*). Fuzulija sam za se veli: ‘f J-C! J24>' I lije 4£-> « j* iile «jrt Fuzulija, od mene ue traži Ni satira, niti slavospjeva, Ja sam pjesnik, koji vazda ljubi I ljubavi samo pjesme pjeva. Pjesnik je još u-mladosti ljubio, osjećao, raz­ mišljao i — onda svoje misli i čuvstvovanja u finim i čarobnim slikama opjevao. Bijaše zaljubljen do lu­ dila u kćerku svog učitelja Mula Rahmetullaha. Izrazitu sliku njegove ljubavi pružaju nam ove kitice: *ili «Li o jl < »il)U _ji j u C L i: I^-CL * . ilL Jjl tf-ui. f j* ij (S*J.) 4. \J . > s\ J . J j \ ‘) Ovdje pod Kemalom pjesnik misli Isfihanca Kemaludina Ismaila, koji je poznat pod imenom „Stvaralac misli* a čiji se Divan u velike cijeni. Kemaluddin je zaglavio u općem pokolju, što ga je izveo u Isfihanu mongolski chan Oktaj 635. g. po hedžri. *) Arapski mistični filozof i pjesnik, čiji se Divan visoko cijeni. Rogjen je u Kairu 556. a preselio se u vječnost 636. go­ dine po hedži. «) Arapski pjesnik gazela, a pravo mu je ime Ebu Ubbade Velid sin Abdullahov. Rodio se je u Kafi 206. a umro u Bag­ dadu 283. po hedžri. �BEHAR IX Na plamenu uzdišaja Čist je Medžnun*) izgorio, A Vamik se u rijeci Burnih suza utopio. Ferhad svoj je život dao Vjetru strasti i nagona I svi zepilja postadoše; Pa sad ja oam zemlja ona, Fuzulija je pjesnik gazela; za to čim 'e njegovo ime spomene, čnvjeku odmah dolazi na pamet i gazela. Njegove su gazele mirisave poput rumenih širaskih gjulova, u njima čitaoc ćuti slavujsku milo­ zvučno i sjetno bigjlisanje i ljubavni šapat blagog povjetarca, koji plavom cvijeću prenosi vilinske priče zelenog treperećeg lišća. Kaogod tiha usamljena šuma, mirna srebrna rijeka, blijedi jesenski cvijetak, plava mjesečina i rujni grimiz zalazećeg sunca — tako se i Fuzuline gazele dojimaju zaljubljena srca i sanjarske duše. U njima nema niti jedne riječi suvišne; svaka je gazela čarobna kompozicija, sastavljena od najmilozvučnijih akorda, koji sa u zamamnu ritmu i varijacijama ljubavnog čeznuća izvijaju poput nebeske harmonije. Ma da su sve Fuzulijine gazele različita sadržaja, ipak megju svjema postoji neka unutrašnja veza. Sve se te gazele sastoje od pet sedam ili osam kitica. Da je tu vrst pjesama pjesnik pretpOLtavlja svjema drugim pjesmama, dokazuju nam ove njegove kitice: . > jt- j, ! Jki J*l * • li-o Ji^ U umjetnom vrtu gazela je ruža, Gazela užitak čitaocu pruža — Pjesnikova moć se u njoj ogledava, Pjesnikovu slavu ona povećava. 43? Ni za života Fuzulijina, a ni poslije njegove smrti sve do danus nije se pojavio jedan turski pjesnik, koji bi Fuzuliju valjano mogao u gazelama pošljedovati. Osim do sad navedenih vrsti pjesama Fuzulija je spjevao i jednu pjesničku pripovijet „Medžnun i Lejla“ (Romeo i Julija), koju je posvetio svom savremeniku knezu Vejsi begu. Ovu je pripovijest najprije spjevao na arapskom jeziku Kajs bin Amir, te su je neki perzijski pjesnici preveli na svoj jezik, dodavši joj još nekoliko ukrasa; ili pravije rečeno: perzijski su pjesnici uzeli samo sujet ove pripovijesti i obradiii ga na svoj način, podražujući Kajsu. Tako je i Fuzulija učinio. Perzijski su imitatori u duh ove pjesničke pri­ povijesti unijeli misticizma, te su je udaljili od na­ ravi; za to njihove pjesme motivom „Romeo i Julija" nemaju nikakva efekta na dušu čitaoca. Fuzulija je pak u svojoj pjesničkoj pripovijesti prikazao Lejlu kao nevinog angjela ljubavi, a Medžnuna kao vjer­ nog i iskrenog ašika, koji je srcem i dušom za­ ljubljen. Ovo je Fuzulijino djelo strogo umjetnički na­ pisano, te se s gledišta umjetnosti i zakona estetike može ubrojiti megju najvrsnija djela turskog pjes­ ništva. U njemu pjesnik nekom osobitom psihološkom, analizom otkriva mnoge tajne zastore ljubavi; on iz­ nosi psihičku istinu, da se iz pretjerane ljubavi ragja mržnja prama onom, koga si ljubio. U ovom smo evo članku prikazali — koliko nam je od ruke išlo — djela prvaka turskih pjesnika, a u kojem od idućih brojeva prikazaćemo zname­ nitog pjesnika Nefija, koji iza Fuzulije svakako za­ uzima najodličnije mjesto na osmanlijskom Parnasu starijeg literarnog perioda. ‘) Istočni Romeo. M. Ćazim Ćatić: = = Rendezvous. Gle, poput svilnih golubijih krila Pala je noćca plavetna i meka; Oj dogji, dogji Vesno moja mila, U cv’jetnom parku tvoj te dragi čeka! Na klupi sSm sam, nikog više nema. Viš mene lišće baldahin je splelo — A mirisima svježih hrizantema Lahorak diše i gladi mi čelo. Ah! dogji k meni čarobna i snena, Nek ti je halja prozirna i bjela; Raščešljaj kose niz obla ramena, Ko niz klas jedri kad vlat klone zrela. Oj dogji tiho poput muze moje! Nek su ti bose b’jele pune n6ne; Donesi meni rujne usne svoje I bajne grudi — izmirske citrone, Za kojim vazda griješni pjesnik žegja, Mamuran s žudnje i ognjene strasti, Da žarkom usnom, sklopljenije vjegja S njih pije otrov i edenske slasti. Oj, dogji da uz milje tvoga fjela Od silne vatre gorim poput sv’jeće, Nek prsa dršću s uzdaha mi vrela Ko listak, kad ga krilo vjetra kreće. Ah! dogji, ma i duša mi se muti, Dok ti klonem na ljiljanske grudi — Ja sav ću grijeh na se nametnuti, Tek ne čas, Vesno, ti uza me budi! � https://kolekcije.nub.ba/files/original/f63f54dffecf8201f6feea709ea7daf5.pdf 56dc81083206a417ff7770e1bae201d0 PDF Text Text God. IX. Broj M2. Za o glase plaća se prvi „Behar" Izlazi dva puta cr;(7 < / put za cijelu stranu 40, za mjesečno.'jjv^v^ pola 20, za osminu 6, a ?a Cijena mu je za Bosnu 1 Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za gjake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = Pojedini brojevi 50 helera. Pretplata i rukopisi šalju Neplaćena se pisma ne = = t— primaju. — ----R u k o p is i se ne vraćaju. 1. n o v e m b r a 1908. se: Uredništvu „Behara" u Sarajevu, G ornji T ab aci L I S T ZA P O U K U I ZABAVU. = SARAJEVO u lica broj 35. - — 6. Š e v v a la . Silvije Strahimir Kranjčević Preminuo T ek tri su mjeseca minula, odkako smo. u našem listu posebnim brojem i izdanjem njegovim u „Spomen spisu" proslavili 25. godišnjicu pjesničkog jubileja prvaka hrvatskih pjesnika Silvije Str. Kranjčevića, kad eto sad moramo ovgje ubilježiti,, da je taj naš slavljenik podlegao svojim patnjama i preminuo na 29. oktobra o. g. Makar da su oni, koji su mogli iz blizine pratiti tečaj njegovog teškog bolovanja, kao i oni,' koji su po glasovima novinstva morali naslućivati da se sprema katastrofa, morali biti pripravni na nju, ipak je ona svojim nastupom teško dirnula svakoga, ko nije htjeo vjerovati da će se zbiti. Neumitni zakon prirode izvršio je i tu svoje, i onakav golemi duh, kao što je bio Kranjčevićev, morao, je položiti oružje svoje pred njim; ispaćeno tijelo njegovo prestalo je živiti. Teška je to tragika u borbi duševnih dobara za opstanak protiv prolaznosti materije, no u toj tragediji, kakova se je eto odigrala u pojavi Kranjčevića na obzorju hrvatskog Parnasa, ostaje nam utjeha, da djela takovog duha nijesu izgubljena, kao što ni ostale privrede velikih duhova. Tragično je pri tom samo to, da nam je toliki genije istrgnut u Ovakim godinama svog života, u kojima smo se imali pravo od njega još mnogome nadati. Kako je žarkim plamenom svoje velike duše obuhvaćao sav svoj narod, imao je jamačno još mnogo da mu kaže, no nemila sudba prekinula je oporo žice njegove lire, gromki i veličajni njezini zvuci zamuknuli su za uvijek budućnosti, ali tim jače i neprolaznije ozvanjat će nam oni iz prošlosti. Sa rimskim pjesnikom mogao je Silvije reći: „Neće me nestati, neću potpuno preminuti, sagradio sam si spomenik trajniji od mjedi!" I to je jedino, što nas smiruje sa zemnim isčeznućem velikog hrvatskog pjesnika, kome nad grobom dozivamo: Vječna Ti slava! �IX BEHAR 435 Muhamed Hilrnt »-rifit*-- Nešto iz djevojačkog svijeta ili: — Gatke i bajanja. Sličica iz muslimanskog narodnog života. sam kući u Banjaluku na ferije... Još se sunce nije rodilo. Istom se raz­ bio i ptičice počele svoje kajde da pjei da jedna drugoj podražava svojom om. Jutro je maglovito, ali ne baš previše, moglo se je vidjeti, da će te magle nestati čim sunce grane. To jutro pogjem u šetnju, da se naužijem čistog vazduha, naslušam raznih kajdi i da se nagledam miloga mi zavičaja, u kome sam najprije božje svjetlo ugledao — koga nijesam već duže vremena obašao. Prošao sam svoju domovinu uzduž i popreko, ali ne nagjoh kraja, u kom mi slagje i umilnije pjesme ptičice pjevahu! Ta i zrak je tamo mnogo čišći i sladokusniji! Od njeg mi se mnogo ugodnije grudi šire. Zanešen divotom prirodnoga čara, razmišljajući i dovodeći u pamet slatke momente iz djetinjstva svoga, dogjem u jedno obližnje seoce ili taman >fedgragje banjalučko, jer teško da ima 3—4 km. U tome sam kraju imao dosta poznanika! Istom ja da ću u ,,V.U, a izbi preda me mladić od kojih 18 g. Pošto mu nazovem selam i o'n otprim' i povika: — Ma je si Ii ti to, turske ti vjere? Od kada te vidio nijesam! — Ma teško te pozna! — I ja tebe! — Za što? Nijesam ja u te „švapske" haljine uskočio, kao ti. Ja sam vavik u istim haljinama. — Pa nije to ništa — odgovorim mu ja. — Kako da nema? jer ti nikakove razlike nemaš izmegju tebe i „Vlašadi" — ne budi ti od mene re­ čeno, pa vidi i ono pod vratom! — Baš kao i u njih! (Biva jaka i kravata). —- E turske ti .vjere, što ti je reko daidža — Mujaga — i efendija, kad si došao?! Kako su ti dali u kuću?! Da Bog sačuva!! — Šta će mi reći!? Taki je zeman! Moramo se i mi prilagogjavati ovom zemanu. Ove su haljine ko­ motnije, jeftinije, a što je glavno zdravije. U tebe čakšire stegnu oko noge, pa ne može krv probrati. Isto tako i pasovi i koparani i t. d. — A to sve talaha ko na klipu! Nego pustimo to kraju, pa hajdemo malo mojoj kući! — Ne mogu sad! Drugi put. — Hajdemo, tako ti Boga, pa ćeš vidjeti, da te moji neće poznati. Ja sam se neko vri.eme otimao, ali napošljetku privolih. Kada stigosmo njegovoj kući, zbilja me ne po­ znaše i još se prepadoše. Čim mi na kućna vrata, stade trkiš njegove matere i sestara po kući, vičući: Uh! uh! uh! Dok će na to Ibrina — tom mladiću bilo je ime Ibro — mati: Ma jesi li poludio!? Kud ga vodiš amo?! Tad se mi stanemo smijati, a ja viknem: Ma zar me zbilja ne poznate? Ibrina se mati zagleda, što s tim nastade mala pauza i pošto me malo prepozna reče u čudu: Ma je li to Muhamed Mujagin? Ah sinko dragi! što će ti to? Vallahi, ja mislim nekakov „šikutor"! Sad se svi skupe i stanu me motriti sa sviju strana. Ibrina sestra, koja bijaše već na udaju, poče govoriti: „Uh!jadna mi majka, kaki si sad?! Majko draga! Pogledaj, tako ti Boga! ama ni uzmi ni podaj, već „vlaščew — ne budi mu od mene rečeno! — Ma ko te na to nagovori, od Boga našo!? Pa kako možeš dihati od tog titara oko vrata? — Oho! Zar me usporedi sa psom?! Fala ti! Ovo nije titar, titar je u pasa, a ne u ljudi — ja ću ljutito! — Afo edersun! Nisam (u našem se kraju go­ vori ikavski) tako mislila! Ne znam kako bi drukčije rekla — reče Rukija. — Pustimo to kraju! Mene dovede Ibro, da vas vidim i da se razgovorimo, a mi udarili u nekakovu budalištinu. Da sam znao, da će te me ružiti, ne bi se ni uvratio! Ovo je sad unišlo u modu — što no reču — kao i vaše alafrange (pleterovi od konca). Ovaki je haljina bilo i za turskog vremena, a sad je u Turskoj samo ovako, pa toliko se nije vikalo, niti tamo viču. Na to će stara: — Dragi sinko! Ja nedaj Bože, ne ružim te, a ono je, štono reknu: u kakvu si kolu, onaku i pismu pivaj! Ja znam tvoju majku, i tvoga oca, oni su pravi Turci, pa valjda ne ćeš ni ti biti mimo njih?! Kažli su stari ljudi: Od šta vrića, od tog i uzica. Ti ako si obuko te haljine, nisi srca prominuo! Ti ostaješ onaj isti. Je li tako sinko? �436 BEHAR — Tako je, draga tete! (tituliram je, i ako nije tetka). Poslije pitanja za zdravlje i za moje kućane skrene Rukija razgovor na drugo. — Ma čuješ Muhamede! Kada ti svršiš te škole i budeš imao svoj ajluk, (plaću) bi li ti uzeo kakvu našu tursku curu? — Kakvu tursku? Nema ovdje turkinja, ovdje su muslimanke — Hrvatice. Je li tako? — Ma da muslimanke — sve jedno! — Nije sve jedno, treba, da i vi ženske znate, Šta je vjera, a šta narodnost! — Ako koja naša djevojka nagje se pametnoumitna, dakako da ću nju uzeti, a ako ne nagjem kakvu ja hoću, onda se neću ni ženiti. — Ako kakva nabaje i nagata — reče stara ­ ti ćeš nju uzeti, pa makar ništa ne valjala i ne znala! — Šta o kakvim ti bajanjima govoriš? upitam. — Ma kažem ti, cure znaju basmi, pa ti se čini, da je ko vila! — To su za mene trice! To ja ne vjerujem! Da je ona, što ti kažeš ko vila — ako ne znadne sašiti, spremiti i ako bude jordamli, ja je ne bi uzeo, da je sva Bosna njezina! — Sve će to drukčije biti! Da vidiš da to nijesu trice! Da ti znaš, što je ženski „šer", ne bi ti tako govorio. — U to nipošto ne bi vjerovao, prije bi vjero­ vao, da je mlijeko crno! — Ne ostajem ti — reče stara, — jer nijesi još — štono vele — na sebi dočekao. Mlad si, lud si! Da ti ja stanem pričati, ne bi ti tako lahkouman bio! Ja znam puno cura, koje nisu bile ni zgodne, ni lipe, pa su sa bajanjem došle do velike sreće. — Možda je ona bila valjana i dobra srca? Pametan čovjek ne će gledati u ljepotu, i zgodu, nego u njezinu vjersku i svjetsku naobrazbu. Lje­ pota i zgoda je časovita, a znanje trajno. Lijepo kaže hrvatska poslovica: „Bolje je znanje nego imanje!" — Bome danas se traži ljepota i zgoda! reče stara. — — To se ti šališ, ili misliš, da je to svagdje. Ima toga do duše, ali megju prostijom masom i megju egoistima, a naročito, megju onim, koji ne znaju i neće da rade, nego traže džabice. Hoće da se sa ženinim hrane, ali ti su kod poštenih ljudi kukavice. Ali fala Bogu taki je svakim danom manje. — Da ti kažem, taki da ima na stotine, koji vole lipu. nego zgodnu; a ona je lipa i najlipša, koja zna bajati, nju svak voli! — Pa baju li tako sve cure? — Mnoge baju! — Onda su mnoge najljepše, najdraže i naj t, d. — Neka nekom. IX — Kako to? — Tako! Ona, na kog nabaje, onaj misli, bolje nema na svom božijem svitu! Poludi za n]0n,d — Onda bi svi momci bili luđi! To će biti, da se on zaljubi! Na ovo stara ušuti, valjda me nije razumila! — Vala, da mi hoćeš — ako znaš — tih svojih bajanja, gatki, kako li ih nazivaš — nekoliko.kazati!? Baš bi mi drago bilo! Bar bi vidio na čemu se to osniva. — Hoću vala sad, ako hoćeš! Kad mi je kazala nekoliko svoji „basama" kako ih ona nazivaše, vidim, da je nešto čudnovato i da ima mrvica poučni t. j., da se može tumačiti na temelju čega im to — po njihovom djeluje, to pošto nijesam imao papira, a i gladan sam bio — to rečem da ću sutra doći i donijeti papira, da to popišem, a da ću joj platiti. Poslije'dužeg razgovora oprostim se i odem, ali dobro utvrdim, da ću sutra rano doći. Kada sutra dogjoh, doneso joj kafe, šećera i duhana, te pošto se malo odmorih, zamolim je, da mi priča. — Moj sinko! ti juče reče, da ne vjeruješ, da cure mogu što učiniti — poče ona. One ne miruju, ni kac pogju leći, ni kad idu putem, ni nikad! One uvik šopore. — Ma govori jednom po srijedi, nemoj oko plota, to je meni već dosadno! — Kada sunce zalazi — poče ona — običavaju one na sunce bajati ovu basmu: I. „0, ti žarko sunce! Zar za goru miti? Na kome mene ostavljaš? (Ili kod koga mene ostavljaš?) Ostavi me kod mog dragog! On mene ne voli. On za me ne mari! Ja na njeg metnu Bogom do tri muke: Jedna muka: zubna bola; druga muka: ko kad žena dite ragja; treća muka: ko kad Azrail dušu vadi! Crko, puko, ako me prevario! Elit zalif lamim!" Ovo se — veli — tri put govori, pa se na sunce puhne, pa će je taj dan plaho voliti. A i doći će joj na ašikovanje. IL Čim se smrkne, onda ugriju ciglu, pa polije­ vajući je govore ovo: „Ćeremit cvrči, moj dragi trči, (biva njoj) ćeremit čereste bir ustun, bir esre!a T u noć mora doći, pa makar bio daleko dan hoda! Osim toga zapreče žabu pod vruć sač, pa go­ vori: HL Žaba kreči, moj dragi ječi! Ako ne došo dok je žaba živa, crko na skoku! Sada će se, veli — okrenuti prema onoj strani, gdje joj je dragi, pa će tri put ovo govoriti: IV. Mrak mrči, strika miči; gora puči; voda huči. �IX BEHAR Nebo ječi. Zemlja zvečL— Nit mrak mrči; nit strika miči: nit gora puči; nit'voda huči; nit nebo ječi; nit zemlja zveči; već za plotom moj dragi kleči; od srca ječi;-iz srčnih žila, krvljom hrače, niskom šeće. Otud idu sedmeri svati, osmera plemena: devetera roda, pa pitaju n. pr. lipog Alu: Šta je tebi lipi Ale? Što ti tuđi jačiš? Odgovara lipi Ale: Ne pitajte sedmeri svati, osmera plemena, devetera roda! Eto tamo lipe n. p. Ajke ulbrdo me uvela, u nita me uplela; br­ dom me. zbija, sve mi moje kosti sliva!" V. Elif, elif huti, dragi meni muti. (Biva što god ona hoće, da on onako čini). Ja sultan, on duvar. (Kako zid šuti tako neka i on). Ja gospodar, a on drvlje i kamenje. Pod no­ gama puca ko drvce; šuti ko kamenje. Veledalin, aminl VI. 0 moj dragi! Ele lele, kud god ideš sve leluješ, kao da se dušom diliš! Draža ja tebi, nego ti meni! Crko, puko, dok me ne vidio! Elif zalif lamim! (Ovo je — veli— na kraju tilisum, (!) da bolje djeluje!). Kada želi znati, je li joj dragi, koji joj dolazi, sugjen’ probaće ga sa ovom basmom: VII. Ja hus, ja med hus! Ako si ti moj dragi, od Boga sugjen: Digni ruke više pasa, ako nisi, spusti ruke niže pasa! Elif zalif lamim! I o tri puta reče i puhne. Kaže da će svaki sugjeni dignuti ruke. VIII. Elif, elif etti, ti meni muti, što govorim ja to i ti! IX. Ehum, vehum, ćulli lehum, ćulli salli sallellahu kulhuvalahu! X. Evretna, sabretna, safretna, što govorim ja to i ti! Ove zadnje tri basme — veli — da su „tilisum" i da na zna, što znače. Ti se tri put izgovore i puhne na momka, pa će biti kao ćorav i da će dušu za nju dati. Kada se u jutro umivaju govore ove tri basme: XI. Žarko sunce kruglim sjalo, a ja pored njim! Otud idu dobri ljudi. 0, Boga vam dobri ljudi, ja sam sunce ja, ogrite se vi! XII. Ja se umi studenom vodicom, mednom ro­ sicom, bisernom groznicom, žarkim sunašcem, sjajnim mjesecom, zvjezdom danicom, čelicom maticom, sveg’ svita očnom ženicom, a najviše svoga dragog (N) i srcom i dušom! XIII. Ja se umi zeftinom, bejtinom, studenom vodicom; mednom rosicom. — Gdje je ova vila sve do sada bila? Gdje je ova mama, sve do sad ma­ mila? Obraz mi je obraz beg! Oči su mi vile, obrvice strile! Koga očima prostrilim, obrvama premamim! 437 Ja uzmami i premami i putnika i namirnika, a najviše svoga sngjenika! Veledalin amin! Sada pošto se je umila, treba da se nabijeli, narumeni, obrve sa crnom bojom navuku i surmu podvuku. Tim će se maskirati, da će iz daleka iz­ gledati kao kakova ljepotica. Za rumenilo je ova basma: XIV. Ustunile, revanile, Šahin paša divanile: Ah rumenilo, vah rumenilo, nur (vatreno) rumenilo! Isto tako je i za bjelilo i surmu, samo što reče: Ah bililo vah bililo, nur bililo! Kada navlače obrve sa crnilom, onda govore: XV. Elif boj, aškun divit, sav svit nazif! (To je „tilsum"). Sada slijedi oblačenje haljina, pa na svaku po­ jedinu ima po basma: XVI. Kod oblačenja košulje uče ovo: J a obuko bilu košulju na se, žarko sunce prida se, jasni mjesec nada se, sve djevojke poda se, a ja sama nada se, sve cure kuje, a ja bila vila; meni veli bila vila: Ti si mamac, ti primami: muško i žensko, staro i maleno, sputa putnika, iz grada gragjana; od jauklija momka, od majke sinka, a najvećma svoga sugjenika! XVII. Kad oblače gaće: Ja obuko gaće dologaće. Ko me vidi — bolovaće; ko ne vidi jadovaće; nek momci bol boluju, jad jaduju, što mene nejmaju! Amin veledalin! XVIII. Kada oblače koparan, anteriju, ječermu ili što drugo, spomenuvši boju odjeće, govore ovo: J a obuko (n. pr. crveno) crveno na bilo (ko­ šulju). Ko god vidi, nek se čudi, ko kada se čedo rodi, ili da se mlada vodi, ko kad paša konja jaše, XIX. Kad se opasuju govore; J a se opasa pašom! Ja se ne opasa pašom, već se opasa Sandžak begovim glasom! Nek sam u pasu k’o Sandžakbeg na glasu; nek sam u struku ko Sandžakbeg na putu, — caru na divanu junak- na mejdanu! XX. Kada oblače: cipele, papuče ili koju drugu obuću govore: J a obuko papuče na noge, sve svoje druge pod noge, a ja sama na noge. Duman dumani, ćejvan ćejvani, ko me vidi baildi (neka se zanese). Pošto budu obučene, onda se okrene prama suncu i izgovori ono pod br. XI. XXI. Ako imaju što sapinjati govore ovo: J a sape puce za rukave. Puce, puce bagi — dilbagi (zapis od uroka) Džor bagi (da oči ureku), Kiz bagi (da cure ne ureku), Džanum dragi dilbagi (duša njezinog dragog je hamajlija, zapis). Tako mi je stara rastumačila! XXII. Kada pogje iz kuće da izagje, ili kuda da hoda, onda ovo tri put reče: �438 BEHAR XXIII. Ja pojdoh (mjesto pogjoh) putem, put puca poda mnom, kamen frca preda mnom; trava vehne, gora sahne. Nit ja pojdo putom; nit put puca; nit kamen frca, nit trava vehne, nit gora sahne, već moga dragog srce i džigerice, — crko, puko, dok me ne vidio! Elif zalif Iamin! XXIV. Ako je put odulji, izgovoriće još i ovu basmu: J a poleti kano voda, a zatrepti kao gora, gle­ daju me kano bega, štimaju me.kano cara, oko mene moje druge, ko oko cara virne sluge, kud god hodim zlato nosim, kud koracam, zlato bacam, kap govorim med ižimam. Elif zalif lamin! XXV. Kada joj dragi dogje, onda ovo polako govori i puše na njeg: 0, moj dragi! Ja te gledam ko brdo, kršim te ko drvo; nek sam ti draga, ko Ademu Hava, nek sam ti mila ko Havi Adem! XXVI. Sada će na njeg polako ovo izgovoriti i puhnuti: Ah moj dragi! Aleti, galeti, na glavi ti umreti, ja ti šećer sureti, ja ti otac; ja ti majka; ja ti bratac i sestra. Ja ti rod, ja ti pleme, ja ti sunce i misec. U me žiri, ume viri, u me dušu pusti ti! XXVII. Sada će uzeti prsten s ruke, pa će ga kroz njeg progledati govoreći: J a bol bolden; ja tebe kroz prsten, ti mene kroz srce! Na srcu ti draga, na očima zlatna, sve ti kuće tamnice, a djevojke kuće, a ja žarko sunce i misec! U me žiri, u me viri, u me dušu pusti! XXVIII. Kada ugledaju mjesec govore ovo: „Sarem sokli Sarajevo, ibrišimli hirajevo, hane biši jateriši, mome dragom čifderiši, anihi, pjanihi, pjan si dragi sićumihi! XXIX. Kada pogje leći govori ovo: J a legoh na zemlju, puče zemlja poda mnom, puče nebo nada mnom; puče mramor u gori; puče kamen u vodi; nit puče zemlja poda mnom; nit puče nebo nada mnom; nit puče mramor, nit kamen, već puče moga dragog srce i džigerice! Crko, puko, ako me prevario! (nekad: ako mi ne došo!“) XXX. Kad ustane, onda će onako drjemovna ovo izreći: „Puče dan, puče zora! Puče zemlja poda mnom puče nebo nada mnom! puče kamen u vodi, puče mramor u gori! Nit puče dan, ni zora, nit puče kamen ni mramor, već puče moga dragog srce i džigerice! Crko, puko, dok me ne vidio! — Kada mi to ispriča reče: Eto dragi sinko, šta one sve znaju! Znaju vraga na ledu potkovati, a osim toga, što one rade u oči vlaškog božića i jurjeva, ne bi ti još za tri sata ispričala. Pa sad reci, da ne mogu zamotati mozgom! — Sve je to lijepo, što ti govoriš! Nego reci ti meni, jesi li ti -znala te basme, kad si bila cura? IX — Ja šta sam!? — Pa jesi li radila to i „učila“ — kako ti kažeš! — Pa kažem ti, da jesam. — Onda mi je čudo, kako nijesi za bega po§la| — Pa nije mi bilo sugjeno! — Oho, otud mi dogji! Dakle nije ti moglo pomoći, nego opet ti samo ,,sugjeni“ zapo! — Ali možda, da nisam ono na svog Mustafu hajala, možda me ne bi uzeo?! — Onda ti ne vjeruješ i ne znaš, što je to su­ gjeno. Po tome ti tvoj Mustafa nije sugjen bio, nego neko drugi, a ti si ga „usugjenila" sa svojim basmama?! — Slušaj da ti nešto kažem! Da vi, Bog d6, toga ne znate, nego mjesto toga, da znate 30 dana i sureta (molitava) onda bi vama mnogo više hasne i ovog i onog svijeta donijelo. Kaži koliko znaš sureta iz amene sufare? — Ja nijesam išla u mekteb, nego nešto od tetke i matere naučila! — Sigurno manje, nego gatki?! — Imaš pravo! — Onda je to i prežalosno! neće tebe na onom svijetu pitati za basme, već za dove i molitve. Da si ti mjesto toga učila makar: „Rahijesir", tako dugo vremena, ili vikala: ,,La ilahe illella!" eto tvoje sreće! Imala, bi kud na onaj svijet, a ovako...! — Što za Boga! Pa zar ću biti griješna za to!? vikne upropašćena... - - Ne samo griješna, nego i kažnjena! To je ćufur! — Ja šta ću sad sinko dragi? — Tobei mustagfir, pa se zakuni, da više nikom nećeš to kazati, nego cure napućivati kako će što naučiti u vjeri i u kući, da zna kad se uda, kuću voditi, onda će ti dragi Bog oprostiti! — Kunem se sinko, da ću tako raditi! — Čuješ ti Rukija! — rečem ja curi — sigurno i ti znaš ove budalaštine? Preče bi ti bilo što drugo! Okani se sestro toga, nego gledaj da se Bogu moliš, da se valjano vladaš i da što naučiš' od ku­ ćanstva i ručnog rada, onda ćeš božijom pomoći sto puta bolje na glas izaći, a i bolju će ti sreću Bog udijeliti! Hoćeš Ii me poslušati? — Hoću! — reče cura stidljivo! — Ja što ti to popisa, kad kažeš da je grehota? upita stara radoznalo. — Ovo ću ja dati u novine, nek vidi svijet kakvih budala ima, pa ću onda dolje reći ovo što sam tebi rekao. Pozvaću sve cure i zakleti ih njihovom srećom, da se ovoga progju, nego da še late drugog valjanog rada i da se Bogu mole! — Pa ne znaju naše cure čitati 1 — Znaju neke, pa će razglasiti onim, koje ne �BEHAR IX znaju. Koja je god prava Muslimanka, ona će svoje druge od toga odvraćati. Osim toga, mnoga braća, očevi i rogjaci, ako hoće sreću svome ditetu, odvratiti će ga i savjetovati da ovakih stvari ne rade, nego će im kazati, šta im je preče. — Hoćeš Ii ti moje ime u tim novinama spo­ menuti? — Ako želiš hoću! M u sa Ć azim Ć a t i ć : = = - - ...... 439 — Nemoj dragi za živu glavu! I ovako me je stid, a nekmoli kad sav svijet znadne. Ne boj se neću, a i kad bi kazo tvoje ime, kazao bi, da si tobe došla, to ne bi bilo sramota! — Nemoj baš, nemoj! — Dobro, neću! Ali ćeš mi gdje god i to drugo kazati, što znaš, a ja sad idem! — Ejsahatile! Tako ti Boga, nemoj mog imena pisati! ------- „ : Silvije Strahimir Kranjčević. On, blijedi pobratim muza u hramu ljepote drage Na grudma sa zvučnom lirom tamjan je palio Febu, I tog se tamjana miris ko dašak duše mu blage Dizao dalekom nebu. Pa to ga u srcu peklo i on je pravde Bogu Dizao pred oltarom pehar bola i tuge, Isko je Hrvatstvu svome slobodu zlatnu i slogu: Dan posl’je noći duge. On, pjesnik ljubavi, koja ko oganj medžuski1) gori, Nejake, radnike, s'labe na svom je srcu grij’o; A gdje se sa tamnom laži viječna istina bori, On joj je bajraktar bio. A1 vrijeme njegova žića vrlo je kratko bilo, Jer kad je na zrenik svoje gigantske snage stao, Na liri pukla mu žica, a duhu klonulo krilo I on je ko listak pao. Na krilu, poletnog duha beskrajne u regione, Kud mirijade zvijezda geniju svjetle pute, On je hrlio živo i tamo vasione R’ješavo tajne krute. Danas mu hrvatska vila viš groba j&da jade, Za suzom suza s oka poput kiše joj kapa — I vila skuplja suze, pa ih u tužne kajde, U smrtno opijelo stapa. Ozgor je orlovskim okom gledo zemnog života Potpunu jasnu sliku poa velom prašne tmine; Gledo je svoj mili narod, kako se u klupku mota 1 jarmom pod tugjim gine. l) M edžusije su Sljedbenici Zoroastrove vjere, ali s e pod tim im enom razumijevaju i m agovi, sv ećen ici viječne vatre. Tu sliku u mašti gledeć i jedno islamsko d'jete, Štono ga s pjesnikom mrtvim jezik i povjest spaja, Ko zadnji pozdrav evo ovaj mu vjenčić plete Od suza i uzdisaja: Slava Ti Silvije dragi! Velikom duhu Ti slava, Koji se k’o golub sada u carstvu etira vije! Nek t’jela trošni Ti pep’o spokojno, slatko spava, Njeg zemlja hrvatska krije. Ruski napisao: A. P. Č ehov preveo Selim R ak o šev . Istražni sudac. kružni liječnik i istražni sudac vozili se lijepog jesenjeg dana na obdukciju. Istra­ žni sudac, čovjek od kakvih trideset i pet godina, zamišljen gledao je u konje i pričao je: — U naravi je mnogo zagonetna i nejasna, a i svakdanjem životu, doktore, naidje čovjek često puta na pojave, kojih ne može nikako, da pro­ tumači. Poznati su mi neki čudnovati i neobični slu­ čajevi smrti, kojima bi uzroke znali rastumačiti samo ....... = spiritisti i mističari, kod kojih prestaje čovjeku um. Poznavao sam na primjer, vrlo obrazovanu gospodju, koja je sama porekla smrt, i koja je umrla bez ika­ kvog vidnog uzroka baš onaj dan, koji je označila. Rekla je, da će onda umrti i umrla je. — Nema pojava bez uzroka — odgovorio je liječnik. Gdje je smrt, ondje je i uzrok smrti. A što se tiče prorokovanja, znate, da je na tom vrlo malo čudnovatog. Sve naše gospodje i uopće ženske imaju više ili manje dar proroštva i predrasuda. �440 BEHAR — Pa dobro, ali moja gospodja, doktore, bila je nešto osobitoga. U njezinom proroštvu smrti nije bilo ništa ženskog. Bila je mlada, zdrava, razumna žena i bez ikakovih predrasuda. Njezine oči bile su umne, vedre i poštene, lice iskreno i razumno, s bla­ gim, posve ruskim osmjehom u očima i na usnama. Žensko, ako baš hoćete, bilo je na njoj samo jedno i to, njezina ljepota. Bila je vitka i dostojanstvena, kao ona breza tamo, a kosa bila joj meka i lijepa, kao svila. Da ju još bolje shvatite, dodajem, da je ta ženska bila vesela i bezbrižna, i one razumne, ugodne lakomišljenosti, koja je prirodjena prostodušnim i veselim ljudima, bila je puna. Možete li dakle ovdje govoriti još o spiritizmu, misticizmu, daru predznanja ili o čemu sličnome? Ona se smijala svemu tom. Liječnik ■ustavio se kod zdenca. Sudac i liječnik napili se vode, protegnuli se, i čekali su, da kočijaš napoji konje. — Ali, za što je dakle umrla ta gospodja? za­ pitao je liječnik, kad je krenula kočija. — Umrla je čudnovato. Nekog lijepog dana došao je muž k njoj i rekao joj, da ne bi bilo loše, da u proljeće prodadu staru kočiju, i da mjesto nje kupe novu i lakšu; a isto tako, da promjenu i lijevog konja, a Bobčinskog (tako se zvao jedan od konja) da pritegnu uz rudo. Žena ga slušala i rekla mu: — Radi kako ho­ ćeš, meni je sad posve svejedno. U ljeto bit ću i onako u,groblju. Muž je na ove riječi maknuo ramenima i na­ smiješio se. — Ne šalim se, — rekla mu ona. Velim ti posve ozbiljno, da ću naskoro umrti. — A kad? — Odmah iza poroda. Rodit ću i umrijet ću. Muž se na ovo nije ni osvrtao. Nije bio sujevjeran, a kraj tog dobro je znao, da su ženske u drugom stanju vrlo čudnovate, i da se obično podaju crnim mislima. Prošao je jedan dan, a žena mu počela opet o tom, da će umrti odmah iza poroda, a za tim ope­ tovala je to svaki dan, a on joj se smijao, nazivajući je praznovjerkom, vračarom i ludom ženom. Bliska smrt postala je za ženu fiksna ideja. Kad je ne bi slušao muž išla bi u kuhinju i ondje je pričala da­ dilji i kuharici o svojoj smrti. — Ne ću više živjeti dugo, djeco moja. Čim rodim, umrijet ću. Nisam rada, da umrem, ali sud­ bina tako hoće. U takvim prilikama plakale bi dadilja i kuha­ rica. A dogodilo se, da je njoj došla popadija ili žena vlastelina, koje bi odvela u kut i opet im pri­ čala onu pjesmu o njezinoj bliskoj smrti. Govorila je ozbiljno, s nekim neugodnim smješkom i zlobnim licem, a nije trpila nikakova prekidanja. Oblačila se obično po najnovijoj modi i rado se resila, a otkad je vidjela smrt pred sobom, sve je to odbacila i je skoro u prnjama; nije više čitala a nije Se n* smijala. Naskoro za tim išla je s tetkom na groblje i ondje |je izabrala mjesto za svoj grob, a pet dana prije poroda napisala je oporuku. Morate uvažiti, da je to učinila, dok je bila posve zdrava, bez najma, njih znakova bolesti ili kakvog neraspoloženja. P0r0d bez sumnje s poteškoćama, Često združen sa smrtnom opasnošću, bio je za ovu žensku, o kojoj vam pripo. vijedan bez svake opasnosti, i zaista nije bilo nika­ kova straha. Mužu je^konačno dosadilo ovo njezino pričanje Kod objeda se jednom rasrdi i rekao joj: — Čuj, Nataša, kad će već biti kraj tim glupo­ stima? — Ovo nisu gluposti, ja govorim čistu istinu. — Glupost! Savjetovao bih ti, da svršiš jednom s takvim glupostima, da se ne bi još jednom sti­ djela njih. Približio se porod. Muž je doveo iz grada najprvu primalju. Bio je to za ženu prvi porod, a prošao je tako, da ne može biti bolje. Kad bješe Sve gotovo, zaželila je rodilja, da vidi dijete. Pomilovala ga i rekla je: — No, sad ću lako umrijeti. Oprostila se, zatvo­ rila je oči i za pol sata izdahnula je. Do zadnjeg časa bila je kod svijesti. Još pri svršetku, kad su joj mje­ sto vode ponudili mlijeko, prošaptala je: — Za što mi dajete mlijeka, mjesto vode? — Vidite, zar to nije Čudnovat dogodjaj! Kako je rekla, tako se i dogodilo. Sudac je ušutao, duboko je uzdahnuo i na­ stavio: — Rastumačite mi, za što je ona umrla? Po­ štenom riječju jamčim vam, da to nije kakva izmi­ šljotina, već se u istinu dogodilo. Liječnik se zamislio, pogledao je prema nebu i odgovorio je: — Treba je iskopati. — A zašto? Za to, da se sazna za uzrok njezine smrti. Ta on^ nije umrla od proroštva. Otrovala se, kao što se vidi. Sudac se brzo okrenuo prema liječniku i razrogačenih očiju zapitao ga: — Iz čega zaključujete, da se ona otrovala? Ja to ne zaključujem, već tvrdim. Da li je ona dobro živjela s mužem? Hm.... baš ne osobito. Nesporazumci nastali su odmah iza vjenčanja. Nesrećom nastale su razne ne­ ugodne okolnosti. Pokojnica je jednom zatekla muža s nekom ženskom... A brzo mu to oprostila. — A što se dogodilo prije, muževa nevjera ili pojav ovih misli o smrti? �IX BEHAR Sudac je značajno pogledao liječnika, kao da ■ želio, da sazna, za što ga to pita? je J - Dozvolite — odgovorio je. — Dozvolite, da se promislim. Sudac' je skinuo šešir s glave i rukom ;e povukao po Čelu. — Jest, jest — počela je da govori o smrti, odmah iza tog dogadjaja. Jest, jest.... — Ali vidite dakle... Bez sumnje, da je još onda odlučila, da se otruje, a nije htjela — kao što je vjerojatno — da umori sobom i dijete, za to je od­ godila samoubojstvo do poroda. — Ne, ne.... To je nemoguće. Ona mu je sve oprostila. — I ako mu oprostila, još ne znači, da nije mislila o tome. Mlade žene ne opraštaju tako brzo. Sudac se teško nasmiješio, da prikrije svoju očitu uzrujanost, upalio je smotku. — Ne, ne, nemoguće je.... govorio je. Ovo ni na um nikom palo nije. Da, a što se tiče njega, on nije bio ni toliko kriv, kako se čini... Iznevjerio joj se na čudan način, kad to ni želio nije: neke noći došao je kući, vrlo veseo, i htjelo mu se malo milo­ vanja, a žena bila je u drugom stanju. I tu, vrag je odnio, naišla mu u susret ženska, koja je bila tri dana kod njih u posjetima, neukusna, glupa i nnna ženska. A to se ne može ni smatrati nevjerom. Žena se na to obazirala vrlo malo i naskoro mu oprostila. Kasnije se o tom nikad više ni govorilo nije. — Ljudi ne umiru bez uzroka.... rekao je li­ ječnik. — Pa dobro, a ipak... ne mogu da dopustim, da se ona otrovala. Čudnovato, da sve do danas ni­ sam ni pomislio o takovoj smrti... A niko nije mogao ni pomisliti tako što! Svi bjehu osvjedočeni, da se ispunilo proroštvo i misao o mogućnosti takove smrti bila je isključena. Ne, nemoguće je, da se otro­ vala. Nikad ne! Sudac se zamislio. Misao na ženu, koja je tako čudnovato umrla, nije ga ostavila nije ga ostavila ni 441 kod paranja. Kad je pisao, što mu govorio liječnik, srdito je dizao obrve i tro je čelo. — Pa zar je otrov, koji usmrti čovjeka za če­ tvrt sata, bez svakih boli? zapitao je liječnika baš kad je otvarao lubanju. — Naravno. Na primjer: morfij. — Hm... čudnovato... Sjećam se, da je ona imala kod sebe tomu nešto slično. A nije moguće! Putem prema kući sudac je gledao srdito pred sebe, nervozno je griskao brkove, i vidilo se, da mu nije do govora. — Hajdemo malo pješice — zamolio je liječ­ nika. Dosadilo mu sjedenje. Jedva su prešli kakovih stotinu koračaja sudac je, kao što je primjetio liječnik posve oslabio, kao da se penjao na kakvo visoko brdo. Ustavio se, i gledajući u liječnika čudnovatim, kao pijanim očima, rekao je: — Bože moj, ako je istinita vaša tvrdnja., to je strašno, nečovječno! Otrovala se, da tim kazni dru­ goga! Zar je to tako velik grijeh? Ah, Bože moj! Doktore, zašto ste došli s tom prokletom mišlju? Sudac očajno uhvatio se za glavu i nastavio je: — Govorio sam vam o svojoj ženi i o sebi. Bože moj! Ja sam kriv, da, ja sam se ogrješio proti njoj, a ipak, da li je lakše umrijeti, nego oprostiti? To je prava ženska* logika, okruta, besćutna logika! 0, ona je dakle bila okrutna već za života! Sad shvaćam! Sad mi je jasno. Dok je sudac ovo govorio, kimao je ramenima i hvatao se za glavu. Za čas opet je sjeo u kočiju, a zatim opet je išao pješice. Nova misao, koju je sa­ znao od liječnika, sigurno ga omamila i otrovala, bio je sav uništen, slomljen u duši i u tijelu i kad je stigao s liječnikom u grad ispričao mu se, da ne će doći k objedu, ma da mu je jučer^zadao^riječ, da će objedovati zajedno. Aforizmi. Zaboravi na časove nevolje, ali ne na ono, što mine mimo nas, u tren ga je nestalo, sad istom su te naučili. Lavater. vidimo, da je imao na legjima krila, koja nismo mogli Vrijeme, dok je pred nama, pričinja nam se, kao starac što se na šljakama vuče nama u susret. A kad opaziti* Yung. �BEHAR 442 Ruski napisao: M aksim G orki, preveo S e lim Mudrac. mudrac. Shvaćao je žalosnu tajnu, jna mu ispunjala srce tamnim drhtajem aha i u tom mraku tužno su se pogaosmjesi zemlje, tiho umrle radosti. Hladnim okom svoje pameti gledao u dubinu vremena i vidio je tamo mrak. Budućnost bješe za njega jasna — ondje je bio mrak. On je išao putevima svoje domovine, ulicama gradova i njezinim selima, išao je bolno mašući mudrom glavom i u raznoj životnoj buci zvučala je njegova propovijed kao tužni zvuk pogrebnog zvona. — Ljudi' vi živite u mraku. Izašli ste iz dubine neznanja, žizotarite u magli neznanja, studeni mrak neznanja očekuje vas već... Ljudi slušahu tužnu njegovu riječ, svaćahu gorku njegovu istinu i uzdišući bez rječce gledahu mudracu u oči. Ali ljudi su, sprovedši njega na osamljeni put mudraca, išli svojim poslovima i svojim vjenčanim, gozbama, jeli su kruh svoj, veselo pili svoje vino i zabavljajući se igrama djece, zaboravljali su i potrebe i bijedu svoju, za koju su čuli jučer. Borili se medjusobno za vlast i bogatstvo, odu­ ševljeni slušali su propovijed o ljubavi, a mile krasotice izdajničkim svojim ustima ljubile su drugove svoje. Krali su jedan drugom imetak i obogaćeni kradjama, oduševljeno branili su vlasništvo, besvijesno lagali jedan drugom i svi govorahu, da samo istina mora biti kraljicom života, a neki su šta vise vjero­ vali u blagotvornu moć istine i trpjeli su za svoju vjeru. Glazbu su volili i srećni plakali su uz njezine zvuke, bili su oduševljeni za ljepotu oko sebe, ujedno dopuštali su besramne čine. Zarobljivahu jedan drugog, a govorili su, da im stalo do slobode, morili su one, koji se pokoravahu njihovoj vlasti i tajno, plašljivo kao brze zvijeri, mrzili su vladare svoje. I uvijek, že­ leći nešto bolje, sve nemirnije tražili su oko sebe, ali u sebi nisu mogli sagraditi ništa bolje, jer su sami izmučeni sitnim brigama za udoban život svoj, trošili su svoj um u neprijateljstvu i laži, u lukavosti, u slavi nezasitne svoje želje za zemaljskim blagom. Tako su živjeliti zanimivi čudaci i smatrahu sebe palim andjelima. A život bio im kao blatni vul­ kan, neizcrpivi vulkan, koji je izrigao u svjetlu beskrajnost nebesa smradnu paru stenjanja i plač, priIjepivi pepeo stradanja i patnje, smrdljivo blato ži­ votinjskih želja. Osamljeni je mudrac, lagano idući ispraznošću zemlje, sveznajućim govorio glasom: — Što je život? Vi ne znate: Što je istina? Vi ne ćete kazati. I čemu ste vi? Nepoznato vam je. U tom eto i leži vaša nesreća! IX R ak ošev. — I videći, kako ljubavnik grli draganu svoju, g0. vorio im tužno: Smrt očekuje vas i vaš rod... I videći, kako su ljudi gradili sebi raskošne do. move, govorio je s ukorom : — Sve je to — za žrtvu propasti... I videći djecu, kako se igraju u vrtu medju cvL jećem, slični cvijeću, uzdisao je i govorio sam u sebi; — Oči moje vide žetvu smrti... I ako je koji mudrac života, tudj duši onog, koji je poznavao mudrosti smrti, naučao je omladinu u hramu znanosti o čudnim njezinim tajnama, on je govorio smijući se: — Ograničenost — ime je mudrosti tvojoj. Jer propasti će zemlja i svi njezini hramovi i nauke joj i istina i laž njihova, a nepoznat ti je dan i čas tvoje propasti... A jednom je na kraju bučnog grada u tramvaju, u tijesnoj ulici blata i sirotinje, u smrdljivoj magli truleža, mudrac opazio rpu radnika; jedan od njih govorio je, i začudio se mudrac, kako ga pažljivo slušaju — jer nikad ljudi njegovu propovijed nisu slušali s takvom pažnjom. I oštri-žalac zavidnosti dotakao se njegova srca. — Drugovi! — govorio je govornik radnicima. Mi ležimo u kolu rada našeg, sličnom kamenju na dnu. rijeke, a nad nama brzo se kreću vali života naših gospodara. Njima smo mi kao stepenice, po našim tjelesima uspinju se oni gore, na vrhunce is­ tine i otuda obraćaju silu razuma svojeg proti nama, da zarobe još i duše naše... Oni znaju — mi ništa, oni žive, a mi još nijesmo živjeli. Njima je poznata sva mudrost, a nama tek priče, sve sjajno u njihovim je rukama, u našima ništa, šta više i kruha je pre­ malo, da mi budemo siti. Učinili nas robovima i preselili se i eto će skoro naša glad, pobijediti zasi­ ćene, jer je njihov duh bez sila, a mi smo životom duha živi i silni. Mi hoćemo, da znamo, mi hoćemo ljudi, da budemo. Mi hoćemo, da zasitimo naš neza­ sitni duh svom mudrosti zemlje, sazidanom na pećini naše strpljivosti, mi hoćemo sve što postoji, a stvorit ćemo, što nema 1 — Čovjek! — reče mudrac oholo se nasmijavši. — Zabluda — ime je tvojih riječi. Ograničeno po­ znavanje ljudi. I oni neće znati više. nego što mogu. I nije li to isto, kako će poginuti gladan ili sit, slično onima, proti kojima upireš ti tup žalac tvoje mudrosti. I nije li isto, ako neznalice, legneš u svoj lijes Ili se obučeš u hladni mrtvački pokrov jadnih gospodara? Promisli — sve će na zemlji, pa i sama zemlja pro­ pasti u crnu dubinu zaboravnosti, u beskrajnu pu­ činu smrti. �IX BEHAR Radnici su nepomično i šutke gledali u njegove oči, slušajući mudri govor i što je više govorio,, to Se sve više opažala na njihovim licima surova hladn° Ća — Matvej! Mene ruka boli, lupi po glavi onog starog majmuna. 443 Eto, to je sve. Jest, napokon priznajem, da je nešto suroviji taj radni narod, ali zar je on tomu kriv? Ta niko nije ga učio boljim običajima. ---- - o □ L1STAK. o Iz Islamskog svijeta. Opasivanje mača novom sultanu. Čaroban je Stambul već sam po sebi, po svom predivnom polo­ žaju, po svojoj luci »Zlatni rog« za koju vele, da je jedna od najljepših luka na svijetu, po svojoj krasnoj okolici; tako da su ga s pravom Turci — Osmanlije prozvali »Deri seadet« t. j. vrata blaženstva. Zamislimo sada kakovu je šaroliku sliku pružio Stambul prigodom nedavnih svečanosti, kad je mlađoturska stranka proglasila novog sultana Mehmeda V. Tim svečanostima dohrlio svijet sa istoka i za­ pada. To si mogao vidjeti uz fes i ahmediju, cilindar, vojničku kat u, šalove, svilene mahrame; zlatom izve­ zene prsluke i sva raskoš boja blještala je oči, i sav opojni miris istočnih parfuma — miomirisa napum'ao je vazduh. Svakako je najljepša svečanost bila opasanje mača novog sultana. Bilo je to 10. maja. Ranom zorom hrlio je stambulski svijet spram Ejuba, da vide sul­ tana Mehmeda i čitavu povorku njegovu. Svi ratni turski brodovi, pa trgovački turski i inostrani razvili su sve svoje barjake. Sve javne zgrade, banke, dućani bijahu nakićeni barjacima a na nekojim mjestima izmegju Bostan Iskelesia i do Aja Sofije podigli su posebne tribine za publiku. Na Jedrenskim vratima, pred Aja Sofijom i na trgu, gdje je ratno mi­ nistarstvo, dizali se bogati, sa skupocjenim ćilimima iskićeni slavoluci. Cijelim putem, kud će prolaziti po­ vorka, stajahu spaliri, vojnici, školska djeca svih do­ maćih i stranih zavoda. Za posebne pozvane goste, bilo ih je oko 500, bili su namješteni posebni šatori, od kojih je najljepši bio onaj u kojem je stajao diplo­ matski zbor. Taj je šator baština sultana Mehmeda, današnjeg sultana. Sultan se ukrcao na obali kod palače Doima Bagdže sa svojim sinovima, sa maršalom Ahmed Muhtar pašom; sa junačinom Niazi begom. Iza njega slijediše još dva parobrodića sa ostalim različitim osobljem njegove pratnje. U času odlaska puče 21 top, a mornari na lantinama svi u jedan glas: »Padišahim čok jaša! (Živio suita.) Tako ga pozdravile i ostali tugji parobrodi. Kad še novi sultan kod. Iskelesi bostana iskrcao, pozdravila ga nova himna specialno njemu u slavu komponirana. Sultan je pješice otišao do džamije. Svjetina mu oduševljeno kliktata, on ijubezno smiješeći se odzdrav­ ljao, dok su čuvari Ejubovog mauzoleja iz posebnih Posuda sipali najkrasnije, najopojnije miomirise. Pred džamijom čekali su veliki vezir Hilmi paša, general Mahmud-Šefket paša i svi ostali vojnički i civilni dostojanstvenici. Nakon običajnih molitava otišao je sultan unutra u Mauzolej, gdje se obavila ceremonija opasajem mača u prisutnosti šehislama, šerifa Ali-Hajdar bega, predsjednika senata i drugih dostojanstvenika. Po vjer­ skim propisima nije dozvoljeno kršćanima prisutvovati toj ceremoniji. Poslije obreda pogje ova povorka u već priregjenim kolima natrag. Samo je Mehmed Šefket paša sa svojim Stopom jašio u povorci. Svjetina je Hilmi-pasu, pa Ferid pašu aklamirala. _ Povorka se sastojala od jedno 150 Kočija, kao lijepa dekoracija služili su okonjeni stražari, artilerija, kavalerija. Sultanu se neprestano klicalo. Kad je njegova kočija prolazila pokraj šatora, u kojima su stajali pozvani gosti, htio se sultan malo pridiguuti da po­ zdravi goste, ali mu Ahmed Muhtar-paša nešto prišapne u uho i sultan ostade sjedeći. Povorka dogje do sultan Fatihove džamije, koju je sultan takogjer posjetiti morao. Ozdo se pošlo spram Top-kapu. Na koncu pozdravi sujtana još 50 čerkeza u narodnim haljinama. Vele da je taj pozdrav udesio Zeki-paša, negdašnji zapovjednik 4. zbora, koji je sam rodom Čerkes. Kad su stigli do pred Top-kapu, oprostio se sultan sa svim dostojanstvenicima i sa svjetinom na koju je upravio nekoliko simpatičnih riječi. Onda se je sultan sa svojim sinovima, sa maršalom Ahmed Muhtar pašom ukrcao, da se povrati u svoju palaču Bešiktaš. ------ E. Književna i umjetnička smotra. Hrvatski gjački listovi. Koliko nam je poznato izlaze sada tri takova lista: „Luč", „Hrvatski gjaku i »Mlada Hrvatska«. 1 ti su listovi pojava, s kojom treba u razvitku naše književnosti računati. Kraj tolike lite­ rarne produkcije, imenito u žurnalistici, posve je ra­ zumljivo, da i naš gjački svijet želi izaći na javu sa svojim mislim i težnjama. Čarobna snaga Gutenbergova izuma privlači mladež da i ona poigra na javnoj areni, pa makar i pred svojom vlastitom publikom, glavno je, da se i njezina čuje. Ovoj težnji davalo si je gjaštvp oduška i u prvašnja vremena, tek su to bili pipani a ne štampani proizvodi, namjenjeni užem kole­ gijalnom krugu. Biće malo školovanih ljudi današnje starije i srednje generacije, koji ne bi u svojim gjačkim uspomenama imao kakov časopis, što ga je iz­ davao pojedini koji srednješkolski razred ili kakovo obrazovno društvo. Danas se to čini štampom. Svakako znak napretka, te nam nije ni na kraj pameti, da is­ �taknemo možda kakovu prednost onih skromnih gjačkih listova prijašnjih »blaženih vremena«. No neće biti na ođmet, da se ti, za javnost proračunani proizvodi gjačke žurnalistike podvrgnu u javnoj kritici nekoj kontroli. To činimo sa svim našim knji­ ževnim produktima, pa će si to dozvoliti i naši mladi »žurnaliste«. Pomenuti su gjački listovi — kako se čini — zajedno srednjoškolski i visokoškolski, t. j. oni su glasilo jednog i drugog gjaštva, jer nalazimo u njima zastu­ panje interesa« jednih i drugih. No osim ovog jednog zajedničkog obilježja, ne samo da ovi listovi nemaju ništ a zajedničko, nego upravo protivno. I to je posve prirodno. Kad bi svi imali istu boju, onda bi bio dovoljan jedan od njih a ostala dva suvišna. Ovako su ti listovi iz­ ražaj triju savremenih kulturno-političkih skupina u hrvatskom javnom životu. Naše gjaštvo, školi»vana nada i uzdanica naroda, okušava tu svoju snagu kul­ tu rno-političkog uvjerenja. Pojava je to, koja i ako nije toliko od savremene aktuelne važnosti, ili bolje rekuć aktuelnog utjecaja, — ipak je vrlo važna kao jedan stadij u razvitku buduće naše narodne inteligencije, dakle vogja naroda. Prema spomenutim već strujama javnog hrvatskog života, zastupaju ovi listovi pravce: klerikalni (Luč); napređnjački, u politici t zv. koalicionaški (Hrv. Gjak) i čisto hrvatski t. zv. starčevićanski (Mlada Hrvatska). Da vidimo malo, kako zastupaju svoje interese i stanovište skupine uz koje po svom uvje­ renju pristaju i za čija načela u sadanjem svom sta­ diju razvitka borbe rade. Na prvom su mjestu svakako interesi gjaštva u njihovom glavnom položaju, t. j. u školi. Već ovo za­ stupanje interesa zahtjeva samo po sebi mnogo takta, jer tu ima bez sumnje megja, koje se ne smiju pre­ koračili, a da se tim ne uzdrmaju osnovn' stupovi naučnih aparata za obrazovanje omladine. To zastu­ panje može se u glavnom obavljati samo kritičkim pretresanjem školskih uredaba, školskog života i na­ stavničkog osoblja. Sve su to yrlo škakljiva pitanja, za čije pretresanje sa strane učeće omladine treba zrelosti, šireg pogleda i objektivnosti spram ličnih dojmova i upadica. U takim stvarima često posrću i mnogo zreliji i dobom odmakli učesnici, a koliko će lakše omladinski duhovi sa vrelim temperamentom i ne8taloženim kapitalom svog skromnog iskustva i ličnih dojmova. Pa kad sfc prema duhu našeg naprednog vijeka ne može odreći neka sloboda i gjaštvu da za­ stupa u javnosti svoje interese, onda će ipak biti dobro, da si ono u tom stavi neki odregjeni program, preko kojeg neće baš u svom interesu — prelaziti. Držimo, da taj program u glavnom, ne bi smio prelaziti za­ stupanje onih općenitih uzgojnih i obrazovnih mome­ nata, na kojima se po uvjerenju i iskustvu samog gjaštva osniva uspješno njihovo školsko obrazovanje. Da li je to uvjerenje uvijek opravdano ili nije, to ovgje ne odlučuje — ako je iskreno i objektivno iz­ rečeno — ono ne može promašiti svog cilja. U svakom je slučaju to i za uzgojitelje omladine važan materijal po razumijevanje njezine psihe. No ako je gjačka kritika — po naravnom redu stvari — ograničena u tim općim načelnim pitanjima, još su joj tješnje megje u slučaju kritikovanja poje­ dinih dogagjaja ili čak ličnosti. Kao što i najslobodoumniji zakoni o štampi imaju neke megje, koje se ne dozvoljavaju prekoračiti u interesu društvenog i dr­ — Adepi aga Mešić. žavnog poretka, tako i školsko ustrojstvo zahtijeva neke neprekoračive megje u čuvanju nastavničkog avi. toriteta, pa bilo s čije strane, a po gotovu sa gjačke jer je inače potkopan i sam temelj škole. Da je ovo imalo pred očima n. pr. uredništvo »Ml. Hrvatske« ne bi jamačno u svom ovog 6.—7. broju donijelo na str. 207. ovu bilješku: »Na adresu »Hrvatu« profesoru u Sarajevu«, kojom se lično i poimence napada jedan nastavnik sarajevske Vel. Gimnazije*). Ne upuštajući se ovgje meritorno u sam predmet napadaja, možemo slobodno izjaviti, da nema pod suncem povoda, s ko­ jega bi se sa gjačke strane smjelo onako grubim, 0iničkim tonom napadati svoga nastavnika, pa još u svom gjačkom glasilu. Zar se može ičiip, — pa i naj­ plemenitijim mladenačkim patriotizmom ili kakakvom drugom pobudom opravdati, da se gjački list pretvori u »Rpvolverblatt« ili da napram školskom organizmu zauzime ulogu, koju socijaldemokratski i anarhistički organi igraju spram organizacije modernog društva? Takvim je shvaćanjem slabo posluženo i patriotizmu, jer- mu ne može pred ostalim narodnostima koristiti’ kad se u patriotskom organizmu otkriva pomanjkanje’ taktičke discipline i nepoštivanje nužnog nastavničkog autoriteta. Želimo da nam se krivo ne shvate ove, u naj­ boljoj namjeri izrečene opaske. Što se tiče čisto literarnog dijela, on je po svojoj književnoj vrijednosti da što različit, a i nosi u svakom ou pomenutih listova obilježje književnog programa svoje stranke. Inače nosi sve atribute mladenačkog stvaranja, sve što se zastupa, zastupa se baš radikalno, a i to je prirodno, pa stoga ti proizvodi niti ne podpadaju pod mjerilo kritike općih književnih proizvoda. Glede toliko slavljene danas »slobode« beletrističkih proizvoda, želiti bi bilo da je u nekim od tih produ­ kata nešto manje »slobode«. Bilo bi to nešto prirodnije. Mladenačkoj duši ne pristaje cinizam i blaziranost u spolnim stvarima, čovjek bi se i nehotice morao pi­ tati, — a što će biti od tih mladih ljudi kašnje, kad već sada tako sude o spolnoj ljubavi — tom najljep­ šem idealu mladenačke duše, — no redovno su takvi proizvodi sušto imitiranje i naglašivanje »slobode stva­ ranja« — pa to nije toliko ni opasno. Pravi prirodni razvoj u obrazovanju svesti će i to u prave megje. Poučni dio pretežno je ozbiljan i dostojan, te dokazuje solidnu naučnu spremu i interes prema obra­ zovnom stepenu. na kojem se pisci nalaze. Kulturno politički dio, u kojem se prikazima, ocjenama, dopisima, izvještajima i si. zastupaju načela svoje stranke, posve je u stilu, koji odgovara tempe­ ramentu i dobi pisaca. Nije čudo što je žestok u obrani i navali, ta ni ostala naša stranačka štampa ne stoji u tom pogledu — sa malim iznimkama — mnogo više, često i ništa više. Loši primjeri ne mogu ragjati boljim pošljedovanjem — prije dakle, nego li što u tom spočitnemo omladini, popravimo se i sami. U ci­ jelosti želit je toj mezimčadi naše literaturo, književnim pupoljcima našeg literarnog cvijetnjaka budućnosti snage, a i spreme, da se pokažu dostojnim navjesnicima bu­ dućeg rada naše narodne inteligencije. S te strane svraćamo na njih pozornost, koju po važnosti pvoje pojave doista zaslužuju. LJ. D . •) M egjutim d o sp io n a m j e i 8. br. «M1. H r.* u kojem n a la zim o sliča n ispad o d r u g o m n a sta v n ik u , p a sv o j su d pro­ te ž e m o i n a to. ________________________ Odgovorni urednik: Semslbeg Sallhbegović. Islamska, dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1908 Description An account of the resource Br. 1; 12 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1908 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 0f1c2507-48fa-465a-8306-e23708a87c2f https://kolekcije.nub.ba/files/original/a1944bd9881197bd33486b1ad83844f1.pdf 7227856fb8b75a4bdecaa6e97e614528 PDF Text Text LJST Z RZ RBflVU I POUl^U GODINA X, Nakladom fldemage Mešića. URRDIO: LJUDEUIT DUORNIKOUIĆ. ODGOUORNI URErDNIK: SEM5I5EG SflLIHBKOUlC, SARAJETO. Islamska dionička štamparija (tiskara). �1. i 2. God. X. .Behar" izlazi dva puta mjesečno, Za oglase plaća se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = Ciiena mu je za Bosnu i Hercegovinu na god in u 10, „3 po godine 5 kruna; za /jake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. <7siTs Pojedini brojevi. 50 helera. Neplaćena se pisma ne primaju. -— R u k o p is i se ne vraćaju. 1. i 15. ju n a 1909. LIST ZA PO UKU 1 ZABAVU. SARAJEVO Beharu na osuitka desetoga godišta. rano naša, cv’jećem okićena, I gjulsijom rosom orošena, Mila kito kućnoga nam praga, 0 što si nam i mila i draga! Po tebi su lepirići pali 1 pčelice, ti radiše mali, Mile ptice pjesmice ti poju, Ko da ljubav pričaju ti svoju, A sunašce milo te ogr’jeva, S divne sreće ko da se osm’jeva, Posl’je četir gdjeno nam stoljeća Zazelenje — ao puna cv’jeća! Bilo doba i muke i tame, Crne_ćavke — kudno gleneš — same, Jarko sunce sakrilo se bilo, Oblačje nam obzor zamračilo; Jadikovci tek se znali klanci, Gdje nas ljuti sapinjali lanci. Svenulo nam i drvlje i cv’jeće Sa nedaće i sa zle nam sreće; Ali nakon pretrpljenih jada Zlatno sunce sinu iznenada — I gle suha probehara grana — Grano naša, davno željkovana! Sve, što duša u sebi je krila, Sve je u te u taj čas prelila; Svu milinu i čeznuće vrelo, Svu bol svoju i uzdanje c’jelo, Svoje želje i uzdahe bolne, Svoje suze s kobi neumolne, Svoju krvcu, o‘disaje svoje, Nek te kr’jepe i dižu i poje, Da- nam dahneš svim, što nam je sveto, Što žudimo, ii što bje oteto, Ne bi I’ pukla na oku nam mrena — Grano naša, cv’jećem okićena! Pretplata i rukopisi šalju s e : Uredništvu „Behara" u Sarajevu, Čemaluša' — nlica broj 95. = 24. Rebi-ul-evvela I ti ljupko zamirisa miljem: Karanfilom, smiljem i bosiljem, Rumen-ružom, sitnom mažuranom, Alkatmerom, lalom, garofanom. I nevenom, strukom ružmarina, A1 i kitom gorkoga pelina, Vitim borom, tananom jelikom, Dragoljubom al i čemerikom. A to cv’jeće i to naše gondže Čemerli nam opojilo londže: Prenuše se ptice i slavuji, Mila pjesma odsvuda zabruji. Ta te ptice, što no propjevaše, I to cv’jeće — to je cv’jeće naše, A taj. miris i ruža i cv’jeća Ta davnine ta drevne nas sjeća! Ptić gle ptiću na grančicu hrli, Cv’jet i ruža ljubi se i grli! Prenuše ih jedne pjesme čari, Regbi da su poznanici stari. Mujo s Ivom, a sa Fatom Mara Brat i seka — to se razgovara, A dušama poklič se raznaša: Ta jedna je, jedna gruda naša! 0 cvjetaj nam, naša grano zlatna, Sa sunašca mila i prijatna, Nek oluja cv’jeta ne otruni, Nek se naše nadanje ispuni, — Pa kad onaj sretni časak svane — Mnogoželjni u tužne nam dane, Kad sva braća spoznadu se širom, I opašu ljubavlju i mirom, Na piru nam bratskog izmirenja I sestrinskog žudnoga grlenja Tvojom kitom hrvatska će mati — Ponosna će svate dočekati! Josip Milaković. �BEHAR 448 X Atif Hadžikadić. . 0 muslimanskom školstvu obzi­ rom na novi vjersko-autonomni Statut* *) i. osad se u našoj javnosti vrlo malo ili — bolje rekavši — nikako nije pretresala gornja tema, i ako ona zaslužuje mnogo više pažnje, nego li se može i pomisliti. Škola je naime vrlo važan i odlučan faktor u životu svakoga naroda, a osobito kod nas u Bosni, gdje se počelo istom od nazad tri decenija kul­ turnom stazom koracati. Važnost Škole neće niko poreći, niti o tom samo za čas posumnjati, kolika je to blagodat za narodno prosvjetljenje i napredovanje. No čini se, kao da je danas ovo pitanje postalo za nas musli­ mane interesantnije, privlačivije i puno važnije, nego li ikada prije, jer se eto nedayno dade musi. ele­ mentu vjersko-prosvjetna autonomija; skupa s tom autonomijom povjerene su muslimanima i njihove škole, kako elementarne, početne, tako i srednje. Kako će muslimani svoje škole urediti, koie će i kakove vrijednosti predmete u plan školske nastave unijeti, to je sve ovisno o samim muslimanima, odnosno o ulemai-medžlisi. Da li će se savremena, današnjem vremenu i potrebama prilagogjena obuka zavesti u nove škole, koje po autonomnom štatutu pripadaju u isključivo pravo i nadzor muslimana, resp. ulemaimedžlisa, to opet o nama muslimanima ovisi, čim ćemo ujedno pokazati, da li shvaćamo duh vremena i da li se znamo i umijemo prilagoditi prilikama, u kojima živimo i mislimo eksistirati. Nama je muslimanima prijeka potreba, a i skrSjnje je vrijeme za to, da svoje vjerske škole po­ stavimo na savreraenu, modernu bazu, da ih iz te­ melja reformiramo, unesavši u svoje vjerske škole uz glavnu vjersku još 1 s v j e t s k u znanost. Istina je, da nam autonomni štatut daje ovakih izgleda, istina je, da taj isti štatut govori i o svjetskoj nastavi za sve vjersko-mearifske škole, gdje se s mi j e , (ali se ne veli: p o d j e l j i v a ć e se, a još manje mo r a se) svjetovna nastava podjeljivati jedino od za to zvanje osposobljenih učiteljskih osoba (§ 53.). Ali u kolikom će opsegu biti zastupana ovaka svjetovna nastava i koji će se osobito predmeti njegovati, to je baš za nas od velike zamašitosti i o tome treba da punč brigp vodimo. Sudeći pak po onom, što o ovoj tako važnoj, stvari naš štatut govori (bolje reći šuti) i kakve uvjete stavLja na polaznike medrese (srednja škola), *) slavuj. *) Uvršćujemo rado ovaj članak iz musi. naprednih kru­ gova u jednom aktuelnom pitanju, prepuštajuć za kritične nazore o statutu odgovornost s*.mom piscu, Ur nije baš moguće u ovom pogledu sa zadovoljstvom pogledati na štatut, jer nam nije jasno označena „j izrečena ni nastava škola nego se to jednostavno prepušta ulemai-medžlisu. Mislimo, da nije nikako podesno bilo dati neograničenu vlast ovom medžlisu jer kako danas stvari stoje i kakovi su naši medžlisi i naša ulema, ne može ni jednog naprednog musli­ mana ova odredba zadovoljiti, nego šta više mora sumnju i bojazan pobuditi, da će opet isl. elemenat ostati na istom duševnom niveau i kod istih nesavremenih vjerskih škola, kakove su bile i do štatuta. Da pak dojakošnje naše vjerske škole sa svojim sre­ dovječnim tipom danas ne mogu odgovarati svojoj svrsi, o tome nije nužde gubiti riječi, jer to znade svako, kome su one samo malo poznate; prije se u našim školama po deset do dvadeset godina učio samo i jedino Bsarf“ i. wnahv“ (arapska morfologija i sintaxa) i kad ostavi absolvent medresu nakon ^»gog vremena, on vrlo slabo ili nikako bude spreman za svoj hodžinski, svećenički poziv. Onakve dakle škole, gdje se dugo uči, a ništa ne nauči, nemaju smisla za nas, koji živimo u XX. vijeku; iz ovih se raz oga treba4bojati (jer su današnji naši alimi ovake medrese svršavali) te na to traba upozoriti muslimane, da se ne bi i nove, prema štatutu obećavane škole na/ratile u stari kaluf. Da li se s pravom mogu poroditi ovako crne misli u glavi onoga, koji pročita naš štatut, pokazaćemo odmah mogućnost i osnovanost ovoga navoda. 0 mektebima i medresama govori štatut u §§ 164.— 173. Odavle se ne vidi, ko su i šta su mektebi i medrese, jer se ništa o nastavnim predmetima ne govori, nego se sve onako gjuture predaje i povjerava ulemai-medžlisu, koji imade odregjivati: o primanju učenika, kao i o podjeljivanju besplatnih mjesta, na­ dalje o vremenu učenja, o nastavnom programu i o razdiobi učevnog gradiva na tečajeve, kao i o školskim ferijama. (§ 167.) Ipak je kazano, da su mektebi po­ četne islamske vjerske škole, a medrese da su vjerske škole više kategorije, i to je sve, što znamo o našim tako važnim inštitucijama! Uz ovake manjkavosti našeg štatuta jasno je, da u njem nije precizno ozna­ čeno, do koje duševne sposobnosti moraju biti kva­ lificirani apsolventi ovih naših Škola, ako želi posve­ titi se zvanju narodnoga svećenika, jer je to vrlo nužno znati i naznačiti već radi položaja, koji je na­ mijenjen apsolventima medresa. Ali pošto imade ulemai medžlis vlast i pravo odlučivati o nastavnom planu i rasporegjenju gradiva u našim .vjerskim školama, na­ dati se je, da će taj medžlis znati udesiti plan obuke �X BEHAR 449 prema svrsi škole i prema današnjem vremenu, nadati se ravnati. U školi se mora jačati volja i otporna se, da ne će u novim školama biti sva znanost i životna snaga učenika, škola nam treba da daje mudrost ograničena jedino na „nasare", „iansuru" i ljude, koji su harmonični u mišljenju, osjećanju i t. d., nego da će ulemai-medžlisa uvidjeti potrebu htijenju. Mi ne smijemo više odgajati svoju mladež reforme i to takove reforme, koja mijenja nutarnju, na način, kako smo mi bili odgajani, nego moramo a ne vanjštinu škole, koja će nove škole od sada po­ odgajati mladost za više i teže svrhe, moramo je od­ stojećih bitno i po temelju preudesiti. gajati za ona i onakva vremena, u kojima će živjeti. Da bi se u ovom pogledu koliko mu drago na Glavna je dakle zadaća škole, da nam mladež savrepomoći bilo pozvanim faktorima i da bi se prema meno odgoji i da joj ulije snage za životnu borbu. svrsi i zadaći škole odabrao pravi put i način nas­ Iznesavši ovako samo letimice misli o školi* tavnog plana,. ne će' biti na odmet, ako se ovdje uopće, svratićemo malo više pažnje srednjoj školi, da u kratko izloži nastavni plan i svrha savremenih bi nam puklo pred očima, koliku i kako važnu za­ svjetskih škola, prema kojima ćemo onda kao uzoru daću u ljudskom životu zaprema srednja škola. Na plana od prilike označiti, kakav bi trebao da bude ovaj će se način ujedno vidjeti, kako se iz same nastavni plan naših vjerskih škola, ako želimo, da zadaće, što je treba da izvrši srednja škola, lako bude prema svojoj svrsi i namjeri. mogu urediti i uvesti plan i grupa predmeta za pre­ davanje u srednjoj školi. II. Kao svrhu srednje škole označuju neki ili opću Pogledom na važnost škole, kojoj se jedinoj ima naobrazbu ili pak pripravu za visoke škole. Ali ni zahvaliti napredak kako pojedinca tako i cijelbg na­ jedan od ova dva zahtjeva, koji se stavljaju kao glavna roda, jer škola odgaja i oplemenjuje dušu i duh ljudski, zadaća srednjoj školi, nije opravdan, pa se ne mogu obzirom na znatan momenat, kad se konačno podi­ ni uzeti kao konačni cilj srednjoj školi. Pojam naime jelila i sankcionirala vjersko-prosvjetna autonomija „opća naobrazba" jest neodregjen i klimav. U naj­ bos.-herceg. muslimana, vrijedno je nabaciti pitanje širem smislu te riječi razumijeva se pod općom na­ 0 školstvu uopće, a napose o srednjoj školi, koja obrazbom upućenost u rezultate svih znanosti, razu­ našoj mladeži treba da dade više nego elementarnu, mijevanje polit, i socijal. problema današnjih i spo­ površnu naobrazbu, koja treba učiniti našu mladež sobnost za razumijevanje djela umjetnih i literarnih. sposobnom, da mogne velike i teške zadatke vremena O običnom se pak životu veli, da je općenito obra­ razumjeti i ispuniti. U ovako zgodnom času, kada će zovan onaj, koji pravilno govori i piše svoj maternji će se muslimani početi sami brinuti o svojoj duševnoj jezik i koji poznaje glavna djela svoje literature (za naobrazbi o savremenu odgoju svoje mladeži, uz­ nas dakle to bi značilo: hrvatski jezik i hrvatsku i danice i nade svijeta, nameće se samo od sebe pi­ srpsku literaturu). Opća naobrazba dakle kao cilj tanje, kako treba da udesimo plan svojih škola, ako srednje škole ne može se uzeti, 'jer to znači ili pre­ želimo, da budu naše škole na visini svoje uzvišene više ili premalo od nje tražiti. Pa ni priprava za vi­ zadaće, nameće se pitanje, šta jej u opće zadaća škole soku školu ne može se staviti u zadaću srednjoj 1 šta mi tražimo i smijemo tražiti od škole prema školi, jerbo je nemoguće, da srednja škola pripravlja današnjim socijalnim, ekonomskim i političkim ili u za sve visokoškolske Studije; ta gdje bi se mogla takva kratko rečeno prema današnjim kulturnim prilikama? škola naći, koja bi učenike za medicinu i teologiju, Bez sumje je glavna zadaća škole, da odgoji i za matematiku i pravo, za filozofiju i fiziku u isto) usposobi mladež za sve ono, što od nje život traži. mjeri pripravljala?! U svim školama mora na mjesto suhoparnog biflanja Naobrazba, što je dade srednja škola učenicima, i nabrajanja stupiti odgoj na prvo mjesto. Mehanizitreba da bude općenita u tom smislu, da ona ne ranje učenika i silovito utuvljivanje nauke u glavu pripravlja za specijalne znanstvene struke, nego da mladeži treba da se ukine, a na mjesto toga mora nam duh oplemeni i oškoluje. Ovakim oplemenjiva­ doći samostalan rad i mišljenje učenika; ovaka škola, njem i iškolovanjem pripravlja srednja školane samo koja po modernoj pedagogiji postupa s učenicima, za visoke škole, nego i za sva zvanja praktičnog života može ispuniti zadaću, koja se s pravom od škole koja traže izvježbanost u mišljenju. I baš se ovaka traži, a ta je da učenike za život, pripravi. Ona po­ zadaća može staviti s pravom na srednju školu 1 Ako znata klasična izreka, da ne učimo za školu, već za naime pogledamo samo položaj srednje škole i stepen život, treba da se primijeni u svom potpunom smislu duševnog razvijanja, u kojem se nalazi mladež srednjo­ i opsegu u školama, da se ne mogne reći, da je to školska, pokazaće se gornji zahtjev kao cilj srednjoj lijepa stara istina, na koju se mnogo ne pazi. Nije školi, koja stoji u sredini izmegju obiju spomenutih dovoljno samo na ulazu školskom dati mjesta spo­ žkola. menutoj rečenici, nego je treba u razredu učenicima U osnovnoj školi mora se sav materijal,. sva kao i učitelju vazda na pameti držati i prema njoj nauka u samoj školi pretresti, uzeti i proučiti. Na �450 BEHAR X prezanja, a to i jest znanstvena naobrazba, koju daje srednja škola. Da sada pogledamo, kako je udešen učevni Di u srednjoj školi, da se postigne gore istaknuta nje^ zadaća i svrha. "!nr Današnje srednje škole osnivaju se na Sd filološko-historičke naobrazbe s matematsko-prirodj)1 slovnom. Za ovakovom naobrazbom ide i gimnazj' i realka, ali ipak s tom razlikom, da je u realci grun^ modernih jezika mjesto klasičnih u gimnaziji. Razlij je dakle samo u izboru predmeta nekih, dok je svrha i put k cilju išli. Spoj filološko-historičke nastave sa matematsko-prirodoslovnim predavanjem jest u istinu vrstan i podesan označeni cilj srednje škole polučiti naime pomoću znanstvene naobrazbe sposobnim učiniti učenika za samostalan duševni rad. Filološko predavanje otkriva učeniku ljudski duh i pokazuje mu, kako se misli tvore i u lijepom obliku izlažu. Tako učenik, proučavajući tugje jezike Za napredovanje učenika u osnovnoj školi jesu dolazi do sposobnosti, da vadi i luči misao iz jezične učitelji sami odgovorni, dok za napredak na visokoj forme; pri tome pak uči učenik svoj materinji jezik školi i u praktičnom životu jest svako sam za se dubokim razumijevanjem promatrati, gragju i sastav odgovoran. U osnovnoj je školi mladež dakle pod shvaćati i to onda upotrebljavati u praksi. Historičko potpunim nadzorom, a na visokoj školi i u praktičnom predavanje upoznaje mladež sa razvojem i napredo­ životu ona je potpuno slobodna i samostalna, te sama vanjem naroda i držanja zemalja, otkriva državno uregjenje, iznosi mitologiju, prikazuje postanak i na­ za se i odgovorna. predak umjetnosti, što sve čini, da bolje i temeljitije Kako se pak srednja škola nalazi u sredini sadašnjost upoznajemo. Matematske i prirodoslovne megju obe spomenute škole, to će biti njezina zadaća, znanosti daju pak pogled u stalne prirodne zakone da svoje učenike, koje prima iz osnovne škole, od i pružaju gradivo za mišljenje i razglabanje, a to je nesamostalnosti do duševne samostalnosti, od nadzora od velike važnosti za razvoj obrazovanosti. Ovakav eto naravni plan srednje škole, koji ba­ i ograničenja do slobode izvede i odgoji. U srednjoj školi treba da se priuče učenici na razmišljanje, treba zira na sastavu filološko-historičke znanosti sa maih za to odgojiti i iškolovati za znanstveno mišljenje. tematsko-fizikalnom, daje srednjo-školskoj mladeži Tu se iziskuje ponajprije sposobnost, tugje misli brzo pravu znanstvenu naobrazbu, otvarajući joj pogled s sigurno i pravo shvatiti, sposobnost iz činjenica lo­ jedne strane u prirodu i njezine nepromjenljive zakone, gičke zaključke stvarati i napokon tvrdo uvjerenje, s druge strane opet upućujući je u razvoj ljudskog da su priroda i život ljudski podvrženi vječnim, sil­ društva i razumijevanje ljudske nutrine i tvorevina nim zakonima i da je kultura produkat i rezultat ljudskog duha. socijalnoga rada i razvitka. HI. Prema ovom svemu, Što je dosad rečeno, dade Čini se, da je bilo potrebno izložiti bar u glavnom se postaviti kao zadaća i cilj srednjoj školi, odgoj nastavni plan i svrhu kako osnovne tako i srednje do samostalnog duševnog rada pomoću znanstvene škole prije, nego što pregjemo na pokušaje sastava naobrazbe. Znanstvena naobrazba pak sastoji se u nastavnog plana za muslimanske vjerske škole. Ovo iškolovanju i uglagjenju duha pomoću stečenog po­ je bilo tim nužnije, što nam izloženjem nastavnog zitivnog znanja, koje osposobljuje mladež tugje du­ plana modernih škola izlazi slika u boljem, jasnijem ševne produkte lako i pravo shvaćati i koje u nama svjetlu, koju bi trebale poprimiti i musi. vjerske škole, budi potrebu, da znademo sebi znanstveno dati račun ako se uopće misle udesiti prema današnjem vremenu o stvarima i dogagjajima svoje okolice. Ali ori .tome i potrebama narodnim. Analogno prema gore istak­ treba odabrati takovo pozitivno znanje, koje vodi nutim školama i nastavnom im planu, trebalo bi ure­ označenom cilju i svrsi.. Pozitivno znanje lako se diti i musi. yjer. Škole, ali ipak s tom razlikom, da gubi ako ga u životu ne ponavljamo ili ne upotreb­ njima namijenjena svrha (vjerska naobrazba) dogje ljavamo, no opet što ostane i što mora ostati kod do izražaja u samom planu, davši naime dosta mjesta dobrog plana i valjane metode, to je ostatak od neg­ i vremena vjerskim predmetima, ali se ne smije radi dašnjeg našeg rada, to je talog našeg duševnog na­ toga posve zanemariti ni zabaciti svjetska nauka, bez domaće samostalne radnje ne smije pučki učitelj ni računati, a kamo Ii ih još tražiti. Čitavo znanje i sposobnost učenika mora se na samu satu za pre­ davanje razviti i okušati. Neprestano opetovanje i vježbanje jesu glavni posao pučkog učitelja. Korak za korakom vodi učitelj djecu naprijed, dok postignu nenadano svoj cilj u osnovnoj školi: pravilno čitanje i pisanje, te glavne vrste računanja. Ovako je u os­ novnoj školi, dok je na visokoj školi i u praktičnom životu mladež sama na se upućena, ona stoji tu pred zadaćom, da se zadubi u znanstveno polje i speci­ jalne struke, ako je u mladeži sada intelekt i volja dovoljno iškolovana i razvijena, tad ona napreduje, a ako tako ne biva, onda nazaduje i ostaje. Prilika se daje mladeži, da sluša predavanja i da sudjeluje na vježbama, pa ako ona to čini i ako se pri tom okoristi i štogod profitira, čini to na svoje dobro i svoju korist, pri čemu je dakako odlučno, da li je mladić darovit, obrazovan i marljiv. �X BEHAR koje se danas ne može niko okrenuti, pa ni naš muallim (narodni prosvjetitelj). Muallimi naši naime trebaju bezuvjetno upute u vjersku znanost, jerbo su često jedini muallimi pozvani, da nam odgoje i naobraze mladost. Pa ako bi mnogo toga općeg znanja i našem svećenstvu manjkalo, kako bismo onda od svoje mladeži, koja sluša i upija znanje tih muallima, mogli očekivati savremene poglede u školama i na pojave životne, kakovoj li bismo se budućnosti mogli nadati od svoje mladeži, svoje uzdanice, kojoj nema ko štogod pametno, savremeno kazati? Ovo su — mislimo — dosta jaki razlozi, koji nam daju pravo upozoriti pozvane faktore musi. ele­ menta na sastav nastavnog plana kao i na svrhu škola, pa makar one bile i vjerske, jer je škola škola, svaka ima odgojnu svrhu. Kao što su osnovne škole početne i elementarne, tako su isto i mektebi početne islamske, ali vjerske škole, pa kao što je zadaća pučkoj školi, odnosno pučkom učitelju, da mladost nauči čitanju, pisanju i računanju i to sve u samoj školi, radeći zajedno sa učenicima, vježbajući i opetujući propisano gradivo tako isto treba da slijede ovaj način i metodu i naši mektebi, odnosno muallimi, da predaju obuku po sis­ temu novog vvremena, da lako i brzo upute našu mladost u najelementarnije vjerske stvari, naučivši je čitanju i pisanju arapskim (turskim) slovima (harfovima.) Što se pak tiče medrese, to je. vjerska škola više kategorije, a svrha joj je, da odgoji toliki broj hodža (svećenika), koliko odgovara vjerskim potre­ bama isl. elementa. Ove su škole kao takove važne za život i napredak musi. elementa, pa se radi toga treba s njima više pozabaviti. No kod govora o med­ resama mora se upozoriti ponajprije na manjkavost vjersko-prosvjetnog Statuta, jer se iz njega ne vidi, s kakvom se kvalifikacijom može ustupiti u medresu, da li dotični sohta mora svršiti najprije osnovnu školu i bar polovinu srednje, ili šta uopće kao pred­ znanje mora jedan u medresu donijeti; o ovome nema ni riječi u Statutu, a ipak bi to bilo vrlo važno na­ glasiti i preko toga ne bi smio naš Statut onako prelazili. Kako je u § 166. vj. št. rečeno, da kandidat za medresu mora navršiti 12., a ne smije prekoračiti 16. godinu života, te kako je opet u § 160. spome­ nuto, da musi. muška djeca moraju najkašnje po svr­ šenoj sedmoj godini života poći u mekteb, to bi se odavde dalo zaključiti, da će ti medresenski kandi­ dati biti s kvalifikacijom mekteba ili u najboljem slučaju još i sa osnovnom školom. A šta ovo znači i koliko će znanja imati takovi vajni kandidati, lako je dokučiti, te o tome nije potrebno ni gubiti riječi u tutanj. Samo se to može dodati, da mi uz ovake kandidate niti ćemo imati hodža niti modernih med­ resa. Pa kud smo onda pristali?! 451 Dakle Statut je krnjav, neprecizan i manjkav, pa ga treba popuniti i to nekom vrsti naredbom ulemai-medžlisa, koji po Statutu imade odlučivati o nastavnom planu i o školi našoj uopće, pa prema tome i o kvalifikaciji kandidata. Evo, već do sada istaknuti momenti ulijevaju nam sumnju o savremenosti naših medresa; kad se pak svemu tome doda još i ono, što se veli u § 173. a), da naime za oprost od dolaženja pred povjerenstvo za stavnju moraju učenici dokazati, da su s uspjehom svršili „nauke" (?) „sarf" i „nahv" u jednoj domaćoj medresi, onda nam se nameće misao, da će se i u novim medresama gledati te „nauke« (!) „sarf i nahv" te da će možda one biti kulmen mudrosti medresanske. Ako će biti ovake naše nove medrese, onda ih i ne trebamo, jer su ovakove medrese još pred hiljadu godina postojale, i ovake su medrese sve naše današnje hodže pohagjale, pa za to ne znaju gotovo ništa! Ta „sarfu i „nahv" nije ništa drugo, nego morfologija (nauka o oblicima) i sintaksa (nauka o rečenici) arapskog jezika, a ta se sva nauka dade za godinu dana temeljito proučiti, ako se samo knjige starostavne i stoljetni ćitabi zamijene novom i za to podesnom arap. gramatikom, što ju je izdao Kadić i Bulić na hrvatskom jeziku. Eto, to su te užasne nauke sarf i nahv, koje se po našim medresama dva do tri decenija Studiraju isključivo, pa se opet ne mogu proštudirati, te o kojima kano o kulmenu mud­ rosti i svega znanja i štatut govori! Ovoliko rekosmo samo onako usput o našem Statutu, a sada ćemo se povratiti onamo, gdje je prestao govor, a to je nas­ tavni plan medresa. Kao Sto je negdje naprijed rečeno, imade o nastavnom planu za medrese i mektebe odlučivati ulemai-medžlis u sporazumu s vakufsko-mearifskim saborom. Dakako, da bi najbolje učinili ovi pozvani faktori, kad bi se u prvom redu obazrijeli na nas­ tavni plan i metodu srednje škole, te nastojali, da nastavni plan medresa dovedu u sklad s onim srednjih škola, uzevši za podlogu nastavnom medresanskom planu spoj predavanja filološko-historičkog s matematsko-fizikalnim. A ovaj i ovakav plan dao bi se Iako i u naše medrese uvesti, naravski uz neke prei­ nake i izmjene, koje bi odavale karakter musi. vjer. školi, ali bi ipak ostao isti princip plana, koji ide za odregjenim načinom naobrazbe. Da sada iznesemo od prilike pokušaj sastava plana nastavnog za medrese. Ovo ćemo učiniti mutatis mutandis prema nastavi u srednjoj školi. Nas­ tava filološka (jezikoslovna) i historička (povjesna) ostaje u potpunom opsegu u medresama uz tu mo­ difikaciju, da na mjesto klasičnih (latinski, grčki) od nosno modernih (francuski) jezika za muslimansk . medrese dogju orijentalni jezici uz literaturu i histe­ riju; orijentalne jezike treba učiti iz modernih, p- �452 se reći, da za medresu nije potreban onako onji-, v “ ‘“ °"atto materijal materom*«, matematski, kao što se to uči po s " tičnih (arap., turs. ili pers.) gramatika, a ne iz s an An reducirati nna manju mjeru ( I 1 školi; on se dade knjižurina, koje su izgubile već vrijednost, ° J eliminirati posve!) recimo samo toliko od njega "6 moguće naći gramatike pisane na hrvats i, ^ * kako za nas najkorisnije, pa ako je to koliko se uzme u prva četiri razreda srednje j t ' , ’ onda učitelji moraju biti dobri poznava Isto bi se moglo ovako učiniti i sa fizikalnim PJ jezika, da lahko i shvatljivo tumače 1 razlaz«, metima, da se naime za medrese uzme gradivo b a ri učenje materinjeg jezika treba usporedo i na onoliko, koliko ga se prouči u prva četiri ra2re™, raturu gojiti i uvažavati. Što se tiče his on srednje škole. tave, ona je od velikog zamašaja, pa joj e dolično mjesto u medresi. I u ovoj je grani nu Ovo bi bio podesan i lako ostvarljiv način, <ja promjena u toliko, da se u medrese uvede opširnija se nastavni plan medrese učini sličnim nastavnom povijest islama i islam, naroda, ali ipa an planu srednjo-školskom, te da se naprave od medresa medrese osim toga trebaju poznavati bar u g avn u istinu reformirane, savremene muslimanske vjerske i povijest svjetsku, a naročito pak povijest domovine. škole, koje bi tek davale lsi. elementu narodnih pro. Na oyaj bi način spoj filoloŠko-historičke o u e svjetitelja spremnih za svoje zvanje i sposobnih, da došao do izražaja u medresama. ispune zadaću, koja se u njih polaže. Ne treba ni Druga temeljna grupa predmeta jest matematskospnminjatij da uz ovakav plan treba i dobrih učitelj, fizikalna, na koju treba uzeti obzira medresa kao skih sila, koje razumiju svrhu i zadaću škole. škola više kategorije. Za ovu skupinu predmeta može u # Narodne umotvorine. Iz zbirke H. Kreševljakovlća. Djever i nevjesta. Lovac lovi Teftedar Alaga Ispod dvora Mahmut pašinice. Gledala ga Mahmut pašinica, Mahala ga rukom i jaglukom „Baš ti hvala Teftedar Alaga Kad hejmadeš od srca evlada. Uzmi mene Teftedar Alaga, Rodiću ti do godinu sina Pozlaćenih nogu do koljena." Zlatni ruku, srmali perčina" Kad to čuo teftedar Alaga, Odmah se je domu povratio, Pa doziva brata Zaimagu: „Čuješ brate aga Zaimaga; Uzmi nevu za bijelu ruku, Pa je vodi u zelenu bašću, Dovedi je pod žutu naranču. Pa ti nevi osijeci glavu." Brat se njemu teško zaklinjaše: „Neću nevi osijeći glavu, Neću brate života mi moga. Kad je neva u rod pohodila Sve je mene za ruku vodila, Sve se klela sa mnom i očima, Živ mi bratac i dva oka moja. Njemu veli Teftedar Alaga: Ako li je pogubiti ne ćeš, Ti se glave nanositi ne ćeš" Sad da vidiš age Zaimage, Kad on vidje, da mu druge nije, Uze nevu za bjielu ruku Odvede je u zelenu bašču, U zelenu bašču pod naranču, Jako se je mlada prepanula, U mukama i sina rodila Zlatni ruku, srmali perčina, Pozlaćeni nogu do koljena. Paša kara ftuju Haznadara. Paša kara, Muju Haznadara: „Bolan bio, Mujo haznadare, Gdi si bio, gdi si dangubio?" „Gdi sam bio, nisam dangubio. Odgovara Mujo haznadare: „Vas dan*jesam po Lisku hodio Do Mostara grada dohodio. U Mostaru na jeni pazaru, Prodaje se dvoje diče mlade, Brat i sestra hiljadu dukata. Prodaje ih Janko Ka’.ajdžija, Kupuje ih Meho Kujundžija, Lipa Fata pismu zapi vala: „Ko prodaje, hajra ne vidio, Ko kupuje, ni vitllt ga ne će. Ova dica nisu zarobljena, Već su ova dica ukradjena. Kad je bilo na bajram hadžinski, Našeg babe doma ne bijaše, �BEHAR X Nas je majka lipo opremila, Spremila nas dajdži na zijaret. Uhvati nas: vlaški kapetane Prodade nas Janku Kalajdžiji, Kalajdžija Mehi Kujundžiji. Uranila JHasanagfnica. Uranila Hasanaginica, Uranila u zelenu bašću, Da zaljeva šareno cvijeće. Soko pade na struk fasligjana, Oknivenih nogu do koljena, Pozlaćenih krila do ramena, Nad očima kruna od bisera, Pitala ga Hasanaginica: „Oklen jesi siv zelen sokole. 453 „Dvorio sam bega Alibega^ U njeg bješe tri kćeri djevojke Jedna knije noge do koljena, Druga zlati krila do ramena, Treća niže kruntf od bisera. Tako su me one milovale. Jednom bjesmo rano uranili Poletiše ptiće jarebice. Spremi mene beže Alibeže Da ufatim pticu jarebicu. Ne dade se meni ufatiti. Rasrdi se moj Alibeg na me, Pa otjera siv zelen sokola, Pa ja padoh na struk fasligjana. Ufati ga Hasanaginica, Odnese ga svome Hasanagi. L1STAK. Iz Islamskog svijeta. ja l Napram vani zadaje Turskoj sada najviše posla otok Kreta. Taj je otok u većini nastanjen Grcima, dobio pošlje grčko-tursko rata neku vrst autonomije, pod suverenstvom turske države. Kretski Grci megjutim neprestano snuju o odcijepljenju i pripojenju Grčkoj, pa u najnovije doba pokreću i otvorenu ak­ ciju u tom smislu, pri čem ih Grčka ispod ruke pri­ pomaže. Usljed toga došlo je do napetosti izmegju nje i Turske, pa je počelo i oružje zveketati, a ni do sada nije se faj spor još umirio, jer turska vlada ne bi ni pod koju cijenu pristala na otcijepljenje Krete. Prevrat u Perziji. Posije Turske doživila je i Perzija svoj prevrat, koji se je takogjer svršio sa svrgnućem vladara. U razlozima prevrata u ovim dvim državama ima ipak neka razlika. U carevini Turskoj bio je prevrat posljedica trajnog i sustavnog rada moderne napredne struje Mladoturaka, koji je išao za tim da Tursku reformira na ustavnim o sn o vima, u Perziji podigao se je prevrat proti apsolutis­ tičkoj tiranskoj vladavini šaha Mohamed Alije. Perzija je imala nekakvi ustav, no koliko je u praksi vrijedio, vidi se odatle, što je šah još ove zime nepoćudne sebi zastupnike dao pohvatati i Književna i umjetnička smotra. smaknuti. Sad je i njegova sila dokrajčila. Prošlog Josip Milaković: Majčina dušica. Zagreb 1909. mjeseca pobunio se narod u prijestolnici Teheranu. Pod ovim je naslovom izdao „Hrv. ped. ■Knji­ Šah morade uzmaknuti pred tom pobunom i odreći se prijestolja, na koje je podignut princ Ahmcd Mirza, ževni Zbor" u Zagrebu zbirku pjesmica za omladinu, dječak od 11 godina. Po sadašnjim prilikama čini se, i to za djecu rane još dobe, od poznatog našeg omla­ da neće u Perziji biti do skora trajnog mira, jer tu dinskog pjesnika J. Milakovića. Bilo bi suvišno go­ imaju svoje prste razne sile izvana. Za sada izvršuju voriti o vrsnoći tih pjesmica, jer je njihov pjesnik vojničku vlast ruski kozaci, kojima je na ćelu pukovnik već odavna stekao jedno od prvih mjesta megju našim omladinskim pjesnicima. Mi smo nedavno obLjahov sa diktatorskom moći. juvili tri desetgodišnjicu Milakovićeva pjesnikovanja, Godišnjica ustava u Turskoj. Na 24. jula o. g. a sad nadopunjujemo ovu objavu sa nekim podacima prošla je godina dana, što je u Turskoj uveden ustav, .o njegovom dosadanjem radu na polju hrvatske omla­ pa je taj dan ongje svečano proslavljen. Tečajem te go­ dinske knjige. Milaković je počeo pjevati već kao dine morade ustavnost podnijeti žestoku borbu protiv šestoškolac i to g. 1889. u omladinskom časopisu odpora Staroturaka, koji su ga na čas i ukinuli. Mo­ „Smilju", kome je od onda do danas vjernim saradderni napredni pokret ipak je pobjedio a nadat se nikom. Osim toga napisao je za mladež: „Božićnice" je, da će i ostati pobjednikom, makar da su i prilike (sa slikama) „Mali svijet", „Proljetno cvijeće", „Iza­ za razvitak trajnog ustavnog života još uvijek dosta brane pjesme za mladež", onda zbirke pjesama i teške. Veliku tegobu zadaje Turskoj uregienje pitanja priča „Prve ljubice" (posvećene Zmaj-Jovanu Jovanoraznih narodnosti njezine države, koje pitanje će mo­ viću) i „Sreća mladosti" (sa slikama). Priredio je i rati riješiti na zadovoljstvo sviju. Da to riješenjo nije dvije antologije za mladež. Prvu pod naslovom: baš tako, vidi se po stanju toga pitanja u svim ev­ „Mali hrvatski deklamator" (posvećeno Ivanu Filipo^ ropskim državama sa više narodnosti, gdje se već viću). Drugu veliku antologiju pjesama za omladinu tečajem stoljeća riješava, a još nije svagdje povoljno pod naslovom: „Naša pjesma" uredio je pred neko­ riješeno. �454 BEHAR liko godina i to u dvije omašne sveske, od kojih je prvi namijenjen manjoj, a drugi odraslijoj mladež. Uregjivao je neko vrijeme i list za mladež: „Hrvatska omladina". I ova netom izašla zbirka Milakovićevih omla­ dinskih pjesama nosi sva obilježja njegove poezije: nježnost i iskrenost osjećaja, proniknuće u dječju dušu, shvaćanje radosti i žalosti njezine. Dikcija se odlikuje jasnoćom i jedrinom, stihovi se čitaju vrlo glatko, a završuju redovno zgodnom, večinom ko­ mičnom pointom. Šteta, da je usljed uvrštenja jedne od tih pjesama ova zbirka ograničena samo na djecu jedne vjeroispovijesti, kako nam je narod od više konfesija; dobro bi bilo, da se kod izdanja omladin­ skih vrsnih djela, — u koliko ih neizdavaju pojedine konfesionalne korporacije, obazire i na taj momenat. Primili smo i predbježno samo obznanjujemo: Porivi II. knjiga pjesama Radolfa Fr. Magjera. Drugo popunjeno izdanje sa umjet, ilustracijama 1909. Na­ klada Lj. Szeklera. Osijek. Cijena 1 K. Čovjek bez stida. Izdanje društva „Prosvjeta" u Osijeku, Sv. I. Napisao Franjo Sudarević. Letopis Matico srpske. Godina 85. knjiga 257. Sv. V. za god. 1909. Novi Sad 1909. Hum oristička knjižnica. Srpanj 1909. br. 11. Socijalna i prosvjetna smotra. Stogodišnjica Ljudevita Gaja. Diljem cijele Hrvatske slavi se ovih dana stogodišnjica rogjenja ovog slavnog Hrvata, prvog pokretača t. z. „ilirskog preporoda" u historiji hrvatskog kulturnog, napose književnog života. Mi smo u 8. br. lanjskog godiš­ njaka našeg lista donijeli literarni, prikaz Gajeve po­ jave, a prikazaćemo ovgje povodom pomenute stogo­ dišnjice u kratko njegovu važnost po prosvjetni razvoj hrvatskog naroda. Jer ta je važnost Gajeva mnogo veća od samo one na književnom polju. Gaj nije nikakav veliki književnik ni pjesnik, njegove zasluge ne stoje u književnom stvaranju, nego u pobudnoj i pokretnoj snazi, kojom je tadašnje duhove pobudio i pokienuo na novi pravac narodnog razvitka. Ko ne pozna pobliže prilika, u kojima se je razvijala hrvatska historija zadnjih stotinu godina, tome će se činiti zagonetno, kako da Hrvati danas slave čovjeka, koji je zasnovao „ilirski" pokret. — I doista ima i danas u Hrvatskoj ljudi, koji radi tog imena zaziru od slavljenja Gajevih zasluga. No stvar treba shvatiti u njezinim tadanjim prilikama i poslje­ dicama. Na počet u 19. stoljeća obumrla je potpuno narodonosna svijest u hrvatskoj. Glavni narodni predstavnici, visoko i niže plemstvo marilo je samo za svoje stališke interese, građanstvo bilo je još neosviješćeno i neobrazovano, a narod, — seljak, bio je u većini kmet, podložnik vlastele. Učenih ljudi bilo je malo, i to većina u svećeničkom staležu. U poli­ tičkom i društvenom životu nije bilo narodne svijesti, a književnost bila je rascjepkana u nariječjima poje­ dinih krajeva. Ni tu nije bilo dakle narodnog je­ dinstva. No probugjenje narodne svijesti, koje se je po­ javilo u Evropi iza pada Napoleona, doprlo je i u Hrvatsku. Oko početka tridesetih godina nagje se na okupu kolo mladih ljudi, koji, zadojeni narodnosnom idejom, a obrazovani tadanjom, evropskom prosvjetom, X imenito književnošću franceskom i njemačkom, preg. nuše i svoj narod probuditi i osvijestiti u narodnom jedinstvu. Tim ljudima stoji na čelu Lj. Gaj, on ih ie okupio oko sebe, on je bacio prvu iskru za to bu­ duće ognjište narodnog preporoda — i u tom stoji njegova glavna zasluga. Ime, pod kojim je probudio narodnu hrvatsku svijest doduše jest tugje, on prozva svoj narod Ili. rima, nu i to treba razumiti. Gajeva osnova bijaše naime pod jednim narodnim imenom okupiti sva slavenska plemena na jugu, imenito (kao što to u jednoj pjesmi izrično ističe), Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare. Za ovo trebalo bi odabrati neko za­ jedničko ime, a Gaj uze ilirsko. Nije to bila posve nova ideja Gajeva. Već je Napoleon I. ove jugoslovenske zemlje kad su potpale njegovoj državi, prozvao Ilirijom, a za njim se je poveo čuveni slovenski ro­ doljub Vodnik. I Gaju se to ime učinilo najzgod­ nije, jer je na osnovu tadanjeg istorijskog poznavanja balkanske historije držao, da su Iliri bili slavenskog porijetla, te po tom neki pradjedovi jugoslavenskih plemena. Danas se dakako znade da ti Iliri ne imaju ništa zajedničkog sa Slavenima. Gajeva misao nagje u početku odziva, ali samo u Hrvatskoj, te donekle i u Slovenskoj. Zanimivo će biti spomenuti ovgje, da su se i tadanji neki bosanski Franjevci, imenito mladi još tada Fra Grga M artićijukić zauzeli za tu ilirsku misao. Srbi ne priznaše nikad ilirske ideje, te ostadoše kod svog nacionalnog imena. Slovenci odrekoše se takogjer brzo ilirske utopije, a u Hrvatskoj isčeznu takogjer, nakon što je na književnom polju utrla put na­ rodnom jedinstvu. Neprolazna je zasluga ilirizma po Hrvatsku, da je pod svojim imenom u istinu uzbudio narodnu svijest hrvatsku. Utiskivanjem hrvatskog jezika u državni život, te uvedenjem jedinstvenog književnog narječja — štokavskoga — u književnost stvoreni su temeljni uvjeti za narodno osvješćenje. Za to se može reći, da je ilirizam potpuno istovjetan sa hrvatstvom, tim više, Što je sustegnućem ostalih južnih Slavena od te ideje, — ilirizmu ostao čist hrvatski karakter. Gaj izdaje počam od god. 1335. i novinu pod naslovom „Danica ilirska" a radi osnivanjem druš­ tava i čitaonica, skupštinama, i drugim agitacionim sredstvima za ilirsku ideju. Dolazi doduše još za Gajeva života novo doba, koje meće llirizamu u kraj, a s njim i samoga Gaja. No njegovih zasluga ne može to umanjiti. Njegov Ilirizam jest za pravo kulturni i politički preporod hrvatskog naroda u doba, kad su svi ostali evropski narodi pod dojmom narodnosne ideje stavljali se na nove osnovke. Poruke uredništva. B. B. B. Vaše pjesme odviše su samo Vaše i -- »nje­ zine", a da bi mogle zainteresovati publiku našeg lista. Pošaljite ih stoga „njoj" pa su postigle svoju svrhu. Istina, da se štam­ paju i pjesme o ljubavi, te da su tako postali i pjesnički proiz­ vodi znamenitih pjesnika, no u njima ima i nešto više, nego li samo uvjeravanje o svojoj ljubavi. U ljubavnoj pjesmi hoće svijet da nagje slavu ljubavnog čustva, a tome nedostaje samo uzdisanje za dragom. Uz to su Vaše pjesme i formom još posve primitiyne, nedotjerane, pa i stoga razloga nedozrele za štampu. Pa­ triotska pjesma „Na slapu Plive" vrijednija Vam je svakako od ljubavnih, vpa ćemo je možda priopćiti, doćeravši metričke ne­ dostatke. Čitajte uzorne pjesničke proizvode naše i strane litera­ ture, pa ćete i sam zadobiti drugi ukus u svom pjesničkom, stvaranju, — ako već mislite, da biste imali postati pjesnikom. Džafer. Vaše su „Crtice" potpuno neuspjeli proizvod. Ovake crtice treba da u malo redaka sadržaju neku misao ili društveni problem, a toga u Vašim crticama ne ima, ili gdje ima, �BEHAR X ♦orno te ----- # v j. , ....... v u iiim u d iu s u m . LoTi djeluje više smješno nego li potresno. Ako želite u toj struci H valiana stvoriti, čitajte „Lišće od Fr. Mažuranića ili „Pjel e u prozi" od Turgenjeva, a prije svega čekajte dok u Vami re ispravni nazori o svijetu i životu. a A J- Vaše “spomene na „Gdjicu F. U.“ pošaljite O, moi jer ste u njima baš indiskretni, pa će nam ta gdjica možda i zahvalna biti. U ostalom pjesma nije ni formom do 'o štampu. U „akšam" jest opet jedan od ovih fantastičkih proizZ “ V, mladenačke vruće glave, o kakovim smo na ovom mjestu voda Progovoriti - kako vidimo, one poruke ili nijeste čitali ili niJ^tp htjeli uvažiti. Poručujemo stoga ponovno Vama i svim, koji L- nas opet pokušali saletiti ovakim proizvodima momentane -rnćice. da nas se okane, jer za ovake besmislice, kojima bi se Im oiesnik za koju godinu morao smijati, ne mora valjda ured­ ništvo'i općinstvo imati smisla i - ustrpljivosti. Našim knjižarnicam a i književnicima na znanje! Minula je eto godina dana, otkako započesmo izda­ vanjem novine „Materinska Riječ", eda tako prive­ demo na pravi put naš silni, al na žalost zapušteni iseljenički svijet širom Južne Amerike. Nego ubrzo uvidjesmo, da nam je uz samu novinu nemoguće po­ stignuti sve ono, za čim idemo, pa nakanismo eto 455 osnovati prvu hrvatsku knjižarnicu u Južnoj Americi, a da tako pružimo u ruke našem iseljeniku lijepe i korisne hrvatske knjige koju dosele, na žalost, za­ mjenjuju razna talijanska i španjolska izdanja. Umoljavamo stoga sve naše knjižarnice i knji­ ževnike, da nam izvole poslati u komisiju po neko­ liko ištisaka svake pojedine dosele izašle hrvatske ili srpske knjige, košto i od onih, što se budu unaprijed izdavale. — Provizije ne tražimo nikakve, al nam se za to imaju knjige franko dostavljati. — Da ne bude većih troškova, preporučamo da se knjige odašilju kao proste ili preporučene tiskanice, u paketima, koji ne smiju težiti više od dva kilograma. — Knjige pla­ ćamo, čim se rasprodaju, dok nerasprodane istiske vraćamo u svako doba, na naročitu želju vlasnika. — Za točnu isplatu jamčimo svojim poštenjem, dok smo u ostalom spremni dati i posebnih garancija. Pošiljke prima: Uprava „Materinske Riječi" — Rosario. de sta fe-Espana, 986 (Repub. Argentina) — Stld-Amerika. Uprava „Materinske Riječi“. Vlasnik: Adem aga Mešić. UregjujeTj. Dvorniković. Odgovorni urednik: Semsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu Narodne umotvorine. Daidža i sestrić.*1) Pripovijetka. f riča se, kako je u jednom gradu živjela . je.dna žena udovica. Nije imala nikoga, osim jednog sina. A ipak je nekako ra­ dila i zaragjivala, pa hranila sebe i sina. Imala je i jednog brata, ali je ovai bio hajduk, češće bi obišo svoju sestru i donio joj malo hrane. Pošto žena nije imala osim jednog sina, stane se misliti za njegovu budućnost, i da mogne pošlje, kada odraste, ishranjivati sebe i svoju mater. Misleći, šta će i kako će, ili bi ga dala na zanat, ili u mekteb da uči, nikako se nije mogla da smisli i da odluči, koje je bolje, pa na pošljetku odluči, da upita dijete. Kada je dijete došlo, rekne mu mati: — Ej sinko, sada si narasto, već ti ima dva­ naest godina, a nisi ništa naučio, pa kada odrasteš, zar da prosiš, i da reziliš svoju majku? Jok, ja to ne mogu trpjeti; nego reci mi, da te dadem da gdje učiš, ili u mekteb, ili na zanat, pa koje ti voliš, ja ću te dati i uči. Kada dijete čuje, šta mu je mati rekla, on jedva dočeka, pa ništa ne razmišljaiući, odgovori: — Mati, podaj me daidži ne zanat; ja bi najvoiio njemu. — Pa zar biti hajduk, je li? — vikne mati sva razjarena. — Pa što daidža, to i ja, — odgovori dijete. Ona sva od ijutine skoči sa svoga mjesta pa ne rekavši djetetu ništa, okrene se i pogje, a dijete za njom viknu: — Nemoj se ti mati ljutiti ništa, ja sam taki san usnio, pa ako se ne vjeruješ, a ti idi u džamiju, pa pitaj dobrije, pa što ti oni reknu, ja ću onako postupati. Mati se na te riječi smiri malo i naumi sutra otići u džamiju. Kada je sutra dan svanulo, urani mati prije zore i pogje u džamiju. To dijete opazi, pa kad je mati izašla, skoči on iz postelje, opremi se, pa izigje za materom iz kuće, poleti na prečac prema džamiji, prije matere stigne u džamiju, popne se na mantil i sakrije se u jedan budžak. Kada je mati došla u džamiju, klanja, a onda digne ruke, prouči dovu, pa rekne: — Ej „dobri" kome ću ja dati svoje jedino dijete na zanat? A dijete odgovori sa mantila: — Daidži.... daidži..., t) Ova je priča doduše poznata, no mi rado uvršćujemo i ovu varijantu, jer ima i ona nešto svoga. PrimJ. ur. �456 BEHAR Mati ustane, pa na vrata. Ko jadniji ko čemerniji od nje! A dijete kada vidje, da mati ode, skoči pa izigje iz džamije, pa opet prije matere stigne kući. Kada je mati došla kući, upita dijete: — Eh mati, išla si, pa šta ti odgovoriše? — Ništa, sine! Nješto su govorili, ama nisam dobro čula, nego ću opet ići sutra, pa šta bude. Sutradan kada je svanulo, ode opet žena u dža­ miju, a dijete opet na prečac i prije stigne u džamiju. A kada je ona klanjala, digla ruke, proučila dovu i rekla: ' — Ej „dobri", kome ću ja svoje dijete dati? — dijete je odgovorilo jačim glasom, nego prošloga jutra: — Daidži.... daidži.... najbolje. Mati opet snuždena okrene kući, a dijete prije nje, pa kada je unišla u kuću, stane je pitati kome će ga dati na zanat. Kad mati vidi, da nejma druge, rekne ljutito: — Hajde, vrag te odnio i sa daidžom, kad si taki. I jesi za lopova da robiš svijet. Dijete to jedva dočeka, uzme malo hljeba i pogje tražiti daidžu. Poslije kratkog traženja nagje g a ji jednoj šumi. Dijete ispriča sve daidži, kako je prevario mater i mati ga dala u hajduke. Daidža se začudi djetetu i njegovom pripovije­ danju i varanju, a onda mu reče: — Pa kad znadeš tako varati, onda znadeš dobro i ukrasti, pa nam barem ukradi šta varkom, da vidim. Na to mu dijete odgovori. — Pa hajde da tražimo, pa na što prvo udarimo, ondje ćemo i krasti. Daidža Jia to pristane, a onda pogju niza šumu, dok ne izigjoše na jedno, polje. Na polju su bila dva tri čobanina, koji su čuvali ovce. Onda dijete reče daidži: — Eh eno od onijeh čobana ćemo krasti. Samo se ti ovdje sakri, pa kad čobani odu od ovaca, ti odmah doleti i uzmi dvije ovce, pa bježi a i ia ću odmah za tobom doći. To mu reče i rastane se s njim. Daidža se sakrije za jedan grm" i stane gledati za djetetom i čekati svog plijena. Dijete progje pokraj čobana a onda okrene dalje. Kada je odmašio od čobana toliko, da su ga samo mogli malo vidjeti, sjede on i stane pomagati vičući: — Pomagaj, ujede me gujal Oj pomagajl vikao je, što ga je grlo nosilo. A čobani kada čuju viku, polete mu u pomoć, misleći, da ga je istinito ujela guja. Kada su čobani odmašili prilično od ovaca, skoči daidža iz svoje zasjede, dogje do ovaca, uzme dvije i odvuče u šumu. X Kada je dijete vidjelo, da je izvršio daidža svoj poso, počne on bježati pred čobanima. Kada čobani vidješe, da on bježi, a da ih je samo htio prevariti, da džabe dogju, okrenu se natrag i vrate se ovcama. A kad su došli i vidjeli, da nema dvije ovce, pogledaju na dijete, ali je dijete već davno zašlo u šumu. Dijete nagje opet svog daidžu i sastane se s njim. Daidža zakolje jednu ovcu, oguli je i m etne je na žeravicu, da se peče. A kada je bilo gotovo, sjednu da jedu, a jednu polovicu ostave za sutra. Kada su dovršili jelo i najeli se, koliko su mogli reći će daidža djetetu: — Evo vidiš ovu polovicu janjeta pečena i dobra, pa kada bi od nas jedan izjeo bilo bi bolje. — Pa ako je dobro, da jedan jede, ja sam stvoren za toga posla, pa za to se ne trebamo goniti, već daj ti meni da pojedem pa će nam obadvojici biti pravo, reče dijete. — To je rijet: ja krao, tebe hranio. Ali ja sam veći, pa bi mogo bolje izjest a ti bi mogao gledat kako se ja patim. — E kada je tako — reče dijete — onda ćemo obadvojica zajedno i najpravije. Ne ćemo tako; ja sam se nečemu dosjetio — reče daidža — da mi jedan drugog prepadamo, pa ko koga prepane, nek jede ovu polovicu. — Pa Boga mi baš i jest. tako — potvrdi di­ jete — nego ko će prvi? — Pa ja ću prvi, ako ti nije mrsko. — Pa idi, a ja ću ovdje čekati. Daidža ustane, zagje u šumu i sakrije se za jedno drvo, pa vikne: — Beu.... beuu.... Kada dijete čuje, kako daidža viče, da njega prepane, oh odgovori: — Ništa, daidža, ti beukp ne beuko, opet si ti moj daidža. Kada vidi daidža da se dijete ne plaši, vrati se opet natrag pa reče djetetu: — Hajde ti sada mene prepani! A dijete uzme kožicu pa ode na jednu stranu. Kada je zamako i izgubio se s daidžinih očiju, sjede na jednom mjestu, izvadi iglu i zašije sa svih strana kožicu a ostavi samo jednu rupu kuda je može napuhati. Napuše dobro kožicu pa sigje u jednu potočinu, nagje jedan kolac pa stane lupati po kožici i počne vikati, koliko ga je grlo nosilo: Oj nisam ja Boga mi, već daidža 6j, 6j, eno gor* daidže, bolan, pa ga pitaj, pa neka ti kaže. Oj oj oj! — pomagalo je dijete kao guja u pro­ cijepu. Kada čuje daidža, kako dijete pomaže, pomisli da su ga zaptije uhvatile, pa ga tuku, poboja se, te nagne bježati, kako su ga noge nosile. �BEHAR X Kada dijete izigje i vidi kako daidža bježi, vikne: __ Eh daidža, ne bježi, moja je druga po­ 457 E Boga mi, ti si bolji majstor za prepasti od mene, zato je tvoja druga polovica, što je ostala. D. Tuzla. lovina- Kad daidža vidi, da je to bila dječija varka, vrati se natrag pa će reći djetetu: Pribilježio Mustafa Muharemaglć. I a L1STAK. Književna 1 umjetnička smotra. Muslimanske narodne junačke pjesme. Saku­ pio Esad Hadšiomerspahić. U Banjoj luci nakladom S. Ugrenovića. — Nazad dvije godine izašla bijaše pod gornjim naslovom u Banjojluci prva sveska ovih pje­ sama, te je na 120 stranica obuhvatila tri potpune i jednu započetu pjesmu. Iza toga no pojavi se do danas nikad nastavak te zbirke, dok nas ovih dana ne ponudi njezin nakladnik umjesto druge sveske čitavom zbirkom, koja ima 440 Btranica. Nama se odmah u početku nije svidio način izdavanja u oma­ njim sveskama, koje se lahko izgube, pak djelo nikad čitavo, a jamačno je tako i mnogi drugi sudio, te pošto je to smetalo dobroj progji i sa spomenutog ovdje uzroka, odlučio se nakladnik izdati cijelu zbirku u jednoj knjizi svijetu na vidik. Ima tu svega 12 pjesama i to: Tale Ličanin u sužanjstvu, Dizdarević Meho izbavlja Zibru PeštrićAliagu, Lika Mustajbeg dijeli mejđan sa primorskim banom, Bosniđ Mehmedaga i Popović serdar, Ženidba Čejvanagić Mehe, Grga Antović udara na Raduć, Ženidba starca Mahmudage, Janković Stojan udara na Banjaluku, Trka na Tihovu, Polazak Like Mustajbega u svatove čelebić Hasanu, Zrinić Osmanaga i Simo Kadović te Boj pod Udbinom. Pjesme — kako je to izdavač u prvoj svesci pripomenuo — zabilježio je sakupljač u Bosanskoj krajini — dakle u tako zvanoj Turskoj Hrvatskoj — prilikom ramazanskih noći od naj­ glasovitijih tamošnjih muslimanskih pjevača, a što se naročito svigja, to je vjernost, kojom su prepisane. Rek bi da se tu nije — barem ne mnogo — mije­ njalo ni popravljalo, jer su pjesme mahom ikavske, dakle ostavljene onako, kako žive u narodu, a ne za bog ti ga znaj čiju volju mjenjane, kako su to na žalost toliki drugi radili. Mijenjati na narodnim umo­ tvorinama ne smije se ništa, jer se — kako sam to pobliže izjasnio u svom članku »Bibliografija hrvatske i srpske narodne pjesme« (Školski vjesnik) — gubi tako trag porijeklu pjesme, te nam onaka krparija ne samo da ne može poslužili u povjesne svrhe, nego nas čak navodi na stramputice. Da je kojom srećom tu bio još valjan tiskarski korektor i da se dotjerao pravopis i interpunkcija, još bi knjiga vrijednija bila, ali i ovako je možemo, ma da joj je cijena 4 krune, od srca prepopručiti. A gosp. Hadžiomerspahiću poručujemo, da nastavi dalje svoj lijepi započeti posao, a neka ne zaboravi ni haremske pjes­ me, kao ni pripovjedaka, poslovica i zagonetki. Narod je u ovom kraju vrlo darovit, tamo je prava koljevka naše narodne poezije i mnoge zbirke okitiše ce njenim biserpjesmama, tek na žalost u promjenjenom govoru i bez napomene odakle su. Gosp. Hadžiomerspahić neka sve bilježi, pa i ono, što je možda već i tiskano, jer bisn\o mogli što šta odgonetati i razjasniti, što su nam zamrsili toliki nesavjesni sabirači, kojima bijaše zazorna ikavštin^ jer dakako valjalo zbrisati svaki trag pravom porijeklu pjesme. Mi dakle veselo očekujemo novu knjigu vrijednoga sakupljača, te ga na tome polju srdačno pozdravljamo. J. M. Socijalna i prosvjetna smotra. Juklćeva i Martlćeva korespodencija s Gajem. Hrvatski literarni istoričar Dr. Nikola Andrić prikazuje u „Nar. Novinama" izdanje jugosl. Akademije o korspodenciji Gajevoj. Megju ostalim priopćuje svoje doj­ move o pismima Fr. Franejukića i Grge Martića. Po radi zanimivosti donašamo to mjesto doslovno: „Kao što pisma Akademijine publikacije osvjet­ ljuju mnoge dosad nepoznate stranice intimnoga ži­ vota i rada velikih naših preporoditelja, tako se na­ pose odlikuju vanredno jasnim crtama o karakteru i agilnosti b o s a n s k o g kulturnog pokretnika Fr. J u k i ć a . Štogod smo o njemu dosad napisali, ne daje nam ovako živahne crte kao ovo devet njegovih pisama. Po njima nam se Jukić ukazuje vanredno okretan, otmen i p r a k t i č a n radnik, za kojim Grgo Martić daleko zaostaje. On je i dublji i svestraniji od Martića. Ne zadovoljava se Jukić jedinom pjesmom, nego hoće da svoje Bošnjake r e a l n o pri­ digne počevši ab ovo. UČi ih čitati i računati, tumači im osnovne pojmave liječničke znanosti, upućuje ih u zemljopisu i povijesti, te razlaže državne uredbe osmanlijskoga carstva, s kojima dolaze na svakom koraku u neposredni dodir. Jukiću je zagrebački po­ kret dobro došao, da i on može svoje sile uložiti u zajednički rad, ali on već u prvom početku smišlja, kako bi se u Bosni osnovala filijalka zagrebačkom radu. Šalje on iz Fojnice bistroga i darovitoga momka Frana Glavadanovića Gaju, da se ondje izuči — ti­ pografiju. Godine 1847, misli Jukić već i na to, kako kako bi u Bosni osnovao hrvatsko „Književno dru­ štvo", kojemu bi bila svrha „potjeranje tmina neumit­ nosti (neznanja) iz ove nevoljne i .od svakog zapušćene slavjanske države". Da mu Ovo nije pošlo za rukom, bit će glavnim razlogom, što mu je Omer-paša Latas pomrsio račune, zatočivši ga tri godine kasnije u Carigradu. �458 BEHAR Predjašnji.odnos izmegju Jukića i Omer-paše karakterizovan je jednim Jukićevim pismom iz Banja­ luke sasvim drugačije, nego što se do danas naslu­ ćivalo. Književni Jukićev rad bio ie Omeru poznatiji, nego hrvatskom banu Jelačiću, što jukić utvrgjuje s nekom ogorčenošću. Omer je bio — veli Jukić — „ne samo Hrvat, nego i Slavjanin i domorodac, odveć uljudan i razborit". Dvaput je konferirao s njim preko dva sata, pa ga i nagradio s dvjesta groša. Omer je s Jukićem snivao o nekoj „općenitoj poli­ tičkoj korespondenciji" u Bosni, pa Jukić savjetuje Gaja, da se dogje Omeru pokloniti na • bosanskoj granici. Sve ovo Jukić javlja Gaju pod najvećom dis­ krecijom, da ne bi došlo hi u novine ni „na ulicu". — Kako je pak neposredno iza ovog slavospjeva Omeru došlo do toga, da je Jukić odagnan u pro­ Ata Nerćes: X gonstvo, o tome nismo nikako informirani. Bit će da su prispjeli kakvi fermani iz Carigrada od ljudi, koii na Jukićev rad nisu gledali Omerovim okom. •Martićeva pisma naprotiv puna su leleka, jad; kovanja i retorskih fraza, koje umaraju i ne ostav' ljaju u nama nikakvog drugog konkretnog osjećaja' Pored toga dolazi još slaveno-srpska leksikografska strana njegove korespondencije, koja ga pogotovo čini unikumom na katoličkoj strani tadašnje naše književnosti. Jedina nava i jasna misao, koja izbija iz ovih Martićevih pisama, sažeta je u odluku od 8 lipnja 1843., iz kojega saznajemo, da se Martić iza završenih teoloških nauka htio dati na — Ijekarstvo i primaljstvo, kako bi fizičkim . patnjama svojih ze­ mljaka doskočio." ■-■-= U komšiluku. kopaljski su ljetni dani lijepa razgala za čovjeka, a tek noći, ljetne bajne noći? Čim sunce zagje za visoki Stožer, uhvati se sumračje, te počne zahlagjivati jači lahor i jače mirisati četa sa crnogorice. Tad svijet poput pčela iz ulišća, izvrvi sve i staro i mlado na bašče, avlije i na sokake. Što je lijepih bugojanskih uiica sve, su pune mlada svijeta, a najviše ih par po par šetaju i fihano, nešto tajno eglenišu. Ah/ ti mladi ljubavni razgovori?! Ta to je valjda ono malo puno sreće i zado­ voljstva, što je najslagje u ljudskom životu. Pak kad prestanu tamburaši kojeg organiziranog omladinskog društva sa. svojim-dirljivim kucanjem, otpočima .onda gore na Gaju po viš bugojanske ravni* divni poetički glas momačke žurne. Dolje sve do Vrbasa* svuda žagor, smijeh i veselo pjevuckanjem vragolaste skopaljske mlagjarije. 0 ponoći,-kanda nije ništa bilo — tišina. Dato se sve u. zagrljaj -slatka sna. Još lagano-piri vjetrić „Kalenjak", jače-miriše četa.;i čuje se šum staroga Vrbasa niž Skopaljsko polje. U nekoj malenoj, prikladno smještenoj k-ućici, još je i u kasno doba- osvjetlijivalk svjetiljka sa pro­ zora. Tuj u svojoj sobici, sjedio je mladi učitelj, Ahmed Hadži Alić, naslonjen kraj otvorena prozora i bavio se mislima... Gleda sad u tu bajnu, ljetnu noć, pa kad sve što vidi pred sobom, sabere U pamet* jača mu se budi ljubav prama ovoj lijepoj grudi zemlje, što se domovinom zove. Poslije ugodnih časova u mislima u divnoj do­ movini svojoj, istom ga saletješe druge misli, koje ga dovode na pomisao kako njegov narod živi, kako shvaći ovu dragu zemlju je Ii, da, njegov narod u skladu s ovim prirodnim čarima... „Tako je on dugo mislio, dok ga ne bi spopala ona stara rastužehost... „Ne, ovo ne smije biti, ovako še ne smije čatisatif, šanuo je u sebi i Čilo skočio, da sigje na ulicu, da se još kreće u čistom; neduhu... Sučelice je Ahmedove kuće, mala trošna daščara, dom neke udove, u koje nema nigdje nikog do jedne djevojčice Falime. Ta mala porodica bijaše Ahmedu vrlo mila, kao da ga s njome sama krv veže. „Fatimd!" — reče u sebi pak okrenu opet u svoju sobicu, da gleda, je li već ona zaspala. Nije, nedaj Bože, on Fatimu nije gledao mo­ mačkim okom, no ga nešto za srce vezalo za nju saučešće, šta li? Ona je-tad sjedila na kameriji kraj svojih saksijica cvijeća i gledala gore, gdje male zvijezde svjet­ lucaju... Ahmed je razumio Fatimu. Ona onakva Ijepušna djevojka primamila bi po kojega i od „višeg- roda momka, samo da je se nagleda i da malo s njome progjumbuši. Ona, sirota je čisto vjerovala laskavim riječima ,,s/oga“ ašika, pak valjda sad na tihanoj noći misli sa .slavnim pjesnikom: „Misli moje, kud biudite u tu tamnu noć? Kuda .vjerom, za nevjerom, kud mislite poć?.„ U tim ga mislima zateklo i prvo pjevanje pijevaca, a san ga obuzeo, da slatko sn y a.... Ahmed efendija je učitelj u našem mjestu ima �X BEHAR dvije-tri godine.- Uvidiv odmah s prva svoje službe, da će mirnije i zadovoljnije u porodici živjeti, oženi Se s bistrom i dobro odgojenom kćeri Ajišom Hasanage Kadragića iz K. gdje je prve godine služio. — Nije mi vala ni do ljepote, ni do bogatstva, — veli on pred ženidbu, — no da mi je kakvo mlado djevojČe, ama odgojeno i bistro, da je mogu sSm po sebi učiti i naobražavati." Kako mi muslimani ne imadijasmo još prilike bolje naobraziti svoje djevojčice, to je baš Ahmed sretno popunjao ovu prazninu, da donekle gleda pred sobom ljubu, koja će ga razumiti... Njegova Ajiš* . majka ko dobar dan u godini, a blagom svojom riječi svidjela se ženama gdjegod je s mužem bila. Za četiri godine shvatila je Ajiša toliko, da bi više puta znala s Ahmedom okrenuti u razgovor, koji bi ga divio, zanio, da ju je u najljepšim pomislima sa zadovoljstvom milo pogledao... Jedno poslije, podne, počne se Ajiša umiljavati Ahmedu: „Nešto ću te vala zamoliti! — Bujrun, šta hoćeš. — Molila me je jedna djevojka, da je Ti naučiš pisati i čitati. — Koja to moli djevojka? — Fatima. — Čemu joj treba, da znade pisati? — Eto bogme, hoće da znade i veli, da umije pročitati pismo. — Ako je samo radi ljubavnih pisama., ne bih je naučio. Mi takih dosta imamo, osobito muškaraca, pak samo znadu nešto napisati, a to nešto služi im, da se mogu dopisivati s dragom, ili ova s njim. Kad bi htjeli čitati lijepe knjige i poučavati se, da se naobraze, eh, to bi bila velika korist. A1 ovako je te ,,poluinteligencije“ dosta. Puko ljubavno dopisivanje doyodi djevojku do toga, da se posve zanese u tu pustu besposlicu, a ovamo zanemari svoj kućni posao, ručni rad, ’i prosto izgubi i ovo, Što ima lijepa i dobra iz domaćeg .svog uzgoja. Eto, draga, onda i u nas „pokondirenih ti­ kava/* kakve kod naših komšija na žalost često sretamo, a onda eto naše narodne propasti u rukama ovakovih naobraženih žena. Ne nikako to ne smije biti. — Bože, Bože, što god Ti, Ahmede, progovoriš uvijek okreneš zborom na nasu propast. Ima li ikako selameta ? — Ima. Kaži Ti Fatimi, da ću je drage volje naučiti čitati i pisati.... Ali znaš što Ajiša?... Sad sam se nečega sjetio... Daj Ti sakupi ne­ koliko djevojaka, koje bi htjele naučiti pisati i čitati. U tome ih odvraćaj od „ljubavnog piskaranja" i kaži im, da je sramota. Za tim im evo iz naše knjižnice podkuči koju lijepu knjigu, neka. čitaju, Zar Ti ne bi mogla od njiha učiniti makar ono, što sam ja Tebe naučio? 459 — Ja? Kakva ja, moj brate? Gdje ću ja polu­ čiti ono, što ti načiniš? — Ja ću Te ftapućivati. Čuješ, Ajiša, Boga mi je ovo krasno! Divna li analfabetskog tečaja... — Ja sam Se nečega sjetila. Ako naše djevojke hoće, kako ti vellš ljubakanja s mladićima, ostaće sve usidjelice. — Pisma im ne će ništa pomoći. Pokvariće se, velim Ti, a kad sugjeno bude, onda će se i udati. Kad našim djevojkama nijesu prilike davale, da se u djetinstvu u Školama uzgoje, onda im nema druge čare, nego li ovako uzgajati u roditeljskom domu. Lošim novotarijama ne smijemo ih učiti. Dok je ovo važno misleći govorio Ahmed ef. njegova se ženica počela smješkati. — Ma šta se Ti posmjehkuješ? — Ništa. Nešto nešto mislim u sebi, šta bi ti na ovo pismo što mi je donijela Fatima, da joj pro­ čitam. Ha, ha, haL — Gdje je to pismo? — Ajiša pruži nekakav ispremetan plisnav komadić papira, a ovaj počn^ glasno čitati: Draga i Ijubezna! U valovima nade plivajućoj gospojici Fatimi. Draga nebesanska vilo prije svega želeći Vam od Svevišnjega, da vas ovo moje pžr riječi Ijubezni nagje u potpunom zdravlju. Evo usudih se najponiznije do­ pisati se s Vama i Vašoj milosti na kojem srce moje teži i vuče me te moleći i dovu čineći da vam Bog da, da se sjetite mene koji sam u nemijeru. A moje srce, koje je stavljeno u ražvaljenim plućima nejmadavši prostora da bi moglo trpjeti tajne ljubavi. Inače moralo bi mi srce od visoka zaljubljenja u Vas taku krasoticu puknuti ili dapače bolno kucati u bolesnim plućima. — Hajd’ k’ vragu! Ala je ovo „pismo"... Ma šta taj bunca? — Čitaj dalje, čitaj, pak ćeš još nešto vidjeti... — Ama šta ću čitati: poezija bez poezije, proza bez proze. Eto, tuj su dalje iskvareni još stihovi našeg Mirza-Safyeta i potpis „Fejzi efendija." — Kaže Fatima nekakav softa iz Sarajeva. Vidio je lani u Ruscu, pa se pomami za njom. — Moja draga i taj je softa „pokondiren." Mjesto da uči svoj ,,ders“ u medresi, taj eto bunca u ne­ kakvom ludilu. Ne daj Bože, da nam ovaki uzgajali budu mladež! Dok je učitelj Ahmed htio i dalje još o tomu govoriti, opet ga prekinuo smijeh vesele mu ženice Ajiše. — Ama šta je Tebi uvijek? — Smijem se. A eto kako ne ću; Čitaj: .,srce u ražvaljenim plućima" pa „nebesanska vilo" i t. d. — Mani, glupost! — odrešito reče Ahmed, pak se baci u misli.., �BEHAR 460 Ajiša je otišla u drugu odaju, jer je upravo taj čas plakala mala Munira u bešici. Poslije ove krasne pomisli, da se otvori taj ženski pravo reći djevojački analfabetski tečaj, škola što li, Ahmed je sad nastojao, da predobije koga još za to. Otišao u „Kiraethanu" da se s kim god raz­ govori? Zar smije pred našim i prebijeliti? Odmah je i on ovako smišljao. — A napokon, hoće li mi kogod prigovoriti: Je li to Tvoj posao? Dakako da jest. Ali šta se Ti imaš miješati u naše poslove? Tako sve nicalo pitanje po pitanje u njegovoj glavi, dok ga nije. prekinuo iz tih misli taj čas nadošli kadija Husein efendija. — Ha — pomisli Ahmed u sebi, — baš ću ovome sve iskazati. — I zbilja poslije nekoliko raz­ govora, zapodjene on o syome naumu. Kaže sve ka­ diji, šta je smislio. Kadija, inače čovjek mlagji, inte­ ligentan i sam, s ushićenjem prigrli ovu misao. — Da li je izvediva? Da li je izvediva, rado­ znalo pitao Husein efendija. — Pokušaćemo! reče odlučno, Amed. — Znaš kako?! — pridignuv se i veselo će Husein efendija. „Tvoja je, braco, misao Krasna. Znamo, kako smo mi baš žalosno stali u ženskom uzgoju. A slavni Osmanlija Namik Kemal bey veli: „Stanje ženskinja jednog naroda, mjerilo je njegova napretka!1' Stare su Arabe ragjale divne majke, ve­ ćinom učene i dobro uzgojene, pak stari Arabi zadiviše kulturom sav svijet. A mi? Mi! M. Ć. Ćatić: X Savjetovao bih Ti, dragi prijatelju, da ovu krasnu stvar posve prepustiš svojoj hanumi, a Ti je upućuj onako, kako si nam uz lanjski ramazan u predavanju tumačio. Tu će biti izvrsna uspjeha... Ja ću ti inače biti uvijek-na ruci... Ahmedu je bilo dosta. Husein efendija mu je čisto napunio srce. Čim je došao, kući ispripovijedio je svojoj AjiŠi da je našao još jednog istomišljenika. — Ja, lijepo je to, dragane moj, — otvoreno će Ajiša — i ja ću zar pored svoga kućnog posla kao i Ti pored svoga školskog još i u ove poslove ulaziti... Zar da i ja prsa džaba trošim kao i Ti?! — Šuti, Boga Ti! Kad čovjeka dužnost zove, mora da dužnost vrši. Meni je najveća plaća, moja čista savjest i onai divna pomisao, da radim za narod. Ako si mi druga, budi kao i ja. Ajiša i ako je šta htjela prigovarati dalje, ovake su je riječi uvijek ušutkale. Razdragana Ajiša Ahmedovim oduševljenjem, nije mogla više u tome zdva­ jati, ali ipak htjela bi mu reći, da se ona maloj ko­ risti nada. — Dakle, budi odlučna! Daj ruku! — reče ve­ selo Ahmed. — Dina Ti polahko, nemoj hititi.,. — Baš si i ti prava, pravcafa Bosanka! Sve polahko, polahko i u toj neodlučnosti sve naše zaoštade... — E, Bože s hajrom! — kliknu na jednoć dobra Ajiša i pruži desnicu svome Ahmedu... ------ ■ Ja sklopio sam oči... Ja sklopio sam oči, Pa sanak lagodan snijem, Gdje tiho u gluhoj noći Na krilu tvojemu mrijem. Eros je viš nas se svio, Držeći luk i strijelu----Ti nikom pamučnom tio Gladiš me po bl’jedom čelu. S oka ti suza se lije I mojoj po kosi kapa, A uzdah s usni ti plije Poput šumnoga slapa. I srce taj šum mi sluša Ko pjesmu serafskih krila; S tim mi je šumom duša U skladni ritam se slila. Pa valom „kumovske slame" U eden cvijetni le ti----0, al je slatko, Gjulo, Na tvome krilu mrijeti!... �BEHAR X gocijalna i prosvjetna smotra. Iseljeničko pitanje u našoj domovini izbija i et od novijeg vremena pa površinu. Prvi se je put oojavilo iza okupacije, sad $e javlja iza aneksije. Gorko iskustvo, Sto su ga oćutili prvi iseljenic , kao da nije poznato ili no može da djeluje na sadašnje, pokret za iseljivanje je tu, sva naša politička štampa bavi se njim. Istražuje uzroke tome pokretu, komentira ih svaka novina sa svog stanovišta, a sva se slaže u nje­ govom osugjivanju. Za nas, koji se neimamo baviti dnevnom politikom, važno je to pitanje sa socijalnog, kulturnog i patriotskog stanovišta, i sa tih svih sta­ novišta moramo ovaj pokret označiti neopravdanim i besmislenim, pogotovo pako ubitačnim, koli po iselje­ nike same, toli po zemlju, koju ostavljaju. Nećemo se ovgje upuštati u istraživanje razloga tome pokretu. Za one, koji u zanj pristaju i odlučuju se na selenje, mora da su ti razlozi svakako vrlo važui. Dok se netko odluči, da ostavi rogjenu grudu svojih djedova, da potraži novi dom, mora da je pretrpio tešku borbu sam sobom, i težina razloga, s kojih se je na to od­ lučio, mora . da je prevagnula sve ostale koji ga suz­ državaju. Tu je čvrstoća uvjerenja, pred kojom padaju svi protivni razlozi. Takovo uvjerenje plod je ukup­ nog intelektualnog i moralnog obrazovnog procesa đotičnika, u kratko to je izražaj njegove kulture. Ko se smatra ugroženim u onome, što mu je najmilije i naj 461 više, taj će tome žrtvovati sve ostalo, pa i rogjenu grudu. Tu neima jakosti razloga, jer oni postoje sami o sebi, alinepostoje za onoga, ko se je ogradio svojim uvjerenjem. Pa ipak nikad nije koji elemenat pučan­ stva imao manje razloga ostavljati s\oj dom. nego li što ga imaju Muslimani Bosne i Hercegovine. Ako su Mauri u svoje doba ostavljali Španjju, Husite Češku, Irci svoju domovinu, imali su razloga za to, kakovih ni počem ne ima za Muslimane kod nas. Ne samo državno ustrojstvo, nego i društvene prilike naših ze­ malja danas su takove, da u potpunoj mjeri zajumčuju svakom elementu pučanstva potpunu slobodu njegovog kulturnog razvoja u svakom pogledu. Mi smo u našem listu pripovijetkom iz života, „Muhadžirom14 od našeg saradnika H. Hodžića iznijeli jedan primjer zlokobnih posljedica ovakog iseljivanja, pa smo uvjereni, da megju čitaocima našim i neima pristaša toga ubitač­ nog pokreta. Taknuli smo se ipak roga pitanja, da po svojoj kulturno-pro8vjetnoj zadaći označimo svoje stanovište prema njemu i megju našom publikom potaknemo agitaciju proti toni kobnom- pokretu. U ostalom ne treba tu dokazivanja, kad same činjenice govore. Naj­ novije vijesti iz Soluna javljaju vrlo nepovoljnih stvari za posljednje iseljenike, koji da su silno razočarani nad onim, što su našli miesto onog, čemu su se nadali. 1 Pernica 180 cm duga, 116 cm široka sa 2 Najbolje četko vrelo jastuka svaki 80 cm dug, 58 cm širok, ispun­ dobave I jen novim, sivim trajnim perjem 16 K Polupokrivači 20 K, pokrivači 24 K. pojedini per­ nice 10, 14, i 16 K; jastuci 3, 3.50 i 4 K. Šalje se uz pouzeće, od 12 K gore franko 1 kila sivog, dobrog, čijanog 2 K; boljeg 2 K Wj pri­ Dozvoljena je izmjena i povratak franko. Za ma polubijelog 2 K 80,* bijelog 4 K; bijelog pahuljastog ne pristalo vraća se novac. Cijenik badava i 5 K 10; 1 kila vrlo finog, snijegobijelog, čijanog 6 K franko. 40; 1 kila pahuljica sivih 6 K, 7 K, bijelih, finih 10 K, Jeftin o perje za k r e v e te ! najfinija prsna pahuljica 12 K. — Kod 5 kila franko. Gotovi kreveti iz gustoga crvenog, modrog, bijelog ili žutog naukinga. Š. Benisch u Deschenifzu Bbhmenvald Nr. 989. Prva muslimanska kreditna zadruga sa ograničenim jamstvom u Tešnju. Upisani kapital K 500.000 dosad uplaćen preko K 300.000. Obavlja sve bankovne i štedovne poslove Prima uloge na štednju i plaća čistih 5°j0. Robno ođjelenje bavi se šljivama, raznom hranom i svakovrsnom robom. Vlasnik: Adem aga Mešlć. Uregjuje Lj. Dvorniković. Odgovorni urednik: Šemsibeg Salihbegović. Islamska dionička štamparija (tiskara) u Sarajevu �BEHAR 462 X Kurtaglć: = Proljetni soneti. Sivi se oblačić šulja . . . Sivi se oblačić šulja ko oko momčeta mlada Kroz prizmu ljubavi svete, kad traži djevojku milu; Sivi se oblačić šulja ko stara bludnica kada Nehajno, bez čuvstva stupa, da sjedne na muškom krilu. — Sivi se oblačić šulja i sunce prikriti kani; Za njim U jedno kolo skupe se i drugi — gusti Fikret. 1 srčba bogova već se svemirskim prostorom b a n i; Zatutnje gromovi silni i nebo suzice pusti. A zemlja od sunca stvrdla na grudi prim a‘ih rado, U prah ih odieva sivi i pije požudno tada; Kristalnim suzama takim zavidi oko i mlado; Oh krasna pjesmica ta je, što pljusak kiše ju sklada, Krasna ko čuvstvo dijeve, kad lahor prame joj ljulja. ...Čelom mi na krilu slutnja sivi se oblačić š u lja ... -■ Energija. rršio je osnovnu školu. Učitelj nije bio s njime baš sasvim zadovoljan, jer je po njegovom shvaćanju bio ,,tup“. Junuza to učiteljevo mišljenje nije mnogo pometalo da i dalje stoji u tvrdoj odluci: nastaviti nau­ ke. Njega je više pometao otpor starih mu roditelja — Oni nijesu htjeli ni da čuju o daljnjem školovanju njihova sina. On je isprva molio, poslije plakao, a najposlije se grozio, da će pobjeći daleko u svijet. Zadnja njegova odluka rekao bih da je ipak pobijedila. Roditelji mu dozvoliše, da smije jednu godinu otići u jednu srednju školu, obećati mu, da će ga i potpomagati — koliko im bude moguće. Tako je Junuz krenuo u grad u srednju školu. Alijaga — Junuzov otac, bio je čovjek tanjeg takuma, pa je morao otkidati od svoga zalogaja, da inogne slati nešto Junuzu. Junuz je znao kako mu otac mora štedjeti i ra­ diti da njega uzdrži u školi. On je to cijenio i zato je i drhtao, na svakom novčiću. To je bio oskudan život i za sina i za roditelje. Junuz je mol;o štipendij od vlade ali je bio uvijek odbijen — Bog zna s kakovih razloga. S druge strane nije mogao ni dobiti potporu. Općina siroma­ šna, humanog društva nije bilo, i on se morao zadovo­ ljiti onim malim prinosom, što mu ga je otac krvavom mukom zaragjivao i slao. Druge godine htjedoše roditelji, da im sin ostane kod kuće, ali kad im je Junuz razložio da bi to bila velika šteta jer je on istom počeo da uči, kako s tim jednim razredom srednje škole ne bi mogao, ništa postići — kako bi im se i svijet rugao, oni pristadoše da on nastavi nauke. Druge godine je za potporu bilo isto kao i prve. Tako je — natežući se došao Junuz u više razrede. Ali nesreća htjede i umriješe mu roditelji — nestade i one male potpore. Š tasad ? pitao se Junuz rastužen i zabrinut. Još dvije nejake sestre ostadoše mu iza roditelja, a sav imetak, što je -5tao iza roditelja, ne bi bio dostatan da samo njega dovede do mature. Junuz sjeo i misli se: šta sad ? Nebo visoko zemlja tvrda, a u moru gledaju da i tebe pojedu. Ipak nije zdvojio. Umolio je rodjake da uzmu njegove se­ stre i da ih s ono malo sirotinje uzdržaju. Za sebe nije tražio ništa.' Dogje ,,prvi“ a on nema nikakove pomoći. Već dva dana nije jeo. Treba li tko inštruktora? — ide po razredima i pita — moli. Nitko se ne javlja. Sav satrven glagju ode u stan. Istom je sjeo, a netko pokuca na vrata i za malo ugje gazdarica. — Došla sam po novce za stan. Junuzu se smuti. Nije znao šta da joj odgovori. — Molim Vas budite tako dobri i pričekajte me dan-đva, neću li naći kc’^vu instrukciju — platiću Vam, moljaše on. — Kad nemaš novaca, a ti ćeš spavati u maloj sobici s Pavićem zajedno na istom krevetu, a zato ti ne ću naplaćivati ništa, samo ćeš učiti moga sina. — Tko je taj Pavić — upita Junuz i zabrinuto i veselo. — Jedan kovač. Hoćeš li? Zima je bila žestoka, nema kuda. Nije bilo druge nego pristat — Pa hoću — reče napokon Junuz. Sutra dan.nagje još jednu instrukciju da podu­ čava dvoje djece, a zato je dobivao ručak. Tako je prokuburio s ručkom i stanom do ferija. 0 večeri nije bilo ni govora. Druge godine na­ stavi isto kao i prošle godine i tako je životario sve dok nije maturirao. Sad je trebao ići na sveučilište, ali kamo sret- �X b e h a r tva? Junuz odIuči pokucati na vraia bogatijih gra­ nana. Nu i tamo se razočarao. Oni ljudi, koje je on držao pametnim, za koje je mislio da razumiju što ,e nauka i koliko je potrebna, da shvaćaju nevolju siromaha, koji želi, a materialne prilike ne dozvolja­ vaju mu učiti, ti su ga ljudi odbili, a ipak su i dalje ostali uvjereni, da ih svatko i sam Junuz mora i dalje poštivati, mora vjerovati da su rodoljubi, da su patriote. Junuz je bio odbijan s riječima: kad si siroma­ šak nemoj ni učiti dalje. Pa kad bi i svršio, kakva će nam biti korist od tebe? Šta imamo o,d ovih, koji su do sada svršili? Svaki se ukoči kad dogje u na­ rod, neće ni s jednim narodnim čovjekom ni da progovore. Uvijek su sa Švabama. U džamiji ih nema nikada. Uzalud ih je Junuz uvjeravao, da će to sve biti bolje kad nas bude više naobraženih, uzalud ih je uvjeravao, da će on i svi njegovi drugovi raditi za narod, nijesu vjerovali. Junuza je više peklo što na­ rod ima take pojmove o inteligenciji, nego što mu nijesu dali potpore. U sebi se zaklinjao, da će on uvjeriti svakoga, kako narodu mogu pomoći samo isklolovani ljudi, kako ga samo oni mogu dovesti do sreće — do pobjede, do blagostanja, da će se svak uvjeriti, da su škole i ljudi koji su ih svršili potrebni kao svagdanji kruh. Jedva je nekako sakupio putni trošak i on se smjelo uputi u tugji svijet — na sveučilište. Došao je u- veliko nepoznato mjesto, megju strane ljude, gdje nema osjećaja za njega, gdje n^ma samilosti, gdje ve neopaža jedan ni stotine ljudi, koji nemaju zalogaja kruha, niti imade gdje prenoćiti. Junuz je našao u jednom podrumu stan. Pola je mjeseca nekako platio, a pola obećao na dojdućega prvog. Prvi mjesec ručavao je od kolege do kolege, a za večeru opet ništa. U tom dogje „prvi". Junuz nije imao čime ‘platiti stana. Gazdarica čeka jedan, dva, tri dana, novaca nikad. Na četvrtoga mu pokaže vrata. Junuz je taj dan. hodao kao otrovan. Jedan mu je kolega dao deset helera. On je za tor*kupio kruha i s time proživio cijeli dan. U večer se njegovi dru­ govi razigjoše u stanove, a on ostade sam na klupi u jednom parku. Nije znao kuda će. — Pa mogu i ovdje prenoćiti — pomisli on u sebi i poče se namještati da legne. Smjestio se, ali zubi „igraju" po taktu, koji im dolazaše iz želudca. Junuz stisne zube, pritisnu želudac rukom i malo se umiri, a netko se oćuti blizu njega, Junuz progleda i opet stisne oči; dok ga netko udari nogom i pro­ mrmlja : Stehen Sie auf! Junuz opet otvori oči, ugle­ da više sebe čuvara parka, htjede mu nešto reći, ali mu došljak pokaza prstom vrata parka. Junuz ga je razumio i udaljio se iz parka. Išao je.jednom ulicom ne znajući ni sam kuda. Poslije nekoliko-satnog lu­ 463 tanja, dogje Junuz do jednog mosta. Pogleda pod most i vidje da nema vode. Ne razmišljajući dugo sigje pod most i legne na zemlju. Dugo nije mogao usnuti, spopadalo ga čudnovato čuvstvo a bilo mu je i studeno; Rano - - pred samu zoru probudi Ju­ nuza studen. Ogleda se oko sebe, sve bijaše tiho a nedaleko njega spavao je nekakav čovjek — Junuzu se činilo da je bio radnik. — Opet nijesam sam — pomisli Junuz odlazeći iz tog skrovišta. Tamo je redovito svaku noć dolazio desetak dana. On nije ni pomišljao da ostavi nauku i da ide u službu. Sve je podnosio strpljivo, pred očima mu je lebdilo geslo: energijom do cilja! Obra­ tio se na rogjake i znance, da ga podupru bar nešto. Jedan mu se rogjak ipak odazva molbi i obeća mu mjesečno slati deset forinti. Junuz je bio sav sretan: ta imao je bar za stan. Tako je prošla prva godina. Druge godine — u polovini — umre i zadnja pot­ pora — njegov rogjak — njegov dobrotvor zaklopio je za uvijek oči i tako Junuz opet ostade viseći o’suhoj grani gorke sudbine. On opet nije zdvojio. Otišao je do jedne redak­ cije i zamolio kakvu službu. Nakon dugog pretresanja ponude mu — da kolportira novine. Junuz i na to pristao. Taj je posao obavljao mjesec dana, a onda mu dadoše mjesto u redakciji. To je bio za Junuza napredak. Do podne je obično radio, a posle podne išao na predavanje. Ni ovo nije bilo takovo obezbjegjenje da se moglo živjeti bar bez patnje, ali Ju­ nuz je bio zadovoljan. Kad bi ga upitali zašto ovako pati odgovorio bi: za narod. Drugi su se tome da­ kako smijali, ali on bi nadodao: ko ima pred očima više ciljeve taj se ne plaši patnja, jer on zna, da će ih poslije u patriotskom radu zaboraviti. Kako bi se Junuz znao zanijeti govoreći o či­ stoći našeg naroda, o plemenitosti Muslimana, o ljepšoj budućnosti, o procvatu kulture o napretku Muslimana. Kad bi mu koji kolega dobacio: „Kad je tako ple­ menit taj narod, zašto je dopustio da ti stradaš učeći — da se tako patiš, on bi odgovorio: — Samo dok mi — narodna inteligencija po svršetku nauka zagjemo u narod i podučim ga kako je bio slavan a kako je sad zaostao u svemu, dok mu otvorimo oči, dok se on uvjeri da bez školova­ nih ljudi napredovati s duhom vremena ne može — vidjet ćete, kako će sve poći drugim pravcem, kako ćemo svi jednom dušom disati kako ćemo biti u svemu svi složni — braća u pravom smislu riječi. Tako je Junuz proživio sve tri zadnje godine. Napokon napravi ispit i krene pun volje za radom, na sve spreman da podigne narod na viši stepen kulture. Poslije malog čekanja bude namješten u jednom kotaru. Čim je došao u nov život, dade se na posao. Poče zalaziti s narodom, u razgovor, dolaziti sve češće �BEHAR 464 i češće s njima u doticaj i opazi, da mu se on čudi, ljudi ga čudno gledaju — skoro bježe — boje ga se. On je to shvatio — on ih je razumio. Ta ljudi nijesu bili vični, da se s njima o svačem razgovaraju ovaki ljudi — činovnici. Ljudi, koji nijesu bili vični gledati čovjeka u tijesnim haljinama u džamijama, iznenadili su se kad su vidjeli da Junuz svakog vakta hrli megju prvima u džamiju. Ljudi, koji su do tada slušali iz usta ovakih ljudi kao on, samo pogrde snebivali su se od čuda, da Junuz s njima tako blago postupa — bratski razgovara - s njima se druži. S toga malo po malo njegova je riječ vrijedila sve više i više, svijet se s njime obikne i za kratko vrijeme svak je hrlio Junuz ef. na savjet, njemu su še sasvim prepustili. Junuz je to jedva dočekao. On poče odmah raditi oko osnutko antialkoholističkogdruštva. Tomu brzo pogje za rukom, i za par mjeseci po ulici mjesto pijanih mladića i staraca čulo se bratsko razgovaranje u društvenim prostorijama — čulo se, kako Atif Hadžikad ć. X Junuz govori o radu, o učenju modernih zanata boljem obragjivanju zemlje, o vogjenju moderne'tr° govine o osnutku muslimanske banke i o svim ko' risnim pothvatima. Ljudi su. ga u svemu slušali. Sto je god predložio, usvajalo se jednoglasno. Svojim uplivom pokrenuo je interes za osnut­ kom banke i za kratko vrijeme vidio je, kako je kajišarstvu kucnuo zadnji čas. Kako gragjani i seljaci grnu jedan drugome, podmiruju potrebe u „Musli­ manskoj banci". Vidio je do sad pokvarene i u pjću ogrezle mladiće, kako sada marljivo radi svaki svoj posao, kako slobbdno vrijeme provode čitajući knjige iz svQje društvene knjižnice, kako starci šalju djecu na moderne zanate, a mlagji Muslimani otvaraju mo­ derne trgovine. Junuz je bio sretan — bio je potpuno zadovoljan. U tom radu . često mu je palo na pamet njegovo mukotrpno školovanje, ali bi odmah pomislio: „tempi passati!" — prošlo je! = Latinica i ćirilica. (Prema djeiu M. Kušara: „Povjest razvitka našeg jezika hrvatskog.") kon dugih prepiraka oko jezika i pravo­ pisa postiglo se napokon neko jedinstvo u ovom prijepornom pitanju. V u k na jednoj strani, a G a j na drugoj, učiniše u ovom pogledu za našu literaturu i jezik mnogo, te im za to velika hvala i slava i živi u uspomeni potomstva zahvalnoga. Zaslugom spomenute dvojice muževa te ustrajnim nastojanjem u započetom smislu oko reforme jezika i pravopisa od strane mlagjih radnika na polju filologije sla­ venske došlo se danas do toga rezultata, da je u na­ šoj književnosti usvojeno j e d n o n a r j e č j e jek a v s k o (hercegovačko), što ga je Vuk kao najpra­ vilnije i najraširenije u našem narodu do toga stepeha digao, te su ga kasnije malo po malo i naši ilirci počeli uvagjati i danas — možemo reći — unišla je i prodrla općenito u knjigu jekavština, osim kod istočnog ogranka našeg naroda (Srbi), koji se na štetu književnog jedinstva služe i u knjizi svojom ekavštinom. Kao temelj književnom jeziku priznato je dakle gotovo kod cijelog našeg naroda narječje hercego­ vačko i tim je udaren osnov književnom jedinstvu, koje je još više dobilo vrijednosti i izraza i u tom 1 faktu, što se ovaj knjiž. jezik piše i j e d n i m p r a ­ v o p i s o m, naime čisto fonetskim; fonetska ortogra­ fija jest najveJ stepen, do kojeg je došlo čovječanstvo u bilježenju svojih misli, jer u ovom pravopisu ima svaki glas samo jedno slovo, te prema istom glasu dolazi uvijek i isto slovo i obratno, te se ne pišu glasovi, koji se ne izgovaraju. Ovakav način pisanja nije uvijek bio u običaju, ma da je narod vazda ovako govorio, nego je učeno etimološko pisanje do ne­ davno vladalo, dok nije kao nenaravno, zapleteno i teško posve odbačeno, a govor narodni uvažen bio, te je na taj način fonetika kao jednostavno i lako pi­ sanje općenito usvojena; ii etimološkoj 'autografiji moglo je jedno slovo označivati i zastupati više gla­ sova, što je vodilo do poteškoća i zabuna, jer se pre­ više udaljio književni jezik od narodnog govora; tako je n. pr. u primjeru „izbaci" slovo z zastupalo glas c ; u istjerati glas s, u izljubiti glas ž, u iščupati glas š; zatim se mogao jedan glas bilježiti sa više slova, n. pr. ištem, družtvo, junačtvo, sljubiti, gdje je glas s zastupan slovima: š, ž, č, s, ili su se pisala slova, koja se u izgovoru ne čuju: radostno, gdje se t neizgovara ili n. pr. u izza jedno z se ne čuje. Ovaj je pravopis potisnut od boljeg, naravnijeg i prostijeg �X b e h a r fonetskog pravopisa, koji nije svojina i izum jednog čovjeka — ka0 što se Vuk kao izumilac nazivao — nego je narod ovako govorio; pa je narodni govor uzet u knjigu, kao što je i naravno. Eto, na ovaj na­ čin došlo se do j e d i n s t v a u k n j i ž e v n o m j e­ zi ku i p r a v o p i s u . — Uz ovo jedinstvo stoji još i danas dualizam u pismu, koji mnogo smeta jedin­ stvu našeg književnog jezika, jer se knjige na jednoj strani štampaju latinicom, na drugoj pak ćirilicom, te je usljed ovog dvostrukog pisanja donekle i čita­ lačka publfka u dva tabora podijeljena, čitajući i upo­ trebljavajući samo jedno pismo. Jedinstvo se u knji­ ževnom jeziku ne može postići, dok se ne počne pi­ sati samo jednim slovima; jest, to je očito, ali se od­ mah nameće pitanje, kojim ćemo slovima pisati, da li latinicom ili ćirilicom? Da odgovorimo na oyo pi­ tanje, nužno je pogledati na oba naša alfabeta. U pisanju našeg jezika (hrvatskog ili srpskog) služimo se danas ili latinicom, kako ju je Gaj refor­ mirao, ili ćirilicom, kako ju je Vuk za jezik udesio. Ćirilica je u običaju kod pravoslavnih, a latinica kod katolika i muslimana. Od katolika i muslimana pišu ćirilicom samo oni, koji se* po narodnosti Srbima pri znaju. Prema ovom se vidi, da je ćirilica usko skop­ čana uz pravoslavlje i srpstvo, latinica pak uz kato­ ličanstvo i hrvatstvo. A kako je još i danas izmegju Srba i Hrvata nesloga, mržnja i razdor korijen odr­ žalo dogagja se, da Srbi latinicu, a Hrvati ćirilicu ne upotrebljavaju ili uopće ne uče drugog alfabeta, nego samo jedan poznaju. Zato. se knjige u Srbiji tiskaju samo ćirilicom, a u Hrvatskoj opet samo latinicom, u Bosni pak samo Srbi pišu i štampaju ćirilicom, a drugi svi latinicom (katolici, muslimani, jevreji), te je prema ovom i čitalački svijet podijeljen. Ove će nam navode potvrditi taj fakat, da se ovako tiskaju bele­ tristik a djela, da se žurnalistika prema ovom ravna i drži, nadalje da se knjige pretiskavaju latinicom, za hrvatsku ili obratno iz latinice na ćirilicu za srpsku čitalačku publiku; zatim da se knjige prevagjaju lati­ nicom od Hrvata, a ćirilicom od Srba za svoj čita­ lački krug. Ova nesloga u pismu jest na štetu razvoja i na­ pretka naše književnosti, jer ako se tiska knjiga samo u jednom pismu, tad joj je ograničen broj čitalaca, ako pak u oba pisma, tad je trošak dvostruko veći. Kad bi se rabio samo jedan alfabet, bilo latinski ili ćiril­ ski, tad bi se bolje i knjige raspačavale, trošak bio manji, a čitateljstvo mnogobrojnije, tad bi se i knjige više tiskale i mjesto jedne knjige u oba alfabeta, imali bismo dvije, kako u izvornom, tako i u prijevodnom radu. Pocjepkanost naših alfabeta nosi još i drugu Štetu, koja leži u tome, što polovica našeg na­ roda ne čita i ne poznaje knjige one druge polovice našeg naroda, te se radi ovog momenta i tugje, a mržnja i nesloga raste. Nesloga u pravopisu dakle je 465 uzrok, da naše knjige slabo napreduju, pocjepanost u alfabetu krči i utire put, koji vodi našem zlu. Ovo bi se zlo dalo ukloniti ili na taj način, da svi upotreb­ ljavamo jednako oba alfabeta, ili pak da se jednog okanimo, a da drugi svi prihvatimo. No vrlo je teško odlučiti se na prihvaćenje jed­ nog pisma, jer su slova — tako reći — usko spo­ jena sa vjerom i narodnošću, te većina misli, da. bi — kad bi drugi alfabet i druga slova prihvatili — već tim se iznevjerili i Bogu i narodu svome. Učiti pak oba alfabeta, znači gubiti dvostruko vremena i truda, dok se oba pisma nauče, znači dalje otešćavati posao tugjincima, koji bi htjeli naučiti jezik naš, jer moraju učiti obe vrste slova, radi čega se teško i la­ ćaju ovog posla, ili ga brzo i zabace, ako su zapo­ čeli, zbog čega je naš jezik i narod manje poznat u stranom svijetu. Ovo su štete pismenog dualizma! Ali što narod neće da prihvati jedno pismo, to je puka predrasuda, koju će nauka vremenom ostraniti i naš narod u tom složiti, da prihvati samo jedno pismo, kao što je već općenito primljen jedan jezik i jedan pravopis u knjigi. Ovdje nam se nameće pitanje, za koje je pismo veći izgled u.pobjedu, da li će nestati ćirilice ili la­ tinice? Ako to uvažimo - - a to se ne smije s oka smetnuti — da je latinica već postala internacijonalno pismo, da se njom služe gotovo svi narodi kao svojim alfabetom, da je latinica i nama i tugjin­ cima poznata već po latinskom i romanskim jezicima, a da ćirilicu moramo napose učiti i upoznati, tada se čini i vjerojatnije i pravednije, da se ćirilici dosudi sudbina uzmaka, da se istisne, a latinica uvede. No zaštinici ćirilice vele, da je ćirilica u tom bolja od latinice, jer je n a r o d n o s l a v e n s k o pismo, dok je latinica romansko, a gotica njemačko pismo, zatim jer je za naš jezik mnogo savršenija od latinice.. Da je ćirilica narodno slavensko pismo, to je prava istina — ta poznato je, da je u Bugarskoj najglavnija promjena u radu slav. apostola učinjena za­ mjena glagolice, kojom su slav. prosvjetitelji pisali, sa novim pismom lakšim, ć i r i l i c o m , t j. zamjena glagolice sa grčkim uncijalnim pismom, koje je spe­ cijalno za slav. glasove uregjeno, pri čemu je iz gla­ golice nekoliko slova uzeto. — Ali ćirilica ne karekterizira slavensku narodnost onako, kao što latinica romansku, ili gotica njemačku, jer je latinica u obi­ čaju kod svih romanskih, naroda, a gotica kod cijelog njemačkog naroda, dok ćirilica nije obična kod svih Slavena, jer je ne poznaju, niti su je ikada poznavali sjev. zap. Slaveni, šta više od južnih i istočnih Sla­ vena treba otcijepiti Hrvate i Slovence, koji se danas ne služe ćirilicom, a u staro doba su se njom rijetko služili i to najviše u južnoj Dalmaciji i jugo-istočnoj Bosni. Ćirilica nije dakle opće slav. pismo, već ovo ime zaslužuje samo stara glagolica, koju su u proš­ �BEHAR 466 losti upotrebljavali (IX. i X. vijek) ne samo južni i istočni, nego i sjev.-zap. Slaveni u cijelom opsegu stare Velike Moravske i Češke, kako nam svjedoče kijevski i praški fragmenti. Glagolica kod Hrvata upotrebljavala se već od IX. vijeka, a od 12—16. v. bila je glagolica i hrvatski jezik jedini oblik književ­ nog i pismenog života, a sva je prilika, da su i Srbi, kad je bugarska vlast dosizala i preko srp. zemlje do Dunava i Drave i kad je kod Bugara glagolica evala, a kod Hrvata opet na drugoj strani isključivo rab­ ljena, — znali i rabili glagolsko pismo. Ćirilica je u Bugarskoj za vlade Simeona (893.-927.) počela mah preotimati i istiskivati glagolicu, dok se u Macedonija glagolica bolje održala. Iz Bugarske je ćirilica dopala u Srbiju, gdje se u XII. v. javljaju njezini prvi tragovi, zatim u Rusiju. Od Srba se kasnije proširila ćirilica i megju Hrvate, a osobito u Bosnu, južnu Dalmaciju, odakle ipak nije mogla potisnuti glagolicu. Glagolica je dakle opće slavensko pismo, a ne ćiri­ lica, kako bi neki htjeli da bude. Ćirilica je sačuvala nekoliko glagolskih pismena, kao n. pr. ž, ć, t, š, a sva lsu ostala uzeta iz grčkog alfabeta* ili su postali kombinacijom od grč. slova (kao lj, nj, ć, gj), ali i spomenuta glagol, slova dolaze u ćirilici bez onih mno­ gih zavoja i preudešena prema grč. uncijalnom pismu. Po svom postanju dakle nije ćirilica slav. pismo, već grčko, baš kao što je latinica latinske pismo. Kod ćirilice su uzeta sva slova ili iz grčkog pisma ili su postala diferenciranjem grčkih slova; kod latinice imamo isti slučaj, da su slova uzeta iz latinskog alfabetn ili su postala razjednačivanjem Iat. slova (kao š, ž, č, ć). Po svom p o s t a n j u dakle oba su naša alfabeta, i latinica i ćirilica — tugja pisma, a po u p o t r e b i j a v a n j u jest i jedno i drugo pismo pravo narodno slavensko pismo, pa kao što ćirilicu od vajkada rabe južni (jedan dio, naime: Bugari i Srbi) i istočni Slaveni, tako je latinica od vajkada .u običaju kod sjev. zap. Slavena i jednog dijela južnih. Ali ći­ rilica nije ni savršenija za naš jezik, kako ju je Vuk Musa Ćazim Ćatić: — X udesio, od latinice, kako ju je Gaj preuredio, a D ničić do konca reformirao. Gajevo pismo imalo je*t' manu, što nije moglo označiti razliku megju gias U i grupom d + j, zatim megju lj i skupom 1-j-j, m * nj i n + j, megju^ dž i'd + ž . Ali je Gajevu Iatinicn kašnje popravio i dotjerao Daničić, kad je prvi Puj u monumentalnom akad. rječniku (1880.—82.) uveo četiri nova znaka, za latinicu i to za ćirilsko znaIc đ, za ćiril. ji znak I, za ćiril. h, znak nj, te za ćiril ? znak dž. I ovako reformirana latinica ne zaostaje ni u kojem pogledu iz ćirilice Vukove. Ova reforma nije Daničićev izum, već je taj način za pisanje slova raznih u komparativnim gramatikama upotrebljavan a Daničić je pri udešavanju latinice za naše potrebe uzeo ovaj način bilježenja slova. Ovako nam dakle postaje jasno, da ćirilica nije ni narodnija ni savrše­ nija od latinice! Ali kako je latinica zgodnija od ći­ rilice i kako nam je dvojak alfabet u književnom je­ ziku vrlo štetonosan, to je sigurno opravdano, da ći­ rilice nestane iz naše literature. Trebalo bi je najprije ukloniti iz znanosti na način obrazovanih Nijemaca koji su u znanosti posve ostavili goticu, a uzeli lati­ nicu. Izbacivši ćirilicu iz literature ne će se tim reći, da se taj alfabet potpuno zanemari i zaboravi. To ne[ jer se u istočnog naroda našeg smatra ćirilica narod­ nom /vetinjom, pa stoga ne bi ni opravdano ni ple­ menito bilo, da ćirilicu na taku sudbinu osudimo. Mjesto, gdje se upotrebljavanje ćirilice ne bi nikada smjelo smetati, bilo bi najbolje i najpodesnije istočna crkva, kao što je zap. crkva ono mjesto, "gdje se ne bi nikada smjela smetati poraba glagolice. I zaista nema prikladnijeg ni dostojnijeg mjesta, da se čuvaju i njeguju narodne svetinje, od hrama božjega! Tako bi se jedinstvo u književnosti mal ne posve postiglo, jedina tačka ostala bi: ime jezika da bude samo jedno hrvatski ili srpski. Ova su dva imena u neprestanoj borbi, te će sigurno iedno prevladati tekom vremena, ćemu bi moglo i to pripomoći, ako našem dušmanu uspije da proguta i uništi jedan jezik i ime Tako bi posve dualizma nestalo! ----- S osmaniijskog Pamasa. i. Moje gnijezdo. U veselju pj srne, u prvom sevdahu Jedno mirno gniezdo bijah sebi svio: Uspomena cvieća u njemu je cvalo I opojni miris ko ambra se lio, A čežnje i snovi viš njeg lepršahu Kao lake ptice pozlačenih krila — I liepo je bilo moje gniezdo malo, Ljepše, nego azil čarobnije vila. Kadkad bi iz gniezda srebren glas zazuji, Sladak kao akord poljubaca mekih, Katkad šum bi opet ko muzika slapa Po grudima što mu mjesečina kapa Kroz uho mi mašte etirski prostruji; A gdjekad bi svuda dubok mir zavlad’o �b e h a r X 467 I u sjenu gniezda — kao disaj ruža — Sa večernjeg krila tek bi sanak pad’o; I tada bi moja opojena duša Zadrhtala s čežnje kao listak neki. /H l ja ljubljah pokoj malog gniezda svoga I čeznući čekah, kad će Morfej stići... Dok jednoga dana odletješe ptići I sunčane ptice iz gniezda moga, A mirisno cvieće potrga mi tada Jedna nježna ruka sa lepezom rujnom — Ja svoju promatram sliku, vjerujuć u nemoć kista božju umjetnost slavim sred svjetla i crne tame; f katkad i sama narav ne ima čara za me 1 svigja mi se ništa. Pa ja bih tada htio drukčije vidjeti lice, Lice bolesno i plačno — puno tuge i sjete... Ah, s toga mjesto pjesme katkad s cimbalske žice oamo mi uzdasi lete! Teufik Fikret. Hej, baš za to nema nigdje mira sada, Mojoj pustoj duši i srdašcu nujnom... Teufik Fikret. III. Zlatni snijeg. Pomješajte tminu noći sa sniežnom bjelinom: Baš je nebo takom bojom prevučeno bilo! — Pod drvećem razlila se pustoš sa tišinom, Tek s daleka obzorju su na kadifno krilo Ognjen-suze prosipale jedne sv’jeće oči. II. Slikajući... Moj kist — bolesna grana s debla u suhoj gori — U ruci dršće mi, tiho s uzdahom čežnje i boli; Ah, dršće krvlju, što je po travi zelenoj proli, Htijuć da cvjetak stvori. Već deset dana moja slikarska mori se mis’o, Da talas jednog čuvstva prikaže u vjernoj boji — I ja tu promatram sliku. — Ah, kol’ko truda me stoji!... — Baš sad bih, sad bih je zbris’o. Blieda jesen stajala je u plaštu od tuge I čeznula u spokojstvu sebi sličnu dušu; Snažni vjetri pirili su, uzdišuć, kroz luge, Ko iz srca očajničkog kad uzdasi pušu — I stabla su zadrhtala u dubokoj noći, Pa s njih lišće padat poče, — a ja nj’emo stojim: Zlatni snijeg snj’ežio je pred očima mojim. Teufik Fikret* Tri brata pogagjača, Narodna pripovijetka. jednome selu. živjela tri brata. Nijesu imali ništa drugo, osim jedne kobilice, koja im je ostala našljedstvo iza očine smrti. Jed­ noga dana puste braća kobilu u polje, da se napase, ali kad bi vrieme, da se vrati kući, kobile nije bilo; više se ne vrati Skoče sva tri brata i počnu tražiti na sve četiri Strane, ali je nigdje. Ko da u zemlju propade. Na to če reći stariji brat: E, vala braćo, baš nije pametno, da mi ovako zašto, ni zašto, pustimo džabe cielo dobro. Već daj, da mi gatamo. Ono je jedan a nas' smo trojica pa ćemo je tražiti po svietu. E pa de, odgovore braća — samo ko je stariji, nek počinje prvi, a onda je reda mlagjemu. — Našu je kobilu ukro Musa — poče prvi brat. — E ako mu je ime Musa, onda je auga nosa — reče drugi. Ako mu je ime Musa a duga nosa, onda mu visi straga duga kesa, reče najmlagji brat, a onda sva trojica, pogju da traže po svietu Musu, da im plati ili vrati kolibu. Išli su dulje vremena, dok dogjoše do jedne njive. U njoj su orala dva čovjeka, te onaj, koji je držao plug viknu prvome. — Ustavi Musa. — Eno Muse — . trgne se stariji brat. — Eno Muse, duga nosa reče drugi. — A eno mu straga visi duga kesa. Hajdemo zaiskati svoju kobilu — reče najmlagji — a onda svi u njivu i stanu sva trojica pred orače. — E Musa, kamo kobila — poče prvi. �468 BEHAR Kaka kobila, Bog s V a m a--u čudućeMusa neznajući ni zašto. — Niti znam kaka je kobila niti sam je vidio. — Ništa, ništa, Musa, kobila se hoće na srijedu, pa vidio je nevidio, ništa ne fali — reče drugi. — Ja, ja, Musa, kobilu na srijedu ili će krv pasti. Znaš ti bolan, da mi ništa drugo nemamo, osim one kobile, da je ti ukradeš? — zaintači najmlagji brat.. — Ama ljudi, šta je vama? Niti ja vas znadem, niti vaše kobile, pa da je ukradem. — Ništa zato. Nas nije briga, znaš li nas ili ko­ bilu, već hoćemo živu kobilu na srijedi — zagalame braća. Be otud, be odovud, poćeraj dole, poćeraj gor’ i najposli moradoše svi pred kadiju. — Lijepi kadija, niti znam njiha, ni kobile a na­ pali me na sred božije pravde, ni zašto. Nedaj me lijepi kadija - - počne Musa moliti. — Musa, glava će pasti s ramena. Već kobilu pa se ništa neboj. Ispita kadija što je i kako, pa kada dozna, što je po srijedi, odgodi raspravu za dojdući dan, pustivši Musu, rekavši mu, da sutra dogje, a braću zastavi kod sebe na konaku i zapovjedi jednome slugi, d< ih dobro posluži i da im- janje ispeče, pa kada budu večerali, da izigje iz sobe i da presluša, šta će braća govoriti, pa da mu sve ispriča. Sluga sve uredi, kako je kadija naredio, a onda izigje iz sobe i stane pred vrata, da presluša šta će braća govoriti. Taman se on namjesti uz vrata, kada ču govor iz sobe. — Meni braćo pogača miri mrtvijem — govorio je najstariji brat. — Meni meso zaudara krmetinom — govorio je drugi. — Ako pogača miri mrtvijem, a janje žandara krmetinom i kadija je kopile. Lomte braćo, da jedemo — reče treći i sva trojica počnu jesti. Sluga je čuo razgovor pred vratima, ali kad ga je sutra dan upitao, kadija nne smio kazati, dok my nije kadija obećao, da mu neće ništa učiniti f Sluga mu ispriča sve, što je i kako je. Pozove kadija seljaka i upita ga, otkuda mu brašno. — Lijepi kadija — odgovori seljak — ja Sam imao na pretek šenice, pa pošto nisam imao prostora u svojoj zemlji, da j e usijem, stoga sam uskopao obližnje groblje i otale sam dobio brašno. Kadija pusti seljaka i pozove drugoga koji je uzgajao janje i upita ga, kako ga je uzgojio. Lijepi kadija odgovori drugi seljak — ja sam imao jednu bolesnu ovcu, pa kada se je ojanjila odma je batisala. Ja nisam imao čim drugim da ga othranim, nego ga pustim pod krmaču i tako ga othranim. Radija uzme golubinje jaje u ruku pa pravo u. mešćenu gdje su ga čekala tri brata i četvrti Musa. Kada je kadija unišao, odma pruži ruku prama braći i upita: — E ako pogodite, što je u ruci, onda je Musa gotov, mora vam platiti. Braća se pogledaju, izmegju se, dok dva mlagja namignu na starijega, da počinje. E, što god je okruglo je — poče prvi. — E, kad je okruglo i bijelo je — reče drugi. — E, kad je okruglo i bijelo nije ništa drugo nego je jaje. Otvori ruku kadija. — E plaćaj Musa, neima druge — reče kadija otvarajući ruku a jaje se zabijeli. Musa se poče braniti i izgovarati, kako on ne zna ni za kakvu kobiiu ali najposlije morade poteg­ nuti dugu kesu i platiti braći, a oni veseli naplativši kobilu okrenu kući pjevajući a Musa sveže opet kesu i okrene plačući svojoj. Zabilježio M ustafa Muharemagić. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1909 Description An account of the resource Br. 1-2 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1909 Rights Information about rights held in and over the resource This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 469c26ef-6fad-4128-b4a7-c67f53e79127 https://kolekcije.nub.ba/files/original/8ba3a861e8112c0dff9f4483d35c8a40.pdf 8b0f12637fc2bd4e76f0859d864e22b5 PDF Text Text List za prosvjetu muslimana u Bosni i Hercegovini. 15. oktobra 1910. V U snf r e d n f k ® v o r ,li SA R A JE V O . 11. Ševala 1328. Uregiuje: Redakcloni odbor. Šahinović Hamid Ekrem. S A D R Ž A I: Našim čitaocima. T e u fik F i k r e t — Ć a z im Ć a tić ; Potreba vjere. D ž e la l S a h i r — Ć a z in i Ć a tić : Resignacija. La: Reformiranje medresa. E k rem : Moj Saradnik. Š e k ib A kif — Ć a z im Ć a tić : Mrtvi sanci. Edi b: Borba. Dr. D. Cholera asiatica. Sličice iz naroda. G j u I B e h a r: Nesugjeno zlato. L is ta k . Književne i kulturne bilješke. Književnost. Svaštice. Šta ima rtova. Našim pretplatnicima. U životu nikada više! 600 komada samo K 4*20. 1 krasni pozlaćeni sat sa lancem točno idući, sa 3-gođtšnjom jamstvom. 1 mod. svilena kravata za gospodu 3 kom. finih žepnih rubaca, 1 krasan prsten sa kamenom, 1 krasna kožnata novčarka, 1 krasno žepno srcalo, 1 par puceta za manžete, 3 puceta za košulje, 3% double zlato sa patentnim zaporom, I prima pisaća sprava od nikla, 10 kom. lijepih umjet, razglednica, 1 elegantni parižki broš za gospogje (novostj, 1 par naušnica sa simili-briljanti vrlo krasno, 3 žaljiva predmeta, vrlo potrebnih u kući. Sve skupa sa satom, koji je sam taj novac vrijedan, stoji samo K 4‘20. Razašilje uz pouzeće ili unapried poslani novac, bečka centralna tvrtka za razašiljanje I * • K P ftfe O V 1 7 0 * NB. Za predmete koji se ne svigjaju vraćamo novac. �^ Broj 1._____ Rehar" ialazi dva pata mjesečno, Cijena mu je za Bosnu i Hercegovinu na godinu 10, na po godine 5 kruna; za. ^lake 6 kruna, a za sve ostale zemlje 12 franaka na godinu. A Jfc - BEHAR LIST ZA PROSVJETU MUSLIMANA U BOSNI I HERCEGOVINI. brojevi 50 helera. R ukopisi se ne vraćaju. ------- - Neplaćena se pisma ne primaliu - ~— P ojed in i God. XI. Za oglase plača se prvi put za cijelu stranu 40, za pola 20, za osminu 6, a za šestnaestinu 4 krune. Slije­ deća uvrštenja uz popust. Za prijevode oglasa iz jed­ noga jezika u drugi računa se 8 kruna po stranici. = Pretplata i rukopisi šalju se: Uredništvu „Behara" u Sarajevu. Sve pošiljke neka se šalju jedino poštom. PLATIVO I UTUŽIVO U SARAJEVU. 15. o k t o b r a 1910. SARAJEVO 11. Š ev a la 1 3 2 8 . Našim čitaocima. ako je već javljeno prije nekoliko vremena putem novinstva, list „Behar" mijenja prigdom svoga nastupa u jedanestu godinu svoga vlasnika i urednika, a s tim zajedno mijenja i svoj pravac i program, kojega je imao zadnje dvije godine, te će u buduće izlaziti kao isključivo islamski književno kulturni list. Ovu rečenicu naročito naglašujemo, jer držimo daje islamski narod u Bosni i Hercegovini ušljed zadnjih političkih dogagjaja postao kao oaza megju drugim ovdje u zemlji narodima, pak kao takav bez dvojbe će trebati uz ostale naše islamske prosvjetne institucije i jedan kjiževno-kulturni list. Ta potreba opažala se još prije jednog decenija, a držimo, da je ta potreba danas, kada je islamski narod dosta i kulturno i politički napredovao još veća, pa je ta ideja i povela sadanju redakciju „Behara", da list učini čistim muslimanskim listom. Možda će kogod ovome i prigovoriti, ali naše je duboko uvjerenje, da je islamski narod u Bosni upućen u svakom pogledu jedino sam na se, jer ne samo svojom uzvišenom vjerom, nego i običajima i samim životom, pak osobito ekonomskim svojim interesima te i političkim težnjama odvojen je od drugoga autohtonog naroda svih zemalja a daleko odvojen od onih stranaca, koji dogjoše svojim poslom u ove lijene zemlje. Pokoravajući se tome uvjerenju, dužnost nam je, da i radimo tako, pa kako je kome već dosugjeno, neko na polju vjerskom, neko na političkom, a naša će biti dužnost da otvorimo stupce u listu „Beharu" svakome muslimanu, koga je Bog nadario perom i spremom, pak hoće da poučava svoj narod i da svoj narod prosvjećuje. Kogod hoće objektivno stvar prosugjivati, taj nam neće stavljati prigovora, što se ovako malo separiramo, jer će uvidjeti, da smo i mi separirani od sudbine, ali na koju se mi ne tužimo. Polazeći sa ovoga stanovišta mi ćemo u kratko razviti program na koji kanimo naš list postaviti sa primjetbom, da je svakome muslimanu slobodno prigovoriti pa ne samo sad nego i u buduće, ako opazi, da smo se i za dlaku udaljili od općenitih islamskih interesa pa na kome god to polju bilo. Ovakav prigovor smatraćemo jedino poukom i takovu ćemo pouku s draga srca primiti. Prvo je što moramo istaknuti, da ona nutarnja politička nesloga u islamskom narodu za redakciju „Behara" jednostavno ne će opstojati, dobar prilog rada od koga god poticalo, samo nek je od muslimana, naći će mjesta u listu „Beharu." Političko strančarstvo, koje se na žalost dosta uvriježilo u narodnu muslimansku krv na redakciju ne će utjecati, jer * �472 BEHAR XI mi hoćemo da „Beharu bude islamski list, a nikako list koje od postojećih stranaka ili Bože sačuvaj list još i trećeg kakvog elementa. Ovu tačku našega programa osobito ističemo j držimo, da govorimo iz duše čitava islamskoga naroda Bosne i Hercegovine. Što se tiče odgojne strane lista, to moramo staviti nepromjenljiv princip da će se strogom kontrolom upuštati gradivo u list uz nastojanje, da sve što ulazi u list bude u čistom islamskom duhu tako, da listu bude osigurana sloboda pristupa u islamsku familiju, jer je naša najveća želja, da djelujemo u islamskoj familiji prosvjetno, ali islamski prosvjetno. U to ime uzdamo se. od naših pedagoga muslimana, da ne će požaliti truda, da svojim radom, a kroz list „Behar" doprinesu svome narodu lijepih pedagoško-poučnih stvari i tako se oduže onome, što narod od njih i traži. Kako je sada nakon burnih vremena u državi našega halife zavladala uz narodnu slobodu tako i sloboda u mišljenju i pisanju te svi oni ljudi, koji su morali da šute ili da pod strogom cenzurom govore u javnosti, danas započeli svojski na svim poljima, da svoj narod prosvjeduju, to se nadamo, da će oni muslimani, koji vladaju turskim jezikom plodove novoga mišljenja u državi halife rado prenositi i na naš jezik te tako zadržati i muslimanski narod Bosne i Hercegovine u prosvjetnom kontaktu sa muslimanima u državi halife, a mi ćemo takove radove sa oduševljenjem donositi u „Beharu". Osobito pažnju svraća n a še ugledni list „Sirati rnustekim", pa se je nadati, da ćemo i mi imati prilike, da u listu „Beharu" donesemo ove lijepe rasprave, što ih taj list donosi. Dakako da to ovisi od ljudi koji su vješti turskom jeziku i koji hoće svome narodu nešta uraditi. Kako rekosmo za list „Sirati rnustekim" to vrijedi i za ostale listove na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Osobito valja istaknuti modernu tursku literaturu, gdje je u slobodi propjevao svak, ko ljubi svoj narod i svoju domovinu. Ovdje valja napomenuti, da je jedna grehota onome ko vlada jednim stranim jezikom, a ne će da prenosi lijepe stvari iz toga jezika na jezik svoga naroda. Nadalje otvoriće „Behar" svoje stupce našim pjesnicima i piscima osobito mlagjim početnicima. Mislimo, da nema ljepše i burnije prošlošti kao što je prošlost bosansko-hercegovačkih muslimana, obilna ratovima, obilna ljudima čvrstih karaktera, obilna i jadama, što ih je muslimanski narod podnosio, pa kuda ljepših momenata za pjesnika i književnika, da svojoj mašti pusti krila, da crta i kritikuje, da iz prošlosti poučava svoj narod za sadašnjost i budućnost; ta svaki kamen svaki klanac u Bosni i Hercegovini nije ništa drugo nego list naše prošlosti, prošlošti takove, kojom se svaki bosanski musliman može sa pravom podičiti. Tu je kako rekosmo gradiva izobilja, samo još treba vješta ruka, pa eto romana, novela, drama eposa i crtica. Osim prošlosti i sadanji život muslimana u Bosni i Hercegovini daje gradiva piscu, da se odlikuje, a nadati se, da će se i mnogi odlikovati. U svakoga je književno-kul­ turnog lista ponajglavnije ova tako zvana beletristika, pa se uzdamo, da će i „Behar" upravo obilovati ovakim lijepim stvarima. Kako mi namjeravamo od lista „Behara" učiniti jednu kulturnu reviju, dakle ne mis­ limo se samo baviti beletrističkim produktima, nego takogjer i stvari donositi, koje ne spadaju strogo u beletristiku, to unaprijed izjavljujemo, da ćemo donositi stvari iz narodne ekonomije. Naročito bi nas veselilo, ako bi se kogod našao od naše nteligencije, da nam toli opjevano agrarno pitanje obradi, ali ne ša polemikom, nego čisto znanstveno, da po mogćnosti raščisti pojmove šta je kmet u Evropi bio, a šta je današnji odnošaj u Bosni i Hercegovini megju vlasnikom i obragjivaćem zemlje, ali kako rekosmo tu i tima slične stvari treba sa strane znanosti obragjivati, jer drukčije ne može naći mjesta u našem listu. Mi se nadamo, da ćemo od strane naše inteligencije u tome pothvatu biti dovoljno poduprti, da ćemo list na svaki način moći uzdržati na visini. �XI BEHAR 473 Pored narodne ekonomije redakcija lista „Behara« kam stvoriti rubriku o zdravstvu, pak je sada na muslimanima liječnicima, a tih imademo već lijep broj, da svojim radom doprinesu na tom polju, da i sa te strane bude list obilan i poučan. Sa sakupljanjem narodnog blaga ne će se ni u buduće prestati, jer redakcija kani i u tom pogledu udovoljiti svojim čitateljima. Dakako da će se list vazda svršavati kao i kod drugih listova sa „Listkom« kome će se posvećivati osobita briga, da ponajprije sve kulturne pojave i momente islamskog naroda u Bosni i Hercegovini budu zabilježene, a onda po mogućnosti i ostalih islamskih naroda, a valja još napomenuti, da će nakon listka vazda biti zabilježeni važniji politički dogagjaji u čitavom svijetu kronvloškim radom. Kako se dakle vidi od strane redakcije „Behara« sva je dobra volja, da se list digne na visinu i da potpuno bude odgovarao svome pozivu, a sada je red na saradnicima, da stvar ozbiljno shvate i zbilja počnu saragjivati, a druga je dužnost na čitaocima i uopće na narodu islamskom, da sa pretplatom i raširivanjem osigura listu „Beharu« što stalniju i čvršću podlogu, jer samo tako može se i list uzdržati. Mi se čvrsto nadamo, da će se ovakom pozivu odazvati ljudi, pa polazimo na rad šaljući selam svakome, ko želji narodu islamskom prosvjete moleći ga, da nas potpomogne. Sarajevo, u oktobru 1910. Redakcija „Behara«. L1STAK. o Književne i kulturne bilješke. Klub muslimanske omladine u Banjo] Luci priregjivao je zabavu s jgrankom, koja se je obdržavala treći dan Bajrama u petak 7. oktobra 1910. u prostorijama »Hotel Bosne«, čist prihod namijenjen je u korist društvene blagajne i za banjalučku musli­ mansku sirotinjsku zakladu. Na zabavi je bio ovaj raspored: 1. H. Buljušnić: „Gajretova himna1*, pjeva muški zbor; 2. Kačerovsky: „Sevdalinke11 a) „Sinoć mi sokou, b) „Šano dušo ŠanoM pjeva g. Muhamed Alihodžić, prati ga iz blagonaklo­ nosti gdja. DerenĆin; 3. Vilhar: „Rasti ružo** pjeva muški zbor; 4. „Guslam*1, sviraju na tamburama gg. M. Jankač i R. Kovačević uz pratnju glasovira. 5. P u n i c a , šala u jednom činu od Ekrema. Djačkasof. a. Pred mjesec dana obdržavala se skup­ ština u prostorijama društva »Gajreta« u svrhu, da se u Sarajevu osnuje djačka safra za one muslimanske djake srednjih škola, koji usljed pretijesnih prostorija ovdašnjeg islamskog konvikta moraju se hraniti po aščinicama ili po privatnim stanovima. Skupštini je prisustvovao dosta golem broj muslimanske inteligen­ Pm cije kao i gragjanstva glavnoga grada Sarajeva, te je padalo predloga i zaključaka a na koncu je izabran poseban odbor, da dalje preuzme poslove oko ostvarenja te namisli. Mi držimo, da nema ni jed­ noga muslimana, koji ne će taj korak pohvaliti, a onda mu je dužnost, da prilogom ’ i savjetom po­ dupre to novo, a zbilja za nas potrebno poduzeće za narodno dobro. Na skupštini se već odmah uplatila li­ jepa svota, kao početak, a mi preporučujući tu ideju pozivamo svakoga muslimana, da što izdašnije podupre tu novu stečevinu. Islamska fabrika čarapa u Sarajeva. Zadnjih dana obdržavala se je jedna skupština u prostorija­ ma društva „Hurijeta« u svrhu organizacije društva na akcije za osnutak fabrike čarapa u Sarajevu. O toku skupštine i zaključcima objavilo je islamski na­ rod domaće novinstvo, stoga ćemo mi preko toga prijeći, ali valja napomenuti ideju, koja je kod toga poduzeća vodila ljude, što su se odazvali na toj skupštini. Kako je poznato u našem glavnom gradu imade toliko muslimanske sirotinje, a sve u zdravlje napretka i nečije kulture, da se čovjeku čisto sažaljava. Ta sirotinja naročito ženskinje lišena je kakove izdašnije zarade i upućena na prosjačenje, pa je �BEHAR 474 svakog iskrenog muslimana oko srca zaboljelo, gle­ dajući ono jato prosjakinja što se roji oko džamija i ispred dućana i jamačno bilo bi već zadnje vrijeme, da se toj sirotinji nagje kakove zarade. Ljudi su se od­ lučili, da osnuju takovu fabriku, gdje će se priličan broj zaposleniti. Naročito mjesta će tu naći mlagje siromašne djevojčice, a nadati se je, da će biti i sa­ čuvane, kako to traže islamski propisi, pak zbilja XI čovjek nema riječi, kako i koliko da pohvali tu od­ luku. Kada budu izragjena pravila i od vlasti odo­ brena, mi ćemo se opet osvrnuti i pozvati svakoga ko može da pristupi kao akcionar toga korisnog is­ lamskog poduzeća. Napominjemo, da ne bi pri tome jednome poduzeću trebalo ostati, nego preći odmah na dogovaranje i o osnutku drugih takovih poduzeća a naročito novčanih zavoda. Musa Ćasim Ćatić: ...... — U sahari života. Pobratimu Šemsudinu. Već oazi — divnom kraju Prispjeli su moji druzi, Gdje paoma vitih luzi U sjeni im odmor daju. H e j! da li ću ikad i ja Žudjenome stići kraju, U sjenatom gdjeno gaju Tanka palma krošnju s v ija ? .., Tuj Žegj oni gase sada Bajnom kapljom s bistra vrela I vedra im gladi čela Svježi lahor kao nada. Ne, n ik a d a !... Somum vreli Kroz pustinju pirnuti će I svehnuće moje žiće Ko što gine cvjet uveli. Tek ja — putnik zalutali Kroz pustinju jošte stupam I u znoju lice kupam, A ko otrov žegj me pali. Tek mogila pjeska drobna Bez busenja i kamena, Bez natpisa i imena Biće moja humka grobna ! ------ I na sve me kruži strane Pustoš gluha i nijema: Hlada, vode nigdje nema, Pa ni lahor da se gane .. . Ah! pred mutne sirab1) oči Donosi mi šume neke, Gdjeno slap su šumne r’jeke U stobojnom ritmu toči. Pa pustinjom ja vam hrlo Posrćući hitan tamo, Da kapljicom barem samo Skvašim svoje grlo. Ali zaman ! . . . U tren tili Raspline se ta opsjena Baš ko kakva uspomena, Kad je tuge noć zakrili . . . Već oazi — divnom kraju Prispjeli su moji druzi, Gdje paoma vitih luzi U sjeni im odmor daju. Tek ja putnik zalutali Kroz saharu jošte stupam I u znoju lice kupam, A ko otrov žegj me pali. I moj svijet ne će znati, Kad izgori srce moje . . . Ah, teško je, ah, teško je Osamljenu um irati! 0 Fata Morgana. �B EHa k XI Karanfilaga — __ ________________ Nijesi, što si nekad bila proteklo je mnogo ljeta Od tada, Kad te vidjeh prvi puta 1 sada. Ti viš nijesi, što Bi bila Nekada . . . Sad si puna, plahovita Žestoka, Razgovorna, puno ljepša, Od oka. Još se sjećam, ko da gledam Onaj čas: Čedne kretnje, stidno lice, Mio stas. Mnogome se svojim čarom Dopadaš, Ti pak s mogim igru pleteš, Vragoljaš. U očima nešto tajno Drhtalo, Na čelu tek djevojaštvo Procvalo. A1 -viš meni nijesi tim, što Nekada, Kada mi se Čedna, Btidna Dopada. Na usne se nevinosti Svio čar, Grudi istom zaoblio Čustva žar. Kad te Ijubih, kad za tobom Ginuli mlad Ne, ne ljubim, ne mogu te Ljubit sad — Onog čuvstva, prvi put što Preli te, Kad momački žarki pogled Smjeri te. Jer viš nijesi, što si bila Nekada, Nit ćeš biti — tugo moja — Nikada . . . Preteklo je mnogo ljeta Od tada; Edlb: .... Opomena. Kad Kad Kad Kad nevinost u očima sjaje, se srce u milosti daje, u stidu ljubav se otkriva, iz oka šija duša živa. Ne odbij je, ti pošteno dušo, Koji nijesi još života kušo; Jer u svijetu rijetko se nagje, Da ti čovjek u susret izgagje. Otvoreno svojim osjećajem I iskreno sa svojim .značajem, Da ti reče, što na srcu leži, Za čim duša častohlepna teži. Već laskavo za spomen ti pruža Lažnu kitu od umijetnih ruža, Pa kad želiš da je pomirišeš, Opariš se — s nevjere uzdišeš — Pripomena uredništva, Usljed toga, što je u ovome broju „Be­ hara14 donešen cijeli komad „Pod gradske iz­ bore", morala je izostati drama Selim III. i pripovjetka „U novom životu" a i ostalo. Uredništvo »Behara/* �BEHAR 476 XI Imate Ii bolova reumatizma? Bole Ii vas krsta ili glava? Osjećate li se potišten ili ne--------------------- - .................- raspoložen? Onda upotrebite najbolji kućni'lijek, koji sigurno djeluje. Jeste li bolestan? Lowen-Franzbranntwein s& Menthoiom opće priznati lijek protiv žigova u no­ gama i rukama, gihta, zubobolje, ispa­ danja kose i znojenja, bolesti u nogama i u legjima. Miris lijeka je ugodan. Osvjedočite se i bićete meni zahvalni. Lijek potražitie u svakoj ljekarni i specerajskim trgovinama. Gdje se ne nagje neka se obrati upravo ria mene kao jedinog proizvagjača. Ja garantiram da će svaki dobiti za 40 helera jednu flašu pravog Lfiwen-Franzbranntweina velika faša 1 K. još veća „ 2 K. ALEKSANDER KALMAR, Suoinpšta, V, Deafc. trg, odjel 4 Poštom se šalje od 2 K gore uz poduzeće. ¥ „HERCEG-BOSNA" Zemaljski osiguravajući zavod za Bosnu i Hercegovinu. Ravnateljstvo u Sarajevu, Apelova obala (ulaz Hadžl Ristlfi ul. br Z). Dionička glavnica K 4,000.000'— Zauodlpreuzima osiguranja: a) proti požaru (makar ga i grom prouzročio) na zgrade, tvornice, strojeve, gospodarske i obrtne zalihe, robu, pokretnine, stoku i t d .; b) proti štetama kod prevoza robe vodom, kopnom i željez­ nicama ; c) proti nezgodama za pojedi­ načno, kolektivno, (skupno, odgovornosno osiguranje d) proti štetama od tuče uz naknađu potpune štete; e) proti provalnoj kragjl i f) na ljudski život, i to osigu­ ranja za slučaj smrti i doživ­ ljaja, osiguranja miraza, go­ dišnjih renta i t. d. d) životne rente, koje odmah ili su odgogjene; e) rente za slučaj preživi jaja, odnosno osiguranja udovnina; i) osiguranja uzgojnlna. Kombinacije za osiguranje ži­ vote obubuateju: Osiguranja živote valjaju osim sluCaja naravne smrfl takogjer a) osiguranja za slučaj smrti; b) mješovita, odnosno osigura­ nja za slučaj doživljaja i smrti; c) osiguranja miraza; 1. za pogibelji rata, bez j | svake doknadne premije; f.g 2. za slučaj dvoboja; 3. za samoubojstvo; L za smrt usljed nezgoda. ' £ Premije se računaju posve nisko (jeftino); štete se isplaćuje brzo i knlantno. Ravnateljstvo u Sarajevu (Apelova obala, ulaz Hadži Ristić ul. br. 2.) i zastupstva (agenture) u svim gradovima i većim mjestima daju rado sve upute u stvarima osiguranja i preuzimanja svake vrsti osiguranja. �S A <D ^ Ž j? J i Uredništvo i uprava ,,Behara“ Riza-beg Kapetanović *** Edhem Mulabdić Osman Nuri Hadžić Riza beg Kapetanović Edhem Mulabdić *** AtaNerćes Edhem Mulabdić Ibro Topić Ebul Ala El-Meari Osman N. Hadžić Ahmedi Midhat Hasan Nametak, Fulan i Mehmed Hadžimujagić Osman A . Đikić *** Mehmed Spaho *** Osman A . Đikić *** *** *** *** Osman Nuri Hadžić *** *** Nazim Uredništvo Ata Nerćes *** Salih ef. Demirović *** *** Edhem Mulabdić Rizabeg Kapetanović *** Muallimi Nadžija Hasan Nametak Fehim Spaho Našim čitateljima i suradnicima..............................................................7 Beharu.......................................................................................................... 9 Znamenite izreke (Sabrao i protumačio: H-Mehmed-Teufik ef. Azapagić).............................................................................................. 9 Bijela medžidija......................................................................................10 Načela Islama i naš zadatak.....................................................................12 Vračara..................................................................................................... 15 Narodna frazeologija............................................................................. 16 Zaim bega seka (Zabilježio: Hasan Deronja)......................................17 Zlatna jabuka...........................................................................................18 Šehiti......................................................................................................... 23 Islamska tolerancija.................................................................................. 26 Riječi velikih ljudi (Preveo: M.S.)......................................................... 28 Dolazak hadžija........................................................................................ 28 Islam (Preveo: Hajrudin) .................................................................. 29 Iz narodne frazeologije.... ......................................................................31 Ćerka cara krvopije................................................................................... 31 Istočni pamas (S perzijskog preveo: M.Sapet ) ................................... 33 Nevjestina kletva...................................................................................... 33 Pravda i knvda (Pribilježio: Ata Nerćes).............................................. 33 Derviš.......................................................................................................... 37 Alibegovica (Zabilježio: Tale) ................................................................37 Mudri savjeti Lokmanovi........................................................................38 Smrt Hasanaginice (Zabilježio: Ibrahim Dautović)............................ 40 Kćerka bega Ljubovića (Iz zbirke Fehima H. Baščauševića).........42 Muslimani, a ne muhamedanci - Poslanik, a ne prorok i propheta.......................................................................................................... 44 Male priče i dosjetke (Sabrao: Fehim Spaho ) ......................................46 Iz narodne frazeologije (Zabilježio: Ata Nerćes).................................48 Sud evropskog učenjaka o islamskoj prosvjeti.....................................49 Našim pretplatnicima...............................................................................51 Dilber djevojka..........................................................................................51 Zadaća ,,Behara“........................................................................................52 Male priče i dosjetke................................................................................. 54 Dželaluddini Rumiju (S turskog preveo: M. Sapet)............................ 54 Lejletur-regaib............................................................................................55 Zekonja...................................................................................................... 55 Pošljednji traci...................................................................... 57 Miradž............................................................................... 58 Nauka i bogatstvo...................................................................................... 59 Ili je bolje znati, ili imati.......................................................................... 62 Post............................................................................................................. 62 �Vamik Rizabeg Kapetanović Rizabeg Kapetanović Fehim Spaho Edhem Mulabdić Osman N. Hadžić (auskultant) *** Sadik Ugljen Mirza Safvet *** M. Emin Kemal Hazim Muftić *** Mustafa Abdul-Vehabović *** Hadže - Zađe *** Pobratimstva............................................................................................... 64 U zgodan čas................................................................................................ 66 Ramazanija..................................................................................................67 Lejlei kadr.....................................................................................................67 Bez glave.......................................................................................................69 „Islam i kultura**.......................................................................................... 71 Narodne poslovice (Sabrao: Hadže Zađe ) .............................................72 Imami Muhamed-Gazalija........................................................................75 Na kurban bajram.......................................................................................76 Islamski običaji i ćudorednost......................................................... 77 Očina kletva.................................................................................................79 Riječi velikih ljudi od riječi i čina (Prevod: Seradž )..........................81 Mravja hrana................................................................................................ 81 Iskrice hazreti Alije halife IV (Preveo: Mirvet)................................... 81 Od smrti se ne može pobjeći....................................................................83 Islamski običaji i ćudorednost (Preveo: Terdžuman).......................... 86 Narodne popijevke................................................. !.................................. 89 Šta ne valja...................................................................................................89 Listak: Književnost - Kulturne bilješke - Pogled po svijetu Svaštice - Zagonetke - Naše poruke - Odgonetke - Našim čitaocima U Fehim Spaho *** Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić *** *** *** *** *** *** *** *** Osman Nuri Hadžić *** *** *** *** Abdur-Rezak Bjelevac Vamik Fehim H. Bašćaušević *** *** *** *** *** Nešto o takvimu.........................................................................................103 Medvjedica (Zabilježio: Mustafa Abdul-Vehabović) ........................109 Čitateljima i prijateljima „Behara**........................................................ 112 Ihtijar Sejfo.................................................................................................112 Zla žena (Zabilježio: Hamdija)......................................................... 114 Zmje biserovo (S njemačkog: E.M.)...; ................................................ 115 Brat i sestra u sužanjstvu(Zabilježio: Semsudin) ................................116 Devet godina s mejitom bila (Zabilježio: Hamdija ) ..........................117 Adalet (Zabilježio: Hafiz Ajni Bušatlić)...............................................118 Agina vižlad (Zabilježio: Hakija) ..........................................................119 Papirnati križari (Zabilježio: Vamik) .................................................... 119 Dizdareva Fata (Zabilježio: Abdur-Rezak Bjelevac) ......................... 121 Iz narodne frazeologije (Zabilježio: Alija Catić) ............................... 122 Mevludi-šerif.............................................................................................123 Narodne umotvorine.................................................................................126 Željeznica Mostar-Trebinje-Dubrovnik............................................... 127 Pobre (Zabilježio: Abdur-Rezak Bjelevac).......................................... 129 Ćelin sin (Zabilježio: Hazim Muftić).................................................... 130 Kuna Hasanaga (Zabilježio: Hazim Muftić) ....................................... 134 Sve sve al zanat!........................................................................................ 134 Papirnati križari......................................................................................... 135 Đerzelez Alija i Kraljević Marko.......................................................... 137 Današnja ulem a........................................................................................ 137 Temin padišah i njegov Đul (Zabilježio: E.M.) .......... 138 Narodne pošalice (Sabrao: Ata Nerćes) ............................................... 143 Male priče i dosjetke (Sabrao: Vamik)................................................. 143 Narodne umotvorine.................................................................................145 �*** *** 5emsudin *** HadžeZade *** *** Vamik *** Omer Talib Talib Abdur-Rezak Bjelevac *** *** Omer *** Hulusi Jusuf beg Resulbegović MuftićHazim *** Arzikamberov zanat (Pribilježio: Halid Šaran-Trebinjac)............146 Senjanin Ivan (Pribilježio: Selim Sabit).............................................. 152 Tri sluga..................................................................................................153 Mudra osuda (Zabilježio: M. Hajrović).............................................. 154 Tri druga.................................................................................................. 155 Ruh (Zabilježio: Omer) ......................................................................... 157 Narodne pošalice (Sabrao: Ata Nerćes) .............................................. 157 Papirnati križari.....................................................................................158 Narodne umotvorine............................................................................. 162 Muž i žena............................................................................................. 162 Dva seljaka............................................................................................ 163 Boj...........................................................................................................163 Crnogorac u džamiji.............................................................................. 164 Ilum i medenijjet (Preveo: Mušić Muhamed Sami) ........................... 164 ,,Behar“ na kraju druge godine.............................................................. 165 Carev saa................................................................................................. 175 Hiljadu i jedna noć (Prevod:Osman Nuri Hadžić i Fehim Spaho) .................................................................................. 177 Islam na Istoka........................................................................................ 180 Ogledalo.................................................................................................... 182 Lisičiji sud.................................................................................................183 Poziv na pretplatu................................................................................... 184 Listak: Književnost - Kulturne bilješke - Pogled po svijetu Svaštice - Zagonetke - Odgonetke III Šemsudin MusaĆazim Edhem Mulabdić Ahmed Mahinić *** *** *** Uredništvo Sulejman Mursel *** Latif Latif Muftić Hazim *** Dogo H. Ekrem Ata Nerćes *** Vamik *** Muhamed Hifzi Muftić *** *** Muhibbi „Gajret" Što se Avdagi dogodilo u Stambola....................................................187 Islama.......................... 189 Naše zdravlje........................................................................................... 189 Carski saraji............................................................... ........................... 191 Pijevac i lisica (Zabilježio: Fehim H. Baščaušević)......................... 191 Hasanaginica (Zabilježio: Rebac Hasan)............................................192 Svaštice.....................................................................................................192 Riječ na početku treće godine................................................................193 Odgoj djeteta............................................... ;.........................................193 Male priče i dosjetke (Zabilježio: A.Dž .Serić).................................. 194 Aga Hasan-aga........................................................................................195 Dragi i draga........................................................................................... 196 Fala Bogu, kad je san!.............................................................................196 Male priče i dosjetke (Sabrao: M. Hajrović)....................................... 197 Lisica i sirac............................................................................................. 199 N a iftaru.................................................................................................... 199 Pod kulom Ali paše Rizvanbegovića.................................................. 202 Mačak i miš (Zabilježio: S.K.) .............................................................. 206 Turska žena.............................................................................................. 206 Tutija (Zabilježio: Abdur-Rezak Hifzi Bjelevac) ............................... 207 Nešto o uzgoju......................................................................................... 208 ,,Gajret“................................................................................. 213 Lijepa Nizama (Zabilježio: Hasan Alibašić)...................................... 215 Gajretova Himna.............*...................................................................215 �Riza beg Kapetanović *** *** *** *** *** *** Sulejman Mursel Uredništvo ,,Behara“ Osman Nuri Hadiić Osman Nuri Hadiić Gajret...........................................................................................................216 „Gajret44........................................................................................................216 Glavna skupština....................................................................................... 221 Pozdravni govor predsjednika Bašagića............................................... 221 Brzojavni pozdravi ,,Gajretu“................................................ 224 Dosad se upisaše u „Gajret“.....................................................................226 Naš rad za ,,Gajret“....................................................................................227 Čitanje knjiga.............................................................................................229 Poziv na pretplatu...................................................................................... 231 Ibrahim-beg Redžebpašić - B ašagić...................................................... 232 Ibrahim-beg Redžebpašić - B ašagić...................................................... 233 Listak: Bajram mubarek olsun - Kulturne bilješke - Knjiže­ vnost - Pogled na svijet - Svaštice - Zagonetke IV Mirza Safvet Musa Ćazim Ćatić Edhem Mulabdić Omer Uredništvo „Behara44 K. Mehmed Mirza Safvet *** Musa-Ćazim Ćatić S. Bašagić (govor) Hasan ef. Hodžić (izvještaj) *** *** Mujo Mirza Safvet Salih Safvetbeg R . Bašagić M. Ć. Ćatić *** Omer Hifzi Bostandžić M. Ćamil M . Hajrović Selim Salih Zeki Bakšić Sulejman Mursel Uredništvo „Behara44 M .Ć. Ćatić *** Haki ibni Sulejman M. Islamović H.G.P. Slinić Muhamed Sto i jedan hadisi šerif............................................................................ 239 „Beharu41......................................................................................................247 Prvi eza a .....................................................................................................247 Djevojačka kletva.......................... 249 Na pragu četvrte godine.......................................................................... 251 Karanfil A laga...........................................................................................252 Arif Hikmet beg.............................................................................. 253 Gajret..........................................................................................................253 „Nat“.............................................................................................................254 „Gajretcva44 skupština...............................................................................255 „Gajretova44 skupština......... ..................................................................... 257 MujO i njegova draga (Zabilježio: M. Mehmedbašić) ....................... 260 O pećkom Hasanagi (Zabilježio: H A . Bušatlićj ................................ 262 Slikar............................................................................................................264 Mala poslanica...................... 265 Nešto o našem vazu........... ........................................................................265 „Gajret44........................................................................................................ 269 Brat sestri.................................................. 273 Sa proslave „Gajretove44 godišnjice u Tešnju......................................274 Ljubi vjeru, čuvaj dom a..........................................................................276 Namaz..........................................................................................................276 Male priče i dosjetke.................................................................................277 Islam prema sirotinji................................................................................ 278 „Gajret44........................................................................ 280 Modemi alkoholizam...............................................................................280 Na kraju četvrte godine............................................................................ 285 Tvrdica....................................................................................................... 286 Male priče i dosjetke................................................................................. 286 Devet hila (varka), deseto junaštvo........................................................ 286 Dva pravila za život............................................ 287 Pravo govori.............................................................................................. 287 Tri djevojke.................................................................................................288 Listak: Književnost - Kulturne bilješke - Svaštice - Pogled po svijetu - Zagonetka - Odgonetka �V Uiria Sa/vet *** ^ jtf. *** Mustafa Hodžić Musa-Ćazim Catić Ibrahim Slinić M.Ć. Catić *** Hamdija M. Kreševljaković *** *** # y Musa-Ćazim Catić *** Fehim Spaho f Musa-Cazim Catić *** *** *** *** Sulejman Mursel Sejfudin Huseinagić *** Očitovanje...............................................................................................291 Stambolska pjesnikinja(Pribilježio: Mirza Safvet)............................292 Naše zdravlje.......................................................................................... 294 Mujagina majka......................................................................................296 Evlija............................................................................. 297 Lejlei-mevlud.........................................................................................299 Sultan i Bošnjak......................................................................................300 Afijundžija...............................................................................................300 Kopčićeva kćerka(Zabilježio:Alija Aliefendić)..................................301 Halal para................................................................................................ 301 Društvena osnova................................................................................... 302 Islamska dioničarska tiskara u Sarajevu........................................... 303 Slike sa sela............................................................................................. 303 Na pragu školske godine........................................................................ 304 Hidžaska željeznica „Hamidijja“.......................................................... 306 Na grobu moga učitelja......................................................................... 309 Ebul-alai Mearri (Pribilježio: Muhamed-Seid Serdarević)...............309 Male priče.................................................................................................311 Ljepotica Fata (Zabilježio:Alija Aliefendić)........................................ 313 Naše gospodarsko preporađanje............................................................ 314 Stan i postelja.......................................................................................... 315 Hodža i žena 316 Vakufsko povjerenstvo........................................................................... 317 Listak: Književnost - Svaštice - Pogled po svijetu - Kul­ turne bilješke - Odgonetke ZZZZZ’’ VI *** Fehim H. Baščaušević A.M. Fehim Bajraktarević Ata Nerćes *** Musa Ćazim Catić *** Hatidža A. Đikićeva M.S. Serdarević M.Ć.Ćatić Nasihudin Repovac M.Ć.Ćatić *** *** *** *** E.M.S. MH.Muftić *** *** Naša zabava ...................:....................................................................321 Gondže Mehmed-beže........................................................................... 325 I caru može zanat zatrebovati................................................................325 Vjerna ljuba age Hasanage.................................................................... 327 Jamac djevojka.......................................................................................327 Međed i lisica (Pribilježio: Fehim H. Baščaušević) ......................... 328 Islamska štamparija............................................................................... 330 Braćo Muslimani!................................................................................... 330 Svome brata.......................................................................................... 331 ,,E1-Menari‘ i nešto o panislamizmu..................................................... 332 Požar u Tešnja........................................................................................ 335 Baci niz vodu, naći ćeš uz vodu............................................................336 Jednoj bogatašici.................................................................................... 337 Prije smrti pokaj se (Prevod: Muftić Hazim) ......................................338 Ženski šer (Zabilježio: Ahmed Aliefendić)..........................................338 Ramazani šerif..................................... 340 Žena i porodični život (S turskog: Ćazim)..........................................341 Jedna naša velika bolest........................................................................ 342 Na oglavka..............................................................................................344 Nesrudin hodža i kadija (Zabilježio: Alija Aliefendić)..................... 346 Ogledalo (Zabilježio: Ahmed Aliefendić)............................................ 346 �*** Uredništvo „Behara" Edhem Mulabdić Draga brado i prijatelji.................................................................... Na kraju VI godine............. ...................;;...................................... Dragi moji prijatelji, saradnici i čitatelji...................................... Listak: Književnost - Kulturne bilješke - Poziv na pretplatu 347 348 348 VII Uredništvo „Behara" *** Nedim Nedim *** Šalim Fadil Kurtagić Mehmed Kozo M.Ć.Ćatić H.M. Džemaludin Caušević Čitateljima na početku sedme godine................................................351 Kolumbo..................................................................................................... Bosna pred delegacijama................................ 362 Izjava „muslimanske" i pravoslavne omladine.................................363 Po zaključku lista.................................................................................... 367 Hidžaska željeznica „Hamidijja".......................................................... 368 Nemoj zdvajaL......................................................................................... 370 Tjelesna i duševna ljepota..................................................................... 370 Ja nijesam sanjar...................................................................................... 373 Na koncu sedme godine..........................................................................373 Listak: Književnost - Razne bilješke - Pogled po svijetu Poruke uredništva - Po zaključku lista VIII Faik-Zeki Fadil Kurtagić S. Salih Joldić Muhamed Hifzi Muftić Sejjah Cazim A ta Nerćes M.Ć. Ćatić Ibrahim Dautović Fadil Kurtagić *** H. Kreševljaković *** A. Aliefendić Ahmed Aliefendić M. Mehmedbašić MirzaAbdurrahim El-Tibrizi M.Ć.Ćatić M.Ć.Ćatić H. M u fić *** Zašto islamski narodi ne napreduju....................................................377 Otac........................... 379 Ženidba age Hasanage.............................................................................380 Prijatelji.................... 381 Razgovori...................................................................................................382 Turska pjesnikinja Nidžar.......................................................................382 Mali Meho..................................................................................................385 U sevdahu...................................................................................................386 Izliječen...................................................................................................... 386 Što se smiešiš?................... 387 Kratke priče i dosjetke (Sabrao: Fakir} ..............................................387 Istočno biserje (Sabrao: Keda) ............................................................. 388 Prvi sevdah................................................................................................388 Narodne umotvorine............................................................................... 389 Alibegovica...............................................................................................390 Zaboravno ime......................................................................................... 390 Dječije suze...............................................................................................391 Islam u Americi...................................................................................... 391 Zimska slika............................................................................................. 394 Pred očinskim domom........................................................................... 395 Naša inteligencija....................................................................................395 Draga brado muslimani............................................ ...............................398 Listak: Islamski svijetKnjiževnost - Književni oglas - Poziv - Ispravak IX *** Silvije St. Kranjčević Na početku IX godišta.............................................................................401 Portreti........................................................................................................403 �Bekrijska ljubav.....................................................................................403 Slike iz naše knjige............................................................................... 404 Svijet za sebe....................................................................... ■............... 406 Gospođa Maintenon svojoj nećakinji (Prevod: Esad ef. Kulović).......................................................................................................409 Silvije......................................................................................................410 Pobratimu Silviju...................................................................................412 Silvije Strahimir Kranjčević................................................................ 412 San ili java?............................................................................................417 Filozofija Kranjčevićeve poezije.........................................................418 Silviju St. Kranjčeviću..........................................................................422 Farys...................................................................................................... 423 Iz „Milih uspomena"............................................................................425 Lav Nikolajević Tolstoj.......................................................................427 Prvak turskih pjesnika: Fuzulija......................................................... 430 Randez vous........................................................................................... 433 Silvije Strahimir Kranjčević - Preminuo...........................................434 Nešto iz djevojačkog svijeta ili... Gatke i bajanja.......................... 435 Silvije Strahimir Kranjčević...............................................................439 Istražni sudac (Prevod: Selim Rakošev) ........................................... 439 Aforizmi...............................................................................................441 Mudrac (Prevod: Selim Rakošev) ........................................................442 Listak: Iz islamskog svijeta - Književna i umjetnička smotra X Beharu na osvitku desetoga godišta.................................................447 O muslimanskom školstvu obzirom na novi vjerskoautonomni statut. ...............................................................................448 Narodne umotvorine:Djever i nevjesta, Paša kara Muju Haznadara: Uranila Hasanaginica... (Iz zbirke: H.Kreševljaković).....452 Daidža i sestrić (Pribilježio: Mustafa MuharemagićJl...................455 U komšiluku..................................................................... ....................458 Ja sklopio sam oči.................................................................................. 460 Socijalna i prosvjetna smotra.............................................................. 461 Proljetni soneti.......................................................................................462 Energija................................................... 462 Latinica i ćirilica................................................................................... 464 S osmanlijskog Parnasa........................................................................466 Tri brata pogađača (Zabilježio: Mustafa Muharemagić) ................ 467 Listak: Iz islamskog svijeta - Književna i umjetnička smotra - Socijalna i prosvjetna smotra - Poruke uredništva x T Našim čitaocima....................................................................................471 U sahari života.......................................................................................474 Nijesi što si nekad bila......................................................................... 475 Opomena................................................................................................ 475 Pripomena uredništva........................................................................... 475 Listak: Književna i kulturna bilješka ��Behar 1900- 1911. Izdavač: Mešihat Islamske zajednice BiH Izdavačka djelatnost - ‘Ei-'KaUm Gazi Husrev-begova biblioteka Za izdavača: Muhamed Mrahorović Mustafa Jahić Tehničko uređenje: Selim Jarkoč Nurko Karaman Šerif Mujkanović Montaža: Džemal Hadžiosmić Tiraž: 2000 Štampa::. Oslobođenje Za štampariju: Ing. Petar Skert 3 h r i v ! Nr ' �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu Subject The topic of the resource književnost Description An account of the resource Časopis Behar pokrenut je 1900. godine. Štampanje lista finansirao je veletrgovac iz Tešnja Adem aga Mešić, koji se zbog toga smatrao vlasnikom Behara, dok je odgovorni urednik bio Safvet beg Bašagić. List je štampan na bosanskom jeziku, latinicom i izlazio je dva puta mjesečno. Creator An entity primarily responsible for making the resource Safvet beg Bašagić Edhem Mulabdić Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević Šemsibeg Salihbegović Ljudevit Dvorniković Šemsibeg Salihbegović Hamid Šahinović Ekrem Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available Štamparija Riste Savića i druga Islamska dionička štamparija, Sarajevo Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1900-1911 Rights Information about rights held in and over the resource <a href="https://creativecommons.org/licenses/by-nc-nd/4.0/deed.en">This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License.</a> Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource 30 cm Language A language of the resource bosanski Type The nature or genre of the resource časopis Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 Text A resource consisting primarily of words for reading. Examples include books, letters, dissertations, poems, newspapers, articles, archives of mailing lists. Note that facsimiles or images of texts are still of the genre Text. Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Behar: list za pouku i zabavu 1910 Description An account of the resource Br. 1 Ovaj dokument je obrađen korištenjem optičkog prepoznavanja znakova (OCR). Da biste pretražili dokument, preuzmite ga putem opcije Download Source A related resource from which the described resource is derived NUBBiH Publisher An entity responsible for making the resource available This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International License. Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1910 Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context ISSN 2232-7452 (Print) ISSN 2566-4042 (Digitalna reprodukcija) NUBBiH MetaData NUB Element Sets Description COBISS-ID COBISS-ID 22541574 IIIF Item Metadata UUID 37783984-1314-4213-9077-083a66d30f17